i hit etrdeset osmo kolo svezak 284.

Naslov izvornika Arthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA 1997 by Arthur Golden

Arthur Golden Sjeanja jedne geje

S engleskoga prevela Maja Zaninovi

Nakladnik Znanje d.d. Ul. kralja Zvonimira 17, Zagreb Za nakladnika Branko Jazbec Lektorica NadaJakir Design omota Imago graphics Tehniki urednik Nikica Ostarevl Korektorica Marija Molnar Tisak Tiskara Znanje d.d., Zagrebaka 1, Zagreb -1998.

zn nj ae

Jn

Biljeka prevoditelja i

Posveeno mojoj eni Trudy i mojoj djeci, Haysu i Tess

Jedne veeri u proljee 1936., kad sam bio djeak od etrnaest godina, otac me odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjeam se samo dviju stvari. Prva je da smo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije toga bili doselili iz Nizozemske, tako da se jo nisam bio privikao na kulturnu izolaciju i jo uvijek sam je jako osjeao. Druga je da mi je bilo drago to sam, nakon mjeseci intenzivnog uenja japanskog jezika, otkrio kako mogu razumjeti odlomke razgovora to su mi dopirali do uiju. to se pak tie mladih Japanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjeam se nieg osim neodreene slike arenili kimona. U svakom sluaju, nisam mogao ni slutiti da e u jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao to je New York pedeset godina kasnije, jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja neobina sjeanja. Kao povjesniar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka. Memoari ne pruaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni se moraju razlikovati od ivotopisa po tome to pisac memoara nikad ne moe postii perspektivu koju pisac ivotopisa posjeduje kao neto samo po sebi razumljivo. to se pak tie autobiografije, ako tako neto doista postoji, to je kao da pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogao znati? No, s druge strane, ako elimo uti neto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji da nam to kae - ukoliko pritom stalno drimo na umu kako nam nedostaju sve one stvari koje zec nije bio u stanju uoiti. Govorim to sa sigurnou sveuilinog profesora koji na takvim razluivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram priznati da su me sjeanja moje drage prijateljice Nitta Savuri na-

gnala da iznova razmislim o svojim gleditima. Istina je, ona nam osvjetljava taj vrlo tajnoviti svijet u kojem je ivjela, prua nam zeji pogled na livadu, ako hoete. Lako je mogue da ne postoje bolji zapisi o neobinom ivotu geja od ovih koje nam prua Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko potpuniji, toniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu ivotu u knjizi Blistavi dragulji Japana i od razliitih lanaka u revijama, objavljivanih tijekom godina. ini se kako, barem u ovom neobinom sluaju, nitko nije poznavao autoricu memoara bolje od nje same. To to se Savuri uzdigla do istaknutog poloaja bio je velikim dijelom puki sluaj. Bilo je drugih ena koje su imale sline ivote. Ugledna Kato Yuki, geja koja je zarobila srce Georgeu Morganu, neaku J. Pierponta, i postala njegovom mladenkom u izbjeglitvu tijekom prvog desetljea ovog stoljea, moda je u neku ruku imala jo neobiniji ivot od Savuri. Meutim, samo je Savuri iznijela tako potpuno svjedoenje o svom ivotu. Dugo sam vremena mislio kako je njezina odluka da to uini jednostavno sretna sluajnost. Da je ostala u Japanu, njezin bi ivot bio odve ispunjen i ne bi imala vremena razmiljati o prikupljanju svojih sjeanja. Meutim, ivotne okolnosti navele su Savuri da 1956. godine iseli u Sjedinjene Drave. Preostalih etrdeset godina svog ivota Savuri je ivjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u sreditu New Yorka, gdje je na trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u japanskom stilu. Pa ak i tada njezin se ivot nastavio odvijati istim grozniavim tempom. Kroz njezin je stan proao velik broj japanskih umjetnika, intelektualaca i uglednih poslovnih ljudi - dapae i ministara, a naiao je i po koji gangster. Ja sam je upoznao tek 1985. preko jednog zajednikog znanca. Kako sam se bavio prouavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se ve ranije s njezinim imenom, iako nisam gotovo nita znao o njoj. Nae se prijateljstvo razvijalo i ona mi se sve vie i vie povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad dopustila da se njezina pria objavi. Pa, Jakobsan, moda i bih, ako je ti zapie, odgovorila mi je. I tako smo zapoeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi vie voljela diktirati svoja sjeanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kako mi je objasnila, toliko je bila navikla priati licem u lice da bi jedva znala misliti kad bi bila sama u sobi. Sloio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopis tijekom narednih osamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinog kvotovskog narjeja, u kojem se geje nazivaju geiko, a za kimono se katkad

kae obebe, nego u trenutku kad sam se poeo pitati kako bih te nijanse prenio u prijevodu. Meutim, od samog poetka osjeao sam se uronjenim u njezin svijet. Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uveer: zbog dugogodinje navike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio najivahniji. Obino je voljela raditi u svom stanu, ali smo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji jednog japanskog restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i ugledna goa. Nai su razgovori trajali obino dva do tri sata. Iako smo sve snimali na magnetofon, njezina je tajnica takoer bila nazona kako bi kasnije mogla njezin iskaz prenijeti na papir, to je i inila s velikom tonou. Ali Savuri nikad nije govorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraala meni. Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi je uputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je poivao itav pothvat i osjeao sam da njezina pria nikad ne bi bila ispriana da ja nisam uspio stei njezino povjerenje. Sad, meutim, uviam kako bi prava istina mogla ipak biti neto drugo. Savuri je mene odabrala za svog pisara, to je istina, ali moda je itavo vrijeme samo ekala da se ukae pravi kandidat. to nas dovodi do kljunog pitanja: zato je Savuri eljela ispriati svoj ivot? Geje, dodue, ne polau nekakvu formalnu zakletvu utnje, ali se postojanje njihove profesije zasniva na tipino japanskom uvjerenju kako ono to se tijekom prijepodneva odvija u uredu i ono to se uveer zbiva iza zatvorenih vrata nema nikakve veze jedno s drugim i mora zauvijek ostati odijeljeno i razdvojeno. Geje jednostavno ne govore javno o svojim doivljajima. Poput prostitutki, svojih sestara nie klase, geje su esto u neobinoj poziciji da znaju navlai li doista ova ili ona javna linost hlae prvo na jednu, pa na drugu nogu, kao i svi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama noi slui na ast to smatraju kako je njihova uloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog povjerenja, ali u svakom sluaju, geja koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se u neodriv poloaj. Savuri je svoju priu ispriala pod neuobiajenim okolnostima utoliko to nitko u Japanu vie nad njom nije imao bilo kakve vlasti. Njezine su veze s domovinom ve bile prekinute. To nam, barem djelomino, moe objasniti zato se vie nije smatrala obveznom utjeti, ali nam ne objanjava zato je odluila govoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje, jer to ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time, promijeni miljenje? ak i kad je rukopis ve bio potpun, jo uvijek sam oklijevao. Tek kad je primila pre-

Prvo poglavlje!
dujam od nakladnika, smatrao sam kako je slobodno mogu upitati: zato je eljela zapisati svoj ivot? to mi je drugo preostalo ime bih mogla ispuniti vrijeme ovih dana? odgovorila mi je. Ostavljam itatelju neka presudi jesu li njezini motivi doista bili tako jednostavni ili nisu. Iako je eljela da njezin ivotopis bude zabiljeen, Sayuri je ustrajala na nekoliko uvjeta. Htjela je da se rukopis objavi tek nakon njezine smrti i nakon smrti nekoliko mukaraca koji su zauzimali istaknuto mjesto u njezinu ivotu. Sluaj je htio da su svi oni umrli prije nje. Savuri je bilo veoma stalo do toga da njezina otkria nikoga ne dovedu u neugodnu situaciju. Kad god je to bilo mogue, nisam mijenjao imena, premda je Savuri sakrila ak i preda mnom identitet odreenih mukaraca posluivi se obiajem, prilino rairenim medu gejama, prema kojem se klijente spominje samo nadimkom. Kad se itatelj, na primjer, susretne s likom koji se zove gospodin Meava, taj je nadimak dobio zbog peruti i ako pritom pomisli kako Savuri samo pokuava biti duhovita, pogreno e protumaiti njezinu pravu namjeru. Kad sam zamolio Savuri da mi dopusti sluiti se magnetofonom, samo sam se htio osigurati od moguih pogreaka njezine tajnice prilikom prepisivanja teksta. Meutim, prole godine, nakon njezine smrti, poeo sam se pitati nisam li moda imao jo jedan motiv; naime, sauvati njezin glas koji je posjedovao takvu izraajnost kakvu sam rijetko kad uo. Obino je govorila tihim glasom, kao to bi ovjek oekivao od ene kojoj je profesija zabavljati mukarce. Ali kad bi mi eljela ivo opisati neki prizor, njezin bi me glas naveo da pomislim kako je u sobi est ili osam razliitih osoba. Jo uvijek pokatkad putam uveer njezine vrpce u svojoj radnoj sobi i teko mi je povjerovati kako vie nije iva. JAKOB HAARHUIS Profesor japanske povijesti na Arnold Rusoff Collegeu Sveuilite New York

^^ l ^ ^

Pretpostavimo da ti i ja sjedimo u nekoj tihoj sobi koja gleda na vrt, avrljajui i pijuckajui iz alica zeleni aj, razgovarajui o neem to se zbilo prije mnogo godina i ja ti kaem: To poslijepodne kad sam srela tog i tog... bilo je najbolje poslijepodne u mom ivotu, ali istodobno i najgore. Pretpostavljam da bi ti odloio alicu i rekao: No, dakle, koje od toga? Najbolje ili najgore? Jer nikako nije moglo biti oboje! U normalnim okolnostima ja bih se na to sama sebi nasmijala i sloila se s tobom. Ali prava je istina kako je to popodne kad sam srela gospodina Tanaku Ichiru doista bilo najbolje i najgore u mom ivotu. On mi se inio tako oaravajuim, ak je i zadah ribe na njegovim rukama bio neka vrsta parfema. Da ga nisam upoznala, sigurna sam da nikad ne bih postala gejom. Ja nisam bila roena ni odgajana za geju u Kyotu. Rodila sam se kao ki siromanog ribara iz malog gradia Yoroida na obali Japanskog mora. U itavom svom ivotu samo sam nekolicini ljudi ispriala neto malo o Yoroidu, o kui u kojoj sam rasla, o svojoj majci i ocu ili o svojoj starijoj sestri - a sigurno nikad nikome nisam priala o tome kako sam postala geja ili kako je to biti geja. Veina bi ljudi radije i dalje vjerovala kako su moja majka i baka bile geje i kako sam ja zapoela s obukom iz plesa im sam prestala sisati i tako dalje. U stvari, jednog dana prije mnogo godina, ulijevala sam ake u alicu nekog ovjeka koji je sluajno spomenuo kako je proteklog tjedna bio u Yoroidu. Dakle, osjeala sam se onako kako se mora

osjeati ptica kad preleti ocean i naie na nekog tko poznaje njezino gnijezdo. Bila sam duboko potresena i nisam se mogla suzdrati da ne kaem: Yoroido! Zaboga, to je mjesto u kojem sam odrasla! Taj jadan ovjek! Na licu mu se odigrao itav niz promjena. Pokuao se nasmijeiti, ali to nije ba dobro ispalo, jer nije mogao izbrisati s lica izraz oka. Yoroido? rekao je. Sigurno to ne misli ozbiljno. Ja sam odavno uvjebala osmijeh koji zovem svojim No osmijehom, zato to slii na No masku sleena izraza. Prednost je tog osmijeha to ga mukarci mogu tumaiti kako god hoe, pa moe lako zamisliti koliko sam se esto oslanjala na taj osmijeh. I tada sam odluila kako je bolje da se posluim tim osmijehom i, dakako, uspjelo je. ovjek je duboko odahnuo, ispio naduak ake koji sam mu natoila, a onda prasnuo u grohotan smijeh koji je, sigurna sam, bio vie izraz olakanja nego bilo ega drugoga. Kakva pomisao! rekao je i ponovo se grohotom nasmijao. Ti da si odrasla u onakvoj rupi kao to je Yoroido. To bi bilo kao da aj pripravlja u kanti! I nakon to se ponovo nasmijao, rekao je: Eto, zato si ti, Savuri--san, tako zabavna. Katkad me zamalo natjera da povjerujem u te tvoje male ale. Ne svia mi se ba misliti o sebi kao o alici aja pripravljenog u kanti, ali pretpostavljam da je to u neku ruku istina. Napokon, uistinu sam odrasla u Yoroidu, a nitko ne moe rei da je to nekakvo arobno mjesto. Gotovo nitko ne odlazi tamo. A to se pak tie ljudi koji ondje ive, oni nikad nemaju prilike otii iz njega. Vjerojatno se pita kako se onda dogodilo da ja ipak odem iz Yoroida. Tu poinje moja pria.

U naem malom ribarskom mjestu Yoroidu ivjela sam u pijanoj kui. Tako sam je ja nazvala. Stajala je blizu strme obale gdje je uvijek puhao vjetar s oceana. Meni se, kao djetetu, to inilo kao da se ocean strano prehladio,
10

jer je stalno hripao i povremeno bi poeo silovito kihati; to jest, naglo bi se podigao vjetar i zrak bi bio pun vodenih kapljica. Zakljuila sam kako se naa kuica sigurno uvrijedila zbog toga to joj ocean povremeno kie u lice, pa se poela naginjati unatrag, jer se eljela odmaknuti. Vjerojatno bi se bila sruila da moj otac nije otpilio daske s nekog razbijenog ribarskog broda i njima podupro krovne grede, zbog ega je kua izgledala kao kakav pijani starac koji se oslanja na taku. U toj pijanoj kui ja sam ivjela pomalo iskoenim ivotom. Zato to sam od najranijih godina bila jako slina majci, a gotovo uope nisam sliila ocu ili starijoj sestri. Moja je majka govorila kako je to zato jer smo ona i ja stvorene sasvim iste. I doista smo obje imale udne oi kakve se gotovo nikad ne vide u Japanu. Umjesto da budu tamnosmee kao u svih drugih, oi moje majke bile su prozirno sive, a moje su bile iste takve. Kad sam bila jako mala, rekla sam majci kako mislim da je netko probuio rupu u mojim oima, pa je iz njih istekla sva tinta, to je njoj bilo jako smijeno. Gatari su rekli kako su njezine oi tako blijede zato to je u njezinoj linosti previe vode, toliko da su ostala etiri elementa jedva prisutna. I to je razlog, objasnili su, zato su joj crte lica tako neskladne. Ljudi u selu esto su govorili kako je ona trebala biti izrazito draesna, jer su joj oba roditelja bila privlana izgleda. No, breskva ima divan okus, a isto tako i gljiva, ali to dvoje ne ide. zajedno; to je bila strana podvala koju je priroda izvela u njezinom sluaju. Imala je majina napuena usta, ali oevu uglastu bradu, to je stvaralo dojam profinjene slike u pretekom okviru. A njezine su divne sive oi bile okruene gustim trepavicama koje su moda izgledale krasno na njezinom ocu, ali su njoj samo davale zaprepateni izraz. Moja je majka uvijek govorila kako se udala za mog oca zato to je ona u svojoj linosti imala previe vode, a on u svojoj previe drva. Ljudi koji su poznavali moga oca odmah bi shvatili o emu ona govori. Voda brzo tee s jednog mjesta na drugo i uvijek pronalazi neku pukotinu
11

kroz koju e se izliti. Drvo se, s druge strane, vrsto dri zemlje. U sluaju mog oca, to je bilo dobro, jer je on bio ribar, a ovjek s drvom u svojoj linosti osjea se lagodno na moru. U stvari, moj se otac ugodnije osjeao na moru nego bilo gdje drugdje i nikad se nije previe udaljavao od njega. Mirisao je na more ak i nakon to bi se okupao. Kad nije lovio ribu, sjedio bi na podu u naoj mranoj prednjoj sobi i krpao mreu. I da je mrea kojim sluajem bila nekakav usnuli stvor, on ga ne bi probudio tempom kojim je radio. On je, naime, sve radio tako sporo. ak i kad bi dozvao izraz usredotoenosti, mogao si, za to vrijeme koliko bi mu trebalo da preuredi crte lica, otrati vani i ispustiti vodu od kupanja. Lice mu je bilo jako naborano i on je u svaku boru tutnuo po neku brigu, tako da to, zapravo, nije vie bilo njegovo lice, nego vie neto kao stablo s gnijezdima ptica na svakoj grani. Morao se stalno boriti da s time nekako izie na kraj i uvijek je izgledao iscrpljen od napora. Kad mi je bilo est ili sedam godina, saznala sam neto o svom ocu to dotad nisam znala.. Jednog sam ga dana upitala: Tatice, zato si ti tako star? On je na to uzdigao obrve, tako da su izgledale kao mali, objeeni kiobrani nad njegovim oima. Potom je ispustio dugaki uzdah, zatresao glavom i rekao: Ne znam. Kad sam se okrenula majci, ona mi je uputila pogled koji je znaio da e mi ona odgovoriti na to pitanje drugom prigodom. Sljedeeg dana povela me bez rijei nizbrdo prema selu i skrenula na puteljak koji je vodio do groblja u umi. Odvela me je do tri groba u kutu, s tri grobne oznake koje su bile mnogo vie od mene. Na njima su, od vrha do dna, bili ispisani strogi, crni znakovi, ali ja tada jo nisam dovoljno dugo odlazila u kolu u naem malom mjestu da bih znala gdje jedan znak zavrava, a drugi poinje. Moja je majka pokazala na njih i rekla: Natsu, ena Sakamota Minorua. Sakamoto Minoru bilo je ime mog oca. Umrla u starosti od dvadeset etiri godine, devetnaeste godine Meijija. Zatim je pokazala na sljedeu oznaku: Jinichiro, sin Sakamota Minorua, umro u starosti od est godina, devetnaeste godine Meijija, i na sljedeu, koja je nosila
12

identian natpis, osim imena: Masao i starosti: tri godine. Trebalo mi je neto vremena da shvatim kako je moj otac bio ranije oenjen, prije mnogo godina i kako mu je itava obitelj pomrla. Nedugo potom vratila sam se ponovo do tih grobova i dok sam ondje stajala, otkrila sam kako je tuga neto vrlo teko. Moje je tijelo bilo dva puta tee nego samo trenutak ranije, kao da su me ti grobovi vukli dolje k sebi.

Uz toliku vodu i toliko drvo, njih je dvoje trebalo tvoriti dobru ravnoteu i dobiti djecu s ispravnom raspodjelom elemenata. Sigurna sam da su se iznenadili kad su na kraju dobili po jedno od oba vlastita elementa. Jer nisam samo ja toliko sliila majci da sam ak naslijedila njezine neobine oi; moja sestra Satsu bila je toliko slina ocu, koliko je to uope bilo mogue. Satsu je bila est godina starija od mene i dakako, budui da je bila starija, mogla je raditi poslove koje ja jo nisam mogla. Ali Satsu je imala neobino svojstvo: sve je radila na takav nain da je to izgledalo kao ista sluajnost. Na primjer, ako ste je zamolili da ulije juhu iz lonca na pei u zdjelu, ona bi to obavila, ali na takav nain da bi se inilo kao da je pukom sreom pljusnula juhu u zdjelu. Jednom se ak porezala ribom i pritom ne mislim da je to uinila noem kojim je istila ribu. Nosila je iz sela ribu umotanu u papir i dok se uspinjala uzbrdo, riba je skliznula iz omota i pala joj niz nogu na takav nain da joj je zareala nogu jednom perajom. Nai su roditelji mogli imati jo djece osim Satsu i mene, pogotovo zato to se otac nadao sinu koji bi s njim iao u ribolov. Ali kad je meni bilo sedam godina, moja se majka strano razboljela od neeg to je vjerojatno bio rak kostiju, premda u to vrijeme ja nisam imala pojma to joj je. Mogla je izbjei bolove jedino kad bi spavala i poela je to initi onako kako to rade make, to jest, manje vie stalno. Kako su prolazili mjeseci, ona je najvei dio vremena spavala i brzo bi poela jeati svaki put kad bi se pro13

budila. Ja sam znala da se neto u njoj brzo mijenja, ali zbog toliko mnogo vode u njezinoj linosti, to me nije zabrinjavalo. Katkad bi u samo nekoliko mjeseci jako smravila, ali bi jednako brzo ponovo ojaala. No, kad je meni bilo devet godina, poele su joj se isticati kosti lica i nikad se vie nije udebljala. Nisam shvatila da voda istjee iz nje, zbog bolesti. Jer vidi, ba kao to je morska trava prirodno natopljena vodom, ali postaje krhka kad se osui, tako je moja majka gubila sve vie od svog elementa. A onda sam jednog popodneva sjedila na neravnom podu nae mrane prednje sobe, pjevajui zrikavcu kojeg sam tog jutra nala, kad je pred vratima zazvao jedan glas. Oi! Otvorite! Doao je dr. Miura! Dr. Miura je u nae ribarsko selo dolazio jedanput tjedno i otkako se majka razboljela, nikad ne bi propustio popeti se uz brdo i pogledati kako je ona. Otac je tog dana bio kod kue jer se spremala strana oluja. Sjedio je na svom uobiajenom mjestu na podu s obje velike ake

zapetljane poput paukova u ribarsku mreu. No zastao je na trenutak, pogledao me i podigao jedan prst. To je znailo kako eli da ja poem otvoriti vrata. Dr. Miura je bio vrlo vaan ovjek, odnosno tako smo mi mislili u naem malom mjestu. Studirao je u Tokvju i navodno je znao vie kineskih znakova od bilo koga drugoga. On je bio odve ponosan da bi primijetio stvora poput mene. Kad sam mu otvorila vrata, sazuo je cipele i proao ravno pokraj mene u kuu. Dakle, Sakamoto-san, rekao je mome ocu, volio bih ivjeti tako kao ti, po itave dane biti na moru i loviti ribu. Kakva divota! A onda, kad je vrijeme loe, ti lijepo uzme dan odmora. Vidim da ti ena jo spava, nastavio je. Ba teta. Mislio sam kako bih je mogao pregledati. Oh? ree otac. Zna, nee me biti idueg tjedna. Moda bije mogao probuditi? Ocu je trebalo dosta vremena da ispetlja ruke iz mree, ali napokon je ustao. Chiyo-chan, rekao mi je, donesi doktoru alicu aja. U to je vrijeme moje

ime bilo Chiyo. Tek mnogo godina kasnije ljudi e me poznavati pod imenom Savuri, koje sam dobila kad sam postala geja.

Otac je s doktorom otiao u drugu sobu gdje je leala i spavala moja majka. Pokuala sam prislukivati na vratima, ali ula sam samo majku kako jei i nita od onog to su njih dvojica govorili. Zaposlila sam se oko pripravljanja aja i uskoro je doktor iziao iz majine sobe, trljao je ruke i izgledao jako strogo. Otac je doao za njim i obojica su sjeli za stol u sredini sobe. Dolo je vrijeme da ti neto kaem, Sakamoto-san, zapoeo je dr. Miura. Trebao bi razgovarati s nekom od ena u selu. Moda s gospoom Sugi. Zamoli je neka saije lijepu, novu haljinu za tvoju enu. Ja nemam novaca, doktore, rekao je otac. Svi smo osiromaili u zadnje vrijeme. Shvaam o emu govori. Ali duguje to svojoj eni. Ne bi smjela u-mrijeti u toj poderanoj haljini koju ima na sebi. Znai, ona e uskoro umrijeti? Jo nekoliko tjedana, moda. Ima strane bolove. Smrt e za nju biti osloboenje. Nakon toga nisam vie mogla uti njihove glasove jer mi je ui ispunio um poput ptijih krila koja lepeu u paninom strahu. Moda je to bilo moje srce, ne znam. Ali ako si ikad vidio pticu koja je

uletjela u veliku dvoranu hrama i pokuava nai izlaz, pa, vidi, tako je reagirao moj mozak. Nikad mi nije palo na pamet da moja majka nee jednostavno nastaviti biti bolesna. Neu rei da se nikad nisam pitala to bi se moglo dogoditi ako ona umre; razmiljala sam o tome, na isti nain na koji sam razmiljala to bi bilo da nau kuu proguta zemlja u nekom potresu. inilo mi se jedva moguim da bi nakon takvog dogaaja jo mogao postojati ivot. Mislio sam da u ja prvi umrijeti,

govorio je moj otac. Ti si star, Sakamoto--san. Ali dobrog zdravlja. Mogao bi poivjeti jo etiri ili pet godina. Ostavit u ti jo neto onih pilula za tvoju enu. Moe joj dati i dvije odjednom, ako bude potrebno. Razgovarali su jo malo o pilulama, a onda je dr. Miura otiao. Otac je jo dugo ostao utke sjediti, leima okrenut prema meni. Nije na sebi imao koulju, samo svoju mlohavu kou i to sam ga vie gledala, sve mi se vie inio naprosto udnom zbirkom oblika i tkiva. Kraljenica
1 5

mu je bila staza od kvrga. Glava, s blijedim mrljama, mogla je biti kakva natuena voka. Ruke su mu bile tapovi omotani starom koom, objeeni o dvije izboine. Ako majka umre, kako bih mogla nastaviti ivjeti s njime u ovoj kui? Nisam eljela otii od njega, ali kad majka ode, kua e biti jednako prazna bio on tu ili ne bio. Napokon otac proape moje ime. Otila sam i kleknula pokraj njega. Neto jako vano, rekao je. Lice mu je bilo toliko sumornije nego obino, s oima koje su kolutale gotovo kao da je izgubio kontrolu nad njima. Pomislila sam da se bori kako da mi kae da e majka uskoro umrijeti, ali je samo rekao: Poi u selo. Donesi nekoliko mirisnih tapia za oltar. Na siuan budistiki oltar stajao je na jednoj staroj drvenoj gajbi pokraj ulaza u kuhinju; to je bila jedina vrijedna stvar u naoj pijanoj kuici. Ispred grubo izrezbarenog lika Amide, Bude Zapadnog raja, stajale su male mrtvake ploice s ispisanim budistikim imenima naih mrtvih predaka. Ali oe... nisi htio nita drugo? Nadala sam se da e mi odgovoriti, ali on mi je samo pokretom ruke dao znak da poem.

Staza je od nae kue prvo ila uz rub strme obale prije nego to bi skrenula prema selu. Nije bilo lako hodati po njoj u takve dane, ali sjeam se kako mi je bilo drago to mi estoki vjetar skree misli s onoga to me je muilo. More je bjesnilo, valovi su bili poput kamenih otrica, dovoljno otrih da zarezu poput sjeiva. inilo mi se da se cijeli svijet osjea upravo onako kako sam se ja osjeala. Zar ivot nije nita drugo do oluja koja stalno odnosi ono to je jo samo trenutak ranije bilo tu i ostavlja za sobom tek neto ogoljelo i neprepoznatljivo? Nikad mi ranije nije pala na pamet takva misao. Bjeei od nje, trala sam niz stazu sve dok ispod sebe nisam ugledala mjesto. Yoroido je maleni gradi, smjeten uz obalu, u jednoj maloj uvali. More je obino bilo posuto ribarskim brodicama, ali danas
16

sam ih vidjela samo nekoliko to su se vraale kao i uvijek, izgledajui mi poput vodenih kukaca koji, odiui duge noge, hodaju po povrini. Oluja se sad ozbiljno pribliila; ula sam njezin urlik. Ribari u uvali poeli su mi se gubiti iz vida iza zastora od kie, a zatim su potpuno nestali. Mogla sam vidjeti kiu kako se uspinje uz padinu prema meni. Prve su me kapi udarile poput prepelijih jaja i nakon nekoliko sekundi bila sam mokra kao da sam pala u more. Yoroido ima samo jednu cestu, koja vodi ravno do ulaznih vrata Japanske obalne kompanije za preradu ribe; uz cestu su bile nanizane kue u kojima su prednje sobe sluile kao prodavaonice. Potrala sam preko ceste prema kui Okada, gdje se prodavala tekstilna roba, ali mi se tada neto dogodilo; jedna od onih beznaajnih stvari s ogromnim posljedicama, kao kad se spotakne i padne pod vlak. Blatna je cesta bila skliska od kie i ja sam se poskliznula. Pala sam naprijed, na jednu stranu lica. Pretpostavljam da sam od udarca bila oamuena, jer se samo sjeam osjeaja utrnulosti i neeg u ustima to sam eljela ispljunuti. ula sam glasove i osjetila kako su me okrenuli na lea; zatim su me podigli i ponijeli. Znala sam da me nose u Japansku obalnu kompaniju za preradu ribe, jer sam osjetila kako me okruuje miris ribe. ula sam pljeskavi zvuk kad su hrpu riba odgurnuli s jednog drvenog stola na pod i poloili me na njegovu sluzavu plou. Znala sam da sam mokra od kie i krvava, da sam bosonoga i blatnjava i odjevena u seljaku nonju. Ali neto nisam znala: da je to trenutak koji e sve promijeniti. Jer u tom sam se stanju zatekla kako gledam gore u lice gospodina Tanake Ichira. Ve sam mnogo puta ranije vidjela gospodina Tanaku u mjestu. On je ivio u jednom oblinjem, mnogo veem gradu, ali je svakog dana dolazio u Yoroido jer je njegova obitelj bila vlasnik Japanske obalne kompanije za preradu ribe. On nije nosio seljaku odjeu kao ribari, nego muki kimono, s kimono hlaama to su mu u mojim oima davale izgled samuraja s onih slika koje si moda vidio. Ko17

a mu je bila glatka i napeta kao bubanj, jagodice su mu bile sjajni breuljci, poput hruskave koe ribe prene na aru. Uvijek me je oaravao. Kad sam se na ulici s drugom djecom loptala vreicom ispunjenom grahom i kad bi gospodin Tanaka sluajno izaao iz kompanije za preradu ribe, uvijek bih prekinula igru i gledala ga. Leala sam na tom sluzavom stolu dok mi je gospodin Tanaka opipavao usnicu, povlaei je nadolje prstima i okreui mi glavu amo-tamo. Odjednom je ugledao moje sive oi, koje su oarano zurile u njega; nisam se mogla pretvarati da ga ne gledam. Nije se podrugljivo nasmijeio, kako bi mi pokazao da se drsko ponaam, i nije skrenuo pogled kao da mu je svejedno u to gledam i to mislim. Zurili smo jedno u drugo jedan dugi trenutak -toliko dug da su me od toga proli srsi ak i ondje, u zaguljivom zraku kompanije za preradu ribe. Ja tebe znam, rekao je napokon. Ti si ki starog Sakamota. Premda sam bila dijete, znala sam da gospodin Tanaka vidi svijet oko sebe onakvim kakav stvarno jest, na njegovu licu nikad nisam vidjela zbunjeni izraz moga oca. Meni se inilo da on vidi sok koji se cijedi iz debla borova i krug svjetlosti na nebu gdje su oblaci priguili sunce. On je ivio u vidljivom svijetu, ak i ako mu nije uvijek bilo drago biti u njemu. Znala sam da je zapaao stabla i blato i djecu na cesti, ali nisam imala nikakvog razloga misliti da je ikad zapazio mene. Moda su me zbog toga u oima zapekle suze kad mi se obratio. Gospodin Tanaka me uspravio u sjedei poloaj. Mislila sam da e mi rei neka odem, ali umjesto toga kazao mi je: Nemoj gutati tu krv, djevojice. Ukoliko ne eli da ti se u elucu pretvori u kamen. Ja bih je na tvom mjestu ispljunuo na pod. Djevojaka krv, gospodine Tanaka? rekao je jedan od ribara. Ovdje, gdje donosimo ribu? Ribari su jako praznovjerni, zna. Posebno ne vole da ene imaju ikakve veze s njihovim ribarenjem Jedan je ovjek iz naeg sela, gospodin Yamamura, jednog jutra naao svoju ker kako se igra u njegovom brodu. Iibao ju je
18

i zatim je oprao brod sakeom i luinom, toliko jakom da su se na daskama vidjele pruge gdje je luina izbijelila boju. ak ni to nije bilo dovoljno, nego je doveo intoi-stikog sveenika da blagoslovi brodicu. Sve to samo zato to se njegova ki igrala tamo gdje on stavlja ulovljenu ribu. A sad gospodin Tanaka predlae da ja ispljunem krv na pod prostorije u kojoj iste ribu. Ako se bojite da e njezina pljuvaka sprati neto od ovih ribljih crijeva, rekao je gospodin Tanaka, odnesite si ih doma. Ja toga imam napretek. Ne radi se o ribljem drobu, gospodine. Ja bih rekao da e njezina krv biti neto najistije to je palo na ovaj pod otkako smo ti i ja roeni. Hajde, rekao je, obraajui se ovog puta meni. Samo ti pljuni. Sjedila sam ondje na onom sluzavom stolu i nisam znala to u. Mislila sam kako bi bilo strano ne posluati gospodina Tanaku, ali nisam sigurna da bih doista bila smogla hrabrosti i pljunula da se u tom trenutku jedan od ribara nije nagnuo ustranu i pritisnuvi prstom jednu nosnicu, ispuhao nos na pod. Nakon to sam to vidjela, nisam vie mogla podnijeti da ma i trenutak due bilo to zadrim u ustima i ispljunula sam krv, ba kao to mi je gospodin Tanaka rekao da uinim. Svi su se ribari s gaenjem udaljili osim pomonika gospodina Tanake, koji se zvao Sugi. Njemu je gospodin Tanaka rekao neka ode po doktora Miuru. Ne znam gdje bih ga naao, odgovorio je Sugi, a zapravo je htio rei, barem ja tako mislim, kako ga ne zanima da mi pomogne. Rekla sam gospodinu Tanaki da je doktor bio kod nas prije nekoliko minuta. Gdje je tvoja kua? pitao me je gospodin Tanaka. To je ona mala pijana kua gore na grebenu. Kako to misli...'pijana kua'? To je ona kua to je nagnuta na jednu stranu kao da je previe popila. inilo se da je gospodin Tanaka zbunjen mojim objanjenjem. Pa, Sugi, poi prema Sakamotovoj pijanoj kui i potrai doktora Miuru. Lako e ga nai. Samo idi za krikovima to ih njegovi pacijenti isputaju kad ih bode onim svojim prstima.
19

II

Mislila sam da e se gospodin Tanaka vratiti svome poslu nakon to je Sugi otiao, ali on je jo dugo stajao uz stol i gledao me. Osjetila sam kako mi lice gori. Napokon je rekao neto to se meni uinilo jako domiljatim. Ima patlidan na licu, Sakamotova kerkice. Otiao je do jedne ladice i donio mi malo zrcalo da se pogledam. Usnica mi je bila oteena i modra, ba kao to je rekao. Ali ono to bih stvarno elio znati, nastavio je, to je, odakle ti takve neobine oi i zato nisi slinija svome ocu? Oi su moje majke, odgovorila sam mu. Ali to se tie mog oca, on je tako naboran da uope ne znam kako zapravo izgleda. I ti e jednog dana biti naborana. Ali neke su od njegovih bora tamo otkako postoji, rekla sam. Njegova je glava straga jednako stara kao i sprijeda, a tamo je glatka kao jaje. Trebala bi s vie potovanja govoriti o svom ocu, rekao mije gospodin Tanaka. Ali pretpostavljam daje to istina. Zatim je rekao neto, zbog ega mi je lice tako pocrvenjelo da sam sigurna kako su mi usnice naspram tog lica izgledale blijede. Pa kako je onda jedan naborani, jajoglavi starac dobio tako lijepu ker kao to si ti? Otada su mi tijekom godina mnogo puta govorili da sam lijepa, ee nego se mogu i sjetiti. Premda, dakako, gejama uvijek kau da su lijepe, ak i onima koje to nisu. Ali kad mi je to rekao gospodin Tanaka, prije nego to sam ikada i ula da postoje geje, gotovo sam mogla povjerovati da je to istina.

Nakon to mi je dr. Miura oistio usnicu i nakon to sam kupila ocu mirisne tapie po koje me je poslao, uputila sam se kui krajnje uzbuena. Mislim da u meni ne bi vladalo vee komeanje ni da sam bila mravinjak. Bilo bi mi lake da su me sve emocije vukle u istom smjeru, ali nije bilo tako jednostavno. Nosile su me poput komadia papira na vjetru. Negdje izmeu raznih misli o majci -negdje iza bola u usnici - ugnijezdila se nekakva ugodna
20

misao koju sam uvijek iznova pokuavala izotriti. Ticala se gospodina Tanake. Zastala sam na grebenu i zagledala se prema moru, na kojem su valovi i nakon oluje jo uvijek izgledali kao kamene otrice, a nebo je poprimilo smeu boju blata. Provjerila sam gleda li me netko i onda sam, stiui mirisne tapie na grudi, izgovarala ime gospodina Tanake u vjetar, ponovo i ponovo, sve dok mi se nije uinilo da ujem glazbu u svakom slogu. Znam da to zvui budalasto - i doista je bilo budalasto. Ali ja sam bila samo jedna mala, zbunjena djevojica. Kad smo zavrili s veerom i kad je otac siao u selo gledati druge ribare kako igraju japanski ah, Satsu i ja smo u tiini pospremile kuhinju. Pokuavala sam se sjetiti osjeaja koje je gospodin Tanaka izazvao u meni, ali u hladnoj tiini kue taj se osjeaj izgubio. Umjesto toga, osjeala sam trajan, ledeni strah pri pomisli na majinu bolest. Zatekla sam se kako se pitam koliko je vremena ostalo do trenutka kad e biti zakopana ondje na seoskom groblju, uz ostale lanove obitelji moga oca. to e nakon toga biti sa mnom? Kad majka umre, Satsu e preuzeti ulogu majke, pretpostavljala sam. Gledala sam sestru kako riba eljezni lonac u kojem se kuhala juha, ali iako je lonac bio pred njom, iako su joj oi bile uperene u njega, bilo mi je jasno da ga ne vidi. Nastavila ga je ribati dugo nakon to je ve bio ist. Napokon sam joj rekla: Satsu-san, nije mi dobro. Izai pred kuu i zagrij vodu za kupanje, rekla mi je Satsu i mokrom rukom odmaknula neposlunu kosu s oiju. Ne elim se kupati, odgovorila sam. Satsu, mamica e umrijeti. Ovaj je lonac napuknut. Gledaj! Nije, rekla sam. Taje crta oduvijek bila tu. A kako je onda voda istekla iz njega? Ti si je izlila. Gledala sam te. Na trenutak je Satsu obuzeo nekakav snaan osjeaj; znala sam to jer se osjeaj ukazao na njezinu licu kao izraz krajnje zauenosti; slino se dogaalo s mnogim njezinim osjeajima. Ali nita mi vie nije rekla. Samo je uzela lonac sa tednjaka i pola prema vratima da ga baci.

21

i Drugo poglavlje

Sljedeeg jutra, kako bih se rastresla od crnih misli, otila sam se kupati u malom jezercu meu skupinom borova nedaleko nae kue. Seoska su djeca dolazila na to jezerce gotovo svakog jutra kad bi bilo lijepo vrijeme. Satsu bi takoer ponekad dola, odjevena u grubu haljinu za kupanje koju je sama saila od oeve stare ribarske odjee. Haljina nije ba bila dobro saivena, jer bi joj se objesila na grudima svaki put kad bi se Satsu sagnula i onda bi netko od djeaka povikao: Gledajte! Vidi se planina Fuji! Ali ona se unato svemu i dalje kupala u njoj. Oko podneva sam odluila otii kui kako bih neto pojela. Satsu je otila mnogo ranije s mladim Sugijem, sinom pomonika gospodina Tanake. Ona se uz njega ponaala poput psia. Kad bi mladi Sugi poao nekamo, pogledao bi preko ramena dajui joj znak da krene za njim i ona bi uvijek posluala. Nisam oekivala da u je ponovo vidjeti prije veere, ali kad sam se pribliila kui, ugledala sam je na stazi ispred sebe kako stoji oslonjena leima o jedno stablo. Da si ti vidio to se tamo dogaalo, vjerojatno bi odmah sve shvatio, ali ja sam bila samo mala djevojica. Satsuina gruba haljina za kupanje bila joj je podignuta do ramena, a mladi se Sugi igrao s njezinim planinama Fuji, kako su to zvali djeaci. Otkako je majka poela pobolijevati, moja je sestra postala pomalo demekasta. Grudi su joj bile isto tako nepokorne kao i njezina kosa. to me je najvie zapanjilo, inilo se da je upravo ta njihova nepokornost najvie oa22

ravala mladog Sugija. Drmao ih je rukom i gurao ustranu, zatim ih gledao kako padaju natrag i smiruju se na njezinim prsima. Znala sam da ih ne bih smjela pijunirati, ali nisam znala to bih sa sobom dok ekam da se staza ispred mene oslobodi. A onda sam odjednom zaula iza sebe jedan muki glas kako mi govori: Chiyo-chan, zato ui tu iza tog stabla? S obzirom da sam imala devet godina, da sam se vraala s kupanja u jezercu i da jo nisam imala nikakvih oblika i oblina na svom tijelu koje bih od bilo koga trebala skrivati... no, lako je pogoditi to sam imala na sebi. Kad sam se okrenula, jo uvijek uei na stazi i pokrivajui rukama svoju golotinju koliko sam mogla, preda mnom je stajao gospodin Tanaka. Mislila sam u zemlju propasti od srama. Ono tamo je sigurno tvoja pijana kua, rekao je. A ono tamo, to mi izgleda kao mladi Sugi. Bogme, izgleda jako zaposlen! Tko je ona djevojka s njime? Pa, gospodine Tanaka, to bi mogla biti moja sestra. Ja ekam da oni odu. Gospodin Tanaka okrui rukama usta i vikne, a ja na to zaujem mladog Sugija kako bjei niza stazu. Moja je sestra, izgleda, takoer pobjegla, jer mi je gospodin Tanaka rekao kako sad mogu slobodno otii kui i odjenuti se. Kad vidi tu svoju sestru, rekao mi je, hou da joj ovo da. Dao mi je paketi omotan riinim papirom, otprilike veliine riblje glave. To su neke kineske trave, rekao mi je. Nemoj sluati doktora Miuru ako ti kae da su te trave bezvrijedne. Neka tvoja sestra skuha od njih aj i neka ga da vaoj majci, to e joj olakati bol. To su vrlo dragocjene trave. Pripazite na svaku mrvicu. Ako je tako, gospodine, bolje da ja to radim. Moja sestra nije ba jako spretna u kuhanju aja. Dr. Miura mi je rekao da ti je majka bolesna, ree gospodin Tanaka. Sad mi ti kae da tvoja sestra ne zna ak ni pripraviti aj! Uz onako starog oca, to e biti s tobom, Chiyo-chan? Tko se i sad brine o tebi? Pa, zapravo se ovih dana sama brinem o sebi. Poznajem jednog ovjeka. On je sad stariji, ali kad
23

je bio djeak, otprilike tvojih godina, umro mu je otac. Ve sljedee godine umrla mu je i majka, a onda je njegov stariji brat pobjegao u Osaku i ostavio ga samog. Podsjea malo na tebe, ne ini ti se? Gospodin Tanaka me pogledao kao da mi kae neka mu se ne usudim proturjeiti. Pa, ime tog ovjeka je Tanaka Ichiro, nastavio je. Da, to sam ja... iako sam se tada zvao Morikashi Ichiro. Kad sam imao dvanaest godina uzela me k sebi obitelj Tanaka. A kad sam malo porastao, vjenali su me sa svojom keri i posvojili. Sad pomaem voditi obiteljsku kompaniju za preradu ribe. I tako je, vidi, sa mnom na kraju sve dobro zavrilo. Moda se neto slino dogodi i tebi. Zagledala sam se na trenutak u sijedu kosu gospodina Tanake i u bore na njegovom elu to su sliile na pukotine u kori stabla. Uinio mi se najmudrijim i najuenijim ovjekom na svijetu. Vjerovala sam da on zna stvari koje ja nikad neu znati, da je otmjeniji nego to u ja ikad biti i da je njegov modri kimono elegantniji od svega to u ja ikad imati prilike nositi. uala sam pred njim gola u praini, raupane kose i prljava lica, s mirisom barske vode na koi. Mislim da mene nitko nikad ne bi htio posvojiti, rekla sam. Misli? Ti si pametna djevojica, zar ne? Nazvala si svoju kuu 'pijana kua'. Rekla si da glava tvog oca izgleda kao jaje! Ali doista izgleda kao jaje. Bilo bi glupo rei da ne izgleda. A sad, tri kui, Chiyo-chan, rekao je. Sigurno si gladna, zar ne? Moda tvoja sestra jede juhu, pa ti moe lei na pod i srkati ono to ona prolije.

to je ujutro poela jeati od bolova. Ja sam tada imala etiri godine i bilo je vrijeme proslavljanja oboni blagdana, vrijeme u godini kad se u nas pozdravljaju duhovi umrlih. Nakon to su se nekoliko veeri za redom obavljali obredi na groblju i palile vatre pred ulazima u kue, kako bi pokazale put mrtvima, okupili smo se na zavrnu veernju sveanost u naem intoistikom hramu na litici iznad zaljeva. Odmah iza ulaznih vrata u hram bila je istina, te veeri ukraena arenim papirnatim lampionima objeenim o uzice razapete izmeu stabala. Neko smo vrijeme majka i ja plesale s ostalim mjetanima uz glazbenu pratnju jednog bubnja i jedne svirale, ali sam se ja na kraju umorila, pa me je odvela do ruba istine i uzela me u krilo. Odjednom se s obale podigao vjetar i jedan se lampion zapalio. Gledale smo kako plamen lie uz uzicu; lampion je lebdei poeo padati prema zemlji, sve dok ga vjetar ponovo nije dohvatio i on se zakotrljao kroz zrak ravno prema nama, ostavljajui za sobom trag zlaane praine koja se dizala prema nebu. inilo se da se vatrena lopta smirila na tlu, ali onda smo je majka i ja vidjele kako se ponovo podie na struji zraka i plovi ravno prema nama. Osjetila sam kako me majka isputa, a onda se odjednom bacila rukama na vatru kako bi je rasprila. Na trenutak smo obje bile u oblaku iskri i plamenia, ali su potom komadii vatre odlebdjeli meu stabla i ondje se utrnuli i nitko nije stradao - ak ni moja majka.

Od tog trenutka poela sam matati o tome kako e me gospodin Tanaka posvojiti. Ponekad zaboravljam koliko sam patila u tom razdoblju. Pretpostavljam da bih se bila uhvatila bilo ega to bi mi pruilo utjehu. Kad bih bila alosna, esto bih se zatekla kako mi se u sjeanje vraa uvijek ista slika moje majke, iz vremena davno prije nego
24

Otprilike tjedan dana kasnije, kad su ve moja matanja o usvojenju imala vie nego dovoljno vremena da se razbujaju, dola sam jedno popodne kui i zatekla gospodina Tanaku kako sjedi suelice mom ocu za malim stolom u naoj kui. Znala sam da razgovaraju o neem ozbiljnom, jer me uope nisu primijetili kad sam stupila u ulazni prostor. Ukoila sam se na mjestu kako bih ula to govore. Onda, Sakamoto, to misli o mom prijedlogu? Ne znam, gospodine, odgovorio je moj otac. Ne mogu zamisliti da djevojice igdje drugdje ive. Ja te razumijem,

25

ali njima e biti mnogo bolje, a i tebi. Samo se postaraj da sutra popodne dou u selo. Na to je gospodin Tanaka ustao, pripremajui se za odlazak. Ja sam se pretvarala kao da sam upravo stigla, kako bismo se sreli na vratima. Razgovarao sam s tvojim ocem, Chiyo-chan, rekao mi je. Ja ivim s onu stranu grebena, u gradiu Senzuru. Senzuru je vei od Yoroida. Mislim da bi ti se svidio. Zato ne biste ti i Satsu-san dole sutra tamo? Vidjet ete moju kuu i upoznati moju kerkicu. Moda ostanete preko noi? Samo na jednu no, zna, a onda u vas ja opet vratiti kui. to misli o tome? Rekla sam kako bi to bilo vrlo lijepo. I pretvarala sam se koliko god sam bolje umjela kako taj prijedlog nije nita neobino. Meutim, u mojoj glavi kao da se dogodila eksplozija. Misli su mi bile isprekidane i jedva sam ih uspijevala povezati. Svakako je bila istina da se dio mene oajniki nadao da e me gospodin Tanaka posvojiti nakon majine smrti, ali je drugi dio mene bio jako uplaen. Strano me je bilo sram to sam ikad zamiljala kako bih mogla ivjeti bilo gdje osim u naoj pijanoj kui. Nakon to je gospodin Tanaka otiao, pokuala sam se zaokupiti poslovima u kuhinji, ali osjeala sam se pomalo kao Satsu, jer sam jedva nazirala stvari pred sobom. Ne znam koliko je vremena prolo. Nakon dueg vremena ula sam oca kako mre i protumaila to kao znak da on plae, zbog ega mi se lice zaarilo od srama. Kad sam se napokon primorala pogledati prema njemu, vidjela sam da su mu ruke ve zapletene u jednu od njegovih mrea, ali da stoji u vratima to su vodila u stranju sobu gdje je majka leala obasjana suncem pod ponjavom koja se zalijepila za nju poput druge koe.

Idueg dana, pripremajui se za sastanak s gospodinom Tanakom dolje u mjestu, oribala sam svoje prljave glenjeve i natapala se neko vrijeme u naoj kadi, koja je ne26

ko bila spremnik vrue vode jednog parnog motora to ga je netko ostavio u naem selu: gornji je dio bio otpiljen i unutranjost obloena drvetom. Dugo sam sjedila u toj kadi i gledala prema moru, osjeajui se vrlo samostalnom, jer u danas prvi put vidjeti neto od svijeta izvan naeg malog sela. Kad smo Satsu i ja stigle do Japanske obalne kompanije za preradu ribe, gledale smo ribare kako istovaruju svoj ulov na molu. Meu njima je bio i na otac, grabei ribu svojim koatim rukama i bacajui je u koare. U jednom je trenutku pogledao prema nama i zatim je obrisao lice rukavom koulje. Meni su nekako crte njegova lica izgledale jo turobnije nego obino. Ribari su nosili koare pune ribe do zaprege gospodina Tanake i slagali ih u kola. Ja sam se popela na kota kako bih gledala to rade. Ribe su veinom zurile staklastim oima, ali s vremena na vrijeme neka bi od njih otvorila usta, to je meni izgledalo poput tihog krika. Pokuala sam ih umiriti: Vi sad idete u grad Senzuru, ribice! Sve e biti u redu. Nisam vidjela kakva bi korist bila od toga da im se kae istina. Napokon je gospodin Tanaka izaao na cestu i rekao Satsu i meni neka se popnemo na kolsku klupicu i sjednemo do njega. Ja sam sjedila u sredini, dovoljno blizu da osjeam tkaninu njegova kimona uz svoju ruku. Nisam mogla sprijeiti da mi zbog toga krv navali u lice. Satsu je gledala ravno u mene, ali na licu joj je bio uobiajeni zbunjeni izraz i inilo se da nita ne primjeuje. Tijekom putovanja dobar sam dio vremena provela gledajui otraga na ribe - kako ih drmanje kola baca s jedne strane koare na drugu. Dok smo se uspinjali uz greben na izlasku iz Yoroida, kota je preao preko kamena i kola su se naglo nagnula na jednu stranu. Jedan je lubin ispao i udario o zemlju tako jako da ga je to vratilo u ivot. Gledati ga tako, kako se bacaka i hvata zrak, bilo je ipak vie nego to sam mogla podnijeti. Okrenula sam se sa suzama u oima, i premda sam ih pokuala sakriti od gospodina Tanake, on ih je primijetio. Nakon to je

27

pokupio ribu s puta i nakon to su kola ponovo krenula, upitao me je zbog ega plaem. Ta jadna riba! rekla sam. Ti si kao moja ena. Ribe su veinom mrtve kad ih ona vidi, ali ako mora skuhati raka ili bilo to drugo to je jo ivo, oi joj zasuze i pone im pjevati. Nauio me jednu pjesmicu - zapravo, gotovo molitvu - za koju sam pomislila kako ju je vjerojatno izmislila njegova ena. Ona ju je pjevala rakovima, ali smo mi izmijenili rijei i pjevali je ribama: Suzuki yo suzuki! Jobutsu shite kure! Lubiniu, o lubiniu! Pouri se dosei stanje Bude! Potom me je nauio jo jednu pjesmu, uspavanku, koju nikad dotad nisam ula. Pjevali smo je jednom iverku koji je otraga u kolima leao sam u jednoj plitkoj koari, pomiui naokolo svoja dva, pucetima slina oka na plosnatoj glavi. Nemure yo, u karei yo! Niwa ya makiba ni Tori mo hitsuji mo Minna nemureba Hoshi wa modo kara Gin no hikari o Sosogu, kono yoru! Zaspi, dobri iverku! Kad ve svi spavaju ak i ptice i ovce U vrtovima i poljima Zvijezde e ove noi Prosipati svoju zlatnu svjetlost S prozora. Nekoliko trenutaka kasnije uspeli smo se na vrh grebena i ispod nas se ukazao gradi Senzuru. Dan je bio
28

sumoran, sve je bilo u nijansama sivog. To je bio moj prvi pogled na svijet izvan Yoroida i pomislila sam kako nisam mnogo propustila. Vidjela sam krovove pokrivene slamom uz obalu zaljeva, meu sumornim breuljcima, a iza njih more boje metala, posuto krhotinama bjeline. Na kopnenoj strani, krajolik je mogao biti privlaan da nije bilo eljeznikih tranica to su se usijecale kroz njega poput oiljka. Senzuru je uglavnom bio prljav, smrdljiv gradi. ak se i iz mora dizao grozan zadah, kao da su sve ribe u njemu uginule i trule. Oko potpornih stupova mola plutali su komadi povra poput meduza u naem malom zaljevu. Brodice su bile oguljene, nekima su rebra bila napuknuta i doimale su se kao da su izale iz bitke. Satsu i ja smo dugo sjedile na molu, sve dok nas gospodin Tanaka nije napokon pozvao u glavno sjedite Japanske obalne kompanije za preradu ribe i poveo nas niz jedan dugaki hodnik. Hodnik nije mogao jae smrdjeti po ribljoj utrobi ni da smo se doista nalazili unutar neke ribe. Ali u dnu hodnika, na moje iznenaenje, ukazao se jedan ured koji je u mojim oima devetogodinje djevojice izgledao krajnje otmjeno. Na ulazu u ured Satsu i ja smo stajale bose na skliskom i mokrom kamenom podu. Ispred nas jedna je stuba vodila na uzdignutu platformu prekrivenu tatami strunjaama. Moda je to bilo ono to me se dojmilo: uzdignuti je pod davao svemu otmjeniju notu. U svakom sluaju, smatrala sam to najljepom sobom koju sam ikad vidjela - premda me sad navodi na smijeh i sama pomisao da je ured veletrgovca ribom u malenom gradiu na Japanskom moru mogao na ikoga ostaviti takav dojam. Na uzdignutom je podu sjedila na jastuku neka stara ena koja je ustala kad nas je vidjela i dola do ruba platforme, te se tamo spustila na koljena. Bila je stara i na licu je imala zlovoljan izraz, a mislim da nikad nisi vidio nekoga tko bi se vie vrpoljio od nje. Kad nije poravnavala kimono, brisala je neto iz kutka oka ili se ekala po nosu, uzdiui itavo vrijeme kao da silno ali to ima toliko toga to mora obaviti.

29

Gospodin Tanaka joj je rekao: Ovo je Chiyo-chan i njezina starija sestra, Satsu-san. Ja sam se malo naklonila, a gospoa Mrdalo mi je na to odgovorila kimanjem glave. Potom je uzdahnula najdublje do sada i poela jednom rukom cupkati krastavi komadi koe na vratu. Ja bih bila rado skrenula pogled ustranu, ali su njezine oi zurile ravno u moje. No dakle! Ti si, znai, Satsu-san? rekla je. Ali jo uvijek je gledala u mene. Ja sam Satsu, rekla je moja sestra. Kad si roena? inilo se da Satsu jo uvijek nije naisto kojoj od nas ona govori, zato sam ja odgovorila umjesto nje. Ona je roena u godini krave, rekla sam. Starica isprui ruku i potape me prstima po licu. Meutim, uinila je to na vrlo udan nain, tako da me je nekoliko puta bocnula prstima u bradu. Ali znala sam da me je mislila potapati, jer joj je lice imalo ljubazan izraz. Ova je prilino draesna, zar ne? Tako neobine oi! I vidi se da je pametna. Pogledaj joj samo elo. Na to se opet okrenula mojoj sestri i rekla: No, dakle. Godina krave, petnaest godina, planet Venera, est, bijelo. Hmm... Prii malo blie. Satsu poslua. Gospoa Mrdalo joj pone ispitivati lice, ne samo oima, nego i vrcima prstiju. Potroila je mnogo vremena provjeravajui Satsuin nos iz raznih kutova, kao i ui. Na kraju joj je tipnula uske vie puta i zagunala, dajui time na znanje kako je s njom zavrila, te se potom okrenula meni. Ti si godina majmuna. To mi je jasno im te pogledam. Koliko ti ima vode! Osam, bijelo, planet Saturn. I vrlo si ljupka djevojica. Prii blie. Sad je sa mnom poela raditi iste stvari, tipkala me za ui i tako dalje. Ja sam stalno mislila na to kako je tim istim prstima grebala po krasti na vratu. Ubrzo je ustala i sila dolje na kameni pod gdje smo mi stajale. Trebalo joj je neto vremena da svoja iskrivljena stopala ugura u zori, ali se napokon okrenula gospodinu Tanaki i uputila mu pogled koji je on, ini se, odmah shvatio, jer je iziao iz sobe i za sobom zatvorio vrata.
30

Gospoa Mrdalo na to razvee Satsuinu seljaku koulju i svue je. Pomicala je malo amo-tamo Satsuine dojke, zavirila joj pod pazuha, zatim ju je okrenula i razgledavala joj lea. Ja sam bila u takvom oku da sam se jedva uspijevala primorati da to gledam. Nije mi, dakako, bilo prvi put to vidim Satsu golu, ali nain na koji je gospoa Mrdalo opipavala njezino tijelo inio mi se jo ne-pristojnijim nego kad je Satsu podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. A onda, kao da ni to nije bilo dovoljno, gospoa Mrdalo povue nadolje Satsuine gae, premjeri je od glave do pete, potom je opet okrene licem prema sebi. Iskorai iz gaa, ree joj. Dugo nisam vidjela Satsuino lice toliko zbunjeno, ali iskoraila je iz gaa i ostavila ih na sluzavom kamenom podu. Gospoa Mrdalo ju je uhvatila za ramena i posjela na platformu. Satsu je bila potpuno gola; sigurna sam da nije imala pojma zato mora tamo sjediti, ba kao ni ja. Ali nije imala kad misliti o tome jer joj je gospoa Mrdalo u hipu stavila ruke na koljena i rairila joj noge. I ne oklijevajui ni trenutka, posegnula joj rukom meu noge. Nakon toga nisam vie imala hrabrosti gledati. Mislim da se Satsu vjerojatno morala opirati jer je gospoa Mrdalo viknula na nju i istodobno sam ula glasan pljesak dlana po goloj koi - to je gospoa Mrdalo udarila Satsu po nozi, kako sam kasnije zakljuila po crvenoj mrlji na Satsuinom bedru. Gospoa Mrdalo je brzo bila gotova i rekla je Satsu neka se ponovo odjene. Dok se oblaila, Satsu je glasno mrcala. Moda je plakala, ne znam, nisam se usuivala pogledati u nju. Zatim se gospoa Mrdalo ustremila na mene i u sekundi su i meni gae bile oko koljena i ostala sam bez koulje, ba kao to se to malo prije dogodilo mojoj sestri. Ja nisam imala grudi koje bi starica mogla pomicati amo--tamo, ali mi je pogledala pod pazuha ba kao i njoj i o-kretala me, prije nego to me je posjela na platformu i strgnula mi gae s nogu. Uasno me je bilo strah to e mi uiniti i kad mi je pokuala rairiti koljena, morala me pljesnuti po nozi, ba kao to je pljesnula Satsu, nakon
31

ega me je grlo poelo pei od suzdranih suza. Gurnula mi je prst meu noge i napravila neto to sam ja osjetila kao utip, tako bolan da sam kriknula. Kad mi je naredila da se ponovo obuem, osjeala sam se kao to se vjerojatno osjea nasip dok zadrava itavu jednu rijeku. Ali bojala sam se da emo se osramotiti pred gospodinom Tanakom ako Satsu ili ja ponemo plakati kao mala djeca. Djevojke su zdrave, rekla je starica gospodinu Tanaki kad je ponovo uao u sobu, i posve odgovaraju. Obje su netaknute. Starija ima previe drveta, ali mlaa ima puno vode. Uz to je i ljepuna, to vam se ini? Njezina starija sestra izgleda kraj nje kao seljanica! Siguran sam da su obje privlane djevojke, svaka na svoj nain, odgovorio je gospodin Tanaka. Zato ne bismo o tome porazgovarali dok vas budem pratio? Djevojke e me ovdje priekati. Kad je gospodin Tanaka zatvorio vrata za njima, okrenula sam se i vidjela Satsu kako sjedi na rubu platforme i zuri gore prema stropu. Zbog oblika njezina lica suze su joj se skupile oko vrha nosnica i im sam vidjela da ona plae, briznula sam u pla. Osjeala sam se krivom za ono to se dogodilo i obrisala sam joj lice krajem svoje seljake koulje. Tko je bila ta grozna ena? upitala me je. Sigurno nekakva gatara. Vjerojatno gospodin Tanaka eli saznati o nama to je vie mogue... Ali zato nas je razgledavala na takav uasan nain! Satsu-san, zar ne shvaa? rekla sam. Gospodin Tanaka nas namjerava posvojiti. Kad je to ula, Satsu je poela mirkati kao da joj se muica zavukla u oko. O emu to govori? rekla je. Gospodin Tanaka nas ne moe posvojiti. Otac je tako star... i sad, kad nam se majka razboljela, mislim da se gospodin Tanaka brine to e biti s nama. Nee biti nikoga tko bi se o nama starao. Satsu ustane, toliko ju je uznemirilo to to je ula. Ubrzo je poela kiljiti i vidjela sam kako se trudi samu sebe uvjeriti kako nas nita nee odvesti iz nae pijane kue. Istiskivala je iz glave rijei koje sam joj rekla kao to bi netko istiskivao vodu iz spuve. Polako joj se lice poelo
32

oputati i ponovo je sjela na rub platforme. Trenutak kasnije gledala je oko sebe po sobi kao da uope nismo razgovarale.

Kua gospodina Tanake nalazila se na kraju jednog puteljka malo izvan grada. umarak borova oko nje ispunjavao je zrak isto tako jakim mirisom kao more na strmoj obali gdje je stajala naa kua i kad sam pomislila na more i kako u jedan miris zamijeniti drugim, osjetila sam u sebi nekakvu stranu prazninu i potrebu da se odmaknem od nje, ba kao to se povlai s ruba neke litice nakon to si povirio u dubinu. Kua je bila otmjenija od bilo koje u Yoroidu, s golemim strehama kao na naem mjesnom hramu. A kad je gospodin Tanaka stupio u svoj ulaz, ostavio je cipele tamo gdje je iz njih iskoraio, jer je jedna slukinja dola i odloila ih na policu umjesto njega. Satsu i ja nismo imale cipele koje bismo odloile, ali ba kad sam se spremala ui u kuu, osjetila sam kako me je neto blago udarilo u lea i jedna je borova iarka pala na drveni pod meu moje noge. Okrenula sam se i vidjela neku djevojicu otprilike mojih godina i vrlo kratke kose kako se trei sakriva iza jednog stabla. Provirila je i nasmijeila mi se, otkrivajui trokut praznog prostora meu prednjim zubima, a onda je otrala dalje, osvrui se preko ramena, pozivajui me da potrim za njom. Moda e udno zvuati, ali ja nikad dotad nisam doivjela iskustvo stvarnog upoznavanja s nekom djevojicom. Naravno, poznavala sam djevojice iz mog mjesta, ali mi smo zajedno rasle i nikad nije bilo potrebe za neim to bi se moglo nazvati upoznavanje. Meutim, od trenutka kad sam prvi put ugledala Kuniko - tako se zvala kerkica gospodina Tanake - ona se tako prijateljski ponaala prema meni da sam pomislila kako mi ne bi bilo teko prijei iz jednog svijeta u drugi. Njezina je odjea bila mnogo otmjenija od moje i na nogama je imala zori, ali ja sam, kao prava djevojica sa sela, bosonoga potrala za njom u umicu i dostigla je kod
33

neke vrste kuice za igru, napravljene od otpiljenih grana nekog sasuenog stabla. Ona je u njoj poslagala kamenje i iarke kako bi napravila sobe. U jednoj od tih soba pretvarala se da mi posluuje aj u napukloj alici; u drugoj smo se smjenjivale hranei njezinu lutku, malog djeaia po imenu Taro, koji je zapravo bio samo platnena vreica ispunjena zemljom. Taro voli nepoznate osobe, rekla je Kuniko, ali se uasno boji glista, a udnom igrom sluaja, njih se bojala i Kuniko. Kad smo naile na jednu, Kuniko me natjerala da je uhvatim i iznesem van prije nego to se jadni Taro rasplae od straha. Bila sam oduevljena mogunou da mi Kuniko bude sestra. U stvari, velianstvena stabla i miris borova - pa ak i gospodin Tanaka - sve mi se to poelo initi gotovo beznaajnim u usporedbi s time. Razlika izmeu ivota ovdje, u kui obitelji Tanaka i ivota u Yoroidu bila je tako velika kao razlika izmeu mirisa neeg to se kuha i usta punih slasne hrane. Kad se smrailo, oprale smo ruke i noge na bunaru i ule, te zauzele svoja mjesta na podu oko jednog etverouglastog stola. Bila sam zadivljena kad sam vidjela kako se para iz jela koje emo jesti die prema gredama stropa visoko iznad mene, dok nam iznad glave vise elektrina svjetla. Zapanjila me je jarko rasvijetljena soba. Nikad dotad nisam tako neto vidjela. Ubrzo je posluga donijela veeru - usoljenog lubina na aru, ukiseljeno povre, juhu i kuhanu riu - ali istog trenutka kad smo poeli jesti, svjetla su se ugasila. Gospodin Tanaka se nasmijao; to se, navodno, esto dogaalo. Sluge su na to zapalile lampione to su svuda naokolo visjeli na drvenim trononim stalcima. Dok smo jeli, nitko nije mnogo govorio. Ja sam oekivala da e gospoa Tanaka biti blistavo lijepa, ali ona je izgledala kao starija verzija Satsu, osim to se esto smijeila. Nakon veere ona i Satsu su poele igrati igru go, a gospodin Tanaka je ustao i pozvao slukinju neka mu donese kratki kimono kaput. Onda je gospodin Tanaka otiao, a malo zatim Kuniko me pokretom ruke pozvala da
34

poem za njom. Na vratima je navukla slamnate zori, te je i meni posudila jedan par. Pitala sam je kamo idemo. Tiho! rekla je. Slijedit emo tatu. Ja to radim svaki put kad izae. To je tajna. Pole smo uz puteljak i skrenule na glavnu ulicu prema gradu Senzuru, hodajui na stanovitoj udaljenosti iza gospodina Tanake. Ve za nekoliko minuta, hodale smo meu kuama grada, a onda me Kuniko uhvatila za ruku i povukla me niz jednu sporednu uliicu. Na kraju jednog kamenom poploanog prolaza izmeu dvije kue dole smo do nekog prozora pokrivenog zaslonima od papira, osvijetljenog svjetlom koje je unutra gorjelo. Kuniko je prislonila oko na jednu rupu u papiru, probuenu upravo na visini njezina oka. Dok je ona virila u sobu, ula sam iznutra smijeh i razgovor, te kako netko pjeva uz pratnju shamisena. Napokon se Kuniko odmaknula, tako da sam ja mogla proviriti kroz rupicu. Polovica sobe bila mi je skrivena sloivim paravanom, ali sam mogla vidjeti gospodina Tanaku kako sjedi na strunjaama s jo tri ili etiri mukarca. Neki starac koji je sjedio do njega priao je kako je pridravao ljestve nekoj mladoj eni i virio joj pod haljinu - svi su se smijali, osim gospodina Tanake, koji je gledao ravno preda se, prema onom dijelu sobe koji nisam mogla vidjeti. Jedna starija ena u kimonu donijela mu je au, koju je on drao u ruci dok mu je ona toila pivo. Gospodin Tanaka me se dojmio poput kakva otoka u moru, jer iako su svi ostali uivali u starevoj prii - ak i ta starija ena to je toila pivo - gospodin Tanaka je i dalje samo zurio prema drugom kraju stola. Maknula sam oko s rupe i upitala Kuniko kakva je to kua. To je ajana, odgovorila mi je, u kojoj geje zabavljaju mukarce. Moj tata dolazi ovamo gotovo svake veeri. Ne znam zato mu se to toliko svia. ene toe pie, a mukarci priaju priice - osim kad pjevaju. Na kraju su svi pijani. Ponovo sam prislonila oko na rupicu, na vrijeme da zapazim jednu sjenu kako prelazi preko zida, a onda mi se u vidokrugu pojavila neka ena. Kosa joj je bila ukraena viseim zelenim cvijetom vrbe i na sebi je imala ki-

35

Tree poglavlje i
mono njeno ruiaste boje s bijelim cvjetovima posutim po njemu poput kolaa. iroki obi koji joj je bio svezan oko struka bio je naranaste i ute boje. Nikad dotad nisam vidjela tako elegantnu odjeu. Nijedna ena u Yoroi-du nije posjedovala neto otmjenije od obine pamune ili moda lanene haljine, s jednostavnim tamnomodrim u-zorkom. Meutim, za razliku od njezine odjee, sama ena nije bila nimalo ljupka. Zubi su joj toliko strali da ih usnice nisu potpuno pokrivale, a glava joj je bila toliko uska da sam se pitala nisu li joj moda glavu drali stisnutu izmeu dvije daske dok je bila dojene. Moda misli da sam okrutna to ju opisujem tako nemilosrdnim rijeima, ali inilo mi se udnim to se gospodin Tanaka zakvaio oima za nju kao krpa za kuku, premda nitko ne bi za nju mogao rei da je ljepotica. On ju je nastavio gledati dok su se svi ostali smijali, a kad se ona spustila na koljena pokraj njega kako bi mu natoila jo nekoliko kapi piva u au, pogled koji mu je uputila odavao je kako se njih dvoje vrlo dobro poznaju. Kuniko je jo jednom provirila kroz rupicu, a onda smo se vratile njenoj kui i sjedile zajedno u kupki na rubu borove umice. Nebo je bilo prepuno zvijezda, osim to su grane iznad mene zakrivale pola neba. Mogla sam ostati sjediti u kupki jo mnogo due, pokuavajui shvatiti sve to sam vidjela tog dana i promjene koje su me ekale... ali Kuniko je u vruoj vodi uhvatila takva pospa-nost da su slukinje ubrzo dole da nas izvuku iz kupke. Satsu je ve hrkala kad smo Kuniko i ja legle na futo-ne pokraj nje, stisnute jedna uz drugu i zagrljene. U meni je rastao topli osjeaj zadovoljstva i apnula sam Kuniko na uho: Zna da u doi ivjeti ovdje s tobom? Mislila sam da e ju ta vijest natjerati da otvori oi ili da se ak uspravi u sjedei poloaj. Ali nije ju trgnula iz drijemea. Uzdahnula je i trenutak kasnije dah joj je bio topao i vlaan, ispunjen blagim umovima sna.

Kad smo se vratile kui, inilo se kao da se majina bolest pogorala u taj jedan dan koliko nas nije bilo. Ili se samo radilo o tome da sam nakratko uspjela zaboraviti koliko je ona stvarno bolesna. Kua gospodina Tanake mirisala je na dim i borove, a naa je mirisala na njezinu bolest, na nain koji uope nemam snage opisivati. Satsu je popodne radila u selu, tako da mi je gospoa Sugi dola pomoi okupati majku. Kad smo je iznijele iz kue, prsni joj je ko bio iri od ramena i ak su joj i bjeloonice bile mutne. Jedino to mi je pomagalo da izdrim gledati je takvu, bilo je sjeanje na to kako sam se osjeala izlazei s njom iz kupke, dok je jo bila snana i zdrava, kad se para dizala s nae bijele koe kao da smo dvije kuhane rotkvice. Teko mi je bilo zamisliti da bi ta ena, ija sam lea toliko puta ribala kamenom i ije mi se tijelo uvijek inilo vre i glatkije od Satsuinog, mogla umrijeti prije nego to ljetu doe kraj. Te noi, dok sam leala na svom futonu, pokuavala sam zamisliti itavu tu zbunjujuu situaciju iz svakog kuta, ne bih li uvjerila samu sebe kako e sve, nekako, biti u redu. Kao prvo, pitala sam se kako moemo nastaviti ivjeti bez majke? ak i ako preivimo i gospodin Tanaka nas posvoji, zar e moja vlastita obitelj prestati postojati? Na kraju sam zakljuila kako gospodin Tanaka ne bi posvojio samo moju sestru i mene, nego i naeg oca. Napokon, nije mogao oekivati od oca da ivi sam. Obino nisam mogla zaspati dok ne bih samu sebe uvjerila kako je
37

36

to istina, a posljedica je toga bila da tih tjedana nisam mnogo spavala i jutra su mi bila nejasna od umora. Jednog takvog jutra na vrhuncu ljeta vraala sam se s paketiem aja iz sela kad sam iza sebe ula kripu ljunka. Pokazalo se da je to gospodin Sugi, pomonik gospodina Tanake, koji je trao za mnom uz strmu stazu. Kad je stigao do mene, dugo mu je trebalo da povrati dah, dahtao je i drao se za slabine kao da je trao itavim putem od Senzura. Lice mu je bilo crveno poput raka i sjajno od znoja, iako dan jo nije bio vru. Napokon je rekao: Gospodin Tanaka eli da ti i tvoja sestra... doete dolje u selo... im prije moete. udila sam se kako to da otac jutros nije otiao u ribolov. Sad mi je postalo jasno: danas je taj dan. A moj otac? upitala sam. Je li gospodin Tanaka rekao neto za njega? Samo ti poi kui, Chiyo-chan, rekao mi je gospodin Sugi. Idi po sestru. Nije mi se to svialo, ali sam otrala kui i zatekla oca kako sjedi za stolom i iz jedne pukotine u drvetu noktom kopa skorjelu prljavtinu. Satsu je stavljala tanke komadie ugljena u pe. inilo se kao da je njih dvoje ekalo da se dogodi neto strano. Rekla sam: Oe, gospodin Tanaka hoe da Satsu-san i ja doemo u selo. Satsu bez rijei odvee pregau i objesi je o klin pa izie kroz vrata. Otac nita nije rekao, samo je nekoliko puta mirnuo, zurei u mjesto na kojem je malo prije stajala Satsu. Onda je sporo spustio pogled na pod i kimnuo glavom. ula sam majku kako u snu jaue u stranjoj sobi. Satsu je ve bila gotovo stigla do mjesta kad sam je sustigla. Ve sam tjednima zamiljala ovaj dan, ali ni u jednom trenutku nisam oekivala da u se ovako bojati. inilo se da Satsu ne shvaa kako bi ovaj silazak u mjesto mogao biti drugaiji od onog dan ranije. ak se nije potrudila obrisati ugljenu prainu s ruku i dok je odmicala pramen kose, ostao joj je na licu crni trag. Nisam htjela da je gospodin Tanaka takvu vidi, pa sam ispruila ruku da joj
38

oistim lice kao to bi to uinila naa majka. Ona mi je odgurnula ruku. Ispred Japanske obalne kompanije za preradu ribe poklonila sam se i zaeljela dobro jutro gospodinu Tanaki, oekujui da e on biti veseo to nas vidi. Meutim, njegovo je dranje bilo neobino hladno. Pretpostavljam da mi je to trebao biti prvi znak kako se stvari nee ba odvijati onako kako sam ja to zamiljala. Kad nas je poveo do svoje zaprege, zakljuila sam kako nas eli odvesti svojoj kui, tako da njegova ena i ki budu prisutne kad nam kae da e nas posvojiti. Gospodin Sugi e sjediti sa mnom sprijeda, rekao je, pa se prema tome ti i Shizu-san smjestite otraga. Upravo je tako rekao: Shizu-san. Pomislila sam kako je vrlo nepristojno od njega to ne zna ime moje sestre, ali ona, inilo se, nije to primijetila. Popela se u stranji dio kola i sjela meu prazne koare za ribu, oslonivi se jednim dlanom o sluzave daske. A onda je tom istom rukom otjerala muhu s lica, ostavljajui sjajni trag na obrazu. Ja nisam bila tako ravnoduna na sluz i krljuti kao Satsu. Ni o emu drugom nisam mogla misliti nego o smradu i kako u biti sretna kad stignemo do kue gospodina Tanake i kad budem mogla oprati ruke, a moda ak i odjeu. Dok smo se vozili, Satsu i ja nismo izgovorile ni rijei, sve dok nismo doli na vrh brda iznad Senzura kad je ona odjednom rekla: Vlak. Pogledala sam i vidjela u daljini vlak koji je iao prema gradu. Dim se valjao iza njega na nain koji me je podsjetio na zmiju koja svlai svoju kou. Ta mi se misao uinila zgodnom i pokuala sam je objasniti sestri, ali ona nije za to marila. Gospodinu Tanaki e se to svidjeti, pomislila sam, a i Kuniko. Odluila sam im to ispriati kad stignemo do kue. A onda sam shvatila da se uope ne vozimo u smjeru kue gospodina Tanake. Malo kasnije kola su se zaustavila na pranom komadu zemlje uz eljeznike tranice, izvan grada. Tu je, meu nagomilanim vreama i sanducima, stajala gomila

39

ljudi. A tamo, malo po strani, stajala je gospoa Mrdalo s nekim mukarcem neobino uske grae u krutom kimonu. Imao je meku crnu kosu, poput majeg krzna, i u jednoj je ruci drao uzicu s koje je visjela nekakva platnena torba. inilo mi se da ne spada u Senzuru, pogotovo ne tamo, uz one seljake i ribare s onim njihovim sanducima te neku pogrbljenu staricu koja je nosila naprtnjau sa slatkim krumpirima. Gospoa Mrdalo mu je neto rekla i kad se on na to okrenuo i zapiljio u nas, odmah sam zakljuila kako ga se bojim. Gospodin Tanaka nas je predstavio tom ovjeku, koji se zvao Bekku. Gospodin Bekku uope nita nije rekao, samo se ispitljivo zagledao u mene i nekako zbunjeno pogledao Satsu. Gospodin Tanaka mu je rekao: Doveo sam sa sobom iz Yoroida Sugija. elite li da on poe s vama? On poznaje djevojke, a ja u se snai bez njega dan ili dva. Ne, ne, rekao je gospodin Bekku, odmahujui rukom. Ja sasvim sigurno nisam ovako neto oekivala. Pitala sam kamo idemo, ali inilo se da me nitko nije uo, pa sam sama smislila odgovor. Zakljuila sam kako gospodin Tanaka vjerojatno nije bio zadovoljan onim to mu je gospoa Mrdalo rekla o nama i kako e nas ovaj udno uzak ovjek, gospodin Bekku, sada odvesti nekamo gdje e nam potpunije proreci sudbinu. Nakon toga e nas opet vratiti gospodinu Tanaki. Dok sam se nastojala umiriti tim mislima, gospoa Mrdalo je s ljubaznim osmijehom na licu povela Satsu i mene niz zemljani peron. Kad smo otile dovoljno daleko da nas drugi ne mogu uti, osmijeh je nestao i ona nam ree: A sad me sluajte. Vi ste obje zloeste djevojice! Osvrnula se naokolo kako bi provjerila da nas nitko ne gleda i potom nas je udarila rukom po tjemenu. Nije me zaboljelo, ali sam kriknula od iznenaenja. Ako me neim osramotite, nastavila je, platit ete mi za to! Gospodin Bekku je strog, morate obratiti pozornost na ono to vam kae! Ako vam kae da se zavuete ispod sjedala u vlaku, to ete i uiniti. Jasno?
40

Vidjela sam po izrazu na njezinu licu da joj moram odgovoriti ili e mi nanijeti bol. Ali bila sam toliko zaprepatena da uope nisam mogla govoriti. I ba kao to sam se i bojala, ona isprui ruku i pone me tako jako tipati za vrat da vie nisam znala koji me dio tijela boli. inilo mi se kao da sam upala u bavu punu nekakvih stvorova koji me posvuda grizu i ula sam samu sebe kako jecam. Odjednom sam shvatila da je kraj nas gospodin Tanaka. Sto se ovdje dogaa? upitao je. Ako imate jo neto rei ovim djevojicama, recite im to dok sam ja ovdje. Nemate nikakvog razloga tako postupati s njima. Sasvim sigurno ima jo mnogo toga o emu bismo morale razgovarati. Ali dolazi vlak, odgovorila mu je gospoa Mrdalo. I to je bilo tono: vidjela sam kako vlak zakree oko jednog zavoja na nevelikoj udaljenosti. Gospodin Tanaka nas povede natrag do perona gdje su seljaci i starice poeli skupljati svoje stvari. Ubrzo se vlak zaustavio pred nama. Gospodin Bekku se u svom krutom kimonu ugurao izmeu Satsu i mene i, drei nas za laktove, poveo nas u vagon. ula sam kako je gospodin Tanaka neto rekao, ali bila sam odve zbunjena i uzrujana da bih ga razumjela. Nisam bila sigurna to je rekao. Moda je rekao: Matayo! Dovienja! Ili: Matte yo! ekajte! Ili moda ak: Ma... deyo! Hajde, krenite! Kad sam povirila kroz prozor, vidjela sam gospodina Tanaku kako se vraa do svojih kola i gospou Mrdalo kako tare ruke o svoj kimono. Trenutak kasnije moja sestra ree: Chiyo-chan! Zarila sam lice u dlanove i, iskreno reeno, najradije bih bila od muke propala kroz pod vagona, da sam samo mogla. Jer dovoljno je bilo ono kako je Satsu izrekla moje ime, nije trebala nita vie rei. Zna li kamo idemo? upitala me je.

41

Mislim da je ona samo htjela uti da ili ne. Vjerojatno joj nije bilo vano kamo nas vode - samo dok netko zna to se dogaa. Ali, naravno, ja to nisam znala. Pitala sam uskog gospodina Bekkua, ali on nije obraao pozornost na mene. Jo je uvijek zurio u Satsu kao da nikad dotad nije vidio neto slino njoj. Napokon je zgrio lice od gaenja i rekao: Ribe! Kakav smrad, zaudarate ijedna i druga! Izvukao je ealj iz svoje platnene torbe i poeo ga grubo gurati kroz njezinu kosu. Sigurna sam da ju je boljelo, ali vidjela sam da ju jo vie boli gledati kako krajolik promie iza prozora vlaka. Ubrzo su joj se kutovi usnica objesili prema dolje kao u malog djeteta i Satsu je poela plakati. Da me je udarila i vikala na mene, to me ne bi toliko boljelo, koliko me je boljelo gledati kako joj cijelo lice drhti. Ja sam kriva za sve. Neka stara seljanka, zubiju iskeenih kao u psa, dola je do nas i dala Satsu jednu mrkvu, a onda ju je upitala kamo ide. Kvoto, odgovorio je gospodin Bekku. Toliko sam se zabrinula kad sam to ula da vie nisam imala snage pogledati svojoj sestri u oi. ak je i gradi Senzuru izgledao kao daleko, udaljeno mjesto. to se pak tie Kvota, to mi je ime zvualo isto toliko strano kao Hong Kong, ili ak New York, o kojem je jednom priao doktor Miura. Koliko sam ja znala o Kvotu, tamo moda melju djecu za hranu psima. Proveli smo mnogo sati u tom vlaku bez ikakve hrane. Kad je gospodin Bekku izvukao iz svoje torbe smotani list lopoa i razmotao ga, otkrivajui grudu rie posutu sezamom, to je svakako izazvalo moju pozornost. Meutim, kad je uzeo riu meu koate prste i gurnuo je u svoja zlobna mala usta, a da me pritom nije ak ni pogledao, inilo mi se da ni trenutka vie neu moi izdrati to muenje. Napokon smo sili s vlaka u nekom velikom gradu, za koji sam ja pretpostavljala da je Kvoto, ali nakon nekog vremena u stanicu je uao drugi vlak i mi smo uli u njega. Taj nas je vlak odvezao u Kvoto. U njemu je bila mnogo vea guva nego u onom prvom, tako da smo morali stajati. Kad smo napokon stigli, a ve se bliila veer,
42

itavo me je tijelo boljelo i osjeala sam se kao to se vjerojatno osjea kamen po kojemu je itav dan udarao vodopad. Dok se vlak pribliavao kolodvoru, mogla sam vidjeti neto od grada. Na svoje zaprepatenje, vidjela sam kako se krovovi pruaju sve do podnoja brda u daljini. Nisam mogla zamisliti da grad moe biti tako golem. Sve do danas pogled na ulice i kue iz vlaka esto me podsjeti na straan osjeaj praznine i straha koji me je obuzeo tog udnog dana kad sam otila iz svog doma. Tada je, oko 1930. godine, u Kvotu jo bio u prometu prilian broj rika. U stvari, toliko ih je stajalo poredano ispred kolodvora da mi se inilo kako u tom velikom gradu nitko nikamo ne ide pjeice, samo u riki - to, dakako, uope nije odgovaralo istini. Moda ih je petnaest ili dvadeset stajalo oslonjeno na drke, dok su njihovi vozai uali u blizini, puei ili jedui, a neki su ak leali skvreni na prljavom ploniku i spavali. Gospodin Bekku nas je opet poveo drei nas za laktove, kao da smo vjedra s vodom koje nosi s bunara. Vjerojatno je mislio da bih ja pobjegla kad bi me pustio, ali ne bih. Ma kuda da nas je vodio, meni je to bilo drae nego nai se sama, baena u taj golemi prostor ulica i kua, koji mi je bio isto toliko stran kao i dno mora. Ukrcali smo se u jednu riku i stisnuli se na klupici s gospodinom Bekkuom izmeu nas dvije. On je bio jo koatiji ispod tog svog kimona nego to sam pretpostavljala. Zavalili smo se na naslon kad je voza podigao ruke, a gospodin Bekku je rekao: Tominaga-cho, u Gionu. Voza nita nije odgovorio, samo je povukao riku kako bi je pokrenuo s mjesta i zatim je poeo trati ujednaenim korakom. Nakon to smo proli jedno ili dva raskrija, skupila sam hrabrosti i upitala gospodina Bekkua: Hoete li nam, molim vas, rei kamo idemo? Nije izgledalo kao da e mi odgovoriti, ali trenutak kasnije ipak je rekao: U va novi dom. Moje su se oi na to ispunile suzama. ula sam kako Satsu plae s druge strane gospodina Bekkua i upravo

43

sam se i sama spremala glasno zajecati kad ju je gospodin Bekku iznenada udario i ona se glasno zagrcnula. Ugrizla sam se za usnicu i tako se brzo suspregnula od plakanja da mislim kako su se vjerojatno zaustavile i one suze koje su mi ve klizile niz obraze. Ubrzo smo skrenuli na neku aveniju koja mi se uinila tako irokom kao itavo nae mjesto Yoroido. Jedva sam vidjela drugu stranu od mnotva ljudi, bicikla, automobila i teretnjaka. Nikad dotad nisam vidjela automobil. Vidjela sam fotografije, ali sjeam se kako sam bila iznenaena njihovim... pa, okrutnim izgledom, tako su me se dojmili u mom strahu i strepnji, kao da su vie smiljeni zato da ozlijede ljude, nego da im pomognu. Sva su moja osjetila bila napadnuta. Teretnjaci su tutnjali tako blizu nas da sam osjeala miris izgorene gume na njihovim kotaima. ula sam nekakvu uasnu kripu: bio je to tramvaj koji je vozio po tranicama postavljenim u sredini avenije. Umirala sam od straha dok se oko nas polako sputao mrak, ali nita me u ivotu nije toliko zapanjilo kao moj prvi pogled na gradska svjetla. Ja dotad ak nikad nisam vidjela elektrinu rasvjetu, osim prije poetka one veere u kui gospodina Tanake. Ovdje su svi prozori na zgradama bili osvijetljeni, gore i dolje, a ljudi na plonicima stajali su u krugovima utog svjetla. Vidjela sam tokice svjetla kako se proteu u daljinu, do kraja avenije. Skrenuli smo u jednu drugu ulicu i tada sam, na drugom kraju mosta ispred nas, prvi put vidjela kazalite Minamiza. Imalo je tako otmjen krov od keramikih ploica da sam pomislila kako je to nekakva palaa. Napokon je rika skrenula niz jednu usku ulicu s drvenim kuama. Kue su bile tako nabijene jedna do druge da se inilo kao da dijele zajedniko proelje, to je u meni ponovo izazvalo osjeaj izgubljenosti. Gledala sam ene u kimonima kako uurbano hodaju naokolo po toj maloj ulici. Izgledale su mi jako elegantne, premda su to, kako sam kasnije otkrila, veinom bile slukinje. Kad smo stali ispred jednog ulaza, gospodin Bekku mi je rekao neka siem. On je siao za mnom i onda se,
44

kao da taj dan ve nije bio dovoljno teak, dogodilo ono najgore od svega. Jer kad je Satsu takoer pokuala izai iz rike, gospodin Bekku se okrenuo i gurnuo je natrag svojom dugakom rukom. Ostani tu, rekao joj je. Ti ide nekamo drugamo. Pogledala sam Satsu, Satsu je pogledala mene. Moda smo tada obje po prvi put u potpunosti shvatile to osjeamo jedna za drugu. Meutim, to je potrajalo samo jedan trenutak, jer su mi se ve sljedeeg trenutka oi tako ispunile suzama da sam jedva neto vidjela. Osjetila sam kako me gospodin Bekku vue natrag, ula sam enske glasove i prilinu strku. Upravo sam se mislila baciti na plonik kad su se Satsuina usta odjednom u udu otvorila zbog neeg to je ugledala u vratima iza mene. Nalazila sam se u uskom ulaznom prostoru, gdje je na jednoj strani bio starinski bunar, a na drugoj raslo nekoliko biljaka. Gospodin Bekku me je dovukao unutra i sad me osovio na noge. A tamo je, na stepenici iznad ulaznog prostora, upravo uvlaei noge u lakirane zori, stajala neka izvanredno lijepa ena u kimonu koji je bio ljepi od bilo ega to sam ikad zamiljala u svojim matanjima. Bila sam zadivljena kimonom one mlade, zubate geje u gradiu Senzuru, ali ovaj je bio plav kao voda, s krivudavim linijama boje bjelokosti koje su oponaale rijenu struju. Svjetlucava, srebrnasta pastrva poskakivala je u struji, a povrina je vode bila proarana zlatnim krugovima gdje god ju je doticalo meko, zeleno lie jednog stabla na obali. Uope nisam sumnjala u to da je kimono satkan od iste svile, ba kao i obi, ukraen vezom u nijansama blijedozelene i ute boje. No, ta odjea nije bila jedino to je na njoj bilo izvanredno; lice joj je bilo premazano nekakvom toplom bijelom bojom i sliilo je na oblak osvijetljen suncem. Njezina kosa, oeljana u uzdignute renjeve, sjala je poput laka i bila je privrena ukrasima od izrezbarenog jantara i jednom ravnom kopom, s koje su visjele uske srebrne rese to su se ljeskale i treperile svaki put kad bi pomaknula glavu. To je bio moj prvi susret s Hatsumomo. U to je vrijeme ona bila jedna od najslavnijih geja u etvrti Gion,
45

premda, naravno, ja tada nita nisam znala o tome. Bila je sitna, vrh njezine frizure jedva je dopirao do ramena gospodina Bekkua. Toliko sam bila zapanjena njezinom pojavom da sam zaboravila na pravila pristojnog ponaanja, iako ih tada jo nisam ni znala, i zurila sam joj ravno u lice. Ona mi se smijeila, ali to nije bio ljubazan osmijeh. A onda je rekla: Gospodine Bekku, moete li kasnije iznijeti smee? Meni se uri. U ulazu nije bilo nikakvog smea; ona je to govorila o meni. Gospodin Bekku je rekao kako misli da ima dovoljno mjesta i da e moi proi. Moda vama ne smeta njezina blizina, odgovorila je Hatsumomo. Ali kad ja vidim smee na ulici, prijeem na drugu stranu. Odjednom se u ulazu iza Hatsumomo pojavila jedna starija ena, visoka i kvrgava poput bambusova tapa. Ne znam kako tebe itko moe podnositi, Hatsumomo-san, rekla je. Ali je pokretom ruke pokazala gospodinu Bekkuu neka me ponovo izvue na ulicu, to je on i uinio. Nakon toga je nezgrapno sila u ulazni prostor - jedan joj je kuk strao uvis i oteavao joj je hodanje - te je otila do jednog malenog ormaria na zidu. Izvadila je iz njega neto to je meni izgledalo kao komadi kremena, zajedno s jednim kamenom pravokutna oblika poput onih na kojima ribari otre noeve i postavila se iza Hatsumomo, udarajui kremenom o kamen, tako da se malo jato iskrica prosulo po Hatsumominim leima. Meni je to bilo potpuno nerazumljivo, ali, vidi, geje su jo praznovjernije od ribara. Ni jedna geja nee uveer krenuti od kue dok joj netko ne kresne kremenom iza lea, za sreu. Hatsumomo je nakon toga otila, hodajui tako siunim koracima i tako neznatno remetei donji rub kimona da se inilo kao da klizi. Ja tada nisam znala da je ona geja, jer je Hatsumomo uvelike nadmaivala ono stvorenje koje sam nekoliko tjedana ranije vidjela u Senzuru. Zakljuila sam kako je vjerojatno neka vrsta glumice. Svi smo je gledali kako lebdi niz ulicu, a onda me je gospodin Bekku predao onoj starijoj eni u ulaznom prostoru. On se ponovo popeo u riku do moje sestre i voza je podigao
46

ruke. Meutim, nisam vidjela kako odlaze, jer sam se sruila na pod u ulazu, lica oblivenog suzama. Ona se starija ena vjerojatno saalila na mene, jer sam dugo ondje leala i bolno jecala, a da me nitko nije dirao. ak sam je ula kako utiava slukinju koja je izila iz kue da joj neto kae. Napokon mi je prila, pomogla mi da se uspravim na noge i obrisala mi lice rupiem koji je izvukla iz rukava svog jednostavnog, sivog kimona. Hajde, hajde, djevojice. Ne mora se toliko brinuti. Nitko te nee skuhati. Govorila je istim udnim naglaskom kao gospodin Bekku i Hatsumomo. To je toliko drugaije zvualo od japanskog kakvim se govorilo u mom mjestu da sam ju jedva razumjela to mi govori. No, u svakom sluaju, to to mi je rekla bile su najljubaznije rijei koje sam tog dana ula, zato sam odluila posluati njezine savjete. Rekla mi je neka je zovem teticom. A onda me je pogledala ravno u lice i rekla grlenim glasom: Zaboga! Kakve neobine oi! Ti si doista ljupka djevojica. Majka e biti oduevljena. Ja sam odmah pomislila kako majka ove ene, ma tko ona bila, mora biti jako stara, jer je Tetiina kosa, vrsto stegnuta u vor na zatiljku, bila uglavnom sijeda, s tek po kojim zaostalim crnim pramenom. Tetia me je uvela kroz vrata i nala sam se na zemljanoj stazi izmeu dvije nablizu postavljene zgrade u stranjem dvoritu. Jedna je od njih bila mala kuica slina mojoj kui u Yoroidu - dvije sobe s podom od nabijene zemlje; pokazalo se kako je to nastamba za slukinje. Druga je zgrada bila mala, elegantna kua podignuta na potporne kamene blokove, tako da se maka mogla zavui ispod nje. Staza koja je sluila kao prolaz izmeu te dvije zgrade nije bila natkrivena i kad sam podigla glavu, vidjela sam tamno nebo, to mi je davalo osjeaj da sam u nekom malenom selu, a ne u kui; pogotovo jer sam dolje, u dnu dvorita vidjela jo nekoliko drvenih kuica. Tada to nisam znala, ali to je bila vrlo tipina nastamba za taj dio Kvota. Kuice u dvoritu, iako su izgledale kao jo jedna skupina malih kua za stanovanje, bile su zapravo

47

samo jedna mala koliba koja je sluila za zahode i skladite na dvije razine s ljestvama izvana. itava je nastamba bila smjetena na prostoru manjem od kue gospodina Tanake i u njoj je ivjelo samo osam stanara. Odnosno, devet, sada kad sam ja stigla. Nakon to sam uoila udan raspored svih tih malih kuica, zapazila sam elegantan izgled glavne kue. U Yoroidu su drvene kue bile vie sive nego smee i nagrizene solju zbog blizine mora. Ovdje su se drveni podovi i grede sjali pod utim svjetlom elektrinih svjetiljaka. Iz predsoblja je vodilo nekoliko kliznih vrata od papira napetog na drvene okvire, te jedno stubite koje kao da se uspinjalo ravno uvis. Jedna od tih vrata stajala su otvorena, tako da sam mogla vidjeti drveni ormari s budistikim oltarom. Pokazalo se kako su te elegantne sobe namijenjene obitelji, ukljuujui Hatsumomo, iako, kako u kasnije saznati, ona zapravo uope nije bila lan obitelji. Kad su lanovi obitelji eljeli izai u dvorite, nisu se sluili zemljanim prolazom koji je bio za poslugu, nego vlastitom galerijom od ulatenog drveta koja se protezala uz postrani zid kue. ak su i zahodi bili odvojeni: jedan povieni za obitelj i jedan nii za poslugu. Veinu toga tek sam trebala otkriti, iako u za dan, dva sve nauiti. Ali te sam veeri dugo stajala na zemljanoj stazi, ispunjena strahom, pitajui se kakvo je ovo mjesto kamo su me doveli. Tetia je otila u kuhinju i tamo je nekome neto govorila promuklim glasom. Nakon dosta vremena, netko je iziao. Pokazalo se da je to djevojica otprilike mojih godina koja je nosila vjedro vode toliko teko da joj se gotovo pola vode izlilo na zemljani pod. Tijelo joj je bilo mravo, ali je imala debeljukasto i gotovo savreno okruglo lice, tako da mi je izgledala kao lubenica na tapu. Muila se s tekim vjedrom i jezik joj je virio iz usta ba kao to peteljka viri iz vrha bue. Kako sam ubrzo saznala, to joj je bila navada. Isplazila bi jezik dok bi mijeala miso juhu ili dok bi grabila riu u zdjelu, ak i dok bi vezivala pojas na haljini. A lice joj je uistinu bilo tako debeljukasto i blago, s tim jezikom svijenim poput
48

peteljke na buci, da sam joj ve za nekoliko dana nadjenula nadimak Bua i svi su je tako poeli zvati, ak i njezine muterije, mnogo godina kasnije, kad je ve bila geja u Gionu. Kad je blizu mene spustila vjedro s vodom, Bua je uvukla jezik u usta, a onda je odmaknula pramen kose s lica i zatakla ga za uho dok me je mjerila pogledom od glave do pete. Mislila sam da e moda neto rei, ali me je samo nastavila gledati kao da razmilja jesam li jestiva ili nisam. Doista je izgledala gladna, ali se onda, napokon, nagnula prema meni i proaptala: Odakle si, zaboga, ti dola? Nisam mislila da e neto pomoi ako joj kaem da sam dola iz Yoroida, jer sam, budui da je govorila isto tako udnim naglaskom kao i svi ostali, bila sigurna da joj ime moga sela nee nita znaiti. Zato sam samo rekla da sam upravo stigla ovamo. Mislila sam da nikad neu vidjeti nekoga mojih godina, rekla mi je. Ali to je to s tvojim oima? Upravo je tada Tetia izala iz kuhinje i nakon to je potjerala Buu, pokupila je vjedro i jednu krpu, te me povela u dvorite. Obraslo mahovinom i sa stazom od kamenja koja je vodila do spremita u stranjem dijelu, dvorite je lijepo izgledalo, ali je uasno zaudaralo zbog zahoda u maloj upi uz postrani zid. Tetia mi je rekla da se svuem. Bojala sam se da e mi napraviti neto slino onom to mi je napravila gospoa Mrdalo, ali umjesto toga ona me je polila vodom po ramenima i istrljala me krpom. Zatim mi je dala jednu haljinu, koja je bila od grubo tkanog pamuka s vrlo jednostavnim tamnomodrim uzorkom, ali je sasvim sigurno bila elegantnija od svega to sam ikad dotad imala na sebi. Jedna starica, za koju sam kasnije saznala da je kuharica, izala je u prolaz s nekoliko postarijih slukinja i sve su se zapiljile u mene. Tetia im je rekla kako e imati dovoljno vremena za buljenje i poslala ih je natrag odakle su dole. A sad me sluaj, djevojice, rekla mi je Tetka kad smo ostale same. Zasad jo ne elim znati ak ni kako ti je ime. Zadnja

49

djevojica koja je ovamo dola prije tebe nije se svidjela Majci i Bakici, tako da je ostala samo mjesec dana. Previe sam stara da bih uila nova imena dok one ne odlue hoe li te zadrati. Sto e se dogoditi ako me ne budu htjele? pitala sam. Bolje je za tebe da te zadre. Mogu li vas pitati, gospoo... kakva je ovo kua? Ovo je okiya, odgovorila mi je. To je kua u kojoj ive geje. Ako se bude jako trudila, jednog e dana i sama postati geja. Ali nee ostati ovdje ni do idueg tjedna ako me ne bude pozorno sluala, jer e Majka i Bakica ubrzo sii da te pogledaju. A bolje e biti da im se svidi ono to budu vidjele. Mora im se pokloniti koliko god dublje moe i ne smije ih gledati u oi. Starijoj od njih dvije, onoj koju zovemo Bakica, jo se nikad nitko nije svidio, zato neka te ne brine ono to e ti ona rei. Ako te neto upita, nemoj joj, zaboga, nita odgovoriti! Ja u joj odgovoriti umjesto tebe. Vano je da ostavi dobar dojam na Majku. Ona nije tako loa, ali joj je samo jedno na pameti. Nisam imala prilike saznati to je to, jer sam ula kripu iz smjera prednjeg predvorja i ubrzo su na galeriju dolebdjele dvije ene. Nisam se usuivala pogledati u njih. Ali ono malo to sam mogla nazrijeti kutkom oka podsjetilo me na dva ljupka smotuljka svile koje nosi rijeka. Na trenutak su zastale na galeriji ispred mene, a onda su se spustile na koljena i poravnale kimona. Umeko-san! povikala je Tetia. Tako se zvala kuharica. Donesi Bakici aj. Neu aja, ula sam kako kae jedan ljutiti glas. Hajde, Bakice, rekao je jedan promukliji glas, za koji sam zakljuila da pripada Majci. Ne mora ga piti. Tetia samo eli da ti bude ugodno. Meni nikad ne moe biti ugodno, s ovim mojim kostima, zagunala je starica. ula sam kako je udahnula zrak kako bi jo neto rekla, ali se na to umijeala Tetia. Ovo je nova djevojica, Majko, rekla je i blago me gurnula, to sam ja shvatila kao znak da se sada trebam pokloniti. Spustila sam se na koljena i poklonila tako duboko da me je zapahnuo miris ustajalog zraka koji je dopirao iz prostora ispod kue. A onda sam ponovo zaula Majin glas. Ustani i prii blie da te vidim.
50

Bila sam uvjerena da e mi jo neto rei kad sam joj prila, ali ona je samo zavukla ruku u svoj obi i izvukla lulu s metalnom glavom i dugakim drkom od bambusa. Poloila ju je na pod galerije pokraj sebe, zatim je iz depa u rukavu izvukla svilenu vreicu i iz nje izvadila povelik prstovet duhana. Ugurala je duhan u lulu malim prstom tamnonaranaste boje poput peenog slatkog krumpira, onda gurnula lulu u usta i pripalila je igicom iz male metalne kutijice. Tek me je tada paljivije pogledala, puckajui dim iz one svoje lule, dok je starica pokraj nje uzdisala. Nisam se usuivala gledati izravno u Majku, ali sam imala dojam da joj dim izlazi iz lica poput pare iz pukotina u zemlji. Toliko sam bila radoznala da nisam mogla sprijeiti da mi oi nakratko pogledavaju prema njoj. Sto sam vie vidjela, to sam vie bila oarana. Njezin je kimono bio ut, oslikan njenim granicama s ljupkim zelenim i naranastim listiima; bio je od fine tanke svile, toliko njene da je sliila na pauinu. Jednako me je zapanjio i njezin obi. On je takoer bio od tanke svile, ali neto gue, hrastih i smeih boja i protkan zlatnim nitima. Sto sam vie gledala njezinu odjeu, sve sam manje bila svjesna toga da stojim na zemljanoj stazi i svih onih munih misli o tome to je s mojom sestrom, i s majkom i ocem, i o tome to e biti sa mnom. Svaki je detalj kimona te ene bio dovoljan da me svojom ljepotom navede da zaboravim na sebe. A onda sam doivjela grubi ok: jer je lice iznad ovratnika tog elegantnog kimona bilo toliko u neskladu s tom odjeom da mi se inilo kao da sam gladila tijelo neke make i onda otkrila kako ima glavu buldoga. ena je bila uasno runa, premda mnogo mlaa od Tetie. Pokazalo se da je Majka zapravo Tetiina mlaa sestra, iako su one jedna drugu zvale Majko i Tetie, ba kao to su im se obraali svi ostali u okiyi. Zapravo, one nisu bile prave sestre kao to smo bile Satsu i ja. Nisu se rodile u istoj obitelji, ali ih je Bakica obje posvojila. Toliko, sam bila omamljena dok sam ondje stajala, toliko mi je svakojakih misli prolazilo kroz glavu, da sam na

51

kraju napravila upravo ono to mi je Tetia rekla da nikako ne smijem raditi. Zagledala sam se Majci ravno u oi. Kad sam to uinila, ona je izvadila lulu iz usta i brada joj

se objesila poput zaklopca. I premda sam znala kako po svaku cijenu moram oboriti pogled, njezine su me udne oi tako zaprepastile svojom runoom da nisam mogla prestati zuriti u njih. Umjesto da budu bijele i iste, njezi-

ne su bjeloo nice imale odvratn u utu boju i podsjet ile su me na zahod u koji se netko upravo pomokr io. Bile su uokvire ne crveni m rubovi ma onih kapaka, uz donji je kapak bila nakuplj ena mutna tekuin a, a posvud oko oiju visjela je

mlohava koa. Spustila sam pogled do njezinih usta koja su jo uvijek bila otvorena. Sve su boje na njezinom licu bile zbrkane: rubovi onih kapaka bili su crveni poput sirovog mesa, a desni i jezik bili su sivi. I da sve bude jo strasnije, inilo se da je svaki od njezinih donjih zuba usidren u lokvici krvi. To je bila posljedica nekog manjka u prehrani tijekom proteklih godina, kako sam kasnije saznala, ali tada se nisam mogla oteti dojmu da je ona poput stabla koje je poelo gubiti lie. Toliko me je zaprepastio cjelokupan dojam da sam, mislim, ustuknula korak natrag ili tiho uzviknula, ili na neki drugi nain dala naslutiti to osjeam, jer me je ona odjednom upitala tim svojim hrapavim glasom: U to si se to zagledala! Jako mije ao, gospoo. Gledala sam va kimono, odgovorila sam. Mislim da nikad jo nisam vidjela neto slino. Izgleda da sam pogodila pravi odgovor, ako je uope postojao pravi odgovor, jer se ona na to kao malo nasmijala, premda je to vie zvualo kao kaalj. Znai, svia ti se, je li? rekla je i nastavila je kaljati, ili smijati se; nisam mogla odrediti to je to zapravo. A ima li ti ikakvog pojma o tome koliko me je taj kimono stajao? Ne, gospoo. Vie od tebe, u svakom sluaju. U tom se trenutku pojavila slukinja s ajem. Dok im je ona toila aj u alice, ja sam iskoristila priliku da kriom pogledam Bakicu. Dok je Majka bila pomalo gojazna, s kratkim prstima i debelim vratom, Bakica je bila stara i
52

sasuena. Bila je barem toliko stara kao moj otac, ali je izgledala kao da se godinama kiselila dok nije dosegla stanje koncentrirane zloe. Njezina me je sijeda kosa podsjetila na zamrene niti svile, jer sam joj kroz nju mogla vidjeti tjeme. A ak je i to tjeme djelovalo odbojno, jer je koa bila posuta crvenim i smeim mrljama od starosti. Nije ba bila namrtena, ali su joj usta prirodno imala takav oblik koji je itavom licu davao mrgodan izraz. Duboko je udahnula zraka, pripremajui se da neto kae, ali kad ga je ponovo ispustila, samo je promumljala: Zar nisam rekla da ne elim aj? Zatim je uzdahnula, zatresla glavom i upitala: Koliko ima godina, djevojice? Ona je godina majmuna, odgovorila je Tetia umjesto mene. Ona aava kuharica je majmun, rekla je Bakica. Devet godina, rekla je Majka. Sto ti misli o njoj, Tetie? Tetia je stala pred mene i gurnula mi glavu unazad da mi pogleda lice. Ima mnogo vode. Divne oi, rekla je Majka. Jesi li ih vidjela, Bakice? Meni ona izgleda aava, rekla je Bakica. Uostalom, ne treba nam jo jedan majmun. Oh, sigurna sam da ima pravo, rekla je Tetia. Vjerojatno je ba takva kao to si rekla. Ali meni izgleda pametna i prilagodljiva, to se vidi po obliku uiju. S toliko vode u svojoj linosti, ree Majka, vjerojatno moe namirisati vatru prije nego to uope pone gorjeti. Zar to ne bi bilo zgodno, Bakice? Ne bi se vie morala brinuti da nam se ne zapali spremite sa svim naim kimonima. Bakica se, kasnije sam doznala, vie bojala vatre nego to se pivo boji ednog starca. Uostalom, prilino je ljupka, ne ini ti se? dodala je Majka. U Gionu ima i previe ljupkih djevojaka, rekla je Bakica. Nama treba pametna, a ne ljupka djevojka. Ona Hatsumomo je Ijupkija od sviju, a pogledaj kakva je glupaa! Na to je Bakica, uz Tetiinu pomo, ustala i otputila se natrag prema sobama. Iako moram rei, gledajui Tetiin nezgrapan hod, zbog onih iskrivljenih kukova, teko bi se moglo rei koja je od njih lake hodala. Ubrzo po53

etvrto poglavlje i
tom, ula sam kako vrata u prednjem predsoblju klize ustranu i ponovo se zatvaraju, a onda se Tetia vratila k nama. Jesi li uljiva, djevojice? pitala me je Majka. Nisam, odgovorila sam. Morat e nauiti uljudnije govoriti. Tetke, budi tako dobra i odrei joj kosu, za svaki sluaj. Tetia pozove slukinju i zatrai kare. No, djevojice, ree Majka, sad si u Kvotu. Nauit e sluati ili e dobiti batine. A ovdje je Bakica zaduena za batine, prema tome, zaalit e. Moj ti je savjet: marljivo radi i nikad nemoj izai iz okiye bez doputenja. Budi posluna, nemoj nam praviti previe problema i moda e za dva ili tri mjeseca poeti uiti umijea koja mora znati svaka geja. Nisam te dovela ovamo da bude slukinja. Ako do toga doe, izbacit u te odavde. Puckala je svoju lulu i zurila u mene. Nisam se usuivala ni pomaknuti dok mi ona to ne kae. Zatekla sam se kako mislim stoji li sad moja sestra ovako pred nekom drugom okrutnom enom, u nekoj drugoj kui u ovom uasnom gradu. I odjednom mi se u glavi pojavila slika moje jadne, bolesne majke kako se, oslonjena na lakat na svom futonu, osvre naokolo i pita se kamo smo nas dvije otile. Nisam htjela da me Majka vidi kako plaem, ali su mi se oi napunile suzama prije nego to sam mogla smisliti kako da ih zaustavim. Pred mojim zamuenim pogledom Majin je uti kimono postajao sve nejasniji, dok se na kraju nije pretvorio u svjetlucave iskrice. A onda je Majka otpuhnula oblai dima iz svoje lule i kimono je sasvim nestao.

Mislim da se tijekom tih prvih nekoliko dana koje sam provela na tom udnom mjestu ne bih gore osjeala ni da sam ostala bez ruku i nogu, a ne samo bez obitelji i doma. Nisam nimalo sumnjala u to da mi se ivot zauvijek promijenio. Ni o emu drugom nisam mogla misliti nego o tome kako se smeteno i jadno osjeam i iz dana u dan sam se pitala kad u ponovo vidjeti Satsu. Ostala sam bez oca, bez majke, ak i bez odjee koju sam oduvijek nosila. Pa ipak me je, nakon tjedan ili dva, nekako najvie iznenadilo to sam, u stvari, sve to preivjela. Sjeam se jednog trenutka, dok sam u kuhinji brisala zdjele za riu kad sam se odjednom osjetila tako izgubljenom da sam prekinula s poslom koji sam radila i dugo samo zurila u svoje ruke: jedva sam mogla shvatiti da sam ta osoba koja brie zdjele stvarno ja. Majka mi je rekla da u kroz nekoliko mjeseci moi poeti s obukom, ako se pokaem marljivom i poslunom. Kako sam saznala od Bue, zapoeti s obukom znailo je odlaziti u kolu u jednom drugom dijelu Giona, gdje e me uiti takvim stvarima kao to su glazba, ples i ceremonija pripravljanja aja. Sve djevojke koje su se spremale za geje poduavane su u toj istoj koli. Bila sam sigurna da u, kad mi napokon dopuste poi u kolu, ondje nai Satsu i zato sam negdje pri kraju prvog tjedna mog boravka u okiyi odluila biti posluna kao krava na uetu, u nadi da e me Majka onda odmah poslati u kolu.
55

54

Veinom sam radila jednostavne poslove. Ujutro sam morala smotati futone i spremiti ih u sanduke, oistiti sobe, pomesti zemljani prolaz i tako dalje. Katkad bi me poslali ljekarniku po mast za kuhariin svrab ili do avenije Shijo po riine kolaie koje je Tetia osobito voljela. Sreom, najgori poslovi, kao na primjer, ienje zahoda, pripadali su u dunosti jedne od starijih slukinja. Meutim, koliko god sam se trudila, nikako nisam uspijevala ostaviti onako dobar dojam kako sam se nadala, jer su mi svakog dana davali vie posla nego to sam mogla obaviti, a taj je problem dobrim dijelom pogoravala Bakica. Briga o Bakici nije zapravo pripadala mojim dunostima, barem prema onome kako mi ih je opisala Tetia. Ali kad bi me Bakica pozvala k sebi, nisam se mogla ne odazvati, jer je na hijerarhijskoj ljestvici u okiyi, ona ipak bila na najviem mjestu. Na primjer, jednog sam se dana u-pravo spremala odnijeti Majci aj gore u njezinu sobu, kad sam ula Bakicu kako vie: Gdje je ta djevojka! Poaljite je ovamo! Morala sam spustiti pladanj za Majku i pouriti u sobu gdje je Bakica ruala. Zar ne vidi da je ovdje previe vrue? rekla mi je kad sam kleknula pred njom i poklonila se. Trebala si doi ovamo i otvoriti prozor. Oprostite, Bakice. Nisam znala da vam je vrue. Zar ne izgledam kao da mi je vrue? Jela je riu i nekoliko zrna ostalo joj je zalijepljeno za donju usnicu. Pomislila sam kako vie izgleda zloesto, nego kao da joj je vrue, ali sam odmah otila do prozora i otvorila ga. im sam to uinila, u sobu je uletjela muha i poela zujati oko hrane. to je to s tobom? rekla je Bakica, maui tapiima za jelo prema muhi. Druge slukinje ne putaju muhe u sobu kad otvore prozor! Ispriala sam joj se i rekla da idem po mahalicu za ubijanje muha. Pa e mi je pljesnuti u hranu? A ne, nee! Stajat e ovdje dok sve ne pojedem i tjerati je od mene. I tako sam morala stajati kraj nje dok je jela i sluati je kako mi pria o velikom kabuki glumcu Ichimuri Uzae-

monu XIV, koji ju je uhvatio za ruku za vrijeme zabave gledanja mjeseca kad joj je bilo samo etrnaest godina. Kad sam napokon smjela otii, Majin se aj ve sasvim ohladio, tako da joj ga nisam mogla odnijeti. I onda su se zbog toga na mene srdile i Majka i kuharica. Zapravo, Bakica nije voljela biti sama. Cak i kad bi morala ii na zahod, natjerala bi Tetiu da stoji pred vratima i dri je za ruku kako ne bi izgubila ravnoteu dok ui. Smrad je bio toliko straan da je jadna Tetia zamalo slomila vrat, pokuavajui odmaknuti glavu to dalje od otvorenih vrata. Ja nisam morala raditi tako gadne poslove, ali me je Bakica esto pozivala da je masiram dok bi ona siunom srebrnom lopaticom istila ui i ta je dunost bila mnogo gora nego to ti se moda ini. Zamalo mi je dolo na povraanje kad je prvi put razvezala haljinu i svukla je s ramena, jer joj je koa na vratu bila puna kvrga i uta kao koa nekuhane kokoi. Kako sam kasnije ula, to joj se dogodilo zato to je u vrijeme dok je jo bila geja upotrebljavala jednu vrstu bjelila koje mi zovemo kineska glina i koje u sebi ima olova. Pokazalo se da je kineska glina uz to i otrovna, to je vjerojatno dijelom bilo uzrokom Bakiine stalne zlovolje. No, povrh toga je Bakica, dok je bila mlaa, esto odlazila u toplice sjeverno od Kvota. To bi samo po sebi bilo u redu, ali olovno se bjelilo jako teko skidalo, a ostaci tog bjelila, pomijeani s nekom tvari u vodi toplih izvora, proizveli su spoj koji joj je unitio kou. Bakica nije bila jedina kojoj se to dogodilo. Jo tijekom prvih godina Drugog svjetskog rata mogle su se na ulicama Giona vidjeti neke starije ene s takvim kvrgavim, utim vratovima.

Jednog dana, nakon to sam ve ivjela u okiyi otprilike tri tjedna, otila sam mnogo kasnije nego obino na gornji kat pospremiti Hatsumominu sobu. Uasno sam se bojala Hatsumomo, iako sam je rijetko viala, zbog toga to je ona bila vrlo zaposlena. Bojala sam se to bi se moglo dogoditi ako se s njom naem nasamo i uvijek sam nasto57

jala oistiti njezinu sobu im bi otila iz okiye na satove plesa. Na nesreu, tog me je jutra Bakica zadrala svojim prohtjevima gotovo do podneva. Hatsumomina je soba bila najvea u okiyi, po povrini vea od itave moje kue u Yoroidu. Nije mi bilo jasno zato bi njezina soba trebala biti toliko vea od svih drugih, dok mi jedna od starijih slukinja nije rekla kako su, iako je Hatsumomo sad bila jedina geja u naoj okiyi, u prolosti tu ivjele ak tri ili etiri geje i sve su spavale zajedno u toj jednoj sobi. Hatsumomo je, dodue, ivjela sama, ali je pravila dovoljno nereda za etvero ljudi. Kad sam tog dana ula u njezinu sobu, uz uobiajene razbacane ilustrirane revije i kistove rasute po prostirkama oko stolia za minkanje, nala sam ogrizak od jabuke i praznu bocu od whiskeyja ispod stola. Prozor je bio otvoren i vjetar je vjerojatno oborio drveni okvir na koji je objesila kimono od protekle veeri, ili ga je moda sruila kad je pijana odlazila na poinak i nije se potrudila da ga podigne. Obino bi Tetia dotad ve dola po kimono, jer se ona brinula za svu odjeu u okiyi, ali zbog nekog razloga, to jo nije bila uinila. Ba kad sam uspravila stalak za kimono, odjednom sam ula kako iza mene netko povlai vrata ustranu i okrenuvi se, ugledala sam Hatsumomo. Oh, to si ti, rekla je. Mislila sam da sam ula nekakvog miia ili tako neto. Vidim da si pospremala moju sobu! Znai, to mi ti uvijek ispremijea posudice sa minkom? Zato to radi? Jako mi je ao, gospoo, odgovorila sam. Samo ih pomaknem kako bih ispod njih obrisala prainu. Ali ako ih bude dirala, ree ona, poet e smrdjeti na tebe. I onda e mi mukarci govoriti: 'Hatsumomo-san, zato smrdi kao kakva neuka djevojka iz malog ribarskog sela?' Sigurna sam da si shvatila to sam ti rekla, zar ne? No ipak, hajde mi ponovi, za svaki sluaj. Zato ne elim da dira moju minku? Jedva sam se prisilila da to izgovorim. Ali sam na kraju rekla: Zato to e poeti smrdjeti na mene. Odlino! I to e mukarci rei? Rei e: 'Oh, Hatsumomo-san, smrdi ba kao kakva cura iz ribarskog sela.'
58

Hmmm... ne svia mi se neto u nainu na koji si to rekla. Ali dobro, neka ti bude. Ne shvaam zato vi, djevojke iz ribarskih sela, tako smrdite. Ona tvoja runa sestra dola te je neki dan traiti i smrdjela je gotovo isto tako grozno kao ti. Do tog sam trenutka stajala pristojno oborene glave i gledala u pod, ali kad sam to ula, pogledala sam Hatsumomo ravno u lice, kako bih vidjela govori li istinu ili lae. Izgleda tako iznenaeno! rekla je. Zar ti nisam spomenula da je tvoja sestra bila ovdje? Htjela je da ti prenesem poruku o tome gdje ona stanuje. Vjerojatno hoe da doe po nju, pa da zajedno pobjegnete. Hatsumomo-san... Htjela bi da ti kaem gdje je ona? Pa, morat e to zaraditi. Kad smislim kako, rei u ti. A sad idi. Nisam se usudila ne posluati, ali prije nego to sam izila iz sobe, zastala sam, mislei, valjda, da u je ipak moi nagovoriti. Hatsumomo-san, ja znam da me ti ne voli, rekla sam. Kad bi bila toliko dobra da mi kae to to elim znati, obeavam da ti nikad vie neu dosaivati. Hatsumomo je izgledala jako zadovoljna kad je to ula i dok mi je prilazila, lice joj je blistalo od sree. Moram priznati da jo nikad nisam vidjela tako zapanjujue lijepu enu. Katkad bi se mukarci na ulici zaustavili, izvadili cigaretu iz ustiju i jednostavno zurili u nju. Mislila sam da mi prilazi kako bi mi apnula na uho poruku moje sestre, ali nakon to je trenutak nasmijeeno stajala nada mnom, Hatsumomo je zamahnula rukom i pljusnula me. Jesam li ti rekla da izie iz moje sobe? rekla je. Previe sam bila zaprepatena da bih znala to radim. Ali valjda sam se spotaknula dok sam izlazila iz sobe, jer sam se odjednom nala na podu u predvorju, s rukom na obrazu. U sljedeem trenutku vrata Majine sobe kliznula su ustranu. Hatsumomo! viknula je Majka i pomogla mi da ustanem. to si to napravila maloj Chiyo? Opet je govorila kako e pobjei, Majko. Zakljuila sam kako e biti najbolje da je pljusnem u tvoje ime. Mislila sam kako ti vjerojatno ima previe posla da bi se time bavila.

59

Majka je pozvala slukinju i zatraila neka joj donese nekoliko kriki svjeeg dumbira, zatim me je uvela u svoju sobu i posjela me za stol, dok ona dovri telefonski razgovor. Jedini telefon u okiyi s kojega se moglo zvati izvan Giona bio je na zidu njezine sobe i nitko se osim nje nije smio njime sluiti. Bila je odloila slualicu na policu pokraj aparata i kad ju je ponovo uzela u ruku, tako ju je stisnula svojim kratkim prstima da sam mislila kako e je zgnjeiti kao kakvu voku, tako da e sok poeti kapati po prostiraima. Oprosti, rekla je onim svojim promuklim glasom u slualicu. Hatsumomo opet pljuska slukinje. Tijekom tih prvih tjedana koje sam provela u okiyi, osjeala sam nekakvu nerazumnu ljubav prema Majci, neto poput onog to moda riba osjea prema ribaru koji joj izvlai udicu iz usta. Vjerojatno je to bilo zato to sam je viala samo nekoliko minuta na dan, koliko mi je bilo potrebno da poistim njezinu sobu. Nju se uvijek moglo nai ondje, posjednutu za stolom, obino s nekom od knjiga trokova i prihoda otvorenom pred sobom i s prstima na kuglicama od slonovae njezinog raunala. Moda je uredno vodila te svoje knjige, ali je u svemu drugome bila jo neurednija od Hatsumomo. Svaki put kad bi odloila svoju lulu, iz nje bi se otrusile mrvice pepela i duhana, a ona se ne bi potrudila da ih oisti. Nije trpjela da joj itko takne njezin futon, ak nije doputala ni da joj netko drugi mijenja plahte, tako da je cijela soba smrdjela po prljavim plahtama. A papirnata okna na prozorima bila su odvratno smea zbog njezinog puenja, tako da je itava soba djelovala sumorno. Dok je Majka jo uvijek razgovarala telefonom, dola je jedna od starijih slukinja i donijela mi nekoliko kriki svjee narezanog dumbira da ih stavim na obraz po kojem me je Hatsumomo pljusnula. um otvaranja i zatvaranja vrata probudio je Majinog malog psa, Takua, naprasitog malog stvora spljotene gubice. Njega su, ini se, zabavljale samo tri stvari u ivotu: lajati, hrkati i gristi ljude koji bi ga pokuali pogladiti. Kad je slukinja ponovo otila, Taku je doao i legao meni iza lea. To je bio jedan
60

od njegovih trikova, volio se postaviti tako da ga sluajno nagazim kako bi me onda, im se to dogodi, mogao ugristi. Ve sam se poela osjeati kao mi uhvaen u vratima, naavi se tako izmeu Majke i Takua, kad je napokon Majka spustila slualicu i sjela za stol. Zurila je u mene onim svojim utim oima i na kraju mi rekla: A sad me sluaj, djevojice. Moda si ula Hatsumomo kako lae. Meutim, ako se ona moe izvui laima, to jo ne znai daje isto to doputeno i tebi. Dakle, da ujem... zato te je pljusnula? Htjela je da odem iz njezine sobe, Majko, odgovorila sam joj. Strano mije ao. Majka me je natjerala da to ponovim na nain kako se govori u Kvotu, to je meni bilo jako teko. Kad je napokon zakljuila da sam to dovoljno dobro izgovorila, nastavila je: Mislim da tebi nije sasvim jasno to je tvoj posao ovdje u okiyi. Svi mi ovdje mislimo samo na jedno: kako emo pomoi Hatsumomo da postigne to vei uspjeh kao geja. ak i Bakica. Moda ona tebi izgleda kao angrizava starica, ali i ona zapravo provodi dane smiljajui na koji bismo nain mogli pomoi Hatsumomo. Nisam imala pojma o emu to ona govori. Da budem iskrena, mislim da joj ak ni neku staru, prljavu krpu ne bi uspjelo uvjeriti kako se Bakica trudi nekome pomoi, na bilo koji nain. Pa ako se netko tako vaan kao to je Bakica po itav dan trudi kako bi naoj Hatsumomo olakala posao, onda ti je valjda jasno koliko se tek ti mora truditi. Da, Majko, nastavit u se truditi koliko god mogu. Ne elim nikad vie uti da si uzrujala Hatsumomo. Vidi kako joj se ona druga djevojica uspijeva uklanjati s puta, tako moe i ti. Da, Majko... ali mogu li neto pitati prije nego to odem? Pitala sam se zna li netko moda gdje je moja sestra. Nadala sam se da bih joj mogla poslati pisamce. Majka je imala udna usta, prevelika za svoje lice i gotovo stalno otvorena, ali sad je uinila neto to dotad nikad nisam vidjela: stisnula je zube kao da je eljela da ih dobro pogledam. Ona se na taj nain smijeila, ali ja to nisam shvatila, sve dok nije poela isputati onaj zvuk sli-

61

an kalju, to je kod nje, kako sam sad ve znala, znailo da se smije.. A zbog ega bih ti ja, zaboga, tako neto rekla? upitala je. Nakon toga se jo nekoliko puta nasmijala tim svojim udnim smijehom i potom je mahnula rukom prema meni, pokazujui mi da odem. Kad sam izila iz sobe, Tetia me je ve ekala u gornjem predsoblju s novim zadatkom. Dala mi je vjedro i poslala me da se popnem ljestvama i kroz zaklopna vrata izaem na krov. Tamo je na drvenim nogarima stajao spremnik za kinicu. Kinica iz tog spremnika sluila je za ispiranje malog zahoda na katu blizu Majine sobe, jer tada jo nije bilo vodovoda, ak ni u kuhinji. Kako u zadnje vrijeme nije bilo kie, zahod je poeo zaudarati. Moj je zadatak bio isprazniti vjedro u spremnik kako bi Tetia mogla dolje u zahodu nekoliko puta pustiti vodu. Pod podnevnim suncem, cijepovi na krovu bili su vrui kao tave i dok sam praznila vjedro, nisam iz glave mogla odagnati pomisao na hladnu vodu u jezercu iza nae kue u Yoroidu, kamo smo se odlazili kupati. Jo sam prije nekoliko tjedana plivala u tom jezercu, ali sada, dok sam stajala na krovu okiye, sve mi je to izgledalo tako daleko. Tetia mi je doviknula da poupam korov izmeu cijepova kad sam ve gore. Pogledala sam na titravi vreli zrak nad gradom ispod mene i na brda koja su nas okruivala poput zidova zatvora. Negdje tamo, pod jednim od tih krovova, moja je sestra vjerojatno obavljala iste poslove kao i ja. Pomislila sam na nju kad sam nogom sluajno udarila vjedro, pa je voda iz njega pljusnula i potekla dolje na ulicu.

Otprilike mjesec dana nakon mog dolaska u okiyu Majka mi je rekla kako je vrijeme da zaponem s uenjem. Sljedeeg sam jutra trebala poi u kolu zajedno s Buom kako bi me ona predstavila uiteljima. A poslije e me Hatsumomo odvesti na nekakvo mjesto za koje nikad ni62

sam ula, a koje se zvalo ured za registraciju i onda u, predveer, smjeti gledati Hatsumomo kako se minka i oblai kimono. To je bila tradicija u okijama, da mlade djevojke na prvi dan svog kolovanja promatraju starije geje kako se ureuju za izlazak. Kad je Bua ula da me sutra treba voditi u kolu, postala je jako nervozna. Mora se spremiti im se probudi, rekla mi je. Ako zakasnimo, moemo se odmah utopiti u kanalu... Ve sam primijetila kako Bua svako jutro tri iz okiye s oima jo ljepljivim od sna i kako pritom esto izgleda kao da je na rubu suza. U stvari, dok bi prolazila pokraj kuhinjskog prozora klepetajui svojim drvenim natikaama, katkad bi mi se uinilo da je ujem kako plae. Nije joj se ba svialo ii u kolu; zapravo, uope joj se nije svialo. Ona je dola u okiyu gotovo est mjeseci prije mene, ali je u kolu poela ii samo tjedan dana prije mog dolaska ili tako nekako. Kad bi se vratila iz kole oko podneva, najee bi se odmah sakrila u sobu za slukinje, kako je nitko ne bi vidio da plae. Sljedeeg sam se jutra probudila jo ranije nego inae i prvi put sam obukla bijelu i modru haljinu uenice. To je bila obina haljina od nepodstavljenog pamuka, krojena poput ogrtaa za kupanje i ukraena djejim kvadratiastim uzorkom. Uvjerena sam da nisam izgledala nimalo elegantnije od nekog gosta u svratitu na putu do kupaonice, ali nikad prije nisam na sebi imala neto ni priblino tako lijepo. Bua me je zabrinuto ekala u ulaznom predvorju. Upravo sam se spremala uvui noge u natikae kad me je Bakica pozvala k sebi u sobu. Ne! apnula je Bua i lice joj se objesilo poput otopljenog voska. Opet u zakasniti. Daj da jednostavno odemo, pravit emo se da je nismo uli! Ja bih bila rado pristala na to, ali Bakica je ve stajala na vratima svoje sobe i srdito zurila u mene preko predvorja za goste. Na kraju me ipak nije zadrala due od kojih deset ili petnaest minuta, ali do tada su Buine oi
63

ve bile pune suza. Kad smo napokon krenule, Bua je odmah poela tako brzo hodati da sam je jedva sustizala. Ta je starica tako okrutna! rekla je. Nemoj zaboraviti uroniti ruke u zdjelu soli svaki put nakon to te natjera da joj masira vrat. Zato bih to radila? Moja je majka znala rei: 'Zlo se iri svijetom putem dodira.' A ja dobro znam da je to istina jer se moja majka jednog jutra na cesti sluajno oeala o jednog demona i zbog toga umrla. Ako ne oisti ruke, pretvorit e se u smeurani stari krastavac i izgledat e isto kao Bakica. Kako smo Bua i ja bile istih godina i obje smo se nalazile u istoj situaciji, sigurna sam da bismo esto razgovarale samo da smo za to imale prilike. Meutim, nae su nam dunosti oduzimale toliko vremena da smo jedva imale vremena za jelo, a Bua je ionako jela prije mene, jer je njezin poloaj u okiyi bio za jedan stupanj vii od moga. Znala sam da je dola u okiyu samo est mjeseci prije mene, kao to sam ve spomenula. Ali inae nisam gotovo nita znala o njoj. Zato sam je upitala: Jesi li ti iz Kvota? Govori kao da si odavde. Rodila sam se u Sapporu. Ali mi je majka umrla kad sam imala samo pet godina i otac me je poslao amo jednom stricu. Prole je godine stric bankrotirao i sad sam ovdje. Zato ne pobjegne kui u Sapporo? Na mog je oca baeno prokletstvo i prole je godine umro. Ne mogu pobjei. Nemam kamo otii. Kad naem sestru, rekla sam joj, moe poi s nama. Zajedno emo pobjei. S obzirom na to koliko je muke imala sa kolom, mislila sam da e je moja ponuda razveseliti. Ali mi nita nije odgovorila. Sad smo ve stigle do avenije Shijo.To je bila ona ista avenija koja je bila tako prometna onog dana kad je gospodin Bekku dovezao Satsu i mene s kolodvora. Meutim, ovako rano ujutro, vidjela sam samo jedan jedini tramvaj u daljini i tu i tamo ponekog biciklista. Kad smo prele na drugu stranu, ule smo u jednu usku ulicu i Bua se zaustavila, prvi put otkako smo izale iz okiye. Moj je stric bio vrlo dobar ovjek, rekla je. Evo to sam zadnje ula od njega, prije nego to me je poslao u okiyu.
64

'Neke su djevojke pametne, a neke su glupe', rekao mi je. 'Ti si draga djevojka, ali spada u one glupe. Sama nikad nee uspjeti u ivotu. Zato te aljem na jedno mjesto gdje e ti drugi govoriti to treba raditi. Sluaj i radi to ti kau i uvijek e imati nekoga tko e se starati o tebi.' Zato, Chiyo-chan, ako ti eli sama krenuti u svijet, idi. to se mene tie, ja sam nala mjesto gdje u provesti svoj ivot. Radit u sve to budu traili od mene, samo da me ne otjeraju. Radije bih se bacila s neke litice, nego da proigram mogunost da jednog dana postanem geja kao Hatsumomo. Ovdje se Bua prekinula. Zagledala se u neto na zemlji, iza mojih lea. Oh, zaboga, Chiyo-chan, rekla je, zar ti ovo ne budi apetit? Okrenula sam se i vidjela da stojimo pred ulazom u neku drugu okiyu. Na polici iza vrata stajao je minijaturni shinto oltar s jednim slatkim kolaiem od rie kao rtvenim darom. Pitala sam se je li Bua u to gledala, ali onda sam vidjela da joj je pogled uperen na zemlju. Nekoliko paprati i malo mahovine uokvirivalo je stazu od kamenja koja je vodila do unutranjih vrata, ali ondje nisam vidjela nita drugo. A onda mi je pogled pao na neto drugo. Izvan ulaznih vrata, uza zid, leao je drveni ranji s jednim jedinim preostalim komadiem peene lignje. Te su tapie s komadiima liganja podveer pekli na aru i prodavali ulini prodavai. Miris slatkog umaka kojim su podmazivali lignje bio je za mene pravo muenje, jer su slukinje poput nas dobivale samo riu i ukiseljeno povre za svaki obrok, te uz to jedanput na dan juhu i dva puta mjeseno mali komadi suene ribe. Unato tome, nita na tom komadiu lignje na zemlji nije u meni budilo apetit. Dvije su muhe dokono kruile po njemu kao da etaju po parku. Bua je izgledala kao djevojica koja bi se brzo udebljala kad bi za to imala prilike. Katkad bih ula kako joj u trbuhu krulji od gladi, to je zvualo kao da se otvaraju neka teka vrata. Ipak, nisam mislila da stvarno namjerava pojesti taj komadi lignje, sve dok nisam vidjela kako
65

se osvre i gleda dolazi li netko. Buo, rekla sam, ako si gladna, uzmi radije ovaj riin kolai. Muhe su ve prisvojile taj komadi lignje za sebe. Ja sam vea od njih, odgovorila mi je. Osim toga, bilo bi svetogre pojesti kolai. To je rtveni dar. I nakon toga se prignula i podigla ranji. Istina je da sam ja odrasla na selu gdje su djeca kuala jesti sve to se micalo. I priznajem da sam jednom, kad mi je bilo etiri ili pet godina, pojela cvrka, ali samo zato to me je netko na prevaru naveo da ga pojedem. Meutim, gledati Buu kako stoji ondje s tim komadiem lignje na tapiu za koji se zalijepila praina s ulice i po kojem hodaju muhe... Puhnula je da otjera muhe, ali one su se samo vre uhvatile noicama, kako bi odrale ravnoteu. Buo, ne moe to jesti, rekla sam. To bi bilo isto kao da pone lizati plonik. to fali ploniku? odgovorila mi je. I na to se - ne bih to vjerovala da ju nisam vidjela svojim oima - spustila na koljena, isplazila jezik i dugakim, sporim pokretom polizala plonik. Zinula sam od zaprepatenja. Kad se ponovo uspravila na noge, izgledala je kao da ni sama ne moe povjerovati to je to uinila. Meutim, obrisala je jezik dlanom, otpljunula nekoliko puta i potom uhvatila onaj komadi lignje zubima i skinula ga sa tapia. Izgleda da je lignja bila prilino ilava. Bua ju je vakala itavim putem uz blagu uzbrdicu do drvenih ulaznih vrata kole. Osjetila sam nekakav vor u elucu kad smo ule, jer mi je.vrt izgledao strano otmjen. Zimzeleno grmlje i kvrgavi borovi okruivali su ukrasni ribnjak pun arana. Preko najueg dijela ribnjaka prelazio je kameni mosti. Dvije starice u kimonima stajale su na njemu, titei se od jutarnjeg sunca lakiranim suncobranima. Sto se pak tie zgrada, tada to jo nisam znala, ali sada znam da je ono to sam vidjela bio tek mali dio velikog kolskog kompleksa. Masivna zgrada u pozadini bila je, zapravo, kazalite Kaburenjo, gdje su geje Giona svakog proljea
izvodile Plesove stare prijestolnice.

Bua se pourila do ulaza u jednu dugaku drvenu zgradu, za koju sam ja mislila da je nastamba za sluki66

nje, ali se pokazalo da je to kola. im sam ula u ulazni prostor, zapahnuo me jaki miris prenih listia aja, od kojeg mi se jo i danas zna stisnuti eludac, kao da sam opet u koli. Izula sam natikae i htjela sam ih odloiti u najblii pregradak, ali me je Bua zaustavila; postojalo je nepisano pravilo u vezi s odlaganjem cipela. Bua je pripadala djevojkama na najnioj ljestvici uenike hijerarhije i zato se morala penjati, sluei se ostalim pregradcima kao ljestvama, kako bi svoje natikae stavila u jedan od gornjih pregradaka. Kako je ovo bio moj prvi dan u koli, moj je poloaj bio jo nii od njezinog i ja sam svoje cipele morala odloiti u pregradak iznad njezinog. Pazi da ne stane na neke od cipela dok se penje, rekla mi je Bua, premda je u pregradcima bilo samo nekoliko pari. Ako ti se to dogodi i neka od djevojaka vidi to si uinila, izgrdit e te tako da e ti ui otpasti. Unutranjost kolske zgrade inila mi se tako stara i prana kao kakva naputena kua. Na kraju dugakog hodnika stajala je skupina od est ili osam djevojaka. Srce mi je poskoilo kad sam ih vidjela, jer sam pomislila kako bi jedna od njih mogla biti Satsu, ali kad su se okrenule da nas pogledaju, osjetila sam razoaranje. Sve su imale iste frizure mladih geja poetnica - ta se frizura zove ivareshinobu - i izgledale su kao da o Gionu znaju vie nego to emo Bua i ja ikad znati. Negdje na polovici hodnika ule smo u prostranu uionicu, ureenu u tradicionalnom japanskom stilu. Na jednom je zidu visjela velika ploa s klinovima, o koje su bile objeene brojne male drvene daice, a na svakoj je daici crnim tuem bilo ispisano jedno ime. Ja tada jo uvijek nisam znala dobro itati i pisati. U Yoroidu sam ujutro odlazila u kolu, a otkako sam dola u Kyoto, svako sam popodne jedan sat uila s Teticom, ali unato tome, mogla sam proitati tek nekoliko imena. Bua je otila do ploe, izvadila iz plitke kutije na podu daicu sa svojim imenom i objesila je na prvi slobodni klin. Ta je ploa, naime, sluila kao neka vrsta prijavnog popisa. Nakon toga smo otile u nekoliko drugih razreda, gdje se Bua na isti nain prijavila za druge satove. Tog je

67

jutra imala etiri sata - shamisen, ples, ceremoniju aja i nain pjevanja koji mi zovemo nagauta. Bua je bila tako nesretna to je u svim razredima bila posljednja koja se prijavila da je poela nervozno guvati rub svoje haljine kad smo krenule iz kole na doruak u okiyu. Ali upravo kad smo navlaile natikae, ugledale smo jednu djevojicu naih godina kako hita kroz vrt, raupana i uzrujana. Bua se malo smirila nakon to je nju vidjela.

Pojele smo zdjelicu juhe i vratile se u kolu to smo bre mogle, kako bi Bua mogla kleknuti u stranji dio razreda i sastaviti svoj shamisen. Ako nikad nisi vidio shamisen, taj e ti instrument moda izgledati udno. Neki ga zovu japanskom gitarom, ali shamisen je, zapravo, mnogo manji od gitare i ima tanki drveni vrat s tri velika kljua za ugaanje ica na vrhu. Tijelo mu je mala drvena kutija prekrivena napetom majom koom, poput bubnja. itav se instrument moe rastaviti i sloiti u kutiju ili torbu, pa se onda tako rastavljen prenosi s mjesta na mjesto. U svakom sluaju, Bua je sastavila svoj shamisen i isplazivi jezik poela ga ugaati, ali, na alost, moram rei da nije imala sluha i tonovi su joj plesali gore dolje poput amca na valovima, nikako ne nalazei mjesto na kojem bi zapravo trebali biti. Ubrzo se razred napunio djevojkama sa shamisenima, koje su kleale na podu, uredno rasporeene poput okoladnih bombona u kutiji. Ja sam stalno gledala u vrata, nadajui se da e jedna od djevojaka koje su ulazile biti Satsu, ali uzalud sam se nadala. Trenutak kasnije ula je uiteljica. To je bila jedna sitna starica krijetavog glasa. Ime joj je bilo Uiteljica Mizumi i tako smo joj se obraali. Ali njezino prezime Mizumi zvui vrlo slino rijei nezumi koja znai mi, pa smo je iza njezinih lea zvali Uiteljica Nezumi - Uiteljica Mi. Uiteljica Mi kleknula je na jastui licem okrenuta razredu i ni najmanje se nije trudila izgledati ljubazno. Kad su joj se uenice zajedniki naklonile i jednoglasno joj
68

zaeljele dobro jutro, ona se samo srdito zagledala u njih, ne prozborivi ni rijei. Napokon je pogledala na plou na zidu i prozvala prvu uenicu. Ta je prva uenica, ini se, imala o sebi vrlo visoko miljenje. Graciozno je otklizala do prednjeg dijela uionice, poklonila se uiteljici i poela svirati. Nakon to ju je sluala minutu ili dvije, Uiteljica Mi ju je prekinula i izrekla svakojake neugodne primjedbe na njezino sviranje, a onda je otrim pokretom zatvorila lepezu i mahnula djevojci neka ode. Djevojka joj se zahvalila, ponovo se naklonila i vratila se na svoje mjesto, a Uiteljica Mi je potom prozvala sljedeu uenicu. To se tako nastavilo vie od jednog sata, a onda je uiteljica napokon prozvala Buu. Vidjela sam da je Bua nervozna, i doista, im je poela svirati, sve je krenulo naopako. Prvo ju je Uiteljica Mi prekinula i uzela joj shamisen kako bi ga sama ugodila. Zatim je Bua opet pokuala svirati, ali su se uenice poele meusobno pogledavati, jer nitko nije mogao prepoznati to to ona pokuava odsvirati. Uiteljica je glasno udarila dlanom o stol i naredila im da gledaju ravno preda se, a zatim je sloenom lepezom udarala ritam kako bi ga se Bua mogla drati. Kako ni to nije pomoglo, uiteljica je poela uiti Buu kako e pravilno drati trzalicu. Gotovo joj je iaila sve prste, barem se meni tako inilo, pokuavajui je natjerati da na propisan nain uhvati trzalicu. Na kraju je i od toga odustala i s gaenjem pustila da trzalica padne na prostira. Bua ju je podigla i vratila se na svoje mjesto sa suzama u oima. Nakon toga sam saznala zato se Bua toliko brinula da ne bude posljednja na prijavnoj ploi. Jer sad je ona raupana djevojica koja se urila u kolu kad smo mi odlazile na doruak izila pred razred i naklonila se. Nemoj uzalud tratiti vrijeme pokuavajui biti uljudna! zakriala je na nju Uiteljica Mi. Da si jutros malo ranije ustala, stigla bi na vrijeme da neto naui. Djevojica se ispriala i poela svirati, ali uiteljica uope nije obraala pozornost na nju. Samo je rekla: Ti

69

voli dokasna spavati. Kako oekuje od mene da te neto nauim kad se nisi u stanju potruditi da na vrijeme stigne u kolu i propisno se prijavi kao sve druge djevojke? Vrati se na svoje mjesto. Ne elim se s tobom gnjaviti. Poduka je zavrila i Bua me je povela naprijed, te smo se obje poklonile pred uiteljicom. Uiteljice, dopustite mi da vam predstavim Chiyo, rekla je Bua, i da vas zamolim da s njom budete strpljivi, jer ona ima vrlo malo dara za glazbu. Bua me nije pokuavala uvrijediti: jednostavno, tada su ljudi tako govorili kad su htjeli biti uljudni. Moja bi me vlastita majka predstavila uiteljici istim rijeima. Uiteljica Mi dugo nije nita rekla, samo me je mjerila pogledom, a onda rekla: Ti si pametna djevojka. Dovoljno mi je da te pogledam pa da to vidim. Moda moe svojoj starijoj sestri pomoi u uenju. Naravno, ona je mislila na Buu. Stavi svakog jutra svoje ime na plou to ranije moe, rekla mi je. Ne brbljaj u razredu. Ne podnosim brbljanje! I stalno gledaj preda se. Ako se toga bude drala, trudit u se da te poduim kako najbolje umijem. I nakon toga nas je otpustila. U stankama izmeu satova, dok smo ekale u hodnicima, stalno sam pogledom traila Satsu, ali je nisam nala. Poela sam se brinuti kako je moda nikad vie neu vidjeti i toliko sam se rastuila da je jedna uiteljica pred poetak sata utiala ostale djevojke i upitala me: Ti tamo! to je s tobom? Oh, nita, gospoo. Samo sam se sluajno ugrizla za usnicu, odgovorila sam. I kako bih potvrdila da ne laem - zbog djevojaka koje su zurile u mene - vrsto sam zagrizla usnicu i okusila krv. Na moje veliko olakanje, ostali Buini satovi nisu bili tako muni kao onaj prvi. Na satu plesa, na primjer, sve su uenice istodobno vjebale iste pokrete, tako da se nitko nije posebno isticao. Bua nikako nije bila najgora plesaica i u njezinim je pokretima bilo ak neke nezgrapne ljupkosti. Sat pjevanja bio je neto tei, zato to nije imala
70

sluha, ali i tu su djevojke vjebale u zboru, pa je Bua mogla prikriti svoje greke tako to je iroko otvarala usta, pretvarajui se kao da pjeva punim glasom, a zapravo je samo tiho pjevuila. Nakon svakog svog sata predstavila bi me uiteljici. Jedna me je od njih upitala: Ti ivi u istoj okiyi kao i Bua, zar ne? Da, gospoo, rekla sam, u okiyi Nitta, jer je Bakiino, Majino i Tetiino prezime bilo Nitta. To znai da ivi s Hatsumomo-san. Da, gospoo. Hatsumomo je zasad jedina geja u naoj okiyi. Potrudit u se da te nauim pjevati, rekla mi je, ako uspije ostati iva! I na to se nasmijala kao da je to to je rekla nekakva sjajna ala i poslala nas kui.

71

i Peto poglavlje

Tog me je popodneva Hatsumomo odvela u Ured za registraciju etvrti Gion. Oekivala sam neto velianstveno, ali pokazalo se da je to samo nekoliko tatamijima prekrivenih polumranih soba na prvom katu jedne kolske zgrade, ispunjenih stolovima i velikim slubenim knjigama te groznim smradom od cigareta. Jedan nas je pisar pogledao kroz maglicu dima i pokretom glave poslao nas u stranju sobu. Tamo je za stolom prepunim papira sjedio najdeblji mukarac kojeg sam ikad vidjela u svom ivotu. Tada to nisam znala, ali on je neko bio sumo hrva i doista, da je izaao van i udario svom teinom u zgradu, vjerojatno bi se svi ti stolovi sruili s povienih tatami platforma i pali na pod. Iako nije bio dovoljno dobar hrva da bi, kao neki, zadrao hrvako ime nakon to se prestao boriti, ipak je volio da ga zovu tim imenom, a ono je glasilo Awajiumi. Neke su geje nestano skraivale to ime u Awaji, to mu je postalo nekom vrstom nadimka. im smo ule u sobu, Hatsumomo ga je poela zavoditi. Prvi put sam je vidjela da to radi. Rekla mu je: Awa-ji-san! Ali kako je to izgovorila, ne bi me iznenadilo da joj je usred rijei ponestalo daha, jer zvualo je otprilike ovako:Awaaa-jii-saaaannnnnnn! Zvualo je kao da ga prekorava. Kad je uo njezin glas, Awajiumi je odloio pero i debeli su mu se obrazi pomakli prema uima, to je znailo da se smijei. Mmm... Hatsumomo-san, rekao je, ako postane jo ljepa, ne znam to u uiniti!

Glas mu je zvuao poput glasnog apta, jer sumo hrvai esto imaju unitene glasnice zbog toga to jedan drugog udaraju glavom u grlo. Iako je bio golem poput vodenog konja, Awajiumi se vrlo elegantno odijevao. Na sebi je imao kimono kaput s tankim prugicama i kimono hlae. Njegov je posao bio da pazi na to da sav novac koji protjee kroz Gion odlazi kamo treba, a jedan je rukavac te rijeke novca tekao ravno u njegov dep. Time ne mislim rei da je krao, to je jednostavno bio nain na koji je sustav funkcionirao. Budui da je Avvajiumi bio na tako vanom poloaju, svaka je geja imala koristi od toga da udovoljava njegovim eljama, zbog ega se za njega govorilo kako isto toliko vremena provodi izvan svoje elegantne odjee, koliko i u njoj. Njih dvoje je dugo avrljalo i napokon mu je Hatsumomo rekla kako me je dola upisati u kolu. Do tada me Avvajiumi nije pravo ni pogledao, ali je na to okrenuo svoju golemu glavu. Trenutak kasnije ustao je i gurnuo ustranu jedan od papirnatih zaslona na prozoru, kako bi u sobu ulo vie svjetla. Ha, mislio sam da me oi varaju, rekao je. Trebala si mi ranije rei kakvu si ljupku djevojicu dovela sa sobom. Te njezine oi... imaju boju zrcala! Zrcala? rekla je Hatsumomo. Zrcalo nema boje, Awaji-san. Naravno da ima. To je iskriavo siva. Kad ti gleda zrcalo, vidi samo sebe, ali ja umijem zapaziti lijepu boju kad naiem na nju. Zbilja? Pa, meni ta boja nije tako lijepa. Jednom sam vidjela mrtvaca kojega su izvukli iz rijeke i njegov je jezik bio upravo takve boje kao njezine oi. Moda si ti naprosto previe lijepa da bi mogla uoiti ljepotu negdje drugdje, rekao je Avvajiumi, otvarajui veliku knjigu i uzimajui pero u ruku.

U svakom sluaju, hajde da je upiemo. Dakle... Chiyo, je li tako? Reci mi svoje puno ime, Chiyo, i mjesto roenja. Onog trenutka kad mi je to rekao, meni se u glavi
72

pojavila slika Satsu kako zuri gore u Awajiumija, zbunjena i ustraena. Satsu je sigurno bila ovdje; ako sam se ja morala zapisati, sigurno je to morala i ona. Moje je prezime Sakamoto, rekla sam. Roena sam u gradiu koji se
73

zove Yoroido. Moda ste uli za njega, gospodine, kad ste upisivali moju stariju sestru Satsu? Mislila sam da e Hatsumomo biti bijesna, ali zaudo, inilo mi se da joj je gotovo drago to sam postavila to pitanje. Ako je starija od tebe, onda se ve trebala registrirati, rekao je Avrajiumi. Ali nije bila kod mene. Mislim da ona uope nije u Gionu. Sad sam shvatila zato se Hatsumomo smijeila, ona je unaprijed znala to e mi Awajiumi odgovoriti. Ako sam iole sumnjala u to je li stvarno razgovarala s mojom sestrom kako je tvrdila, sad je svaka sumnja nestala. U Kvotu su postojale jo i neke druge etvrti geja, iako sam ja o njima vrlo malo znala. Satsu je bila u nekoj od njih i ja sam vrsto odluila da je pronaem.

Kad sam se vratila u okiyu, Tetia me je ekala da me odvede u javno kupalite, nekoliko kua dalje. Odlazila sam ve tamo, ali samo sa starijim slukinjama koje bi mi obino dale runik i komadi sapuna i zatim bi unule na poploani pod i poele se prati, ostavljajui me da se sama operem. Tetia je bila mnogo ljubaznija, kleknula je iza mene i oribala mi lea. Iznenadila sam se to ne pokazuje nikakvog srama: putala je da joj se njezine cjevaste dojke slobodno njiu kao da su nekakve boce. ak me je nekoliko puta sluajno udarila u rame jednom od njih. Nakon kupanja odvela me natrag u okiyu i obukla me u prvi svileni kimono u mom ivotu, izrazito modre boje sa zelenom travom oko donjeg ruba i jarkoutim cvjetovima preko rukava i prsiju. Potom me je povela uza stube do Hatsumomine sobe. Prije nego to smo ule u sobu, strogo me je upozorila kako ne smijem smetati Hatsumomo, niti uiniti ita to bi je moglo naljutiti. Tada to nisam shvatila, ali sada vrlo dobro znam zbog ega je bila tako zabrinuta. Jer, vidi, kad se geja ujutro probudi, ona je kao i svaka druga ena. Lice joj je masno od sna i ima neugodan dah. Istina je da joj je kosa savreno oeljana
74

ak i dok s mukom otvara oi, ali u svakom drugom pogledu, ona je ena kao i svaka druga i ni po emu nije geja. Tek kad sjedne pred zrcalo kako bi se briljivo naminkala, pretvara se u geju. Time ne mislim samo na injenicu da tada poinje izgledati kao geja. U tom trenutku ona poinje i misliti kao geja. Unutra, u sobi, Tetia me uputila da sjednem malo podalje, od Hatsumomo, iza njenih leda, tako da joj mogu vidjeti lice u malom zrcalu na stoliu za minkanje. Ona je kleala na jastuku, odjevena u pamuni ogrta, vrsto zategnut preko ramena, i drala u ruci oko est razliitih kistova za minkanje. Neki su od njih bili iroki poput lepeze, dok su drugi izgledali kao tapii za jelo s kratkim repiem od mekih dlaica na jednom kraju. Napokon se okrenula prema meni i pokazala mi kistove. Ovo su moji kistovi, rekla je. A sjea se ovoga? Izvadila je iz ladice u stoliu za minkanje staklenu posudicu s bjelilom i zamahala njome po zraku. Ovo je bjelilo za koje sam ti rekla da ga ne smije dirati. Nisam ga dirala, odgovorim. Hatsumomo je na to onjuila nekoliko puta zatvorenu posudicu i rekla: Da, mislim da nisi. Zatim je odloila posudicu s bjelilom i uzela tri tapia pigmenta, te mi ih pokazala, drei ih na dlanu. Ovo su sjenila. Smije ih pogledati. Uzela sam jedan tapi. Bio je otprilike veliine malog prsta novoroenog djeteta, ali tvrd i gladak, tako da nije ostavio nikakav trag na mojoj koi. Jedan mu je kraj bio umotan u tanku srebrnu foliju koja je mjestimice otpala od pritiska prstiju pri uporabi. Hatsumomo vrati natrag tapie boje i pokae mi na dlanu neto to je meni izgledalo kao granica drveta izgorena na jednom kraju. Ovo je lijep komadi suhog drveta paulovnije, rekla je, za iscrtavanje obrva. A ovo je vosak. Izvadila je iz papira dva napola potroena komada voska i pruila ih prema meni da ih pogledam. A sad, to misli zato sam ti sve ovo pokazala? Kako bih razumjela kako se stavlja minka, odgovorila sam. Ne-

75

besa, ne! Pokazala sam ti to da shvati kako u tome nema nikakve arolije. Kakva teta! Jer to znai da sama minka nee biti dovoljna da jadnu Chiyo pretvori u neto lijepo. Hatsumomo se okrene zrcalu i tiho pjevuei otvori posudicu s blijedoutom kremom. Moda mi nee vjerovati kad ti kaem da je ta krema bila napravljena od slavujeva izmeta, ali to je istina. U to je vrijeme ta krema za lice bila vrlo popularna meu gejama, jer se smatralo da je jako dobra za kou, ali bila je strano skupa, tako da je Hatsumomo stavila samo nekoliko tokica oko oiju i usta. Zatim je otkinula komadi voska, smekala ga meu prstima i utrljala ga u kou lica, a nakon toga i u kou vrata i prsiju. Zatim je dugo i briljivo otirala ruke o krpu, a onda je zamoila jedan od plosnatih kistova u zdjelicu s vodom i trljala njime po bjelilu dok nije dobila gustu, bijelu pastu poput razmoene krede. Njome je namazala lice i vrat, ostavljajui oi i dio oko usta i nosa nenamazanima. Ako si kad vidio dijete u maski od papira s izrezanim rupama, onda moe tono zamisliti kako je Hatsumomo izgledala dok nije smoila neke manje kistove i upotrijebila ih da njima popuni rupe. Nakon toga je izgledala kao da je pala licem u sanduk s riinim branom, jer joj je itavo lice bilo sablasno bijelo. Izgledala je kao demon kakav je i bila, ali sam ja ipak umirala od ljubomore i srama. Jer znala sam da e kroz jedan ili dva sata, mukarci s divljenjem zuriti u to lice, a ja u 'jo uvijek biti ovdje u okiyi, znojna i neugledna izgleda. Sad je navlaila tapie boje i utrljala sjenku rumenila u obraze. Ve tijekom prvih mjesec dana mog boravka u okiyi mnogo sam puta imala prilike vidjeti Hatsumomo potpuno naminkanu i svaki put bih pogledavala prema njoj koliko god sam mogla, a da pritom ne ispadnem nepristojna. Primijetila sam da na lice stavlja raznovrsne nijanse rumenila, ovisno o boji kimona koji ima na sebi. U tome nije bilo nieg neobinog, ali tek sam mnogo godina kasnije shvatila da je Hatsumomo uvijek odabirala mnogo jau nijansu rumenila od drugih geji. Ne znam zato je
76

to radila, osim ako nije htjela navesti ljude da pomisle na krv. Meutim, Hatsumomo nije bila glupa, tono je znala kako e istaknuti svoju ljepotu. Kad je zavrila s nanoenjem rumenila, jo uvijek nije imala obrve i usnice. Ali na trenutak je ostavila lice takvo, poput kakve bizarne bijele maske, i zamolila je Tetiu da joj namaze bjelilom stranji dio vrata. Moram ti rei neto o vratovima u Japanu, ako to ne zna. Naime, japanski su mukarci, u pravilu, vrlo osjetljivi na enski vrat i grlo, ba kao to su zapadnjaki mukarci osjetljivi na enske noge. To je razlog zbog kojeg geje zabacuju ovratnike svojih kimona tako nisko da se pogledu otkriva gornji dio kraljenice; pretpostavljam da neka ena u Parizu zbog istog razloga oblai kratku suknju. Tetia je na stranji dio Hatsumomina vrata naslikala kistom crte koji se zove sanbon-ashi - tri noge. Time se postie vrlo dramatian uinak, jer ima osjeaj kao da golu kou gejina vrata gleda kroz iljaste vrke bijele ograde. Dugo mi je trebalo dok sam shvatila erotinost tog crtea za mukarce, ali na neki nain, to je kao kad ena viri kroz prste. U stvari, geje ostavljaju uski pojas gole koe neposredno uz liniju kose, ime se jo vie naglaava izvjetaenost naminkana lica pa ono podsjea na masku kakvu glumci nose u No drami. Kad mukarac sjedi pokraj geje i gleda njezino naminkano lice, postaje jo svjesniji gole koe, skrivene ispod te maske. Dok je Hatsumomo ispirala kistove, pogledala je nekoliko puta moj odraz u zrcalu. Napokon je rekla: Znam to misli. Misli kako ti nikad nee biti tako lijepa. Pa, vidi, to je apsolutno tono. Mogu te obavijestiti, rekla je Tetia, kako neki ljudi smatraju Chiyo-san vrlo draesnom. Neki ljudi vole smrad trule ribe, odgovorila joj je Hatsumomo. I zatim nam je naredila da izaemo iz sobe kako bi se mogla presvui u pothaljinu. Izala sam s Teticom u hodnik, gdje je gospodin Bekku ekao kraj jednog visokog zrcala. Izgledao je sasvim isto kao onog dana kad je Satsu i mene doveo u Kvoto. Ve sam prvih dana svog boravka u okiyi saznala kako
77

odvoenje djevojaka iz roditeljske kue uope nije njegovo pravo zanimanje: on je bio garderobijer, a to znai da je svaki dan dolazio u okiyu i pomagao Hatsumomo u sloenom procesu odijevanja rakonog kimona. Haljina koju e Hatsumomo nositi te veeri visjela je na stalku pokraj visokog zrcala. Tetia ju je gladila i namjetala, sve dok Hatsumomo nije izala iz sobe u pothaljini divne hraste boje s uzorkom tamnoutog lia. Ono to se potom zbivalo tada mi je izgledalo prilino zbrkano, ali kimono je komplicirani kostim i moe zbuniti svakog tko nije na njega navikao. Meutim, nain na koji se nosi vrlo je logian, ako se pravilno protumai. Kao prvo, mora znati kako postoji velika razlika izmeu kimona neke kuanice i kimona geje. Kad neka kuanica oblai kimono, ona upotrebljava svakojake jastuie kako bi sprijeila da joj se haljina neprivlano nabire u struku i zbog toga joj tijelo na kraju dobiva savreno cilindrian oblik poput drvenog stupa u hramu. Meutim, geja tako esto oblai kimono da joj jastuii gotovo uope nisu potrebni i nabiranje za nju ne predstavlja nikakav problem. Obje zapoinju oblaenje tako da sa sebe svuku ogrta za minkanje i oko golih bokova omotaju komad svile - mi to zovemo koshimaki, ogrta za bokove. Nakon toga slijedi potkoulja kratkih rukava, koja se vezuje trakicama u struku i zatim mali, oblikovani jastuii za bokove, s trakama pomou kojih se uvruju na eljenom mjestu. U sluaju Hatsumomo, s njezinim tijelom tradicionalne ljepote, uskih bokova i vitke linije, i njezinim iskustvom u noenju kimona, nisu bili potrebni nikakvi jastuii. Sve je ovo skriveno pogledu kad je ena potpuno odjevena. Meutim, sljedei komad odjee, pothaljina, nije zapravo uope donja odjea. Kad geja izvodi ples, katkad ak i dok hoda ulicom, moe podignuti rub kimona lijevom rukom kako joj ne bi smetao. Time otkriva pothaljinu sve do koljena i tako, zna, materijal i uzorJs pothaljine mora biti u skladu s kimonom. U stvari, vidi se i ovratnik pothaljine, ba kao to se mukarcu u zapadnja78

kom odijelu vidi ovratnik koulje. Jedna od Tetiinih dunosti u okiyi bilo je priivanje istog svilenog ovratnika na pothaljinu koju Hatsumomo namjerava tog dana nositi i skidanje ovratnika sljedeeg jutra radi pranja. Geje poetnice nose crveni ovratnik, ali Hatsumomo, naravno, nije bila poetnica, njezin je ovratnik bio od bijele svile. Kad je Hatsumomo izala iz svoje sobe, imala je na sebi sve te komade odjee koje sam ti opisala, iako smo mi vidjeli samo pothaljinu, vezanu vrpcom oko pasa. Uz to je na nogama imala bijele arapice koje mi zovemo tabi i koje se kopaju sa strane sitnim pucetima kako bi bile pripijene uz nogu. U tom je trenutku bila spremna za gospodina Bekkua koji e dovriti njezino odijevanje. Kad bi ga vidio kako radi, odmah bi ti bilo jasno zbog ega je, zapravo, bila potrebna njegova pomo. Kimono je uvijek iste duine, bez obzira tko ga nosi, tako da se uvijek, osim ako neka ena nije izuzetno visoka, suviak tkanine mora sloiti ispod pojasa. Kad bi gospodin Bekku podvio tkaninu kimona na struku i privrstio je vrpcom, nigdje ne bi bilo ni najmanjeg nabora. Ako bi se ipak negdje pojavio kakav nabor, on bi povukao tkaninu ovdje ili ondje i nabor bi nestao. Kad bi zavrio svoj posao, kimono bi uvijek savreno pratio linije tijela. No, glavni je zadatak garderobijera bilo vezivanje obija, to uope nije tako jednostavno kako moda zvui. Obi poput ovog koji je nosila Hatsumomo duinom odgovara dvostrukoj visini odraslog mukarca, a irok je kao enska plea. Kad je omotan oko struka, pokriva dio tijela od prsne kosti do ispod pupka. Veina onih koji nita ne znaju o kimonu misle kako se obi jednostavno vezuje na leima kao kakva uzica, ali nita ne moe biti dalje od istine. Potrebno je pola tuceta vrpica i kopi da bi obi stajao kako treba, a za pravilno oblikovanje vora nuno je upotrijebiti i nekoliko jastuia. Potrajalo je nekoliko minuta dok je gospodin Bekku vezao Hatsumomin obi. Kad je zavrio, na debeloj i tekoj tkanini obija nije se mogao primijetiti ni najmanji nabor. Ja nisam mnogo razumjela od svega toga to sam tog dana vidjela na hodniku ispred Hatsumomine sobe: inilo

79

mi se kao da gospodin Bekku grozniavom brzinom vezuje vrpce i podvija tkaninu dok Hatsumomo samo stoji rairenih ruku i gleda se u zrcalu. Umirala sam od zavisti dok sam je gledala. Njezin je kimono bio od brokata u nijansama smee i zlatne boje. Ispod struka dvije su srne u smeim bojama jeseni njukale jedna drugu, a iza njih su zlatne i hraste mrlje tvorile uzorak otpalog lia na umskom tlu. Obi je bio boje ljive s utkanim srebrnim nitima. Tada to nisam znala, ali taj je kimono vjerojatno stajao vie nego to je neki policajac ili sitni trgovac mogao zaraditi u godinu dana. A ipak, da si vidio Hatsumomo dok je ondje stajala i ogledavala se u zrcalu, pomislio bi kako sav novac na svijetu ne bi bio dostatan da bilo koju drugu enu uini tako blistavo lijepom. Sad joj je jo jedino preostalo da do kraja dovri minkanje i stavi ukrase u kosu. Pola sam s Teticom za Hatsumomo natrag u njezinu sobu, gdje je ona kleknula ispred stolia za minkanje i izvadila malenu lakiranu kutijicu s rumenilom za usnice. Za taj je dio minkanja Hatsumomo upotrijebila jedan mali kist. U to je vrijeme bila moda ostaviti gornju usnicu nenaminkanu, zbog ega se donja usnica doimala punijom. Bjelilo izaziva svakovrsne neobine privide: kad bi geja premazala rumenilom itavu povrinu usnica, usta bi joj izgledala kao dvije velike krike tunjevine. Stoga je veina geji sklonija obliku napuenih usnica, donekle slinom cvijetu ljubice. Ukoliko geja ve nema usnice takva oblika, a to je prilina rijetkost, gotovo e uvijek rumenilom ocrtati okruglija usta nego to ih stvarno ima. Ali, kao to rekoh, tada je bilo u modi namazati samo donju usnicu i Hatsumomo je upravo to uinila. Potom je uzela onu granicu paulovnije koju mi je ranije pokazala i zapalila je igicom. Nakon to je drvo nekoliko sekundi gorjelo, ugasila je plamen, ohladila izgoreni vrak meu prstima i ponovo se okrenula zrcalu da njime iscrta obrve. Pougljenjelo je drvo ostavljalo trag divno meke sive boje. Nakon toga je otila do ormara i odabrala nekoliko ukrasa za kosu, ukljuujui jedan od
80

kornjaevine i jedan neobian grozd bisera na dugakoj igli. Kad ih je namjestila u kosu, nanijela je malo parfema na zatiljak i zataknula plosnatu drvenu boicu s parfemom u obi, za sluaj da joj kasnije ponovo zatreba. Potom je jo u obi stavila lepezu, a u desni rukav rupi. I nakon svega toga, okrenula se i pogledala dolje u mene. Na licu je ponovo imala onaj jedva primjetan osmijeh koji je imala ranije dok se gledala u zrcalu, te je ak i Tetia morala uzdahnuti od divljenja, toliko je Hatsumomo prekrasno izgledala u tom trenutku.

81

i esto poglavlje

Bez obzira to je bilo tko od nas mislio o Hatsumomo, ona je u naoj okiyi bila neto poput carice, jer je zaraivala novac od kojeg smo svi ivjeli. A svaka bi se carica jako rasrdila kad bi, vraajui se kasno nou kui, zatekla svoju palau u mraku i sve sluge kako spavaju. Drugim rijeima, kad bi se Hatsumomo vratila kui previe pijana da raskopa svoje arapice, netko je morao biti tu da to uini umjesto nje, a ako bi bila gladna, na pamet joj ne bi palo da odeta do kuhinje i sama neto pripravi: na primjer, umeboshi ochazuke, svoju omiljenu poslasticu od rie preostale od ruka, zainjene mariniranim kiselim ljivama i natopljene vrelim ajem. Zapravo, u tome naa okiya nije bila nikakav izuzetak. Dunost da doeka geju kad se vrati kui, da se pokloni pred njom i zaeli joj dobrodolicu, dopala bi uvijek najmlau od kukuljica, kako su esto zvali pripravnice za geje. A od trenutka kad sam poela odlaziti u kolu za geje, najmlaa kukuljica u naoj okiyi bila sam ja. Davno prije ponoi, Bua i dvije starije slukinje duboko bi spavale na svojim futonima prostrtim po drvenom podu samo metar ili dva daleko od ulaznog predvorja, ali ja sam morala ostati kleati u predvorju, borei se sa snom, katkad ak i do dva sata ujutro. Bakiina je soba bila blizu, a ona je spavala kraj upaljenog svjetla i odkrinutih vrata. Pruga svjetla koja je padala preko mog praznog futona potaknula je u meni sjeanje na onaj dan kad su Satsu i mene, ne tako davno, odvodili iz naeg sela i kad sam povirila u stranju sobu u naoj

kuici kako bih pogledala majku koja je tamo spavala. Otac je objesio ribarsku mreu preko prozora s papirnatim oknima kako bi zamraio sobu, ali to je sobu inilo tako sumornom da sam odluila otvoriti jedan prozor, a kad sam to uinila, pruga bljetavog sunevog svjetla pala je preko majina futona i obasjala njezinu blijedu i tako mravu ruku. Gledajui ukasto svjetlo iz Bakiine sobe na svom futonu... pitala sam se je li moja majka jo iva. Nas dvije smo bile toliko sline i bila sam sigurna da bih nekako osjetila da je umrla, ali naravno, nisam osjetila nita to bih mogla protumaiti kao znak, bilo da je iva ili mrtva. Jedne noi, kad su ve poele jesenske hladnoe, u-pravo sam zadrijemala oslonjena o jedan stup kad sam ula kako netko gura ustranu vanjska vrata. Hatsumomo bi bila strano ljuta kad bi me nala kako spavam, zato sam se brzo trgnula i pokuala, to sam bolje mogla, sakriti pospanost. Meutim, kad su se otvorila unutranja vrata, iznenadila sam se ugledavi nekog mukarca koji je na sebi imao tradicionalni, iroki radniki kaputi, zavezan na boku i seljake hlae, iako uope nije izgledao kao radnik ili seljak. Kosa mu je bila nauljena i zalizana po najnovijoj modi, a kratko oiana brada davala mu je izgled intelektualca. Mukarac se prignuo i obuhvatio mi glavu rukama kako bi me bolje pogledao. Hej, ti si ljupka djevojica, rekao mi je tihim glasom. Kako se zove? Bila sam uvjerena da je on nekakav zanatlija, premda mi nije bilo jasno zbog ega bi doao tako kasno. Bojala sam ga se, ali sam uspjela izgovoriti svoje ime, a on je na to ovlaio jezikom vrak prsta i taknuo me njime po obrazu, kako bi mi skinuo otpalu trepavicu, pokazalo se. Je li Yoko jo uvijek ovdje? upitao je. Yoko je bila jedna mlada ena koja je svakog dana, od sredine poslijepodneva do kasno u no, sjedila u naoj sluinskoj sobi. U to su vrijeme sve okiye i ajane u Gionu bile

povezane privatnim telefonskim sustavom i moglo bi se rei da je Yoko imala vie posla od bilo koga u naoj okiyi, javljajui se
82

nar telefon i upisujui Hatsumomine angamane za bankete i za83

bave, katkad i po est mjeseci ili godinu dana unaprijed. Obino Hatsumomina veer ne bi prethodnog jutra bila do kraja popunjena obvezama, pa bi cijelu veer i dalje stizali pozivi vlasnica ajana, iji su gosti eljeli da Hatsumomo navrati ako ima vremena. Meutim, veeras telefon nije esto zvonio i pomislila sam kako je Yoko vjerojatno zadrijemala, ba kao i ja. Onaj mukarac nije priekao da mu odgovorim, nego mi je pokretom ruke pokazao da utim i otiao zemljanim prolazom do sluinske sobe. ula sam Yoko kako se ispriava, jer je doista bila zaspala, a potom je dugo razgovarala s nekim na centrali. Povezali su je s nekoliko ajana dok napokon nije pronala Hatsumomo i ostavila joj poruku da je kabuki glumac Onoe Shikan stigao u grad. Ja to tada nisam znala, ali Onoe Shikan nije bio stvarna osoba, to je ime samo sluilo kao ifra. Nakon toga Yoko se pokupila i otila kui. Nije izgledala zabrinuta zbog toga to je onaj mukarac ostao ekati u sluinskoj sobi i stoga sam odluila da ne kaem nikome nita. To je, pokazalo se, bila pametna odluka, jer kad se Hatsumomo pojavila dvadesetak minuta kasnije, zastala je u ulaznom predvorju i rekla: Jo ti nisam pokuala oteati ivot. Ali ako ikad spomene da je ovamo doao nekakav mukarac ili ak da sam se ja prije svretka veeri vratila kui, to e se promijeniti. Stajala je nada mnom dok je to govorila i kad je posegnula u rukav za neim, vidjela sam ak i u onom polumraku u predvorju kako su joj podlaktice rumene kao da joj je vrue. Otila je u sluinsku sobu i zatvorila vrata za sobom. ula sam kratak, priguen razgovor i zatim je u okiyi zavladala tiina. Povremeno mi se inilo da ujem tiho jecanje ili uzdisanje, ali ti su zvukovi bili tako tihi da nisam mogla biti sigurna. Neu rei da sam znala to oni tamo rade, ali sjetila sam se svoje sestre kako je podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. I osjetila sam takvu mjeavinu gaenja i znatielje da ak i da sam smjela otii iz predvorja, mislim da za to ne bih imala snage.
84

Hatsumomo i njezin ljubavnik - pokazalo se da je on kuhar u oblinjem restoranu, specijaliziranom za jela s tjesteninom - dolazili su u okiyu otprilike jedanput tjedno i zatvarali se u sluinsku sobu. Uz to su se jo u neko drugo vrijeme sastajali na drugim mjestima. Yoko je esto morala prenositi poruke i ja bih to ponekad ula. Sve su slukinje znale to Hatsumomo radi i injenica da nitko nije o tome rekao ni rijei Majki, Tetii ili Bakici, pokazuje koliku je vlast ona imala nad svima nama. Hatsumomo bi zasigurno imala velikih neprilika, vie zbog toga to uope ima ljubavnika, nego zbog toga to ga dovodi u okiyu. Naime, vrijeme koje je provodila s njime nije donosilo nikakav prihod, tovie sprjeavalo ju je da kroz to vrijeme zarauje novac na zabavama u ajanama. Osim toga, svaki bi imuan mukarac, koji bi eventualno pokazao zanimanje za skupu, dugotrajniju vezu s njome, sigurno promijenio svoje miljenje o njoj, pa ak i odustao od takve veze, kad bi saznao da se ona sastaje s nekakvim kuharom. Jedne veeri, ba kad sam se vraala iz dvorita, kamo sam otila kako bih se napila vode iz bunara, ula sam kako netko silovito gura vanjska vrata ustranu tako da su s glasnim treskom udarila o dovratak. Dakle, Hatsumomo-san, ula sam jedan duboki glas, sve e ih probuditi... Nikad nisam stvarno razumjela zato se Hatsumomo izlae takvom riziku i dovodi ljubavnika u okiyu, iako je nju vjerojatno upravo to uzbuivalo. Meutim, nikad dosad nije bila toliko nemarna i stvarala toliku buku. Pourila sam se do svog mjesta u predvorju i klekla sekundu prije nego to se Hatsumomo pojavila u unutranjem predvorju s dva paketa umotana u laneni papir. Ubrzo je za njom dola neka druga geja, toliko visoka da se morala prignuti dok je prolazila kroz niska vrata. Kad se uspravila i pogledala dolje u mene, usta su joj izgledala neprirodno velika i teka za njezino dugako lice. Nitko ne bi za nju mogao rei da je lijepa. Ovo je naa glupa nia

85

slukinja, rekla je Hatsumomo. Mislim da ima ime, ali moe je slobodno zvati 'Mala gospoica Glupaa'. No, Mala gospoice Glupao, rekla je visoka geja. Zato ne ode i ne donese svojoj velikoj sestri i meni neto za pie? Duboki glas koji sam malo prije ula bio je njezin, a ne Hatsumomina ljubavnika, kako sam u prvi tren pomislila. Hatsumomo je obino voljela piti jednu posebnu vrstu sakea koji se zove amakuchi, jer je vrlo lagan i sladak. Ali amakuchi se pee samo zimi i mi smo, izgleda, potroili sve zalihe. Stoga sam u dvije ae natoila pivo i donijela ih u predsoblje. Hatsumomo je s prijateljicom ve bila otila u dvorite i sad su stajale na zemljanom prolazu u drvenim natikaama. Vidjela sam da su obje pijane, a Hatsumomina je prijateljica imala prevelika stopala za nae male drvene natikae, tako da je svaki njezin nezgrapan korak kod obje izazivao salve smijeha. Moda se sjea da je uz vanjski zid kue vodila poviena drvena galerija. Hatsumomo je upravo odloila one pakete na tu drvenu galeriju i spremala se razmotati jedan od njih, kad sam im ja donijela pivo. Nisam raspoloena za pivo, rekla je i, prignuvi se, izlila obje ae u prostor ispod kue. Ja jesam, rekla je njezina prijateljica, ali ve je bilo kasno. Zato si prolila i moje pivo? Oh, uti, Korin! rekla je Hatsumomo. Ionako si dosta popila. Radije gledaj ovo, umrijet e od sree kad to vidi! I Hatsumomo raz-vee uzice kojima je bio zatvoren omot od lanena papira jednog od ona dva paketa i rairi preko drvenog poda galerije jedan prekrasan kimono u nekoliko nijansi prano-zelene boje s motivom vinove loze crvenih listova. Tkanina je bila uistinu predivna koprenasto tanka svila, premda se takva tkanina nosi ljeti i sigurno nije prikladna za jesensko vrijeme. Hatsumomina se prijateljica Korin toliko zadivila tom kimonu da je naglo udahnula zrak i zagrcnula se vlastitom slinom, to je kod obje ponovo izazvalo prasak smijeha. Zakljuila sam kako je sad pravi trenutak da se ispriam i povuem. Ali Hatsumomo me zaustavi: Nemoj jo otii, Mala gospoice Glupao. Potom se ponovo okrenula svojoj prijateljici i rekla: Vrijeme
86

je da se malo zabavimo, Korin-san. Pogodi, iji je ovo kimono! Korin je jo uvijek kaljala i guila se, a kad je napokon mogla govoriti, ree: Kad bi bar bio moj! Ali nije. Ovaj kimono pripada ni vie, ni manje nego onoj geji koju ti i ja mrzimo vie od bilo koga drugoga na svijetu. Oh, Hatsumomo... ti si genije. Ali kako si uspjela doi do Satokina kimona? Kakva Satoka! Nije ona ta o kojoj govorim. Ja govorim o... gospoici Savrenstvu! O kome? O gospoici Ja-sam-toliko-bolja-od-tebe'... eto o kome! Nastala je duga stanka, a onda je Korin uzviknula: Mameha! Oh, zaboga, to je Mamehin kimono. Nije mi jasno kako ga odmah nisam prepoznala! Kako si samo uspjela doi do rvjega? Prije nekoliko dana ostavila sam neto u kazalitu Kaburenjo nakon probe, objanjavala je Hatsumomo. I kad sam se vratila po to, ula sam kako odozdo, iz podruma, dopire nekakav zvuk poput jecanja. Pomislila sam: 'Nije valjda! Kako je to zabavno!' I kad sam se oduljala dolje i upalila svjetlo, to misli koga sam vidjela tamo na podu, slijepljene kao dva zrna rie? Ne mogu vjerovati! Mamehu? Ne budi blesava. Ona je previe ukoena za tako neto. Tamo je bila njezina slukinja s uvarom kazalita. Znala sam da e sve uiniti samo da je ne tuim i kasnije sam otila do nje i rekla joj da elim ovaj Mamehin kimono. Poela je plakati kad je shvatila koji joj kimono opisujem. A stoje s ovim drugim? upita Korin, pokazujui na drugi paket na galeriji, jo uvijek nerazmotan. Natjerala sam je da taj kimono kupi za svoje vlastite novce i sad je moj. Za njezine vlastite novce? zaudi se Korin. Koja to slukinja ima dovoljno novaca da moe kupiti kimono? Pa, ako ga nije kupila za svoje novce, kao to je rekla, ne elim znati odakle ga je nabavila. U svakom sluaju, sad e ga Mala gospoica Glupaa odnijeti u spremite. Hatsumomo-san, ja ne smijem ulaziti u spremite, odmah sam rekla. Ako eli saznati gdje je tvoja starija sestra, nemoj me tjerati da veeras bilo to dvaput govorim. Smislila sam neto za tebe. Na-

87

kon toga mi moe postaviti jedno pitanje i ja u ti odgovoriti. Neu rei da sam joj vjerovala, ali Hatsumomo je imala mo da mi otea ivot na koji god joj se nain prohtije. Nisam imala drugog izbora nego da je posluam. Poloila mi je na ruke kimono umotan u laneni papir i povela me do spremita u dvoritu. Onda je otvorila vrata i uz glasni kljocaj okrenula prekida na zidu. Ugledala sam police pune plahti i jastuka, kao i vie zakljuanih krinja i nekoliko sloenih futona. Hatsumomo me zgrabila za ruku i pokazala na ljestve privrene uz vanjski zid. Kimona su tamo gore, rekla je. Popela sam se uz ljestve i odgurnula ustranu drvena vrata na vrhu. U potkrovlju spremita nije bilo polica kao u donjem dijelu. Zidovi su bili prekriveni crvenim, lakiranim drvenim kutijama, naslaganim gotovo do stropa. Izmeu ta dva zida od kutija vodio je uski prolaz s po jednim otvorom pokrivenim zaslonom od papira na oba kraja, zbog zraenja. I ovaj je prostor bio jarko rasvijetljen kao i onaj dolje, samo to je svjetlo ovdje bilo jo mnogo jae, tako da sam, kad sam ula unutra, mogla proitati crne znakove, urezane u prednje stijenke kutija. Proitala sam rijei kao to su Kata-Komon, Ro - Crtei izvedeni ablonom, rijetko tkana tanka svila i Kuromontsuki, A-wase - Sveane haljine s crnim ukrasima, podstavljene. Iskreno govorei, tada jo nisam razumjela sve znakove, ali sam uspjela pronai kutiju na kojoj je bilo Hatsumomi-no ime; bila je u najgornjem redu. Namuila sam se dok sam je skinula, ali sam napokon poloila novi kimono preko nekoliko drugih, takoer umotanih u laneni papir i vratila kutiju tamo gdje sam je nala. Iz iste znatielje, otvorila sam na brzinu jo jednu kutiju i vidjela da je do vrha ispunjena s moda ak petnaest kimona, a kad sam podignula poklopce jo nekoliko drugih kutija, vidjela sam da su i one pune. Sad mi je bilo jasno zato se Bakica toliko bojala poara. Zbirka kimona u ovom spremitu vrijedila je vjerojatno dva puta vie nego itav Yoroido i Sen-zuru zajedno. A kako sam kasnije saznala, najvrjedniji su
88

primjerci bili na uvanju negdje drugdje. Njih su nosile samo geje poetnice, pa kako ih Hatsumomo vie nije mogla nositi, stajali su spremljeni u jednom iznajmljenom trezoru dok ponovo ne zatrebaju. Kad sam se spustila u dvorite, vidjela sam da je Hatsumomo u meuvremenu donijela iz svoje sobe kamen za pravljenje tua, tapi tua i kaligrafski kist. Pomislila sam da eli napisati nekakvo pisamce i gurnuti ga meu nabo-re kimona kad ga ponovo sloi. Kapnula je na bunaru malo vode na kamen za pravljenje tua i sad je sjedila na galeriji i trljala tapiem tua o kamen. Kad je smjesa bila dovoljno gusta i crna, umoila je kist i zagladila vrak na kamenu, kako bi sav tu ostao u kistu i nita ne bi kapalo. Onda mi ga je stavila u ruku, privukla mi ruku iznad onog divnog kimona i rekla: Vjebaj kaligrafiju, mala Chiyo. Taj kimono koji je pripadao geji koja se zvala Mame-ha - za koju ja do tada nikad nisam ula - bio je pravo umjetniko djelo. Vijugajui od donjeg ruba do struka dizala se prekrasna loza napravljena od vie debelo lakiranih niti konca, skupljenih zajedno i priivenih za tkaninu. Bila je dio tkanine, ali meni je do te mjere izgledala kao prava loza koja tamo raste da sam imala osjeaj kao da je mogu, ako elim, uhvatiti prstima i otkinuti je poput vri-jee iznikle iz zemlje. Lie to je raslo iz nje izgledalo je kao da blijedi i polako se sui na jesenskom vjetru, te ak ve pomalo uti. Ne mogu to uiniti, Hatsumomo-san! povikala sam. Kakva teta, malo moje zlato, rekla mi je njezina prijateljica. Jer ako ti Hatsumomo mora to jo jednom rei, izgubit e mogunost da pronae svoju sestru. Oh, uti, Korin. Chiyo zna da mora napraviti to to sam joj rekla. Napii neto, gospoice Glupao. Meni je svejedno to e napisati. Kad je kist prvi put dotaknuo tkaninu, Korin je od uzbuenja zacvilila i probudila jednu od starijih slukinja, te je ova provirila u hodnik u spavaici koja joj je neuredno visjela i glave omotane maramom. Hatsumomo je srdito udarila nogom i zgrbila se kao maka spremna na
89

skok, to je bilo dovoljno da se slukinja urno vrati na svoj futon. Korin nije bila zadovoljna s onih nekoliko nesigurnih poteza koje sam ja povukla preko pranozelene svile, pa me je Hatsumomo uputila gdje u potegnuti kistom i kakav u znak napraviti. Ti znakovi nisu imali nikakvog smisla, Hatsumomo je na svoj nain pokuavala biti umjetnicom. Nakon toga je ponovo sloila kimono u laneni papir i zavezala uzice. Zatim su se ona i Korin vratile u prednje predvorje i navukle svoje lakirane zorije. Kad su otvorile ulina vrata, Hatsumomo mi je naloila da ih slijedim. Hatsumomo-san, ako odem iz okiye bez doputenja, Majka e se jako srditi i... Ja ti dajem doputenje, prekinula me je Hatsumomo. Moramo vratiti kimono, zar ne? Nadam se da me ne namjerava pustiti da te ekam. I tako mi nita drugo nije preostalo nego da navuem natikae i poem za njima niz prolaz do ulice koja je vodila uz obalu uske rjeice Shirakawe. U to su vrijeme ulice i uliice u Gionu jo uvijek bile poploene kamenjem. Hodale smo tako po mjeseini neko vrijeme, pokraj alosnih treanja s granama objeenim nad tamnom vodom i napokon prele preko jednog drvenog mosta u dio Giona, u kojem jo nikad nisam bila. Obala rjeice bila je od kamena, veinom obraslog mahovinom. Uzdu ozidane obale nizale su se stranje strane ajana i okiya, tvorei neku vrstu zida. Zasloni od trske kojima su bili zaklonjeni prozori rezali su svjetlo u uske trake koje su me podsjetile na tanke rezance ukiseljene rotkvice, koje je kuharica tog dana narezala za ruak. ula sam smijeh mukaraca i geji. U jednoj se ajani, ini se, zbivalo neto jako smijeno, jer je svaki novi val smijeha bio glasniji od prethodnog, sve dok se zvuk smijeha napokon nije izgubio i ulo se samo zveckanje shamisena s neke druge zabave. Na trenutak sam lako mogla zamisliti kako je Gion za neke ljude veselo mjesto. Stalno sam se pitala nije li moda Satsu na nekoj od tih zabava, iako mi je Awajiumi u prijavnom uredu rekao kako ona uope nije u Gionu. Hatsumomo i Korin su se ubrzo potom zaustavile pred jednim drvenim vratima. Odnijet e ovaj kimono gore
90

na kat i predat e ga ondje slukinji, rekla mi je Hatsumomo. Ili ako gospoica Savrenstvo sama otvori vrata, moe ga predati njoj. Nemoj nita rei, samo ga predaj. Mi emo biti ovdje dolje i gledat emo te. I na to mi je stavila omot s kimonom u ruke, a Korin je otvorila vrata. Ulatene stube vodile su gore u mrak. Toliko sam drhtala od straha da sam se jedva uspela do polovice stuba i dalje nisam mogla. Onda sam ula Korin kako mi odozdo dovikuje glasnim aptom: Produi, mala! Nitko te nee pojesti, osim ako se ne vrati dolje s tim kimonom. U tom sluaju bismo nas dvije to mogle uiniti. Je li tako, Hatsumomo-san? Hatsumomo je na to glasno uzdahnula, ali nita nije rekla. Korin je piljila gore u mrak, pokuavajui nazrijeti gdje sam, ali Hatsumomo, koja je jedva dopirala Korin do ramena, uope nije obraala pozornost na nju, samo je stajala s jednim prstom u ustima i grizla nokat. Pa ak i tada, unato mom silnom strahu, nisam mogla a da ne zapazim koliko je Hatsumomo izuzetno lijepa. Bila je okrutna poput pauka, ali izgledala je ljupkije, stojei ondje i grizui nokat, nego to veina geja izgleda dok poziraju za fotografiju. A kontrast izmeu nje i njezine prijateljice Korin bio je tako velik kao da stavi dragulj uz kakav kamen s ceste. Korin se doimala kao da joj je neudobno pod kompliciranom frizurom s lijepim ukrasima i inilo se kao da se stalno spotie o svoj kimono. Hatsumomo je, naprotiv, nosila kimono kao da joj je to druga koa. Kad sam stigla do odmorita na vrhu stuba, kleknula sam u mraku i zazvala: Oprostite, molim! Priekala sam, ali nita se nije dogodilo. Glasnije! naredila mi je Korin. One te ne oekuju. Ponovo sam zazvala: Oprostite! Samo malo! ula sam iznutra neki prigueni glas i ubrzo vrata kliznu u stranu. Djevojka koja je kleala s druge strane nije bila starija od Satsu, ali mrava i nervozna poput ptice. Pruila sam joj kimono u omotu od lanenog papira. Ona se jako iznenadila i zgrabila je omot gotovo oajnikim pokretom. Tko je to, Asami-san? ula sam odnekud iz sta-

91

na jedan glas. S mjesta na kojem sam kleala vidjela sam jedan jedini upaljeni papirnati lampion na starinskom stalku pokraj futona pripremljenog za spavanje. Futon je bio za geju Mamehu, vidjela sam to po izglaanim plahtama i elegantnom svilenom pokrivau, kao i po jastuku takamakura - visokom jastuku, istom onakvom kakav je imala Hatsumomo. To zapravo uope nije bio jastuk, nego drveni stalak s tapeciranom udubinom za vrat. Jedino su tako geje mogle spavati, a da ne pokvare komplicirane frizure. Slukinja nije odgovorila, ali je rastvorila omot oko kimona to je tie mogla i naginjala ga ovamo i onamo kako bi uhvatila odraz svjetla. Kad je ugledala are tua koje su ga nagrdile, otro je udahnula zrak i rukom pokrila usta. Suze su joj gotovo trenutno oblile lice, a onaj glas je ponovo zazvao: Asami-san! Tko je to? Oh, nitko, gospoice! viknula je slukinja. Bilo mi ju je uasno ao dok sam je gledala kako brzo sui suze rukavom. Kad je ispruila ruku da zatvori vrata, na trenutak sam ugledala njezinu gospodaricu. Odmah sam vidjela zato je Hatsumomo zvala Mamehu gospoica Savrenstvo. Lice joj je bilo savreno ovalno, kao u lutke, glatko i njeno kao od porculana, ak i bez minke. Ila je prema vratima, pokuavajui nazrijeti togod u mraku na stubitu, ali je slukinja brzo povukla vrata i vie je nisam vidjela.

Kad sam se sljedeeg jutra nakon kole vratila u okiyu, otkrila sam da su se Majka, Bakica i Tetia zatvorile u sveanu primau sobu u prizemlju. Bila sam sigurna da govore o kimonu i doista, im je Hatsumomo ula u okiyu, jedna je slukinja otila obavijestiti Majku, koja je na to izila u predvorje i zaustavila Hatsumomo na stubama. Jutros su ovdje bile Mameha i njezina slukinja, rekla je. Oh, Majko, znam to e rei. Uasno mi je ao zbog tog kimona. Pokuala sam zaustaviti Chiyo da ga ne poa-ra tuem, ali ve je bilo kasno. Sigurno je mislila da je to moj kimono! Ne znam zbog ega me je ona toliko zamrzi92

la od trenutka kad je stigla ovamo... Kad samo pomislim da je unitila tako prekrasan kimono samo da mene povrijedi! U meuvremenu je i Tetia doepala do predvorja. Povikala je: Matte mashita! Ja sam razumjela rijei, one znae: ekali smo te! Ali nisam imala pojma to je Tetia time mislila. U stvari, to je s njezine strane bilo vrlo domiljato, jer te rijei publika ponekad dovikuje velikim zvijezdama kad se pojave na sceni u nekoj kabuki predstavi. Tetie, zar moda hoe rei kako sam ja imala nekakve veze s unitavanjem tog kimona? upitala je Hatsumomo. Zato bih to napravila? Svi znaju koliko ti mrzi Mamehu, rekla je Tetia. Ti mrzi svakog tko je uspjeniji od tebe. Hoe rei kako tebe izuzetno volim, Tetie, budui da si ti tako neuspjena? Ne doputam da se tako razgovara, ree Majka. Sluaj me, Hatsumomo. Ne misli valjda da je itko toliko glup da bi povjerovao u tvoju priu. Ne doputam takvo ponaanje u ovoj okiyi, ak ni tebi. Ja potujem Mamehu. Ne elim nikad vie uti da se dogodilo neto slino. A to se tie kimona, netko e ga morati platiti. Ja ne znam to se noas dogodilo, ali nema dvojbe o tome u ijoj je ruci bio kist. Slukinja je vidjela djevojicu kako to radi. Djevojica e platiti, zakljuila je Majka i ponovo stavila lulu u usta. Sad je Bakica izala iz sobe i pozvala slukinju da joj donese bambusov tap. Chiyo ima dovoljno dugova, rekla je Tetia. Ne vidim zato bi jo morala plaati i Hatsumomine dugove. Dovoljno smo priali o tome, rekla je Bakica. Djevojica e dobiti batine i morat e platiti cijenu unitenog kimona i to je sve. Gdje je taj tap? Ja u je istui, rekla je Tetia. Neu da se tebi opet upale zglobovi, Bakice. Doi sa mnom, Chiyo. Priekala je da slukinja donese bambusov tap i zatim me povela u dno dvorita. Toliko je bila srdita da su joj nosnice bile jo ire nego obino, a oi su joj se nadule poput stisnutih pesnica. Otkako sam dola u okiyu, stalno sam pazila da izbjegnem bilo to to bi moglo dovesti do batina. Odjednom me je obuzela vruina i jedva sam vi-

93

djela stazu od kamenja pod nogama. Meutim, umjesto da me pone tui, Tetia je oslonila tap o zid spremita, doepala do mene i tiho mi rekla: Sto si to napravila Hatsumomo? Ona je vrsto odluila da te uniti. Mora postojati nekakav razlog i ja hou znati to je to. Kunem ti se, Tetie, ona je takva prema meni od prvog dana. Ne znam to sam joj napravila. Bakica moe govoriti za Hatsumomo da je glupaa, ali vjeruj mi, ona nije nikakva glupaa. Ako ti eli upropastiti karijeru, onda e to i uiniti. to god to bilo, ime si je naljutila, mora s time prestati. Ali nita joj nisam napravila, Tetie, kunem ti se. Nikad joj ne smije vjerovati, ak ni kad ti pokuava pomoi. Ve ti je natovarila takav dug da ga moda nikad nee uspjeti otplatiti. Ne razumijem... rekla sam, kakav dugi Hatsumomina mala ala s tim kimonom stajat e te vie novca nego to uope moe zamisliti. Eto, to je taj dug. Ali... kako u ja to platiti? Kad pone raditi kao geja, vraat e okiyi dug za taj kimono i za sve ostalo to duguje - hranu koju jede, kolu, doktora ako se razboli. Sve to sama plaa. to misli zato Majka po itave dane sjedi u svojoj sobi i upisuje brojke u one svoje knjiice? Duguje okiyi ak i novac koji je Majka platila za tebe kad te je uzela. Tijekom svih ovih mjeseci u Gionu razmiljala sam o tome kako je nekakav novac sigurno preao iz ruke u ruku prije nego to smo moja sestra i ja odvedene od kue. esto sam mislila na onaj razgovor izmeu gospodina Tanake i mog oca, koji sam prislukivala i na to kako je gospoa Mrdalo rekla za Satsu i mene da odgovaramo. S uasom sam se pitala je li gospodin Tanaka zaradio na tome to nas je pomogao prodati i koliko smo stajale. Ali nikad nisam ni pomislila da u ja morati nadoknaditi taj novac. Dugo e otplaivati te svoje dugove, nastavila je Tetia. A nikad ih nee otplatiti ako zavri poput mene, kao propala geja. Zar eli takvu budunost? Meni je u tom trenutku bilo prilino svejedno kakva e biti moja budunost. Ako eli upropastiti svoj ivot i izglede u Gionu, postoji vie naina kako to moe po94

stii, rekla mi je Tetia. Moe pokuati pobjei. Nakon toga Majka e te poeti smatrati loom investicijom i prestat e ulagati novac u nekoga tko bi u bilo kojem trenutku mogao nestati. To e znaiti kraj podukama, a bez kolovanja ne moe postati geja. Ili moe pokuati omrznuti uiteljicama, pa ti one nee htjeti pomoi kad ti bude potrebno. Ili moe izrasti u runu enu poput mene. Ja nisam bila runa djevojica kad me je Bakica kupila od mojih roditelja, ali nisam dobro ispala i Bakica me je zbog toga zamrzila. Jednom me je tako istukla zbog neeg to sam uinila da mi je slomila kuk. Nakon toga vie nisam mogla biti geja. Zato u te radije sama istui nego da dopustim da te Bakica uzme u svoje ruke. Odvela me je do galerije i natjerala me da legnem na trbuh. Bilo mi je svejedno hoe li me istui ili nee; inilo mi se da nita ne moe jo vie pogorati moju situaciju. Svaki put kad bi mi se tijelo trznulo pod tapom, zajaukala sam toliko glasno koliko sam se usuivala i zamiljala sam Hatsumomino lijepo lice kako mi se smijei. Kad je zavrila s batinama, Tetia me je ostavila leati na galeriji. Guila sam se u suzama. Ubrzo sam osjetila kako drveni pod galerije podrhtava pod neijim koracima, uspravila sam se u sjedei poloaj i vidjela iznad sebe Hatsumomo. Chiyo, bila bih ti jako zahvalna da mi se makne s puta. Obeala si da e mi rei gdje mogu nai svoju sestru, Hatsumomo, rekla sam joj. Tono! Prignula se tako da joj je lice bilo uz moje. Pomislila sam da e mi rei kako jo nisam dovoljno uinila i kako moram priekati da smisli to bih jo trebala uiniti. Ali nije bilo tako. Tvoja je sestra u jednoj jorou-ya koja se zove Tatsuvo, rekla mi je, u etvrti Miyagawa-cho, juno od Giona. Kad mi je to rekla, gurnula me je malo nogom i ja sam sila s galerije kako bih joj se maknula s puta.

95

i Sedmo poglavlje

Nikad dotad nisam ula rije jorou-ya; zato sam odmah sljedee veeri iskoristila priliku kad je Tetia odloila pladanj s priborom za ivanje na pod predvorja i pozvala me da joj pomognem pospremiti konce i krpice, te je upitala: Tetke, stoje to jorou-ya? Tetia mi nije odgovorila, utke je nastavila namatati konac. Tetie? ponovila sam. To je mjesto na kojem e Hatsumomo zavriti jednog dana, ako ikad dobije ono to zasluuje, rekla je. Nije mi se inilo da je pripravna rei neto vie i tako mi nije drugo preostalo nego da prekinem s ispitivanjem. Premda mi nije odgovorila na moje pitanje, nekako sam dobila dojam da Satsu moda pati jo vie od mene. I tako sam poela misliti o tome kako u se iskrasti do tog mjesta Tatsuvo im mi se za to ukae prilika. Na nesreu, dio moje kazne zbog Mamehina kimona bila je i zabrana izlaska iz okiye u sljedeih pedeset dana. Smjela sam ii u kolu, ako je Bua ila sa mnom, ali nije mi vie bilo doputeno obavljati nabavu. Mogla sam, pretpostavljam, u bilo kojem trenutku istrati kroz vrata, da sam htjela, ali nisam bila toliko luda da napravim takvu glupost. Kao prvo, nisam bila sigurna da li bih znala pronai put do tamo. A to je jo gore, im bi otkrili da me nema, poslali bi gospodina Bekkua ili nekog drugog da me potrai. Jedna mlada slukinja pobjegla je nekoliko mjeseci prije iz susjedne okiye i ve su je sljedeeg jutra doveli natrag.
96

Tako su je tukli sljedeih nekoliko dana da je bilo strano sluati njezino zapomaganje. Ponekad sam gurala prste u ui jer to vie nisam mogla sluati. Zakljuila sam kako nemam izbora: moram priekati da proe tih pedeset dana pritvora. U meuvremenu sam se usredotoila na to da smiljam kako u se osvetiti Hatsumomo i Bakici za njihovu okrutnost. Hatsumomo sam se osvetila tako to sam skupljala izmet golubova kad bi mi naloili da ga oistim s kamene staze u dvoritu i stavljala ga u njezinu kremu za lice. Ta je krema ve sadravala izmet slavuja, kako sam ranije spomenula, stoga joj moda time nisam nita nakodila, ali barem sam imala osjeaj nekakve moralne naknade. Bakici sam se osvetila tako da sam krpom za pranje zahoda protrljala unutranju stranu ovratnika njezine haljine za spavanje i jako me je veselilo kad sam ju vidjela kako s uenjem njuka po sebi, iako joj nije palo na pamet da se presvue. Ubrzo sam otkrila kako me je kuharica odluila dodatno kazniti zbog dogaaja s kimonom, iako to nitko od nje nije traio: ukinula mi je, naime, porcije suene ribe koje smo dobivali dvaput mjeseno. Nisam se mogla dosjetiti kako da joj se zbog toga osvetim, sve dok je jednog dana nisam vidjela kako s batiem za meso u ruci ganja po hodniku jednog mia. Doznala sam da mrzi mieve vie od kakve make. Stoga sam skupljala miji izmet ispod kue i rasipala ga tu i tamo po kuhinji. ak sam jednog dana uzela tapi za jelo i probuila rupu u dnu jedne vree s riom, tako da je u potrazi za mievima morala povaditi sve stvari iz kuhinjskih ormaria.

Dok sam jedne veeri ekala Hatsumomo, ula sam kako je zazvonio telefon i Yoko je malo kasnije izila iz sobe i otila na kat. Kad se vratila dolje, nosila je u rukama Hatsumomin shamisen, rastavljen i spakiran u lakirani kovei. Morat e ovo odnijeti u ajanu Mizuki, rekla mi je. Hatsumomo je izgubila okladu i mora odsvirati jednu pjesmu na shamisenu. Ne znam koji je vrag uao u nju,
97

ali nee svirati na shamisenu koji imaju u ajani. Ja mislim da se jednostavno izvlai jer ve godinama nije ni taknula shamisen. Yoko oito nije znala da ja imam zabranu izlaska iz okiye, to zapravo nije bilo nikakvo udo. Njoj je rijetko kad bilo doputeno izai iz sluinske sobe kako ne bi sluajno propustila neki vaan poziv, a ni inae nije ni na koji nain sudjelovala u ivotu okiye. Uzela sam od nje shamisen, a ona je obukla gornji kimono, spremajui se za odlazak kui. Nakon to mi je objasnila kako u doi do ajane Mizuki, navukla sam cipele u ulaznom predvorju, napeta od straha da e me netko zaustaviti. Slukinje i Bua, ak i tri starije ene, duboko su spavale, a Yoko e za nekoliko minuta otii kui. inilo mi se kako napokon imam priliku otkriti to se dogodilo s mojom sestrom. ula sam grmljavinu iznad glave i zrak je mirisao na kiu. Zato sam hitala ulicama mimo skupina mukaraca i geji. Neki su mi od njih dobacivali udne poglede, jer je u to vrijeme jo bilo mukaraca i ena u Gionu koji su zaraivali za ivot kao nosai shamisena. No, to su obino bili starci i starice, nikad djeca. Ne bi me udilo da je netko od ljudi kraj kojih sam prola pomislio kako sam negdje ukrala shamisen i kako sad pokuavam pobjei. Kad sam stigla do ajane Mizuki, poela je padati kia, ali je ulaz u ajanu bio tako otmjen da se nisam usuivala ui. U tamno drvo zidova iza malih zastora to su visjeli preko vrata bila je utrljana topla naranasta boja. Staza od uglaanog kamena vodila je do jedne goleme vaze u kojoj su bile aranirane iskrivljene grane javora s jarkocrvenim jesenskim liem. Napokon sam skupila hrabrosti i prola kroz zastore. Nedaleko od one vaze otvarao se na jednoj strani iroki ulaz, poploan grubo poliranim ploama od granita. Sjeam se kako sam bila zaprepatena to sva ta ljepota koju sam vidjela nije bila ak ni ulaz u ajanu, nego tek put do ulaza. Svaki je detalj odavao profinjenu eleganciju, kao to je i trebalo biti, jer, iako to tada nisam znala, prvi put sam vidjela jednu od najeksluzivnijih ajana u itavom Japanu. A ajana u Japanu nije
98

mjesto gdje se pije aj, to je mjesto kamo mukarci odlaze kako bi ih zabavljale geje. im sam stupila nogom na ulazni put, preda mnom su se otvorila vrata. Jedna mlada slukinja kleala je na povienom podu iza vrata i gledala dolje u mene; zacijelo je ula kloparanje mojih drvenih natikaa po kamenim ploama. Bila je odjevena u lijepi modri kimono s jednostavnim sivim uzorkom. Jo prije godinu dana pomislila bih za nju da je mlada gazdarica te otmjene palae, ali nakon ovih mjeseci koje sam provela u Gionu, odmah sam vidjela da je njezin kimono, premda ljepi od bilo kojeg u Yoroidu, odve jednostavan za jednu geju ili gazdaricu ajane. I dakako, njezina je frizura takoer bila obina. Ipak, bila je mnogo elegantnija od mene i gledala je dolje u mene pogledom punim prijezira. Na stranji ulaz, rekla je. Hatsumomo je molila da... Na stranji ulaz! ponovila je slukinja i zatvorila vrata, ne ekajui odgovor. Kia je sad jo jae padala i ja sam se, vie trei nego hodajui, uputila niz uski prolaz uz boni zid ajane. Kad sam stigla do stranjeg ulaza, vrata su se otvorila i ista je slukinja kleala s unutranje strane. Nije rekla ni rijei, samo je uzela shamisen iz mojih ruku. Gospoice, rekla sam, mogu li vas neto pitati?... Moete li mi rei gdje je etvrt Miyagawa-cho? Zato hoe ii tamo? Moram odande neto donijeti. Ona me je udno pogledala, ali mi je ipak rekla da idem uz rijeku dok ne proem kazalite Minamiza i nai u se u etvrti Miyagawa-cho. Odluila sam ostati pod zabatima ajane dok ne prestane padati kia. Dok sam tako stajala i osvrtala se oko sebe, otkrila sam da se kroz proreze u ogradi pokraj mene vidi jedno krilo zgrade. Primakla sam glavu jednom prorezu i preko lijepog vrta ugledala stakleni prozor. Kroz prozor se vidjela elegantna prostorija s podom prekrivenim tatami strunjaama, okupana u naranastom svjetlu, u kojoj je skupina mukaraca i geja sjedila oko stola punog alica sakea i aa piva. Meu njima je bila i Hatsumomo, kao i neki starac mutnih oiju koji je, ini se, u-

99

pravo priao nekakvu priicu. Hatsumomo se zbog neeg smjekala, iako je bilo oigledno da se ne smjeka starevoj priici. Stalno je pogledavala prema geji koja je bila leima okrenuta prema meni. Odjednom sam se sjetila one veeri kad sam prvi put virila u ajanu s malom Kuniko, keri gospodina Tanake, i poeo me obuzimati onaj isti osjeaj teine koji sam tako davno osjetila pred grobovima prve obitelji moga oca, kao da me zemlja vue k sebi. Jedna mi je misao bubrila u glavi, zauzimajui sve vie prostora, sve dok je vie nisam mogla zanemarivati. eljela sam pobjei od nje, ali nisam mogla sprijeiti da mi ta misao ovlada umom, ba kao to vjetar ne moe sam sebe sprijeiti da pue. Odmaknula sam se od ograde, unula na kamenu stubu ulaza oslonivi se leima o vrata i poela plakati. Nisam mogla prestati misliti na gospodina Tanaku. On me je odveo od majke i oca, prodao me u ropstvo, prodao moju sestru u neto jo gore. Ja sam za njega mislila da je ljubazan, smatrala sam ga tako profinjenim, svjetskim ovjekom. Kako sam bila glupa i djetinjasta! Nikad se vie neu vratiti u Yoroido, odluila sam. Ili ako se jednom ipak vratim, otii u samo zato da bih gospodinu Tanaki rekla koliko ga mrzim. Kad sam na posljetku ustala i obrisala suze mokrim rukavom, kia se pretvorila u sitnu kiicu, poput maglice. Kamene ploe uliice zlatno su se presijavale, odraavajui svjetlost ulinih svjetiljaka. Krenula sam natrag kroz etvrt Tominaga-cho prema kazalitu Minamiza s njegovim golemim krovom od glaziranih ploica, zbog kojeg sam onog dana kad sam se na putu od kolodvora do okiye provezla tuda u riki s gospodinom Bekkuom i Satsu, pomislila kako je to sigurno nekakva palaa. Slukinja u ajani Mizuki rekla je da idem uz rijeku dok ne proem kazalite Minamiza, ali ulica je zavravala pred kazalitem. Zato sam krenula ulicom iza kazalita. Nakon to sam prola raskrija s nekoliko poprenih ulica, nala sam se u podruju bez ulinih svjetiljaka i gotovo bez ljudi. Tada to nisam znala, ali ulice su bile puste zato to je to bilo u vrijeme velike ekonomske krize. U bilo koje drugo vrijeme etvrt Miyagawa-cho bila bi jo ivlja od Giona.
100

No, te mi se veeri inila jako tunim mjestom - to je, mislim, zapravo uvijek i bila. Drvena su proelja sliila Gionu, ali ovdje nije bilo stabala, nije bilo ljupke rjeice Shirakawa, nije bilo otmjenih ulaza. Jedino je svjetlo dolazilo od arulja u otvorenim vratima, gdje su stare ene sjedile na niskim stoliicama, a uz njih su, vani, na ulici, esto stajale skupine od po dvije, tri ene za koje sam ja mislila da su geje. Bile su odjevene u slina kimona kao geje i imale su sline ukrase u kosi, ali im je obi bio svezan sprijeda, umjesto na leima. Ja to nikad dotad nisam vidjela i nisam shvaala to to znai, ali to je bila oznaka prostitutki. ena koja mnogo puta tijekom noi mora skidati i ponovo vezivati pojas, ne moe se gnjaviti vezivanjem uzica na leima. Uz pomo jedne od tih ena pronala sam Tatsuvo u jednoj slijepoj uliici, u kojoj su se nalazile jo samo tri druge kue. Sve su bile oznaene ploama s natpisima blizu ulaza i uope ti ne mogu opisati kako sam se osjeala kad sam vidjela natpis Tatsuvo, samo mogu rei da me je obuzela takva vruina da mi se inilo da u eksplodirati. U vratima Tatsuva sjedila je na stoliici neka starica i razgovarala s jednom mnogo mlaom enom na stoliici u kui preko puta, premda je, zapravo, itavo vrijeme govorila samo starija ena. Sjedila je oslonjena o dovratak u sivoj haljini to joj se objesila i djelimino rastvorila na grudima, a na nogama je imala zori. Njezine su zori bile od grubo pletene slame, onakve kakve se nose u Yoroidu, nimalo sline lijepim lakiranim zorijima kakve je nosila Hatsumomo. Uz to su stariine noge bile bose, umjesto da budu dolino odjevene u uske, svilene tabi. A ipak je te svoje noge s neravnim noktima ispruila pred sobom kao da se ponosi njihovim izgledom i svakako eli da ih svatko primijeti. Jo tri tjedna, zna, i vie se ne vraam, gjovorila je. Gospodarica misli da u se vratiti, ali neu. ena moga sina lijepo e se brinuti o meni. Ona nije ba jako pametna, ali je marljiva. Jesi li je kada upoznala? Ako jesam, onda se ne sjeam, odgovorila je mlaa ena s druge strane ulice. Neka djevojica hoe razgovarati s tobom. Zar je ne vidi?

101

Na to me je starica prvi put pogledala. Nita nije rekla, samo je kimnula glavom kao znak da me slua. Molim vas, gospoo, rekla sam, imate li ovdje jednu djevojku po imenu Satsu? Nemamo nikakvu Satsu, odgovorila mi je. Mene je to toliko potreslo da nisam znala to bih dalje rekla, a uz to je starica odjednom ivnula, jer je neki mukarac proao kraj mene i uputio se prema ulazu. Nadigla se malo sa stoliice i nekoliko se puta naklonila s rukama na koljenima, govorei: Dobro doli! Kad je mukarac uao, ponovo se namjestila na stoliicu i ispruila noge. Zato si jo uvijek ovdje? upitala me je. Rekla sam ti da nemamo nikakvu Satsu. Kako ne, imate, rekla je mlaa ena s druge strane ulice. Vau Yukiyo. Njezino je ime prije bilo Satsu, zar se ne sjea? Moda, odgovorila je starica. Ali za ovu djevojicu kod nas nema nikakve Satsu. Neu valjda badava sebi stvarati nevolje. Nisam znala to je time htjela rei, sve dok ona mlaa ena nije promrmljala kako joj izgledam kao da kod sebe nemam ni sena. I to je bilo tono. Jedan sen - stoti dio jena - u to je vrijeme jo bio u uporabi, premda se za jedan sen nije mogla kupiti ni prazna alica. Otkako sam dola u Kvoto, nikad u rukama nisam imala nikakav novac. Kad sam obavljala kupovine, uvijek sam traila da kupljenu robu zapisu na raun okiye Nitta. Ako elite novaca, rekla sam, Satsu e vam platiti. Zato bi ona platila da razgovara s djevojicom kao to si ti? Ja sam njezina mlaa sestra. Ona mi mahne rukom da priem blie, a kad sam dola do nje, uhvatila me za ramena i zavrtjela. Pogledaj ovu malu, rekla je onoj eni preko puta. Zar ona tebi izgleda kao mlaa sestra nae Yukiyo? Kad bi naa Yukiyo bila tako ljupka, mi bismo bili najposjeenija kua u gradu! Ti si laljivica, eto to si ti. I s tim rijeima lagano me odgurne prema ulici. Priznajem da me je bilo strah. Ali odluka da naem Satsu bila je jaa od straha; sad kad sam ve bila ovdje nisam htjela otii samo zato jer mi ta ena ne vjeruje.
102

Stoga sam se okrenula, poklonila se pred njom i rekla: Ispriavam se ako vam izgledam kao laljivica, gospoo. Ali nisam. Yukiyo je moja sestra. Kad biste bili toliko ljubazni i rekli joj da je Chiyo ovdje, ona e vam platiti koliko traite. ini se da sam pogodila to je trebalo rei, jer se starica okrenula onoj mlaoj eni preko puta. Poi ti gore umjesto mene. Ionako veeras nema posla. Osim toga, opet me boli vrat. Ja u ostati ovdje i paziti na ovu djevojicu. Mlaa je ena ustala sa stoliice, prela preko ulice i ula u Tatsuyo. ula sam je kako se penje uz stepenice. Napokon je ponovo izala i rekla: Yukiyo ima muteriju. Kad bude gotova, netko e joj rei da sie dolje. Starica me nakon toga poslala da unem u dno ulaza, u sjenu, tamo gdje me nitko nee vidjeti. Ne znam koliko je vremena prolo, ali sve sam se vie brinula da e netko u okiyi primijetiti da me nema. Imala sam opravdanje zbog ega sam izila iz okiye, iako e se Majka svejedno srditi na mene, ali nisam imala nikakvu ispriku zbog ega sam se tako dugo zadrala. Napokon je iz kue izaao neki mukarac, akajui zube akalicom. Starica je ustala da mu se nakloni i zahvali mu na posjetu. A onda sam zaula najljepi od svih zvukova koje sam ula otkako sam dola u Kyoto. Zvali ste me, gospoo? Bio je to bio Satsuin glas. Skoila sam na noge i potrala do vrata na kojima je stajala. Koa joj je izgledala blijeda, gotovo siva, iako je to moda bilo zbog kriavo utih i crvenih boja na njezinom kimonu. A usta su joj bila premazana jarkocrvenim ruem kakav je upotrebljavala Majka. Upravo je vezivala pojas, sprijeda, kao i one ene koje sam vidjela na putu ovamo. Osjetila sam takvo olakanje i takvu radost to je vidim da sam se jedva suzdrala da joj ne poletim u zagrljaj, a i ona je kriknula i pokrila usta rukom. Gospodarica e se ljutiti na mene, rekla je starica. Odmah u se vratiti, rekla joj je Satsu i ponovo ula u Tatsuyo. Brzo se vratila i spustila nekoliko novia starici na dlan, a ona joj

103

je na to rekla da me odvede u praznu sobu u prizemlju. Ako uje da kaljem, dodala je, to znai da dolazi gospodarica. Ajde, pouri se. Ula sam za Satsu u polumrano ulazno predvorje Tatsuva. Svjetlo je bilo vie smee nego uto i zrak je smrdio po znoju. Ispod stubita su bila jedna klizna vrata koja su iskoila iz okvira. Satsu ih silom odmakne ustra-nu i s mukom ih ponovo zatvori za nama. Stajale smo u malenoj tatami sobici sa samo jednim prozorom zastrtim papirnatim zaslonom. Izvana je prodiralo toliko svjetlosti da sam vidjela Satsuin obris, ali joj nisam mogla razaznati crte lica. Oh, Chiyo, rekla je i podigla ruku da se poee po licu. Odnosno, uinilo mi se u onom mraku da se ee po licu. Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako ona plae. A kad sam to shvatila, nisam vie mogla zadrati vlastite suze. Tako mi je ao, Satsu! rekla sam joj. Za sve sam ja kriva. Nekako smo prile jedna drugoj, spotiui se u mraku, i napokon smo se zagrlile. Ni o emu drugom nisam mogla misliti nego kako je moja sestra postala mrava. Ona me je gladila po kosi i to me je sjetilo na majku, pa su mi suze oblile obraze kao da sam gurnula glavu pod vodu. Tiho, Chiyo-chan, apnula mi je Satsu. Sad kad joj je lice bilo blizu mojega, osjetila sam joj u dahu nekakav otar miris. Dobit u batine ako te gospodarica ovdje nae. Zato si tek sada dola? Oh, Satsu, oprosti! Znam da si bila u mojoj okiyi... Prije nekoliko mjeseci. ena s kojom si razgovarala pravo je udovite. Nije mi htjela prenijeti tvoju poruku sve do nedavno. Ja moram pobjei, Chiyo. Ne mogu vie ovdje ostati. Ja u ii s tobom! Imam gore eljezniki red vonje skriven pod tata-mijem. Krala sam pomalo novac kad god sam mogla. Skupila sam dovoljno da isplatim gospou Kishino. Ona dobije batine svaki put kad neka djevojka pobjegne. Ako joj prvo ne platim, nee me pustiti. Tko je ta... gospoa Kishino? Ona starica na vratima. Ona takoer odlazi odavde. Ne znam tko e doi mjesto nje. Ne mogu vie ekati! Ovo je uasno mjesto. Ne104

moj dopustiti da ikad zavri na ovakvom mjestu, Chiyo! A sad, bolje idi. Gospodarica bi se mogla pojaviti svakog trenutka. Ali, ekaj. Kad emo bjeati? Priekaj tu u kutu i uti. Ja moram otii gore. Posluala sam je. Dok sam je ekala, ula sam kako starica na ulazu pozdravlja nekog mukarca i zatim njegove teke korake uza stube iznad moje glave. Ubrzo je netko uurbano siao niza stube i vrata sobice su se otvorila. Na trenutak me je uhvatila panika, ali sam onda vidjela da je to Satsu, blijeda poput krede. Utorak. Pobjei emo u utorak kasno naveer, za pet dana. Moram ii gore, Chiyo. Trai me jedan mukarac. Ali, ekaj, Satsu. Gdje emo se nai? U koje vrijeme? Ne znam... ujedan sat ujutro. Ali ne znam gdje. Predloila sam da se naemo u blizini kazalita Minamiza, ali je Satsu mislila da bi nas tamo lako mogli nai. Sloile smo se da se naemo na drugoj strani rijeke, tono nasuprot kazalita. Moram sada ii, rekla je. Ali, Satsu... to ako ne budem mogla izai iz okiye? Ili ako se ne naemo? Samo budi tamo, Chiyo! Ja u imati samo tu jednu priliku. ekala sam najdue to sam mogla. Mora sad otii, prije nego to se gospodarica vrati. Ako te nae ovdje, moda vie nikad neu moi pobjei. Toliko sam joj toga htjela rei, ali me ona izvela u predvorje i s naporom ponovo zatvorila vrata. Ja bih ostala ondje i gledala je kako se uspinje stubama, ali je u to dola ona starica s ulaza, zgrabila me za miicu i izvukla me kroz vrata na mranu ulicu.

Trala sam itavim putem natrag i uzdahnula sam s olakanjem kad sam vidjela da je okiya isto onako tiha kao kad sam izala. Uuljala sam se unutra i kleknula u polumranom ulaznom predvorju, suei znoj s ela i vrata rukavom haljine i pokuavajui vratiti dah. Upravo sam se malo smirila, uvjerena kako sam se uspjela vratiti prije nego to je itko otkrio da me nema. Ali onda sam pogleda105

la na vrata sluinske sobe i vidjela da nisu do kraja zatvorena: otvor je bio upravo toliko irok da se kroz njega mogla provui ruka. Sledila sam se. Nitko nikad nije tako ostavljao ta vrata. Vrata su se obino do kraja zatvarala, osim kad bi bilo jako vrue. Dok sam gledala u ta vrata, bila sam sigurna da sam iznutra ula nekakvo ukanje. Nadala sam se da je to takor, jer ako nije bio takor, onda su to opet Hatsumomo i njezin ljubavnik. Poeljela sam da nisam otila u Miyagawa-cho. Tako sam to jako eljela da mislim kako bi se vrijeme, kad bi to bilo mogue, poelo vrtjeti unatrag, tjerano snagom moje elje. Ustala sam i oduljala se na zemljani prolaz dok mi se u glavi vrtjelo od straha, a grlo mi je bilo suho kao komad pranjave zemlje. Kad sam dola do vrata sluinske sobe, pribliila sam glavu otvoru i zapiljila se unutra. Nisam mnogo mogla razaznati. Yoko je ranije te veeri, zbog vlanog vremena, zapalila ugljen u metalnoj grijalici u podu. Sad je unutra ostalo jo samo nekoliko poluugaenih eravica i u tom slabom svjetlu vidjela sam neto blijedo i sitno kako se trza. Zamalo sam kriknula kad sam to vidjela, jer sam bila sigurna kako je to takor koji mie glavom gore-dolje dok neto gricka. Na moj uas, ak sam ula vlane, mljackave zvukove njegovih usta. inilo se kao da stoji na neemu, nisam mogla razaznati na emu. Prema meni su bila ispruena dva smotka neega to mi se inilo kao namotana tkanina, tako da sam pomislila kako se takor progurao izmeu njih, razmiui ih dok je iao za onim to je grizao. Jeo je neto to je vjerojatno Yoko ostavila u sobi. Upravo sam htjela zatvoriti vrata, jer sam se bojala da bi mogao izai u prolaz na kojem sam stajala, kad sam zaula enski glas kako glasno uzdie. A onda, odjednom, iza onog mjesta gdje je takor grickao, podigla se jedna glava i ravno u mene je gledala Hatsumomo. Odskoila sam od vrata. Ono to mi se inilo kao dva smotka tkanine bile su njezine noge. A takor uope nije bio takor. To je bila blijeda ruka njezinog ljubavnika koja je provirivala iz rukava njegova kaputia. to je to? ula sam glas njezina ljubavnika. Je li netko pred vratima? Nije nita, apnula je Hatsumomo. Netko je tamo. Ne, nema ni106

koga, uvjeravala ga je Hatsumomo. Pomislila sam da sam neto ula, ali nema nikoga. Uope nisam sumnjala u to da me je Hatsumomo vidjela. Ali oigledno, iz nekog razloga, nije to eljela rei svome ljubavniku. Pourila sam se natrag u predvorje i kleknula na svoje mjesto, osjeajui se smrvljenom kao da je preko mene preao tramvaj. Jo sam neko vrijeme ula uzdahe i umove iz sluinske sobe, a onda su zvukovi prestali. Kad su Hatsumomo i njezin ljubavnik napokon izali u hodnik, on se zagledao ravno u mene. Ova je djevojica u predvorju, rekao je. Nije bila tu kad sam doao. Oh, ne obraaj pozornost na nju. Ona je noas bila zloesta i izala je iz okiye premda to nije smjela. Kasnije u se s njom obraunati. Znai, ipak nas je netko pijunirao. Zato si mi lagala? Koichi-san, rekla je Hatsumomo, noas si tako loe raspoloen. Ti se uope nisi iznenadila kad si je vidjela. itavo si vrijeme znala da je ona tu. Hatsumomin je ljubavnik srditim koracima doao u prednje predvorje i bijesno se zagledao u mene prije nego to je siao u ulazni prostor. Ja sam gledala u pod, ali sam osjetila kako mi se lice jarko zacrvenjelo. Hatsumomo je urno prola pokraj mene kako bi mu pomogla navui cipele. ula sam je kako mu govori na nain kako je jo nikad nisam ula govoriti, moleivim, gotovo planim glasom. Koichi-san, molim te, rekla je, smiri se. Ne znam to ti je veeras! Doi sutra opet... Ne elim te sutra vidjeti. Mrzim kad me toliko puta ekati. Nai u se s tobom gdje god ti kae, makar i na dnu rijeke. Ja se nemam gdje s tobom sastati. Moja ena ionako motri na svaki moj korak. Onda doi opet ovamo. Imamo sluinsku sobu... Aha, ako voli da se uljaju oko tebe i da te pijuniraju! Pusti me ve jednom da odem, Hatsumomo. Hou ii kui. Molim te, nemoj se ljutiti na mene, Koichi-san. Ne znam zato si takav! Reci mi da e opet doi, pa makar to i ne bude sutra. Jednog se dana neu vie vratiti, odgovorio joj je on. Od poetka sam ti to govorio.

107

ula sam klizanje vanjskih vrata kad su se otvorila i zatim ponovo zatvorila, a onda se malo kasnije Hatsumomo vratila u prednje predvorje i okrenuta prema hodniku neko je vrijeme zurila u prazno. Napokon se okrenula prema meni i obrisala vlane oi. Pa, mala Chiyo, rekla je. Otila si posjetiti onu svoju runu sestru, zar ne? Molim te, Hatsumomo-san, rekla sam. I onda si se vratila ovamo kako bi mene pijunirala! Hatsumomo je to izgovorila tako glasno da se jedna od starijih slukinja probudila, pridigla se na jedan lakat i pogledala u nas. Hatsumomo je viknula na nju: Lezi i spavaj, glupao stara!, na to je slukinja zatresla glavom i ponovo legla. Hatsumomo-san, uinit u to god zatrai od mene, rekla sam. Ne bih htjela imati neprilika s Majkom. Jasno da e napraviti to god zatraim. To uope nije predmet razgovora! A ve si se uvalila u neprilike. Morala sam izai da tebi odnesem shamisen. To je bilo prije vie od jednog sata. Otila si potraiti svoju sestru i dogovorila si se s njom da zajedno pobjegnete. Zar misli da sam glupa? I onda si se vratila ovamo da mene pijunira! Molim te, oprosti mi, rekla sam. Nisam znala da si ti unutra! Mislila sam daje... Htjela sam rei kako sam mislila da sam vidjela takora, ali sam onda pomislila kako se njoj to nee svidjeti. Zurila je neko vrijeme u mene, a onda otila gore u svoju sobu. Kad je ponovo sila, drala je neto u aci. Htjela bi pobjei sa svojom sestrom, je li tako? rekla je. Pa, ja mislim da je to odlina ideja. Sto prije ode iz okiye, to bolje za mene. Neki ljudi misle da nemam srca, ali to nije tono. Dirljivo je kad pomislim kako se ti i ona debela krava spremate pobjei i pokuati negdje zapoeti novi ivot, same samcate na svijetu! Sto se bre pokupi odavde, to bolje za mene. Ustani. Ustala sam, premda sam se bojala to e mi napraviti. Hatsumomo mi je pokuala tutnuti pod pojas ono to je drala u ruci, ali kad je koraknula prema meni, ja sam ustuknula. Gledaj, rekla je i otvorila aku. U ruci je imala nekoliko presavijenih novanica; i premda ne znam
108

koliko je tu tono bilo novaca, to je u svakom sluaju bilo vie nego to sam ikad u ivotu vidjela. Donijela sam ovo iz svoje sobe za tebe. Ne treba mi se zahvaljivati. Samo uzmi. Oduit e mi se time to e otii iz Kvota i to te nikad vie neu vidjeti. Tetia mi je rekla kako ne smijem vjerovati Hatsumomo ak ni kad mi nudi pomo. Ali kad sam se prisjetila koliko me Hatsumomo mrzi, shvatila sam kako ona zapravo ne pomae meni, nego sebi, jer me se eljela rijeiti. Ostala sam mirno stajati kad je ispruila ruku i gurnula mi novac pod pojas. Osjetila sam kako mi njezini staklasti nokti dotiu kou. Zatim me je okrenula i vre svezala pojas kako novac ne bi skliznuo, a onda je uinila neto vrlo udno. Ponovo me okrenula prema sebi i poela me milovati po glavi, gledajui me gotovo majinskim pogledom. Ve je sama pomisao da bi Hatsumomo mogla biti ljubazna prema meni bila tako udna da sam se osjeala kao da se nekakva otrovna zmija umiljava oko mene poput make. A onda mi je odjednom, prije nego to sam uope naslutila to e uiniti, zavukla ruke u kosu i, bijesno stisnuvi zube, zahvatila jedan veliki pramen i povukla ga tako snano da sam kriknula i sruila se na koljena. Nisam shvaala to se dogaa, ali me je Hatsumomo brzo opet povukla na noge i povela me uz stepenice, poteui me svako malo za kosu. Srdito je vikala na mene, a ja sam vriskala tako glasno da me ne bi zaudilo da smo probudili cijelu ulicu. Kad smo dole gore, Hatsumomo je poela lupati po Majinim vratima i zvati je da izae. Majka se vrlo brzo pojavila na vratima, vezujui pojas i srdito zurei u nas. to je to s vas dvije! rekla je. Moj nakit! rekla je Hatsumomo. Ova glupa, glupa djevojica! I poela me tui. Nisam mogla nita drugo do sklupati se na podu i vikati na nju da prestane dok je napokon Majka nije uspjela nekako obuzdati. U meuvremenu je i Tetia izala iz sobe i prikljuila nam se na hodniku. Oh, Majko, rekla je Hatsumomo, kad sam se veeras vraala u okiyu, uinilo mi se da vidim malu Chiyo u dnu prolaza kako razgovara s
109

nekim mukarcem. Nisam dalje o tome mislila, jer sam znala da to ne moe biti ona, budui da si joj zabranila izlaziti iz okiye. Ali kad sam dola u svoju sobu, zatekla sam svoju kutiju za nakit u neredu i pourila sam se natrag dolje. Vidjela sam kako Chiyo predaje neto onom mukarcu. Pokuala je pobjei, ali sam je uhvatila! Majka dugo nita nije rekla, samo me je gledala. Onaj mukarac je pobjegao, nastavila je Hatsumomo, ali mislim da mu je Chiyo prodala neto mog nakita kako bi dola do novaca. Ona se sprema pobjei iz okiye, Majko, eto, to ja mislim... i to nakon to smo bili tako dobri prema njoj! U redu, Hatsumomo, rekla je Majka. Dovoljno si rekla. Poi s Teticom u svoju sobu i pogledaj to ti nedostaje. Kad sam ostala sama s Majkom, pogledala sam gore u nju s poda na kojem sam kleala i proaptala: Majko, to nije istina... Hatsumomo je bila u sluinskoj sobi sa svojim ljubavnikom. Srdita je zbog neega i sad se iskaljuje na meni. Ja joj nita nisam ukrala! Majka nita nije rekla. Nisam ak bila sigurna je li me uope ula. Hatsumomo je ubrzo izala iz sobe i rekla kako nema broa koji je obiavala nositi na obiju. Moj smaragdni bro, Majko! ponavljala je i pritom plakala kao prava glumica. Prodala je moj smaragdni bro onom uasnom ovjeku! To je bio moj brol Kako se samo usudila ukrasti tako neto od mene! Pretrai djevojicu, rekla je Majka. Kad sam bila mala, moglo mi je biti oko est godina, gledala sam jednom kako pauk plete mreu u jednom kutu nae kue. Jo nije bio do kraja ispleo svoju mreu, a ve se u nju zapleo jedan komarac. Pauk isprva uope nije obraao pozornost na njega; mirno je nastavio dovravati mreu i tek kad ju je dovrio, priuljao se jadnom komarcu na svojim dugim nogama i ubrizgao mu otrov. Dok sam sjedila ondje na drvenom podu i gledala Hatsumomo kako mi prilazi i prua prema meni svoje tanke prste, postalo mi je jasno da sam se ulovila u mreu koju je ona isplela za mene. Nisam mogla objasniti Majci otkuda mi
110

novac koji sam nosila u pojasu. Kad je Hatsumomo izvukla novac, Majka joj ga je uzela i prebrojila novanice. Glupa si to si prodala smaragdni bro za tako malo novaca, rekla mi je. Pogotovo zato to e te stajati mnogo vie da kupi novi. Tutnula je novac u pojas na svojoj spavaici i zatim rekla Hatsumomo: Dovela si noas u okiyu ljubavnika. Hatsumomo se trgnula kad je to ula, ali je bez oklijevanja uzviknula: Otkuda ti takva pomisao, Majko? Nastala je duga stanka, a onda je Majka rekla Tetii: Dri joj ruke. Tetia je prila Hatsumomo s lea i uhvatila je za miice, a Majka je rastvorila Hatsumomin kimono na bedrima. Mislila sam da e se Hatsumomo opirati, ali nije. Gledala je u mene ledenim pogledom dok je Majka zadigla njezin kashimaki i rastavila joj koljena. Zatim joj je gurnula ruku meu noge i kad ju je ponovo izvukla, prsti su joj bili mokri. Neko je vrijeme trljala palcem vrhove prsliju i potom prinijela ruku nosu. Nakon toga je povukla ruku unatrag i oamarila Hatsumomo preko lica, ostavljajui joj na koi vlaan trag.

111

i Osmo poglavlje

Hatsumomo nije bila jedina koja se srdila na mene idueg jutra, jer Majka je naloila da se sljedeih est tjedana svim slukinjama ukine suena riba za kaznu to su dopustile da Hatsumomo dovodi ljubavnika u okiyu. Mislim da se slukinje ne bi mogle jae srditi na mene ak ni da sam im vlastitim rukama ukrala hranu ispred nosa, a Bua se gorko rasplakala kad je ula za Majin nalog. Ali, da budem iskrena, nije mi bilo tako strano, kako moda misli, to su me svi poprijeko gledali i to je Majka mojim dugovima dodala cijenu jednog broa za obi koji nikad nisam vidjela, ni dotaknula. to mi je ivot u okiyi bio tei, to je vra bila moja odluka da pobjegnem odatle. Ne vjerujem da je Majka stvarno povjerovala da sam ukrala bro, premda je spremno kupila novi bro na moj raun kako bi zadovoljila Hatsumomo. Meutim, nije nimalo dvojila o tome da sam izala iz okiye premda nisam smjela, jer joj je Yoko to potvrdila. Mislila sam da u umrijeti kad sam saznala kako je Majka naredila da se vanjska vrata odsad moraju zakljuavati, kako ne bih mogla ponovo izai. Kako u sad pobjei iz okiye? Samo je Tetia imala klju, a ona ga je nosila objeena oko vrata ak i kad bi spavala. Uz to mi je, kao dodatna mjera opreza, oduzeta dunost nonog deuranja u predvorju i sad je to radila Bua, koja je morala buditi Tetiu da otkljua vrata kad bi se Hatsumomo vratila kui. Svaku sam no leala budna na svom futonu, pokuavajui neto smisliti, ali doao je i ponedjeljak, dan uoi

onog dana koji smo Satsu i ja odredile za bijeg, a ja jo uvijek nisam znala kako u se izvui iz okiye. Tako sam klonula duhom da sam jedva imala snage obavljati poslove po kui, i slukinje su me stalno korile to samo vuem krpu po podu kad bi me poslale da ga ulatim i to poteem metlu za sobom kad bi me poslale da poistim zemljani prolaz. U ponedjeljak popodne dugo sam se zadrala u dvoritu pretvarajui se kao da upam korov, a zapravo sam samo uala na kamenim ploama i zamiljeno zurila pred sebe. Jedna me je slukinja poslala da operem pod u sluinskoj sobi gdje je Yoko sjedila kraj telefona i tada se dogodilo neto neobino. Iscijedila sam na pod krpu punu vode, ali umjesto da voda krene prema vratima kako sam oekivala, potekla je prema jednom kutu u dnu sobe. Vidi, Yoko, rekla sam. Voda tee uzbrdo. Naravno, voda nije stvarno tekla uzbrdo, meni se to samo tako inilo. Toliko me je to iznenadilo da sam nacijedila jo malo vode i gledala je kako tee u kut. A onda... zapravo, ne mogu tono rei kako se to dogodilo, ali zamislila sam sebe kako teem uza stube na gornji kat i odatle uz ljestve i kroz zaklopna vrata na krov, pokraj cisterne. Krov! Toliko sam bila zapanjena kad sam se toga sjetila da sam potpuno zaboravila na sve oko sebe i kad je zazvonio telefon, toliko sam se prestraila da umalo nisam kriknula. Nisam bila sigurna to u napraviti kad stignem na krov, ali ako uspijem pronai nekakav nain da se odatle spustim na zemlju, moda u se ipak uspjeti nai sa sestrom.

Uveer sljedeeg dana izvela sam veliku predstavu sa zijevanjem kad sam pola na spavanje i bacila sam se na fu-ton kao vrea rie. Svatko tko me je gledao pomislio bi da sam u
112

sekundi zaspala, no zapravo sam bila i te kako budna. Dugo sam mirno leala, mislei o naoj kuici u Yoroidu i pitajui se kakav e se izraz pojaviti na oevu
113

licu kad podigne pogled sa stola i ugleda me na vratima. Vjerojatno e mu se one vreice ispod oiju objesiti i poet e plakati ili e mu se usta razvui u onaj udni oblik koji je kod njega znaio da se smjeka. Nisam se usuivala tako jasno zamisliti majku; ve je sama pomisao da u je ponovo vidjeti dostajala da mi se oi ispune suzama. Napokon su se slukinje smjestile na svoje futone pokraj moga i Bua je zauzela svoj poloaj u predvorju. Sluala sam Bakicu kako recitira sutre, to je ona inila svake veeri prije spavanja. Zatim sam je promatrala kroz poluotvorena vrata dok se presvlaila u spavaicu. Uasnula sam se kad je pustila da joj haljina sklizne s ramena jer ju jo nikad nisam vidjela potpuno golu. To sad vie nije bila samo purea koa na vratu i ramenima, itavo me je njezino tijelo podsjetilo na hrpu zguvane odjee. Izgledala mi je nekako neobino jadno dok je nespretno petljala rukama rastvarajui sloenu spavaicu koju je uzela sa stola. Sve je na njoj visjelo, ak i izduene bradavice na dojkama koje su sliile na objeene vrhove prstiju. to sam je due gledala, sve sam vie osjeala kako se i njoj, u tom njezinom zamagljenom, starakom duhu, ponekad javljaju misli o njezinim roditeljima, koji su je vjerojatno prodali kao malu djevojicu, ba kao to mene opsjedaju misli o mom ocu i majci. Moda je i ona izgubila sestru. Nikad dotad nisam o Bakici razmiljala na taj nain. Zatekla sam se kako razmiljam je li ona u djetinjstvu bila slina meni. Nije vano to je ona sad zloesta starica, a ja samo nesretna djevojica. Zar lo nain ivota ne bi svakog uinio zloestim? Dobro se sjeam kako me je jednog dana u Yoroidu jedan djeak gurnuo u grm prepun trnja pokraj jezerca. Dok sam se borila da se iskoprcam iz trnja uhvatio me je takav bijes da bih bila u stanju gristi. Ako me je nekoliko minuta bola moglo dovesti do takvog bijesa, to bi tek uinile godine patnje? ak se i kamen moe udubiti ako ga dovoljno dugo udaraju kapi kie. Da se ve nisam bila odluila na bijeg, sigurna sam da bi me uhvatio smrtni strah pri pomisli na patnje koje me vjerojatno oekuju u Gionu. Sigurno bi me na kraju pret114

vorile u staricu slinu Bakici. Ali tjeila sam se milju kako u ve sutra moi poeti zaboravljati ak i uspomene na Gion. Ve sam znala kako u doi do krova, ali kako u sii s njega na ulicu... to mi je bilo sasvim nejasno. Nee mi preostati drugo nego da okuam sreu u mraku. Pa ak i ako uspijem sii, a da se pritom ne ozlijedim, ak i ako uspijem doi do ulice, to e biti tek poetak. Koliko god da je ivot u Gionu bio teak, ivot nakon bijega sigurno e biti jo tei. Svijet je naprosto previe okrutan; kako u u njemu uspjeti opstati? Leala sam na svom futonu obuzeta tjeskobom i pitala se hou li doista imati snage za sve to... ali Satsu e me ekati. Ona e znati to trebamo napraviti. Prolo je prilino vremena dok se Bakica napokon nije smirila u svojoj sobi. Do tada su slukinje ve glasno hrkale. Pretvarala sam se kao da se u snu okreem na svom futonu i kriom sam pokuavala vidjeti to radi Bua, koja je nedaleko od vrata kleala na podu. Nisam joj mogla dobro razaznati lice, ali imala sam dojam da ju hvata drijeme. Prvotno sam zamislila da priekam da ona zaspi, ali sam u meuvremenu izgubila pojam o vremenu, a osim toga, Hatsumomo se svakog trenutka mogla vratiti. Sjela sam na futon to sam tie mogla, mislei kako u, ako me netko primijeti, jednostavno otii u zahod i ponovo se vratiti u sobu. Ali nitko me nije gledao. Haljina koju sam trebala ujutro obui leala je sloena na podu pokraj futona. Uzela sam je i krenula ravno uza stube. Zastala sam pred vratima Majine sobe i neko vrijeme oslukivala. Ona obino nije hrkala, tako da nita nisam mogla zakljuiti po tiini koja je vladala u sobi, osim da nije razgovarala telefonom, niti isputala bilo kakvu drugu vrstu umova. U stvari, u sobi ipak nije vladala potpuna tiina, jer je njezin mali psi Taku hripao u snu. to sam due sluala, njegovo mi je hripljivo disanje sve vie zvualo kao da netko izgovara moje ime: CHI-yo! CHI-yo! Nisam se bila spremna pokuati iskrasti iz okiye sve dok ne budem sigurna da Majka spava, zato sam odluila malo odgurnuti vrata i proviriti unutra. Ako je budna,

115

jednostavno u rei kako mi se uinilo da me zove. Poput Bakice, Majka je takoer spavala s upaljenom svjetiljkom na stolu, pa sam tako, kad sam provirila kroz odkrinuta vrata, jasno vidjela njezine ispucane tabane kako vire ispod plahti. Taku joj je leao izmeu stopala i njegove su se male grudi dizale i sputale, isputajui onaj hripavi zvuk koji mi je zvuao kao moje ime. Ponovo sam zatvorila vrata i preobukla se u hodniku na katu. Jedino to mi je jo nedostajalo bile su cipele; a uope mi nije padalo na pamet da bjeim bosa, po emu moe zakljuiti koliko sam se promijenila od ljeta. Da Bua nije kleala u prednjem predsoblju, uzela bih par drvenih cipela kojima smo se sluile za hodanje po zemljanom prolazu. Ovako sam uzela cipele koje su sluile za odlazak u zahod na katu. Te cipele nisu bile vrste, imale su samo jedan popreni koni remeni koji ih je drao na nozi. Sto je jo gore, bile su mi prevelike, ali nisam imala drugog izbora. Nakon to sam tiho zatvorila za sobom zaklopna vrata, ugurala sam spavaicu pod cisternu, a zatim sam se uspjela nekako uspentrati do sljemena krova i objaiti ga. Neu se pretvarati da me nije bilo strah; glasovi ljudi na ulici ispod mene inili su mi se nekako jako udaljeni. Ali nisam mogla tratiti vrijeme na strah, jer mi se inilo kako bi svakog trenutka neka od slukinja, ili ak Tetia ili Majka, mogle izviriti kroz zaklopna vrata u potrazi za mnom. Navukla sam cipele na ruke kako ih ne bih ispustila i poela se pomicati naprijed po sljemenu krova, to se pokazalo mnogo teim no to sam mislila. Crjepovi su bili tako debeli da su na mjestu gdje su se preklapali gotovo tvorili malu stepenicu i pri svakom bi mom brem pokretu zatropotali, pomiui se pod mojom teinom. Svaki je zvuk bio pojaan jekom s okolnih krovova. Trebalo mi je nekoliko minuta samo da doem do kraja krova nae okiye. Krov susjedne zgrade bio je malo nii od naeg. Spustila sam se na njega i na trenutak zastala, traei put kojim bih se mogla spustiti na ulicu, ali usprkos mjeseini, ispod sebe sam vidjela samo neprozirni
116

mrak. Krov je bio odve visok i strm da bih pokuala naslijepo skliznuti s njega. Nisam uope bila sigurna da e sljedei krov biti bolji i poela me pomalo hvatati panika. Ali nastavila sam puzati preko krovova dok se, ve blizu krianja s poprenom ulicom, nisam nala iznad jednog irokog dvorita. Ako se uspijem dovui do oluka, mogla bih se niz njega spustiti na niu zgradu, za koju sam mislila kako je vjerojatno kupaonica. Odatle sam se lako mogla spustiti u dvorite. Nije mi se svialo spustiti se usred neke nepoznate kue. Bila sam sigurna kako je to takoer okiya, sve su kue u naoj ulici bile okiye. Vrlo je vjerojatno i tu netko ekao kraj ulaznih vrata na povratak geje i sigurno e me zgrabiti kad pokuam istrati na ulicu. A to ako su vrata zakljuana kao kod nas? Ne bih uope ni razmiljala o tome da krenem tim putem da sam imala nekakvu drugu mogunost. Meutim, silazak s krova inio mi se ovdje sigurnijim od svega to sam dosad vidjela. Dugo sam sjedila na sljemenu, oslukujui i pokuavajui razabrati ima li koga dolje u dvoritu. Jedino to sam ula bio je smijeh i razgovori s ulice. Nisam imala pojma na to u naii u dvoritu kad se spustim, ali sam zakljuila kako je bolje da okuam sreu prije nego to netko u mojoj okiyi otkrije da me nema. Da sam mogla naslutiti koliko e ono to sam se spremala uiniti natetiti mojoj budunosti, okrenula bih se na tom sljemenu koliko god bih bre mogla i pohitala natrag odakle sam dola. Ali nisam imala pojma to stavljam na kocku. Bila sam samo dijete koje je mislilo da je na pragu velike pustolovine. Prebacila sam nogu preko sljemena, tako da sam na trenutak visjela na kosini krova, jedva se uspijevajui pridravati za sljeme. S osjeajem panike shvatila sam da je krov strmiji nego to sam pretpostavljala. Pokuala sam se uspentrati natrag, ali to vie nije bilo mogue. Kako sam na rukama imala cipele, nisam se mogla uhvatiti za sljeme, nego samo zakvaiti zglobovima. Znala sam da sad vie nemam izbora, jer se nikad vie neu uspjeti popeti

117

natrag, ali inilo mi se da u, im se pustim, skliznuti niz krov i neu se vie moi zaustaviti. Takve su mi misli jurile kroz glavu, ali prije nego to sam mogla odluiti kako u se prestati drati sljemena, sljeme je prestalo drati mene. Isprva sam klizila nadolje sporije nego to sam oekivala, to je u meni probudilo nadu da u se moi zaustaviti na mjestu gdje se krov izravnava u strehu. Ali sam onda nogom istrgnula jedan crijep koji je uz uasan tropot skliznuo dolje i razbio se u dvoritu. Zatim mi je ispala jedna cipela i skliznula pokraj mene. ula sam tihi prasak kad je pala u dvorite, a zatim sam zaula neto mnogo gore - zvuk koraka s drvene galerije koji se kretao prema dvoritu. Mnogo sam puta vidjela muhe kako stoje na zidu ili stropu kao da stoje na podu. Ne znam jesu li im to omoguavale ljepljive noge ili mala teina, ali kad sam ula kako netko dolje hoda, odluila sam da nekako moram nai naina da se zalijepim za krov poput muhe, i to odmah. Inae u za nekoliko sekundi leati dolje u dvoritu. Pokuala sam se zabiti u krov, prvo nonim prstima, zatim koljenima i laktovima. Na kraju sam, u oajnikom pokuaju da se nekako zadrim na krovu, napravila najveu glupost - maknula sam cipelu i s druge ruke i pokuala se dlanovima zalijepiti za cijepove. Vjerojatno su mi dlanovi bili mokri od znoja, jer umjesto da usporim klizanje, ono se poelo ubrzavati im sam dlanovima dotaknula krov. ula sam samu sebe kako uz itavi zvuk skliem niz kosinu, a onda, odjednom, poda mnom vie nije bilo krova. Na trenutak, nita nisam ula, samo zastraujuu, praznu tiinu. Dok sam padala, imala sam vremena uobliiti u glavi jednu misao: zamislila sam enu kako izlazi u dvorite i gleda dolje u razbijeni crijep, a onda podie glavu i vidi mene kako joj padam s neba ravno na glavu, ali dakako, to se nije dogodilo. Ja sam se u padu okrenula i bono pala na zemlju. Bila sam toliko prisebna da podignem ruku i zatitim glavu, ali je udarac o zemlju bio ipak toliko jak da me je omamio. Ne znam gdje je ena
118

stajala i je li uope bila u dvoritu kad sam pala s neba. Ali morala me je vidjeti kako padam, jer dok sam polusvjesna leala na zemlji, ula sam je kako govori: Nebesa! Kia djevojica! Dakle, ja bih bila najradije skoila na noge i pobjegla, ali nisam mogla. itava mi je jedna strana tijela bila uronjena u bol. Polako sam postala svjesna toga kako uza me klee dvije ene. Jedna je stalno neto ponavljala, ali nisam mogla razabrati to govori. Neto su govorile, a onda su me podigle s mahovine i posjele me na drvenu galeriju. Sjeam se samo jednog djelia njihova razgovora. Kaem vam, gospoo, pala je s krova. Zato je, zaboga, nosila sa sobom cipele za zahod? Jesi li se popela gore da bi ila na zahod? uje li me? Kakvoj si se samo opasnosti izloila! Ima sree da se sva nisi polomila kad si pala! Ona vas ne uje, gospoo. Pogledajte joj oi. Naravno da me uje. Reci neto, djevojice! Ali ja nita nisam mogla rei. Samo sam mislila na to kako e me Satsu ekati na obali rijeke nasuprot kazalita Minamiza, a ja se neu pojaviti.

Poslali su slukinju da kuca na vrata svih kua u ulici dok ne otkrije odakle sam dola, dok sam ja leala skvrena u stanju oka. Plakala sam bez suza i pridravala ruku koja me uasno boljela, kad sam osjetila kako me netko potee na noge i amara po licu. Glupa, glupa djevojice! rekao je neki glas. Tetia je stajala preda mnom, drhtei od bijesa, a onda me uhvatila za ruku i izvukla me iz te okiye i nastavila me vui za sobom niz ulicu. Kad smo dole do nae okiye, prislonila me uz drvena vrata i ponovo me pljusnula. Jesi li svjesna to si napravila? rekla mije, ali joj ja nisam mogla odgovoriti. Gdje ti je bila pamet! No, sad si sve pokvarila... nisi mogla napraviti veu glupost! Glupa, glupa djevojice! Nisam mogla zamisliti da se Tetia moe toliko rasrditi. Uvukla me u dvorite i bacila na trbuh na pod galeri-

119

je. Ja sam se tada ozbiljno rasplakala jer sam znala to mi se sprema. Samo, umjesto da me udara s pola snage kao to je to ranije uinila, Tetia mi je ovog puta izlila kantu vode preko haljine kako bi udarci vie pekli i zatim me istukla tapom tako jako da nisam mogla disati. Kad me je prestala tui, bacila je tap na zemlju i okrenula me na lea. Sad vie nikad nee biti geja, vikala je. Upozorila sam te da ne ini takvu pogrjeku! A sad ti vie ni ja, ni bilo tko drugi ne moe pomoi! Nisam vie ula nita od onog to mi je jo govorila jer su njezin glas zagluili strani krikovi. Malo dalje od nas, Bakica je tukla Buu to nije bolje pazila na mene.

Kako se pokazalo, pri padu u ono dvorite, slomila sam ruku. Ujutro je doao lijenik i odveo me u oblinju kliniku. Bilo je ve kasno poslijepodne kad su me doveli natrag u okiyu s rukom u gipsu. Jo uvijek me je strano boljela, ali me je Majka odmah pozvala u svoju sobu. Dugo je samo sjedila i zurila u mene, gladei Takua jednom rukom, a drugom pridravajui lulu u ustima. Zna li koliko sam za tebe platila? upitala me je na posljetku. Ne znam, gospoo, odgovorila sam. Ali rei ete mi kako ste platili vie nego to vrijedim. Neu rei da je bilo pristojno tako odgovoriti. U stvari, mislila sam da e me Majka zbog toga pljusnuti, ali bilo mi je svejedno. inilo mi se da nita u mom ivotu nee vie biti kako valja. Majka je stisnula zube i nekoliko se puta kratko nasmijala onim svojim udnim smijehom to je sliio na kaalj. to se toga tie, potpuno si u pravu! rekla je. I pola jena bilo bi vie nego to vrijedi. No, oduvijek sam mislila da si ti pametna djevojica. Ali nisi dovoljno pametna da zna to je dobro za tebe. Ponovo je neko vrijeme utke puckala lulu, a onda je rekla: Platila sam za tebe sedamdeset pet jena, eto koliko. Onda si upropastila onaj kimono, pa si ukrala bro i sad si slomila ruku, tako da u tvojim dugovima dodati jo
120

i trokove lijeenja. Tu su jo trokovi prehrane i kolovanja, a jutros sam ula od gospodarice Tatsuva u etvrti Miyagawa-cho da je pobjegla tvoja starija sestra. Ona se bila zaduila kod mene i jo mi nije vratila dug. A sad kae kako mi ga uope nee vratiti! Pridodat u i taj dug tvojim dugovanjima, ali kakve koristi od toga? Ti mi ve duguje vie nego to e mi ikad moi vratiti. Znai, Satsu je pobjegla. itav sam se dan pitala je li uspjela pobjei i sad sam dobila odgovor. eljela sam se veseliti zbog nje, ali nisam mogla. Pretpostavljam da bi mi kao geja mogla otplatiti dug za kakvih deset ili petnaest godina, nastavila je Majka, dakako, ukoliko bi imala uspjeha. Ali tko bi vie uloio makar i jedan sen u djevojicu koja bjei od kue? Nisam znala kako bih joj na bilo to od toga odgovorila, stoga sam joj samo rekla kako mi je ao. Do tada je bila prilino ljubazna sa mnom, ali kad sam to rekla, odloila je lulu i toliko isturila bradu - od srdbe, pretpostavljam - da mi je izgledala poput kakve ivotinje koja se sprema napasti. ao ti je, je li? Bila sam glupa to sam uope u tebe ulagala novac. Ti si vjerojatno najskuplja slukinja u cijelom Gionu! Da mogu prodati tvoje kosti i tako naplatiti dug, sad bih ti ih iupala iz tijela! Nakon toga me je poslala van iz sobe i ponovo gurnula lulu u usta. Usnice su mi drhtale kad sam izila iz sobe, ali sam se suzdrala od plaa, jer je vani, na odmoritu stajala Hatsumomo. Gospodin Bekku je ekao da joj do kraja svee obi, dok je Tetia, s rupiem u ruci, stajala ispred nje i piljila joj u oi. Dakle, sve se razmazalo, govorila je Tetia. Nita vie ne mogu uiniti. Morat e prestati s tim tvojim plakanjem i iznova se naminkati. Znala sam zato Hatsumomo plae. Njezin je ljubavnik prekinuo s njom jer ga vie nije mogla dovoditi u okiyu. Saznala sam to prethodnog jutra i bila sam sigurna da e Hatsumomo mene okriviti zbog toga. Pokuala sam sii niz stube prije nego to me spazi, ali ve je bilo kasno. Zgrabila je rupi iz Tetiine ruke i mahnula mi da pri-

121

em. Morala sam je posluati, premda to nisam eljela. Pusti Chiyo na miru, rekla joj je Tetia. Vrati se lijepo u svoju sobu i zavri sa minkanjem. Hatsumomo joj nije odgovorila, nego me povukla za sobom u svoju sobu i zatvorila vrata. Provela sam dane i dane pokuavajui odluiti na koji u ti nain upropastiti ivot, rekla mi je. Ali sad, kad si pokuala pobjei, pritedjela si mi trud i sama si to uinila! Ne znam je li bih zbog toga trebala biti zadovoljna. Vie bi me veselilo da sam te ja unitila. Iako je to bilo krajnje nepristojno s moje strane, samo sam se naklonila pred njom i bez rijei izala iz sobe. Mogla me je udariti zbog toga, ali je samo izala za mnom na hodnik i rekla: Ako te zanima kako to izgleda provesti itav ivot kao slukinja, porazgovaraj malo s Teticom! Vas dvije ste ve kao dva kraja iste uzice. Ona ima slomljeni kuk, a ti ima slomljenu ruku. Moda e jednog dana, ba kao i ona, i ti poeti izgledati kao mukarac! Samo naprijed, Hatsumomo, rekla joj je Tetia. Pokai nam svoj poznati neodoljivi arm.

itavu sam tu uasno hladnu zimu provela pitajui se to je sa Satsu, s mojom majkom, s ocem. Dok bih nou leala na svom futonu, ispunjena strepnjom, osjeala bih u sebi neku stranu prazninu kao da se itav svijet pretvorio u nekakvu golemu dvoranu bez ljudi. Kako bih se utjeila, sklapala sam oi i zamiljala kako hodam stazom uz obalu u Yoroidu. Tako sam je dobro poznavala da sam se mogla zamisliti na njoj tako ivo kao da sam doista pobjegla sa Satsu i vratila se kui. U mislima sam hitala prema naoj pijanoj kuici drei Satsu za ruku, iako je nikad ranije nisam drala za ruku, znajui da u za koji trenutak ponovo biti s ocem i majkom. U tim svojim matanjima nikad nisam stigla do kue; moda sam se previe bojala onog to bih tamo mogla zatei i, uostalom, ve je samo hodanje stazom bilo dovoljno da me utjei. A onda bih, u jednom trenu, zaula neku od slukinja kako kalje ili bih ula Bakicu kako uz glasni uzdah puta vjetar i u sekundi bi nestalo mirisa mora, grumenje zemlje na stazi pod mojim nogama ponovo bi se pretvorilo u plahte na mom futonu i nala bih se opet na poetku, bez iega na svijetu osim svoje osamljenosti.

Kad sam imala pet ili est godina i kad jo nisam ni ula za Kvoto, poznavala sam jednog djeaka koji se zvao Noboru. Sigurna sam da je to bio dobar djeak, ali imao je neugodan zadah i valjda su ga zato svi izbjegavali. Kad god bi Noboru neto rekao, druga su djeca na to obraala otprilike isto toliko pozornosti kao da je zacvrkutala nekakva ptiica ili zakreketala kakva aba i jadni bi Noboru esto na to sjeo na zemlju i zaplakao. U razdoblju nakon mog propalog pokuaja bijega, shvatila sam kako se Noboru morao osjeati, jer nitko nije govorio sa mnom osim da mi izda kakav nalog. Majka se oduvijek prema meni odnosila kao da sam za nju tek puki oblai dima, jer je ona zaokupljena vanijim stvarima. Ali sad su se sve slukinje, kao i kuharica i Bakica, poele na isti nain odnositi prema meni.
122

Kad je dolo proljee, u parku Maruvama procvale su trenje i itav je Kvoto priao samo o tome. Hatsumomo je imala tijekom dana vie posla nego inae, zbog brojnih vrtnih zabava u ast trenjeva cvijeta. Zavidjela sam joj na takvom ivotu, gledajui je kako se priprema za izlazak svako poslijepodne. Ja sam se ve prestala nadati da e Satsu kriom doi jedne noi i odvesti me odavde ili da u na neki drugi nain dobiti nekakve vijesti o svojoj obitelji u Yoroidu. A onda, jednog jutra, dok su se Majka i Tetia spremale povesti Bakicu na piknik ispod rascvalih treanja, sila sam s kata u prizemlje i na podu prednjeg predvorja vidjela jedan paket. Bila je to kutija, otprilike dugaka kao moja ruka, uvezana iskrzanom pagom. Znala sam da me se to ne tie, ali kako nikog nije bilo u blizini, otila sam do kutije proitati ime i adresu, ispisane debelim potezima kista na poklopcu. Proitala sam:
123

Sakamoto Chiyo kod Nitta Kayoko Gion Tominagacho grad Kvoto, okrug Kvoto Dugo sam zapanjeno stajala s rukom na ustima i sigurna sam da su mi oi bile okrugle i velike poput alica. Ispod potanskih maraka bila je ispisana adresa gospodina Tanake kao adresa poiljatelja. Nisam imala pojma to je unutra, ali kad sam vidjela ime gospodina Tanake... moda e ti se to initi smijeno, ali iskreno sam se ponadala da je on uvidio kako je pogrijeio to me je poslao na ovo uasno mjesto i da mi alje neto to e me osloboditi. Ne mogu zamisliti kako bi ikakav paket mogao neku malu djevojicu osloboditi ropstva i to mi je ak i tada bilo teko zamisliti. Ali iskreno sam vjerovala kako e se nekako moj ivot stubokom izmijeniti kad otvorim taj paket. Prije nego to sam mogla smisliti to u napraviti, na stubama se pojavila Tetia i rekla mi da se maknem od paketa, premda je na njemu pisalo moje ime. eljela sam sama otvoriti paket, ali je ona zatraila da joj donesu no kojim e prerezati uzicu, a zatim je polako, ne urei se, razmotala grubi papir. Ispod njega je bila platnena vrea zaivena debelim ribarskim koncem. Jedna omotnica s mojim imenom na njoj bila je uglovima priivena za platno. Tetia je prvo noem razrezala konce i skinula pismo, a onda je rasparala vreu i izvukla jednu kutiju od tamnog drveta. Uzbueno sam ekala da vidim to je unutra, ali kad je Tetia skinula poklopac, odjednom sam osjetila kako mi je tijelo otealo kao da je od olova. Jer unutra su, meu naborima bijelog platna, leale male mrtvake ploice koje su neko stajale na oltaru u naoj pijanoj kuici. Dvije od njih, koje nikad dotad nisam vidjela, izgledale su novije od ostalih i na njima su bila nepoznata budistika imena ispisana znakovima koje nisam znala proitati. Bojala sam se ak i samoj sebi postaviti pitanje zato mi je gospodin Tanaka poslao te ploice. Tetia je ostavila kutiju s uredno poslaganim ploicama na podu i izvukla pismo iz omotnice. Stajala sam on124

dje, ispunjena strahom, ne usuujui se ak ni misliti i inilo mi se kao da Tetia beskrajno dugo ita ono pismo. Napokon je duboko uzdahnula, primila me za miicu i odvela u primau sobu. Ruke su mi se tresle u krilu dok sam kleala kraj stola, vjerojatno od napora da potisnem strane misli koje su mi navirale. Ali moda je to to mi je gospodin Tanaka poslao mrtvake ploice zapravo dobar znak. Moda je to znailo da e se moja obitelj doseliti u Kvoto, da emo zajedno kupiti novi oltar i postaviti ploice ispred njega? Ili je moda Satsu traila da ih poalju meni, jer se ona namjeravala vratiti u Kvoto? A onda me je Tetia prekinula u tim razmiljanjima. Chiyo, proitat u ti neto to ti pie neki ovjek po imenu Tanaka Ichiro, rekla je glasom koji je zvuao nekako neobino duboko i sporo. Mislim da sam potpuno prestala disati dok je ona polako rairila papir na stolu. Draga Chiyo! Prola su dva godinja doba otkako si otila iz Yoroida i stabla e se ubrzo osuti novim cvjetovima. Cvijee to nie na mjestima gdje je prologodinje svenulo podsjea nas na smrt koja nas sve eka jednog dana. Kao netko tko je i sam neko bio siroe, ova ponizna osoba ali to te mora obavijestiti o stranom teretu koji mora nositi. est tjedana nakon to si otila otpoeti novi ivot u Kyotu, zavrile su patnje tvoje tovane majke, a samo nekoliko tjedana nakon nje, i tvoj tovani otac otiao je s ovog svijeta. Ova ponizna osoba duboko ali zbog tvog gubitka i nada se da e te utjeiti to to moe biti sigurna da su tijela oba tvoja tovana roditelja ukopana na seoskom groblju. Pogrebni su obredi odrani za njih u Hoko-ji hramu u Senzuru, a ene u Yoroidu govorile su za njih sutre. Ova ponizna osoba vjeruje da su oba tvoja tovana roditelja nala svoje mjesto u raju. kolovanje pripravnice za geju teko je i naporno. Meutim, ova ponizna osoba ispunjena je divljenjem prema onima koje uspiju prerasti patnje i postati ve-

125

like umjetnice. Prije nekoliko godina posjetio sam Gion i imao sam ast gledati proljetne plesove, te poslije prisustvovati jednoj zabavi u ajani i to je iskustvo ostavilo na mene dubok dojam. Donekle mi prua osjeaj zadovoljstva spoznaja da je za tebe, Chiyo, pronaeno utoite na ovome svijetu i da nee biti primorana trpjeti godine nesigurnosti. Ova ponizna osoba dovoljno je dugo ivjela da vidi kako odrastaju dvije generacije djece i zna kako se rijetko u gnijezdu neke obine ptice pojavi labud. Labud koji bi ostao ivjeti na roditeljskom stablu, uginuo bi, zato oni koji su lijepi i nadareni moraju nositi teret traenja vlastitog puta. Tvoja sestra Satsu prola je kroz Yoroido krajem protekle jeseni, ali je odmah ponovo pobjegla sa sinom gospodina Sugija. Gospodin Sugi se od sveg srca nada da e ponovo vidjeti sina za svog ivota i zato te moli da ga odmah obavijesti ako ti se sestra javi. Najsrdanije te pozdravlja, Tanaka Ichiro Mnogo prije nego to je Tetia zavrila s itanjem ovog pisma, meni su suze poele tei kao voda kad prekipi iz lonca. Jer bilo bi dovoljno strano saznati da mi je umrla majka ili da mi je umro otac. Ali saznati u jednom jedinom trenutku da su oboje umrli i ostavili me, te da je i sestra za mene zauvijek izgubljena... osjeala sam se kao da mi je mozak razbijena vaza koja se vie ne moe sastaviti. Iako je oko mene bila soba, osjeala sam se izgubljenom u potpunoj praznini. Sigurno misli kako sam bila krajnje naivna kad sam se uporno nadala da bi moja majka mogla poivjeti toliko mjeseci. Ali ja sam, zapravo, imala tako malo toga emu sam se mogla nadati i stoga sam, pretpostavljam, bila spremna uhvatiti se za bilo to. Tetia je bila vrlo dobra prema meni dok sam se pokuavala pribrati. Stalno mi je ponavljala: Izdri, Chiyo, izdri. To je jedino to bilo tko od nas moe uiniti na ovome svijetu.
126

Kad sam napokon opet mogla govoriti, zamolila sam Tetiu da postavi ploice negdje gdje ih ja neu moi vidjeti i da moli u moje ime, jer bi to za mene bilo odve bolno. Ali ona je to odbila i rekla mi je kako bih se trebala sramiti to sam uope pomislila na to da okrenem lea vlastitim precima. Pomogla mi je postaviti ploice na jednu policu uz dno stubita, gdje u svako jutro moi moliti pred njima. Nemoj ih nikad zaboraviti, Chiyo-chan, rekla mi je. Oni su sve to ti je ostalo od djetinjstva.

127

i Deveto poglavlje

Pred moj ezdeset i peti roendan jedna mi je prijateljica poslala lanak koji je nasla u nekim novinama i koji je nosio naslov Dvadeset velikih geji u prolosti Giona. Ili je moda bilo trideset velikih geji, ne sjeam se vie. No, tu je bilo moje ime, na popisu, uz malu noticu o mom ivotu, ukljuujui podatak da sam se rodila u Kvotu, to, dakako, nije bilo tono. Uvjeravam te da nije tono ni to da sam bila jedna od dvadeset velikih geji; neki ljudi teko razluuju ono to je stvarno veliko od onog o emu su jednostavno uli govoriti. U svakom sluaju, ja bih bila s veseljem pristala na to da zavrim makar i kao loa i nesretna geja, kao tolike druge sirote djevojke, samo da mi gospodin Tanaka nikad nije napisao ono pismo u kojem mi javlja kako su mi roditelji umrli i kako vjerojatno nikad vie neu vidjeti svoju sestru. Sigurno se sjea kako sam ti rekla da je ono poslijepodne kad sam upoznala gospodina Tanaku bilo najbolje i najgore poslijepodne u mom ivotu. Vjerojatno ti ne trebam objanjavati zato je bilo najgore, ali moda se pita kako sam mogla zamiljati da bi ikad od toga moglo doi ikakvo dobro. Istina je da mi dotad gospodin Tanaka nije donio nita osim patnje, ali on je istodobno zauvijek izmijenio moje obzore. Mi ivimo svoj ivot kao voda koja tee nizbrdo, kreui se manje ili vie u istom pravcu dok ne pljusnemo u neto to nas prisili promijeniti smjer. Da nikad nisam upoznala gospodina Tanaku, moj bi ivot bio jednostavni potoi koji tee od nae pijane kuice do oce-

ana. Gospodin Tanaka je sve to izmijenio kad me je poslao u veliki svijet. Ali odlazak u svijet ne mora nuno znaiti da si zauvijek napustio dom. Bila sam u Gionu ve vie od est mjeseci kad sam primila pismo gospodina Ta-nake, a ipak, kroz itavo to vrijeme, ni u jednom trenutku nisam prestala vjerovati kako u jednog dana pronai negdje bolji ivot s barem jednim dijelom moje obitelji. Samo je polovica mene ivjela u Gionu, druga je polovica ivjela u snovima o povratku kui. Zato snovi mogu biti tako opasni: oni tinjaju poput priguene vatre, a ponekad se vatra rasplamsa i potpuno nas proguta. Ostatak proljea i itavo ljeto nakon tog pisma osjeala sam se izgubljenom poput djeteta na jezeru u magli. Dani su se osipali jedan za drugim, zbrkani i nejasni. Sjeam se samo nekih isjeaka i stalnog osjeaja nesree i straha. Jedne sam hladne veeri, kad je ve stigla i zima, dugo sjedila u sluinskoj sobi i promatrala snijeg kako tiho pada u malo dvorite okiye. Zamiljala sam oca kako kalje za praznim stolom u pustoj kui i majku, toliko mravu da joj tijelo jedva pritie futon. Oteturala sam u dvorite, pokuavajui pobjei od dubokog osjeaja tuge, ali naravno, nikad ne moemo pobjei od tuge koju nosimo u sebi. A onda, u rano proljee, punih godinu dana nakon tih stranih vijesti o mojoj obitelji, neto se dogodilo. Opet je bio travanj i trenje su ponovo bile u punom cvatu; moda je bilo upravo u dan godinu dana nakon pisma gospodina Tanake. Imala sam tada ve blizu dvanaest godina i poela sam pomalo izgledati kao ena, premda je Bua jo uvijek izgledala kao djevojica. Izrasla sam gotovo do svoje pune visine. Tijelo e mi jo godinu ili dvije ostati mravo i kvrgavo poput granice, ali mi je lice ve poelo gubiti

djetinjastu mekou, izotrilo se oko brade i jagodinih kostiju, te se proirilo u gornjem dijelu, dajui mojim oima njihov pravi bademasti oblik. Mukarci na ulici, koji su me do tada primjeivali otprilike koliko i nekakvog goluba,
128

odjednom su me poeli gledati dok bih prolazila. Bilo mi je udno to sam odjednom postala predmetom pozornosti, nakon to me tako dugo nitko nije primjeivao.
129

U svakom sluaju, jednog jutra u travnju, probudila sam se negdje pred zoru iz jednog vrlo udnog sna o bradatom mukarcu. Brada mu je bila tako velika i gusta da su mu crte lica bile potpuno nejasne, kao da ih je netko izbrisao s filma. Stajao je preda mnom i govorio neto ega se nisam sjeala, a onda je odjednom uz glasni tresak odgurnuo ustranu papirnati zaslon s prozora pokraj njega. Probudila sam se mislei da sam ula nekakvu buku u sobi. Ali slukinje su uzdisale u snu. Bua je tiho leala, a iroko joj se lice tromo objesilo na jastuku u dubokom snu. Sve je izgledalo kao i obino, ali sam se ja osjeala nekako udno promijenjena. Imala sam osjeaj kao da gledam svijet koji je nekako drugaiji od onog to sam ga gledala juer uveer, gotovo kao da kroz onaj prozor to se otvorio u mom snu, virim odnekud u taj izmijenjeni svijet. Nikako nisam mogla sebi objasniti to to znai. Ali sam nastavila misliti o tome dok sam tog jutra mela kamenu stazu u dvoritu, sve dok mi u glavi nije poelo zujati, to se obino dogaa kad ti jedna ista misao krui u glavi i nema kamo otii, ba kao pela uhvaena u staklenku. Ubrzo sam odloila metlu i sjela na zemljani prolaz, gdje mi je hladni zrak to je strujao ispod kue ugodno hladio lea. A onda mi je iznenada palo na pamet neto to se zbilo prvih dana mog boravka u Kvotu i to sam otada bila potpuno zaboravila. Samo jedan ili dva dana nakon to su me odvojili od moje sestre, poslali su me jedno popodne da operem neke krpe u dvoritu, kad je odjednom doleprao nekakav noni leptir i sjeo mi na ruku. Maknula sam ga s ruke oekujui da e odletjeti, ali je on poletio poput kamenia preko dvorita i pao na zemlju. Nisam znala je li ve mrtav pao s neba ili sam ga ja ubila, ali me je ta mala smrt duboko dirnula. Divila sam se arama na njegovim krilima, a onda sam ga zamotala u jednu od krpa koje sam prala i sakrila ga ispod kue. Potpuno sam na to bila zaboravila, ali im sam se sjetila te zgode, zavukla sam se ispod kue i traila dok ga nisam nala. Toliko se toga promijenilo u mom ivotu,
130

ak i moj izgled, ali kad sam razmotala leptirov mrtvaki pokrov, on je bio isto onako iznenaujue lijep kao onog dana kad sam ga pokopala. inilo se kao da je odjeven u haljinu priguenih sivih i smeih tonova, poput onog kimona koji je Majka nosila kad bi uveer odlazila igrati mah-jong. Sve je na njemu izgledalo savreno lijepo i tako apsolutno nepromijenjeno. Ako je samo ta jedna stvar ostala ista kao onih prvih dana u Kvotu... Kad sam to pomislila, u glavi mi je zahualo kao da je zapuhao orkan. Pomislila sam kako smo, taj leptir i ja, dvije suprotne krajnosti. Moj je ivot bio nesiguran poput rijeke koja stalno mijenja tok, dok je leptir bio poput kamena, ostajui uvijek isti. Dok sam to mislila, pruila sam ruku kako bih prstom dotaknula njegova barunasta krila, ali kad sam ga dotakla vrhom prsta, odjednom se pretvorio u hrpicu praine, bez ikakvog zvuka i najednom, ne ostavljajui mi trenutak u kojem bih vidjela kako se osipa. Toliko me je to zapanjilo da sam kriknula. Ono huanje u mojoj glavi odjednom je prestalo, imala sam osjeaj kao da sam ula u sredite orkana. Pustila sam da leptirov mrtvaki pokrov i hrpica pepela padnu na zemlju i tek sam tada shvatila ono to me je muilo itavo jutro. Ustajali zrak je izvjetrio. Prolost je ostala iza mene. Moji su roditelji mrtvi i ja to nisam mogla promijeniti. Ali pretpostavljam da sam tih godinu dana i ja bila mrtva. A moja sestra... da, ona je takoer otila, ali ja sam jo uvijek tu. Moda to tebi zvui zbrkano, ali imala sam osjeaj kao da sam se okrenula u suprotni smjer, tako da vie nisam okrenuta natrag, prema prolosti, nego naprijed, prema budunosti. I sad sam se suoila s pitanjem: kakva e biti moja budunost? im se to pitanje uobliilo u mojoj glavi, bila sam apsolutno sigurna, kao nikad u ivotu, da e mi se tog dana ukazati nekakav znak. Zato je onaj bradati mukarac u mome snu otvorio prozor. On mi je govorio: Pripazi na ono to e ti se ukazati. Jer kad to otkrije, to e biti tvoja budunost. Nisam imala vremena razmiljati dalje o tome, jer me je upravo tada zazvala Tetia: Chiyo, doi ovamo!

131

Dakle, hodala sam tim zemljanim prolazom kao u transu. Ne bi me iznenadilo da je Tetia rekla: Hoe znati to te eka? U redu, sluaj... No, ona mije samo pruila dva ukrasa za kosu na komadu bijele svile. Uzmi ovo, rekla je. Samo nebo zna to je Hatsumomo noas izvodila, vratila se u okiyu s tuim ukrasima za kosu. Sigurno je popila vie sakea nego obino. Poi je potraiti u koli, pitaj je ije je ovo i vrati to pravoj vlasnici. Kad sam uzela ukrase, Tetia mi je dala jo i komad papira s popisom drugih stvari koje sam trebala obaviti i rekla mi je da se vratim im sve to obavim. Moda tebi ne zvui tako udno da se netko moe vratiti kui s tuim ukrasima za kosu, ali za geju je to, zapravo, isto kao da se vratila kui u tuem donjem rublju. Jer, vidi, zbog svoje komplicirane frizure, geja ne pere kosu svakog dana. Prema tome, ukras za kosu smatra se vrlo intimnim predmetom. Tetia ih ak nije htjela dodirnuti, zato ih je drala na komadu svile. Umotala ih je u svilu prije nego to mi ih je predala, tako da su izgledali isto kao onaj zamotuljak s mrtvim leptirom to sam ga drala u rukama prije nekoliko minuta. Dakako, znak ne znai nita ako ga ne zna protumaiti. Stajala sam tamo i zurila u zamotuljak svile u Tetiinim rukama, sve dok mi ona nije rekla: Nebesa, uzmi to ve jednom! Kasnije, dok sam ila prema koli, razmotala sam svilu kako bih bolje pogledala ukrase. Jedan je bio ealj od crnog laka u obliku zalazeeg sunca, s cvjetiima naslikanim zlatnom bojom oko vanjskog ruba, a drugi tapi od svijetlog drveta s kuglicom jantara na vrhu, privrenom izmeu dva bisera. ekala sam ispred kolske zgrade dok nisam ula udarac zvona koji je oznaio svretak sata. Ubrzo su kroz vrata nagrnule djevojke u svojim bijelim i modrim haljinama. Hatsumomo je prije spazila mene nego ja nju i prila mi je s jednom drugom gejom. Moda se pita zato je ona uope bila u koli, budui da je ve bila vrsna ple-

aica i sigurno je znala sve to jedna geja treba znati. Meutim, ak su i najpoznatije geje nastavljale polaziti naprednu poduku iz plesa tijekom itave svoje karijere, neke od njih ak i nakon to bi prele pedeset ili ezdeset godina. Gle, gle, rekla je Hatsumomo svojoj prijateljici. Mislim da je ovo korov. Vidi, kako je visok! To je bio njezin nain da mi se naruga to sam toliko narasla, jer sam sad bila za prst via od nje. Poslala me je Tetia, gospoo, rekla sam, da saznam ije ste ukrase za kosu noas ukrali. Smijeak na Hatsumominom licu naglo se ugasi. Istrgnula mi je zamotak iz ruke i razmotala svilu. Pa, ovo nije moje... rekla je. Odakle ti to? Oh, Hatsumomo-san! rekla je druga geja. Zar se ne sjea? Ti i Kanako povadile ste ukrase iz kose dok ste igrale onu glupu igru sa sucem Uwazumijem. Kanako je vjerojatno otila kui s tvojim ukrasima, a ti s njezinima. Fuj, odvratno, rekla je Hatsumomo. to misli, kad je Kanako zadnji put oprala kosu? U svakom sluaju, njezina je okiya odmah do tvoje. Odnesi joj te ukrase, hoe? Reci da u poslije doi po svoje i neka ih ne pokuava zadrati. Druga geja uzme zamotak s ukrasima i ode. Oh, nemoj jo otii, mala Chiyo, zadrala me je Hatsumomo. Hou ti neto pokazati. Vidi onu mladu djevojku tamo, onu to upravo izlazi kroz vrata. Zove se Ichikimi. Pogledala sam Ichikimi, ali Hatsumomo nije nita vie rekla o njoj. Ne poznajem je, rekla sam. Ne, jasno da je ne poznaje. Ona nije nita posebno. Malo je priglupa i nezgrapna kao da je bogalj. No, mislila sam da e te moda zanimati kako e ona ipak biti geja, a ti nee. Mislim da mi Hatsumomo nije mogla rei nita okrutnije od toga. Ve sam godinu i pol bila osuena na muan ivot slukinje. inilo mi se da je preda mnom ivot to slii dugakoj stazi koja nikud ne vodi. Neu rei da sam eljela postati geja, ali sasvim sigurno nisam eljela ostati slukinja. Dugo sam ostala stajati u vrtu kole, gledajui djevojke mojih godina kako ivahno avrljajui prolaze pokraj mene. One su samo ile kui na ruak, ali u
133

132

mojim su oima ile s jednog vanog zadatka na drugi, njihov je ivot imao svrhu, dok su mene ekali tako triavi zadaci kao to je ribanje kamenih ploa u dvoritu. Kad se vrt ispraznio, odjednom sam se zabrinula da nije to moda znak koji sam ekala: ostale e mlade djevojke u Gionu otii dalje i napredovati u ivotu, a ja u ostati tu gdje sam. Ta me je pomisao toliko prestraila da nisam vie mogla ostati tamo u vrtu, onako sama. Pola sam niz aveniju Shijo i skrenula prema rijeci Kamo. Golemi transparenti na kazalitu Minamiza najavljivali su za to popodne izvedbu kabuki drame Shibaraku, a to je jedna od naih najslavnijih drama, premda ja tada nita nisam znala o kabukiju. Mnotvo se ljudi uspinjalo stepenicama prema ulazu u kazalite. Meu mukarcima u zapadnjakim odijelima ili kimonima, nekoliko se geja isticalo jarkim bojama svojih kimona poput jesenskog lia na tamnoj vodi rijeke. Ovdje sam ponovo vidjela kako ivot, buan i pun uzbuenja, prolazi mimo mene. Pobjegla sam s avenije u jednu sporednu ulicu koja je vodila do rjeice Shirakavve, ali i tu su mukarci i geje urili mimo mene i svaiji mi se ivot inio ispunjen nekom svrhom i ciljem. Kako bih odagnala te bolne misli, okrenula sam se rjeici, ali - kako okrutno! - ak je i Shirakawa tekla s ciljem, prema rijeci Kamo i odatle u zaljev Osaka i Unutranje more. inilo se da me posvud eka ista poruka. Sruila sam se na niski kameni zid uz obalu rjeice i gorko zaplakala. Osjeala sam se kao kakav naputeni otok usred oceana, otok bez prolosti, ali i bez budunosti. Mislila sam da sam tako duboko utonula u svoju tugu da do mene vie ne moe stii ljudski glas dok nisam zaula jedan muki glas kako govori: Zaboga, dan je previe lijep za toliku tugu. Obino neki mukarac na ulicama Giona ne bi zapazio djevojicu poput mene, pogotovo ako bi cmizdrila i pravila budalu od sebe. Ukoliko bi me ipak primijetio, sigurno mi se ne bi obratio, osim da mi naredi neka mu se maknem s puta ili neto slino. Meutim, ovaj se mukarac nije samo potrudio da mi neto kae, nego mi je uz to rekao neto ljubazno. Obratio mi se onako kako bi se o134

bratio nekoj mladoj eni iz ugledne obitelji, moda keri nekog svog dobrog prijatelja. Na trenutak mi se u duhu ukazao svijet posve drugaiji od onog koji sam oduvijek poznavala, svijet u kojem su prema meni postupali pravedno, ak ljubazno, svijet u kojem oevi nisu prodavali svoje keri. Buka i komeanje onog mnotva ljudi oko mene s ciljem i svrhom u ivotu kao da je odjednom prestala, odnosno barem sam je ja prestala biti svjesna. A kad sam se podigla da pogledam mukarca koji mi se obratio, imala sam osjeaj kao da sam svu svoju tugu i nesreu ostavila iza sebe na onom zidu. Rado u ti ga pokuati opisati, ali ne mogu se sjetiti drugog naina nego da ti ispriam o jednom stablu na rubu strme obale u Yoroidu. To je stablo, zbog vjetra, bilo glatko poput onih komada drveta to ih more izbaci na obalu, a kad mi je bilo etiri ili pet godina, jednog sam dana otkrila na njemu lice mukarca. To jest, otkrila sam na deblu jedan glatki komad poput tanjura, s dvije otre izboine na krajevima to su sliile na jagodine kosti. Te su izboine bacale sjene koje su podsjeale na one duplje, a ispod njih je jedna blaa izboina podsjeala na nos. itavo je to lice bilo malo ukoeno na jednu stranu i ispitlji-vo me gledalo, izgledalo mi je kao lice ovjeka koji s isto toliko sigurnosti zna svoje mjesto na ovome svijetu kao to to zna neko stablo. Bilo je neeg duboko zamiljenog u tom licu i ja sam zamiljala da sam pronala lice Bude. Mukarac koji mi se obratio tamo na ulici imao je isto takvo iroko, spokojno lice. tovie, crte lica bile su mu tako glatke i vedre, imala sam osjeaj kao da e mirno tamo stajati sve dok ja ne prestanem biti tuna. Mogao je imati oko etrdeset pet godina, a sijeda mu je kosa bila glatko zaeljana prema natrag. Ali nisam mogla dugo gledati u njega. inio mi se tako otmjenim da sam pocrvenjela i skrenula pogled. Dva mlaa mukarca stajala su uz njega s jedne strane, dok mu je s druge strane stajala jedna geja. ula sam kako mu geja tiho kae: Zaboga, ona je samo slukinja! Valjda je udarila nonim palcem o neto dok je trala ku135

i; .

ili

piti neku stvar po koju su je poslali. Sigurna sam da e ubrzo naii netko tko e joj pomoi. Kad bih barem i ja imao takvu vjeru u ljude kao ti, Izuko-san, odgovorio joj je mukarac. Predstava bi trebala poeti za koji trenutak. Doista, predsjednie, mislim da ne biste vie trebali tratiti vrijeme... Hodajui ulicama Giona i obavljajui razne zadatke na koje bi me poslali, esto sam ula kako mukarce oslovljavaju takvim titulama kao to je ef odjela ili povremeno potpredsjednik. Ali rijetko kad sam ula da se nekome obraaju s predsjednie. Obino su mukarci koje su tako oslovljavali bili elavi i namrteni, te bi bahato koraali ulicom praeni jatom niih slubenika koji su urili za njima. Ovaj je mukarac preda mnom bio toliko drugaiji od uobiajenog predsjednika da je ak i tako neiskusnoj djevojici kakva sam bila ja odmah bilo jasno kako njegova kompanija ne moe biti neka strano vana kompanija. Predsjednik neke vane kompanije nikad se ne bi zaustavio da porazgovara sa mnom. Hoe rei kako je ostati ovdje i pomoi ovoj djevojici puko traenje vremena, rekao je predsjednik. O, ne, rekla je geja. Radi se vie o tome da nemamo vremena. Moda smo ve zakasnili na prvi prizor. Dakle, Izuko-san, sigurno si i sama neko bila u ovakvom stanju u kakvom je sad ova djevojica. Ne moe tvrditi da je ivot geje uvijek lak. Mislio bih da bi ti prva... Ja sam bila kao ona? Predsjednie, ne mislite valjda... da sam se ovako sramotila na javnom mjestu? Predsjednik se na to okrene onoj dvojici mladih mukaraca i zamoli ih neka odvedu Izuko u kazalite. Oni se naklone i odu, a predsjednik ostane sa mnom. Dugo me je gledao, ali mu se ja nisam usudila uzvratiti pogled. Napokon sam rekla: Molim vas, gospodine, istina je ono to ona kae. Ja sam samo glupa djevojica... molim vas, nemojte zbog mene kasniti u kazalite. Ustani na trenutak, rekao mi je. Nisam se usuivala ne posluati ga, iako nisam imala pojma to hoe. Kako se pokazalo, on je samo izvukao
136

rupi iz depa i obrisao mi s lica zrnce pijeska koje mi se tu zalijepilo kad sam plakala na zidu. Dok sam mu bila tako blizu, osjetila sam miris talka na njegovoj glatkoj koi i to me je sjetilo onog dana kad je neak Cara Taisha doao u nae selo. On je samo iziao iz automobila i proetao se do zaljeva i natrag, kimajui glavom ljudima koji su kleali pred njim, odjeven u prvo zapadnjako odijelo koje sam ikad vidjela, jer ja sam ga kriom pogledala, iako je to bilo zabranjeno. Sjeam se i toga da su mu brkovi bili uredno podrezani, za razliku od dlaka na licima mukaraca u naem selu, koje su rasle kako su htjele, poput korova uz cestu. Nikad dotad nije u nae selo dola bilo kakva vana linost. Mislim da smo se svi osjeali dotaknuti njegovom veliinom i dostojanstvom. U ivotu se ponekad susreemo sa stvarima koje nismo u stanju razumjeti, jer nikad nismo vidjeli nita slino. Carev je neak ostavio na mene takav dojam - i sada predsjednik. Kad mi je obrisao s lica pijesak i suze, uhvatio me za bradu i podigao mi glavu. Eto... ti si lijepa djevojka i nema se ega sramiti, rekao je. A ipak me se boji pogledati. Netko je bio okrutan prema tebi... ili je moda ivot bio okrutan. Ne znam, gospodine, rekla sam, premda sam, dakako, vrlo dobro znala. Nitko od nas ne nalazi u ovom svijetu onoliko ljubaznosti koliko bi nam trebalo, rekao mi je i na trenutak primirio kao da mi eli rei neka ozbiljno razmislim o tome to mi je rekao. Ja sam vie od svega eljela jo jednom vidjeti glatku kou njegova lica, njegovo iroko elo i one kapke poput listia mramora iznad blagih oiju, ali izmeu nas je postojao takav jaz, s obzirom na njegov i moj drutveni poloaj. Ipak sam na posljetku dopustila da mi oi na trenutak polete gore, ali sam odmah pocrvenjela i tako brzo skrenula pogled da on moda nije ni primijetio da sam susrela njegov pogled. Ali kako bih opisala ono to sam u tom kratkom trenutku vidjela? Gledao me je kao to neki glazbenik gleda svoj instrument trenutak prije nego to e na njemu zasvirati, s razumijevanjem i potpunim pozna137

vanjem. Osjeala sam kako mi moe zaviriti u duu, kao da sam dio njega. Kako bih voljela biti instrument na kojem e on svirati! Trenutak kasnije zavukao je ruku u dep i neto izvadio. Voli li vie slatku ljivu ili vinju? upitao me je. Molim, gospodine? Mislite... jesti? Malo prije sam proao pokraj prodavaa struganog leda prelivenog sirupom. Ja sam to prvi put kuao kad sam ve bio odrastao, ali bih sigurno uivao u tome dok sam bio dijete. Uzmi ovaj novi i kupi sebi tu poslasticu. Uzmi i moj rupi, tako da poslije moe obrisati lice, rekao je. I zatim je stavio novi posred rupia, napravio od rupia smotuljak i pruio mi ga. Od trenutka kad sam prvi put ula predsjednikov glas, zaboravila sam na to da traim znak koji e mi rei kakva e biti moja budunost. Meutim, kad sam vidjela taj smotuljak u njegovoj ruci, toliko slian onom smotuljku s mrtvim leptirom, shvatila sam da sam napokon nala znak koji sam traila. Uzela sam smotani rupi i zahvalila mu dubokim naklonom, a pokuala sam mu i rei koliko sam mu zahvalna, iako sam sigurna da moje rijei nisu izrazile svu puninu mojih osjeaja. Nisam mu se zahvaljivala za novi, ak ni za to to se zaustavio da mi pomogne. Zahvaljivala sam mu se za... pa, za neto, to ni sad nisam sigurna mogu li objasniti. Sto mi je pokazao kako na svijetu postoji jo neto osim okrutnosti, pretpostavljam. S bolom u srcu gledala sam ga kako odlazi; ali to je bio nekakav ugodan bol, ako tako neto postoji. Hou rei, tuan si kad vidi da se zavrava najuzbudljivija veer u tvom ivotu, ali i zahvalan to si to doivio. U tom kratkom susretu s predsjednikom, ja sam se od izgubljene djevojice suoene sa ivotom u kojem je ne oekuje nita osim praznine, promijenila u djevojku iji ivot ima svrhu. Moda se ini udnim da jedan sluajan susret na ulici moe dovesti do takve promjene. Ali ponekad je ivot takav, zar ne? A ja stvarno mislim, da si bio tamo sa mnom i vidio ono to sam ja vidjela, osjetio ono to sam ja osjetila, isto bi se dogodilo i s tobom.
138

Kad mi se predsjednik izgubio iz vida, pourila sam se natrag uz ulicu, traei prodavaa slatkog leda. Dan nije bio osobito topao i nije mi se jeo strugani led, ali kupovanjem slastice jo u malo produiti susret s predsjednikom. I tako sam kupila papirnati tuljac s nastruganim ledom prelivenim sirupom od vianja i otila ponovo sjesti na onaj isti zidi. Okus sirupa inio mi se nekako iznenaujue bogat, ali mislim da je to bilo samo zato to su mi svi osjeti bili izotreni. Da sam geja kao ona Izuko, pomislila sam, neki bi takav mukarac moda provodio vrijeme u mom drutvu. Nikad nisam mislila da bih mogla zavidjeti gejama. Naravno, doveli su me u Kvoto kako bih to postala, ali sve do sada mislila sam samo na to kako bih pobjegla. Sad sam shvatila neto to sam bila previdjela: smisao nije u tome da postanem geja, nego da budem geja. Postati geja... pa, to ba i nije nekakav ivotni cilj. Ali biti geja... sad sam na to gledala kao na stepenicu koja me vodi do neeg drugog. Ako je moja procjena bila tona, predsjednik vjerojatno nije imao vie od etrdeset pet godina. Mnoge su geje postigle golemi uspjeh do svoje dvadesete godine. Ona geja Izuko vjerojatno nema vie od dvadeset i pet godina. Ja sam jo uvijek dijete, tek sam trebala navriti dvanaest godina... ali za dvanaest godina imat u dvadeset i etiri. A predsjednik? On tada nee imati vie godina nego to ih gospodin Tanaka ima ve sada. Novi koji sam dobila od predsjednika vrijedio je mnogo vie nego to mi je bilo potrebno za obian tuljac struganog leda. U ruci sam stiskala sitni koji mi je prodava vratio - tri novia razliitih veliina. Prvo sam pomislila kako u ih zauvijek sauvati, ali sam onda shvatila kako ih mogu upotrijebiti za neto mnogo vanije. Pohitala sam do avenije Shijo i trala sve do njezina kraja na istonom rubu Giona, gdje se nalazio gionski hram. Uspela sam se stubama, ali se nisam usudila proi ispod golemih dvokatnih ulaznih vrata natkrivenih krovom sa irokom strehom, nego sam ih zaobila. Prela sam dvorite posuto ljunkom, uspela se uz jo jedan niz

139

Deseto poglavlje i
stuba i ula kroz torii vrata u samo svetite. Tu sam ubacila one novie u kutiju za milodare, premda bi mi ti novii dostajali za bijeg iz Giona, i potom sam, pljesnuvi tri puta rukama i naklonivi se, objavila svoju prisutnost bogovima. vrsto sam stisnula oi i sklopila ruke, molei bogove neka mi dopuste da nekako postanem geja. Otr-pjet u napore kolovanja, otrpjet u sve muke, samo neka mi se prui prilika privui pozornost nekog mukarca kao to je predsjednik. Kad sam otvorila oi, jo uvijek sam ula buku prometa s avenije Higashi-Oji. Kronje stabala umjele su pod naletom vjetra kao i trenutak ranije. Nita se nije promijenilo. A jesu li bogovi uli moju molitvu, ja to nisam mogla znati. Mogla sam samo spremiti predsjednikov rupi u rukav svog kimona i ponijeti ga sa sobom u o-kiyu.

Jednog jutra nekoliko mjeseci kasnije, dok sam odlagala ro pothaljine - one od lagane svile za ljeto - i iznosila hitoe potkoulje - one bez podstave, koje se nose u rujnu, doekao me u ulaznom predsoblju takav uasan smrad da sam ispustila naramak odjee koju sam nosila. Smrad je dolazio iz Bakiine sobe. Otrala sam na kat po Tetku jer sam odmah znala da se moralo dogoditi neto strano. Tetia je epajui sila dolje to je bre mogla i kad je ula u sobu, nala je Bakicu mrtvu na podu, a umrla je na jako udan nain. Bakica je u svojoj sobi imala jedinu elektrinu grijalicu u okiyi. Palila ju je svake noi, osim u doba ljetnih vruina. Sad, kad je doao rujan i kad smo se spremali ljetne pothaljine zamijeniti jesenskima, Bakica ju je ponovo poela upotrebljavati. To ne znai da je zahladilo: mi mijenjamo odjeu prema kalendaru, a ne prema stvarnoj temperaturi, a Bakica je na isti nain upotrebljavala grijalicu. Bila je upravo nerazumno vezana za tu grijalicu, valjda zato to je tolike noi u svom ivotu provela smrzavajui se od hladnoe. Ujutro bi obino omotala icu oko grijalice i gurnula je uza zid. Tijekom vremena vrui je metal otopio izolaciju, tako da je gola ica dola u dodir s grijalicom i itava je grijalica bila pod naponom. Policija nam je rekla da je Bakica, im ju je dotaknula tog jutra, odmah izgubila svijest, a moda ju je struja odmah i ubila. Kad se sruila na pod, pala je licem na vreli metal grijalice. Odatle onaj straan
141

140

smrad. Sreom, ja ju nisam vidjela, samo sam joj kroz vrata vidjela noge, koje su izgledale poput tankih grana omotanih zguvanom svilom.

Sljedeih tjedan ili dva, kao to moe zamisliti, imali smo strano puno posla, ne samo oko temeljitog ienja kue, jer u intoizmu nita nije toliko neisto kao smrt, nego i oko pripremanja kue: postavljanja svijea, plitica s hranom kao rtvenom ponudom, vjeanja lampiona na ulazu, postavljanja stolia za aj, pladnjeva za novac koji su donosili posjetitelji, i tako dalje. Toliko smo imali posla da se kuharica jedne veeri razboljela i morali smo pozvati lijenika, ali se pokazalo da joj je pozlilo samo zbog toga to prethodne noi nije spavala vie od dva sata, to itav dan nije sjela i to je pojela samo jednu zdjelicu prazne juhe. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako Majka gotovo rastrono troi novac, naruujui itanje sutri za Bakicu u hramu Chion-in, naruujui od pogrebnika lotosove aranmane; sve to usred najvee ekonomske krize. Isprva sam mislila kako takvo njezino ponaanje svjedoi o njezinim dubokim osjeajima prema Bakici, ali sam kasnije shvatila o emu se, zapravo, radi: naime, praktiki e cijeli Gion proi kroz nau okiyu, svi e doi iskazati Bakici posljednji put svoje potovanje, a zatim e, krajem tjedna, prisustvovati pogrebu. Majka se nije smjela pred njima osramotiti. Kroz nekoliko je dana doista itav Gion proao kroz nau okiyu, odnosno barem se tako inilo, a svakom je posjetitelju trebalo ponuditi aj i slatkie. Majka je zajedno s Teticom, primala vlasnice ajana i gospodarice okiya, kao i niz slukinja koje su poznavale Bakicu, zatim trgovce, vlasuljare i frizere, veinom mukarce, te dakako, brojne geje. Starije su geje poznavale Bakicu iz vremena kad je i ona radila kao geja, dok mlae nikad nisu ni ule za nju; one su dolazile iz potovanja prema Majci ili u nekim sluajevima zato to su na neki nain bile povezane s Hatsumomo.
142

Moj je posao u toj sveopoj guvi bio otpratiti posjetitelje do primae sobe, gdje su ih ekale Majka i Tetia. Radilo se o samo nekoliko koraka, ali ne bi bilo dolino pustiti posjetitelje da sami odlaze do sobe, a osim toga morala sam pamtiti kojem licu pripada koji par obue, jer je moja dunost bila odnijeti cipele u sluinsku sobu kako ne bi zakrile ulazni prostor i potom ih ponovo iznijeti u pravom trenutku. Isprva sam imala tekoa. Nisam mogla piljiti gostima u oi, jer bi to bilo nepristojno, a kratak pogled na njihova lica nije mi bio dostatan. No, ubrzo sam se dosjetila kako samo trebam dobro pogledati kakav tko ima kimono. Drugog ili moda treeg popodneva, vrata su kliznula ustranu i uao je jedan kimono, koji mi se odmah uinio ljepim od svih koje sam vidjela na naim goama. Bio je dolino taman: jednostavna crna haljina s ukrasnim simbolom, ali su zelene i zlatne trave uz donji rub izgledale tako bogato da sam pomislila kako bi ribarske ene i knri u Yoroidu bile zadivljene kad bi ovako neto vidjele. Goa je dola u pratnji slukinje, to me je navelo na pomisao kako je to neka vlasnica ajane ili gospodarica okiye, jer vrlo je malo geja moglo sebi priutiti takav troak. Dok je ona gledala u mali shinto oltar u naem ulazu, kriom sam joj pogledala lice. Savreni oval njenog lica odmah me je podsjetio na jedan crte tuem u Tetiinoj sobi koji je prikazivao kurtizanu iz razdoblja Heian od prije tisuu godina. Nije bila tako blistavo lijepa kao Hatsumomo, ali su joj crte lica bile tako savreno oblikovane da sam se osjetila jo beznaajnijom nego inae. I odjednom sam shvatila tko je ta ena. Geja Mameha, vlasnica onog kimona koji sam unitila jer me je Hatsumomo na to natjerala. Premda ja, zapravo, nisam bila kriva za to to se dogodilo s tim kimonom, dala bih haljinu koju sam imala na sebi samo da se ne moram s njom susresti. Spustila sam glavu kako bih sakrila lice dok sam nju i njezinu slukinju vodila do primae sobe. Nisam mislila da e me prepoznati, jer sam bila sigurna da mi nije vidjela lice kad sam
143

dola vratiti kimono, a ak i da me je vidjela, otada su prole dvije godine. A slukinja koja je sada bila s njom nije bila ona ista mlada ena koja je preuzela od mene kimono i kojoj su se oi ispunile suzama. Ipak, odahnula sam kad sam se napokon mogla nakloniti i ostaviti ih u primaoj sobi. Kad su se dvadeset minuta kasnije Mameha i njezina slukinja spremale za odlazak, donijela sam im cipele i stavila ih na stepenicu u ulaznom prostoru, jo uvijek pognute glave i jo uvijek jednako nervozna kao i ranije. Kad je slukinja odgurnula vrata, ponadala sam se da je kraj mojim mukama. Meutim, umjesto da izae, Mameha je ostala stajati u ulazu. To me je zabrinulo i bojim se da mi mozak nije ba najbolje saobraao s oima, jer iako sam znala kako to ne bih smjela raditi, podigla sam glavu i pogledala je. Uasnula sam se kad sam vidjela da Mameha gleda u mene. Kako se zove, djevojice? upitala me je glasom koji se meni uinio vrlo strogim. Rekla sam joj da se zovem Chiyo. Ustani, Chiyo. Htjela bih te pogledati. Posluala sam je, ali da sam mogla natjerati svoje lice da se stisne u kuglicu i nestane, kao kad proguta valjuak, sigurno bih to uinila. Hajde, pusti da te pogledam! rekla je Mameha. Dri se kao da broji prste na nogama. Podigla sam glavu, ali ne i oi, na to je Mameha nestrpljivo uzdahnula i naloila mi da je pogledam. Kakve neobine oi! rekla je. Mislila sam da mi se priinilo. to bi ti rekla, Tatsumi, kakva je to boja? Njezina se slukinja vrati u ulazni prostor i pogleda me. Sivo-plava, gospoo, odgovorila je. Tono bih to i ja rekla. Dakle, to misli, koliko djevojaka u Gionu ima ovakve oi? Nisam znala pita li Mameha to mene ili Tatsumi, ali ni ona ni ja nismo odgovorile. Mameha me je gledala s nekakvim udnim izrazom na licu, kao da se usredotoila na neto, tako mi se inilo. A onda se, na moje veliko olakanje, ispriala i otila.

Bakiin je pogreb bio tjedan dana kasnije; dan i sat pogreba odredio je gatar. Nakon pogreba smo ponovo uredili okiyu, ali uz neke promjene. Tetia se preselila dolje, u Bakiinu sobu, dok je Bua, koja je uskoro trebala zapoeti svoj pripravniki sta kao geja, dobila bivu Tetiinu sobu. Uz to su tijekom sljedeeg tjedna stigle dvije nove slukinje, obje srednjih godina i vrlo energine. Moda se ini udno to je Majka uzela nove slukinje sada kad nas je zapravo bilo manje u okiyi, ali u stvari, okiya je uvijek imala manje posluge nego to je trebalo, jer Bakica nije podnosila da se po kui mota puno ljudi. I jo jedna, posljednja promjena: Bua je osloboena svih kunih poslova. Umjesto toga morala je sve svoje vrijeme provoditi u vjebanju raznih vjetina o kojima ovisi uspjeh geje. Obino se djevojkama nije davalo mnogo prilike za vjebanje, ali sirota je Bua sporo uila i ako je ikad itko trebao dodatno vrijeme za vjebu, onda je to bila ona. Bilo mi ju je teko gledati kako svaki dan klei na galeriji i satima vjeba shamisen dok bi joj jezik izvirivao iz kuta usana kao da pokuava polizati obraz. Nasmijeila bi mi se svaki put kad bi nam se susreli pogledi i uope je, moram rei, bila mila i dobroudna djevojka. Ali ja sam ve teko nosila breme strpljenja, ekajui da se u mom ivotu otvore neka vrataca koja se moda nikad nee otvoriti, a koja bi sigurno predstavljala jedinu priliku koja e mi se ikad pruiti. A sad sam morala gledati kako se nekome drugome irom otvaraju vrata u budunost. Katkad bih nou izvadila rupi koji mi je dao predsjednik i leala bih na futonu udiui miris talka. Oistila bih um od svega ostalog i usredotoila bih se na njegovu pojavu i osjeaj toplog sunca na mom licu i tvrdog kamenog zidia na kojem sam sjedjela onog dana kad sam ga upoznala. On je bio moj bodhisatva s tisuu ruku koji e mi pomoi. Nisam znala kako e njegova pomo doi do mene, ali sam se molila da doe. Pred kraj prvih mjesec dana nakon Bakiine smrti, jedna od novih slukinja dola je k meni jednog popodne145

144

va i rekla mi kako imam posjet. Vrijeme je bilo neuobiajeno toplo za listopad i itavo mi je tijelo bilo vlano od znoja nakon to sam starim, runim usisivaem istila tatamije u novoj Buinoj sobi koja je jo donedavno bila Tetiina. Bua je imala naviku krijumariti u sobu kolaie od rie, tako da je sobu esto trebalo temeljito istiti. Obrisala sam se mokrim runikom to sam bre mogla i pourila dolje, gdje me je na ulazu ekala neka mlada ena u kimonu slukinje. Kleknula sam i poklonila joj se. Tek kad sam je drugi put pogledala, vidjela sam da je to slukinja koja je prije nekoliko tjedana pratila Mamehu kad je Mameha dola u nau okiyu izraziti suut. Raalostila sam se kad sam je prepoznala. Bila sam sigurna da me ekaju nekakve neprilike. Meutim, kad mi je mahnula da siem u ulazni prostor, navukla sam cipele i pola za njom na ulicu. alju li te ponekad u grad neto obaviti, Chiyo? upitala me je. Toliko je vremena prolo od mog pokuaja bijega da me vie nisu drali zatoenu u okiyi. Nisam imala pojma zato me to pita, ali sam joj potvrdno odgovorila. Odlino, rekla je. Pobrini se da te poalju u grad sutra popodne u tri sata, a ja u te ekati kod malog mosta na Shirakavvi Dobro, gospoo, rekla sam, ali smijem li pitati zato? Sutra e saznati, odgovorila mi je i malo nabrala nos te sam pomislila kako me zadirkuje.

Nije mi bilo nimalo drago to Mamehina slukinja hoe da nekamo idem s njom, vjerojatno k Mamehi, mislila sam, koja e me grditi zbog onog kimona. No, ipak sam sutradan nagovorila Buu da me poalje obaviti neto to zapravo nije bilo potrebno obaviti. Bua se bojala da bi zbog toga mogla imati neprilika, ali je pristala kad sam joj obeala da u joj se nekako oduiti. I tako me je u tri popodne zazvala iz dvorita: Chiyo-san, hoe li, molim te, otii u grad i kupiti mi nove ice za shamisen i nekoliko kabuki revija? Rekli su joj da ita kabuki revije zbog obrazovanja. Zatim je, jo glasnije, dodala: Je li to u re146

du, Tetie? Tetia nije odgovorila, jer je otila gore na kat malo prilei. Izala sam iz okiye i pola uz Shirakawu do mostia koji je u strmom luku prelazio rjeicu i vodio u dio Giona koji se zove Motoyoshi-cho. Kako je vrijeme bilo lijepo i toplo, prilino je mnogo mukaraca i geja etalo uz obalu, divei se tunim trenjama kojih su grane visjele nad povrinom vode. Dok sam ekala Mamehinu slukinju kraj mostia, promatrala sam jednu skupinu stranih turista koji su doli vidjeti slavnu etvrt Gion. To nisu bili prvi stranci koje sam vidjela u Kvotu, ali su mi ovi izgledali udno: ene su imale velike noseve i jarko obojenu kosu, a mukarci su bili tako visoki i samopouzdano su koraali, udarajui petama o plonik. Jedan je od mukaraca pokazao rukom na mene i rekao neto na nekom stranom jeziku, na to su se svi okrenuli i pogledali me. Meni je bilo toliko neugodno da sam se pretvarala kako sam nala neto na ploniku, jer sam tako mogla unuti i sakriti se od njihovih pogleda. Napokon je stigla Mamehina slukinja i ba kao to sam se bojala, povela me preko mosta i uz obalu do onih istih vrata gdje su mi Hatsumomo i Korin predale kimono i poslale me s njime uza stube. inilo mi se strano nepravedno to u ponovo imati neprilika zbog tog kimona -i to nakon toliko vremena. No, kad je slukinja odgurnula vrata, popela sam se gore kroz sivi polumrak stubita. Kad smo stigle na vrh stuba, ostavile smo obuu pred vratima i ule u stan. Chiyo je ovdje, gospoo! povikala je slukinja. ula sam Mamehu kako dovikuje iz stranje sobe: U redu, hvala, Tatsumi! Slukinja me povela do jednog stola pokraj otvorenog prozora i ja sam tu kleknula, pokuavajui prikriti nervozu. Ubrzo je dola jedna druga slukinja i donijela mi aj, jer, kako se pokazalo, Mameha nije imala jednu, nego dvije slukinje. Ja sasvim sigurno nisam oekivala da e mi posluiti aj i zapravo, tako neto nisam doivjela jo od one veere u kui gospodina Tanake prije nekoliko go147

dina. Naklonila sam se da joj zahvalim i srknula nekoliko gutljaja, kako ne bih ispala nepristojna. Nakon toga sam jo dugo tamo sjedila i ekala, oslukujui um vode izvana, jer je tu Shirakawa prelazila preko umjetno sagraenih stepenica u njezinu koritu. Mamehin stan nije bio velik, ali je zato bio izvanredno elegantan, zastrt tatami strunjaama koje su oigledno bile nove, jer su imale ukastozeleni sjaj i mirisale na slamu. Ako si ikad pozornije pogledao tatami strunjau, vjerojatno si primijetio da je opivena tkaninom, obino je to samo tamna pamuna ili lanena traka, ali ove su bile opivene svilom sa zlatnim i zelenim uzorkom. U jednoj udubini u zidu nedaleko od stola visio je svitak ispisan prekrasnim znakovima. Kasnije sam saznala da je taj svitak Mamehi poklonio slavni kaligraf Matsudaira Koichi. Ispod njega, na niskom drvenom postolju, aranman rascvalih grana svibe uzdizao se iz plitke posude nepravilna oblika i raspucale glazure duboko crne boje. Meni se ta posuda uinila udnom, ali zapravo ju je Mamehi poklonio nitko drugi nego Yoshida Sakuhei, veliki majstor setoguro stila u keramici, koji je proglaen ivuim nacionalnim blagom u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Napokon je Mameha izila iz stranje sobe, odjevena u prekrasan ukasti kimono s uzorkom vode oko donjeg ruba. Okrenula sam se na tatamiju prema njoj i poklonila joj se do zemlje dok je ona dolebdjela preko sobe do stola, spustila se na koljena suelice meni, srknula aj koji joj je slukinja posluila i zatim rekla: Onda... Chiyo, zar ne? Zato mi ne ispria kako si uspjela izai iz okiye? Sigurna sam da gospoa Nitta ne voli kad joj slukinje obavljaju privatne poslove usred dana? Uope nisam oekivala ovakvo pitanje. U stvari, nisam se mogla sjetiti to bih rekla, premda sam znala da je nepristojno ne odgovoriti na pitanje. Mameha je samo srkala aj i gledala u mene s dobroudnim izrazom na svom savreno ovalnom licu. Ti misli da u te grditi. Ali mene samo zanima jesi li se dolaskom ovamo izloila neprilikama.
148

Osjetila sam veliko olakanje kad sam to ula. Ne, gospoo, odgovorila sam. Poslali su me po ice za shamisen i kabuki revije. Oh, fino, ja toga imam koliko hoe, rekla je Mameha i pozvala slukinju, te joj naloila da donese ice i revije i stavi ih na stol ispred mene. Ponesi to sa sobom kad bude odlazila pa te nitko nee pitati gdje si bila. A sad mi neto reci. Kad sam dola u vau okiyu izraziti suut, vidjela sam jo jednu djevojku tvojih godina. To je sigurno bila Bua. Je li imala jako okruglo lice? Mameha me upita zato tu djevojku zovem Bua i kad sam joj odgovorila, nasmijala se. Ta djevojka, Bua, nastavila je, kako se ona slae s Hatsumomo? Pa, gospoo, odgovorila sam, rekla bih da Hatsumomo njoj poklanja isto toliko pozornosti koliko i nekom listu koji je doleprao u dvorite. Kakva pjesnika usporedba... list koji je doleprao u dvorite. Odnosi li se Hatsumomo i prema tebi tako? Otvorila sam usta da joj odgovorim, ali zapravo, nisam znala to bih rekla. Gotovo nita nisam znala o Mamehi, a ne bi bilo pristojno govoriti loe o Hatsumomo pred bilo kime izvan nae okiye. Mameha je izgleda naslutila to mislim jer je rekla: Ne mora mi odgovoriti. Vrlo dobro znam kako se Hatsumomo odnosi prema tebi: otprilike kao zmija prema svom sljedeem obroku. Ako smijem pitati, gospoo, tko vam je to rekao? Nitko mi nije rekao, odgovorila je. Hatsumomo i ja poznajemo se otkako je meni bilo est, a njoj devet godina. Kad tako dugo promatra nevaljale postupke nekog stvora, nije teko pogoditi to e napraviti. Ne znam to sam uinila da me ona toliko mrzi, rekla sam. Hatsumomo nije teko razumjeti, ona je kao maka. Maka je sretna dok lei na suncu i dok naokolo nema drugih maaka. Ali ako pomisli da se netko ulja oko njezine zdjelice s hranom... Je li ti netko priao o tome kako je Hatsumomo otjerala mladu Hatsuoki iz Giona? Rekla sam da mi nitko to nije ispriao. Kako je samo Hatsuoki bila lijepa djevojka, poela je priati Mameha.

149

I moja draga prijateljica. Njih su dvije bile sestre. To znai da ih je obje poduavala ista geja - velika Tomihatsu, koja je tada ve bila stara ena. Tvoja Hatsumomo nikad nije voljela mladu Hatsuoki, a kad su obje postale geje pripravnice, nije mogla podnijeti da joj je ona suparnica. I tako je poela po Gionu iriti priu kako su Hatsuoki zatekli jedne noi u nekoj uliici u vrlo nedolinoj situaciji s jednim mladim policajcem. U tome, dakako, nije bilo ni mrvice istine. Da je Hatsumomo jednostavno ila naokolo i priala tu priu, nitko joj ne bi vjerovao. Svi su znali koliko je ljubomorna na Hatsuoki. Zato je to izvela ovako: kad bi god naila na nekoga tko je puno popio, neku geju, ili neku slukinju, ili ak nekog mukarca u posjetu Gionu, svejedno koga, apui bi ispriala tu priu o Hatsuoki na takav nain da se ta osoba sljedeeg jutra uope ne bi sjeala da je to ula od Hatsumomo. Ubrzo je time tako nakodila ugledu jadne Hatsuoki, da ju je, uz pomo jo nekoliko sitnih podvala, lako otjerala iz Giona. Na neki udan nain, bilo mi je lake kad sam ula da je Hatsumomo jo prema nekome bila tako udovino zla kao prema meni. Ona ne moe podnijeti suparnice, nastavila je Mameha. Zato se tako ponaa prema tebi. Hatsumomo sasvim sigurno ne vidi u meni suparnicu, gospoo, rekla sam. Ja njoj mogu biti suparnica koliko nekakva mlaka vode moe biti suparnicom oceanu. Moda je tako u ajanama. Ali unutar okiye... Ne ini ti se udno to gospoa Nitta jo uvijek nije posvojila Hatsumomo? Okiya Nitta vjerojatno je najbogatija okiya u Gionu, a nema nasljednika. Kad bi usvojila Hatsumomo, gospoa Nitta ne bi samo rijeila problem nasljedstva, nego bi i sva Hatsumomina zarada u potpunosti pripala okiyi i gospoa Nitta joj ne bi od toga morala dati ni jedan sen. A Hatsumomo je vrlo uspjena geja! ovjek bi pomislio da e ju gospoa Nitta, koja toliko voli novac, odavno posvojiti. Ako to ipak nije uinila, vjerojatno za to ima dobar razlog, ne ini ti se? Ja nikad dosad nisam o tome razmiljala, ali sluajui Mamehu bila sam sigurna da tono znam koji je to razlog.
150

Posvojiti Hatsumomo, rekla sam, znailo bi pustiti tigra iz kaveza. Upravo tako. Sigurna sam da gospoa Nitta vrlo dobro zna kakvom bi se posvojenom keri Hatsumomo pokazala - takvom koja bi nala naina da nju istjera iz okiye. Uostalom, Hatsumomo je poput djeteta, nema nimalo strpljenja. Ja mislim da ona ne bi uspjela odrati na ivotu ak ni cvrka u kavezu. Za godinu, dvije, vjerojatno bi rasprodala zbirku kimona i prestala raditi. Eto, mala Chiyo, to je razlog zato te Hatsumomo toliko mrzi. to se tie te druge djevojke, Bue, pretpostavljam da se Hatsumomo ne brine previe da bi gospoa Nitta mogla nju posvojiti. Mameha-san, rekla sam, sigurno se sjeate onog vaeg upropatenog kimona... Hoe mi rei kako si ti bila ta koja ga je umrljala tuem. Ovaj... da, gospoo. I premda sam sigurna da vi znate kako je sve to smislila Hatsumomo, iskreno se nadam da u vam jednog dana moi pokazati koliko mi je ao zbog toga. Mameha je dugo zamiljeno gledala u mene. Nisam imala pojma to misli, sve dok nije rekla: Ako eli, smije mi se ispriati. Odmaknula sam se od stola i poklonila se do poda, ali prije nego to sam imala prilike neto rei, Mameha me prekine. To bi bio ljupki naklon kad bi ti bila seljanka koja je prvi put dola u Kvoto, rekla je. Ali budui da eli izgledati kultivirano, mora to napraviti ovako. Pogledaj mene; odmakni se jo dalje od stola. U redu, na koljenima si, a sad isprui ruke i vrcima prstiju dodirni strunjau ispred sebe. Samo vrcima prstiju, ne cijelom akom. Prsti ne smiju biti raireni, jo uvijek vidim razmak meu njima. Vrlo dobro, stavi ih na strunjau... ruke dri jednu uz drugu... tako! Sad to izgleda ljupko. Nakloni se to nie moe, ali vrat mora ostati savreno ravan, nemoj pustiti da ti glava tako pada. I nemoj se, zaboga, oslanjati na ruke, izgledat e kao mukarac! Tako je dobro. Sad to smije ponoviti. I tako sam se jo jednom poklonila pred njom i rekla joj kako mi je jako ao to sam sudjelovala u unitavanju njezinog lijepog kimona. To je doista bio lijepi kimono,

151

zar ne? rekla je. No, sad emo sve to zaboraviti. Hou znati zato vie ne ide u kolu za geje. Tvoje su mi uiteljice rekle da si lijepo napredovala, a onda si odjednom prestala dolaziti na satove. Ti bi trebala ostvariti uspjenu karijeru u Gionu. Zato bi gospoa Nitta prekinula tvoje kolovanje? Ispriala sam joj o svojim dugovima, ukljuujui njezin kimono i onaj bro za koji me je Hatsumomo optuila da sam ga ukrala. No, kad sam zautjela, Mameha se zagledala u mene hladnim pogledom. Napokon je rekla: Tu ima jo neto to si mi preutjela. S obzirom na dugove, gospoi Nitti bi bilo samo jo vie stalo do toga da postane uspjena geja. Sigurno joj nikad nee vratiti dugove ako ostane slukinja. Ja sam na to vjerojatno posramljeno oborila pogled, jer kad je Mameha ponovo progovorila, inilo se kao da mi ita misli. Pokuala si pobjei, je li tako? Da, gospoo, priznala sam. Imala sam jednu sestru. Razdvojili su nas, ali smo uspjele pronai jedna drugu. Trebale smo se sastati jedne noi kako bismo zajedno pobjegle... ali sam onda ja pala s krova i slomila ruku. S krova! ali se. Zar si se popela gore kako bi bacila zadnji pogled na Kvoto? Objasnila sam joj zato sam se popela na krov. Znam da je glupo to to sam napravila, rekla sam nakon toga. Sad Majka vie ne eli uloiti ni jedan sen u moje kolovanje, jer se boji da bih opet mogla pokuati pobjei. Ne radi se samo o tome. Kad neka djevojka pobjegne, to je sramota za gospodaricu njezine okiye. Tako se na to gleda ovdje u Gionu. 'Zaboga, ona nije u stanju sprijeiti ak ni vlastite slukinje da ne pobjegnu od nje.' Otprilike tako nekako. Nego, to ti sada kani uiniti, Chiyo? Ne izgleda mi kao djevojka koja eli provesti itav ivot kao slukinja. Oh, gospoo... dala bih ne znam to kad bih mogla popraviti svoje pogrjeke, rekla sam. Otada je prolo vie od dvije godine. Tako sam strpljivo ekala i stalno sam se nadala da e mi se ukazati nekakva prilika. Strpljivo ekanje ne odgovara tvojoj prirodi. Vidim da u tvojoj linosti ima mnogo vode. Voda nikad ne eka. Ona
152

mijenja oblik i zaobilazi stvari, pronalazi tajne puteve kojih se nitko drugi ne bi sjetio; kakvu siunu rupicu u krovu ili u dnu kutije. Voda je nedvojbeno najpromjenljiviji od pet elemenata. Ona moe otplaviti zemlju, ugasiti vatru, moe ak izlokati i odnijeti komad metala. Pa ak ni drvo, koje je prirodni komplement vode, ne moe preivjeti ako ga voda ne hrani. A ti se u svom ivotu ipak nisi oslonila na tu skrivenu snagu, je li tako? Pa, gospoo, zapravo mi je voda koja tee dala ideju za bijeg preko krova. Sigurna sam da si ti pametna djevojica, Chiyo, ali ne mislim da je to bio najpametniji trenutak u tvom ivotu. Mi koji u svojim linostima imamo vodu ne odabiremo kamo emo tei. Moemo samo tei tamo kamo nas nosi krajolik naeg ivota. Pretpostavljam da sam ja kao rijeka koja je dola do brane, a ta je brana Hatsumomo. Da, to je vjerojatno tono, rekla je Mameha mirno me gledajui. Samo, rijeka katkad moe podlokati branu. Otkako sam dola u njezin stan, stalno sam se pitala zato me je Mameha pozvala. Ve sam zakljuila kako to ne moe imati nekakve veze s onim kimonom, ali tek su mi se sad oi otvorile i vidjela sam ono to mi je cijelo vrijeme bilo ravno pod nosom. Mameha se sigurno pomou mene kanila osvetiti Hatsumomo. Meni je bilo jasno da su njih dvije suparnice, zato bi joj inae Hatsumomo unitila kimono? Nema sumnje, Mameha je samo ekala pravi trenutak i sad je, inilo se, smatrala kako je doao taj trenutak. Meni je odredila ulogu korova koji gui druge biljke u vrtu. Ako ne grijeim, ona se nije htjela samo osvetiti, ona se htjela zauvijek rijeiti Hatsumomo. U svakom sluaju, nastavila je Mameha, nita se nee promijeniti dok ti gospoa Nitta ne dopusti nastaviti sa kolom. Nemam mnogo nade, rekla sam, da bih je ikad mogla nagovoriti na to. Nemoj se zasad brinuti o tome kako e je nagovoriti. Brini se o tome kako e pronai pravi trenutak za to. Ja sam svakako dosad nauila mnoge lekcije od ivota, ali nita nisam nauila o strpljenju, ak ni toliko da

153

II

bih shvatila to je Mameha mislila time da moram pronai pravi trenutak. Rekla sam joj kako sam spremna ve sutra razgovarati s Majkom, ako me ona moe poduiti to bih joj trebala rei. Sluaj me, Chiyo, posrtanjem kroz ivot nee daleko stii. Mora nauiti kako e pronai pravo vrijeme i pravo mjesto za svaku stvar. Mi koji eli prevariti maku nee jednostavno istrati iz rupe svaki put kad mu se to prohtije. Zar ti ne zna kako e provjeriti svoj almanah? Ne znam jesi li ti ikad vidio neki almanah. Ako ga otvori i jednostavno lista, uinit e ti se prepun sloenih tabela i nejasnih znakova. Geje su vrlo praznovjerne, kao to sam ve rekla. Tetia i Majka, ak i kuharica i slukinje, rijetko su kad donosile odluku o makar i tako jednostavnoj stvari kao to je kupovanje novih cipela, a da prije toga ne bi pogledale u almanah. Meutim, ja to jo nikad u ivotu nisam uinila. Nije onda nikakvo udo to su te zadesile tolike nesree, rekla je Mameha. Hoe rei da si pokuala pobjei, a nisi prije toga provjerila je li to tvoj sretan dan? Rekla sam joj da je moja sestra odluila kad emo bjeati. Mameha me pitala sjeam li se datuma i uspjela sam se sjetiti nakon to sam zajedno s njom pogledala u kalendar: to je bio zadnji utorak u listopadu 1929. godine, samo nekoliko mjeseci nakon to su moju sestru i mene odveli od kue. Mameha je naloila slukinji da joj donese almanah za tu godinu i zatim je, nakon to me je upitala koji sam znak - godina majmuna - provela izvjesno vrijeme provjeravajui i usporeujui razliite tabele, kao i stranicu na kojoj su openito bili prikazani moji izgledi za taj mjesec. Napokon mi je proitala sljedee: 'Razdoblje vrlo loih izgleda. Po svaku cijenu treba izbjegavati nepotrebnu, neobinu hranu i putovanja.' Tu je zastala i pogledala me. uje? Putovanja. Nakon toga kae da jo mora izbjegavati sljedee stvari... da vidimo... 'kupanje tijekom sata pijetlova', 'nabavu nove odjee', 'zapoinjanje novih pothvata' i sluaj ovo: 'promjenu boravita'. Tu je Mame154

ha zaklopila knjigu i zapiljila se u mene. Jesi li pripazila na bilo koju od tih stvari? Mnogi ljudi sumnjaju u takvu vrstu gatanja, ali da si vidio to se zatim dogodilo, to bi ti sigurno rasprilo svaku sumnju. Mameha me je zapitala za Satsuin znak i pogledala to u almanahu pie za nju. Dakle, rekla je nakon to je neko vrijeme listala po knjizi, ovdje pie: 'Sretan dan za male promjene.' Moda to nije bio najbolji dan za tako ambiciozan pothvat kao to je bijeg, ali je sigurno bio bolji od ostalih dana tog i idueg tjedna. A onda je dolo neto iznenaujue: Dalje kae: 'Dobar dan za putovanje u smjeru Ovna', proitala je Mameha. I kad je izvukla kartu i pronala na njoj Yoroido, nae je rodno selo doista lealo sjeveroistono od Kvota, to je smjer koji odgovara zodijakom znaku Ovna. Satsu je provjerila almanah. Vjerojatno je to uinila kad me je na nekoliko minuta ostavila ekati u onoj sobici pod stubitem u kui Tatsuvo. I svakako je imala pravo to je to uinila, jer ona je uspjela pobjei, a ja nisam. U tom sam trenutku poela shvaati koliko sam bila nesvjesna ne samo u planiranju bijega, nego u svemu. Nikad nisam shvaala kako je sve meusobno usko povezano. Ne mislim samo na zodijak. Mi, ljudska bia, samo smo dio neeg mnogo veeg. Hodajui putem moda emo zgaziti nekog kukca ili jednostavno izazvati gibanje zraka zbog ega e neka muha zavriti tamo kamo inae nikad ne bi otila. Pa ako uzmemo taj isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta, a iri kozmos u naoj prethodnoj ulozi, postat e nam jasno kako svaki dan na nas utjeu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora, ba kao to nekakav jadni kukac nema nadzor nad divovskim stopalom koje se sputa na njega. I to nam preostaje? Moramo na sve mogue naine pokuati razumjeti kretanje kozmosa oko nas i u skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja, tako da se ne borimo protiv struje, nego se kreemo zajedno s njom. Mameha je ponovo uzela almanah i ovog mi je puta proitala povoljne dane u nekoliko sljedeih tjedana koji
155

Jedanaesto poglavlje i
e biti pogodni za znaajne promjene. Upitala sam je li bih trebala pokuati razgovarati s Majkom jednog od tih dana i to bih tono trebala rei. Ne kanim pustiti tebe da s njom razgovara, rekla mi je. Ona e te odmah odbiti. Da sam ja na njenom mjestu, ja bih te takoer odbila! Koliko ona moe procijeniti, u Gionu nema geje koja bi bila voljna postati tvojom starijom sestrom. Rastuila sam se kad sam to ula. Ako je to tako, Mameha-san, to bih onda trebala uiniti? Vrati se u okiyu, Chiyo, rekla mi je, i nikome ne spominji da si sa mnom razgovarala. Nakon toga mi je uputila pogled koji je znaio kako se sad trebam nakloniti, ispriati i otii, to sam i uinila. Toliko sam bila zbunjena da sam zaboravila uzeti kabuki revije i ice za shamisen koje mi je Mameha spremila. Njezina je slukinja morala trati s time za mnom sve do kraja ulice.

Trebala bih ti objasniti to je Mameha mislila pod starijom sestrom, premda sam u to vrijeme i sama jedva neto o tome znala. Kad je neka djevojka napokon spremna zapoeti karijeru kao pripravnica, potrebno joj je da uza se ima neku iskusniju geju koja e je voditi. Mameha je spomenula Hatsumominu stariju sestru, veliku Tomihat-su, koja je ve bila u poodmaklim godinama kad je poduavala Hatsumomo, ali starije sestre ne moraju uvijek biti toliko starije. Svaka geja moe biti starija sestra mlaoj djevojci; dovoljno je da je barem jedan dan ranije postala geja. Kad se dvije djevojke odlue povezati kao sestre, izvodi se obred slian vjenanju. Nakon toga, one se smatraju gotovo rodbinski vezanima, ak zovu jedna drugu starija sestro i mlaa sestro, ba kao prave sestre. Ima sluajeva da neka geja ne shvaa svoju ulogu onako ozbiljno kako bi trebala, ali starija sestra koja savjesno obavlja svoju dunost postaje najvanija osoba u ivotu mlade geje. Dunost starije sestre ne ograniava se samo na to da podui mlau kako e na pravi nain smijehom prikriti zbunjenost kad joj neki mukarac ispria neku kakljivu alu ili kako e odabrati kvalitetan vosak za podlogu ispod minke. Starija se sestra mora takoer pobrinuti da njezina mlaa sestra privue pozornost onih ljudi koji e joj biti od koristi. Stoga e je voditi sa sobom i predstaviti je vlasnicama svih uglednijih ajana u Gionu, ovjeku koji
157

156

izrauje vlasulje za priredbe u kazalitu, kuharima u svim vanijim restoranima i tako dalje. Ve je to, svakako, dosta posla. Meutim, ti posjeti i predstavljanja raznim ljudima u Gionu tijekom dana samo su polovica onog to starija sestra mora napraviti. Jer Gion je poput blijede zvijezde koja zablista punom ljepotom tek nakon zalaska sunca. Uveer starija sestra mora na zabave voditi sa sobom mlau sestru, kako bi je predstavila svojim muterijama i zatitnicima koje je upoznala tijekom godina. Rei e im: Oh, jeste li se upoznali s mojom mlaom sestrom Tom-i-tom? Molim vas, potrudite se zapamtiti njezino ime, jer ona e postati velika zvijezda! I dopustite joj da navrati do vas kad sljedei put posjetite Gion. Naravno, malo je mukaraca spremno platiti prilino veliku svotu novaca kako bi veer proveli avrljajui s nekom etrnaestogodinjom djevojicom, tako da taj ovjek vjerojatno nee pozvati gejinu mlau sestru prilikom sljedeeg posjeta. Ali starija sestra i vlasnica ajane nastavljat e mu je nuditi, sve dok ju ne pozove. Ako se pokae kako mu se ona zbog neeg ne svia... no, to je onda druga pria, ali inae, vjerojatno e s vremenom postati njezinim zatitnikom i bit e mu vrlo draga, ba kao to mu je bila draga njezina starija sestra. Preuzimanje dunosti starije sestre esto slii noenju vree rie s jednog kraja grada na drugi. Jer osim to je mlaa sestra ovisna o starijoj, kao to je putnik ovisan o vlaku koji ga vozi, uz to jo starija sestra mora snositi odgovornost za njezino ponaanje. Jedini je razlog zbog kojeg se neka uspjena geja izlae tolikom trudu u tome to uspjeh mlade pripravnice svima u Gionu donosi koristi. Naravno, kao prvo, sama pripravnica ima od toga koristi jer joj uspjeh omoguuje s vremenom otplatiti vlastite dugove, a ako ima sree, zavrit e kao ljubavnica nekog imunog mukarca. Starija sestra ima koristi jer dobiva dio zarade mlae sestre, kao i vlasnice ajana u kojima djevojka zabavlja muterije. Pa ak i vlasuljar, duan koji prodaje ukrase za kosu, duan sa slasticama gdje e pripravnica kupovati poklone za svoje zatitnike... Oni mo158

da nee izravno dobivati dio njezine zarade, ali e svakako imati koristi od toga to se pojavila jo jedna uspjena geja koja privlai ljude da dou u Gion i ondje troe novac. Moe se slobodno rei kako za mladu pripravnicu u Gionu sve ovisi o njezinoj starijoj sestri. No, malo koja od njih moe na bilo koji nain utjecati na to tko e biti njezina starija sestra. Neka poznata geja sigurno nee ugroziti svoj ugled prihvaanjem djevojke koja joj se ini nezanimljivom i za koju misli da se nee svidjeti njezinim muterijama. S druge strane, gospodarica neke okiye, koja je uloila mnogo novaca u kolovanje odreene pripravnice, nee sjediti skrtenih ruku i samo ekati da se pojavi neka nezanimljiva geja i ponudi se da pripravnicu uzme za mlau sestru. Stoga svaka uspjena geja dobiva mnogo vie molbi nego to moe prihvatiti. Neke moe odbiti, ali neke ne moe... to je vjerojatno razlog zato je Majka mislila, kao to je Mameha rekla, kako ni jedna geja u Gionu ne bi pristala preuzeti ulogu moje starije sestre. U prvo vrijeme, kad sam tek dola u okiyu, Majka je vjerojatno raunala na to da e Hatsumomo postati mojom starijom sestrom. Premda je Hatsumomo bila ena koja bi svojim ugrizom otrovala pauka, svaka bi pripravnica bila sretna kad bi je ona izabrala za mlau sestru. Hatsumomo je ve bila starija sestra najmanje dviju poznatih mladih geja. I nije ih muila kao mene, nego se lijepo ponaala. Ona ih je sama odabrala, zbog novaca koje e joj donijeti. Meutim, u mom sluaju, raunati na to da e mi Hatsumomo pomoi i zatim se zadovoljiti s onih nekoliko jena koliko bi joj to moglo donijeti, bilo je kao raunati na nekog psa da e otpratiti maku niz ulicu i pritom je ne ugristi u prvom mranom prolazu. Dakako, Majka je mogla prisiliti Hatsumomo da se prihvati dunosti moje starije sestre, ne samo zato to je Hatsumomo ivjela u okiyi, nego i zato to je Hatsumomo imala samo nekoliko vlastitih kimona i ovisila je o kolekciji okiye. Ali mislim da nikakva sila na svijetu ne bi natjerala Hatsumomo da me pravilno podui. Sigurna sam da bi me onog
159

dana kad bi od nje zatraili da me odvede u ajanu Mizu-ki i predstavi vlasnici, umjesto u ajanu, odvela na obalu rijeke i rekla: Rijeka Kamo, jesi li upoznala moju mlau sestru? A zatim bi me gurnula u vodu. to se pak tie toga da me prihvati neka druga geja... pa, to bi znailo zamjeriti se Hatsumomo. Malo je geja u Gionu imalo dovoljno hrabrosti za to.

Kasno jednog prijepodneva, nekoliko tjedana nakon mog razgovora s Mamehom, upravo sam sluila aj Majci i jednoj goi u primaoj sobi kad je Tetia odgurnula vrata. Oprosti to te prekidam, rekla je, ali moe li se na trenutak ispriati, Kayoko-san. Majka se, zapravo, zvala Kavoko, ali smo rijetko kad uli da joj se netko u okiyi obraa imenom. Imamo na vratima jednu gou. Majka se nasmijala onim svojim kaljucavim smijehom. Izgleda da ti je danas dosadno, Tetie, rekla je, kad si mi osobno dola najaviti gou. Slukinje ionako ljenare, a sad si jo i ti poela raditi njihov posao. Mislila sam da e ti biti drae ako ti ja kaem da nam je u posjet dola Mameha, rekla je Tetia. Ja sam se ve bila poela brinuti da od onog to mi je Mameha govorila na kraju nee biti nita. Ali kad sam ula da se ona odjednom pojavila na vratima nae okiye... dakle, krv mi je tako navalila u lice da sam se osjeala kao arulja koju je netko upravo upalio. Jedan dugi trenutak u sobi je vladala tiina, a onda ju je prekinula Majina goa: Pa, Mameha-san! Ja u se sad oprostiti, ali samo ako mi obea da e mi sutra ispriati o emu se, zapravo, radi. Iskoristila sam priliku i kliznula iz sobe kad je Majka pola ispratiti gou. Potom sam u predvorju za goste ula Majku kako Tetii kae neto to nikad nisam mislila da bi ona mogla rei. Istresla je lulu u pepeljaru koju je donijela sa sobom iz primae sobe i kad mi ju je dodala da je ispraznim, rekla je: Tetie, molim te, doi ovamo i po160

pravi mi frizuru. Nikad dotad nisam primijetila da se ona iole brine o svom izgledu. Istina je, elegantno se odijevala. Ali ba kao to joj je soba bila puna lijepih predmeta, a ipak, usprkos tome, beznadno sumorna, tako se i ona odijevala u dragocjene tkanine, ali su joj oi bile uljaste kao komadi stare, usmrdjele ribe... a to se tie kose, poklanjala joj je toliko pozornosti koliko kakva lokomotiva dimnjaku: to je jednostavno bilo neto to joj se sluajno nalazi na glavi. Dok je Majka primala gou na ulazu, ja sam u sluinskoj sobi istila pepeljaru. I pritom sam se toliko upinjala ne bih li ula to Mameha i Majka govore da me ne bi zaudilo da sam nategnula sve miie u uima. Prvo je Majka rekla: Oprosti to sam te pustila ekati, Mameha-san. Ukazala si nam veliku ast svojim posjetom! Onda je Mameha rekla: Nadam se da ete mi oprostiti to sam dola ovako iznenada, gospoo Nitta. Ili neku slinu dosadnu uljudnost. Potom su neko vrijeme nastavile izmjenjivati uljudne fraze. Sav moj trud oko os-lukivanja isplatio mi se otprilike kao nekom ovjeku koji s mukom vue neku krinju uzbrdo, a onda otkrije kako je puna kamenja. Na posljetku su se kroz predvorje za goste zaputile prema primaoj sobi. Ja sam toliko oajniki eljela saznati o emu e razgovarati da sam zgrabila jednu krpu i poela latiti pod predvorja. Tetia mi inae ne bi dopustila da to radim dok je u primaoj sobi neka goa, ali ovog je puta ona bila isto toliko zaokupljena oslukivanjem kao i ja. Kad je slukinja donijela aj, Tetia se odmaknula ustranu kako je ne bi vidjeli iz sobe i pobrinula se da vrata ostanu mrvicu odkrinuta, kako bi bolje ula. Ja sam tako pozorno oslukivala avrljanje u sobi da sam potpuno zaboravila na sve oko sebe i odjednom sam pred sobom ugledala okruglo Buino lice kako zuri ravno u mene. Ona je takoer latila pod, premda sam to ve ja radila i premda ona vie nije morala raditi kune poslove. Tko je Mameha? apui me je upitala.
161

Oito je ula slukinje kako priaju meu sobom, vidjela sam ih kako su se okupile na zemljanom prolazu uz galeriju. Ona je Hatsumomina suparnica, odgovorila sam apui. Ono je bio njezin kimono, onaj za koji me je Hatsumomo natjerala da ga poaram tuem. Izgledalo je kao da e me Bua jo neto pitati, ali smo tada ule kako Mameha kae: Gospoo Nitta, nadam se da ete mi oprostiti to vas smetam u poslu, ali eljela bih s vama nakratko porazgovarati o vaoj slukinji Chiyo. Oh, ne, ree Bua i pogleda me u oi kako bi mi pokazala koliko joj je ao to u opet imati neprilika. Naa Chiyo zna ponekad biti malo dosadna, rekla je Majka. Nadam se da te nije gnjavila. Ne, ne, ni govora, rekla je Mameha. Nego, primijetila sam da posljednjih nekoliko tjedana ne dolazi u kolu. Tako sam se navikla naletjeti na nju s vremena na vrijeme u hodniku... Ba juer sam odjednom pomislila kako je sigurno teko bolesna! Nedavno sam upoznala jednog izvrsnog lijenika, hoete li da ga zamolim neka navrati do vas? To je jako ljubazno od tebe, rekla je Majka, ali ti sigurno misli na neku drugu djevojku. Nisi se mogla sretati s Chiyo u kolskom hodniku. Ona ve dvije godine nije bila u koli. Mislimo li na istu djevojku? Prilino ljepukasta, s iznenaujuim sivoplavim oima? Ona doista ima neobine oi. Ali valjda u Gionu postoje dvije takve djevojke... Tko bi to rekao! Pitam se je li mogue da su prole dvije godine otkako sam je posljednji put tamo vidjela, ree Mameha. Moda je ostavila na mene tako snaan dojam da mi se ini kao da je to bilo nedavno. Ako smijem pitati, gospoo Nitta... je li ona zdrava? O, da. Zdrava je poput mladog stabla i jednako tako neposluna, moram rei.
162

A ipak ne ide vie u kolu? Kako udno! Sigurna sam da se jednoj mladoj, popularnoj geji kao to si ti ini kako je Gion mjesto u kojem se lako zarauje novac. Ali nije tako, zna, ovo su teka vremena. Ne mogu si priutiti ulagati novac u bilo koga. im sam shvatila koliko je Chiyo neprikladna... Uvjerena sam da mislimo na dvije razliite djevojke, ree Mameha. Ne mogu zamisliti da bi jedna otroumna poslovna ena kao to ste vi, gospoo Nitta, mogla za Chiyo rei daje 'neprikladna'... Jesi li sigurna da se ta djevojka zove Chiyo? upita Majka. Ni jedna od nas tri u predsoblju nije to znala, ali dok je to govorila, Majka je ustala od stola i pola prema vratima sobe. Kad je trenutak kasnije odgurnula vrata, nala se pred Tetiinim uhom. Tetia se mirno odmaknula kao da se nita nije dogodilo, a Majci je, pretpostavljam, odgovaralo da se i ona pravi kao da je to u redu, jer je samo pogledala prema meni i rekla: Chiyo-chan, doi malo unutra. Dok sam zatvorila vrata iza sebe i kleknula na tatami kako bih se poklonila, Majka se ve ponovo namjestila iza stola. Ovo je naa Chiyo, rekla je. To je upravo ona na koju sam mislila! rekla je Mameha. Kako si, Chiyo-chan? Drago mi je to izgleda tako zdrava! Ba sam rekla gospoi Nitti kako sam se ve zabrinula zbog tebe. Ali izgleda da si dobro. O, da, gospoo, vrlo dobro, rekla sam. Hvala, Chiyo, rekla je Majka. Ponovo sam se poklonila, namjeravajui se ispriati i povui, ali jo se nisam do kraja uspravila na noge kad Mameha ree: Ona je doista vrlo ljupka djevojka, gospoo Nitta. Moram rei, neko sam vrijeme pomiljala na to da vas zamolim za doputenje da je uzmem za svoju mlau sestru. Ali sada, kad je prekinula kolovanje... Majka se, izgleda, zaprepastila kad je to ula jer je ba prinosila ustima alicu s ajem i ruka joj je zastala na

163

pola puta. Ostala je tako ukoena, s podignutom alicom, itavo vrijeme dok sam ja izlazila iz sobe. Ve sam gotovo stigla do mjesta u predsoblju na kojem sam ostavila krpu, kad je napokon progovorila. Tako popularna geja kao to si ti, Mameha-san... ti bi mogla dobiti bilo koju pripravnicu u Gionu za svoju mlau sestru. To je tono, esto mi nude razne djevojke. Ali ja ve vie od jjodinu dana nisam prihvatila neku novu mladu sestru. ovjek bi mislio da e se muterije prorijediti zbog ove strane krize, ali zapravo, ja jo nikad nisam imala toliko posla. Pretpostavljam da bogati ostaju bogati, ak i u ovakvim vremenima. A zabava im je potrebnija nego ikada, sloi se Majka. Ali, govorila si... Da, to sam ono govorila? No dobro, nije vano. Ne smijem vas vie zadravati. Drago mi je da je Chiyo, na kraju krajeva, sasvim zdrava. Vrlo zdrava, da. Ali ostani jo koji trenutak, Mameha-san, ako nema nita protiv. Govorila si o tome kako si gotovo pomiljala na to da Chiyo uzme za mlau sestru? No da, ali ona sad ve tako dugo ne pohaa satove... odgovori Mameha. Uostalom, sigurna sam da ste vi imali dobrih razloga za takvu odluku, gospoo Nitta. Ne bih se usudila sumnjati u ispravnost vae procjene. Tuno je na kakve nas teke odluke primorava ovo vrijeme krize. Jednostavno, nisam vie bila u stanju plaati njezino kolovanje! Meutim, ako ti misli da ona obeava, Mameha-san, sigurna sam da bi ti se obilato vratio svaki novi koji bi eventualno odluila uloiti u njezinu budunost. Majka je pokuavala iskoristiti situaciju. Ni jedna geja nikad nije plaala satove poduke za svoju mlau sestru. Kad bi bar to bilo mogue, rekla je Mameha, ali uz ovu stranu krizu... Moda bih ipak mogla pronai naina da joj platim kolovanje, rekla je Majka. Iako je Chiyo pomalo tvrdo164

glava i toliko mi je duna da esto mislim kako bi me zapanjilo ako bi mi ikad to uspjela vratiti. Tako draesna djevojka? Mene bi zapanjilo kad vam ne bi uspjela vratiti dugove. Uostalom, nije sve u novcu, zar ne? ree Majka. ovjek bi jednoj takvoj djevojci kao to je Chiyo elio pomoi koliko moe. Moda bi se nalo naina kako da jo malo uloim u nju... samo za kolovanje, jasno. Ali to bi se time dobilo? Sigurna sam da su njezini dugovi veliki, ree Mameha. Ali unato tome, vjerujem da e ona sve to otplatiti do svoje dvadesete godine. Do dvadesete godine! usklikne Majka. Mislim da to nije uspjelo ni jednoj djevojci u Gionu. A s obzirom na ovu krizu... Da, istina je, kriza je. Meni se, u svakom sluaju, naa Bua ini sigurnijom investicijom, ree Majka. Napokon, u sluaju Chiyo, s tobom kao starijom sestrom, njezini e se dugovi najprije jo vie poveati prije nego to se ponu smanjivati. Majka nije time mislila samo na kolarinu, nego i novac koji e morati davati Mamehi. Geja takvog ugleda obino uzima vei dio zarade mlae sestre, nego to bi uzela neka manje uspjena geja. Mameha-san, ako ima jo malo vremena, nastavila je Majka, moda bi htjela razmisliti o jednom prijedlogu. Ako velika Mameha kae da e Chiyo otplatiti svoje dugove do dvadesete godine, kako onda ja mogu u to sumnjati? Naravno, djevojka kao Chiyo ne moe uspjeti ako se o njoj ne stara neka starija sestra kao to si ti, a s druge strane, sredstva kojima raspolae naa mala okiya ve su i sad rastegnuta do krajnjih granica. Ja ti nikako ne mogu ponuditi takav udio u zaradi na koji si ti navikla. Najbolje to ti mogu ponuditi bila bi polovica tvog uobiajenog dijela. Ja upravo razmatram nekoliko vrlo velikodunih ponuda, odgovorila je Mameha. Ako ve odluim uzeti

165

mlau sestru, ne mogu si priutiti da to radim za manje novaca nego obino. Nisam jo zavrila, Mameha-san, ree Majka. Evo mog prijedloga. Istina je da ti ne mogu ponuditi vie od polovice uobiajenog udjela. Ali ako Chiyo doista otplati svoje dugove do dvadesete godine, kao to predvia, isplatit u ti sav novac za koji si dotad ostala prikraena plus dodatnih trideset posto. Tako e, na kraju, zaraditi vie novaca. A ako Chiyo navri dvadeset godina, a nije otplatila sve dugove? upita Mameha. Zao mi je to to moram rei, ali u tom sluaju, ulaganje se nee isplatiti ni tebi, ni meni. Okiya ti nee moi platiti novac koji ti duguje. Nastala je tiina, a onda je Mameha uzdahnula. Ja se slabo razumijem u brojke, gospoo Nitta. Ali ako sam dobro razumjela, vi od mene traite da se prihvatim neeg to vi smatrate nemoguim, za manji postotak od uobiajenog. Mnogo je djevojaka u Gionu koje imaju izgleda postati uspjene geje i koje mogu prihvatiti za mlae sestre bez ikakvog rizika. ao mi je, ali moram odbiti vau ponudu. Ima pravo, ree Majka. Trideset posto je malo. Nudim ti dvostruko, ako uspije. Ili nita, ako ne uspijem. Molim te, nemoj tako na to gledati. Svakako e dobivati dio onoga to Chiyo zaradi. Samo to ti okiya nee moi isplatiti razliku. Bila sam sigurna da e Mameha odbiti. Umjesto toga, rekla je: Htjela bih prvo saznati koliko Chiyo doista duguje okiyi. Idem po knjige, rekla je Majka.

Ne znam kako je dalje tekao razgovor, jer je u tom trenutku Tetii bilo dosta moga prislukivanja i poslala me u
166

grad s popisom stvari koje sam morala obaviti. itavog tog poslijepodneva bila sam tako nemirna kao kakva hrpa kamenja tijekom zemljotresa, jer naravno, nisam imala pojma kako e to zavriti. Ako se Majka i Mameha ne budu mogle dogovoriti, itavog u ivota ostati slukinja, ba kao to kornjaa uvijek ostaje kornjaa. Kad sam se vratila u okiyu, Bua je kleala na galeriji i proizvodila grozne zvukove na svom shamisenu. Izgledala je jako vesela kad me je ugledala, i pozvala me k sebi. Smisli neku izliku da ode Majci u sobu, rekla mi je. Cijelo popodne sjedi unutra i prebire po svom raunalu. Sigurno e ti neto rei. A onda se odmah mora vratiti i mora mi sve ispriati! Pomislila sam kako je to dobra ideja. Jedna od stvari koje sam morala kupiti bila je krema za kuhariin svrab, ali su mi u ljekarni rekli kako im je trenutano ponestalo te kreme. I tako sam odluila otii gore i ispriati se Majci to sam se bez toga vratila u okiyu. Njoj e to, naravno, biti svejedno, ona vjerojatno nije ni znala da su me po to poslali. Ali to e mi posluiti kao izlika da uem u njezinu sobu. Pokazalo se da je Majka sluala jednu humoristinu emisiju na radiju. Kad bih inae zbog neega dola k njoj u takvim trenucima, obino bi mi samo mahnula da uem i nastavila bi sluati radio listajui svoje poslovne knjige i puckajui lulu. Danas je, na moje iznenaenje, ugasila radio i zaklopila knjigu rauna im me je vidjela. Poklonila sam joj se i kleknula ispred stola. Primijetila sam da si latila pod u predvorju dok je Mameha bila ovdje, rekla mi je. Da nisi moda pokuavala prislukivati o emu govorimo? Ne, gospoo. Primijetila sam jednu ogrebotinu na podu. Bua i ja smo se trudile da je uinimo manje primjetnom. Nadam se da e biti bolja geja nego to si laljivica, rekla je i poela se smijati, ali nije izvadila lulu iz usta, tako da je nehotice puhnula kroz drak i mrvice pe167

pela i duhana izletjele su iz metalne glave. Neke su mrvice duhana jo gorjele kad su joj pale na kimono. Odloila je lulu na stol i poela dlanom udarati po sebi dok nije bila sigurna da ih je sve ugasila. Dakle, Chiyo, ovdje si u okiyi vie od godinu dana, rekla je. Vie .od dvije godine, gospoo. Cijelo to vrijeme jedva sam te primjeivala. I onda danas doe takva geja kao to je Mameha i kae mi da hoe biti tvoja starija sestra! Kako bih to, zaboga, trebala shvatiti? Kako se meni inilo, Mamehu je vie zanimala mogunost da nakodi Hatsumomo, nego da meni pomogne. Ali to, dakako, nisam mogla rei Majci. Upravo sam se spremala rei kako nemam pojma zato se Mameha zanima za mene, ali prije nego to sam dospjela zaustiti, vrata sobe su se otvorila i ula sam Hatsumomin glas: Oprosti, Majko, nisam znala da kori slukinju! Ona nee jo dugo biti slukinja, ree joj Majka. Danas smo imali posjet koji bi te mogao zanimati. Da, ujem daje dola Mameha i izvukla naeg malog klena iz akvarija, odvrati Hatsumomo. Ula je u sobu i kleknula ispred stola na takav nain da sam se brzo morala maknuti kako bih joj napravila mjesta. Zbog nekog razloga, ree Majka, Mameha misli da e Chiyo otplatiti sve svoje dugove do dvadesete godine. Hatsumomo se okrene prema meni. Da si je vidio kako se smijei, rekao bi da je to majka koja s oboavanjem gleda svoje dijete. Ali ona je tim osmijehom popratila ove rijei: Pa, Majko, moda, ako je proda nekoj javnoj kui... Dosta, Hatsumomo. Nisam te pozvala da bih sluala takve stvari. Hou znati ime si u zadnje vrijeme izazvala Mamehinu srdbu. Moda sam toj ukoenoj gospoici pokvarila dan kad sam proetala kraj nje ulicom, ali osim toga, nita joj drugo nisam napravila.
168

Ona ima neto na umu. Voljela bih znati to je to. Nema u tome nikakve tajne, Majko. Ona misli da mi se moe osvetiti preko ove male glupae. Majka nije nita odgovorila; inilo se da razmilja o onom to je Hatsumomo rekla. Na posljetku ree: Moda ona stvarno misli da e Chiyo biti uspjenija geja od nae Bue i eli na njoj zaraditi. Tko joj to moe zamjeriti? Oh, Majko... Mameha ne treba Chiyo da bi zaradila. Zar misli da je sluajno odluila potratiti vrijeme na djevojku koja eto, pukim sluajem ivi sa mnom u istoj okiyi? Mameha bi vjerojatno pristala na vezu s tvojim psom kad bi mislila da e joj to pomoi da mene otjera iz Giona. Daj, Hatsumomo. Zato bi te ona htjela otjerati iz Giona? Zato to sam ljepa od nje. Zar joj treba bolji razlog? eli me poniziti time to e svima govoriti: 'Oh, molim, upoznajte moju novu mlau sestru. Ona ivi u istoj okiyi s Hatsumomo, ali djevojka je takav dragulj da su je povjerili meni, a ne njoj.' Ne mogu zamisliti Mamehu da se tako ponaa, ree Majka, gotovo apui. Ako misli da e od Chiyo stvoriti uspjeniju geju od Bue, nastavila je Hatsumomo, jako e se iznenaditi. Ali drago mi je da e Chiyo odjenuti u kimono i pokazivati je naokolo. To je savrena prilika za Buu. Zar nikad nisi gledala mae kako napada klupko vune? Bua e biti mnogo bolja geja nakon to naotri zube na ovoj ovdje. Majci se, izgleda, to svidjelo, jer su joj se kutovi usnica uzdignuli u neku vrstu osmijeha. Nisam ni slutila kako e ovo biti divan dan, rekla je. Kad sam se jutros probudila, imala sam u okiyi dvije beskorisne djevojke. Sad e se one boriti da dokau koja je bolja... a u tome e ih voditi dvije najpoznatije geje u Gionu!

I i

169

i Dvanaesto poglavlje

Ve sljedeeg popodneva Mameha me pozvala k sebi. Ovog je puta sjedila za stolom i ekala na mene kad je slukinja odgurnula vrata. Pripazila sam na to da se propisno poklonim prije ulaska u sobu, te da potom odem do stola i ondje se ponovo poklonim. Mameha-san, ne znam to vas je navelo na ovu odluku... rekla sam joj, ali ne mogu vam rei koliko sam vam zahvalna... Nemoj mi ve sada zahvaljivati, prekinula me je. Nita se jo nije dogodilo. Radije mi ispriaj to ti je gospoa Nitta rekla nakon mog jueranjeg posjeta. Pa, odgovorila sam, mislim da je Majka pomalo zbunjena, nije joj jasno zato ste ba mene odabrali... a moram priznati da to ni meni nije jasno. Nadala sam se da e mi moda neto rei, ali nije. to se tie Hatsumomo...* Nemoj tratiti vrijeme mislei na ono to ona kae. Unaprijed zna da e biti presretna ako ne uspije, ba kao i gospoa Nitta. Ne razumijem zato bi Majka eljela da ne uspijem, rekla sam, s obzirom da e zaraditi vie novaca ako uspijem. Ali e meni dugovati gomilu novaca ako ti otplati dugove do svoje dvadesete godine. Vidi, juer sam s njom sklopila neku vrstu oklade, objanjavala mi je Mameha dok nam je slukinja posluivala aj. Ja se nikad ne kla-

dim ako nisam sigurna da u dobiti okladu. No, ako hoe da ti budem starija sestra, mora znati da ja imam vrlo stroga pravila. Oekivala sam da e mi rei koja su to pravila, ali ona se namrteno zagledala u mene i rekla: Chiyo, zbilja mora prestati tako puhati u aj. Izgleda kao kakva seljanica! Ostavi ga na stolu dok se ne ohladi toliko da ga moe piti. Oprostite, rekla sam. Nisam bila svjesna to radim. Vrijeme je da postane svjesna svega to radi, geja mora paziti na to kakav dojam ostavlja. Dakle, kao to sam rekla, moja su pravila vrlo stroga. Kao prvo, oekujem da ini ono to ti kaem bez ikakva pogovora ili sumnji. Znam da nisi uvijek sluala Hatsumomo i gospou Nittu. Moda ti to smatra opravdanim, ali ako mene pita, trebala si biti poslunija i moda bi izbjegla sve ove neprilike. Bila je u pravu. Svijet se otada umnogome promijenio, ali kad sam ja bila dijete, djevojku koja nije sluala starije brzo bi nauili gdje joj je mjesto. Prije nekoliko godina, nastavila je Mameha, prihvatila sam dvije nove mlae sestre. Jedna se doista trudila, ali druga je popustila. Dovela sam je ovamo u ovaj stan i rekla sam joj kako neu vie podnositi da od mene pravi budalu, ali nita nije pomoglo. Sljedeeg sam joj mjeseca rekla neka sebi nae neku drugu stariju sestru. Mameha-san, obeavam da se tako neto nikad nee dogoditi, rekla sam. Zahvaljujui vama, osjeam se kao brod koji se napokon otisnuo na more. Nikad sebi ne bih oprostila da vas razoaram.

No, da, sve je to lijepo, ali ne radi se samo o tome da marljivo ui. Morat e paziti na to da ti Hatsumomo neto ne podvali. I nemoj, zaboga, uiniti nita to bi jo vie
170

povealo tvoje dugove. Nemoj ak ni razbiti neku alicu! Obeala sam da neu, ali kad sam pomislila na mogunost da mi Hatsumomo opet nekako podvali, moram
171

priznati... pa, nisam znala kako bih se mogla obraniti ako pokua. Jo neto, nastavi Mameha. Sve o emu ti i ja razgovaramo mora ostati meu nama. Nikad ne smije bilo to od toga rei Hatsumomo. ak i ako smo samo razgovarale o vremenu, shvaa? Ako te bude pitala, mora joj odgovoriti: 'Oh, Hatsumomo-san, Mameha-san nikad ne kae neto zanimljivo! im mi neto kae, ja to odmah zaboravim. Ona je tako uasno dosadna!' Rekla sam Mamehi da sam shvatila. Hatsumomo je pametna, upozoravala me je Mameha. Ako joj samo neto natukne, iznenadit e se koliko e ona iz toga uspjeti pogoditi. Odjednom se nagnula prema meni i srdito me upitala: 0 emu ste vas dvije juer razgovarale kad sam vas vidjela zajedno na ulici? Nita, gospoo! I premda je nastavila ljutito zuriti u mene, toliko me je prepala da nisam mogla nita vie rei. Kako to misli, nita? Bolje ti je da mi odgovori, glupao, inae u ti noas kad zaspi uliti tu u uho! Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako Mameha pokuava oponaati Hatsumomo. Nije ju ba dobro oponaala, ali sad, kad sam shvatila to radi, odgovorila sam: Ozbiljno, Hatsumomo-san, Mameha-san uvijek govori nekakve uasno dosadne stvari! Nikad nita od toga ne mogu zapamtiti. Jednostavno, sve se odmah istopi kao pahuljice snijega. Jesi li sigurna da si nas vidjela kako razgovaramo? Jer ako smo uope razgovarale, ja se toga jedva mogu sjetiti... Mameha je jo neko vrijeme nastavila sa svojim loim oponaanjem Hatsumomo i na kraju mi je rekla da sam se dobro drala. Za razliku od nje, ja nisam u to bila uvjerena. Izdrati ispitivanje Mamehe, ak i kad se pokuava ponaati kao Hatsumomo, ipak je neto sasvim drugo nego pretvarati se licem u lice s Hatsumomo.
172

U one dvije godine otkako je Majka prekinula moje, kolovanje, zaboravila sam gotovo sve to sam nauila. A nisam puno ni nauila, jer su mi misli bile zaokupljene drugim stvarima. Stoga, kad sam se vratila u kolu nakon to je Mameha pristala preuzeti ulogu moje starije sestre, osjeala sam se kao da tek poinjem uiti. Imala sam tada ve dvanaest godina i bila sam visoka gotovo kao Mameha. Moda ti se ini da sam u neku ruku bila u prednosti zato to sam bila starija, ali uvjeravam te da nije bilo tako. Veina djevojaka poele su s podukom mnogo ranije, neke od njih u tradicionalnoj dobi od tri godine i tri dana. Tih nekoliko djevojaka koje su poele tako rano, bile su veinom keri geja i bile su odgajane tako da su ceremonija aja i ples za njih predstavljali dio svakodnevnog ivota, kao to je to za mene bilo plivanje u jezercu iza nae kue. Znam da sam ti ve opisala kako je izgledao sat poduke iz shamisena kod uiteljice Miice. Ali geja mora nauiti mnogo raznih vjetina, osim shamisena. U stvari, gei u rijei gei-sha znai vjetine, umijea, tako da geja zapravo znai ona koja zna umijea ili umjetnica. Prvi je sat ujutro bila poduka iz malog bubnja koji mi zovemo tsutsumi. Moda se pita zato bi se geja trebala gnjaviti s uenjem sviranja na bubnjevima, ali odgovor je vrlo jednostavan. Na nekom banketu ili bilo kakvom neslubenom skupu u Gionu, geja obino plee samo uz pratnju shamisena i moda jedne pjevaice. Ali za scenske izvedbe, kao to je priredba Plesovi stare prijestolnice koja se izvodi svakog proljea, est ili vie sviraica shamisena okuplja se u ansambl, a prate ih razliite vrste bubnjeva i japanska svirala koju mi zovemo fue. I tako, vidi, geja se mora isprobati na svim tim instrumentima, iako e joj uiteljice s vremenom savjetovati jedan ili dva na kojima e posebno raditi. Kao to rekoh, prvi je sat bila poduka iz tsutsumija koji se svira kleei, kao uostalom i svi ostali instrumenti koje smo uili. Tsutsumi se razlikuje od ostalih bubnjeva po tome to se dri na ramenu i udara rukom, dok se
173

vei, okama, dri na bedrima, a najvei od svih, taiko, stoji poboke na postolju i po njemu se udara debelim palicama. Moda se nekome ini da je bubanj instrument koji moe svirati svako dijete, ali, zapravo, za svaki od njih postoji poseban nain udaranja, kao na primjer, za veliki taiko ruka se postavlja dijagonalno preko grudi i palica se zamahuje prema natrag, preko nadlanice, to zovemo uchikomi ili udarimo jednom rukom, te istodobno podiemo drugu, to se zove sarashi. Postoje jo i drugi naini i svaki od njih proizvodi drugaiji zvuk, ali je za to potrebno mnogo vjebanja. Osim toga, orkestar je postavljen tako da ga svi vide, zato svaki pokret mora biti graciozan, lijep i izveden istodobno s pokretima drugih sviraa. Nauiti proizvesti pravi zvuk samo je polovica posla, druga je polovica nauiti to raditi na pravi nain. Nakon bubnjeva slijedio je sat iz japanske svirale, a nakon toga iz shamisena. Metoda poduavanja uglavnom je uvijek bila ista. Prvo bi uiteljica neto odsvirala, zatim bi uenice to pokuale ponoviti. Ponekad je to zvualo kao orkestar ivotinja iz zoolokog vrta, ali to se ipak rijetko dogaalo, jer su uiteljice pazile na to da ponu s najjednostavnijim stvarima. Tako je, na primjer, na mom prvom satu iz svirale, uiteljica odsvirala samo jednu notu i zatim smo mi, jedna za drugom, pokuale to ponoviti. No, makar se radilo samo o jednoj noti, uiteljica je jo uvijek za svaku od nas imala mnogo prigovora. Ti tamo, spusti taj mali prst, nemoj ga drati u zraku. A to je s tobom, zar tvoja svirala smrdi? No, molim, zato onda tako mrti nos! Uiteljica svirale, kao i veina drugih uiteljica, bila je vrlo stroga i mi smo se, prirodno, bojale napraviti neku pogrjeku. Za nju nije bilo nita neobino da nekoj jadnoj djevojci otrgne sviralu iz ruke i udari je njome po ramenu. Nakon bubnjeva, svirale i shamisena, obino je slijedio sat pjevanja. U Japanu geje esto pjevaju na zabavama, a zabave su, naravno, ono zbog ega mukarci dolaze u Gion. Ali ak i ako neka djevojka nema sluha i nikad je nee pozvati da pjeva pred drugim ljudima, ona ipak mora
174

uiti pjevanje, kako bi bolje razumjela ples. Jer plesovi se najee izvode na pjesme koje pjeva neka pjevaica, pratei samu sebe na shamisenu. Postoji mnogo razliitih vrsta pjesama, mnogo vie nego to bih ti mogla nabrojiti, ali mi smo na naim satovima uili pet vrsta. Neke su bile popularne balade, neke opet dugake arije iz kabuki predstava koje su priale neku priu, dok su tree opet bile kao nekakve kratke glazbene poeme. Ne bi imalo smisla da ti pokuam opisivati te pjesme. Mogu ti samo rei ovo: dok su meni mnoge od njih zvuale upravo arobno, strancima je, ini se, to vie sliilo na krianje maaka u dvoritu hrama, nego na glazbu. Istina je da tradicionalni japanski nain pjevanja uk- ljuuje mnogo treperenja glasom i zvuk se esto proizvodi tako duboko u grlu da izlazi kroz nos, umjesto kroz usta. Ali stvar je samo u tome na kakav si zvuk navikao. Na svim tim satovima glazba i ples bili su samo dio onog to smo uile. Jer djevojka koja je svladala sve vjetine jo uvijek nee ostaviti dobar dojam na zabavama ako se ne zna lijepo drati i ponaati. Zbog toga su uiteljice uvijek ustrajale na pristojnom ponaanju i lijepom dranju uenica, ak i kad su se samo urile do zahoda. Na satu shamisena, na primjer, uiteljica bi nas ispravljala ako se ne bismo sluile krajnje uljudnim izrazima ili ako bismo govorile nekim provincijskim narjejem, a ne onako kako se govori u Kvotu, a isto tako bi nas ukorila ako smo sjedile oputenih ramena ili hodale velikim, tekim koracima. U stvari, prijekori koje smo dobivale ako bismo loe svirale ili ne bismo nauile rijei neke pjesme, nisu bili ni upola tako otri kao grdnje kojima bi bila izloena ona djevojka koja bi u kolu dola prljavih noktiju ili bi neuljudno odgovorila ili neto slino. Ponekad, kad smo sa strancima razgovarale o svom kolovanju, znali su me pitati: Dobro, a kad su vas uili aranirati cvijee? Odgovor je: nikad. Geja koja bi sjela pred mukarca i pokuala ga zabavljati araniranjem cvijea, vjerojatno bi uskoro otkrila kako je on poloio glavu na stol i zaspao. Mora zapamtiti da je geja u prvom
175

redu zabavljaica i izvoaica. Mi emo, dodue, naliti aj mukarcu kojeg zabavljamo, ali nikad neemo otii po jo jednu porciju ukiseljenog povra. U stvari, nae nas slukinje tako dobro slue i maze da se mi gotovo i ne znamo brinuti same za sebe ili drati svoje sobe u redu, a pogotovo ne znamo ukrasiti cvijeem sobu u ajani. Zadnji je sat prijepodnevne obuke bio posveen ceremoniji aja. O tome je napisano mnogo knjiga, zato neu o tome podrobnije govoriti. Ali, u osnovi, ceremoniju aja izvode jedna ili dvije osobe koje sjede ispred gostiju i pripravljaju aj na tradicionalan nain, sluei se prekrasnim alicama, metlicama od bambusa i tako dalje. Gosti takoer sudjeluju u ceremoniji, jer moraju na odreeni nain drati alicu i piti iz nje po strogo odreenom pravilu. Ako misli da ceremonija aja jednostavno znai sjesti i popiti alicu aja... pa, prije bih to mogla usporediti s plesom koji se izvodi u kleeem poloaju ili ak s meditacijom. aj se pravi od ajnih listia smrvljenih u prah, na koji se, uz mijeanje bambusovim metlicama, dolijeva vrela voda, sve dok se ne dobije pjenuava zelena mjeavina koju mi zovemo macha i koja je vrlo nepopularna meu strancima. Priznajem da izgleda kao zelena sapunica i da ima gorak okus na koji se treba naviknuti. To je vrlo vaan dio kolovanja geje. Nije nimalo neobino da zabava koju netko prireuje u privatnoj kui zapone kratkom ceremonijom aja. A gostima koji dolaze u Gion gledati sezonske plesove prvo e posluiti aj koji su pripravile geje. Moja je uiteljica ceremonije aja bila mlada ena od otprilike dvadeset i pet godina koja se, kako sam kasnije doznala, nije ba proslavila kao geja, ali je toliko bila opsjednuta ceremonijom aja da ju je poduavala kao da je svaki pokret apsolutna svetinja. Ubrzo sam poela cijeniti taj sat poduke zbog njezina entuzijazma, a moram rei kako je to ujedno bio najljepi mogui zavretak dugog i napornog prijepodneva. U razredu je uvijek vladala tako smirena i vedra atmosfera. Ceremonija aja jo uvijek za mene predstavlja ugodu i osvjeava me poput dobro prospavane noi.
176

Ono to kolovanje jedne geje ini tako napornim nisu samo vjetine koje mora nauiti, nego i injenica da nema ni trenutka slobodnog vremena. Nakon to itavo prijepodne provede u koli, od nje se oekuje da tijekom popodneva i veeri obavlja sve one kune poslove koje je obavljala i ranije. A unato tome, nou ne spava vie od tri do pet sati. Tijekom tih godina kolovanja, da sam se mogla podijeliti u dvije osobe, obje bi imale posla preko glave. Kako bih bila zahvalna Majci da me je, kao Buu, oslobodila kunih poslova, ali s obzirom na njezinu okladu s Mamehom, vjerujem da nikad nije ozbiljno razmiljala o mogunosti da mi prui vie slobodnog vremena za vjebanje. Neke od mojih dunosti preuzele su slukinje, ali najee me je jo uvijek ekalo vie posla nego to sam mogla obaviti, a uz to se od mene oekivalo da svako popodne najmanje jedan sat vjebam shamisen. Zimi su Buu i mene tjerali da ovrsnemo ruke uranjanjem u ledenu vodu sve dok ne bismo vriskale od bolova, a zatim bi nas poslali da vjebamo vani, na dvoritu. Znam da to zvui strano okrutno, ali tako se to tada radilo. U stvari, to mi je doista pomoglo da bolje sviram. Jer, vidi, trema pred nastup na pozornici oduzme ti svu osjetljivost iz prstiju, a kad si ve naviknut svirati s rukama ukoenim i bolnim od hladnoe, trema vie ne predstavlja toliki problem. U poetku smo Bua i ja zajedno vjebale shamisen svakog popodneva, odmah nakon to bismo sat vremena provele s Teticom koja nas je poduavala itanju i pisanju. Tetia nas je obje uila japanski od prvog dana kad sam stigla u okiyu i uporno je zahtijevala da se lijepo ponaamo. Ali dok smo zajedno vjebale shamisen, sjajno smo se zabavljale. Ako bismo se glasno smijale, Tetia ili jedna od slukinja izile bi van da nas ukore, ali ako nismo galamile i nismo prekidale sviranje dok smo razgovarale, mogle smo nesmetano provesti jedan sat u prijateljskom druenju. A onda, jednog popodneva, dok mi je Bua pomagala svladati tehniku legata, pred nama se pojavila Hatsumomo. Uope nismo ule kad je ula u okiyu.
177

Gle, pa to je Mamehina budua mala sestrica! rekla mi je. Dodala je ono budua jer Mameha i ja neemo slubeno postati sestre sve dok ja ne dobijem status geje pripravnice. Mogla sam te nazvati malom glupaom, nastavila je, ali nakon ovog to sam upravo vidjela, mislim da u to radije sauvati za Buu. Sirota Bua spustila je na to shamisen u krilo ba kao to pas spusti rep meu noge. Jesam li neto pogrijeila? upitala je. Nisam trebala gledati u Hatsumomo, jasno sam si mogla predoiti kako joj je lice buknulo od srdbe. Uasno me je bilo strah to e se sad dogoditi. Ba nita! rekla je Hatsumomo. Samo nisam znala da si toliko ljubazna. ao mi je, Hatsumomo, ree Bua. Pokuavala sam pomoi Chiyo.... Chiyo ne eli tvoju pomo. Kad bude trebala pomo, otii e svojoj uiteljici. Zar je ta tvoja glava uistinu samo jedna velika, prazna tikva? I Hatsumomo utipne Buu za usnicu tako jako da joj je shamisen skliznuo s krila na drveni pod galerije, gdje smo sjedile, i odatle na zemljani prolaz. Ti i ja moramo malo porazgovarati, rekla joj je Hatsumomo. Pospremi shamisen, a ja u stajati ovdje da ne napravi jo koju glupost. Kad ju je Hatsumomo pustila, sirota se Bua spustila dolje, pokupila shamisen i poela ga rastavljati. Tuno me je pogledala, a ja sam pomislila da e se moda smiriti. Meutim, usnice su joj poele drhtati, a onda joj se i cijelo lice poelo tresti kao zemlja prije potresa i odjednom je ispustila dijelove shamisena na pod galerije i stavila ruku na usnicu, koja je ve poela otjecati, dok su joj se suze kotrljale niz obraze. Hatsumomino se lice razblailo kao kad se srdito nebo odjednom razvedri. Okrenula se prema meni sa zadovoljnim osmijehom. Morat e sebi nai drugu prijateljicu, rekla je. Nakon to porazgovaram s Buom, nee joj vie pasti na pa178

met da s tobom progovori makar i jednu rije. Je li tako, Buo? Bua potvrdno kimne glavom, jer nije imala drugog izbora, ali ja sam vidjela koliko joj je zbog toga ao. Nikad vie nismo zajedno vjebale shamisen. Ispriala sam Mamehi tu zgodu kad sam je sljedei put posjetila u njezinu stanu. Nadam se da si ozbiljno shvatila Hatsumomine rijei, upozorila me Mameha. Ako Bua ne smije razgovarati s tobom, ne smije ni ti razgovarati s njom. Samo e joj prouzroiti neprilike, a osim toga, ona e morati ispriati Hatsumomo sve to joj kae. Dosad si joj mogla vjerovati, ali sad vie ne smije. Tako sam se rastuila kad sam to ula da dugo nisam mogla nita rei. Napokon sam kazala: Pokuavati preivjeti u istoj okiyi s Hatsumomo izgleda mi kao kad svinja pokuava preivjeti u klaonici. Ja sam mislila na Buu kad sam to rekla, ali Mameha je, ini se, zakljuila kako mislim na sebe. Potpuno si u pravu, rekla je. Moe se obraniti jedino tako da postane uspjenija od nje i daje izgura. Ali svi kau da je ona jedna od najpopularnijih geja. Ne mogu zamisliti da bih ikad mogla biti popularnija od nje. Ja nisam rekla popularnija, odgovorila mi je Mameha. Rekla sam uspjenija. Nije sve u tome da ide sa zabave na zabavu. Ja ivim u prostranom stanu i imam dvije slukinje, dok Hatsumomo, koja vjerojatno odlazi na isto toliko zabava kao i ja, i dalje ivi u okiyi Nitta. Kad kaem uspjena, onda mislim na geju koja je stekla neovisnost. Sve dok geja ne prikupi vlastitu zbirku kimona, ili ne postane usvojena ki neke okiye, to je otprilike isto, uvijek e biti u neijoj vlasti. Ti si vidjela neke od mojih kimona, zar ne? to misli, kako sam dola do njih? Mislila sam da si moda bila usvojena ki neke okiye prije nego to si preselila u ovaj stan.
179

Ja sam doista ivjela u jednoj okiyi do prije pet godina. Ali gospodarica te okiye ima roenu kerku i nikad ne bi posvojila jo jednu. Onda, ako smijem pitati... jesi li sve to sama kupila? Sto ti misli, Chiyo, koliko zarauje jedna geja! Kompletna zbirka kimona ne znai dvije ili tri haljine za svako godinje doba. Nekim su mukarcima posjeti Gionu dio svakodnevnog ivota. Dosadilo bi im kad bi te iz veeri u veer gledali u istom kimonu. Vjerojatno mi se na licu vidjelo koliko sam zbunjena, jer se Mameha nasmijala. Razvedri se, Chiyo-chan, postoji odgovor za tu zagonetku. Moj je danna dareljiv i on je kupio najvei dio moje zbirke. Eto, zato sam ja uspjenija od Hatsumomo. Ja imam jednog imunog mukarca koji je moj danna. Ona ve godinama nema nikoga.

Dovoljno sam dugo ivjela u Gionu da poneto znam o tome to znai rije danna. To je izraz koji ena upotrebljava za svog mua, odnosno tako je bilo u moje vrijeme. Ali kad geja kae moj danna, ona ne govori o muu. Geje se nikad ne udaju. Ili, ako se udaju, prestaju biti geje. Vidi, ponekad nakon zabave s gejom, nekim mukarcima nije dovoljno koketiranje i ponu eljeti neto vie od toga. Neki se zadovolje posjetom takvim mjestima kao to je etvrt Miyagawa-cho, gdje e dodati miris vlastitog znoja neugodnom zadahu onih kua koje sam vidjela one veeri kad sam pronala Satsu. Drugi e skupiti hrabrosti da zamagljenih oiju apnu geji na uho pitanje koliko bi iznosio njezin honorar. Geja nie klase rado e pristati na takav aranman, nju vjerojatno veseli svaki prihod do kojeg moe doi. Takva se ena moe predstavljati kao geja i moe biti kao takva registrirana u prijavnom uredu, ali mislim da bi prvo trebao pogledati kako plee, koliko dobro svira shamisen i koliko zna o ceremo180

niji aja, prije nego to zakljui je li ili nije prava geja. Prava geja nikad ne bi okaljala svoj ugled pristajanjem na jednonone aranmane. Neu rei da geja nikad ne popusti nekom privlanom mukarcu. Ali to je njezina privatna stvar. Geje su podlone strasti kao i svi ljudi i prave iste pogrjeke. Ona koja se izloi takvom riziku moe se samo nadati da to nitko nee otkriti. Jer time ne stavlja samo na kocku svoj ugled, nego, to je jo vanije, svoj poloaj u vezi sa svojim dannom ako ga ima. Osim toga, izlae se srdbi ene koja upravlja njezinom okiyom. Geja koja odlui prepustiti se svojoj strasti moe se izloiti takvom riziku, ali to sigurno nee uiniti za novac koji lako moe zaraditi na doputeni nacm. I tako, vidi, geje prvog ili drugog ranga u Gionu ne mogu se kupiti za jednu no, ni u kojem sluaju. Ali ako je neki odgovarajui mukarac zainteresiran za neto vie - ne samo za jednu no, nego za mnogo due vrijeme - i ako je voljan ponuditi za to odgovarajue uvjete, no, u tom e sluaju geja rado prihvatiti takav aranman. Zabave i slino, sve je to lijepo, ali pravi se novac u Gionu stjee ako ima nekog tko je tvoj danna, a geja koja ga nema - kao to je to bilo s Hatsumomo - slii na ulinu maku lutalicu bez gospodara koji e je hraniti. ovjek bi oekivao da e u sluaju tako lijepe ene kao to je Hatsumomo veliki broj mukaraca biti voljan ponuditi se da joj budu danna i uvjerena sam da je mnogo njih to i uinilo. U stvari, ona je ak neko vrijeme imala svoga dannu. Meutim, kasnije je nekako naljutila vlasnicu svoje glavne ajane Mizuki i ona je svima koji su se o njoj raspitivali govorila kako Hatsumomo nije slobodna, po emu su oni vjerojatno zakljuivali kako ona ve ima nekog dannu, iako ga, zapravo, vie nije imala. Time to je pokvarila svoj odnos s vlasnicom ajane, Hatsumomo je najvie nakodila samoj sebi. Kako je bila vrlo popularna, zaraivala je dovoljno novaca da Majka s njom bude zadovoljna, ali kao geja bez svog danne nije mogla zaraditi dovoljno da postane neovisna i zauvijek se iseli iz okiye. A
181

nije se mogla jednostavno registrirati u nekoj drugoj ajani gdje bi joj vlasnica bila sklonija pomoi nai novog dannu, jer ni jedna od vlasnica drugih ajana nije eljela pokvariti svoje odnose s Mizuki. Dakako, neka prosjena geja nee se nai u takvoj stupici. Ona e se svim silama truditi armirati mukarce u nadi da e jedan od njih s vremenom otii vlasnici ajane da se raspita o njoj. Prilino esto ta raspitivanja ne dovedu ni do ega, jer kad vlasnica pone ispitivati mogueg kandidata, otkrije se kako on nema dovoljno novaca ili se moe dogoditi da se on sam povue kad mu vlasnica natukne kako bi trebao geji darovati kakav skupocjeni kimono kao izraz dobre volje. No, ako se pregovori - koji mogu potrajati tjednima - uspjeno privedu kraju, dotina geja i njezin novi danna obavljaju ceremoniju kojom potvruju svoj odnos, ba kao to to rade dvije geje kad postaju sestre. U veini sluajeva ta e veza potrajati kakvih est mjeseci ili neto due, jer, dakako, mukarcima tako brzo dosadi biti uvijek s istom gejom i zaele se promjene. Uvjeti dogovora vjerojatno e ukljuivati i obvezu jrema kojoj danna mora otplatiti dio gejinih dugova i podmiriti svakog mjeseca vei dio njezinih ivotnih trokova, recimo, trokove kupovanja minke i moda dio trokova za satove poduke, te eventualno trokove lijeenja. Takve stvari. Povrh svih tih golemih trokova, on e joj jo uvijek plaati njezinu uobiajenu naknadu po satu za vrijeme koje provodi s njime, ba kao svaka druga muterija. Samo to e on imati prava na odreene povlastice. To bi bili uvjeti dogovora za jednu prosjenu geju. Meutim, neka vrhunska geja, kakvih je u Gionu bilo moda tridesetak ili etrdesetak, oekivat e mnogo vie od toga. Kao prvo, njoj uope ne bi padalo na pamet da ugrozi svoju reputaciju nizom danna. Takva geja ima samo jednog ili dva danne u cijelom svom ivotu. Osim toga, njezin joj danna mora, uz to to plaa sve njezine ivotne trokove, ukljuujui trokove registracije, poduke, prehrane, davati obilan deparac, mora financirati njezine
182

plesne nastupe i kupovati joj kimona i nakit. A kad je s njom, nee joj plaati uobiajenu naknadu po satu, nego vie od toga, kao izraz dobre volje. Mameha je svakako bila jedna od vrhunskih geji, u stvari, kako sam s vremenom saznala, ona je vjerojatno bila jedna od dvije ili tri najpoznatije geje u itavom Japanu. Moda si uo za slavnu geju Mametsuki koja je imala ljubavnu vezu s japanskim premijerom uoi Prvog svjetskog rata, to je dovelo do pravog malog skandala. Ona je bila Mamehina starija sestra, zbog ega obje imaju ono Mame u imenu. Obiaj je da mlaa sestra izvede svoje ime iz imena starije sestre. Ve je i to to joj je starija sestra bila Mametsuki bilo dovoljno da Mamehi osigura uspjenu karijeru. Meutim, poetkom dvadesetih godina, japanska je Putnika agencija otpoela svoju prvu meunarodnu reklamnu kampanju. Na reklamnim plakatima bila je prekrasna fotografija pagode hrama Toji u jugoistonom dijelu Kvota, s rascvalim trenjevim stablom na jednoj strani i ljupkom mladom gejom pripravnicom na drugoj. Mlada je geja izgledala stidljivo, graciozno i oaravajue profinjeno. To je bila Mameha. Premalo je rei da je Mameha postala slavna. Taj je plakat bio izloen u svim velikim gradovima irom svijeta i nosio je natpis Posjetite Zemlju izlazeeg sunca; na raznim jezicima, ne samo engleskom, nego i njemakom, francuskom, ruskom i... oh, na jo mnogim drugim jezicima za koje ja nikad nisam ni ula. Mamehi je tada bilo samo esnaest godina, ali se odjednom nala zasuta pozivima da se upozna sa svakim dravnim poglavarom koji je doao u Japan i svakim aristokratom iz Engleske i Njemake i svakim milijunaem iz Sjedinjenih Drava. Ona je toila ake velikom njemakom knjievniku Thomasu Mannu, koji joj je kasnije preko tumaa ispriao nekakvu dugaku, dosadnu priu koja je potrajala gotovo itav sat, kao i Charlieju Chaplinu i Sun Yat-senu, te kasnije Ernestu Hemingwayju, koji se napio i rekao joj kako ga njezine lijepe crvene usnice na bijelom licu podsjeaju na krv na

i I

183

M.

snijegu. Otada je Mameha postala jo slavnija po svojim naveliko reklamiranim plesnim nastupima u kazalitu Kabukiza u Tokvju, kojima je obino prisustvovao premijer i veliki broj drugih uglednika. Kad je Mameha objavila svoju namjeru da me uzme za svoju mlau sestru, ja o svemu tome gotovo nita nisam znala i dobro je da nisam znala. Vjerojatno bi me to ispunilo takvim strahopotovanjem da bih se u njezinoj prisutnosti ukoila i samo preplaeno drhtala.

Mameha je bila toliko ljubazna da me tog dana posjedne pred sebe i ispria mi najvei dio ovoga to sam ti upravo rekla. Kad je bila sigurna da sam sve razumjela, rekla je: Nakon to te prvi put predstave kao geju na nekoj zabavi, bit e geja pripravnica do svoje osamnaeste godine. Nakon toga e ti trebati neki danna ako eli otplatiti dugove. Neki vrlo imuan mukarac. Moj e posao biti pobrinuti se da do tada svi u Gionu saznaju za tebe, ali ti se mora potruditi da postane to bolja plesaica. Ako do svoje esnaeste godine ne uspije postati barem plesaica petog reda, nita od onog to ja mogu uiniti za tebe nee ti pomoi i gospoa Nitta e dobiti okladu. Ali Mameha-san, rekla sam, ne shvaam kakve veze ples ima s time. Ples je vrlo vaan, odgovorila mi je. Ako pogleda malo tko su najuspjenije geje u Gionu, vidjet e da je svaka od njih plesaica.

Ples je najcjenjenija od svih vjetina koje mora savladati jedna geja. Samo se najljepe i najperspektivnije geje potie da postanu plesaice i jedino se moda ceremonija aja moe po bogatstvu tradicije usporediti s plesom. kola plesa Inoue, koje se dre geje u Gionu, proizila je iz kazalita no. Kako je no drevna umjetnost koja je oduvi184

jek uivala zatitu carskog dvora, plesaice Giona smatraju svoj stil plesanja profinjenijim od kole plesa koju poduavaju u etvrti Pontocho na drugoj obali rijeke, a koja svoje korijene vue iz habukija. Ja sam osobno veliki ljubitelj kabukija i imala sam sreu da su neki od najslavnijih kabuki glumaca ovog stoljea bili moji prijatelji. Ali kabuki je relativno mlada umjetnost, nastala je tek u osamnaestom stoljeu. I uvijek se smatrala popularnom umjetnou, kazalitem za obine ljude, a ne za carski dvor. Pontocho ples se jednostavno ne moe usporediti s gionskom kolom plesa Inoue. Sve geje pripravnice moraju uiti plesati, ali kako rekoh, uitelji e samo one najljepe i one koje najvie obeavaju poticati da se usavre u plesu i postanu prave plesaice, a ne samo sviraice shamisena ili pjevaice. Zato je Bua, s onim svojim mekim, okruglim licem, toliko vremena provodila u vjebanju shamisena, jer ona, na alost, nije bila izabrana za plesaicu. Sto se mene tie, ja nisam bila tako izuzetno lijepa kao Hatsumomo da mi ne bi ostavili drugog izbora nego da pleem. Kako mi se inilo, ja sam mogla postati plesaica samo ako dokaem svojim uiteljima da sam se spremna truditi koliko god to bude potrebno. Meutim, zahvaljujui Hatsumomo, moja je poduka iz plesa loe poela. Moja je uiteljica bila jedna ena od otprilike pedeset godina koju su svi zvali Trtica, jer joj se mlohava koa na vratu skupljala na sredini ispod brade tako da je sliila na kokoju stranjicu. Trtica je mrzila Hatsumomo kao i veina ljudi u Gionu. Hatsumomo je to vrlo dobro znala i to misli, stoje uinila? Otila je do nje - to ja znam jer mi je uiteljica Trtica sama to ispriala nekoliko godina kasnije - i rekla: Uiteljice, smijem li vas zamoliti za jednu uslugu? Imam na oku jednu djevojku iz vaeg razreda, za koju mislim da je vrlo nadarena. Bila bih vam vrlo zahvalna kad biste mi rekli to vi mislite o njoj. Njezino je ime Chiyo i doista mi je jako, jako draga. Zauvijek u biti va dunik ako se posebno potrudite oko nje.

185

toga, Hatsumomo nije nita vie trebala rei, jer se uiteljica Trtica uistinu posebno potrudila kako se Hatsumomo i nadala. Ja, zapravo, nisam loe plesala, ali me je Trtica odmah poela isticati kao primjer kako se neto ne smije raditi. Na primjer, sjeam se kako nam je jednog jutra pokazivala pokret u kojem se jedna ruka ovako prinosi prsima i pritom se udari nogom o pod. Mi smo sve zajedno trebale ponoviti taj pokret, ali kako smo bile poetnice, to je zvualo kao da si po podu prosuo vreu graha jer ni jedna noga nije udarila o pod u istom trenutku kad i neka druga. Uvjeravam te da ja to nisam nimalo loije izvela od drugih, ali je Trtica dola do mene i dok joj je ta kokoja stranjica ispod brade podrhtavala od srdbe, prvo je nekoliko puta lupila skupljenom lepezom o svoje bedro, a onda je zamahnula i udarila me njome po glavi. Ne udaramo nogom u bilo kojem trenutku, rekla je. I ne trzamo bradom. kola plesa Inoue zahtijeva savreno bezizraajno lice, poput no maske. Ali ukoriti me da sam trznula bradom dok se njezina vlastita brada trese od srdbe... dakle, ja sam bila na rubu suza jer me je udarila, ali sve su druge uenice prasnule u smijeh. Trtica je, dakako, mene okrivila zbog toga i naredila mi da za kaznu izaem iz razreda. Ne znam to bi bilo sa mnom da Mameha nije na posljetku otila do nje i pomogla joj shvatiti to se zapravo dogodilo. Koliko god da je Trtica mrzila Hatsumomo prije toga, sigurna sam da ju je zamrzila jo vie kad je saznala kako ju je Hatsumomo nasamarila. Drago mi je to mogu rei da joj je toliko bilo ao zbog dotadanjeg postupka prema meni da sam joj ubrzo postala jedna od najdraih uenica.

i hiNakon

Neu rei da sam imala priroenog dara za ples ili za bilo to drugo, ali sam zasigurno bila spremna uporno raditi
186

dok ne postignem cilj. Od onog proljetnog dana kad sam susrela predsjednika na ulici, svim srcem sam eznula za prilikom da postanem geja i pronaem za sebe mjesto u svijetu. Sad kad mi je Mameha pruila tu priliku, vrsto sam je odluila iskoristiti. Ali u prvih est mjeseci mog kolovanja osjeala sam se toliko pritisnuta teretom svih tih poduka i dunosti u okiyi, kao i svojih velikih oekivanja, da sam mislila kako nikad neu uspjeti. A onda sam poela otkrivati male trikove koji su mi pomagali da lake svladavam svoje zadae. Na primjer, dosjetila sam se kako u vjebati shamisen dok odlazim u nabavu. Hodajui ulicom vjebala bih u glavi pjesmu i pritom zamiljala pomake lijeve ruke na vratu shamisena i udarce trzalicom po icama. Zahvaljujui tome, kad bih napokon poloila instrument u krilo, mogla sam ponekad sasvim dobro odsvirati neku pjesmu koju sam prije toga samo jednom pokuala svirati. Neki su ljudi mislili da sam uila pjesme bez vjebanja, ali sam ja, zapravo, marljivo vjebala hodajui ulicama i uliicama Giona. Sluila sam se jednim drugim trikom kako bih zapamtila balade i druge pjesme koje smo uili u koli. Jo od djetinjstva bila sam u stanju uti neku pjesmu samo jednom i sjetiti je se prilino dobro sljedeeg dana. Ne znam zato, valjda jednostavno imam takav nekakav udan mozak. I tako sam poela uveer prije spavanja zapisivati rijei na komad papira. Kad bih se ujutro probudila, dok mi je mozak jo bio svje i prijemljiv, proitala bih to jo prije nego to bih se pomakla s futona. Obino bi to bilo dovoljno, ali s melodijom je bilo tee. Zato sam poela zamiljati slike koje su me podsjeale na glazbu. Na primjer, grana koja pada sa stabla podsjeala bi me na zvuk bubnja, a potoi koji preskae preko kamena podsjetio bi me na pritiskanje ice na shamisenu kako bi se dobila via nota. Tako sam u glavi zamiljala pjesmu kao etnju krajolikom. Ali, naravno, najvei je i najvaniji izazov bio ples. Mjesecima sam iskuavala razne trikove, ali mi oni nisu mnogo pomogli. A onda se Tetia jednog dana razbjesnje187

Trinaesto poglavlje i
la na mene jer sam prosula aj na asopis koji je itala. Najudnije je bilo to da sam upravo u trenutku kad me je napala razmiljala o njoj s velikim simpatijama. Zbog toga su me njezine grdnje strano rastuile i poela sam misliti na svoju sestru, koja bez mene ivi negdje u Japanu, na majku, za koju sam se nadala da je nala svoj mir u raju i na oca koji je tako spremno pristao na to da nas proda i zavri svoj ivot u samoi. Dok su mi te misli prolazile kroz glavu, osjetila sam kako mi je itavo tijelo postalo nekako udno teko. Uspela sam se na kat do sobe u kojoj smo Bua i ja spavale - Majka me je tamo preselila odmah nakon Mamehina posjeta. Umjesto da legnem na tatami i prepustim se plau, podigla sam ruku i irokim je pokretom prinijela grudima. Ne znam zato sam to uinila, to je bio pokret iz jednog plesa koji smo to jutro uili u koli i koji mi se inio vrlo tunim. U isto vrijeme pomislila sam na predsjednika i koliko bi mi ivot bio laki kad bih se mogla osloniti na nekog mukarca poput njega. Dok sam promatrala svoju ruku kako klizi kroz zrak, uinilo mi se kako mekoa tog pokreta izraava moje osjeaje tuge i enje. Pokret moje ruke bio je pun dostojanstva; nije sliio treperenju lista koji pada sa stabla, nego nekakvom velikom brodu koji klizi po moru. Pretpostavljam da sam pod dostojanstvom mislila na nekakvo samopouzdanje ili sigurnost, koje ne moe poljuljati neki zapuh vjetra ili nalet vala. Zapravo sam tog popodneva otkrila kako se u trenucima kad osjeam tu nekakvu udnu teinu u tijelu mogu kretati s mnogo dostojanstva. A ako bih zamislila da me odnekud promatra predsjednik, moji bi pokreti postali tako puni dubokih osjeaja da se katkad inilo kao da svaki pokret predstavlja nekakvu kratku komunikaciju s njime. Tako je okret tijela s glavom malo nagnutom na jednu stranu mogao znaiti pitanje: Gdje emo danas zajedno provesti dan, predsjednie? Kad bih ispruila ruku i otvorila lepezu, govorila bih mu kako sam zahvalna to me je poastio svojom prisutnou. A kad bih malo kasnije, u plesu, ponovo zatvorila lepezu, time bih mu rekla kako mi u ivotu nita nije vanije od elje da njemu ugodim.
188

U proljee 1934., vie od dvije godine nakon to sam ponovo zapoela kolovanje, Hatsumomo i Majka odluile su kako je dolo vrijeme da Bua bude prvi put predstavljena kao geja pripravnica. Naravno, meni o tome nitko nita nije rekao, jer je Buci bilo zabranjeno govoriti sa mnom, a Majka i Hatsumomo bi vjerojatno i samu pomisao na tako neto smatrale nepotrebnim traenjem vremena. Otkrila sam to tek kad je Bua jednog dana rano popodne otila iz okiye i vratila se predveer s frizurom mlade geje, takozvanom momoivare, to znai raspolovljena breskva. Kad sam je ugledala kako ulazi u predvorje, osjetila sam muninu od razoaranja i ljubomore. Kad bi nam se sreli pogledi, ona bi jedva izdrala djeli sekunde: vjerojatno je znala kakav uinak ima na mene njezino promicanje u status geje. S kosom tako lijepo zaeljanom u visokom luku iznad ela, umjesto da joj, kao dotad, bude jednostavno svezana na zatiljku, izgledala je kao odrasla mlada ena, usprkos svom, jo uvijek djejem licu. Godinama smo ona i ja zavidjele starijim djevojkama na tako elegantnoj frizuri. Sad e Bua zapoeti karijeru kao geja, dok u ja i dalje ii u kolu i ak je neu moi ispitivati o njezinom novom ivotu. A onda je doao dan kad je Bua, prvi put u odjei geje pripravnice, otila s Hatsumomo u ajanu Mizuki na ceremoniju koja e ih povezati kao sestre. S njima su otile Majka i Tetia, ali ja nisam bila ukljuena. Ipak sam zajedno s njima stajala u predvorju za goste kad je Bua,
189

uz pomo slukinja, sila niz stepenice. Na sebi je imala velianstveni crni kimono sa znakom okiye Nitta i obi boje ljive, protkan zlatnim nitima. Lice joj je po prvi put bilo premazano bjelilom. ovjek bi oekivao da e s ukrasima u kosi i arko crvenih usnica izgledati ljupko i ponosno, ali meni se inila prije svega zastraenom. Jedva je hodala, odjea geje pripravnice doista je nezgrapna. Majka je stavila Tetii u ruke fotografski aparat i naredila joj da izie na ulicu i slika Buu dok joj po prvi put u ivotu kreu kremenom iza lea za sreu. Mi smo se ostale stisnule u ulaznom prostoru kako nas se ne bi vidjelo na slici. Slukinje su pridravale Buu za ruke dok je uvlaila stopala u visoke drvene natikae koje mi zovemo okobo i koje predstavljaju dio odore geje pripravnice. Zatim je Majka stala iza Bue i zauzela pozu kao da kree kremenom, iako je to uvijek radila Tetia ili jedna od slukinja. Kad je fotografija napokon bila snimljena, Bua je zateturala nekoliko koraka i osvrnula se prema okiyi. Ostali su ve krenuli za njom da je isprate, ali ona je gledala u mene s izrazom koji kao da je govorio kako joj je ao to je ovako ispalo. Kad se uveer vratila u okiyu, Bua je slubeno imala novo ime, od sada e se zvati geja Hatsumivo. Hatsu u njezinu imenu dolazilo je od Hatsumomo i premda joj je trebalo pomoi to je nosila ime izvedeno iz imena tako popularne geje kao to je Hatsumomo, na kraju to ipak nije tako ispalo. Tijekom itave njezine karijere, vrlo je malo ljudi znalo njezino slubeno ime, svi su je, vidi, i dalje jednostavno zvali Bua, kako smo je oduvijek zvali.

Jedva sam ekala da ispriam Mamehi o Buinom ulasku u status geje pripravnice. Meutim, ona je bila jo vie zauzeta nego inae, putujui esto u Tokyo po zahtjevu svoga danne, tako da se nismo vidjele blizu est mjeseci. Jo je nekoliko tjedana prolo dok je napokon nala vremena da me pozove u svoj stan. Kad sam ula unutra, slukinja je iznenaeno uzdahnula, a kad je trenutak ka190

snije Mameha dola iz stranje sobe, ona je takoer slino reagirala. Nisam shvaala o emu se radi. A kad sam se spustila na koljena kako bih se poklonila Mamehi i rekla joj kako sam poaena to je opet vidim, ona uope nije obraala pozornost na mene. Zaboga, Tatsumi, zar je prolo toliko vremena? upitala je slukinju. Jedva je prepoznajem. Drago mi je da ste to rekli, gospoo, odgovorila je Tatsumi. Ja sam mislila da neto nije u redu s mojim oima. Sluala sam ih i udila se o emu one to govore. Ali oito sam se u tih est mjeseci otkako se nismo vidjele promijenila vie nego to sam toga bila svjesna. Mameha mi je rekla neka okrenem glavu na jednu, pa na drugu stranu i stalno je ponavljala: Zaboga, postala je prava mlada ena! U jednom mi je trenutku Tatsumi ak rekla neka ustanem i podignem ruke kako bi mi svojim rukama izmjerila struk i bokove i potom je rekla: Pa, nema sumnje, kimono e ti pristajati poput arape. Sigurna sam da mi je htjela napraviti kompliment, jer je na licu imala ljubazan izraz dok je to govorila. Na posljetku je Mameha zamolila Tatsumi da me odvede u stranju sobu i odjene u pravi kimono. Ja sam dola u plavo-bijelom pamunom kimonu u kojem sam tog jutra bila u koli, ali me je Tatsumi preobukla u kimono od modre svile s uzorkom u obliku siunih kotaa crvene i jarkoute boje. To nije bio najljepi kimono na svijetu, ali kad sam se pogledala u visokom zrcalu dok mi je Tatsumi vezivala oko pasa intenzivno zeleni obi, zakljuila sam kako, uz izuzetak jednostavne frizure, lako mogu proi kao kakva geja pripravnica koja se sprema za odlazak na zabavu. Ponosno sam izila iz sobe i mislila sam da e Mameha opet iznenaeno uzdahnuti ili neto slino. Meutim, ona je samo ustala, zataknula rupi u rukav kimona i pola ravno k vratima, gdje je navukla par zelenih, lakiranih zori natikaa i pogledala me preko ramena. No? rekla je. Ide ili ne ide?

191

Nisam imala pojma kamo idemo, ali sam bila oduevljena to e me na ulici vidjeti s Mamehom. Slukinja je stavila pred mene par lakiranih zori natikaa svijetlosive boje. Nataknula sam ih i krenula za Mamehom niz mrano stubite. Kad smo izile na ulicu, neka je starija ena usporila korak kako bi se naklonila Mamehi, a onda se, gotovo nastavljajui isti pokret, okrenula i naklonila meni. Nisam znala to bih mislila o tome, jer dosad me gotovo nikad nitko nije primjeivao na ulici. Sunce mi je udaralo u oi tako da nisam mogla razabrati poznajem li je moda. Ali uzvratila sam joj naklon i ona je otila. Pomislila sam kako je to vjerojatno neka od mojih uiteljica, ali trenutak kasnije dogodila se ista stvar, ovog puta bila je to jedna mlada geja kojoj sam se esto divila, ali koja me nikad dotad nije ni pogledala. Ile smo ulicom i gotovo je svatko tko je proao kraj nas rekao neto Mamehi ili joj se barem naklonio i nakon toga pozdravio i mene, kimanjem glavom ili takoer naklonom. Ja sam nekoliko puta zastala da uzvratim naklon i zbog toga sam zaostala korak ili dva za Mamehom. Ona je vidjela da imam problema i odvela me u jednu mirnu uliicu da mi pokae kako treba hodati. Moj je problem u tome, objasnila mi je, to nisam nauila pokretati gornji dio tijela neovisno o donjem. Kad se trebam nekome nakloniti, ja zaustavim noge. Usporavanjem hoda iskazuje se potovanje, rekla je. to vie uspori, to vee potovanje izraava. Moe se sasvim zaustaviti kad pozdravlja neku od svojih uiteljica, ali ni za koga drugoga ne usporavaj korak vie nego to je nuno, jer nikad nee nikamo stii. Hodaj ujednaenim korakom kad god to moe, malim koracima, tako da ne odie rub kimona. Kad ena hoda, mora ostavljati dojam valova koji prelaze preko pjeanog spruda. Hodala sam gore-dolje po uliici, pokuavajui hodati tako kako mi je Mameha opisala, gledajui u noge kako bih vidjela rub kimona. Kad je Mameha bila zadovoljna mojim hodom, nastavile smo dalje. Veina pozdrava, otkrila sam, mogla se svrstati u jedan od dva jednostavna obrasca. Kad smo susretale mlade
192

geje, one bi obino usporile korak ili se ak potpuno zaustavile i pozdravile bi Mamehu dubokim naklonom, na to bi Mameha odgovorila ponekom ljubaznom rijeju i lakim naklonom glave, a onda bi mlada geja pomalo zbunjeno pogledala mene i nesigurno mi se naklonila, na to bih ja odgovorila dubljim naklonom, jer ja sam po godinama i po poloaju bila mlaa od svake ene koju smo susreli. Kad bi nam u susret dola neka starija ena ili ena srednjih godina, Mameha bi se gotovo uvijek prva naklonila, na to bi joj ena s potovanjem uzvratila naklon, ali se ne bi tako duboko naklonila kao Mameha, a mene bi prvo odmjerila pogledom od glave do pete i tek onda bi lagano kimnula glavom. Ja sam na to kimanje glavom uvijek odgovarala najdubljim naklonom koji sam mogla izvesti bez zaustavljanja. Tog sam popodneva ispriala Mamehi novosti o Buci i nakon toga sam se mjesecima nadala da e rei kako je dolo vrijeme da i ja postanem geja pripravnica. Meutim, prolo je proljee i ljeto, a da ona nita slino nije rekla. Za razliku od Bue, koja je sad ivjela uzbudljivim ivotom, ja sam i dalje imala samo kolu i dunosti u kui i nekoliko dana u tjednu, kakvih petnaestak ili dvadesetak minuta popodne s Mamehom. Katkad smo sjedile u njezinu stanu i ona bi me poduavala neemu to sam trebala znati, ali najee bi me odjenula u neki od svojih kimona i vodila me sa sobom po Gionu dok bi obavljala nabavu ili odlazila do svog gatara ili vlasuljara. ak i kad bi padala kia i kad ona ne bi imala nikakvog posla u gradu, etale smo pod lakiranim kiobranima i obilazile trgovine, raspitujui se je li stigla nova poiljka parfema iz Italije ili je li gotov neki kimono koji je poslala na popravak, premda je trebao biti gotov tek za tjedan dana. Isprva sam mislila da me vodi sa sobom kako bi me nauila takvim stvarima kao to je pravilno dranje, jer me je stalno udarala po leima zatvorenom lepezom, govorei mi da se uspravim te ponaanju prema drugim ljudima. inilo se da Mameha svakoga poznaje i nikad ne bi propustila uputiti osmijeh i po koju ljubaznu rije ak i
193

najskromnijoj slukinji, jer je vrlo dobro znala kako svoj uzvieni poloaj duguje ljudima koji o njoj imaju visoko miljenje. Meutim, jednog dana dok smo izlazile iz jedne knjiare, odjednom sam shvatila to to ona zapravo radi. Nije imala nikakvog posebnog razloga da ode u knjiaru, do vlasuljara ili u papirnicu. Nita od onog to bi kupila nije bilo osobito vano, osim toga, mogla je po to poslati jednu od slukinja. Sve je te sitne poslove obavljala sama kako bi nas ljudi u Gionu vidjeli zajedno. Odlagala je moj ulazak u status geje pripravnice jer je svima eljela dati dovoljno vremena da me zapaze.

Jednog sunanog listopadskog popodneva izale smo iz Mamehina stana i zaputile se niz obalu Shirakawe, gledajui kako poutjelo lie otpada s trenjevih stabala i pada na povrinu rijeke. Mnogo je ljudi etalo uz rijeku zbog istog razloga i, kao to se moglo oekivati, svi su pozdravljali Mamehu. I gotovo uvijek, kad bi pozdravili Mamehu, pozdravili bi i mene. Postaje prilino poznata, ne ini ti se? upitala me je. Mislim da bi svi ovi ljudi pozdravljali i neku ovcu kad bi hodala uz Mamehu-san. Pogotovo ovcu, rekla je. To bi bilo tako neobino. Ali ozbiljno, ujem da se mnogi raspituju o djevojci s divnim sivim oima. Nisu jo zapamtili tvoje ime, ali to nije vano. Ionako se nee jo dugo zvati Chiyo. Hoe li Mameha-san rei... Hou rei da sam razgovarala s Waza-sanom, to je bio njezin gatar, i on je predloio trei dan u studenome kao pogodan dan za tvoj prvi pripravniki nastup. Zaustavila se da me pogleda, a ja sam stajala ukopana u mjestu poput kakvog stabla, s oima velikim kao dva riina keksa; nisam uzviknula, ni pljesnula rukama, ali bila sam toliko sretna da nisam mogla govoriti. Na posljetku sam se ipak pribrala, poklonila se i zahvalila Mamehi.
194

Bit e sjajna geja, ree ona, ali bit e jo bolja ako promisli malo o tome to govori oima. Nisam uope bila svjesna da bilo to govorim oima, odgovorila sam. Oi su najizraajniji dio enskog tijela, poglavito u tvom sluaju. Stani ovdje malo, pokazat u ti to mislim. Mameha ode iza ugla, ostavljajui me samu u pustoj uliici. Trenutak kasnije ponovo se pojavi i proe mimo mene, gledajui ustranu. Imala sam osjeaj kao da se boji to bi se moglo dogoditi ako me pogleda. Dakle, da si mukarac, to bi mislila? upita me. Mislila bih da ste se toliko usredotoili na to da me ne pogledate da niste u stanju misliti ni o emu drugome. A zar nije mogue da sam se samo zagledala u tragove kinih kapi na ploniku uz kue? ak i da je tako, opet bih mislila da me izbjegavate pogledati. To je upravo ono to sam mislila. Djevojka s divnim profilom nikad nee sluajno okrenuti profil mukarcu i poslati mu pogrjenu poruku. Ali mukarci e zapaati tvoje oi i zamiljati da im njima alje poruke, ak i kad to ne bude inila. Sad me opet dobro gledaj. Mameha ponovo ode iza ugla i ovog se puta vrati s oima uprtim u zemlju, koraajui nekako odsutno, zaneseno. Kad mi se pribliila, podigla je pogled i na trenutak se susrela s mojim pogledom, a onda je brzo opet oborila oi. Moram rei, osjetila sam elektrini udar; da sam bila mukarac, pomislila bih kako je na trenutak popustila snanim osjeajima koje se trudila prikriti. Ako ja mogu rei takve stvari ovako obinim oima kao to su moje, rekla mi je, pomisli koliko tek toga ti moe rei svojim oima. Ne bi me iznenadilo kad bi ti natjerala nekog mukarca da se onesvijesti nasred ulice. Mameha-san! uzviknula sam. Kad bih imala mo navesti nekog mukarca da se onesvijesti, sigurno bih to dosad primijetila.
195

udim se da nisi. No, dobro, hajdmo se onda dogovoriti da e biti spremna postati geja pripravnica kad uspije jednim letiminim pogledom natjerati nekog mukarca da stane u mjestu. Toliko sam eljela postati gejom pripravnicom da bih sigurno pokuala ak i da me je izazvala neka pogledom pokuam sruiti neko stablo. Zamolila sam je neka bude ljubazna i hoda sa mnom dok ja izvodim pokuse na nekoliko mukaraca i ona je rado pristala na to. Prvo smo naile na jednog tako starog mukarca da je uistinu izgledao kao kimono pun kostiju. On je sporo iao ulicom uz pomo tapa, a naoale su mu bile tako prljave da me ne bi zaudilo da je udario o ugao kue. On me uope nije primijetio, te smo nastavile hodati prema aveniji Shijo. Ubrzo sam ugledala dva poslovna ovjeka u zapadnjakim odijelima, ali ni s njima nisam bila bolje sree. Mislim da su prepoznali Mamehu ili su jednostavno mislili da je ona ljepa od mene, jer su u svakom sluaju, gledali samo u nju. Ve sam mislila odustati kad sam ugledala jednog mladog dostavljaa od kojih dvadeset godina, s pladnjem punim kutija za dostavljanje rukova. U to su vrijeme mnogi restorani u Gionu dostavljali rukove i popodne bi slali dostavljae da pokupe prazne kutije. Obino bi dostavljai te kutije slagali u sanduke koje bi nosili u rukama ili privezane za bicikl, ne znam zato ih je taj mladi nosio na pladnju. U svakom sluaju, bio je negdje na pola ulice i hodao je prema meni. Vidjela sam kako Mameha gleda ravno u njega, a onda mi je rekla: Natjeraj ga da ispusti pladanj. Jo sam bila u nedoumici ali li se Mameha ili govori ozbiljno kad je odjednom skrenula u jednu pokrajnu ulicu i nestala. Ne vjerujem da jedna djevojica od etrnaest godina, ili uostalom, ena bilo koje dobi, moe pogledati nekog mladia na odreeni nain i natjerati ga da ispusti ono to nosi; pretpostavljam da se takve stvari dogaaju samo u knjigama i na filmu. Ne bih stoga ni pokuala da nisam
196

primijetila dvije stvari. Prvo, mladi me je ve gledao kao to gladna maka gleda mia, a drugo, veina ulica u Gionu nema plonika, ali ova ga je imala i mladi je hodao kolnikom blizu rubnika. Ako proem tako blizu njega da mora zakoraiti na plonik i ako se pritom spotakne o rubnik, moda e ispustiti pladanj. Poela sam tako to sam hodala oiju uprtih u kolnik ispred sebe, a onda sam pokuala ono isto to je Mameha prije nekoliko trenutaka izvela sa mnom. Podigla sam pogled i dopustila da mi se oi na trenutak susretnu s oima mladia, a onda brzo skrenula pogled. Ponovila sam to jo jednom nakon nekoliko koraka. Ali on je ovog puta tako intenzivno zurio u mene da je vjerojatno potpuno zaboravio na pladanj koji je nosio i na rubnik kraj njegovih nogu. Kad smo se ve sasvim pribliili jedno drugom, neprimjetno sam promijenila smjer tako da nee moi proi pokraj mene ako ne stupi na plonik i onda sam ga pogledala ravno u oi. On mi se pokuao maknuti i, ba kao to sam se nadala, noge su mu se spetljale na rubniku i pao je na bok, a kutije su se razletjele po ploniku. Dakle, nisam se mogla suzdrati, prasnula sam u smijeh! I drago mi je to mogu rei da se i mladi poeo smijati. Pomogla sam mu skupiti kutije i nasmijeila mu se, na to mi se on poklonio dublje nego to mi se neki mukarac ikad dotad poklonio i potom je otiao svojim putem. Trenutak kasnije susrela sam Mamehu koja je sve to vidjela. Mislim da si ve toliko spremna koliko ti je potrebno, rekla je. I na to me je povela preko glavne avenije do stana Waza-sana, svog gatara, te zatraila od njega da pronae najpovoljnije dane za sve dogaaje koji e prethoditi mom prelasku u status pripravnice: odlazak u hram gdje u bogovima objaviti svoje nakane, odlazak vlasuljaru koji e mi po prvi put napraviti frizuru geje pripravnice i obred kojim emo Mameha i ja postati sestre.

Te noi nisam oka sklopila. Ono za ime sam tako dugo eznula, napokon e se dogoditi i oh, kako mi se eludac
197

etrnaesto poglavlje i
grio od uzbuenja! Dlanovi su mi se znojili ve pri samoj pomisli na to kako u se u divnoj odjei kojoj sam se toliko divila pojaviti u sobi punoj mukaraca. Svaki put kad bih pomislila na to, osjetila bih kako mi se nekakva slatka napetost uspinje od koljena prema grudima. Zamiljala sam se u ajani, kako guram ustranu vrata tatami sobe. Mukarci okreu glave da me pogledaju i, dakako, meu njima vidim predsjednika. Ponekad sam zamiljala kako je samo on u sobi i nije odjeven u zapadnjako odijelo, nego u japansku odjeu koju mukarci oblae kad se uveer oputaju. U svojim prstima, glatkim poput naplavlje-nog drveta, dri alicu za ake; vie od bilo ega na svijetu eljela sam mu natoiti ake i osjetiti na sebi njegov pogled. Premda sam imala samo etrnaest godina, inilo mi se kao da sam ve ivjela dva ivota. Moj novi ivot jo uvijek nije pravo zapoeo, iako je moj stari ivot zavrio prije dosta vremena. Prolo je ve nekoliko godina otkako sam saznala tune vijesti o svojoj obitelji i bila sam zapanjena koliko se promijenio krajolik moga duha. Svi znamo kako neki zimski prizor, premda jednog dana prekriven snijegom, sa stablima zaogrnutim bijelim alovima, postaje neprepoznatljiv kad doe proljee. Ali nikad nisam mislila da se to isto moe dogoditi u nama. Kad sam ula to se dogodilo s mojom obitelji, kao da me je prekrio snjeni pokriva. No, s vremenom se ledeni pokrov otopio i otkrio krajolik koji nikad dotad nisam vidjela, pa ak ni zamiljala. Ne znam, moda e to tebi zvuati besmisleno, ali uoi mog prelaska u status geje pripravnice ja sam sliila vrtu u kojem cvijee tek poinje gurati svoje glavice iz zemlje, tako da se jo ne moe znati kako e vrt izgledati. Svaka je ilica u meni nabujala od uzbuenja, a u tom vrtu mog duha, tono u sreditu, stajao je kip. Bila je to slika geje kakvom sam eljela postati.

ula sam kako onaj tjedan tijekom kojeg se neka mlada djevojka priprema za ulazak u status geje pripravnice usporeuju s preobrazbom gusjenice u leptira. To je ljupka metafora, ali nikako mi nije jasno kako je netko doao na takvu ideju. Gusjenica se samo mora omotati u kukuljicu i neko vrijeme drijemati, dok je u mojem sluaju to bio najzamorniji tjedan koji sam ikad proivjela. Najprije su me odveli da mi kosu oeljaju u frizuru raspolovljena breskva, koju sam ve spominjala, to jest, na nain kako su poeljane geje pripravnice. Gion je u to vrijeme imao prilian broj frizera, a Mamehin je radio u jednoj uasno pretrpanoj prostoriji iznad ribljeg restorana. Morala sam gotovo puna dva sata ekati na red, zajedno sa est ili osam geja koje su kleale naokolo unutar sobe i vani na odmoritu ispred vrata. Unutra se, ao mi je to to moram rei, gotovo nije moglo disati od smrada prljave kose. Komplicirane frizure tadanjih geja zahtijevale su toliko truda i novaca da ni jedna geja nije odlazila frizeru ee od jedanput tjedno ili jo rjee, a pri kraju tog razdoblja nije vie pomagao nikakav parfem. Kad sam napokon dola na red, prvo me je frizer postavio iznad jednog velikog umivaonika u takav poloaj kao da e mi odrezati glavu. Zatim mi je izlio na glavu kantu vode i poeo mi ribati glavu sapunom. Zapravo, ribati je previe blag izraz, jer su mi njegovi prsti obraivali kou glave kao to poljodjelac obrauje zemlju motikom. Kad sada razmiljam o tome, jasno mi je zato je
199

198

to inio. Perut je veliki problem za geje, jer malo to izgleda tako neprivlano i stvara dojam neistoe. Frizer je, dakle, imao najbolje namjere, ali nakon nekog vremena, glava mi je bila toliko izgrebana da sam se gotovo rasplakala od bola. Na posljetku mi je rekao: Slobodno plai ako ti se plae. Sto misli, zato sam te stavio iznad umivaonika? Valjda je mislio kako je rekao neto jako duhovito, jer se nakon toga glasno nasmijao. Kad mu je dojadilo grebati me noktima po glavi, posjeo me na strunjae i poeo mi vui kroz kosu drveni ealj, sve dok me svi vratni miii nisu zaboljeli od natezanja glave u suprotnom smjeru. Napokon je zakljuio da je kosa dobro raeljana i ueljao mi u kosu kameliji-no ulje, to joj je dalo prekrasan sjaj. Ve sam pomislila da je najgore prolo, kad je uzeo komad voska. I moram ti rei da usprkos kamelijinom ulju koje je trebalo olakati postupak i vruem grijau koji je omekavao vosak, kosa i vosak nikako ne idu zajedno. Doista se moe rei kako se po tome vidi koliko su ljudska bia civilizirana kad jedna djevojica pristaje sjediti i pustiti nekog odraslog mukarca da joj ueljava vosak u kosu, a da pritom ne urla i ne plae, nego tek s vremena na vrijeme ispusti poneki tihi jecaj. Kad bi to pokuao napraviti nekom psu, tako bi te izgrizao da bi mogao gledati kroz rupe na ruci. Kad mi je na posljetku kosa bila jednolino navote-na, frizer mi je prebacio natrag prednju polovicu kose i sloio je navrh glave u veliki vor nalik na jastui za pribadae. Kad bi se taj jastui za pribadae pogledao sa stranje strane, u sredini se vidio prorez, kao da je raspolovljen, odatle je i potekao naziv frizure: raspolovljena breskva. Premda sam takvu frizuru nosila niz godina, nikad mi nije palo na pamet neto to mi je tek kasnije objasnio jedan mukarac. Taj vor, koji ja zovem jastui za pribadae, oblikuje se omatanjem kose oko komada tkanine. Straga, u prorezu, tkanina ostaje vidljiva i moe biti bilo koje boje, tkanja ili uzorka, ali u sluaju geje pripravnice,
200

barem nakon jednog odreenog trenutka u njezinu ivotu, uvijek je crvena svila. I tako mi je taj mukarac rekao jedne veeri: Veina tih nevinih djevojica nema pojma koliko je stvarno izazovna ta frizura 'raspolovljena breskva'! Zamisli da hoda iza neke mlade geje i po glavi ti se motaju svakakve zloeste misli o tome to bi joj sve volio raditi, a onda ugleda na njezinoj glavi taj oblik raspolovljene breskve kroz koji se vidi velika crvena mrlja... to ti misli o tome? Dakle, ja o tome nita nisam mislila i to sam mu rekla. Gdje ti je mata! rekao mije. Trenutak kasnije sinulo mi je na to misli i tako sam se zacrvenjela da je on prasnuo u smijeh.

Na povratku do okiye nije mi vie bilo vano to mi je moja jadna koa na glavi izgrebana poput glinene posude nakon to je lonar obradi otrim noem. Svaki put kad bih uhvatila svoj odraz u nekom izlogu, osjetila bih se kao netko koga se mora ozbiljno shvatiti; nisam vie bila djevojica, nego mlada ena. Kad sam stigla u okiyu, Tetia me natjerala da se okreem pred njom i rekla mi je svakakve ljubazne rijei. ak ni Bua nije mogla odoljeti da ne obie jednom zadivljeno oko mene, iako bi se Hatsumomo ljutila da je za to znala. A to misli, kako je reagirala Majka? Propela se na prste kako bi sve dobro pogledala -to joj nije mnogo pomoglo jer sam ja ve tada bila via od nje, i poela prigovarati kako bi bilo bolje da sam otila Hatsumominom frizeru. Svaka je mlada geja isprva ponosna na svoju frizuru, ali je ve za tri ili etiri dana poinje mrziti. Jer, vidi, ako se djevojka vrati iscrpljena kui od frizera i prilegne da se malo odmori, stavljajui glavu na jastuk kao to je to uvijek dosad radila, frizura e se spljotiti i izgubiti oblik. I onda, im se probudi, morat e iznova otii frizeru. Zato
201

mlade geje pripravnice moraju nauiti spavati na novi nain. Ne mogu vie spavati na jastuku, nego na neem to se zove takamakura, o emu sam ve ranije neto rekla. To zapravo nije jastuk, nego vie kao neko sedlo za oslanjanje vrata. Veinom je obloeno tkaninom ispunjenom pljevom, ali unato tome ima osjeaj kao da si glavu oslonio na kamen. Lei tako na futonu, s glavom u zraku i misli da je sve u redu, dok ne zaspi, ali kad se probudi, vidi da si se nekako pomakla i da ti je glava pala na strunjau, tako da ti je frizura pokvarena ba kao da si spavala na jastuku. Tetia mi je pokuala pomoi tako da je stavila pladanj s riinim branom na strunjau ispod moje kose. No, svaki put kad bi mi glava u snu pala natrag, utonula bi u riino brano koje bi se zalijepilo na vosak i unitilo mi frizuru. Ve sam gledala Buu kako prolazi te muke. Sad je bio red na meni. Neko vrijeme, svakog sam se jutra budila s upropatenom frizurom i potom morala ekati u redu kod frizera da me ponovo izmui.

Svako poslijepodne tog iscrpljujueg tjedna Tetia me oblaila od glave do pete u odjeu geje pripravnice i tjerala me da hodam gore-dolje po zemljanom prolazu kako bih stekla izdrljivost. U poetku sam se jedva mogla micati i stalno sam se bojala da u se izvrnuti na lea. Mlade se djevojke, naime, odijevaju mnogo kienije od starijih geja, to znai ivlje boje i upadljivije tkanine, ali i dui obi. Zrela ena nosi obi vezan na leima u uredan mali vor u obliku kutije koji mi zovemo bubanj, to ne zahtijeva mnogo tkanine. Djevojke ispod dvadeset godina veu obi na gizdaviji nain. A u sluaju geje pripravnice vor obija ima upravo dramatine razmjere: to je takozvani darari-obi ili visei obi, svezan visoko, gotovo u visini lopatica, dok mu krajevi vise do malo iznad poda. I ma koliko da je kimono ivih boja, obi je gotovo uvijek jo upadljivije obojen. Kad neka geja pripravnica hoda ulicom ispred tebe, nee ti upasti u oi njen kimono, nego dugaki obi jarkih
202

boja, a od kimona e vidjeti samo mali rub preko ramena i sa strane. Kako bi se postigao takav uinak, obi mora biti tako dugaak da razmotan dopire od jednog kraja sobe do drugog. Ali hodanje ne oteava duina obija, nego njegova teina, jer je gotovo uvijek napravljen od tekog svilenog brokata. Zadihat e se ve ako ga smotanog nosi uz stepenice, onda moe zamisliti kako je nositi ga na sebi: iroka, debela traka stee te u pasu poput jedne od onih stranih zmija, a teina vora i objeeni krajevi vuku te prema natrag tako da ima osjeaj kao da ti je netko privezao na lea golemi koveg. Da stvar bude jo gora, kimono je sam za sebe takoer teak, s dugakim, objeenim rukavima. Ne mislim tu na uobiajeno irok rukav koji visi ispod ruke. Moda si primijetio kako kad neka ena u kimonu podigne ruke, tkanina ispod ruku tvori neto kao objeeni dep. Taj je dep ili furi, kako mi to zovemo, na kimonu geje pripravnice osobito dugaak. Ako djevojka ne pazi, vui e joj se po zemlji, a kad plee, sigurno e se spotaknuti o rukave ako ih ne namota oko podlaktica. Mnogo godina kasnije jedan se slavni znanstvenik sa sveuilita u Kvotu napio jedne noi i rekao neto o odjei geje pripravnice to mi se duboko urezalo u sjeanje. Mandrila iz sredinje Afrike mnogi smatraju najgizdavi-jim primatom, rekao je. Ali ja vjerujem da se ipak ni jedna vrsta primata ne moe svojim bojama i gizdavou mjeriti s gejama pripravnicama u Gionu.

Napokon je doao dan kad smo Mameha i ja trebale obaviti ceremoniju posestrimstva. Ustala sam rano i okupala se, a ostatak jutra provela sam u odijevanju. Tetia mi je pomogla oko zavrnih detalja minkanja i ureivanja kose. Zbog voska i bjelila na licu, imala sam udan osjeaj kao da su mi obrazi potpuno utrnuli; kad bih prstima dotaknula lice, osjeala sam samo nejasni pritisak. Toliko sam puta to napravila da mi je Tetia na kraju morala

203
_________

I li

popravljati minku. Kad sam se poslije pogledala u zrcalo, dogodilo mi neto jako udno: znala sam da sam ja osoba koja klei pred toaletnim stoliem, ali ja sam bila i ova potpuno nepoznata djevojka koja me je gledala iz zrcala. ak sam ispruila ruku da je dodirnem. Bila je blistavo naminkana u stilu geje. Usnice su joj bile poput crvenog cvijeta na licu bijelom kao kreda s tek neznatnom sjenkom rumenila na obrazima. Kosa joj je bila ukraena svilenim cvjetovima i granicama neoljutene rie. Bila je odjevena u sveani crni kimono sa znakom Nitta okiye. Kad sam se napokon uspjela uspraviti na noge, izila sam u predsoblje i zapanjeno zurila u svoj odraz u visokom zrcalu. Izvezeni zmaj ovijao se oko donjeg dijela mog kimona, od ruba haljine do sredine bedra. Griva mu je bila istkana od niti lakiranog crvenog konca. Pande i zubi bili su od srebra, a oi od zlata, pravog zlata. Nisam mogla zaustaviti suze koje su mi navirale u oi i morala sam zuriti gore u strop, kako bih sprijeila da mi ne poteku niz obraze. Prije nego to sam izala iz okiye, uzela sam rupi koji mi je dao predsjednik i zataknula ga u obi, za sreu. Tetia me je otpratila do Mamehina stana, gdje sam izrazila Mamehi svoju zahvalnost i obeala joj da u je uvijek potovati. Zatim smo sve tri otile do gionskog hrama, gdje smo Mameha i ja pljesnule rukama i objavile bogovima kako emo se uskoro vezati sestrinskom vezom. Ja sam ih molila neka budu blagonakloni prema meni u iduim godinama, a zatim sam sklopila oi i zahvalila im to su mi ispunili ono za to sam ih molila prije tri i pol godine: da mi se ispuni elja da postanem geja. Ceremonija posestrimstva trebala se odrati u ajani Ichiriki, nedvojbeno najpoznatijoj ajani u itavom Japanu. Uz nju je vezan dio povijesti Japana, dijelom i zbog toga to se jedan slavni samuraj skrivao u njoj poetkom 18. stoljea. Ako si ikad uo priu o etrdeset sedam ronina, koji su osvetili smrt svog gospodara i nakon toga izvrili obredni in samoubojstva - seppuku, pa, vidi, njihov se voa skrivao u ajani Ichiriki dok je smiljao plan osve204

te. Najuglednije ajane u Gionu veinom se ne mogu vidjeti s ulice, vidljivi su samo jednostavni ulazi, ali Ichiriki je uoljiva poput jabuke na stablu. Nalazi se na jednom istaknutom uglu avenije Shijo, okruena glatkim zidom boje marelice, natkrivenim vlastitim krovom od glaziranih ploica. Meni je izgledala poput palae. Ovdje su nam se pridruile dvije od ostalih Mamehinih mlaih sestara i Majka. Kad smo se svi okupili u vanjskom vrtu, jedna nas je slukinja povela kroz ulazno predvorje i niz jedan lijepi, krivudavi hodnik do male tatami sobe u stranjem dijelu. Ja jo nikad nisam bila u tako elegantnim prostorima. Svaki je komad drveta bio uglaan do sjaja, svaki je obukani zid bio savreno gladak. Osjetila sam slatkasti, pranjavi miris kuroyakija, ugljenocrnog, jedne vrste parfema koji se pravi od pougljenjelog drveta smrvljenog u fini, sivi prah. To je vrlo staromodan parfem. ak je i Mameha, a nisi mogao nai tradicionalniju geju od nje, davala prednost nekim vie zapadnjakim mirisima. Ali sav onaj kuroyaki kojim su se mirisale tolike generacije geja, uvukao se u zidove stare ajane i jo uvijek se osjeao u zraku. Ja i sad uvam jednu drvenu tubicu tog mirisa i svaki put kad ga omiriem, vidim se ponovo u ajani Ichiriki. Sama ceremonija, kojoj je prisustvovala i vlasnica ajane, nije trajala due od deset minuta. Jedna je slukinja donijela pladanj s nekoliko alica sakea i Mameha i ja smo zajedno pile. Prvo sam ja srknula tri gutljaja iz jedne alice i potom predala alicu Mamehi, koja je takoer srknula tri gutljaja. To smo uinile s tri razliite alice i time je ceremonija bila zavrena. Vie nisam bila Chiyo, odsad sam bila geja poetnica Savuri. Tijekom prvih mjesec dana pripravnikog staa mladu geju nazivaju poetnicom i ne smije plesati, ni zabavljati goste ako uz nju nije njezina starija sestra, te zapravo uglavnom promatra i ui. Sto se pak tie imena Savuri, Mameha se dugo savjetovala sa svojim gatarom prije nego to ga je odabrala. Jer, vidi, nije sve u zvunosti imena; jako je vano i znaenje znakova, kao i broj poteza kistom kojima se ime

205

ispisuje, jer postoji sretan i nesretan broj poteza. Moje novo ime sastavljeno je od sa, to znai zajedno, yu za zodijaki znak Kokoi, to je protutea ostalim elementima u mojoj linosti i ri, to znai razumijevanje. Na alost, sve kombinacije koje su ukljuivale neki dio Mamehina imena, gatar je proglasio za nepovoljne. Smatrala sam da je Sayuri divno ime, ali ipak mi je bilo udno to vie nisam Chiyo. Nakon ceremonije otile smo u drugu sobu na ruak. Jele smo crvenu riu, odnosno riu pomijeanu s crvenim grahom. Jedva sam se prisiljavala neto pojesti, osjeala sam se nekako udno uznemirena i nimalo slavljeniki. Vlasnica ajane me je neto upitala i kad sam ula kako me zove Sayuri, odjednom sam shvatila to me mui. inilo se kao da je djevojica Chiyo, ona mala djevojica koja je bosonoga trala od jezerca do svoje pijane kuice, prestala postojati. Osjeala sam da ju je unitila ova nova djevojka, Savuri, sjajnog bijelog lica i crvenih usnica. Mameha je zamislila da e me tijekom ranih popodnevnih sati provesti kroz Gion i predstaviti raznim vlasnicama ajana i gospodaricama okiya s kojima je ona imala poslovne ili prijateljske odnose. Ali nismo krenule odmah nakon ruka. Prvo me je odvela u jednu od soba u ajani i zamolila me da sjednem. Naravno, geja u kimonu nikad ne sjedi; ono to mi zovemo sjedenjem, drugi bi ljudi vjerojatno nazvali kleanjem. U svakom sluaju, nakon to sam se spustila u sjedei poloaj, Mameha je iskrivila lice u grimasu i naloila mi da to ponovo napravim. Odjea na meni bila je tako nezgrapna da sam tek nakon vie pokuaja uspjela pravilno sjesti. Mameha mi je dala jedan ukrasni privjesak u obliku tikvice i pokazala mi kako u ga nositi na obiju. Kako je tikvica prazna i lagana, smatralo se da umanjuje teinu tijela i mnoge su se nespretne mlade poetnice oslanjale na to da e ih njezino djelovanje sauvati od pada. Mameha je neko vrijeme razgovarala sa mnom, a onda, upravo kad smo se spremale otii, zamolila me da joj natoim aja. ajnik je bio prazan, ali mi je ona rekla
206

neka se pretvaram kao da ga nataem. Htjela je vidjeti kako u pridravati rukav da mi ne smeta dok to radim. Mislila sam da tono znam to ona hoe i trudila sam se kako bih to dobro izvela, ali Mameha nije bila zadovoljna. Kao prvo, rekla je, kome to toi? Vama! odgovorila sam. Zaboga, ne mora se truditi da na mene ostavi dojam. Zamisli da sam netko drugi. Dakle, jesam li mukarac ili ena? Mukarac, rekla sam. Pa dobro, onda. Sad mi ponovo natoi aj. Posluala sam je i Mameha je gotovo slomila vrat pokuavajui viriti u rukav dok sam drala ispruenu ruku. Kako ti se to svia? upitala me je. Jer upravo e se to dogoditi ako dri ruku tako visoko. Pokuala sam iznova uliti aj u alicu drei ruku malo nie. Ovog je puta Mameha odglumila zijevanje, a onda se okrenula od mene i zapoela razgovor s nekom zamiljenom gejom koja joj je toboe sjedila s druge strane. Mislim da mi elite rei kako sam vam dosadna, rekla sam joj. Kako mogu biti dosadna dok toim aj? Moda ne eli da ti zavirujem u rukav, ali to ne znai da se mora drati ukoeno! Mukarca zanima samo jedno. Vjeruj mi na rije, shvatit e i previe brzo o emu govorim. U meuvremenu, usrei ga tako to e ga navesti da pomisli kako mu doputa vidjeti dio svog tijela koji nitko drugi ne moe vidjeti. Ako se neka pripravnica dri tako kao to si se ti malo prije drala, ta da mu toi aj kao to bi to uinila slukinja, jadnik e odmah izgubiti svaku nadu. Pokuaj iznova, ali mi prvo pokai ruku. Povukla sam rukav kimona iznad lakta i pokazala joj ruku. Mameha mi je uzela ruku s obje svoje i pogledala je sa svih strana. Ima divnu ruku i lijepu kou. Mora se pobrinuti da je svaki mukarac koji sjedi uz tebe barem jedanput vidi.

207

I tako sam nastavila s pokuajima sve dok Mameha nije zakljuila kako uspijevam dovoljno odmaknuti rukav kako bih pokazala ruku, a da to to radim ne izgleda previe oito. Izgledala bih smijeno kad bih zadigla rukav do lakta: trik je bio u tome da se pravim kao da ga samo odmiem kako mi ne bi smetao, ali ga pritom povuem dva ili tri prsta iznad runog zgloba, doputajui onome kome toim aj da mi vidi podlakticu. Mameha mi je rekla kako je donja strana najljepi dio ruke i zato uvijek moram paziti da aj nataem tako da mi mukarac vidi donju, a ne gornju stranu podlaktice. Zatim mi je rekla da jo jednom natoim aj, ali da se ovog puta pravim kao da ga toim vlasnici ajane Ichiriki. Napravila sam isto to i prije i Mameha je ponovo razvukla lice u grimasu. Zaboga, ja sam ena, rekla je. Zato mi pokazuje ruku na taj nain? Valjda me hoe rasrditi. Rasrditi? A to bih drugo mogla pomisliti? Pokazuje mi kako si ti lijepa i mlada, dok sam ja ve stara i izborana. Osim ako namjerno ne eli biti vulgarna... Zato bi to bilo vulgarno? Zato bi se inae toliko trudila da mi pokae donju stranu podlaktice? Mogla si mi isto tako pokazati taban ili unutranju stranu bedra. Ako ti letimino ugledam neki dio ruke, to je u redu. Ali ne moe mi je namjerno gurati pod nos! Natoila sam joj aja jo nekoliko puta dok nisam nauila kako u to izvesti na edniji i primjereniji nain. Nakon toga je Mameha objavila kako smo sad spremne poi zajedno u etnju Gionom. Do tada sam ve nekoliko sati nosila na sebi teku odoru geje pripravnice. Sad sam jo morala pokuati hodati ulicama Giona u cipelama koje mi zovemo okobo. To su prilino visoke natikae, napravljene od drva, s lijepim, lakiranim jezicima koji ih pridravaju za nogu. Mnogi ih ljudi smatraju osobito elegantnima zato to se suavaju
208

prema dnu, tako da je donji dio za polovicu ui od gornjeg. Meutim, bilo mi je u njima jako teko hodati gracioznim koracima. inilo mi se kao da su mi za noge privezali cijepove. Svratile smo u moda dvadesetak razliitih okiya i ajana, iako smo u veini njih provele samo nekoliko minuta. Obino bi nam slukinja otvorila vrata i Mameha bi je uljudno zamolila da pozove gospodaricu, a zatim, kad bi dola gospodarica, Mameha bi joj rekla: eljela bih vam predstaviti svoju novu mlau sestru Savuri, nakon ega bi se duboko naklonila i dodala: Molim za vau naklonost, gospodarice. Potom bi gospodarica i Mameha malo proavrljale i mi bismo se oprostile. Na nekoliko su nas mjesta pozvali unutra i posluili nam aj, ali se nismo zadravale due od otprilike pet minuta. Ja sam izbjegavala piti aj i samo bih navlaila usnice. Najtee je od svega nauiti ii na zahod u jednom od ovih sveanih kimona, a ja uope nisam bila sigurna da sam dovoljno svladala to umijee. Bilo kako bilo, u roku od jednog sata toliko sam se umorila da sam se jedva suzdravala da glasno ne jauem dok smo hodale ulicom. No, mi smo nastavile obilazak. Pretpostavljam da je tada u Gionu bilo moda trideset ili etrdeset prvorazrednih ajana i oko stotinu ili neto vie onih neto nie klase. Dakako, nismo ih sve mogle posjetiti. Otile smo u petnaest ili esnaest onih u kojima je Mameha obino zabavljala goste. Sto se pak tie okiya, njih je sigurno bilo na stotine, ali mi smo obile samo nekoliko onih s kojima je Mameha odravala prijateljske ili poslovne odnose. Neto iza tri sata popodne zavrile smo s obilaskom. Ja bih se najradije bila vratila u okiyu i spavala do sutra ujutro. Ali Mameha je imala planove ve za tu istu veer. Trebala sam se po prvi put pojaviti kao geja poetnica na jednoj zabavi. Idi i okupaj se, rekla mi je. Mnogo si se znojila i minka ti se razmazala.
209

t t

Bio je, naime, topao jesenski dan, a uz to sam bila izloena velikim naporima.

Kad sam se vratila u okiyu, Tetia mi je pomogla da se svuem i zatim se saalila na mene i pustila me da odspavam pola sata. Ponovo sam bila u njezinoj milosti, sad kad su moje glupe pogrjeke bile iza mene i kad se inilo da me eka jo sjajnija budunost od Buine. Probudila me nakon tog kratkog odmora i ja sam, to sam bre mogla, otila do oblinjeg kupatila. Oko pet sati ve sam bila potpuno odjevena i naminkana. Bila sam strano uzbuena, kao to moe i zamisliti, jer godinama sam promatrala Hatsumomo, a odnedavna i Buu, kako lijepe i dotjerane odlaze iz okiye kasno popodne ili uveer i sad je napokon doao red na mene. Prigoda kojoj sam te veeri prvi put trebala prisustvovati bio je banket u hotelu Kansai International. Banketi su ukoene, slubene veere na kojima gosti sjede rame uz rame uza zidove velike tatami sobe, poredani otprilike u obliku slova U, a ispred njih, na malim stoliima, postavljeni su pladnjevi s jelima. Geje, koje su tu da ih zabavljaju, kreu se kroz sredinu sobe, unutar tog slova U to ga tvore gosti i stolii s jelom, i provode samo po nekoliko minuta kleei ispred svakog gosta kako bi mu natoile ake i malo proavrljale. To se ne bi ba moglo nazvati uzbudljivim dogaajem, a moja je uloga, kao poetnice, bila jo manje uzbudljiva od Mamehine. itavo sam je vrijeme pratila kao sjena. Svaki put kad bi se ona predstavila nekom gostu, ja bih to takoer uinila, naklonivi se vrlo duboko i govorei: Moje je ime Savuri, ja sam poetnica i molim vas da mi neto ne zamjerite. Nakon toga nita vie nisam govorila i nitko meni nita nije rekao. Pred kraj banketa slukinje su otvorile vrata na jednom kraju sobe i Mameha je, zajedno s jednom drugom gejom, izvela ples Chi-yo no Tomo, Vjeno prijateljstvo. To je ljupka pria o dvije odane prijateljice koje se nakon dugo vremena ponovo susreu. Veina je mukaraca sjedi210

la i akala zube tijekom plesa, svi su oni bili direktori nekakve velike kompanije koja je proizvodila gumene ventile, ili neto slino, koji su se jednom godinje okupljali u Kvotu na sveanoj veeri. Mislim da ni jedan od njih nije razlikovao ples od tumaranja nekog mjeseara. Ali ja sam bila oarana. Geje u Gionu uvijek se slue lepezom kao plesnim rekvizitom, a Mameha je posebno vjeto izvodila pokrete lepezom. Prvo je zatvorila lepezu i okreui se u krugu, graciozno je njome izvodila lelujave pokrete iz zgloba, predoujui rijeku koja protjee. Zatim ju je otvorila i lepeza se pretvorila u alicu u koju joj je njezina partnerica ulila ake. Kao to sam rekla, ples je bio divan, ba kao i melodija koja ga je pratila, a koju je jedna strano mrava geja sa sitnim, vodenastim oima svirala na sha-misenu. Slubeni banket u pravilu nikad ne traje due od dva sata, pa smo tako u osam ve bile ponovo na ulici. Upravo sam se okretala prema Mamehi da joj zahvalim i zaelim laku no, kadli ona ree: No, mislila sam te poslati u krevet, ali sad mi se ini tako puna energije. Ja idem u ajanu Komoriva. Doi sa mnom da po prvi put okusi ozraje leerne zabave. Ionako bi bilo dobro da te to prije ponemo pokazivati naokolo. Nisam joj mogla rei da sam previe umorna i da mi se ne ide, pa sam tako progutala ono to sam doista osjeala i krenula za njom niz ulicu. Usput mi je objasnila kako tu zabavu prireuje ovjek koji vodi Nacionalno kazalite u Tokvju. On poznaje sve vane geje u gotovo svim etvrtima geja u Japanu i premda e vjerojatno biti vrlo srdaan prema meni kad me Mameha predstavi, ne smijem oekivati da e mi pokloniti mnogo pozornosti. Ja moram samo paziti na to da uvijek izgledam ljupko i zainteresirano. Pripazi samo da se ne dogodi nita to bi te na neki nain osramotilo, upozorila me je. Ule smo u ajanu i slukinja nas je odvela do jedne sobe na katu. Jedva sam se usudila pogledati unutra kad je Mameha kleknula i odgurnula vrata, ali sam uspjela
211

zapaziti sedam ili osam mukaraca koji su, zajedno s moda etiri geje, sjedili na jastucima oko jednog stola. Poklonile smo se i ule u sobu, te potom kleknule na strunjae da za sobom zatvorimo vrata - naime, to je nain na koji geja ulazi u sobu. Prvo smo pozdravile ostale geje, kako me je Mameha unaprijed poduila, zatim domaina i nakon toga ostale goste. Mameha-san! rekla je jedna geja. Stigla si u pravi as da nam ispria priu o vlasuljaru Konda-sanu. Oh, zaboga, uope se ne sjeam te prie, odgovorila je Mameha i na to su se svi poeli smijati. Nisam shvaala to je u tome smijeno. Mameha me je povela oko stola i kleknula pokraj domaina. Ja sam kleknula uz nju. Gospodine direktore, dopustite mi da vam predstavim svoju novu mlau sestru, rekla je. To su bile rijei nakon kojih sam se ja trebala nakloniti, rei svoje ime, zamoliti direktora da mi neto ne zamjeri i tako dalje. On je bio nervozan ovjek, izbuljenih oiju i krhka tijela kao da ima pilee kosti. Nije me ni pogledao, samo je stresao pepeo s cigarete u gotovo prepunu pepeljaru pokraj sebe i rekao: Kakva je to pria o vlasuljaru Konda-sanu? Djevojke to spominju itavu veer, a nijedna nee ispriati priu. asna rije, ne znam! odgovori Mameha. To znai, dobaci jedna geja, da ju je sram to ispriati. Pa, ako ona nee, pretpostavljam da u morati ja. Mukarcima se, izgleda, svidio taj prijedlog, ali je Mameha samo uzdahnula. Ja u u meuvremenu dati Mamehi alicu sakea da smiri ivce, rekao je direktor, isprao svoju vlastitu alicu u zdjeli vode na sredini stola, ta je zdjela bila tu upravo zbog toga, i pruio je Mamehi. Dakle, zapoela je priu ona druga geja, taj je momak, Konda-san, najbolji vlasuljar u Gionu, odnosno barem svi tako kau. I Mameha-san godinama odlazi k njemu. Ona uvijek mora imati sve najbolje, znate. Samo je pogledajte i vidjet ete daje tako.
212

Mameha napravi grimasu kao da se, toboe, srdi. Svakako se najljepe srdi, ree jedan mukarac. Tijekom svake predstave, nastavi geja, vlasuljar je iza pozornice kako bi pomogao kod promjene kostima. Cesto se dogodi da, dok geja svlai jedan kimono i oblai drugi, neto sklizne tu i tamo i odjednom... obnaena dojka! Ili... negdje izviri malo dlaka! Dogodi se, znate. No, bilo kako bilo... A ja sam sve ove godine radio u banci, ree jedan mukarac. Hou biti vlasuljar! Ima on dosta posla, nemojte misliti da samo zuri u gole enske. Bilo kako bilo, Mameha-san uvijek izigrava nekakvu ednost i presvlai se iza paravana... Pusti da ja to ispriam, prekine je Mameha. Ti to tako pria da e ljudi svata misliti o meni. Nisam izigravala nikakvu ednost. Konda-san je uvijek zurio u mene kao da ne moe doekati sljedeu promjenu kostima i zato sam traila da donesu paravan. udim se da Konda-san nije oima izbuio rupe u paravanu, koliko se naprezao da neto vidi. Zato mu nisi dopustila da tu i tamo neto spazi, prekine je direktor. Sto bi te kotala takva mala ljubaznost? Nikad nisam tako o tome mislila, ree Mameha. Potpuno ste u pravu, gospodine direktore. Kakve moe biti tete od jednog letiminog pogleda? Moda biste nam ga vi sada htjeli priutiti? Svi su u sobi prasnuli u smijeh. Upravo kad se smijeh poeo stiavati, direktor ustane i pone razvezivati pojas na svom kimonu, to je izazvalo novi val smijeha. Uinit u to, rekao je direktor Mamehi, samo ako mi ti uzvrati na isti nain... Ja to nisam ponudila, odgovori Mameha. Nisi nimalo velikoduna. Velikodune osobe ne postaju geje, ree Mameha. One postaju zatitnici geja.
213

Onda nita, ree direktor i ponovo sjedne. Moram rei da mi je laknulo to je odustao, jer, premda se inilo da se svi ostali silno zabavljaju, meni je bilo neugodno. Gdje sam ono stala? ree Mameha. No da, zatraila sam jednog dana da donesu paravan i mislila sam da e to biti dovoljno da me zatiti od Konda-sana. Meutim, kad sam se u jednom trenutku urila natrag sa zahoda, nigdje ga nisam mogla nai. Uhvatila me panika, jer mi je trebala perika za sljedeu toku, ali sam ga na kraju ipak nala kako sjedi na jednoj krinji uza zid; izgledao je nekako slab i sav je bio mokar od znoja. Pomislila sam da moda nema nekih tegoba sa srcem! Imao je moju periku kraj sebe i kad me je ugledao, ispriao se i pomogao mi da je stavim. Kasnije, tog istog popodneva, uruio mi je jedno pisamce... Mamehin glas utihne. Na posljetku, jedan od mukaraca upita: Onda? to ti je napisao? Mameha pokrije oi rukom. Bilo joj je previe neugodno nastaviti priu i to je kod svih ostalih ponovo izazvalo smijeh. No, dobro, ja u vam rei to je napisao, javi se ona geja koja je zapoela priu. Poinjalo je otprilike ovako: 'Najdraa Mameha. Ti si najljupkija geja u itavom Gionu' i tako dalje. 'Nakon to skine neku periku, ja je uvijek milujem i drim je u radionici kako bih tijekom dana mogao povremeno zariti lice u nju i osjetiti tvoj miris. Meutim, kad si danas otrala na zahod, pruila si mi najljepe trenutke mog ivota. Dok si bila unutra, ja sam se sakrio kraj vrata i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada...' Mukarci su se toliko smijali da je geja morala priekati da se smire. "... i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada, sav sam se ukrutio i ukoio tamo gdje ja uborim...' Nije tako rekao, prekine je Mameha. Napisao je: 'na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada, nabujao sam i nabrekao, znajui da je tvoje tijelo u tom trenutku obnaeno...'
214

I onda joj je rekao, preuzme priu ona geja, kako poslije nije mogao stajati na nogama od uzbuenja. I kako se nada da e jednog dana opet iskusiti takav trenutak sree. Dakako, svi su se smijali. Ja sam se takoer pretvarala da mi je to smijeno. U stvari, teko mi je bilo vjerovati da su ti mukarci, koji su platili prilino mnogo novaca kako bi doli ovamo i sjedili okrueni enama u prekrasnim, skupim kimonima, doista eljeli sluati prie kakve su djeca u Yoroidu priala na obali jezerca. Ja sam zamiljala kako u zadivljeno sluati razgovore o knjievnosti, kabukiju ili neem slinom. Naravno, u Gionu je bilo i takvih zabava. No, sluajno se dogodilo da moja prva zabava bude od ove druge, djetinjastije vrste. itavo to vrijeme mukarac pokraj mene trljao je rukama zajapureno lice i uope nije pratio priu. Sad se zagledao u mene i napokon upitao: Sto je to s tvojim oima? Ili sam ja jednostavno previe popio? On je svakako previe popio, premda sam mislila kako ne bi bilo pristojno da mu to kaem. Ali prije nego to sam dospjela ita odgovoriti, njegove su se obrve poele trzati i on se poeo tako estoko eati po glavi da mu se po ramenima prosuo mali oblak snijega. Pokazalo se da su njega u Gionu zbog uasne peruti zvali Gospodin Meava. inilo se da je zaboravio svoje pitanje, ili moda nije ni oekivao odgovor, jer me je sad upitao koliko imam godina. Rekla sam mu da imam etrnaest godina. Ti si najstarija etrnaestogodinjakinja koju sam ikad vidio. Evo, uzmi, rekao mi je i pruio mi svoju praz nu alicu. , Oh, ne, hvala, gospodine, rekla sam, ja sam samo poetnica... Tako me je Mameha poduila da moram rei, ali me gospodin Meava nije sluao. Nastavio je drati alicu u zraku, sve dok je nisam uzela, a onda je dohvatio bocu sa sakeom da mi natoi. Ja nisam smjela piti ake, jer se geja pripravnica, pogotovo dok je poetnica, mora doimati djetinjasto. Meutim, nisam ga mogla ne posluati. Pruila sam alicu pre215

ma njemu, ali se on jo jednom poeao po glavi prije nego to je natoio ake i ja sam s uasom primijetila kako je nekoliko krpica peruti uletjelo u moju alicu. Gospodin Meava je natoio alicu do vrha i rekao: Sad to lijepo popij. Hajde. To ti je prva od mnogih. Nasmijeila sam mu se i polako poela podizati alicu prema ustima, jer nisam znala to bih drugo mogla uiniti, kad mi je Mameha, hvala nebesima, pritekla u pomo. Ovo je tvoja prva zabava, Sayuri. Ne bi bilo dobro da se napije, rekla je, premda je to zapravo govorila gospodinu Meavi. Samo smoi usnice i to e ti biti dosta. Posluala sam je i smoila sam usne sakeom. Kaem da sam smoila usnice, a zapravo sam ih tako vrsto stisnula da sam se gotovo ozlijedila i onda sam nagnula alicu dok nisam osjetila da mi je tekuina doprla do koe. Potom sam brzo spustila alicu na stol i rekla: Mmm! Fino! dok sam istodobno rukom posegnula u obi i izvadila rupi. Laknulo mi je kad sam posuila rupiem naunice, a gospodin Meava, na sreu, nita nije primijetio jer je previe bio zaokupljen zurenjem u alicu koju sam ostavila na stolu. Trenutak kasnije, dohvatio ju je s dva prsta i izlio u sebe, a zatim je ustao i ispriao se da mora otii na zahod. Od geje pripravnice se oekuje da mukarca prati do zahoda i natrag, ali to nitko ne oekuje od poetnice. Ako u sobi nema ni jedne pripravnice, mukarac e obino sam otii do zahoda ili e ga ponekad otpratiti neka geja. Meutim, gospodin Meava je stajao tamo i zurio dolje u mene, sve dok nisam shvatila kako eka na mene. Ja se nisam snalazila u ajani Komoriva, ali gospodin Meava je sam znao put do zahoda. Ila sam za njim niz hodnik i onda smo skrenuli iza ugla. On je stao ustranu, ekajui da mu ja otvorim vrata. Nakon to sam ponovo zatvorila vrata za njim, ekala sam ga u hodniku i ula sam kako se netko uspinje uza stube, ali nisam na to obraala pozornost. Gospodin Meava je ubrzo iziao i vratili smo se natrag u sobu. Kad sam ula, vidjela sam da nam se u meuvremenu pridruila jo jedna geja i jedna
216

pripravnica. Bile su leima okrenute vratima, tako da im nisam vidjela lica dok sam ila za gospodinom Meavom oko stola i ponovo zauzela svoje mjesto. Moe misliti kako sam se zaprepastila kad sam ih vidjela, jer tamo, s druge strane stola, sjedila je jedina ena koju sam po svaku cijenu eljela izbjei. Bila je to Hatsumomo - smijeila mi se - a kraj nje je sjedila Bua.

217

i Petnaesto poglavlje

Hatsumomo se smijeila kad je bila sretna, kao i svi ljudi, a ona je bila najsretnija kad bi se spremala nekome nanijeti patnju. Zato je na licu imala tako divan osmijeh kad je rekla: Oh, zaboga! Kakva neobina sluajnost. S nama je jedna poetnica! Zbilja ne bih smjela ispriati ostatak te prie, jer bi sirotici moglo biti neugodno. Nadala sam se da e se Mameha ispriati i odvesti me sa sobom. Ali ona mi je samo uputila zabrinuti pogled. Vjerojatno je mislila kako bi ostaviti Hatsumomo samu s ovim mukarcima bilo isto kao da pobjegne od kue koja gori; pametnije je ostati i pokuati nadzirati tetu. Ozbiljno, ja mislim da nita nije tee nego biti poetnica, govorila je Hatsumomo. Slae se, Buo? Bua je sad bila geja pripravnica; ona je svoj poetniki sta prola prije est mjeseci. Pogledala sam je u nadi da e mi pokazati kako suosjea sa mnom, ali ona je samo zurila u stol s rukama u krilu. Budui da sam je tako dobro poznavala, znala sam da mala bora iznad korijena nosa znai da je uzrujana. Da, gospoo, rekla je. To je tako teko razdoblje u ivotu, nastavila je Hatsumomo. Jo se sjeam kako je meni bilo teko... Kako se zove, mala poetnice? Sreom, nisam morala odgovoriti, jer se umijeala Mameha.

Svakako si tono rekla da je to razdoblje bilo teko za tebe, Hatsumomo-san. Dodue, ti si bila nespretnija od drugih. Ja hou uti ostatak prie, javio se jedan mukarac. I zbuniti jadnu poetnicu koja nam se upravo pridruila? ree Hatsumomo. Ispriat u vam to samo ako mi obeate da neete misliti na ovu jadnu djevojku dok me budete sluali. Nastojte zamisliti neku drugu djevojku. Hatsumomo je bila genijalna u svojoj zloi. Moda mukarci nisu do tada zamiljali kako se ta pria dogodila meni, ali sad e zacijelo to misliti. Da vidimo, gdje sam stala? zapone Hatsumomo. Ah, da. Dakle, ta poetnica koju sam spomenula... ne mogu se sjetiti njezina imena, ali bih je morala nekako nazvati kako je ne biste zamijenili s ovom siroticom. Reci mi, mala poetnice... kako ti je ime? Savuri, gospoo, odgovorila sam. A lice mi je bilo tako zajapureno od straha da me uope ne bi zaudilo da mi se sva minka otopila i poela mi kapati u krilo. Savuri. Kako draesno! Nekako mi ne pristaje uz tebe. No dobro, nazvat emo poetnicu iz ove prie 'Mayu-ri'. Dakle, jednog sam dana hodala s Mavuri avenijom Shijo, na putu do okiye njezine starije sestre. Puhao je uasan vjetar, onakav od kojeg se tresu prozori, a jadna Mavuri nije imala mnogo iskustva s kimonom. Ona sama nije bila tea od lista, a ti veliki rukavi, znate, mogu biti kao jedra. Upravo smo se spremale prijei preko ulice kad je Mavuri nestala i samo sam negdje iza sebe ula slabani glasi, neto kao 'Ah... ah', ali sasvim slabano...

Tu se Hatsumomo okrenula prema meni. Moj glas nije dovoljno visok, ree. Da ujem kako bi ti to rekla. 'Ah...ah...'
218

to sam mogla uiniti? Pokuala sam koliko sam bolje mogla proizvesti taj zvuk koji je ona traila. Ne, ne, mnogo vie.... oh, nije vano! Hatsumomo se okrene mukarcu do sebe i ree mu ispod glasa: Mala
219

nije jako bistra, zar ne? Zautjela je na trenutak i zatresla glavom pa zatim nastavila: Bilo kako bilo, kad sam se okrenula, vidjela sam da vjetar nosi jadnu Mavuri niz ulicu gotovo do raskrija, dok ona bespomono mae rukama i nogama, tako da je sliila na kukca kojeg je netko okrenuo na lea. Zamalo mi je puknuo obi od smijeha, ali onda je ona odjednom zateturala s plonika ravno na prometno raskrije, ba kad je prolazio jedan automobil. Na svu sreu, udarac ju je odbacio na poklopac motora! Noge su joj poletjele u zrak... i onda, ako to moete zamisliti, vjetar joj je podigao kimono i... no da, ne trebam vam rei to se dogodilo. Dapae, mora! ree jedan od mukaraca. Zar nemate nimalo mate? odgovorila mu je. Vjetar joj je podigao kimono do preko bokova. Ona nije htjela da je ljudi vide golu i zato se, u elji da sauva ednost, pokuala preokrenuti i na kraju se nala raskreenih nogu i s intimnim dijelom tijela pritisnutim o vozako staklo, ravno ispred nosa vozau... Naravno, mukarci su se histerino previjali od smijeha, ukljuujui direktora, koji je udarao alicom sakea po stolu tako daje zvualo poput mitraljeza i na kraju rekao: Zato se meni nikad ne dogaa neto slino? Dakle, gospodine direktore, ree mu Hatsumomo. Djevojka je bila samo poetnica! Taj voza nije mogao bogzna to vidjeti. Hou rei, moete li zamisliti kako gledate u intimni dio tijela ove djevojke na drugoj strani stola? Mislila je na mene, naravno. Ona se vjerojatno ne razlikuje od bebe u pelenama. Djevojicama katkad ponu rasti dlake ve u jedanaestoj godini, dobaci jedan mukarac. Koliko ti ima godina, mala Sayuri-san? upita me Hatsumomo. etrnaest, gospoo, odgovorila sam, trudei se da mi glas zvui krajnje uljudno. Ali ja sam prilino odrasla etrnaestogodinjakinja. Mukarcima se to svidjelo i Hatsumomin je osmijeh postao pomalo ukoen.
220

etrnaest? rekla je. Savreno! I naravno, nema nikakvih dlaka... O da, imam. I to puno! Podigla sam ruku i potapala se po kosi. Po svemu sudei, to je bio pametan potez, premda se meni nije inio osobito pametnim. Mukarci su se smijali jo vie nego to su se smijali Hatsumominoj prii. I Hatsumomo se takoer smijala, jer, pretpostavljam, nije eljela da izgleda kao da se njoj smiju. Kad se smijeh stiao, Mameha i ja smo se oprostile. Nismo jo ni zatvorile vrata iza sebe kad smo ule kako se Hatsumomo takoer ispriava to ona i Bua moraju otii. Stigle su nas na stepenicama. Hej, Mameha-san, rekla je Hatsumomo, ovo je zbilja bilo zabavno! Ne znam zato nismo ee zajedno na zabavama! Da, bilo je zabavno, odgovori Mameha. Uivam pri pomisli to nas jo eka u budunosti! I nakon toga me zadovoljno pogleda. Ona je uivala pri pomisli da e vidjeti Hatsumominu propast.

Te noi, nakon to sam skinula minku i okupala se, stajala sam u predvorju za goste odgovarajui Tetii na njezina pitanja o proteklom danu, kad je Hatsumomo ula s ulice i postavila se ispred mene. Obino se nije tako rano vraala, ali im sam joj vidjela lice, shvatila sam kako se vratila samo zato da se suoi sa mnom. ak nije imala na licu onaj svoj uobiajeni okrutni osmijeh, nego su joj usnice bile tako vrsto stisnute da je izgledala gotovo runa. Samo je jedan trenutak stajala tako preda mnom, a onda je zamahnula rukom i pljusnula me. Zadnje to sam vidjela prije nego to me je udarila bili su njezini stisnuti zubi poput dvije niske bisera. Toliko sam bila zgranuta da se ne sjeam to se dogodilo neposredno poslije te uke. Ali izgleda da se Tetia s

221

njom porjekala, jer sljedee to sam razabrala bile su Hatsumomine rijei: Ako me ta djevojka ponovo javno osramoti, s uitkom u joj opaliti uku i s druge strane! Kako sam ja vas osramotila? upitala sam je. Vrlo dobro si znala to sam mislila kad sam rekla kako vjerojatno nema dlaka, ali si od mene napravila budalu. Zapamtit u ti to, mala Chiyo. Uskoro u ti vratiti, obeavam ti. Nakon toga, inilo se kao da se Hatsumomina srdba naglo stiala i ona ponovo izie iz okiye na ulicu, gdje je Bua ekala da joj se pokloni i posluno poe za njom.

Ispriala sam to Mamehi sljedeeg popodneva, ali ona je to prilino ravnoduno sasluala. U emu je problem? rekla je. Nije ti ostavila modricu na licu, hvala nebesima, a nisi valjda oekivala da e biti oduevljena nainom na koji si joj uzvratila? Samo me brine to bi se moglo dogoditi kad idui put naletimo na nju, rekla sam. Ja u ti rei to e se dogoditi. Okrenut emo se i otii. Domain e se moda iznenaditi kad nas vidi kako odlazimo sa zabave na koju smo netom dole, ali bolje i to nego da pruimo Hatsumomo priliku da te ponovo ponizi. Uostalom, ako naletimo na nju, to bi na neki nain mogla biti srea. Stvarno ne vidim kako bi to za nas mogla biti srea. Ako nas Hatsumomo primora da iziemo iz nekoliko ajana, svratit emo na vie zabava i to je sve. Na taj e nain u kraem roku obii vie mjesta u Gionu i bre postati poznata. Umirilo me Mamehino samopouzdanje. U stvari, kad smo kasnije krenule u Gion, oekivala sam da u, kad te noi skinem minku, vidjeti kako mi lice ija od zadovoljstva nakon duge veeri. Prvo smo svratile na zabavu pri222

reenu u ast jednog mladog filmskog glumca koji je izgledao kao da nema vie od osamnaest godina, ali na glavi nije imao ni jedne jedine dlaice, ak nije imao ni trepavica, ni obrva. On je nekoliko godina kasnije postao vrlo slavan zbog naina na koji je umro. Izvrio je samoubojstvo maem, nakon to je ubio jednu mladu konobaricu u Tokvju. U svakom sluaju, inio mi se jako udnim dok nisam primijetila kako me stalno pogledava. Tako sam dugo izolirano ivjela u okiyi da moram priznati kako mi je godilo njegovo zanimanje. Ostale smo ondje vie od sata i Hatsumomo se nije pojavila. Uinilo mi se da bi se moji snovi o uspjehu moda doista mogli ostvariti. Zatim smo otili na zabavu koju je priredio rektor sveuilita u Kvotu. Mameha je odmah poela razgovarati s nekim znancem kojeg dugo nije vidjela i ostavila me da se sama snalazim. Jedino slobodno mjesto za stolom bilo. je pokraj nekog starca u umrljanoj bijeloj koulji koji je, izgleda, bio jako edan, jer je stalno pio pivo iz visoke ae i odmicao bi je s ustiju samo da bi se podrignuo. Kleknula sam kraj njega i upravo sam mu se htjela predstaviti kad sam ula kako se otvaraju vrata. Oekivala sam da u vidjeti slukinju koja donosi novu rundu pia, ali su ondje u predvorju kleale Hatsumomo i Bua. Oh, zaboga! ula sam kako Mameha kae ovjeku s kojim je razgovarala. Je li tvoj sat toan? Vrlo toan, odgovorio joj je. Podeavam ga svako poslijepodne prema satu na kolodvoru. Bojim se da Sayuri i ja nemamo drugog izbora nego biti nepristojne i otii. Trebale smo jo prije pola sata biti najednom drugom mjestu! I na to smo obje ustale i kliznule iz sobe upravo u trenutku kad su Hatsumomo i Bua ulazile. Na izlasku iz ajane Mameha me uvukla u jednu praznu tatami sobu. U nejasnom polumraku nisam joj mogla razabrati crte, samo lijepi ovalni oblik lica i raskonu krunu od kose. Ako ja nju ne mogu vidjeti, onda ni ona ne moe vidjeti mene, pomislila sam i dopustila da mi se lice

223

objesi od oaja i razoaranja, jer mi se inilo da nikad neu uspjeti pobjei od Hatsumomo. to si danas rekla toj groznoj eni? pitala me Mameha. Ba nita, gospoo! Kako nas je onda nala? Ni ja nisam znala da emo doi ovamo, rekla sam. Kako sam joj onda mogla bilo to rei? Moja slukinja zna sve moje dogovore, ali ne mogu zamisliti... No dobro, sad idemo na jednu zabavu za koju gotovo nitko ne zna. Naga Teruomi je prolog tjedna postavljen za novog dirigenta Tokijske filharmonije. Doao je u grad danas popodne, kako bi svima pruio priliku da mu se dive. Nemam ba veliku elju otii tamo, ali... barem se neemo sresti s Hatsumomo. Prele smo preko avenije Shijo i skrenule u jednu usku uliicu ispunjenu mirisom sakea i prenih slatkih krumpira. Kroz jarko osvijetljene prozore na prvom katu dopirali su do nas odjeci veselog smijeha. Ule smo u ajanu i jedna nas je slukinja odvela do sobe na katu gdje smo zatekle dirigenta, nauljene i zalizane rijetke kose, kako ukoeno sjedi i srdito gladi prstima alicu sa sakeom. Ostali mukarci u sobi igrali su s dvije geje igru u kojoj onaj koji izgubi mora popiti alicu sakea, ali se dirigent nije elio ukljuiti u igru. Razgovarao je neko vrijeme s Mamehom i onda je zamolio neka mu neto otplee. Ali mislim da ga ples zapravo nije zanimao, to je samo bio zgodan nain da prekine igru s ispijanjem sakea i potakne goste da se opet ponu baviti njime. Ba kad je slukinja donijela shamisen jednoj od one dvije geje, jo i prije nego to je Mameha dospjela zauzeti pozu, vrata su se otvorila i... sigurna sam da zna to u rei. Njih su dvije bile poput pasa kojih se nismo mogle osloboditi. Opet su se pojavile Hatsumomo i Bua. Trebao si vidjeti kako su se Mameha i Hatsumomo nasmijeile jedna drugoj. Gotovo bi pomislio da su uivale u nekoj zajednikoj, prisnoj ali, a zapravo je Hatsumomo,
224

sigurna sam, uivala u tome to nam je uspjela ui u trag, a Mameha... pa, mislim da je u njenom sluaju osmijeh samo bio dobar nain kako da prikrije srdbu. Gledala sam je kako plee i zapazila rairene nosnice i srdito isturenu bradu. Nije se ak ni vratila za stol nakon plesa, nego je odmah rekla dirigentu: Hvala vam to ste nam dopustili da navratimo! Bojim se daje jako kasno... Savuri i ja moramo sada otii... Ne mogu ti opisati kakvo sam zadovoljstvo vidjela na Hatsumominom licu dok smo za sobom zatvarale vrata. Krenula sam za Mamehom niza stube. Ona se zaustavila na posljednjoj stepenici i ekala. Napokon je jedna mlada slukinja, ista ona koja nas je ranije odvela do sobe na katu, dotrala u predvorje za goste da nas isprati. Kako je teak ivot slukinje! rekla joj je Mameha. Vjerojatno ima toliko stvari koje eli, a plaa je tako mala. Ali reci, kako e potroiti novac koji si upravo zaradila? Nisam zaradila nikakav novac, gospoo, odgovorila je slukinja. Ali po tome kako je nervozno gutala slinu vidjelo se da lae. Koliko ti je novaca obeala Hatsumomo? Slukinja odmah obori pogled. Tek sam tada shvatila to Mameha misli. Kako smo kasnije saznale, Hatsumomo je doista podmitila barem jednu slukinju u svakoj uglednijoj ajani u Gionu. One su trebale nazvati Yoko, djevojku koja se u naoj okiyi javljala na telefon, svaki put kad bismo se u ajani pojavile Mameha i ja. Naravno, mi tada jo nismo znale da je u to upletena Yoko, ali je Mameha tono pretpostavila da je slukinja u ovoj ajani na neki nain poslala poruku Hatsumomo. Ta mlada slukinja nije od srama mogla pogledati Mamehu. Svaki put kad bi joj Mameha podigla bradu, njezine su oi i dalje bile okrenute prema dolje kao da su od olova. Kad smo izile iz ajane, ule smo Hatsumomin glas koji je dopirao do nas kroz prozor iznad naih glava, jer to je bila tako uska uliica da je u njoj odzvanjao svaki zvuk.

225

Da, a kako joj je bilo ime? govorila je Hatsumomo. Savuko, rekao je neki muki glas. Ne, nije Savuko. Savuri, ispravio ga je drugi muki glas. Mislim da je to ta, rekla je Hatsumomo. Ali zbilja, to je tako neugodno... ne smijem vam to rei! Izgleda mi draga djevojka... Nisam uspio stei nekakav dojam, rekao je neki mukarac. Ali vrlo je ljupka. Tako neobine oi! rekla je jedna geja. Zna to mi je jedan mukarac rekao neki dan o njezinim oima? rekla je Hatsumomo. Rekao mi je kako njezine oi imaju boju zgaenih crva. Zgaenih crva... dakle, jo nikad nisam ula da netko tako opisuje neku boju. Pa, rei u vam to sam htjela rei o njoj, nastavila je Hatsumomo, ali mi morate obeati da to neete nikome drugom ispriati. Ona ima nekakvu bolest, tako da su joj grudi kao u kakve starice, objeene i naborane, ozbiljno, neto strano! Vidjela sam je jednom u kupalitu... Mi smo bile zastale dolje da ujemo to Hatsumomo govori, ali kad smo to ule, Mameha me lagano gurnula i otile smo zajedno niz uliicu. Kad smo izale na aveniju, Mameha je dugo stajala i gledala gore-dolje po ulici te napokon rekla: Pokuavam smisliti kamo bismo sad mogle otii, ali... ne mogu se niega sjetiti. Ako nas je ta ena nala ovdje, onda nas moe nai bilo gdje u Gionu. Najbolje je da se vrati u okiyu, Savuri, dok ne smislimo nekakav novi plan.

Jednog popodneva tijekom Drugog svjetskog rata, nekoliko godina nakon ovih dogaaja o kojima ti sada priam, na jednoj zabavi ispod grana javora, neki je asnik izvadio pitolj iz navlake i poloio ga na slamnatu prostirku kako
226

bi se preda mnom napravio vaan. Sjeam se kako me se dojmila ljepota tog pitolja. Metal je imao nekakav mutan sivi sjaj, zaobljeni su dijelovi bili glatki i savreni. Ulateno drvo drka pitolja imalo je lijepe are. Ali kad sam pomislila na pravu svrhu tog predmeta dok sam sluala asnikove prie, uope mi se vie nije inio lijep, nego se pretvorio u neto monstruozno. Isto se to u mojim oima dogodilo s Hatsumomo, nakon to je ve na samom poetku zakoila moju karijeru geje. Naime, nikad je dosad nisam smatrala udovitem. Ali sam joj oduvijek zavidjela na njezinoj ljepoti, a sad je to prestalo. Umjesto da svake veeri prisustvujem sveanim veerama ili odlazim na deset do petnaest zabava, to bi bilo normalno, bila sam prisiljena sjediti u okiyi i vjebati plesanje ili shamisen kao da se u zadnjih godinu dana nita nije promijenilo u mom ivotu. Kad bi Hatsumomo, ureena za izlazak, prolazila hodnikom pokraj mene s licem namazanim bjelilom to se sjalo iznad tamnog kimona poput mjeseca na nonom nebu, uvjerena sam da bi i sljepac bio zadivljen njezinom ljepotom. Meutim, ja sam osjeala samo mrnju i ula vlastitu krv kako mi umi u uima. U sljedeih nekoliko dana Mameha me je nekoliko puta pozvala k sebi. Svaki put sam se nadala da e mi rei kako je smislila na koji emo nain nadmudriti Hatsumomo, ali me je ona samo slala da za nju obavim poslove koje nije mogla povjeriti slukinjama. Upitala sam je jednog popodneva ima li ikakvog pojma to e biti sa mnom. Na alost, Savuri, ti si trenutano prognanica, odgovorila mi je. Nadam se da si odlunija nego ikad u elji da uniti tu opaku enu! Meutim, dok ne smislim nekakav plan, nema nikakvog smisla da te vuem naokolo sa sobom po Gionu. Dakako, bila sam razoarana kad sam to ula, ali Mameha je bila potpuno u pravu. Hatsumomo mi je svojim porugama mogla nanijeti veliku tetu u oima mukaraca, pa ak i ena, stoga mi je bilo pametnije sjediti kod kue.

227

Sreom, Mameha je s vremena na vrijeme ipak uspijevala pronai za mene zabave kojima sam mogla prisustvovati bez straha od Hatsumominih podvala. Hatsumomo mi je, dodue, zatvorila vrata Giona, ali mi nije mogla preprijeiti put u svijet izvan Giona. Kad bi Mameha imala kakav angaman izvan Giona, esto bi me pozvala da je pratim. Tako smo jednom otputovale vlakom na jedan dan u Kobe, gdje je Mameha prerezala vrpcu na otvorenju jedne nove tvornice. Drugom me je prigodom povela sa sobom kad ju je bivi predsjednik kompanije Nippon telefon i telegraf pozvao na obilazak Kvota u limuzini. Taj me se izlet duboko dojmio, jer sam prvi put imala prilike vidjeti golemi grad izvan granica nae male etvrti Gion, a uz to sam se prvi put vozila u automobilu. Uope nisam znala u kakvim su oajnim uvjetima neki ljudi ivjeli tih godina dok se nismo provezli obalom rijeke juno od grada i vidjeli prljave ene kako doje djecu ispod stabala uz eljeznike tranice i mukarce u otrcanim slamnatim sandalama kako ue meu korovom. Ne mogu rei da sirotinja nikad nije dolazila u Gion, ali malokad smo mogli vidjeti takve bijednike kao to su bili ovi izgladnjeli seljaci koji si nisu mogli priutiti ak ni pranje u javnom kupalitu. Nikad nisam mislila da ja, robinja koju terorizira zla Hatsumomo, uivam u relativnom obilju tijekom tih godina velike ekonomske krize. Tog dana sam to shvatila.

Jednog sam se dana negdje pred podne vratila kui iz kole i nala pisamce u kojem je pisalo neka pokupim svoju minku i pourim u Mamehin stan. Kad sam stigla tamo, zatekla sam gospodina Ichodu, koji je bio garderobijer poput gospodina Bekkua, kako u stranjoj sobi pomae Mamehi vezati obi pred visokim zrcalom. Brzo se naminkaj, rekla mije Mameha. Pripremila sam ti u drugoj sobi kimono koji e obui. Mamehin je stan bio golem za gionske standarde. Uz glavnu sobu, veliine est tatamija, imala je jo dvije ma228

nje sobe, garderobu, koja je ujedno sluila i kao soba za slukinje, te sobu u kojoj je ona spavala. Ondje, u njezinoj spavaoj sobi, na futonu presvuenom svjeim plahtama, leao je kimono s pripadajuim komadima odjee koje je poslagala njezina slukinja. Zaudio me je futon. Mameha oigledno nije prole noi spavala na tim plahtama jer su bile bez ijednog nabora i bijele poput snijega. Pitala sam se to bi to trebalo znaiti dok sam se presvlaila u pamuni kimono za minkanje koji sam donijela sa sobom. Kad sam zapoela sa minkanjem, Mameha mi je objasnila zato me pozvala. Barun je doao u grad, rekla je. Dolazi ovamo na ruak. Hou da te upozna. Nisam jo imala prilike spomenuti baruna, ali ovjek o kojem je govorila Mameha bio je barun Matsunaga Tsunevoshi, njezin danna. U Japanu danas vie nemamo barune i grofove, ali smo ih imali u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, a barun Matsunaga svakako je pripadao meu najbogatije. Njegova je obitelj upravljala velikom bankom, jednom od najveih u Japanu, i bila vrlo utjecajna u financijskom svijetu. Zapravo je njegov stariji brat naslijedio naslov baruna, ali on je ubijen u atentatu koji je izvren na njega dok je bio ministar financija u vladi premijera Inukaija. Nakon bratove smrti, Mamehin je danna, koji je tada ve imao vie od trideset godina, naslijedio ne samo naslov baruna, nego i svu bratovu imovinu, ukljuujui veliko imanje u Kvotu, nedaleko Giona. Najvei je dio vremena boravio u Tokvju, zbog poslova, ali i zbog jednog drugog razloga; naime, mnogo godina kasnije saznala sam da je imao jo jednu ljubavnicu u etvrti Akasaka, tokijskoj etvrti geja. Nije bilo mnogo mukaraca koji su bili dovoljno bogati da si mogu priutiti i jednu geju kao ljubavnicu, ali je barun Matsunaga Tsunevoshi imao ak dvije. Sad, kad sam znala da e Mameha provesti popodne s barunom, postalo mi je jasnije zato su na futonu u njezinoj spavaoj sobi bile svjee plahte. Brzo sam se presvukla u odjeu koju je Mameha priredila za mene, svijetlozeleni potkimono i uto-hravo-

229

smei kimono s uzorkom borovih stabala oko donjeg ruba. Upravo kad sam izala iz sobe, jedna od slukinja vratila se iz oblinjeg restorana s velikom lakiranom kutijom u kojoj je bio ruak za baruna. Hrana je bila sloena u zdjelice i na tanjure isto onako kako bi je posluili u restoranu. Najvea je posuda bila plitica od lakiranog drveta s dvije soljene ribe ayu, peene na aru i osovljene na trbuhe, kao da zajedno plivaju u rijeci. Uz njih su leala dva, na pari kuhana raia, od one vrste koji se jedu cijeli. Stazica od soli krivudala je uz rub plitice, naznaavajui pijesak preko kojeg su raii preli. Nekoliko trenutaka kasnije stigao je barun. Provirila sam kroz otvor uz okvir kliznih vrata i vidjela ga kako stoji u ulaznom prostoru odmah iza vrata dok mu Mameha odvezuje cipele. Prvi me je dojam naveo da pomislim na badem ili neku drugu vrstu oraastog ploda, jer je bio nizak i vrlo okrugao i nekako su mu dranje i izraz oko oiju odraavali stanovitu teinu. U to su vrijeme brade bile u modi i barun je na licu imao nekoliko dugakih, mekih pramenova koji su valjda trebali predstavljati bradu, ali su meni vie sliili na tanke rezance morskih algi koje ponekad stavljaju na zdjele s riom kao zain. Oh, Mameha... totalno sam iscrpljen, ula sam ga kako kae. Mrzim duga putovanja vlakom! Napokon je izvukao noge iz cipela i sitnim, hitrim koracima preao preko sobe. Ranije tog jutra, Mamehin je garderobijer prenio iz spremita na drugom kraju hodnika jedan debelo tapecirani naslonja i perzijski tepih, te ih postavio uz prozor. Barun je otiao tamo i sjeo, ali to se dogaalo poslije ne mogu rei, jer je Mamehina slukinja dola do mene, naklonila mi se u znak isprike i tiho povukla vrata dok se nisu sasvim zatvorila. Ostala sam u Mamehinoj maloj garderobi itav sat ili vie dok je slukinja ulazila i izlazila posluujui ruak. Povremeno sam ula mrmorenje Mamehina glasa, ali je uglavnom govorio barun. U jednom sam trenutku pomi slila da se naljutio na Mamehu, ali sluajui dalje, shvatila sam da se samo tui na nekog ovjeka koji ga je razljutio
230

jer ga je ispitivao o osobnim stvarima. Napokon je objed zavrio, slukinja je iznijela alice od aja i Mameha me je pozvala u sobu. Otila sam do baruna i kleknula pred njim; bila sam jako nervozna jer nikad dotad nisam upoznala nekog plemia. Poklonila sam mu se i zamolila ga da mi neto ne zamjeri. Mislila sam da e mi neto rei. Meutim, on se osvrtao naokolo po sobi i inilo se da me je jedva primijetio. Mameha, rekao je, to se dogodilo s onim pergamentom koji je neko visio u ovom alkovu? Na njemu je bio nekakav crte tuom, mnogo bolji od ovoga to je sada tamo. Na ovom pergamentu koji sada tamo visi, barune, nalazi se pjesma Matsudaire Koichija, ispisana njegovom rukom. Ta je pjesma tu ve blizu etiri godine. etiri godine? Zar nije tu visio onaj crte tuom kad sam proli mjesec bio ovdje? Nije... ali u svakom sluaju, barun me gotovo tri mjeseca nije poastio svojim posjetom. Nije onda udo to sam toliko iscrpljen. Uvijek kaem kako bih trebao vie vremena provoditi u Kvotu, ali... no da, uvijek jedna stvar vue drugu i vrijeme proleti. Daj da pogledam taj crte o kojem sam govorio. Ne mogu vjerovati da sam ga zadnji put vidio prije etiri godine. Mameha pozove slukinju i zamoli je neka iz ormara donese pergamentni svitak. Ja sam dobila zadatak da ga razmotam. Ruke su mi toliko drhtale da mi je ispao kad sam ga podigla kako bih ga pokazala barunu. Pazi, djevojko! rekao mije. Toliko mi je bilo neugodno da sam i nakon to sam mu se naklonila i ispriala, nastavila pogledavati prema njemu kako bih vidjela srdi li se na mene. Dok sam drala svitak, on je vie gledao u mene nego u crte. Ali pogled mu nije bio prijekoran. Kad sam nakon nekog vremena shvatila kako je u pitanju radoznalost, osjetila sam jo jau nelagodu.
231

Ovaj je crte mnogo ljepi od tog pergamenta koji sad dri u alkovu, Mameha, rekao je. Ali inilo se da jo uvijek zuri u mene i nije ni pokuao skrenuti pogled kad sam ga na trenutak pogledala. Kaligrafija je danas tako zastarjela i staromodna, nastavio je. Trebala bi to maknuti i ponovo objesiti ovaj krajobraz. Mameha nije imala izbora, morala je posluati baruna i ak se pritom uspjela drati kao da misli kako je to odlina ideja. Kad smo slukinja i ja skinule i smotale pergament s pjesmom i objesile crte, Mameha me je pozvala k stolu da natoim barunu aj. Kad bi nas netko gledao odnekud odozgor, vidio bi kako nas troje, Mameha, barun i ja, tvorimo mali trokut. Ali dakako, razgovarali su samo barun i Mameha, a ja nisam nita drugo radila nego kleala ondje, osjeajui se poput goluba u gnijezdu sokolova. Kako sam ikad mogla zamiljati sebe dovoljno vrijednom da zabavljam takvu vrstu mukaraca kakve je Mameha zabavljala; ne samo ovako uzviene aristokrate kao to je barun, nego i mukarce poput predsjednika. ak i onaj direktor kazalita od prije neku veer... jedva me je i pogledao. Neu rei da sam ranije mislila kako sam vrijedna praviti drutvo barunu, ali sad sam jo jednom shvatila kako sam samo jedna priprosta, neuka djevojica iz ribarskog sela. Ako Hatsumomo uspije u svom naumu, onemo-guit e me da ikad ita postignem i svi e muki posjetitelji Giona zauvijek ostati izvan mog dohvata. Sudei prema situaciji u kojoj sam se nalazila, moglo se dogoditi da moda nikad vie ne sretnem baruna, a ni predsjednika. Zar nije bilo mogue da me Mameha, shvativi koliko je beznadan moj poloaj, ostavi da venem zaboravljena u o-kiyi poput kakvog odbaenog kimona koji je tako privlano izgledao u duanu, prije kupnje? Barun se nagne, poela sam primjeivati kako je on prilino nervozan ovjek, i zagrebe prstom neku mrlju na Mamehinom stolu. Podsjetio me je na mog oca onog dana kad sam ga zadnji put vidjela, kad je noktima vadio prljavtinu iz pukotina na stolu. Pitala sam se to bi on mislio da me vidi kako kleim ovdje u Mamehinu stanu, odjevena u skupocjenu o232

djecu kakvu on nikad u ivotu nije ni vidio, u drutvu s jednim barunom i najslavnijom gejom u Japanu. Nisam bila vrijedna nalaziti se u takvom okruenju. A onda sam postala svjesna velianstvenog svilenog kimona na svom tijelu i imala sam osjeaj da u se uguiti u ljepoti. U tom mi se trenutku ljepota uinila neim bolno melankolinim.

233

i esnaesto poglavlje

Jednog popodneva, kad smo Mameha i ja prelazile preko mosta na aveniji Shijo kako bismo u etvrti Pontocho kupile nove ukrase za kosu, jer se Mamehi nisu sviali duani s ukrasima za kosu u Gionu, ona se odjednom zaustavila. Neka stara teglenica prolazila je u tom trenutku ispod mosta i ja sam pomislila kako je Mameha zastala zbog oblaka crnog dima, ali se taj tren okrenula prema meni s izrazom na licu koji mi nije bio sasvim jasan. to je, Mameha-san? upitala sam je. Pa, mogu ti ba i rei, jer e to ionako uti od nekog drugog, rekla je. Tvoja mala prijateljica Bua osvojila je pripravniku nagradu i oekuje se da e je osvojiti i drugi put. Mameha je govorila o nagradi za geje pripravnice koje su tijekom proteklog mjeseca najvie zaradile. Moda ti izgleda udno to je postojala takva nagrada, ali za nju je bilo i te kako valjanog razloga. Poticanje pripravnica u nastojanju da postignu to je mogue veu zaradu pomae im da se razviju u takve geje koje e u Gionu najvie cijeniti, to jest u geje koje e ostvarivati veliku zaradu ne samo za sebe, nego i za sve oko sebe. Mameha je vie puta dosad rekla kako predvia da e se Bua s mukom probijati nekoliko godina i na kraju postati jedna od onih geja koje imaju nekolicinu vjernih muterija, od kojih ni jedna nije imuna, i tek poneki rijetki angaman mimo toga. To je bila tuna slika i meni je bilo drago uti da

Buci ide bolje nego to je Mameha predviala. Istodobno sam osjetila kako mi se eludac stee od strepnje. Bua je sad izgleda postala jedna od najpopularnijih pripravnica u Gionu, dok za mene gotovo nitko ne zna. Kad sam poela razmiljati kakve bi to moglo imati posljedice za moju budunost, iskreno ti kaem, zacrnilo mi se pred oima. Najudnije je u vezi s Buinim uspjehom to, razmiljala sam stojei ondje na mostu, to je uspjela nadmaiti jednu prekrasnu mladu djevojku koja se zvala Raiha i koja je nekoliko mjeseci zaredom osvajala nagrade. Njezina je majka bila poznata geja, a otac joj je pripadao jednoj od najuglednijih japanskih obitelji koja je raspolagala s gotovo neogranienim bogatstvom. Kad god bi Raiha prola pokraj mene, osjeala bih se kao to se jednostavna girica mora osjeati kad kraj nje prolebdi srebrnasti losos. Kako je Buci uspjelo nju nadmaiti? Hatsumomo ju je svakako gurala od prvog dana i tjerala je da to vie radi, toliko da je Bua u zadnje vrijeme poela mraviti i jedva je jo sliila onoj nekadanjoj bucmastoj djevojici. Ali bez obzira koliko se Bua zalagala i trudila, zar je stvarno mogla postati popularnija od Raihe? Oh, hajde, molim te, rekla je Mameha, nemoj biti tako tuna. Trebala bi se veseliti! Istina je, sebino se ponaam, rekla sam. Nisam to mislila. One e obje skupo platiti tu nagradu. Za pet godina nitko se vie nee sjeati tko je Bua. Meni se ini, rekla sam, da e je se svi sjeati kao djevojke koja je nadmaila Raihu. Nitko nije nadmaio Raihu. Bua je moda zaradila najvie novaca proli mjesec, ali Raiha je jo uvijek najpo-

pularnija pripravnica u Gionu. Doi, objasnit u ti. Odvela me je u jednu ajanu u etvrti Pontocho i posjela me kraj sebe.
234

U Gionu, objanjavala mi je Mameha, neka popularna geja uvijek moe mlaoj sestri osigurati bolju zaradu od bilo
235

koga drugoga ako je voljna riskirati vlastitu reputaciju. To je povezano s nainom na koji se zaraunava ohana, odnosno naknada za cvijee. U stara vremena, prije stotinu ili vie godina, svaki put kad bi neka geja dola na neku zabavu, vlasnica ajane zapalila bi mirisni tapi koji gori jedan sat i koji se zove ohana, to znai cvijet. Gejina je naknada ovisila o tome koliko je mirisnih tapia izgorjelo do trenutka kad je otila iz ajane. U Gionu je cijenu jednog ohana oduvijek odreivao ured za registraciju. U vrijeme kad sam ja bila pripravnica cijena je bila tri jena, to je otprilike bila cijena dvije boce sakea. To se moda ini mnogo, ali neka nepopularna geja koja zarauje jedan ohana po satu ivi prilino bijedno. Vjerojatno veinu veeri provodi sjedei uz grijalicu sa eravicom, ekajui da je netko angaira, a ak i kad ima posla, ne moe zaraditi vie od deset jena na no, to joj nije dosta ni da otplati dugove. S obzirom na golemo bogatstvo koje se slijeva u Gion, ona slii insektu koji trai ostatke mesa na oglodanim kostima, za razliku od Hatsumomo ili Mamehe koje su poput lavica to se goste lovinom, ne samo zato to svake noi imaju ispunjenu satnicu, nego i zato to one mnogo vie zaraunavaju za svoje usluge. Hatsumomo, na primjer, nije zaraunavala po jedan ohana na sat, nego po jedan ohana svakih petnaest minuta. A Mameha... no da, njoj nije bilo ravne'u Gionu: ona je naplaivala po jedan ohana svakih pet minuta. Naravno, ni jedna geja ne zadrava sve to zaradi, ak ni Mameha. ajana uzima svoj dio, zatim jedan mnogo manji dio odlazi udruenju geja. Jedan dio dobiva gejin garderobijer i tako to ide redom dalje, ukljuujui naknadu nekoj okiyi koja joj vodi knjige i zapisuje angamane. Na kraju joj vjerojatno ostaje tek malo vie od polovice onog to je zaradila. No, to je jo uvijek golema svota u usporedbi sa zaradom neke nepopularne geje, koja iz dana u dan tone u sve dublju bijedu. Evo kako neka geja kao Hatsumomo moe omoguiti svojoj mlaoj sestri da izgleda kao da ima vie uspjeha nego to ga doista ima.
236

Kao prvo, neka popularna geja uvijek je dobrodola na gotovo svakoj zabavi i na mnoge od njih svratit e samo na pet minuta. Ljudi koji prireuju zabavu rado e joj platiti njezinu naknadu, ak i ako ih samo doe pozdraviti, jer znaju da e im se ona, prigodom njihova sljedeeg posjeta Gionu, vjerojatno pridruiti za stolom i dopustiti im da neko vrijeme uivaju u njezinu drutvu. S druge strane, jedna obina pripravnica nikako se ne moe tako ponaati. Njezina je zadaa, razvijati poznanstva i odnose s muterijama. Dok ne navri osamnaest godina i ne postane punopravna geja, ne moe ni pomiljati na to da leti sa zabave na zabavu. Mora se zadrati najmanje jedan sat ili vie i tek onda smije nazvati okiyu kako bi saznala gdje se nalazi njezina starija sestra kako bi joj se mogla pridruiti i biti predstavljena drugoj skupini gostiju. Dok njezina popularna starija sestra moe tijekom veeri obii ak i do dvadeset zabava, pripravnica vjerojatno nee stii na vie od pet. Ali Hatsumomo se nije toga drala. Vodila je Buu sa sobom kamo god je ila. Sve dok ne navri esnaest godina, pripravnica moe zaraunati pola ohana na sat. Ako Bua ostane na zabavi samo pet minuta, domain zabave plaa isto kao da je ostala puni sat. S druge strane, nitko ne oekuje da e Bua ostati samo pet minuta. Gosti vjerojatno nisu zamjerili Hatsumomo to je jednu veer, ili ak i dvije, dovela svoju mlau sestru samo u kratki posjet. Ali nakon nekog vremena sigurno su se poeli uditi zato se ona uvijek nekud uri i zato njezina mlaa sestra ne ostaje s njima kako se to oekuje od jedne pripravnice. I tako, vidi, Buina je zarada mogla biti velika, moda ak tri ili etiri ohana na sat. Ali e ona to sigurno platiti gubitkom ugleda, ba kao i Hatsumomo.

Hatsumomino ponaanje samo pokazuje koliko joj je oajniki stalo do toga da nas pobijedi, zakljuila je Mameha. Uinit e bilo to samo da Bua ispadne uspjena. Jasno ti je zato to radi, zar ne?

237

Nisam ba sigurna, Mameha-san. Ona hoe da Bua izgleda uspjena kako bi ju gospoa Nitta posvojila. Ako Bua postane ki okiye, budunost joj je osigurana, a time i Hatsumomi. Na posljetku, Hatsumomo je Buina sestra, gospoa Nitta je sigurno ne bi izbacila na ulicu. Razumije to ti govorim? Ako gospoa Nitta posvoji Buu, nikad se nee osloboditi Hatsumomo... osim ako tebe ne izbace iz okiye. Osjetila sam se onako kako se valjda osjeaju morski valovi kad im oblaci oduzmu toplinu sunca. Nadala sam se da u vidjeti kako se za kratko vrijeme pretvara u popularnu mladu pripravnicu, nastavila je Mameha, ali se Hatsumomo uplela i sve nam je pokvarila. Istina je! Pa, barem ui na ispravan nain zabavljati mukarce. Imala si sree to si upoznala baruna. Dodue, nisam jo pronala nain kako emo onemoguiti Hatsumomo, ali da budem iskrena... Naglo se prekinula. Da, gospoo? upitala sam. Oh, nije vano, Savuri. Bila bih luda da ti otkrijem to smiljam. Uvrijedila sam se kad sam to ula. Mameha je to, izgleda, odmah osjetila, jer je brzo dodala: Ti s njom ivi pod istim krovom, je li tako? Ako neto izlane, ona e to sigurno doznati. ao mi je, Mameha-san, za sve ime sam zavrijedila vae loe miljenje o meni, rekla sam joj. Zar uistinu mislite da bih otrala u okiyu i sve izbrbljala Hatsumomo? Mene ne brine to bi ti mogla uiniti. Mievi ne zavre u makinu elucu zato to tre tamo gdje maka spava i tresu je da se probudi. Ti vrlo dobro zna koliko je Hatsumomo lukava. Jednostavno e morati imati povjerenja u mene, Savuri. Da, gospoo, odgovorila sam, jer to sam zapravo drugo mogla rei.
238

Neto u ti ipak rei, rekla je Mameha i nagnula se malo naprijed, kako se meni uinilo, napeta od uzbuenja. Nas dvije emo u sljedea dva tjedna otii na zabavu na jedno mjesto gdje nas Hatsumomo nikad nee nai. Smijem li pitati kamo? Naravno da ne smije! Neu ti rei ni kada. Samo, budi spremna. Saznat e sve to treba znati kad za to doe vrijeme.

Kad sam se tog poslijepodneva vratila u okiyu, sakrila sam se gore na katu kako bih prelistala almanah. U sljedea dva tjedna nekoliko se dana isticalo povoljnim izgledima. Jedan je bio idua srijeda, naznaena kao povoljan dan za putovanje prema zapadu; pomislila sam kako me Mameha moda kani povesti nekamo izvan grada. Drugi je bio ponedjeljak iza toga, koji je sluajno bio i tai-an, najpovoljniji dan budistikog estodnevnog tjedna. Napokon, sljedea nedjelja nosila je vrlo udno predvianje: Ravnotea dobrog i loeg moe otvoriti vrata sudbini. Ovo mi je zvualo najzanimljivije od svega. U srijedu nisam dobila nikakvu poruku od Mamehe. Nekoliko dana kasnije pozvala me je da popodne doem k njoj u stan, u dan koji je moj almanah naznaavao kao nepovoljan - ali je samo htjela porazgovarati sa mnom o promjeni satnice u koli. Nakon toga je proao itav tjedan, a da mi se nije javila. I onda, u nedjelju, oko podneva, ula sam kako se otvaraju vrata okiye i brzo sam odloila shamisen na pod galerije, gdje sam proteklih sat vremena, ili tako nekako, sjedila i vjebala, te sam pourila do ulaza. Oekivala sam da u vidjeti jednu od Mamehinih slukinja, ali to je bio samo pomonik ljekarnika koji je donio ljekovite kineske trave za Tetiin artritis. Jedna od naih starih slukinja preuzela je paket i ja sam se ve mislila vratiti svom shamisenu kad sam primijetila kako dostavlja pokuava privui moju pozornost. Drao je u jednoj ruci komadi papira tako da sam to samo ja mogla

239

vidjeti. Naa je slukinja ve poela zatvarati vrata kad se on obratio meni: Ispriavam se to vas gnjavim, gospoice, ali moete li ovo baciti u smee? Slukinji se to uinilo udno, ali ja sam uzela papir i toboe sam ga bacila u smee u sluinskoj sobi. Na papiru je bila nepotpisana poruka, napisana Mamehinim rukopisom. Trai od Tetie dozvolu da izae. Reci joj da imam nekakvog posla za tebe u svom stanu i nastoj svakako doi prije jedan sat popodne. Pazi da nitko drugi ne sazna kamo ide. Sigurna sam da su Mamehine mjere opreza bile pametne i potrebne, ali Majka je ruala kod prijateljice, a Hatsumomo i Bua ve su otile na neku popodnevnu zabavu. U okiyi su ostale samo Tetia i slukinje. Otila sam ravno u njezinu sobu i zatekla je kako prostire debeli pamuni pokriva preko svog futona, pripremajui se za popodnevni odmor. Stajala je drhtei od zime u svom ogrtau za spavanje dok sam joj govorila kako bih morala izai. im je ula da me Mameha zove, nije ju uope zanimao razlog. Samo je mahnula rukom i zavukla se pod pokriva.

Kad sam stigla u Mamehin stan, ona se jo nije bila vratila s neke prijepodnevne zabave, ali me je slukinja uvela u garderobu da mi pomogne sa minkanjem i kasnije je donijela kimono to ga je Mameha pripremila za mene. Navikla sam se nositi Mamehina kimona, premda je to, zapravo, bilo neuobiajeno; jedna geja nikad ne posuuje kimona iz svoje kolekcije nekoj pripravnici. Dvije prijateljice mogu zamijeniti kimona za jednu ili dvije veeri, ali malokad e neka starija geja pokazati toliku ljubaznost prema nekoj mladoj djevojci. U stvari, za Mamehu je to znailo prilinu gnjavau, jer kako ona nije vie nosila ta kimona s dugakim rukavima, morala je svaki put slati slukinju u skladite. Cesto sam se pitala ne oekuje li ona moda da joj za to nekako platim.
240

Kimono koji mi je pripremila za taj dan bio je najljepi od svih koje mi je dotad posudila: od naranaste svile, sa srebrnim slapom koji se od koljena nadolje slijevao u sivoplavo more. Kroz slap su provirivale smee stijene, a u podnoju su leale naplavljene kvrgave grane, izvezene lakiranim koncem. Ja to nisam znala, ali taj je kimono bio uven u Gionu i ljudi su ga, im bi ga vidjeli, odmah povezivali s Mamehom. Dopustivi mi da ga nosim, Mameha je dopustila da se na mene prenese neto od njezine aure. Nakon to mi je gospodin Ichido svezao obi - hrastih i smeih tonova, protkan zlatnim nitima - dovrila sam minkanje i umetnula ukrase u kosu. Zataknula sam u obi predsjednikov rupi - koji sam donijela sa sobom iz okiye kako sam to esto inila i zatim stala pred visoko zrcalo, zadivljeno zurei u svoj odraz. Ve sam bila zapanjena ljepotom kimona koji je Mameha odabrala za mene, ali jo sam se vie zaudila kad se ona, po povratku u stan, presvukla u jedan prilino jednostavan kimono u boji planinskog krumpira, posut svijetlosivim, kosim crticama. Preko njega je vezala obi s jednostavnim uzorkom crnih dijamanata na modroj pozadini. I u tako jednostavnoj odjei zadrala je neupadljiv sjaj i eleganciju bisera, ali dok smo zajedno hodale ulicom, ene koje su pozdravljale Mamehu, gledale su u mene. Kod gionskog hrama ule smo u riku i vozile se otprilike pola sata do neke etvrti u Kvotu koju nikad dotad nisam vidjela. Usput mi je Mameha objasnila kako emo prisustvovati egzibicijama sumo hrvaa kao goe Iwamura Kena, osnivaa elektrine kompanije Iwamura iz Osake. Igrom sluaja, ta je kompanija proizvela onu grijalicu koja je usmrtila Bakicu. Iwamurina desna ruka i direktor kompanije, Nobu Toshikazu, takoer e biti tamo. Nobu je bio ljubitelj sumo borbi i pomogao je organizirati dananju priredbu. Moram te upozoriti, rekla mi je Mameha, da Nobu... pomalo udno izgleda. Ostavit e sjajan dojam ako se bude lijepo ponaala kad ga upozna. I na to me je

241

pogledala kao da mi hoe rei kako e biti strano razoarana ako to ne bude tako. to se pak tie Hatsumomo, nismo se trebale brinuti zbog nje. Sve su ulaznice ve tjednima bile rasprodane. Napokon smo izale iz rike pred sveuilitem. Mameha me je povela niz jednu zemljanu stazu obrubljenu niskim borovima. Oko nas su se na obje strane nizale zgrade zapadnjakog stila s prozorima razdijeljenim u mala, etverouglasta staklena okna, spojena uskim drvenim okvirima. Nisam bila svjesna toga koliko je Gion za mene postao novi dom, sve dok nisam primijetila kako se ovdje, na sveuilitu, osjeam poput uljeza. Svud oko nas bili su glatko izbrijani mladii, kose oeljane na razdjeljak a neki su nosili naramenice kojima su pridravali hlae. inilo se da smo im nas dvije izgledale vrlo egzotino, jer bi zastali i promatrali nas dok smo prolazile, te su ak zbijali ale na na raun. Ubrzo smo prole kroz nekakva eljezna vrata, zajedno s gomilom ostalih posjetitelja, uglavnom starijih mukaraca, premda je meu njima bilo i dosta ena, ukljuujui i nekoliko geja. U Kvotu postoji nekoliko mjesta gdje se sumo egzibicije mogu odravati u zatvorenom prostoru, a jedno od tih mjesta bila je i stara dvorana na sveuilitu. Ta zgrada danas vie ne postoji, ali i tada je pristajala uz ostale zgrade zapadnjakog stila oko nje kao to neki sasueni starac u kimonu pristaje u skupinu zapadnjaki odjevenih poslovnih ljudi. Sliila je na veliku kutiju, s krovom koji je nekako izgledao prilino nesiguran, tako da me je sve zajedno podsjealo na lonac pokriven neodgovarajuim poklopcem. Golema vrata na jednoj strani bila su tako izvijena da se drvo nadulo iznad eljeznih sipki kojima su daske bile privrene. Sve me je to toliko podsjetilo na moju pijanu kuicu da sam se na trenutak rastuila. Dok sam se uspinjala stubama, primijetila sam dvije geje koje su dolazile preko dvorita pokrivenog ljunkom i naklonila sam im se. One su mi uzvratile kratkim naklonom glave i neto su meusobno komentirale. To mi se uinilo udno, sve dok ih nisam bolje pogledala. Srce mi
242

se spustilo u pete: jedna je od tih ena bila Hatsumomina prijateljica Korin. Ponovo sam joj se naklonila, sad kad sam je prepoznala i skupila sam svu snagu da joj se nasmijeim. im su me prestale gledati, priapnula sam Mamehi: Mameha-san! Upravo sam vidjela jednu Hatsumominu prijateljicu! Nisam znala da Hatsumomo uope ima prijateljicu. Ova se zove Korin. Tamo je... odnosno, bila je tamo malo prije, s jednom drugom gejom. Poznajem Korin. Zato se toliko brine zbog nje? to ona moe uiniti? Nisam joj na to znala odgovoriti. Ali ako Mamehu to nije zabrinulo, onda nema razloga da se ja dalje zbog toga brinem. Moj je prvi dojam o dvorani bio slika golemog, praznog prostora to se die sve do krova, osvijetljenog zrakama sunca to su dopirale kroz prozore visoko iznad naih glava i ispunjenog amorom i dimom s prirunih pei ispred dvorane, na kojima su prili slatke riine kolaie s misto premazom od povra. U sreditu je stajala platforma na kojoj e se hrvai boriti, natkrivena krovom u stilu intoistikog hrama. Jedan je sveenik hodao oko platforme, pjevajui blagoslove i tresui svoj posveeni tap ukraen presavijenim trakama papira. Mameha me je povela do povienih loa u prvom redu, gdje smo izule natikae i ispred njih nastavile hodati po uskom drvenom prolazu u naim arapama s odvojenim palcem. Nai su domaini bili u tom redu, ali ja nisam imala pojma tko su oni, sve dok nisam ugledala nekog mukarca kako mae rukom Mamehi, odmah sam znala da je to Nobu. Bilo mi je jasno zato me je Mameha unaprijed upozorila na njegov izgled. Ve s ove daljine koa njegova lica podsjeala je na rastopljenu svijeu. U nekom trenutku u svom ivotu on je oito pretrpio strane opekline, itava je njegova pojava djelovala tako tragino da nisam mogla ni zamisliti uasne patnje koje je morao
243

podnijeti. Ve sam se udno osjeala zbog susreta s Korin, a sad sam se poela brinuti neu li pri susretu s Nobuom moda nehotice napraviti neku glupost, a da uope neu biti svjesna to sam napravila. Dok sam hodala iza Mame-he, nisam gledala Nobua, nego sam se radije usredotoila na nekog elegantnog mukarca koji je sjedio kraj njega na istom tatamiju i na sebi je imao muki kimono s tankim prugicama. Od prvog trenutka kad sam ugledala tog ovjeka, osjetila sam kako me obuzima nekakav udan mir. On je razgovarao s nekim u drugoj loi, tako da sam mu mogla vidjeti samo zatiljak. Ali tako mi se inio poznatim da sam na trenutak bila potpuno zbunjena. Znala sam samo to da taj ovjek nekako ne pripada u ovu dvoranu. Odjednom, prije nego to sam mogla naslutiti nekakvu vezu, u glavi mi se pojavila slika tog ovjeka kako se okree prema meni na ulici u mom rodnom selu... I onda sam shvatila da je to gospodin Tanaka! Promijenio se na neki nain koji ne bih bila mogla opisati. Gledala sam ga kako podie ruku da zagladi svoju sijedu kosu i uoila sam graciozni pokret prstiju. Zato me je tako udno umirivao pogled na njega? Moda sam bila tako zbunjena to ga vidim da uope nisam znala to zapravo osjeam. Napokon, ako sam ikoga mrzila na ovom svijetu, onda je to bio gospodin Tanaka, podsjetila sam samu sebe. Neu kleknuti kraj njega i rei: Ah, gospodine Tanaka, kako sam poaena to vas vidim! to vas je dovelo u Kvoto? Umjesto toga, nai u naina da mu pokaem svoje stvarne osjeaje, premda se to sigurno ne uklapa u obrazac pristojnog ponaanja jedne geje pripravnice. Zapravo, zadnjih nekoliko godina nisam vie gotovo uope mislila na gospodina Tanaku. Ali jo uvijek sam dugovala samoj sebi pokazati se na neki nain neljubaznom: proliti mu, na primjer, ake po hlaama umjesto da mu ga ulijem u alicu. Nasmijeit u mu se, jer sam se bila obvezna smijeiti, ali to e biti onakav smijeak kakav sam tako esto vidjela na Hatsumominu licu i zatim u rei: Oh, gospodine Tanaka, taj jaki vonj po ribama... ve me to to sjedim ovdje kraj vas ispunjava nostalgi244

jom! Kako e ga to pogoditi! Ili moda ovo: Zaboga, gospodine Tanaka, izgledate... gotovo otmjeno! Iako je, zapravo, kad sam ga sad gledala, a u meuvremenu smo se ve sasvim pribliile loi, doista izgledao otmjeno, otmjenije nego to bih ikad mogla pretpostaviti. Mameha je upravo ulazila u lou i sputala se na koljena kako bi se naklonila. U tom trenutku on je okrenuo glavu i po prvi put sam ugledala iroko lice i istaknute jagodine kosti... te iznad svega, one kapke, tako zategnute u kutovima oiju, tako plosnate i glatke. I odjednom se sve oko mene utialo, kao da je on bio vjetar koji je zapuhao, a ja oblak koji je taj vjetar nosio. Bio mi je poznat, naravno, poznatiji na neki nain nego moj vlastiti odraz u zrcalu. Ali to uope nije bio gospodin Tanaka. To je bio predsjednik.

245

i Sedamnaesto poglavlje

Ja sam predsjednika vidjela samo tijekom jednog kratkog trenutka u svom ivotu, ali otada sam mnoge trenutke provela zamiljajui u mati njegovu pojavu. On je bio neto poput pjesme od koje sam jednom ula samo neke dijelove, ali koja mi se otada stalno vrti u glavi. Iako su se, naravno, tijekom vremena note malo izmijenile, na primjer, zamiljala sam da ima vie elo i nisam zapamtila da mu je kosa tako gusta. Kad sam ga ugledala, na trenutak nisam bila sigurna je li to doista predsjednik, ali obuzeo me je takav blaeni osjeaj da sam bez imalo dvojbe shvatila kako sam ga ponovo nala. Dok je Mameha pozdravljala dvojicu mukaraca, ja sam stajala iza nje, ekajui da na mene doe red da im se naklonim. to u ako mi, kad progovorim, glas zacvili kao mokra krpa po ulatenom podu? Nobu je, s onim svojim tragino unakaenim licem, gledao u mene, ali nisam bila sigurna je li me predsjednik uope primijetio. Previe sam se sramila da bih ga se usudila pogledati. Kad je Mameha zauzela svoje mjesto i zagladila kimono preko koljena, vidjela sam da me predsjednik promatra pogledom koji sam ja protumaila kao znatielju. Osjetila sam kako su mi noge ledene, jer mi je sva krv navalila u lice. Predsjednie Iwamura... direktore Nobu, rekla je Mameha, ovo je moja nova mlaa sestra Savuri. Sigurna sam da si uo za slavnog Iwamuru Kena, osnivaa elektrine kompanije Ivvamura. A vjerojatno si uo

i za Nobua Toshikazua. Sasvim sigurno u Japanu nikad nisu postojali slavniji poslovni partneri od njih dvojice. Bili su kao stablo i korijenje, kao hram i ulazna vrata ispred njega. ak sam i ja, djevojica od etrnaest godina, ula za njih. Ali nikad ni u snu nisam pomislila da bi onaj mukarac kojeg sam srela na obali Shirakawe mogao biti I-wamura Ken. No, spustila sam se na koljena i naklonila se obojici, izgovarajui uobiajene rijei: kako ih molim da mi neto ne zamjere i tako dalje. Kad sam to obavila, ustala sam i otila kleknuti na prazno mjesto izmeu njih dvojice. Nobu se upustio u razgovor s nekim mukarcem pokraj sebe, dok je predsjednik sjedio s rukom oko prazne alice za aj na plitici koju je drao na koljenima. Mameha mu je poela neto govoriti, a ja sam dohvatila mali ajnik i odmaknula rukav da mi ne smeta. Na moje zaprepatenje, predsjednikove su oi odlutale do moje podlaktice. Dakako, jako me je zanimalo da sama pogledam to je vidio. Moda zbog nedovoljnog svjetla u dvorani, koa na donjoj strani moje podlaktice sjala se mutnim sjajem bisera i imala je boju slonovae. Nikad mi se dotad ni jedan dio mog tijela nije uinio tako lijepim. Bila sam vrlo svjesna injenice da se predsjednikove oi ne miu, a sve dok mi bude gledao ruku, ja je sigurno neu odmaknuti. A onda je Mameha odjednom zautjela. Pomislila sam da je prestala govoriti zato to je predsjednik promatrao moju ruku umjesto da nju slua. Ali sam onda shvatila o emu se radi. ajnik je bio prazan. tovie, bio je prazan ve kad sam ga dohvatila. Trenutak ranije osjeala sam se kao kakva slavna geja, ali sad sam brzo spustila ajnik i promrmljala ispriku.

Mameha se nasmijala. Vidite, predsjednie, kakva je to odluna djevojka, rekla je. Da je u tom ajniku ostala makar ijedna kapljica aja, Savuri bije iscijedila.
246

To je svakako prekrasan kimono koji tvoja mlaa sestra ima na sebi, Mameha, rekao je predsjednik. Sjeam li se tono da sam ga viao na tebi u vrijeme kad si ti bila pripravnica?
247

II

Da je u meni postojala i mrvica sumnje o tome je li ovaj ovjek doista predsjednik koji mi je poklonio svoj rupi, potpuno bi je nestalo nakon to sam ula taj poznati ljubazan ton njegova glasa. To je mogue, rekla je Mameha. Ali predsjednik me je tijekom svih ovih godina vidio u toliko razliitih kimona, ne mogu vjerovati da bi ih se svih mogao sjeati. Pa, ja nisam drugaiji od ostalih mukaraca. Ljepota uvijek ostavlja dubok dojam. to se pak tie sumo hrvaa, oni mi svi izgledaju isti. Mameha se nagne ispred predsjednika i doapne mi: Predsjednik zapravo hoe rei kako on nije osobiti ljubitelj sumo borbi. Sluaj, Mameha, ree predsjednik, ne pokuava me valjda ocrniti pred Nobuom... Ali predsjednie, Nobu-san ve godinama zna to vi mislite o sumo hrvaima! Svejedno. Savuri, je li ovo tvoj prvi susret sa sumom? Ja sam samo ekala na bilo kakvu izliku da ponem s njim razgovarati, ali jedva da sam dospjela udahnuti zrak kad smo se svi trgnuli jer se zgrada zatresla od strahovitog treska. Sve su se glave okrenule i u dvorani je zavladala tiina, ali to su se samo zatvorila jedna od divovskih vrata. Trenutak kasnije uli smo kripu ovjesa i vidjela sam kako se zatvaraju i druga vrata, koja su gurala dva hrvaa. Nobuova je glava bila okrenuta od mene u profil i nisam mogla odoljeti a da malo bolje ne pogledam te strane oiljke na njegovu obrazu i vratu, kao i unakaeno uho. Onda sam primijetila da je rukav njegova kaputa prazan. Toliko sam bila zaokupljena da do tada uope nisam primijetila kako mu je rukav presavijen napola i privren za rame dugakom, srebrnom iglom. Mogu ti odmah ispriati, ako to ve nisi znao, da je Nobu kao mladi porunik Japanske mornarice bio teko ranjen u bombardiranju u okolici Seoula 1910. godine, u vrijeme kad je Japan anektirao Koreju. Ja nisam nita
248

znala o njegovom herojstvu kad sam ga upoznala, iako je tu priu znao itav Japan. Da se nije udruio s predsjednikom i s vremenom postao direktor kompanije Iwamura, vjerojatno bi bio zaboravljen kao toliki ratni heroji. No, ovako su njegove teke rane uinile priu o njegovu uspjehu jo zanimljivijom, tako da se to dvoje esto spominjalo zajedno. Ja ne znam mnogo o povijesti, jer su nas u naoj maloj koli poduavali samo vjetinama, ali mislim da je Japan dobio protektorat nad Korejom nakon rusko-japanskog rata, te ju je nekoliko godina kasnije odluio pripojiti svom rastuem carstvu. Sigurna sam da se to Korejancima nije svidjelo. Nobu je otiao tamo u sklopu manjih vojnih snaga kako bi stvari drao pod nadzorom. Kasno jednog poslijepodneva pratio je svog zapovjednika prilikom posjeta nekom selu u blizini Seoula. Upravo su se vraali do mjesta gdje su ostavili privezane svoje konje, kad je na njihovu patrolu izvren napad. Kad su uli zviduk granate, zapovjednik se pokuao spustiti u jarak, ali on je bio star ovjek i kretao se brzinom kakvom se lupar pomie niz stijenu. Trenutak prije udara granate jo je traio oslonac za nogu. Nobu se bacio preko njega da ga zatiti, ali je starac to pogrjeno shvatio i pokuao ponovo ispuzati iz jarka. S mukom je podigao glavu; Nobu mu je pokuao gurnuti glavu k zemlji, no u to je udarila granata i ubila zapovjednika, a Nobua teko ranila. Kasnije te godine morali su mu amputirati lijevu ruku iznad lakta. Kad sam prvi put vidjela prazan rukav, nehotice sam preplaeno odvratila pogled. Nikad dotad nisam vidjela nekog osakaenog ovjeka, premda, kad sam bila mala jedan je pomonik gospodina Tanake izgubio vrh prsta dok je istio ribu. U Nobuovom sluaju, mnogi su smatrali kako je injenica da nema ruke najmanji od njegovih problema, zato to mu je lice izgledalo kao velika otvorena rana. Teko je opisati kako je izgledao i vjerojatno bi s moje strane bilo okrutno kad bih uope tako neto pokuala. Samo u ti ponoviti to je jednom jedna geja rekla o njemu: Svaki put kad pogledam to lice, pomislim na raspucanu koru slatkog krumpira peenog na aru.
249

Kad su oba golema ulaza bila zatvorena, ponovo sam se okrenula predsjedniku kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje. Kao pripravnica, mogla sam utke sjediti i glumiti cvjetni aranman ako sam to htjela, ali ja nikako nisam htjela propustiti priliku koja mi se ukazala. Ako uspijem ostaviti u njegovu sjeanju makar i najslabiji trag, ne jai od traga to bi ga djeja noica ostavila na pranom podu, to e ipak biti nekakav poetak. Predsjednik je pitao je li ovo moj prvi susret sa sumom, rekla sam. Doista prvi put prisustvujem ovakvoj priredbi i bila bih zahvalna za svako objanjenje koje bi mi predsjednik ljubazno htio dati. Ako eli znati to se dogaa, dobaci Nobu, bolje razgovaraj sa mnom. Kako se zove, pripravnice? Nisam te dobro uo zbog galame. Tako mi se teko bilo okrenuti od predsjednika, kao to bi se nekom gladnom djetetu bilo teko okrenuti od tanjura s hranom. Zovem se Savuri, gospodine, odgovorila sam. Ti si Mamehina mlaa sestra, zato se onda ne zove Mame i jo nekako? nastavio je Nobu. Zar to nije jedna od vaih aavih tradicija? Da, gospodine. Ali kako je otkrio gatar, sva su se imena koja poinju s 'Mame' pokazala nepovoljnima za mene. Gatar, prijezirno ree Nobu. On ti je odabrao ime? Ja sam ga odabrala, umijeala se Mameha. Gatar ne bira imena, on nam samo kae jesu li prihvatljiva. Ah, Mameha, odgovori joj Nobu, valjda e jednog dana odrasti i prestati sluati te budale. Dakle, Nobu-san, ree predsjednik, kad bi te netko uo kako govori, rekao bi da nema suvremenijeg ovjeka u Japanu. A ja ne poznajem nikoga tko bi vie vjerovao u sudbinu od tebe. Svatko ima svoju sudbinu. Ali kome je potrebno odlaziti gataru kako bi to saznao? Zar odlazim kuharu kako
250

bih saznao da sam gladan? odgovorio mu je Nobu. U svakom sluaju, Savuri je draesno ime, premda draesna imena i draesne djevojke ne idu uvijek zajedno. Ve sam pomislila kako e sad rei neto kao: Kakvu si samo runu mlau sestru uzela, Mameha! ili neto slino. Meutim, na moje veliko olakanje on je rekao: Ovo je sluaj kad ime odgovara djevojci. ini mi se da bi ona ak mogla postati ljepa od tebe, Mameha! Nobu-san! Ni jednoj eni nije drago uti da ona nije najljepe stvorenje na svijetu. A tebi pogotovo, je li tako? No, bolje ti je da se privikne na to. Ona ima posebno lijepe oi. Okreni se prema meni, Savuri, da ih jo jednom pogledam. Nisam mogla gledati u strunjau, jer mi je Nobu htio vidjeti oi. Ali nisam mogla ni zuriti u njega, jer bi to izgledalo previe drsko. Zato sam klizila pogledom naokolo kao po ledu, dok na posljetku nisam zaustavila pogled negdje otprilike u visini njegove brade. Da sam mogla sprijeiti svoje oi da bilo to vide, sigurno bih to uinila, jer je Nobuovo lice izgledalo kao neuspjela glinena skulptura. Mora imati na umu kako ja tada nita nisam znala o traginim dogaajima koje je preivio. Pitala sam se to mu se to moglo dogoditi i osjetila sam kako me proima onaj straan osjeaj teine. Tvoje se oi doista ljeskaju na nekakav neobian i iznenaujui nain, rekao je. U tom su se trenutku otvorila jedna mala vrata i kroz njih je uao neki mukarac u izuzetno sveanom kimonu i s visokom crnom kapom na glavi. Izgledao je kao da je siao s neke slike na kojoj je naslikan prizor s carskog dvora. Krenuo je niz sredinji prolaz, predvodei procesiju golemih hrvaa, tako visokih da su se morali prignuti kako bi proli kroz vrata. Sto zna o sumo hrvanju, djevojice? upitao me je Nobu. Samo to da su hrvai golemi poput kitova, gospodine, odgovorila sam. Ima u Gionu jedan ovjek koji je neko bio sumo hrva.

251

Sigurno misli na Awajiumija. On sjedi tamo gore, vidi. I onom svojom jedinom rukom, Nobu pokae na drugi red loa, gdje je sjedio Awajiumi i smijao se neemu, a kraj njega je kleala Korin. Vjerojatno me je spazila, jer mi se kratko nasmijeila, a zatim se nagnula i neto rekla Awajiumiju, koji je na to pogledao prema nama. On nikad nije bio osobit hrva, nastavio je Nobu. Volio je udarati protivnike ramenom. Nikad time nije nita postigao, budala, ali je zato mnogo puta slomio kljunu kost. Dosad su ve svi hrvai uli u dvoranu i stajali su poredani oko platforme. Najavljiva je izvikivao redom njihova imena i oni su se, jedan po jedan, uspinjali na platformu i postavili u krug, licima okrenuti prema publici. A onda, dok su ponovo izlazili iz dvorane kako bi se gledateljima mogli predstaviti hrvai iz protivnike skupine, Nobu mi je rekao: Ovaj krug naznaen uzetom predstavlja borilite. Prvi kojega gurnu preko ueta ili koji dodirne platformu bilo ime osim stopalima, gubi borbu. To moda zvui lako, ali kako bi se osjeala da mora pokuati gurnuti jednog od tih divova preko ueta? Pa, mogla bih mu doi iza lea s drvenim egrtaljkama, odgovorila sam, i nadati se da u ga dovoljno prestraiti da iskoi iz kruga. Uozbilji se, rekao mi je Nobu. Neu tvrditi da je to to sam rekla bilo jako pametno, ali to je bio moj prvi pokuaj da se naalim s nekim mukarcem. Toliko me je posramio da nisam znala to bih rekla. Na to se predsjednik nagnuo prema meni. Nobu-san se nikad ne ali kad je u pitanju sumo, tiho mi je rekao. Ja se nikad ne alim s tri najvanije stvari u ivotu, ree Nobu. To su: sumo, poslovi i rat. Nebesa, mislim da je to neka vrsta ale, ree Mameha. Bi li to trebalo znaiti kako sami sebi proturjeite?

Kad bi promatrala neku bitku, obrati se Nobu meni, ili kad bi, recimo, sjedila usred nekog poslovnog sastanka, bi li razumjela to se dogaa? Nisam bila sigurna to on time hoe rei, ali sam po tonu njegova glasa osjetila kako od mene oekuje odrean odgovor. Oh, ne, nita ne bih razumjela, odgovorila sam. Upravo tako. Prema tome, ne moe oekivati da razumije sumo. I zato, moe se smijati Mamehinim malim alama ili pak sluati mene i nauiti to sve ovo znai. On ve godinama pokuava mene neto nauiti, tiho mi dobaci predsjednik, ali ja sam jako lo uenik. Predsjednik je ovjek brilijantna uma, objasni Nobu. Lo je uenik suma zato to ga ne voli. Ni danas ne bi bio ovdje da nije velikoduno prihvatio moj prijedlog da kompanija Iwamura bude pokrovitelj ove priredbe. Dosad su obje skupine zavrile ceremoniju ulaska u borilite. Uslijedile su jo dvije ceremonije, po jedna za svakog od dvojice jokozuna. Yokozuna je najvii sumo rang, slino kao Mamehina pozicija u Gionu, objasnio mi je Nobu. Nisam imala razloga sumnjati u njegove rijei, ali kad bi Mamehi za ulazak na neku zabavu trebalo makar i polovicu vremena koliko je ovim jokozunama trebalo da uu u borilite, sigurno je nitko nikad vie ne bi pozvao. Drugi je od ove dvojice bio nizak i imao je vrlo dojmljivo lice, nimalo mlohavo, nego kao isklesano od kamena, s vilicama koje su me podsjetile na etverouglasti pramac^fibarske brodice. Publika mu je tako buno klicala da sam morala pokriti ui. Njegovo je ime bilo Miyagivama i ako ita zna o sumo hrvanju, bit e ti jasno zato su mu toliko klicali. On je najvei hrva kojega sam ikad vidio, rekao mi je Nobu. Neposredno pred poetak borbi, najavljiva je proitao popis nagrada. Jedna je od nagrada bila znatna svota novca koju je davao Nobu Toshikazu, direktor kompanije Iwamura. Nobu se rasrdio kad je to uo i rekao: Budala!
253

252

Novac ne dajem ja, nego kompanija Iwamura. Ispriavam se, predsjednie. Pozvat u nekoga da kae najavljivau neka ispravi pogrjeku. Nema nikakve pogrjeke, Nobu. S obzirom na to koliko ti dugujem, to je najmanje to mogu uiniti. Predsjednik je odve velikoduan, ree Nobu. Vrlo sam zahvalan. I govorei to, prui predsjedniku alicu, zatim ulije ake u njegovu i u svoju alicu, te ih zajedno ispiju. Kad su prvi hrvai uli u borilite, oekivala sam da e borba odmah poeti. Meutim, oni su najprije pet minuta ili tako nekako bacali sol po borilitu i u poluunju naginjali tijelo na jednu stranu i podizali jednu nogu visoko u zrak te je potom s treskom sputali na tlo. S vremena na vrijeme, prijetei bi se postavili jedan prema drugome, zurei si srdito u oi, ali ba kad bih pomislila da e krenuti u napad, jedan bi se od njih uspravio i odetao da zagrabi jo jednu aku soli. Napokon, kad to uope nisam oekivala, dolo je do sraza. Tresnuli su svom snagom jedan o drugoga i pograbili se za tkaninu omotanu oko slabina, ali gotovo u trenu, jedan je gurnuo drugoga tako da je ovaj izgubio ravnoteu i borba je zavrila. Publika je pljeskala i vikala, ali je Nobu samo zatresao glavom i rekao: Bijedna tehnika. Tijekom borbi koje su slijedile meni se inilo da mi je jedno uho povezano s mozgom, a drugo sa srcem, jer sam s jedne strane sluala to mi Nobu govori, a dosta je toga uistinu bilo zanimljivo. Ali mi je s druge strane glas predsjednika, koji je razgovarao s Mamehom, stalno odvlaio pozornost. Prolo je otprilike jedan sat ili neto vie, a onda mi je pogled privuklo micanje neke jake boje u Awajiumijevoj loi. To je bio cvijet od naranaste svile u kosi ene koja se namjetala u kleei poloaj. Prvo sam pomislila da je to Korin i da se presvukla u drugi kimono. Ali sam onda vidjela da to uope nije Korin, to je bila Hatsumomo. Vidjeti je tu gdje je nisam oekivala... stresla sam se kao da me je udarila elektrina struja. Bila sam sigurna
254

kako je samo pitanje vremena kad e pronai neki nain da me ponizi, ak i ovdje, u ovoj golemoj dvorani i meu stotinama ljudi. Nije mi bilo vano to e napraviti budalu od mene pred tolikim ljudima, ako doista do toga doe, ali nisam mogla podnijeti pomisao da u ispasti glupo pred predsjednikom. Osjetila sam takvu vruinu u grlu da sam se jedva uspijevala pretvarati kako sluam Nobua koji mi je poeo govoriti neto o dvojici hrvaa koji su upravo ulazili u borilite. Kad sam pogledala Mamehu, ona je trznu-la oima prema Hatsumomo i zatim rekla: Predsjednie, oprostite, moram se naas ispriati. A sve mi se ini kako bi i Savuri to eljela uiniti. Priekala je dok Nobu nije zavrio sa svojom priom i onda je krenula, a ja sam pola za njom. Oh, Mameha-san... ona je pravi demon, rekla sam. Korin je otila prije vie od sata. Sigurno je potraila Hatsumomo i poslala je ovamo. Trebala bi se, zapravo, osjeati polaskanom to Hatsumomo ulae toliko napora samo da bi tebe muila. Ne mogu podnijeti da ovdje napravi budalu od mene pred... pa, pred tolikim ljudima. Ali ako ti napravi neto to e ona smatrati smijenim, ostavit e te na miru, ne ini ti se? Molim vas, Mameha-san... nemojte me tjerati da se sramotim. Prele smo preko dvorita i kad smo se trebale uspeti stubama u zgradu gdje su bili zahodi, Mameha me povela dalje niz jedan natkriveni prolaz. Kad smo se dovoljno udaljile da nas nitko ne moe uti, tiho mi je poela govoriti. Nobu-san i predsjednik godinama su moje sjajne muterije i zatitnici. Nobu doista moe biti grub prema onima koje ne voli, ali je zato prijateljima vjeran poput vazala feudalnom gospodaru i nikad nee upoznati nekoga kome moe tako vjerovati kao njemu. Misli da Hatsumomo umije cijeniti takve odlike? Ona u Nobuu vidi samo... 'gospodina Gutera'. Tako ga ona zove. 'Mameha255

-san, vidjela sam te sino s gospodinom Guterom! Oh, zaboga, izgleda nekako sva pjegava. Mislim da se njegov izgled prenosi na tebe.' Takve mi stvari zna govoriti. Dakle, uj, ne tie me se to ti moda sada misli o Nobu-sanu. S vremenom e uvidjeti koliko je to dobar ovjek. Meutim, lako je mogue da e te Hatsumomo pustiti na miru ako misli da se on tebi jako svia. Nisam znala to bih na to odgovorila. Nisam ak jo bila ni sigurna to to Mameha trai od mene. Nobu-san je vei dio popodneva razgovarao s tobom i objanjavao ti sumo hrvanje, nastavila je. Svakome tko vas je gledao, moglo se uiniti kako ga ti oboava. Sad jo malo odglumi za Hatsumomo. Navedi je neka pomisli kako te je on oarao vie od bilo koga u tvom ivotu. Njoj e se to initi uasno smijeno. Vjerojatno e htjeti da to due ostane u Gionu kako bi ona to dalje mogla pratiti. Ali, Mameha-san, kako u navesti Hatsumomo da povjeruje kako sam njime oarana? Ako to ne zna izvesti, onda te ja niemu nisam nauila, odgovorila mi je. Kad smo se vratile u nau lou, Nobu je opet razgovarao s jednim mukarcem u susjednoj loi. Nisam ga mogla prekidati, zato sam se pretvarala kako pozorno promatram hrvae u borilitu koji su se pripremali za borbu. Publika se poela dosaivati, Nobu nije bio jedini koji je razgovarao. eznula sam za tim da se okrenem predsjedniku i upitam ga sjea li se jednog dana prije nekoliko godina kad je ljubazno tjeio jednu zaplakanu djevojicu... ali naravno, nikad se to ne bih usudila. Osim toga, kad bi Hatsumomo vidjela da me on zanima, to bi za mene moglo imati katastrofalne posljedice. Uskoro se Nobu okrene meni i ree: Ove su borbe dosadne. Kad u borilite izae Miyagiyama, onda emo vidjeti pravo hrvanje. Pomislila sam kako mi se sad ukazuje prilika da ponem glumiti zaljubljenost. Ali ovo to smo dosad vidjeli bilo je tako dojmljivo! rekla sam. A sve to mi je direk256

tor Nobu ljubazno tumaio bilo je tako zanimljivo da mi je teko zamisliti kako jo nismo vidjeli ono najbolje. Ne budi smijena, rekao je Nobu. Nitko od ovih hrvaa ne zasluuje biti u istom borilitu s Miyagiyamom. Preko njegova ramena mogla sam vidjeti Hatsumomo u udaljenoj loi. Ona je avrljala s Awajiumijem i inilo se da uope ne gleda prema meni. Znam da se moe initi smijenim takvo pitanje, rekla sam, ali kako jedan tako mali hrva kao to je Miyagiyama moe biti najvei? I da si mi vidio lice, mislio bi da me nita na svijetu ne zanima vie od toga. Osjeala sam se glupo, pretvarajui se da me toliko zaokuplja neto tako trivijalno, ali svatko tko nas je gledao sa strane mislio bi da mi jedno drugom otkrivamo najdublje tajne svojih dua. Sa zadovoljstvom sam primijetila kako je Hatsumomo upravo u tom trenutku okrenula glavu prema meni. Miyagiyama samo izgleda mali, zato to su ostali puno deblji od njega, tumaio mi je Nobu. Ali on je vrlo osjetljiv kad je u pitanju njegova visina i teina. Prije nekoliko godina novine su objavile tone podatke o tome, ali se on toliko uvrijedio da je natjerao jednog prijatelja da ga daskom udari po glavi, a nakon toga se prederao slatkih krumpira i nalio vode, te otiao u redakciju da im dokae kako nisu u pravu. Ja bih se vjerojatno, zbog Hatsumomo, nasmijala bilo emu to bi mi Nobu rekao. Meutim, doista mi je bilo smijeno zamisliti Miyagiyamu kako stie oi i eka da ga daska tresne po glavi. Zadrala sam tu sliku u glavi i smijala se toliko nesputano koliko sam se usudila i ubrzo se Nobu takoer poeo smijati. Mora da smo u Hatsumominim oima izgledali kao najbolji prijatelji, jer sam vidje-,, la kako je pljesnula rukama od uitka. Ubrzo sam se dosjetila kako bih se mogla pretvarati da je Nobu zapravo predsjednik: zanemarila bih njegovu grubost kad bi mi se obraao i pokuavala bih umjesto toga zamisliti predsjednikov blagi glas. Postupno sam po-

* . *%

257

stigla da mogu gledati u njegove usnice i umjesto runog crvenila i oiljaka, zamiljati kako gledam predsjednikove usne i kako u svakoj nijansi njegova glasa ujem odraz njegovih osjeaja prema meni. U jednom sam se trenutku toliko uivjela u to da se ne nalazim u bunoj dvorani, nego da kleim kraj predsjednika u nekoj tihoj sobi, da sam se osjetila tako blaenom kao jo nikad u ivotu. Poput lopte baene u zrak, koja kao da na trenutak nepomino visi u zraku prije nego to padne na zemlju, osjeala sam se uzdignutom u stanje bezvremene tiine. Kad bih se osvrnula po dvorani, vidjela sam samo ljepotu golemih greda i osjeala miris riinih kolaia. Mislila sam kako e to stanje zauvijek potrajati, ali sam onda u nekom trenutku rekla neto ega se uope ne sjeam i Nobu me je grubo ukorio: O emu to govori? Samo budala moe smisliti neto tako glupo! Smijeak mi je nestao s lica prije nego to sam to mogla sprijeiti, kao da su mi usnice drale rastegnute nekakve uzice i onda ih je netko naglo prerezao. Nobu me je gledao ravno u oi. Hatsumomo je, dodue, bila daleko, ali bila sam sigurna da nas promatra. A onda mi je palo na pamet kako e gotovo svatko kad vidi neku mladu geju pripravnicu da oima punim suza gleda u mukarca do sebe, protumaiti to kao znak zaljubljenosti. Mogla sam na Nobuov grubi prijekor odgovoriti isprikom, ali sam umjesto toga zamislila da me je to predsjednik tako otro prekorio i usnice su mi gotovo odmah poele drhtati. Oborila sam glavu i odglumila naglaeno djetinjastu reakciju. Na moje iznenaenje, Nobu je rekao: Povrijedio sam te, zar ne? Nije mi bilo teko izvesti teatralno mrcanje. Nobu je dugo ostao zagledan u mene i onda je rekao: Ti si draesna djevojka. Sigurna sam da je kanio jo neto rei, ali u tom je trenutku Miyagiyama uao u dvoranu i dvorana se prolomila od urlika gomile. Miyagiyama i drugi hrva, koji se zvao Saiho, dugo su se kooperili pred publikom, grabei sol i rasipajui je po
258

borilitu ili udarajui nogama kako to rade sumo hrvai. Svaki put kad bi se u poluunju postavili suelice jedan drugomu, podsjetili bi me na dvije nagnute stijene koje e se svakog trenutka prevaliti. Uvijek se inilo da se Miyagivama malo vie naginje naprijed od Saiha, koji je bio vii od njega i mnogo tei. Pomislila sam: kad se napokon sudare, jadni e Miyagiyama sigurno odletjeti natrag, jer nisam mogla zamisliti da bi itko mogao odvui Saiha preko granica borilita. Ve su osam ili devet puta zauzimali pozicije, a da nijedan od njih nije krenuo u napad, a onda mi je Nobu apnuo: Hataki komi! Upotrijebit e hataki komi. Samo mu prati oi. Posluala sam ga i primijetila kako Miyagiyama uope ne gleda u Saiha. Mislim da se Saihu nije svialo to ga on tako ignorira, jer je bijesno zurio u svog protivnika poput kakve divlje ivotinje. Imao je tako goleme vilice da mu je glava oblikom podsjeala na planinu, a lice mu se poelo crvenjeti od srdbe. Sad nee vie dugo trajati, apnuo mi je Nobu. I doista, kad su sljedei put unuli u poziciju, Saiho je napao. Po tome kako se Miyagiyama nagnuo naprijed, ovjek bi oekivao da e se svom teinom baciti na Saiha. Umjesto toga, on je iskoristio estinu Saihova napada da se ponovo uspravi na noge. U djeliu sekunde okrenuo se oko osi poput okretnih vrata i udario rukom Saiha po iji. Saiha je njegova teina toliko povukla naprijed da je sliio na ovjeka koji pada niza stube. Miyagiyama ga je svom snagom gurnuo i Saiho je preletio preko ueta koje mu je bilo pred nogama. Na moje zaprepatenje, to brdo od ovjeka proletjelo je ravno preko ruba platforme i tresnulo u prvi red loa. Gledatelji su nastojali pobjei, ali kad je sve bilo gotovo jedan se mukarac pridigao drei se za grudi i hvatajui zrak, jer ga je Saiho ramenom pribio o zemlju. Borba nije trajala due od sekunde. Saiho se vjerojatno osjeao ponien porazom, jer se od svih hrvaa koji

259

Osamnaesto poglavlje i
su tog dana izgubili najkrae naklonio publici i iziao je iz dvorane dok je gomila jo uvijek uzbueno vikala. Taj se zahvat, objasnio mi je Nobu, zove hataki komi. Zar to nije prekrasno, rekla je Mameha tiho, gotovo kao u zanosu. Nije ak ni dovrila reenicu. to je prekrasno? upitao ju je predsjednik. Ovo to je Miyagiyama upravo napravio. Nikad nisam vidjela neto slino. Jesi, sigurno si vidjela. Hrvai stalno upotrebljavaju takve manevre. No, ovo me je, u svakom sluaju, potaklo na razmiljanje... ree Mameha.

Kasnije, kad smo se vraale u Gion, Mameha se u riki uzbueno okrenula prema meni. Onaj mi je sumo hrva dao sjajnu ideju, rekla je. Hatsumomo jo uope nije toga svjesna, ali upravo smo je izbacili iz ravnotee. I nee to ak ni shvatiti, sve dok ne bude prekasno. Imate nekakav plan? Oh, Mameha-san, molim vas, recite mi to ste smislili! Zar si i na trenutak pomislila da u ti rei? odgovorila mi je. Neu nita rei ak ni svojoj slukinji. Ti se samo pobrini da se Nobu-san nastavi zanimati za tebe. Sad sve ovisi o njemu i o jo jednom ovjeku. Kojem? Jednom kojega jo nisi upoznala. A sad neemo vie razgovarati o tome. Ionako sam ti, vjerojatno, ve previe rekla. Velika je stvar to si danas upoznala Nobu-sana. On bi mogao postati tvoj spasitelj. Moram priznati da mi se smuilo kad sam to ula. Ako e ve netko biti moj spasitelj, onda sam htjela da to bude predsjednik i nitko drugi.
260

Sad kad sam znala tko je predsjednik, poela sam jo iste veeri itati sve stare novine u nadi da u proitati neto o njemu. U tjedan dana skupila sam u svojoj sobi takvu hrpu novina da me je Tetia pogledala kao da mi nisu sve daske na broju. Doista sam nala njegovo ime u nizu lanaka, ali samo usput spomenuto i nita mi od toga nije govorilo ono to sam stvarno eljela saznati o njemu. Ipak, nastavila sam skupljati svaku reviju koju bih nala kako stri iz koare za smee, sve dok jednog dana nisam iza jedne ajane sluajno naila na itavu hrpu starih novina, svezanih uzicom. Meu njima je bio i jedan ilustrirani asopis od prije dvije godine, u kojem je bio veliki lanak o kompaniji Iwamura. ini se daje kompanija u travnju 1931. godine slavila dvadesetu godinjicu osnutka. ak me i sad zapanjuje kad mislim o tome, jer to je, naime, bilo istog mjeseca kad sam ja srela predsjednika na obali Shirakawe; da sam samo tada zavirila u revije, svugdje bih vidjela njegovo lice. Sad kad sam znala koji datum trebam traiti, uspjela sam s vremenom prikupiti jo mnogo lanaka o toj obljetnici. Veinu sam pronala u hrpi starih stvari, pobacanih nakon smrti jedne stare bake koja je ivjela u okiyi na drugoj strani nae uliice. Predsjednik se rodio 1890. godine, otkrila sam, to je znailo da je, kad sam ga prvi put vidjela, usprkos sijedoj kosi, imao tek neto vie od etrdeset godina. Ja sam tog dana stekla dojam kako on mora biti predsjednik neke
261

beznaajne kompanije, ali pogrijeila sam. Elektrika Iwamura nije bila tako velika kao Elektrika Osaka, njezina glavna suparnica u zapadnom Japanu, kako se navodilo u svim lancima. Ali su zato predsjednik i Nobu, zbog svog proslavljenog partnerstva, bili mnogo poznatiji u javnosti od efova nekih mnogo veih kompanija. U svakom sluaju, kompanija Iwamura smatrala se suvremenijom i uivala je vei ugled. Sa sedamnaest godina predsjednik se zaposlio u jednoj maloj elektrinoj kompaniji u Osaki. Ubrzo je postao nadzornik ekipe radnika koji su postavljali pogonske instalacije u tvornicama na tom podruju. U to je vrijeme rasla potranja za uvoenjem elektrine rasvjete u kuanstva i urede, te je predsjednik, koji se u svoje slobodno vrijeme bavio inovacijama, izmislio dodatak koji je omoguavao stavljanje dviju arulja u grlo predvieno za samo jednu arulju. Direktor kompanije, meutim, nije elio proizvoditi taj dodatak i tako je predsjednik 1912., u svojoj dvadeset drugoj godini i ubrzo nakon to se oenio, otiao odatle i osnovao vlastitu kompaniju. Godinu, dvije, novoosnovana je kompanija jedva preivljavala, ali je onda 1914. godine dobila ugovor za postavljanje elektrinih instalacija u novosagraenoj zgradi u vojnoj bazi u Osaki. Nobu je tada jo bio u vojsci, budui da je kao ratni vojni invalid teko mogao nai zaposlenje izvan vojske. On je dobio zadatak da od strane vojske nadzire radove koje obavlja nova i jo nepoznata kompanija Iwamura. Ubrzo su on i predsjednik postali dobri prijatelji i kad mu je presjednik idue godine ponudio zaposlenje u svojoj kompaniji, Nobu je prihvatio. to sam vie itala o njihovoj suradnji, sve sam jasnije shvaala koliko su njih dvojica stvarno dobro pristajali jedan drugome. Uz gotovo sve lanke bila je objavljena ista fotografija, na kojoj predsjednik, u modernom odijelu od debele vunene tkanine s prslukom, dri u ruci keramiko grlo za dvije arulje, koje je bilo prvi proizvod kompanije Iwamura. Izgleda kao da mu je to netko upravo stavio u ruku i on ne zna pravo to bi s time. Usta su mu malo
262

otvorena, tako da mu se vide zubi i zuri u fotografski aparat gotovo prijeteim pogledom, kao da se sprema gaati fotografa tim svojim izumom. Nobu, za glavu nii od predsjednika, stoji uz njega u stavu mirno, s onom jednom rukom ispruenom uz nogu i stisnute ake. On na sebi ima sivi kaput i crne hlae s tankim prugicama. Lice unakaeno oiljcima potpuno je bezizraajno, a oi djeluju nekako pospano. Predsjednik, moda zbog razlike u visini i prerano osijedjele kose, gotovo izgleda kao Nobuov otac, premda je zapravo samo dvije godine stariji od njega. U lancima se navodilo kako je predsjednik bio odgovoran za planiranje i razvoj, dok je Nobu upravljao kompanijom. On je bio manje izloen javnosti i djelovao je u pozadini, ali je svoj posao obavljao tako dobro da je predsjednik mnogo puta javno izjavio kako bez njegova sposobna upravljanja kompanija nikad ne bi prevladala nekoliko kriza kroz koje je prola. Poetkom dvadesetih godina Nobu je uspio privui skupinu ulagaa i spasiti kompaniju od propasti. Nikad mu neu moi uzvratiti za sve ono to je uinio za kompaniju, vie je nego jednom rekao predsjednik Iwamura, kako su navodili autori lanaka.

Nekoliko je tjedana prolo, a onda je stigla poruka da me Mameha sutradan popodne oekuje u svom stanu. Dotad sam se ve navikla na dragocjena kimona koja bi Mamehina slukinja obino priredila za mene, ali kad sam dola i poela se presvlaiti u jedan kimono od tee, jesenske svile u grimiznoj i utoj boji, s uzorkom otpalog lia rasutog po polju zlatnoute trave, neugodno sam se iznenadila kad sam na stranjoj strani suknje otkrila rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuku dva prsta. Mameha se jo nije bila vratila kui, zato sam uzela kimono i otila s njime njezinoj slukinji. Tatsumi-san, rekla sam, otkrila sam neto vrlo neugodno... ovaj je kimono upropaten. Nije upropaten, gospoice. Treba ga pokrpati, to je sve. Gospoa ga je jutros posudila iz jedne okiye u naoj ulici.

263

Sigurno nije znala da je poderan, rekla sam. A s obzirom na to da sam joj ve unitila jedan kimono, sigurno e pomisliti... Oh, ona zna da je poderan, prekinula me Tatsumi. U stvari, potkimono je takoer poderan, na istom mjestu. Ve sam bila obukla svijetlouti potkimono i kad sam posegnula rukom otraga, napipala sam rupu u predjelu bedara i uvjerila se da Tatsumi ima pravo. Jedna je pripravnica prole godine sluajno zapela za avao, nastavila je Tatsumi. Ali gospoa mi je jasno rekla kako eli da odjenete ba taj kimono. Nita mi nije bilo jasno, ali sam posluala Tatsumi. Kad je Mameha napokon uurbano uletjela u stan, otila sam k njoj da je upitam o tome dok je ona popravljala minku. Rekla sam ti da e prema mom planu dva mukarca biti vana za tvoju budunost, rekla mi je. Nobua si upoznala prije nekoliko tjedana. Drugi je mukarac dosad bio izvan grada, ali e ga, uz pomo tog poderanog kimona, uskoro upoznati. Onaj sumo hrva dao mi je sjajnu ideju! Jedva ekam da vidim kako e Hatsumomo reagirati kad se ti vrati iz mrtvih. Zna to mi je neki dan rekla? Nije mi se mogla dovoljno zahvaliti to sam te odvela na sumo borbe. Rekla je kako joj se isplatio sav trud koji je uloila kako bi dola tamo kad te je vidjela kako s oboavanjem zuri u 'gospodina Gutera'. Sigurna sam da e te pustiti na miru kad bude s njime, jedino e moda navratiti kako bi vas malo gledala. U stvari, to vie bude govorila o Nobuu pred njom, to bolje, ali ne smije spomenuti ni rijei o ovome mukarcu kojega e upoznati danas popodne. Osjetila sam kako me hvata munina kad sam to ula, iako sam pokuala izgledati kao da se veselim, jer vidi, mukarac se nikad nee upustiti u intimni odnos s gejom koja je bila ljubavnica nekog njegovog bliskog suradnika. Prije nekoliko mjeseci sluala sam jednog popodneva u kupalitu neku mladu enu kako pokuava utjeiti jednu drugu geju koja je upravo saznala da e njezin novi
264

danna postati poslovni partner mukarca o kojem je sanjala. Dok sam je gledala kako plae, nisam ni pomislila da u se i ja jednog dana nai u tom poloaju. Gospoo, rekla sam, smijem li neto pitati? Ukljuuje li va plan mogunost da Nobu-san jednog dana postane moj danna? Mameha je spustila kist kojim je nanosila minku i pogledala me pogledom koji bi, na asnu rije, zaustavio vlak. Nobu-san je divan ovjek. Hoe li mi ti to rei kako bi se sramila kad bi ti on bio danna? upitala me je. Ne, gospoo, nisam to mislila. Samo sam se pitala... Odlino. Onda ti imam rei samo dvije stvari. Prvo, ti si jedna apsolutno nepoznata djevojica od etrnaest godina. Imat e mnogo sree ako kao geja ikad stekne dovoljan status da bi takav ovjek kao to je Nobu uope pomislio na to da se ponudi biti tvoj danna. Drugo, Nobu--san nikad jo nije naao neku geju koja bi mu se dovoljno svidjela da je uzme za ljubavnicu. Ako ti bude prva, oekujem od tebe da se osjea vrlo polaskanom. Krv mi je navalila u lice i osjetila sam takvu vruinu u obrazima da sam pomislila kako u se zapaliti. Mameha je potpuno u pravu: to god da se dogodi sa mnom u godinama koje dolaze, morat u se smatrati izuzetno sretnom ako uspijem privui pozornost takvog mukarca kao to je Nobu. Ali ako je Nobu izvan mog dohvata, onda mi je predsjednik gotovo apsolutno nedohvatljiv. Otkako sam ga ponovo susrela na sumo egzibicijama, poela sam misliti o raznim mogunostima koje bi mi se mogle pruiti u ivotu. Ali sad, nakon ovih Mamehinih rijei, inilo mi se kao da se utapam u oceanu tuge.

Na brzinu sam dovrila s odijevanjem i Mameha me povela niz ulicu do okiye gdje je ivjela do prije est godina kad se napokon osamostalila. Na vratima nas je pozdravila jedna vremena slukinja, mljackajui ustima i tresui glavom.

265

Nazvale smo bolnicu prije neto vremena, rekla je. Doktor danas ide kui u etiri sata. A sad je ve blizu pola etiri. Nazvat emo ga prije nego to krenemo, Kazuko-san, odgovorila joj je Mameha. Sigurna sam da e me priekati. Nadam se. Bilo bi grozno ostaviti jadnu djevojku da krvari. Tko krvari? prestraeno sam upitala, ali me je slukinja samo pogledala i uzdahnula, te nas je povela uz stepenice do tijesnog malog predvorja na katu. U prostoru koji je otprilike bio veliine dvije tatami strunjae, stajale su okupljene, osim Mamehe, mene i slukinje koja nas je dovela, jo tri mlade ene i jedna visoka, mrava kuharica u ukrobljenoj pregai. One su me tri ene zabrinuto gledale, ali je kuharica prebacila jedan runik preko ramena i poela otriti no kakvim se ribama reu glave. Osjetila sam se kao tuna koju su upravo isporuili trgovcu, jer mi je postalo jasno da u ja biti djevojka koja krvari. Mameha-san... rekla sam. ekaj, Savuri, znam to e rei, prekinula me je Mameha, to je bilo zanimljivo, jer ja ni sama nisam znala to u rei. Prije nego to sam postala tvojom starijom sestrom, zar mi nisi obeala da e me u svemu sluati? Da sam znala kako se to odnosi i na to da mi izreu jetru... Nitko ti nee izrezati jetru, prekinula me je kuharica tonom koji me je, valjda, trebao umiriti, ali nije. Savuri, samo emo ti malo zarezati kou, rekla je Mameha. Samo malo, tako da moe otii u bolnicu i upoznati stanovitog doktora. Sjea se ovjeka kojeg sam ti spominjala? On je doktor. Zar se ne bih mogla jednostavno pretvarati da me boli trbuh? Ja sam bila krajnje ozbiljna kad sam to rekla, ali su ostali, izgleda, smatrali da se alim, jer su se svi poeli smijati, ak i Mameha.
266

Savuri, mi ti svi elimo dobro, rekla je Mameha. Moramo te samo malo porezati, tek toliko da te doktor pristane pogledati. U to je kuharica zavrila s otrenjem noa i prila mi je tako mirno kao da e mi pomoi sa minkanjem, osim to je u ruci drala no. Kazuko, ona stara slukinja koja nas je doekala, uhvati ovratnik mog kimona s obje ruke i odmakne mi ga s vrata. Poela me hvatati panika, ali se na sreu uplela Mameha. Zarezat emo joj nogu, rekla je. Ne nogu, usprotivila se Kazuko. Vrat je mnogo erotiniji. Molim te, Savuri, okreni se i pokai Kazuko gdje ti je poderan kimono, uputila me je Mameha. Uinila sam kako mi je rekla, a ona nastavi: Dakle, Kazuko-san, kako emo objasniti ovu rupu u kimonu ako je rana na vratu, a ne na nozi? Kakve to ima veze jedno s drugim? odgovorila joj je Kazuko. Djevojka ima poderan kimono i posjekotinu na vratu. Ne znam o emu to Kazuko toliko brblja, uplela se kuharica. Mameha-san, ti mi samo reci gdje hoe da ju zarezem i ja u tako napraviti. Uvjerena sam kako mi je trebalo laknuti kad sam to ula, ali nekako nije. Mameha poalje jednu od mladih slukinja po tapi crvenog pigmenta koji se upotrebljava za ocrtavanje usnica i kroz rupu u kimonu hitro utrlja tapiem oznaku visoko na stranjoj strani bedra. Mora je tono tu zarezati, ree kuharici. Otvorila sam usta, ali prije nego to sam mogla ita rei, Mameha me uutka: Ti samo lezi i budi mirna, Savuri. Ako nas jo bude zadravala, jako u se naljutiti. Lagala bih kad bih rekla da sam je drage volje posluala, ali, naravno, nisam imala izbora. I tako sam legla na plahtu prostrtu po drvenom podu i stisnula oi, dok mi je Mameha povukla kimono gotovo do bokova.
267

Zapamti, ako rana treba biti dublja, moe jo jednom zarezati, rekla je kuharici. Zato poni s najpliim rezom koji moe napraviti. Ugrizla sam se za usnicu kad sam na koi osjetila vrh noa. Bojim se da sam ak i malo zacviljela, premda nisam sasvim sigurna. U svakom sluaju, osjetila sam mali pritisak, a onda sam ula kako Mameha kae: Ne toliko plitko. Jedva si prorezala gornji sloj koe. To sad slii na usnice, rekla je Kazuko kuharici. Urezala si crtu kroz sredinu crvene oznake i sve skupa slii na usnice. Doktor e se smijati. Mameha se sloila s Kazuko i obrisala je oznaku, nakon to ju je kuharica uvjerila kako e i bez toga znati nai pravo mjesto. Sekundu kasnije ponovo sam osjetila pritisak noa. Ja nikad nisam mogla gledati krv. Sjea se kako sam se onesvijestila kad sam razrezala usnicu onog dana kad sam upoznala gospodina Tanaku. Prema tome, moe zamisliti kako sam se osjeala kad sam okrenula glavu i vidjela kako mi niz nogu vijuga potoi krvi na runik koji mi je Mameha drala uz bedro. Potpuno sam se izgubila i ne sjeam se nieg to se poslije toga dogodilo: ni kako su me smjestili u riku, ni vonje kroz grad. Dola sam k sebi tek kad smo se pribliili bolnici i kad me je Mameha uhvatila za bradu i poela mi okretati glavu lijevo-desno kako bi me natjerala da se priberem. Sluaj me, Sayuri! Sigurna sam da su ti bezbroj puta rekli kako je za pripravnicu najvanije ostaviti povoljan dojam na druge geje, jer su one te koje e joj pomoi u karijeri i kako se ne treba brinuti o tome to o njoj misle mukarci. Sad to sve zaboravi! Nita od toga ne vrijedi u tvom sluaju. Tvoja budunost ovisi o dvojici mukaraca, kao to sam ti rekla, a sad e se sresti s jednim od njih. Mora na njega ostaviti dobar dojam. Slua me? Da, gospoo, svaku rije, promrmljala sam. Kad te upita kako si porezala nogu, odgovorit e da si u kimonu pokuala ii na zahod i onda si pala na neto
268

otro. Uope ne zna to je to bilo jer si se onesvijestila. Izmisli kakve god hoe pojedinosti, samo pripazi na to da to zvui jako djetinjasto. I kad uemo unutra, ponaaj se bespomono. Da vidim kako e to izvesti. Zabacila sam glavu unazad i okrenula oi prema gore. Pretpostavljam da sam se, zapravo, stvarno tako osjeala, ali Mameha nije bila nimalo zadovoljna. Nisam rekla da glumi mrtvaca. Rekla sam da se dri bespomono. Ovako. Mameha namjesti lice u pomalo smueni izraz, kao da nije sigurna kamo bi pogledala i prinese ruku obrazu kao da osjea laku nesvjesticu. Natjerala me je da ju oponaam sve dok napokon nije bila zadovoljna. Poela sam glumiti kad mi je voza rike pomogao doi do ulaza u bolnicu. Mameha je hodala uza me, poteui i namjetajui moj kimono kako bih izgledala to privlanije. Ule smo kroz okretna drvena vrata i zatraile direktora bolnice; Mameha je rekla da nas on oekuje. Na posljetku nas je jedna bolniarka odvela niz nekakav dugaki hodnik do jedne prasne sobe s drvenim stolom i jednostavnim, sloivim paravanom koji je zakrivao prozor. Dok smo ekale, Mameha je skinula runik koji mi je zamotala oko noge i bacila ga u ko za otpatke. Zapamti, Sayuri, gotovo je prosiktala, hoemo da se doktoru prikae kao nevina i bespomona djevojica. Zavali se i pokuaj izgledati slabano. To mi nije bilo teko. Trenutak kasnije vrata su se otvorila i u sobu je uao doktor Rak. Naravno, on se nije doista tako zvao, ali da si ga vidio, sigurna sam da bi i tebi palo na pamet isto ime, jer su mu ramena bila uzdignuta i laktovi su mu toliko strili ustranu da ne bi bolje oponaao raka ak ni da je to posebno vjebao. tovie, u hodu je gurao jedno rame prema naprijed, doimljui se ba kao rak kad se kree postrance. Imao je brkove i bilo mu je jako drago to vidi Mamehu, premda je to pokazao vie izrazom iznenaenja u oima, nego osmijehom. Doktor Rak je oito bio uredan i metodian ovjek. Kad je zatvarao vrata, prvo je okrenuo kvaku kako brava
269

II

ne bi kljocnula i potom je jo jednom gurnuo vrata da provjeri jesu li zatvorena. Zatim je iz depa na kaputu izvadio jednu kutiju i otvorio je oprezno kao da bi se neto iz nje moglo prosuti, ali su u kutiji bile samo druge naoale. Kad je promijenio naoale, ponovo je vratio kutiju u dep i zagladio kaput rukama. Na posljetku se zapiljio u mene i kratko kimnuo glavom, na to mu je Mame-ha rekla: Tako mi je ao to vas gnjavim, doktore. Ali pred Sayuri je tako lijepa budunost, a sad je na nesreu porezala nogu! S obzirom na oiljak koji bi joj mogao ostati i na mogunost infekcije, mislila sam kako ste vi jedina osoba u koju mogu imati povjerenja. Pametno, ree doktor Rak. A sad bih moda mogao, pogledati ozljedu? Bojim se, doktore, da Savuri uhvati slabost im vidi krv. Moda bi bilo najbolje kad bi se ona okrenula i pustila vas da sami pogledate ranu. Porezala se na stranjoj strani bedra. Shvaam. Moda biste je zamolili da legne potrbuke na stol za preglede? Nije mi bilo jasno zato to meni nije rekao, ali kako bih izgledala posluna, priekala sam da mi Mameha prenese to doktor trai od mene. Potom mi je doktor zadignuo kimono gotovo do bokova i uzeo nekakvu krpu i nekakvu smrdljivu tekuinu, te mi njome istrljao bedro, a onda mi je rekao: Sayuri-san, hoete li biti tako ljubazni da mi ispriate kako ste se ozlijedili? Duboko sam uzdahnula, pomalo pretjerano, glumei slabost to sam bolje umjela. Ovaj, jako mi je neugodno, poela sam, ali istina je da sam danas... pila puno aja... Savuri je nedavno postala pripravnicom, umijeala se Mameha. Vodila sam je naokolo po Gionu i predstavljala je ljudima. Prirodno, svi su nas pozivali da uemo i popijemo aj. Da, mogu zamisliti, ree doktor. U svakom sluaju, nastavila sam, odjednom sam osjetila da moram... ovaj, znate...
270

Ispijanje velikih koliina aja moe dovesti do jake potrebe za pranjenjem mjehura, ree doktor. Oh, hvala. U stvari... to je bilo vie od 'jake potrebe', jer sam se bojala da e mi, ako jo malo ekam, sve oko mene poeti izgledati uto, ako shvaate to hou rei... Samo ispriaj doktoru to se dogodilo, prekine me Mameha. Ispriavam se, rekla sam. Samo sam htjela rei kako sam uistinu nuno morala na zahod... toliko nuno da kad sam napokon stigla do njega... ovaj, muila sam se s kimonom i valjda sam izgubila ravnoteu. Kad sam pala, udarila sam nogom o neto otro. Ne znam to je to bilo. Mislim da sam se onesvijestila. udno je kako niste ispraznili mjehur dok ste leali u nesvijesti, ree doktor. Ja sam itavo to vrijeme leala na trbuhu podignute glave da ne pokvarim minku i govorila sam pred sebe dok je doktor gledao u moj zatiljak. Ali kad je doktor izrekao ovu primjedbu, osvrnula sam se preko ramena koliko sam mogla i pogledala Mamehu. Sreom, ona je bre od mene mislila, jer je rekla: Savuri je htjela rei kako je izgubila ravnoteu dok je ustajala iz ueeg poloaja. Shvaam, ree doktor. Porezali ste se na neto vrlo otro. Moda ste pali na komad stakla ili metala. O da, osjetila sam daje neto jako otro, rekla sam. Otro kao no! Doktor Rak nije vie nita rekao, ali je tako istio ranu kao da eli ispitati koliko mi bola moe nanijeti, a zatim je uzeo jo one smrdljive tekuine i oprao mi cijelu nogu od tragova sasuene krvi. Na posljetku mi je rekao kako na posjekotinu treba samo stavljati ljekovitu mast i zavoj, te me poduio kako u to raditi iduih nekoliko dana. Potom mi je navukao kimono preko nogu i opet paljivo spremio naoale kao da misli kako e se slomiti ako ne postupa s njima krajnje oprezno. ao mi je da ste poderali tako lijep kimono, rekao je. Ali mi je u svakom sluaju drago to sam vas imao

271

prilike upoznati. Mene uvijek zanimaju nova lica i Mameha-san to dobro zna. Oh, ne, doktore, meni je drago to sam vas imala prilike upoznati, odgovorila sam. Moda u vas uskoro jedne veeri vidjeti u ajani Ichiriki. Iskreno govorei, doktore, rekla je na to Mameha, Savuri je... neto kao artikl od posebne vrijednosti, kao to, sigurna sam, moete i sami zamisliti. Ve ima previe oboavatelja da bi se u tome znala snai, zato je nastojim drati podalje od ajane Ichiriki. Moda bismo vas mogle posjetiti u ajani Shirae? Da, to bi i meni bilo drae, rekao je doktor Rak. Potom je opet izveo itav ritual sa zamjenom naoala kako bi mogao pogledati u neku knjiicu koju je izvukao iz depa. Ja u tamo biti... ekajte da vidim... prekosutra uveer. Nadam se da emo se vidjeti. Mameha mu je obeala da emo sigurno navratiti i nakon toga smo otile.

U riki na povratku u Gion, Mameha mi je rekla da sam to dobro izvela. Ali, Mameha-san, ja nisam nita napravila! Oh? A kako onda objanjava ono to smo vidjele doktoru na elu? Ja nisam vidjela nita osim drvenog stola koji mi je bio pod nosom. Recimo samo da je doktoru dok ti je istio nogu, elo bilo oroeno znojem kao da smo usred ljeta. A soba ak nije bila ni zagrijana, je li tako? Mislim da nije. No, onda! Nisam bila sigurna o emu ona govori, niti zato me je zapravo odvela tom doktoru. Meutim, nisam je mogla pitati, jer mi je ve jasno stavila na znanje da mi nee rei
272

to je smislila. A onda, kad smo ve bili na aveniji Shijo i ponovo ulazili u Gion, Mameha se odjednom prekinula usred neega o emu je priala. Zna, ovaj kimono doista nekako posebno istie tvoje oi, Savuri. Te boje, grimizna i uta... uz njih tvoje oi izgledaju kao da su od srebra! Oh, nebesa, ne mogu vjerovati da se toga nisam ranije sjetila. Vozau! povikala je. Predaleko smo otile. Zaustavite ovdje, molim vas. Rekli ste mi: Gion, Tominaga-cho, gospoo. Ne mogu stati ovdje nasred mosta. Moete nas ovdje pustiti da siemo ili nas moete odvesti do kraja mosta i onda nas ponovo vratiti na drugu stranu. Zbilja mi se ne ini da bi to imalo nekog smisla. Voza na to spusti drke rike i nas dvije siemo. Biciklisti su nam srdito zvonili dok su prolazili kraj nas, ali Mamehu to nije ni najmanje uzbuivalo. Pretpostavljam da je toliko bila sigurna u svoj poloaj u svijetu da nije mogla ni zamisliti kako bi nekoga moglo smetati to smo zakrili promet. Mirno i ne urei se, vadila je novi po novi iz svoje svilene torbice dok nije vozau odbrojila toan iznos, a onda me je povela natrag preko mosta u smjeru odakle smo dole. Idemo u atelijer Uchide Kosabura, objavila je. On je sjajan slikar i sigurna sam da e mu se svidjeti tvoje oi. On je ponekad malo... rastresen, moglo bi se rei. I u njegovom je atelijeru uvijek nered. Moda e potrajati neko vrijeme dok primijeti tvoje oi, ali ti samo nastoj gledati tako da ih mora zapaziti. Ila sam za Mamehom kroz pokrajne ulice sve dok nismo dole do neke male uliice. Na kraju te uliice stajala su crvena intoistika ulazna vrata, umanjene veliine, stisnuta izmeu dvije kue. Ule smo kroz njih i prole pokraj nekoliko malih paviljona do nekih kamenih stuba meu drveem obojenim blistavim jesenskim bojama. Zrak je u tom malom, vlanom tunelu ispod kronji bio hladan poput vode, tako da mi se inilo kao da tim stubama ulazimo u neki sasvim drugi svijet. ula sam nekakav um koji me je podsjetio na um morskih valova koji za273

tpljuskuju obalu, ali kako se pokazalo, to je samo bio neki ovjek koji je metlom boje okolade uklanjao vodu s naj-gornje stube. Zaboga, Uchida-san! rekla je Mameha. Zar nema slukinju koja bi ti to radila? Mukarac na vrhu stuba stajao je u suncu i kad se okrenuo da pogleda dolje prema nama, sumnjam da je mogao razabrati neto vie od nejasnih oblika pod granama stabala. Ja sam ga, meutim, dobro vidjela i mogla sam uoiti njegov prilino udan izgled.U jednom kutu usta imao je golem made kao da mu je tu ostao priljepljen komadi hrane, a obrve su mu bile tako guste i upave da se inilo kao da su to dvije gusjenice koje su ispuzale iz njegove kose i tu zaspale. Sve je na njemu bilo neuredno, ne samo njegova sijeda kosa, nego i kimono, koji je izgledao kao da je u njemu prospavao no. Tko je to? upitao je. Uchida-san! Nakon toliko godina jo uvijek mi ne prepoznaje glas? Tko ste da ste, ako me elite rasrditi, dobro ste poele. Nisam raspoloen i ne elim da me itko smeta! Bacit u ovu metlu na vas ako ne kaete tko ste. Kako je srdito izgledao, ne bih se iznenadila da je odgrizao onaj made i ispljunuo ga na nas. Ali Mameha se mirno nastavila uspinjati stubama, a ja sam je slijedila, premda sam se drala tono iza nje, kako bi metla pogodila nju, a ne mene. Zar tako pozdravlja goste, Uchida-san? upitala je kad je izala na svjetlo. Uchida se mirkajui zagledao u nju. A, to si ti. Ne moe jednostavno rei tko si, kao sav poteni svijet? Dri, uzmi ovu metlu i poisti stube. Nitko nee ui u moju kuu dok ne zapalim mirisni tapi. Jo je jedan od mojih mieva krepao i unutra smrdi kao u lijesu. Mameha se na sve to samo smijeila i priekala je da se on udalji, a onda je metlu prislonila uz deblo. Jesi li kada imala ir? upitala me je apui. Kad Uchida nije zadovoljan neim to je naslikao, postane ova-

ko grozno angrizav. Mora ga natjerati da prasne, ba kao to mora prorezati ir i nakon toga je sve opet u redu. Ako mu ne prui neki razlog da se moe izvikati, poet e piti i postat e jo gori. Zar on dri mieve kao kune ljubimce? upitala sam je, takoer apui. Rekao je da je jo jedan od njegovih mieva uginuo. Nebesa, ne. Samo ostavlja naokolo tapie tua, pa ih mievi grickaju i uginu od otrovanja. Dala sam mu kutiju da u njoj dri tapie, ali ih on i dalje ostavlja razbacane po sobi. Upravo su se tada Uchidina vrata djelomice otvorila, jer ih je bio zatvorio za sobom kad je uao unutra. Izule smo natikae i ule. Atelijer je bio jedna jedina velika prostorija, ureena kao seljaka kua. Vidjela sam tapie kako gore u jednom kutu, ali to zasad jo nita nije pomagalo, jer me je smrad po uginulim mievima udario u lice takvom snagom kao da mi je netko prilijepio komad vlane gline na nos. Prostorija je bila neurednija od Hatsumomine sobe u najgorem izdanju. Posvuda su leali dugaki kistovi, neki od njih slomljeni ili izgrieni, kao i velike drvene ploe s nedovrenim, crno-bijelim crteima. Usred svega toga nalazio se neraspremljen futon s plahtama umrljanim tuom. Pomislila sam kako je Uchida vjerojatno sav zamrljan od tua i kad sam se okrenula da to provjerim, on me upita: to gleda? Uchida-san, ree Mameha, dopusti da ti predstavim moju mlau sestru Savuri. Dola je sa mnom ak iz Giona kako bi imala ast da te upozna. U stvari, to ak iz Giona nije uope bilo daleko, ali u svakom sluaju, ja sam kleknula na strunjae i obavila uobiajeni ritual dubokog naklona i molbe da mi Uchida neto ne zamjeri, premda nisam bila sigurna je li on uo i jednu rije od onog to mu je Mameha rekla. Sve je bilo dobro do ruka, rekao je Uchida, a onda, pogledaj to se dogodilo! Preao je preko sobe i podi275

274

gao jednu dasku. Za nju je avliima bio privren crte neke ene s lea, glave okrenute ustranu i s kiobranom u ruci - osim to je oigledno neka maka zakoraila u tu i zatim prela preko crtea, ostavljajui savrene otiske apa. Krivac je u tom trenutku, smotan u kuglicu, spavao na hrpi prljave odjee. Donio sam ga ovamo zbog mieva, a sad vidi ovo! nastavio je Uchida. Najradije bih ga izbacio van. Oh, ali otisci apa su tako lijepi, rekla je Mameha. Ja mislim da je s njima slika jo bolja. to ti misli Sayu-ri? Ja nisam bila sklona rei bilo to, jer mi se inilo kako je Uchidu silno uzrujala Mamehina primjedba. Ali sam onda shvatila kako ona pokuava prerezati ir, kako se izrazila. I tako sam pokuala da mi glas zvui oduevljeno i rekla: Iznenaena sam kako ti otisci lijepo izgledaju! Ja mislim da taj maak ima umjetnikog dara. Znam zato ga ti ne voli, dodala je Mameha. Ljubomoran si na njega zato stoje tako talentiran. Ljubomoran, ha? ree Uchida. Taj maak nije nikakav umjetnik. On je jedan opaki demon, eto to je! Oprosti, Uchida-san, ree Mameha. Tako je kako ti kae. Ali reci, kani li moda baciti tu sliku? Jer ako e je baciti, ja bih je rado uzela. Ba bi draesno izgledala u mom stanu, zar ne, Savuri? Kad je Uchida to uo, strgnuo je sliku s daske i rekao: Svia ti se, ha? Ba dobro, dobit e od mene dva dara! Onda je poderao sliku u dva komada i gurnuo ih Mamehi u ruke: Ovo ti je jedan! I ovo ti je drugi! A sad van iz moje kue! Voljela bih da to nisi napravio, ree Mameha. Po mom miljenju, to je bilo najljepe to si ikad napravio. Van! Oh, Uchida-san, ne mogu sad otii. Kakva bih to bila prijateljica kad ti ne bih ovdje malo pospremila prije nego to odem.
276

Na to Uchida izjuri iz kue, ostavljajui za sobom i-i rom otvorena vrata. Gledale smo kako je bijesno udario nogom metlu koju je Mameha ostavila oslonjenu o stablo i , " kako se poskliznuo i umalo pao kad je poeo silaziti niz mokre stube. Nas dvije smo sljedeih pola sata istile i ';'' pospremale atelijer, a onda se Uchida vratio mnogo bolje i raspoloen, ba kao stoje Mameha prorekla. Dodue, ja to ] jo uvijek ne bih nazvala vedrim raspoloenjem, a k tome a je imao naviku stalno grickati onaj made u kutu usana, !(, to mu je davalo zabrinut izraz. Mislim da mu je bilo neugodno zbog onog prijanjeg ponaanja, jer nas se nije usuivao pogledati. Ubrzo je postalo jasno da ovako uope nee zapaziti moje oi i stoga mu je Mameha rekla: Ne ini ti se da je Savuri uistinu ljupka? Jesi li se uope potrudio da je pogleda? Pomislila sam kako je to s Mamehine strane ve bio oajniki potez, ali je Uchido samo preletio pogledom preko mene kao kad rukom pomete mrvicu sa stola. Mameha je izgledala duboko razoarana. Popodnevno je svjetlo ve poelo slabiti i obje smo ustale da se oprostimo. Ona mu se naglaeno kratko naklonila dok se pozdravljala s njime. Kad smo izale, nisam mogla odoljeti da ne zastanem i malo uivam u zalasku sunca koji je nebo iza udaljenih brda obojio arobnim nijansama hraste i ruiaste boje kao najljepi kimono; jo udesnije od toga, jer ti ni u najvelianstvenijem kimonu ruke nee ariti naranastim odsjajem. A u odbljesku ovog zalaza sunca moje su ruke izgledale kao da su umoene u neko tekue svjetlo to se prelijeva u svim duginim bojama. Podigla sam ruke i zagledala se u njih. Mameha-san, pogledaj, rekla sam joj, ali ona je mislila da govorim o zalazu sunca i nezainteresirano se okrenula prema njemu. Uchida je nepomino stajao u vratima i s izrazom duboke usredotoenosti na licu provlaio rukom kroz sijedu kosu. Ali nije gledao zalaz sunca. Gledao je mene. Ako si ikad vidio slavnu sliku Uchide Kosabura na kojoj je mlada ena u kimonu, obuzeta zanosom i blista-

277

vih oiju... pa, Uchida je od samog poetka tvrdio kako je ideju za tu sliku dobio tog popodneva, gledajui mene. Ja mu to nikad nisam vjerovala. Ne mogu zamisliti da bi tako divna slika mogla doista proizai iz prizora jedne obine djevojice, djetinjasto zagledane u vlastite ruke obasjane zalazeim suncem.

Devetnaesto poglavlje i

Taj mjesec zaudnih dogaaja, u kojem sam prvo ponovo srela predsjednika i potom upoznala Nobua, doktora Raka i Uchidu Kosabura, doveo me je do toga da se osjeam poput kunog zrikavca koji je napokon uspio pobjei iz svog kaveza od pletene slame. Po prvi put, nakon bogzna koliko vremena, mogla sam uveer lei u krevet vjerujui kako ipak neu zauvijek ostati neprimijeena poput kapljice aja na strunjai. Jo uvijek mi nita nije bilo jasno: ni Mamehin plan, ni kako e me on dovesti do toga da postanem uspjenom gejom, ni hoe li me uspjena karijera geje ikad dovesti do predsjednika. Ali svake sam noi leala na svom futonu i pritiskala na lice njegov rupi, proivljavajui uvijek iznova svaki pojedini trenutak svog susreta s njime. Bila sam poput zvona u hramu koje dugo odzvanja nakon udarca bata. Prolo je nekoliko tjedana a da nita nismo ule od bilo kojeg od tih mukaraca i ve smo se poele zabrinjavati. No, jednog je jutra napokon neki tajnik iz kompanije Iwamura nazvao ajanu Ichiriki i zatraio moje drutvo za tu veer. Mamehu je ta vijest oduevila, jer se nadala da poziv dolazi od Nobua. Ja sam takoer bila oduevljena, samo to sam se ja nadala da poziv dolazi od predsjednika. Kasnije tog dana rekla sam Tetii, u Hatsumo-

minoj nazonosti, kako u zabavljati Nobua i kako je molim da mi pomogne odabrati kimono. Zapanjila sam se kad nam se Hatsumomo pridruila da nam i ona pomogne. Da nas je odnekud sa strane promatrao neki stranac,
278 279

sigurna sam da bi za nas pomislio kako smo blisko povezana i sretna obitelj. Hatsumomo se ni jednom nije narugala niti dobacivala sarkastine primjedbe i doista nam je pomagala. Mislim da je Tetia bila isto toliko zauena kao i ja. Na kraju smo se sve tri sloile oko jednog pranozelenog kimona s uzorkom lia u srebrnoj i cinober boji, uz koji smo odabrale sivi obi protkan zlatnim nitima. Hatsumomo je obeala da e navratiti kako bi me vidjela s Nobuom. Te sam veeri kleknula u hodniku ajane Ichiriki, osjeajui kako me je itav moj dotadanji ivot vodio do ovog trenutka. Oslukivala sam zvuk priguenog smijeha, pitajui se je li neki od tih glasova predsjednikov, a kad sam otvorila vrata i ugledala njega na elu stola i Nobua leima okrenutog prema meni... toliko me oarao predsjednikov smijeak, iako se, zapravo, radilo samo o zaostatku malopreanjeg smijeha, morala sam napregnuti svu snagu kako bih se suzdrala da mu ne uzvratim osmijehom. Prvo sam pozdravila Mamehu, potom nekoliko drugih geja u sobi i na posljetku estoricu ili sedmoricu mukaraca. Kad sam ustala iz kleeeg poloaja, otila sam ravno do Nobua, jer sam znala da to Mameha oekuje od mene. Meutim, vjerojatno sam kleknula blie nego to sam toga bila svjesna, jer je on odmah srdito tresnuo svoju alicu sa sakeom na stol i malo se odmaknuo. Ispriala sam mu se, ali se on nije ni osvrnuo na mene, a Mameha se samo namrtila. Ostatak veeri provela sam osjeajui se prilino nesretno. Kasnije, kad smo zajedno odlazile sa zabave, Mameha mi je rekla: Nobu-san se lako rasrdi. U budue mora vie paziti na to da ga ne razdrai. ao mi je, gospoo. Oigledno, nisam mu tako draga kao to ste mislili... Oh, draga si mu, ne brini. Da mu se ne svia tvoje drutvo, ti bi danas otila kui u suzama. Njegov je temperament ponekad slian vrei punoj ljunka, ali on je na svoj nain dobar ovjek, vidjet e.

Istog tjedna, kompanija Iwamura ponovo me pozvala u ajanu Ichiriki, i jo mnogo puta tijekom iduih tjedana, a poziv nije uvijek ukljuivao Mamehu. Ona me upozorila da ne ostajem predugo, kako ne bih ostavila dojam da nemam nikakvih drugih poziva i tako bih se uvijek nakon otprilike jednog sata ispriala i otila, kao da idem na neku drugu zabavu. Dok bih se oblaila za te veeri, Hatsumomo bi esto natuknula kako e svratiti, ali nikad se nije pojavila. A onda me je jednog popodneva, sasvim neoekivano, obavijestila kako ima neto slobodnog vremena te veeri i kako e sasvim sigurno doi. Bila sam pomalo nervozna zbog toga, kao to moe zamisliti, ali situacija mi se uinila jo gorom kad sam dola u Ichiriki i otkrila da je Nobu odsutan. Ta je zabava imala najmanji broj uzvanika od svih kojima sam dotad prisustvovala: osim mene, tu su bile jo samo dvije geje i etvorica mukaraca. Sto ako Hatsumomo doe i zatekne me kako zabavljam predsjednika bez Nobua? Nisam jo dospjela smisliti to u uiniti kad su vrata kliznula u stranu i meni se eludac zgrio od strepnje, jer je pred vratima, u hodniku, kleala Hatsumomo. Zakljuila sam kako mi je jedini izlaz da se pretvaram kako mi je dosadno, kao da me ne zanima niije drutvo osim Nobuova. Moda bi to bilo dovoljno da me spasi te veeri, ali sreom, nekoliko minuta kasnije stigao je Nobu. Hatsumomin se ljupki osmijeh pojaao istog trenutka kad je Nobu uao u sobu, sve dok joj usnice nisu postale jo izrazitije crvene i nabubrjele poput kapljica krvi nanizanih uz rubove rane. Nobu se smjestio za stolom, a Hatsumomo me odmah, majinskim tonom, ponukala da odem do njega i natoim mu ake. Otila sam i namjestila se pokraj njega, pokuavajui pokazivati sve znakove oara-nosti. Svaki put kad bi se nasmijao, na primjer, podigla bih na kratko pogled prema njemu kao da ne mogu odoljeti elji da ga pogledam. Hatsumomo je bila oduevljena i tako nas je otvoreno promatrala da ak nije izgledala svjesna injenice da su oi svih mukaraca uperene u nju, ili je, to je vjerojatnije, jednostavno bila naviknuta na to.
281

280

Te je veeri bila arobno lijepa, kao to je to, uostalom, uvijek bila; jedan mladi na drugom kraju stola gotovo nita drugo nije radio nego palio cigaretu za cigaretom i gledao u nju. ak je i predsjednik, koji je sjedio drei otmjeno meu prstima alicu sa sakeom, povremeno kriom pogledavao prema njoj. Pitala sam se jesu li mukarci doista toliko zaslijepljeni ljepotom da bi se osjeali povlatenima proivjeti ivot s nekim stvarnim demonom ako bi to bio lijepi demon. Odjednom mi se u mati ukazala slika predsjednika kako kasno uveer ulazi u predvorje za goste u naoj okiyi kako bi se tamo sastao s Hatsumomo, te se, drei eir u ruci, smijei dolje na mene, dok drugom rukom otkopava kaput. Nisam vjerovala da bi on ikad mogao biti toliko oaran njezinom ljepotom da ne bi primijetio tragove okrutnosti koji su povremeno izlazili na vidjelo. Meutim, u jedno sam bila sasvim sigurna: kad bi Hatsumomo ikad naslutila moje osjeaje prema njemu, vjerojatno bi ga pokuala zavesti, ako ni zbog ega drugoga, onda samo zato da meni nanese bol. Odjednom mi se uinilo nunim navesti Hatsumomo da ode sa zabave. Znala sam da je dola kako bi gledala ljubav to se raa, kako je ona to nazvala, pa sam odluila pokazati joj to to je dola vidjeti. Poela sam time to sam vrcima prstiju stalno dodirivala vrat ili kosu, kao da sam toboe zabrinuta za svoj izgled. Kad sam pritom sluajno okrznula jedan od ukrasa u kosi, pala mi je na pamet jedna ideja. Priekala sam da netko ispria kakvu alu, a onda sam se, smijui se i popravljajui prstima frizuru, nagnula prema Nobuu. Zapravo je, priznajem, moralo izgledati udno to toliko petljam oko frizure, jer je kosa bila uvrena voskom i malo je bilo vjerojatno da bi se neto moglo pomaknuti. No, ja sam kanila olabaviti jedan od ukrasa, vodopad utih i naranastih cvjetova afrana od svile, i pustiti ga da padne Nobuu u krilo. Meutim, drvena igla koja je drala ukras u kosi bila je zabodena dublje nego to sam oekivala, a kad sam je napokon uspjela izvui toliko da ukras sklizne iz kose, odbio se od Nobuovih grudi i pao na tatami meu njegove prekriene noge. Gotovo su svi primijetili to se dogodilo, ali inilo se
282

da nitko ne zna to bi trebalo uiniti. Bila sam zamislila kako u posegnuti rukom u njegovo krilo i uzeti ukras glumei djevojaki stid, ali nisam imala hrabrosti staviti ruku meu njegove noge. Nobu ga je sam pokupio i drei za iglu, polako ga vrtio meu prstima. Potrai mladu slukinju koja me doekala na vratima, rekao mi je. Reci joj da elim onaj paketi koji sam donio. Posluala sam i kad sam se vratila u sobu, svi su ekali da vide to e se dogoditi. Nobu je jo uvijek drao meu prstima iglu mog ukrasa za kosu tako da su se cvjetovi njihali iznad stola i nije se ni pomakao da uzme paketi kad sam mu ga pruila. Htio sam ti to dati kasnije, kad bude odlazila. Ali izgleda da je sudbina odredila da ti to dam sada, rekao je i pokretom glave prema paketiu dao mi znak da ga otvorim. Bilo mi je strano neugodno jer su me svi gledali, ali sam razmotala papir i otvorila malu drvenu kutiju koja je bila unutra. U kutiji je, na jastuiu od satena leao jedan prekrasno izraen ukrasni ealj u obliku polukruga, blistavo crvene boje i ukraen arenim cvjetiima. Naao sam ga prije nekoliko dana u trgovini antikvitetima, rekao je. Predsjednik se sjetno zagledao u kutiju s ukrasnim eljem na stolu i pokrenuo je usnice, ali iz njih u prvi as nije iziao nikakav zvuk, sve dok se nije nakaljao i proistio grlo, a onda je nekako udno tunim glasom rekao: Doista, Nobu-san, nisam imao pojma da si ti tako sentimentalan. Hatsumomo se digla od stola i ja sam ve pomislila kako sam je se uspjela rijeiti, ali na moje iznenaenje, ona je dola i kleknula uz mene. Nisam znala to bi to imalo znaiti sve dok nije izvadila ealj iz kutije i briljivo mi ga zatakla u kosu, iznad velike pune. Pruila je ruku i Nobu joj je dao moj ukras od svilenih cvjetova, te mi je i njega briljivo ponovo vratila u kosu, kao majka djetetu. Zahvalila sam joj se malim naklonom.

283

Pogledajte, zar ovo nije najljupkije stvorenje koje ste ikad vidjeli? znaajno je upitala Nobua. Zatim je teatralno uzdahnula, kao da su ovi trenuci bili neto najromantinije to je ikad doivjela a onda se ispriala i otila, kao to sam se i nadala.

Samo se po sebi razumije da se mukarci mogu meusobno razlikovati kao ukrasno grmlje koje cvate u razliito doba godine. Jer iako su Nobu i predsjednik, inilo se, pokazali zanimanje za mene ve nekoliko tjedana nakon natjecanja u sumo hrvanju, prolo je vie mjeseci i jo uvijek nismo dobile nikakvu poruku bilo od doktora Raka, bilo od Uchide. Mameha je odluno tvrdila kako trebamo ekati da se oni sami jave, radije nego da pronaemo nekakav izgovor i ponovo odemo do njih, ali na kraju vie nije mogla izdrati i otila je jednog popodneva vidjeti to je s Uchidom. Otkrila je kako je ubrzo nakon naeg posjeta Uchidinog maka ugrizao jazavac i maak je u roku od nekoliko dana uginuo od infekcije. Uchida je nakon toga zapao u jedno od svojih dugotrajnih razdoblja opijanja. Mameha ga je nekoliko dana posjeivala kako bi ga razvedrila. Kad joj se uinilo da se njegovo raspoloenje napokon poelo mijenjati, obukla me je u kimono ledenoplave boje s rubom izvezenim raznobojnim vrpcama, naminkala me na zapadnjaki nain, samo da naglasi kutove, kako je rekla, i poslala me k njemu s jednim bisernobijelim maiem koji ju je morao stajati tko zna koliko novaca. Mislila sam da je mai prekrasan, ali Uchida ga je jedva pogledao, samo je sjedio i piljio u mene, okreui glavu amo-tamo. Nekoliko dana kasnije pozvao me je da mu poziram u atelijeru. Mameha me upozorila da utim i ne pokuavam s njim razgovarati, te je sa mnom, kao pratnju, poslala slukinju Tatsumi, koja je itavo popodne provela drijemajui u jednom kutu dok je Uchida grozniavo mijeao boje i stalno me premjetao s jednog mjesta na drugo, povlaei svaki put nekoliko poteza po riinu papiru prije nego to bi me ponovo premjestio.
284

Kad bi putovao naokolo po Japanu i gledao slike koje je Uchida naslikao tijekom te zime, kao i tijekom nekoliko iduih godina dok sam mu ja sluila kao model - kao na primjer sliku koja visi u sobi za konferencije Sumitomo banke u Osaki, jedno od njegovih malobrojnih sauvanih ulja, moda bi ti se inilo kako je to za mene bilo zanimljivo iskustvo. U stvari, nita nije moglo biti dosadnije od toga. Veinom se sve svodilo na to da sam otprilike jedan sat ili neto vie provela sjedei u neudobnom poloaju. Najvie mi je ostalo u sjeanju kako sam stalno bila edna, jer mi Uchida nikad nije ponudio da neto popijem. ak i kad bih donijela sa sobom aj, on bi posudu s ajem odnio u drugi kraj sobe kako mu ne bi odvlaila pozornost. Slijedei Mamehine upute, nikad nisam progovorila ni rijei, ak ni jednog uasno hladnog poslijepodneva usred veljae kad sam vjerojatno trebala neto rei, ali nisam. Uchida je sjeo preda me i zurio mi u oi, vaui onaj made u kutu usta. Imao je pregrt tapia boje i neto vode koja se stalno ledila, ali ma koliko je puta mrvio i mijeao boje u razliite kombinacije plave i sive, ni jednom nije bio potpuno zadovoljan i svaki put bi iziao pred vrata i prolio smijeanu boju u snijeg. to je vie buljio u mene, postajao je sve srditiji i na posljetku me poslao kui. Nije mi se javio vie od dva tjedna i kasnije sam saznala da se kroz to vrijeme ponovo opijao. Mameha se ljutila na mene to sam dopustila da do toga doe.

to se pak tie doktora Raka, on nam je onog puta kad sam ga prvi put vidjela gotovo obeao da emo se nai u ajani Shirae, ali otada je prolo ve est tjedana, a od njega nije stigla nikakva poruka. Kako su dani prolazili, Mameha je postajala sve zabrinutija. Ja jo uvijek nita nisam znala o tome na koji nain ona kani Hatsumomo izbaciti iz ravnotee, osim da itav njezin plan visi poput vrata na dva ovjesa, od kojih je jedan Nobu, a drugi doktor Rak. Nisam mogla dokuiti kakvu zamisao ima s Uchidom, ali mi se inilo da je to nekakva zasebna ideja; u svakom sluaju, neto to nije od sredinje vanosti.
285

Napokon, krajem veljae, Mameha je sluajno srela doktora Raka u ajani Ichiriki i saznala kako je on sve ovo vrijeme bio zauzet otvaranjem jedne nove bolnice u Osaki. Sad, kad je glavni dio posla bio iza njega, nadao se obnoviti poznanstvo sa mnom u ajani Shirae idueg tjedna. Sjea se kako mu je Mameha rekla da u biti preplavljena pozivima ako se pojavim u ajani Ichiriki, zato nas je doktor Rak pozvao da mu se pridruimo u ajani Shirae. Dakako, Mameha je na taj nain, zapravo, htjela izbjei Hatsumomo, ali unato tome, dok sam se pripremala za ponovni susret s doktorom, nisam se nekako mogla osloboditi nelagodnog osjeaja da bi nas Hatsumomo ipak mogla pronai. Meutim, kad sam ugledala ajanu Shirae, umalo nisam prasnula u smijeh, jer to je nedvojbeno bilo mjesto koje bi Hatsumomo po svaku cijenu nastojala zaobii. Podsjetila me je na mali uveli cvijetak na stablu punom raskonih cvjetova. Gion je nastavio uspjeno poslovati i tijekom tih posljednjih godina ekonomske krize, ali ajana Shirae, koja nikad nije bila osobito uspjena, samo je jo dublje potonula. Jedini razlog zbog kojeg je tako imuan ovjek kao to je bio doktor Rak jo uvijek dolazio u tu ajanu bio je taj to on nije oduvijek bio bogat. U njegovim mlaim godinama, Shirae je vjerojatno bila najbolja ajana koju je on sebi mogao priutiti. Zato kad je napokon postao dobrodoao gost u ajani Ichiriki, to jo nije znailo da moe potpuno prekinuti svaku vezu s ajanom Shirae. Kad mukarac nae ljubavnicu, nee odmah trati da se razvede od ene. Te veeri u ajani Shirae ja sam toila ake dok je Mameha priala neku priu, a doktor Rak itavo to vrijeme sjedio s isturenim laktovima, tako da je ponekad ak gurnuo laktom Mamehu ili mene, na to bi se okrenuo i kimnuo glavom u znak isprike. On je bio utljiv ovjek, otkrila sam. Najvei je dio vremena zurio u stol kroz svoje okrugle naoale i s vremena na vrijeme, gurnuo bi pod brkove komadi sirove ribe, mi to zovemo sashimi, pokretom koji bi me podsjetio na kakvog djeaka koji sakriva neto pod strunjau. Kad smo te veeri napokon izale iz ajane, mislila sam da nismo bile uspjene i da ga neemo
286

esto viati, jer bilo bi normalno oekivati da mukarac koji je tako malo uivao tijekom neke veeri nee eljeti ponovo doi u Gion. Meutim, novi je poziv doktora Raka stigao ve sljedeeg tjedna i zatim gotovo svakog tjedna tijekom narednih mjesec dana.

Sve se glatko odvijalo s doktorom dok ja jednog popodneva sredinom oujka nisam napravila jednu glupost i zamalo upropastila sav Mamehin trud i briljivo planiranje. Sigurna sam da su mnoge mlade djevojke upropastile svoje ivotne anse time to su odbile uiniti neto to se od njih oekivalo ili to su bile nepristojne prema nekom vanom mukarcu ili kakvim slinim nepromiljenim postupkom, meutim, moja je pogrjeka bila toliko beznaajna da uope nisam ni bila svjesna toga da sam ita napravila. To se zbilo u okiyi u vremenu od otprilike jedne minute, malo poslije ruka jednog hladnog dana dok sam kleala na drvenoj galeriji i vjebala shamisen. Hatsumomo je prolazila pokraj mene na putu do zahoda. Da sam na nogama imala cipele, spustila bih se dolje na zemljani prolaz i maknula joj se s puta. Ovako sam se samo mogla s mukom uspraviti na noge iz kleeeg poloaja, jer su mi ruke i noge bile potpuno ukoene od hladnoe. Da sam bila bra, Hatsumomo vjerojatno ne bi dola na ideju da mi neto kae. Meutim, dok me je gledala kako se podiem na noge, rekla je: Njemaki veleposlanik dolazi u grad, ali Bua je zauzeta i ne moe ga zabavljati. Zato ne zamoli Mamehu neka sredi da ti uskoi na Buino mjesto? Nakon toga se nasmijala kao da je ve sama pomisao da bih ja mogla zabavljati tako vanu linost isto toliko apsurdna kao i pomisao da bi netko japanskom caru ponudio zdjelicu ira.

Posjet njemakog veleposlanika izazvao je prilino uzbuenje u Gionu. U tom su razdoblju, 1935. godine, u Njemakoj doli na vlast novi ljudi i premda se ja nisam

287

'

razumjela u politiku, znala sam da se Japan u zadnje vrijeme udaljava od Sjedinjenih Drava i da eli ostaviti povoljan dojam na novog njemakog veleposlanika. U Gionu su se svi pitali kome e pripasti ast da ga zabavlja tijekom njegova najavljena posjeta. Kad mi se Hatsumomo obratila, trebala sam posramljeno pognuti glavu i izvesti itavu predstavu oko toga kako je moj ivot jadan u usporedbi s Buinim. No, ja sam sluajno prije toga ba razmiljala o tome koliko su se moji izgledi popravili i kako Mameha i ja uspjeno skrivamo njezin plan pred Hatsumomo, kakav god on bio. Moj je prvi poriv bio da se nasmijeim, ali sam uspjela zadrati ukoeno lice poput maske i jako sam bila zadovoljna to se nisam odala. Hatsumomo me je udno pogledala; trebala sam odmah shvatiti kako joj se neto mota po glavi. Brzo sam stupila ustranu i ona je prola. I time je ta mala zgoda bila zavrena, barem sam ja tako mislila. A onda smo za nekoliko dana Mameha i ja ponovo otile u ajanu Shirae, gdje nas je ekao doktor Rak. Ali kad smo odgurnule ulazna vrata, vidjele smo Buu kako navlai natikae i upravo se sprema otii. Zgranula sam se kad sam ju vidjela, pitala sam se kako je, zaboga, dospjela ovamo. A onda se u ulaznom predvorju pojavila Hatsumomo i sve mi je postalo jasno: Hatsumomo nas je nekako nadmudrila. Dobra veer, Mameha-san, rekla je Hatsumomo. I, gle, tko je to s tobom! Mala pripravnica koja je neko vrijeme bila tako draga doktoru. Sigurna sam da je Mameha bila isto toliko iznenaena kao i ja, ali nije to pokazala. Zaboga, Hatsumomo-san, rekla je, jedva sam te prepoznala... ali moram rei, stvarno dobro podnosi godine! Hatsumomo nije doista bila stara, imala je samo dvadeset osam ili dvadeset devet godina. Mislim da je Mameha samo pokuala na brzinu smisliti neto zlobno, ime bi je bocnula. Pretpostavljam da ste dole vidjeti doktora, nastavila je Hatsumomo. Kakav zanimljiv ovjek! Samo, nadam
288

se da e mu jo uvijek biti drago to vas vidi. Pa, zbogom. Hatsumomo je izgledala dobro raspoloena dok je odlazila, ali sam u odsjaju uline svjetiljke na Buinu licu razabrala izraz tuge. Mameha i ja smo bez rijei izule natikae; ni ona, ni ja nismo znale to bismo rekle. Turobno ozraje ajane Shirae inilo se te noi gustim poput vode u ribnjaku. Zrak je vonjao na staru minku, a u kutovima soba boja je otpadala s vlanih zidova. Bila bih dala ne znam to, samo da se mogu okrenuti i otii. Kad smo otvorile vrata iz hodnika, vidjele smo vlasnicu ajane kako pravi drutvo doktoru Raku. Ona bi se obino zadrala jo nekoliko minuta nakon naeg dolaska, vjerojatno kako bi doktoru mogla naplatiti vrijeme koje je provela s njime. Meutim, veeras se ispriala im smo mi ule i nije nas ni pogledala dok je prolazila kraj nas. Doktor Rak je sjedio leima okrenut prema nama, pa smo preskoile formalni pozdrav i odmah mu se pridruile za stolom. Izgledate umorni, doktore, rekla mu je Mameha. Kako se osjeate veeras? Doktor Rak nije odmah odgovorio. Samo je vrtio au s pivom na stolu ispred sebe da nekako utroi vrijeme, premda je on bio krajnje djelotvoran ovjek i nikad ne bi uzalud tratio ni sekunde, ako se to ikako dalo izbjei. Da, umoran sam, na posljetku je rekao. Nisam ba raspoloen za razgovor. I na to je iskapio ostatak piva i ustao, spremajui se za odlazak. Mameha i ja smo se pogledale. Kad je doao do vrata, okrenuo se prema nama i rekao: Ne svia mi so kad se pokae da su me varali ljudi u koje sam imao | M>vjerenja. I nakon toga je izaao, ne zatvorivi vrata za sobom. Mameha i ja smo ostale kleati, bile smo odve zaprepatene da bismo mogle bilo to rei. Napokon je Mameha ustala i zatvorila vrata. Kad se vratila za stol, prvo je klcknula i zagladila kimono, a onda je srdito stisnula oi i
289

upitala me: U redu, Savuri. Da ujem to si zapravo rekla Hatsumomo? Mameha-san, zar nakon tolikog truda? Obeala sam vam da neu uiniti nita ime bih ugrozila svoje anse. Doktor te je oito odbacio kao praznu vreu. Sigurna sam da za to postoji nekakav razlog... ali neemo ga otkriti dok ne saznamo to mu je Hatsumomo veeras rekla. Kako bismo to mogle saznati? Bua je bila ovdje. Mora s njom razgovarati. Uope nisam bila sigurna da e Bua htjeti sa mnom razgovarati, ali rekla sam da u pokuati i Mameha se, izgleda, time zadovoljila. Ustala je i pripremila se za odlazak, ali ja se nisam pomakla s mjesta, sve dok se ona nije okrenula da vidi to je sa mnom. Mameha-san, rekla sam, smijem neto pitati? Sad Hatsumomo zna da sam ja provodila vrijeme s doktorom i vjerojatno shvaa razlog. Doktor Rak sigurno zna razlog. Vi ga znate. Moda ga ak zna i Bua! Samo ja nita ne znam. Biste li bili toliko ljubazni da mi objasnite svoj plan? Mameha me pogledala kao da joj je doista ao to sam je to upitala. Jedan dugi trenutak gledala je svud naokolo, samo ne u mene, ali je na posljetku duboko uzdahnula i ponovo kleknula kraj stola kako bi mi rekla ono to sam htjela znati.

Ti vrlo dobro zna, poela je, da te Uchida-san gleda oima umjetnika. Ali doktora zanima neto drugo, a isto tako i Nobua. Zna li to znai izraz 'jegulja beskunica'? Nisam imala pojma o emu govori i to sam joj rekla. Pa, mukarci na sebi imaju... neku vrstu 'jegulje', rekla je. ene to nemaju. Ali mukarci imaju. To se nalazi... Mislim da znam o emu govorite, prekinula sam je, ali nisam znala da se to zove jegulja.
290

Zapravo, to nije jegulja, nastavila je Mameha. Ali ako se pravimo da je to jegulja, puno e lake shvatiti ovo to u ti rei. Prema tome, misli o tome na taj nain. Evo o emu se radi: ta jegulja itav ivot trai sebi dom, a to misli, to ene imaju u sebi? Spilje, u kojima jegulje vole boraviti. Ta pilja, to je mjesto iz kojega jednom mjeseno dolazi krv, kad 'oblaci prekriju mjesec', kako mi ponekad znamo govoriti. Bila sam dovoljno odrasla da shvatim to Mameha time misli, jer sam ve nekoliko godina proivljavala taj prolazak oblaka preko mjeseca. Kad mi se to prvi put dogodilo, uhvatio me uasan strah; ne bih se bila vie prestraila ni da sam kihnula i odjednom u rupiu ugledala komadie mozga. Mislila sam da umirem, sve dok me Tetia nije nala kako perem krvavu krpu i objasnila mi kako je krvarenje jednostavno dio onog to znai biti ena. Moda ne zna ovo o jeguljama, nastavila je Mameha, one ljubomorno uvaju svoj teritorij. Kad nau pilju koja im se svia, neko se vrijeme vrpolje u njoj kako bi se uvjerile... ovaj, kako bi se uvjerile da je to zgodna pilja, pretpostavljam. A kad zakljue da je pilja udobna, oznae je kao svoj teritorij... pljuvanjem. Jesi razumjela? Da mi je Mameha jednostavno rekla to to mi je pokuavala predoiti, sigurna sam da bih bila okirana, ali barem bi mi bilo lake shvatiti o emu se radi. Tek mnogo godina kasnije, otkrila sam da mi je Mameha doslovce ponovila objanjenje koje je ona ula od svoje starije sestre. Sad dolazi neto to e ti se moda initi jako udno, rekla je, kao da ovo to je dosad rekla nije bilo udno. Mukarcima se to zapravo svia raditi. U stvari, jako im se svia. Ima mukaraca koji gotovo i ne rade nita drugo nego itavog ivota tragaju za raznim piljama u koje e pustiti svoje jegulje. Posebno im se svia ona enska pilja u kojoj nikad dotad nije bila nijedna druga jegulja. Razumije? Mi to zovemo 'mizuage.' Sto zovemo 'mizuage'? Kad muka jegulja prvi put istrauje ensku pilju.
To zovemo mizuage.

291

Dakle, mizu znai voda, age znai podii ili poloiti, prema tome, izraz mizuage zvui kao da ima nekakve veze s podizanjem vode ili polaganjem neega na vodu. Ako stavi tri geje u jednu sobu, svaka e ti od njih iznijeti drugaije objanjenje odakle dolazi taj izraz. Nakon to je Mameha zavrila s objanjavanjem, ja sam samo bila jo vie zbunjena, ali sam se pravila kao da u tome vidim nekakav smisao. Pretpostavljam da moe pogoditi zato doktor voli dolaziti u Gion, nastavila je Mameha. On zarauje mnogo novaca od svoje bolnice. Osim novca koji mu je potreban za uzdravanje obitelji, sve ostalo troi na mizuage. Moda e te zanimati podatak da si ti ba onakva mlada djevojka kakve on najvie voli. Ja to dobro znam, jer sam ja bila jedna od njih. Kako sam kasnije saznala, otprilike godinu ili dvije prije mog dolaska u Gion, doktor Rak je platio rekordnu cijenu za Mamehin mizuage, moda sedam ili osam tisua jena. To danas moda ne zvui mnogo, ali u ono vrijeme to je bila svota koju je ak i netko kao Majka, koja je jedino mislila o novcu i kako da ga se domogne, mogao vidjeti samo jednom ili dvaput u ivotu. Mamehin je mizuage dijelom bio tako skup zbog toga to je ona ve bila slavna, ali postojao je jo jedan razlog, kako mi je objasnila tog popodneva. Dva vrlo imuna mukarca nadmetala su se meusobno tko e ponuditi viu cijenu za njezin mizuage. Jedan je bio doktor Rak. Drugi, neki poslovni ovjek koji se zvao Fujikado. Obino se mukarci ne natjeu na takav nain: oni se svi meusobno poznaju i radije e se dogovoriti oko takvih stvari. Meutim, Fujikado je ivio na drugom kraju Japana i tek je povremeno dolazio u Gion. Zato mu je bilo svejedno hoe li uvrijediti doktora Raka. S druge je pak strane doktor Rak, koji je tvrdio kako u sebi ima plemike krvi, mrzio ljude koji su se uzdigli vlastitim radom, kao stoje to bio Fujikado, premda je i sam, najveim dijelom, stekao bogatstvo i ugled vlastitim rukama. Kad je Mameha na sumo natjecanju primijetila No-buovo zanimanje za mene, odmah je pomislila kako je No292

bu slian Fujikadu; postigao je uspjeh zahvaljujui vlastitim sposobnostima i bio odbojan ljudima kao to je doktor Rak. S obzirom na injenicu da me je Hatsumomo ganjala naokolo kao to neka domaica ganja ohara, ja se svakako nisam mogla nadati da u postati slavna kao to je bila Mameha te tako postii visoku cijenu za svoj mizuage. Meutim, ako se dovoljno svidim toj dvojici mukaraca, oni bi se mogli poeti meusobno nadmetati, to bi me dovelo u jednako povoljan poloaj da novcem od mizuagea otplatim dugove kao da sam bila uspjena i popularna pri-pravnica. Na to je Mameha mislila kad je govorila o izbacivanju iz ravnotee Hatsumomo. Hatsumomo je zlobno uivala u Nobuovom zanimanju za mene, a pritom nije shvaala kako e njegova naklonost vrlo vjerojatno podii cijenu mog mizuagea. Oevidno, morali smo ponovo privui doktora Raka. Ako on ne bude u igri, Nobu moe ponuditi za moj mizuage koliko ga bude volja, to jest, ako uope pokae zanimanje za to. Ja nisam u to bila previe sigurna, ali me je Mameha uvjeravala kako ni jedan mukarac nee gajiti prijateljski odnos s petnaestogodinjom pripravnicom ako mu nije na pameti njezin mizuage. Moe se kladiti da ono to ga privlai nisu razgovori s tobom, rekla je. Pokuala sam se pretvarati kao da me to nije uvrijedilo.

293

i Dvadeseto poglavlje

Kad sad pogledam unatrag, vidim da je taj razgovor s Mamehom promijenio moj pogled na svijet. Prije toga, nita nisam znala o mizuageu, bila sam jo uvijek naivna djevojica koja nije mnogo znala o ivotu. Ali nakon tog razgovora, poela sam shvaati zbog ega mukarci poput doktora Raka troe toliko novaca i vremena u Gionu. Kad to jednom shvati, ne moe to ponovo zaboraviti. Vie nisam mogla misliti o doktoru Raku na isti nain kao ranije. Kasnije te veeri ekala sam u svojoj sobi u okiyi da zaujem zvuk Hatsumominih i Buinih koraka na stubama. Ve je bio jedan sat ujutro, ili jo kasnije, kad su se napokon vratile kui. ula sam kako je Bua umorna po nainu kako su joj dlanovi pljeskali po stubama, jer ona se ponekad uspinjala strmim stepenicama na sve etiri, poput psia. Prije nego to je zatvorila vrata njihove sobe, Hatsumomo je pozvala jednu od slukinja i zatraila da joj donese pivo. Ne, ekaj, dodala je. Donesi dvije boce. Hou da Bua pije sa mnom. Molim vas, Hatsumomo-san, ula sam kako se Bua buni. Radije bih popila pljuvaku. itat e mi na glas dok ja pijem, pa prema tome moe usput malo popiti. Osim toga, mrzim kad su ljudi previe trijezni. To je odvratno.

Nakon toga slukinja sie. Kad se ponovo vraala uza stube, ula sam kako ae zveckaju na pladnju to ga je nosila. Dugo sam sjedila oslonjena uhom o vrata svoje sobe, sluajui Buu kako ita lanak o nekom novom kabuki glumcu. Napokon je Hatsumomo posrui izila u hodnik i otvorila vrata gornjeg zahoda. Buo! ula sam je kako dovikuje. Zar ti se ne jedu rezanci? Ne, gospoo. Izai na ulicu i pokuaj pronai prodavaa. Kupi i sebi jednu zdjelicu, neu jesti sama. Bua uzdahne i sie niz stepenice, ali ja sam prvo morala priekati da se Hatsumomo vrati u sobu i tek sam se onda oduljala dolje. Ne bih moda uspjela dostii Buu, ali ona je bila toliko umorna da se vukla ulicom otprilike takvom brzinom kakvom se mulj cijedi niz kosinu i s otprilike isto toliko svrhe. Kad sam je napokon dostigla, preplaeno me je pogledala i pitala me to se dogodilo. Nita se nije dogodilo, odgovorila sam, samo... oajniki mi je potrebna tvoja pomo. Oh, Chiyo-chan, odgovorila mi je, mislim da me je jo samo ona tako zvala, nemam vremena! Pokuavam nai rezance za Hatsumomo, a ona e me natjerati da ih i ja jedem. Bojim se da u se pobljuvati po njoj. Buo, jadnice, rekla sam. Izgleda kao led kad se pone topiti. Lice joj se objesilo od umora i inilo se kao da ju teina odjee vue prema zemlji. Rekla sam joj neka sjedne negdje, a ja u potraiti prodavaa i donijeti joj re-

zance. Bila je tako umorna da se uope nije bunila, samo mi je pruila novac i sjela na jednu klupu na obali Shira-kawe. Trebalo mi je dosta vremena da pronaem prodavaa, ali
294

sam ga napokon nala i vratila se s dvije zdjelice vruih rezanaca. Bua je duboko spavala, zabaene glave i otvorenih usta kao da lovi kine kapi. Bilo je oko dva sata ujutro i na ulici je jo uvijek bilo ljudi. Jedna skupina
295

mukaraca hihotala se gledajui usnulu Buu kao da je to neto najmjenije to su vidjeli u zadnjih nekoliko tjedana, a moram priznati, doista je bilo neobino vidjeti geju pri-pravnicu u sveanoj odjei kako hre na klupi. Kad sam odloila zdjelice s rezancima, probudila sam je to sam njenije mogla i rekla: Buo, silno te elim zamoliti za jednu uslugu, ali... bojim se da nee biti sretna kad uje to traim od tebe. Nije vano, odgovorila mi je. Ionako nema vie nieg zbog ega bih bila sretna. Ti si veeras bila prisutna kad je Hatsumomo razgovarala s doktorom. Bojim se da bi taj razgovor mogao ugroziti itavu moju budunost. Hatsumomo mu je sigurno rekla nekakvu la o meni, jer me doktor vie ne eli vidjeti. Koliko god sam mrzila Hatsumomo i eljela saznati to je uinila, odmah sam poalila to sam pokrenula razgovor o tome. Bua je bila toliko nesretna da je ak i taj mali dodatni pritisak s moje strane za nju bio previe. Istog su joj se asa niz iroke obraze poele kotrljati suze, kao da ih je godinama skupljala u sebi. Nisam znala, Chiyo-chan! rekla je, petljajui prstima ispod obija u potrazi za rupiem. Nisam imala pojma! Misli, nisi znala to e Hatsumomo rei? Ali kako je to itko mogao znati? Nije to. Nisam znala da itko moe biti tako zao! Ja to ne razumijem... Ona to radi bez ikakvog razloga, samo da nekome nanese zlo. A najgore je od svega to to misli da joj se ja divim i da elim biti ista takva. A ja je mrzim! Nikad nikoga nisam toliko mrzila. uti je rupi jadne Bue ubrzo postao sav umrljan od razmazane minke. Ako je ranije sliila kocki leda koja se poinje topiti, sad je sliila na mlaku vode. Buo, molim te, posluaj me, rekla sam. Ne bih to traila od tebe kad bi postojala bilo kakva druga mogunost da to saznam. Ali ne elim se ponovo nai u situaciji
296

da ivot provodim kao slukinja, a to e se dogoditi ako Hatsumomo uspije u onom to je naumila. Nee se smiriti dok se ne naem poput ohara pod njezinom nogom. Hou rei, zgnjeit e me ako mi ti ne pomogne da joj umaknem! Buci je to bilo smijeno i obje smo se poele smijati. I tako, dok jadna Bua nije znala bi li plakala ili se smijala, ja sam joj uzela rupi iz ruke i pokuala malo popraviti razmazanu minku. Bila sam toliko dirnuta to ponovo vidim onu staru Buu koja mi je neko bila prijateljica da su se i meni oi ispunile suzama i bacile smo se jedna drugoj u zagrljaj. Oh, Buo, potpuno ti se razmazala minka, rekla sam joj kad smo se isplakale. Nije vano, rekla je. Rei u Hatsumomo da mi je na ulici priao nekakav pijanac i protrljao mi lice svojim rupiem, a ja nisam mogla nita jer sam u rukama nosila zdjelice s rezancima. Nisam mislila da e ita vie rei, ali je ona, nakon stanke, duboko uzdahnula. Ja ti elim pomoi, Chiyo-san, rekla je, ali predugo sam se zadrala. Hatsumomo e me doi traiti ako ne pourim natrag. A ako nas nae zajedno... Moram ti samo postaviti nekoliko pitanja. Reci mi, kako je Hatsumomo saznala da ja zabavljam doktora u ajani Shirae? Ah, to, rekla je Bua. Ona te je pokuala zadirkivati prije nekoliko dana u vezi s njemakim veleposlanikom, ali tebe kao da uope nije diralo to to ti je govorila. Kad te je vidjela tako smirenu, odmah je pomislila kako ste ti i Mameha sigurno smislile nekakav plan. Otila je Awajiumiju u ured za registracije i pitala ga u kojim si ajanama zaraunavala svoje vrijeme. Kad je ula da je Shirae jedna od njih, lice joj je dobilo onaj zlobni izraz i iste smo veeri poele odlaziti tamo traiti doktora. Dvaput smo otile uzalud, a onda smo ga napokon nale. Vrlo je malo imunih mukaraca zalazilo u ajanu Shirae. Zato je Hatsumomo odmah pomislila na doktora

297

Raka. Postupno sam poela shvaati kako je on u Gionu na glasu kao specijalist za mizuage. im joj je on doao na pamet, Hatsumomo je vjerojatno odmah pogodila to to Mameha smjera. Sto mu je rekla veeras? Kad smo ule u sobu nakon to ste vi otile, doktor uope nije htio govoriti s nama. Pa, rekla je Bua, neko su vrijeme avrljali o svemu i svaemu, a onda je Hatsumomo odglumila kako ju je toboe neto podsjetilo na jednu priu. I poela je: 'U mojoj okiyi ima jedna mlada pripravnica koja se zove Sayuri...' Kad je doktor uo tvoje ime... kaem ti, trgnuo se kao da ga je ubola pela. I rekao: 'Ti je poznaje?' Na to mu je Hatsumomo odgovorila: 'Naravno da je poznajem, doktore. Pa ivi sa mnom u istoj okiyi\ Nakon toga je rekla jo neto, ega se ne sjeam, i onda: 'Ne bih smjela govoriti o Sayuri jer... pa, ja joj zapravo pomaem prikriti jednu vanu tajnu.' Sledila sam se kad sam to ula. Bila sam sigurna da je Hatsumomo smislila nekakvu groznu la. Buo, kakvu je to tajnu izmislila? Pa, nisam sigurna jesam li dobro shvatila. Nije mi se uope inilo neto jako vano. Rekla mu je kako postoji neki mladi koji ivi u blizini nae okiye, ali da nam Majka strogo zabranjuje da imamo deke. Rekla je kako se ti i taj deko jako volite i kako joj nije teko lagati za tebe kad je to potrebno, jer smatra da je Majka u tome previe stroga. Rekla je kako vas ak puta da provedete neko vrijeme zajedno u njezinoj sobi kad Majke nema u okiyi. A onda je rekla neto kao: 'Oh, ali... zbilja vam to nisam smjela rei, doktore! Sto u ako to nekako doe Majci do uiju, nakon to sam se toliko namuila pomaui Savuri da nitko ne sazna tu tajnu!' Meutim, doktor je rekao kako joj je zahvalan to mu je to ispriala i kako e to to je uo sigurno zadrati za sebe. Mogla sam zamisliti koliko je Hatsumomo uivala u svojoj maloj spletki. Upitala sam Buu je li bilo jo neega, ali ona je rekla da nije.
298

Zahvalila sam joj se nekoliko puta to mi je pomogla i rekla joj kako mi je ao to je ovih zadnjih nekoliko godina ivjela kao Hatsumomina robinja. Mislim da je to urodilo i nekim dobrom, odgovorila je Bua. Majka je ba prije nekoliko dana odluila da me posvoji. I tako bi se moda ipak na kraju mogao ostvariti moj san o domu u kojem u mirno moi proivjeti svoj ivot. Osjetila sam gr u elucu kad sam to ula, premda sam joj rekla kako se veselim zbog nje. I doista, bilo mi je drago zbog nje, ali sam isto tako dobro znala kako je mogunost da Majka posvoji mene, a ne nju, vaan dio Mamehina plana.

Sutradan, u njezinom stanu, ispriala sam Mamehi to sam saznala. im je ula ono o mom navodnom deku, poela je s gaenjem tresti glavom. Ja sam ve i sama naslutila to je Hatsumomo time htjela postii, ali mi je ona sad objasnila kako je Hatsumomo na lukav nain navela doktora Raka na pomisao da je neka jegulja ve istraivala moju pilju, da se tako izrazim. Jo ju je vie uzrujala vijest o Buinom usvojenju. Pretpostavljam, rekla je, da imamo jo nekoliko mjeseci vremena prije nego to se to dogodi. A to znai da je dolo vrijeme za tvoj mizuage, Savuri, bez obzira jesi li za to spremna ili nisi.

Jo istog tjedna Mameha je otila u duan sa slatkiima i naruila za mene kolaie od rie koje mi zovemo ekubo, to na japanskom znai jamica. Tako ih zovemo jer na vrhu imaju jamicu s malenim crvenim krugom u sredini, to neki ljudi smatraju prilino dvosmislenim. Mene su uvijek podsjeali na male jastuie, blago udubljene kao da je na njima spavala neka ena i zamazala ih rumenilom za usne, jer je moda bila previe umorna da prije

299

spavanja oisti minku. Bilo kako bilo, kad neka geja pri-pravnica postane dostupna za mizuage, ona kutije s tim ekubo kolaiima poklanja mukarcima koji je esto pozivaju na svoje zabave. Veina pripravnica poklanja najmanje po tucet takvih kutija, moda i mnogo vie, ali ja u ih moi pokloniti samo Nobuu i doktoru, ako budemo imale sree. Ja sam, dakako, bila tuna to neu te kolaie pokloniti predsjedniku, ali s druge strane, itava mi se stvar inila tako neukusnom da mi nije bilo previe ao to on nee u to biti ukljuen. S Nobuom je sve ilo lako. Vlasnica ajane Ichiriki zamolila ga je da jedne veeri doe malo ranije, pa smo se Mameha i ja nale s njime u jednoj maloj sobi koja je gledala na ulazno dvorite. Ja sam mu se zahvalila na panjama koje mi je ukazivao, jer on je u zadnjih est mjeseci bio izvanredno ljubazan prema meni: povrh toga to me je esto pozivao da ga zabavljam ak i kad predsjednik nije bio s njime, donosio mi je raznovrsne darove, osim onog ukrasnog elja koji mi je poklonio one veeri kad je dola Hatsumomo. Nakon to sam mu se zahvalila, uzela sam kutiju s ekubo kolaiima, umotanu u neizbi-jeljeni papir i uvezanu grubom uzicom, naklonila se i gurnula kutiju preko stola prema njemu. On ju je primio, a Mameha i ja smo mu se jo nekoliko puta zahvalile na ljubaznosti, neprestano se klanjajui, tako da mi se ve vrtjelo u glavi. Ta mala ceremonija nije dugo trajala i No-bu je iziao iz sobe, nosei kutiju u onoj svojoj jednoj ruci. Kasnije, kad sam ga zabavljala na njegovoj zabavi, nije to ni jednom spomenuo. Zapravo, inilo mi se kako mu je zbog svega toga pomalo neugodno. Doktor Rak je, dakako, bio neto sasvim drugo. Za poetak Mameha je morala obii sve glavne ajane u Gio-nu i moliti njihove gazdarice da ju obavijeste ako se doktor pojavi kod njih. ekale smo nekoliko noi, a onda je stigla poruka da se pojavio u ajani Yashino kao gost jednog drugog ovjeka. Pourila sam do Mamehina stana da se presvuem i potom krenula u Yashino s kutijom ekubo kolaia zamotanom u komad svile.
300

Yashino je bila jedna nova ajana, sagraena potpuno u zapadnjakom stilu. Sobe su bile na svoj nain elegantne, s tamnim gredama i tako dalje, ali soba u koju su mene uveli te veeri imala je umjesto tatami strunjaa i stolova okruenih jastuiima, tvrdi drveni pod pokriven perzijskim tepihom, stoli za kavu i nekoliko debelo tapeciranih stolaca. Moram priznati, uope mi nije palo na pamet sjesti na jedan od tih stolaca, nego sam ekala Ma-mehu kleei na tepihu, iako mi je tvrdi pod uasno uljao koljena. Jo sam bila u tom poloaju kad je pola sata kasnije ona ula u sobu. to to radi? rekla mi je. Ovo nije japanska soba. Sjedni na jedan od ovih stolaca i pokuaj izgledati kao da ti je udobno. Uinila sam kako mi je rekla. Ali kad je ona sjela na drugi stolac nasuprot meni, vidjela sam da se osjea isto toliko nelagodno kao i ja. Zabava kojoj je prisustvovao doktor, odravala se u susjednoj sobi. Mameha ga je ve neko vrijeme zabavljala. Stalno mu nataem pivo, kako bi bio prisiljen otii na zahod, rekla mi je. Kad doe do toga, ja u ga saekati u hodniku i zamoliti ga neka svrati ovamo. Mora mu odmah dati ekubo. Ne znam kako e on na to uzvratiti, ali to nam je jedina ansa da popravimo tetu koju nam je nanijela Hatsumomo. Mameha je nakon toga otila, a ja sam jo dugo ekala u onom stolcu. Bilo mi je vrue i bojala sam se da e mi znoj od vruine i nervoze otopiti bjelilo i pretvoriti mi lice u neto slino zguvanoj plahti na futonu nakon prospavane noi. Pokuavala sam se neim zabaviti kako bih smanjila nervozu, ali jedino sam mogla s vremena na vrijeme ustati i na brzinu provjeriti minku u zrcalu koje je visjelo na zidu. Napokon sam zaula glasove, zatim kucanje na vratima i nakon toga Mameha irom otvori vrata. Izvolite, doktore, uite, samo na trenutak, rekla je. Vidjela sam doktora Raka kako stoji u polumraku hodnika, izgledao je strogo kao oni stari portreti koje moe

301

vidjeti u predvorjima banaka. Piljio je u mene kroz svoje okrugle naoale. Nisam bila sigurna to bih trebala napraviti; da sam kleala na strunjaama, sad bih mu se naklonila, stoga sam kleknula na tepih i pozdravila ga na isti nain, premda sam bila sigurna da Mameha nee biti zadovoljna to sam tako postupila. Mislim da me doktor nije ni pogledao. Radije bih se vratio na zabavu, rekao je. Ispriavam se. Savuri vam je neto donijela, doktore, zaustavila ga je Mameha. Uite, molim vas, samo na trenutak. Pokretom ruke pozvala ga je da ue u sobu i odvela ga do jednog od tapeciranih stolaca. Potom je, valjda, zaboravila to mi je ranije govorila, jer smo sad obje kleale na tepihu, svaka s jedne strane doktorovih koljena. Uvjerena sam da je doktoru godilo gledati dvije tako raskono odjevene ene kako mu klee pod nogama. ao mi je to vas nisam vidjela nekoliko dana, rekla sam mu. Ali kao da je ve zatoplilo. ini mi se kao da je prolo itavo jedno godinje doba! Doktor mi nita nije odgovorio, samo je nastavio piljiti u mene. Molim vas, primite ove ekubo, doktore, rekla sam i naklonivi se, postavila kutiju na stol, blizu njegove ruke. On je stavio obje ruke u krilo, kao da hoe rei kako mu ne pada na pamet dotaknuti kutiju. Zato mi to daje? Mameha se umijea. Oprostite, doktore. Ja sam navela Savuri da povjeruje kako bi vam bilo drago primiti od nje ekubo. Nadam se da nisam pogrijeila? Pogrijeila si. Moda ti ne poznaje ovu djevojku tako dobro kao to misli. Ja tebe uistinu cijenim, Mameha--san, ali ne slui ti na ast to mi je preporua. Oprostite, doktore, rekla je Mameha. Nisam imala pojma da vi tako mislite. Imala sam dojam da vam je Savuri vrlo draga. U redu. Sad kad smo sve razjasnili, idem natrag na zabavu.
302

Ali smijem vas neto pitati? Je li vas Savuri nekako uvrijedila? ini mi se da ste se tako neoekivano promijenili. Sasvim sigurno me je uvrijedila. Rekao sam ti da me vrijea kad me ljudi varaju. Sayuri-san, srami se to si prevarila doktora! ukorila me je Mameha. Sigurno si mu rekla neto to si znala da nije istina. to si mu to rekla? Ne znam! odgovorila sam koliko god sam bezazlenije mogla. Ukoliko se ne radi o onom prije nekoliko tjedana, kad sam mu rekla kako je zatoplilo, a zapravo nije... Mameha me je kratko pogledala; mislim da joj se to nije svidjelo. To vi raistite meu sobom, rekao je doktor. Mene se to ne tie. A sad me, molim vas, ispriajte. Ali, doktore, prije nego to odete, zadravala ga je Mameha, recite, ne radi li se moda o nekakvom nesporazumu? Savuri je potena djevojka i nikad ne bi nekog svjesno prevarila. Pogotovo nekog tko je bio tako ljubazan prema njoj. Predlaem ti da je upita o deku iz susjedstva, odgovori joj doktor. Laknulo mi je to je napokon spomenuo pravi razlog. Doktor je bio tako rezerviran ovjek, da me ne bi iznenadilo da je odbio govoriti o tome. Znai, u tome je problem! uzviknula je Mameha. Sigurno ste razgovarali s Hatsumomo. Ne vidim zato bi to bilo vano, odgovori doktor. Ona tu priu iri po Gionu. U tome nema ni trunke istine! Otkako je Savuri dobila vanu ulogu u Plesovima stare prijestolnice, Hatsumomo se svim silama trudi da je osramoti. Priredba Plesovi stare prijestolnice predstavljala je Hvake godine najvaniji dogaaj u Gionu. Premijera je trebala biti za samo est tjedana, poetkom travnja. Sve su plesne uloge podijeljene jo prije nekoliko mjeseci i ja bih
303

bila poaena da su neku od njih dodijelili meni. Moja je uiteljica ak natuknula takvu mogunost, ali koliko sam znala, zasad sam jedino trebala svirati u orkestru i uope se nisam trebala pojaviti na pozornici. Mameha je to izriito traila, kako nastupom na pozornici ne bih jo vie izazvala Hatsumomo. Kad me je doktor pogledao, nastojala sam izgledati kao netko tko e plesati neku znaajnu ulogu i tko je ve dosta dugo upoznat s tom injenicom. ao mi je to to moram rei, doktore, ali Hatsumomo je poznata laljivica, nastavila je Mameha. Nije preporuljivo vjerovati onome to ona kae. Prvi put to ujem. Nikome nije ni na kraj pameti da vam to kae, odgovori mu Mameha tihim glasom kao da se doista boji da je netko ne uje. Meu gejama ima toliko onih koje ne govore istinu! Zato ni jedna ne eli biti prva koja e neku drugu optuiti da lae. Ali, ili vam ja sada laem, ili je Hatsumomo lagala kad vam je ispriala tu priu. Vi morate odluiti koju od nas bolje poznajete i kojoj vie vjerujete. Ne shvaam zato bi Hatsumomo izmiljala takve prie samo zato to je Sayuri dobila ulogu u predstavi. Sigurno ste upoznali Hatsumominu mlau sestru Buu. Hatsumomo se nadala da e Buci pripasti uloga koju je dobila Savuri. A ja sam dobila ulogu koju je Hatsumomo eljela za sebe! Ali sve to sad nije vano, doktore. Ako sumnjate u Savurino potenje, potpuno vas shvaam to se nekate prihvatiti od nje ekubo. Doktor je dugo utke sjedio i gledao u mene. Na posljetku je rekao: Zamolit u jednog od lijenika u bolnici daje pregleda. Ja bih vam eljela izai u susret koliko god vie mogu, rekla je Mameha, ali teko bih je mogla nagovoriti na to, budui da jo niste pristali ponuditi se kao zatitnik za njezin mizuage. Ako sumnjate u njezino potenje... pa, Savuri e pokloniti ekubo mnogim mukarcima. Sigurna
304

sam da e veina njih biti sumnjiava prema priicama koje uju od Hatsumomo. inilo se da je to napokon postiglo uinak koji je Mameha eljela postii. Doktor Rak je neko vrijeme utke sjedio. Na posljetku je rekao: Zbilja ne znam to bi bilo ispravno uiniti. Prvi put se nalazim u tako neobinom poloaju. Molim vas, prihvatite ekubo, doktore i zaboravimo Hatsumomine ludosti. esto sam sluao o nepotenim djevojkama koje namjeste mizuage u ono doba u mjesecu kad je mukarca lako prevariti. Samo, ja sam lijenik, zna, mene ne moete lako prevariti. Ali nitko vas ne pokuava prevariti! Doktor je jo trenutak ostao sjediti, a onda je ustao i, uzdignutih ramena i isturenih laktova, iziao iz sobe. Ja sam bila toliko zaokupljena klanjanjem da nisam stigla gledati je li uzeo ekubo kolaie ili nije, ali na sreu, kad sam pogledala na stol nakon to su on i Mameha otili, vidjela sam da ih vie ondje nema.

Kad je Mameha govorila o mojoj ulozi u predstavi, mislila sam da je ona to izmislila kao objanjenje zato Hatsumomo iri lai o meni. Stoga moe zamisliti kako sam se idueg dana iznenadila kad sam saznala da je zapravo govorila istinu. Odnosno, ako jo i nije sasvim bilo istina, Mameha je tvrdila kako e zasigurno biti istina do kraja tjedna. U to vrijeme, sredinom tridesetih godina, u Gionu je radilo vjerojatno ak sedam ili osam stotina geji, a kako je u proljetnoj priredbi Plesova stare prijestolnice moglo sudjelovati samo njih ezdeset, borba za uloge razorila bi svake godine mnoga prijateljstva. Mameha nije govorila istinu kad je doktoru rekla kako je preotela ulogu od Hatsumomo: ona je, naime, bila jedna od malog broja geji kojima je svake godine bila zajamena solo uloga. Meu305

Dvadeset prvo poglavlje i

tim, doista je bila istina da je Hatsumomo oajniki eljela vidjeti Buu na pozornici. Ne znam odakle joj pomisao da je to ostvarivo, jer premda je Bua dobila pripravniku nagradu i jo neke poasti, nikad se nije isticala u plesu. Bilo kako bilo, nekoliko dana prije nego to sam predala doktoru kutiju s ekubo kolaiima, jedna je sedamnaestogodinja pripravnica koja je dobila solo ulogu u predstavi, pala niza stube i povrijedila nogu. Sirota je djevojka bila oajna, ali su sve ostale pripravnice bile spremne iskoristiti njezinu nesreu i uskoiti na njezino mjesto. Ta je uloga na kraju pripala meni. Ja sam tada imala samo petnaest godina i nikad jo nisam plesala na pozornici, to ne znai da nisam bila spremna. Budui da sam tolike veeri ostajala u okiyi, umjesto da trim sa zabave na zabavu poput svih ostalih pripravnica, Tetia mi je esto svirala shamisen kako bih mogla vjebati plesanje. To je bio razlog zbog ega su me, sa samo petnaest godina, ve bili promaknuli u jedanaesti rang, iako vjerojatno nisam imala vie dara za ples od drugih djevojaka. tovie, da me Mameha nije toliko skrivala od javnosti zbog Hatsumomo, mogla sam ve prethodne godine dobiti ulogu u predstavi. Obavijestili su me da sam dobila ulogu sredinom oujka, tako da mi je za probe ostalo samo oko mjesec dana. Na sreu, moja mi je uiteljica plesa eljela pomoi i esto je radila sa mnom popodne, izvan uobiajenih proba. Majka nije odmah saznala to se dogodilo, Hatsumomo joj to, naravno, nije htjela rei, nego tek nekoliko dana kasnije, iz govorkanja svojih prijateljica s kojima je igrala mah-jong. Kad se vratila u okiyu, upitala me je li istina da sam dobila ulogu. Potvrdila sam, na to je ona otila u svoju sobu s takvim izrazom zaprepatenja na licu kao da je upravo vidjela svog psia Takua kako zbraja nizove brojki u njezinim knjigama. Naravno, Hatsumomo je pucala od bijesa, ali Mamehu to nije zabrinjavalo. Kako je rekla, doao je trenutak da izbacimo Hatsumomo iz borilita.

Jednog kasnog popodneva, otprilike tjedan dana nakon toga, Mameha mi je prila u pauzi proba i vidjela sam da je zbog neeg vrlo uzbuena. Izgleda da joj je barun prethodnog dana onako, kao uzgred, spomenuo kako za kraj idueg tjedna priprema zabavu za izvjesnog kreatora kimona Arashina. Barun je posjedovao jednu od najpoznatijih zbirki kimona u Japanu. Najveim se dijelom zbirka sastojala od antiknih komada, ali je s vremena na vrijeme barun kupovao jo i poneke osobito lijepe primjerke rada ivuih umjetnika. Odluka da otkupi jedan Arashinov kimono navela ga je na zamisao da priredi zabavu. Kad mi je barun to spomenuo, pomislila sam kako mi to ime, Arashino, zvui nekako poznato, rekla mi je Mameha, ali se u prvi as nisam mogla sjetiti otkuda ga znam. On je jedan od Nobuovih najboljih prijatelja! Shvaa kakve nam to prua mogunosti? Nisam se toga sjetila sve do danas, ali nagovorit u baruna da na tu svoju zabavu pozove Nobua i doktora. Uvjerena sam da se njih dvojica nee svidjeti jedan drugome. Kad doe do nadmetanja za tvoj mizuage, moe biti sigurna da ni jedan od njih dvojice nee ostati po strani, znajui kakav plijen moe dopasti onome drugome. Bila sam uasno umorna, ali kako nisam eljela razoi arati Mamehu, oduevljeno sam zapljeskala rukama i re-! kla kako sam joj vrlo zahvalna to je smislila tako lukav plan. I doista mislim kako je to lukavo smislila, ali naj307

306

veim mi se dokazom lukavosti inila njezina uvjerenost kako e bez tekoa nagovoriti baruna da tu dvojicu mukaraca pozove na zabavu. Oevidno, oni e obojica rado prihvatiti poziv, Nobu zato to je barun bio jedan od investitora u kompaniju Iwamura, iako ja to tada nisam znala, a u doktorovu sluaju... pa, doktor je sebe smatrao pomalo aristokratom, premda je vjerojatno imao tek jednog opskurnog pretka s neto plemike krvi, stoga e se on smatrati obveznim prisustvovati bilo kakvom dogaaju na koji ga poziva barun. Meutim, nije mi bilo jasno zbog ega bi barun pristao pozvati bilo jednog, bilo drugog. Nobu mu se nije sviao; vrlo je malo bilo onih koji Nobua nisu smatrali odbojnim. A to se tie doktora Raka, barun ga uope nije poznavao i mogao je isto tako pozvati nekog prolaznika s ulice. No, Mameha je, u to sam se ve uvjerila, bila vrlo vjeta kad je nekoga trebalo na neto nagovoriti. Pozivi su dogovoreni i ak je uspjela nagovoriti moju nastavnicu plesa da me idue subote oslobodi proba kako bih i ja mogla otii na zabavu. Zabava je trebala poeti rano popodne i zavriti veerom, iako smo Mameha i ja trebale stii kad zabava ve bude u tijeku. Tako je ve bilo oko tri sata popodne kad smo se napokon ukrcale u riku i krenule prema barunovom imanju, koje se nalazilo u podnoju brda u sjeveroistonom dijelu grada. To je bio moj prvi posjet jednom tako luksuznom posjedu i bila sam prilino zapanjena onim to sam vidjela, jer ako zamisli pozornost koja se poklanja podrobnostima pri izradi kimona, dakle, ista je takva pozornost bila primjetna u ureenju i brizi za imanje na kojem je barun ivio. Glavnu je kuu sagradio jo njegov djed, ali je vrtove, koji su me se dojmili poput goleme prostirke od tkanine ukraene raskonim arama, zamislio i odnjegovao njegov otac. Navodno su kua i vrtovi uvijek bili u odreenom neskladu, sve dok barunov stariji brat nije godinu dana prije nego to je poginuo u atentatu, premjestio ribnjak i napravio vrt mahovine, kroz koji je staza od kamenih ploa vodila od paviljona za promatranje mjeseca do jednog krila kue. Crni labudovi klizili su po povrini ribnjaka, tako ponosna dr308

!'.? anja da si se osjeao posramljenim to si samo obino, nezgrapno ljudsko bie. Trebale smo zapoeti s pripremanjem ceremonije aja kojoj e se mukarci prikljuiti kada budu spremni, stoga sam se zaudila kad smo prole kroz glavni ulaz i nismo se uputile prema uobiajenom ajnom paviljonu, nego ravno do obale ribnjaka, gdje smo se ukrcale u jedan brodi. Brodi je bio veliine uske sobe. Najvei je dio bio otvoren i imao je drvene klupe postavljene uz rub, ali se na jednom kraju uzdizao mali, natkriveni paviljon s platformom prekrivenom tatami strunjaama. ak je imao i zidove od papirnatih paravana koji su bili odmaknuti ustranu radi zraka, a u samom je sreditu bio etverouglasti drveni otvor ispunjen pijeskom, koji je sluio kao ognjite na kojem je Mameha zapalila ugljene brikete kako bi zagrijala vodu u elegantnom eljeznom ajniku. Dok je ona bila zabavljena vatrom, ja sam pokuala biti od koristi slaui sve to nam je potrebno za ceremoniju. Ve sam bila prilino nervozna, a onda se Mameha, nakon to je stavila ajnik na vatru, okrenula prema meni i rekla: Ti si pametna djevojka, Savuri. Ne trebam ti govoriti to e biti s tobom ako doktor Rak ili Nobu izgube zanimanje za tebe. Ne smije dopustiti da ijedan od njih pomisli kako ukazuje preveliku pozornost onomu drugomu. Ali, naravno, malo ljubomore nee nita koditi. Sigurna sam da e to znati izvesti. Ja nisam bila toliko sigurna, ali znala sam da u, u svakom sluaju, morati pokuati. Prolo je pola sata dok barun i njegovih deset gostiju nisu izili iz kue i polako se uputili prema brodiu, zastajkujui svako malo kako bi se iz razliitih kutova divili pogledu na brda. Kad su se ukrcali u brodi, barun nas je, odgurujui brod motkom, dovezao nasred ribnjaka. Mameha je pripravila aj, a ja sam dijelila gostima alice s i'-ajem. Nakon toga smo pole u etnju kroz vrtove zajedno s mukarcima i ubrzo smo doli do jedne drvene platforme i/.nad vode, gdje je nekoliko slukinja rasporeivalo jastu309

ke na kojima e mukarci sjediti i stavljalo pladnjeve s bocama toplog sakea. Namjerno sam klekla pokraj doktora Raka i upravo sam pokuavala smisliti to bih mu rekla kad mi se, na moje iznenaenje, on prvi obratio. Je li ona posjekotina na bedru lijepo zarasla? upitao me. Mora znati da je sad ve bio oujak, a ja sam po-sjekla nogu jo u studenom. U meuvremenu sam doktora Raka vidjela vie puta nego to mogu nabrojiti, prema tome, doista ne znam zato je toliko ekao da me to upita i zato mi je to pitanje postavio upravo tada, pred toliko ljudi. Na sreu, mislim da ga nitko nije uo, zato sam spustila glas dok sam mu odgovarala. Hvala lijepa, doktore. Uz vau pomo, potpuno je zarasla. Nadam se da nije ostao veliki oiljak, rekao je. O ne, samo siuna neravnina, zbilja. Mogla sam tu prekinuti razgovor o tome i moda mu natoiti ake ili promijeniti temu, ali sam sluajno primijetila kako prstom jedne ruke gladi palac druge. Znala sam da je doktor ovjek koji nita ne radi bez razloga. Ako, dakle, gladi palac na taj nain i pritom misli na moju nogu... no da, odluila sam kako bi bilo glupo promijeniti temu. Nije to nekakav pravi oiljak, nastavila sam. Katkad, dok se kupam, prijeem preko njega prstima i... zapravo, to je kao nekakva malena uzvisina. Otprilike ovakva. Prela sam kaiprstom preko zgloba na prstu druge ruke i potom sam pruila doktoru prst da i on to uini. Podigao je ruku, ali je onda oklijevajui zastao. Nakratko me je pogledao u oi. Zatim je povukao ruku i pogladio zglob vlastitog prsta. Takva je posjekotina trebala zacijeliti bez ikakvog traga, rekao je. Pa, moda nije toliko velika kao to sam rekla. Na-pokon, moja je noga, vidite, jako... ovaj, osjetljiva. Dovolj-no je da mi na nogu padne kapljica kie, sva se stresem!

Neu se praviti kao da je ita od toga imalo nekakvog smisla. Oiljak nee izgledati vei samo zato jer je noga osjetljiva i uostalom, kad sam to zadnji put osjetila kapljice kie na goloj nozi? Ali sad kad sam shvaala stvarni razlog doktorova zanimanja za mene, pretpostavljam da sam, napola s gaenjem, a napola oarana, pokuavala pogoditi to mu je na umu. Bilo kako bilo, doktor je proistio grlo i nagnuo se prema meni: A... jesi li vjebala? Vjebala? Posjekla si se kad si izgubila ravnoteu dok si... no da, zna to mislim. Svakako ne eli da se to opet dogodi. Prema tome, pretpostavljam da si vjebala. Samo, kako se vjebaju takve stvari? Nakon to je to rekao, zavalio se unazad i sklopio oi. Bilo mi je jasno da od mene oekuje dui odgovor, a ne samo rije ili dvije. Pa, moda ete misliti da sam aava, ali svake veeri..., zapoela sam, a onda sam morala neto smisliti. Stanka se oduljila, ali doktor ni na trenutak nije otvorio oi. Sliio mi je na ptia u gnijezdu koji eka majin kljun. Svake veeri, nastavila sam, prije nego to uem u kupku, vjebam odravanje ravnotee u razliitim pozicijama. Katkad drhtim od struje hladnog zraka na goloj koi, ali tako provedem pet ili moda deset minuta. Doktor proisti grlo, to sam ja shvatila kao dobar znak. Prvo odravam ravnoteu na jednoj, a onda na drugoj nozi. Ali nezgoda je u tome... Do tog je trenutka barun, koji nam je sjedio suelice, razgovarao s drugim gostima, ali sad je zavrio s time to je govorio i nastala je tiina. Moje su sljedee rijei odzvonile tako jasno kao da sam ih izgovorila s govornice. ... kad na sebi nemam ni krpice... Hitro sam pokrila usta rukama, ali prije nego to sam mogla smisliti to da uinim, barun je uskliknuo. Nebesa! rekao je. Ne znam o emu vas dvoje razgovarate, ali
311

310

sasvim sigurno zvui mnogo zanimljivije od ovog o emu mi priamo! Svi su se mukarci na to nasmijali. Nakon toga je doktor bio toliko ljubazan i objasnio im je umjesto mene o emu se radi. Sayuri-san je prole godine dola k meni s ranom na nozi, rekao je. Ranila se kad je pala. Zato sam joj preporuio neka vjeba odravanje ravnotee. Doista je marljivo vjebala, dodala je Mameha. Ova je odjea mnogo nezgrapnija nego to izgleda. Neka je onda skine! uzviknuo je jedan od mukaraca, iako se, dakako, samo alio i svi su se nasmijali. Slaem se! rekao je barun. Ionako mi nikad nije bilo jasno zato se ene uope gnjave s kimonom. Nita nije ljepe od ene koja na sebi nema nikakvu odjeu. To nije istina kad se radi o kimonu koji je kreirao moj dobri prijatelj Arashino, ree Nobu. ak ni njegova kimona nisu tako lijepa kao ono to skrivaju, ree barun i pokua odloiti alicu sa sakeom na platformu, ali je pritom dosta toga prolio. Nije ba bio pijan, premda je oigledno zavirio u alicu dublje nego to sam ja to od njega oekivala. Nemojte me pogrjeno shvatiti, nastavio je. Ja mislim da je ono to Arashino radi prekrasno. Da tako ne mislim, on ne bi sad sjedio ovdje do mene, je li tako? Ali ako me pitate to mi je drae gledati, neki kimono ili golu enu... no, da! Nitko to ne pita, ree Nobu. Ja bih osobno volio uti na emu Arashino u zadnje vrijeme radi. Meutim, Arashino nije imao prilike odgovoriti, jer se barun, koji je upravo srkao ake, gotovo zagrcnuo od urbe da ga prekine. Mmm... samo malo, rekao je. Zar nije tono da svaki mukarac na svijetu voli gledati golu enu? Odnosno, eli li ti, Nobu, rei kako te ne zanima golo ensko tijelo? Ja to nisam rekao, odgovori Nobu. Rekao sam da mislim kako je vrijeme posluati na kojim je stvarima Arashino u zadnje vrijeme radio.
312

O da, to i mene zanima, naravno, ree barun. Ali, zna, mene zbilja fascinira to to smo mi mukarci, ma koliko bili naizgled razliiti, ispod koe svi potpuno isti. Ne moe se pretvarati, Nobu-san, da si ti iznad toga. Mi znamo da to nije istina, zar ne? Trenutano ovdje nema ni jednog mukarca koji ne bi platio prilino mnogo novaca samo da moe gledati Sayuri kako se kupa. Ha? Priznajem, to je neto o emu ja matam. Ali daj, molim te! Nemoj se praviti da u tome nisi isti kao ja. Sayuri je tek pripravnica, umijeala se Mameha. Moda bismo je, siroticu, trebali potedjeti ovakvog razgovora. Ni govora! usprotivio se barun. Sto prije vidi svijet onakvim kakav stvarno jest, to bolje za nju. Mnogi se mukarci prenavljaju kako ne ganjaju enske zbog toga da bi im zali pod suknje, ali sluaj me, Sayuri, postoji samo jedna vrsta mukaraca! I kad smo ve kod te teme, evo jo neto to treba imati na umu: svaki je od ovih mukaraca koji ovdje sjede danas u nekom trenutku pomislio koliko bi uivao u tome da te vidi golu. to ti misli o tome? Ja sam sjedila s rukama u krilu, zurila u drveni pod platforme i pokuavala izgledati edno. Morala sam nekako uzvratiti na ovo to je barun rekao, poglavito zato to su svi zamuknuli, ali prije nego to sam uspjela smisliti to u rei, Nobu mi je ljubazno priskoio upomo. Odloio je alicu sa sakeom i ustao. Ispriavam se, barune, ali ne znam doi do zahoda, rekao je. Naravno, time je, prema ustaljenom obiaju, pozvao mene da ga otpratim. Ni ja nisam znala put do zahoda, ali sam jedva doekala priliku da se udaljim. Kad sam ustala, jedna se slukinja ponudila da mi pokae put i povela me oko ribnjaka | dok je Nobu iao za nama. Kad smo uli u kuu, uputila me da odem do kraja inog dugakog hodnika oploenog svijetlim drvetom, s prozorima na jednoj strani. Na drugoj strani, obasjani suncem, stajali su stakleni ormarii u kojima su bili iz313

loeni razni vrijedni predmeti. Htjela sam povesti Nobua do kraja hodnika, ali je on zastao kod jednog ormaria u kojem je bila izloena zbirka starih maeva. Nobu se pravio da gleda izloke, ali je uglavnom bubnjao prstima po staklu i povremeno bi silovito puhnuo kroz nos, jer je jo uvijek bio vrlo ljut. Ja sam, takoer, bila uznemirena onim to se dogodilo. Ali sam mu ujedno bila zahvalna to me je izbavio iz neugodne situacije i nisam znala kako bih mu to rekla. Kod sljedeeg ormaria, u kojem su bile izloene male netsuke izrezbarene figurice od slonovae, upitala sam ga sviaju li mu se antikviteti. Misli, takvi kao to je barun? Ni najmanje. Barun nije bio osobito star. Zapravo, bio je puno mlai od Nobua. Ali znala sam to misli: mislio je kako je barun zaostatak iz feudalnog doba. Ispriavam se, rekla sam, ja sam mislila na antikvitete koji su ovdje izloeni. Kad gledam one maeve tamo, mislim na baruna. Kad gledam ove netsuke ovdje, onda opet mislim na njega. On podupire nau kompaniju i ja mu mnogo dugujem. Ali ne volim tratiti vrijeme mislei na njega kad to nije nuno potrebno. Jesam li odgovorio na tvoje pitanje? Naklonila sam mu se kao odgovor na to, a on se potom hitrim korakom zaputio niz hodnik, tako da sam jedva uspjela stii prva do zahoda kako bih mu otvorila vrata. Kasnije, kad smo se vratili do obale ribnjaka, sa zadovoljstvom sam zapazila da se drutvo poelo razilaziti. Samo e nekoliko mukaraca ostati na veeri. Ispratila sam, zajedno s Mamehom, ostale goste do glavnog ulaza gdje su ih ekali njihovi vozai. Kad smo naklonom pozdravile posljednjeg od onih koji su odlazili, okrenule smo se i ugledale jednog od barunovih slugu kako eka da bi nas odveo u kuu.

Iduih smo sat vremena Mameha i ja provele u sluinskim odajama, gdje su nam posluili divnu veeru, izme314

u ostalog i tai no usugiri - poput papira tanke krike morske ribe deverike, lepezasto poslagane na keramiki tanjur u obliku lista, uz koje se slui umak ponzu. Ja bih svakako uivala u tim finim jelima da Mameha nije bila tako neraspoloena. Pojela je tek nekoliko zalogaja ribe i potom je samo sjedila, zurei kroz prozor u sumrak. Neto u izrazu njezina lica navelo me je na pomisao kako bi ona najradije otila natrag do ribnjaka i tamo bi, moda, sjedila i grizla usnice, zurei srdito u sve tamnije nebo. Pridruili smo se barunu i preostalim gostima u sobi koju je barun zvao mala soba za bankete kad su oni ve bili na pola veere. Zapravo bi u tu malu sobu za bankete lako stalo dvadesetak ili ak dvadeset i pet gostiju, a kako je veina gostiju otila, ostali su samo gospodin Arashino, Nobu i doktor Rak. Kad smo ule, njih etvorica jeli su u potpunoj tiini. Barun je bio toliko pijan da mi se inilo kao da mu oi u dupljama pljuskaju naokolo. Upravo kad je Mameha pokuavala zapoeti razgovor, doktor Rak dva puta prevue ubrusom preko brade i ispria se, ustajui da ode na zahod. Otpratila sam ga do istog hodnika kroz koji smo Nobu i ja ranije proli. Sad, kad se vani smrailo, jedva sam nazirala predmete u staklenim ormariima jer su se svjetla u stropu odbijala o staklo. Meutim, doktor je zastao kod ormaria s maevima i pomicao je glavu amo-tamo dok nije pronaao kut iz kojeg ih je mogao vidjeti. Ti se svakako izvrsno snalazi u barunovoj kui, rekao je. Oh, ne, gospodine, osjeam se prilino izgubljenom u ovako velikoj palai. Znala sam vas dovesti ovamo samo zato jer sam kroz ovaj hodnik prola ranije s Nobu-sanom. Siguran sam da je on samo projurio kroz njega, ree doktor. Takav ovjek kao to je Nobu nije dovoljno senzibilan da bi mogao cijeniti predmete izloene u ovim ormariima. Nisam znala to bih na to rekla, a doktor me znaajno pogleda i nastavi:
315

Ti jo ne poznaje svijet, ali s vremenom e nauiti kako se mora uvati ljudi koji su toliko arogantni da prihvate poziv takvog ovjeka kao to je barun i zatim razgovaraju s njim na onako nepristojan nain kao to je to Nobu uinio danas popodne. Ja sam mu na to odgovorila naklonom i kad je postalo jasno kako doktor ne kani nita vie rei, povela sam ga niz hodnik prema zahodu. Kad smo se vratili u malu sobu za bankete, nali smo mukarce zauzete razgovorom, zahvaljujui nenametljivoj vjetini Matnehe koja se sad povukla u pozadinu i toila im ake. Ona mi je esto govorila kako se uloga geje katkad svodi na to da samo promijea juhu. Ako si ikad primijetio kako se miso zaini slegnu poput oblaka na dno zdjelice, ali se brzo podignu nakon samo nekoliko krunih pokreta tapiima, shvatit e o emu je govorila. Ubrzo je razgovor skrenuo na temu kimona i potom smo svi krenuli niz stube do barunova podzemnog muzeja. Uza zidove su stajali golemi ugraeni ormari u kojima je visjela barunova zbirka kimona. Barun je sjeo na stolac u sredini sobe, s laktovima na koljenima, jo uvijek mutnih oiju, i nije rekao ni rijei dok nam je Mameha pokazivala zbirku. Svi smo se sloili kako je najvelianstveniji kimono u zbirci onaj zamiljen da oponaa krajobraz grada Kobea, koji lei na strmoj padini brda to se sputa u more. Krajolik je zapoinjao na ramenima s oblacima i modrim nebom; koljena su predstavljala obronke, a ispod njih suknja se produavala u dugaku povlaku prikazujui plavozelenu povrinu mora, proaranu prekrasnim zlaanim valovima i siunim brodicama. Mameha, oglasio se barun, mislim da bi trebala obui taj kimono za moju zabavu gledanja procvalih treanja idueg tjedna u Hakoneu. To bi bio pravi dogaaj, ne misli? Ja bih to jako voljela, odgovori Mameha. Ali kao to sam ve neki dan napomenula, neu moi ove godine prisustvovati zabavi.
316

Vidjela sam da je to ozlovoljilo baruna, jer su mu se obrve spustile kao kad se zatvore prozori. Kako to misli? Tko te je to angairao da mu ne moe otkazati? Nita mi ne bi bilo drae nego doi na vau zabavu, barune. Ali na alost, samo ove godine, to nee biti mogue. Imam zakazan posjet lijeniku koji se poklapa sa zabavom. Posjet lijeniku? to to, zaboga, znai? Doktori uvijek mogu promijeniti termin. Sutra to promijeni i budi na mojoj zabavi kao svake godine. Ispriavam se, odgovori Mameha, ali ja sam, uz barunov pristanak, dogovorila taj posjet jo prije nekoliko tjedana i ne mogu sad mijenjati termin. Ne sjeam se da sam ti dao bilo kakav pristanak! Uostalom, ne radi se o tome da ti je potreban pobaaj ili tako neto... Nastao je dugi muk, ispunjen nelagodom. Mameha je samo namjetala rukave svog kimona, dok smo mi ostali bili tako tihi da se jedino ulo hripavo disanje gospodina Arashina. Primijetila sam kako se Nobu, koji se dotad drao po strani, okrenuo da vidi barunovu reakciju. No, dobro, napokon ree barun. Valjda sam zaboravio, sad kad si to spomenula... Svakako ne moemo dopustiti da nam naokolo tre mali baruni, je li tako? Ali zbilja, Mameha, ne vidim zato me nisi mogla podsjetiti na to negdje nasamo... Ispriavam se, barune. Uostalom, ako ne moe doi u Hakone, to se moe! A to je s vama ostalima? To e biti prekrasna zabava, na mom posjedu u Hakoneu, idueg tjedna. Morate svi doi! Svake godine prireujem tu zabavu kad su trenje u punom cvatu. Doktor i Arashino nisu mogli prihvatiti poziv zbog drugih obveza. Nobu nita nije rekao, ali kad je barun i dalje ustrajao, odgovorio mu je: Barune, ne mislite valjda ozbiljno da bih preao itav put do Hakonea kako bih gledao u procvale trenje.
317

Ah, trenje su samo izlika za zabavu, odvrati barun. Uostalom, nije vano. S nama e biti va predsjednik. On dolazi svake godine. Nije me iznenadilo to sam se zbunila kad je spomenuo predsjednika, jer sam cijelo to popodne povremeno mislila na njega. Osjetila sam se na trenutak kao da je barun otkrio moju tajnu. Nije mi drago to nitko od vas nee doi, nastavi barun. Tako smo se lijepo zabavljali dok Mameha nije poela govoriti o stvarima koje nije smjela spominjati u javnosti. No dobro, Mameha, bit e propisno kanjena. Nisi vie pozvana na moju zabavu ove godine. tovie, hou da mi u zamjenu poalje Savuri. Mislila sam da se barun ali, ali priznajem, odmah sam pomislila kako bi bilo divno etati s predsjednikom kroz vrtove prekrasnog imanja i znati kako u blizini nema ni Nobua, ni doktora Raka, pa ak ni Mamehe. To je odlina ideja, barune, rekla je Mameha, ali na alost, Savuri je zauzeta probama. Gluposti, ree barun. Oekujem da je vidim na zabavi. Zato mi se mora suprotstaviti svaki put kad neto traim od tebe? Nije izgledao uistinu srdit, a na alost, zato to je bio toliko pijan, prilino je slinio. Pokuao je slinu obrisati nadlanicom, ali ju je samo razmazao po dugoj crnoj bradi. Zar ne moe prihvatiti barem neto to te molim? nastavio je. Hou da Savuri doe u Hakone. Mogla bi lijepo odgovoriti: 'Da, barune,' pa da zavrimo s time. Da, barune. Odlino, ree barun. Ponovo se zavalio u svom stolcu i izvukao iz depa rupi da obrie bradu. Bilo mi je ao Mamehe. Ali bilo bi premalo rei da sam bila uzbuena zbog toga to u prisustvovati barunovoj zabavi. Svaki put kad bih na to pomislila dok smo se u riki vozile natrag u Gion, osjetila bih kako mi ui gore. Uasno me je bilo strah da e Mameha to primijetiti, ali ona je samo zurila van i nije progovorila ni rijei sve dok
318

ve gotovo nismo stigle pred kuu, a onda se okrenula prema meni i rekla: Savuri, u Hakoneu mora biti jako oprezna. Da, gospoo, bit u oprezna, odgovorila sam. Stalno mora imati na umu kako je pripravnica kojoj neposredno predstoji mizuage, poput jela na stolu. Ni jedan ga mukarac nee htjeti uzeti ako nauje da ga je neki drugi mukarac moda ve zagrizao prije njega. Nisam je imala hrabrosti pogledati nakon to je to rekla. Bilo mi je jasno kako pritom misli na baruna.

319

i Dvadeset drugo poglavlje

Ja u to vrije me uope nisam znala gdje je Hako ne, iako sam uskor o saznal a da je u iston om Japan u, prili no udaljen od Kvota . Ali me je itav taj tjedan pratio vrlo ugodan osjea j vano sti, svaki

put kad bih se sjetila kako me > jedan tako ugledan ovjek kao to je barun pozvao da doputujem iz Kvota na njegovu zabavu. U stvari, jedva sam uspijevala prikriti uzbuenje kad sam napokon sjela na svoje mjesto u lijepom vagonu drugog razreda, dok je gospodin Ichoda, Mamehin garderobijer, sjeo na mjesto do prolaza, kako se nitko ne bi usudio pokuati razgovarati sa mnom. Ja sam se pretvarala kao da ubijam vrijeme itajui nekakav urnal, ali sam zapravo samo okretala stranice, jer sam itavo vrijeme kutkom oka gledala kako ljudi, prolazei mimo nas, usporavaju korak kako bi me promotrili. Otkrila sam kako uivam u pozornosti koju sam izazivala, ali kad smo malo iza podneva stigli u Shizuoku i dok smo stajali na peronu, ekajui vlak za Hakone, odjednom sam osjetila kako se u meni podie val nelagode. itav sam dan spreavala da mi to dopre do svijesti, ali sad mi se u glavi jasno ukazala vlastita slika kako tijekom jednog drugog putovanja vlakom stojim na jednom drugom peronu, tada s gospodinom Bekkuom, onog dana kad su me, zajedno sa sestrom, odveli od kue. Sram me je priznati koliko sam se tijekom proteklih godina trudila odagnati iz glave svaku misao na Satsu, oca, majku i nau pijanu kuicu na klisuri iznad mora. Bila sam poput djeteta koje skriva glavu u vreu. Dan za danom, jedino to
320

sam oko sebe vidjela bio je Gion, tako da sam s vremenom poela misliti kako je Gion sve i kako nita drugo na svijetu nije vano osim Giona. Ali sad, kad sam se nala izvan Kvota, vidjela sam kako ivot veine ljudi nema nikakve veze s Gionom i nisam mogla prestati misliti o onom drugom ivotu kojim sam neko ivjela. Tuga je vrlo neobian osjeaj, tako smo bespomoni kad se s njome suoimo. To je neto poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji. Soba se hladi, a mi moemo samo bespomono drhtati. Meutim, prozor se svaki put otvori malo manje, pa jo manje i jednog se dana pitamo gdje je nestao. U kasno prijepodne sljedeeg dana, u malo svratiste s pogledom na planinu Fuji, u kojem sam odsjela, doao je barunov voza i odvezao me jednim od barunovih automobila do ljetnikovca na jezeru, okruenog prekrasnim umama. Kad se automobil zaustavio na krunom prilazu i kad sam izala iz njega u sjajnom kostimu geje pripravnice iz Kvota, mnogi su se od barunovih gostiju okrenuli i zurili u mene. Meu njima sam zapazila i prilian broj ena, neke u kimonima, a neke u haljinama zapadnjakog stila. Kasnije sam saznala da su to uglavnom bile geje iz Tokvja, od Tokvja smo, naime, bili udaljeni samo nekoliko sati vonje vlakom. A onda se pojavio i sam barun, pribliavajui se dugakim koracima stazom to je izlazila iz ume, u drutvu nekolicine drugih mukaraca. No, dakle, to je ono to smo svi ekali! rekao je. Ovo je ljupko bie Savuri iz Giona, a jednog e je dana vjerojatno zvati 'velika Savuri iz Giona'. Takve oi kao njene nikad vie neete vidjeti, uvjeravam vas. A priekajte samo dok vidite kako se kree... Pozvao sam te ovamo, Savuri, kako bi te svi ovi mukarci imali prilike gledati, pred tobom je, dakle, vaan posao. Mora svud naokolo lunjati, unutar kue, dolje uz jezero, kroz umu, posvuda! Hajde sad, kreni i poni raditi! Poela sam lutati naokolo po imanju, ba kao to je barun traio od mene, mimo trenjevih stabala otealih od cvjetova, klanjajui se tu i tamo gostima i nastojei da ne bude previe uoljivo kako se stalno ogledavam za pred321

sjednikom. Nisam daleko stigla, jer bi me nakon svakih nekoliko koraka zaustavio ovaj ili onaj mukarac, uzvikujui: Nebesa! Geja pripravnica iz Kvota! I zatim bi izvukao fotografski aparat i traio od nekog u blizini da nas slika ili bi me pak odveo do malog paviljona za promatranje mjeseca na jezeru ili do nekog drugog mjesta kako bi me pokazao prijateljima - ba kao da im pokazuje nekakvo pretpovijesno stvorenje koje je uhvatio u mreu. Mameha me je upozorila da e svi biti oarani mojim izgledom, jer doista, ne postoji nita to bi se moglo mjeriti s pojavom geje pripravnice iz Giona. Istina je da u boljim etvrtima geji u Tokvju, kao to su, na primjer, Shimbashi i Akasaka, djevojka mora ovladati tradicionalnim vjetinama ako eli postii status pripravnice. Meutim, mnoge su od tokvjskih geji u to vrijeme bile vrlo modernih shvaanja, to se vidjelo i po tome kako su se barunovim imanjem etale u zapadnjakoj odjei. inilo se kao da barunova zabava traje i traje. Sredinom popodneva ve sam bila praktiki izgubila svaku nadu da u nai predsjednika. Otila sam u kuu potraiti neko mjesto gdje bih se mogla odmoriti, ali im sam stupila u ulazno predvorje, protrnula sam. Preda mnom je bio on, upravo je izlazio iz jedne tatami sobe, razgovarajui s nekim drugim mukarcem. Pozdravili su se, a onda se predsjednik okrenuo prema meni. Sayuri! rekao je. Kako te je barun samo uspio domamiti ak ovamo? Nisam znao da ti poznaje baruna. Znala sam da moram maknuti pogled s njega, ali to je bilo tako teko, kao da izvlaim avle iz zida. Kad sam napokon uspjela, naklonila sam se i rekla: Mameha-san me je poslala da je zamijenim. Tako mi je drago to imam ast vidjeti predsjednika. Da, i meni je drago to tebe vidim; rei e mi to misli o neemu. Doi, pogledaj to sam barunu donio na dar. U napasti sam da odem s time kui i da ga ostavim bez poklona. Pola sam za njim u tatami sobu, osjeajui se poput papirnatog zmaja na uzici. Nalazila sam se tu, u Hako322

neu, tako daleko od svega to sam poznavala, nasamo s mukarcem na kojega sam mislila vie nego na bilo koga drugoga i ve me je sama ta injenica ostavljala bez daha. Dok je iao ispred mene, morala sam se diviti kako se leerno kree u svom zapadnjakom odijelu. Mogla sam ispod tkanine hlaa uoiti oblinu miia potkoljenice, pa ak i udubinu u dnu lea poput usjekline na mjestu gdje se razdvaja korijenje stabla. Uzeo je neto sa stola i ispruio ruku prema meni da to pogledam. U prvi mah pomislila sam da je to nekakav ukraeni komad zlata, ali kako se pokazalo, bila je to, zapravo, jedna antikna kutija za kozmetiku to ju je predsjednik kupio za baruna. Kutija je, objasnio mi je predsjednik, bila djelo umjetnika Ara-te Gonrokua iz edo razdoblja. Oblikom je podsjeala na jastuk i bila je lakirana zlatnim lakom, te oslikana mekim crnim siluetama dralova u letu i zeeva u skoku. Kad mi ju je stavio u ruke, tako me je zabljesnula ljepotom da mi se presjekao dah. Misli da e se kutija svidjeti barunu? upitao me je. Naiao sam na nju prolog tjedna i odmah sam pomislio na baruna, ali... Predsjednie, kako uope moete pomisliti da bi mu se mogla ne svidjeti? Oh, taj ovjek ima tolike vrijedne zbirke. Vjerojatno e mu se ovo uiniti treerazrednim. Uvjeravala sam predsjednika kako nitko ne bi mogao tako misliti o ovoj kutiji i kad sam mu je vratila, on ju je ponovo zamotao u komad svile i kimnuo glavom prema vratima, pokazujui mi neka poem za njim. U ulazu sam mu pomogla navui cipele. Dok sam mu vrstima prstiju usmjeravala stopalo, uhvatila sam se kako zamiljam da .smo zajedno proveli popodne i da je jo pred nama duga veer. Ta me je pomisao toliko zanijela da uope ne znam koliko je vremena prolo dok se nisam ponovo osvijestila. Predsjednik nije pokazivao nikakve znakove nestrpljivosti, ali meni je bilo strano neugodno i tako sam se spetljala kad sam pokuala brzo navui svoje okobo natikae da mi je na kraju trebalo dvostruko vie vremena nego obino.

323

Poveo me je niz stazu do jezera, gdje smo nali baruna kako sjedi na prostirci ispod trenjeva stabla s tri tokvjske geje. Svi su ustali na noge, premda je barun imao malo potekoa. Lice mu se osulo crvenim mrljama od pia tako da je izgledao kao da ga je netko tapom udarao po licu. Predsjednie! uzviknuo je barun. Tako mije drago to ste doli na moju zabavu, uvijek me veseli kad me posjetite, jeste li to znali? Ta vaa korporacija upravo nezaustavljivo raste, zar ne? Je li vam Savuri rekla da je Nobu doao na moju zabavu u Kvotu prolog tjedna? uo sam sve o toj zabavi od Nobua, koji se, uvjeren sam, drao kao i uvijek. Doista, ree barun. Pravi mali udak, zar ne? Ne znam to je barun time mislio, jer je on bio manji od Nobua. inilo se da se predsjedniku nije svidjela ta primjedba, jer su mu se oi stisnule gotovo do proreza. Hou rei, nastavio je barun, ali ga je predsjednik prekinuo. Doao sam se zahvaliti i oprostiti, ali prije toga, imam neto za vas. I na to mu je predao kutiju. Barun je bio previe pijan da bi bio sposoban odmotati svilu i pruio je kutiju jednoj od geja koja je to uinila mjesto njega. Kakva prekrasna stvarica! ree barun. Svi tako mislite, zar ne? ak bi se moglo rei da je ljepa od tog prelijepog stvorenja koje stoji uz vas, predsjednie. Poznajete li Savuri? Ako ne, dopustite mi da vas upoznam. Oh, mi se dobro poznajemo, Savuri i ja, odgovori mu predsjednik. Koliko dobro, predsjednie? Dovoljno da bih vam morao zavidjeti? Barun se nasmijao vlastitoj ali, ali mu se nitko nije u tome pridruio. Uostalom, ovaj me je velikoduni dar sjetio kako i ja imam neto za tebe, Savuri. Ali ne mogu ti to dati dok ove druge geje ne odu, jer e me onda traiti da to dam i njima. Zato e morati ostati sve dok svi ostali ne odu kui. Barun je odve ljubazan, rekla sam. Ali ja zbilja ne elim dosaivati.
324

Vidim da te je Mameha ve nauila sve odbijati. Samo me saekaj u ulaznom predvorju nakon to gosti odu. Vi je nagovorite umjesto mene, predsjednie, dok vas bude pratila do automobila. Da barun nije bio toliko pijan, sigurna sam da bi se sjetio kako treba sam ispratiti predsjednika. Ali pozdravili su se i ja sam pola za predsjednikom natrag prema kui. Kad mu je voza otvorio vrata automobila, naklonila sam se i zahvalila mu na njegovoj ljubaznosti. Spremao se ui u kola, a onda se zaustavio. Savuri, zapoeo je, a onda kao da nije bio siguran kako bi nastavio. to ti je Mameha rekla o barunu? Ne ba mnogo, gospodine. Ili barem... nisam sigurna na to predsjednik misli. Je li Mameha dobra starija sestra? Govori li ti ono to treba znati? O da, predsjednie. Mameha mi je pomogla vie nego to to mogu rei. No, da, rekao je, ja bih, na tvom mjestu, bio na oprezu kad bi mi takav ovjek kao to je barun odluio neto dati. Nisam se mogla sjetiti to bih mu na to odgovorila, pa sam samo rekla neto kao: barun je ljubazan to me se uope sjetio. Aha, jako ljubazan, sigurno. Ti se samo uvaj, rekao je i na trenutak se pozorno zagledao u mene, a onda je uao u kola. Sljedeih sat vremena provela sam eui i obilazei ono malo preostalih gostiju, prisjeajui se uvijek iznova svega to mi je predsjednik rekao. Umjesto da se brinem zbog njegova upozorenja, bila sam zanesena injenicom da je tako dugo sa mnom razgovarao. U stvari, uope nisam razmiljala o sastanku s barunom, sve dok se napokon nisam nala potpuno sama u ulaznom predvorju dok se vani sputao sumrak. Uzela sam si slobodu da odem u jednu od susjednih tatami soba, gdje sam kleknula i ekala, gledajui u vrt kroz veliki stakleni prozor.
325

Prolo je deset ili petnaest minuta, a onda je barun ustrim korakom uao u ulazno predvorje. Zabrinula sam se im sam ga vidjela, jer na sebi nije imao nita osim pamunog kunog ogrtaa. U jednoj je ruci drao runik i njime je trljao one dugake crne dlake na svom licu koje su trebale predstavljati bradu. Oigledno je upravo iziao iz kupke. Ustala sam i naklonila mu se. Sayuri, zamisli kakva sam ja budala! rekao mi je. Previe sam popio. To je svakako bilo istina. Zaboravio sam da me ti eka! Nadam se da e mi oprostiti kad vidi to sam spremio za tebe. Krenuo je niz hodnik prema unutranjosti kue, oekujui da u ga ja slijediti. Ali ja se nisam makla s mjesta, mislei na Mamehine rijei kako je geja pripravnica neposredno pred mizuage poput jela serviranog na stolu. Barun se zaustavi. Doi! rekao je. Oh, barune. Ne smijem, zbilja. Dopustite mi da vas ovdje ekam. Imam neto to bih ti elio dati. Doi sa mnom u moje odaje i tamo lijepo sjedni, nemoj se ponaati kao glupa djevojica. Ali, barune, rekla sam, ne mogu se ponaati drugaije nego kao glupa djevojica kad to jesam! Sutra e opet biti pod Mamehinim nadzorom, u redu? Ali ovdje te nitko ne nadzire. Da sam imala barem mrvicu zdravog razuma, u tom bih se trenutku zahvalila barunu to me je pozvao na svoju prekrasnu zabavu i rekla bih mu kako mi je jako ao to zbog mene mora svog vozaa i kola slati do svratita. Ali itava je situacija nekako sliila na san... pretpostavljam da sam bila u oku. Jedino ega sam bila potpuno svjesna bio je uasan strah. Doi, pravit e mi drutvo dok se oblaim, rekao je. Jesi li popila puno sakea danas popodne? Jedan dugi trenutak nita nisam rekla. Osjeala sam kako mi je lice potpuno bez izraza, kako mi jednostavno visi s glave.
326

Ne, gospodine, uspjela sam na kraju propentati. Tako sam i mislio. Ja u ti dati da pije koliko god bude htjela. Doi. Barune, rekla sam, molim vas, sigurna sam da me oekuju u svratitu. Da? Tko te oekuje? Nisam mu na to odgovorila. Pitao sam, tko te oekuje? Ne shvaam zato se tako ponaa. Hou ti neto pokloniti. Bi li radije da odem i donesem to ovamo? Zbilja se ispriavam, rekla sam. Barun je samo zurio u mene. ekaj ovdje, na posljetku je rekao i otiao u stranji dio kue. Ubrzo se ponovo pojavio s nekakvim plosnatim zamotuljkom u lanenom papiru. Ve sam iz daljine vidjela da je to kimono. No, evo, rekao mi je, kad ve ustraje na tome da se ponaa kao glupa djevojica, otiao sam i donio sam ti dar. Jesi li sad zadovoljna? Jo jednom sam se ispriala. Vidio sam koliko si se neki dan divila ovoj haljini. elim ti je pokloniti, rekao je. Barun spusti zamotak na stol i razvee uzice. Mislila sam da e unutra biti onaj kimono s panoramom Kobea i, da budem iskrena, to me je u isti mah veselilo i zabrinjavalo, jer nisam imala pojma to u s tako dragocjenom haljinom, ni kako u Mamehi objasniti da mi ju je barun poklonio. Meutim, kad je barun otvorio zamotak, vidjela sam umjesto tog kimona nekakvu prekrasnu tamnu tkaninu s lakiranim nitima i srebrnim vezom. On je izvadio kimono i podigao ga, drei ga za ramena. Tom je kimonu bilo mjesto u muzeju, napravljen je u ezdesetim godinama prolog stoljea, kako mi je rekao barun, za neakinju posljednjeg shoguna, Tokugawu Yoshinobua. Na njemu su srebrne ptice letjele preko nonog neba iznad tajanstvenog krajolika s tamnim drveem i stijenama to su se uzdizale s donjeg ruba haljine.
327

Mora sada doi sa mnom i probati ga, rekao mi je barun. Hajde, nemoj biti glupa djevojica! Ja imam velikog iskustva u vezivanju obija. Presvui e se opet u svoj kimono i nitko nita nee primijetiti. Ja bih bila rado dala ovaj kimono koji mi je barun nudio za nekakav izlaz iz ove situacije. Ali barun je bio ovjek kojemu se ak ni Mameha nije usuivala odbiti poslunost. Ako ona nije imala naina usprotiviti se njegovim eljama, kako sam to mogla ja? Osjeala sam da gubi strpljenje, a samo nebo zna da je barun doista bio ljubazan prema meni otkako sam postala pripravnicom: doputao bi da ga posluujem za vrijeme ruka i dozvolio je Mamehi da me povede na onu zabavu na njegovom imanju u Kvotu. I sad mi je opet ukazao ljubaznost, nudei mi ovaj zapanjujue lijepi kimono. Pretpostavljam da sam na kraju zakljuila kako nemam drugog izbora nego da ga posluam i snosim posljedice, kakve god one bile. Zagledala sam se u pod od srama i s istim onim osjeajem nestvarnosti koji me je pratio itavog tog dana, pustila sam da me uhvati za ruku i povede kroz hodnike do svoga stana. Neki je sluga u jednom trenutku iziao u hodnik, ali se odmah naklonio i povukao, im nas je ugledao. Barun itavo vrijeme nije progovorio ni rijei i utke me je uveo u jednu prostranu tatami sobu, u kojoj je itav jedan zid bio obloen zrcalima. To je, oevidno, bila njegova garderoba. Uza suprotni zid stajali su ormari sa zatvorenim vratima. Meni su se ruke tresle od straha, no ako je to barun i primijetio, nije nita rekao. Postavio me je pred zrcala i podigao mi ruku do svojih usana. Mislila sam da e mi poljubiti ruku, ali on ju je samo prislonio uz dlakavo lice i uinio neto vrlo udno: odmaknuo mi je rukav iznad runog zgloba i ponjuio mi kou. Njegova me je brada pokakljala po podlaktici, ali nekako to nisam uistinu osjeala. inilo mi se da uope nita ne osjeam, kao da sam zakopana ispod slojeva straha, zbunjenosti i uasa... A onda me je barun trgnuo iz oka time to mi je stupio iza lea i posegnuo rukama oko mojih grudi kako bi mi ra328

zvezao obijime. To je uzica koja pridrava teki obi da ne spuzne nanie. Na trenutak me obuzela panika, jer sad sam znala da me barun namjerava razodjenuti. Pokuala sam neto rei, ali su mi se usta tako nezgrapno micala da ih nisam mogla kontrolirati, a barun je, osim toga, zaitao, uutkavajui me kao malo dijete. Pokuala sam ga zaustaviti rukama, ali mi ih je on odgurnuo i napokon je uspio razvezati obijime. Zatim je koraknuo unatrag i dugo se muio s razvezivanjem vora visoko na leima, meu lopaticama. Preklinjala sam ga neka mi ne skida obi, premda mi je grlo bilo tako suho da sam najprije nekoliko puta uzalud pokuavala protisnuti bilo kakav glas, ali me on nije sluao i ubrzo je poeo odmotavati iroki obi, obilazei rukama oko mog struka. Vidjela sam kako se predsjednikov rupi odvaja od razmotane tkanine i lepra prema podu. Trenutak kasnije, barun je pustio obi da padne na pod oko mojih nogu i razvezao mi datejime, pojas oko struka ispod obija. S uasom sam osjetila kako mi se kimono rastvara na struku. Ovila sam ga oko sebe rukama, ali mi je barun silom rastavio ruke. Nisam vie imala snage gledati u zrcalo. Posljednje to sam vidjela prije nego to sam zatvorila oi bile su njegove ruke koje su mi uz ukanje tkanine svlaile s ramena teki kimono. inilo se da je barun izvrio svoju nakanu, odnosno neko me vrijeme nije dalje razodijevao. Osjetila sam njegove ruke na struku, kako miluju tkaninu moje pothaljine. Kad sam na posljetku ponovo otvorila oi, on je stajao iza mene i mirisao mi kosu i vrat. Oi su mu bile uprte u zrcalo, usredotoene, inilo mi se, na pojas kojim je bila privrena pothaljina. Svaki put kad bi mu se prsti pomaknuli, pokuavala sam ih zaustaviti snagom volje, ali sam ubrzo osjetila kako mi poput pauka gmiu preko trbuha i u sljedeem su trenutku poeli petljati i natezati pojas pothaljine. Nekoliko sam ga puta pokuala zaustaviti, ali mi je barun svaki put odgurnuo ruke kao to je to uinio i ranije. Napokon je razvezao pojas, te ga pustio da mu sklizne iz prstiju i padne na pod. Noge su mi drhtale i

329

zamaglilo mi se pred oima kad je uhvatio rubove pothaljine i poeo ih rastvarati. Nisam se mogla suzdrati i jo jednom sam ga zgrabila za ruke. Nemoj se toliko brinuti, Sayuri! apnuo mi je barun. Neu ti uiniti nita to ne bih smio. Samo te hou gledati, shvaa? U tome nema nieg loeg. Svaki bi mukarac to uinio. Sjajne dlake na njegovu licu kakljale su me po uhu dok je to govorio, tako da sam morala okrenuti glavu u stranu. On je to, valjda, shvatio kao neku vrstu pristanka, jer su mu ruke postale nestrpljivije. Rastvorio mi je pothaljinu. Osjetila sam njegove prste na rebrima, gotovo su me kakljali dok se muio da mi razvee uzice potkoulje. Jo trenutak i uspio je. Bilo mi je nepodnoljivo zamiljati to bi sad barun mogao vidjeti, zato sam, premda mi je lice bilo okrenuto ustranu, pokuavala kutkom oka uhvatiti sliku u zrcalu. Potkoulja mi je visjela rastvorena, izlaui pogledu dugaku prugu gole koe po sredini prsiju. Sad su se barunove ruke spustile do mojih bokova i pokuavale su razvezati moj koshimaki. Vjerojatno sam, kad sam jutros nekoliko puta omotala koshimaki oko sebe, zategnula tkaninu u pojasu vre nego to je bilo potrebno. Barun se muio traei kraj, ali nakon to je nekoliko puta snano povukao tkaninu, uspio ju je olabaviti i izvui itav taj dugaki komad svile ispod moje potkoulje. Dok mi je svila klizila uz kou, zaula sam kako mi iz grla izlazi nekakav zvuk slian jecaju. Posegnula sam rukama za koshimakijem, ali ga je barun povukao izvan mog dosega i bacio na pod. Zatim mi je polako, kao da potee pokriva s usnulog djeteta, rastvorio potkoulju dugakim, sporim pokretom i suzdrana daha, kao da otkriva nekakav velianstveni spomenik. Osjetila sam kako me grlo pee, to je bio znak da sam na rubu plaa, ali nisam mogla podnijeti pomisao da bi me barun mogao vidjeti ne samo golu, nego jo i kako plaem. Zadrala sam nekako suze na samom rubu vidnog polja i tako se usredotoila na svoj odraz u zrcalu da mi se na trenutak uinilo kao da je vrijeme stalo. Nikada dotada nisam sebe
330

vidjela tako potpuno golu. Dodue, jo sam na nogama imala arapice, ali sam se s tako iroko rastvorenom potkouljom osjeala izloenijom nego to sam se to osjeala potpuno razodjevena u kupalitu. Promatrala sam barunove oi kako klize preko mog odraza u zrcalu, zadravajui se neto due na pojedinim mjestima. Prvo je jo jae rastvorio potkoulju kako bi jasnije vidio obrise struka. Zatim je spustio pogled prema tamnoj sjenci koja se razbujala na meni otkako sam dola u Kvoto. Tu su mu se oi dugo zadrale, ali su se napokon poele polako uspinjati: prele su mi preko trbuha, preko rebara, do dva kruia boje ljive, prvo su se zaustavile na jednoj strani, zatim na drugoj. Onda je barun odmaknuo jednu ruku, pa mi je potkoulja prekrila tu stranu tijela. to je radio s rukom, ne mogu rei, ali vie je nisam vidjela.U jednom sam trenutku osjetila paniku, jer sam ugledala kako mu iz ogrtaa proviruje golo rame. Ne znam to je radio, i premda bih sada mogla s prilino tonosti nagaati, drae mi je ne misliti o tome. Jedino znam da sam u jednom trenutku postala vrlo svjesna njegova vrueg daha na mom vratu. Nakon toga nisam vie nita vidjela. Zrcalo se pretvorilo u srebrnastu maglicu, jer vie nisam mogla zadrati suze. Nakon odreenog vremena, barunovo se disanje ponovo usporilo. Meni je koa bila vrua i znojna od straha, tako da sam, kad je napokon ispustio iz ruku moju potkoulju, osjetila zrak oko sebe gotovo kao povjetarac. Ubrzo sam shvatila kako sam sama u sobi; barun je iziao a da to uope nisam primijetila. Sad, kad je otiao, oajniki sam se urila ponovo odjenuti i poela sam kleei skupljati odjeu s poda takvom grozniavom uurbanou da mi se pred oima ukazala slika izgladnjelog djeteta koje grabi otpatke hrane. Odjenula sam se to sam bolje mogla, petljajui drhtavim rukama. Meutim, dok nije bilo nikog tko bi mi pomogao, mogla sam samo omotati koshimaki i stegnuti oko sebe potkoulju, te je uvrstiti pojasom. ekala sam pred zrcalom, zurei pomalo zabrinuto u razmazanu minku.
331

Bila sam spremna ekati i itav sat ako bude potrebno. Meutim, barun se pojavio ve nakon nekoliko minuta, u ogrtau vrsto stegnutom pojasom preko pozamanog trbuha. Bez rijei mi je pomogao obui kimono i privrstio mi je datejime jednako vjeto kao to bi to uinio gospodin Ichoda. Dok je drao u rukama moj dugaki obi, slaui ga u kolute preko ruke kako bi ga lake omotao oko mene, osjetila sam kako me proima straan osjeaj. U prvi mah nisam to umjela razjasniti, ali taj se osjeaj nastavio polako iriti kroz mene kao to se mrlja iri preko tkanine i ubrzo sam shvatila to to znai. Osjeala sam da sam napravila neto strano. Nisam htjela plakati pred barunom, ali nisam se mogla suzdrati, uostalom, on me ni jednom nije pogledao u oi otkako se vratio u sobu. Pokuala sam zamisliti kako sam jednostavno kua na kii dok su mi se suze slijevale niz lice. Meutim, barun je ipak morao primijetiti da plaem, jer je na trenutak iziao iz sobe i vratio se s rupiem na kojem je bio njegov mo-nogram. Rekao mi je neka ga zadrim, ali sam ga ja, nakon to sam se njime posluila, ostavila na stolu. Ubrzo me je odveo u prednji dio kue i ostavio me ondje bez rijei. Nakon nekog vremena doao je jedan sluga, nosei u ruci antikni kimono ponovo zamotan u laneni papir. Pruio mi ga je uz naklon i potom me ispratio do barunova automobila. Tiho sam plakala na stranjem sjedalu automobila itavim putem do svratita, ali se voza pravio kao da to ne vidi. Nisam vie plakala zbog onog to mi se dogodilo. Sad mi je na pameti bilo neto to me je jo vie plailo, naime, to e se dogoditi kad gospodin Ichoda vidi moju umrljanu minku i zatim, dok mi bude pomagao da se razodjenem, loe vezan obi, te na kraju, kad razmota onaj paket, skupocjeni dar koji sam donijela sa sobom. Obrisala sam lice predsjednikovim rupiem prije nego to sam izila iz kola, ali to nije mnogo pomoglo. Gospodin Ichoda me je samo pogledao i poeo se e-ati po bradi kao da mu je potpuno jasno to se dogodilo. Dok mi je gore u sobi odvezivao obi, upitao me je: Je li te barun razodjenuo?
332

Ispriavam se, odgovorila sam. Razodjenuo te je i gledao te u zrcalu. Ali se nije zabavljao s tobom. Nije te dirao, ni legao na tebe, je li tako? Nije, gospodine. Onda je sve u redu, rekao je gospodin Ichoda zurei ravno pred sebe. Nakon toga nismo vie o tome progovorili ni rijei.

333

i Dvadeset tree poglavlje

Neu rei da su mi se emocije staloile do sljedeeg jutra kad se vlak zaustavio na peronu kolodvora u Kvotu. Napokon, kad baci kamen u ribnjak, Voda jo dugo treperi i nakon to je kamen potonuo na dno. Meutim, kad sam sila niz drvene stube to su vodile s perona, s gospodinom Ichodom na korak iza mene, doivjela sam takav ok da sam neko vrijeme sve drugo zaboravila. Ondje je, u staklenom ormariu, bio izloen plakat za proljetnu priredbu Plesovi stare prijestolnice i ja sam se zaustavila da ga pogledam. Preostalo je jo dva tjedna do poetka odravanja priredbe. Plakat je postavljen prethodnog dana, vjerojatno dok sam ja etala barunovim imanjem u nadi da u naii na predsjednika. Svake je godine ples obraivao odreenu temu, kao na primjer, Boje etiriju godinjih doba u Kvotu ili Slavni odlomci iz Bajke o Heike. Ove je godine tema bila: Svjetlost izlazeeg sunca. Slika na plakatu, koji je, dakako, napravio Uchida Kosaburo, autor gotovo svakog plakata za tu priredbu jo od 1919. godine - prikazivala je jednu geju pripravnicu u divnom naranastom i zelenom kimonu kako stoji na drvenom mostiu izdignutom u luk iznad vode. Bila sam iscrpljena od dugog puta, jer sam u vlaku vrlo malo spavala, stoga sam neko vrijeme stajala kao omamljena pred plakatom, zurei u divne zelene i zlatne boje pozadine i tek sam tada obratila pozornost na djevojku u kimonu. Ona je gledala ravno u blistavo svjetlo izlazeeg sunca i imala je iznenaujue sivoplave oi. Morala sam se uhva-

titi za ogradu da ne padnem. Ja sam bila ta djevojka koju je Uchida naslikao na tom mostu! Dok smo se vozili od kolodvora do okiye, gospodin Ichoda je pokazivao rukom na svaki plakat kraj kojega smo proli, ak je zatraio od vozaa rike da skrene s puta kako bismo vidjeli itav zid od tih plakata na zgradi stare robne kue Daimaru. Vidjeti sebe tako izloenu na svakom koraku nije me toliko oduevilo koliko bih mislila da e me odueviti, jer stalno mi je pred oima bila ta jadna djevojka s plakata kako stoji ispred zrcala dok joj postariji mukarac razvezuje obi. No, u svakom sluaju, oekivala sam da e me u sljedeih nekoliko dana zasuti estitkama sa svih strana, ali ubrzo sam iskusila kako takva poast uvijek ima svoju cijenu. Jo otkako je Mameha sredila da dobijem ulogu u predstavi, nasluala sam se svakojakih neugodnih primjedbi na svoj raun. Nakon ovog plakata sve je postalo jo gore. Na primjer, sljedeeg jutra kad sam pozdravila jednu pripravnicu, koja se jo prolog tjedna vrlo prijateljski ponaala, ona je okrenula glavu. to se pak tie Mamehe, otila sam je posjetiti u njezinu stanu, gdje se oporavljala i otkrila sam da je tako ponosna kao da je ona na plakatu. Nije joj, dodue, bilo drago to sam bila u Hakoneu, ali inilo se da joj je jo uvijek jednako stalo do mog uspjeha, zaudo, moda jo i vie. Neko vrijeme sam se brinula hoe li moda gledati na onaj moj grozan doivljaj s barunom kao na izdaju. Pretpostavljala sam da joj je gospodin Ichoda sigurno sve ispriao... ali ako i jest, ona to nikad nije spomenula. A nisam ni ja.

Dva tjedna kasnije odrana je premijera. Tog prvog dana, u garderobi kazalita Kaburenjo, mislila sam da u se gotovo raspuknuti od uzbuenja jer mi je Mameha rekla kako e u
334

publici biti predsjednik i Nobu. Dok sam se minkala, stavila sam predsjednikov rupi ispod ogrtaa za minkanje, na golu kou. Kosa mi je bila vrsto povezana
335

tsvilenom trakom zbog perika koje u nositi i kad sam se vidjela u zrcalu bez tog uobiajenog okvira kose oko lica, otkrila sam u obrazima i oko oiju kutove koje nikad dotad nisam vidjela. Moda e ti se initi udnim, ali kad sam shvatila da me moe iznenaditi oblik vlastitog lica, odjednom sam spoznala kako nita u ivotu nije tako jednostavno kako zamiljamo. Sat kasnije stajala sam s ostalim pripravnicama kraj pozornice, spremna za nastupni ples. Sve smo bile odjevene u identina utocrvena kimona s naranastim i zlatnim obijima, tako da je svaka od nas izgledala kao treperava slika sunane svjetlosti. Kad je glazba zapoela s prvim udarcem bubnjeva i zveanjem svih shamisena, pa kad smo izale pleui usklaeno poput niske bisera, ispruenih ruku, drei meu prstima rairene lepeze, nikad se jo nisam toliko osjeala dijelom neke cjeline kao tada. Nakon nastupne toke pourila sam gore da se presvuem. Ples u kojem sam se trebala pojaviti kao solo plesaica zvao se Jutarnje sunce na valovima i priao je o djevojci koja jednog jutra pliva u moru i zaljubljuje se u zaaranog dupina. Moj je kostim bio prekrasan ruiasti kimono s crteom vode u sivoj boji, a u rukama sam drala vrpce plave svile koje su simbolizirale mrekanje vode iza mene. Zaaranog princa-dupina plesala je jedna geja koja se zvala Umiyo, dok su druge geje imale uloge vjetra, sunane svjetlosti i kapljica vode, a nekoliko je pripravnica u dnu pozornice, u crnim i modrim kimonima, predstavljalo dupine koji dozivaju natrag svoga princa. Promjena kostima obavljena je tako brzo da mi je jo ostalo nekoliko minuta vremena za virenje u gledalite. Pola sam za zvukom udaraca o bubnjeve i nala se u uskom, mranom hodniku iza jedne od dviju loa s glazbenicima, postavljenih na obje strane pozornice. Nekolicina drugih geja i pripravnica ve su se navirivale kroz proreze u kliznim vratima. Pridruila sam im se i uspjela pronai predsjednika i Nobua koji su sjedili jedan do drugoga, premda mi se inilo da je predsjednik Nobuu prepu336

stio bolje mjesto. Nobu je napeto zurio prema pozornici, ali me je iznenadilo kad sam opazila kako je predsjednik gotovo zaspao. Tada se glazba promijenila i ja sam shvatila kako je to poetak Mamehina nastupa, te sam otila na drugi kraj hodnika odakle se kroz proreze mogla vidjeti pozornica. Gledala sam Mamehu samo nekoliko minuta, ali dojam koji je na mene ostavio njezin ples nikad nije izblijedio. Veina plesova Inoue kole pria neku priu, a ovaj se ples, nazvan Dvorjanin se vraa svojoj eni, temeljio na jednoj kineskoj pjesmi o nekom dvorjaninu koji ve dugo odrava ljubavnu vezu s jednom od dvorskih dama u carskoj palai. Jedne se noi dvorjaninova ena sakrije u vrtovima palae kako bi otkrila gdje to njezin mu provodi svoje noi. Napokon, u zoru, promatra iz grmlja svoga mua kako se oprata od ljubavnice, ali se, zbog noi provedene na stranoj hladnoi, razboli i ubrzo potom umire. Za nau je proljetnu priredbu mjesto radnje preneseno u Japan, ali je pria ostala ista. Mameha je plesala enu koja umire od prehlade i slomljenog srca, dok je geja Kanako igrala ulogu njezina mua, nevjernog dvorjanina. Promatrala sam ples od trenutka kad se dvorjanin oprata od svoje ljubavnice. Ve je sama scenografija, osvijetljena blagim svjetlom zore, ljepotom poticala nadahnue, dok je zvunu pozadinu prizora tvorio spori ritam shamisena poput otkucaja srca. Dvorjanin je izveo ljupki ples zahvale ljubavnici za no koju su proveli zajedno, a onda je krenuo prema svjetlosti izlazeeg sunca kako bi za nju ugrabio njegovu toplinu. To je bio trenutak kad je Mameha poela plesati svoju tualjku na jednoj strani pozornice, skrivena od pogleda svoga mua i njegove ljubavnice. Ne znam je li na mene djelovala ljepota Mamehina plesa ili same prie, ali odjednom me je obuzela takva tuga kao da sam ja bila rtvom te okrutne prijevare. Pri kraju plesa pozornica se ispunila jarkim svjetlom sunca. Mameha je otila do jednog malog gaja otplesati jednostavni prizor smrti. Ne mogu ti rei to je bilo poslije toga. Previe su me bili svladali osjeaji i nisam vie mogla gledati, a osim
337

toga, morala sam se vratiti iza pozornice kako bih se pripremila za svoju toku. Dok sam ekala meu kulisama, imala sam udan osjeaj kao da na meni lei teina itave kazaline zgrade, jer ja sam, dakako, tugu oduvijek osjeala kao nekakvu udnu teinu. Dobra plesaica esto za nastup oblai arapice koje su joj za jedan broj premalene, tako da stopalima moe osjetiti spojeve dasaka na pozornici. Meutim, dok sam tamo stajala i pokuavala prikupiti snagu za nastup, osjeala sam se pritisnuta tolikom teinom da nisam samo osjeala spojeve dasaka, nego i svaku nit tkanja svojih arapica. Napokon sam zaula svoju glazbu i utanje kostima ostalih plesaica koje su hitrim koracima prolazile pokraj mene i izlazile na pozornicu, ali se teko mogu sjetiti bilo ega nakon toga. Sigurna sam da sam podignula ruke sa sklopljenom lepezom i blago svinutim koljenima - jer to je bila pozicija u kojoj sam izlazila na scenu. Nitko mi kasnije nije prigovorio da sam napravila neku pogrjeku, ali ja se jedino sjeam kako sam gledala u svoje ruke, zadivljena sigurnou i ujednaenou njihovih pokreta. Marljivo sam vjebala taj ples i pretpostavljam da je to bilo dovoljno. Jer, iako mi je mozak bio potpuno prazan, otplesala sam svoju ulogu bez ikakvih potekoa i bez treme. Na svakoj iduoj predstavi do kraja tog mjeseca, uvijek sam se na isti nain pripremala za nastup: usredotoila bih se u mislima na ples Dvorjanin se vraa svojoj eni sve dok ne bih osjetila kako se na mene slijee teina tuge. Ljudska bia posjeduju zadivljujue svojstvo stjecanja navika: svaki put kad bih u duhu dozvala sliku Mamehe kako plee svoju sporu tualjku, skrivena od pogleda mua i njegove ljubavnice, nisam vie mogla sprijeiti da me prome osjeaj tuge, ba kao to ti ne bi mogao sprijeiti da ti u nos ue miris jabuke koju netko ree na stolu ispred tebe.

338

Jednog dana tijekom posljednjeg tjedna odravanja priredbi, Mameha i ja zadrale smo se u garderobi u razgovoru s drugim gejama. Kad smo izale iz kazalita oekivale smo da vani nee vie biti nikoga, i doista, gomila se bila razila. Ali kad smo se nale na ulici, iz jednog je automobila izaao voza u odori i otvorio stranja vrata. Upravo kad smo prolazile mimo automobila, pred nas je stupio Nobu. Ah, Nobu-san, rekla je Mameha, ve sam se poela brinuti da vam vie nije stalo do Savurina drutva! Svakog smo se dana ovog proteklog mjeseca nadale da ete se javiti... Vi se tuite da sam vas pustio ekati? Ja vas ekam ovdje pred kazalitem ve skoro jedan sat. Jeste li upravo izali s predstave? upita Mameha. Savuri je prava zvijezda. Ni od kuda nisam upravo izaao, odgovori Nobu. Predstava je zavrila prije punih sat vremena. Imao sam dovoljno vremena obaviti jedan telefonski razgovor i poslati vozaa u sredite grada da neto preuzme za mene. Nobu udari akom po prozoru automobila, preplaivi jadnog vozaa tako da mu je pala kapa s glave. Voza spusti prozor i doda Nobuu malenu vreicu zapadnjakog stila, napravljenu od nekakvog materijala koji je izgledao kao srebrna folija. Nobu se okrene prema meni, na to sam se ja duboko naklonila i rekla kako sam sretna to ga vidim. Ti si vrlo nadarena plesaica, Sayuri. Ja ne dajem darove bez razloga, ree Nobu, premda mislim da to uope nije bila istina. Vjerojatno me zato Mameha i ostali u Gionu ne vole toliko kao druge mukarce. Nobu-san! prekori ga Mameha. Tko je ikad tako neto rekao? Znam ja vrlo dobro kakve ste vi geje. Sve dok vam mukarac donosi darove, voljne ste trpjeti svakakve gluposti. Nobu isprui prema meni ruku s vreicom.
339

Zaboga, Nobu-san, rekla sam, kakvu ete glupost sada vi traiti od mene da otrpim? Naravno, alila sam se, ali Nobu to nije shvatio kao alu. Zar nisam upravo sada rekao kako ja nisam kao drugi mukarci? zareao je. Zato vi geje nikad ne vjerujete nita od onoga to vam kaem? Ako eli ovaj paketi, bolje ga uzmi, prije nego to se predomislim. Zahvalila sam mu se i primila vreicu, a on je ponovo udario akom o prozor automobila. Voza je iskoio iz kola kako bi mu otvorio vrata. Klanjale smo se sve dok automobil nije zaao iza ugla, a onda me je Mameha odvela natrag u vrt kazalita, gdje smo sjele na kamenu klupu uz ribnjak sa aranima i povirile u vreicu koju mi je Nobu dao. Unutra je bila samo jedna malena kutijica, zamotana u zlatni papir i uvezana crvenom vrpcom. Otvorila sam je i nala jednostavni dragulj: rubin velik kao kotica breskve. Blistao je u suncu iznad ribnjaka kao golema kapljica krvi. Dok sam ga obrtala meu prstima, odbljesak svjetla skakao je s jedne fasete na drugu. Osjeala sam svaki od tih skokova u svojim grudima. Vidim koliko si uzbuena, ree Mameha, i jako mi je drago zbog tebe. Ali nemoj previe uivati u tom poklonu. Bit e jo dragulja u tvom ivotu, Savuri, obilje dragulja, rekla bih. Ali nikad ti se vie nee pruiti ovakva prilika. Odnesi ovaj rubin u okiyu i daruj ga Majci. Gledala sam taj lijepi dragulj i svjetlo to je prolazilo kroz njega bojei mi ruke u ruiasto i mislila na Majine bolesno ute oi s rubovima kapaka boje krvavog mesa... pa, inilo mi se da je darovati njoj taj dragulj isto kao da jazavca obue u svilu. Ali, dakako, morala sam posluati Mamehu. Kad joj ga bude predavala, nastavila je Mameha, mora biti posebno umiljata i rei: 'Majko, meni stvarno nije potreban takav dragulj i bila bih poaena kad biste ga pristali uzeti. Ja sam vam prouzroila toliko nevolja tijekom godina.' Ali nemoj rei nita vie od toga, jer e pomisliti kako pokuava biti zajedljiva.
340

Dok sam kasnije u svojoj sobi mrvila tapi tua kako bih napisala pisamce zahvale Nobuu, postupno me je obuzimala sve jaa zlovolja. Da je Mameha zatraila taj rubin za sebe, drage volje bih ga dala... ali darovati ga Majci! S vremenom mi je Nobu postao drag i bilo mi je ao to e njegov skupi poklon pripasti takvoj eni. No, pritom sam vrlo dobro znala kako ga nikad ne bih mogla dati da sam ga kojim sluajem dobila od predsjednika. Bilo kako bilo, zavrila sam pisamce i otila do Majine sobe. Ona je sjedila u polumraku, milujui psia i puei. to hoe? upitala me je. Upravo sam se spremala zatraiti da mi donesu aj. Ispriavam se to vam smetam, Majko. Danas popodne, kad smo Mameha i ja izlazile iz kazalita, vani me je ekao direktor Nobu Toshikazu... ekao je Mamehu-san, hoe rei. Ne znam, Majko. Ali donio je dar za mene. Prekrasan dar, ali ja ne znam to bih s time. Htjela sam rei kako bih bila poaena kad bi ga ona uzela, ali me Majka nije vie sluala. Odloila je lulu na stol i uzela mi kutiju iz ruke prije nego to sam joj je dospjela ponuditi. Ponovo sam pokuala razjasniti stvar, ali je Majka samo okrenula kutiju i pustila da joj rubin padne meu masne prste. to je ovo? upitala je. To je dar koji sam dobila od direktora Nobua. Mislim na Nobua Toshikazua, direktora kompanije Iwamura Elektrika. Misli da ne znam tko je Nobu Toshikazu? Ustala je i otila do prozora, te odmaknula ustranu zaslon od papira i podigla rubin prema zraci kasnog popodnevnog sunca. Radila je ono isto to sam ja radila u kazalinom vrtu: okretala je dragulj meu prstima i gledala kako iskra prelazi s jedne fasete na drugu. Napokon je opet navukla zaslon na prozor i vratila se do stola. Sigurno nisi dobro razumjela. Je li te zamolio da ovo preda Mamehi?
341

Pa, Mameha je bila sa mnom. Vidjela sam da Majin um u tom trenutku slii na raskrije na kojem vlada prometna guva. Spustila je rubin na stol i poela puckati onu svoju lulu. inilo mi se kao da je svaki oblai dima po jedna njezina zbrkana misao koju otputa u zrak. Na posljetku mi je rekla: Tako znai, Nobu Toshikazu pokazuje zanimanje za tebe, je li? On mi ve neko vrijeme ukazuje ast pozornou koju mi poklanja. Ona je na to spustila lulu na stol takvom gestom kao da kae kako od tog trenutka razgovor postaje mnogo ozbiljniji. Nisam te dovoljno pomno nadzirala kao to sam trebala, rekla je. Ako si imala nekakve deke, sad je trenutak da mi to kae. Ja nikad nisam imala nikakvog deka, Majko. Ne znam je li mi vjerovala ili nije, ali mi je ipak rekla neka idem. Jo uvijek joj nisam stigla ponuditi da zadri rubin, onako kako me je Mameha poduila. Pokuavala sam se sjetiti kako bih joj to rekla. Meutim, kad sam pogledala prema stolu na kojem je leao rubin, ona je sigurno mislila kako ga hou zatraiti natrag. Dohvatila ga je i stisnula u aku prije nego to sam imala vremena bilo to rei.

Napokon se to dogodilo, jednog popodneva samo nekoliko dana kasnije. Mameha je dola u okiyu i odvela me u primau sobu kako bi mi rekla da je poelo nadmetanje za moj mizuage. Ona je upravo tog jutra primila poruku vlasnice ajane Ichiriki. Nikako mi ne odgovara to se to dogaa upravo sada, rekla je, jer danas popodne moram otputovati u Tokyo. Ali nee me trebati. Znat e kad u igru uu velike svote, jer e se tada poeti dogaati razne stvari. Ne razumijem, rekla sam. Kakve stvari?
342

Svakojake, odgovorila je i otila, a da ak nije ni popila aj. Nije je bilo tri dana. Isprva mi je srce poelo tui svaki put kad bih ula kako se pribliava neka slukinja. No, dva su dana prola bez ikakvih novosti. A onda, treeg dana, Tetia mi je prila u hodniku i rekla mi kako Majka eli da doem gore u njezinu sobu. Tek to sam stupila nogom na prvu stubu, ula sam klizanje nekih vrata i odjednom Bua sleti niz stepenice. Sila je poput vode izlivene iz vjedra, tako brzo da su joj noge jedva doticale stube i negdje na polovici zapela je prstom jedne ruke o ogradu. Moralo ju je jako boljeti jer je kriknula i na dnu stuba zastala, drei drugom rukom ruku s povrijeenim prstom. Gdje je Hatsumomo? upitala je, oevidno trpei bol. Moram je nai! Meni se ini da si se dovoljno gadno povrijedila, rekla joj je Tetia. Misli da doista mora nai Hatsumomo kako bi te ona jo gore povrijedila? Bua je izgledala strano uzrujana i to ne samo zbog prsta, ali kad sam je pitala o emu se radi, samo je pohitala do ulaza i izala iz okiye. Majka je sjedila za stolom kad sam ula u njezinu sobu. Poela je puniti lulu, ali se onda predomislila i odloila je na stol. Na vrhu police u kojoj je drala svoje knjige rauna stajao je jedan lijepi sat europskog stila, pokriven staklenim zvonom. Majka je stalno pogledavala prema njemu, ali prolo je nekoliko dugih minuta, a ona mi jo uvijek nije rekla ni rijei. Na posljetku sam ja prva progovorila: Ispriavam se to vas smetam, Majko, ali rekli su mi da me elite vidjeti. Doktor kasni, rekla je. Priekat emo da on doe. Mislila sam da govori o doktoru Raku, da to on dolazi u okiyu kako bi razgovarao o pripremama za moj mizuage. Nisam tako neto oekivala i poela sam osjeati bockanje u trbuhu. Majka je kratila vrijeme tapui Takua, kojemu je to brzo dojadilo i poeo je tiho reati.
343

Napokon smo ule kako slukinje pozdravljaju nekoga u ulaznom predvorju i Majka sie. Kad se nakon nekoliko minuta vratila, nije sa sobom dovela doktora Raka, nego nekog mnogo mlaeg mukarca zaglaene sijede kose, koji je u ruci nosio konu torbu. To je ta djevojka, rekla mu je Majka. Naklonila sam se mladom doktoru, na to mi je on, isto tako, uzvratio naklonom. Gospoo, obratio se Majci, gdje emo... Majka mu ree kako e soba u kojoj se nalazimo sasvim dobro posluiti. Po tome kako je zatvorila vrata znala sam da e se dogoditi neto neugodno. Poela mi je odvezivati obi i slagati ga na stol. Zatim mi je svukla kimono s ramena i objesila ga na vjealicu u kutu. Stajala sam u svojoj utoj pothaljini, trudei se ostati smirenom kako god sam znala, ali mi je Majka u sljedeem trenutku poela razvezivati pojas koji je pridravao pothaljinu. Nisam mogla izdrati i zgrabila sam pojas rukama, ali mi je ona odgurnula ruke ustranu na isti nain na koji je to uinio barun, to je u meni izazvalo osjeaj munine. Nakon to mi je skinula pojas, posegnula je rukom ispod pothaljine i povukla moj koshimaki, to me je opet podsjetilo na Hakone. Nimalo mi se to nije svidjelo, ali umjesto da mi rastvori pothaljinu kao to je to uinio barun, Majka ju je ponovo omotala oko mene i rekla mi neka legnem na strunjae na podu. Doktor je kleknuo do mojih nogu i nakon to mi se ispriao, rastvorio mi je pothaljinu tako da su mi noge bile gole. Mameha mi je ispriala neto malo o tome kako izgleda mizuage, ali sad u, izgleda - tako mi se inilo -nauiti neto vie. Je li nadmetanje zavreno i je li ovaj mladi doktor na kraju izaao iz njega kao pobjednik? to je s doktorom Rakom i Nobuom? ak mi je u jednom trenutku proletjelo kroz glavu kako Majka moda namjerno nastoji Mamehi pokvariti planove. Mladi mi je doktor namjestio noge i posegnuo meu njih rukom koja je, primijetila sam, bila uska i glatka poput predsjednikove. Osjetila sam se tako ponienom i izloenom da sam rukama
344

pokrila lice. eljela sam stisnuti noge, ali bojala sam se uiniti bilo to to bi otealo postupak i produljilo to muno iskustvo. I tako sam leala vrsto stisnutih oiju, zadravajui dah. Osjeala sam se kao to se mali Taku morao osjeati kad se guio nakon to je progutao iglu, pa mu je Tetia drala otvorene eljusti, a Majka gurala prste u grlo. U jednom mi se trenutku uinilo da mi je doktor obje ruke gurnuo meu noge, ali ih je onda napokon izvukao i pokrio me pothaljinom. Kad sam otvorila oi, vidjela sam ga kako brie ruke u nekakvu krpu. Djevojka je netaknuta, rekao je. No, to je dobra vijest! odgovorila je Majka. A hoe li biti mnogo krvi? Ne bi uope smjelo biti krvi. Samo sam je vizualno pregledao. Ne, mislim za vrijeme mizuage. To ne mogu rei. Uobiajena koliina, rekao bih. Kad se mladi sjedokosi doktor oprostio i otiao, Majka mi je pomogla da se odjenem i naloila mi neka sjednem za stol. Zatim me je, bez ikakvog upozorenja, uhvatila za usku i tako jako povukla da sam kriknula. Drala me je tako, poteui mi glavu uvis, dok je nije privukla blizu svoje i pritom je govorila: Ti si vrlo skupocjena roba, djevojice. Podcijenila sam te. Imam sree to se nita nije dogodilo. Ali moe biti sigurna u to da u te ubudue pomnije nadzirati. Ono to neki mukarac eli od tebe, morat e skupo platiti. Je li ti to jasno? Da, gospoo! Naravno, odgovorila bih joj potvrdno na bilo kakvo pitanje, s obzirom na to kako me je vukla za uho. Ako nekome da badava to za to bi morao platiti, time e prevariti okiyu. Dugovat e novaca i ja u ih, budi sigurna, uzeti od tebe. I ne govorim samo o ovome! Govorei to, Majka je proizvela odvratan zvuk - trljajui prstima o dlan. Mukarci e plaati za to, nastavila je. Ali plaat e i za to da samo askaju s tobom. Ako te ikad uhvatim
345

kako se iskrada na sastanak s nekim mukarcem, makar da bi s njim malo porazgovarala... Zavrila je reenicu tako da me je jo jednom snano povukla za uho i nakon toga me napokon pustila. S mukom sam hvatala zrak. Kad sam osjetila da mogu ponovo govoriti, rekla sam: Majko... nita nisam napravila ime bih vas mogla naljutiti! Zasad jo nisi. Ako si pametna, nikad ni nee. Pokuala sam se ispriati i povui, ali mi je Majka naloila da ostanem. Tuckala je lulom, iako je bila prazna, a kad ju je napunila i pripalila, rekla je: Odluila sam se. Tvoj e se status ovdje u okiyi ubrzo promijeniti. Njezine su me rijei uznemirile i pokuala sam neto rei, ali me Majka zaustavila. Idueg emo tjedna ti i ja obaviti jednu ceremoniju. Nakon toga ti e biti moja ki, ba kao da sam te rodila. Odluila sam te posvojiti. Jednog dana okiya e pripasti tebi. Nisam znala to bih rekla i ne sjeam se mnogo od onog to se nakon toga dogaalo. Majka je nastavila govoriti, rekla mi je kako u se, kao ki okiye, kroz neko vrijeme preseliti u veu sobu, onu u kojoj su sada Bua i Hat-sumomo, a one e prijei u manju sobu, u kojoj sam ja bila do sada. Ja sam je tek napola sluala, sve dok mi polako nije doprla do svijesti spoznaja kako me sad, nakon to me Majka pokeri, Hatsumomo nee vie moi tiranizirati. Mameha je to od poetka planirala, a ipak, nikad nisam stvarno vjerovala da bi se to moglo dogoditi. Majka je nastavila sa svojom govorancijom. Gledala sam njezinu objeenu usnu i poutjele oi. Bila je, dodue, odvratna ena, ali u kao ki te odvratne ene biti zatiena i izvan Hatsumomina domaaja. Usred svega toga vrata su se odjednom odmaknula ustranu i pred njima je, u predvorju, stajala Hatsumomo. to hoe? upita Majka. Imam posla. Gubi se, naredi mi Hatsumomo. Hou razgovarati s Majkom.
346

Ako eli sa mnom razgovarati, ree joj Majka, moe zamoliti Savuri neka bude tako ljubazna i izae iz sobe. Budi tako ljubazna, Sayuri, i izai iz sobe, sarkastino je ponovila Hatsumomo. I tada, po prvi put u ivotu, odgovorila sam joj bez straha da e me zbog toga kazniti. Izai u ako Majka tako eli, rekla sam joj. Majko, hoe li biti tako ljubazna i natjerati malu gospoicu Glupau da ode i ostavi nas same? ree Hatsumomo. Prestani toliko gnjaviti! rekla joj je Majka. Ui unutra i reci to eli. Hatsumomo se to nije svidjelo, ali je ipak ula u sobu i sjela kraj stola. Bila je na pola puta izmeu Majke i mene, ali jo uvijek dovoljno blizu da me zapahne miris njezina parfema. Sirota Bua je malo prije dotrala do mene sva izvan sebe, poela je. Obeala sam joj da u razgovarati s tobom. Rekla mi je neto vrlo udno. Rekla je: 'Oh, Hatsumomo! Majka se predomislila!' Ali ja sam joj rekla kako sumnjam da bi to moglo biti istina. Ne znam na to je mislila. Ja se u zadnje vrijeme sasvim sigurno nisam ni o emu predomislila. Tono sam joj to i ja rekla, rekla sam joj kako ti nikad ne bi pogazila rije. Ali, Majko, uvjerena sam da bi se ona mnogo bolje osjeala kad bi joj ti to rekla. Kad bih joj to rekla? Kako se nisi predomislila i kako ju jo uvijek kani posvojiti. Odakle joj ta ideja? Nisam se mogla predomisliti jer ja nju uope nisam ni kanila posvojiti. Strano me je zaboljelo kad sam to ula, jer nisam mogla da se u tom asu ne sjetim kako je Bua uzrujano sletjela niz stubite... a nije ni udo, jer sad joj nitko vie nije mogao rei to e biti s njom. Hatsumomo je na licu
347

imala onaj osmijeh koji ju je inio slinom kakvoj skupocjenoj porculanskoj figurici, ali Majine su je rijei pogodile poput kamena. Pogledala me pogledom punim mrnje. Znai, istina je! Namjerava nju posvojiti. Zar se ne sjea, Majko, kako si rekla da e posvojiti Buu? Jo si me zamolila da joj to kaem! Ne tie me se to si ti rekla Buci. Osim toga, nisi Buino pripravnitvo vodila onako dobro kako sam to od tebe oekivala. Neko je vrijeme dobro zaraivala, ali u zadnje vrijeme... Obeala si, Majko, ree joj Hatsumomo tonom koji me je prestraio. Ne budi smijena! Zna da ve godinama razmiljam o tome da posvojim Savuri. Zato bih odjednom promijenila miljenje i posvojila Buu? Vrlo dobro sam znala da Majka lae. Sad je otila toliko daleko da se okrenula prema meni i rekla: Sayuri-san, kad sam prvi put povela s tobom razgovor o tome da bih te mogla posvojiti? Moda prije godinu dana? Ako si ikad vidio mamu maku kako svoje mlade ui loviti, nain na koji grabi i trga bespomonog mia, pa, osjeala sam kao da mi Majka nudi priliku da nauim kako u postati ista kao ona. Trebala sam samo slagati i rei: Oh, da, Majko, mnogo puta ste mi to spomenuli! Time bih napravila prvi korak prema tome da jednog dana i sama postanem takva utooka starica, zatvorena u nekakvu sumornu sobu s knjigama rauna. Meutim, nisam mogla stati na stranu Majke, ba kao to nisam mogla stati na stranu Hatsumomo. Zurila sam u pod kako ih ne bih morala pogledati i samo sam rekla kako se ne sjeam. Na Hatsumominu su se licu pojavile crvene mrlje od srdbe. Ustala je i otila do vrata, ali ju je Majka zaustavila. Za tjedan dana Savuri e biti moja ki, rekla je. Do tada mora nauiti odnositi se prema njoj s potovanjem.
348

Kad sie dolje, zamoli jednu od slukinja da donese aj za Savuri i mene. Hatsumomo se lagano naklonila i izala iz sobe. Majko, rekla sam, jako mi je ao to sam prouzroila tolike nevolje. Sigurna sam da Hatsumomo nije u pravu kad govori o vaim nakanama da posvojite Buu, ali... smijem li vas neto pitati? Je li mogue da nas posvojite obje, Buu i mene? Oh, ti sad odjednom zna neto o tome kako se vode poslovi, je li? odgovorila mi je. Hoe me uiti kako u upravljati okiyoml Nekoliko minuta kasnije slukinja je donijela pladanj na kojem je bio ajnik i alica - ne dvije alice, nego samo jedna. Majci je to, izgleda, bilo svejedno. Natoila je aj u alicu i polako ga pijuckala, zurei u mene onim svojim oima obrubljenim crvenim kapcima.

349

i Dvadeset etvrto poglavlje

Kad se Mameha sutradan vratila s puta i saznala da me je Majka odluila posvojiti, nije mi se inila tako sretnom kao to sam oekivala. Dodue, zadovoljno je kimnula glavom, ali nije se nasmijeila. Upitala sam je da li stvari moda ipak nisu ispale drugaije nego to se ona nadala. O ne, nadmetanje izmeu doktora Raka i Nobua prolo je tono onako kako sam se nadala, odgovorila mi je, i konana je svota pozamana. im sam to saznala, znala sam da e te gospoa Nitta sigurno posvojiti. Bila sam presretna! To je ono to mi je rekla. Ali, kako mi je postupno postalo jasno tijekom sljedeih godina, istina je bila neto sasvim drugo. Kao prvo, nadmetanje se uope nije odvijalo izmeu doktora Raka i Nobua. Na kraju je ispalo da su se nadmetali doktor Rak i barun. Ne mogu ni zamisliti kako se Mameha zbog toga osjeala, ali sigurna sam da je to bio razlog zbog kojeg je jedno krae vrijeme naglo postala tako hladna prema meni i zato mi je preutjela to se stvarno dogodilo. Time ne mislim rei da Nobu uope nije bio ukljuen. On se estoko nadmetao prvih nekoliko dana, sve dok svota nije premaila 8000 jena. A i kad je na kraju odustao, vjerojatno to nije uinio zbog toga to su iznosi postali previsoki. Mameha je od poetka znala da Nobu moe nadmaiti bilo iju ponudu ako to eli. Problem koji nije predvidjela bio je u tome to Nobua nije previe zani-

mao moj mizuage. Samo je odreeni tip mukaraca pripravan tratiti vrijeme i novac u utrci za mizuageom, a pokazalo se kako Nobu nije jedan od njih. Moda se sjea kako mi je Mameha nekoliko mjeseci ranije govorila kako se ni jedan mukarac nee truditi njegovati prijateljstvo s nekom petnaestogodinjom pripravnicom ako ga ne zanima njezin mizuage. I kako mi je u tom istom razgovoru rekla: Moe se kladiti da ga ne privlai razgovor s tobom. Moda je bila u pravu to se tie mojih konverzacij-skih sposobnosti, ne znam, ali bez obzira to je to na meni privlailo Nobua, to nije bio moj mizuage. to se pak tie doktora Raka, on je bio ovjek koji bi vjerojatno prije izvrio tradicionalno samoubojstvo nego to bi dopustio da mu netko poput Nobua preotme mizuage. Dakako, nakon prvih nekoliko dana doktor se zapravo nije vie nadmetao s Nobuom, ali on to nije znao, a vlasnica ajane Ichiriki odluila je da mu to ne kae. I tako, kad bi razgovarala s njime telefonom, rekla bi mu otprilike ovako: Oh, doktore, upravo sam primila vijest iz Osake i ovaj, stigla je jedna ponuda od pet tisua jena. Vjerojatno je primila vijest iz Osake, iako moda od svoje sestre, jer vlasnica Ichirikija nikad nije voljela govoriti iste lai. Ali kad je u istom dahu spomenula Osaku i novu ponudu, doktor Rak je prirodno zakljuio kako je ponudu poslao Nobu, iako ju je, zapravo, poslao barun. Barun je, opet, vrlo dobro znao da mu je suparnik doktor, ali njemu je to bilo svejedno. elio je taj mizuage za sebe i durio se poput djearca kad je poeo slutiti kako bi mogao izgubiti. Kasnije mi je jedna geja prepriala to joj je otprilike u to vrijeme govorio. Jesi li ula to se dogaa?

upitao ju je barun. Pokuavam dogovoriti jedan mizuage, ali mi se u to stalno petlja nekakav nesnosni doktor. Samo jedan mukarac moe biti istraiva neistraenih podruja, a ja elim biti taj mukarac! Samo, to da radim? Taj ludi
350

doktor izgleda ne shvaa da su brojke kojima se razbacuje stvarni novac! Kako su iznosi postajali sve vii i vii, barun je poeo govoriti kako e moda odustati. Meutim, brojka se ve
351

bila toliko pribliila novom rekordu da je vlasnica Ichirikija odluila potaknuti nadmetanje tako to e zavarati baruna kao to je ve zavarala doktora. Obavijestila ga je telefonom kako je drugi gospodin dao vrlo visoku ponudu, a onda je dodala: Meutim, mnogi ljudi vjeruju kako se radi o ovjeku koji nije spreman ii dalje od toga. Sigurna sam da je bilo ljudi koji su to mislili za doktora, ali vlasnica Ichirikija nije bila jedna od njih. Ona je znala da e, kad barun dade svoju zadnju ponudu, doktor sigurno ponuditi vie. Na kraju je doktor Rak pristao platiti 11.500 jena. To je bila najvea svota ikad dotad isplaena za neki mizuage u Gionu, a moda i u bilo kojoj etvrti geja u Japanu. Mora imati na umu da je u to doba jedan sat gejinih usluga stajao oko 4 jena, te da je cijena nekakvog ekstravagantno skupog kimona iznosila 1500 jena. Prema tome, iako to moda ne izgleda mnogo, to je bilo vie nego to je, recimo, jedan radnik mogao zaraditi u godinu dana. Ja, moram priznati, ne znam mnogo o novcu. Veina se geja ponosi time to uza se nikad nemaju novaca, one obino kamo god idu, sve stavljaju na raun. Ja ak i sada, ovdje u New Yorku, jo uvijek tako ivim. Kupujem u trgovinama gdje me poznaju i gdje prodavai ljubazno zapisu stvari koje elim. Kad krajem mjeseca stignu rauni, moja draga sekretarica obavlja plaanje umjesto mene. 1 tako, vidi, ja ti nikako ne bih mogla rei koliko novaca troim, ni koliko je boica parfema skuplja od kakve ilustrirane revije. Stoga sam ja moda posljednja osoba na svijetu koja bi umjela objasniti neto u vezi s novcem. Meutim, htjela bih ti prenijeti neto to mi je jednom rekao jedan moj bliski prijatelj, a on je sigurno znao o emu govori, jer je tijekom ezdesetih bio zamjenik ministra financija u Japanu. Cesto se dogaa, rekao je, da gotovina jedne godine vrijedi manje nego to je vrijedila prije godinu dana, te je zato Mamehin mizuage 1929. godine zapravo stajao vie od mojeg 1935. godine, iako je za moj plaeno 11.500 jena, dok je za njezin plaeno sedam ili osam tisua jena.
352

Naravno, nita od toga nije bilo vano tada kad je prodan moj mizuage. Za ljude u Gionu ja sam postavila novi rekord koji je ostao nepremaen sve do 1951. godine kad se pojavila Katsumivo, po mom miljenju, jedna od najveih geji dvadesetog stoljea. No, prema mom prijatelju zamjeniku ministra financija, Mameha je drala stvarni rekord sve do ezdesetih. Meutim, bez obzira je li pravi rekord pripadao meni ili Katsumivo ili Mamehi ili ak Mamemitsu, devedesetih godina prolog stoljea, moe zamisliti kako su Majku poeli svrbjeti njezini debeljukasti dlanovi kad je ula za rekordan iznos. Nije ni potrebno posebno napominjati kako me je zbog toga posvojila. Naknada za moj mizuage bila je vie nego dostatna da njome pokrije sve moje dugove. Da me nije posvojila, neto bi od tog novca dolo u moje ruke, a moe misliti koliko bi se grizla zbog toga. Kad sam postala ki okiye, moji su dugovi prestali postojati, jer su preli na okiyu. Meutim, okiyi je ila i sva moja zarada, ne samo tada, u trenutku mog mizuagea, nego od tada pa zanavijek. Ceremonija je odrana sljedeeg tjedna. Ime su mi ve promijenili u Sayuri, a sad sam dobila i novo prezime. Neko, u naoj pijanoj kuici na obali mora, zvala sam se Sakamoto Chiyo. Sad sam se zvala Nitta Savuri.

Meu svim znaajnim trenucima u ivotu neke geje, mizuage svakako zauzima visoko mjesto. Moj se mizuage zbio poetkom srpnja 1935. kad mi je bilo petnaest godina. Sve je poelo popodne, kad smo doktor Rak i ja ispili ake tijekom ceremonije koja nas je meusobno povezala. Razlog za ovu ceremoniju bio je u tome to e doktor Rak, unato tome to e sam mizuage kratko trajati, ostati do kraja svog ivota moj mizuage zatitnik - to mu, meutim, nije davalo nikakve posebne povlastice, shvaa. Ceremonija je obavljena u ajani Ichiriki, u nazonosti Majke, Tetie i Mamehe. Prisutni su bili jo i vlasnica
353

ajane i gospodin Bekku, moj garderobijer - jer je garderobijer uvijek ukljuen u ceremonije takve vrste, kao osoba koja zastupa interese geje. Ja sam bila odjevena u najsveaniju odoru geje pripravnice: crni kimono s pet kruna i crvenu pothaljinu, jer je crveno boja novih poetaka. Mameha me poduila da se moram drati vrlo ozbiljno, kao da nemam ni mrvice smisla za humor. S obzirom na to koliko sam bila nervozna i ustraena, uope mi nije bilo teko izgledati ozbiljno dok sam hodala niz hodnik u ajani Ichiriki s dugom povlakom sveanog kimona oko nogu. Nakon ceremonije svi smo otili na veeru u restoran Kitcho. Veera je takoer protekla u ozbiljnom raspoloenju, a ja sam malo govorila i jo manje jela. Dok smo sjedili za veerom, doktor Rak je vjerojatno ve poeo misliti o onome to e doi kasnije, a ipak, nikad jo nisam vidjela mukarca kojemu se na licu itala takva smrtna dosada. Ja sam, kako bih izgledala to nevinije, itavo vrijeme drala oi oborene, ali kad bih kriom bacila pogled na njega, svaki put bih ga vidjela kako zuri u stol kroz one svoje naoale kao ovjek koji sjedi na nekakvom dosadnom poslovnom sastanku. Kad je veera zavrila, gospodin Bekku se odvezao sa mnom u riki do jednog lijepog svratita u vrtovima hrama Nanzen-ji. On je ranije tog dana ve bio tamo kako bi u susjednoj sobi sloio moju odjeu. Pomogao mi je svui sveani kimono i obui jedan jednostavniji, s obijem koji nije trebalo podstavljati jastuiima pri vezivanju vora, jer bi to bilo nespretno za doktora. Kad sam bila potpuno odjevena, uhvatila me je takva nervoza da mi je gospodin Bekku morao pomoi da se vratim u svoju sobu i namjestim blizu vrata, gdje u ekati na doktora. Kad me je tamo ostavio, osjetila sam uasan strah kao da me eka operacija u kojoj e mi izvaditi bubrege ili jetra ili tako neto. Ubrzo je stigao doktor Rak i zamolio me da mu naruim ake dok se on okupa u kupaonici koja je bila smjetena uz sobu. Mislim da je moda oekivao kako u mu
354

pomoi da se razodjene, jer mi je dobacio udan pogled. Meutim, moje su ruke bile potpuno sleene i ukoene, mislim da nita ne bih s njima mogla napraviti. Nakon nekoliko minuta, izaao je iz kupaonice u kimonu za spavanje i odgurnuo ustranu vrata prema vrtu, te smo sjeli na mali drveni balkon, pijuckajui ake i sluajui zvukove cvraka i potoia ispod nas. Ja sam prolila ake po svom kimonu, ali doktor to nije primijetio. Zapravo, inilo se kao da malo toga primjeuje, osim to mi je pokazao rukom na ribe to su se praakale u oblinjem ribnjaku kao da nikad jo nisam tako neto vidjela. Dok smo sjedili na balkonu, jedna je slukinja dola u sobu i razmotala oba naa futona, sloivi ih jedan uz drugi. Napokon me je doktor ostavio na balkonu i uao unutra. Pomakla sam se tako da sam kutkom oka mogla promatrati to radi. Izvadio je iz svog kovega dva bijela runika i poloio ih na stol, namjetajui ih ovako i onako, sve dok napokon nisu leali tono kako je elio. Isto je napravio s jastucima na jednom futonu, a onda je doao do vrata balkona i tamo stajao, sve dok nisam ustala i pola za njim u sobu. Dok sam jo uvijek stajala, skinuo mi je obi i rekao mi neka se udobno smjestim na jednom od futona. Meni se sve inilo toliko udnim i zastraujuim da mi, to god napravila, nikako nije moglo biti udobno. Ali legla sam poleuke i podmetnula ispod vrata jastuk punjen grahom. Doktor mi je rastvorio kimono i zatim je dugo razvezivao i olabavljivao svaki komad donje odjee, napredujui korak po korak, trljajui mi noge rukama, to mi je, pretpostavljam, trebalo pomoi da se opustim. To je prilino dugo trajalo, ali je na posljetku dohvatio ona dva bijela runika koja je ranije pripremio. Rekao mi je neka uzdignem bokove i razastro ih je ispod mene. To e upiti krv, rekao mi je. Dakako, mizuage esto prati odreena koliina krvi, ali meni nitko nije tono objasnio zbog ega. Da sam bilo to znala o tome, sigurno bih utjela ili ak zahvalila doktoru to je tako paljivo poloio runike, a ovako sam izlanula: Kakva krv? Glas mi je malo zapitao kad sam to
355

rekla, jer mi je grlo bilo sasvim suho. Doktor Rak mi je na to poeo tumaiti kako himen, iako ja nisam imala pojma to bi to moglo biti, esto krvari kad se razdere... te ovo, te ono... mislim da me je sve to toliko prestrailo da sam se od straha malo podigla s futona, jer mi je doktor poloio ruku na rame i njeno me gurnuo natrag. Sigurna sam da bi takav razgovor svakom mukarcu unitio apetit za ono to je trebalo slijediti, ali doktor nije bio taj tip mukarca. Kad je zavrio s tumaenjem, rekao mi je: Ovo je drugi put to u imati prilike uzeti uzorak tvoje krvi. Mogu li ti pokazati?
!

356

Ve sam zapazila da nije doao samo s malom konom putnom torbom, nego i s nekakvim malim drvenim sanduiem. Sad je otiao do ormara i iz hlaa izvukao prsten s kljuevima te otkljuao sandui. Donio ga je do futona i rastvorio ga po sredini, tako da je izgledao kao kakav samostojei izlog. Na obje su strane bile male police s malim staklenim tubicama, koje su bile zatvorene epovima i privrene omicama. Na najnioj polici lealo je nekoliko instrumenata, kao na primjer, karice i pincete, ali je sav ostali prostor u sanduiu bio ispunjen tim staklenim tubicama, bilo ih je moda ak etrdeset ili pedeset. Osim nekoliko praznih na gornjoj polici, u svim ostalima nalazilo se neto, ali ja nisam imala pojma to je to. Tek kad je doktor donio svjetiljku sa stola, vidjela sam etikete na vrhu svake tubice, oznaene imenima geja. Vidjela sam meu ostalima i Mamehino ime, kao i ime velike Mame-kichi. Vidjela sam jo mnogo drugih poznatih imena, ukljuujui ime Hatsumomine prijateljice Korin. Ova, ree doktor izvukavi jednu od tubica, pripada tebi. Pogrjeno mi je napisao ime, upotrijebio je drugaiji znak za ri u Savuri. Meutim, u tubici je bila neka sasuena stvar koja me je podsjetila na ukuhanu ljivu, iako je bila smeasta, a ne ljubiasta. Doktor je izvukao ep i pincetom to izvukao iz tubice. Ovo je komadi vate koji sam natopio tvojom krvlju, rekao je, onda kad si razrezala nogu, sjea se. Obino ne

uvam krv svojih pacijenata, ali... ti si mi se jako svidjela. Nakon to sam spremio ovaj uzorak, odluio sam da u ja biti tvoj mizuage zatitnik. Mislim da e se sloiti sa mnom kako e to biti neobino zanimljivo, neu samo imati uzorak tvoje krvi uzet prigodom mizuagea, nego i uzorak uzet iz posjekotine na nozi mnogo mjeseci prije toga. Prikrila sam gaenje, a doktor mi je nastavio pokazivati sadraj drugih tubica, ukljuujui Mamehinu. U njezinoj nije bio komadi vate, nego mala krpica bijele tkanine umrljane neim hrastim to se prilino stvrdnulo. Doktor Rak je izgledao oaran tim svojim uzorcima, ali ja... pa, ja sam iz pristojnosti okrenula lice prema sanduiu, ali kad me doktor nije gledao, brzo sam skretala pogled na neto drugo. Na posljetku je zatvorio taj svoj sandui i odloio ga ustranu, a onda je skinuo naoale i stavio ih na stol. Uplaila sam se da to znai kako sad dolazi onaj trenutak i doista, doktor Rak mi rastavi noge i kleei se namjesti

izmeu njih. Mislim da mi je srce kucalo tako brzo kao srce mia. Kad je doktor razvezao pojas svog kimona za spavanje, stisnula sam oi i podignula ruku da pokrijem usta, ali sam u posljednji trenutak odustala kako ne bih ostavila lo dojam i spustila sam je blizu glave. Doktorove su ruke neko vrijeme kopale naokolo po meni, to je bilo vrlo neugodno i bolno, vrlo slino onome to mi je prije nekoliko tjedana radio onaj mladi doktor sijede kose. Zatim se spustio tako da mu je tijelo bilo sasvim iznad mojega. Upotrijebila sam svu snagu volje kako bih stvorila neku vrstu mentalne barijere izmeu sebe i doktora, ali to mi nije pomoglo da ne osjetim na unutranjoj strani bedra meki udarac doktorove jegulje, kako je to nazvala Mameha. Svjetiljka je jo uvijek bila upaljena i ja sam pogledom pretraivala sjene na zidu ne bih li pronala neto to bi mi odvratilo misli od onog to se dogaa, jer se doktor sad gurao u mene tako snano da mi se glava pomakla na jastuku. Nisam znala to bih s rukama, pa sam zgrabila jastuk i jo vre stisnula oi.
357

Ubrzo je iznad mene nastala nekakva velika aktivnost, a istodobno sam i u sebi osjeala svakovrsne pokrete. Mora da je bilo dosta krvi, jer se u zraku osjeao neugodan, metalni vonj. Stalno sam samu sebe podsjeala na to koliko je doktor platio za ovu povlasticu i sjeam se da sam u jednom trenutku pomislila kako se nadam da on u tome uiva vie od mene. Ja sam osjeala otprilike toliko uitka, koliko bih uivala da mi netko turpijom strae bedro do krvi. Napokon je, pretpostavljam, jegulja beskunica oznaila svoj teritorij i doktor se svalio na mene svom teinom, mokar od znoja. Nimalo mi se nije svialo to mi je tako blizu, pa sam se pravila kao da imam tekoa s disanjem, nadajui se da e se maknuti s mene. On se dugo nije micao, ali se onda odjednom uspravio na koljena i opet se poeo vrlo poslovno ponaati. Nisam ga gledala, ali nisam mogla sprijeiti da kutkom oka ne zapazim kako se obrisao jednim od onih runika ispod mene. Svezao je pojas svog kimona i nataknuo naoale, ne primijetivi malu mrlju krvi na rubu jednog stakla, te me je poeo brisati izmeu nogu onim runicima, komadiima vate i slinim stvarima, ba kao da smo opet u nekoj od bolnikih ordinacija. Do tada mi se ve stiala najgora bol i moram priznati da sam leei tamo, ak i s tako izdajniki rairenim nogama, gotovo oparano gledala kako otvara svoj drveni sandui i vadi iz njega kare. Odrezao je komadi krvavog runika i ugurao ga, zajedno s komadiem vate kojom me je brisao, u staklenu tubicu s mojim pogrjeno ispisanim imenom. Zatim se formalno naklonio i rekao: Najljepa hvala. Ja mu nisam mogla uzvratiti naklon jer sam leala, ali to nije bilo ni vano, jer je doktor odmah ustao i ponovo otiao u kupaonicu. Uope nisam bila svjesna koliko sam se bila zadihala od nervoze. Sad, kad je sve prolo i kad sam napokon opet mogla doi do daha, vjerojatno sam izgledala kao kakav pacijent usred operacije, ali sam osjetila takvo olakanje da sam se nasmijeila. Neto mi se u itavom tom doivljaju inilo beskrajno smijenim i to sam vie mislila o
358

tome, inilo mi se sve smjenijim, tako da sam se na kraju poela smijati. Morala sam paziti da se ne smijem glasno, jer je doktor bio u susjednoj prostoriji. Ali kad pomislim da je to izmijenilo itav tijek mog budueg ivota? Zamiljala sam vlasnicu ajane Ichiriki kako napeto telefonira Nobuu i barunu dok je jo trajalo nadmetanje, sav taj novac potroen na to, sav taj trud. Kako bi mi se tek sve ovo inilo udno da je umjesto doktora bio Nobu, budui da sam Nobua poela smatrati svojim prijateljem. Nisam eljela ni misliti kako bi to bilo s barunom. Dok je doktor jo bio u kupaonici, pokucala sam na vrata sobe gospodina Bekkua. Jedna je slukinja pourila promijeniti plahte, a gospodin Bekku mi je pomogao da se presvuem u kimono za spavanje. Kasnije, kad je doktor zaspao, ponovo sam ustala i tiho se okupala. Mameha mi je rekla kako moram cijelu no ostati budna, za sluaj da se doktor probudi i neto zatrai. No, iako sam se trudila ostati budna, na kraju me svladao san. Ipak, ujutro sam se uspjela probuditi dovoljno rano, tako da sam se imala vremena urediti prije nego to me doktor vidi. Poslije doruka, ispratila sam doktora do ulaznih vrata svratita i pomogla mu navui cipele. Neposredno prije odlaska, doktor mi se zahvalio za proteklu no i dao mi nekakav mali zamotuljak. Nagaala sam je li to dragulj, onakav kakav mi je dao Nobu, ili komadi krvavog runika od prole noi! Meutim, kad sam napokon skupila hrabrosti i otvorila zamotak u svojoj sobi, unutra sam nala paketi kineskih trava. Nisam znala to bih s time dok mi gospodin Bekku nije rekao kako trebam svaki dan pripraviti aj od tih trava, jer u tako sprijeiti trudnou. Nemoj ih rasipati, te su trave vrlo skupe, rekao mi je. Ali nemoj ni previe krtariti. Koliko god su skupe, jo uvijek su jeftinije od pobaaja.

udno je i teko mi je to objasniti, ali nakon mog mizuagea itav mi se svijet inio nekako drugaijim. Odjednom
359

360

mi se Bua, koja to jo nije prola, inila neiskusnom i djetinjastom, iako je bila starija od mene. Majka i Tetia su to, naravno, prole, ba kao i Hatsumomo i Mameha, ali sam ja bila svjesna te nove, posebne veze meu nama vjerojatno mnogo vie od njih. Pripravnice koje su prole kroz mizuage drugaije eljaju kosu, a ispod pune, umjesto arene, nose crvenu svilenu vrpcu. Neko sam vrijeme toliko bila usredotoena na to koje pripravnice nose crvenu vrpcu, a koje arenu, da gotovo nita drugo nisam primjeivala dok bih hodala ulicom ili dok bih s ostalim djevojkama stajala u hodnicima nae male kole. Poela sam osjeati potovanje prema onima koje su prole kroz mizuage, dok sam se prema onima drugima osjeala kao iskusna ena. Sigurna sam da se sve pripravnice na slian nain osjeaju izmijenjene iskustvom mizuagea. Ali kod mene se nije radilo samo o tome da sam poela drugaije gledati svijet oko sebe. Promijenio se, naime, i moj svakodnevni ivot, zato to je Majka poela drugaije gledati na mene. Dosad si ve sigurno shvatio kako je ona bila osoba koja je primjeivala samo ono na to je mogla prikvaiti etiketu s cijenom. Dok bi hodala ulicom, mozak joj je, vjerojatno, radio poput raunala: Oh, evo male Yukiyo, ija je glupost njezinu jadnu stariju sestru stajala blizu sto jena prole godine! Gle, dolazi Ichimitsu, sigurno je jako zadovoljna koliko njezin novi danna troi na nju. Da je Majka etala uz Shirakavvu nekog lijepog proljetnog dana, kad gotovo moe vidjeti kako se ljepota cijedi s grana rascva-lih trenjevih stabala, vjerojatno nita od toga ne bi vidjela - ukoliko ne bi... to ja znam... smiljala kako bi mogla zaraditi prodajom tih stabala, ili tako neto. Prije mog mizuagea, mislim da je Majci bilo sasvim svejedno to mi Hatsumomo stvara probleme u Gionu. Meutim, sad kad sam na sebi nosila etiketu s visokom cijenom, nisam ju trebala ni zamoliti da neto uini, sama je prekinula Hatsumomino spletkarenje. Vjerojatno joj je samo rekla: Hatsumomo, ako tvoje ponaanje bude stvaralo probleme Savuri i stajalo ovu okiyu novaca, ti e to

platiti! Otkako se moja majka razboljela, ivot mi je doista bio teak, meutim, sad mi se za neko vrijeme ivot upadljivo pojednostavio. Neu rei da se nisam vie osjeala umornom ili razoaranom, u stvari, gotovo sam stalno bila umorna. ivot u Gionu sigurno nije zabava i odmor za ene koje u njemu zarauju za ivot. Ali u svakom sluaju, za mene je predstavljalo veliko olakanje to se vie nisam morala bojati Hatsumomo. I moj ivot unutar okiye takoer je postao gotovo ugodan. Kao posvojena ki jela sam kad sam htjela. Prva sam odabirala kimono, nisam vie morala ekati da Bua prvo odabere kimono za sebe, a im bih ga odabrala, Tetia bi se odmah bacila na posao, preureujui obrube do odgovarajue irine i pri-ivajui ovratnik na pothaljinu, prije nego to bi i dotakla Hatsumomin kimono. Zbog svega toga bilo mi je svejedno to me Hatsumomo gleda s ogorenjem i mrnjom. Ali me je strano boljelo kad bi Bua prola pokraj mene zabrinuta lica i kad bi odvraala pogled ustranu ak i kad bismo se sluajno nale licem u lice. Uvijek sam dosad imala osjeaj da bi nae prijateljstvo nastavilo rasti da se izmeu nas nisu isprijeile okolnosti. Sad vie nisam imala taj osjeaj. Nakon to je obavljen moj mizuage, doktor Rak je gotovo potpuno nestao iz mog ivota. Kaem gotovo, jer premda Mameha i ja nismo vie odlazile u ajanu Shirae kako bismo ga zabavljale, povremeno sam ga sretala na drugim zabavama u Gionu. Meutim, baruna nikad vie nisam srela. Tada jo nisam znala za ulogu koju je barun odigrao u podizanju cijene za moj mizuage, ali kad sad razmiljam o tome, mogu shvatiti zato Mameha nije eljela da se ponovo sretnemo. Ja bih se vjerojatno u njegovoj prisutnosti osjeala isto toliko neugodno koliko bi Mame-hi bilo neugodno to sam ja tamo. U svakom sluaju, ne mogu se pretvarati kako mi je bilo krivo to vie ne viam ijednog od njih dvojice. No, postojao je jedan mukarac kojega sam silno eljela ponovo vidjeti i mislim da ti ne moram rei kako govo361

rim o predsjedniku. On nije igrao nikakvu ulogu u Mamehinom planu, stoga nisam oekivala da e se moj odnos s njim promijeniti ili prekinuti samo zato to je moj mizuage sada bio iza mene. Ipak, moram priznati da sam osjetila veliko olakanje kad sam nekoliko tjedana kasnije saznala da su nazvali iz kompanije Ivramura i da ponovo trae moje drutvo. Kad sam te veeri stigla u ajanu, zatekla sam tamo obojicu, predsjednika i Nobua. Ranije bih sigurno odmah sjela uz Nobua, ali sad kad me je Majka posvojila, nisam vie morala o njemu misliti kao o svom spasitelju. Sluajno je upravo mjesto uz predsjednika bilo slobodno i ja sam, vrlo uzbuena, otila kleknuti pokraj njega. Predsjednik je bio vrlo srdaan prema meni dok sam mu toila ake i zahvalio mi se, podiui alicu u zrak prije nego to je poeo piti, ali me itave veeri nije ni pogledao. Meutim, kad god bih pogledala prema Nobuu, vidjela bih kako zuri u mene kao da sam ja jedina osoba u drutvu ije je prisutnosti svjestan. Ja sam svakako znala to to znai eznuti za nekim; zato sam se prije nego to je zabava zavrila, potrudila otii do njega i provesti neko vrijeme s njime. Nakon toga sam uvijek pazila na to da ga ne zanemarim. Prolo je otprilike mjesec dana, i tijekom jedne zabave sluajno sam spomenula Nobuu kako je Mameha dogovorila moj nastup na jednom festivalu u Hiroshimi. Nisam bila sigurna da me slua dok sam mu to govorila, ali ve sljedeeg dana, kad sam se vratila u okiyu sa satova poduke, nala sam u svojoj sobi novi drveni putni koveg koji mi je on poslao na dar. Koveg je bio mnogo elegantniji od onog koji sam posudila od Tetie za odlazak na barunovu zabavu u Hakone. Uasno me je bilo sram to sam mislila da mogu jednostavno odbaciti Nobua sad kad vie nije bio bitan za bilo kakav plan koji je Mameha moda smiljala za mene. Napisala sam mu pismo zahvale i rekla kako se unaprijed veselim to u mu se moi i osobno zahvaliti idueg tjedna, na velikoj zabavi koju je kompanija Ivramura pripremala nekoliko mjeseci unaprijed. Ali dogodilo se neto udno. Nekoliko dana prije zabave primila sam poruku kako moja prisutnost nee biti po362

trebna. Kako mi je rekla Yoko, telefonistica u naoj okiyi, ona je imala dojam da je zabava otkazana. Ja sam sluajno ionako morala te veeri otii u ajanu Ichiriki, zbog jedne druge zabave. Upravo kad sam kleknula u hodniku kako bih otvorila vrata, primijetila sam kako se otvaraju vrata velike sobe za bankete na kraju hodnika i iz sobe je izala jedna mlada geja koja se zvala Katsue. Prije nego to je za sobom zatvorila vrata, ula sam nekog mukarca kako se smije i bila sam sigurna da je to predsjednik. Zauena time ustala sam i pourila za Katsue kako bih je dostigla prije nego to ode iz ajane. Oprosti to ti smetam, rekla sam, ali jesi li ti upravo izala sa zabave kompanije Iwamura? Da, zabava je u punom jeku. Unutra je najmanje dvadeset pet geji i blizu pedeset mukaraca... A... jesu li tamo predsjednik Iwamura i Nobu-san? upitala sam je. Nobu nije. Navodno je jutros otiao kui jer mu nije bilo dobro. Bit e mu ao to je propustio zabavu. Ali predsjednik je tu, zato pita? Promrmljala sam neto, ne sjeam se to, i ona je otila. Sve do tog trenutka uvijek sam nekako zamiljala da predsjednik cijeni moje drutvo isto toliko koliko i Nobu. Sad sam se morala pitati nije li to bila samo moja iluzija i nije li Nobu jedini kome je stalo do mene.

363

i Dvadeset peto poglavlje

Mameha je, dodue, ve dobila okladu s Majkom, ali je jo uvijek imala veliki ulog u mojoj buduoj karijeri. Stoga je tijekom sljedeih nekoliko godina radila na tome da moje lice uini poznatim svim svojim najboljim muterijama, a takoer i ostalim gejama u Gionu. U to se vrijeme jo uvijek nismo bili do kraja izvukli iz velike ekonomske krize i sveani banketi nisu bili tako esti kako bi to Mameha eljela. No, vodila me je na mnoge neslubene skupove, ne samo zabave u ajanama, nego i na izlete u kupalita, turistike izlete, na kabuki predstave i tako dalje. Za vrijeme ljetnih vruina kad su svi bili krajnje oputeni, ta su leerna okupljanja esto bila vrlo zabavna, ak i za nas koje smo na tim zabavama morale raditi kao zabavljaice. Na primjer, skupina mukaraca odluila bi ponekad poi na plovidbu brodiem niz rijeku Kamo, piti ake i moiti noge u vodi. Ja sam bila previe mlada da bih se prikljuila pijankama i esto bi me dopao posao struganja leda za sladoled, ali to je ipak bila ugodna promjena. Nekih veeri bogati poslovni ljudi ili plemii organizirali bi zabave s gejama samo za sebe. Proveli bi veer pleui i pjevajui, pijui s gejama, esto i do ranih jutarnjih sati. Sjeam se kako je jednom takvom prigodom domainova supruga stajala na vratima i uruivala nam na odlasku omotnice s dareljivom napojnicom. Mamehi je dala dvije omotnice i zamolila je da drugu preda geji Tomizuru koja je otila ranije zbog glavobolje, kako je rekla. Zapravo je vrlo dobro znala, kao i mi, da je Tomizu364

ru ljubavnica njezina mua i da je otila s njim u drugo krilo kue kako bi zajedno proveli no. Mnogim su raskonim zabavama u Gionu prisustvovali slavni umjetnici, pisci i kabuki glumci, tako da su te zabave katkada bile vrlo uzbudljivi dogaaji. Meutim, ao mi je to ti moram rei da je prosjena zabava s gejama neto mnogo prozainije. Obino je domain ef odjela neke male kompanije, dok je poasni gost najee jedan od njegovih dobavljaa ili moda neki slubenik kojega je upravo unaprijedio ili neka slina osoba. Svako malo, neka bi me dobronamjerna geja upozorila kako je moja dunost kao pripravnice, uz to to se moram truditi da ljupko izgledam, tiho sjediti i sluati razgovore u nadi da u jednog dana i sama znati voditi vjete i pametne razgovore. No, veina razgovora koje sam sluala na tim zabavama nisu mi se uope inili jako vjetima, ni pametnima. Neki bi se mukarac, recimo, okrenuo geji do sebe i rekao: Doista je neobino zatoplilo, ne ini ti se? A geja bi na to odgovorila neto kao: Oh, da, jako je toplo! Onda bi poela s njim igrati igru tko gubi, pije ili bi pokuala navesti sve mukarce da zapjevaju i ubrzo bi onaj mukarac koji je s njom razgovarao bio previe pijan da bi se sjetio kako se ne zabavlja onako dobro kako se nadao. to se mene tie, ja sam to uvijek smatrala alosnim traenjem novca i vremena. Ako je neki mukarac doao u Gion da se opusti i zabavi, a na kraju mu veer proe u nekakvoj djetinjstoj igri kao to je papir-kare-kamen... pa, po mom miljenju, bolje bi mu bilo da je ostao kod kue i igrao se sa svojom djecom ili unucima, koji su, uostalom, sigurno pametniji od ove jadne, priglupe geje uz koju je imao nesreu sjediti. S vremena na vrijeme, meutim, imala sam ast sluati neku geju koja je doista znala vjeto voditi konverzaciju, a Mameha je svakako bila jedna od njih. Iz njezinih sam razgovora uistinu mnogo nauila. Na primjer, ako bi njoj neki mukarac rekao: Toplo je, ne ini ti se? ona je imala spremno barem tucet raznih odgovora. Ako bi mukarac bio neki razvratni starac, odgovorila bi mu: To365

pio? Moda vam se to samo ini zbog toliko lijepih ena oko vas! Ili ako se radilo o nekom arogantnom mladom poslovnom ovjeku koji se doimao kao da ne zna svoje pravo mjesto, razoruala bi ga ovakvim odgovorom: Ovdje ste s pola tuceta najboljih geji u Gionu, a vi mislite o vremenu. Jednom sam je promatrala kad je kleala kraj nekog jako mladog mukarca koji nije mogao imati vie od devetnaest ili dvadeset godina i koji vjerojatno ne bi ni bio na zabavi s gejama da domain nije bio njegov otac. Naravno, mladi nije znao to bi rekao, ni kako bi se ponaao prema gejama i sigurna sam da je bio jako nervozan, ali ipak se hrabro okrenuo Mamehi i rekao: Toplo je, zar ne? Ona je na to spustila glas i odgovorila mu otprilike ovako: Zbilja, imate potpuno pravo. Trebali ste me vidjeti jutros kad sam izala iz kupke! Obino kad sam potpuno gola, osjeam se svjee i oputeno. Meutim, jutros mi je koa bila prekrivena sitnim kapljicama znoja, posvuda, na bedrima, na trbuhu i... ovaj, na raznim drugim mjestima. Kad je taj jadni mladi spustio alicu sa sakeom na stol, prsti su mu drhtali. Sigurna sam da tu zabavu s gejama nije zaboravio do kraja ivota. Ako me pita zato je veina zabava tako dosadna, mislim da za to postoje dva razloga. Prvo, samo to to je neku djevojicu prodala njezina obitelj pa su je od ranih godina odgajali da bude geja, ne znai da e ona ispasti pametna ili da e imati to zanimljivo rei. I drugo, isto to vrijedi i za mukarce. Ako je neki mukarac zaradio dovoljno novaca da doe u Gion i potrati ga kako god mu se svidi, to jo ne znai da je zabavno biti s njime u drutvu. U stvari, mnogi su mukarci naviknuti da se svi prema njima odnose s mnogo potovanja. Sjedit e namrteni, s rukama na koljenima i to je otprilike sve to su spremni uiniti u smislu zabavljanja. Jednom sam sluala Mamehu kako je provela itav sat priajui svakojake priice nekom mukarcu koji ju ni jednom nije ak ni pogledao, nego je samo gledao ostale u sobi dok je ona govorila.
366

Zaudo, upravo je to bilo ono to je elio i otada je uvijek traio Mamehu kad bi doao u Gion.

Nakon jo dvije godine zabava i izleta, pritom sam itavo to vrijeme i dalje odlazila na satove poduke i sudjelovala u plesnim priredbama kad god je to bilo mogue, prela sam iz statusa pripravnice u status geje. To se dogodilo u ljeto 1938. kad sam navrila osamnaest godina. Mi tu promjenu statusa zovemo preokretanjem ovratnika, zato to pripravnica nosi crveni, a geja bijeli ovratnik. Premda kad bi vidio neku pripravnim i geju jednu uz drugu, njihovi bi ovratnici bili posljednje to bi na njima zapazio. Pripravnica bi te, odjevena u raskoni kimono s pretjerano irokim rukavima i s objeenim dugakim krajevima obija, vjerojatno podsjetila na kakvu japansku lutkicu, dok bi ti geja, moda, izgledala jednostavnije odjevena, ali svakako enstvenija. Dan kad sam ja preokrenula svoj ovratnik bio je jedan od najsretnijih dana u Majinu ivotu, odnosno barem je izgledala zadovoljnija nego to sam je ikad vidjela. Tada to nisam shvaala, ali sad mi je posve jasno to joj je bilo na pameti. Vidi, za razliku od pripravnice, geja je mukarcu na raspolaganju za neto vie od pukog toenja aja, dakako, pod odgovarajuim uvjetima. Zbog moje veze s Mamehom i moje popularnosti u Gionu, moja je pozicija bila takva da je Majka imala vie nego dovoljno razloga za oduevljenje, oduevljenje je, naime, u njezinu sluaju bila tek druga rije za novac. Otkako ivim u New Yorku nauila sam to rije geja stvarno znai za veinu zapadnjaka. S vremena na vrijeme predstavili bi me na nekoj elegantnoj zabavi ovoj ili onoj mladoj eni u skupocjenoj haljini i nakitu. Kad bi ula da sam ja neko bila geja u Kvotu, namjestila bi usta u neku vrstu osmijeha, iako joj se kutovi usnica ne bi posve uzdignuli, onako kako bi trebali. Naime, ne bi znala to bi rekla! Potom bi teret konverzacije pao na mukarca ili enu koji su nas predstavili jednu drugoj - jer ja nikad

367

nisam nauila dobro engleski, ni nakon svih ovih godina. Naravno, u takvim situacijama nije imalo mnogo smisla ni pokuavati, jer ta bi ena stalno mislila: Za Boga miloga... ja razgovaram s prostitutkom.... Trenutak kasnije, iz neugodne bi je situacije spasio njezin pratilac, imuan mukarac dobrih trideset ili etrdeset godina stariji od nje. Pa, vidi, esto sam se pitala zato ona ne moe osjetiti koliko smo nas dvije, zapravo, sline. Jer nju izdrava mukarac, a u moje su vrijeme mene takoer izdravali mukarci. Sigurna sam da ima mnogo stvari koje ja ne znam o tim mladim enama u skupim haljinama, ali esto imam osjeaj da bi se bez tih imunih mueva ili ljubavnika mnoge od njih borile da nekako preive i moda ne bi imale tako uzvieno miljenje o sebi. Dakako, isto to vrijedi za vrhunske geje. Moe neka geja ii sa zabave na zabavu i uivati popularnost kod velikog broja mukaraca, sve je to lijepo i krasno, ali da bi doista postala vrhunska geja apsolutno joj je potreban danna. ak i Mameha, koja se proslavila bez iije pomoi, zahvaljujui reklamnoj kampanji, ubrzo bi izgubila svoju poziciju i postala samo jedna od mnogih geji da barun nije pokrivao trokove za unapreivanje njezine karijere. Samo tri tjedna nakon to sam preokrenula ovratnik, Majka je dola k meni jednog dana dok sam na brzinu ruala u primaoj sobi i sjela s druge strane stola, puckajui lulu. Ja sam do tada itala neku reviju, ali sam prestala iz pristojnosti - iako se isprva inilo kao da mi Majka nema bogzna to rei. Nakon nekog vremena odloila je lulu i rekla: Ne bi smjela jesti to uto ukiseljeno povre. Od njega e ti istrunuti zubi. Vidi to se dogodilo s mojima. Nikad mi nije palo na pamet da Majka vjeruje kako je ukiseljeno povre krivo za loe stanje njezinih zubi. Na- } kon to me je pustila da dobro razgledam unutranjost ' njezinih usta, ponovo je uzela lulu i otpuhnula oblai di- > ma. Tetia voli uto ukiseljeno povre, gospoo, rekla sam, a njezini su zubi u redu. I
368

Koga je briga za Tetiine zube? Ona ne zarauje novac time to ima lijepa mala usta. Reci kuharici da ti to vie ne daje jesti. Uostalom, nisam dola ovamo razgovarati o ukiseljenom povru. Dola sam ti rei da e sljedeeg mjeseca u ovo vrijeme imati svog dannu. Dannu ? Ali, Majko, ja imam samo osamnaest godina... Hatsumomo nije imala dannu dok nije navrila dvadesetu. I naravno, to nije dugo potrajalo... Trebala bi biti sretna. Oh, jesam, sretna sam. Ali, zar to nee zahtijevati mnogo vremena ako hou da danna bude zadovoljan sa mnom? Mameha misli kako bih prvo trebala uvrstiti svoju reputaciju, samo jo nekoliko godina. Mameha! to ona zna o poslovima? Kad budem htjela znati kad se treba hihotati na zabavama, otii u nju pitati. Danas su mlade djevojke, ak i u Japanu, navikle skoiti od stola i vikati na svoje majke, ali u moje doba, mi smo se naklonile, rekle: Da, gospoo, i ispriale se to smo je uzrujale i ja sam tono tako postupila. Prepusti poslovne odluke meni, nastavila je Majka. Samo bi budala propustila takvu ponudu kakvu mi je uputio Nobu Toshikazu. Srce mi je zamalo prestalo kucati kad sam to ula. Pretpostavljam kako je bilo oigledno da e se Nobu jednog dana ponuditi za mog dannu. Napokon, ve je prije nekoliko godina dao svoju ponudu za moj mizuage, a otada je ee od bilo kojeg drugog mukarca traio moje drutvo. Ne mogu se pretvarati da nisam pomiljala na takvu mogunost, ali to jo ne znai da sam ikad vjerovala kako e moj ivot doista krenuti tim tijekom. Onog dana kad sam prvi put srela Nobua na sumo takmienju, moj je almanah prorekao: Ravnotea dobrog i loeg moe otvoriti vrata sudbini. Otada nije proao ni jedan dan, a da na ovaj ili onaj nain nisam na to pomislila. Dobro i loe... pa, to su bile Mameha i Hatsumomo, to to me je Majka

posvojila i mizuage koji je do toga doveo, te naravno, predsjednik i Nobu. Ne elim rei da mi je Nobu bio mrzak. Sasvim suprotno. Ali postati njegovom ljubavnicom znailo bi zauvijek se oprostiti od nade da bi predsjednik jednom mogao ui u moj ivot. Majka je morala primijetiti neto od oka koji su prouzroile njezine rijei - u svakom sluaju, bila je nezadovoljna mojom reakcijom. No, prije nego to je mogla neto rei, ule smo zvukove iz hodnika kao da netko pokuava priguiti kaalj, a trenutak kasnije u vratima se pojavila Hatsumomo. Drala je u ruci zdjelicu rie, to je bilo vrlo nepristojno - nikako nije smjela otii s time od stola. Kad je progutala, prasnula je u smijeh. Majko! rekla je. Zar hoete da se udavim? Oito je prislukivala na razgovor dok je ruala. Tako, dakle, Nobu Toshikazu e biti danna slavne Sayuri, nastavila je. Kako je to slatko! Ako si dola rei neto korisno, onda reci, rekla joj je Majka. Hou, ozbiljno je odgovorila Hatsumomo, ula u sobu i kleknula pokraj stola. Sayuri-san, ti moda nisi toga svjesna, ali jedna od stvari koje se zbivaju izmeu geje i njenog danna moe dovesti do toga da geja ostane trudna, shvaa? A mukarci se jako uzrujaju ako im ljubavnica rodi dijete nekog drugog. Zato ti mora biti jako oprezna, jer ako dijete sluajno bude imalo dvije ruke poput nas ostalih, Nobu e odmah znati kako to ne moe biti njegovo dijete! Hatsumomo je oito mislila kako je njezina mala ala jako smijena. Moda bi ti trebala odrezati jednu ruku, Hatsumomo, rekla joj je Majka, ako bi te to uinilo tako uspjenom kao to je Nobu Toshikazu. A vjerojatno bi pomoglo i kad bi mi lice izgledalo ovako! smijeei je odgovorila Hatsumomo i nagnula svoju zdjelicu rie da nam pokae to je unutra. Jela je riu pomijeanu s crvenim grahom adzuki i na odreen odvra370

tan nain, ta je mjeavina doista izgledala poput opeene koe.

Kako je popodne odmicalo, poela sam osjeati vrtoglavicu i nekakvo udno zujanje u glavi, te sam ubrzo otila do Mamehina stana kako bih s njom porazgovarala. Sjedila sam za njezinim stolom, pijuckajui rashlaeni aj od jema - jer bilo je doba ljetnih vruina - i pokuavajui sakriti od nje kako se osjeam. Doi do predsjednika bila je jedina nada koja me je drala tijekom itavog razdoblja priprema za geju. Ako me u ivotu ne eka nita vie od Nobua, plesnih priredbi i beskrajnog niza veeri u Gionu, nije mi jasno zbog ega sam se toliko muila. Mameha je ve dovoljno dugo ekala da uje zbog ega sam dola, ali kad sam spustila au s ajem na stol, bojala sam se da e me glas izdati ako pokuam govoriti. Jo sam se nekoliko trenutaka pokuavala pribrati, a onda sam napokon progutala slinu i uspjela izgovoriti: Majka mi kae kako u za mjesec dana vjerojatno imati svog dannu. Da, znam. I to e biti Nobu Toshikazu. Ja sam se u meuvremenu toliko usredotoila na to da se suzdrim od plaa da vie uope nisam mogla govoriti. Nobu-san je dobar ovjek, rekla je Mameha, i ti si mu jako draga. Da, ali Mameha-san... ne znam kako bih to rekla... to nije ono to sam ja zamiljala! Kako to misli? Nobu-san je uvijek bio ljubazan prema tebi. Ali Mameha-san, ja ne elim ljubaznost! Ne? Mislila sam da svi to elimo. Moda hoe rei kako eli neto vie od ljubaznosti. Ali ti nisi u poziciji da tako neto trai. Naravno, Mameha je potpuno bila u pravu. Kad sam je ula kako to govori, suze su mi jednostavno probile
371

I
krhki zid koji ih je zadravao i sa stranim osjeajem srama, poloila sam glavu na stol i pustila ih da se izliju iz mene. Mameha nita nije govorila sve dok se nisam isplakala i ponovo pribrala. A to si ti oekivala, Savuri? upitala me je. Neto vie od toga! Shvaam da ti je moda donekle teko gledati Nobua. Ali... Mameha-san, ne radi se o tome. Nobu-san je dobar ovjek, kao to ste rekli. Samo... Samo, ti bi eljela da tvoja sudbina bude slina sud-

geja, ali su je svi u Gionu smatrali najsretnijom enom bini Shizue. na svijetu. Ona je ve trideset godina bila ljubavnica Jesam jednog ljekarnika. Taj ljekarnik nije bio bogat, a ni ona nije bila neka ljepotica, ali mogao si pretraiti cijeli li pogodi Kvoto i ne bi naao dvoje ljudi koji su toliko uivali biti jedno s drugim kao oni. Kao i obino, Mameha je bila la? Shi blie istini, nego to sam ja to eljela priznati. Savuri, ti ima osamnaest godina, nastavila je.Ni zue ti, ni ja ne moemo znati kakva e biti tvoja sudbina. nije Moda to nikad nee znati! Sudbina nije uvijek neto pobila neka put zabave na kraju veeri. Ponekad nije nita drugo do osobito muno probijanje kroz ivot, dan za danom. popular Ali, Mameha-san, to je tako okrutno! na Da, okrutno je, rekla je. Ali nitko ne moe pobjei

od svoje sudbin e. Molim vas, ne radi se o tome da ja elim pobjei od svoje sudbin e, ni o bilo emu slino m. Nobusan je dobar ovjek, ba kao to kaete. Znam da bih mu morala biti zahval na to se zanima za mene, ali... ima toliko
372

drugih stvari o kojima sam sanjala. I boji se da e, kad te jednom Nobu takne, sve to postati neostvarivo? Zbilja, Savuri, to si ti mislila, kakav je ivot geje? Nismo postale geje kako bi nam ivot bio sretan. Postale smo geje zato to nismo imale drugog izbora.

Oh, Mameha-san... molim vas... zar je to doista bilo toliko nerazumno to sam se stalno nadala da u moda jednog dana... Mlade djevojke uvijek u srcu nose svakojake nerazumne nade. Nade su kao ukrasi za kosu. Djevojke ele nositi previe ukrasa. Kad ostare, izgledaju glupo ako nose ak i samo jedan. vrsto sam odluila kako neu ponovo dopustiti da me osjeaji nadvladaju. Uspjela sam zadrati suze, iako mi je nekoliko njih orosilo obraze poput kapljica soka na deblu. Mameha-san, rekla sam, imate li vi... snanih osjeaja prema barunu? Barun je meni bio dobar danna. Da, naravno, to je tono, ali osjeate li vi neto prema njemu kao mukarcu? Hou rei, neke geje imaju nekakvih dubljih osjeaja prema svojim dannama, zar ne? Barunu pogoduje veza sa mnom, a meni je vrlo korisna veza s njime. Kad bi u naim odnosima bilo strasti... pa, strast moe brzo prijei u ljubomoru ili ak mrnju. Ja sebi sasvim sigurno ne mogu priutiti da se neki moan mukarac ljuti na mene. Godinama sam se muila izboriti se za mjesto u Gionu, ali ako me neki moan mukarac odlui unititi, pa, on e to uiniti! Ako eli biti uspjena, Savuri, mora nastojati da osjeaji mukaraca budu pod tvojim nadzorom. Baruna je ponekad teko podnositi, ali on ima mnogo novaca i ne boji se troiti. I, hvala nebesima, on ne eli djecu. Nobu e svakako predstavljati prilian izazov za tebe. On je i previe siguran u ono to hoe. Ne bi me iznenadilo da on od tebe oekuje vie nego to barun oekuje od mene. Ali Mameha-san, to je s vaim osjeajima? Mislim, zar nikad nije postojao neki mukarac... Htjela sam je pitati je li ikad neki mukarac probudio u njoj osjeaj strasti. Ali vidjela sam kako je njezina razdraenost zbog mojih pitanja, koja je dotad bila samo pupoljak, odjednom buknula u punom cvatu. Uspravila se s rukama u krilu i mislim da me je upravo htjela ukoriti,
373

ali sam joj se odmah ispriala zbog tako nepristojnog pitanja i ona se na to ponovo smirila. Ti i Nobu imate en, Savuri, i tome ne moe pobjei, rekla je. Ja sam ak i tada znala da je ona u pravu. En je karmika veza koja traje itav ivot. Danas, ini se, ljudi vjeruju kako je njihov ivot u potpunosti stvar izbora, ali u moje doba, mi smo se smatrali komadima gline u kojima su zauvijek ostali utisnuti otisci prstiju svakog tko ih je ikad dotaknuo. Nobuov je dodir ostavio dublji otisak na meni od veine drugih. Nitko ne bi mogao rei hoe li on biti moja konana sudbina, ali ja sam oduvijek osjeala taj en meu nama. Nobu e uvijek negdje biti prisutan u krajoliku mog ivota. Ali zar je doista mogue da je sada preda mnom najtea od svih lekcija koje sam nauila u ivotu? Zar u doista morati uzeti sve svoje nade, jednu po jednu, i spremiti ih tamo gdje ih nitko nikad vie nee vidjeti, gdje ih ak ni ja neu nikad vie vidjeti? Vrati se u okiyu, Savuri, rekla mi je Mameha. Pripravi se za veer koja je pred tobom. Kad treba preboljeti razoaranje, nema nieg boljeg od rada. Podigla sam pogled prema njoj u nakani da ju jo jednom, posljednji put zamolim za pomo, ali kad sam vidjela izraz na njezinu licu, predomislila sam se. Ne znam o emu je razmiljala, ali inilo se kao da zuri u nekakav beskrajno prazan prostor, a na njezinom su se savreno ovalnom licu ukazali nabori od naprezanja oko kutova oiju i oko usta. Zatim je ispustila teki uzdah i pogledala u alicu aja pred sobom s izrazom gorine u oima, ili se barem tako meni inilo.

ipak, kad sam se trudila pronai makar i jednu stvar koja e mi neto znaiti nakon to Nobu postane moj danna, s tugom moram priznati kako nisam uspijevala. Jedne veeri dok sam kleala uz stol u ajani Ichiriki, pokuavajui ne misliti na to kako se jadno osjeam, odjednom mi se u glavi pojavila slika djeteta izgubljenog u snjenoj umi, a kad sam podigla glavu i pogledala sjedokose mukarce koje sam zabavljala, oni su mi toliko sliili na stabla pokrivena snijegom da sam se u jednom stranom trenutku osjetila kao da sam jedino ivo bie na cijelom svijetu. Jedine zabave na kojima sam uspijevala samu sebe uvjeriti kako moj ivot moda jo uvijek ima nekakvu svrhu, ma koliko neznatnu, bile su zabave za vojnike. Ve tada, 1938. godine, svi smo se navikli na dnevna izvjea o ratu u Manduriji i stvari poput takozvane Kutije s rukom Izlazeeg sunca - to je bila kutija rie s mariniranom ljivom u sredini koja je izgledala tono kao japanska zastava - to nas je svakodnevno podsjealo na nae vojnike na prekomorskom ratitu. asnici japanske vojske i mornarice generacijama su dolazili u Gion da se opuste. Meutim, sad su nam poeli govoriti, suznih oiju, nakon sedme ili osme alice sakea, kako im nita toliko ne pomae odrati moral koliko ti posjeti Gionu. Vjerojatno vojnici uvijek tako govore enama s kojima razgovaraju. Ali pomisao da ja, iako samo jedna obina mlada djevojka iz ribarskog sela - doista mogu neto vano uiniti za domovinu... Neu se pretvarati da su te zabave olakale moje patnje, ali su mi doista pomogle, podsjeajui me koliko su te moje patnje, zapravo, sebine.

ena koja ivi u nekoj otmjenoj kui moe se ponositi svim svojim lijepim stvarima, ali onog trenutka kad zauje praskanje vatre, vrlo e brzo odluiti to joj je od toga najvrjednije. U danima nakon razgovora s Mamehom, ja sam doista imala osjeaj kako mi ivot nestaje u poaru, a

Prolo je nekoliko tjedana i onda, jedne veeri, u hodniku ajane Ichiriki, Mameha natukne kako je dolo vrijeme da naplati svoju okladu s Majkom. Vjerojatno se sjea da su se njih dvije kladile oko toga hoe li moji dugovi biti vraeni prije nego to navrim dvadeset godina. Dakako, kako su se stvari u meuvremenu razvijale, svi su dugovi ve bili namireni, iako sam tek imala osamnaest godina.

374

375

Sad kad si preokrenula ovratnik, rekla je Mameha, ne vidim nikakvih razloga zato bih due ekala. Tako je rekla, ali mislim da je istina bila sloenija. Mameha je znala da Majka mrzi poravnavati dugove i da e joj to biti jo mrskije kad ulozi narastu. Moja e zarada znatno porasti kad dobijem dannu. Majka e sigurno s vremenom samo jo ljubomornije uvati svoje prihode. Stoga je Mameha smatrala kako je najbolje pokupiti im prije ono to joj Majka duguje, a natezanja oko budue zarade ostaviti za kasnije. Nekoliko dana nakon toga pozvali su me dolje u primau sobu nae okiye i tamo sam nala Mamehu i Majku kako sjede suelice za stolom i askaju o tome kakvo je vrijeme toga ljeta. Uz Mamehu je sjedila jedna sjedokosa ena koja se zvala gospoa Okada, koju sam ve vie puta srela. Ona je bila gospodarica okiye u kojoj je Mameha neko ivjela i jo uvijek je vodila brigu o Mamehinim prihodima i rashodima, a Mameha joj je za tu uslugu davala dio svoje zarade. Nikad je dosad nisam vidjela tako ozbiljnu - zurila je u stol i uope nije sudjelovala u razgovoru. Tu si! doekala me Majka. Tvoja nas je starija sestra ljubazno dola posjetiti, a dovela je sa sobom i gospou Okada. Svakako si im duna uzvratiti ljubaznost i pridruiti nam se. Uto se oglasi gospoa Okada, zadravajui i dalje pogled na stolu. Gospoo Nitta, kao to vam je Mameha moda spomenula kad je s vama razgovarala telefonom, ovo je vie poslovan, nego drutveni posjet. Nema nikakve potrebe da nam se Sayuri pridruuje. Sigurna sam da ona ima drugog posla. Zahtijevam da se prema vama odnosi s dolinim potovanjem, odgovori Majka. Pridruit e nam se za stolom tih nekoliko minuta koliko ete se zadrati. Tako sam se namjestila na podu pokraj Majke, a potom je slukinja dola posluiti aj. Nakon toga Mameha ree: Sigurno ste ponosni na to kako vam je ki uspjena, gospoo Nitta. Njezina zarada prelazi sva oekivanja! Slaete se sa mnom?
376

Pa sad, to ja znam o vaim oekivanjima, Mameha--san? rekla je Majka. Zatim je stisnula zube i nasmijala se onim svojim udnim smijehom, pogledavajui u svaku od nas kako bi provjerila divimo li se njezinoj domiljatosti. Nitko se nije nasmijao, a gospoa Okada je samo namjestila naoale i proistila grlo. Na kraju je Majka dodala: to se pak tie mojih oekivanja, nikako ne bih rekla da ih je Savuri premaila. Kad smo prije niz godina razgovarale o njezinim izgledima, ree Mameha, imala sam dojam da je vi ne cijenite mnogo. ak ste mi s prilino oklijevanja dopustili da preuzmem njezino kolovanje. Oprostite, ali nisam bila sigurna je li pametno stavljati Savurinu budunost u ruke nekoga izvan okiye, odgovori Majka. Napokon, znate, mi imamo nau Hatsumomo. Ah, dajte, molim vas, gospoo Nitta! nasmijala se Mameha. Hatsumomo bi prije zadavila ovu jadnu djevojku, nego to bi je pripremila za geju! Ja priznajem da Hatsumomo zna biti svojeglava. Ali kad zapazite djevojku koja se donekle razlikuje od drugih, kao to je to sluaj sa Savuri, morate biti sigurni da ste u pravom trenutku donijeli pravilnu odluku, takvu kao to je bio na dogovor, Mameha-san. Pretpostavljam da ste danas doli srediti raune? Gospoa Okada je bila tako ljubazna i popisala je brojke, odgovori Mameha. Bila bih vam zahvalna kad biste ih pogledali. Gospoa Okada popravi naoale i izvue iz torbe pokraj svojih koljena knjigu rauna. Mameha i ja smo utke sjedile dok ju ona nije otvorila na stolu i poela Majci objanjavati nizove brojaka. ekajte, ove brojke koje pokazuju Savurinu zaradu prole godine, prekinula ju je Majka. Nebesa, kad bismo barem imali toliko sree koliko vi mislite da je imamo! Te su brojke vie od ukupne zarade nae okiye. Da, brojke su stvarno impresivne, rekla je gospoa Okada, ali ja uistinu vjerujem da su to toni iznosi. Bri377

"i

ljivo sam sve provjerila prema knjigama gionskog Ureda za registraciju. Majka je na to stisnula zube i nasmijala se, pretpostavljam zato to joj je bilo neugodno da je ulovljena u lai. Moda nisam dovoljno briljivo vodila knjige kao to sam trebala, rekla je. Nakon deset ili petnaest minuta dvije su se ene napokon sloile oko brojke koja je trebala predstavljati moju zaradu otkako sam postala geja pripravnica. Gospoa Okada je iz svoje torbe izvukla malo raunalo i neko je vrijeme hitro pomicala kuglice i raunala, zapisujui brojke na praznoj stranici u svojoj knjizi. Napokon je ispisala konanu brojku i podcrtala je. Evo, to je iznos na koji Mameha ima pravo. S obzirom na to koliko je Mameha-san pomogla naoj Savuri, ree Majka, uvjerena sam kako zasluuje jo i vie. Na alost, prema naem dogovoru, Mameha je pristala uzimati samo polovicu onog to bi geja njezina poloaja obino traila, sve dok Savuri ne otplati svoje dugove. Sad kad su dugovi otplaeni, Mameha naravno ima pravo dobiti i drugu polovicu, tako da e na kraju ubrati puni iznos. Kako sam ja shvatila, Mameha je doista pristala na polovicu naknade, ree gospoa Okada, ali s tim da e joj na kraju biti isplaen dvostruki iznos. Zbog toga je pristala preuzeti rizik. Da Savuri nije uspjela pokriti svoje dugove, Mameha ne bi primila nita vie od polovice uobiajene naknade. Ali Savuri je uspjela i Mameha ima pravo na dvostruki iznos. Zbilja, gospoo Okada, moete li zamisliti da bih ja pristala na takve uvjete? ree Majka. Svi u Gionu znaju kako briljivo baratam novcima. Svakako je tono da je Mameha pomogla naoj Savuri. Ja joj ni u kom sluaju ne mogu platiti dvostruko, ali bih joj predloila dodatnih deset posto. To mi se ini velikodunim, ako tako smijem rei, s obzirom da naa okiya nikako nije u mogunosti nesmotreno se razbacivati novcem. Rije ene Majina poloaja trebala je biti dovoljno jamstvo, i da je u pitanju bio bilo tko drugi, a ne Majka,
378

to bi sigurno bilo tako. Ali, kako je ona oigledno odluila lagati... pa, jedan dugi trenutak u sobi je vladao opi muk. Gospoa Okada je na posljetku rekla: Gospoo Nitta, dovodite me u teak poloaj. Tono se sjeam to mi je Mameha rekla. Naravno da se sjeate, rekla je Majka. Samo, Mameha je iz tog razgovora zapamtila jedno, a ja drugo. Nama sad treba trea strana, a sreom, ona je ovdje s nama. Savuri je, dodue, tada bila samo djevojica, ali ona se prilino dobro snalazi s brojkama. Sigurna sam da Savuri ima odlinu memoriju, odvratila je gospoa Okada. Meutim, ne bi se moglo rei kako ona u tome nema nikakvog osobnog interesa. Napokon, ona je ki okiye. Da, to je tono, ree Mameha i to je bilo prvo to je progovorila nakon dugo vremena. Ali ona je potena djevojka. Ja sam spremna prihvatiti ono to ona kae, pod uvjetom da to prihvati i gospoa Nitta. Naravno da u prihvatiti, rekla je Majka i odloila lulu. Onda, Savuri, tko je u pravu? Da sam mogla birati to mi je drae: pasti s krova i slomiti ruku, onako kako mi se to dogodilo dok sam bila dijete, ili sjediti u toj sobi dok im ne odgovorim to to su me pitale, bez oklijevanja bih odmarirala uz stepenice i popela se na krov. Od svih ena u Gionu, Mameha i Majka imale su najvie utjecaja na moj ivot, a bilo mi je jasno da u jednu od njih naljutiti. Tono sam znala to je istina, ali s druge strane, morat u nastaviti ivjeti s Majkom u okiyi. Naravno, Mameha je za mene uinila vie od bilo koga drugoga u Gionu. Nisam mogla jednostavno stati na Majinu stranu, protiv nje. Onda? upita me Majka. Koliko se sjeam, Mameha je doista prihvatila pola naknade. Ali ste vi, Majko, pristali da joj na kraju isplatite dvostruku zaradu. ao mije, ali ja sam to tako zapamtila. Nastala je stanka, a onda Majka ree: No da, nisam vie mlada kao nekad. Ovo nije prvi put da me je sjeanje prevarilo.

379

JU

Svi mi s vremena na vrijeme imamo takvih problema, tjeila ju je gospoa Okada. Dakle, gospoo Nitta, to ste ono rekli o dodatnih deset posto koje elite ponuditi Mamehi? Pretpostavljam da ste mislili deset posto na dogovoreni dvostruki iznos. Kad bih barem bila u mogunosti tako neto uiniti, odgovori Majka. Ali malo prije ste to ponudili. Sigurno se niste mogli tako brzo predomisliti? Gospoa Okada nije vie gledala u stol, sad je zurila ravno u Majku. Nakon dugog trenutka utnje, nastavila je: Pustimo to zasad. Ionako smo dovoljno napravile za jedan dan. Predlaem da se naemo jednom drugom prigodom kako bismo izraunale konani iznos, slaete li se? Majka je na licu imala strogi izraz, ali se lagano naklonila u znak pristanka i zahvalila im to su dole. Sigurno ste jako zadovoljni to e Sayuri uskoro imati svoga dannu, rekla je gospoa Okada, spremajui raunalo i knjigu rauna u torbu. A tek joj je osamnaest godina! Tako mlada poduzima jedan tako ozbiljan korak. Mameha bi bila dobro uinila da je i sama nala dannu u tim godinama, odgovori Majka. Osamnaest godina je malo rano za veinu djevojaka, ree Mameha, ali sigurna sam da je gospoa Nitta u Savurinom sluaju donijela ispravnu odluku. Majka je trenutak puckala svoju lulu i piljila u Mame-hu preko stola. Mameha-san, moj ti je savjet da se dri poduavanja Savuri kako e ljupko preokretati oima. Kad su u pitanju poslovne odluke, to bi mogla prepustiti meni. Nikad se ne bih usudila raspravljati s vama o poslovima, gospoo Nitta. Uvjerena sam da je ono to vi odluite najbolje za Savuri... Ali, smijem li neto pitati? Je li istina da je Nobu Toshikazu poslao najvelikoduniju ponudu? Njegova je ponuda jedina. Pretpostavljam da je samim tim i najvelikodunija.
380

Jedina? Kakva teta... Kad se vie mukaraca natjee moe se postii mnogo bolji dogovor. Zar vi ne mislite tako? Kao to sam rekla, Mameha-san, moe meni prepustiti poslovne odluke. Ja ve imam jedan vrlo jednostavan plan kako u s Nobuom Toshikazuom dogovoriti povoljne uvjete. Ako nemate nita protiv, rekla je Mameha, vrlo rado bih ula to to imate na umu. Majka odloi lulu na stol. Mislila sam da e ukoriti Mamehu, ali je u stvari rekla: Da, voljela bih ti izloiti svoj plan, sad kad si to spomenula. Mogla bi mi pomoi. Mislila sam kako bi Nobu Toshikazu vjerojatno bio da-reljrviji kad bi saznao da je grijalica kompanije Iwamura ubila nau Bakicu. Slae se? Oh, ja se slabo razumijem u poslove, gospoo Nitta. Moda biste ti ili Savuri trebale to onako usput spomenuti u razgovoru kad ga sljedei put vidite. Dati mu na znanje kakav je to straan udarac bio za sve nas. Mislim da e nam on eljeti nadoknaditi taj gubitak. Da, sigurna sam daje to dobra ideja, ree Mameha. Ali sam ipak razoarana... imala sam dojam da je jo netko pokazao zanimanje za Savuri. Sto jena je sto jena, bilo da dolazi od ovog ili onog mukarca. To bi svakako bilo tono u veini sluajeva, odvrati Mameha. Ali mukarac na kojeg ja mislim bio bi general Tottori Junnosuke... Ja sam na tom mjestu prestala sluati to su njih dvije govorile jer sam poela shvaati kako me Mameha pokuava spasiti od Nobua. Sasvim sigurno to nisam oekivala. Ne znam to ju je navelo da se ipak odlui na to da mi pomogne, je li mi moda na taj nain htjela zahvaliti to sam se usprotivila Majci i stala na njezinu stranu... Naravno, postojala je mogunost da ona to uope ne radi zbog mene, nego zbog nekog svog vlastitog cilja. U glavi mi je zujalo od svih tih misli, a onda sam osjetila kako me Majka lupka drkom lule po ruci.

381

Onda? pitala je. Molim, gospoo? Pitala sam te poznaje li generala? Srela sam ga nekoliko puta, Majko, odgovorila sam. On esto dolazi u Gion. Ne znam zato sam tako odgovorila. Zapravo, srela sam generala vie od nekoliko puta. On je svakog tjedna dolazio na zabave u Gion, iako uvijek kao gost nekoga drugoga. Bio je onieg rasta, u stvari, nii od mene. Ali nije bio takva osoba koju si mogao previdjeti, kao to ne bi mogao previdjeti strojnicu. Kretao se odsjenim koracima i vjeno je puio, jednu cigaretu za drugom, tako da su oko njega uvijek bili oblaii dima. Jedne veeri, kad se malo podnapio, jako je dugo sa mnom razgovarao o razliitim inovima u vojsci i bilo mu je silno smijeno to sam ih ja stalno brkala. Njegov je vlastiti in bio sho-jo, to znai mali general - to je najnii generalski in - a meni se, onako neukoj, inilo kako to nije bogzna to. Moda se on iz skromnosti predstavljao manje vanim, a ja sam bila dovoljno glupa da mu povjerujem. Mameha je sad Majci govorila kako je general upravo dobio novo imenovanje. Postavili su ga na elo neeg to se zvalo vojna opskrba - iako se taj posao, prema onom kako ga je Mameha opisala, nije mnogo razlikovao od odlaska kuanice na trnicu. Ako su, na primjer, vojsci nedostajali jastuii za tambilje, generalov je posao bio nabaviti toliko jastuia koliko je potrebno i po to povoljnijoj cijeni. Zahvaljujui svom novom poloaju, nastavila je Mameha, general po prvi put moe sebi priutiti ljubavnicu. A prilino sam sigurna da ga zanima Sayuri. to to meni znai ako je pokazao zanimanje za nju? odgovorila je Majka. Vojnici nikad ne skrbe za geju onako kako to rade plemii ili poslovni ljudi. To je moda tono, gospoo Nitta. Ali ja mislim da bi se generalov novi poloaj mogao pokazati vrlo korisnim za okiyu. i
382

Gluposti! Ja se mogu sama starati o okiyi, ne treba mi niija pomo. Potrebni su mi samo stalni dobri prihodi, a to je ba ono to mi jedan vojnik ne moe pruiti. Mi smo u Gionu dosad imali sreu, ree Mameha. Ali ako se rat nastavi, nestaice e pogoditi i nas. Sigurna sam da hoe ako se rat nastavi, odgovori Majka. Meutim, ovaj e se rat zavriti za est mjeseci. A kad zavri, pozicija vojske bit e vra nego ikada. Gospoo Nitta, nemojte zaboraviti da je general Tottori ovjek koji nadzire sveukupne vojne zalihe. Nitko u Japanu nije u boljem poloaju od njega da vam pribavi sve to elite, bilo da se rat produi ili ne. On odobrava svaku poiljku koja prolazi kroz japanske luke. Kako sam kasnije saznala, to to je Mameha govorila o generalu nije bilo sasvim tono. On je upravljao samo jednim od pet velikih administrativnih podruja. Ali kako je po starjeinstvu nadvisivao ljude koji su upravljali ostalim podrujima, to se na kraju svodilo na isto. U svakom sluaju, trebao si vidjeti Majinu reakciju na ove Mamehine rijei. Gotovo si mogao vidjeti kako joj mozak radi dok je razmiljala o koristi koju bi mogla imati od generala. Pogledala je na ajnik i lako sam mogla zamisliti kako razmilja: Pa, dosad jo nisam imala problema s nabavljanjem aja, jo ne... premda, cijena mu je doista porasla... A zatim je - premda vjerojatno uope nije bila svjesna to radi, uvukla ruku u obi i popipala vreicu s duhanom, kao da provjerava koliko ga je jo ostalo.

Sljedeih je tjedan dana Majka obilazila Gion i nazivala telefonom svakoga tko joj je neto mogao rei o generalu Tottoriju. Toliko je time bila zaokupljena da bi se ponekad, kad bih joj se obratila, inilo kao da me uope ne uje. Mislim da joj je glava bila toliko ispunjena mislima da joj je mozak sliio na lokomotivu koja vue previe vagona. Tijekom tog razdoblja ja sam i dalje viala Nobua kad god bi doao u Gion i nastojala sam se ponaati prema
383

Dvadeset esto poglavlje i

njemu kao da se nita nije promijenilo. On je vjerojatno oekivao da u postati njegovom ljubavnicom sredinom srpnja. Svakako, i ja sam to oekivala, ali doao je kraj srpnja, a njegovi pregovori nisu izgleda doveli ni do kakvog rezultata. Tijekom sljedeih nekoliko tjedana vie sam puta zapazila kako me zaueno promatra. A onda je jedne veeri pozdravio vlasnicu ajane Ichiriki na najosorniji nain koji sam ikad kod njega vidjela: proao je kraj nje, a da nije ak ni kimnuo glavom. Vlasnica Ichirikija oduvijek je cijenila Nobua kao gosta i dobacila mi je pogled u kojem sam u isti mah vidjela iznenaenje i zabrinutost. Kad sam se pridruila zabavi koju je Nobu prireivao, nisam mogla previdjeti znakove srdbe, titranje miia u eljusti i grevite pokrete kojima je ulijevao ake u usta. Nisam mu mogla zamjeriti to se ljuti. Mislila sam kako me vjerojatno smatra bezdunom jer sam na sve njegove ljubaznosti uzvratila nehajem. Snudila sam se razmiljajui o tome i tek me je zveket alice za ake silovito sputene na stol trgnuo iz tog raspoloenja. Kad sam podigla pogled, vidjela sam da me Nobu promatra. Oko njega su se gosti smijali i zabavljali, ali on je sjedio oiju uprtih u mene, izgubljen u mislima ba kao to sam to i ja bila trenutak ranije. Bili smo poput dviju mokrih mrlja usred gorue eravke.

Tijekom rujna te godine, dok je meni jo uvijek bilo osamnaest godina, obavila sam s generalom Tottorijem u ajani Ichiriki ceremoniju ispijanja sakea. To je bila ista ceremonija koju sam prvo obavila s Mamehom kad je ona postala mojom starijom sestrom i kasnije s doktorom Rakom, neposredno pred mizuage. Tjednima nakon toga svi su estitali Majci na tako probitanoj vezi. Prve veeri nakon ceremonije otila sam po generalovu naputku u malo svratiste Suruva sjeverozapadno od Kvota, koje je imalo samo tri sobe. Ja sam se do tada ve toliko navikla na rasko i luksuz da me je zaprepastila otrcana unutranjost svratita Suruva. Soba je vonjala po plijesni, a tatami su bili tako naduveni i natopljeni vlagom da se inilo kao da uzdiu dok sam hodala po njima. U jednom kutu buka se odronila sa zida blizu poda. ula sam kako u susjednoj sobi neki starac glasno ita nekakav novinski lanak. to sam due ondje kleala, sve me je vie obuzimala mrzovolja, tako da sam osjetila pravo olakanje kad je napokon stigao general, iako on, nakon to sam ga pozdravila, nije uinio nita vie nego upalio radio, sjeo i pio pivo. Nakon nekog vremena siao je u prizemlje kako bi se okupao. Kad se vratio u sobu, odmah je svukao kimono i hodao je naokolo potpuno gol, suei runikom kosu, s onim okruglim trbuiem to mu se ispupio pod prsima i velikim busenom dlaka ispod njega. Ja nikad dotad nisam vidjela golog mukarca i generalova objeena stra385

384

njica izgledala mi je gotovo komino. Ali kad se okrenuo licem prema meni, moram priznati da mi je pogled odmah otiao tamo gdje... pa, gdje je trebala biti njegova jegulja. Neto se tamo mlohavo njihalo, ali tek kad je general legao na lea i naloio mi da se svuem, to neto se poelo dizati iz dubina prema povrini. On je bio tako udna mala gruda od ovjeka, ali mi je bez ikakvog srama govorio to da radim. Bojala sam se da u morati pronalaziti naine kako da mu ugodim, ali na kraju se pokazalo kako sam samo trebala izvravati njegove zapovijedi. U tri godine koliko je prolo od mog mizuagea, zaboravila sam kakav me je uasan strah spopao kad je doktor na posljetku legao na mene. Sad sam se sjetila toga, ali zaudo, nisam toliko osjeala strah, koliko nekakvo neodreeno gaenje. General je ostavio upaljen radio, a takoer i svjetla, kao da je elio biti siguran da u jasno vidjeti svaki detalj te sumorne sobe, sve do mrlje od vode na stropu. Kako su prolazili mjeseci gaenja je nestalo i moji su se sastanci s generalom, dva puta tjedno, pretvorili u neugodnu rutinu. Katkad sam se pitala kako bi to izgledalo s predsjednikom i da ti pravo kaem, pomalo me je bilo strah da bi mi to i s njime moglo biti isto tako gadljivo kao s doktorom i generalom. A onda se dogodilo neto to me je natjeralo da na sve to ponem drugaije gledati. Nekako u to vrijeme, u Gion je poeo redovito dolaziti Yasuda Akira, ija je slika bila u svim novinama, jer je konstruirao nekakvo novo svjetlo za bicikl. Jo ga nisu primali u Ichiriki, a vjerojatno si on ne bi mogao ni priutiti tako ekskluzivnu ajanu, ali svakog je tjedna provodio tri ili etiri veeri u maloj ajani Tatematsu, u etvrti Tominaga-cho, nedaleko nae okiye. Prvi put sam se s njime susrela na jednom banketu u proljee 1939. kad mi je bilo devetnaest godina. Bio je mnogo mlai od ostalih mukaraca oko sebe - vjerojatno nije imao vie od trideset godina - tako da mi je upao u oi im sam ula u sobu. Zapazila sam u njemu onu istu vrstu dostojanstva kojoj sam se divila kod predsjednika. Uinio mi se vrlo privlanim dok je sjedio ondje zavrnutih rukava koulje i bez sakoa, koji je nemarno bacio na pod iza sebe. Promatrala
386

sam trenutak nekog starca blizu njega koji je tapiima prinosio ustima komadi pirjanog tofua, a ve je unaprijed rastvorio usta koliko god je mogao, imala sam dojam da gledam nekakva iroko otvorena vrata kroz koja polako prolazi kornjaa. Nasuprot tome, gotovo me je obuzela slabost kad sam vidjela kako Yasuda-san svojom skladnom, miiavom rukom stavlja komadi pirjanog mesa meu senzualno razdvojene usnice. Krenula sam na uobiajeni obilazak kruga gostiju, pozdravljajui svakog od prisutnih mukaraca i kad sam dola do njega i predstavila mu se, on mi je rekao: Nadam se da e mi oprostiti. Oprostiti? Zato, to ste uinili? upitala sam ga. Bio sam jako nepristojan, odgovorio je. Nisam te mogao prestati gledati otkako si ula. Ne razmiljajui, posegnula sam u obi za kutijicom za posjetnice od brokata, diskretno izvukla jednu posjetnicu i dodala je njemu. Geje uvijek nose sa sobom posjetnice, ba kao to to ine poslovni ljudi. Moje su posjetnice bile od debelog riinog papira i vrlo male, upola manje od uobiajenih posjetnica, a na njima su kaligrafskim znakovima bile ispisane samo dvije rijei: Gion i Savuri. Kako je bilo proljee, nosila sam posjetnice ukraene rascvalom granicom ljive u pozadini. Yasuda joj se trenutak divio prije nego to ju je gurnuo u depi na koulji. Imala sam osjeaj da nikakve rijei ne bi mogle biti izraajnije od ove jednostavne male meuigre, stoga sam mu se naklonila i otila do sljedeeg gosta. Od tog dana Yasuda-san me je poeo svakog tjedna pozivati u ajanu Tatematsu da ga zabavljam. Nikad nisam imala toliko slobodnih termina da bih mogla udovoljiti svim njegovim pozivima. Meutim, otprilike tri mjeseca nakon naeg prvog susreta, donio mi je jednog popodneva na dar jedan kimono. Osjetila sam se silno polaskanom, premda kimono, zapravo, nije bio osobito otmjen - bio je napravljen od svile loe kvalitete i pomalo kriavih boja, s otrcanim uzorkom cvijea i leptira. Htio je da ga uskoro jedne veeri odjenem i ja sam mu to obeala.
387

Meutim, kad sam se te noi vratila u okiyu, Majka je vidjela kako nosim nekakav zamotak i otela mi ga iz ruku kako bi ga pogledala. Podrugljivo se nasmijala kad je vidjela kimono i rekla mi je kako ne moe dopustiti da me netko vidi u tako runoj odjei. I ve ga je idueg dana prodala. Kad sam saznala to je uinila, rekla sam joj, onoliko smjelo koliko sam se usudila, kako je taj kimono bio darovan meni, a ne okiyi i kako ga ona nije smjela prodati. Svakako, to je bila tvoja haljina, odgovorila mi je. Ali ti si ki okiye. Sve to pripada okiyi, pripada i tebi, ali i obratno. Toliko sam nakon toga bila srdita na Majku da se nisam mogla prisiliti ak ni da je pogledam. Sto se pak tie Yasude-sana, koji me je elio vidjeti u tom kimonu, njemu sam rekla kako zbog motiva leptira i cvijea takav kimono mogu odjenuti samo u rano proljee, a kako je sad ve bilo ljeto, morat e priekati gotovo godinu dana da ga vidi na meni. Njega to, ini se, nije mnogo pogodilo. Sto je godina dana? rekao je, gledajui me svojim prodornim pogledom. Ja bih ekao i mnogo dulje, ovisno o tome to ekam. Bili smo sami u sobi i Yasuda-san odloi au s pivom na stol na takav nain da sam se zacrvenjela. Posegnuo je za mojom rukom i ja sam mu dopustila da je uzme, oekujui da je samo eli zadrati trenutak meu obje svoje i da e je zatim pustiti. Ali, na moje iznenaenje, on ju je brzo prinio ustima i poeo mi strasno ljubiti unutranju stranu doruja, tako da sam osjetila slabost sve do koljena. Ja o sebi mislim da sam posluna ena i sve do tada uglavnom sam radila ono to bi mi naloile Majka ili Mameha, pa ak i Hatsumomo, kad nisam imala drugog izbora. Meutim, osjetila sam takvu kombinaciju srdbe na Majku i enje za Yasuda-sanom da sam bez oklijevanja odluila uiniti upravo ono to mi je Majka izriito zabranila. Zamolila sam ga da se nae sa mnom u pono u toj istoj ajani i nakon toga sam ga ostavila. Malo prije ponoi vratila sam se u ajanu i razgovarala s jednom mladom slukinjom. Obeala sam joj upravo
388

nepristojno mnogo novaca ako se pobrine za to da Yasuda-san i ja nesmetano provedemo pola sata u jednoj od soba na katu. Ja sam ve bila tamo, ekajui u mraku, kad je slukinja odgurnula vrata i Yasuda-san uao u sobu. Bacio je svoj fedora eir na strunjae i podigao me na noge prije nego to je slukinja dospjela zatvoriti vrata. Kad sam pritisnula svoje tijelo o njegovo, to mi je pruilo takav osjeaj zadovoljstva kao to bi mi ga pruilo jelo nakon dugog gladovanja. Koliko god se on stiskao snano uz mene, ja sam se jo snanije stiskala uz njega. Nekako me nimalo nije okiralo kad sam zapazila kako mu ruke vjeto pronalaze put kroz odjeu do moje koe. Neu tvrditi kako nisam iskusila ni jedan od onih nezgrapnih trenutaka kakve sam se ve navikla doivljavati s generalom, ali ih sasvim sigurno nisam primjeivala na isti nain. Moji susreti s generalom podsjeali su me na dane kad sam se kao dijete penjala na stablo kako bih s vrha ubrala odreeni list. Sve se svodilo na paljive pokrete i podnoenje neugodnosti dok napokon ne dosegnem cilj. Meutim, s Yasuda-sanom osjeala sam se poput djeteta koje neobuzdano tri niz brijeg. Neto kasnije, kad smo iscrpljeni leali jedno uz drugo na strunjaama, odmaknula sam krajeve njegove koulje i poloila mu ruku na trbuh kako bih osjetila ritam disanja. Nikad dotad u svom ivotu nisam osjeala takvu bliskost s nekim drugim ljudskim biem, iako nismo progovorili ni rijei. Tek tada sam shvatila: jedno je leati mirno na futonu za doktora ili generala. S predsjednikom bi bilo neto sasvim drugo.

Nekim se gejama uvelike promijenio svakodnevni ivot nakon to su dobile dannu, ali ja sam jedva primjeivala nekakvu promjenu. Jo sam uvijek uveer obilazila Gion kao to sam to radila proteklih nekoliko godina. Katkad sam popodne odlazila na izlete, ukljuujui i neke vrlo neobine, kao jednom kad sam pratila nekog mukarca koji je iao posjetiti brata u bolnicu. Ali to se tie odreenih
389

promjena koje sam oekivala - prominentnih plesnih recitala koje bi financirao moj danna, dareljivih poklona koje bih od njega dobivala, moda ak dan ili dva plaenog odmora - pa, nita se od toga nije ostvarilo. Bilo je tono onako kako je Majka rekla. Vojnici nisu o svojim gejama vodili brigu onako kako su to inili poslovni ljudi ili aristokrati. No, premda je general unio malo promjena u moj ivot, svakako se pokazalo tonim da je za okiyu veza s njime bila od neprocjenjive vrijednosti, barem s Majine toke gledita. On je plaao velik dio mojih trokova, kao to to jedan danna obino radi - ukljuujui moje satove poduke, godinju registraciju, trokove lijeenja i... oh, uope ne znam to je jo plaao - valjda i raune za nove arapice. Ali vanije je bilo to to mu je njegov novi poloaj upravitelja vojne opskrbe omoguavao sve ono to je Mameha navela, tako da je bio u stanju initi nam takve usluge kakve nam ne bi mogao initi ni jedan drugi danna. Na primjer, Tetia se razboljela u oujku 1939. Strano smo se zabrinuli za nju, a ni lijenici joj nisu mogli pomoi, meutim, nakon jednog telefonskog razgovora s generalom, u okiyu je doao jedan vaan lijenik iz vojne bolnice Kamigvo okruga i pribavio joj lijekove koji su je izlijeili. I tako, premda me general nije slao u Tokyo na nastupe u plesnim recitalima, niti mi je poklanjao dragulje, nitko nije mogao rei da naa okiya nije od njega imala velike koristi. Redovito nam je slao pakete aja i eera, ak i okolade, koja je ve i u Gionu postala prava rijetkost. A naravno, Majka se i te kako prevarila kad je mislila da e rat zavriti za est mjeseci. Nitko od nas to tada ne bi vjerovao, ali sve nestaice koje smo poeli osjeati bile su tek poetak dugih, mranih godina pred nama.

Tijekom te jeseni kad je general postao moj danna, Nobu me je prestao pozivati na zabave, na kojima sam ga tako esto zabavljala. Ubrzo sam shvatila da je potpuno prestao dolaziti u ajanu Ichiriki. Nije mi bilo jasno zbog e390

ga, osim ako nije elio izbjei susret sa mnom. Zabrinuto uzdiui, vlasnica Ichirikija je priznala kako sam vjerojatno u pravu. Za Novu godinu poslala sam Nobuu estitku, kao i ostalim svojim zatitnicima, ali nije mi odgovorio. Sad mi je lako osvrnuti se na to vrijeme i mirno rei kako su proli mnogi mjeseci, ali tada sam zbog toga osjeala veliku tjeskobu. Osjeala sam da sam se ogrijeila o ovjeka koji je bio ljubazan prema meni - i kojeg sam poela smatrati svojim prijateljem. Povrh toga, kako me Nobu vie nije pozivao, prestali su me pozivati i na zabave kompanije Iwamura, to je znailo da vie gotovo uope nisam imala prilike vidjeti predsjednika. Naravno, predsjednik je nastavio redovito posjeivati Ichiriki, iako Nobu vie nije dolazio. Vidjela sam ga jedne veeri kako tiho kori nekog mladog slubenika u hodniku, maui nalivperom kako bi podcrtao svoje rijei, ali nisam se usudila smetati i nisam otila do njih kako bih ga pozdravila. Jedne druge veeri, jedna ga je mlada pripravnica zabrinuta izgleda - zvala se Naotsu i imala je jako isturenu donju eljust, tako da su joj donji zubi bili ispred gornjih - upravo pratila do zahoda, kad me je on ugledao. Ostavio je Naotsu i priao mi. Razmijenili smo uobiajene uljudne fraze. Uinilo mi se da u njegovom jedva primjetnom osmijehu nasluujem onu vrstu prikrivenog ponosa kakav osjeaju roditelji kad gledaju svoju djecu. Prije nego to je otiao, rekla sam mu: Predsjednie, ako se sluajno neke veeri pokae kako bi dobro dola prisutnost jo jedne ili dvije geje... To je s moje strane bilo jako drsko, ali na moje veliko olakanje, vidjela sam da se predsjednik nije uvrijedio. To je odlina ideja, Savuri, rekao je. Trait u tebe. Ali prolazili su tjedni, a on me nije pozvao. Jedne veeri krajem oujka svratila sam na jednu vrlo ivahnu zabavu koju je naelnik policijske uprave u Kvotu prireivao u ajani Shunju. Predsjednik je takoer bio ondje i upravo je gubio igru tko gubi, pije. Sjedio je u koulji, razvezane kravate i izgledao prilino iscrpljeno. Za391

pravo, naelnik je izgubio veinu rundi, kako sam doznala, ali je bolje podnosio alkohol od predsjednika. Tako mi je drago da si dola, Savuri, rekao mi je predsjednik. Mora mi pomoi. U velikoj sam nevolji. Kad sam vidjela glatku kou njegova lica osutu crvenim mrljama i gole ruke kako izviruju iz raskopanih rukava koulje, odmah sam se se sjetila Yasuda-sana one noi u ajani Tatematsu. Na sekundu mi se uinilo kako su svi oko nas nestali, a ostalo samo nas dvoje te sam pomislila kako bih se sada, dok je u ovakvom pripitom stanju, mogla nagnuti prema njemu, sve dok me njegove ruke ne zagrle i dok se njegove usnice ne pritisnu o moje. ak sam na trenutak osjetila stid to tako jasno pokazujem svoje misli da je predsjednik morao shvatiti o emu mislim... ali ako je naslutio to sam mislila, nije to niim pokazao. Mogla sam mu pomoi samo tako da se s ostalim gejama dogovorim da usporimo tempo igre. inilo se da mi je predsjednik zahvalan zbog toga i kad je igra napokon zavrila, dugo je sjedio i razgovarao sa mnom, ispijajui au za aom vode kako bi se otrijeznio.Na posljetku je izvukao iz depa rupi, posve isti kao onaj koji sam ja nosila zataknut u svoj obi, te je obrisao znoj sa ela i zagladio svoju vrstu kosu prije nego to me upitao: Kad si posljednji put razgovarala sa svojim starim prijateljem Nobuom? Nisam ga ve dugo vidjela, predsjednie, odgovorila sam. Zapravo, imam dojam da se Nobu-san moda ljuti na mene. Predsjednik je gledao dolje u svoj rupi i paljivo ga ponovo slagao. Prijateljstvo je neto vrlo dragocjeno, Savuri, rekao je. Ne smije ga se odbaciti.

Sljedeih nekoliko tjedana esto sam razmiljala o tim njegovim rijeima. A onda, jednog dana krajem travnja, dok sam se minkala za svoj nastup u priredbi Plesovi stare prijestolnice, prila mi je jedna mlada pripravnica
392

koju sam jedva poznavala. Odloila sam kist, oekujui da e me zamoliti za neku uslugu - jer naa okiya jo uvijek nije oskudijevala u mnogo emu ega su se ostali u Gionu odavno morali odrei. Meutim, ona je rekla: Ispriavam se to vam smetam, Sayuri-san, moje je ime Takazuru. Pitala sam se biste li mi moda htjeli pomoi. Znam da ste neko bili dobra prijateljica Nobu-sana... Nakon to sam se mjesece i mjesece pitala to je s njim i osjeala se strano posramljenom zbog onog to sam napravila, ve mi se samo to to sam ula njegovo ime kad se tome ni najmanje nisam nadala uinilo kao da sam otvorila kapke na prozorima i osjetila struju svjeeg zraka. Moramo pomagati jedna drugoj kad god to moemo, Takazuru, rekla sam. A ako se radi o nekom problemu s Nobu-sanom, onda sam posebno zainteresirana. Nadam se da je on dobro. Da, dobro je, gospoo, odnosno barem tako mislim. On zalazi u ajanu Awazumi u istonom Gionu. Je li vam poznata ta ajana? O da, poznata mi je, rekla sam. Ali nisam znala da je Nobu posjeuje. Da, gospoo, prilino esto, odgovorila mi je Takazuru. Ali... mogu vas neto pitati, Sayuri-san? Vi ga odavno poznajete i... ovaj, Nobu-san je dobar ovjek, zar ne? Takazuru-san, zato to mene pita? Ako provodi vrijeme u njegovom drutvu, onda sigurno zna je li dobar ili nije! Sigurna sam da vam to zvui glupo. Ali ja sam tako zbunjena! On me trai svaki put kad doe u Gion i moja starija sestra kae kako se svaka djevojka moe samo nadati da joj takav ovjek postane stalna muterija. A sad je ljuta na mene jer sam se vie puta rasplakala pred njim. Znam da to ne bih smjela, ali ne mogu ak ni obeati da se neu ponovo rasplakati! Okrutan je prema tebi, zar ne?
393

Umjesto odgovora jadna je Takazuru stisnula drhtave usnice i u sekundi su joj se poele skupljati suze na rubovima onih kapaka, toliko obilate da se inilo kako njene male okrugle oi gledaju u mene sa dna dviju mlaka. Nobu-san ponekad nije svjestan koliko njegove rijei grubo zvue, rekla sam joj. Ali ti si mu sigurno draga, Takazuru-san. Zato bi inae uvijek traio tebe? Ja mislim da me on trai samo zato jer sam ja netko prema kome moe biti zao, odgovorila je. Jednom mi je, dodue, rekao kako mi kosa isto mirie, ali je onda odmah dodao kako je to ugodna promjena. udno je da ga ti tako esto via, rekla sam. Ja se ve mjesecima nadam da u ga negdje sresti. Oh, molim vas, nemojte, Sayuri-san! On ve kae kako se ja ni u emu ne mogu mjeriti s vama. Ako vas ponovo vidi, jo e gore misliti o meni. Znam da vas ne bih trebala gnjaviti svojim problemima, gospodo, ali... mislila sam da vi moda znate to bih mogla napraviti da mu ugodim. On voli zanimljive razgovore, ali ja nikad ne znam to bih rekla. Svi mi kau da nisam jako bistra. U Kvotu su ljudi odgojeni da tako govore o sebi, ali uinilo mi se da ova sirota djevojka moda govori istinu. Ne bi me iznenadilo da je Nobu na nju gledao kao to tigar gleda na drvo na kojem moe otriti svoje pande. Nisam se mogla sjetiti nieg to bi joj pomoglo i na kraju sam joj predloila neka proita knjigu o nekom povijesnom dogaaju koji Nobu smatra zanimljivim, pa mu je zatim prepriava dio po dio svaki put kad ga vidi. Ja sam se i sama time sluila s vremena na vrijeme, jer ima mukaraca kojima je najdrae zavaliti se poluzatvorenih oiju, mutnih od sakea i sluati zvuk enskog glasa. Nisam bila sigurna hoe li se to pokazati uspjenim kod Nobua, ali mi je Takazuru bila beskrajno zahvalna na savjetu.

Sad kad sam znala gdje mogu nai Nobua, vrsto sam odluila otii tamo i vidjeti ga. Jako mi je bilo ao to sam
394

ga naljutila, a osim toga, naravno, bez njega moda nikad vie neu vidjeti predsjednika. Sasvim sigurno nisam eljela Nobuu nanijeti bol, ali mislila sam kako bih moda, kad se sretnemo, mogla nai nekakvog naina da obnovimo nae prijateljstvo. Problem je bio u tome to nisam '.', mogla doi u Awazumi nepozvana, jer s tom ajanom nisam imala nikakav formalni dogovor. I tako sam na kraju odluila proetati uveer pokraj te ajane kad god mi to bude mogue, u nadi da u jednom naletjeti na Nobua kad bude ulazio u ajanu. Prilino sam dobro poznavala njegove navike i mogla sam otprilike proraunati vrijeme kad bi mogao stii. Drala sam se tog plana osam ili devet tjedana. A onda, napokon, spazila sam ga jedne veeri kako izlazi iz limuzine u mranom prolazu ispred mene. Znala sam da je to on, jer je prazan rukav prikopan na ramenu davao njegovoj silueti karakteristian oris. Kad sam se pribliila, voza mu je upravo pruao njegovu torbu za spise. Zastala sam ispod uline svjetiljke u prolazu i glasno uzdahnula, nastojei da to zazvui kao izraz radosnog iznenaenja. Nobu je pogledao prema meni, ba kao to sam se nadala. Vidi, vidi, rekao je. ovjek ponekad zaboravi kako ljupko moe izgledati jedna geja. Izgovorio je to tako nemarnim tonom da nisam bila sigurna zna li uope da sam to ja. Dakle, gospodine, po glasu bih rekla da je to moj stari prijatelj Nobu-san, rekla sam. Ali vi ne moete biti Nobu, jer imam dojam da je on potpuno nestao iz Giona! Voza je zatvorio vrata i nas dvoje smo utke stajali dok automobil nije otiao. Tako sam sretna, rekla sam, to napokon opet vidim Nobu-sana! A doista imam sree to Nobu-san ne stoji na svjetlu, nego u sjenci. Ponekad zbilja nemam pojma o emu govori, Sayuri. Sigurno si to nauila od Mamehe. Ili je to neto emu poduavaju sve geje. Budui da Nobu-san stoji u sjenci, ne mogu vidjeti srditi izraz na njegovu licu.
395

Shvaam, ree on. Ti, dakle, misli da se ljutim na tebe? A to drugo mogu misliti kad moj stari prijatelj nestane i mjesecima ga ne vidim? Pretpostavljam da ete mi rei kako niste mogli dolaziti u Ichiriki jer ste imali previe posla. Zato to kae na takav nain kao da to nikako ne bi moglo biti istina? Zato to sluajno znam da ste esto dolazili u Gion. Ali nemojte me pitati odakle to znam. Neu vam to rei ako se ne pristanete proetati sa mnom. U redu, rekao je Nobu. Budui da je veer tako ugodna... Oh, Nobu-san, nemojte tako rei. Bilo bi mi mnogo drae kad biste rekli: 'Budui da sam sreo staru prijateljicu koju tako dugo nisam vidio, nita me ne bi vie veselilo, nego da se s njom proetam.' Proetat u se s tobom, rekao je. A ti moe zamiljati kakve god hoe razloge zbog kojih to inim. Lagano sam se naklonila u znak pristanka i krenuli smo niz prolaz prema parku Maruvama. Ako Nobu-san eli da povjerujem kako se ne ljuti na mene, rekla sam, trebao bi se ljubaznije ponaati, a ne kao leopard koji se mjesecima nije do sita najeo. Nije udo da vas se jadna Takazuru tako boji... Znai, razgovarala je s tobom, ree Nobu. No da, kad mi ne bi toliko ila na ivce... Ako vam se ne svia, zato uvijek ba nju traite kad doete u Gion? Ja ju nikad nisam traio, niti jednom! Nju mi stalno nagurava njezina starija sestra. Nije mi drago to si me uope podsjetila na nju. A sad e iskoristiti priliku to si me sluajno srela i pokuat e me posramiti i natjerati daju ponem smatrati simpatinom! Zapravo, Nobu-san, na susret uope nije bio sluajan. Ja ve tjednima etam tom uliicom kako bih vas srela.
396

To je, izgleda, natjeralo Nobua da se zamisli, jer smo neko vrijeme nastavili hodati u tiini. Na posljetku je rekao: To me uope ne bi trebalo iznenaditi. Ti si oduvijek bila lukava spletkaica. Nobu-san! A to sam drugo mogla napraviti? pobunila sam se. Mislila sam da ste potpuno nestali. Nikad ne bih ni saznala gdje vas mogu nai da mi Takazuru nije dola sva u suzama kako bi mi se potuila na vas. No da, bio sam prilino grub prema njoj, pretpostavljam. Ali ona nije pametna kao ti, a ni tako lijepa, to se toga tie. Ako misli da se srdim na tebe, potpuno si u pravu. Smijem li pitati to sam to uinila da tako razljutim svog starog prijatelja? Na to je Nobu stao i okrenuo se prema meni s izrazom duboke tuge u oima. Osjetila sam kako me zapljuskuje val njenosti prema njemu, kakvu sam osjetila prema vrlo malom broju mukaraca u svom ivotu. Mislila sam na to koliko mi je nedostajao i kako sam se teko ogrijeila prema njemu. Ali premda se sramim to priznati, njenost koju sam osjeala bila je pomijeana sa saaljenjem. Nakon znatnih napora, rekao je, uspio sam napokon otkriti identitet tvog danna. Nobu-san me je samo trebao pitati. Ja bih mu to drage volje rekla. Ne vjerujem ti. Vi ste geje najutljivija skupina ljudi koju znam. Raspitivao sam se po Gionu tko je tvoj danna i, jedna za drugom, sve su se pravile kao da ne znaju. Nikad nita ne bih saznao da nisam pozvao Michizono da me zabavlja jedne veeri, bili smo samo nas dvoje. Michizono, koja je u to vrijeme imala oko pedeset godina, bila je neka vrsta legende u Gionu. Nije bila lijepa, ali ponekad je umjela raspoloiti ak i Nobua, ve samim tim kako bi namrtila nosi dok bi ga pozdravljala. Igrali smo igru 'tko izgubi, pije' i ja sam stalno dobivao, sve dok se jadna Michizono nije prilino napila. Mogao sam je pitati bilo to, sve bi mi rekla.
397

Koliko truda! rekla sam. Kojeta. Bilo mi je vrlo ugodno u njezinom drutvu. Uope nije bilo naporno. Ali hoe da ti neto kaem? Izgubio sam svako potovanje prema tebi, sad kad znam da je tvoj danna jedan ovjeuljak u uniformi kojeg nitko ne cijeni. Nobu-san govori kao da sam ja mogla birati tko e biti moj danna. Ja jedino mogu birati kimono koji u obui. A ak i to... Zna li zato su tom ovjeku dali uredski posao? Zato to mu se nitko ne usuuje povjeriti neku doista vanu dunost. Ja dobro poznajem vojsku, Sayuri. Njega ne cijene ak ni oni koji su mu neposredno nadreeni. Mogla si se isto tako vezati za nekog prosjaka! Doista, neko si mi bila vrlo draga, ali... Neko? Zar vie nisam? Ja ne volim budale. Kako su to okrutne rijei! Ili me samo pokuavate rasplakati? Oh, Nobu-san! Zar sam ja budala zato to je moj danna netko koga vi ne cijenite? Ah, geje! ovjek s vama stvarno moe izgubiti ivce. Stalno zavirujete u one svoje almanahe i govorite: 'Oh, danas ne smijem hodati u smjeru istoka, jer moj horoskop kae da e mi to donijeti nesreu!' Ali kad se radi o neem to e imati posljedica na itav va ivot, jednostavno okrenete glavu. Prije bih rekla da zatvaramo oi pred onim to ionako ne moemo sprijeiti. Je li? Pa, vidi, saznao sam dosta toga one veeri kad sam napio Michizono. Ti si ki okiye, Savuri. Nemoj se praviti kao da nema nikakvog utjecaja. Tvoja je dunost upotrijebiti sav utjecaj koji ima ako ne eli jednostavno plutati kroz ivot kao krepana riba, trbuhom nagore niz rijeku. Kad bih bar mogla vjerovati kako je ivot doista neto vie od rijeke koja nas nosi trbuhom prema gore. No, dobro, ako je ivot rijeka, jo uvijek moe birati hoe li biti u ovom dijelu ili u onom, je li tako? Voda se
398

stalno dijeli i razlijeva. Ako se sudara, koprca i bori, ako iskoristi svaku prednost koja ti se prui... Ah, to je svakako sjajan savjet, ako imate nekakve prednosti. Ako se potrudi da ih potrai, svagdje e ih nai! U mom sluaju, ak i kad nemam nita drugo osim, to ja znam, nekakve izgriene kotice od breskve ili tako neto, neu propustiti da je nekako ne iskoristim. Kad doe trenutak da je bacim, pobrinut u se da je bacim na nekoga tko mi se ne svia! Nobu-san, je li vi to meni savjetujete da ponem bacati kotice od breskve? Nemoj se s time aliti, ti vrlo dobro zna o emu govorim. Nas dvoje smo vrlo slini, Savuri. Ja znam da mene zovu 'gospodin Guter' i slino, dok si ti najljupkije stvorenje u Gionu. Ali kad sam te prvi put vidio prije toliko godina na onom sumo natjecanju - koliko si onda imala godina, etrnaest? - odmah sam vidio da si sposobna djevojica, ak i tada. Uvijek sam mislila da Nobu-san ima o meni bolje miljenje nego to stvarno zasluujem. Moda ima pravo. Mislio sam da si pametnija, Savuri. A pokazalo se da ne shvaa ak ni to gdje lei tvoja sudbina. Kako si svoju sudbinu mogla vezati za takvog ovjeka kao to je general! Ja bih se poteno starao za tebe, zna. Pobjesnim pri samoj pomisli na to! Kad taj general ode iz tvog ivota, nee ti ostaviti nita po emu e ga se moi sjeati. Zar tako namjerava potratiti mladost? ena koja se ponaa kao budala nije drugo nego budala, ne ini ti se? Ako uestalo trljamo tkaninu, brzo e se izlizati, a mene su Nobuove rijei tako otro strugale da vie nisam bila u stanju zadrati onu besprijekornu lakiranu povrinu koja mi je, kako me je Mameha uvijek savjetovala, trebala sluiti kao zaklon iza kojeg u se skrivati. Sreom, stajala sam u sjenci, jer bila sam sigurna da bi me Nobu jo vie prezirao kad bi vidio koliko su me zaboljele njego399

ve rijei. Meutim, valjda me je izdala utnja, jer me je onom svojom jednom rukom uhvatio za rame i malo me okrenuo, samo toliko da mi svjetlost padne na lice. A kad me je pogledao u oi, duboko je uzdahnuo, to je meni u prvi mah zazvualo kao uzdah razoaranja. Zato mi se ini toliko starijom nego to jesi, Sayuri? rekao je nakon trenutka utnje. Ponekad zaboravim da si jo uvijek tako mlada. Sad e mi rei da sam bio previe grub. Ne mogu oekivati da se Nobu-san ponaa ikako drugaije nego kao Nobu-san, rekla sam. Ja vrlo loe reagiram na razoaranje, Sayuri. Trebala bi to znati. Bez obzira jesi li me iznevjerila zato to si odve mlada ili zato to nisi ena kakvom sam te zamiljao... iznevjerila si me u svakom sluaju, zar nisi? Molim vas, Nobu-san, plai me kad mi govorite takve stvari. Ja ne znam da li bih ikad mogla ivjeti prema tim mjerilima kojima se vi sluite kad donosite sud o meni... A koja su to mjerila, zapravo? Oekujem od tebe da kroz ivot ide otvorenih oiju! Ako uvijek ima na umu svoju sudbinu, na svaki e trenutak u ivotu gledati kao na priliku da se malo vie priblii svome cilju. Od neke glupe djevojice kao to je Takazuru ne bih oekivao takvu razinu svijesti, ali... Zar mi Nobu-san ne govori itavu veer kako sam glupa? Ti valjda zna da me ne treba sluati kad sam ljutit. Znai, Nobu-san se vie ne ljuti. Hoe li onda doi u Ichiriki da me vidi? Ili me pozvati da se vidimo negdje drugdje? U stvari, veeras mi se nikamo ne uri. Mogla bih i sad doi unutra ako me Nobu-san pozove. Dosad smo ve napravili puni krug i ponovo smo stajali ispred ulaza u ajanu. Neu te pozvati, odgovorio mi je i odgurnuo ulazna vrata. Nisam se mogla suzdrati, ispustila sam veliki uzdah kad sam to ula. Zovem to velikim uzdahom, jer je u nje400

mu bilo sadrano mnogo manjih uzdaha, uzdah razoaranja, uzdah frustracije, uzdah tuge... i ne znam ega jo. Oh, Nobu-san, rekla sam, ponekad vas je tako teko razumjeti. Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri, odgovorio je. Ne volim da mi pred oi stavljaju ono to ne mogu imati. Prije nego to sam dospjela bilo to rei, uao je u ajanu i povukao za sobom vrata.

401

i Dvadeset sedmo poglavlje

Tijekom ljeta 1939. godine, toliko sam bila zaokupljena angamanima na zabavama, povremenim susretima s generalom, plesnim nastupima i slinim obvezama da sam se ujutro, kad bih se dizala sa svog futona, esto osjeala poput kante pune avala. Obino bih do sredine poslije-podneva uspjela zaboraviti na umor, ali sam se esto pitala koliko zaraujem svim tim naporima. Nisam, meutim, stvarno oekivala da u to ikad saznati, stoga sam se zgranula kad me je Majka jedno popodne pozvala u svoju sobu i rekla mi kako sam u proteklih est mjeseci vie zaradila ja sama, nego Hatsumomo i Bua zajedno. to znai da je vrijeme, rekla je, da zamijenite sobe. Moda misli kako mi je to bilo drago uti, ali ba i nije. Ovih proteklih nekoliko godina Hatsumomo i ja uspijevale smo nekako ivjeti pod istim krovom tako to smo se jedna drugoj uklanjale s puta. Meutim, ja sam na nju i dalje gledala kao na uspavanog, ali ne i poraenog tigra. Hatsumomo na ovu Majinu odluku sigurno nee gledati kao na puku zamjenu soba, ona e to shvatiti kao da sam joj ja oduzela njezinu sobu. Kad sam te veeri vidjela Mamehu, ispriala sam joj to mi je Majka rekla i spomenula kako se bojim da bi to moglo ponovo rasplamsati vatru mrnje u Hatsumomo. Ah, to, to je u redu, odgovorila je Mameha. Ta ena nee priznati konani poraz sve dok ne vidimo krv. A

to jo nismo vidjele. Pruimo joj priliku, da vidimo u kakvu e se nevolju ovog puta uvaliti. Idueg je dana Tetia ve rano ujutro dola na kat kako bi odredila nain na koji emo se preseliti. Prvo je mene odvela u Hatsumominu sobu i objavila kako jedan odreeni kut odsad pripada meni: mogla sam tu staviti to god sam htjela i nitko to nije smio ni dirnuti. Potom je odvela Hatsumomo i Buu u moju manju sobu i odredila slian prostor za njih dvije. Sad smo samo trebale prenijeti sve svoje stvari i preseljenje e biti obavljeno. Ja sam se odmah tog popodneva dala na posao, prenosei svoje stvari preko hodnika. Voljela bih kad bih mogla rei da sam prikupila zbirku lijepih predmeta kakvu je Mameha sigurno ve imala u mojim godinama, ali raspoloenje nacije uvelike se promijenilo. Vojna je vlada nedavno zabranila kozmetike preparate i trajne ondulacije kao nepotreban luksuz, premda smo mi geje u Gionu, kao igrake monih mukaraca, jo uvijek manje vie radile to smo htjele. Ekstravagantni darovi, meutim, gotovo su posve nestali, tako da sam tijekom godina skupila samo nekoliko pergamentnih svitaka, neto kamenja za pravljenje tua i zdjela, kao i zbirku stereoskopskih fotografija slavnih krajolika, koje sam, zajedno s prekrasnom srebrnom spravicom kroz koju su se te snimke promatrale, dobila na dar od kabuki glumca Onoea Yoegorea XVII. Bilo kako bilo, prenijela sam sve te stvari preko hodnika, zajedno sa minkom, donjim rubljem, knjigama i ilustriranim revijama - i naslagala ih u kut. Ali prola je i veer sljedeeg dana, a Hatsumomo i Bua nisu jo ni poele preseljavati svoje stvari. Na povratku sa satova poduke treeg dana odluila

sam da u, ukoliko Hatsumomine boice i kreme jo uvijek budu na stoliu za minkanje, zamoliti Tetiu da mi pomogne. Kad sam dola na vrh stuba, iznenadila sam se vi402

djevi vrata Hatsumomine i moje sobe otvorena. Boica bjelila leala je razbijena na podu hodnika. Neto nije bilo u redu, a kad sam ula u svoju sobu, vidjela sam i to. Hatsumomo je sjedila za mojim malim stolom, pijuckajui
403

iz omanje ae neto to je sliilo na vodu - i itala jednu biljenicu, moju biljenicu! Od geja se oekuje da budu diskretne, zato e se moda zauditi kad uje da sam prije vie godina, dok sam jo bila pripravnica, otila jedno popodne u papirnicu i kupila jednu prekrasnu knjigu s praznim stranicama kako bih u nju zapisivala dogaaje iz svog ivota. Nisam bila toliko glupa da bih zapisivala stvari koje geja nikako ne smije odati. Pisala sam samo o svojim mislima i osjeajima. Kad sam htjela zapisati neto o nekom odreenom mukarcu, smislila bih za njega tajno ime. Tako sam, na primjer, Nobua zvala gospodin Tsu, jer je ponekad znao prezirno uzviknuti neto stoje zvualo kao Tsu!. A predsjednika sam zvala gospodin Haa, jer je jednom prigodom duboko udahnuo i zatim polako ispustio zrak na takav nain da je to zazvualo kao haa, a ja sam ga zamislila kako se budi pokraj mene i to kae, tako da je to, naravno, ostavilo na mene snaan dojam. Ali ni u jednom trenutku nisam mislila da e itko osim mene ikad vidjeti to to sam zapisala. Gle, Sayuri, tako mi je drago to te vidim! rekla je Hatsumomo. ekala sam te da ti kaem koliko sam uivala u tvom dnevniku. Neke od stvari koje si zapisala zbilja su jako zanimljive... a i stil ti je, zapravo, draestan! Nisam ba oduevljena kaligrafijom, ali... A jesi li sluajno primijetila neto zanimljivo to sam napisala na prvoj stranici? Mislim da nisam. Da vidimo... 'Osobno'. No, eto, to je dobar primjer za ono to sam rekla o tvojoj kaligrafiji. Hatsumomo, molim te ostavi tu biljenicu na stolu i izai iz moje sobe. No, zbilja! okirana sam tvojim ponaanjem, Savuri. Ja ti samo hou pomoi! Posluaj malo i vidjet e. Na primjer, zato si za Nobua Toshikazua odabrala ime 'gospodin Tsu'? Uope mu ne pristaje. Trebala si ga zvati 'gospodin Plik' ili moda 'gospodin Jednoruki'. Slae se? Moe to promijeniti ako eli i uope ne mora rei kako je to moja ideja.
404

Ne znam o emu govori, Hatsumomo. Uope nisam pisala o Nobuu. Hatsumomo je uzdahnula, kao da hoe rei kakva sam nespretna laljivica i zatim je poela listati dnevnik. Ako se ovo to si napisala ne odnosi na Nobua, hou da mi odmah kae ime ovjeka na kojeg se to odnosi. ekaj malo... ah, evo: 'ponekad vidim kako se lice gospodina Tsua zaari od srdbe kad primijeti da neka geja zuri u njega. Ali ja ga mogu gledati koliko hou i njemu je to, ini se, drago. Mislim da njegova sklonost prema meni proizlazi iz osjeaja da se meni izgled njegove koe i injenica da nema jednu ruku ne ini neim tako udnim i zastraujuim kao to se to ini tolikim drugim djevojkama.' Dakle, pretpostavljam da mi hoe rei kako poznaje jo nekoga tko izgleda sasvim isto kao Nobu. Ja mislim da bi ih trebala meusobno upoznati! Zamisli samo kako bi se njih dvojica lijepo slagali. Dok je ona to govorila, mene je obuzela duboka utuenost, ne znam to bolje opisati. Jer jedno je saznati da su sve tvoje tajne odjednom razotkrivene, ali kad je do toga dovela tvoja vlastita nesmotrenost... pa, ako sam u tom trenutku eljela nekoga prokleti, proklela bih samu sebe to sam uope dola na ideju da piem dnevnik i to sam ga drala ondje gdje ga je Hatsumomo mogla nai. Trgovac koji ostavlja otvorene prozore duana, ne moe se ljutiti na kiu koja mu je unitila robu. Otila sam do stola kako bih uzela dnevnik, ali Hatsumomo ga je stisnula na grudi i ustala. Drugom je rukom dohvatila au u kojoj sam ja mislila da je voda. Meutim, kako sam joj sad bila blizu, osjetila sam miris sakea. To uope nije bila voda. Hatsumomo je bila pijana. Savuri, ti, naravno, eli da ti vratim tvoj dnevnik i ja u ti ga, naravno, vratiti, rekla je. Ali dok je to govorila zaputila se prema vratima. Problem je u tome to jo nisam sve proitala. Zato u ga uzeti sa sobom u svoju sobu... osim ako ne eli da ga odnesem Majci. Sigurna sam da e joj biti drago vidjeti to si o njoj napisala. Spomenula sam ve razbijenu boicu bjelila na podu hodnika. To je bilo tipino za Hatsumomo: napravila bi

405

nered i ne bi se ak ni potrudila pozvati slukinje. Ali sad, kad je izila iz moje sobe, dobila je to je zasluila. Vjerojatno je zaboravila na razbijenu boicu zato to je bila pijana; u svakom sluaju, stala je ravno na krhotine stakla i tiho kriknula. Vidjela sam kako je na trenutak pogledala stopalo i grevito udahnula, ali je potom nastavila hodati. Osjetila sam kako me hvata panika kad je ula u svoju sobu. Pomislila sam na to da joj silom pokuam istrgnuti dnevnik... a onda sam se sjetila onoga to je Mame-ha shvatila na turniru sumo hrvaa. Potrati za Hatsumomo bila bi oekivana reakcija. Bolje je priekati i pustiti je neka se opusti, mislei kako je pobijedila, i onda, kad to ne bude oekivala, uzeti dnevnik. To mi se inilo dobrom idejom.... dok se nisam sjetila kako bi ga ona mogla sakriti nekamo gdje ga nikad neu nai. Ona je dotle ve zatvorila vrata. Otila sam do njih i tiho zazvala: Hatsumomo, ao mi je ako se inilo da se ljutim. Smijem li ui? Ne smije, odgovorila je. Svejedno sam odgurnula vrata. Soba je bila u uasnom neredu, jer je Hatsumomo, pripremajui se za selidbu, stavljala stvari kamo god je stigla. Dnevnik je leao na stolu, a Hatsumomo je drala runik na stopalu. Nisam imala pojma kako u joj odvui pozornost, ali nisam imala namjere izai iz sobe bez dnevnika. Hatsumomo je, dodue, bila opaka poput vodenog takora, ali nije bila glupa. Da je bila trijezna, ne bih je ni pokuavala nadmudriti. Ali s obzirom na njezino stanje u tom trenutku... pogledala sam naokolo po podu, po kojem su bile neuredno pobacane hrpe donjeg rublja, boice parfema i razne druge stvari. Vrata ormara bila su irom otvorena, kao i mali sef u kojem je drala nakit: neki su komadi nakita leali na podu ispred sefa, kao da je ranije jutros sjedila tamo i pila, isprobavajui nakit. Jedan mi je komad upao u oi, tako jasno kao prva zvijezda na tamnom nebu. Bio je to smaragdni obi bro, onaj isti za koji me je Hatsumomo prije nekoliko godina optuila da sam joj ga
406

ukrala one noi kad sam je zatekla s ljubavnikom u sluinskoj sobi. Nisam oekivala da u ga ikad vie vidjeti. Otila sam ravno do ormara i prignula se da ga uzmem s poda, gdje je leao izmeu drugih komada nakita. Odlina ideja! rekla je Hatsumomo. Ukradi neki komad mog nakita. Da ti pravo kaem, dobro e mi doi gotovina koju e mi za to morati platiti. Ba mi je drago da nema nita protiv! odgovorila sam. Koliko u ti gotovine morati platiti za ovo? Govorei to otila sam do stola i pokazala joj bro. Njezin je blistavi osmijeh naglo izblijedio, kao to tama u dolini izblijedi kad se sunce podigne iznad brda. U tom trenutku, dok je Hatsumomo oamueno sjedila, jednostavno sam drugom rukom posegnula prema stolu i uzela svoj dnevnik. Nisam imala pojma kako e Hatsumomo reagirati, ali izala sam iz sobe i zatvorila vrata. Pomislila sam da odmah odem Majci i pokaem joj to sam nala, ali dakako, nisam mogla otii tamo s dnevnikom u ruci. to sam bre mogla, otvorila sam vrata ormara s kimonima za tekuu sezonu i ugurala dnevnik izmeu dva kimona omotana svilenim papirom. Za to mi je trebalo samo nekoliko sekundi, ali sam itavo vrijeme osjeala u leima trnce od napetosti i straha, bojala sam se da bi Hatsumomo mogla svakog asa otvoriti vrata sobe i vidjeti to radim. Nakon to sam ponovo zatvorila vrata ormara, pohitala sam u svoju sobu i poela otvarati i zatvarati ladice toaletnog stolia kako bi Hatsumomo stekla dojam kako sam tu sakrila dnevnik. Kad sam izala u hodnik, ona je stajala na vratima svoje sobe i gledala me s jedva primjetnim osmijehom, kao daju itava ta situacija zabavlja. Ja sam nastojala izgledati zabrinuto, to mi nije bilo teko, i otila sam s broem u Majinu sobu, te ga bez rijei poloila na stol. Majka je odloila ilustriranu reviju koju je itala, uzela bro i podigla ga prema svjetlu, razgledavajui ga s divljenjem. Prekrasan komad, rekla je, ali danas se ne moe za njega puno dobiti na crnoj burzi. Nitko nije spreman dati mnogo novca za ovakvu stvaricu.
407

Sigurna sam da e vam Hatsumomo za njega i te kako dobro platiti, rekla sam. Sjeate se onog broa koji sam joj ja navodno ukrala prije nekoliko godina, onog to ste ga nadodali mojim dugovanjima? To je taj bro. Upravo sam ga nala na podu ispred njezinog sefa s nakitom. Zna to, Majko, ree Hatsumomo, koja je u meuvremenu ula u sobu i sad je stajala iza mene, mislim da Sayuri ima pravo. To je bro koji sam izgubila! Odnosno, barem tako izgleda. Mislila sam da ga nikad vie neu vidjeti! Da, nije lako neto nai ako si stalno pijan, rekla sam. Da si samo malo bolje pregledala sef. Majka je spustila bro na stol i srdito se zagledala u Hatsumomo. Nala sam ga u njezinoj sobi, ree Hatsumomo. Sakrila gaje u toaletni stoli. Zato si joj kopala po toaletnom stoliu? upita Majka. Nisam ti to htjela rei, Majko, ali Sayuri je ostavila neto na svom stolu i ja sam joj htjela pomoi, htjela sam to sakriti. Znam da sam to odmah morala donijeti tebi, ali... vidi, ona pie dnevnik. Pokazala mi ga je prole godine. Zapisala je neke vrlo rune stvari o izvjesnim mukarcima i... moram ti rei, Majko, ima nekih dijelova u kojima pie o tebi. Pomislila sam da jednostavno izjavim kako to nije istina, ali sve to sad ionako nije bilo vano. Hatsumomo je bila u nevolji i to god rekla, nita nee promijeniti situaciju. Prije deset godina, kad je okiya ivjela od njezine zarade, vjerojatno me je mogla optuiti za to god je htjela. Mogla je tvrditi kako sam pojela tatami strunjae u njezinoj sobi i Majka bi mojim dugovima dodala cijenu novih strunjaa. Ali sad se napokon situacija izmijenila: Hatsumomina brilijantna karijera sliila je suhom listu na grani, dok je moja cvjetala. Ja sam bila ki okiye i okiyina glavna geja. Mislim da Majku uope nije ni zanimalo to je od svega toga istina.
408

Nema nikakvog dnevnika, Majko, rekla sam. Hatsumomo izmilja. Izmiljam, je li? odgovori Hatsumomo. Sad u otii po njega i dok ga Majka bude itala, moe joj ponovo rei kako sam to izmislila. Hatsumomo ode u moju sobu, a Majka poe za njom. Hodnik je izgledao grozno. Hatsumomo nije samo razbila boicu s bjelilom i zatim stala na nju, nakon toga je jo ostavila tragove bjelila i krvi preko cijelog gornjeg predvorja, a to je jo gore, ostavila ih je na tatami strunjaama u svojoj sobi, u Majinoj sobi, a sada i u mojoj sobi. Kad sam s vrata pogledala u svoju sobu, vidjela sam je kako klei uz moj toaletni stoli i kako, poraena izgleda, polako zatvara ladice. O kakvom to dnevniku ona govori? upitala me Majka. Ako postoji nekakav dnevnik, sigurna sam da e ga Hatsumomo nai, odgovorila sam. Na to Hatsumomo sloi ruke u krilu i kratko se nasmije, kao da je sve to bila nekakva igra u kojoj sam je ja lukavo nadigrala. Hatsumomo, rekla joj je Majka, platit e Savuri cijenu broa za koji si je optuila da ti ga je ukrala. Osim toga, ne elim u okiyi imati tatamije uprljane krvlju. Zamijenit emo ih na tvoj troak. Ovaj te je dan skupo stajao, a tek je prolo podne. Da priekam jo malo sa zbrajanjem ukupne svote, za svaki sluaj, ako moda kani jo neto izvesti? Ne znam je li Hatsumomo ula to joj je Majka rekla. Odve je bila zaokupljena zurenjem u mene s izrazom kakav nisam bila navikla vidjeti na njezinu licu.

Da si me upitao dok sam jo bila mlada koji je dogaaj znaio prekretnicu u mojim odnosima s Hatsumomo, rekla bih ti da je to bio moj mizuage. Ali premda me je

409

mizuage doista, da se tako izrazim, podigao na visoku policu, gdje me Hatsumomo nije vie mogla dohvatiti, mogle smo nastaviti ivjeti jedna kraj druge sve do starosti, da se nita drugo nije dogodilo meu nama. Zato je prava prekretnica, kako sam u meuvremenu shvatila, bio onaj dan kad je Hatsumomo proitala moj dnevnik i kad sam nala bro za koji me optuila da sam joj ga ukrala. Kako bih ti objasnila to mislim, dopusti da ti ispriam neto to je tijekom jedne veeri u ajani Ichiriki ispriao admiral Yamamoto Isoroku. Ne mogu se hvaliti da sam dobro poznavala admirala Yamamota - kojega obino nazivaju ocem Japanske carske mornarice - ali imala sam ast prisustvovati nizu zabava na kojima je on bio jedan od gostiju. Admiral je bio sitan ovjek, ali nemoj zaboraviti da je tap dinamita takoer malen. Zabave bi uvijek postale bunije nakon admiralova dolaska. Te je veeri on s jednim drugim gostom upravo ispijao zadnju rundu u igri tko gubi, pije, a dogovor je bio da e onaj koji izgubi igru otii u najbliu ljekarnu i kupiti prezervativ - samo zbog toga da bi otrpio neugodnost, shvaa, ni zbog ega drugoga. Naravno, admiral je pobijedio, na to su mu svi nazoni poeli klicati i pljeskati. Sva srea da niste vi izgubili igru, admirale, rekao mu je jedan od njegovih pobonika. Zamislite jadnog ljekarnika kad bi podigao glavu i vidio admirala Yamamota ispred pulta! Svima se to inilo jako smijeno, ali je admiral odgovorio kako ni u jednom trenutku nije sumnjao u to da e pobijediti. Ah, dajte, molim vas, admirale! rekla je jedna geja. Svatko ponekad gubi! ak i vi! Pretpostavljam da je tono kako svatko ponekad gubi, rekao je admiral. Ali meni se to nikad ne dogaa. Moda su neki ljudi u sobi smatrali to arogantnom izjavom, ali ja nisam bila jedna od njih. Meni se admiral doista inio kao ovjek navikao pobjeivati. Napokon ga je netko upitao koja je tajna njegova uspjeha.
410

Ja nikad ne nastojim poraziti ovjeka s kojim se borim, objasnio je admiral. Nastojim razoriti njegovo samopouzdanje. Duh zamagljen sumnjom ne moe se usredotoiti na put do pobjede. Dva su protivnika ravnopravna, istinski ravnopravna, samo kad obojica posjeduju jednako samopouzdanje. Iako mislim da to tada nisam do kraja shvatila, u Hatsumomin se duh, nakon one nae svae oko dnevnika, poela uvlaiti sumnja. Shvatila je kako Majka vie ni pod kakvim okolnostima nee stati na njezinu stranu protiv mene i stoga je sliila na tkaninu izvaenu iz topla ormara i izvjeenu vani, na otvorenom, gdje e je vjetar, kia i hladnoa postupno unititi. Kad bi me Mameha ula da ovako tumaim ono to se dogodilo, sigurno bi se pobunila i rekla kako se ona s tim nikako ne slae. Njezino se miljenje o Hatsumomo razlikovalo od mojega. Ona je vjerovala da je Hatsumomo ena sklona samounitavanju i da je mi samo trebamo malo gurnuti prema onom putu kojim e ona u svakom sluaju krenuti. Moda je Mameha imala pravo, ne znam. Istina je da se Hatsumomo u godinama nakon mog mizuagea postupno razboljela od nekakve bolesti karaktera, ako tako neto postoji. Nije, na primjer, vie mogla obuzdavati svoju sklonost piu, kao ni napade okrutnosti. Sve dok joj se ivot nije poeo osipati, Hatsumomo se uvijek sluila okrutnou s nekom svrhom, ba kao to samuraj ne izvlai ma da bi njime nasumce mahao, nego da pogubi neprijatelja. Meutim, u ovom razdoblju svog ivota, Hatsumomo je izgleda prestala razlikovati neprijatelja od prijatelja i katkad bi udarila ak i na Buu. Na zabavama bi povremeno poela vrijeati mukarce koje je dola zabavljati. I jo neto: nije vie bila tako lijepa kao neko. Koa joj je bila poput voska i lice joj je postalo nekako podbuhlo. Ili sam je moda samo ja tako vidjela. Stablo moe izgledati jednako lijepo kao i uvijek, ali kad jednom zapazi na njemu nametnike i vrke grana smee od bolesti, ini ti se kao da je ak i deblo izgubilo neto od svoje velianstvene ljepote.

411

Svatko zna da je ranjeni tigar opasna zvijer i stoga je Mameha ustrajala na tome da u sljedeih nekoliko tjedana slijedimo Hatsumomina veernja kretanja Gionom. Mameha ju je dijelom na taj nain eljela drati na oku, jer ni jednu od nas ne bi iznenadilo da je Hatsumomo potraila Nobua kako bi mu prepriala sadraj moga dnevnika i otkrila mu moje potajne osjeaje prema gospodinu Haa, kojega bi Nobu vjerojatno odmah prepoznao kao predsjednika. No, to je jo vanije, Mameha joj je eljela uiniti ivot nepodnoljivim. Kad eli slomiti dasku, rekla je, nije dovoljno da napukne po sredini, to je samo prvi korak. Uspjet e tek ako skae po njoj svom teinom gore-dolje, dok ne pukne u dva komada. I tako je svake veeri, osim kad bi imala neki dogovor koji nije mogla propustiti, Mameha dolazila podveer u nau okiyu i ekala da izae kroz vrata iza Hatsumomo. Mameha i ja nismo uvijek mogle ostati zajedno, ali obino je barem jedna od nas uspijevala dio veeri slijediti Hatsumomo kamo god je ila. Nakon to smo to prvi put napravile, Hatsumomo se pravila kao da ju to zabavlja. Ali pri kraju etvrte veeri zurila je u nas bijesno kroz polustisnute oi i tekom je mukom uspijevala zvuati vedro dok bi avrljala s mukarcima koje je bila duna zabavljati. A onda se, poetkom sljedeeg tjedna, naglo okrenula u jednoj uliici i dola nam u susret. Da vidimo, rekla je. Psi slijede svoje vlasnike. A vas dvije hodate za mnom i njukate li, njukate. Prema tome, pretpostavljam kako elite da se prema vama odnosim kao prema psima! Hoete da vam pokaem to radim sa psima koji mi se ne sviaju? I s tim rijeima zamahnula je rukom da udari Mamehu po glavi. Ja sam vrisnula i to je, izgleda, natjeralo Hatsumomo da zastane i razmisli to radi. Zurila je trenutak u mene oima koje su plamtjele od srdbe, a onda se vatra u njima ugasila i ona se udaljila. Svi su u uliici primi412

jetili to se dogodilo i nekoliko nam je ljudi prilo kako bi upitalo Mamehu je li sve u redu. Ona ih je umirila i rekla im kako se nita nije dogodilo, a zatim je tunim glasom dodala: Jadna Hatsumomo! Ipak je istina ono to je doktor rekao. Ona stvarno gubi razum. Naravno, doktor je bio izmiljen, ali su Mamehine rijei postigle uinak kakav je eljela. Ubrzo se Gionom proirio glas kako je lijenik proglasio Hatsumomo duevno poremeenom.

Godinama je Hatsumomo bila vrlo bliska prijateljica slavnog kabuki glumca Banda Shojira VI. Shojiro je bio, kako mi kaemo, onna-gata, to jest uvijek je igrao enske uloge. Jednom je u intervjuu za novine rekao kako je Hatsumomo najljepa ena koju je ikad vidio i kako na pozornici esto oponaa njezine pokrete kako bi lik koji igra uinio zavodljivijim. Prema tome, moe zamisliti da ga je Hatsumomo odlazila posjetiti svaki put kad bi doao u Kvoto. Jednog poslijepodneva saznala sam da e Shojiro kasnije te veeri doi na neku zabavu u etvrti geja Ponto-cho, na drugoj rijenoj obali, nasuprot Gionu. ula sam to dok sam pripremala ceremoniju aja za jednu skupinu mornarikih asnika na dopustu. im je ceremonija aja zavrila, pourila sam natrag u okiyu, ali se Hatsumomo ve bila odjenula i iskrala. Sad je ona radila ono isto to sam ja neko radila: odlazila je ranije kako je nitko ne bi slijedio. Svakako sam htjela ispriati Mamehi to sam ula i otila sam ravno u njezin stan. Na nesreu, kako mi je rekla njezina slukinja, Mameha je izala pola sata ranije na molitvu. Tono sam znala o emu se radi. Mameha je otila u jedan mali hram na istonom rubu Giona kako bi se pomolila pred tri malena jizo kipia koja je tamo dala postaviti. Jizo, vidi, predstavlja izraz tovanja za duu umrlog djeteta, a u Mamehinu sluaju, radilo se o tri djeteta koje je pobacila na barunov zahtjev. Da se radilo o
413

bilo emu drugome, bez oklijevanja bih je otila potraiti, ali nisam joj mogla smetati u takvim trenucima i osim toga, moda joj ne bi bilo drago da uope znam kako je otila tamo. Zato sam je ostala ekati u njezinu stanu i dopustila sam Tatsumi da mi kroz to vrijeme poslui aj. Napokon se Mameha vratila, pomalo umorna izgleda. Nisam htjela odmah zapoeti razgovor o onom to sam doznala, nego smo prvo neko vrijeme askale o predstojeem Festivalu era, u kojem je Mameha trebala igrati Damu Murasaki Shikibu, autoricu Bajke o Genjiju. Na posljetku me je Mameha pogledala s osmijehom iznad alice smeeg aja - Tatsumi je upravo prila listie aja kad sam ja dola - i tada sam joj rekla to sam tog popodneva otkrila. Savreno! rekla je. Hatsumomo e se opustiti i misliti kako nas se oslobodila. Uz panju kojom e je Shojiro sigurno obasuti tijekom zabave, osjeat e se kao preporoena. A onda emo ui mi poput kakva groznog smrada iz uliice i pokvariti joj veer. S obzirom na to kako me je Hatsumomo godinama okrutno muila i koliko sam je mrzila, pretpostavljam da sam trebala biti oduevljena takvim planom. Ali, dogovaranje o tome kako emo natjerati Hatsumomo da pati, nije mi, nekako, predstavljalo toliko zadovoljstvo koliko bih oekivala. Odjednom mi se u glavi javilo sjeanje na jedno jutro dok sam jo bila mala, kad sam se kupala u jezercu blizu nae pijane kuice i odjednom osjetila nekakvo bolno arenje u ramenu. Jedna me osa ubola i borila se da izvue alac iz moje koe. Ja sam bila previe zaokupljena vriskanjem, ali jedan od djeaka izvukao je osu i drao je za krila na jednom kamenu oko kojeg smo se svi okupili kako bismo odluili na koji emo je nain ubiti. Mene je rame uasno boljelo i sigurno nisam osjeala ni- kakve simpatije prema osi. A ipak sam u grudima osjeala neku udnu slabost zbog spoznaje da to siuno stvorenje koje se koprcalo u djeakovim prstima ne moe uiniti nita kako bi se spasilo smrti od koje ga dijeli tek nekoliko trenutaka. Istu sam vrstu saaljenja osjeala prema Hatsumomo. Onih veeri dok smo je pratile u stopu kroz
414

Gion, sve dok se ne bi prije vremena vratila u okiyu samo da pobjegne od nas, osjeala sam se gotovo kao da je muimo. Bilo kako bilo, oko devet sati te veeri, prele smo rijeku i ule u etvrt Pontocho. Za razliku od Giona, koji obuhvaa veliko podruje s mnogo ulica, Pontocho je samo jedna jedina, duga i uska ulica koja se protee uz obalu rijeke. Ljudi je zovu jeguljin leaj zbog njezina oblika. Jesenska je veer bila pomalo prohladna, ali se Shojirova zabava unato tome odravala na otvorenom, na drvenoj verandi koja se nadvijala iznad rijeke. Nitko nije na nas obratio mnogo pozornosti kad smo ule kroz staklena vrata. Veranda je bila prekrasno rasvijetljena papirnatim lampionima, a rijeka se zlatno ljeskala, obasjana svjetlima nekog restorana na suprotnoj obali. Svi su sluali Shojira koji je svojim pjevuckavim glasom upravo priao neku priicu, ali si zato trebao vidjeti kako se Hatsumomino lice skiselilo kad nas je ugledala. Nehotice sam se sjetila nagnjeene kruke koju sam dan ranije drala u ruci, jer je meu svim onim veselim licima, Hatsumomino lice izgledalo kao kakva grozna masnica. Mameha je kleknula na strunjau odmah pokraj Hatsumomo, to mi se uinilo vrlo hrabrim postupkom. Ja sam kleknula na drugom kraju verande, uz nekog starca blagog lica, koji je, kako sam kasnije otkrila, bio Tachibana Zensaku, svira japanske citre koju mi zovemo koto i ije ve izgrebane ploe jo uvijek uvam. Te sam veeri takoer otkrila da je Tachibana slijep. Bez obzira na to s kakvim sam ciljem dola na tu zabavu, sa zadovoljstvom bih bila itavu veer provela avrljajui s njime, tako je bio zanimljiv i mio ovjek. Ali jedva smo poeli razgovarati kad su svi odjednom prasnuli u smijeh. Shojiro je bio izvanredan pantomimiar. Tanak poput vrbove ibe, s elegantnim prstima kojima je izvodio spore pokrete i dugakim licem koje je mogao pomicati u svim smjerovima - bio bi u stanju zavarati opor majmuna i navesti ih da povjeruju kako je on jedan od njih. U tom je trenutku oponaao geju pokraj sebe, enu pedesetih go415

zabavljam. dina. Svojim enskastim pokretima, napuenim ustima, prevrtanjem oima - toliko ju je uspjeno oponaao da nisam znala bih li se smijala ili samo zaprepateno sjedila s rukama na ustima. Ve sam ga gledala na pozornici, ali ovo je bilo jo bolje. Tachibana se nagnuo prema meni i proaptao: to radi? Oponaa jednu stariju geju pokraj sebe. Ah, ree Tachibana. To je Ichiwari. I potom me lagano lupnuo nadlanicom kako bi me natjerao da ga pogledam. Direktor kazalita Minamiza, rekao je i ispruio mali prst ispod stola, tako da nitko ne vidi. U Japanu, vidi, mali prst podignut uvis znai ljubavnik ili ljubavnica. Tachibana mi je htio rei kako je ona starija geja, za koju je rekao da se zove Ichiwari, ljubavnica direktora kazalita Minamiza. U stvari, direktor je takoer bio prisutan i smijao se glasnije od sviju. Malo kasnije, jo uvijek usred svoje pantomime, Shoji ro je odjednom gurnuo prst u nos. Na to su se svi stali tako gromoglasno smijati da si mogao osjetiti kako po drhtava pod verande. Ja to tada nisam znala, ali kopanje nosa bila je dobro poznata navada geje Ichiwari. Ona se zacrvenjela poput raka kad je to vidjela i pokrila je lice i rukavom kimona, a Shojiro je, prilino podnapit, to od- i mah ponovio. Ovog puta su se svi suzdrano nasmijali, samo je Hatsumomo, ini se, smatrala kako je to uistinu I smijeno, jer u tom je trenutku Shojiro preao granicu smijenog i postao okrutan. Napokon je direktor kazalita rekao: No, no, Shojiro-san, ostavi neto energije za su tranju predstavu! Uostalom, zar ne zna da kraj tebe sje di jedna od najveih plesaica u Gionu? Predlaem da je zamolimo neka nam neto otplee. \ Dakako, direktor je govorio o Mamehi. ; Nebesa, ne. Ne elim sad gledati nikakvo plesanje, odgovorio je Shojiro. Kad sam ga u kasnijim godinama bolje upoznala, shvatila sam kako je on ovjek koji uvijek eli biti u sreditu pozornosti. Osim toga, ba se dobro
416

Shojiro-san, ne smijemo propustiti priliku da gledamo slavnu Mamehu, rekao je direktor, ovog puta bez trunke humora. Nekoliko se geja sloilo s njim i napokon je Shojiro pristao da je zamoli neka neto otplee, iako je to uinio nadurena lica poput kakva djeaka. Ja sam ve vidjela kako se Hatsumomo ozlovoljila. Natoila je ake u Shojirovu alicu, a on u njezinu. Izmijenili su dugake poglede, kao da kau kako su im sad pokvarili zabavu. Potrajalo je nekoliko minuta dok je jedna slukinja otila po shamisen i dok ga je jedna od geja ugodila i pripremila se za sviranje. Onda je Mameha zauzela mjesto ispred stranjeg zida verande i otplesala nekoliko vrlo kratkih plesova. Gotovo bi se svatko sloio s tvrdnjom da je Mameha vrlo ljupka, ali vrlo bi malo ljudi reklo da je ljepa od Hatsumomo, prema tome ne znam tono to je privuklo Shojirovu pozornost. Moda je to bilo zbog sakea koji je popio, a moda zbog Mamehina izvanrednog plesanja, jer Shojiro je i sam bio plesa. Bilo kako bilo, kad se Mameha vratila stolu, Shojiro se doimao prilino zanesen njome i pozvao ju je da sjedne uz njega. Kad je sjela, natoio joj je ake i okrenuo lea Hatsumomo kao da je nekakva anonimna pripravnica, tek jedna od njegovih brojnih oboavateljica. Dakle, Hatsumomina su se usta stvrdnula i oi su joj se suzile na otprilike polovinu svoje uobiajene veliine. to se pak tie Mamehe, jo je nikad nisam vidjela da tako napadno oijuka s nekim kao to je to sad radila sa Shojirom. Glas joj je postao visok i tih, a oi su joj hitro lijetale s njegovih grudi do lica i ponovo natrag. S vremena na vrijeme prela bi prstima preko grla kao da joj je neugodno zbog mrlja rumenila koje su joj se tamo pojavile. Zapravo, uope nije pocrvenjela, ali je tako uvjerljivo glumila da si se trebao pozorno zagledati kako bi vidio da je sve to gluma. A onda je jedna od geja upitala Shojira je li mu se javlja Bajiru-san. Bajiru-san me je ostavio! odgovorio je Shojiro krajnje dramatinim tonom. Ja nisam imala pojma o kome to Shojiro govori, ali mi je stari svira kota, Tachibana, ljubazno priapnuo kako je
417

Bajiru-san engleski glumac Basil Rathbone, premda meni tada ni to nije nita znailo. Prije nekoliko godina Shojiro je otputovao u London i tamo je postavio na scenu jednu kabuki predstavu. Glumac Basil Rathbone toliko je bio zadivljen predstavom da se, uz pomo tumaa, izmeu njih dvojice razvilo svojevrsno prijateljstvo. Premda je Shojiro obasipao panjom ene poput Hatsumomo ili Ma-mehe, to nita ne mijenja na injenici da je bio homoseksualac, a nakon puta u Englesku stalno se alio kako mu je okrutna sudbina odredila da pati slomljena srca, jer Ba-jirusana ne zanimaju mukarci. Tako je tuno gledati kako umire

ljubav, tiho je rekla jedna geja. Svi su se nasmijali, osim Hatsumomo, koja je nastavila bijesno zuriti u Shojira. Razlika izmeu mene i Bajiru-sana je u ovome. Pokazat u vam, ree Shojiro, te ustane i zamoli Mamehu ; da doe s njim. Odveo ju je na jednu stranu prostorije gdje su imali vie mjesta. Kad ja radim svoj posao, onda izgledam ovako, rekao je. I zatim se leernim koracima proetao s jednog kraja sobe na drugi, maui gipko iz doruja lepezom i pomiui glavu lijevo-desno kao daje lopta na njihalki. A Bajiru-san, kad radi, izgleda

o v a k o . T u S h o j i r o s a n z g r a b i M a m e h u i t r e b

ao si vidjeti zaprepateni izraz njezina lica kad ju je nagnuo unatrag prema podu, glumei strastveni zagrljaj te joj osuo lice poljupcima. Svi su poeli klicati i pljeskati. To jest, svi osim Hatsumomo. to radi? tiho me je upitao Tachibana. Mislila sam da ga nitko nije uo, ali prije nego to sam dospjela odgovoriti, Hatsumomo glasno povie: Pravi od sebe budalu! Eto, to radi. Ah, Hatsumomo-san, ree Shojiro, pa ti si ljubomorna! Jasno da je ljubomorna! ree Mameha. Sad nam morate pokazati kako ete se pomiriti. Hajde, Shojirosan. Nemoj se sramiti! Mora joj dati isto toliko poljubaca koliko si meni dao! Inae ne bi bilo poteno! I na isti nain!

Shojiro se morao pomuiti, ali ipak je na kraju uspio povui Hatsumomo na noge. A onda ju je, uz glasne uzvike ohrabrenja ostalih gostiju, dohvatio u zagrljaj i nagnuo je prema natrag. Sekundu kasnije naglo se uspravio s bolnim uzvikom i uhvatio se za usnicu. Hatsumomo ga je ugrizla, ne toliko jako da bi ga raskrvarila, ali dovoljno jako da se trgne od bola. Stajala je pred njim, oiju stisnutih od srdbe i iskeenih zubi, a onda je zamahnula rukom i pljusnula ga. Mislim da joj je ake koji je popila zamutio vid, jer ga je udarila po glavi, a ne po licu. to se dogodilo? upitao me je Tachibana.

N j e g o v e s u r i j e i j a s n o o d j e k n u l e u t i i n i s o

be kao da je netko za-mahao zvoncem. Nisam mu odgovorila, ali kad je uo Shojira kako tiho jeca i Hatsumomin soptavi dah, sigurna sam da mu je sve bilo jasno. Hatsumomosan, molim te, rekla je Mameha, govorei mirnim glasom koji se u toj situaciji doimao krajnje neobino, uini mi uslugu... pokuaj se smiriti. Ne znam jesu li Mamehine rijei proizvele ba onakav uinak kakvom se ona nadala ili je Hatsumomin um ve bio poremeen. U svakom sluaju, bacila se na Shojira i poela ga udarati gdje god je stigla. Mislim da je u tom trenutku na neki nain bila luda. Nije izgledalo kao da je dobila slom ivaca, inilo se kao da joj je duh prekinuo svaku vezu s bilo ime. Direktor kazalita naglo je ustao od

stola i pourio do njih kako bi Hatsumomo odvukao od Shojira. Nekako usred svega toga, Mameha se izvukla iz sobe i vratila se malo kasnije s vlasnicom ajane. Do tada je direktor kazalita ve zgrabio Hatsumomo s lea i drao je. Mislila sam da je kriza prola, ali sad je Shojiro dreknuo na Hatsumomo, tako glasno da smo uli jeku njegova glasa kad se odbio o proelja zgrada u Gionu, na drugoj obali. udovite! vrisnuo je. Ugrizla si me! Ne znam to bi itko od nas napravio da vlasnica ajane nije bila tako pribrana. Tiho je umirivala Shojira i istodobno dala znak direktoru

k a z a l i t a n e k a i z v e d e H a t s u m o m o . K a k o s a m k

asnije saznala, on je nije samo odveo u

ii

4 1

unutranjost ajane, nego ju je odvukao dolje i izbacio na ulicu.

Te se noi Hatsumomo uope nije vratila u okiyu. Kad se sljedeeg dana napokon pojavila, zaudarala je kao da je bljuvala i kosa joj je bila u neredu. Majka ju je odmah pozvala u svoju sobu i dugo ju je tamo zadrala. Nekoliko dana kasnije Hatsumomo je otila iz okiye u jednostavnoj pamunoj haljini koju joj je dala Majka i rasputene kose, kako je nikad dotad nisam vidjela. Nosila je torbu sa svojim stvarima i nakitom i nije se ni od koga od nas oprostila, jednostavno je izala na ulicu. Nije otila dobrovoljno - Majka ju je izbacila. U stvari, Mameha je vjerovala kako se Majka ve godinama pokuavala rijeiti Hatsumomo. Bez obzira je li to stvarno bila istina ili nije, sigurna sam da je Majci bilo drago to ima jedna usta manje koja mora hraniti, budui da Hatsumomo nije vie zaraivala kao nekad, a do hrane se sve tee dolazilo. Da Hatsumomo nije bila toliko uvena po svojoj zloi, moda bi ju neka okiya rado prihvatila, ak i nakon onog to je napravila Shojiru. Ali ona je bila kao ajnik koji i u dobre dane opee ruku svakog tko mu se priblii. Svi su u Gionu to znali. Ne znam tono to se kasnije dogaalo s Hatsumomo. Nekoliko godina nakon svretka rata ula sam da zarauje za ivot kao prostitutka u etvrti Miyagawa-cho. Sigurno nije ondje dugo ostala, jer te veeri kad sam to ula o njoj, jedan se mukarac na toj istoj zabavi kleo kako e je nai i platiti za njezine usluge, ako je stvarno prostitutka. Doista ju je traio, ali je nigdje nije mogao nai. Vjerojatno je s vremenom dokrajila ivot prekomjernim opijanjem. Ne bi bila prva geja koja je tako zavrila. Ba kao to se netko privikne na to da ima kljastu nogu, tako smo se svi mi u okiyi bili navikli na Hatsumomo. Mislim da nitko od nas nije do kraja shvaao na koje nas je sve naine tlaila njezina prisutnost, sve dok nije
420

otila i dok se okiya nije poela polako oporavljati. ak i kad bi Hatsumomo samo spavala u svojoj sobi, slukinje su bile svjesne da je ona tamo i da e ih prije ili kasnije poeti zlostavljati. ivjele su u onoj vrsti napetosti kao kad hoda preko zaleenog ribnjaka i zna da bi led svakog asa mogao puknuti. to se pak tie Bue, mislim da je ona postala ovisnom o svojoj starijoj sestri, te se na neki nain osjeala izgubljenom bez nje. Ja sam ve prije Hatsumomina odlaska postala najdragocjenijom imovinom okiye, ali i meni je trebalo vremena da se odviknem nekih navada koje sam stekla zbog Hatsumomo. Svaki put kad bi me neki mukarac udno pogledao, uhvatila bih se kako razmiljam je li mu moda Hatsumomo ispriala neto runo o meni i nisam se toga mogla osloboditi jo dugo nakon njezina odlaska. Kad bih se u okiyi uspinjala stubama na kat, jo uvijek sam gledala u pod, od straha da u na vrhu stuba nai Hatsumomo kako samo eka koga e napasti. Ne mogu ti rei koliko sam puta stala na zadnju stubu, podigla pogled i tek tada odjednom shvatila kako nje vie nema i nikad je vie nee biti. Znala sam da je otila, ali mi se ipak inilo kao da je prazno predvorje zadralo neto od njezine prisutnosti. ak i sada, kad sam ve ena u godinama, ponekad dok podiem brokatni zastori sa zrcala na mom toaletnom stoliu, na sekundu pomislim hou li je moda ugledati u zrcalu kako mi se podrugljivo smjeka.

421

i Dvadeset osmo poglavlje

Mi u Japanu nazivamo godine od velike ekonomske krize do zavretka Drugog svjetskog rata kurotani - dolina mraka, to razdoblje kad su toliki ljudi ivjeli poput djece ije su glave potonule pod valovima. Kao to je to esto sluaj, mi u Gionu patili smo manje od ostalih. Dok je, na primjer, veina Japanaca ivjela u mranoj dolini ve od poetka tridesetih godina, nas je u Gionu jo uvijek grijalo neto sunca. Sigurna sam da ti ne moram objanjavati zato: ene koje su imale golemu sreu biti ljubavnicama kabinetskih ministara i mornarikih zapovjednika prenosile su neto od te svoje sree drugima. Moglo bi se rei kako je Gion bio poput kakvog jezera visoko u planini koje se punilo vodom iz nepresunih izvora. Na nekim je mjestima dotjecalo vie vode nego na drugima, ali je svaka kap dizala ukupnu razinu jezera. Zahvaljujui generalu Tottoriju naa je okiya bila mjesto na kojem je voda obilato dotjecala u jezero. Tijekom nekoliko godina situacija oko nas postajala je sve gora i gora, ali jo dugo nakon to je uvedeno smanjenje opskrbe, mi smo nastavili dobivati redovite isporuke hrane, aja, platna, ak i takve luksuzne robe kao to su kozmetiki preparati i okolada. Mogli smo sve te stvari zadrati za sebe i ivjeti iza zatvorenih vrata, ali Gion nije takva sredina. Majka je dijelila veliki dio onoga to smo dobivali i smatrala je to pametno potroenim sredstvima, ne zato to je bila velikoduna, naravno, nego zato to smo svi bili poput paukova zguranih na istoj mrei. Ponekad su nam
422

ljudi dolazili traiti pomo i mi smo im je drage volje pruali, kad god smo mogli. Jednom je, na primjer, u jesen 1941., policija uhvatila jednu slukinju s kutijom u kojoj je bilo deset puta vie kupona za hranu nego to je njezina okiya trebala imati. Njezina ju je gospodarica poslala k nama da je sakrijemo, dok ona ne nae naina kako e je poslati na selo - jer, naravno, svaka je okiya u Gionu stvarala zalihe kupona, a to je okiya bila bolja, to ih je obino vie imala. Poslala ju je k nama, a ne nekome drugome, zato to je general Tottori naredio vojnoj policiji da nas ne uznemiravaju. I tako, vidi, premda je itav Gion bio planinsko jezero puno vode, mi smo bile ribe koje su plivale u najtoplijoj struji.

Kako je Japan nastavio sve dublje tonuti u mrak, na posljetku je doao trenutak kad se ugasila i posljednja zraka svjetla na kojoj smo se dotad uspijevali grijati.To se dogodilo u jednom trenutku, rano poslijepodne jednog dana u prosincu 1942. godine, nekoliko tjedana prije Nove godine. Upravo sam dorukovala, odnosno jela svoj prvi obrok toga dana, jer sam itavo jutro pomagala u ienju okiye i pripremama za Novu godinu, kad je s ulaza zazvao neki muki glas. Pomislila sam kako je to vjerojatno neki dostavlja i nastavila sam jesti, ali me je trenutak kasnije prekinula slukinja i obavijestila me kako jedan vojni policajac trai Majku. Vojni policajac? rekla sam. Reci mu da je Majka izala. Rekla sam, gospoo. On je rekao da onda hoe razgovarati s vama. Kad sam ula u predvorje, policajac je upravo svlaio izme u ulaznom prostoru. Vjerojatno bi veini ljudi laknulo ve kad bi vidjeli da mu je pitolj jo uvijek u konoj navlaci, ali kao to rekoh, naa je okiya sve do tada ivjela u drugaijim okolnostima. Obino bi se policajac ponaao jo ljubaznije od veine ostalih posjetilaca i is423

priavao bi se to nas je moda uzrujao svojim dolaskom. Ali ovaj je svlaio izme... dakle, na taj je nain htio pokazati kako kani ui, bez obzira hoemo li ga pozvati unutra ili neemo. Naklonila sam se i pozdravila ga, ali on me je samo kratko pogledao kao da mi hoe rei kako e se kasnije pozabaviti sa mnom. Napokon je nategnuo arape i skinuo kapu, a onda je uao u predvorje i rekao kako eli pogledati na povrtnjak. Samo tako, bez i jedne rijei isprike to nas uznemirava. Vidi, u to je vrijeme ve gotovo svatko u Kvotu, a vjerojatno i posvuda u Japanu, pretvorio svoje ukrasne vrtove u povrtnjake - to jest, svatko osim nas. General Tottori nas je opskrbljivao dovoljnim koliinama hrane, tako da nismo morale prekopati na vrt i mogle smo i dalje uivati u mahovini, cvijeu i patuljastom javoru u kutu dvorita. Kako je bila zima, nadala sam se da e policajac pogledati dijelove tla na kojima su biljke povenule i istrunule, pa e pomisliti kako smo sadile tikvice i slatki krumpir izmeu ukrasnih nasada. I tako sam ga povela u dvorite i nita nisam rekla, samo sam ga gledala kako je kleknuo i prstima opipavao zemlju. Pretpostavljam da je htio provjeriti je li zemlja prekopavana zbog sadnje. Tako sam oajniki pokuavala smisliti to bih rekla da sam izlanula prvo to mi je palo na pamet. Zar vas ova zemlja popraena snijegom ne podsjea na more posuto pjenom? On mi nije odgovorio, samo se ukoeno uspravio i upitao koje smo povre sadili. Gospodine, odgovorila sam, jako mi je ao, ali nismo imale prilike bilo to zasaditi. A sad, kad je zemlja tvrda i smrznuta... Dakle, vaa nas je mjesna zajednica tono obavijestila! rekao je, skidajui kapu. Zatim je iz depa izvukao komad papira i poeo mi itati dugaki popis prekraja koje je poinila naa okiya. Ne mogu se ni sjetiti to je sve tamo bilo navedeno, stvaranje zaliha pamunih materijala, neizvravanje naredbe o predaji metalnih i gumenih predmeta za potrebe ratne industrije, nepropisno kori424

tenje kupona za opskrbu, sve takve stvari. Istina je da smo sve to radili, ba kao i svaka druga okiya u Gionu. No na je zloin, pretpostavljam, bio to to smo imali vie sree od veine drugih, te to smo uspjeli preivjeti due i u boljem stanju od svih ostalih, osim nekih rijetkih iznimaka. Sreom po mene, Majka se upravo tada vratila. inilo se kao da se uope nije iznenadila to vidi vojnog policajca, u stvari, ponaala se prema njemu uljudnije nego to se ikad ponaala prema bilo kome. Vrata su bila zatvorena, ali mogla sam ih uti kako dugo razgovaraju. U jednom trenutku, kad je izala iz sobe neto uzeti, povukla me je ustranu i rekla mi: General Tottori je jutros stavljen u pritvor. Bolje pouri i sakrij nae najvrednije stvari ili emo sutra ostati bez njih.

Neko u Yoroidu znala bih se okupati u jezercu u hladne proljetne dane i zatim bih leala na stijenama pokraj jezera, upijajui toplinu sunca. Ako bi sunce nestalo iza oblaka, kao to se esto dogaalo, hladni bi se zrak ovio oko mene poput metalnog oklopa. Onog trenutku kad sam saznala za generalovu nesreu, stojei tamo u ulaznom predvorju okiye, obuzeo me isti osjeaj. Kao da je naglo nestalo sunca, moda zauvijek, a ja sam osuena da mokra i gola stojim na ledenom zraku. U roku od tjedan dana nakon posjeta onog policajca, naa je okiya ostala bez svih onih stvari kojih su se druge obitelji odavno morale odrei, kao na primjer, zaliha hrane, donjeg rublja i tako dalje. Dotad smo uvijek mi bili Mamehin glavni izvor paketia aja, kojima je potom, pretpostavljam, kupovala druge usluge. Ali sad su njezine zalihe bile obilnije od naih, tako da je ona postala na izvor za dobavljanje potrebnih namirnica. Pred kraj mjeseca mjesna je zajednica poela konfiscirati velik dio nae keramike i pergamentnih svitaka, koje bi zatim prodavali na takozvanoj sivoj burzi, trgovini ispod ruke koja se razlikovala od crne
425

burze. Na crnoj burzi su se nabavljale takve stvari kao gorivo, namirnice, metalni predmeti i tako dalje, uglavnom sve ono to je bilo racionirano i ime je bilo zabranjeno trgovati. Siva je burza bila bezazlenija, na njoj su kuanice prodavale svoje dragocjenosti kako bi dole do gotovine. U naem sluaju, meutim, nama su stvari oduzimane i prodavane ne samo zbog potrebe, nego i za kaznu, tako da je sav dobiveni novac odlazio drugima. Predsjednica mjesne zajednice, gospodarica susjedne okiye, uvijek je duboko alila kad bi nam dolazila uzimati stvari. Meutim, vojna je policija izdala takvu naredbu i nitko tu nita nije mogao, morali su sluati. Ako su prve godine rata sliile na uzbudljivo putovanje morem, moglo bi se rei da smo sredinom 1943. svi shvatili kako su valovi previsoki za na brod. Mislili smo da emo se svi utopiti, a mnogima se to doista dogodilo. Nismo samo iz dana u dan sve bjednije ivjeli, nego smo se, mislim, iako se to nitko nije usuivao priznati, svi poeli brinuti kakav e biti konani ishod rata. Nitko se vie nije zabavljao, mnogi su ljudi, ini se, smatrali kako ne bi bilo domoljubno dopustiti si bilo kakvu alu i veselje. Jedino to sam ula u tom razdoblju, a to je donekle sliilo na alu, bila je reenica koju je jedne veeri izrekla geja Raiha. Mjesecima smo sluale glasine kako vojna vlada namjerava zatvoriti sve etvrti geja u Japanu, a u zadnje smo vrijeme poele shvaati kako e se to doista dogoditi. Sve smo se pitale to e biti s nama, kad se odjednom javila geja Raiha. Ne moemo tratiti vrijeme na razmiljanje o takvim stvarima, rekla je. Nita nije toliko crno kao budunost, osim moda prolosti. Tebi to moda ne zvui smijeno, ali mi smo se te veeri smijale sve dok nam suze nisu pole na oi. Uskoro e se etvrti geja doista zatvoriti. Kad se to dogodi, nas e sigurno poslati na rad u tvornice. Kako bi donekle mogao stvoriti sliku o tome to je znailo raditi u tvornici, dopusti mi da ti ispriam to se dogodilo s Hatsumominom prijateljicom Korin.
426

Protekle se zime njoj dogodila katastrofa koje se svaka geja u Gionu najvie bojala. Jedna je slukinja, koja se u njezinoj okiyi brinula za kupaonicu, pokuala zapaliti stare novine kako bi ugrijala vodu i izgubila je nadzor nad vatrom. itava je okiva izgorjela u poaru, zajedno sa zbirkom kimona. Korin je zavrila kao radnica u jednoj tvornici u junom dijelu grada, gdje je montirala lee na ureaje za izbacivanje bombi iz zrakoplova. Sljedeih je mjeseci povremeno dolazila u Gion da nas posjeti i sve smo bile uasnute kad smo vidjele koliko se promijenila. Nije samo svaki put izgledala sve nesretnija: sve smo iskusile nesreu ili smo barem bile na nju pripravljene. Ali uz to je kaljala, tovie, kaalj je postao sastavni dio nje, kao to je pjesma sastavni dio ptice, a koa joj je potamnjela kao da ju je namakala u tuu - naime, ugljen koji se koristio u tvornicama bio je vrlo loe kakvoe, tako da je sve unutar i oko tvornica bilo prekriveno aom. Jadna je Korin morala raditi dvostruku smjenu, a za hranu je dobivala jednom dnevno zdjelicu slabe juhe s nekoliko rezanaca ili vodenastu riinu kau, pomijeanu s korama krumpira. Moe, prema tome, zamisliti koliko smo se bojale tvornice. Osjeale smo zahvalnost svakog jutra kad bismo se probudile i otkrile kako Gion jo nije zatvoren. A onda, jednog snjenog jutra u sijenju, stajala sam u redu pred duanom drei u ruci bonove za riu, kad je trgovac iz susjednog duana provirio kroz vrata i viknuo u hladni zrak: Dogodilo se! Svi smo se meusobno pogledali. Ja sam bila ukoena od hladnoe i bilo mi je svejedno o emu on to govori, jer sam na sebi imala samo svoju seljaku odjeu i preko nje prebaen debeli al - nitko vie nije danju oblaio kimono. Napokon geja ispred mene oisti rukom snijeg s obrva i upita ga o emu to govori. Nije valjda zavrio rat? upitala je. Vlada je objavila zatvaranje etvrti geja, odgovorio je trgovac. Sve se morate sutra ujutro javiti u ured za registraciju.
427

428

Jedan smo dugi trenutak nijemo sluale zvuk radija koji je dopirao iz njegova duana. A onda su se vrata sa tropotom zatvorila i ponovo se nije ulo nita osim tihog utanja snijega koji je padao. Pogledala sam oajna lica drugih geja oko mene i shvatila da sve mislimo isto. Koji , e nas od mukaraca koje smo poznavale spasiti rada u tvornicama? Iako je general Tottori bio moj danna sve do prethodne godine, ja ni u kom sluaju nisam bila jedina geja koja ga je poznavala. Morala sam stii do njega prije drugih. Bila sam preslabo odjevena za tako hladan dan, ali gurnula sam bonove natrag u dep svojih seljakih hlaa i odmah krenula prema sjeverozapadnom dijelu grada. Govorkalo se kako general ivi u svratitu Suruva, onom istom u kojem sam se toliko godina sastajala s njim dva puta tjedno. Stigla sam tamo otprilike za jedan sat ili neto vie, lica i ruku opeenih hladnoom i prekrivena snijegom. No, kad sam pozdravila vlasnicu svratita, ona se prvo zagledala u mene, zatim se naklonila u znak ispriavanja i rekla kako nema pojma tko sam ja. To sam ja, gospodarice... Sayuri! Dola sam razgovarati s generalom. Sayuri-san... nebesa! Nikad nisam mislila da u vas vidjeti tako odjevenu, izgledate kao ena kakvog seljaka. Odmah me je uvela unutra, ali nije me htjela najaviti generalu dok me prvo nije odvela na kat i obukla mi je dan svoj kimono. ak je potroila neto svoje minke koju je uspjela sauvati i malo me naminkala, kako bi me ge neral prepoznao kad me vidi. ', Kad sam ula u sobu, general Tottori je sjedio za sto- ; lom i sluao nekakvu dramsku emisiju na radiju. Njegov s se pamuni kimono rastvorio, otkrivajui pogledu koata prsa i rijetke sijede dlake. Jasno sam mogla vidjeti da su : njegove tekoe u ovih proteklih godinu dana bile daleko i gore od mojih. Napokon, bio je optuen za strane zloine nemar, nesposobnost, zlouporabu poloaja i tako dalje; neki su ljudi smatrali kako je imao veliku sreu to je

izbjegao zatvor. Jedne su mu novine ak pripisale krivnju za poraze nae mornarice na Junom Pacifiku, jer nije nadzirao poiljke brodovima. Pa ipak, neki ljudi bolje podnose tekoe od drugih, a ja sam ve na prvi pogled vidjela kako je njega teko pritisnuo teret ove protekle godine: kosti su mu izgledale nekako staraki krhke pa ak mu je i lice izgledalo pomalo izoblieno. Ranije je uvijek vonjao na ukiseljeno povre. Sad, kad sam mu prila i duboko se naklonila, osjetila sam kako iz njega izbija kiseli vonj nekakve druge vrste. Vrlo dobro izgledate, generale, rekla sam, iako je to, naravno, bila la. Kako mi je drago to vas ponovo vidim! General ugasi radio. Ti nisi prva koja me je potraila, ree. Ne mogu ti pomoi, Savuri. Ali ja sam se tako urila! Ne mogu zamisliti da je netko uspio stii ovamo prije mene! U posljednjih tjedan dana posjetila me je gotovo svaka geja koju sam ikad upoznao, ali ja vie nemam utjecajnih prijatelja. Uostalom, ne znam zato bi geja tvog poloaja traila pomo od mene. Ti uiva simpatije tolikih utjecajnih ljudi. Uivati simpatije i imati prave prijatelje koji su voljni pomoi, to su dvije vrlo razliite stvari, odgovorila sam. Da, ima pravo. Uostalom, kakvu si pomo dola traiti od mene? Bilo kakvu, generale. Mi ovih dana ni o emu drugome ne govorimo nego kako e nam jadan biti ivot u tvornici.

ivot e biti jadan za one koje budu imale sree. Ostale nee ni doivjeti kraj rata. Ne razumijem. Uskoro e poeti padati bombe, odgovori general. Moe biti sigurna da e ih najvie pasti na tvornice. Ako eli iva doekati kraj rata, bolje nai nekoga tko te moe skloniti na nekakvo sigurno mjesto. Na alost, ja nisam taj. Ja sam ve iskoristio sav utjecaj koji sam imao.
429

Nakon toga, general se raspitao za Majino zdravlje, pa za Tetiino i ubrzo se potom oprostio sa mnom. Tek sam mnogo kasnije doznala to je mislio time da je iskoristio utjecaj koji je imao. Vlasnica Suruve imala je mladu ker, general ju je preko svojih veza uspio poslati u jedan manji grad na sjeveru Japana. Na povratku do okiye shvatila sam kako je dolo vrijeme da neto poduzmem, ali nisam znala to. inilo mi se kako ve i jednostavna zadaa obuzdavanja vlastite panike prelazi moje snage. Navratila sam u stan u kojem je Mameha sada ivjela - naime, njezina je veza s barunom bila okonana prije nekoliko mjeseci i ona se preselila u jedan mnogo manji stan. Mislila sam kako e mi ona moda znati rei to da poduzmem, ali nju je takoer uhvatila panika, gotovo isto toliko koliko i mene. Barun ne eli ni prstom maknuti da mi pomogne, rekla mi je, blijeda od straha. Nisam uspjela doi do drugih mukaraca na koje sam raunala. Bolje se sjeti nekoga, Savuri, i otii to prije do njega. Kako sam ve vie od etiri godine izgubila svaku vezu s Nobuom, odmah mi je bilo jasno da ne mogu otii k njemu. A to se tie predsjednika... pa, iako bih vrlo rado iskoristila bilo kakvu izliku da samo malo s njim porazgovaram, nikad ga ne bih mogla moliti za uslugu. Koliko god me je srdano pozdravljao kad bismo se sluajno susreli u hodniku neke ajane, nisam bila pozivana na njegove zabave, ak ni kad su pozivane mnogo beznaajnije geje. Osjeala sam se povrijeenom zbog toga, ali to sam mogla uiniti? U svakom sluaju, ak i kad bi mi predsjednik elio pomoi, novine su u posljednje vrijeme bile pune lanaka o njegovim svaama s vojnom vladom. On je oigledno i sam imao previe problema. I tako sam ostatak popodneva provela hodajui ulicama po uasnoj hladnoi, obilazei ajane i raspitujui se o ljudima koje nisam vidjela tjednima, ak mjesecima. Ni jedna od vlasnica ajana nije mi znala rei gdje bi ih mogla nai.
430

Te veeri ajana Ichiriki bila je vrlo zaposlena nizom oprotajnih zabava. Bilo je zanimljivo vidjeti kako su pojedine geje reagirale na vijest o zatvaranju Giona. Neke su izgledale slomljena duha, druge su se doimale poput kipova Buddhe - smirene i lijepe, ali prekrivene koprenom tuge. Ne mogu rei kako sam ja izgledala, ali mozak mi je radio poput raunala. Toliko sam bila zaokupljena smiljanjem planova - kojem bih se mukarcu mogla obratiti i kako u to izvesti - da sam jedva ula kako mi jedna slukinja govori da me trae u jednoj drugoj sobi. Mislila sam da me poziva neka skupina mukaraca, ali me je ona povela na kat i niz jedan hodnik u stranji dio ajane. Otvorila je vrata jedne male tatami sobe u kojoj nikad dotad nisam bila. A ondje, sam za stolom s aom piva, sjedio je Nobu. Prije nego to sam mu se dospjela nakloniti ili bilo to progovoriti, rekao je: Razoarala si me, Savuri. Zaboga! Nisam imala ast biti u vaem drutvu etiri godine, Nobu-san, i ve sam vas, u prvoj sekundi, razoarala. to sam to tako brzo uspjela pogrijeiti? Kladio sam se sam sa sobom kako e zinuti kad me vidi. Ako hoete uti istinu, toliko sam iznenaena da se ne mogu maknuti! Ui unutra i pusti slukinju neka zatvori vrata. Ali prvo joj reci da donese jo jednu au i jo piva. Nas dvoje moramo neemu nazdraviti. Uinila sam kako mi je rekao i potom sjela na zaelje stola, tako da je njegov ugao bio izmeu nas. Osjeala sam njegove oi na sebi gotovo kao da me njima dodiruje. Pocrvenjela sam kao da mi obraze ari toplina sunca, jer ve sam bila zaboravila kakav je to laskavi osjeaj kad ti se netko divi. Vidim ti na licu odreenu uglatost koju nikad ranije nisam vidio, rekao mi je. Nemoj mi rei da gladuje kao svi ostali. To nikad ne bih oekivao kod tebe. Nobu-san i sam izgleda neto mraviji.
431

Ja imam dovoljno hrane, samo nemam vremena jesti. Drago mi je uti da barem imate posla. To je najudnije to sam ikad uo. Kad vidi nekoga tko je uspio ostati iv sklanjajui se od metaka, zar ti prvo padne na pamet kako ti je drago to je imao ime ispuniti vrijeme? Nadam se da Nobu-san time ne misli kako mu je ivot uistinu u opasnosti... Nitko me ne pokuava ubiti, ako to misli. Ali ako je kompanija Iwamura moj ivot, onda da, doista sam u strahu za svoj ivot. A sad mi reci ovo: to se dogodilo s tvojim dannom? General je dobro i ivi onako kako svi ivimo, pretpostavljam. Kako je ljubazno od vas to pitate za njega. Oh, ja to uope ne pitam iz ljubaznosti. Njemu ovih dana vrlo malo ljudi eli dobro. Ali da promijenimo temu. Nobu-san, trebam li zakljuiti da ste vi iz noi u no dolazili ovamo u Ichiriki i skrivali se od mene u ovoj neobinoj sobi na katu? Ovo je zbilja neobina soba, zar ne? Ja mislim da je jedina u itavoj ajani koja ne gleda na vrt. Ako otvori ove papirnate zaslone, vidjet e da gleda na ulicu. . Nobu-san izgleda dobro poznaje ovu sobu. Zapravo, ne. Prvi put sam ovdje. Napravila sam grimasu kad je to rekao, kako bih pokazala da mu ne vjerujem. Misli to hoe, Savuri, ali doista nikad nisam bio u ovoj sobi. Mislim da je to spavaa soba za goste koji ele prespavati u ajani, ako se sluajno pojavi neki takav gost. Vlasnica je bila tako ljubazna da mi dopusti uzeti ovu sobu kad sam joj objasnio zato sam doao. Kako tajanstveno... Znai, doli ste s nekim ciljem. Hou li saznati o emu se radi? ujem slukinju kako se vraa s pivom, ree Nobu. Saznat e kad ona ode.
432

Vrata se otvore i slukinja stavi na stol pladanj s pivom. Pivo je tih dana predstavljalo veliku rijetkost, stoga je bio pravi doivljaj gledati utu tekuinu kako se die u ai. Kad je slukinja otila, podigli smo ae, a Nobu je rekao: Doao sam nazdraviti tvom dannil Kad sam to ula, spustila sam au. Nobu-san, moram rei, danas ima vrlo malo stvari kojima se bilo tko od nas moe veseliti. Ali trebalo bi mi nekoliko tjedana da uope ponem nasluivati zato biste vi eljeli poastiti zdravicom moga dannu. Trebao sam se odreenije izraziti. Nazdravljam gluposti tvoga dannel Prije etiri godine rekao sam ti kako je on bezvrijedan ovjek i on je dokazao da sam bio u pravu. Ne misli tako? Zapravo... on vie nije moj danna. To je ba ono o emu govorim! A ak i da jest, ne bi nita mogao za tebe uiniti, je li tako? Ja znam da e se Gion zatvoriti i da vas je sve zbog toga uhvatila panika. Jutros me je u ured nazvala izvjesna geja... neu je imenovati... ali zamisli! Pitala me je mogu li joj nai posla u kompaniji Iwamura. Ako smijem pitati, to ste joj odgovorili? Nema posla ni za koga, jedva ga ima i za mene. ak bi i predsjednik ubrzo mogao ostati bez posla i zavriti u zatvoru ako ne pone izvravati naloge vlade. Uvjerio ih je kako nemamo mogunosti proizvoditi bajunete i ahure za metke, ali sad trae od nas da pravimo nacrte za lovake avione! Daj, reci, lovake avione? Mi proizvodimo kuanske aparate! Katkad mi zbilja nije jasno to ti ljudi misle. Nobu-san bi trebao tie govoriti. Tko e me uti? Tvoj general? Kad ve spominjete generala, rekla sam, doista sam danas otila k njemu kako bih ga zamolila za pomo. Ima sree da je jo bio iv i da te je mogao primiti.
433

Z a r je b io b o les ta n ? N i j e . A l i e s e j e d n o g d a n a u b i t i a k o b u d e i m- a o h r a bro sti. M o lim vas, N obu -san, ne govo rite tako . N ije ti p o m o ga o , je li ta k o ? N e , r e k a o m i j e k a k o j e v e i s k o r i s t i o s a v u t j e c ae k o j i jj im ao .

Za to mu sigurno nije trebalo mnogo vremena. Zato to malo utjecaja nije sauvao za tebe? Nisam ga vidjela vie od godinu dana... Mene nisi vidjela vie od etiri godine. A ja sam sauvao za tebe najvaniji dio svog utjecaja. Zato me nisi ranije potraila? Ali ja sam mislila da se vi itavo ovo vrijeme ljutite na mene. Pa pogledajte se, Nobu-san! Kako sam mogla doi k vama? Kako si mogla ne doi? Ja te mogu spasiti od rada u tvornici. Imam za tebe savreno sklonite. I vjeruj mi, doista je savreno, kao gnijezdo za ptiicu. Ti si jedina kojoj u ga dati, Sayuri. A neu ti ga dati dok se ne nakloni preda mnom do poda i ne prizna mi koliko si pogrijeila u vezi s onim to se dogodilo prije etiri godine. I te kako si u pravu kad kae da se ljutim na tebe! Moda emo oboje umrijeti prije nego to se ponovo vidimo. Ja sam izgubio moda jedinu ansu koju sam imao. I nije bilo dovoljno to si me odgurnula, potroila si najljepe godine svog ivota na budalu, na ovjeka koji ak nije bio u stanju platiti svoj dug domovini, a kamo li tebi. A mirno ivi dalje kao da nita nije skrivio! Moe misliti kako sam se osjeala, jer Nobu je bio ovjek koji je rijeima gaao kao kamenjem. Nije se radilo samo o rijeima i njihovu znaenju, nego o nainu kako ih je govorio. Najprije sam vrsto odluila da neu plakati, bez obzira to mi bude govorio, ali ubrzo mi je palo na pamet kako Nobu moda ba oekuje od mene da se ra-splaem. I to je bilo tako lako, kao pustiti komadi papira da mi isklizne iz prstiju. Suze su mi klizile niz obraze, a
434

svaku sam od njih isplakala zbog drugog razloga. Bilo je toliko toga to sam trebala oplakati, inilo mi se. Plakala sam zbog Nobua, zbog sebe, plakala sam jer nisam znala to e biti sa svima nama. Plakala sam ak i zbog generala, i zbog Korin, koja je sva posijedjela i osuila se od ivota u tvornici. I zatim sam napravila ono to je Nobu traio od mene. Odmaknula sam se od stola i poklonila mu se duboko, do poda. Oprostite mi to sam bila tako nerazumna, rekla sam. Oh, uspravi se, molim te. Dovoljno mi je ako mi kae da nee opet napraviti istu pogrjeku. Neu. Svaka sekunda koju si provela s tim ovjekom bila je uzalud potraena! A zar ti nisam rekao kako e se upravo to dogoditi? Moda si sad dovoljno nauila da u budue zna kako mora slijediti svoju sudbinu. Slijedit u svoju sudbinu, Nobu-san. Ja nita drugo i ne traim od ivota. To mi je drago uti. A kamo te vodi tvoja sudbina? ovjeku koji upravlja kompanijom Iwamura, odgovorila sam. Dakako, ja sam mislila na predsjednika. Tako je, rekao je Nobu. A sad, doi da popijemo pivo. Navlaila sam usta - previe sam bila uzrujana i rastrojena da bih osjeala e. Nakon toga mi je Nobu ispriao kakvo je to gnijezdo pripremio za mene. To je bio dom njegova dobra prijatelja Arashina Isamua, kreatora kimona. Ne znam sjea li ga se, on je bio gost na onoj zabavi na barunovom imanju prije mnogo godina, onoj na kojoj su bili Nobu i doktor Rak. Kua gospodina Arashina, koja mu je sluila i kao radionica, nalazila se na sprudovima rijeke Kamo, oko pet kilometara uzvodno od Giona. Donedavno, on je sa svojom enom i keri izraivao prekrasna kimona u Yuzen stilu, kojima se proslavio. U zadnje vrijeme, meutim, svi su kreatori kimona morali ivati padobrane - jer oni su, na kraju krajeva, bili vini raditi sa
435

svilom. To je bio posao koji sam brzo mogla nauiti, rekao je Nobu, a obitelj Arashino e me rado primiti. Nobu e osobno srediti sve potrebne formalnosti s vlastima. Napisao je adresu gospodina Arashina na komadi papira i dao mi ga. Rekla sam Nobuu kako sam mu zahvalna i ponovila sam to vie puta. On je svaki put izgledao sve zadovoljniji sobom. Ba kad sam mu htjela predloiti da se proeta sa mnom po netom napadalom snijegu, on je pogledao na sat i ispio zadnji gutljaj piva. Savuri, rekao mi je, ne znam kad emo se opet vidjeti, ni kako e izgledati svijet kad se ponovo sretnemo. Moda emo oboje do tada vidjeti mnogo strahota i uasa. Ali svaki put kad osjetim potrebu da se podsjetim na to kako na svijetu postoji ljepota i dobrota, mislit u na tebe. Nobu-san! Moda ste trebali otii u pjesnike! Ti vrlo dobro zna da nema nieg pjesnikog u meni. Znae li vae oaravajue rijei da se spremate otii? Nadala sam se da emo se zajedno proetati po snijegu. Previe je hladno za etnju. Ali moe me ispratiti dolje, do izlaza., pa emo se ondje oprostiti. Pola sam za njim niza stube i unula sam u ulaznom prostoru kako bih mu pomogla navui cipele. Zatim sam uvukla noge u visoke drvene geta natikae koje sam nosila zbog snijega i ispratila Nobua na ulicu. Ranijih bi godina Nobua ekao voza s automobilom, ali sad su samo vladini dunosnici imali automobile, jer gotovo nitko vie nije mogao doi do benzina. Predloila sam mu da u ga otpratiti do tramvaja. Ne elim u ovom trenutku tvoje drutvo, odgovorio mi je. Idem na sastanak s naim direktorom prodaje u Kvotu. Glava mi je i bez tebe puna briga. Nobu-san, moram rei da mi se vie svia kako ste se oprostili sa mnom gore u sobi. Ako je tako, drugi put ostani gore. Naklonila sam se i poeljela mu zbogom. Veina mukaraca vjerojatno bi se u nekom trenutku osvrnula, ali
436

Nobu je samo odgacao kroz snijeg do ugla, skrenuo na aveniju Shijo i nestao mi iz vida. U ruci sam drala cedulju koju mi je dao, s adresom gospodina Arashina. Shvatila sam da ju tako vrsto steem meu prstima da bih je, kad bi to bilo mogue, sigurno smrvila. Nije mi bilo jasno zbog ega sam toliko nervozna i uplaena. Ali nakon to sam trenutak zamiljeno zurila u pahuljice snijega koji je jo uvijek padao, pogledala sam na duboke otiske No-buovih stopala u snijegu i imala sam osjeaj da znam to je to zbog ega mi se srce stee. Kad u opet vidjeti Nobua? Ili predsjednika? Ili uope Gion? Ve su me jednom, dok sam bila dijete, otrgnuli od moga doma. Pretpostavljam da je uspomena na te strane godine izazvala u meni tako duboki osjeaj osamljenosti.

437

i Dvadeset deveto poglavlje

Moda misli da bi mi, zato to sam bila uspjena mlada geja, vjerojatno netko drugi priskoio u pomo, ak i da Nobu nije to uinio. Ali geja u nevolji nije ba dragulj koji lei na ploniku i koji bi svatko rado pokupio. Svaka se od stotina geja u Gionu borila da pronae nekakvo gnijezdo u koje e se skloniti u tim posljednjim tjednima rata i samo je nekolicina imala sreu da ga nae. I tako, vidi, svakog sam dana koji sam proivjela s obitelji Arashino sve jasnije osjeala koliko dugujem Nobuu. Shvatila sam koliko stvarno imam sree u proljee sljedee godine kad sam saznala da je geja Raiha poginula tijekom bombardiranja Tokvja fosfornim bombama. To je bila ona ista Raiha koja nas je sve nasmijala svojom dosjetkom kako nita nije sumornije od budunosti, osim prolosti. Ona i njezina majka bile su ugledne geje, a otac joj je bio iz jedne glasovite trgovake obitelji; mislili smo kako e, od svih nas, Raiha najvjerojatnije iva doekati kraj rata. U trenutku pogibije, navodno je itala neku knjigu jednom od svojih malih neaka na oevu imanju u tokvjskoj etvrti Denenchofu i sigurna sam da se osjeala tako sigurnom kao neko u Kvotu. udnom igrom sluaja, u tom je istom zranom napadu poginuo i veliki sumo hrva Miyagiyama. Oboje su ivjeli relativno udobno. A s druge strane, Bua, koja mi se inila tako bespomonom, uspjela je preivjeti rat, iako je tvornica lea u predgrau Osake, u kojoj je radila, bombardirana pet ili est puta. Te sam godine nauila kako nita nije toliko ne438

predvidljivo kao to tko e preivjeti u ratu, a tko nee. Mameha je preivjela, radei u jednoj maloj bolnici u okrugu Fukui kao pomona bolniarka, ali je njezinu slukinju Tatsumi ubila strana bomba koja je pala na Nagasaki, a njezin je garderobijer, gospodin Ichoda, umro od sranog napada tijekom jedne vjebe civilne zatite. S druge strane, gospodin Bekku je radio u jednoj mornarikoj bazi u Osaki, a ipak je nekako uspio ostati iv. Kao i general Tottori, koji je nastavio ivjeti u svratitu Savuri sve do svoje smrti sredinom pedesetih godina, a isto je tako preivio i barun - premda je, na alost, u prvim godinama saveznike okupacije, izvrio samoubojstvo utapljanjem u jednom od svojih prekrasnih ribnjaka, nakon to su mu oduzeli plemiki naslov i najvei dio imovine. Mislim da se nije mogao suoiti sa svijetom u kojem vie nije mogao udovoljiti svakom svom hiru. to se pak tie Majke, ni u jednom trenutku nisam sumnjala u to da e ona preivjeti rat. Zahvaljujui svojoj visokorazvijenoj sposobnosti da izvue korist iz tue nevolje, ona se tako prirodno uklopila u sivo trite kao da se itavog ivota niim drugim nije bavila i ne samo da nije osiromaila, nego se jo vie obogatila kupujui i prodajui obiteljske dragocjenosti drugih ljudi. Svaki put kad bi gospodin Arashino odluio prodati neki kimono iz svoje zbirke kako bi doao do neto gotovine, molio bi me da stupim u vezu s Majkom, kako bi mu ga ona prodala. Jer, vidi, mnoga su kimona koja su se tih godina prodavala u Kvotu prola kroz njezine ruke. Vjerojatno se gospodin Arashino nadao kako e se Majka odrei svoje zarade od prodaje i zadrati njegov kimono nekoliko godina dok ga on ne bude mogao otkupiti od nje - ali kad je dolo do

toga, Majka ih nikad nije uspijevala pronai - odnosno barem je tako govorila.

Arashinovi su bili vrlo ljubazni prema meni tijekom godina koje sam provela u njihovoj kui. Danju sam zajedno s njima ivala padobrane. Nou sam, uz njihovu ker i unu439

ka, spavala na futonima koje bismo uveer razmotali po podu radionice. Imali smo jako malo ugljena, pa smo palili preano lie - ili stare novine, asopise, sve do ega smo mogli doi kako bismo se ugrijali. Dakako, hrane je bilo sve manje, ne moe ni zamisliti to smo se sve navikli *'; jesti: mahune soje ime se obino hranila stoka i neto odvratno, to se zvalo nukapan, a radilo se od riinih po-sija, prenih u tijestu od peninog brana i vode. Imalo je okus kao da vae staru, osuenu kou, premda sam sigurna da bi koa vjerojatno bila ukusnija. Vrlo rijetko bismo uspjeli nabaviti malo krumpira ili slatkih krumpira, suenu kitovinu, kobasice od tuljanova mesa i katkad, sardine, koje mi Japanci nikad nismo smatrali pogodnima za bilo kakvu drugu uporabu, osim kao gnojivo. Tih sam godina tako smravila da me u Gionu nitko ne bi prepoznao. Bilo je dana kad bi Arashinov mali unuk Juntaro plakao od gladi; obino bi u takve dane gospodin Arashino odluio prodati jo koji kimono iz svoje zbirke. Bio je to, kako ga mi Japanci zovemo, ivot od luka - guli ga sloj po sloj i cijelo vrijeme plae. Jedne noi u proljee 1944., samo tri ili etiri mjeseca nakon to sam dola u kuu obitelji Arashino, doivjeli smo prvu zranu uzbunu. Nebo je bilo vedro i puno zvijezda, tako da smo jasno vidjeli obrise bombardera koji su tutnjali iznad naih glava, kao i zvijezde koje su padale u obratnom smjeru - tako nam je to izgledalo - naime, dolijetale su sa zemlje i rasprskavale se oko golemih zrakoplova. Bojali smo se da emo uti straan zviduk bombi i vidjeti Kvoto kako nestaje u plamenu, a da se to dogodilo, nai bi ivoti zavrili, bilo da smo poginuli ili ostali ivi -jer Kvoto je tako delikatan kao krilo nonog leptira: jednom smrvljen, nikad se ne bi oporavio kao to su se oporavili Osaka, Tokyo i toliki drugi gradovi. Meutim, bombarderi su samo preletjeli iznad nas, ne samo te, nego i svake druge noi. Mnogih smo veeri gledali kako se mjesec crveni od poara u Osaki i katkada smo vidjeli pepeo kako leti zrakom kao suho lie, ak i ovdje, u Kvotu, pedeset kilometara od Osake. Moe zamisliti koliko sam strahovala za predsjednika i Nobua, jer je sjedite njihove
440

kompanije bilo u Osaki, a njih dvojica su imali kue u oba grada, Osaki i Kvotu. Pitala sam se, takoer, to je s mojom sestrom Satsu, ma gdje da se nalazila. Mislim da nikad toga nisam bila potpuno svjesna, ali od onog tjedna kad je pobjegla, stalno sam negdje, uurenu u nekom udaljenom zakutku svog duha, nosila u sebi vjeru da e se nai ivotni putevi jednog dana ponovo sastati. Mislila sam da e mi moda poslati pismo na okiyu Nitta ili da e moda doi u Kvoto i potraiti me. A onda mi je jednog popodneva dok sam s Juntarom etala uz obalu rijeke, bacajui kamenje u vodu, odjednom palo na pamet kako se Satsu nikad nee vratiti u Kvoto da me potrai. Sad, kad sam i sama siromano ivjela, shvaala sam kako za nju takvo daleko putovanje do Kvota, zbog bilo kojeg razloga, jednostavno ne dolazi u obzir. Uostalom, ak i kad bi dola i kad bismo se srele negdje na ulici, vjerojatno se ne bismo prepoznale. A to se pak tie mog matanja o tome da e mi napisati pismo... pa, opet sam se osjetila kao glupa mala djevojica: zar mi je doista trebalo toliko godina da shvatim kako Satsu nema naina saznati za ime okiye Nitta? Nije mi mogla pisati sve da je i htjela, osim ako ne bi prvo pisala gospodinu Tanaki, a ona to nikad ne bi uinila. Dok je mali Juntaro nastavio veselo bacati kamenje u vodu, ja sam unula kraj njega, zagrabila vodu jednom rukom i pustila je da mi se cijedi po licu, smjekajui mu se i pravei se da to radim kako bih se rashladila. Izgleda da mi je prevara uspjela, jer Juntaro uope nije primijetio kako sa mnom neto nije u redu. Nesrea je poput jakog vjetra. Time ne mislim samo na to da nas zadrava u mjestu i ne da nam da odemo kamo bismo inae moda otili. Ona takoer trga i odnosi od nas sve, osim onog to se ne moe otrgnuti, tako da se nakon nje vidimo onakvima kakvi stvarno jesmo, a ne kakvi bismo moda eljeli biti. Ki gospodina Arashina, na primjer, izgubila je u ratu mua i nakon toga se sva predala brizi za sina i ivanju padobrana za vojnike. inilo se da je to dvoje jedino za to ivi. I dok je postupno sve vie mravila, tono si znao na to odlazi svaki gram njezine teine. Kad je rat zavrio, uhvatila se za to dijete kao da
441

je on rub hridine, jedino to je dri da ne padne na stijene u provaliji ispod nje. Kako sam ja ve jednom preivjela nedae, ono to sam u tom razdoblju nauila o sebi inilo mi se kao neto to sam ve jednom znala, ali sam gotovo posve zaboravila - naime, kako ispod elegantne odjee i duhovitih razgovora moj ivot uope nije sloen, nego sasvim jednostavan kao kamen koji pada na zemlju. Za mene je sve to sam radila i to mi se dogaalo u proteklih deset godina imalo samo jednu svrhu: postii da me predsjednik zavoli. Iz dana u dan gledala sam brzake rijeke Kamo kako protjeu preko sprudova ispod radionice i ponekad bih bacila u vodu laticu cvijeta ili slamku, znajui da e ih voda odnijeti do Osake, prije nego to zavre u moru. Zamiljala sam kako e predsjednik, moda, sjedei za svojim pisaim stolom, pogledati jedno popodne kroz prozor, ugledati tu laticu ili tu slamku i moda e pomisliti na mene. Ali ubrzo mi je pala na pamet uznemirujua misao. Moda e predsjednik to vidjeti, iako sam sumnjala da bi se to moglo dogoditi, ali ak i da vidi u rijeci moju laticu i zavali se u stolac, razmiljajui o sto stvari koje bi mu pogled na tu laticu mogao dozvati u pamet, moda ja neu biti jedna od njih. On je esto bio ljubazan prema meni, to je istina, ali on je jednostavno bio ljubazan ovjek. Ni jednom mi ni najmanjim znakom nije pokazao kako je u meni prepoznao djevojicu koju je jednom utjeio i niim nije pokazivao kako primjeuje da je meni stalo do njega ili da o njemu mislim. Jednog sam dana shvatila neto to je na neki nain bilo jo bolnije od moje nagle spoznaje kako najvjerojatnije nikad vie neu vidjeti svoju sestru. Prethodnu sam no provela premeui u glavi jednu uznemirujuu misao: po prvi put sam se upitala to e se dogoditi ako mi itav ivot proe, a da predsjednik ne pokae posebno zanimanje za mene. Ujutro sam briljivo prelistala svoj almanah, u nadi da u nai nekakav znak koji kae kako neu proivjeti ivot bez ikakve svrhe. Osjeala sam se tako potitenom da je to ak primijetio i gospodin Arashino i po442

slao me po ivae igle u jedan duan udaljen trideset minuta hoda. Na povratku, dok sam dokono etala uz cestu u sumraku, zamalo me nije pregazio jedan vojni kamion. Nikad dotad nisam bila tako blizu smrti. Tek sam sljedeeg jutra primijetila kako me je almanah opominjao neka ne putujem u smjeru takora, a to je upravo bio smjer kojim sam ila do duana - ja sam traila samo nekakav znak o predsjedniku i nisam primijetila upozorenje. To me je iskustvo poduilo koliko je opasno usredotoiti se samo na ono to nije tu. to ako doem do kraja ivota i shvatim kako sam iz dana u dan oekivala ovjeka koji nikad nije doao? Kako e biti nepodnoljivo tuno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo na predsjednika, putajui da mi ivot protjee u nepovrat. A opet, ako prestanem misliti na njega, to mi ostaje od ivota? Postat u poput plesaice koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad nee nastupiti.

Rat je za nas zavrio u kolovozu 1945. Gotovo e ti svatko tko je tada ivio u Japanu rei kako je to bio najcrnji trenutak u dugoj mranoj noi rata. Naa domovina nije bila samo poraena, bila je unitena - a time ne mislim samo na bombe, ma koliko da su bile strane. Kad je tvoja zemlja izgubila rat i kad u nju nagrne okupacijska vojska, osjea se kao da su te izveli na stratite vezanih ruku i natjerali te da klekne, pa sad eka na udarac krvnikova maa. Godinu dana ili neto vie, ni jednom nisam ula da se netko smije - osim malog Juntara, koji ionako nita nije shvaao. A kad bi se Juntaro nasmijao, njegov bi mu djed odmah mahnuo rukom neka uuti. esto sam primijetila kako mukarci i ene koji su u to vrijeme bili djeca nose u sebi nekakvu duboku ozbiljnost - u njihovom je djetinjstvu bilo premalo smijeha. Kad je stiglo proljee 1946. svima nam je postalo jasno da emo preivjeti kunje poraza. ak je bilo i takvih

443

koji su vjerovali da e se Japan jednog dana obnoviti. Sve prie o amerikim vojnicima koji e silovati i ubijati pokazale su se netonima, u stvari, postupno smo shvatili da su Amerikanci openito neobino ljubazni. Jednog se dana kroz nae podruje provezla skupina njihovih vojnika u teretnjacima. Stajala sam uz cestu i promatrala ih, zajedno s drugim enama iz susjedstva. Tijekom godina koje sam proivjela u Gionu navikla sam sebe smatrati stanovnicom jednog zasebnog svijeta, koji me je odvajao od ostalih ena i, u stvari, toliko sam se svih tih godina osjeala izdvojenom da sam se rijetko kad pitala kako ive druge ene - ak i ene onih mukaraca koje sam zabavljala. A sad sam tu stajala u poderanim radnim hlaama i neuredne, oputene kose. Nekoliko se dana nisam okupala, jer smo oskudijevali s gorivom i nismo mogli grijati vodu svaki dan. U oima amerikih vojnika koji su prolazili pokraj nas u teretnjacima nisam se razlikovala od ostalih ena oko mene, a kad razmislim o tome, po emu bi se i moglo rei da sam bila drugaija? Ako vie nema lie, koru i korijen, moe li se i dalje nazivati stablom? Ja sam seljanka, govorila sam samoj sebi, uope vie nisam geja. Pogledala sam svoje ruke i vidjela koliko su ogrubjele - bio je to zastraujui osjeaj. Kako bih odvratila misli od svojih strahova, ponovo sam se zagledala u teretnjake pune vojnika. Zar to nisu oni isti ameriki vojnici koji su nas uili mrziti, oni isti koji su bombardirali nae gradove tako uasnim bombama? Sad su se vozili kroz nae susjedstvo, bacajui slatkie djeci.

U roku od godinu dana nakon predaje, gospodina Arashina su ponovo potaknuli da se pone baviti kreiranjem kimona. Kako ja nisam nita znala o kimonima, osim kako ih treba nositi, moja je zadaa bila provoditi dane u podrumu ispod radionice i loiti vatru ispod kotlova u kojima se kuhala boja. To je bio grozan posao, dijelom zbog toga to nismo mogli kupovati ugljen ili drva, nego samo tadon, to je nekakva vrsta ugljene praine povezane ka444

tranom - ne moe ni zamisliti smrad koji se irio naokolo kad bi to gorjelo. S vremenom me je ena gospodina Arashina nauila skupljati odreeno lie, peteljke i koru stabala od kojih sam sama pravila boju, to ti moda zvui kao da sam na neki nain bila promaknuta na bolji posao. U stvari, to je doista mogao biti bolji posao da neki od tih materijala - nikad nisam uspjela otkriti koji - nije imao udno djelovanje na moju kou. Moje njene ruke plesaice, koje sam neko njegovala najfinijim kremama, sad su se poele ljutiti poput suhih vanjskih lupina luka i imale su takvu boju kao da su prekrivene modricama. Tijekom tog razdoblja - nagnana vjerojatno osjeajem osamljenosti - upustila sam se u kratku ljubavnu vezu s jednim mladim majstorom koji je ivao tatami strunjae i zvao se Inoue. inio mi se prilino naoit: imao je meke obrve poput dvije mrlje tua na njenoj koi lica i savreno glatke usnice. Tijekom nekoliko tjedana, po nekoliko puta svakog tjedna, iskrala bih se nou u radionicu i pustila ga unutra. Uope nisam bila svjesna groznog izgleda svojih ruku sve dok jedne noi vatra pod kotlovima s bojom nije bila toliko jaka da smo se mogli vidjeti. Kad je Inoue ugledao moje ruke, nije mi vie doputao da ga dodirujem! Kako bi mi se koa na rukama malo oporavila, gospodin Arashino mi je tijekom ljeta dao zadatak da skupljam paukovu travu. Sok cvijeta ove trave upotrebljava se za slikanje na svili, nakon ega se crte prekriva krobom i svila uranja u boju. Ova trava obino raste uz jezera i ribnjake tijekom kinog razdoblja. Mislila sam kako e to biti ugodan posao, te sam jednog jutra u srpnju krenula s naprtnjaom, oekujui da u uivati u svjeem, suhom danu, ali sam ubrzo otkrila kako su to krajnje prepredeni cvjetovi. Koliko sam mogla ocijeniti, angairali su za svoje saveznike svakog ivog kukca u Japanu. Svaki put kad bih otkinula rukovet cvjetova, napale bi me itave divizije komaraca i krpelja, a da stvar bude jo gora, jednom sam stala na nekakvu odvratnu malu abu. Nakon to sam se patila tjedan dana skupljajui te cvjetove, prela sam na posao za koji sam mislila da e biti laki: gnjeila sam ih u
445

prei kako bih iz njih istisnula sok. Meutim, ako nikad nisi osjetio smrad tog soka... ukratko, bila sam sretna kad sam se krajem tjedna ponovo vratila kotlovima s bojom. Svih sam tih godina naporno radila. A svake noi kad bih legla na poinak, mislila sam na Gion. Sve su se etvrti geja u Japanu ponovo otvorile ve nekoliko mjeseci nakon predaje, ali ja se nisam mogla vratiti prije nego to me Majka pozove. Ona je sasvim lijepo ivjela od prodaje kimona, umjetnikih predmeta i samurajskih maeva amerikim vojnicima. Tako su ona i Tetia zasad ostale ivjeti na malom seljakom imanju zapadno od Kvota, gdje su otvorile duan, dok sam ja nastavila ivjeti i raditi u obitelji Arashino. Budui da je Gion bio udaljen samo nekoliko kilometara, moda misli da sam esto odlazila tamo u posjete. Meutim, u tih pet godina koliko sam provela s Arashinovima, otila sam u Gion samo jednom. To je bilo jednog poslijepodneva u proljee, otprilike godinu dana nakon svretka rata, kad sam se vraala iz okrune bolnice Kamigyo, gdje sam podigla lijek za malog Juntara. Proetala sam niz aveniju Kavvaramachi do krianja s avenijom Shijo i tu prela preko mosta u Gion. Zgranula sam se kad sam uz obalu rijeke vidjela itave obitelji kako ue pod improviziranim nadstrenicama, ivei u krajnjoj bijedi. U Gionu sam prepoznala niz geja, iako one mene, dakako, nisu prepoznale, a ja im se nisam obraala, elei jednom vidjeti Gion oima nekoga tko ne pripada etvrti. Meutim, jedva sam neto vidjela od Giona dok sam polako etala ulicama, jer su mi se pred oima stalno ukazivale uspomene iz prolosti. Kad sam hodala uz Shirakawu, mislila sam na brojna popodneva kad sam ovuda etala s Mamehom. Malo dalje od mjesta na kojem sam stajala bila je klupa, na kojoj smo Bua i ja sjedile sa zdjelicama rezanaca one noi kad sam je molila da mi pomogne. Nedaleko odavde bila je uliica u kojoj me je Nobu korio to sam uzela generala za svog dannu. Otila sam pola ulice dalje do ugla avenije Shijo gdje sam onog mladog dostavljaa natjerala da ispusti pladanj s kutijama. Na svim
446

tim mjestima osjeala sam se kao da stojim na pozornici dugo nakon to je predstava zavrila, kad se tiina slegne na prazno kazalite poput snjenog pokrivaa. Otila sam do nae okiye i s enjom zurila u veliki eljezni kraun na vratima. Kad sam bila zatvorena unutra, eljela sam izai van. Sad se moj ivot tako izmijenio i naavi se pred zakraunatim vratima, eljela sam ponovo biti unutra. A opet, bila sam odrasla ena i slobodno sam mogla, ako sam to eljela, tog trenutka otii iz Giona i nikad se vie ne vratiti.

Jednog uasno hladnog popodneva u studenom, tri godine nakon svretka rata, grijala sam ruke nad kotlovima s bojom u podrumu radionice, kad mi je gospoa Arashino dola rei kako me netko eli vidjeti. Po izrazu njezina lica vidjela sam da se ne radi o nekoj eni iz susjedstva. Ali moe zamisliti kako sam se iznenadila kad sam dola do vrha stepenica i ugledala Nobua. Sjedio je u radionici s gospodinom Arashinom, drei u ruci praznu alicu od aja, kao da ve due vrijeme tako sjedi i aska. Kad me je ugledao, gospodin Arashino je ustao. Imam nekog posla u susjednoj sobi, Nobu-san, rekao je. Vas dvoje moete ovdje razgovarati. Uistinu mi je drago to ste nas doli vidjeti. Ne zavaravaj se, Arashino, odgovori Nobu. Doao sam vidjeti Savuri. Meni se to inilo neljubazno i nimalo smijeno, ali se gospodin Arashino nasmijao kad je to uo i zatvorio je vrata radionice za sobom. Mislila sam da se itav svijet promijenio, rekla sam. Ali oito nije tako, jer Nobu-san je ostao isti kao to je uvijek bio. Ja se nikad ne mijenjam, rekao je. Ali nisam ovamo doao askati. Hou znati to je s tobom. Nita, to bi bilo? Zar Nobu-san nije dobivao moja pisma?
447

Ti pie pisma kao da pie pjesme! Pie samo o 'divnom uboru vode' ili slinim glupostima. Dakle, Nobu-san, vie neu potratiti na vas ni jedno pismo! Ni nemoj, ako je to ono to ti zove pismom. Zato mi ne moe jednostavno napisati ono to me zanima, kao na primjer, kad e se vratiti u Gion? Svaki mjesec nazivam Ichiriki i pitam za tebe, a vlasnica mi samo nie jednu izliku za drugom. Ve sam mislio da u te nai kako boluje od nekakve strane bolesti. Mravija si nego to si bila, rekao bih, ali izgleda mi prilino zdrava. Sto te je zadralo? Ja svakako mislim na Gion svakog dana. Tvoja se prijateljica Mameha vratila jo prije godinu dana. ak se i Michizono, onako stara, pojavila istog dana kad se Gion otvorio. Ali mi nitko nije mogao rei zato se Savuri ne vraa. Ako hoete istinu, ja o tome ne odluujem. ekam da Majka ponovo otvori okiyu. Ja se isto toliko elim vratiti koliko me Nobu-san eli vidjeti ondje. Onda nazovi tu svoju majku i reci joj da je vrijeme. Strpljivo sam ekao ovih est mjeseci. Zar nisi shvatila to sam ti govorio u svojim pismima? Kad ste napisali kako elite da se vratim u Gion, mislila sam da hoete rei kako se nadate da ete me tamo uskoro vidjeti. Ako kaem da te elim ponovo vidjeti u Gionu, onda hou rei da spakira torbe i krene. Ne shvaam, uostalom, zato mora ekati na tu svoju majku! Ako njoj nije doprlo do mozga kako je vrijeme da se vrati, onda je glupaa! Malo bi ljudi nalo lijepih rijei za nju, ali uvjeravam vas, ona nije glupaa. Nobu-san bi joj se moda ak i divio, kad bi je bolje upoznao. Ona vrlo lijepo ivi od prodaje suvenira amerikim vojnicima. Vojnici nee uvijek biti ovdje. Ti joj reci kako tvoj dobar prijatelj Nobu eli da se vrati u Gion. I na to
448

dohvati onom svojom jednom rukom nekakav mali paketi i baci ga na strunjae blizu mene. Ni rijei nije rekao, samo je pijuckao svoj aj i gledao me. Sto to Nobu-san baca na mene? upitala sam. To je dar koji sam ti donio. Otvori. Ako Nobu-san meni daje dar, prvo moram donijeti svoj dar za njega. Otila sam do kuta prostorije, gdje sam drala koveg sa svojim stvarima i potraila sam lepezu koju sam odavno odluila pokloniti Nobuu. To se moda ini malim poklonom za ovjeka koji me je spasio od ivota u tvornici. Ali za geju su lepeze kojima se sluimo u plesu neto poput svetih predmeta - a ovo nije bila obina lepeza plesaice, nego ona koju sam dobila od svoje uiteljice kad sam dostigla stupanj shiso u koli plesa Inoue. Nikad jo nisam ula da se neka geja odvojila od takve lepeze - a to je upravo bio razlog zbog kojeg sam je odluila dati njemu. Umotala sam lepezu u komad pamune tkanine i vratila se do mjesta gdje sam kleala kako bih mu je predala. Zaudio se kad je razmotao tkaninu, ba kao to sam i znala. Pokuala sam mu objasniti kako sam najbolje umjela zato mu elim pokloniti tu lepezu. To je ljubazno od tebe, rekao je, ali ja nisam vrijedan takvog dara. Pokloni je nekome tko se vie razumije u ples od mene. Ne postoji nitko drugi kome bih je dala. Ona je dio mene i ja je dajem Nobu-sanu. U tom sluaju, zahvalan sam ti na tom daru i uvat u ga kao dragocjenost. A sad otvori ono to sam ti donio. Zamotan u papir i vezan uzicom, umotan u nekoliko slojeva novina, unutra je bio kamen veliine ake. Sigurna sam da sam u najmanju ruku izgledala jednako zauena tim kamenom kao to je Nobu izgledao zauen mojim darom. Kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam da to nije kamen, nego komad betona.
449

Dri u ruci komad ruevina nae tvornice u Osaki, rekao mi je Nobu. Od nae etiri tvornice, dvije su razorene. Postoji opasnost da itava kompanija nee preivjeti sljedeih nekoliko godina. I tako, vidi, ako si ti meni dala dio sebe u toj lepezi, pretpostavljam da se moe rei kako sam i ja tebi poklonio dio sebe. Ako je to dio Nobu-sana, onda u to uvati kao najveu dragocjenost. Nije to nikakva dragocjenost. To je komad betona! Hou da mi pomogne pretvoriti taj komad betona u prekrasan dragulj koji e pripasti tebi. Ako Nobu-san zna kako se to radi, onda ga lijepo molim neka mi to kae i svi emo biti bogati! Imat u za tebe u Gionu jedan zadatak. Ako stvar uspije onako kako se nadam, naa e kompanija za godinu dana ili tako nekako opet stati na noge. Kad te zamolim da mi vrati taj komad betona i kad ti u zamjenu za njega poklonim dragulj, napokon e doi trenutak kad u ja postati tvoj danna. Kad sam to ula, koa mi je naglo postala hladna poput stakla, ali nisam to pokazala. Kako to tajnovito zvui, Nobu-san. Neto to^'a mogu poduzeti kako bih pomogla kompaniji Iwamura? To je gadan zadatak. Neu ti lagati. Tijekom posljednjih dviju godina prije zatvaranja Giona jedan je ovjek po imenu Sato bio est gost na zabavama guvernera okruga. Hou da se vrati kako bi ga zabavljala. Morala sam se nasmijati kad sam to ula. Zbog ega bi to bilo tako strano? Ma koliko taj ovjek bio mrzak Nobu-sanu, sigurna sam da sam zabavljala jo i gore ljude od njega. Kad bi ga se mogla sjetiti, bilo bi ti jasno zato je to tako straan zadatak. Taj je ovjek iritantan, ponaa se kao svinja. Kae mi kako uvijek sjeda za stol tako da moe zuriti u tebe. Ti si jedino o emu govori - kad govori, jer uglavnom samo sjedi. Moda si vidjela kako ga spominju u novinama prolog mjeseca - upravo je imenovan za zamjenika ministra financija.
450

Zaboga! rekla sam. Mora da je jako sposoban. Oh, postoji petnaestak ili vie ljudi koji nose taj naslov. Znam da je sposoban nalijevati u sebe ake, to je jedino to sam vidio da radi. Tragino je to budunost jedne velike kompanije kao to je naa ovisi o takvom ovjeku! ivimo u stranom vremenu, Savuri. Nobu-san! Ne smijete govoriti takve stvari. A zato, molim te? Nitko me nee uti. Ne radi se o tome tko e vas uti. U pitanju je va stav! Ne biste smjeli tako misliti. Zato ne bih smio? Kompanija nikad nije bila u goroj situaciji. itavo vrijeme rata predsjednik se opirao nalozima vlade. Kad je napokon pristao suraivati, rat je ve bio gotovo zavrio i nita od onog to smo mi proizveli, ni jedna jedina stvar, nije stiglo do bojita. Ali je li to sprijeilo Amerikance da Iwamuru proglase za zaibatsu, ba kao i Mitsubishi. To je apsurdno. U usporedbi s Mitsubishijem, mi smo bili poput vrapca koji gleda lava. A prijeti nam neto jo gore od toga: ako ih ne uspijemo uvjeriti u nau nevinost, Iwamura e biti konfiscirana i sva njezina imovina rasprodana kako bi se platila ratna odteta! Pred dva tjedna rekao bih da nam se ne moe dogoditi nita gore od toga, ali sad su imenovali tog tipa Satoa da Amerikancima podnese svoje miljenje o naem sluaju. Amerikanci misle kako su mudro postupili time to su imenovali Japanca za taj posao. Pa, meni bi bilo drae da su taj posao dali nekom psu, nego tom ovjeku! Nobu je naglo prekinuo svoju tiradu. Sto je to, zaboga, s tvojim rukama? Otkako sam dola iz podruma, nastojala sam skrivati ruke koliko sam god mogla. Meutim, Nobu ih je oigledno nekako uspio vidjeti. Gospodin Arashino me ljubazno zaposlio na pravljenju boja. Nadajmo se da on zna kako se te mrlje uklanjaju s koe, ree Nobu. Ne moe se takva vratiti u Gion. Nobu-san, moje su ruke najmanji problem. Ja uope nisam sigurna mogu li se vratiti u Gion. Uinit u sve to
451

mogu kako bih nagovorila Majku, ali doista, ja o tome ne odluujem. Uostalom, sigurna sam da ima mnogo drugih geja koje e vam rado pomoi... Nema nikakvih drugih geja! uj me, odveo sam neki dan zamjenika ministra Satoa u ajanu s jo nekoliko drugih ljudi. On itav sat nije progovorio ni rijei, a onda je napokon proistio grlo i rekao: 'Ovo nije Ichiriki.' Ja sam mu na to rekao: 'Ne, nije. To ste tono pogodili.' On je zaroktao kao svinja i onda rekao: 'Sayuri zabavlja u Ichirikiju.' A ja sam mu na to rekao: 'Ne, gospodine ministre. Kad bi ona uope bila u Gionu, odmah bi dola ovamo i zabavljala nas. Ali rekao sam vam - ona nije u Gionu!' On je onda uzeo svoju alicu za ake... Nadam se da niste prema njemu bili tako neuljudni kao to sad priate, rekla sam. Moe se kladiti da sam bio ba takav! Ne mogu podnijeti tog ovjeka due od pola sata. Nakon toga ne odgovaram vie za ono to kaem. Upravo zbog toga elim da ti bude tamo! I nemoj mi sad opet rei kako ti o tom ne odluuje. Duguje mi toliko i ti to vrlo dobro zna. Uostalom... volio bih i sam imati prilike provesti neko vrijeme s tobom... I ja bih voljela provoditi vrijeme u drutvu s Nobu-sanom. Samo nemoj kada doe donijeti sa sobom bilo kakve iluzije. Nakon ovih zadnjih nekoliko godina, sigurna sam da mi ni jedna nije vie ostala. Meutim, ima li Nobu-san neto posebno na umu? Nemoj oekivati od mene da ti postanem danna za mjesec dana, to mislim. Dok se Iwamura ne oporavi, nisam u poziciji tako neto ponuditi. Jako sam bio zabrinut za izglede kompanije. Ali iskreno u ti rei, Sayuri, budunost me manje brine otkako sam opet tebe vidio. Nobu-san! Kako ste ljubazni! Ne budi smijena. Ja ti ne pokuavam laskati. Nae su sudbine povezane. Ali nikad neu postati tvojim dan452

nom ako se Iwamura ne oporavi. Moda je oporavak kompanije jednostavno sudbinski odreen, ba kao na prvi susret. Tijekom posljednjih godina rata nauila sam ne razmiljati vie o tome to mi je sueno, a to nije. esto sam enama iz susjedstva govorila kako nisam sigurna hou li se ikad vie vratiti u Gion - ali zapravo sam itavo vrijeme znala da u se vratiti. Ondje me je ekala moja sudbina - ili kako god to hoe nazvati. Ovih sam prolih godina nauila zaustaviti vodu u svojoj linosti tako to sam je pretvorila u led, moglo bi se rei. Samo sam tako, zaustavljajui prirodan tok svojih misli, mogla podnijeti ekanje. Sad kad sam ula Nobua kako govori o mojoj sudbini... dakle, osjetila sam kako je razbio led u meni i iznova mi probudio enju. Nobu-san, rekla sam, ako je vano ostaviti dobar dojam na zamjenika ministra Satoa, moda biste trebali zamoliti predsjednika da i on bude nazoan kad ga budete zabavljali. Predsjednik ima puno posla. Ali ako je ministar vaan za budunost kompanije... Ti se samo brini o tome kako e se to prije vratiti. Ja u se brinuti o tome to je najbolje za kompaniju. Bit u jako razoaran ako krajem mjeseca ne bude u Gionu. Nobu ustane, spremajui se za odlazak, jer se morao vratiti u Osaku prije noi. Otpratila sam ga do ulaza kako bih mu pomogla obui kaput i cipele, te sam mu stavila na glavu eir. Kad sam sve to obavila, on je dugo stajao i utke me gledao. Mislila sam da e mi rei kako sam lijepa jer je imao obiaj tako neto rei kad bi se ovako, bez razloga, zagledao u mene. Zaboga, Savuri, zbilja izgleda kao seljanka! rekao je. Lice mu je bilo namrteno kad se okrenuo prema vratima i izaao.

453

i Trideseto poglavlje

Te iste noi, dok su Arashinovi spavali, pisala sam Majci koristei se svjetlom to ga je bacao raareni tadon ispod kotlova s bojom. Je li moje pismo postiglo pravi uinak ili se Majka ve bila spremala ponovo otvoriti okiyu, ne znam, ali tjedan dana kasnije pred vratima kue Arashinovih zazvala je neka starica i kad sam otvorila vrata, ugledala sam Tetiu. Obrazi su joj bili upali jer je izgubila zube, a bolesno siva boja koe podsjetila me na komad sirove ribe ostavljen na tanjuru preko noi. Ali vidjela sam da je jo uvijek snana: donijela je u jednoj ruci torbu s ugljenom, a u drugoj torbu s hranom u znak zahvale Arashinovima to su bili tako dobri prema meni. Sljedeeg sam se dana sva u suzama, oprostila i vratila u Gion, gdje sam se, zajedno s Majkom i Teticom, dala na posao oko sreivanja kue. Kad sam pogledala naokolo po okiyi, kroz glavu mi je prola misao kako nas kua kanjava to smo je godinama ostavile pustu. Potroile smo etiri ili pet dana samo na najgore probleme: brisanje praine koja se posvud slegla poput guste koprene; pecanje ostataka glodavaca iz bunara; ienje Majine sobe na katu, u kojoj su ptice razderale tatami strunjae i povadile slamu da sagrade gnijezda u nii. Na moje iznenaenje, Majka je radila isto toliko koliko i mi, dijelom zato to smo si mogle priutiti samo kuharicu i jednu odraslu slukinju, premda smo imale i jednu djevojicu koja se zvala Etsuko. Ona je bila ki ovjeka na ijem su imanju Majka
454

i Tetia zadnjih godina ivjele. Kao da me je Etsuko trebala podsjetiti na to koliko je godina prolo otkako su me kao devetogodinju djevojicu doveli u Kvoto; ona je takoer imala devet godina. inilo mi se da me gleda s isto toliko straha kao to sam ja neko gledala Hatsumomo, iako sam joj se smjekala kad god sam mogla. Bila je visoka i mrava kao metla i imala je dugu kosu koja se vijorila za njom dok bi trala za poslom. A lice joj je bilo usko kao zrno rie, tako da se nisam mogla oteti pomisli kako e i nju, ba kao neko mene, baciti u lonac pa e nabubriti i postati bijela i slasna, pogodna za konzumiranje. Kad smo okiyu pospremili toliko da se u njoj opet moglo ivjeti, krenula sam u obilazak Giona kako bih se javila ljudima. Poela sam s Mamehom, koja je sad ivjela u jednosobnom stanu iznad jedne ljekarne u blizini gionskog hrama. Otkako se prije godinu dana vratila, nije vie imala dannu koji bi joj plaao vei stan. Zgranula se kad me je ugledala - zbog istaknutih linih kosti, rekla je. Iskreno reeno, ja sam se isto toliko zgranula kad sam nju vidjela. Prekrasni oval lica ostao je isti, ali joj je vrat izgledao nekako ilav i previe staraki za njezine godine. Najudnije je bilo to bi povremeno stezala usta kao kakva starica, jer su joj se zubi - premda nisam na njima vidjela nikakvu promjenu - u jednom razdoblju tijekom rata prilino bili rasklimali i jo uvijek su je boljeli. Dugo smo razgovarale, a onda sam je upitala to misli, hoe li se u proljee ponovo davati Plesovi stare prijestolnice. Naime, predstave se nisu odravale ve itav niz godina. Oh, zato ne? rekla je. Glavna bi tema mogla biti

'Ples u rijeci'! Ako si ikad posjetio neke toplice ili kakvo slino mjesto i ako su te tamo zabavljale ene koje izigravaju geje, a zapravo su prostitutke, onda e shvatiti Mamehinu alu. ena koja plee Ples u rijeci zapravo izvodi neku vrstu

striptiza. Pretvara se kao da ulazi u postupno sve dublju vodu i pritom stalno podie kimono kako ne bi smoila rub, sve dok mukarci napokon ne ugledaju ono
455

na to su ekali, te joj ponu dobacivati uzvike odobravanja i nazdravljati jedan drugom alicama sakea. Uz sve ove amerike vojnike u Gionu, nastavila je, znanje engleskog e ti vie koristiti od plesa. Uostalom, kazalite Kaburenjo je pretvoreno u kyabarei. Ja nikad dotad nisam ula tu rije, koja je izvedena iz rijei kabare, ali sam ubrzo saznala to znai. Jo dok sam ivjela u obitelji Arashino, ula sam prie o amerikim vojnicima i njihovim bunim zabavama. Ipak sam se zgrozila kad sam kasnije tog popodneva zakoraila u ulazni prostor jedne ajane i vidjela - umjesto uobiajenog niza mukih cipela ispod stube u predvorju - neurednu gomilu vojnikih izama, od kojih mi je svaka izgledala vea od Majinog pokojnog psia Takua. U prednjem ulaznom predvorju prvo to sam vidjela bio je jedan Amerikanac u donjem rublju koji se zavlaio ispod police u nii, dok su ga dvije geje, hihoui, pokuavale odatle izvui. Kad sam vidjela crne dlake na njegovim rukama i prsima, pa ak i na leima, imala sam osjeaj da nikad nisam vidjela neto tako odvratno. Izgleda da je izgubio odjeu u igri tko gubi, pije i sad se pokuavao sakriti, ali je uskoro pustio da ga ene izvuku za ruke i odvedu natrag niz hodnik i kroz jedna vrata. Kad su uli, ula sam iznutra zviduke i povike odobravanja. Otprilike tjedan dana nakon povratka, napokon sam bila spremna pojaviti se opet kao geja. Provela sam dan urei se od frizera gataru, namaui ruke kako bih uklonila posljednje ostatke boje i pretraujui itav Gion u potrazi za minkom. Sad kad sam se ve bliila tridesetoj, od mene se vie nije oekivalo da maem lice bjelilom, osim u posebnim prigodama. Ipak sam tog dana provela pola sata za toaletnim stoliem, isprobavajui razliite nijanse zapadnjakog pudera kako bih nekako prikrila koliko sam omravila. Kad je doao gospodin Bekku i pomagao mi da se odjenem, mala je Etsuko stajala i gledala kao to sam ja neko gledala Hatsumomo, a zapanjeni pogled u njezinim oima uvjerio me je vie od bilo ega to sam vidjela u zrcalu kako doista ponovo izgledam kao geja.
456

Kad sam napokon te veeri izala, itav je Gion bio prekriven divnim snijegom, toliko suhim da ga je i najlaganiji vjetar odnosio s krovova. Na sebi sam imala kimono al i nosila sam lakirani kiobran, tako da sam zasigurno bila jednako neprepoznatljiva kao i onog dana kad sam posjetila Gion odjevena kao seljanka. Prepoznala sam samo oko polovice geja koje sam susrela. Lako je bilo pogoditi koje su od njih ivjele u Gionu prije rata, jer bi se te geje u prolazu uljudno kratko naklonile, ak i ako me ne bi prepoznale. Ostale se nisu toliko trudile, samo bi kimnule glavom. Vidjevi kako na ulicama tu i tamo ima vojnika, bojala sam se to u nai kad doem u Ichiriki. No, u ulaznom sam prostoru vidjela uredno poredane ulatene crne cipele kakve nose asnici, a ajana mi se, zaudo, inila tia nego u ono vrijeme kad sam bila pripravnica. Nobu jo nije bio stigao - odnosno, barem nisam od njega vidjela nikakvog traga - ali su mene odmah uveli u jednu od velikih soba u prizemlju rekavi da e mi se on ubrzo pridruiti. Inae bih obino ekala u dijelu za poslugu na kraju hodnika, gdje sam mogla ogrijati ruke i pijuckati aj, jer ni jedna geja ne voli da je mukarac zatekne besposlenu. Ali nije me smetalo ekati Nobua - osim toga, godilo mi je to mogu provesti nekoliko minuta sama u takvoj sobi. Bila sam gladna ljepote ovih pet godina, a ta bi te soba zapanjila svojom profinjenom ljepotom. Zidovi su bili prekriveni svijetloutom svilom koja je svojom teksturom davala sobi svojevrstan karakter i u meni stvarala osjeaj kao da me cijelu obuhvaa, onako kao to ljuska jajeta obuhvaa jaje. Oekivala sam da e Nobu doi sam, ali kad sam ga napokon zaula na hodniku, bilo mi je jasno da je sa sobom doveo zamjenika ministra Satoa. Kao to sam rekla, nije me smetalo da me Nobu nae kako ekam, ali mislila sam kako bi bilo katastrofalno pruiti ministru razlog da pomisli kako sam nepopularna. Stoga sam hitro kliznula kroz druga vrata u susjednu, praznu sobu. Kako se pokazalo, to mi je dalo priliku da sluam Nobua kako pokuava biti ljubazan.
457

Ili

Zar ovo nije krasna soba, gospodine ministre? rekao je. ula sam kratki roktaj umjesto odgovora. Traio sam je posebno za vas. Ona slika u zen stilu doista je neto sjajno, ne mislite? Zatim je, nakon duge utnje, dodao: Da, tako je lijepa no. Oh, jesam li vas ve pitao jeste li kuali posebnu vrstu sakea to ga ajana Ichiriki sama proizvodi? To se i dalje tako nastavilo, dok se Nobu vjerojatno osjeao poput slona koji pokuava izigravati leptira. Kad sam na posljetku izila u hodnik i pojavila se na vratima, vidljivo mu je laknulo. Imala sam prilike prvi put pogledati ministra tek nakon to sam mu se predstavila i kleknula kraj stola. Uope mi nije izgledao poznat, iako je tvrdio kako je sate i sate proveo zurei u mene. Ne znam kako sam ga uspjela zaboraviti, jer je doista upadao u oi svojim izgledom: nikad nisam vidjela nekoga tko bi se vie muio teglei naokolo sa sobom svoje lice. Bradu je stalno drao pritisnutu o kljunu kost kao da nije u stanju podignuti glavu, a donja mu je eljust bila tako isturena da se inilo kao da sam sebi pue u nos. Nakon to mi je kratko kimnuo glavom i rekao svoje ime, prolo je dugo vremena dok sam ponovo od njega ula nekakav drugi zvuk osim roktanja, jer je on izgleda gotovo na sve odgovarao na taj nain. Trudila sam se svim silama zametnuti razgovor, a onda nas je izbavila slukinja koja je donijela pladanj sa sakeom. Natoila sam ake u ministrovu alicu i zapanjeno gledala kako ga izlijeva izravno u donji dio usta na isti nain kao da ga izlijeva u slivnik. Na trenutak je zatvorio usta, pa ih potom ponovo otvorio i ake je nestao, a da se pritom nije mogao vidjeti nikakav uobiajeni znak gutanja kao kod drugih ljudi. Zapravo, uope nisam bila sigurna je li progutao to to je ulio u usta, sve dok mi nije ponovo pruio praznu alicu. To se tako nastavilo daljnjih petnaestak minuta ili neto vie, dok sam se ja trudila navesti ministra da se malo oslobodi priajui mu priice i ale i postavljajui mu nekoliko pitanja. Ubrzo sam pomislila kako tako neto mo458

da uope nije mogue. Ni jedan njegov odgovor nije bio dui od jedne rijei. Predloila sam mu igru tko gubi, pije, ak sam ga pitala voli li pjevati. Najdui razgovor to smo ga vodili u prvih pola sata poeo je njegovim pitanjem znam li plesati. O da, naravno. eli li ministar da za njega otpleem jedan kratki ples? Ne, odgovorio je. I to je bio kraj razgovora. Ministar nije volio gledati ljude u oi, ali je svakako volio prouavati hranu koju jede, kako sam otkrila kad je slukinja donijela veeru za njega i Nobua. Prije nego to bi bilo to stavio u usta, ministar bi prvo podigao zalogaj tapiima do visine nosa i piljio u njega, okreui ga na sve strane. Ako ne bi prepoznao to to je drao, upitao bi mene to je to. To je komadi slatkog krumpira prokuhanog u umaku od soje i eeru, rekla sam mu kad mi je pokazao neto naranasto. Zapravo, nisam imala pojma je li to slatki krumpir, krika kitove jetre ili to drugo, ali nisam mislila da bi ministar bio zadovoljan kad bih to rekla. Malo kasnije, kad .ni je pokazao komadi marinirane govedine, odluila sam se naaliti. Oh, to je komadi marinirane koe, rekla sam mu. To je specijalitet kue! Pravi se od koe slona. Prema tome, trebala sam rei 'komadi marinirane slonovske koe'. Slonovske koe? Hajde, gospodine ministre, valjda znate da se alim! To je komadi govedine. Zato tako briljivo razgledate svaki zalogaj? Zar mislite da e vam ovdje posluiti psee meso ili tako neto? Ja sam jeo psee meso, znate, rekao mi je. To je jako zanimljivo. Ali veeras nemamo to na jelovniku. Prema tome, nemojte vie gledati u tapie. Ubrzo smo poeli igrati igru tko gubi, pije. Nobu mrzi tu igru, ali se prestao buniti kad sam mu grimasom naredila da uuti. Moda nismo trebali pustiti ministra da toliko puta izgubi, jer kad smo mu kasnije pokuavali
459

objasniti pravila jedne druge, sline igre koju on nikad nije igrao, oi su mu poele plivati u onim dupljama poput epova na uzburkanom moru. Odjednom je ustao i zaputio se u jedan kut sobe. ekajte, gospodine ministre, rekao mu je Nobu, kamo zapravo elite ii? Ministar mu je odgovorio tako da se podrignuo, to se meni inilo vrlo rjeitim odgovorom, jer bilo je jasno kako e se svakog asa pobljuvati. Nobu i ja smo pritrali da mu pomognemo, ali on je ve pritisnuo ruku na usta. Da je bio vulkan, ve bi se puio, prema tome nismo imali drugog izbora, nego odgurnuti staklena vrata prema vrtu i pustiti ga da se pobljuje na snijeg. Moda se zgraa pri pomisli da netko bljuje u jedan od tih rafinirano ureenih vrtova, ali ministar sigurno nije bio prvi koji je to uinio. Mi se geje obino trudimo odvesti takve ljude dolje do zahoda, ali katkad nam to ne uspije. Ako kaemo jednoj od slukinja da je jedan gost upravo posjetio vrt, one tono znaju to to znai i odmah to dolaze poistiti. Nobu i ja smo nastojali koliko smo mogli zadrati ministra koji je kleao u vratima s glavom objeenom iznad snijega. No, usprkos naim naporima, on se uskoro poeo ruiti prema snijegu, glavom naprijed. Pokuala sam ga gurnuti ustranu, tako da barem padne u snijeg koji jo nije pobljuvan. Ali ministar je bio krupan i teak kao govea polovica. Uspjela sam ga jedino u padu okrenuti na bok. Meni i Nobuu nije preostalo drugo nego da se obeshrabreno pogledamo, dok je ministar potpuno nepokretan leao pred nama u dubokom snijegu kao kakva otpala grana. Dakle, Nobu-san, rekla sam, nisam znala da e va gost biti tako zabavan. Mislim da smo ga ubili. I ako me pita, mislim da je to zasluio. Kakav nepodnoljiv ovjek! Zar se vi tako ponaate prema svojim potovanim gostima? Morate ga izvesti na ulicu i hodati s njim dok se ne razbudi. Hladnoa e mu koristiti.
460

Ve lei u snijegu. Zar to nije dovoljno hladno? Nobu-san! rekla sam prijekorno. I ini se da nisam vie nita trebala rei, jer je Nobu uzdahnuo i siao onako u arapama dolje u vrt kako bi pokuao ministra vratiti svijesti. Dok se on time bavio, ja sam otila nai slukinju koja bi mu mogla pomoi, jer mi je bilo jasno kako Nobu s onom jednom rukom ne moe sam odvui ministra natrag u ajanu. Nakon toga sam otila po suhe arape za obojicu mukaraca i upozorila sam jednu slukinju da e trebati poistiti vrt kad mi odemo. Kad sam se vratila u sobu, Nobu i ministar ponovo su sjedili za stolom. Moe zamisliti kako je ministar izgledao - i zaudarao. Morala sam mu svojim rukama svui mokre arape s nogu, ali sam se drala na udaljenosti dok sam to radila. im sam zavrila s time, ministar se izvalio na strunjae i trenutak kasnije, ponovo izgubio svijest. Mislite da nas moe uti? apnula sam Nobuu. Ja mislim da nas on ne uje ni kad je pri svijesti, ree Nobu. Jesi li ikad u ivotu srela veeg kretena od njega? Nobu-san, tiho! apnula sam. Mislite li da se on stvarno veeras dobro zabavio? Hou rei, jeste li ovako neto imali na umu kad ste ga pozvali? Nije vano to sam ja imao na umu. Vano je to je on imao na umu. Nadam se da to ne znai da emo sljedeeg tjedna morati sve ovo ponoviti. Ako je ministar zadovoljan dananjom veeri, onda sam i ja zadovoljan. Nobu-san, zbilja! Vi sasvim sigurno niste bili zadovoljni. Izgledali ste tako nesretni kako vas ve dugo nisam vidjela. A s obzirom na stanje u kojem je ministar, moemo pretpostaviti da ovo ni njemu nije bila najljepa veer u ivotu... Ne moe nita pretpostavljati kad je ministar u pitanju. Sigurna sam da bi njemu bilo ljepe ako bi ozraje bilo... nekako sveanije. Slaete se?
461

Dovedi drugi put jo nekoliko geja ako misli da e to pomoi, ree Nobu. Ponovo emo doi idue subote. Pozovi svoju stariju sestru. Mameha je svakako vjeta, ali ministra je tako teko zabavljati. Trebala bi nam neka geja koja bi, to ja znam, bila jako buna! Koja bi svima skretala pozornost na sebe. Zapravo, sad kad razmiljam o tome... ini mi se da bismo trebali jo jednog gosta, ne samo jo jednu geju. Ja za to ne vidim nikakvog razloga. Ako ministar bude zaokupljen piem i povremenim potajnim pogledima prema meni, a vi budete stalno mislili na to kako vam on beskrajno ide na ivce, veer nam nee ispasti osobito sveano, rekla sam. Iskreno reeno, Nobu-san, mislim da biste moda sljedei put trebali sa sobom povesti predsjednika. Moda se pita jesam li itavo vrijeme planirala kako da veer dovedem do tog trenutka. Svakako je tono da sam se vie od svega nadala kako e mi povratak u Gion omoguiti da nekako naem naina da budem s predsjednikom. Nije se radilo toliko o tome da sam eznula sjediti s njim ponovo u istoj sobi, nagnuti se povremeno prema njemu i doapnuti mu neku primjedbu, osjetiti miris njegove koe. Ako bi takvi trenutni uici bili sve to mi ivot moe pruiti, onda bi mi bilo bolje da jednom zauvijek ugasim taj izvor blistavog svjetla u svom ivotu i ponem se privikavati na tamu. Moda me je doista ivot, kako se barem sada inilo, iznova vraao Nobuu. Nisam bila toliko nerazumna da zamiljam kako mogu promijeniti tijek sudbine. Ali isto tako nisam mogla odustati od posljednjeg traka nade. Razmiljao sam o tome da dovedem predsjednika, odgovori Nobu. Ministar ima o njemu vrlo visoko miljenje. Ali, ne znam, Savuri. Ve sam ti rekao. On ima puno posla. Ministar se trgnuo na strunjaama kao da mu je netko zabio iglu u stranjicu i malo-pomalo, uspio se uspraviti u sjedei poloaj. Nobuu se toliko gadilo gledati njegovu uprljanu odjeu da me je poslao neka dovedem neku
462

slukinju s mokrim runikom. Nakon to je slukinja oistila ministrov kaput i ponovo nas ostavila same, Nobu ree: Dakle, gospodine ministre, ovo je stvarno bila divna veer! Sljedeeg emo se puta jo bolje zabaviti, jer neete imati prilike pobljuvati samo mene, nego i predsjednika i jo moda jednu ili dvije geje povrh toga! Jako sam se razveselila kad je Nobu spomenuo predsjednika, ali se nisam usudila reagirati. Meni se svia ova geja, rekao je ministar.Ne treba mi jo jedna! Njezino je ime Savuri i bolje vam je da ju tako zovete, inae nee vie htjeti doi. A sad, ustanite, gospodine ministre. Vrijeme je da nas dvojica krenemo kui. Otpratila sam ih do ulaza, gdje sam im pomogla obui kapute i cipele i zatim sam ih gledala kako su se otputili kroz snijeg. Ministar je toliko teturao da bi se zabio ravno u okvir vanjskih vrata da ga Nobu na vrijeme nije uhvatio za lakat i izveo ga na ulicu.

Kasnije te iste noi svratila sam s Mamehom na jednu zabavu punu amerikih vojnika. Kad smo mi stigle, njihov tuma nije vie bio ni od kakve koristi, jer su ga toliko tjerali da pije da je ve bio mrtav pijan, ali svi su asnici prepoznali Mamehu. Malo me je iznenadilo kad su svi poeli pjevuckati i mahati rukama, pokazujui joj kako bi eljeli da im neto otplee. Oekivala sam da emo svi tiho sjediti i gledati je, ali im je poela plesati, nekoliko je asnika ustalo i poelo skakutati oko nje, pokuavajui je pratiti. Da mi je netko unaprijed rekao kako e se to dogoditi, vjerojatno ne bih ba bila sigurna da e mi se to sviati, ali kad sam ih vidjela... pa, prasnula sam u smijeh i moram priznati da se ve dugo nisam tako zabavljala. Na kraju smo poeli igrati jednu igru u kojoj smo se Mameha i ja smjenjivale na shamisenu, a ameriki su asnici plesali oko stola. Kad bismo prestale svirati, svi su se mo463

rali pouriti na svoja mjesta, a onaj koji bi zadnji sjeo, morao je za kaznu popiti au sakea. Usred zabave rekla sam Mamehi kako je udno to se svi tako dobro zabavljaju, a ne govore isti jezik, dok sam ranije te veeri bila na zabavi s Nobuom i jednim drugim Japancem i bilo nam je sve prije nego zabavno. Ona me je na to malo ispitivala o toj zabavi. Troje ljudi svakako moe ponekad biti premalo za zabavu, rekla je nakon to sam joj ispriala to se dogodilo, pogotovo ako je Nobu loe raspoloen. Predloila sam mu da sljedei put dovede predsjednika. I trebala bi nam jo jedna geja, to misli? Neka glasna i smijena. Da, ree Mameha, moda u ja navratiti... Zaudilo me je u prvi mah kad sam to ula. Jer zbilja, nitko na svijetu ne bi Mamehu opisao kao glasnu i smijenu. Upravo sam joj htjela iznova objasniti to mislim, kad je, ini se, i ona shvatila kako je dolo do nesporazuma i dodala: Da, mene bi zanimalo malo navratiti... ali ako hoe nekoga tko je glasan i smijean, pretpostavljam da bi trebala porazgovarati s tvojom starom prijateljicom Buom. Otkako sam se vratila u Gion, posvuda sam se susretala s uspomenama na Buu. U stvari, im sam ponovo prekoraila prag okiye, sjetila sam se kako se tu u predvorju za goste ukoeno oprostila sa mnom na dan kad je vlada zatvorila Gion, kratkim naklonom kakav je bio propisan za posvojenu ki okiye. Stalno sam mislila na nju tog tjedna dok smo istile kuu. U jednom trenutku, dok sam pomagala slukinji brisati prainu s drvenine, sjetila sam se kako je tu, na galeriji, vjebala shamisen. Pogled na prazno mjesto gdje bi obino sjedila ispunio me osjeajem duboke tuge. Zar je doista prolo toliko vremena otkako smo nas dvije bile djevojice? Pretpostavljam da sam jednostavno mogla izbaciti takve misli iz glave, ali nikad se zapravo nisam pomirila s razoaranjem koje sam osjeala zbog toga to se nae prijateljstvo prekinulo. Vjerovala sam da je to skrivilo grozno suparnitvo koje nam
464

je nametnula Hatsumomo. Naravno, moje posvojenje zadalo je konani udarac naem prijateljstvu, ali ja se ipak nisam mogla odhrvati osjeaju kako je dijelom krivnja na meni. Bua je uvijek bila dobra prema meni. Mogla sam nai nekakvog naina da joj se za to zahvalim. Zaudo, nije mi palo na pamet potraiti Buu, sve dok Mameha to nije predloila. Nisam uope dvojila o tome da e na prvi susret biti ispunjen nelagodom, ali sam ostatak te noi premetala tu misao u glavi i na kraju sam zakljuila kako e Buci moda ipak biti drago da je uvedem u otmjenije krugove, jer e to znaiti promjenu od uobiajenih vojnikih zabava. Sad, nakon to je prolo toliko godina, moda bismo mogle poeti krpati nae pokvareno prijateljstvo.

Gotovo nita nisam znala o tome gdje i kako Bua ivi, osim da se vratila u Gion. Zato sam otila do Tetie kojoj je ona pisala prije nekoliko godina. Pokazalo se da je Bua u tom pismu molila neka joj dopuste vratiti se kad okiya ponovno bude otvorena, jer inae nee imati kamo otii. Tetia bi pristala na to, ali Majka je odbila, s obrazloenjem kako je Bua loa investicija. Sada ivi u jednoj jadnoj maloj okiyi u etvrti Hanami-cho, rekla mi je Tetia. Ali nemoj se sluajno saaliti na nju i dovesti je u posjet ovamo. Majka je nee htjeti primiti. Uostalom, mislim da ti ne bi bilo pametno ii s njom razgovarati. Moram priznati, rekla sam, uvijek sam se loe osjeala zbog onog to se dogodilo izmeu nje i mene... Nita se nije dogodilo meu vama. Bua je zakazala, a ti si uspjela. U svakom sluaju, njoj ovih dana uope ne ide loe. ujem da je vrlo omiljena meu Amerikancima. Ona je pomalo sirova, zna, a njima ba to odgovara. Jo istog popodneva prela sam preko avenije Shijo do etvrti Hanami-cho i nala tu jadnu malu okiyu o kojoj mi je Tetia govorila. Ako se sjea Hatsumomine prijateljice
465

i toga kako je njezina okiya izgorjela u poaru u najgorim danima rata... pa, taj je poar dijelom zahvatio i susjednu okiyu i to je bila kua u kojoj je Bua sada ivjela. Vanjski su zidovi na cijeloj jednoj strani bili nagorjeli, a dio krova koji je izgorio bio je provizorno pokriven drvenim daskama. Pretpostavljam da je u nekim dijelovima Tokvja ili Osake to mogla biti najbolje ouvana kua u cijelom susjedstvu, ali ovdje, u sreditu Kvota, doista je upadala u oi. Jedna mlada slukinja odvela me u primau sobu koja je vonjala na vlani pepeo i vratila se neto kasnije sa alicom slabog aja. Dugo sam ekala dok Bua napokon nije sila i odgurnula vrata. Jedva sam je nazirala u mranom hodniku pred vratima, ali ve me je sama spoznaja da je ona tu ispunila takvim osjeajem topline da sam ustala od stola kako bih otila do nje i zagrlila je. Meutim, ona je ula u sobu, odmah kleknula i tako mi se ukoeno naklonila kao da sam Majka. To me je iznenadilo, ali sam se zaustavila. Zaboga, Buo... to sam samo ja! rekla sam. Uope me nije htjela gledati; oi su joj stalno bile uprte u strunjae kao da je kakva slukinja koja eka naredbe. Osjetila sam duboko razoaranje i vratila se na svoje mjesto za stolom. Kad smo se zadnji put vidjele u posljednjim godinama rata, njezino je lice bilo jo uvijek okruglo i bucmasto kao u danima djetinjstva, samo neto tunijeg izraza. Otada se mnogo promijenila. Ja to tada nisam znala, ali nakon zatvaranja tvornice lea u kojoj je radila, Bua je vie od dvije godine ivjela u Osaki kao prostitutka. inilo mi se kao da su joj se usta smanjila - moda zato to ih je drala vrsto stisnuta, ne znam. I premda joj je lice jo uvijek bilo iroko, bucmasti su se obrazi istopili, to je njezinom izgledu dalo notu odreene suhonjave elegancije koja me je zapanjila. Time ne mislim rei da je Bua postala ljepotica ravna Hatsumomo ili bilo to slino tome, ali joj se na licu vidjela odreena enstvenost koje ranije nije bilo. Sigurna sam da si proivjela teke godine, Buo, rekla sam, ali divno izgleda.
466

Nita mi nije odgovorila na to. Samo je neznatno naklonila glavu kako bi mi pokazala da me je ula. estitala sam joj na popularnosti i pokuala je pitati o tome kako ivi otkako je rat zavrio, ali ona je i dalje zurila pred sebe tako bezizraajna lica da sam poalila to sam uope dola. Nakon jedne due, nelagodne utnje, napokon je progovorila. Jesi li dola ovamo samo zbog askanja, Savuri? Jer ja ti nemam to rei, nita to bi tebe zanimalo. Zapravo, rekla sam, nedavno sam se vidjela s No-buom Toshikazuom i... u stvari, Buo, on povremeno dovodi u Gion jednog ovjeka. Mislila sam da bi ti moda bila toliko ljubazna da nam pomogne zabavljati tog ovjeka. Ali si, naravno, promijenila miljenje sad kad si me vidjela. Ne, nisam, rekla sam, ne znam zato to kae. No-bu Toshikazu i predsjednik - mislim, Iwamura Ken... predsjednik Iwamura - bili bi ti vrlo zahvalni kad bi nam se pridruila. Kako vidi, radi se o neem sasvim jednostavnom. Bua je trenutak ostala utke kleati, zagledana u strunjae ispred sebe. Ja sam prestala vjerovati da je bilo to u ivotu 'sasvim jednostavno', na posljetku je rekla. Znam da ti misli za mene da sam glupa... Buo! ...ali ja mislim kako ti vjerojatno ima nekakav drugi razlog koji mi nee rei. Izrekavi to, lagano se naklonila, to se meni uinilo vrlo zagonetnim. Nisam znala znai li taj naklon kako se ispriava zbog onog to je rekla ili se sprema otii. Pa, pretpostavljam da imam jedan drugi razlog, rekla sam. Iskreno govorei, nadala sam se da bismo nakon svih ovih godina moda opet mogle biti prijateljice, kao to smo neko bile. Toliko smo toga zajedno proivjele... ukljuujui Hatsumomo! ini mi se kako bi bilo prirodno da se ponovo ponemo druiti.
467

Trideset prvo poglavlje i

Bua nita nije odgovorila. Predsjednik Iwamura i Nobu prireuju ponovo veeru za ministra ove subote u ajani Ichiriki, rekla sam. Ako nam se odlui pridruiti, bit e nam drago da te ondje vidimo. Donijela sam joj na dar jedan paketi aja i sad sam razmotala svilenu tkaninu u kojoj sam ga donijela i stavila ga na stol. Dok sam ustajala, pokuala sam smisliti neto lijepo to bih joj rekla na odlasku, ali ona je izgledala tako zaueno da sam zakljuila kako je najbolje da ne kaem vie nita.

468

U ovih pet ili neto vie godina otkako sam zadnji put

vidjela predsje dnika, itala sam s vreme na na vrijem e u novina ma o teko ama kroz koje je prolazi o - ne samo o njegov om neslaga nju s vojno m vladom

u posljednjim godinama rata, nego i o borbi koju je vodio s okupacijskim vlastima oko mogue konfiskacije kompanije. Ne bi me iznenadilo da su ga sve te nevolje postarale. Na jednoj fotografiji koju sam nala u novinama Yomiuri, vidjela sam mu oko oiju bore od stalnih briga, sline onima kakve je imao jedan susjed gospodina Arashina-koji je stalno piljio u nebo u strahu od bombardera. U svakom sluaju, kako se pribliavala subota, stalno sam samu sebe podsjeala kako Nobu nije do kraja odluio hoe li dovesti predsjednika ili nee. Mogla sam se samo nadati. U subotu sam se rano probudila i kad sam odmaknula papirnati zaslon s prozora, vidjela sam kako o okna udara hladna kia. U uliici ispod prozora jedna se mlada slukinja upravo dizala s plonika, a po njezinoj sam odjei vidjela kako se sad nije prvi put okliznula na zaleenoj kaldrmi. Dan je bio tako tmuran i turoban da me je bilo strah pogledati to pie u mom almanahu. Oko podneva temperatura se jo vie spustila, tako da sam mogla vidjeti svoj dah dok sam ruala u primaoj sobi, a kapljice ledene kie i dalje su uporno kuckale o prozore. Mnoge su zabave te veeri otkazane zbog poledice i Tetia je pod-veer nazvala Ichiriki kako bi provjerila hoe li se zabava kompanije Ivvamura ipak odrati ili nee. Vlasnica ajane
469

joj je rekla kako su telefonske linije s Osakom u prekidu i kako joj nita ne moe rei. I tako sam se okupala i odjenula te krenula prema ajani Ichiriki, drei pod ruku gospodina Bekkua, koji je na nogama imao gumene galoe to ih je posudio od svog mlaeg brata, garderobijera u etvrti Pontocho. Kad smo stigli u ajanu, ondje smo zatekli pravi kaos. Popucale su vodovodne cijevi u sluinskom dijelu i sve su slukinje imale posla preko glave, tako da ni jednu od njih nisam uspjela dozvati. Stoga sam sama otila niz hodnik do sobe u kojoj smo Nobu i ja zabavljali ministra prolog tjedna. Nisam stvarno oekivala da u ikoga tamo nai, s obzirom da su Nobu i predsjednik morali doputovati ak iz Osake - a i Mameha je bila na putu ovih dana i lako je bilo mogue da se nije mogla vratiti u Kvoto. Prije nego to sam odgurnula vrata, kleala sam trenutak zatvorenih oiju, pritiui rukom eludac kako bih smirila ivce. Odjednom mi se uinilo da je hodnik nekako previe tih. Iz sobe se nije uo ni najmanji amor. S tekim osjeajem razoaranja shvatila sam kako je soba zacijelo prazna. Ve sam mislila ustati i otii, kad sam ipak odluila poviriti unutra za svaki sluaj i kad sam otvorila vrata, ondje, za stolom, drei s obje ruke nekakav asopis, sjedio je predsjednik gledajui me preko gornjeg ruba naoala. Toliko sam se iznenadila kad sam ga vidjela da nisam mogla govoriti. Napokon sam uspjela rei: Nebesa, predsjednie! Tko vas je ostavio tako potpuno samog? Gospodarica e biti jako ljuta. Ona je ta koja me je ostavila, ree predsjednik i zaklopi asopis. Ve sam se pitao to se s njom dogodilo. Nisu vam ak dali ni pie. Dopustite da vam donesem ake. Isto mi je to rekla i gospodarica. Ako sad ode, nee se ni ti vie vratiti i ja u itavu veer morati itati ovaj asopis. Radije bih da mi ostane praviti drutvo. Govorei to, predsjednik je skinuo naoale i dok ih je spremao u dep, zagledao se u mene kroz polustisnute oi.
470

Kad sam se uspravila na noge i pola prema predsjedniku, odjednom mi se ta prostrana soba s blijedoutim svilenim zidovima poela initi malenom, jer mislim da ni jedna soba ne bi bila dovoljno velika da u nju stane sve ono to sam u tom trenutku osjeala. To to sam ga nakon toliko vremena ponovo vidjela, probudilo je neto oajniko u meni. Iznenadila sam se to osjeam tugu, a ne veselje kakvo sam zamiljala da u osjetiti. Pokatkad me je u zadnje vrijeme hvatao strah da je predsjednik moda tijekom rata naglo ostario, kao to se to dogodilo s Teticom. Ve sam s vrata primijetila da su mu bore oko oiju otrije nego to sam ih zapamtila. I koa oko usta malo mu se opustila, premda mi se inilo da to daje stanovito dostojanstvo njegovoj energinoj bradi. Pogledala sam ga ispod oka dok sam se namjetala u kleei poloaj ispred stola i otkrila sam da me jo uvijek gleda bez ikakvog izraza na licu. Spremala sam se zapoeti razgovor, ali je predsjednik prvi progovorio. Jo si uvijek vrlo lijepa ena, Savuri. Zaboga, predsjednie, odgovorila sam, vie vam nikad neu vjerovati ni rijei. Morala sam provesti pola sata uz toaletni stoli kako bih nekako sakrila upale obraze. Siguran sam da si ovih proteklih nekoliko godina pretrpjela gore stvari od gubitka nekoliko kilograma. Ja sigurno jesam. Predsjednie, ako vam ne smeta da o tome govorim... ula sam od Nobu-sana poneto o tekoama s kojima se sueljava vaa kompanija... No da, nema potrebe da o tome govorimo. Ponekad uspijevamo prebroditi nevolje samo zato to stalno mislimo na to kakav bi svijet mogao biti kad bi nam se ikad ispunili nai snovi. Uputio mi je tuan osmijeh koji se meni uinio tako lijepim da sam se potpuno izgubila zurei u savreni polumjesec njegovih usnica. Evo ti prilike da upotrijebi svoj arm i promijeni temu, rekao je.
471

Nisam stigla ni zaustiti kad su se otvorila vrata i u sobu je ula Mameha te odmah za njom i Bua. Iznenadila sam se kad sam vidjela Buu; nisam oekivala da e doi. to se pak tie Mamehe, ona se oigledno upravo vratila iz Nagove i pourila ravno u Ichiriki, mislei kako strano kasni. Nakon to je pozdravila predsjednika i zahvalila mu se za nekakvu uslugu koju joj je uinio prije tjedan dana, prvo to je upitala bilo je zato jo nema Nobua i ministra. Predsjednik je priznao kako se i on to pita. Kakav je ovo bio neobian dan, rekla je Mameha, govorei gotovo za sebe, inilo se. Vlak je itav sat stajao pred ulazom u kvotsku postaju, a mi nismo mogli sii s njega. Dva su mladia na kraju iskoila kroz prozor. Mislim da se jedan od njih ozlijedio. A onda, kad sam malo prije stigla u Ichiriki, inilo se kao da nikoga nema. Sirota Bua potpuno je izgubljeno lunjala hodnicima! Predsjednie, vi poznajete Buu, zar ne? Ja sve do sada nisam pravo pogledala Buu, ali sad sam vidjela da na sebi ima jedan izvanredan pepeljastosivi kimono, koji je ispod struka bio posut blistavim zlatnim tokicama koje su zapravo bile izvezene krijesnice, dok su u pozadini bile naslikane planine i voda, obasjani mjeseinom. Ni moj, ni Mamehin kimono nisu se mogli s njime usporediti. Izgleda da je i predsjednik bio zadivljen tim kimonom, koliko i ja, jer je zamolio Buu da ustane i proeta pred njim. Ona je to uinila vrlo skromno i samo se jednom okrenula oko sebe. Zakljuila sam kako ne mogu doi u takvo mjesto kao to je Ichiriki u takvom kimonu kakav obino nosim, rekla je. Veina onih koje ima moja okiya nisu osobito elegantni, premda to Amerikanci, ini se, ne primjeuju. Da nisi prema nama bila tako iskrena, Buo, rekla joj je Mameha, mogli smo misliti kako je taj kimono dio tvoje uobiajene garderobe. alite se? Nikad u ivotu nisam na sebi imala tako lijepu haljinu. Posudila sam je iz jedne okiye u naoj ulici. Ne moete ni zamisliti koliko oekuju da im za to platim, ali ja jednostavno nemam toliko novaca, pa je, prema tome, to ionako svejedno, zar ne?
472

Vidjela sam da predsjednika zabavlja ovaj razgovor -jer geje nikad nisu pred mukarcima govorile o tako vulgarnim stvarima kao to je cijena nekog kimona. Mameha se okrenula prema njemu kako bi mu neto rekla, ali ju je Bua prekinula. Mislila sam da e veeras ovdje biti nekakva velika zvjerka. Moda si mislila na predsjednika, ree Mameha. Ne ini ti se da je on 'velika zvjerka'? On najbolje zna je li velika zvjerka ili nije. Ne trebam mu ja to rei. Predsjednik pogleda Mamehu i toboe iznenaeno uzdigne obrve. Uostalom, Savuri mi je govorila o nekakvom drugom tipu, nastavila je Bua. Treba doi Sato Noritaka, Buo, ree predsjednik. On je novi zamjenik ministra financija. Ah, znam ja Satoa. Izgleda kao kakav veliki krmak. Svi smo se nasmijali. Zbilja, Buo, rekla joj je Mameha, to ti svata izlane! Upravo su tada vrata sobe kliznula ustranu i u sobu su uli Nobu i ministar, zacrvenjeni od hladnoe. Iza njih je ula slukinja s pladnjem na kojem je bila boca sakea, alice i razne delikatese za prismakanje uz pie. Nobu je stajao, grlei se onom svojom jednom rukom oko prsa i udarajui smrznutim nogama o pod, ali je ministar jednostavno protutnjao pokraj njega i sjeo za stol. Zagroktao je na Buu i trznuo glavom ustranu, nareujui joj da se makne kako bi se on mogao ugurati do mene. Obavljena su upoznavanja, a onda je Bua rekla: Hej, ministre, kladim se da se vi mene ne sjeate, ali ja o vama puno toga znam. Ministar ulije u usta alicu sakea koju sam mu upravo natoila i dobaci Buci pogled koji se meni uinio prilino mrkim. Tko bi rekao? ree Mameha. Reci nam neto od toga. Znam da ministar ima mlau sestru koja je udana za gradonaelnika Tokvja, ree Bua. I znam da je neko uio karate i da je jednom slomio ruku.
473

Ministar je izgledao iznenaen, iz ega sam zakljuila kako to mora biti tono. Vidite, ministre, ja poznajem djevojku koju ste vi neko poznavali, nastavila je Bua. Nao Itsuko. Radile smo zajedno u tvornici u predgrau Osake. Znate to mi je rekla? Rekla mi je da ste vas dvoje nekoliko puta radili 'one stvari'. Uplaila sam se da e se ministar naljutiti, ali njegov se izraz lica naprotiv smekao i inilo mi se da na njemu vidim traak ponosa. To je bila zgodna cura, ta Itsuko, rekao je, gledajui Nobua s prikrivenim osmijehom. Zaboga, gospodine ministre, ree Nobu. Nikad ne bih rekao da ste vi takav ljubavnik. Njegove su rijei zvuale iskreno, ali vidjela sam kako jedva prikriva gaenje. Predsjednikove se oi na trenutak susretnu s mojima, njega je sve ovo, ini se, zabavljalo. Trenutak kasnije vrata se otvore i tri slukinje unesu u sobu veeru za mukarce. Ja sam bila malo gladna i morala sam skrenuti pogled sa ute kreme od jaja, pomijeane s ginko orasima i posluene u prekrasnim zelenkastoutim zdjelicama. Kasnije su se slukinje vratile s tanjurima na kojima su bile tropske ribe prene na aru, sloene na podlozi od borovih iglica. Nobu je sigurno primijetio koliko sam gladna, jer je uporno zahtijevao da okuam hranu. Nakon toga je predsjednik ponudio zalogaj Mamehi, a zatim i Buci, ali je Bua odbila. Ne bih tu ribu takla ni za to na svijetu, rekla je. Ne elim je ak ni gledati. Zato, to ne valja na toj ribi? upitala je Mameha. Ako vam kaem, smija^ ete mi se. Reci, Buo, potaknuo ju je Nobu. Zato bih vam rekla? To je velika, dugaka pria, a ionako mi nitko nee vjerovati. Velika laljivica! dobacila sam joj. Time, zapravo, nisam rekla Buci kako mislim da je laljivica. Neko, prije zatvaranja Giona, znali smo se
474

igrati jednu igru koju smo zvali veliki laac ili laljivica, ovisno o tome tko je sudjelovao u igri. Igra se sastojala od toga da je svatko morao ispriati dvije prie od kojih je samo jedna bila istinita. Nakon toga su ostali suigrai morali pogoditi koja je pria istinita, a koja lana, i onaj tko ne bi pogodio, morao je za kaznu popiti au sakea. Neu se igrati, odgovori mi Bua. Onda nam samo ispriaj tu priu o ribi, ree Mameha. Ne mora ispriati jo i drugu priu. Bua nije izgledala previe sretna zbog toga, ali kad smo se Mameha i ja srdito zagledale u nju, ipak je poela priati. Oh, pa dobro. Evo, o emu se radi. Ja sam roena u Sapporu i tamo je ivio jedan stari ribar koji je jednog dana uhvatio nekakvu ribu udna izgleda koja je mogla govoriti. Mameha i ja smo se na to pogledale i prasnule u smijeh. Samo se vi smijte, rekla je Bua, ali to je iva istina. Samo ti nastavi, Buo. Mi te sluamo, rekao joj je predsjednik. Dakle, dogodilo se to da je ribar uzeo ribu da je oisti, a ona se poela glasati i to je zvualo ba kao da govori neki ovjek, samo to ribar nije mogao razumjeti to to ona govori. Pozvao je nekoliko drugih ribara pa su je i oni neko vrijeme sluali. Ubrzo je riba bila ve gotovo na izdisaju zato to je tako dugo bila izvan vode i ribari su odluili da vie nee odugovlaiti, nego e je ubiti. Meutim, upravo se tada meu njih progurao neki starac i rekao kako on moe razumjeti svaku rije, jer riba govori ruski. Svi smo prasnuli u smijeh, ak je i ministar malo zaroktao. Kad smo se utiali, Bua je rekla: Znala sam da mi neete vjerovati, ali to je iva istina! Hou znati to je ta riba govorila, ree predsjednik. Bila je ve skoro mrtva, zato je nekako kao... aptala. I kad se starac nagnuo nad nju i prislonio uho uz njezine usnice...
475

Ribe nemaju usnice! umijeala sam se. U redu, prislonio je uho uz... kako god to zovete, nastavila je Bua. Uz rubove ribljih usta. A riba je rekla: 'Reci im neka me slobodno oiste. Nemam vie zbog ega ivjeti. Ona tamo riba koja je malo prije izdahnula bila je moja ena.' Znai, ribe odravaju vjenanja! ree Mameha. Imaju ene i mueve! To je bilo prije rata, dobacila sam. Nakon rata si vie ne mogu priutiti vjenanja i brakove. Samo plivaju naokolo i trae posao. Ovo se dogodilo mnogo godina prije rata, rekla je Bua. Davno, davno prije. ak i prije nego to se rodila moja majka. Kako onda zna da je sve to istina? upitao ju je Nobu. Riba ti to sigurno nije rekla. Ta je riba odmah tada uginula! Kako mi je mogla bilo to rei kad se ja jo nisam bila rodila? Osim toga, ja ne znam ruski. U redu, Buo, rekla sam joj, znai, ti vjeruje daje i ova predsjednikova riba jedna od tih riba koje govore. Nisam to rekla. Ali izgleda tono tako. Ne bih je jela da ba umirem od gladi. Ako se ti tada jo nisi bila rodila, ree predsjednik, i ak se ni tvoja majka jo nije bila rodila, otkud zna kako je ta riba izgledala? Vi znate kako izgleda predsjednik vlade, je li tako? odgovori Bua. A jeste li se kad upoznali s njime? U stvari, vi vjerojatno jeste. ekajte, sjetit u se nekog boljeg primjera. Evo, znate kako izgleda car, iako nikad niste imali ast vidjeti ga izbliza! Predsjednik je imao ast, Buo, ree joj Nobu. Znate to hou rei. Svi znaju kako car izgleda. To hou rei. Postoje fotografije cara, ree Nobu. Ti nisi mogla vidjeti fotografiju te ribe.
476

Ta je riba slavna u kraju u kojem sam ja odrasla. Majka mi je priala o njoj i kaem vam, izgleda tono kao ta stvar tamo na stolu! Hvala nebesima za ljude kao to si ti, Buo, ree predsjednik. U usporedbi s tobom, svi mi izgledamo beskrajno dosadni. Pa, to je moja pria. Neu ispriati jo jednu. Ako se vi hoete igrati 'velikog laca', neka pone netko drugi. Ja u poeti, ree Mameha. Evo moje prve prie. Kad sam imala otprilike est godina, otila sam jednog jutra izvui vodu iz bunara u naoj okiyi kadli ujem nekog mukarca kako proiava grlo i kalje. Ti su zvukovi dolazili iznutra, iz bunara. Probudila sam gospodaricu okiye i ona je dola do bunara kako bi to posluala. Kad smo svjetiljku nagnule nad bunar, nita nismo mogle vidjeti, ali smo ga i dalje ule, sve dok nije izalo sunce. Onda su zvukovi prestali i nikad ih vie nismo ule. Druga je pria istinita, ree Nobu, premda je jo uope nisam uo. Morate uti obje prie, nastavila je Mameha. Evo druge. Jednom sam s nekoliko drugih geja otila na zabavu u kuu Akite Masaichija. To je bio jedan uveni poslovni ovjek koji se silno obogatio prije rata. Nakon to smo satima pjevali i pili, Akita-san je zaspao na strunjaama, a jedna od geja odvela nas je sve u susjednu sobu i pokazala nam veliku krinju punu pornografskih slika svake vrste. Meu njima je bilo i umjetnikih slika, drvoreza, ukljuujui neke koji su nosili potpis slavnog Hiroshigea... Hiroshige nikad nije radio pornografske slike, prekinula ju je Bua. O da, Buo, radio ih je, ree predsjednik. Ja sam vidio neke od njih. A bilo je i raznih slika europskih mukaraca i ena, nastavila je Mameha, kao i nekoliko kolutova filma. Dobro sam poznavao Akitu Masaichija, rekao je predsjednik. On ne bi imao pornografsku zbirku. Ona prva pria je istinita.
477

Dakle, stvarno, predsjednie, ree Nobu. Zar vjerujete u priu o bunaru iz kojeg dopire glas mukarca? Ne moram ja to vjerovati. Vano je samo da Mameha misli kako je to istina. Bua i predsjednik dali su svoje glasove za priu o bunaru. Ministar i Nobu glasovali su za pornografiju. to se mene tie, ja sam te prie ve ranije ula i znala sam da je istinita ona o mukarcu u bunaru. Ministar je spremno prihvatio kaznu i ispio au sakea, ali je Nobu stalno gunao, zato smo ga natjerali da on bude sljedei pripovjeda. Neu se igrati te glupe igre, rekao je. Igrat ete se ili ete za kaznu ispiti au sakea u svakom krugu, rekla mu je Mameha. No dobro, hoete dvije prie, ispriat u vam dvije prie, rekao je. Evo prve. Imam jednog malog bijelog psa koji se zove Kubo. Jedne noi sam se vratio kui i njegova je dlaka bila potpuno plava. Ja to vjerujem, rekla je Bua. Sigurno ga je oteo nekakav demon. Nobu ju je pogledao kao da uope ne moe zamisliti da Bua to ozbiljno govori. Sljedee se noi to ponovilo, oklijevajui je nastavio, samo to mu je sad dlaka bila jarkocrvena. Sasvim sigurno su to bili demoni, rekla je Bua. Oni vole crvenu boju. To je boja krvi. Nobu je poeo pokazivati jasne znakove srditosti kad je to uo. Evo moje druge prie. Prolog tjedna sam jednog jutra tako rano otiao u ured da sam doao prije svoje tajnice. U redu, koja je pria istinita? Naravno, svi smo odabrali tajnicu, osim Bue, koja je za kaznu morala popiti au sakea. Pazi, ne alicu, au. Ministar ju je natoio za nju, dodavajui kap po kap, sve dok nije bila do vrha puna i ak se povrina sakea malo ispupila preko ruba. Bua je morala prvo malo otpiti prije nego to ju je mogla uzeti u ruku. Zabrinula sam se gledajui je s tom aom, jer njoj nije trebalo puno da se napije.
478

Ne mogu vjerovati da ona pria sa psom nije istinita, rekla je nakon to je ispraznila au. inilo mi se da ve ujem kako joj se poinje plesti jezik. Kako ste mogli tako neto izmisliti? Kako sam to mogao izmisliti? Pravo je pitanje kako si ti to mogla povjerovati. Psi ne mogu odjednom postati plavi. Ili crveni. I ne postoje nikakvi demoni. Ja sam bila sljedea na redu. Ovo je moja prva pria. Jedne noi, pred dosta godina, kabuki glumac Yoegoro se jako napio i rekao mi kako me je on oduvijek smatrao lijepom. Ta pria nije istinita, ree Bua. Ja poznajem Yoegora. Sigurna sam da ga poznaje. Ali bilo kako bilo, rekao mi je da me smatra lijepom i otada mi je povremeno pisao pisma. U jednom kutu svakog pisma zalijepio bi jednu malu, kovravu crnu dlaku. Predsjednik se na to nasmijao, ali se Nobu naglo uspravio i srdito rekao: Ti glumci, zbilja. Kakav nepodnoljiv soj ljudi! Ne razumijem. Sto misli s tim 'kovrava crna dlaka'? upitala je Bua, ali sam po izrazu njezina lica vidjela kako zna odgovor. Svi su zautjeli, ekajui drugu priu. Meni je ta pria bila na umu otkako smo poeli igrati tu igru, iako sam je se bojala ispriati i uope nisam bila sigurna je li s moje strane pametno to u to ispriati ili nije. Jednom dok sam jo bila dijete, zapoela sam, jako sam se rastuila jednog dana i otila sam na obalu Shirakawe i tamo se rasplakala... Kad sam poela priati o tome, osjetila sam gotovo kao da pruam ruku preko stola kako bih dotaknula ruku predsjednika. Naime, inilo mi se kako se nikome u sobi ta pria nee initi neobinom, ali e predsjednik znati koliko je ona intimna - odnosno, barem sam se tome nadala. Osjeala sam se kao da razgovaram s njime, prisnije nego ikad dosad i dok sam govorila, osjeala sam kako sva
479

gorim od vruine. Podigla sam na kratko pogled, oekujui da u zatei predsjednika kako me upitno gleda. Meutim, inilo se da on uope ne obraa pozornost na mene. Odjednom sam se osjetila tatom, poput djevojke koja afektirano hoda ulicom, mislei kako je svi gledaju, a onda najednom otkrije kako na ulici nema nikoga. Sigurna sam da je ovog puta svima u sobi dojadilo ekati da napokon nastavim, jer mi je Mameha rekla: No? Hajde, nastavi. Bua je takoer neto promrmljala, ali ju nisam razumjela. Ispriat u vam jednu drugu priu, rekla sam. Sjeate se geje Okiachi? Ona je poginula u jednoj nezgodi tijekom rata. Mnogo godina prije toga razgovarale smo jednog dana i ona mi je rekla kako se oduvijek boji da e joj na glavu pasti nekakva teka drvena kutija i usmrtiti je. I tono se to dogodilo. Sanduk pun metalnog otpada pao je s police ravno na nju. Toliko sam bila zaokupljena svojim osjeajima da sam tek sada shvatila kako nijedna od mojih pria nije istinita. Obje su bile samo djelomino istinite, ali to me nije previe zabrinjavalo, jer veina ljudi vara u ovoj igri. Stoga sam priekala da predsjednik odabere jednu priu - odabrao je onu o Yoegoru i kovravoj crnoj dlaki - i objavila sam da je on pogodio. Ovog su puta Bua i ministar za kaznu popili ake. Nakon toga je doao red na predsjednika. Meni ovakve igre ba ne lee, rekao je. Za razliku od vas geji koje ste tako vjete u laganju. Predsjednie! ukorila ga je Mameha, ali, naravno, samo se alila. Zabrinut sam za Buu, zato u nastojati da moje prie budu to jednostavnije. Jer ako e morati popiti jo jednu au sakea, nisam siguran da e to moi podnijeti. Bua je doista ve poela gledati ukri. ak mislim da nije ni sluala predsjednika, sve dok on nije izgovorio njezino ime. Samo pozorno sluaj, Buo. Evo moje prve prie. Veeras sam doao na jednu zabavu u ajanu Ichiriki. A evo
480

druge. Prije nekoliko dana u moj je ured ula jedna riba -ne, zaboravi to. Ti bi ak mogla povjerovati da postoje ribe koje hodaju. to kae na ovu. Prije nekoliko dana, otvorio sam ladicu svog stola i iz nje je iskoio jedan ovjeuljak u uniformi i poeo plesati i pjevati. U redu, koja je od ove dvije prie istinita? Ne oekujete valjda da u povjerovati kako vam je nekakav ovjek iskoio iz ladice, odgovorila je Bua. Samo odaberi jednu priu. Koja je istinita? Ona druga. Ne sjeam se vie to je to bilo. Trebali bismo, predsjednie, sada vas natjerati da za kaznu popijete au sakea, rekla je Mameha. Kad je Bua ula rijei za kaznu i au sakea, vjerojatno je pomislila kako je opet pogrijeila, jer prije nego to se itko od nas snaao, zgrabila je au i ispila je do polovice i moram rei, prilino je loe izgledala. Predsjednik je to prvi primijetio i uzeo joj au iz ruke. Ti nisi kini oluk, Buo, rekao joj je. Ona je tupo zurila u njega, stoga ju je upitao uje li ga. Moda vas uje, rekao je Nobu, ali vas sigurno ne vidi. Doi, Buo, ree predsjednik. Odvest u te kui. Ili u te odvui ako drugaije nee ii. Mameha se ponudila da e mu pomoi i zatim su njih dvoje zajedno izveli Buu, ostavljajui Nobua i ministra sa mnom. Pa, gospodine ministre, kako vam se svidjela dananja veer? Mislila sam da je ministar isto toliko pijan kao Bua, ali je na moje iznenaenje promrmljao kako je veer bila vrlo ugodna. Uistinu ugodna, dodao je, kimajui glavom nekoliko puta kako bi to potvrdio. Zatim je pruio prema meni svoju alicu za ake, traei da mu je napunim, ali se Nobu nagnuo i uzeo mu je iz ruke.

481

i Trideset drugo poglavlje

Cijele te zime i idueg proljea Nobu je nastavio dovoditi ministra u Gion jednom ili ak dva puta tjedno. S obzirom na to koliko su vremena provodili zajedno tijekom tih mjeseci, ovjek bi mislio da e ministar s vremenom shvatiti kako Nobu prema njemu osjea sklonost kakvu iljak za led osjea prema komadu leda, ali ukoliko mu je to doprlo do mozga, nije to niim pokazao. Iskreno reeno, inilo mi se kako ministar uope nije ovjek koji mnogo toga primjeuje oko sebe, osim dvije stvari: kleim li ja pokraj njega i je li mu alica puna sakea. Njegova mi je odanost ponekad oteavala ivot: ako bih ministru posveivala previe pozornosti, Nobu bi postao razdraljiv i ona strana njegova lica na kojoj je imao manje oiljaka zacrvenjela bi se od srdbe. Zbog toga je prisutnost predsjednika, Mamehe i Bue bila za mene tako dragocjena. Oni su igrali ulogu slame u sanduku sa staklom. Naravno, meni je predsjednikova prisutnost bila dragocjena i zbog drugih razloga. ee sam ga viala tih mjeseci nego svih onih godina prije toga i s vremenom sam shvatila kako ona slika o njemu koju sam dozivala u pamet dok bi nou leala na svom futonu, ne odgovara njegovom stvarnom izgledu, barem ne u potpunosti. Na primjer, uvijek sam zamiljala da su mu oni kapci glatki i gotovo bez trepavica, dok su, u stvari, bili obrubljeni gustim, mekim trepavicama to su sliile na male etkice. Usta su mu, takoer, bila mnogo izraajnija nego to sam to ikad ranije zapazila - zapravo, toliko izraajna da je
482

esto slabo uspijevao prikriti osjeaje. Kad mu je neto bilo smijeno, a nije to elio pokazati, ja bih ipak primijetila kako mu podrhtavaju kutovi usnica. Ili kad bi se duboko zamislio - premeui, moda, u glavi kakav problem koji je iskrsnuo tijekom dana - dohvatio bi katkad alicu za ake i vrtio je meu prstima, a usta bi mu otvrdnula tako da bi mu se s obje strane usjekle duboke bore sve do brade. Kad bi se tako zanio u misli, osjeala sam se slobodnom otvoreno zuriti u njega. S vremenom mi se neto u tim stisnutim ustima i dubokim borama poelo initi neizrecivo privlanim. inilo mi se da to pokazuje koliko on temeljito razmilja o stvarima i koliko ga drugi ljudi ozbiljno shvaaju. Jedne veeri dok je Mameha priala nekakvu dugaku priu, potpuno sam se prepustila zurenju u predsjednika i tek kad sam se napokon osvijestila, shvatila sam kako bi svakome tko me je moda promatrao moralo izgledati udno to to radim. Sreom, ministrove su oi ve bile zamagljene od pia, a Nobu je neto vakao i nabadao po tanjuru svojim tapiima, ne obraajui uope pozornost bilo na Mamehu, bilo na mene. Meutim, Bua me je, inilo se, itavo vrijeme promatrala. Kad sam je pogledala, vidjela sam joj na licu osmijeh za koji nisam bila sigurna kako bih ga protumaila.

Jedne veeri potkraj veljae, Bua nije mogla doi u Ichiriki jer se razboljela od gripe. Predsjednik je takoer kasnio i tako smo Mameha i ja provele oko sat vremena same s Nobuom i ministrom. Na kraju smo odluile plesati, vie zbog vlastite zabave, nego zbog njih. Nobu nije bio osobit ljubitelj plesa, a ministra ples uope nije zanimao. Moram

rei, ni mi nismo gorjel e od elje za pleso m, ali nismo se mogle sjetiti nieg boljeg ime bismo prikra tile vrije me. Pr vo je Mam eha izvela nekoli ko kratki h plesni

h toaka, dok sam je ja pratila na shamisenu. Nakon toga smo se zamijenile. Upravo kad sam zauzela poetnu pozu za svoj prvi ples - gornji dio tijela je bono izvijen, tako da lepeza gotovo dotie pod, a druga je ruka ispruena ustra483

ti

nu - vrata su se otvorila i uao je predsjednik. Pozdravili smo ga i ja sam priekala da se on smjesti za stolom. Bilo mi je jako drago to je doao, jer iako sam znala da me je gledao na pozornici, nikad me nije vidio da pleem u ovako intimnom okruenju. Isprva sam kanila izvesti jedan kratki ples koji se zove Treperenje jesenskog lia, ali sam se sad predomislila i zamolila Mamehu da umjesto toga svira Okrutnu kiu. Pria sadrana u plesu Okrutna kia govori o jednoj mladoj eni koja je duboko dirnuta time to je njezin ljubavnik svukao sa sebe kaputi kimona kako bi je zatitio od kie, jer zna da je on, u stvari, zaarani duh koji e se rastopiti ako se smoi. Moje su me uiteljice esto hvalile kako umijem lijepo izraziti osjeaj tuge mlade ene, a u dijelu plesa kad sam se trebala sporo spustiti na koljena, gotovo mi se nikad nije dogaalo da mi noge drhte kao to se znalo dogaati veini plesaica. Vjerojatno sam to ve spominjala, ali u plesovima Inoue kole izraz lica jednako je vaan kao i pokreti nogu ili ruku. Zato, premda bih bila rado tijekom plesa koji put bacila pogled na predsjednika, morala sam drati oi propisno usmjerene i ni jednom ga nisam uspjela pogledati. Umjesto toga, kako bih unijela u ples to vie osjeaja, usredotoila sam se na najtuniju situaciju koje sam se mogla sjetiti, te sam zamislila kako moj danna nije sa mnom u sobi - pritom nisam zamislila predsjednika, nego Nobua. im sam do kraja uobliila tu zamisao u glavi, odjednom je sve oko mene otealo i objesilo se prema zemlji. Vani, u vrtu, kine su kapi padale sa streha krova poput tekih staklenih kuglica. ak se inilo kako i strunjae pritiu pod sobe svojom teinom. Sjeam se da sam mislila kako ne pleem zato da bih izrazila tugu mlade ene koja je izgubila svog natprirodnog ljubavnika, nego vlastitu bol koju bih osjetila kad bi iz mog ivota zauvijek nestalo neto do ega mi je naroito stalo. Zatekla sam se kako mislim i na svoju sestru Satsu te sam plesom pokuala izraziti gorinu nae vjene razdvojenosti. Pri kraju plesa osjeala sam se gotovo svladana tugom, ali doista nisam bila pripremljena za ono to sam ugledala kad sam se okrenula i pogledala predsjednika.
484

On je sjedio na uglu stola bliem meni i tako ga, sluajno, nitko osim mene nije mogao vidjeti. Prvo mi se uinilo da je osupnut, jer su mu oi bile iroko rastvorene. Ali ba kao to bi mu ponekad zatitrali uglovi usana kad bi se trudio sakriti osmijeh, tako sam ih sad vidjela kako titraju, ali od napora da sakrije drugaije osjeaje. Nisam mogla biti sigurna, ali imala sam dojam da su mu oi teke od suza. Gledao je prema vratima i pravio se kao da eka nos kako bi prstom mogao obrisati kutove oiju, zatim je zagladio obrve kao da su one uzrok zbog kojeg mu suze oi. Bila sam tako potresena njegovom tugom da sam se na trenutak osjetila gotovo potpuno izgubljenom. Vratila sam se za stol, a Mameha je poela razgovarati s Nobuom. Malo kasnije predsjednik ih je prekinuo pitanjem: Gdje je Bua veeras? On, bolesna je, predsjednie, odgovorila je Mameha. Kako to misli? Zar uope nee doi? Ne, nee doi, ree Mameha. I dobro je da je ostala kod kue s obzirom daje dobila eluanu gripu. Mameha je nastavila razgovor s Nobuom. Vidjela sam kako je predsjednik pogledao na sat i zatim je, jo uvijek pomalo nesigurnim glasom, rekao: Mameha, morat e me ispriati. Ni ja se veeras ne osjeam najbolje. Nobu je rekao neto smijeno ba kad je predsjednik odgurnuo vrata i svi su se nasmijali. Ali meni se u glavi javila misao koja me je uplaila. Ja sam svojim plesom pokuala izraziti bol zbog neije odsutnosti. Time sam svakako sebe rastuila, ali i predsjednika, a je li mogue da je on pritom mislio na Buu - koja je, na kraju krajeva, stvarno veeras bila odsutna? Nisam mogla zamisliti da je bio na rubu plaa zbog Buine bolesti ili bilo ega slinog, ali moda sam uzburkala u njemu neke skrivenije, sloenije osjeaje. Znala sam samo to da je nakon mog plesa predsjednik upitao gdje je Bua, te da je otiao kad je uo da je bolesna. Teko mi je bilo povjerovati u to. Da sam
485

kojim sluajem otkrila kako predsjednik gaji osjeaje prema Mamehi, ne bi me to iznenadilo. Ali Bua? Kako bi predsjednik mogao eznu ti za nekim tako... pa, tako neprofinjenim? Moda misli kako bi se svaka razumna ena nakon toga prestala uzalud nadati. Ja sam doista neko vrijeme svakodnevno odlazila gataru i briljivije nego inae prouavala svoj almanah, traei nekakav znak koji bi mi rekao da li bih se trebala pokoriti svojoj, kako se inilo, neizbjenoj sudbini. Dakako, mi Japanci ivjeli smo tada u desetljeu zgaenih nada. Ne bi me iznenadilo da su i moje nade umrle, ba kao to su umrle nade tolikih drugih ljudi. Ali s druge strane, bilo je mnogo onih koji su vjerovali da e se naa zemlja jednog dana ponovo uzdignuti, a svi smo znali da se to nikad nee dogoditi ako se pomirimo s time da zauvijek ivimo u ruevinama. Svaki put kad bih u novinama proitala reportau o nekoj maloj radionici, koja je, recimo, prije rata proizvodila nekakve dijelove za bicikl i sad je opet u punom pogonu, kao da rata nije ni bilo, rekla bih samoj sebi: ako itav na narod ima snage izai iz mrane doline u kojoj se naao, onda svakako postoji nada da u i ja uspjeti izai iz svoga mraka.

Od oujka pa nadalje, tijekom cijelog proljea, Mameha i ja bile smo zaokupljene pripremama za priredbu Plesovi stare prijestolnice, koja se te godine postavljala na scenu prvi put nakon zatvaranja Giona u posljednjim godinama rata. Sluajno su predsjednik i Nobu takoer bili vrlo zaposleni tih mjeseci i samo su dva puta doveli ministra u Gion. A onda, jednog dana u prvom tjednu lipnja, stigla je poruka da me kompanija Iwamura poziva neka doem u ajanu Ichiriki u ranim veernjim satima. Ja sam ve imala jedan angaman dogovoren prije nekoliko tjedana koji nisam mogla propustiti i tako, kad sam napokon otvorila vrata kako bih se pridruila zabavi, kasnila sam pola sata. Na moje iznenaenje, umjesto uobiajene skupine oko stola, u sobi sam nala samo Nobua i ministra.
486

Odmah sam vidjela da je Nobu ljutit. Ja sam, naravno, mislila da se ljuti to sam ga pustila da toliko vreme: na sam pravi drutvo ministru - premda, istini za volju, njih dvojica su jedan drugom pravili drutvo otprilike isto toliko koliko vjeverica pravi drutvo kukcima koji ive s njom na istom stablu. Nobu je kuckao prstima po stolu, s izrazom duboke zlovolje na licu, a ministar je stajao kraj prozora i gledao u vrt. U redu, gospodine ministre! ree Nobu kad sam se smjestila kod stola. Dosta ste gledali grmlje kako raste. Zar emo itavu veer ovdje sjediti i ekati na vas? Ministar se trgnuo i lagano se naklonio u znak isprike, prije nego to je zauzeo svoje mjesto na jastuku koji sam za njega pripremila. Obino mi je bilo teko smisliti to bih mu rekla, ali veeras mi je bilo lake, budui da ga tako dugo nisam vidjela. Gospodine ministre, rekla sam, zar vam se vie ne sviam? Ha? rekao je ministar i ak je uspio namjestiti lice u izraz iznenaenja. Niste me doli vidjeti vie od mjesec dana! Je li to zato to je Nobu-san bio neljubazan i nije vas dovodio u Gion toliko esto koliko je trebao? Nobu-san nije neljubazan, odgovorio je ministar. Potom je otpuhnuo nekoliko puta u nos i dodao: Ionako sam ve previe traio od njega. Nije neljubazan, a nije vas doveo vie od mjesec dana? To sasvim sigurno nije ljubazno od njega. Moramo toliko toga nadoknaditi. Aha, umijeao se Nobu, veinom proputene pijanke. Zaboga, kako je Nobu-san veeras angrizav. Je li takav bio itavu veer? A gdje su predsjednik, Mameha i Bua? Zar nam se oni nee pridruiti? Predsjednik veeras nije mogao doi, odgovori Nobu. Za ostale ne znam. One su tvoja briga, a ne moja. Trenutak kasnije otvorila su se vrata i dvije su slukinje unijele veeru za mukarce. Trudila sam se da im
487

pravim drutvo dok su jeli - to jest, prvo sam neko vrijeme pokuavala navesti Nobua na razgovor, ali on nije bio razgovorljiv; zatim sam pokuala navesti ministra da neto kae, ali naravno, lake bih istisnula rije-dvije iz iverka na aru koji mu je bio na tanjuru. I tako sam na kraju odustala i samo sam brbljala o svemu to bi mi palo na pamet, dok se nisam poela osjeati kao kakva starica koja pria sa svojim psima. itavo sam vrijeme obojici obilato toila ake. Nobu nije puno pio, ali mi je ministar svaki put zahvalno pruao svoju alicu. Ba kad se u ministrovim oima pojavio onaj staklasti pogled, Nobu je, kao da se upravo probudio, odluno spustio svoju alicu na stol, obrisao usta ubrusom i rekao: U redu, gospodine ministre, za veeras je dosta. Vrijeme je da krenete kui. Nobu-san! rekla sam. Imam dojam da se va gost tek poeo zabavljati. Dovoljno se zabavljao. Za promjenu ga aljemo kui ranije, hvala budi nebesima. Hajdemo, gospodine ministre! Vaa ena e vam biti zahvalna. Ja nisam oenjen, rekao je ministar. Ali ve je natezao arape i pripremao se ustati. Povela sam Nobua i ministra kroz hodnik do ulaza i pomogla ministru navui cipele. Jo je uvijek bilo vrlo malo taksija, jer se benzin nije slobodno prodavao, ali je slukinja pozvala jednu riku i pomogla ministru da se popne. Ve sam primijetila da se pomalo udno ponaa, ali te je veeri drao oi uprte u koljena i nije se ak ni oprostio. Nobu je ostao u ulazu, srdito zurei u no kao da promatra oblake kako se skupljaju, iako je veer bila vedra. Kad je ministar otiao, rekla sam mu: Nobu-san, to je to zaboga s vama dvojicom? On* me je s gaenjem pogledao i vratio se u ajanu. Nala sam ga u sobi kako kucka alicom za ake po stolu. Pomislila sam da eli piti, ali mi nije odgovorio kad sam ga upitala, a boca je ionako bila prazna. ekala sam neko vrijeme, mislei da mi eli neto rei, ali sam na kraju ipak prva progovorila.
488

Pogledajte se samo, Nobu-san. Imate izmeu oiju boru duboku kao jarak. On je na to malo opustio miie oko oiju, tako da se bora razila. Nisam vie tako mlad kao to sam bio, zna, rekao mi je. to bi to trebalo znaiti? To znai da su se neke bore ustalile i nee nestati samo zato jer ti kae da bi trebale nestati. Postoje dobre i loe bore, Nobu-san. Nemojte to zaboraviti. Ni ti nisi vie tako mlada kao to si neko bila, zna. Sad ste me jo poeli vrijeati! Jo ste u gorem raspoloenju nego to sam se bojala. Zato ovdje nema nikakvog akohola? Oito bi vam dobro dolo jedno pie. Ne vrijeam te. Samo iznosim injenice. Postoje dobre i loe bore i postoje dobre i loe injenice, odgovorila sam mu. Loe je injenice najbolje izbjegavati. Potraila sam slukinju i zatraila neka donese pladanj s whiskeyjem, vodom i malo suene hobotnice, jer sam se sjetila kako Nobu nije gotovo ni taknuo svoju veeru. Kad je pladanj stigao, natoila sam scotch u au, dolila vode i stavila to pred njega. Evo, rekla sam, pravite se daje to lijek i popijte. Otpio je gutljaj, ali vrlo mali. Do dna, rekla sam. Pit u onako kako ja hou. Kad lijenik naredi pacijentu da popije lijek, pacijent popije lijek. Hajde, popijte to! Nobu iskapi au, ali me nije htio gledati dok je pio. Ja sam mu odmah ponovo natoila i rekla mu neka i to popije. Ti nisi lijenik! rekao mi je. Pit u tempom koji meni odgovara. Dajte, dajte, Nobu-san. Svaki put kad otvorite usta, uvalite se u goru nevolju. to je pacijent bolesniji, to vie lijekova mora popiti.
489

Neu te posluati. Mrzim piti sam. U redu, ja u vam se pridruiti, rekla sam. Stavila sam u au nekoliko kockica leda i pruila au Nobuu da mi natoi. Na licu mu se ukazao mali osmijeh kad mi je uzeo au iz ruke - svakako prvi osmijeh koji sam te veeri vidjela - i briljivo mi je ulio dva puta vie scotcha nego to sam ja njemu natoila, te je na to samo pljusnuo malo vode. Ja sam onda uzela njegovu au, izlila je u zdjelu nasred stola i ponovo je napunila s isto toliko scotcha koliko je on ulio meni - uz mali dodatak, za kaznu. Dok smo pili nisam se mogla suzdrati da ne pravim grimase: za mene je piti whiskey otprilike isto takav uitak kao da srcem vodu iz jarka pokraj ceste. Pretpostavljam da su te grimase imale povoljan uinak na Nobua, jer je nakon toga bio mnogo manje mrzovoljan. Kad sam dola do daha, rekla sam: Ne znam to vam je veeras. A i ministru, to se toga tie. Ne spominji mi tog ovjeka! Ve sam ga poeo zaboravljati, a ti si me sad opet podsjetila na njega. Zna to mi je rekao prije nego to si dola? Nobu-san, rekla sam, moja je dunost da vas razveselim, eljeli vi piti ili ne. Gledali ste iz veeri u veer ministra kako se opija. Sad je vrijeme da se vi napijete. Nobu me je opet zlovoljno pogledao, ali je uzeo au, premda s izrazom ovjeka koji ide na stratite i dugo je gledao u nju prije nego to ju je iskapio. Potom ju je spustio na stol i protrljao oi nadlanicom kao da pokuava razbistriti pogled. Sayuri, rekao je, moram ti neto rei. ut e za to prije ili kasnije. Prolog smo tjedna ministar i ja razgovarali s vlasnicom ajane Ichiriki. Raspitivali smo se o mogunosti da ministar postane tvoj danna. Ministar? rekla sam. Nobu-san, ne shvaam. Je li to vi elite? Jasno da ne elim. Ali ministar nam je neizmjerno pomogao i nisam imao izbora. Okupacijske su se vlasti spremale donijeti konanu presudu protiv Iwamura Elek490 Bi.

trike, zna. Konfiscirali bi nam kompaniju. Pretpostavljam da bismo predsjednik i ja morali nauiti mijeati cement ili tako neto, jer nam ne bi bilo dozvoljeno da se ikad vie bavimo svojim poslom. Meutim, ministar ih je primorao da iznova razmotre na sluaj i uspio ih je uvjeriti kako je postupak prema nama bio previe otar. A to je istina, zna. A Nobu-san ipak naziva ministra svakakvim imenima, rekla sam. Meni se ini... On zasluuje da ga nazovem bilo kojim imenom koje mi padne na pamet! Meni se on ne svia, Sayuri. Jo manje mi se svia to znam da mu dugujem zahvalnost. Shvaam, rekla sam. Znai, mene ete dati ministru zato... Nitko te ne pokuava dati ministru. On ionako nema dovoljno novaca da bi bio tvoj danna. Ja sam ga naveo da povjeruje kako bi kompanija Iwamura bila voljna plaati - to, naravno, nije istina. Ja sam unaprijed znao odgovor, inae ne bih ni razgovarao s vlasnicom ajane. Ministar je bio strano razoaran, zna. Na trenutak mi se gotovo saalio. Nita od ovog to je Nobu govorio nije bilo smijeno. Ali ipak sam se morala nasmijati, jer mi se odjednom pred oima ukazala slika ministra kao mog danne, kako se naginje sve nie i nie nad mene s onom svojom isturenom eljusti, sve dok odjednom ne pone otpuhivati svoj dah u moj nos. Ah, znai, tebi je to smijeno? ree Nobu. Zbilja, Nobu-san... ispriavam se, ali kad zamislim ministra... Ja ga ne elim zamiljati! Dovoljno mi je to to sam morao sjediti kraj njega i razgovarati s vlasnicom Ichirikija. Natoila sam Nobuu jo jedno pie, a on je natoio meni. Nimalo mi se nije pilo, soba mi se ve inila ispunjena maglicom. Ali Nobu je podigao au i ja nisam imala drugog izbora nego piti zajedno s njim. Nakon to je iska491

pio au, obrisao je ubrusom usta i rekao: Strano je biti iv u ovom vremenu, Savuri. Nobu-san, mislila sam da pijemo kako bismo se razvedrili. Mi se svakako odavno poznajemo, Savuri. Moda... petnaest godina! Je li to tono? rekao je. Ne, nemoj odgovoriti. Hou ti neto rei i ti e mirno sjediti i sluati. Odavna sam ti to htio rei i sad je napokon dolo vrijeme za to. Nadam se da me slua, jer u to rei samo jednom. Evo: ja ba previe ne volim geje, ti to ve vjerojatno zna. Ali oduvijek sam mislio kako ti, Savuri, nisi sasvim ista kao ostale. Priekala sam trenutak da Nobu nastavi, ali nije. Je li to sve to mi je Nobu-san htio rei? upitala sam. Pa, zar to ne ukazuje na to da sam trebao za tebe initi svakakve stvari? Na primjer... ha! Na primjer, trebao sam ti kupovati nakit. Kupovali ste mi nakit. U stvari, uvijek ste bili prema meni i odve ljubazni. Prema meni - jer sasvim sigurno niste ljubazni prema svakome. Pa, trebao sam ti kupiti vie toga. Uostalom, to nije ono o emu govorim. Nije mi lako objasniti to mislim. Pokuavam ti rei kako sam napokon shvatio kakva sam budala. Smijala si se malo prije na pomisao da ti ministar bude danna. A pogledaj mene: jednoruki mukarac, s koom poput - kako me ono zovu, guter? Oh, Nobu-san, ne smijete tako govoriti o sebi... Napokon je doao taj trenutak. Godinama sam ekao. Morao sam ekati da proe ta tvoja glupost s generalom. Svaki put kad bih te zamislio s njime... no da, ne elim uope misliti na to. I taj glupi ministar, kako mu je to samo palo na pamet! Jesam li ti ispriao to mi je veeras rekao? To je najgore od svega. Nakon to je saznao da nee postati tvoj danna, dugo je tu sjedio kao da je od zemlje i na posljetku mi je rekao: 'Mislio sam da ste mi rekli kako mogu biti Savurin danna.' Nikad mu tako neto nisam rekao! 'Uinili smo to smo mogli, gospodine
492 154-_

ministre i nije nam uspjelo', odgovorio sam mu. Onda je on rekao: 'A ne biste mogli dogovoriti samo jednom?' Rekao sam mu: 'to bih vam trebao dogovoriti samo jednom? Da budete Savurin danna samo jednom? Mislite, jednu veer?' A on je na to kimnuo glavom! Dakle, rekao sam mu: 'Sluajte, gospodine ministre! Dovoljno je strano ii gazdarici ajane i predloiti ovjeka kao to ste vi za dannu takvoj eni kao to je Savuri. Uinio sam to samo zato jer sam znao da se to nee ostvariti. Ali ako mislite...' Niste mu to rekli! Nego to nego jesam. Rekao sam: 'Ali ako mislite da bih dogovarao za vas da provedete s njom nasamo makar samo etvrtinu sekunde... Zato biste ju vi imali? Uostalom, ne mogu ja s njom raspolagati, je li tako? Kako vam pada na pamet da bih otiao k njoj i postavio joj takvo pitanje!' Nobu-san, nadam se da se ministar nije previe uvrijedio s obzirom na sve to je uinio za kompaniju Iwamura. ekaj malo. Ne dozvoljavam da misli kako sam nezahvalan. Ministar nam je pomogao zato to mu je bio posao da nam pomogne. Ponaao sam se prema njemu lijepo svih ovih mjeseci i neu sada prestati. Ali to ne znai da moram odustati od onoga na to sam ekao vie od deset godina i prepustiti to njemu! Sto bi bilo da sam doao k tebi kao to je traio? Bi li rekla: 'U redu, Nobusan, uinit u to za vas'? Molim vas... Kako vam mogu odgovoriti na takvo pitanje? Lako. Samo mi reci kako nikad ne bi tako neto napravila. Ali, Nobu-san, ja vama toliko dugujem... Ako biste me zamolili za uslugu, ne bih vas mogla lako odbiti. No, to je neto novo! Jesi li se promijenila, Savuri, ili je uvijek postojao dio tebe o kojem ja nita nisam znao? Ja sam esto mislila kako Nobu-san ima pretjerano visoko miljenje o meni...
493

Ja nikad krivo ne procijenim ljude. Ako ti nisi onakva ena kakva mislim da jesi, onda ni ovaj svijet nije ono to sam mislio da jest. Hoe rei da bi razmiljala o tome da se poda ovjeku kao to je ministar? Zar nisi svjesna toga da na ovom svijetu postoji ispravno i pogreno, dobro i zlo? Ili si prevelik dio svog ivota provela u Gionu? Nebesa, Nobu-san... godinama vas nisam vidjela tako bijesnog... Izgleda, nisam mogla nita gore rei, jer je Nobuovo lice odjednom buknulo od srdbe. Zgrabio je au i tako njome tresnuo o stol da je puknula, a kockice leda su se razletjele po stolu. Nobu je okrenuo ruku da pogleda prugu krvi na dlanu. Oh, Nobu-san! Odgovori mi! Ne mogu se u ovom asu ni sjetiti to ste me pitali... molim vas, moram otii po neto za vau ruku... Bi li se podala ministru, bez obzira tko bi to traio od tebe? Ako si takva ena koja bi tako neto uinila, hou da ovog asa izae iz sobe i da nikad vie ne pokua sa mnom razgovarati! Nisam mogla shvatiti kako se ova veer razvila u tako opasnu situaciju, ali mi je bilo savreno jasno kako mu mogu dati samo jedan odgovor. Oajniki sam eljela otrati po runik kako bih mu oprala i previla ruku - krv mu je ve curila po stolu - ali je on gledao u mene s takvom estinom da se nisam usudila ni maknuti. Nikad tako neto ne bih uinila, rekla sam. Mislila sam da e ga to smiriti, ali on je nastavio bijesno zuriti u mene jo jedan dugi, zastraujui trenutak. Napokon je odahnuo i polako se opustio. Idui put progovori prije nego to se moram porezati kako bih dobio odgovor. Pourila sam iz sobe kako bih nala vlasnicu ajane. Ona je dola s nekoliko slukinja koje su sa sobom donijele zdjelu vode i runike. Nobu joj nije dopustio zvati lijenika, a istini za volju, posjekotina nije bila tako strana kako sam se bojala. Kad je gazdarica otila sa slukinja494

ma, Nobu je bio neobino tih. Pokuala sam zapoeti razgovor, ali on nije pokazivao nikakvo zanimanje za bilo to od onog to sam govorila. Prvo vas ne mogu smiriti, napokon sam mu rekla, a sad vas ne mogu natjerati da progovorite. Ne znam je li bih vas tjerala da jo pijete ili je problem u tome to ste se ve napili. Dovoljno smo popili, Sayuri. Vrijeme je da ode i do-nese mi onaj kamen. Kakav kamen? Onaj koji sam ti dao prole jeseni. Onaj komad betona od nae sruene tvornice. Idi i donesi ga. Osjetila sam kako sam se sva ohladila kad sam to ula - jer vrlo sam dobro znala to mi govori. Dolo je vrijeme da se Nobu ponudi za mog dannu. Oh, asna rije, toliko sam popila, ne znam je li uope mogu hodati! rekla sam. Moda bi mi Nobu-san dopustio da to donesem sljedei put kad se vidimo? Donijet e ga noas. to misli, zato sam ostao nakon to je ministar otiao? Idi i donesi ga, ja u te ovdje ekati. Pomislila sam na to da poaljem neku slukinju, ali znala sam da joj ne bih mogla objasniti gdje e ga nai. I tako, s neto tekoa, oteturala sam niz hodnik, uvukla noge u cipele i otpljuskala - tako mi se inilo, s obzirom na onoliku koliinu alkohola u meni - kroz ulice Giona. Kad sam dola u okiyu, otila sam u svoju sobu i nala taj komad betona, umotan u komad svile i zaguran u dno police u mom ormaru. Odmotala sam ga i ostavila svilu na podu, iako ne znam tono zato. Kad sam izala iz sobe, Tetia me je presrela u predsoblju - vjerojatno me je ula kako se spotiem i dola je vidjeti to se to dogaa - te me upitala zato nosim u ruci taj kamen. Nosim ga Nobu-sanu, Tetie, rekla sam. Molim vas, sprijeite me. Pijana si, Sayuri. Sto te je to spopalo veeras? Moram mu ga vratiti. I.... oh, za mene vie nema ivota ako to uinim. Molim vas, ne dajte mi da odem...
495

Trideset tree poglavlje i

Pijana i plae. Gora si od Hatsumomo! Ne moe takva iz kue. Onda, molim vas, nazovite Ichiriki. I recite im neka kau Nobu-sanu da neu doi. Hoete? Zato Nobu-san eka da mu donese kamen? Ne mogu to objasniti, ne mogu... Nije ni vano. Ako te on eka, morat e otii, rekla mi je i za ruku me odvela natrag u sobu, gdje mi je obrisala lice mokro od suza i popravila minku. Ja sam potpuno omlitavila dok je ona to radila, tako da mi je morala poduprijeti bradu kako mi se glava ne bi klimala. Na kraju je izgubila strpljenje i zgrabila mi glavu u obje ruke te mi otro zapovjedila neka budem mirna. Nadam se da te nikad vie neu vidjeti ovakvu, Savuri. Samo nebo zna to te je spopalo. Ja sam glupaa, Tetie. Veeras se u svakom sluaju tako ponaa, odgovorila mi je. Majka e se jako ljutiti ako si uinila neto zbog ega si izgubila sklonost Nobu-sana. Jo nisam, rekla sam. Ali ako se moete sjetiti bilo ega to bi... Tako se ne govori, prekinula me je Tetia. I nije vie progovorila ni rijei dok nije zavrila sa minkanjem. Vratila sam se u Ichiriki, drei taj teki kamen s obje ruke. Ne znam je li doista bio tako teak ili su moje ruke oteale od pia. Ali kad sam se ponovo pridruila Nobuu u sobi, osjeala sam da sam iscrpjela svu snagu koju sam imala. Da mi je poeo govoriti o tome kako u postati njegova ljubavnica, nisam sigurna je li bih bila u stanju obuzdati svoje osjeaje. Stavila sam kamen na stol. Nobu ga je uzeo i drao ga u ruci ovijenoj runikom. Nadam se da ti nisam obeao ovako veliki dragulj, rekao je. Toliko novaca ipak nemam. Ali postale su mogue neke stvari koje ranije nisu bile mogue. Naklonila sam se i pokuala sam pritom ne izgledati nesretno. Nobu mi nije trebao tumaiti to to znai.
496

Te iste noi leala sam na svom futonu dok se soba okretala oko mene. Odluila sam biti poput ribara koji satima strpljivo svojom mreom vadi ribu iz mora. Svaki put kad mi u glavu naiu misli o predsjedniku, izgrabit u ih iz sebe i grabit u ponovo i ponovo, sve dok ih sve ne istrijebim. To bi, sigurna sam, bio pravi nain, da sam ga uspjela primijeniti. Ali kad bi mi se javila prva misao na njega, nikad je ne bih uspjela uhvatiti prije nego to bi dobila zamah i odnijela me upravo tamo, odakle sam prognala svoje misli. Mnogo bih puta zaustavila samu sebe i rekla: nemoj misliti na predsjednika, misli na Nobua. I onda bih, vrlo promiljeno, sastavljala u mati sliku svog susreta s Nobuom negdje u Kvotu. Ali neto bi uvijek krenulo krivo. Na primjer, zamislila bih da se s Nobuom susreem na mjestu na kojem sam esto zamiljala susret s predsjednikom... i u hipu bih se ponovo izgubila u mislima o predsjedniku. Tjednima sam se tako muila pokuavajui se iz temelja promijeniti. Ponekad, kad bih se neko vrijeme oslobodila misli o predsjedniku, poela bih se osjeati kao da se poda mnom otvorio ponor bez dna. Izgubila sam apetit i nisam mogla jesti ak ni istu juhu u zdjelici koju bi mi mala Etsuko donosila kasno nou. Onih nekoliko puta kad sam jasno uspjela usredotoiti misli na Nobua, obuzela bi me nekakva tupost, tako da uope nita nisam osjeala. Dok bih se minkala, lice mi je visjelo poput kimona na vjealici. Tetia mi je rekla da izgledam kao duh. Odla497

ila sam na zabave i bankete kao i obino, ali sam tamo samo utke kleala s rukama u krilu. Znala sam da se Nobu sprema ponuditi za mog dannu i svakog sam dana ekala da ta vijest stigne do mene. Meutim, tjedni su se sporo vukli, a od Nobua nije bilo ni glasa. A onda, jednog vrueg popodneva krajem lipnja, gotovo punih mjesec dana nakon to sam mu vratila onaj komad betona, Majka mi je donijela novine dok sam sjedila za rukom i otvorila ih da mi pokae lanak pod naslovom: Iwamura Elektrika osigurala financijsku potporu Mitsubishi banke. Oekivala sam da e se u lanku spominjati Nobu i ministar, te svakako predsjednik, ali lanak je uglavnom navodio obavijesti kojih se vie ne mogu ni sjetiti. Koliko se sjeam, pisalo je da su okupacijske vlasti promijenile klasifikaciju Iwamura Elektrike od... ne sjeam se - od nekakve klase u nekakvu drugu klasu. to je znailo, kako se dalje objanjavalo u lanku, da je kompaniji ukinuto ogranienje prema kojem nije smjela sklapati ugovore, traiti zajmove i tako dalje. Slijedilo je nekoliko odlomaka o kamatama i kreditima, te na kraju o velikom zajmu koji je kompaniji dan ranije odobrila Mitsubishi banka. S mukom sam doitala lanak do kraja jer je bio pun brojaka i poslovnih izraza. Kad sam zavrila, pogledala sam Majku, koja je kleala s druge strane stola. Situacija kompanije Iwamura u potpunosti se preokrenula, rekla je. Zato mi to nisi rekla? Majko, ja jedva neto razumijem od ovog to sam upravo proitala. Ne udi me to nam se Nobu Toshikazu nije zadnjih dana javljao. Sigurno zna da se on ponudio za tvog dannu. Mislila sam ga odbiti. Tko bi htio mukarca ija je budunost nesigurna? Sad vidim zato si mi se inila tako odsutnom ovih nekoliko tjedana! Pa, sad se moe opustiti. Napokon e se to dogoditi. Svi znamo kako ti je Nobu drag i koliko si bila vezana za njega svih ovih godina. Nastavila sam gledati u stol kao prava posluna ki. Ali sigurna sam da sam izgledala alosno, jer je Majka nakon male stanke dodala:
498

Ne smije biti tako bezvoljna kad te Nobu pozove u krevet. Moda neto nije u redu s tvojim zdravljem. Poslat u te lijeniku im se vrati iz Amamija. Jedino mjesto tog imena za koje sam ula bio je jedan mali otok nedaleko Okinawe; nisam mogla zamisliti da je Majka mislila na taj otok. Meutim, kako mi je potom objasnila, vlasnicu Ichirikija nazvala je upravo tog jutra kompanija Iwamura u vezi s izletom na otok Amami krajem tjedna. Pozvali su mene, Mamehu i Buu, te jo jednu geju ijeg se imena Majka nije mogla sjetiti. Trebale smo krenuti u petak popodne. Ali Majko... to nema nikakvog smisla, rekla sam. Izlet na dva dana u jedno tako udaljeno mjesto? Samo putovanje brodom traje jedan dan. Neete se voziti brodom. Kompanija Iwamura je za sve vas sredila da letite zrakoplovom. U sekundi sam zaboravila sve svoje brige zbog Nobua i naglo sam se uspravila kao da me je netko ubo iglom. Majko! rekla sam. Ja nikako ne mogu letjeti zrakoplovom. Ako bude sjedila u zrakoplovu i stvar se digne u zrak, nee ti drugo preostati! odgovorila mije. Vjerojatno je mislila kako je to to je rekla jako smijeno, jer su joj se ramena zatresla od onog njezinog kaljucavog smijeha.

Kad je jo uvijek takva nestaica benzina zrakoplovi sigurno ne mogu letjeti, zakljuila sam i odluila da se vie ne brinem. - Meutim, to me je umirilo samo do sljedeeg dana kad sam razgovarala s vlasnicom Ichirikija. Izgleda da su neki ameriki asnici na Okinawi letjeli nekoliko puta mjeseno na dopust u Osaku. Obino bi se zrakoplov vraao prazan, a onda bi za nekoliko dana ponovo doao po njih. Kompanija Iwamura dogovorila je da nas prevezu u oba smjera na povratnim letovima kad zrakoplov leti prazan. Ili smo na Amami samo zato to se nudila ta mogunost, inae bismo vjerojatno otputovali u neke to499

plie i ne bismo se trebali bojati hoemo li se ivi vratiti kui. Posljednje to mi je rekla vlasnica Ichirikija bilo je: Sretna sam to e ti morati u tome letjeti, a ne ja. U petak ujutro krenuli smo u Osaku vlakom. Osim gospodina Bekkua, koji je iao s nama do aerodroma kako bi nam se naao pri ruci oko prtljage, skupina se sastojala od Mamehe, Bue, mene i jedne postarije geje koja se zvala Shizue. Shizue je bila iz etvrti Pontocho, a ne iz Giona i imala je sijedu kosu i rune naoale, te je zbog toga izgledala jo starija nego to je doista bila. to je jo gore, posred brade imala je duboki usjek, tako da joj je brada sliila na dvije dojke. Gledala nas je kao to visoki cedar gleda na korov koji raste u njegovom podnoju. Veinom je zurila kroz prozor vagona, a svako malo bi otvorila kopu na svojoj naranastocrvenoj torbici kako bi iz nje izvadila bombon, te bi nas pritom pogledala kao da joj nije jasno zbog ega mora trpjeti nau prisutnost. Od kolodvora u Osaki do aerodroma vozili smo se u malom autobusu koji nije bio mnogo vei od obinog automobila, a vozio je na ugljen i bio jako prljav. Napokon, nakon neto vie od jednog sata, iskrcao nas je kraj jednog srebrnastog zrakoplova s dva velika propelera na krilima. Nimalo me nije utjeio pogled na siuni kota na kojem je leao rep, a kad smo ule unutra, pod je bio tako jako nagnut da sam bila sigurna kako je neto na tom zrakoplovu polomljeno. Mukarci su se ve bili ukrcali; sjedili su na sjedalima u dnu zrakoplova i vodili poslovne razgovore. Osim predsjednika i Nobua, tu je bio i ministar, te jedan stariji ovjek, za kojeg sam kasnije saznala da je direktor podrunice Mitsubishi banke. Kraj njega je sjedio neki mukarac od kojih tridesetak godina, s identinom rascijepljenom bradom kakvu je imala Shizue i s isto tako debelim naoalama. Pokazalo se da je Shizue dugogodinja ljubavnica direktora banke i da je to njihov sin. Sjele smo u prednji dio zrakoplova i ostavile mukarce njihovim dosadnim razgovorima. Ubrzo sam ula kaljucanje motora i zrakoplov je zadrhtao... a kad sam po500

gledala kroz prozor, vidjela sam da se golemi propeler poeo okretati. U nekoliko sekundi njegova su se sabljasta krila, uz strano brujanje, poela strelovito okretati tako rei na nekoliko centimetara od moga lica. Bila sam uvjerena da e se otkinuti, uletjeti kroz stijenku zrakoplova i prerezati me na pola. Mameha me je posjela uz prozor jer je mislila da e me pogled kroz prozor umiriti kad se jednom dignemo u zrak, ali je sad, kad je vidjela propeler, odbila sa mnom zamijeniti mjesta. Buka motora jo se vie pojaala i zrakoplov se poskakujui pokrenuo vozei po aerodromu, skreui tu i tamo. Napokon je buka dosegla zastraujui vrhunac i pod zrakoplova se nagnuo prema natrag. Nakon jo nekoliko sekundi uli smo udarac i poeli se dizati u zrak. Tek kad je zemlja ve bila daleko ispod nas, netko nam je napokon rekao kako udaljenost do odredita iznosi sedam stotina kilometara i kako e let trajati blizu etiri sata. Kad sam to ula, oi su mi se zacaklile od suza i svi su mi se poeli smijati. Navukla sam na prozor zastore i pokuala se smiriti itajui nekakav asopis. Prolo je dosta vremena i Mameha je, u sjedalu do mene, ve spavala kad sam podigla glavu i ugledala Nobua kako stoji u prolazu. Sayuri, jesi li dobro? upitao me je, govorei tiho da ne probudi Mamehu. Mislim da me Nobu-san jo nikad nije tako neto pitao, rekla sam. Mora daje posebno dobro raspoloen. Budunost se jo nikad nije inila tako puna obeanja! Mameha se promekoljila i Nobu nije vie nita rekao, nego je produio dalje niz prolaz do zahoda. Prije nego to je otvorio vrata, osvrnuo se natrag prema onom dijelu zrakoplova gdje su sjedili mukarci. Na trenutak sam ga vidjela iz jednog kuta, iz kojeg sam ga rijetko kad vidjela i koji mu je davao izgled duboke koncentracije. Kad je bacio kratak pogled prema meni, pomislila sam kako je moda naslutio da mene moja budunost isto toliko ispunjava brigom, koliko njega njegova ispunjava nadom. Kad sam mislila o tome, uinilo mi se udno koliko
501

me Nobu malo razumije. Naravno, geja koja oekuje ra; zumijevanje od svog danne slii miu koji oekuje suosjeanje od zmije. Uostalom, kako bi me Nobu uope mogao razumjeti kad me poznaje jedino kao geju koja briljivo skriva svoju pravu linost? Predsjednik je bio jedini mukarac kojeg sam zabavljala kao geja Sayuri, a koji me je prije toga poznavao kao Chiyo - iako mi je bilo udno razmiljati o tome na taj nain, jer mi to nikad ranije nije palo na pamet. Sto bi Nobu uinio da me je on onog dana naao na obali Shirakawe? Sigurno bi jednostavno proao pokraj mene... i koliko bi mi ivot bio laki da se tako dogodilo. Ne bih provodila noi udei za predsjednikom. Ne bih povremeno navraala u parfimerije samo da osjetim miris talka u zraku i podsjetim se na miris njegove koe. Ne bih se muila pokuavajui u mati doarati sliku sebe i njega na nekom nepoznatom mjestu. Ako me moda sad kani upitati zato sam to inila, odgovorit u ti: zato zrela kaki jabuka ima tako sladak okus? Zato drvo koje gori ima takav miris? Ali eto, opet sam se upustila u te misli, poput djevojice koja pokuava rukama uhvatiti mia. Zato ne mogu prestati misliti o predsjedniku? Kad su se malo kasnije otvorila vrata zahoda i svjetlo se ugasilo, bila sam sigurna da mi se na licu jasno vidi patnja. Nisam mogla podnijeti da me Nobu takvu vidi, zato sam oslonila glavu na prozor i pravila se da spavam. Kad je proao, otvorila sam oi i otkrila da sam glavom razmaknula zastore, tako da sam sad gledala van, po prvi put otkako smo poletjeli s piste. Ispod nas se pruao pogled na beskraj modrog oceana, proaran mrljama zelene boje poput zada u ukrasima za kosu koje je Mameha ponekad nosila. Nikad nisam zamiljala ocean posut zelenim mrljama. Kad sam ga gledala sa strme obale u Yoroidu uvijek je imao boju kriljevca. Ovdje se pruao sve do crte nalik na napetu nit vune, gdje je poinjalo nebo. Pogled koji mi se pruao nije bio nimalo zastraujui, nego neopisivo divan. ak je i nejasni krug propelera bio na svoj nain lijep, a srebrno krilo zrakoplova doimalo se velian502

stveno, ukraeno onim simbolima to su ih nosili ameriki ratni zrakoplovi. Kako je bilo udno gledati ih ovako, sjeajui se vremena od prije samo pet godina. Vodili smo s njima nemilosrdan rat kao neprijatelji, a sada? Mi smo se odrekli svoje prolosti; to je bilo neto to sam ja vrlo dobro shvaala, jer sam i sama to uinila. Kad bih samo mogla nai naina da se odreknem svoje budunosti... A onda mi se u duhu pojavila zastraujua slika: vidjela sam sebe kako reem sudbinsku sponu koja me spajala s Nobuom i gledam ga kako pada u beskraj oceana ispod mene. Hou rei, to nije bila samo neka pomisao ili neka vrsta sanjarenja. Hou rei kako sam u tom trenutku odjednom tono shvatila kako to trebam izvesti. Naravno, nisam kanila Nobua stvarno baciti u ocean, ali sam jasno shvatila, tako jasno kao da mi se u mozgu otvorio nekakav prozor, to mogu uiniti da zauvijek raskinem svoju vezu s njim. Nisam eljela izgubiti njegovo prijateljstvo, ali u mojim naporima da doem do predsjednika, Nobu je bio prepreka koju ni na koji nain nisam uspijevala zaobii. Meutim, mogla sam ga dovesti do toga da izgori u plamenu vlastite srdbe - on mi je sam rekao kako to mogu postii one noi u Ichirikiju prije nekoliko tjedana, samo trenutak nakon to je porezao ruku. Ako sam takva ena koja bi se podala ministru, rekao je, onda eli da izaem iz sobe i nikad vie nee sa mnom razgovarati. Takav me je osjeaj obuzeo kad sam o tome mislila... kao nakon krize u bolesti, kad pone padati temperatura. Cijelo mi je tijelo bilo vlano od znoja. Bilo mi je drago to Mameha jo uvijek spava, jer bi se ona sigurno zaudila kad bi me vidjela kako dahem i prstima briem znoj sa ela. To ega sam se sjetila, hou li doista to moi izvesti? Ne mislim na sam in zavoenja ministra, vrlo dobro sam znala da to mogu obaviti. To e biti kao da idem lijeniku na injekciju. Okrenut u glavu i nakon nekog vremena sve e biti gotovo. Ali hou li moi tako neto napraviti Nobuu? Na kakav u mu se straan nain oduiti za svu njegovu ljubaznost. U usporedbi s veinom mukaraca ko503

je geje godinama moraju trpjeti, Nobu je vjerojatno vrlo poeljan danna. Ali hou li moi podnijeti ivot u kojem su zauvijek ugaene sve moje nade? Tjednima sam se pokuavala uvjeriti kako mogu tako ivjeti, no, da li bih to stvarno mogla? Pomislila sam kako moda sada shvaam kako je Hatsumomo postala tako nemilosrdno okrutna i kako je Bakica postala tako zla. Pa ak i Bua, koja je tek navrila trideset godina, ve godinama u sebi nosi gorinu razoaranja. Jedino to je mene dosad od tog sauvalo bila je nada, a hou li sada moi uiniti neto tako gnusno samo da bih odrala tu nadu? Ne govorim o zavoenju ministra, govorim o iznevjeravanju Nobuova povjerenja. Nastavila sam se boriti s tim mislima sve do kraja leta. Nikad ne bih mogla zamisliti da sam sposobna smiljati takvu spletku, ali s vremenom sam poela gledati na pojedine korake koje moram napraviti kao na poteze u igri aha: odvui u ministra u stranu u svratitu - ne, ne u svratitu, na nekom drugom mjestu - i prevarom nekako navesti Nobua da naleti na nas... ili bi moda bilo dovoljno da to uje od nekoga drugoga? Moe zamisliti kako sam bila iscrpljena pri kraju leta. Vjerojatno sam izgledala duboko zabrinuta dok smo izlazili iz zrakoplova, jer mi je Mameha stalno ponavljala kako je let proao i kako sam sad napokon sigurna. Stigli smo u svratiste otprilike jedan sat prije zalaska sunca. Ostali su se divili sobi u kojoj emo svi spavati, ali ja sam bila toliko uzrujana da sam se samo mogla pretvarati kako joj se divim. Soba je bila vrlo prostrana, kao najvea soba u ajani Ichiriki i vrlo lijepo namjetena u japanskom stilu, s tatami strunjaama i ulatenim drvetom. Jedan od duih zidova sobe bio je sav od stakla - to su bila vrata prema vrtu punom udesnih tropskih biljaka od kojih su neke imale lie zamalo veliko kao odrastao ovjek. Natkrivena staza vodila je kroz vrt do obale jedne rjeice. Kad smo smjestili prtljag, svi smo bili spremni za odlazak na kupanje. Od uprave svratita dobili smo sloive paravane koje smo namjestili u sredini sobe kao neku vr504

stu kabine. Presvukli smo se u pamuna kimona i otputili se natkrivenim stazama kroz raskono zelenilo do izvora termalne vode na drugom kraju svratita. Ulaz za mukarce bio je pregradom odvojen od ulaza za ene i postojali su odvojeni prostori za pranje poploani keramikim ploicama. Ali nakon to smo uronili u tamnu vodu termalnog izvora i odmaknuli se od ruba pregrade, ponovo smo bili svi zajedno, mukarci i ene. Direktor banke stalno se alio s Mamehom i sa mnom, govorei nam kako eli da mu jedna od nas donese odreeni oblutak ili granicu ili neto slino iz ume koja je dopirala do ruba izvora - smisao te ale, dakako, bio je u tome to nas je htio vidjeti gole. Njegov je sin itavo to vrijeme bio udubljen u razgovor s Buom i nije nam trebalo dugo da shvatimo zato. Buine su prilino velike grudi stalno izranjale na povrinu vode, dok je ona kao i uvijek veselo brbljala, potpuno nesvjesna toga to se dogaa. Moda ti se ini udno to smo se svi zajedno kupali, mukarci i ene, i to smo kasnije svi kanili spavati u istoj sobi. Ali, zapravo, geje se redovito tako ponaaju sa svojim najboljim muterijama - ili je barem to bio obiaj u moje vrijeme. Dakako, ni jedna geja koja dri do svog ugleda nee nikad dopustiti da se nae u slinoj situaciji sama s nekim mukarcem koji nije njezin danna. Ali kupati se ovako bezazleno u skupini, dok tamne vode izvora prikrivaju naa gola tijela... to je neto sasvim drugo. A to se tie zajednikog spavanja, u japanskom ak postoji poseban izraz za to - zakone, to jest riblje spavanje. Ako zamisli skue nabacane na gomilu u koari, pretpostavljam da e ti biti jasno znaenje tog izraza. Ovakvo kupanje u skupini bilo je bezazleno, kako rekoh. Ali to ne znai da se neka ruka ne bi ponekad prikrala tamo gdje ne smije i ta je misao bila vrlo prisutna u mojoj glavi dok sam se namakala u toploj vodi izvora. Da je Nobu bio ovjek koji voli zadirkivati, mogao je doplivati do mene i onda me, nakon to bismo neko vrijeme askali, odjednom zgrabiti za bok ili... pa, bilo gdje, istini za volju. Uobiajeni bi sljedei korak bio da ja vrisnem, na
505

to bi se Nobu nasmijao i sve bi se zavrilo na tome. Ali Nobu nije bio takav tip mukarca. Neko je vrijeme bio u vodi, razgovarajui s predsjednikom, a sad je sjedio na jednom kamenu samo s nogama u vodi i jednim malim runikom oko bokova, te nije obraao pozornost na nas ostale, nego je odsutno trljao batrljak svoje ruke i zamiljeno piljio u vodu. Sunce je sad ve bilo zalo i gotovo se bilo smrailo, ali je Nobu sjedio u svjetlu jednog papirnatog lampiona. Nikad ga dotad nisam vidjela tako izloenog. Oiljci, za koje sam mislila da su mu bili najgori na jednoj strani lica, bili su jednako tako strani na onom ramenu ispod kojeg mu je bila amputirana ruka - iako mu je drugo rame bilo prekrasno glatko, kao jaje. I kad sam pomislila da razmiljam o tome da ga iznevjerim... On e misliti kako sam to uinila samo zbog jednog razloga, nikad nee shvatiti pravu istinu. Nisam mogla podnijeti pomisao na to da bih ga mogla povrijediti ili unititi njegovo potovanje prema meni. Uope nisam bila sigurna hou li imati snage izvesti ono to sam naumila.

Sutradan poslije doruka, svi smo poli u etnju kroz tropsku umu do oblinje kamenite obale oceana gdje se rjeica to je tekla uz nae svratiste ulijevala u more preko slikovitog malog slapa. Dugo smo ondje stajali, divei se ljepoti krajolika, i kad smo se ve svi spremali otii, predsjednik se jedva uspio otrgnuti od tog arobnog prizora. Na povratku sam hodala pokraj Nobua koji je jo uvijek bio vedar i raspoloen kao rijetko kada. Kasnije smo obili otok u vojnom kamionu koji je u stranjem dijelu imao privrene klupe, te smo vidjeli banane i ananas na stablu i prekrasne ptice. S vrha planine ocean je izgledao kao zguvani pokriva tirkizne boje s tamnomodrim mrljama. Tog popodneva smo proetali pranim ulicama malog mjesta i ubrzo doli do jedne stare drvene zgrade s kosim krovom pokrivenim slamom koja nam je izgledala kao nekakvo skladite. Na kraju smo otili straga gdje se Nobu
506

popeo uz kamene stube i kad je otvorio vrata na uglu zgrade, svjetlo sunca palo je na prasnu pozornicu od dasaka. Oito je to neko bilo skladite, ali je zatim pretvoreno u mjesno kazalite. Kad sam prvi put ula unutra, nisam nita naroito mislila. Ali kad su se vrata zalupila, a mi ponovo izali na ulicu, opet me je uhvatio onaj osjeaj krize, jer mi se u glavi pojavila slika kako leim ondje na daanom podu s ministrom, a vrata se djelomino otvaraju i na nas pada mlaz sunevog svjetla. Ne bismo se imali gdje sakriti, Nobu bi nas morao vidjeti. Umnogome je upravo to bilo mjesto kakvo sam traila i samo se napola nadala da bih ga mogla nai. Ali nisam tada sve ovo mislila, zapravo, nisam uope nita mislila, vie sam se borila da nekako sredim misli. Imala sam osjeaj da mi misli cure kao ria iz poderane vree. Dok smo se uspinjali uzbrdo na povratku do svratita, morala sam malo zaostati kako bih iz rukava izvukla rupi. Svakako je bilo vrue tamo na cesti, jer nam je popodnevno sunce sjalo ravno u lice. Ja nisam bila jedina koja se znojila. Meutim, Nobu se vratio do mene i upitao me jesam li dobro. Kako mu nisam mogla odmah odgovoriti, nadala sam se da e zakljuiti kako se znojim zbog napornog uspona. itavo ovo vrijeme ne izgleda dobro, Sayuri. Moda si trebala ostati u Kvotu. Ali kad bih imala prilike vidjeti ovaj prekrasan otok? Siguran sam da nikad dosad nisi bila ovako daleko od kue. Odavde je do Kvota isto toliko koliko od Kvota do Hokaida. Ostali su ve nestali iza zavoja ispred nas. Preko Nobuova ramena mogla sam vidjeti strehe svratita kako proviruju iz gustog raslinja. Htjela sam mu neto odgovoriti, ali su mi duh ponovo zaokupile one misli koje su me rastuile ve u zrakoplovu, to jest kako me Nobu uope ne razumije. Kvoto nije moj dom, ne u onom smislu kako je to Nobu, ini se, mislio; to nije mjesto gdje sam odrasla i od kojeg se nikad nisam udaljavala. I u tom asu, dok sam piljila u njega na vrelom suncu, odluila sam da ui507

nim to ega sam se bojala. Iznevjerit u Nobua, premda i sad stoji tu i gleda me tako ljubaznim pogledom. Ugurala sam rupi u rukav drhtavom rukom i potom smo se bez rijei nastavili uspinjati prema svratitu. Kad sam ula u sobu, predsjednik i Mameha su ve sjedili za stolom pripremajui se odigrati partiju igre go protiv direktora banke, uz kojega su Shizue i njihov sin sjedili kao kibici. Staklena su vrata bila otvorena i ministar je oslonjen na lakat zurio u vrt, gulei prstima vanjski ovoj kratkog komada trske koji je donio sa sobom sa etnje. Oajniki sam se bojala da Nobu ne pone razgovarati sa mnom, jer onda ne bih mogla pobjei, ali on je otiao ravno do stola i poeo razgovarati s Mamehom. Jo nisam smislila kako u namamiti ministra da ode sa mnom do kazalita, a jo manje sam znala kako u izvesti da nas Nobu ondje zatekne. Moda bi Bua povela Nobua u etnju ako je zamolim? Nisam mislila da mogu Mamehu zamoliti za tako neto, ali Bua i ja smo zajedno provele dio djetinjstva i premda je ja ne bih nazvala sirovom kao to ju je nazvala Tetia, u njoj je doista postojala odreena crta prostote, stoga se nee toliko zgroziti nad onim to sam nakanila. Morat u je izriito uputiti da Nobua dovede u kazalite, jer malo je vjerojatno da bi mogli nabasati na nas tamo pukim sluajem. Neko sam vrijeme kleala zamiljeno gledajui suncem obasjani vrt i prieljkujui da mogu oputeno uivati u ljepoti tropskog popodneva. Stalno sam se pitala jesam li pri zdravoj pameti kad se ovako neto spremam uiniti, ali premda su me muile stanovite dvojbe, to nije bilo dovoljno da me sprijei u provoenju moga plana. No, oigledno se nita nee dogoditi dok ne uspijem odvui ministra ustranu, ali pritom nisam smjela na sebe privui niiju pozornost. Ministar je neto ranije zatraio od slukinje da mu donese uinu i sad je sjedio, s pladnjem meu nogama, ulijevajui u sebe pivo i ubacujui tapiima u usta komadie usoljene utrobe liganja. Moda se tebi gadi ak i pomisliti na takvo jelo, ali uvjeravam te da e usoljene utrobe liganja nai ne samo u barovima i restorani508

ma u Japanu, nego i ovdje u New Yorku. To je bila omiljena poslastica moga oca, ali meni se oduvijek pri pogledu na to dizao eludac. ak mi je bilo teko gledati ministra kako to jede. Gospodine ministre, tiho sam mu rekla, biste li eljeli da vam pokuam nai nekakvu ukusniju zakusku? Ne, odgovorio mi je, nisam gladan. Moram priznati da sam se na to upitala zato onda uope jede. Mameha i Nobu odetali su kroz stranja vrata zaokupljeni razgovorom, a ostali, ukljuujui Buu, stajali su okupljeni oko go ploe na stolu. Izgleda da je predsjednik upravo napravio nekakvu glupu pogrjeku i svi su se smijali. inilo mi se da mi se sad prua prilika. Ako jedete samo zato to vam je dosadno, gospodine ministre, rekla sam, zato vi i ja ne bismo malo razgledali svratiste? Ja sam to itavo vrijeme eljela, ali dosad nismo imali vremena. Nisam ekala da mi odgovori, nego sam ustala i izala iz sobe. Odahnula sam kad je on trenutak kasnije doao u hodnik da mi se pridrui. utke smo ili hodnikom dok nismo doli do ugla gdje sam vidjela kako niotkuda nitko ne dolazi prema nama. Oprostite, gospodine ministre, rekla sam, ali... kako bi bilo da se nas dvoje proetamo dolje do mjesta? Izgledao je silno zbunjen tim mojim prijedlogom. Ostalo nam je jo jedan sat ili neto vie do mraka, nastavila sam, a ja sam se sjetila neeg to bih voljela jo jednom pogledati. Nakon duge stanke, ministar ree: Moram prvo na zahod. Dobro, to je u redu, rekla sam mu. Vi obavite to to trebate i kad budete gotovi, priekajte me ovdje, na ovom mjestu, pa emo se zajedno proetati. Nemojte nikamo ii dok ne doem po vas. inilo se da se ministar slae s time. Nastavio je hodnikom prema zahodu, a ja sam krenula natrag prema sobi. Osjeala sam se kao u nekoj maglici - sad kad sam
509

stvarno poela izvravati svoj naum - i kad sam prislonila ruku na vrata da ih odgurnem ustranu, prsti su mi bili tako utrnuli da sam jedva osjetila kako neto dodirujem. Bua vie nije bila kod stola. Traila je neto u svom kovegu. U prvi mah, kad sam pokuala govoriti, iz grla mi nije izaao nikakav zvuk. Morala sam se nakaljati i ponovo pokuati. Oprosti, Buo, rekla sam. Ima trenutak vremena... Nije izgledala kao da joj je drago to je prekidam, ali pustila je koveg onako u neredu i dola za mnom u hodnik. Povela sam je malo dalje od sobe, zatim sam se okrenula prema njoj i rekla: Buo, moram te zamoliti za jednu uslugu. Priekala sam malo, oekujui da ona kae kako e biti sretna da mi pomogne, ali ona je samo stajala i gledala me. Nadam se da se nee ljutiti to te to pitam... Pitaj, rekla je. Ministar i ja kanimo poi u etnju. Odvest u ga u ono staro kazalite i... Zato? Kako bismo mogli biti sami. Ti i ministar? upitala je Bua s nevjericom. Objasnit u ti jednom drugom zgodom, ali evo to elim od tebe. Hou da tamo dovede Nobua i... Buo, ovo e ti se initi jako udno. Hou da nas otkrijete. Kako to misli, da vas 'otkrijemo'? Hou da pronae naina kako e tamo odvesti Nobua i otvoriti ona stranja vrata koja smo danas vidjeli, tako da...da nas on vidi. Dok sam joj to govorila, Bua je kroz zelenilo spazila ministra kako eka na drugoj natkrivenoj stazi. Okrenula je glavu prema meni i pogledala me. Sto si to naumila, Savuri? Nemam ti sad kad objanjavati. Ali uasno je vano, Buo. Uistinu, itava je moja budunost u tvojim rukama.
510

Samo, molim te, pazi da ne doe nitko drugi, samo ti i Nobu - nikako predsjednik, tako ti svega, ni bilo tko drugi. Oduit u ti se na koji god nain bude htjela. Jedan dugi trenutak, zamiljeno me je gledala. Znai, opet je dolo vrijeme da ti Bua ini usluge, ha? rekla je. Nisam bila sigurna to je time htjela rei, ali ona se nije potrudila objasniti mi samo se okrenula i otila.

Nisam bila sigurna je li Bua pristala da mi pomogne ili nije. Ali u tom sam trenutku jedino mogla otii lijeniku na injekciju, da se tako izrazim, nadajui se da e se ona ipak pojaviti s Nobuom. Pridruila sam se ministru i zajedno smo se uputili prema gradiu. Kad smo zaobili zavoj i ostavili svratiste iza nas, sjetila sam se onog dana kad su me porezali po nozi i Mameha me odvela doktoru Raku. Tog sam popodneva osjeala kako mi prijeti nekakva opasnost koju nisam mogla do kraja razumjeti, a isto sam se tako osjeala i sada. Lice mi se tako arilo u popodnevnom suncu kao da sam sjedila uz eravnik hibachi a kad sam pogledala ministra, vidjela sam kako mu se znoj cijedi sa sljepooica i obraza do vrata. Ako sve bude ilo po planu, uskoro e pritiskati taj vrat o mene... na tu pomisao izvukla sam iz obija lepezu i poela hitro mahati sve dok mi se ruka nije umorila, pokuavajui rashladiti kako sebe, tako i njega. itavo vrijeme neumorno sam brbljala, nastojei odrati razgovor, sve dok se nekoliko minuta kasnije nismo zaustavili pred starim kazalitem s krovom od slame. Ministar je izgledao kao da mu nita nije jasno. Proistio je grlo i pogledao u nebo. Hoete li na trenutak doi sa mnom unutra, gospodine ministre? rekla sam. inilo se da ne zna kako bi to protumaio, ali kad sam krenula stazom oko zgrade, posluno je poao za mnom. Popela sam se uz kamene stube i otvorila mu vrata. Samo je trenutak oklijevao i zatim je uao unutra. Da
511

je ministar posjeivao Gion itav svoj ivot, sigurno bi dosad shvatio to mi je na umu - jer geja koja domami nekog mukarca na nekakvo samotno mjesto nedvojbeno stavlja na kocku svoj ugled, a jedna ugledna geja, geja prvog razreda, nikad to nee uiniti bez valjanog razloga. Meutim, ministar je samo stajao tamo iza vrata, u trokutu sunca, kao ovjek koji eka autobus. Meni su se ruke toliko tresle dok sam sklapala lepezu i vraala je ponovo u obi da uope nisam bila sigurna hou li biti u stanju provesti do kraja to to sam zapoela. Bila mi je potrebna sva snaga koju sam imala za jednostavni pokret zatvaranja vrata, a kad sam ih zatvorila, nali smo se u polumraku jer je jedina svjetlost dopirala kroz pukotine ispod krova. Ministar je jo uvijek nepokretno stajao, zagledan u hrpu slamnatih prostirki u jednom kutu pozornice. Gospodine ministre..., rekla sam. Glas mi je tako odjeknuo u praznoj maloj dvorani da sam odmah poela govoriti tie. Koliko sam razumjela, vi ste razgovarali o meni s vlasnicom Ichirikija. Je li to tono? On je duboko udahnuo zrak, ali na kraju nita nije rekao. Gospodine ministre, ako mi doputate, rekla sam, htjela bih vam ispriati priu o jednoj geji koja se zove Kazuvo. Ona vie nije u Gionu, ali ja sam je neko dobro poznavala. Jedan vrlo vaan ovjek - poput vas, gospodine ministre - upoznao je jedne veeri Kazuvo i toliko je uivao u njezinom drutvu da je nakon toga svake veeri dolazio u Gion kako bi je vidio. Nakon nekoliko mjeseci, zatraio je da postane njezin danna, ali mu je vlasnica ajane, uz isprike, odgovorila kako to nije mogue. Taj je ovjek bio duboko razoaran, ali ga je onda Kazuvo jednog popodneva odvela na jedno skrovito mjesto gdje su mogli biti sami. Takvo mjesto kao to je, recimo, ovo prazno kazalite. I objasnila mu kako... iako ne moe biti njezin danna... im sam izgovorila ove posljednje rijei, ministrovo se lice izmijenilo kao dolina kad se raziu oblaci i ukae se
512

sunce. Nezgrapno je koraknuo prema meni. Meni je odjednom poelo bubnjati u uima. Nisam se mogla zaustaviti, okrenula sam glavu i zatvorila oi. Kad sam ih ponovo otvorila, ministar mi je priao tako blizu da smo se zamalo dodirivali, a onda sam osjetila njegovo znojno, gojazno lice kako mi se prislanja uz obraz. Polako je pribliavao svoje tijelo mojemu, sve dok nismo bili stisnuti jedno uz drugo. Uzeo me je za ruke, vjerojatno da me povue dolje na daske, ali sam ga zaustavila. Pozornica je previe pranjava, rekla sam. Morate donijeti jednu prostirku s one hrpe. Idemo tamo, rekao je ministar. Ako legnemo na prostirke tamo u kutu, Nobu nas nee moi vidjeti u svjetlosti sunca koja e pasti na pozornicu kad se otvore vrata. Ne, ne smijemo tamo, rekla sam. Molim vas, donesite prostirku ovamo. Ministar je uinio to sam traila i potom stao objeenih ruku uz tijelo, gledajui me. Sve do tog trenutka nekako sam napola oekivala da e nas neto sprijeiti, ali sad sam vidjela da se to nee dogoditi. Vrijeme kao da se usporilo. Kad sam iskoraila iz svojih lakiranih zori natikaa i stala na prostirku, inilo mi se kao da to nisu moje noge, nego neke druge osobe. Gotovo u istom trenutku ministar je zbacio s nogu svoje cipele i pritisnuo se o mene, navlaei s obje ruke vor obija na mojim leima. Nije mi jasno to je mislio, jer mi sigurno nije padalo na pamet da svuem kimono. Zaustavila sam ga. Kad sam se tog jutra oblaila, jo uvijek sam se kolebala, ali kako bih za svaki sluaj bila pripravna, namjerno sam obukla jednu sivu pothaljinu koju nisam voljela - mislei kako e do veeri moda biti umrljana - i jedan sivoljubiasti i modri kimono od tanke svile, kao i neosjetljivi, srebrnasti obi. to se pak tie donjeg rublja, skratila sam koshimaki - ovoj oko bokova - tako to sam ga nekoliko puta podvila u struku, kako se ministar, ukoliko ga ipak odluim zavesti, ne bi previe muio da nae put do cilja. Kad sam mu odmaknula ruke, zau513

eno me je pogledao. Valjda je mislio da ga zaustavljam i vidljivo je odahnuo kad sam se spustila na prostirku. To nije bio tatami, nego obina prostirka od pletene slame, tako da sam osjeala tvrdi pod ispod nje. Jednom sam rukom maknula ustranu kimono i pothaljinu, tako da su mi noge bile otkrivene do koljena. Ministar je jo uvijek bio potpuno odjeven, ali je odmah legao na mene, pritisnuvi mi vor obija tako bolno u lea, da sam morala podignuti malo jedan bok kako bi mi bilo udobnije leati. Glava mi je takoer bila okrenuta u stranu, jer mi je kosa bila oeljana u frizuru poznatu kao tsubushi shimada, s golemom punom na zatiljku koju bih pokvarila ako bih legla na nju. U svakom sluaju, sve je skupa bilo prilino neudobno, ali neudobnost poloaja nije bila nita u usporedbi s nelagodom i strepnjom to sam osjeala. Odjednom sam se poela pitati gdje mi je bila pamet kad sam se odluila dovesti u ovakvu situaciju. Ministar se pridigao na jednu ruku i poeo je drugom rukom petljati ispod obruba mog kimona, grebui me pritom noktima po bedrima. Ne razmiljajui to inim, stavila sam mu ruke na ramena u namjeri da ga odgurnem sa sebe... ali sam onda zamislila Nobua kao mog dannu i ivot bez nade koji bi me ekao, te sam odmah povukla ruke i spustila ih ponovo kraj sebe na prostirku. Ministrovi su se prsti koprcali uz moja bedra sve dalje i dalje; pokuala sam ih ne osjeati, ali to je bilo nemogue. Kako bih nekako odvratila pozornost od tih prstiju, usredotoila sam se na vrata. Moda e se sada otvoriti, dok jo ministar ne uspije nita napraviti, ali upravo kad sam to pomislila, ula sam zveket kope njegova remena i zvuk povlaenja patenta na hlaama i trenutak kasnije, ve se gurao u mene. Osjetila sam se nekako kao da sam ponovo petnaestogodinja djevojica, jer me je ono to sam osjeala podsjetilo na doktora Raka. ak sam ula samu sebe kako jecam. Ministar se drao na laktovima, a lice mu je bilo iznad mojega. Mogla sam ga vidjeti samo kutkom jednog oka. Ovako izbliza, s onom svojom donjom eljusti isturenom prema meni, izgledao mi je vie kao nekakva ivotinja, nego kao ljudsko bie. A to ak i nije bilo ono najgore. Naime, zbog te istu514

rene eljusti ministrova je donja usnica postala neka vrsta zdjelice u koju mu se slijevala slina. Ne znam je li to bilo zbog onih utroba liganja koje je pojeo, ali slina mu je bila nekako gusta i siva, tako da me je podsjetila na sluz to ostane na dasci nakon ienja ribe. Kad sam se tog jutra oblaila, zataknula sam straga u obi nekoliko listova riinog papira od one vrste koja dobro upija tekuinu. Oekivala sam da u ih trebati tek nakon to sve bude gotovo, jer e se ministar htjeti obrisati - to jest ako uope odluim izvesti svoj naum. Sad se inilo da e mi taj papir trebati mnogo ranije, kako bih obrisala lice od njegove sline. Meutim, njegova mi je teina previe pritiskala bokove da bih mogla zavui ruke u stranji dio obija. Zadahtala sam nekoliko puta od napora dok sam pokuavala doprijeti do papira i bojim se da je ministar to shvatio kao izraz ushita - u svakom sluaju, naglo je pojaao tempo i sad se nakupljena slina u njegovoj donjoj usni poela bibati u takvim silovitim valovima da gotovo nisam mogla vjerovati kako je jo uvijek u usnici i nije se potokom izlila na mene. Meutim, mogla sam jedino stisnuti oi i ekati. Osjeala sam muninu kao da leim u malom amcu na uzburkanom moru dok mi glava neprekidno udara o dno amca. A onda, odjednom, ministar zajei i ukoi se, a u istom se trenutku slina izlije na moje lice. Ponovo sam pokuala doprijeti do papira, ali je ministar sad mlitavo leao na meni, dahui kao da je upravo zavrio trku. Ba kad sam ga mislila odgurnuti sa sebe zaula sam izvana zvuk struganja nogu. U sebi sam tako glasno vriskala od gaenja da je to gotovo uguilo sve ostale zvukove oko mene. Ali sad, kad sam se ponovo sjetila Nobua, srce mi je iznova poelo silovito lupati. Jo jednom sam ula zvuk struganja nogu, zatim neije korake na kamenim stepenicama. Ministar, ini se, nije imao pojma to e mu se dogoditi. Podigao je glavu i okrenuo je prema vratima gotovo nezainteresirano kao da je oekivao da e tamo ugledati pticu. A onda su se vrata uz kripu otvorila i preplavilo nas je svjetlo sunca. Morala sam ki515

ljiti, ali sam uspjela nazrijeti dvije osobe na vratima. Jedna je bila Bua; dola je u kazalite ba kao to sam se nadala da e uiniti. Ali mukarac koji je stajao uz nju i piljio dolje prema pozornici uope nije bio Nobu. Nisam imala pojma zato je to napravila, ali Bua je, umjesto Nobua, dovela predsjednika.

Trideset etvrto poglavlje i

Jedva se mogu iega sjetiti od onog to se zbivalo nakon to su se otvorila vrata - mislim da je sva krv istekla iz mene, tako sam se sledila i obamrla. Znam da se ministar maknuo s mene ili sam ga, moda, ja odgurnula. Sjeam se, meutim, da sam plakala i pitala ga je li i on vidio isto to i ja, je li to zbilja na vratima bio predsjednik. Nisam uspjela vidjeti izraz na predsjednikovu licu, jer mu je sunce bilo iza lea, a ipak, kad su se vrata ponovo zatvorila, nisam se mogla otresti dojma da sam na njegovu licu vidjela neto od oka koji sam sama osjetila. Nisam znala je li mu se doista na licu odraavao ok - i zapravo sam sumnjala u to. Ali kad osjeamo bol, ini nam se da vidimo patnju ak i u rascvjetalim stablima. Upravo sam tako i ja, kad sam vidjela predsjednika tamo na vratima ... pa, u tom bih trenutku vidjela odraz svoje patnje u svemu to bih pogledala. Uzme li u obzir da sam namamila ministra u to prazno kazalite upravo zato da sebe dovedem u opasnost -da bi se otrica maa mogla spustiti na panj, ako tako mogu rei - sigurno e shvatiti ako ti kaem da sam usred osjeaja zabrinutosti, straha i gaenja koji su me gotovo paralizirali, osjeala i odreeni ushit. Trenutak prije nego to su se otvorila vrata, gotovo sam mogla osjetiti

kako se moj ivot otvara preda mnom poput nabujale rijeke, jer nikad dotad nisam poduzela neki tako drastian korak da bih izmijenila tijek vlastite budunosti. Bila sam poput djeteta koje na vrcima prstiju hoda rubom strme
516 517

hridine to se nadvija nad morem. A ipak nekako nisam zamiljala da bi mogao naii golemi val, sruiti se na mene i odnijeti sve u nepovrat. Kad su se moji kaotini osjeaji malo staloili, polako sam poela dolaziti k svijesti. Mameha je kleala uza me. Zaudila sam se kad sam vidjela kako nisam vie u starom kazalitu, nego leim na tatami strunjai na podu neke male mrane sobe u svratitu. Nisam se mogla sjetiti da sam otila iz kazalita, ali oevidno sam nekako dola do svratita. Mameha mi je kasnije rekla da sam otila vlasniku i zamolila ga za neku tihu sobu u kojoj bih se mogla odmoriti; on je vidio da mi nije dobro i nakon to me je odveo u sobu, otiao je po Mamehu. Sreom, Mameha je bila voljna povjerovati kako sam uistinu bolesna i ostavila me tamo. Kasnije, kad sam jo uvijek omamljena i u uasnom strahu, krenula prema naoj sobi, vidjela sam ispred sebe Buu koja je upravo dolazila s jedne od natkrivenih staza. Zaustavila se kad me ugledala, ali umjesto da pouri do mene i da mi se ispria, kako sam ja napola oekivala, zapiljila se u mene kao zmija u mia. Buo, rekla sam, molila sam te da dovede Nobua, a ne predsjednika. Ne razumijem... Da, Sayuri, tebi je sigurno teko razumjeti kad ti u ivotu neto ne ispadne savreno! Savreno? Nita se gore nije moglo dogoditi... jesi li me moda pogrjeno razumjela? Ti stvarno misli da sam glupa! odgovorila mije. Bila sam zbunjena i utei sam stajala pred njom jedan dugi trenutak. Mislila sam da si moja prijateljica, napokon sam rekla. I ja sam neko mislila da si ti moja prijateljica. Ali to je bilo davno. Govori kao da sam ti nanijela nekakvo zlo, Buo, ali... O ne, ti nikad ne bi tako neto napravila, zar ne? Savrena gospoica Nitta Savuri! Pretpostavljam da se ne
518

rauna to to si zauzela moje mjesto kao ki okiye! Sjea se toga, Savuri? Nakon to sam se ja izloila opasnosti da ti pomognem s onim doktorom - kako li mu je ve bilo ime. Nakon to sam riskirala da se Hatsumomo razbjesni na mene zato to sam ti pomogla! A ti si onda preokrenula situaciju i ukrala mi ono to je bilo moje. Sve sam se ove mjesece pitala zbog ega si me uvela na te zabave s ministrom. Pa, ao mi je to ti ovog puta nije uspjelo da me iskoristi... Ali, Buo, prekinula sam je, zar nisi mogla jednostavno odbiti? Zato si morala dovesti predsjednika? Bua se ukoeno uspravila. Znam ja jako dobro to ti osjea prema njemu, rekla je. Kad god nitko ne gleda, oi su ti prilijepljene za njega kao buhe za psa. Bila je tako ljuta da se ugrizla za usnicu, vidjela sam joj mrlju od rua na zubu. Ona me je htjela povrijediti, shvatila sam, i to na najgori nain kojeg se mogla sjetiti. Ti si meni neto oduzela, Savuri, prije mnogo godina. Sad si osjetila kako je to, rekla je. Nosnice su joj bile rairene, a lice usplamtjelo od srdbe poput gorue grane. Doimala se kao da je duh Hatsumomo sve ove godine uao zatvoren u njoj i sad se napokon oslobodio.

Niega se ne sjeam od ostatka te veeri, osim nekih nejasnih slika i koliko sam strepila od svakog trenutka koji je preda mnom. Dok su ostali pili i smijali se, ja sam se mogla samo pretvarati kao da se smijem. Vjerojatno sam itavu veer bila crvena u licu, jer mi je Mameha s vremena na vrijeme prislanjala ruku na vrat da vidi imam li temperaturu. Sjela sam to sam dalje mogla od predsjednika, tako da nam se pogledi nikako nisu mogli sresti i uspjela sam provesti itavu veer a da se ne naem s njim licem u lice. Ali kasnije, kad su se svi ve spremali na spavanje, izala sam u hodnik upravo kad se on vraao u sobu. Trebala sam mu se maknuti s puta, ali tako me je bilo sram da sam mu se kratko naklonila i projurila pokraj njega, i ne pokuavajui prikriti koliko sam nesretna.

519

Bila je to muna veer i samo mi je jo neto od nje ostalo u sjeanju. U jednom trenutku, kad su svi ve spavali, odlunjala sam iz svratita, jo uvijek kao u nekoj omaglici, i odjednom sam se nala na hridinama uz obalu oceana. Zurila sam u mrak ispred sebe i sluala buku valova to su se razbijali o stijene ispod mene. Grmljavina oceana sliila mi je na gorku tualjku. inilo mi se da ispod svega vidim okrutnost koju dotad nisam primjeivala - kao da su stabla i vjetar, pa ak i stijene na kojima sam stajala, kao da je sve oko mene bilo u savezu s mojom neprijateljicom iz djevojakih dana, Hatsumomo. inilo mi se da mi se vjetar ruga svojim zavijanjem, da stabla podrugljivo njiu svoje grane prema meni. Je li doista mogue da se rijeka mog ivota zauvijek razdvojila? Izvukla sam predsjednikov rupi iz rukava, jer sam ga te veeri uzela sa sobom u krevet da se po posljednji put njime utjeim. Obrisala sam suze s lica i podigla ga da vijori na vjetru. Ve sam se spremila pustiti ga da odleti u mrak kad sam se sjetila malih mrtvakih ploica koje mi je gospodin Tanaka poslao prije toliko godina. Uvijek moramo sauvati neto to e nas podsjeati na one koji su nas napustili. Mrtvake ploice u okiyi bile su sve to je ostalo od mog djetinjstva. Predsjednikov e rupi biti jedino to e ostati od ostatka mog ivota.

Po povratku u Kvoto prvih nekoliko dana nosila me struja uobiajenih poslova i dunosti. Nisam imala izbora, morala sam se minkati i odlaziti u ajane na zabave za koje su me angairali kao da se ba nita nije promijenilo. Stalno sam samu sebe podsjeala na ono to mi je Mameha jednom rekla - kako za razoaranje nema boljeg lijeka od rada - ali nisam primijetila daje meni bilo kako pomogao. Svaki put kad bih otila u Ichiriki, sjetila bih se kako e me Nobu uskoro tamo pozvati kako bi mi rekao da je napokon sve dogovoreno. S obzirom na to koliko je bio zaposlen proteklih nekoliko mjeseci, oekivala sam da se neko vrijeme nee javljati - moda tek za tjedan ili dva.
520

Meutim, u srijedu ujutro, tri dana nakon to smo se vratili iz Amamija, dobila sam poruku da je kompanija Iwamura nazvala ajanu Ichiriki i da me oekuju te veeri. Kasno popodne odjenula sam uti kimono od tanke svile sa zelenom pothaljinom i obijem duboko modre boje, protkanim zlatnim nitima. Tetia me uvjeravala kako divno izgledam, ali kad sam se pogledala u zrcalu, vidjela sam pred sobom poraenu enu. Dakako, bilo je trenutaka u prolosti kad sam se prije nego to bih krenula iz okiye, osjeala nezadovoljna svojim izgledom, ali sam esto uspijevala pronai na sebi barem neto to bi mi te veeri davalo osjeaj sigurnosti. Na primjer, u odreenoj naranastoutoj pothaljini uvijek bi mi oi bile vie plave, nego sive, bez obzira koliko sam bila umorna. Ali te su mi veeri obrazi bili izrazito upali - iako sam stavila na njih zapadnjako rumenilo i puder ba kao to sam to obino inila - i ak mi se inilo da mi se frizura nekako naherila. Nisam se mogla sjetiti nieg drugog ime bih malo popravila svoj izgled, nego da zamolim gospodina Bekkua neka mi iznova svee obi i neka ga podigne za irinu prsta kako bih uspravnijim dranjem barem malo umanjila dojam potitenosti. Prvi mi je posao te veeri bio banket to ga je jedan ameriki pukovnik prireivao u ast novog guvernera za podruje Kvota. Banket se odravao na bivem posjedu obitelji Sumitomo, gdje je sad bio smjeten glavni stoer 7. divizije amerike vojske. Zaprepastila sam se kad sam vidjela koliko je lijepog kamenja u vrtu bilo premazano bijelom bojom i kako su tu i tamo na stabla prikucane ploe s natpisima na engleskom - koje ja, naravno, nisam znala proitati. Kad je banket zavrio, otila sam u Ichiriki i jedna me slukinja odvela na kat, u onu istu neobinu malu sobu gdje sam se nala s Nobuom one noi kad je Gion zatvoren. To je bilo mjesto gdje sam saznala za utoite koje mi je naao kako bi me sauvao od ratnih opasnosti, prema tome, inilo se posve prikladnim da tu proslavimo injenicu da e on postati moj danna - premda e za mene to biti sve prije nego slavlje. Kleknula sam za

521

jedan kraj stola tako da e Nobu sjediti okrenut licem nii. Pazila sam da sjednem tako da on moe natoiti ake onom svojom jednom rukom, a da mu pritom ne smeta stol, jer e mi sigurno htjeti natoiti pie nakon to mi priopi kako je sve dogovoreno. Za Nobua e to biti divna veer. Uinit u sve to mogu da mu je ne pokvarim. Uz priguena svjetla i crvenkasti odsjaj zidova boje aja, soba se zapravo doimala sasvim ugodno. Zaboravila sam vrlo karakteristian miris te sobe - kombinaciju praine i ulja za latenje drveta - ali kad sam ga sad ponovo osjetila, to mi je u sjeanje vratilo neke podrobnosti one veeri s Nobuom od prije nekoliko godina, kojih se inae nikad ne bih sjetila. Imao je rupe na obje arape, sjetila sam se, a kroz jednu mu je izvirivao uski palac s uredno obrezanim noktom. Zar je otada doista prolo samo pet i pol godina? inilo mi se kao da je u meuvremenu dola i prola itava jedna generacija: toliki ljudi koje sam neko poznavala nisu vie bili meu ivima. Je li to ivot kojemu sam se vratila? Kako je tono ono to je Mameha jednom rekla: mi ne postajemo gejama zato da bi nam ivot bio sretan, postajemo gejama zato to nemamo drugog izbora. Da je moja majka poivjela, ja sam sad i sama mogla biti ena i majka u nekom ribarskom selu i Kvoto bi za mene bio daleko mjesto kamo se odvozi ulovljena riba - i zar bih zbog toga stvarno neto izgubila? Nobu mi je jednom rekao: Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri. Ne volim da preda mnom dre stvari koje ne mogu imati. Moda sam ja ista kao on: itavog svog ivota u Gionu zamiljala sam pred sobom predsjednika, a sad ga ne mogu imati. Nakon kakvih deset ili petnaest minuta ekanja, poela sam se pitati hoe li Nobu uope doi. Znala sam da to ne bih smjela raditi, ali poloila sam glavu na stol da se malo odmorim, jer sam zadnjih noi vrlo loe spavala. Nisam zaspala, ali sam neko vrijeme lebdjela izmeu sna i jave, utonula u neki neodreeni osjeaj tuge i jada. A onda sam, ini se, usnula i sanjala jedan vrlo udan san. Mislila sam da ujem tihe, udaljene udarce o bubanj, po522

tom itanje vode iz slavine, a onda sam na ramenu osjetila predsjednikovu ruku. Znala sam da je to predsjednikova ruka, jer kad sam podigla glavu sa stola da pogledam tko me to dira, on je bio tamo. Udarci o bubanj bili su njegovi koraci, itanje je bilo zvuk vrata odgurnutih ustranu. I sad je stajao nada mnom, a iza njega je ekala jedna slukinja. Naklonila sam se i ispriala mu se to sam zaspala. Toliko sam bila smetena da na trenutak nisam znala jesam li stvarno budna ili sanjam, ali to nije bio san. Predsjednik je upravo sjedao na jastuk koji sam bila pripremila za Nobua, a Nobua nigdje nije bilo. Dok je slukinja stavljala na stol bocu sakea i alice, javila mi se jedna strana misao. Je li mi predsjednik doao rei da je Nobu stradao u nekakvoj nesrei ili da mu se dogodilo neto strano? Inae, zato Nobu ne bi doao? Htjela sam to pitati predsjednika, ali je upravo tada vlasnica ajane provirila u sobu. Zaboga, predsjednie, rekla je, nismo vas tjednima vidjeli! Vlasnica je uvijek bila ljubazna prema gostima, ali sam po napetosti u njezinu glasu vidjela da joj je neto drugo na umu. Vjerojatno se udila gdje je Nobu, kao i ja. Dok sam ja toila predsjedniku ake, vlasnica je dola i klekla kraj stola. Zaustavila mu je ruku prije nego to je otpio iz alice i nagnula se da omirie ake. Zbilja, predsjednie, nikad mi nee biti jasno zato vie volite ovaj ake od ostalih vrsta, rekla je. Danas popodne otvorili smo neke posude i moram rei, ve godinama nismo imali tako dobar ake. Sigurna sam da e ga Nobu-san s uitkom okuati kad doe. Siguran sam da bi uivao u njemu, ree predsjednik. Nobu zna cijeniti dobre stvari. Ali on veeras nee doi. Uplaila sam se kad sam to ula, ali sam zadrala pogled na stolu. Vidjela sam da se i vlasnica iznenadila, po tome kako je brzo promijenila temu. No, dobro, rekla je, uostalom, ne ini li vam se da Savuri veeras arobno izgleda?

523

Dakle, gospodarice, a kada to Savuri nije arobno izgledala? odvrati predsjednik. Kad smo ve kod toga... dopustite mi da vam pokaem neto to sam donio. Predsjednik stavi na stol nekakav mali zamotak umotan u modru svilu; nisam primijetila da ga je drao u ruci kad je uao u sobu. Razvezao je svilu i izvadio jedan kratki, debeli svitak pergamenta, te ga poeo razmotavati. Pergament je bio raspucan od starosti, a na njemu su ivim bojama bili naslikani - u minijaturi - prizori s carskog dvora. Ako si kada vidio neki takav svitak, onda zna da ga moe razmotati preko cijele sobe i razgledati itav kompleks dvora, od vanjskih ulaznih vrata na jednom kraju, do carske palae na drugom kraju. Predsjednik je sjedio drei svitak pred sobom i premotavao ga je s jednog graninog tapa na drugi - prelazei preko prizora pijanki i plemia u igri s loptom, u podvrnutim kimonima, privrenim meu nogama - dok nije doao do neke mlade ene u prekrasnom kimonu s dvanaest slojeva koja je kleala ispred carevih odaja. Onda, to kaete na ovo! rekao je. To je doista prekrasan svitak, rekla je vlasnica ajane. Gdje gaje predsjednik samo naao? Oh, to sam davno kupio. Ali pogledajte ovu enu. Zbog nje sam ga kupio. Nita ne primjeujete na njoj? Vlasnica se zapiljila u sliku, a predsjednik je potom okrenuo svitak prema meni. Slika mlade ene, iako nije bila vea od malo veeg novia, bila je tako precizno naslikana da se razaznavao svaki detalj. Isprva to nisam primijetila, ali njezine su oi bile svijetle... a kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam da su sivoplave. To me je odmah podsjetilo na slike koje je Uchida naslikao kad sam mu ja pozirala. Pocrvenjela sam i promrmljala neto o tome kako je to doista lijepi svitak. Vlasnica mu se takoer jo malo divila, a onda je rekla: Dakle, ostavit u vas same. Poslat u vam malo rashlaenog, svjeeg sakea o kojem sam vam govorila. Osim ako ne mislite da bih ga trebala sauvati za Nobu-sana kad sljedei put navrati?
524

Nemojte se truditi, odgovorio je predsjednik. Nama je dobar i ovaj ovdje. Nobu-san je... dobro, nadam se? O, da, rekao je predsjednik. Sasvim dobro. j Laknulo mi je kad sam to ula, ali me je istodobno obuzeo straan sram. Ako predsjednik nije doao kako bi mi donio vijesti o Nobuu, onda je doao zbog nekog drugog razloga - vjerojatno da me ukori zbog onog to sam napravila. Ovih proteklih nekoliko dana nakon povratka u Kvoto, trudila sam se da ne mislim na to to je on tamo morao vidjeti: ministra sa sputenim hlaama, mene s golim nogama koje mi izviruju iz neurednog kimona... Kad je vlasnica ajane izlazila iz sobe, zvuk koji se uo kad je za sobom zatvorila vrata uinio mi se kao zvuk maa koji izlazi iz korica. Molim, predsjednie, smijem li rei, poela sam, trudei se koliko sam mogla da mi glas ne zadrhti, kako je moje ponaanje na Amamiju... Znam na to misli, Savuri. Ali nisam doao ovamo da od tebe traim ispriku. uti malo i sluaj. Hou ti ispriati neto to se dogodilo prije dosta godina. Predsjednie, tako sam zbunjena, uspjela sam izgovoriti. Molim vas, oprostite, ali... Nemoj nita govoriti, samo sluaj. Ubrzo e shvatiti zato ti to priam. Sjea li se jednog restorana koji se zvao Tsumivo? Zatvoren je negdje potkraj Velike krize, ali... no, da, nije vano, ti si tada bila jo vrlo mlada. Bilo kako bilo, jednog dana prije dosta godina - prije osamnaest godina, da budem precizan - otiao sam tamo na ruak s nekoliko svojih suradnika. S nama je bila i jedna geja po imenu Izuko, iz etvrti Pontocho. Odmah sam prepoznala ime Izuko. Ona je u to vrijeme bila vrlo omiljena, nastavio je predsjednik. Sluajno smo ranije zavrili s rukom i ja sam predloio da se putem do kazalita proetamo uz o-balu Shirakawe. Dok je on to govorio, ja sam izvukla predsjednikov rupi iz obija i sad sam ga, bez rijei, rasprostrta po stolu
525

i zagladila, tako da se jasno vidio njegov monogram. Tijekom godina u jednom se kutu pojavila mrlja i tkanina je malo poutjela, ali ga je predsjednik, ini se, odmah prepoznao. Zautio je i uzeo rupi sa stola. Odakle ti to? Predsjednie, rekla sam, svih sam se ovih godina stalno pitala znate li da sam ja ona djevojica s kojom ste razgovarali. Vi ste mi dali taj rupi tog popodneva kad ste ili u kazalite gledati dramu Shibaraku. Dali ste mi i jedan novi... Hoe rei... da si jo dok si bila pripravnica znala kako sam ja taj ovjek koji je s tobom razgovarao? Prepoznala sam predsjednika im sam ga vidjela na onom natjecanju sumo hrvaa. Zapravo, zapanjena sam da je predsjednik mene zapamtio. Pa, moda bi se morala katkad pogledati u zrcalo, Savuri. Posebno onda kad su ti oi vlane od suza, jer one tada postanu... ne mogu to objasniti. Osjeao sam kao da ti kroz njih vidim duu. Zna, ja sam dobar dio svog ivota proveo s ljudima koji nikad nisu bili do kraja iskreni sa mnom, a onda se preda mnom pojavila djevojica koja me nikad dotad nije vidjela, a ipak mi je dopustila da joj zavirim u duu. Onda se predsjednik odjednom prekinuo. Nisi se nikad pitala zato je Mameha postala tvoja starija sestra? upitao me je. Mameha? zaudila sam se. Kakve Mameha ima veze s time? Zbilja ne zna, zar ne? to, predsjednie? Savuri, ja sam zamolio Mamehu da preuzme brigu o tebi. Priao sam joj o lijepoj djevojici s iznenaujuim sivim oima koju sam sreo i zamolio sam je da ti pomogne ako ikad naie na tebe negdje u Gionu. Rekao sam da u joj nadoknaditi sve trokove ako bude potrebno. I ona te je doista srela, samo nekoliko mjeseci kasnije. Prema ono526

me to mi je tijekom godina ispriala, ti sigurno nikad ne bi postala geja da ti ona nije pomogla. Gotovo mi je nemogue opisati kakav su uinak na mene imale te predsjednikove rijei. Uvijek sam mislila da su Mamehine pobude bile osobne prirode - da sebe i Gion oslobodi Hatsumomo. Sad kad sam znala pravi razlog, da je preuzela starateljstvo nada mnom zbog predsjednika... pa, pomislila sam kako u morati ponovo razmotriti sve to mi je govorila i pokuati otkriti pravo znaenje njezinih rijei. Ali nije se samo Mameha odjednom promijenila u mojim oima; i ja sam nekako sama sebi izgledala drugaijom. Kad mi je pogled pao na ruke koje sam drala u krilu, vidjela sam ih kao ruke koje je stvorio predsjednik. Osjeala sam ushienje, bojazan i zahvalnost, sve u isti mah. Odmaknula sam se od stola kako bih mu se naklonila i izrazila mu svoju zahvalnost, ali prije nego to sam to uinila, morala sam mu neto rei. Predsjednie, oprostite, ali tako bih voljela da ste mi u nekom trenutku, prije mnogo godina, ispriali o... svemu ovome. Ne mogu vam opisati koliko bi to meni znailo. Postoji razlog zbog kojega ti to nisam mogao ispriati, Savuri, zbog kojega sam i od Mamehe morao traiti da ti nita ne kae. To ima veze s Nobuom. Kad sam ula Nobuovo ime, sve je u meni zamrlo -jer inilo mi se da shvaam u kojem smjeru predsjednik vodi ovaj razgovor. Predsjednie, rekla sam, znam da sam se pokazala nevrijednom osobom koja ne zasluuje vau dobrotu. Ovog proteklog vikenda, kad sam... Priznajem, Savuri, prekinuo me je predsjednik, mnogo sam razmiljao o onome to se dogodilo na Amamiju. Osjeala sam da me gleda, ali nisam mu imala snage uzvratiti pogled. Htio bih o neemu s tobom porazgovarati, nastavio je. Cijeli dan razmiljam kako da ti to izloim. Stalno
527

mislim na neto to se dogodilo prije mnogo godina. Siguran sam da ima i boljih naina kako da ti objasnim to to mislim, ali... nadam se da e shvatiti to ti pokuavam rei. Zastao je kako bi svukao kaput od odijela i sloio ga pokraj sebe na strunjau. Osjetila sam miris njegove ukrobljene koulje i to me je podsjetilo na posjete generalu u svratitu Suruya i njegovu sobu u kojoj se esto osjeao miris glaanja. U vrijeme kad je Iwamura Elektrika jo bila mlada kompanija, zapoeo je, upoznao sam jednog ovjeka koji se zvao Ikeda i koji je radio za jednog od naih kooperanata na drugom kraju grada. On je bio pravi genije u rjeavanju problema u vezi s uvoenjem elektrinih instalacija. Kad smo imali kakvih tekoa s instalacijama, posudili bismo ga na jedan dan i sve bi bilo sreeno. A onda, jednog popodneva, kad sam se urio kui s posla, sluajno sam ga sreo u jednoj ljekarni. Rekao mi je kako se sjajno osjea jer je upravo dao otkaz na poslu. Kad sam ga upitao zato je to uinio, rekao mi je: 'Dolo je vrijeme da dam otkaz. I dao sam ga.' Naravno, odmah sam mu ponudio posao kod nas. Nakon nekoliko tjedana, ponovo sam ga upitao: 'Ikeda-san, zato ste dali otkaz na svom bivem poslu?' Odgovorio mi je: 'Gospodine Iwamura, godinama sam elio raditi u vaoj kompaniji. Ali vi mi nikad niste ponudili da radim za vas. Uvijek ste me pozivali kad ste imali nekih problema, ali me nikad niste pozvali da doem kod vas raditi. Onda sam jednog dana shvatio kako me nikad i neete pozvati, jer ne elite uzeti radnika svom kooperantu i time ugroziti svoj poslovni odnos s njime. Mogao sam jedino prvo dati otkaz i tako vam pruiti priliku da me zaposlite. I tako, dao sam otkaz.' Znala sam da predsjednik eka da neto kaem, ali nisam se usuivala bilo to rei. Dakle, nastavio je, mislio sam kako je moda tvoj sastanak s ministrom neto kao Ikedin otkaz. A rei u ti zato mi je to palo na pamet. Na tu me je misao navelo neto to je Bua rekla nakon to me je odvela do kaza528

lita. Bio sam strano ljut na nju i zahtijevao sam da mi kae zato je to uinila. Najprije nije uope htjela govoriti. A onda je rekla neto to mi se u prvi mah inilo potpuno besmisleno. Rekla je kako si je ti zamolila da dovede Nobua. Predsjednie, molim vas, zapoela sam nesigurno, napravila sam stranu pogrjeku... Prije nego to jo neto kae, samo elim znati zato si to napravila. Moda si mislila da time ini kompaniji Ivvamura nekakvu... uslugu. Ne znam. Ili si moda ministru dugovala neto o emu ja nita ne znam. Pretpostavljam da sam nehotice zatresla glavom, jer je predsjednik odmah prestao govoriti. Uasno me je sram, predsjednie, uspjela sam na kraju izgovoriti, ali... moje su pobude bile u potpunosti osobne prirode. Nakon due stanke predsjednik je uzdahnuo i pruio prema meni alicu. Natoila sam mu ake s osjeajem da to nisu moje ruke, a on ju je iskapio i zadrao ake na trenutak u ustima prije nego to gaje progutao. Gledajui ga tako s trenutano punim ustima, navelo me da pomislim za sebe kako sam samo prazna posuda, napukla od srama. U redu, Savuri, rekao je. Rei u ti tono zato te to pitam. Ne bi mogla shvatiti zato sam veeras doao ovamo, ni zato sam se godinama odnosio prema tebi onako kako sam se odnosio ako prvo ne shvati prirodu mog odnosa s Nobuom. Vjeruj mi, ja bolje od bilo koga znam kako on ponekad moe biti teak ovjek. Ali on je genije, u mojim oima on vrijedi vie od itave skupine drugih ljudi zajedno. Nisam znala to bih uinila ili rekla, zato sam drhtavim rukama dohvatila bocu da mu natoim jo sakea. Nije mi pruio alicu i ja sam to protumaila kao vrlo lo znak. Jednog dana, kad sam te tek vrlo kratko poznavao, nastavio je, Nobu ti je donio na dar jedan ealj i dao ti ga je pred svima koji su bili na toj zabavi. Sve do tog

529

trenutka nisam shvaao koliko mu je stalo do tebe. Siguran sam da je bilo nekih drugih znakova, ali ja sam ih nekako jednostavno previdio. A kad sam shvatio kakvi su njegovi osjeaji, kad sam vidio kako te je gledao te veeri... pa, odmah mi je bilo jasno kako mu nikako ne mogu uzeti neto to on, oevidno, toliko eli. To nije umanjilo moju skrb za tebe. U stvari, kako su godine prolazile, sve mi je tee bilo mirno sluati Nobua kako pria o tebi. Malo je zastao i upitao me: Savuri, slua li me? Naravno, predsjednie, sluam. Ti to, dakako, ne moe znati, ali ja sam Nobuov veliki dunik. Istina, ja sam osnovao kompaniju, a on je moj namjetenik. Ali kad je Ivvamura jo bila prilino mala kompanija, zapali smo u velike novane tekoe i zamalo smo morali prestati s radom. Ja nisam bio voljan odustati od pune kontrole i nisam htio sluati Nobua koji me je nagovarao da naemo investitore kojima bismo za uzvrat dali udio u kompaniji. Na kraju je on pobijedio, iako je to na neko vrijeme prouzroilo razdor izmeu nas - on mi je ak ponudio ostavku i ja sam je zamalo prihvatio. Ali, naravno, on je bio u pravu, a ne ja. Da nije bilo njega, sigurno bih izgubio kompaniju. Kako se moe oduiti nekome za tako neto? Zna zato ja imam naslov 'predsjednik', a ne 'direktor'? Odustao sam od tog naslova kako bi ga Nobu prihvatio - iako ga je prvo pokuao odbiti. Zato sam, im sam postao svjestan njegovih osjeaja prema tebi, odluio sakriti svoje zanimanje za tebe i prepustiti te njemu. ivot je bio tako okrutan prema njemu, Sayuri. On je u svom ivotu upoznao tako malo ljubaznosti i dobrote. Svih ovih godina otkako sam postala geja, nikad ni na trenutak nisam uspijevala sebe uvjeriti kako predsjednik prema meni osjea neko posebno potovanje. A sad sam ula kako me je namijenio Nobuu... Nikad mi nije bila namjera odnositi se tako ravnoduno prema tebi, nastavio je. Ali sigurno shvaa kako bi on, kad bi samo naslutio moje osjeaje, odmah odustao od tebe.
530

Otkako sam izrasla u djevojku, sanjala sam o tome da e mi predsjednik jednog dana rei kako mu je stalo do mene. Ali sigurno nikad nisam zamiljala da e mi rei ono to elim uti i odmah dodati kako je Nobu moja sudbina. Pa, moda e mi izmaknuti cilj kojem sam teila u svom ivotu, ali barem u ovom kratkom trenutku mogu ostvariti svoje matarije o tome da budem s njim sama u sobi i da mu kaem koliko su duboki moji osjeaji prema njemu. Molim vas, oprostite mi za ovo to u vam rei, uspjela sam napokon skupiti snage da zaponem. Pokuala sam nastaviti, ali je moje grlo odjednom odluilo progutati - premda ne znam to sam gutala, osim ako to nije bila mala gruda emocija koje sam potisnula natrag u sebe jer za njih vie nije bilo mjesta na mom licu. Meni je Nobu jako drag, ali ono to sam napravila na Amamiju... Morala sam zastati i priekati da me prestane pei grlo, kako bih mogla nastaviti. Ono to sam napravila na Amamiju, napravila sam zbog svojih osjeaja prema vama, predsjednie. Svaki korak koji sam napravila u ivotu, jo od vremena kad sam bila dijete ovdje u Gionu, napravila sam s nadom da u se tako pribliiti vama. Kad sam to izrekla, kao da mi se sva toplina tijela popela u lice. inilo mi se da u poletjeti u zrak kao komadi pepela s ognjita, ukoliko se ne usredotoim na neto u sobi. Pokuala sam nai nekakvu mrlju na stolu, ali stol mi se ve zamutio pred oima i nestao u maglici. Pogledaj me, Savuri. Htjela sam uiniti to to trai od mene, ali nisam mogla. Kako je to udno, nastavio je predsjednik tihim glasom, gotovo kao da to govori za sebe, ista ena koja me je kao djevojica prije mnogo godina tako otvoreno gledala u oi, sada nema hrabrosti da me pogleda. Moda je to trebao biti jednostavan zadatak - podignuti pogled i pogledati predsjednika - a ipak me nekako
531

ne bi bilo toliko strah ni da sam sama stajala na pozornici i da me gleda itav Kvoto. Sjedili smo oko ugla stola, tako blizu da sam, kad sam napokon obrisala oi i podigla ih da ga pogledam, mogla vidjeti tamne krugove oko njegovih arenica. Pitala sam se bih li moda trebala skrenuti pogled i nakloniti se, te mu ponuditi ake... ali nikakva gesta ne bi bila dovoljna da prekine napetost izmeu nas. Dok sam to mislila, predsjednik je odmaknuo ustranu bocu i alicu, te ispruio ruku i dohvatio ovratnik mog kimona da me privue k sebi. U trenutku su nam lica bila tako blizu da sam osjetila toplinu njegove koe. Jo uvijek sam se trudila shvatiti to mi se to dogaa - i to bih trebala uiniti ili rei. A onda me je predsjednik privukao jo blie i poljubio me. Moda e se iznenaditi kad uje da je to bilo prvi put u mom ivotu da me je netko stvarno poljubio. General Tottori je ponekad pritisnuo svoja usta o moja dok je bio moj danna, ali u tome nije bilo nikakve strasti. Sjeam se da sam se tada pitala nije li mu jednostavno bilo potrebno da negdje nasloni lice. ak me je i Yasuda Akira - mukarac koji mi je kupio kimono i kojeg sam jedne noi zavela u ajani Tatematsu - sigurno barem dvanaestak puta poljubio u vrat i lice, ali nikad nije svojim usnicama dotaknuo moje. Prema tome, moe lako zamisliti kako mi se taj poljubac, prvi pravi poljubac u mom ivotu, uinio intimnijim od svega to sam ikad doivjela. Imala sam osjeaj da uzimam neto od predsjednika i da mi on neto daje, neto intimnije od svega to mi je itko ikad dao. Osjetila sam izvjestan iznenaujui okus, jednako izrazit i sladak kao okus nekog voa, i kad sam ga osjetila, ramena su mi se opustila i trbuh ispupio, jer mi je, zbog nekog razloga, dozvao u pamet tucet razliitih prizora za koje mi uope nije jasno zato sam ih zapamtila. Pomislila sam na paru koja se podigla kad je kuharica u kuhinji nae okiye odmaknula poklopac s lonca u kojem se kuhala ria. U glavi mi se pojavila slika uliice koja je bila glavna ulica Pontocha kako sam je vidjela jedne veeri kad je bila puna estitara nakon Kichisaburovog posljednjeg nastupa,
532

onog dana kad se povukao iz kabuki kazalita. Sigurna sam da sam mogla pomisliti i na stotine drugih stvari, jer inilo mi se da su se sruile sve ograde u mom duhu i sve su moje uspomene slobodno trale naokolo. Ali se onda predsjednik odmaknuo od mene, drei me jednom rukom oko vrata. Bio je tako blizu. Vidjela sam kako mu usnice vlano sjaje i jo sam osjeala miris poljupca koji smo upravo prekinuli. Predsjednie, rekla sam, zato? to zato? Zato... sve? Zato ste me poljubili? Maloas ste o meni govorili kao o daru za Nobu-sana. Nobu te vie ne eli, Savuri. Nita mu nisam oduzeo. Smetena burom osjeaja, nisam sasvim razumjela to mi to govori. Kad sam te vidio ondje u kazalitu s ministrom, imala si u oima isti pogled koji sam prije toliko godina vidio na obali Shirakavve, rekao mi je. Izgledala si tako oajna, kao da e se utopiti ako te netko ne spasi. Nakon to mi je Bua rekla kako si ti taj prizor namijenila Nobuovim oima, odluio sam mu rei to sam vidio. A kad je on na to tako srdito reagirao... pa, ako ti nije mogao oprostiti to to si napravila, onda mi je bilo jasno kako on nikad nije stvarno bio ovjek kojega ti je sudbina odredila.

Jednog popodneva, davno, dok sam jo bila dijete u Yoroidu, jedan se djeak koji se zvao Gisuke popeo na stablo da odonud skoi u jezerce. Popeo se vie nego to je trebao, voda nije bila toliko duboka. Ali kad smo mu rekli da ne skae, bilo ga je strah spustiti se dolje, jer su ispod stabla bile stijene. Ja sam otrala u mjesto po njegova oca, gospodina Yamashitu, koji se tako smireno uspinjao uz brijeg da sam se pitala je li uope shvatio u kakvoj je opasnosti njegov sin. Stupio je ispod stabla upravo kad je djeak
533

Trideset peto poglavlje i

- koji nije znao da je dolje njegov otac - izgubio oslonac i pao. Gospodin Yamashita ga je uhvatio tako lako kao da mu je netko bacio vreu u ruke i postavio ga na zemlju. Svi smo vriskali od radosti i skakali oko jezerca dok je Gisuke samo stajao i brzo treptao, a na trepavicama su mu se skupile sitne suze zaprepatenja. Sad sam tono znala kako se Gisuke tada morao osjeati. I ja sam padala prema stijenama, a onda je predsjednik istupio naprijed i uhvatio me. Toliko me je svladao osjeaj olakanja da ak nisam imala snage obrisati suze koje su mi se izlile iz kutova oiju. Njegov se oblik preda mnom pretvorio u nejasnu mrlju, ali vidjela sam da mi se pribliava i u sljedeem me je trenutku skupio rukama kao da sam pokriva. Usnice su mu krenule ravno do malog trokuta koe na mjestu gdje se ovratnik mog kimona preklapao ispod vrata. A kad sam osjetila njegov dah na svome vratu i nestrpljivost kojom me je gotovo upijao u sebe, odjednom sam se sjetila jedne zgode od prije mnogo godina kad sam ula u kuhinju nae okiye i zatekla jednu slukinju kako se naginje nad slivnik, pokuavajui sakriti zrelu kruku koju je zagrizla, tako da joj se sok slijevao sve do vrata. Obuzela ju je takva elja za njom, rekla mi je i molila me da nita ne kaem Majci.

Sada, skoro etrdeset godina kasnije, sjedim ovdje i prisjeam se te veeri s predsjednikom kao trenutka kad su u meni utihnule sve tualjke. Od dana kad sam otila iz Yoroida, stalno sam se bojala da e mi svaki okretaj ivotnog kotaa donijeti na put novu prepreku, a dakako, upravo je strahovanje i borba bilo ono to mi je ivot inilo tako opipljivo stvarnim. Kad hodamo po stjenovitom dnu borei se protiv struje, svako uporite poprima znaenje nunosti. No, nakon to je predsjednik postao moj danna, ivot se smekao i pretvorio u neto mnogo ugodnije. Poela sam se osjeati kao stablo kojem se korijenje napokon probilo do plodnog, vlanog tla duboko ispod povrine. Nikad ranije nisam imala prilike misliti za sebe da sam sretnija od drugih, a ipak, sad sam to bila. Iako moram rei da sam, dugo ivjela u tom stanju zadovoljstva prije nego to sam se, napokon, imala hrabrosti osvrnuti i priznati kako je pust i zdvojan bio moj raniji ivot. Da mi se ivot nije promijenio, uvjerena sam da ti ne bih mogla ispriati svoju priu, jer nitko od nas nije u stanju iskreno govoriti o vlastitom bolu, sve dok ga se ne oslobodimo. Onog popodneva kad smo predsjednik i ja zajedno ispili ceremonijalne alice sakea u ajani Ichiriki, dogodilo se neto udno. Ne znam zato, ali kad sam otpila gutljaj iz najmanje od triju alica, pustila sam da mi se ake prelije preko jezika i jedna mi se kapljica izlila iz kuta usta. Na sebi sam imala crni kimono s pet kruna, sa zmajem
535

534

izvezenim zlatom i crvenim obrubom do visine bedara. Sjeam se da sam gledala tu kapljicu kako mi pada ispod ruke i kotrlja se niz crnu svilu na mom bedru dok se nije zaustavila na tekom, srebrnom vezu zmajevog zuba. Uvjerena sam da bi veina geja smatralo prolijevanje sakea loim znakom, ali meni se inilo kao da ta kapljica tekuine, koja je pala s mene kao suza, pria priu mog ivota. Pala je kroz prazan prostor, liena bilo kakve kontrole nad svojom sudbinom, kotrljala se niz stazu od svile i nekako se zaustavila na zubima tog zmaja. Pomislila sam na latice koje sam bacala u rijeku Kamo ispred radionice gospodina Arashina, zamiljajui da e ve nekako nai put do predsjednika. inilo se da su ga, na neki nain, moda ipak nale.

U svojim glupim nadama, koje su mi bile toliko drage otkako sam se zadjevojila, uvijek sam zamiljala kako e mi ivot biti savren ako jednom postanem predsjednikovom ljubavnicom. Djetinjasta misao, ali ja sam je nosila u sebi i kao odrasla. Trebala sam znati da tako neto nije mogue. Koliko sam ve puta morala uiti bolnu lekciju kako, premda prieljkujemo da nam bodlju izvuku iz tijela, iza nje ostaje oteklina koja ne prolazi? Odagnavi zauvijek Nobua iz svog ivota, nisam samo izgubila njegovo prijateljstvo, nego sam na kraju i samu sebe prognala iz Giona. Razlog je jednostavan; trebala sam unaprijed znati da e se to dogoditi. Mukarac koji osvoji nagradu koju prieljkuje njegov prijatelj sueljava se s tekim izborom: ili mora sakriti osvojenu nagradu negdje gdje je njegov prijatelj nikad nee vidjeti - ako to moe - ili se mora pomiriti s time da e stradati njihovo prijateljstvo. To je bio problem koji se postavio izmeu Bue i mene - nae se prijateljstvo nikad nije oporavilo nakon mog posvojenja. I tako, premda su se pregovori izmeu predsjednika i Majke otegli nekoliko mjeseci, na kraju je odlueno da ja vie neu raditi kao geja. Sasvim sigurno nisam bila prva geja ko536

ja je otila iz Giona: osim onih koje su pobjegle, bilo je i takvih koje su se udale i napustile etvrt kao supruge, a neke su se opet povukle i otvorile vlastitu ajanu ili okiyu. to se mene tie, ja sam se, meutim, nala uhvaena u stupicu negdje na sredini. Predsjednik me je elio ukloniti iz Giona kako bih nestala iz Nobuova vidokruga, ali sigurno se nije kanio oeniti sa mnom, jer je ve bio oenjen. Savreno rjeenje, ujedno rjeenje koje je predsjednik predlagao, bilo bi, vjerojatno, kupiti mi ajanu ili svratiste -kamo Nobu nikad ne bi navraao. Ali Majka nije bila voljna pustiti me da odem iz okiye. Naime, vidi, ona ne bi imala nikakvih prihoda od mog odnosa s predsjednikom ako bih prestala biti lanom obitelji Nitta. Zato je predsjednik na kraju pristao plaati okiyi mjeseno znatnu svotu pod uvjetom da mi Majka dopusti prekinuti karijeru geje. Nastavila sam ivjeti u okiyi onako kako sam ve godinama ivjela, ali nisam vie ujutro odlazila u kolu, nisam vie obilazila Gion kako bih izvravala drutvene obveze u posebnim prigodama i dakako, nisam uveer odlazila u ajane zabavljati mukarce. Budui da sam eljela postati geja samo zato da osvojim predsjednika, vjerojatno nisam trebala imati nikakav osjeaj gubitka kad sam se povukla. Ali ipak, tijekom godina razvila sam brojna dragocjena prijateljstva, ne samo s drugim gejama, nego i s mnogim mukarcima koje sam imala prilike upoznati. Dodue, nije mi bilo zabranjeno druiti se sa enama samo zato to vie nisam radila kao geja, ali one koje u Gionu moraju zaraivati za ivot, nemaju puno vremena za druenje. Cesto bih osjetila ubod ljubomore kad bih vidjela dvije geje kako ure na sljedeu zabavu, hihoui se zbog neega to se dogodilo na onoj s koje su dolazile. Nisam im zavidjela na nesigurnoj egzistenciji, ali sam im zavidjela na tom osjeaju oekivanja, kojeg sam se dobro sjeala, da e im veer koja je pred njima donijeti nekakvo nestano zadovoljstvo. Meutim, i dalje sam redovito viala Mamehu. Nale bismo se na aju barem nekoliko puta tjedno. S obzirom na sve to je ona inila za mene jo od mog djetinjstva 537

kao i na posebnu ulogu koju je odigrala u mom ivotu po elji predsjednika - moe zamisliti u kolikoj sam se mjeri osjeala njezinim dunikom. Jednog mi je dana u nekom duanu sluajno dola u ruke jedna slika na svili iz osamnaestog stoljea koja je prikazivala neku enu kako jednu djevojicu poduava kaligrafiji. Uiteljica je imala fino ovalno lice i tako je dobrohotno gledala djevojicu da sam odmah pomislila na Mamehu i kupila sam joj tu sliku na dar. U kino popodne, kad ju je objesila u svom turobnom staniu, zatekla sam se kako oslukujem buku prometa s avenije Higashi-oji. Odjednom sam se sjetila, sa stranim osjeajem gubitka, njezinog nekadanjeg elegantnog stana i oaravajueg uma vode s malih umjetnih kaskada u koritu rjeice Shirakawe to je dopirao kroz prozore. U to mi se vrijeme Gion inio poput prelijepog komada antikne tkanine, ali toliko se toga promijenilo. Sad su u Mamehinom jednosobnom stanu strunjae imale boju ustajalog aja i mirisale su na pripravke od trava iz kineske ljekarne u prizemlju - toliko jako da su ponekad ak i njezina kimona odisala blagim ljekarnikim vonjem. Nakon to je objesila sliku na zid i neko joj se vrijeme divila, vratila se k stolu. Sjedila je obuhvaajui prstima alicu s ajem iz koje se dizala para i piljila je u nju kao da oekuje da e u njoj nai rijei koje je traila. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako joj se na rukama poinju isticati tetive kao znak starenja. Napokon je, s prizvukom tuge, rekla: Kako je udno ono to nam donosi budunost. Mora pripaziti, Savuri, nikad nemoj previe oekivati. Uvjerena sam kako je bila u pravu. Laki bi mi bio ivot sljedeih godina da nisam uporno i dalje vjerovala kako e mi Nobu jednog dana oprostiti. Na kraju sam prestala zapitkivati Mamehu je li pitao za mene, previe me je boljelo vidjeti je gdje uzdie i gleda me dugim, tunim pogledom kao da mi govori kako joj je ao to sam tako glupa da se tome nadam.

U proljee sljedee godine nakon to sam mu postala ljubavnicom, predsjednik je kupio jednu luksuzno ureenu kuu u sjeveroistonom dijelu Kvota i nazvao je Eishinan - Utoite sretne istine. Kua je bila namijenjena gostima kompanije, ali se predsjednik njome koristio vie od bilo koga. Tu smo se sastajali tri ili etiri puta tjedno, katkad i ee, da zajedno provedemo veer. Kad bi imao naporan dan na poslu, dolazio bi tako kasno da je jedino elio leati u vruoj kupki i avrljati sa mnom, a nakon toga bi zaspao. Meutim, najee bi dolazio u sumrak ili ubrzo potom, pa bismo razgovarali i gledali sluge kako pale lampione u vrtu dok bi on veerao. Obino bi, nakon dolaska, prvo neko vrijeme priao o onome to se tog dana dogodilo na poslu. Priao bi mi o nevoljama s nekim novim proizvodom ili o nekoj prometnoj nezgodi kompanijinog teretnjaka koji je prevozio rezervne dijelove ili o kakvoj slinoj stvari. Naravno, ja sam rado sjedila i sluala, ali bilo mi je savreno jasno kako predsjednik ne pria te stvari zato to eli da ja to znam. Jednostavno je sve to istio iz sebe, kao da izlijeva vodu iz kante. Stoga sam paljivo sluala ton njegova glasa, a ne rijei koje je govorio, jer kao to se zvuk pojaava kako se kanta prazni, tako se njegov glas postupno umekavao dok bi govorio. Kad bi se ukazao pravi trenutak, promijenila bih temu i ubrzo bismo prestali razgovarati o tako ozbiljnim stvarima kao to je posao i poeli bismo priati o svemu drugome, kao recimo, o neem to mu se dogodilo dok je tog jutra iao na posao ili o nekom filmu koji smo moda gledali tamo u Eishin-anu prije nekoliko veeri ili bih ja ispriala neku aljivu priicu koju sam ula od Mamehe, koja bi katkad dola tamo da s nama provede veer. U svakom sluaju, taj jednostavan proces: prvo ienja predsjednikova duha od problema i potom oputanja uz ugodno askanje, imao je isti uinak kakav voda ima na runik koji je otvrdnuo suei se na suncu. Kad bih mu neposredno nakon dolaska, brisala ruke vruim runikom, prsti bi mu bili ukoeni poput grana. Nakon to bismo neko vrijeme razgovarali, omekali bi i postali savitljivi kao da spava.
539

538

V _

Oekivala sam da e to biti moj ivot: zabavljanje pred sjednika uveer i nastojanje da na bilo koji nain ispunim vrijeme preko dana. Meutim, ujesen 1952. pratila sam predsjednika na njegovom putovanju u Sjedinjene Drav i On je ve prije toga bio u Americi tijekom zime i nijedan drugi doivljaj u njegovom ivotu nije na njega ostavu> tako dubok dojam. Veina je Japanaca, na primjer, u tu vrijeme imala elektrinu struju samo u odreene sate, dok su svjetla u Americi gorjela danju i nou. I dok smo mi u Kvotu bili ponosni to je pod novog kolodvora bio od betona umjesto od staromodnih dasaka, podovi u ameri kim eljeznikim postajama bili su od pravog mramora Cak i u malim gradovima Amerike, kina su bila tako velianstvena kao nae Narodno kazalite, rekao je predsjednik, a javni su zahodi posvuda bili besprijekorno cisti. Najvie ga je zadivilo to je svaka obitelj u Sjedinjenim Dravama imala hladnjak, koji se mogao kupiti za prosjenu mjesenu plau obinog radnika. U Japanu je radniku za hladnjak trebalo petnaest mjesenih plaa i malo je obitelji sebi moglo priutiti tako zamanu kupnju. U svakom sluaju, kao to rekoh, predsjednik mi je dopustio da ga pratim na njegovom drugom putovanju u Ameriku. Putovala sam sama vlakom do Tokyja, odakle smo potom zajedno letjeli na Havaje, gdje smo proveli nekoliko divnih dana. Predsjednik mi je kupio kupai kostim - prvi u mom ivotu - i sjedila sam u njemu na plai s kosom sputenom niz lea bas kao i drage ene oko mene. Havaji su me na udan nain podsjeali na Amami, bojala sam se da bi to isto moglo pasti na pamet predsjedniku, ali ako se i sjetio toga, nije nita rekao. S Havaja smo otili u Los Angeles i na kraju, u New York. Nita nisam znala o Sjedinjenim Dravama, osim onoga to sam vidjela u filmovima i mislim da nisam do kraja vjerovala kako stvarno postoje one goleme zgrade u N"ewYork Cityju. Kad sam se napokon smjestila u svojoj sobi u hotelu Waldorf-Astoria i pogledala kroz prozor u te, poput planina visoke zgrade posvud oko mene, kao i na iste, glatke ulice ispod mene, imala sam osjeaj da gledam svijet u
540

je sve mogue. Priznajem da sam oekivala kako <;u - icati poput djeteta koje su odveli od majke, jer nikad i i . nisam putovala nikamo izvan Japana i nisam mo^la i misliti da se u jednom tako stranom okruenju kao to jr Nuw York neu osjeati uplaeno. Moda mi je pred-Hjcdiiikovo oduevljenje pomoglo da svom posjetu Americi pristupim s toliko dobre volje. On je uzeo zasebnu sobu, koja mu je uglavnom sluila za poslovne razgovore, ali bi svake noi dolazio k meni u apartman. Cesto bih se nou probudila, nenaviknuta spavati u krevetu i kad bih se o-krenula, vidjela bih ga kako sjedi, u mraku, uz prozor s razmaknutim zastorima i zuri dolje u Park aveniju. Jednom me je, poslije dva sata ujutro, uzeo za ruku i odvukao do prozora kako bih pogledala dvoje mladih, odjevenih kao da se vraaju s nekog bala, kako se ljube ispod uline svjetiljke na uglu. Tijekom sljedee tri godine jo sam dva puta putovala s predsjednikom u Sjedinjene Drave. Dok bi on obavljao poslove tijekom dana, moja slukinja i ja odlazile smo u muzeje i restorane - ak i na balet, koji me je ushitio. Zaudo, jedan od nekoliko japanskih restorana koje smo uspjeli nai, vodio je jedan kuhar kojega sam dobro poznavala u Gionu prije rata. Tijekom podnevnog odmora jednog dana, nala sam se u zasebnoj sobi u stranjem dijelu njegova restorana, zabavljajui niz mukaraca koje godinama nisam vidjela - potpredsjednika japanske kompanije za telekomunikacije, novog japanskog konzula - koji je neko bio gradonaelnik Kobea, jednog profesora politikih znanosti sa Sveuilita u Kvotu. Gotovo mi se inilo kao da sam opet u Gionu.
HI

U ljeto 1956. predsjednik, koji je sa svojom enom imao dvije keri, ali ne i sina, dogovorio je udaju svoje starije keri za jednog ovjeka koji se zvao Nishioka Minoru. Predsjednik je elio da Nishioka uzme obiteljsko prezime Iwamura i bude njegov nasljednik, ali se gospodin Nishioka u posljednjem trenutku predomislio i obavijestio pred541

sjednika kako se ne kani vjenati s njegovom keri. To je bio vrlo hirovit, ali po predsjednikovu miljenju, izvanredno sposoban mladi. Sljedeih je tjedan dana pa i vie, predsjednik bio vrlo uzrujan i srdito bi se obrecnuo na poslugu i na mene, esto bez i najmanjeg razloga. Nikad dotad nisam vidjela da se zbog bilo ega toliko uzrujava. Nitko mi nikad nije rekao zato se Nishioka Minoru predomislio, ali to nije bilo ni potrebno. Tijekom prethodnog ljeta utemeljitelj jedne od najveih osiguravajuih kompanija u Japanu skinuo je svog sina s mjesta predsjednika i predao kompaniju jednom mnogo mlaem ovjeku - svom nezakonitom sinu, kojemu je majka bila jedna tokvjska geja. To je u to vrijeme izazvalo prilian skandal. Dodue, takve su se stvari dogaale u Japanu i ranije, ali se obino radilo o mnogo manjim poduzeima, obiteljskim radionicama kimona ili prodavaonicama slatkia ili neem slinom. Vlasnik osiguravajue kompanije opisao je novinarima svog starijeg sina kao ozbiljnog mladog ovjeka, koji se po svojoj nadarenosti i sposobnosti, na alost, ne moe usporediti sa... i zatim je naveo ime svog nezakonitog sina, ne spominjui ni jednim slovom vezu izmeu sebe i njega. Ali to nije bilo ni vano, svi su ionako vrlo brzo saznali istinu. Sad, ako zamisli da je Nishioka Minoru, nakon to je ve pristao na to da postane predsjednikovim nasljednikom, otkrio neke nove podatke - recimo, da je predsjednik nedavno dobio nezakonitog sina... pa, uvjerena sam kako bi u tom sluaju njegova odluka o odustajanju od dogovorenog vjenanja bila posve razumljiva. Bilo je opepoznato koliko je predsjednik alio to nema sina i koliko je volio svoje keri. Moglo se, prema tome, oekivati da e isto toliko voljeti svog nezakonitog sina - dovoljno, moda, da se prije smrti predomisli i odlui njemu ostaviti kompaniju koju je stvorio? to se pak tie pitanja, jesam li ja doista rodila predsjedniku sina ili nisam... ako jesam, onda sasvim sigurno ne bih bila voljna o njemu previe govoriti, od straha da ne otkrijem javnosti njegov identitet. Tako neto ne bi nikome koristilo. Po mom miljenju,
542

najbolje je da nita ne kaem. Sigurna sam da e ine razumjeti.

Otprilike tjedan dana nakon to je Nishioka Minoru raskinuo dogovor o vjenanju, odluila sam s predsjednikom povesti razgovor o jednoj vrlo osjetljivoj temi. Bili smo u Eishin-anu i sjedili nakon veere na verandi iznad vrta mahovine. Predsjednik je bio zamiljen i itavu veer nije progovorio ni rijei. Da li se Danna-sama moda sjea, zapoela sam, da sam ve spominjala kako se u zadnje vrijeme nekako udno osjeam? Pogledala sam ga, ali nisam vidjela nikakvog znaka da me on uope slua. Stalno mislim na ajanu Ichiriki, nastavila sam, i iskreno reeno, poinjem shvaati koliko mi nedostaje posao geje. Predsjednik je samo uzeo liicu sladoleda i nakon toga je ponovo odloio liicu na tanjuri. Naravno, jasno mi je da se ne mogu vratiti u Gion. Meutim, pitam se, Danna-sama... bi li moda u New Yorku bilo mjesta za jednu malu ajanu? Ne znam o emu govori, rekao je predsjednik. Ne vidim zbog ega bi eljela otii iz Japana, za to nema nikakva razloga. Japanski poslovni ljudi i politiari odlaze ovih dana u New York tako esto kao kornjae u jezero, odgovorila sam. Ja veinu tih ljudi ve godinama poznajem. Istina, za mene bi odlazak iz Japana bio velika promjena. Ali s obzirom da e Danna-sama sve vie vremena provoditi u Sjedinjenim Dravama... Znala sam daje to tono, jer mi je ve priao o svojim planovima da u Americi otvori podrunicu svoje kompanije. Nisam raspoloen za takve razgovore, Savuri, zapoeo je. Mislim da je htio jo neto rei, ali ja sam nastavila kao da ga nisam ula.
543

Kau da dijete odgajano u dvije razliite kulture esto ima velikih tekoa, rekla sam. Stoga bi majka koja odlazi s djetetom u takvu zemlju kao to su Sjedinjene Drave vjerojatno pametno uinila da se ondje stalno nastani. Savuri... to znai, nastavila sam, da ena koja bi donijela takvu odluku vjerojatno ne bi nikad vie svoje dijete dovela natrag u Japan. Sad je predsjedniku sigurno ve postalo jasno to mu predlaem - da uklonim iz Japana jedinu prepreku njegovom posvajanju Nishioke Minorua kao budueg nasljednika. Na trenutak je izgledao zateen. A onda, vjerojatno pri pomisli da u ga ostaviti, njegova se zlovolja raspuknula kao jaje i u oku mu se pojavila jedna suza koju je uklonio kratkim treptajem, tako brzo kao to bi prignjeio muhu. U kolovozu te iste godine preselila sam se u New York gdje sam otvorila vlastitu, vrlo malu ajanu za japanske poslovne ljude i politiare na proputovanju kroz Sjedinjene Drave. Dakako, Majka je pokuavala dokazati kako bi se bilo kakav poslovni pothvat koji bih ja zapoela u New Yorku trebao smatrati ogrankom okiye Nitta, ali predsjednik je odbio razgovarati o mogunosti takvog dogovora. Majka je imala vlast nada mnom samo dok sam boravila u Gionu, ali sam odlaskom iz Japana raskinula svaku vezu s njom. Predsjednik je poslao do nje dvojicu svojih raunovoa kako bi ju primorao da mi isplati svaki jen na koji sam imala pravo.

Ne mogu se pretvarati da me tada, prije toliko godina, nije bilo strah kad su se vrata mog apartmana ovdje u Waldorf-Astoriji po prvi put zatvorila iza mene. Ali New York je uzbudljiv grad. Nije prolo mnogo vremena i poela sam se u njemu osjeati kao kod kue, barem isto toliko kao u Gionu. U stvari, kad sad razmiljam o tome,
544

uspomene na tolike lijepe tjedne koje sam ovdje provela s predsjednikom, uinile su ovaj dio mog ivota, ovdje u New Yorku, na neki nain ak bogatijim od mog ivota u Japanu. Moja mala ajana, na prvom katu jednog starog kluba u blizini Pete avenije, od samog je poetka bila na svoj skroman nain uspjena: itav niz geja iz Giona dolo je ovamo raditi za mene, ak i Mameha povremeno dolazi u krai posjet. Ja sada tamo odlazim samo kad su u gradu neki bliski prijatelji ili stari znanci. Umjesto da radim u ajani kao geja, provodim vrijeme na razne druge naine. Cesto se prikljuim nekoj skupini japanskih knjievnika ili slikara koji ovdje ive i s njima zajedno prouavam neko podruje koje nas zanima - poeziju ili glazbu ili na primjer, povijest grada New Yorka, ime smo se bavili punih mjesec dana. Najee ruam s nekim prijateljem. A popodne kleim pred svojim toaletnim stoliem pripremajui se za odlazak na neku zabavu - ponekad je zabava ovdje, u mom vlastitom apartmanu. Kad podignem brokatni zastor sa svog zrcala, svaki put se prisjetim mlijenog mirisa bjelila koje sam tako esto stavljala na lice u Gionu. Jako bih eljela da mogu otii pogledati Gion, ali s druge strane, mislim da bi me raalostilo kad bih vidjela koliko se sve promijenilo. Kad mi prijatelji donose fotografije sa svojih putovanja u Kvoto, esto mislim kako se Gion nekako razvodnio i kako slii loe odravanom vrtu, zaraslom u korov. Na primjer, nakon Majine smrti prije dosta godina, okiya Nitta je sruena i sad je na tom mjestu jedna mala stambena zgrada od betona, s knjiarom u prizemlju i dva stana iznad nje. Kad sam ja dola u Gion, u njemu je radilo osam stotina geja. Sada ih ima manje od ezdeset, s tek nekolicinom pripravnica, i njihov se broj smanjuje iz dana u dan - jer, dakako, tempo promjena nikad se ne usporava, ma koliko mi eljeli vjerovati da e se usporiti. Kad je predsjednik posljednji put bio u New Yorku, otili smo se proetati kroz Central Park. Sluajno smo poeli razgovarati o prolosti i kad smo doli do jedne staze meu borovima, predsjednik je naglo stao. Cesto mi je priao o borovima u ulici u kojoj je odrastao u predgrau Osake. Gledala sam
545

ga i znala sam da misli na te borove. Stajao je oslonjen krhkim rukama o tap i zatvorenih oiju udisao miris prolosti. Uzdahnuo je. Katkad mislim da je ono ega se prisjeam stvarnije od onog to vidim. Kad sam bila mlaa, vjerovala sam kako strast sigurno hlapi s godinama, ba kao to alica, ostavljena u sobi, postupno predaje svoj sadraj zraku. Ali kad smo se vratili u moj stan, ispijali smo jedno drugo s toliko udnje i gladi da sam se nakon toga osjeala ispranjenom od svega onog to je predsjednik uzeo od mene i ispunjena onim to sam ja uzela od njega. vrsto sam usnula i sanjala kako sam na nekakvom banketu u Gionu i razgovaram s jednim starijim mukarcem koji mi objanjava kako njegova ena, koju je veoma volio, nije doista mrtva, jer zadovoljstva iz vremena koje su proveli zajedno i dalje ive u njemu. Dok je on to govorio, ja sam iz zdjelice pila najukusniju juhu koju sam ikad okusila, svaki je mirisni gutljaj predstavljao neku vrstu osjetilne ekstaze. Poela sam osjeati kako me nitko od svih onih ljudi koje sam poznavala, a koji su u meuvremenu pomrli ili me ostavili, nije zapravo napustio, nego i dalje ivi u meni, ba kao to supruga ovog ovjeka i dalje ivi u njemu. Osjeala sam kao da sve njih ispijam s ovom juhom - svoju sestru Sat-su, koja je pobjegla i ostavila me dok sam jo bila mala, svog oca, majku, gospodina Tanaku s njegovim izokrenutim gleditima o dobroti, Nobua koji mi nikad nije mogao oprostiti, pa ak i predsjednika. Juha je bila puna svega do ega mi je u ivotu ikad bilo stalo, a dok sam je pila, rijei ovog ovjeka dirale su me ravno u srce. Probudila sam se u suzama koje su mi se slijevale niz sljepooice i dohvatila sam predsjednikovu ruku, bojei se da neu biti u stanju ivjeti kad on umre i ostavi me. Jer on je tada ve bio tako slab, ak i u snu, da sam se nehotice morala sjetiti svoje majke, u one davne dane u Yoroidu. A ipak, kad je doista umro, samo nekoliko mjeseci kasnije, shvatila sam kako me je ostavio na kraju svog dugog ivota isto tako prirodno kao to lie pada sa stabla.
546

Ne mogu ti rei to je to to nas vodi kroz ivot, ali to se mene tie, ja sam bila usmjerena prema predsjedniku kao to kamen mora pasti na zemlju. Kad sam razrezala usnicu i upoznala gospodina Tanaku, kad je moja majka umrla i kad su me tako okrutno prodali, sve je to bilo poput rijeke koja pada preko strmih stijena kako bi na kraju stigla do mora. ak i sad, kad ga vie nema, jo uvijek je sa mnom u obilju mojih uspomena. Priajui tebi svoje uspomene, ponovo sam proivjela svoj ivot. Istina je da me ponekad dok prelazim preko Park avenije odjednom uhvati udan osjeaj koliko je neobino sve to me okruuje. uti taksiji to trubei jure mimo mene, ene s torbama za spise koje izgledaju tako zauene kad na uglu ulice vide malenu staru Japanku u kimonu. Ali, zapravo, zar bi mi se Yoroido inio manje neobinim da se tamo vratim? Kao djevojica mislila sam kako moj ivot nikad ne bi bio tako teak da me gospodin Tanaka nije otrgnuo iz moje male pijane kuice. Ali sada znam da je na svijet nestalan poput valova to se diu na moru. Kakve god bile nae nedae i pobjede, koliko god se muili zbog njih, sve e se to tako brzo razliti u mlaku na pijesku, poput vodenastog tua po papiru.

547

vv

Zahvale i

II

Premda su lik Savuri i njezina ivotna pria u potpunosti izmiljeni, povijesne injenice svakodnevnog ivota geja tridesetih i etrdesetih godina ovoga stoljea to nisu. Dok sam provodio svoja opsena istraivanja, jedna me je osoba zaduila vie od sviju drugih. Mineko Iwasaki, jedna od vrhunskih geja u Gionu tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina, otvorila mi je vrata svog doma u Kvotu u svibnju 1992. i ispravljala moja pogrena shvaanja o ivotu geja - iako su mi svi moji znanci, kako oni koji su neko ivjeli u Kvotu, tako i oni koji su jo uvijek bili tamo, rekli neka se ne nadam takvoj iskrenosti. Dok sam u zrakoplovu pokuavao osvjeiti svoje znanje japanskog jezika, pribojavao sam se da bi Mineko, koju jo nisam bio upoznao, mogla priati sa mnom jedan sat o vremenu i proglasiti to obeanim razgovorom. Meutim, ona me povela u obilazak Giona, preuzimajui ulogu strunog vodia, te je zajedno sa svojim muem Jinom i sestrama Yaetchiyo i pokojnom Kuniko, strpljivo odgovarala na sva moja pitanja o ritualu gejina ivota, sve do najintimnijih podrobnosti. Tijekom tog naeg druenja postala je i ostala mojom dobrom prijateljicom. Rado se sjeam posjeta njezine obitelji Bostonu i neobinog osjeaja susreta dvaju razliitih svjetova, to smo ga osjetili moja ena i ja dok smo u svojoj dnevnoj sobi gledali tenis u drutvu s naom novom prijateljicom, Japankom od kojih etrdeset i neto godina, koja je sluajno bila i jedna od posljednjih geja odgajanih u skladu s drevnom tradicijom. Mojoj prijateljici Mineko, za sve najljepa hvala. S Mineko me upoznala gospoa Reiko Nagura, dugogodinja prijateljica i ena prodorne inteligencije iz generacije
549

moje majke, koja govori japanski, engleski i njemaki, i to sva tri jezika jednako teno. Ona je osvojila nagradu za kratku priu na engleskom jeziku jo dok je bila brucoica na Barnardu, samo nekoliko godina nakon to je dola na studij u Sjedinjene Drave i ubrzo se izmeu nje i moje majke zaelo doivotno prijateljstvo. Bliske prijateljske veze izmeu naih obitelji prenose se sada ve na etvrtu generaciju. Njezin mi je dom redovito bio sigurna luka prigodom mojih posjeta Tokyju i dugujem joj vie nego to to mogu izraziti. Povrh svih ostalih ljubaznosti koje mi je ukazala, u nekoliko je navrata itala moj rukopis i dala mi mnogo dragocjenih savjeta. Tijekom godina rada na ovom romanu, moja mi je ena Trudy pruala veu pomo i potporu nego to sam imao prava oekivati. Osim beskrajnog strpljenja, spremnosti da sve ostavi i ita dijelove rukopisa kad god mi je bilo potrebno njezino oko, kao i njezine iskrenosti i krajnjeg obzira, dala mi je najvei dar koji mi je mogla dati: vjernost i razumijevanje. Robin Dresser iz izdavake kue Knopf onakva je vrsta urednika o kakvom sanja svaki pisac: vatren, pronicav, predan svome poslu, uvijek spreman priskoiti u pomo - i uz to duhovit i zabavan. Po toplini, izravnosti, profesionalnosti i armu, nitko se ne moe usporediti s Leigh Feldman. Imam izuzetnu sreu to je ona moja agentica. Helen Bartlett, ti zna da si uinila sve kako bi mi pomogla od samog poetka. Hvala ti, a hvala i Denise Stewart. Veoma sam zahvalan svojoj dobroj prijateljici Sari Laschever na briljivom itanju rukopisa, velikodunom zanimanju i mnogim promiljenim sugestijama i idejama. Teruko Craig ljubazno je provela sate razgovarajui sa mnom o svom ivotu kolarke u Kyotu tijekom rata. Takoer sam zahvalan Lizi Dalby, jedinoj Amerikanki koja je ikad postala geja, na njezinoj knjizi Geisha, koja uz to to pria o njezinim iskustvima u etvrti Pontocho, predstavlja ujedno antropoloku studiju kulture geja; ona mi je velikoduno posudila iz svoje osobne knjinice niz korisnih japanskih i engleskih knjiga. Sljedea je osoba kojoj se elim zahvaliti Kiharu Nakamura, koja je pisala o svom ivotu geje u tokyjskoj etvrti Shimbashi i koja je ljubazno provela jednu veer u razgovoru sa mnom tijekom mog istraivanja.
550

Zahvaljujem svom bratu Stephenu za pronicave primjedbe i suosjeajnu brigu. Robert Singer, kustos za japansko slikarstvo u Los Angeles County Museum of Art, uloio je znatan trud kako bi mi za mog boravka u Kvotu pokazao iz prve ruke kako su neko ivjeli plemii u tom gradu. Bowen Dees, s kojim sam se upoznao u zrakoplovu, dopustio mi je da proitam njegov neureeni rukopis o doivljajima u Japanu tijekom saveznike okupacije. John Rosenfield me je poduio povijesti japanske umjetnosti onako kako to nitko drugi ne bi umio i pomogao mi je da se u divovskom Harvardu osjeam kao da sam u nekom malom koledu. Zahvaljujem mu na njegovim korisnim savjetima tijekom itavog mog rada na romanu. Barry Minsky me veoma zaduio dragocjenom ulogom koju je odigrao tijekom procesa stvaranja ove knjige. Uz to, za mnoge ljubaznosti koje mi je nemogue nabrojiti, moju iskrenu zahvalnost zasluuju: David Kuhn, Mer-ry White, Kazumi Aoki, Yasu Ikuma, Megumi Nakatani, David Sand, Yoshio Imakita, Mameve Medvved, pokojna Celia Millvvard, Camilla Trinchieri, Barbara Shapiro, Steve Weisman, Yoshikata Tsukamoto, Carol Janeway iz Knopfa, Lvnn Pleshette, Denise Rusoff, David Schvvab, Alison Tolrnan, Li-dia Yagoda i Len Rosen.

551