Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Memoari jedne gejse

Memoari jedne gejse

Ratings: (0)|Views: 65|Likes:
Published by Dragica Radivojevic
Arthur Golden
Arthur Golden

More info:

Published by: Dragica Radivojevic on Jan 07, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/07/2013

pdf

text

original

 
i hitČetrdeset osmo kolo
svezak 284.Naslov izvornika
Arthur GoldenMEMOIRSOFAGEISHA
© 1997 by Arthur Golden
 Arthur GoldenSjećanja jedne gejše
S engleskoga prevela Maja Zaninović
Nakladnik
Znanje d.d.Ul. kralja Zvonimira 17, Zagreb
Za nakladnika
BrankoJazbec
Lektorica
NadaJakir 
Design omota
Imagographics
Tehnički urednik
NikicaOstarčevlć
Korektorica
Marija Molnar 
Tisak 
Tiskara Znanje d.d., Zagrebačka 1, Zagreb -1998.
znanje
 Jn
 
Bilješka prevoditelja i
 Posvećeno mojoj ženiTrudy i mojoj djeci, Haysui Tess
Jedne večeri u proljeće 1936., kad sam bio dječak od četrnaestgodina, otac me odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sje-ćam se samo dviju stvari. Prva je da smo otac i ja bili jedinizapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije toga bili do-selili iz Nizozemske, tako da se još nisam bio privikao na kultur-nu izolaciju i još uvijek sam je jako osjećao. Druga je da mi je bilo drago što sam, nakon mjeseci intenzivnog učenja japanskog jezika, otkrio kako mogu razumjeti odlomke razgovora što su midopirali do ušiju. Što se pak tiče mladih Japanki koje su plesalena pozornici ispred mene, ne sjećam se ničeg osim neodređeneslike šarenili kimona. U svakom slučaju, nisam mogao ni slutitida će u jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao što je NewYork pedeset godina kasnije, jedna od njih postati mojom do- brom prijateljicom i diktirati mi svoja neobična sjećanja.Kao povjesničar uvijek sam na memoare gledao kao na iz-vor podataka. Memoari ne pružaju toliko podataka o piscu, ko-liko o njegovom svijetu. Oni se moraju razlikovati od životopisa po tome što pisac memoara nikad ne može postići perspektivukoju pisac životopisa posjeduje kao nešto samo po sebi razumlji-vo. Što se pak tiče autobiografije, ako tako nešto doista postoji,to je kao da pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi.Kako bi on to mogao znati? No, s druge strane, ako želimo čutinešto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji da nam to kaže - uko-liko pritom stalno držimo na umu kako nam nedostaju sve onestvari koje zec nije bio u stanju uočiti.Govorim to sa sigurnošću sveučilišnog profesora koji na ta-kvim razlučivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram pri-znati da su me sjećanja moje drage prijateljice Nitta Savuri na-
 
gnala da iznova razmislim o svojim gledištima. Istina je, ona namosvjetljava taj vrlo tajnoviti svijet u kojem je živjela, pruža nam zečji pogled na livadu, ako hoćete. Lako je moguće da ne postoje bolji zapisio neobičnom životu gejša od ovih koje nam pruža Sayuri. Ali ona namostavlja i zapis o sebi, daleko potpuniji, točniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu životu u knjizi
 Blistavi dragulji Japana
iod različitih članaka u revijama, objavljivanih tijekom godina. Čini sekako, barem u ovom neobičnom slučaju, nitko nije poznavao autoricumemoara bolje od nje same.To što se Savuri uzdigla do istaknutog položaja bio je velikimdijelom puki slučaj. Bilo je drugih žena koje su imale slične živote.Ugledna Kato Yuki, gejša koja je zarobila srce Georgeu Morganu, nećakuJ. Pierponta, i postala njegovom mladenkom u izbjeglištvu tijekom prvogdesetljeća ovog stoljeća, možda je u neku ruku imala još neobičniji životod Savuri. Međutim, samo je Savuri iznijela tako potpuno svjedočenje osvom životu. Dugo sam vremena mislio kako je njezina odluka da toučini jednostavno sretna slučajnost. Da je ostala u Japanu, njezin biživot bio odveć ispunjen i ne bi imala vremena razmljati o prikupljanju svojih sjećanja. Međutim, životne okolnosti navele suSavuri da 1956. godine iseli u Sjedinjene Države. Preostalih četrdesetgodina svog života Savuri je živjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u središtu New Yorka, gdje je na trideset i drugom katu uredilaza sebe elegantan apartman u japanskom stilu. Pa čak i tada njezin seživot nastavio odvijati istim grozničavim tempom. Kroz njezin je stan prošao velik broj japanskih umjetnika, intelektualaca i uglednih poslovnih ljudi - dapače i ministara, a naišao je i po koji gangster. Jasam je upoznao tek 1985. preko jednog zajedničkog znanca. Kako samse bavio proučavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se većranije s njezinim imenom, iako nisam gotovo ništa znao o njoj. Naše se prijateljstvo razvijalo i ona mi se sve više i više povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad dopustila da se njezina priča objavi. »Pa, Jakob-san, možda i bih, ako je ti zapišeš«, odgovorila mi je.I tako smo započeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi viševoljela diktirati svoja sjećanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kakomi je objasnila, toliko je bila navikla pričati licem u lice da bi jedvaznala misliti kad bi bila sama u sobi. Složio sam se i ona mi je diktiralaovaj rukopis tijekom narednih osamnaest mjeseci. Nikad nisam biosvjesniji Savurinog kvotovskog narječja, u kojem se gejše nazivaju
 geiko,
a za kimono se katkadkaže
obebe,
nego u trenutku kad sam se počeo pitati kako bih te nijanse prenio u prijevodu. Međutim, od samog početka osjećao sam seuronjenim u njezin svijet. Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo senalazili uvečer: zbog dugogodišnje navike, to je bilo vrijeme kad jeSavurin um bio najživahniji. Obično je voljela raditi u svom stanu, alismo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji jednog japanskogrestorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i uglednagošća. Naši su razgovori trajali obično dva do tri sata. Iako smo svesnimali na magnetofon, njezina je tajnica također bila nazočna kako bikasnije mogla njezin iskaz prenijeti na papir, što je i činila s velikomtočnošću. Ali Savuri nikad nije govorila magnetofonu ili svojoj tajnici,uvijek se obraćala meni. Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi je uputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je počivao čitav pothvat i osjećao sam da njezina priča nikad ne bi bilaispričana da ja nisam uspio steći njezino povjerenje. Sad, međutim,uviđam kako bi prava istina mogla ipak biti nešto drugo. Savuri jemene odabrala za svog pisara, to je istina, ali možda je čitavo vrijemesamo čekala da se ukaže pravi kandidat.Što nas dovodi do ključnog pitanja: zašto je Savuri željela ispričatisvoj život? Gejše, doduše, ne polažu nekakvu formalnu zakletvu šutnje,ali se postojanje njihove profesije zasniva na tipično japanskomuvjerenju kako ono što se tijekom prijepodneva odvija u uredu i ono štose uvečer zbiva iza zatvorenih vrata nema nikakve veze jedno sdrugim i mora zauvijek ostati odijeljeno i razdvojeno. Gejše jednostavnone govore javno o svojim doživljajima. Poput prostitutki, svojih sestaraniže klase, gejše su često u neobičnoj poziciji da znaju navlači li doistaova ili ona javna ličnost hlače prvo na jednu, pa na drugu nogu, kao isvi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama noći služi na čast štosmatraju kako je njihova uloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog povjerenja, ali u svakom slučaju, gejša koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se u neodrživ položaj. Savuri je svoju priču ispričala pod neuobičajenim okolnostima utoliko što nitko u Japanu više nadnjom nije imao bilo kakve vlasti. Njezine su veze s domovinom već bile prekinute. To nam, barem djelomično, može objasniti zašto se više nijesmatrala obveznom šutjeti, ali nam ne objašnjava zašto je odlučilagovoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje, jer što ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time, promijeni mišljenje? Čak ikad je rukopis već bio potpun, još uvijek sam oklijevao. Tek kad je primila pre-

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->