Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Sekularizam u Xx Stoljecu

Sekularizam u Xx Stoljecu

Ratings: (0)|Views: 26 |Likes:
Published by Faruk Imamovic

Sekularizam u Xx Stoljecu

Sekularizam u Xx Stoljecu

More info:

Published by: Faruk Imamovic on Jan 07, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/17/2013

pdf

text

original

 
ISLAM I SEKULARIZAM U XX. STOLJE
Ć
U John L. Esposito
1
 
Svijet u praskozorje 2
1
. stolje
ć
a izaziva ‘mudrost’ i o
č
ekivanja proroka modernosti. Teorijamodernizacije i razvoja je decenijama jednoglasno tvrdila da razvoj modernih država i društavapodrazumijeva vesternizaciju i sekularizaciju. Vjera
ć
e tada biti svedena na privatni život. I dok sujedni govorili o privatizaciji vjere, drugi su predvi
đ
ali marginalizaciju i u kona
č
nom iš
č
ezavanjetradicionalnog vjerovanja. Harvey Coxov 
Sekularni grad 
Secular City
 ) odslikao je o
č
ekivanja teologakao i politi
č
kih analiti
č
ara u vrijeme kada su spisi teologa poput Dietricha Bonhoffera govorili osekularnom krš
ć
anstvu i kada je teološka škola Smrti Božije izazivala krš
ć
anske tradicije.Globalno bu
đ
enje vjera u posljednjim decenijama 20. stolje
ć
a, i islamsko bu
đ
enje posebno,izazivaju, a neki
ć
e re
ć
i diskreditiraju, vjeru, zapravo dogmu, proroka modernosti. Neki kriti
č
arigovore o kolapsu ili bankrotu sekularizma i potrebi da se on zamijeni sa vjerski utemeljenimdržavama. Drugi bi da potkrate njegova jedra, da izmijene moderne sekularne države.Susretanje vjere, nacionalizma, etniciteta i trajbalizma u globalnoj politici u periodu nakonHladnoga rata je zaprijetilo postojanju i stabilnosti nacionalnih država i vlada, navode
ć
i neke daupozore na sukob civilizacija. Sukobi u Sudanu, Ruandi, Somaliji, Nigeriji, Bosni, Kosovu, Indiji,Kašmiru, Pakistanu, Afganistanu, centralnoazijskim republikama, Šri Lanki i Indoneziji (daspomenemo samo neke) potcrtava lomljivost država. Vjerski nacionalizam (hinduski,muslimanski, budisti
č
ki, srpski i rusko-pravoslavni) demonstriraju mnoštvo na
č
ina na koje se vjera koristi u cilju oja
č
avanja nacionalnih identiteta, legitimiranja vlada, mobiliziranja narodnepodrške, pa
č
ak i za opravdavanje postupaka koji su doveli do etni
č
kog 
č
ć
enja.Diskreditiranje i, u nekim slu
č
ajevima, svrgavanje sekularnih paradigmi sa prijestola posebno suslikoviti i uo
č
ljivi u islamskom svijetu. Iranska revolucija, pojava novih islamskih republika uIranu, Afganistanu i Sudanu i upotreba islama i od strane muslimanskih vlada i od opozicije,potvr
đ
uju prisustvo i mo
ć
islama u muslimanskim društvima. To direktno izaziva, a neki bi rekliprijeti, sekularnijim obrascima razvoja i izgradnje nacija u muslimanskim državama.
Vjera i formiranje nacije 
U mnogim dijelovima muslimanskog svijeta, od sjeverne Afrike do jugoisto
č
ne Azije, pokreti zanezavisnost su koristili islamske simbole, slogane, stranke i subjekte da legitimiraju svoju borbu(džihad) i mobiliziraju narodnu podršku. Tako su, naprimjer, u sjevernoj Africi pozivi alžirskeuleme na džihad i islamska literatura igrali jednu od vode
ć
ih uloga u okon
č
avanju francuske vladavine i ponovnog potvr
đ
ivanja alžirske arapsko-islamske baštine. Na indijskompotkontinentu, muslimanski nacionalizam je postao
raison d’etre
za stvaranje Pakistana sa njegovadva krila (Zapadni i Isto
č
ni Pakistan, danas Bangladeš). Me
đ
utim, period nakon stjecanjanezavisnosti bio je svjedokom uspostave modernih muslimanskih država
č
iji je obrazac razvojabio pod snažnim uticajem i ustvari proizilazio iz zapadnih sekularnih paradigmi ili modela.Saudijska Arabija i Turska oli
č
enje su dvije krajnje pozicije. Saudijska Arabija je osnovana kaosamoproglašena islamska država utemeljena na šerijatu, islamskom pravu. Na drugom krajuspektruma, Ataturk (Mustafa Kemal) je stvorio sekularnu tursku republiku. Ostaci Osmanskedržave – halifa/sultan, šerijat, islamske institucije i škole – bili su zamijenjeni evropskinadahnutim politi
č
kim, pravnim i obrazovnim sistemima.
1
Azzam Tamimi i John L. Esposito, ured.,
 Islam and Secularism in the Middle East 
(New York: New York University Press, 2000), pp.
1
-
1
2.
 
 2
 Ve
ć
ina muslimanskih država izabrala je srednji put u izgradnji nacije, masovno posu
đ
uju
ć
i odZapada i oslanjaju
ć
i se na strane savjetnike i na zapadu školovane elite. Neke su bile višesekularno orijentirane poput Tunisa i Irana (do
1
979.) dok su druge bile islamske republike(Pakistan). Parlamentarne vlade, politi
č
ke stranke, kapitalisti
č
ke i socijalisti
č
ke ekonomije imoderni (evropski i ameri
č
ki) nastavni planovi i programi bili su norma. Iako odvajanje vjere odpolitike nije bilo totalno (kao što ustvari nije ni u mnogim sekularnim zemljama na Zapadu),uloga islama u državi i društvu kao izvora legitimiranja vladara, država i vladinih institucija je bilozna
č
ajno umanjena. Ve
ć
ina vlada je zadržala umjerenu islamsku fasadu, ugra
đ
uju
ć
i ponekopozivanje na islam u svoje ustave kao, naprimjer, da vladar mora biti musliman ili da je šerijatjedan od izvora zakona,
č
ak i kada to u stvarnosti nije bio. Centralne vlade su tako
đ
er pokušalepod državnu kontrolu staviti islamske institucije (džamije, vjerske zadužbine ili vakufe, vjerskesudove, itd.). Me
đ
utim, iako je ve
ć
ina muslimanskih vlada zamijenila islamsko pravo pravnimsistemima nadahnutim zapadnim sekularnim zakonodavstvom, muslimansko porodi
č
no pravo (obraku, razvodu i naslije
đ
u) ostalo je na snazi. No, iako je porodi
č
no pravo smatrano odve
ć
svetimda bi bilo zamijenjeno, ono je bilo reformirano. Za razliku od islamske tradicije, u kojoj je pravobilo u nadleštvu uleme (vjerskih stru
č
njaka), moderne reforme bile su proizvod vlada iparlamenata. U mnogim slu
č
ajevima, ulema nije igrala nikakvu ulogu, ili je, u najboljem slu
č
aju,igrala onu marginalnu. Obrazac autoritarnih moderniziraju
ć
ih vlada i prozapadnih elita koje sudefinirale ulogu i pravac države i koje su nametale zapadne modele razvoja (ideje, vrijednosti iinstitucije)
č
inili su se ustanovljenim životnim
č
injenicama. I zaista, mnogi su bili zaklju
č
ili da
ć
emuslimani svoju ulogu igrati na stabilnoj sekularnoj sceni.
Povla 
č 
enje sa sekularnog puta 
Iranska revolucija
1
978./79. raspršila je iluzije zagovornika teorije modernizacije/sekularizacije.Pojava ostarijeg, bradatog lidera, ajetullaha Homeinija, kako predvodi narodnu revoluciju iz svogaprogonstva u malom francuskom selu i kako ruši vladu naftom bogatog, moderniziraju
ć
e
g šahaIrana koji je imao brojne saveznike na Zapadu i impresivnu vojsku, bila je izvan domašajaimaginacije kako stru
č
njaka tako i vladara. Bu
đ
enje islama u muslimanskoj politici unajmoderniziranijim muslimanskim zemljama (Egipat, Liban, Alžir, Tunis i Turska) bila jerukavica ba
č
ena u lice onih koji su vjerovali da vjera treba biti na margini, ne u centru javnog života. Ako su neki u po
č
etku bili zadovoljni time da islamsko bu
đ
enje opišu kao pokretsiromašnih i marginaliziranih, otu
đ
enih i neobrazovanih, kasne osamdesete i devedesete raspršilesu njihova vjerovanja i predvi
đ
anja otkrivši ‘tihu revoluciju’ koja se dotada odvijala neopaženo.Islam se pojavio kao snaga u matici društva, koja je uticala na politi
č
ke stranke i organizacije,društvene pokrete i institucije civilnog društva. Štaviše, u ve
ć
ini slu
č
ajeva to je bila urbana a neruralna pojava. Njeni lideri i simpatizeri bili su obrazovani profesionalci. Uporedo sa vodstvom iinstitucijama sekularne elite u mnogim muslimanskim društvima, pojavila se nova alternativaotkrivaju
ć
i do koje mjere je islamski aktivizam postao institucionaliziran. Kako su vlade i njihovimodeli ekonomskog razvoja (arapski socijalizam i kapitalizam) doživljavali neuspjeh usred sveja
č
ih javnih protesta i demonstracija, vladari su preko no
ć
i otvorili politi
č
ki proces i pozvali naizbore. Iznena
đ
eni svijet je nijemo posmatrao kako se islamisti pomaljaju kao vode
ć
a opozicija nalokalnim i parlamentarnim izborima održanim krajem osamdesetih i po
č
etkom devedesetih 20.stolje
ć
a. U zemljama poput Egipta, Tunisa i Jordana, Muslimanska bra
ć
a i tuniski Pokret islamsketendencije su se dokazali efektivnim protiv vlada koje su kontrolirale izborni proces, finansijskeresurse i pristup medijima. Alžir i kasnije Turska su se pokazali najve
ć
im izazovom sekularnim vizionarima i njihovimo
č
ekivanjima. U Alžiru, jednopartijskoj arapskoj socijalisti
č
koj državi sa sekularnom elitom na
č
elu, Front islamskog spasa (FIS) je odnio ubjedljivu pobjedu na lokalnim i parlamentarnim
 
 3
izborima. Po prvi puta u savremenoj historiji,
č
inilo se da Alžir i
č
itav svijet imaju pred sobomislamsku stranku koja
ć
e putem izbora do
ć
i na vlast. Strahu da
ć
e
‘islamski fundamentalisti’ do
ć
ina vlast putem revolucije ili metaka pridružila se mo
ć
glasa
č
kih kutija, šalju
ć
i jezu niz kolektivneki
č
me muslimanskih vladara i zapadnih vlada. Alžirska vojska je intervenirala, uz odobravanjesvojih sekularnih elita, poništila drugi krug parlamentarnih izbora i nemilosrdno ugušila FIS. Biloje malo onih koji su se suprotstavili. Za mnoge, me
đ
utim, zamjena sekularne vlade i orijentacijeislamskom alternativom bilo je nezamislivo. Stoga, iako se moglo vjerovati optužbama da je FISantidemokratski orijentiran i da su islam i demokratija nespojivi, vojni udar i poništavanjeslobodnih i fer izbora radi o
č
uvanja sekularne opcije nije bilo prihvatljivo.Drugi glavni primjer jasnog poraza sekularizma desio se u Turskoj. Dugo smatrana jedinompotpuno sekularnom opcijom u muslimanskom svijetu i jednim od rijetkih primjera demokratske vladavine (makar i limitirane), turski sekularizam se
č
inio neoborivim. Zaista, mnogi su Tursku vidjeli kao paradigmu za druge dijelove Srednjega istoka i muslimanskoga svijeta. Diskusije otome kako zadržati širenje islamskog fundamentalizma uklju
č
ivale su dvije opcije: represija iobezglavljivanje pokreta ili promoviranje sekularnog islama. Turski islam,
č
esto opisan kaomuslimanski sekularizam, smatran je sigurnom i realnom alternativom koju treba promovirati,posebno u muslimanskim državama centralne Azije koje su nedavno stekle nezavisnost. Malo jebilo onih koji su se brinuli zbog postojanja islamske stranke, Refah partije (RP – Partijablagostanja) pod vo
đ
stvom Nedžmetina Erbakana (Necmettin Erbakan), istaknutog islamiste ipoliti
č
ara. Refahovi raniji izborni rezultati nisu bili impresivni. Turska lai
č
ka država, sa ušan
č
enimsekularnim tradicijama i elitom, te svojim vojnim
č
uvarima
č
inila se nesrušivom.Dva su,
č
ini se, faktora spre
č
avala da Turska bude preplavljena islamisti
č
kim talasom koji seuzdizao iznad ve
ć
e
g dijela Srednjega istoka i šireg muslimanskog svijeta: poštovala
č
ko sje
ć
anje na Ataturka ( 
1
88
1
-
1
938) i njegova baština sa jakim sekularnim (lai
č
kim) tradicijama i institucijama; tesamoproklamirana uloga armije kao ‘
č
uvara sekularne republike’, branilaca sekularne ideologije istabilnosti države. Me
đ
utim, sa
1
996. g. sekularna Turska je imala svoga prvoga islamisti
č
kogapremijera, dr. Nedžmetina Erbakana, a trideset njenih velikih gradova je izabralo islamisti
č
kegradona
č
elnike na izborima na kojima je Refah partija osvojila 2
1
% glasova. Sa
1
997. g. Turska je vojska Erbakana prisilila da napusti taj položaj.Refah partija je koristila demokratiju kao mjerilo po kome
ć
e
suditi o neuspjesima turskogasekularizma da bude istinski pluralisti
č
an, da poštiva prava svih svojih gra
đ
ana, uklju
č
uju
ć
injihovu slobodu savjesti ili pravo da žive u skladu sa svojim vjerskim ubje
đ
enjima. Erbakan jetvrdio da istinski sekularizam (odvajanje vjere od države) ne smije zna
č
iti samo državnuautonomiju ve
ć
i vjersku autonomiju. Drugim rije
č
ima, vjera tako
đ
er ima svoju autonomiju kojaima biti poštivana i slobodna od uplitanja države. Država se ne treba miješati u vjersku sferunastoje
ć
i da regulira odijevanje (pravo žena da nose marame, ili ljudi da imaju brade) ili vjerskupraksu. Refah partija je htjela dopuniti definiciju sekularizma kako bi on garantirao pravo svihljudi da žive u skladu sa svojim vjerskim ubje
đ
enjima. Za radikalne sekulariste Turske, takav stav je zna
č
io direktnu prijetnju: ‘Radikalni sekularisti, koji su
č
inili ve
ć
inu inteligencije, uklju
č
uju
ć
ijedan broj vode
ć
ih novinara, vjeruju da je ovaj stav RP izazov sekularnim premisama države. Onimisle da RP prikriva svoju dugoro
č
nu namjeru da uspostavi islamsku državu u Turskoj.’
2
 Rehaf partija je imala koristi od onoga što je Eric Rouleau nazvao ‘reislamizacijom turske države’.Ponovno uvo
đ
enje vjeronauke u državne škole tokom osamdesetih i ‘vladino finansiranje 450imamsko-hatibskih vjerskih škola u kojima se više od 470.000 adolescenata,
č
esto budu
ć
ihdržavnih službenika, odgajalo u duhu islama, te poreska podrška za izgradnju stotina novih
2
Ayse Saktanber, ‘Becoming the “Other” as a Muslim in Turkey: Turkish Women vs. Islamist Women’,
 NewPerspectives on Turkey
, br.
11
(jesen
1
994), pp. 43-44.

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->