Evlije

- Sarajevo 1425./2004.
- Sarajevo 1425./2004.
LJUBAV PREMA ALLAHOVIM EVLIJAMA Dr. Dilaver Selvi Naziv originala: VELLER SEVMEDE L Prijevod: A. K. Izdava: UG SEMERKAND Sarajevo Za izdavaa: prof. Seid Silajdi Recenzenti: dr. Irfan Ajanovi mr. Nezir Kralo Lektor - Korektor: amil Medar
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-4 SELVI, Dilaver Ljubav prema Allahovim evlijama / Dilaver Selvi ; [prijevod A.K.]. - Sarajevo : Semerkand, 2004. 121 str. ; 21 cm Prijevod djela: Velileri sevmede l. Bibliografske i druge biljeke uz tekst ISBN 9958 - 9686 - 1 - 4 COBISS.BH-ID 13421062
Dr. Dilaver Selvi
Tehniko ureenje, DTP & design: DTPS Design korice: Faruk abanovi tampa: Grafostar Sarajevo Za tampariju: Mahir Tucakovi Tira: 1.000
LJUBAV PREMA ALLAHOVIM EVLIJAMA
Sarajevo, 1425./2004.
Miljenjem Federalnog Ministarstva kulture i sporta br. 03-15-1689/04 od 13.07.2004. godine, ovaj proizvod je, na osnovu lana 18. stav 2. taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (Preieni tekst - Slubene novine Federacije BiH, br 49/02. i 37/03.), osloboen poreza na promet i usluge
Ovo skromno djelo posveujem prije svega Allahovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, a zatim svim Allahovim, delleanuhu, prijateljima (evlijama), uz nadu da e ono biti sredstvo postizanja njihove ljubavi i efaata. Vas, cjenjeni itaoci molim, da njihovim mubarek duama prouite po jednu Fatihu.
Rije murida - sufije
jubav je najpotpuniji ovjekov duhovni izraz. Ljubav je ovjekovo polazite za sve, potpuno za sve, i za njegov unutarnji - duhovni, i za njegov vanjski - materijalni ovoivot. Ljubav je najvea ovoivotna blagodat. Ona je to iskljuivo i samo ukoliko znamo da se odmjerimo prema samima sebi, ukoliko u ljubavi naemo mjeru, distancu, odstojanje sebe prema svemu drugome, kako materijalnom, tako i duhovnom ... Ljubav ovjeka nadahnjuje, pokree, uznosi ga i ovjek je ovjekom, istinskim vjernikom, racionalnim, odmjerenim duhovnim biem samo ukoliko znade ljubiti, ali ljubavi i odoliti i ne dozvoliti ljubavi da ga opsjeni, zaslijepi, da zagospodari njime i vodi ga samo prizemnim, ovoivotnim porivima... Ako pred sebe, pred korak svoj i pred srce svoje postavimo cilj onda znamo mjeru, znamo dokle moemo, gdje je poetak a gdje je kraj ... Naa ovoivotna iskustva murida (uenika), sufija govore nam stalno da trebamo osjeati, voljeti, ljubiti, ali i biti gospodarem svojih osjeanja ... I upravo to je ona najupeatljivija, najuzvienija mudrost koju najprije zapaamo kod svoga murida, svoga uitelja, vodia... Zato je na murid ono to i jeste. I alimi, evlije i muridi vole, ljube, ali su to to jesu jer dobro znaju pravu mjeru u ljubavi, pa tako im je i jasniji i krai put ka Allahovoj blizini... Mi se od njih moramo uiti toj uravnoteenoj mjeri u ljubavi prema njima samima, pa e i nama biti krai put ka Allahovoj blizini, nikako prema njima, nikako pridavajui im fetika - boanska svojstva, jer tako inimo i r k (mnogobotvo - idolatriju), najvei ovjekov grijeh ... Imati mjeru u ljubavi prema alimima, evlijama, svome muridu, znai imati, ivjeti osjeaj odgovornosti, znai

imati sebe pred sobom, vladati sobom, uspostaviti ravnoteu izmeu sentimenta (sranog poriva) i racija (razuma) .... Murid - sufija voli, murid ljubi, intenzivnije osjea ljubav prema Allahu d.., prema Sveopoj Istini i onima koji su mu putokaz, pruena ruka na putu ka Istini, ka Njenoj blizini, ali u isto vrijeme mora osjeati i racionalnu odgovornost, mora imati pravu mjeru u svojoj ljubavi .... Imati mjeru u ljubavi prema alimima, evlijama, muridu, znai znati pobjeivati i poznavati sebe, pa onda upravljati sobom na najracionalniji, odmjereni nain ... Mjeru u ljubavi najbolje, najbolje osjea i iskazuje Allah d.. kao Prva i Svemogua Isitina, pa onda za Njim Njegovi pejgamberi, Njegovi poslanici... Dokaz ovome je opa univerzalna mjera u svemu, opa ravnotea u ovoivotnom svijetu, koji se raa, preporaa, rui pa obnavlja, upravo kao ishodie Njegove Svevinje ljubavi, naspram koje je uspostavljena i mrnja kao injenica univerzalne ovoivotne, sveope ravnotee ... ... Pa, ako se postavimo, ako uspijemo da se naemo u toj ravnotei, tada smo iskazali i mjeru u ljubavi, njenu iskonsku univerzalnost ... Ova knjiga jo jedna je sufijska poruka razumijevanja, jo jedno je svjedoenje, jo jedna pruena ruka sufijske tolerancije nadtemeljene nad islamskom dubinom, kako bi se premostili jazovi koji podstiu neprijatelje Islama, ili pak dahile (neznalice) u Islamu s ciljem postizanja brojnih raskola i podjela, posebno meu bosanskim muslimanima... ... Ova knjiga usmjerena je ka demistifikaciji, raskrinkavanju, ka razbijanju predrasuda prema s u f i z m u, t e s a v v u f u, prema derviima - sufijama ... Mjera u ljubavi prema uenjacima (alimima) i poznavateljima Uzvienog Hakka (arifima), prema upuivaima - uiteljima (muridi kamilima) znai i biti svoj - svoja, zaroniti u dubine tesavvufa, ali i izroniti, uhvatiti ruku muridovu,

vodilju koja uznosi, pa poletjeti, pa letjeti, pribliiti se, ali i ostati na zemlji, pognuti ali i potom podii glavu do one prave mjere ... Jer, upravo sufije iz tesavvufa crpe snagu mjere stavljajue se svakodnevno naspram svoga ohologa ega (nefsa), duhovno istrajavajui da ljubav prema Uzvienoj Istini bude iznad svih drugih ljubavi, iznad k i b u r a (gordosti - samoljubivosti), a posebno iznad i r k a (idolatrije -mnogobotva) ... Kako do kraja istrajati u odmjeravanju svog duhovnog odnosa prema evlijama, alimima, muridu? Samo i samo dosljedno slijedei slovo Objave, slovo erijata, vjerozakona, kojima je jednom zauvijek uspostavljen velianstveni duhovni hijerarhijski red, u okviru koga su alimi, evlije i muridi, samo pruena, upuujua ruka, svjetlei putokaz da se to bezgrijenije spozna ona Jedina, ona Prava, Prva i Svemogua Isitina ... I ova knjiga nam je uputa kako da u svojoj stalnoj svakodnevnoj borbi, prije svega sa samima sobom, budemo pobjednici nad d ahilijetom (neznanjem), nad gafletom (nemarom), nad kiburom (gordou), nad irkom (idolatrijom - fetiizmom) ... Sve to ljubimo, sve to volimo, sve to i mrziti trebamo, sve to inimo ponajprije radi Allahovog zadovoljstva, konstituirajui u sebi tako svoju unutranju, duevnu ravnoteu i zadovoljstvo, a time i onu onu pravu mjeru u ljubavi ...
Irfan Ajanovi
Recenzija
vjerenje da je ratio ili intelekt vrhovni kriterij istinitosti nagnalo je nauku openito na pomisao da hodi bezbjednom stazom istine, pa ukoliko se ovaj kritetij pravilno primjeni u razliitim naunim disciplinama onda e se nesumnjivo doi do cjelovite slike svijeta. No, krhkost njihovih temelja ve se ogleda u nemogunosti definiranja jednog pojma koji se prvotno odnosio na ovjekovu bit i njegovu svjesnost. U pitanju je latinska rije inttelektus. Potonja tumaenja razuuju ovaj pojam pripisujui mu mnotvo znaenja, kao to su - duh, um, dua, razum, srce i intelekt ..., to je istodobno put rastakanja ljudskosti (insanijjeta), na njoj zasnovane istinske svjesnosti te spoznaje Istine kao takve. Prema ovoj ustaljenoj paradigmi gradi se nauna slika svijeta a njeni sljedbenici nisu nita drugo do zatoenici i sluge svoje poudne naravi, uobrazilje i uma pomuujueg. Oni koji naginju iskrenosti slijede uputu Poslanika, s.a.v.s., koji je pokazujui tri puta rukom na svoja mubarek prsa ukazao na sredite svjesnosti Allaha (takwa). Rije je o kalbskoj dimenzijij ljudskog bia, ime se on razlikuje od svih stvorenja i kojom se dosee istinske spoznaja jer je ona u nepretrgnutom odnosu sa naim duevnim, duhovnim i razumnim ivotom. No, srce (kalb) oivljava samo onda kada prima sjeme Jedinstva (Tevhida) iz ivog srca. Bojazan obrazovanih je da e njihova znanja usahnuti ukoliko ovo bude njihov odabir. Ne, ovo je put Sunneta na kojem njihova znanja zaivljavaju jer za istinsku svjesnost spoznaju Tevhida imamo jamstvo Poslanika s.a.v.s.. U ovoj knjizi dr. Dilaver Selvi, prefinjenom mjerom, u svjetlu Kurana i hadisa raskriva lik nasljednika (varisa)
11
Allahova Poslanika s.a.v.s. Biti dostojan vostva ovakvih insana, znak je pojavljivanje enje (evk) u srcu.
Predgovor
mr. Nezir Kralo
eka je beskrajna hvala (hamd) i pohvala (sena) naem Gospodaru, koji nas je stvorio u ljudskom liku, darovao naim srcima vjerovanje (iman) a duama naim blagodat ljubavi. Neka su bezbrojni salavati i selami, Vjerovjesniku milosti i lijepog vladanja (Nebijjur - rahmeti vel-edebi), naem Prvaku, Resulullahu, salallahu alejhi ve sellem, koji je centralni izvor Boanskog aka i ljubavi. I neka je Allahova milost na njegovu asnu porodicu i plemenite ashabe, radiallahu anhum, kao i na sve mumine koji su se ukrasili Boanskim akom (akul-llahi) i Muhammedijjskim vladanjem (edebom). Djelo koje je pred vama, obrauje veoma vanu temu, a to je mjera u ljubavi prema uenjacima (alimima) i poznavaocima Uzvienog Hakka (arifima), nasljednicima Pejgambera, alejhimus - selam; koji su kao potpuni upuivai (muridi kamili) zadueni sa odgajanjem ummeta. Ovo je tako osjetljiva tema, jer, oni koji ih nimalo ne vole, mogu zapasti u nevjerstvo (kufr), dok oni koji ih vole, ne znajui mjeru u svojoj ljubavi, mogu zapasti u mnogobotvo i idolatriju (irk). Budui da je stanje ovakvo, moramo znati mjeru i granicu po pitanju ove stvari. Ova mjera nije ni po ijoj elji niti hiru, jer, ako bi je neko postavio na takav nain, to nas ne obavezuje. Mi moramo tu mjeru nauiti i uzeti od Allaha Uzvienog i Njegovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, kako bi nae djelovanje i rad bili ibadet, naa oekivanja rahmet a ono emu se nadamo, Dennet. U dananje vrijeme, pojedinim muslimanima, izrazi, kao to su: velijj, arif, murid, tarikat, terbije, tezkijje, kef, keramet, jekin, muaheda, dezba, Boanska ljubav (ilahi ak) i drugi, izgledaju toliko strano, da ove, Islamom nareene i preporuene istine, bilo iz neznanja ili gafleta, uope ne ele upoznati. ta
13
12
vie, oni se usuuju da ih s lahkoom nijeu i odbacuju. Postoje neki propisi za ije dugotrajno neznanje nema isprike, jer onaj ko ne zna, moe pitati. Za jednog mumina je, izmeu ostalog, stroga dunost ( farzi ajn) da naui kako e voljeti nekoga radi Allahovog Zadovoljstva, i koliko e mrziti nekoga radi Allaha. Kod Allaha, delle anuhu, nemaju nikakve vrijednosti niti prijateljstva radi dunjaluka i elja due (nefs), a niti neprijateljstva radi njih, meutim, bie veoma teko odgovoriti i poloiti raun za takve, bezvrijedne stvari. U ovom naem skromnom radu nastojali smo odrediti i definisati granice u pogledu odnosa, vrednovanja, ljubavi i potivanja Allahovih evlija - zastupnika Rabbanijskog ahlaka na Zemlji, a pogotovo muridi kamila koji su nasljednici Allahovog Vjerovjesnika, salallahu alejhi ve sellem. Prilikom definisanja ovih granica, nastojali smo to uraditi u svjetlu Kurana i hadisa ije smo izvore naveli, dok smo teme obradili sa zanimljivim primjerima. Trud je od nas, a uspjeh od Gospodara naeg Uzvienog.
Mjera u ljubavi prema evlijama
Dr. Dilaver Selvi
14
Ljubav prema Allahovim evlijama
ilj (hedef ) vjernika je zadovoljstvo (rida) Uzvienog Allaha. Mjerilo Njegovog zadovoljstva je Istina (hakk). Istina je stvar koju Uzvieni Allah voli i s kojom je zadovoljan. Nju moemo saznati samo na jedan nain, i to: iz Kurani Kerima i od Allahovog Vjerovijesnika, salallahu alejhi ve sellem. Najvrjednije djelo vjernika je da voli i mrzi iskljuivo radi Allaha, delle anuhu. Kako god nije istinito nastojati voljeti i potovati neku osobu ili stvar vie nego to je Allah Uzvieni voli, isto tako je nepravda omalovaavati onoga kome je On Uzvieni ukazao Svoju naklonost. Prvo je pretjerivanje (ifrat) a drugo omalovaavanje (tefrit). Obje ove stvari su pokuene. 1. to se tie izraza ehlullah, on oznaava Allahovog, delle anuhu, bliskog (ehl) roba i prijatelja. On Uzvieni za Sebe odabire prijatelja. Ehlullahi su Allahovi, delle anuhu, svjedoci (ahidi), jer, ista srca koja ih vide, sjete se Allaha; a oni koji sjede na njihovim sjelima (medlisima), osjeaju Boanski (ilahi) miris. Zaista su oni dostojni da budu upoznati i da se vole. Ako je Gospodar svjetova zavolio jednog roba, i rekao: Robovi takvih i takvih osobina su Moji prijatelji, volite ih! svakome ko ima zerru imana u svom srcu je dunost voljeti onoga koga Allah Uzvieni i Njegov Poslanik, salallahu alejhi ve seleme, vole, odnosno, koga je nareeno voljeti od tih dobrih robova. Dunost je pridavati im vrijednost, druiti se s njima i posjeivati njihove kruoke (halke), te im ukazivati potovanje (hurmet ) odnositi se prema njima sa lijepim edebom. Vezano za ovu temu, odmah nailazimo na dva pitanja: prvo, ko su sve Allahovi prijatelji i kako se to odreuje; i drugo, kako im ukazati potovanje bez naruavanja lijepog vladanja (edeb), bez pretjerivanja i zapadanja u irk. Sada emo ukratko razmotriti ova dva pitanja.
1
Kako emo prepoznati Allahovog velijju?
rije svega, da razmotrimo kako emo utvrditi da li je neko Allahov Prijatelj (velijj)!? Ko su evlije i koliko ih ima, zaista, samo Allah Uzvieni zna, zato to On Uzvieni i daje ovu ast (eref ) lino. Uzvieni Hakk, u Kurani Kerimu nam ne spominje imena Svojih prijatelja, nego nam spominje samo njihove osobine (sifate). Mi smo njihove osobine i znamenja (alamete) spomenute u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naveli u naem djelu: Sposobnost za irad i muridi kamil (Irada ehliyet ve muridi kamil). Navedeno u ovom djelu ukazuje na slijedee: Uzvieni Allah voli sve vjernike (mumine). Ajet, A Allah je Zatitnik vjernika(Vallahu Velijjul-muminin).1 Budui da je stanje ovakvo, onda svaki mumin koji kae: Ja vjerujem u Allaha, treba voljeti sve mumine. Ovo je naredba Uzvienog (emr). Na Uzvieni Gospodar to od nas trai.2 Nakon toga, Uzvieni Hakk uzima za Svoje prijatelje medu muminima one koji su postigli istinsku bogobojaznost (takvaluk). On Uzvieni im daje odliku bliskih (mukarrebun).3 Resullullah, salallahu alejhi ve sellem, za njih kae: moj nasljednik (varis), moj namjesnik (halifa) i moj blinji (ehl). Uzvieni Allah je naredio da posjeujemo njihove medlise i da budemo s njima.4 Oni su te osobe koje su zaduene sa upuivanjem i odgajanjem (irad), oni su odlikovani ovim osobinama i vrlinama, i kao prvaci takvaluka i upute (hidajet) su postavljeni na elo ummeta. U gore spomenutom djelu (Sposobnost za irad i muridi kamil), pored navedenih dokaza i obiljeja evlija, od njihovih svojstava je na njima prisutni Boanski (Ilahi) edeb, Rabbanijski nur koji izbija iz njihovih oiju, iskrenost koja je oita na njihovim licima, ahlak sunneta Allahovog Vjerovjesnika, salallahu alejhi 1 2 3 4
Ali Imran, 68. Ali Imran, 28; En-nisa, 144; El-Maide, 55-6. El-Enfal, 34; El-Vaikia, 10-12. Et- Tevbe, 119. 21
Dr. Dilaver Selvi
ve sellem, koji je vidljiv u svim njihovim stanjima (halovima), milost (rahmet) i ljubav (muhabbet) koji prosipaju na svoju okolinu, irad (upuivanje) i pozivanje u vjeru (davet) koji se ostvaruju preko njihovih ruku, iskrenost (ihlas) i ustrajnost (istikamet) tokom cijelog ivota, bogobojaznost (takva) i ibadeti koji su stvarnost njihovog ivota, kao i mnoga druga njihova svojstva koja jasno ukazuju na to da su oni potpune (kamil) evlije, dobri (salih) robovi Uzvienog Hakka i vodii (rehberi) upute (hidajet) za iju se ruku treba uhvatiti. Sve ovo ne moe vidjeti i shvatiti samo onaj ije je srce slijepo ili zapeaeno. Oni koji imaju (boanski-Ilahi) udio evlijaluka (velajet), koji su svojim duhom (ruh) vezani za Allahove prijatelje i koji su srano vezani za put upute (hidajet), kad ih vide, sjete se Allaha Uzvienog, njihove due se raduju zbog toga to su nale prijatelja (velijja) na ijem se licu nalaze znakovi vjene (ebedi) ljubavi. Njihova srca se ispunjavaju ljubavlju, a u njihovim mislima je Ahiret. U duama njihovim se pojavljuje Muhammedijjska ljubav, zavole pokornost (itat) i hrle pokajanju (tevba). Allhovih prijatelja (evlija), koje je Allah Uzvieni uinio posrednicima (vesillom) preko kojih se postiu ove blagodati (nimeti), bilo je u ovome ummetu u svakom vaktu, a prema radosnoj vijesti od Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, bie ih do Kijametskog Dana, oni e demonstrirati i afirmirati Muhammedijjski nain ivota, prilikom ega se nee bojati nikoga osim Allaha Uzvienog.5 Budui da je injenino stanje ovakvo, ovjeka ne sprijeava nita da se okoristi od njih osim njegove due (nefs), oholosti (kibur) ili da ih ne smatra potpunim (kamil). Prema ajeti kerimu, oni koji su oholi, uskraeni su da vide znakove 5
Vezano za ovu temu vidi: Buhari; Itisam, 10; Muslim, Imare, 53; Ebu Davud, Melahim, 1; Tirmizi, Fiten, 27; Hakim, Mustedrek, 4. Tom /523. str; Ebu Nuajm, Hiljetul-Evlija, 1. tom / 7. str; Sujuti, ElDamius-Sagir, 2. tom /415. str; hadis No.7327
(ajete) i mudrosti (hikmete) Uzvienog Allaha.6 Evidentno je da je uslov za spoznaju Allaha Uzvienog (marifetullah) i ljubav prema onima koji su Ga spoznali (arifima), prijaznost i skromnost (tevadu) i lijepo ponaanje (edeb). Onome ko voli sebe, marifetullah se ne otvara. Oni koji stalno govore: Ja!Ja!, nee stii do Njega. Jo jednom vam iskreno preporuujemo djelo Sposobnost za irad i muridi kamil, kako bi upoznali svojstva (sifate) i stanja (halove) evlija koje smo duni voljeti i potovati radi Allaha, i iju poduku i odgajanje (terbijjet) trebamo prihvatiti. Kada se ovo djelo prostudira, budui da je sve u skladu sa Kuranom i Sunnetom, onaj ko ima malo pronicljivosti ( feraset) u svom srcu i sa Allahovom dozvolom (bi iznillah) e moi razlikovati istinu od neistine, med od otrova, svjetlo (nur) od vatre (nar), ruu od trna, korist od tete, i nee se odvajati od pravednosti (adalet). Njegov arin e biti istina koju e braniti, pa makar je njegova dua (nefs) i ne bude eljela.
El- Araf, 146. 23
22
Kojim mjerilima i kako emo vrijednovati Allahove prijatelje (evlije)?
II
no to elimo ovdje definisati, jeste na pogled naspram evlija, a pogotovo kad su u pitanju oni koji su zadueni i zauzeti sa upuivanjem i odgajanjem (muridi kamili), zatim, granice u njihovom vrednovanju, potivanju i lijepom odnosu naspram njih. Ovu temu emo nastojati objasniti posebno sa stanovita Islamskog vjerovanja (akaid), kako bismo vidjeli mjesto ovakvih ljudi u okvirima onoga to nam o njima govore Kuran i Sunnet. Po pitanju onih koji vole evlije, i onih koji ih zanemaruju i negiraju, elimo navesti dva bitna zakljuka: - Prvi je da oni koji ih vole ne pretjeruju i ne idu u krajnost u ljubavi prema njima (ifrat), jer sa pretjeranom ljubavlju ih mogu vidjeti ispred Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ih tako uiniti idolima; i - Drugi, da oni koji, ne znajui njihovu vrijednost i ne ukazujui im potovanje, ne omalovaavaju ih i ne negiraju, s ime bi bili lieni njihovih svijetlih (nurani) halki i Rabbanijskog vladanja (edeba), a koji su uzrok (vesila) duhovnog (manevijatskog) ivota srca. Jer, ovjek je nemaran prema onome to ne zna, a ono prema emu je nemaran, to i nijee. (ovjek je neprijatelj onome to ne zna; o:pr.). Oni to nijeu (munkiri), ako se ne pokaju ostae lieni Allahovog rahmeta. Prilikom vrednovanja evlija, a pogotovo onih koji su zadueni sa upuivanjem i odgajanjem (irad), treba obratiti panju na slijedee injenice.
2
Dr. Dilaver Selvi
1.
Evlije su Boansko (Rabbanijsko) ogledalo, onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi (muhabbet) i pouke (ibret), ne moe se okoristiti od njih niti moe postii mudrost (hikmet)
abbanijske alime, a pogotovo muridi kamile, treba posmatrati okom pouke (ibret) i ljubavi (muhabbet), i prema njima se odnositi krajnje ljubazno i s lijepim ponaanjem (edeb). Ne treba im se pribliavati radi neke dunjaluke koristi, oekujui nekakav svoj udio ili zbog nekog prohtjeva due (nefs). Jer u tom sluaju, umjesto koristi dolazi teta. Najvea manifestacija (tedelli), znamenje (ajet) i milost (rahmet) Uzvienog Allaha u cijelom svemiru (kainat) je na Prvak (Sejjid), Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovanje (iman) vjernika (mumina) koji su ga posmatrali se poveavalo, srca su im se ispunjavala sa Boanskom ljubavi, a ivoti njihovi su se mjenjali u potpunosti. S druge, strane, licemjeri (munafici) i mnogoboci (murici), zbog tmine u svojim nutrinama, nisu uspjeli uzeti niti jednu zraku od sunca njegove upute. Vidjeli su ga oima u glavi, i nijednom nisu pogledali svojim zaslijepljenim oima srca njegovu stvarnost (hakikat). Uzvieni Hakk njihovu lienost ove sree opisuje ovako: A ako ih pozovete na put upute, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni ne vide 7 Oni koji ne vide i ne razumiju realnost (hakikat) Allahovog, delle anuhu, najveeg znamenja (ajeta), Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu svjetlost (nur), znaenje (mana), Ijubav (muhabbet), lijepo ponaanje (edeb) i spoznaju 7
2 El-Araf, 198.
(marifet), nee moi vidjeti a niti primjetiti na hiljade Allahovih znakova sa kojima se licem u lice svakodnevno susreu. Takoer, oni nee moi doi do njihovih znaenja i shvatiti njihove tajne i poruke. Takvi se usuuju negirati Debraila, alejhis-selam, koji im je od Hakka Uzvienog, kao duhovni ivot (hajat), Kuran donio. Oni poriu Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, koji je robovima dostavio tu vodu ivota. ta hoe insan? ta hoe onaj ije je srce negirajui sve ovo postalo mrtvo, iji je razum pijan, shvatanje lieno svjetlosti, vid (basiret) pronicjivosti ugaen! ta on to eka? Moda meleka smrti, Azraila, alejhisselam? Onoga koji e okonati s njegovim ivotom i njegovim raunima?! Uzvieni Hakk, ukazujujui na bolest duhovnog slijepila veine ljudi, kae: A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu!8 Lijeenje nemara (gaflet) i duhovnog sljepila kod veine ljudi je ostavljeno za Ahiret. Oni koji Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, dre za ljudsko bie (beer) kao to su i oni sami, koji njegov razum i stanje porede sa svojim razumom i stanjem, i koji na njega gledaju kao na Abdul-Mutalibovo siroe, kako e shvatiti i pojmiti, zavoljeti i obojiti se stanjima (halovima) Allahovog, delle anuhu, Miljenika (Habibullah) zbog kojeg su svi Pejgamberi, alejhimus-selam, Allaha Uzvienog molili da budu u njegovom vremenu, da vide njegovu ljepotu, da budu od njegovog ummeta, iza kojeg e se na Sudnjem Danu i u najstranijem asu, skloniti i za efaat moliti, radi kojeg su se meleki na nebesima, samo da bi ga vidjeli, veselili. Da bi ga mogao shvatiti, zavoljeti i njegovim se stanjima ukrasiti, ovjeku je prije svega potrebno vrsto vjerovanje (jekin), lijepa pokornost (teslimijjet), iskrena ljubav (muhabbet) i poniznost (tevadu), te lijepo vladanje (edeb). Isto vrijedi kada su u pitanju muridi kamili i druge evlije. Oni koji njih gledaju postaju 8
Jusuf, 105. 2
Dr. Dilaver Selvi
drugaiji. Boanski (Ilahi) nur, Rabbanijski edeb i dostojanstvo (hejbet) koji dolaze iz njhovih srca, odslikavaju se na njihovim licima, pa neke oi, vidjevi sve to na njima, sa ljubavlju prema Allahu (muhabbet), liju suze i nestaju od sebe (dezba). Neke oi, gledaju ih sa sumnjom, neke kao da ih ne primjeuju, a neke, idui u krajnost, govore isto to su mnogoboci i poricatelji vjerovjesnicima govorili: I on je ovjek kao i mi! Zar e nas on uputiti? On je luak, ne zna ta govori! to i nama ne bi bilo objavljeno ono to se njemu objavljuje? Kakva je razlika medu nama? On na ovaj nain eli vlast i upravu, eli da cijenjen i potovan bude! Ono to on eli je dunjaluk, zato ga se priuvajte! Mi ovakvo neto do sada nismo vidjeli! Da promijenimo na nain ivota i njegov tok! E, nee moi! On ni po emu nije iznad nas! ta vie, mi imamo mnogo vie imetka i djece od njega! U osnovi, mi trebamo biti potovani i cijenjeni! Na razum i pamet su nama dovoljni, zar da imamo potrebe za nekim drugim ?! Na ovaj nain, oni, po svome hiru (nefsani) i, poput ejtana, vrednuju evlije i odnose se prema njima, negiraju ih i omalovaavaju. Oni potpune (kamil) evlije porede sa sobom, i tako grijee. Svoja srca ne otvaraju, pa zato i ne razumiju. Ne pribliavaju im se, te od njih ne mogu uzeti nita. Poistovjeujui ih sa sobom, za njihovu bogobojaznost (takva) kau da je to puko oponaanje (taklid), za njihovu skromnost i poniznost kau da je ponienje (zillet), za pomno razmiljanje (tefekkur) da je mata (hajal), za njihov pla da je uzbuenje, a za borbu (dihad) na Allahovom putu da je pustolovina. Oni ne znaju, i nisu ni svjesni da ne znaju. Posve je jasno da nisu uli radosne vijesti i svjedodbe od Allahovog
30
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju istinskih (Rabbani) alima, i Allahovih, delle anuhu, evlija; da se On Uzvieni hvali pred Svojim melekima sa onima koji Ga vole i zikir ine9, da On, delle anuhu, prima dove Svojih prijatelja10, da su njihova srca izvor bogobojaznosti (takva),11 da su oni nasljednici (varisi) Vjerovjesnika, alejhimus-selam,12 i da su oni povjerenici (emini)13 i svjedoci (ahidi)14 Allaha Uzvienog. Oni u ijim srcima sija svjetlo bogobojaznosti, kada vide Njegova znamenja (alamete) i znakove (ajete), prepoznaju evlije koji Njemu Uzvienom pozivaju i poduavaju Njegovom zikru, priu im i okoriste se od njih onoliko koliko im je odredeno a prema svojim mogunostima (kabilijet). Jer, Allah Uzvieni nas je obavijestio da e samo one ija su srca ispunjena nurom spoznaje (marifet) i bogobojaznosti (takva), uzdignuti i ukazati im posebno potovanje (hurmet).15 Sada emo vidjeti koje zakljuke moemo izvesti po pitanju odnosa spram Vjerovjesnika, alejhimus-salatu vesselam, i Allahovih, delle anuhu, evlija. Mevlana Delaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret 672/1273.g.), u svojoj Mesneviji, na ovu temu postavlja openito pravilo na slijedei nain: Svako se ponaa prema poloaju (mekamu) i stanju (halu) u kome se nalazi. Plavo staklo e prikazati sunce plavim, a crveno crvenim. Meutim, ako se ta stakla preiste i postanu isto (safi) bijela, pa, kristalno isto staklo e najvjernije prikazati kakvo je sunce. Ono kao takvo e biti prvak meu svim staklima. 9 10 11 12 13 14 15
Muslim, Zikr, 11. Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16. Sujuti, El-Damius-Sagir, 1.tom /617 str. (No.3995.) Ebu Davud, lim, 1; Tirmizi, lim, 19; Ibn Made, Mukaddime, 17. Dejlemi, Musned, 3.tom /18 str. Ali Imran, 18. El-Hadd, 32. 31
Dr. Dilaver Selvi
Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, vezano za ovu konstataciju je kao primjer naveo slijedei dogaaj: Jednog dana dok je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, iao putem, doe mu u susret Ebu Dehl. Kada ga je ugledao, ree mu: Kako je samo ruan ovaj ovjek od sinova Haimovih. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, uvi ovo (sa osmijehom) mu odgovori: Prekoraio si granicu ali si rekao istinu! Nakon toga dode Ebu Bekr, radiallahu anhu, pogleda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ree: Kako si samo lijep i kako je svijetlo tvoje lice!, hvalei ga. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njemu (sa osmijehom) ree: O ti srani, (i ti si) rekao istinu! Prisutni upitae: Ja Resulallah! Ti kae da je istinu rekao i onaj to ti kae da si ruan kao i onaj to ti kae da si lijep! ta je mudrost toga? Resulullah, alejhis-salatu ves-selam, odgovori: Ja sam ogledalo uglaano nurom Allaha Uzvienog, (gledajui u mene) svako vidi sebe. 16 Prenosi se da je Sultan Mahmud Gaznevi doao u posjetu kod ejha Ebul-Hasana El- Harkanija, kuddise sirruhu. Nakon to je malo sjeo kod njega, upitao ga ta misli o Bajezidu Bestamiji, kuddise sirruhu. Ebul-Hasan, kuddise sirruhu, ree: On je takav rob da onaj ko ga vidi, nae uputu i postigne sreu. Sultan Mahmud ree: Kako moe biti takvo neto? Ebu Dehl je vidio Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, ali, ipak se nije spasio zablude (dalalet)?! Ebul-Hasan El-Harkani, kuddise sirruhu, mu odgovori: On njega, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio kao Poslanika, nego kao Muhammeda, kao Ebu Talibovo siroe. Da ga je vidio kao Allahovog Poslanika, spasio bi se nesree i postigao sreu. Kao dokaz za ovo je prouio rijei Uzvienog: Vidi ih 16 Abdulbaki Golpinani, Mesnevi erhi, 1. tom /433-434. str.
32
kao da te gledaju, ali oni te ne vide.17 A zatim je rekao: Vidjeti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, oima u glavi, ne donosi ovu sreu, medutim, posmatrajui ga oima srca (kalb) i tajne (sirr), ova srea se postigne. Znai, ko vidi Ebu Jezida, kuddise sirruhu, na ovaj nain, (i okoristi se od njegovog znanja spoznaje-marifet) postigne ovu sreu.18 Muhjuddin Ibni Arebi, kuddise sirruhu, definiui potpunog ovjeka (insani kamila), je rekao: ovjek kao Allahov namjesnik (halifa), je stvorenje na kome se u najpotpunijoj formi manifestuje Njegovo Bie (Zat), svojstva (sifati) i djelovanja (efali). Potpuni ovjek (insani kamil) je jedna pregrada (berzah) izmeu Allaha, delle anuhu, i svijeta (alem); izmeu vanjskog (zahir) i nutarnjeg (batin). On u sebi objedinjuje sva znaenja Boanske savrenosti (Ilahi kemal). Svijet je poput ogledala a on je njegovo glaalo (dila).19 Komentatori njegovog djela Fususul-Hikem, ove njegove rijei komentariu na slijedei nain: Potpuni insan (insani kamil) sa Boanskim sposobnostima i kabilijjetom, sa svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani) i ovlatenjima koje je Uzvieni Allah pohranio u njemu, manifestuje Njegova lijepa imena (Esmaul-husna). Fejz i nur koji uzima od Uzvienog sa svojstvima Milostivog (Sifati Rahmani), svojim ljudskim osobinama prenosi drugim ljudima.20 Da bi slabani robovi postigli spoznaju Allaha, delle anuhu, (marifetullah) i visoke tajne (esrar), On Uzvieni im je s vremena na vrijeme slao Vjerovjesnike (Nebije) i Svoje 17 El-Araf, 198. 18 Vidi: Feriduddin Attar, Tezkiretul - Evlija, (pripremio: S. Uludag)
19 20
678. str; Hani, El- Hqdaikul-Verdijje, (prevod Abdulkadira Akieka) 462. str; Ibrahim Hilmi, Medaridul- Hakika, 36. str; Bursevi, RuhulBejan, 3. tom /297. Str. Vidi: Ibni Arebi, Fususul-Hikem, 49. str. Vidi: Dami, Nakdun-Nusus fi erhi Nakil-Fusus, 104. str. 33
Dr. Dilaver Selvi
prijatelje (evlije). Insani kamil zauzima najvie mjesto Boijeg namjesnitva. 21 Ibni Arebi, kuddise sirruhu, je definisao potpunog insana kao ogledalo u svemu stvorenom (ma sivallah), u kome se oituju svojstva Uzvienog Allaha.22 Mevlana Delaluddin Er-Rumi, kuddise sirruhu, u svojoj Mesneviji kae: Allahova, delle anuhu, sjena (zill) je Njegov primljeni (makbul) rob koji je mrtav u odnosu na svijet, a iv u odnosu na Allaha Uzvienog. Rijei Uzvienog: Zar ne vidi kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire?!23 su asocijacija na evlije, jer su oni dokaz Boanske svjetlosti. Idi, pa posredstvom sjene nai sunce!24 Muhjuddin ibni Arebi, kuddise sirruhu, kae: Insani kamil je stvoren u liku (suretu) Milostivog (Rahman), a hadis: Allah je Adema stvorio u Svom suretu25, ukazuje na to. Komentator Fususa, Ahmed Avni Konuk, vezano za komentar gore navedenog hadisa, kae: Uzvieni Allah je suret spoljnjosti (zahir) insani kamila sagradio od realiteta (hakikata) svijeta (alema) i sureta tih realiteta; dok je suret njegove nutrine (suretu batinihi) oblikovao prema Svom Liku (suretu).26 Sadruddin Konevi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret, 673.h /1273.m) je rekao: Svaki dio svijeta (alem) ukazuje na 21 Vidi: Dami, isto, 103-104; Ismail Ankarevi, Nakul-Fusus erhi, 1922 Vidi: Muhjuddin Ibni Arebi, 3.tom I 312. str; Keklik, Muhjuddin b. 23 El- Furkan, 45. 24 Vidi: Tahirul-Mevlevi, Mesnevi erhi, 1. tom/ 276-278.str. 25 Buhari, Istizan, 1; Muslim, Dennet, 28; Ahmed ibni Hanbel, Musned, 26
34 2.tom 1244, 251.str; Taberani, El-Mudemul-Vesit, 8.tom 1414.str. (hadis No. 7846). Vidi: Ahmed Avni Konuk, Fususul - Hikem Terdume ve erhi, 1.tom 1 169.str. Arebi, 438.str. 20.
jedno od lijepih imena (Esmaul-husna) ili svojstava (sifat) Allaha Uzvienog. On Uzvieni je uinio insani kamila takvim, da on sa svojim ruhom, znaenjem i stepenima (mertebama), predstavlja Njegov potpuni alamet. Kao takav, on je primjerakegzemplar (nusha) svake stvari, te u njemu postoji snaga i mogunost da ukazuje na svaku stvar.27 Kutbur-Rabbani, Imam arani, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret, 973.h/1565.m) kae: Moj Sejjid Ali b. Vefa, kuddise sirruhu, je govorio: Muride! U kojem liku (suretu) i na koji nain (ekl) vidi svog uitelja (murida), znaj da si i ti u tom liku (suretu). Budui da je to tako, ti ga posmatraj kako hoe. Ako ga posmatra kao da u njemu vidi licemjerstvo, znaj da si ti licemjer (munafik). Ako ga vidi kao iskrenog, znaj da si i ti iskren (muhlis). Kada gleda u ogledalo, normalno je da ne vidi materiju ogledala, nego samog sebe.28 Ali b. Vefa, kuddise sirruhu, je takoer, rekao: Kada posmatra svog murida, onakvog kakvim ga vidi, i tvoja svojstva (sifati) su takva. Pravi lik (suret) murida moe vidjeti i prepoznati samo onaj ko se pribliio njegovom mekamu, ili onaj ko je iznad njega. Jednom prilikom je jedan od murida Bajezida Bistamije, kuddise sirruhu, rekao : Moj Sejjide, sino sam vas (u snu) vidio u suretu svinje! On mu je odgovorio: Sinko moj, vidio si istinu. Ja sam jedno ogledalo; gledao si u mene, meutim, sebe si vidio, od svog sureta si mislio da je moj suret. edo moje, oisti osobine svinje koje su u tebi, a zatim me pogledaj, pa e vidjeti da nisam svinja! 29 Velikani ovog puta su rekli: Onaj ko se ne mogne okoristiti od gledanja svog murida, nee se okoristiti ni od druenja s njim niti od njegovih rijei. Njegov nur slijeenja murida 27 Vidi: Sulejman Ate, lari Tefsir Okulu, 264.str, (preneseno iz Konevijeg 28 arani, El-Envarul-Kudsijje, 1.tom / 190.str. 29 arani, isto, 2. tom / 13-14.str.
35 Idaza, str. 66b)
Dr. Dilaver Selvi
e izii iz njegovog srca. Onaj ko po pitanju irada, ne vidi svog murida kao nasljednika (varisa) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nee postii istinskog puta, jer, onaj ko ne uva edeb naspram svog murida, nee mu biti olakano robovanje Hakku Uzvienom u okvirima lijepog edeba prema Njemu Uzvienom. Znajte da Allah Uzvieni kada zaeli uzeti nekoga u Svoju blizinu, On zbog njegove iskrenosti (sidk) i vjernosti (sadakat), odredi arifa (murida) kojeg e slijediti. Zbog svoje neiskrenosti na ovom putu, muridi izgube blagoslov i bereket svojih murida.30 Allame Alusi, rahimehullah, komentariui rijei Uzvienog: Ali, oi (njihove) nisu slijepe, ve srca u grudima31, kae: U ovom ajetu se ukazuje na nevaljalost srca poricatelja (munkira), koja su zastrta nemarom. Zbog toga njihova srca ne mogu vidjeti svjetlost Allahovih bliskih robova (ehlullah). Svjetlost (nur) koja se manifestuje na njima, moe se vidjeti samo sranim oima. Takvim oima se opaaju hakikati pojavnog svijeta (alemi mulk) i tajne (esrari) nevidljivog svijeta (alemi melekut). Hadisi erif: uvajte se pronicljivosti (feraseta) mumina, jer on gleda sa Allahovim nurom!32, objanjava kakve su te oi.33 Imam arani, kuddise sirruhu, kada spominje adabe koje je murid duan izvravati u odnosu na svog murida, kae: Murid treba stalno initi dovu Allahu Uzvienom da ne zapadne u bolest istraivanja nedostataka i mahana svog murida. Kada murid primjeti kakav nedostatak svog murida, to moe biti razlogom da ga zamrzi. To se dogaa kod onoga murida, kome Allah Uzvieni nije dosudio postizanje 30 arani, isto, 2 .tom 1 92, 93.str. 31 El-Hadd, 46. 32 Tirmizi, Tefsir, 16 (No.3127); Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 10.tom 1 33 Alusi, Tefsir, 16 (No. 3127); Hejsemi, ibid, 10.tom / 267.str.
36 267.str; Albani, Ed- Daife, No. 1821.
potpunosti (kemalat) i koga je prepustio rukama njegovog nefsa, koji se tako unesreio. Vrlo je malo ljudi koji su nakon to su kod svog murida primjetili nekakav nedostatak, bili ustrajni i nastavili posjeivati njihove sohbete.34 Jedan od afijskih imama, ejh Muhjuddin En-Nevevi, rahimehullah, je rekao: Kad god bih krenuo u posjetu (zijaret) nekog od mojih uitelja ili ejhova, uvijek bih na putu prvo udjelio sadaku a zatim uinio dovu: Allahu moj, sakrij od mene sramotu mog uitelja!; jer, ko god posjeuje svog murida na ovaj nain, postii e njegov blagoslov! (bereket)35 Imam Kuejri, kudise sirruhu, je rekao: Na poetku mog puta, kad god bih iao kod svog murida Ebu Alija Ed-Dekkaka, rahimehullah, uvijek bih prije toga zapostio i uzeo gusul. U veini sluajeva, kad bih doao do kapije njegove medrese, vratio bih se zbog mog velikog potovanja prema veliini njegove linosti. Govorio bih u sebi: Ne moe kod njega ui neko poput mene. Kad bih smogao snage da uem, i kad bih doao do sredine medrese, njegovo dostojanstvo (hejbet) bi me prekrilo od ega bih se ukoio. U veini sluajeva bih se sav sledio u toj mjeri da, kada bi me neko u tom asu ubadao iglom ne bih osjetio. Do njegovog preseljenja na Ahiret, ne znam ni jedan sluaj da sam mu se suprostavio u neemu. 36 Imam arani, kuddise sirruhu, kae: Neki muridi vide svog murida toliko velikim da ne mogu (zbog potovanja i iz edeba prema njemu) dugo gledati u njegovo lice. 37 Ashabi, radiallahu anhum, su takoe bili takvi, nisu mogli stalno gledati sretno lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Iz edeba i potovanja prema njemu, obarali bi oi, stiavali svoje glasove, ponizno stajali pred njim i u njegovom 34 35 36 37
arani, El-Envaru; Kudsijje, 2.tom I 80, 81.str. arani, isto, 2/92: arani, isto, 2/92. arani, isto. 3
Dr. Dilaver Selvi
prisustvu mirno i lijepo sjedili.38 Oni, radiallahu anuhum, su tokom cijelog svog ivota uvali i odravali ovakav edeb i ljubav prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem. Posmatrali su ga kao Allahovog Miljenika (Habibullah), Sultana svih Poslanika (Sultanur-Rusul), Prvaka (Sejjida) svih ljudi, kao istou srca, lijek dua, sr (hulasa) cijelog svijeta, najjasnije i najvee ogledalo u kome se manifestuje i pojavljuje (tedelli ini) Boija Ljepota. Posmatrali su ga kao milost (rahmet) cijelom svijetu, i kao sreu za one koji ga vole. Znali su ga kao takvog i zbog toga su se odnosili prema njemu na poseban nain. Oni su njega voljeli i Allahu se tako umilili. Sa imanom, iskrenou, edebom i nadom, dali su svoje due. Oni nisu samo rijeima iskazivali svoje potovanje i formalno mu bili pokorni, nego su to svojim ivotima potvrdili. Oni su i srcem i duom prihvatili rijei Uzvienog: Reci (Muhammede): Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!39 U svakoj stvari u kojoj bi ga slijedili, svaki put bi se po jednu stopu pribliili Allahu Uzvienom. Tako su postigli stvarnost (hakikat) Jedinstva (tevhid) i od Gospodara svjetova dobili radosnu vijest i pohvalu: Allah je s njima zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni.40 Na taj nain su postali primjerom i uzorom onima koji dolaze poslije njih. Nur Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi odabrani ashabi, radiallahu anhum, su se odazvali Boanskom pozivu i poastili Ahiret (preselili). Sada smo mi na redu, ta emo uraditi na ovom mejdanu!? Namjesnici i nasljednici Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, su istinski uenjaci 38 U naem djelu Muridi kamil i nadlenost za irad su navedeni lijepi 39 40
3 primjeri odnosa ashaba naspram Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali Imran, 31, 32. El-Bejjine, 8.
(Ulemaur-Rabbanijun), a oni koji predstavljaju ashabe, radiallahu anhum, su vjernici (mumini). Duni smo uvati tu ljubav, edeb, pokornost, Kuran, ahlak sunneta, vjersko bratstvo i radost, te na taj nain pronai istinski tevhid i uvati ga. Ako mumini nakon Muhadira i Ensarija preuzmu na sebe ovaj veliki emanet, slijedei ih na najljepi nain, te poput njih se budu drali sunneta i edeba, potivajui svaki emanet, bio on veliki ili mali, ostvarie se u pogledu njih radosna vijest Allaha Uzvienog: Allah je s njima zadovoljan, a i oni su Njime zadovoljni. On Uzvieni je rekao: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, Muhadirima i Ensarijama i svima onima koji ih budu slijedili u ihsanu, a i oni su Njime zadovoljni; za njih je On pripremio Dennete kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.41 Vjernici koji dou poslije, pa za primjer uzmu Muhadire i Ensarije, koji su prvi prihvatili Islam i okitili se Allahovim, delle anuhu, ahlakom; i budu ih slijedili u njihovom vjerovanju (iman), iskrenosti (ihlas), pokornosti (itat), lijepom ponaanju (edeb), borbi na Allahovom putu (dihad), odanosti (sadakat), zikru, razmiljanju (tefekkur), udjeljivanju (infak), pratanju (afv) i drugim pohvalnim osobinama; ovo Allahovo, delle anuhu, obeanje e se obistiniti i u pogledu njih. Zbog toga ih ummet treba dobro upoznati i nauiti njihove ivotopise (sirete). Koliko je god mogue, njih treba nastojati shvatiti kao primjer ljudskom rodu, njih koji su uskladili svoj ivot prema Kuranu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njih koji predstavljaju stoljee sree (asrusseadeti), a koji su to stoljee i materijalno i duhovno ukrasili, sa svim svojim idealima i poduhvatima, sa ljubavlju (akom) i sa suzama. Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najvei murid, a njegovi plemeniti ashabi, radiallahu anhum, su bili najiskreniji tragaoci spoznaje Allaha Uzvienog 41 Et - Tevbe, 100.
3
Dr. Dilaver Selvi
(marifetullah). Poslije, muridi kamili i istinski alimi koji su se pojavili u ummetu, postali su duhovni (manevi) nasljednici Resulullaha, alejhis-salatu ves-selam, uvari njegovog sunneta, dokazi (delili) i voe (imami) ummeta. Ummetu ne preostaje nita drugo, osim da, kao to su bili ashabi, iskreno slijedi imama takvaluka, da slui (hizmet) i da mu vjeran bude Allaha radi. Blago onima koji znaju vrijednost ove blagodati i koji uvaju svoj edeb! Allaha Uzvienog molimo za ovu sreu...
2.
Voljeti evlije i ukazivati im potovanje je nuan uslov bogobojaznosti (takva)
kazivanje potovanja (hurmet) Allahovim prijateljima (evlijaullah), je ukazivanje potovanja Allahu Uzvienom. Jer, onaj koji ih uzvisuje i nareuje da se potivaju je On Uzvieni. On e se osvetiti onome ko im je neprijatelj; u hadisi kudsijji se kae: Onome ko napada Moga prijatelja (veliju), objavio sam mu rat (kojim u se osvetiti za Mog prijatelja).42 U drugom rivajetu se kae: Ko bude potcjenjivao jednog od Mojih evlija, pred Mene e izii kao neprijatelj.43 Smatrati i drati velikim onoga koga Allah Uzvieni dri 42 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul43
40
velikim je posao samo onih koji posjeduju iman. Voljeti ono to mu pripada je znak od Boga date ljubavi. Uzvieni Hakk kae: Pa ko potiva Allahove eaire (dokaze Njegovog postojanja i alamete Njegove vjere) znak je takvaluka srca.44 eair oznaava znakove posredstvom kojih se neto zna i spoznaje. Neki komentatori Kurana kau da su to svi ibadeti (i alameti koji ukazuju na Allaha Uzvienog).45 Nema sumnje da su na Prvak, hazreti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim svi Vjerovjesnici, alejhimusselam, mjesto najvee manifestacije i pojavljivanja (tedellijjata) Allaha Uzvienog. Denabu Hakk se na najotvoreniji nain pojavljuje na njima, a zatim na evlijama i muridi kamilima koji su uinjeni njihovim nasljednicima; na onima ija su srca mjesto u koje Uzvieni gleda (nazargjah Ilahi), ija su lica Njegovo ogledalo (ajinei Rabbani), onima koji kada ih drugi vide, podstaknu ih na zikrulla. Allahovi prijatelji (evlijaullah) na sebi nose Boanske tedellijjate, zatim, svjetlost Milostivog (nuri Rahmani), Njegov lijepi edeb (edebi Rabbani) i motive vjene ljubavi (nukuu akil-ebedi). Uzvieni Allah je istinske alime stavio kao svjedoke u istu ravan sa melekima.46 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavjetava da su meleki svjedoci (ahidi) na nebesima, a potpuni mumini su ahidi na zemlji.47 Onaj ko eli spoznati Uzvienog Allaha, mora kod njih otii. Ko trai Ilahi ak, za to njih mora pitati. Onaj ko eli vjerovati u svog Gospodara sa ubjeenjem, treba prihvatiti njihovu svjedodbu (ehadet). Njihova srca spominju Allaha, njihovi jezici govore o Njegovim blagodatima, njihova 44 El-Had, 32. 45 Fahruddln Er-Razl, Tefslrul-Keblr, 23.tom / 29. str; Kurtubi, El46 Ali Imran, 18. 47 Nesai, Denaiz, 50;Sujuti, El-Damius-Sagir, 1.tom / 416.str. (No.
2715); Taberani, El- Mudemul-Kebir, 7.tom /23.str. (No.6262). 41 Dzamlu li Ahkamul- li ahkamil Kuran, 12.tom / 56.str.
Evlija, 26, 27 (No.1); Begavi, erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, KitabuzZuhd, hadis No. 696. Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8/222 (No. 7880).
Dr. Dilaver Selvi
stanja (halovi) odslikavaju Njegov edeb. Evlije su stubovi dina i nasljednici Muhammedijjskog edeba i emaneta. Autor tefsira Damiul-bejan, imam Et-Taberi, rahimehullah, (preselio na Ahiret 310.h / 923.m), kae: Veliati i potovati sva znamenja (alamete) vjere je od takvaluka srca. Uzvieni Allah kae u ajetu: Pa ko potuje Allahove eaire (dokaze Njegovog postojanja i alamete Njegovog dina), znak je takvaluka srca48, kao da kae: Potovati Moje robove mumine i sve ono to Meni pripada je dug (hakk).49 Dunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je rekao: Oslanjanje na Allaha (tevekkul), preputanje (tefvid) i pokornost (teslim) Njemu Uzvienom jeste potivanje onoga to i Njemu pripada. Ove (tri) stvari su alameti Uzvienog Hakka (Njegove Uzvienosti i Moi) u tajnama (sirr) srca evlija. Zato, kada ih rob vidi velikim i kada uvea svoje potovanje (u srcu) prema njima, Allah uljepa njegovu spoljanost sa lijepim edebom.50 Muhjuddin ibni Arebi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret 638.h / 1240.m) je rekao: U svemu stvorenom (kainat) postoje manifestacije (tedellijati) Allaha Uzvienog. Njih potivati je ispred same spoznaje Allaha Uzvienog, pa ko ih potuje, svi njegovi poslovi e biti s bogobojaznou (takvalukom). To nije da koju god stvar vidi, da nju lino (bizatihi) potiva, nego da potiva (Onoga koji ju je stvorio), kako bi potvrdio Allahovu Uzvienost. Na taj nain e i ta stvar koju posmatra biti velika (ti e tako velik postati). To je edeb. Pred svakim ajetom (koji dokazuje Boije postojanje - Illahi delil, i koji ukazuje na Njega - alamet) koji pred tebe izie, stani i s poniznou zamoli: Gospodaru moj, poveaj mi znanje! (Pokai mi mudrost koja je u njemu, podui me njegovom hakikatu!)51 48 49 50 51
42 El-Hadd, 32. Taberi, Damiul-Bejan, 10.tom / 157.str. Bursevi, Ruhul-Bejan, 6.tom /32.str. Mahmud El-Gurab, Rahmetun Miner-Rahman, 3.tom / 167.str.
Pokornost evlijama je pokornost Allahu Uzvienom. U ajeti kerimu se kae: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okree - pa, (znaj!) Mi te nismo poslali da im uvar bude.52 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Onaj ko se pokorava meni pokorava se i Allahu, a onaj ko se meni ne pokorava, ne pokorava se ni Allahu. Onaj ko se pokorava mome emiru (imamu koji vam je nadreen) pokorava se i meni, a onaj ko se njemu ne pokorava, ne pokorava se ni meni. Imam je tit (koji vas titi od neprijatelja i runih stvari). Iza njega se ide u borbu i sa njim se uzima zatita. Ako vam imam kome ste podreeni nareuje da se Allaha bojite, on e zato imati nagradu; a ako vam nareuje neto to je izvan bogobojaznosti (takva), on je zato odgovoran.53 Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radiallahu anhu, da je ispriao sljedee: Bio sam sa jednom grupom ashaba koji su bili pored Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih je on, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: O skupino! Zar ne znate da sam ja Poslanik, od Allaha vam poslan?! Prisutni odgovorie: Da, ti si Allahov Poslanik! Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, upita: Zar ne znate da je objavljen ajet u Allahovoj Knjizi koji obavjetava; da onaj ko se bude meni pokoravao da se i Allahu pokorava? Prisutni rekoe: Da, o, Allahov Poslanie! Svjedoimo da onaj ko se pokorava tebi pokorava se i Allahu! Zaista se pokornost (itaat) tebi smatra pokornou Allahu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Zaista je vaa pokornost meni pokornost Allahu. Vaa pokornost imamima (mojim zamjenicima vekilima, i zapovjednicima - emirima) kojima ste podreeni je pokornost i meni. 54 52 En-Nisa, 80. 53 Buhari, Dihad, 109; Nesai, Bejat, 27, 30. 54 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2. tom 1597. str.
43
Dr. Dilaver Selvi
Imam Kuejri, kuddise sirruhu, komentariui gore navedeni ajet, kae: Uzvieni Hakk u ovom ajetu kae: Pokornost Pejgamberu je pokornost Meni uinjena. Onaj ko je njemu blizu i Meni je blizu. Koga on primi (makbul) i Ja Sam ga primio; koga on odbaci (merdud) i Ja Sam ga odbacio.55 Potovanje i edeb koji se ukazuju prema muridi kamilu su Allaha radi i radi Njegovog Poslanika. Jer, muridi kamil predstavlja vjeru, iri Boiju misiju (Illahi davet) i uva ono s ime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni, a ne ono to njegova dua eli. On ima posebno zaduenje. Uzvieni Allah je insani kamile i istinske alime uinio Svojim svjedocima (ahidima) i namjesnicima (halifama). Svako ko njima ukazuje potovanje i sam e biti potovan. Poniznost i lijep odnos prema njima nije ponienje, nego ast. Oholost i zavist su ejtanova svojstva, a on je uskraen od milosti. Treba biti oprezan i ne navlaiti na sebe prijetnju hadisi erifa u kojima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Ko ne potuje nae starije, ko nije milostiv prema naim mladima i ko ne zna (vrijednost i edeb) naih uenih (alima), nije od nas.56 Trojicu samo munafik moe potcjeniti; onoga ko je osjedio u Islamu, uenog alima i pravednog zapovjednika (emira).57 U jednoj hadisi kudsijji se kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Uzvienog da je rekao: Ko potcjenjuje (poniava i omalovaava) jednog od Mojih evlija, doi e pred Mene kao Moj neprijatelj.58 55 Kuejri, Letaiful-iarat, 1.tom / 348.str . 56 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5.tom / 323.str; Hakim, Mustedrek, 57 58
44 1.tom / 132.str; na istu temu sa malo drugaijim rivajetom, Tirmizi, Birr, 15. Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8.tom / 202.str. (No.7819); Munziri, Et- Tergib, 1.tom / 115.str. Taberani, u gore navedenom djelu, 8.tom / 222.str. (No.7880).
Treba znati da edeb koji trae murid od murida, uitelj od uenika i imam od demata, ne trae radi sebe i svog ega. Potpuni muridi i istinski alimi se trude da svoje uenike ukrase pohvalnim edebom i da ih dovedu u stanje prisutnosti (hudur) sa Uzvienim Hakkom, tako da kod Njega budu primljeni (makbul) kao Njegovi asni robovi. Imam arani, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 973.h /1565.m) je rekao: Murid ne treba pruati noge prema svome muridu bilo da je u njegovom prisustvu ili ne, i treba paziti na to bilo da je dan ili no, bio njegov murid iv ili ne, on to nikako ne smije vidjeti malim i beznaajnim. Murid koji postigne ovaj edeb, (na kraju) e biti u stanju da uva edeb naspram Allaha Uzvienog, zato to murid u odnosu na njega predstavlja duhovne (manevi) ljestve za uspinjanje (terakki), mekteb spoznaje (marifeta) i lijepog ponaanja (edeb).59 Murid nikako ne smije misliti da murid, nareujui edeb muridima, eli postii neki poloaj ili nekakvo znaajno mjesto medu ljudima. Ovakve misli su rune. Muridi od murida zahtijevaju edeb kako bi postigli edeb prisutnosti (hudur) sa Uzvienim Allahom.60 Ko ne vidi svog murida u poslu upuivanja i usmjeravanja (irad) kao nasljednika Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, nee stii do puta (i hudura) Uzvienog Hakka, jer, onome ko ne vidi edeb u ruci svog murida, nee biti olakano postizanje lijepog edeba nasuprot Uzvienog Hakka. Znajte, kada Uzvieni Hakk uini dostojnim nekoga Svoje prisnosti (hudur) zbog njegove odanosti Njemu Uzvienom, On mu omogui jednog arifa koga e slijediti. Muridi zbog nedostatka odanosti bivaju lieni blagoslova i edeba svojih murida.61 Na Prvak (Sejjid), Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, 59 arani, El-Envaru!.KudsWe, 2.tom / 72, 73.str. 60 arani, isto, 2.tom / 73.str. 61 arani, isto, 2.tom / 93.str.
45
Dr. Dilaver Selvi
je rekao: Ukazujte potovanje i poast uenima (istinskoj ulemi), jer su oni nasljednici Vjerovjesnika (enbijaa). Onaj ko njima potovanje i poasti (ikram) ukazuje, ukazuje ih i Allahu i Njegovom Poslaniku.62 Bereket je sa velikanima meu vama.63 Kako god je pokornost roditeljima pokornost Allahu,64 neposlunost njima je neposlunost Allahu. Ista stvar je i sa muridom, jer je on posrednik (vesila) duhovnog (manevijatskog) raanja, ta vie, on je vrjedniji i korisniji od fizikog oca. Zbog toga je neposlunost i nepotivanje manevijatskog oca, takoer, zabranjeno65, jer, neposlunost i nepotivanje njega izaziva Allahovu srdbu.66 Utjeemo se Allahu od toga. Uzvieni Allah je za one koji ine dva grijeha rekao: Oni koji ovo (dvoje) ine, uli su u rat sa Mnom; ta dva grijeha su: uzimati kamatu (smatrajui je dozvoljenom)67 i neprijateljski se odnositi prema nekom od Njegovih evlija68 Prema konstataciji imama Gazalije, rahimehullah, onaj ko iskreno voli nekoga i bude mu odan u ljubavi, njegova ljubav se prenosi na sve ono to pripada onome koga voli; na njegove line stvari, mjesto boravka, njegove uspomene, pa ak i na njegove ivotinje. Ovo znaju samo pravi zaljubljenici. Onaj ko 62 Hatib, Tarihu Bagdad, 4.tom / 438.str; Sujuti, El-Damius-Sagir, 63 Hakim, Mustedrek, 1. tom / 62.str. (kae da je sahih prema uvjetima 64 65 66 67 68
46 Buharije, ali ga nije zabiljeio); Bejheki, uabul-lman, 7.tom / 467.str. (No. 11005). Tirmizi, Birr, 2; Hakim, Mustedrek, 4/152; Munziri, Et- Tergib, 3.tom I 322.str . arani, u gore navedenom djelu, 1 tom / 189 -190.str. Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16; Ibn i Ebid-Dunya, KitabulEvlija, 26-27; Begavi, erhus-Sunne, 1 1142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, hadis No. 696. El-Bekare, 278-9. Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16. 1.tom / (No. 1428).
kae da voli Hakka Uzvienog, a mrzi Njegove voljene robove koliko mrzi svoj pokvareni nefs (zalim nefs), neka uti! Neka ne govori o ljubavi i neka sjedne i plae nad svojim srcem i stanjem u kom se nalazi! Allahu moj, molimo te za Tvoju Ljubav, za ljubav Tvojih voljenih i za ljubav prema djelima koja e nas dovesti do Tvoje Ljubavi (Zadovoljstva - Rizaluka).69 Amin!
3.
Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva (tevhid), izvlae robove iz mnogobotva (irk) i podstiu ih na pravo vjerovanje (jekin)
ilj slanja svih Pejgambera, alejhimus-selam, je Jedinstvo Uzvienog Allaha (tevhid). Tevhid je poetak i kraj svakog posla. Ulaskom u pravu vjeru, kao i odlaskom sa ovog svijeta od roba se trai tevhid. Osnova evlijaluka (velajet) je postizanje istinskog tevhida, to jeste, postii tajnu kelime La ilahe illallah. U koli tesavvufa, osnovni predmeti kojim se pouava su Jedinstvo (tevhid) i spoznaja Allaha Uzvienog (marifetullah). Sve druge akcije (amelijati) i zalaganja (mudahede) su radi postizanja njihovog hakikata. Nijedan Vjerovjesnik, niti velijj kojeme je dato znanje (ilm), spoznaja (marifet) i mudrost (hikmet) nije rekao Ijudima: Zaboravite Allaha i ostavite Ga, mene slijedite i budite mi robovi! Naprotiv, oni su prema Kuranu Mudrom 69 Tirmizi, Davat, 73 (No.3490).
4
Dr. Dilaver Selvi
govorili svojim sagovornicima: Vratite se svom Gospodaru Uzvienom! Pravi Cilj (kasd), Vjeni Dost je On! Njega volite i Njemu se umilite! Njegovom Zadovoljstvu se uputite! Uzvieni Allah na slijedei nain svjedoi za ovaj njihov hal: Nezamislivo je da ovjek kome Allah da Knjigu i znanje i Vjerovjesnitvo (Nubuvvet) - poslije rekne ljudima: Klanjajte se meni (budite meni robovi)! - nego: Budite Boiji (Rabbani) jer vi Knjigu znate i nju prouavate! On vam nee narediti da meleke i Vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon to ste muslimani postali?70 Budui da je ovo istina, neki ljudi opet misle i govore da ljubav prema jednom ovakvom Rabbani alimu naruava ljubav prema Allahu. To ukazuje da oni ne znaju prave poznavaoce Uzvienog Hakka (arife), koji su cijeli svoj ivot rtvovali radi postizanja hakikata tevhida. Oni porede potpunu pokornost hazreti Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim halifama, emirima i nasljednicima, sa postupkom Izraeliana koji su uzeli za bogove svoje alime. Oni, takoer, potovanje prema njima dovode u usporedbu i mijeaju sa idolatrijom krana, koji su od Isaa, alejhis-selam, nainili boga. Takvi su bez ikakve sumnje u jednom haosu i meteu. Oni iz straha da se ne bi natetilo tevhidu, ne ukazuju potovanje ili ne slue potpunim arifima koji su voe ummeta, a i druge odvraaju od dobrih Allahovih robova. Sa ovakvim rezonom i stavovima, oni su u velikoj zabuni i na velikom gubitku. Oni su poput onoga koji kae: Idem ugladiti svoje obrve!, a iskopa sebi oi, ili onaj koji hoe ugasiti vatru koja tinja, a naini od nje uareni oganj. Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj ko voli mene voli i Allaha, onaj ko se pokorava meni pokorava se i Allahu, munafici su rekli: Ovaj ovjek nam zabranjuje da oboavamo ikoga sem Allaha, a pribliava se 70 Ali Imran, 79-80.
4
irku i eli da ga uinimo bogom kao to su krani uinili Isaa ! Nakon toga je Allah Uzvieni objavio ajet71: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okree - pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.72 Imam Taberi, rahimehullah, ovaj ajet komentarie na slijedei nain: Allah Teala im kae: O ljudi, onaj ko se pokorava Muhammedu, s pokornou njemu i Meni se pokorio. Kada je tako, sluajte (i srcem i duom) ono to vam govori i pokoravajte se njegovim nareenjima, jer, ono to vam on naredi, Moje je nareenje (emr), a ono to vam zabrani je Moja zabrana (nehj). uvajte se da ne kaete: Muhammed je ovjek kao i mi, on eli da bude iznad nas (pa zato nareuje i zabranjuje)! Poslije je Allah Uzvieni objavio Svom Vjerovjesniku: O Muhammede, onaj ko glavu okrene od pokornosti tebi, i ti okreni svoje lice od njega. Mi tebe nismo poslali da im uvar bude i da ih prati. Ti dostavi ono to ti objavljujemo, a Mi smo dovoljni da njihova djela ispitamo, da ih pratimo i svedemo njihove raune.73 Nasljednici Vjerovjesnika - muridi kamili, svojim muridima ne nareuju nita po svome hiru ili elji, a niti radi neke ovosvjetske koristi. Oni od njih ne oekuju da im ukazuju potovanje i edeb radi njih samih, nego ih vide kao emanet koji im je povjeren od Allaha. Odgajaju ih sukladno Allahovim, delle anuhu, naredbama i lijepom edebu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na taj nain ih dovode u stanje potpunog insana (insani kamil) kako bi bili primljeni u Boije prisustvo (Illahi hudur).74 Jer, edeb koji se treba ispunjavati prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba 71 72 73 74
En-Nisa, 80. Razi, Tefsirul-Kebir, 10 /155; Alusi, Ruhul-Meani, 3/91 Taberi, Damiul-Bejan, 4/277 Vidi: Suhraverdi, Avariful-Mearif, 12. poglavlje. 4
Dr. Dilaver Selvi
se ispunjavati i prema njegovim nasljednicima poslije njega, istinskim alimima i muridi kamilima. Oni koji sa namjerom (nijjetom) ouvanja tevhida bjee od evlija, a pogotovo od muridi kamila koji su poznati po svojoj bogobojaznosti i dobroti, i ne ukazuju im potovanje i lijep edeb i od njih narod odvraaju; hotimino ili iz neznanja ulaze u neto gdje postoji Boija prijetnja i gdje je njihovo vjerovanje (iman) u opasnosti. emu sumnja i oklijevanje? Dobri robovi ovog ummeta i muridi kamili koji su zauzeti sa iradom, nisu nikada pogazili Allahove granice kao uenjaci krana i jevreja, pa da predstavljaju opasnost. Iskreni muridi koji AIIaha radi ukazuju potovanje potpunim (kamil) evlijama, takoer, nisu ih izuzeli iz robovanja (ubudijjet) Allahu Uzvienom i odgovornosti (mukellefijjet) prema Njemu Uzvienom, kako bi zapali u mnogobotvo (irk) i bili na gubitku. Nakon to se svaka stvar uskladi po Kuranu i Sunnetu, ishod je rahmet i Dennet. Rob nikada, haa (neuzubillah; o.pr.), ne moe imati mo i ovlatenje koje posjeduje Gospodar (Rabb). U krajnjoj granici moe biti odgojen od strane Rabba, te na taj nain postati Rabbani (potpuni rob, koji je sasvim pokoran svom Rabbu). Allah ovakvog roba oboji Svojom bojom. On ga uini Svojim ogledalom i svjedokom (ahidom) Svoje moi (kudret) i Svoga postojanja (vudud). On Uzvieni ga spominje medu melekima kao Svoga prijatelja, tako da ga cijeli svijet (osim nemarnih gafila) voli i cijeni. Insani kamil je uinjen Allahovim halifom medu stvorenjima, a sva stvorenja ukazuju potovanje onome ko je u pokornosti Allahu Uzvienom. Potpuno je jasno da oni koji porede ovo potivanje (hurmet) sa potivanjem kipova, ili sa poginjanjem glave pred silnicima, ili pak sa dodvoravanjem posjednicima poloaja; ne poznaju Ilahi edeb i potovanje, mjeaju istinu sa neistinom, nur sa vatrom, i zapadaju u greku navodei kao svoj dokaz ajet: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se samo jednom
50
Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je ist (MunezzehSubhanehu) od onih koje Njemu ravnim smatraju.75 Poloaj onih koji su spomenuti u ajetu, a koji su pored Allaha uinjeni bogovima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio ovako: Narod se nije njima klanjao, nego su oni, narodu (suprotno Allahovom emru) proglaavali dozvoljenim (halal) ono to su smatrali da je dozvoljeno, a zabranjenim proglaavali ono to su smatrali zabranjenim (haram), to je narod i prihvatao.76 Rebi, radiallahu anhu, kae: Pitao sam EbuI-Alije: Kako su Israilovi sinovi (pored AIIaha) jedni druge smatrali bogovima? Odgovorio mi je: Oni bi, kada nau u Allahovoj Knjizi neto suprotno rijeima njihovih sveenika i monaha, prihvatali njihove rijei (suprotne Boijim propisima) a odbacivali propise Knjige Uzvienog Allaha.77 Naravno, kako god je mogue da se pored Allaha neko smatra bogom, da se srce koje se Allahu treba predati, preda nekome drugom, i da se propisi (ahkam) koje Allah odreuje trae od nekoga drugog, isto tako se granica moe prei jo vie, tako da se pojedine osobe od strane svijeta smatraju dijelom Allaha, ili da su kao On Lino, ili da su Njegova djeca, ili Njegova desna ruka i slino, pa svijet pred takvima ini seddu smatrajui ih bogom i onima koji su se sjedinili s Allahom. Sve ovo je praznovjerje, la i haram!!! Kod alima i evlija ovog ummeta koji idu putem Kurana i edeba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ovako neto ne postoji, oni su izvan i daleko od ovakvog stanja. Istinski (Rabbani) alimi i potpuni (kamil) muridi, kojima je data Knjiga, mudrost (hikmet) i znanje spoznaje (marifet), onima 75 Et- Tevbe, 31. 76 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/30; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/174; Alusi, 77 Razi, Tefsirul-Kebir, 16/31
51 Ruhul-Meani, 5/ 84.
Dr. Dilaver Selvi
koji im se obraaju, ukazuju samo na edeb i cilj na slijedei nain: O ljudi! Budite Boiji (Rabbani), budite robovi Uzvienog Rabba i Njegovi ljudi! Spasite se irka, Njemu se vratite! Ne mjeajte i ne zamjenjujte mjesta i nadlenosti Stvoritelja (Halik) i stvorenja (halk)! Zbog ovakvog njihovog stanja, Uzvieni Allah nam je izdao sljedeu naredbu: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima (zapovjednicima) vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u dan Ahiretski; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe.78 U ovom ajetu se navodi i pokornost ulul - emru (predstavnicima kojima je povjerena uprava; zapovjednicima), meutim, pored pravednih zapovjednika, ova sintagma se odnosi i na uenjake (alime), erijatske pravnike ( fakihe) i dobre Allahove robove (salihe). Abdullah ibni Abbas, radiallahu anhuma, je rekao: Uenjaci (ulema) koji pouavaju narod vjeri i njenom znaenju, koji im nareuju dobro a odvraaju od loeg, su pokorni (dobri) robovi.79 Svi Allahu bliski robovi (ehlullah) su sloni u tome da: Kako god ne postoji nikakav put koji vodi Allahu osim puta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, takoer, ne postoji nikakva kapija svjetlosti (nur) osim njega, sallallahu alejhi ve sellem!80 Svi Allahovi prijatelji (evlijaullah) su saglasni po pitanju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedi: Nema 78 En-Nisa, 59. 79 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 2 / 574; radi drugih miljenja vidi: Taberi, 80
52 Damiul-bejan, 4 / 147-150. Seid Nursi, Mektubat, 1/423; pored toga vidi: Gazali, El-Munkiz, 22; Imam Rabbani, Mektubat, 1 /251. pismo.
pokornosti (itat) stvorenjima u onome to je grijeh prema Allahu (Stvoritelju).81 Nakon to se prihvati mogunost greke kod muridi kamila, treba znati, takoer da je on sve svoje, pa ak i svoju volju (iradet) podredio Allahovom putu i onome to On eli, te na taj nain postigao poloaj (mekam) i upravu (tesarruf ) koju Uzvieni Hakk opisuje ovako: Ja postanem njegov vid kojim gleda, njegov sluh kojim slua, njegov jezik kojim govori, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi...82 Zbog ove injenice, treba i srcem i duom sluati njegove savjete i nareenja, i izvravati ih na najbolji mogui nain. Ovo nije nita drugo do pokornost Allahu Uzvienom i poslunost nasljedniku Pejgambera, salallahu alejhi ve sellem. Murid ne smije odbacivati i poricati raznolika stanja muridi kamila, kao i njegove rijei ija se stvarnost ne moe lahko razumjeti i naredbe koje teko padaju njegovom nefsu, naprotiv, on e smatrati da je nedostatak kod njega ekajui na kraju ishod i mudrost svega toga. Ukoliko bi sam po sebi i po svom vienju ocjenjivao njegove postupke, kao i veina onih koji su vrednovali te postupke, prvo bi zapao u sumnju, a zatim bi mu oponirao, i na kraju bi ga negirao. U ovakvim situacijama treba postupiti prema instrukciji hazreti Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: Ko vidi neto kod svog emira (imama ili murida kome je podreen) to mu se ne bude svialo, neka se strpi (i neka se ne odvaja od demata); jer, onaj ko se udalji od demata koliko je jedan pedalj, umrijet e dahilijetskom smru (kao neznalica)83 Objanjavajui ljubav i pokornost prema muridi kamilu, 81 Taberi, Damiul-Bejan, 4/150; Hakim, Mustedrek, 3/123, 356. 82 Buhari, Rikak, 38; Ibnu Made, Fiten, 16. 83 Muslim, Imare, 13; Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/275-297; Ubu
Jala, Musned, 4/235 (No. 2347). 53
Dr. Dilaver Selvi
poznati mufessir Elmalili Hamdi Yazir, rahimehullah, kae: Voljeti i slijediti Allahove voljene robove nije ni grijeh niti irk, naprotiv, voljeti ih i slijediti je Boija naredba (Ilahi emr), te dokaz same ljubavi prema Allahu. Meutim, ta ljubav nikako ne smije biti kao to je ljubav prema Allahu, i nikako ne smije zadobiti formu ljubavi krana prema Isau, alejhis selam, koji su ga uzdigli do stepena oboavanog (mabuda). Najljepu formu izraavanja te ljubavi nalazimo u samom kelimei ehadetu: kada jedan musliman kae: Svjedoim da je Muhammed (s.a.v.s.) Njegov rob (abd) i Poslanik (Resul), on prvo negirajui odbacuje sve oboavane (mabude), a zatim sa istim srcem svjedoi i potvruje robovanje (ubudijjet) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allahu Uzvienom, te da je on Pejgamber koji od Njega dolazi. Nakon toga, voli ga radi Allaha, delle delaluhu, tako da njegovo vjerovanje (iman) postaje potpuno sa ljubavlju prema njemu. Ljubav prema evlijama, takoer, ulazi u ovu ljubav (i zahtijeva isti edeb).84 Sigurno je da postoji velika razlika izmedu ljubavi onoga koji voli nekoga kao Allaha, i ljubavi onoga koji voli nekoga radi Allaha. Voljeti nekoga Allaha radi je zato to ga On, delle delaluhu, voli, i zato to je On Uzvieni rekao da ga volimo radi Njegovog zadovoljstva: Volite ovoga Moga roba, jer ga Ja volim! 85
4.
Uputa (hidajet) i upuivanje (irad) se ostvaruju sa Allahovom dozvolom i pomoi, dok su muridi posrednici (vesila)
uridi kamili mogu biti posrednici uzdizanja ruha (terakki), oienja srca (tezkijjetul - kalb) i odgajanja due (terbijjetun -nefs) samo sa dozvolom Uzvienog Allaha. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i na odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikada od grijeha oistio; ali Allah isti (od nevjerovanja i grijeenja) onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna.86 Ismail Hakki Bursevi, kuddise sirruhu, kae: ienje (tezkijje srca i ruha) pripada Allahu Uzvienom, zato to On Uzvieni, Svojom dobrotom i milou uvruje i uspjenim ini Svog roba u pokornosti i djelima koja su sebeb pokornosti (itat). Meutim, ovjeku je potreban uitelj koji e mu ukazati kako e se oistiti na nain kako bi Allah Uzvieni bio zadovoljan s njim. Na putu stizanja Allahu Uzvienom (visal), najvei murid i posrednik u tome poslu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nakon njega su to arifi koji su zadueni sa iradom. ejhul Islam, Abdullah El - Ensari, rahimehullah, je rekao: U znanostima hadisa i erijata imam puno ejhova, dok je u tarikatu moj murid Ebul - Hasan El - Harkani. Da sam ga vidio, a da nisam prisustvovao njegovoj halki, ne bih nikada upoznao hakikat. Znai, ehlullahi koji su zadueni sa iradom su vodii (rehberi) na putu Islama i oni su kljuevi 86 En-Nur, 21.
55
84 Vidi: Hamdi Jazir, Hakk Dini Kuran Dili, 1/574. 85 Isto, 1076-1079.
54
Dr. Dilaver Selvi
vrata vrstog vjerovanja (jekin). Nai jednog insani kamila je najvee blago, a prisustvovati njegovom medlisu je blagodat koja se rijetko nalazi.87 U jednom drugom ajetu se kae: Ti (Muhammede), doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti (voli i) eli da uputi, Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe. I On dobro zna one koji e pravim putem poi.88 U stvarnosti (hakikatu), uputa (hidajet) je usmjeravanje srca iz zablude ka istini (hakku). Stvaranje ovog usmjeravanja u srcu je djelo svojstveno moi Allaha Uzvienog. Pored toga, ukazivanje na istinu i podsticanje na dobro se zove uputa (hidajet). Ovu vrstu upuivanja mogu initi i Vjerovjesnici, to su i inili.89 Nakon Vjerovjesnika, alejhimus -selam, istinski (Rabbani) alimi su dokaz (delil) puta upute (hidajet), i oni ukazuju na put ka Hakku Uzvienom. Imam Rabbani, (Mudeddid li elfis-sani), kuddise sirruhu, je saoptio da murid treba, kada mu doe talib koji trai Hakka, da uputi dovu Allahu Uzvienom, skrueno i korei sebe, te da klanja istiharu namaz, a zatim da ga uzme u svoju halku irada. U ovom poslu on se mora utjecati Allahu od spletki ejtana, njegovih obmana (istidrada) i od zapadanja u neistinu (batil), jer, preuzimanje odgovornosti irada na sebe e biti ispravno ukoliko je sa Allahovom dozvolom (izunom).90 Kao dokaz za to on je naveo slijedei ajet: Elif-lam-ra. (Poslanie!) Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom (sa izunom) njihova Gospodara, izvede iz tmina (nevjerovanja i grijeenja) na svjetlo (imana i marifeta), na put Silnoga i Hvaljenoga.91 87 88 89 90 91
56 Bursevi, Ruhul-Bejan, 6 /132 . El-Kasas, 56. Kuejri, Letaiful-larat, 3 /73. Imam Rabbani, Mektubat, 1/21 .pismo. Sura Ibrahim, 1.
Muridi kamili svaki posao i irad ine Allahovom voljom, sa Njegovom dozvolom i pomoi. Kao mudrost se kod njih pojavljuju otkrovenja (kefovi), kerameti i duhovna stanja; nur koji sija iz njihovih srca i oiju, duhovna otkrovenja koja se preko njih ostvaruju u svijetu, sve je to sa Boijim izunom i Njegovom pomoi. Allah, delle delaluhu, koji ih je izabrao za ovaj asni posao, obasipa Svojim blagodatima i poastima njih i one koji ih slijede. A Allah Uzvieni je najvei Dobroinitelj. Ajet: A da nije Allahove dobrote (fadl) prema vama i milosti (rahmet) Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio92 obuhvata i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on Vjerovjesnik milosti (rahmet), poslan kao milost svim svjetovima.93 Allah Uzvieni ga je poslao zbog oienja srca. Njegovim posredstvom se srce isti od prljavtina nevjerstva, licemjerja, nemara i grijeenja. Uzvieni Hakk ovu blagodat napominje na slijedei nain: Allah je vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog izmedu njih kao Poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da ih oisti (od prljavtina negiranja i grijeenja) i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi94 Ova odgovornost, koja je data Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odgovornost odgoja (terbijjet) i ienja (tezkijje), je data i njegovim nasljednicima, muridima koji su potpuni (kamil) i koji druge upotpunjavaju (mukemmil). Ovaj Boiji rahmet je dat svijetu preko njihovih ruku. Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, u svom djelu : Avarifulmearif je saoptio da je stepen irada (rutbetul-irad), nakon Vjerovjesnitva (Nubuvvet) najvii stepen, te da je u pozivanju (davet) Allahu Uzvienom u poziciji predstavnitva (vekalet) Nubuvveta. 92 En-Nur, 21. 93 El-Enbija, 107. 94 Ali Imran, 164.
5
Dr. Dilaver Selvi
Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, nakon izlaganja o muridi kamilu koji robove upuuje Allahu da bi Ga zavoljeli, a i On njih, te nakon objanjenja ko su potpuni (kamil) a ko upotpunjavajui (mukemmil) muridi, kae: Onaj ko postigne ovaj stepen koji smo opisali, on je apsolutno potpuni murid, istinski poznavalac Allaha (arif billah) i Njegov voljeni koji je postigao pravu slobodu (hurrijjetul-aslijju). Njegov pogled i govor su lijek. On govori sa posebnom podrkom Allaha Uzvienog, a uti Njegovom voljom. U hadisi kudsijji se kae: Kada Ja zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim gleda, njegov sluh kojim slua, njegova ruka kojom uzima, njegova noga kojom hoda...95 Znai, muridi kamil daje sa Allahom Uzvienim i uskrauje. On nema svoje volje prilikom davanja ili uskraivanja. On stalno ini ono to eli Uzvieni Hakk, On Uzvieni mu ukazuje ta eli. Na taj nain, muridi kamil u svim svojim nastojanjima se ne kree sopstvenim htijenjem, nego u granicama onoga to Allah Uzvieni eli.96 Neka je beskrajna hvala (hamd) i zahvala (ukr) Allahu, koji je Svojim robovima dao na hiljade vrsta hrane i lijekova, kako bi njihova tijela uspravna bila i kako bi se lijeili, koji je preko Vjerovjesnika, alejhimus -selam, a zatim preko njihovih nasljednika - muridi kamila, darovao vjernicima iz Svoje dobrote svjetlo (nur), svijest (uur) i milost (rahmet) koji su potrebni za oienje (tezkijje) i popravak (islah) srca, ljudskog najvrijednijeg centra i osnovnog znaenja.
5.
Ljubav prema evlijama se oituje kroz pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb)
ajljepi nain da se velia Uzvieni Allah i da se iskazuje ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Allahovim bliskim robovima (ehlullah) jeste lijepa pokornost (itat) i lijep odnos i ophoenje (edeb). Potvrda ljubavi nije sa rijeima, nego sa okrenutou srca i pokornou tijela. Onima koji tvrde da vole radi Allaha, Uzvieni Allah se ovako obraa: Reci Poslanie: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! 97 Mufessir, Ibni Kesir, rahimehullah, kae: Ovaj ajet ukazuje da je laov onaj ko tvrdi da voli Allaha Uzvienog a nije na Muhammedijjskom putu, i nee biti iskren u svojoj tvrdnji sve dok ne bude slijedio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u svim svojim djelima, govoru i stanjima. Zato to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj ko radi neki posao koji nije na (novotarija; o.pr.), taj posao (i osoba koja ga radi) su odbaeni.98 Ovaj hadis odbacuje ono to nije u skladu sa edebom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a i onoga koji to ini. Jedan od uenjaka, mudraca, je rekao: Pravi posao nije voljeti, nego umiliti se (da bi bio voljen; o. pr.).99 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tumaei gore navedeni ajet, objasnio je u kojim ga stvarima treba slijediti: Slijedite me u dobru, bogobojaznosti, skromnosti i u 97 Ali Imran, 31. 98 Buhari, Itiam, 20; Muslim, Akdine, 17; Ebu Davud, Sunne, 5; Ibni 99 Ibni Kesir, Tefsir, 2/25; Razi, Tefsirul-Kebir, 8/16.
5 Made, Mukaddime, 2.
95 Buhari, Rikak, 38; Ibni Made, Fiten, 16. 96 Suhraverdi, Avariful-Mearif, 10. poglavlje.
5
Dr. Dilaver Selvi
poniavanju svog nefsa.100 Na koji nain treba ukazivati potovanje prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kako mu se treba umiliti, sa poukom proitajmo slijedei dogaaj: Imam Zuhri, radiallahu anhu, kae: Ispriao mi je jedan Ensarija, koji je pouzdan, sljedee: Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest ili pljunuo, ashabi bi tu vodu, koju je koristio pri uzimanju abdesta i pljuvaku koju bi ispljunuo, potirali po svojim licima i tjelima (radi bereketa i iz potovanja prema njemu). Jedne prilike dok su tako inili, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: Zato to radite? Oni odgovorie: Radi bereketa i sevaba. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, im ree: Ko hoe da ga vole Allah i Njegov Poslanik, kada govori neka govori samo istinu, neka ispunjava dato obeanje i neka ne uznemirava komiju! 101 Kutbur-Rabbani, Imam arani, kuddise sirruhu, vezano za odnos i ljubav murida prema muridu napominje: Od adaba murida u odnosu na svoga murida je i to da murid ne bude lijen i ravnoduan naspram onoga to mu je nareeno ili zabranjeno, i da se ne oslanja na svoje lijepo miljenje o muridu (oekivajui njegovu pomo-himmet) govorei: Meni je dovoljan pogled (tevedduh) mog murida! Bez sumnje je ovo neznanje i nepoznavanje puta. Kada je jedan od plemenitih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu.alejhi ve sellem, rekao mu: elim biti s tobom u Dennetu!, on, sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio: U tom sluaju, pomozi mi u ovom poslu sa mnogim injenjem sedde.(puno ini seddu kako bi ti bila olakana elja; o.pr.)102 Na ovaj nain mu je preporuio 100 Kurtubi, El-Damiu, 4/61; evkani, Fethul-Kadir, 4/334. 101 Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal, 8/228; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 102
60 8/271; Kurtubi, El-Damiu, 4/61; vidi: Sejjid ibni Alevi, Mefahimu Jedibu En Tusahhah; 100 -102. Muslim, Salat, 225; Ebu Davud, Tetavvu, 22; Nesai, Tatbik, 79.
da se prihvati dobrih djela koja e biti nada za njegov efaat i Allahovu milost, te da ljubav ne bude samo na jeziku a nada u srcu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prilikom i kerki Fatimi, radiallahu anha, rekao: Fatima, prihvati se dobrih djela koja e te spasiti od vatre! Znaj da ne mogu otkloniti ono to ti od Allaha doe!103 Iako je bila kerka Pejgambera, on, sallallahu alejhi ve sellem, opet joj napominje da treba prigrliti dobra djela radi Allaha. Razlog tome je pravilo i princip koji je utemeljio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi: Koga njegova djela unazade, srodstvo ga ne moe unaprijediti.104 ejh Ebul-Abbas El-Mursi, rahimehullah, je rekao: Nije murid onaj ko se hvali svojim ejhom, nego je murid onaj s kime se njegov ejh hvali. 105 Jedan od velikana i imama Nakibendijskog tarikata, Imam Rabbani, kuddise sirruhu, opominje one koji bez truda i dobrih djela nalaze utjehu u velianju svog murida i koji samo rijeima zastupaju tesavvuf, i kae: Ne smije se ostaviti injenje dobrih djela ili biti ravnoduan prema njima zavaravajui se ruhanijetom meaiha (umiljati da su duhovne pomoi njhovih ruhanijjeta dovoljne). Potpunosti (kemalat) koje vidi kod drugih, u osnovi su letaifi ejha koji se slijedi, na taj nain se one pojavljuju. Srce treba usmjeriti (tevedduh) prema jednoj kibli (jednom ejhu). Rastreenost tevedduha (kad je srce usmjereno na jednu; stranu, a murid na drugu) prouzrokuje izgubljenost (husran), da Allah sauva...106 Pored dobrih djela i hizmeta, nain na koji se moe okoristiti od muridi kamila jesu skruenost, poniznost i slomljenost srca. Imam Rabbani, kuddise sirruhu, to objanjava ovako: Uvjeti 103 104 105 106
Buhari, Vesaja, 11; Nesai, Vesaja, 6; Darimi, Rikak, 23. Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Kuran, 10; Ibni Made, Mukaddime, 17. arani,- El-Envarul-Kudsijje, 1/200. Imam Rabbani, Mektubat, 1/148. pismo. 61
Dr. Dilaver Selvi
(arti) da bi se murid okrenuo muridu (tevedduhom) jesu skruenost (tedarru) i poniznost prema Allahu, a skromnost i slomljenost (inkisar) srca naspram murida. Sve drugo je uzrok nemogunosti pribavljanja bilo kakve koristi (mahrumijet).107 Imam Rabbani, kuddise sirruhu, ovaj edeb objanjava na slijedei nain: Sastajanje s nekim i oformljivanje sohbeta ima dva cilja: 1-okoristiti se i 2-biti od koristi. Ukoliko sohbet nema ovo dvoje, on nema nikakve koristi. Pored jednog velikana (na sohbetu), (da bi se moglo okoristiti od njega), srce treba drati praznim, kako bi se napunilo (manevijatskim fejzom) koji dolazi od tog velikana. Pored toga, murid treba da sebe vidi nemonim i kao nekoga ko je duhovno (manen) bankrotirao. Na taj nain e on postati mjesto njegove blagosti (efkat) i stei e pravo prihvatanja fejza. Kako je runo i alosno kada neko doe edan (kod jednog arifa koji je okean duhovnosti i more milosti), pa se od njega vrati opet edan. Smatrati se punim je jedna duhovna bolest, a smatrati se neovisnim o jednom muridu je glupost i smetenost. Hade Behauddin Nakibend, kuddise sirruhu, je rekao: Bolesnik, prije svega treba biti ponizan i slomljenog srca. Nakon toga mu se posveuje panja i prema njemu se okree (tevedduh). Znai, uvjet (art) za tevedduh murida je poniznost i slomljenost srca!108 Ali ibni Veta, kuddise sirruhu, je rekao: Kada je murid iskren, on je muridu poput zjenice oka (vrijedan)109 Adab na koji murid treba obratiti panju prilikom isticanja vrijednosti svog murida i ljubavi prema njemu, jeste da hvalei svog murida ni na koji nain ne poniava druge muride, te 107 Isto, 157. pismo. 108 Isto. 109 arani, gore navedeno djelo, 1/190.
62
da ne pronalazi njihove nedostatke i mahane, i ne prikazuje ih krnjavim i nepotpuni (nakis). Ovo je veoma opasan posao koji je zabranjen. Imam arani, kuddise sirruhu, je rekao: Svaki murid treba da vjeruje da je njegov murid potpun (kamil) i onaj koji upotpunjuje (mukemmil), te da je on jedini u ijim rukama je njegov manevi udio (nasib) i njegov irad. 110 Meutim, ovo njegovo vjerovanje (Itikad) ne smije naruavati potovanje (hurmet) i vrijednost drugih murida. Svi ehlullahi su vojska Uzvienog Allaha posredstvom kojih upuuje i odgaja Svoje robove. Svi oni su porodica (al) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; ive i ire njegov Sunnet. Oni su milost svim ljudima i nikada ne mogu biti sredstvo smutnje ( fitneluka) i razdora. Svaki mumin ih voli i treba ih voljeti. Meutim, budui da je irad svakog ovjeka u rukama jednog od njih, on svome muridu treba posebno initi hizmet i vie blagodaran biti od ostalih. Govoriti: Tvoj murid je takav i takav, a moj ovakav... je veoma runo i pogreno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio ovu vrstu razdora na slijedei nain: Nemojte davati prednost (ovaj je vrijedniji od toga, i sl.) meu Allahovim Vjerovjesnicima (alejhimus -selam)!111 Ne pravite razliku medu Vjerovjesnicima (a.s.)!112 Prvak svih ljudi, sallallahu alejhi ve sellem, da bi nas poduio edebu, iz svoje skromnosti je ovako naredio. Uzvieni Allah nije prepustio muridima da oni odreuju (tesbit), naimenuju (tajin) i podiu (terfi) mekame murida. On odabire i On daje. On uzdie i unizuje. On daje i pla i smijeh. Mo je Njegova i ast Njemu pripada. U Njegovoj ruci su riznice i nebesa i zemlje. On vidi sve Svoje robove i zna sva 110 arani, isto djelo, 2/95. 111 Muslim, Fedail, Fedail, 159.str, 32. poglavlje 112 Isto 163 str, 32. poglavlje.
63
Dr. Dilaver Selvi
njihova stanja. On je Sudac (Hakim) Dana Sudnjega i Njemu pripadaju zauzimanje (efaat), vaganje (mizan), uprija (sirat), vatra (nar), Dennet i Ljepota (Demal). Treba vjerovati u sve ono to je objavio, pokoravati se onima koje je poslao i ukazivati potovanje (hurmet) i edeb onima koje On voli. Prema onome o emu su nas obavijestili nai velikani, sa stanovita okoritenja od murida, murid treba smatrati svog murida najpotpunijim, a i sve ostale muride treba smatrati potpunim. Kako je to naglasio Bediuzzeman Seid Nursi, rahimehullah: Moj mereb i moj put su najljepi, ali su i drugi istinski merebi i putevi lijepi,113 prema tome, treba se sa iskrenou pokoravati muridu i slijediti ga, a ishod pripada Allahu.
6.
Evlije posjeduju razliite stepene (derede)
ao to je naznaeno u ajetu: A vojske Gospodara tvoga samo On zna,114 samo Allah Uzvieni zna Svoje evlije koji su Njegova vojska, i jedino On zna njihov broj i njihove derede. Ovo znanje nije nama dato, a nema ni potrebe za njim. Ono to je naa dunost, jeste da ih volimo, da ih uzimamo za primjer i da se sa Allahovom pomoi trudimo da budemo jedni od njih. Blizina Allahu Uzvienom i duhovno uzdizanje (terakki) su pretpostavljeni vrstom vjerovanju (jekini iman), a ono to se trai na ovom putu su ispravno znanje (ilmi sahih), 113 Seid Nursi, Mektubat, 244, 22 .pismo. 114 El-Mudessir, 31.
64
potpuna bogobojaznost (takva) i iskrena borba (dihad). Ovaj put je otvoren svakome, svakom mukarcu i eni. Uzvieni nas obavjetava: Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah dobro zna ono to radite.115 U drugom ajetu se kae: Gledaj kako jednim (ljudima) dajemo prednost nad drugima; a na Ahiretu razlika u stepenima (deredama) i prednostima bie, doista, vea.116 A u jednom drugom ajetu se kae: Za sve e biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se nee uiniti.117. Kao to se vidi, ovo vrednovanje prema stepenima, biva sa Allahovom voljom i milou, s tim to se od roba trai trud da bi postigao ovu blagodat. Uzvieni Allah kae: Mi smo jedne Vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.118 Uzvieni Hakk u sljedeem ajetu dijeli Svoje robove na tri vrste, i kae: Vas e tri vrste biti: 1. Oni sreni - ko su sreni?! (Ashabul-mejmene; mumini kojima e knjiga djela biti data s njihove desne strane). 2. I oni nesreeni - ko su nesreni?! (Ashabul-meeme; munafici i kafiri kojima e knjiga djela biti data s njihove lijeve strane). 3. I oni prvi (sabikun) - uvijek prvi (u injenju dobra i u nagradi)! Oni e Allahu bliski (mukarrebun) biti (u Njegov hudur primljeni), u Dennetskim baama naslada.119 115 116 117 118 119
115 El-Mudadele, 11. El-lsra, 21. El-Ahkaf, 19. El-lsra, 55. El-Vakia, 7-12. 65
Dr. Dilaver Selvi
Evlije, kao vodii (imami) naroda, Allahovi namjesnici (halife) i kao nasljednici (varisi) Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom ajetu su u treoj vrsti. Kao to je to ustanovio Imam Suhraverdi, kuddise sirruhu, istinski sufija je na mekamu bliskih (mukarrebun), kao nasljednik Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem. U Kuranu Mudrom, umjesto imena sufi je koriten naziv mukarrebun.120 Da meu muslimanima pojedinci zauzimaju posebno mjesto, deredu i posebna ovlatenja, Islamska ulema je saglasna u slijedeim takama: 1. Uzvieni Allah je neke Svoje robove odabrao meu ostalim robovima.121 Za to je temeljni dokaz ovaj ajet: Allah za Sebe odabire onoga koga On hoe i upuuje onoga ko Mu se iskreno obrati. 122 Imam Kurtubi, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 671.h 1273.m), je za ove Allahove, delle delaluhu, rijei rekao, da On Uzvieni odabire Svoje robove za znanje (ilm), predvodnitvo u vjeri (imamet), poimanje ( fehm) i vlast (mulk).123 2. Mjera u ocjenjivanju vrijednosti ( fadilet) je bogobojaznost (takva). Najvrijedniji ovjek je onaj koji je najvie bogobojazan (mutteki). Vrijednost nije vezana za porijeklo, rodbinu, imetak, vlast, domovinu i narod.124 Ovu univerzalnu paradigmu postavlja 120 Vidi: Suhraverdi, Avarif, 18 (Prevod: Gerek Tesavvuf, 16.). 121 Vidi: Ibni Derir, Damiul-Bejan, 22 1137, 25/16; Semerkandi,
Bahrul-Ulum, 3/192; Ibn Atijje, El-Muharrerul-Vediz, 5/29; Kurtubi, El-Damiu Li Ahkamil-Kuran, 14/374, 16/12; Ibni Kesir, TefsirulKuranil-Azim, 6/532, 7/183; Kasimi, Mehasinut- Tevil, 14/4985. E-ura, 13. Kurtubi, u gore navedenom djelu, 7/30. Vidi: Ibni Derir, ibid, 26/140; Kurtubi, ibid, 16/345-347; Ibni Kesir, ibid, 7/365-367; Sujuti, ibid, 7/579-582; evkani, ibid, 5/78; Kasimi, ibid, 25/5469.
Kuranski ajet: Najugledniji (najvrijedniji) od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji.125 3. Mumini meusobno zauzimaju razliite derede. One koji su na najvioj deredi, Kur an naziva bliski (mukarrebun) 126 127 4. Oni kojima je dato znanje, ukoliko budu uvali njegovo pravo, njihova dereda e biti daleko iznad dereda drugih mumina. Dokaz za to su rijei Uzvienog: Allah e na visoke derede uzdignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje128 kao i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Vrijednost i prednost (istinskog) alima u odnosu na pobonjaka (abida koji je zauzet samo sa ibadetom), je kao primjer mene u odnosu na onoga koji je od vas na najniem stepenu (deredi).129 U drugom rivajetu se kae: Kao prednost punog mjeseca u odnosu na druge zvjezde.130 5. Uzvieni Allah je mumine koje voli u Kuranu nazvao prema osobinama koje, posjeduju; neke je nazvao bliskima (mukarrebun)131, neke iskrenima - pravednicima (siddik)132, neke dobroiniteljima 125 El-Hudurat, 13. 126 Vidi: Ibni Derir, ibid, 22/135; 27/171; Ibni Atilie, ibid, 5/230; Kurtubi, 127 128 129 130 131 132
ibid, 17/299- 300; Ibni Kesir, ibid, 7/491; Sujuti, ibid, 5/256-7; 7/ 12627. Vidi: Ibni Derir, ibid, 28/16; Semerkandi, ibid, 3/337; Kurtubi, ibid, 17/299-300; Ibni Kesir, ibid, 6/536; Sujuti, ibid, 8/83; evkani, ibid, 4/399; Kasimi, ibid, 16/5722. El-Mudadele, 11. Vidi: Tirmizi, llm, 19 (No.2685). Ibid, hadis No. 2682 . Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 45; El-Vakia, 11; El-Mutaffifin, 28. Vidi tefsir ajeta: En-Nisa, 69; El-Hadid, 19.
122 123 124

66
6
Dr. Dilaver Selvi
(muhsinini)133, neke dobrima (ebrar)134, neke prijateljima - tienicima (evlija)135 kao i drugim imenima. Komentatori Kurana (mufessiri) su u komentaru gore navedenog ajeta (Allah e na visoke derede uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. El Mudadele, 11.) dali razliite definicije onih koji ulaze u ovu grupu, i spomenuli razliite osobine evlija koji pripadaju ovoj skupini bliskih (mukarrebun), a koji su po sufijama elita medu evlijama i imami bogobojaznih (muttekija). uveni mufessir, Ebul - Lejs Es - Semerkandi, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 373.h /983.m), je prenio, oko 25 definicija; a mufessiri poslije njega, koji su definisali ove grupe, uglavnom su prenosili isti broj definicija. Mi emo navesti jedan njihov dio. Prema naim mufessirima, vrste i stanja onih koji su sa Allahovim, delle anuhu, odabirom i dozvolom postigli svojstva (sifate) prvih (sabikun) i poloaj (mekam) bliskih (mukarrebun), su sljedea: 1. Pejgamberi, (alejhimus-selam) su na elu ove vrste, a na njihovom elu je na Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. 2. Hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, radiallahu anhuma, su na elu onih koji su postigli ovaj mekam ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.136 3. Svi ostali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi 133 Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 124; En-Nahl, 128; El-Ankebut, 69; El134 135 136
6
ve sellem, ulaze u ovu vrstu, neka je Allah zadovoljan s njima. 4. Prvi koji su vjerovali (mumini) od prethodnih ummeta, takoer, ulaze u ovu vrstu. 5. Svi dobri (salih) robovi ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji su postigli vjerovanje sa ubjeenjem (jekini iman), istinsku bogobojaznost (takva) i mekam bliskosti (kurbijjet), ulaze u ovu vrstu. Mufessiri su najprepoznatljivije osobine evlija koji ulaze u ovu vrstu pobrojali na slijedei nain: 1. Oni naputaju dunjaluk radi Allaha Uzvienog . 2. Posjeduju vie lijepih osobina od nedostataka. 3. Oslanjaju se u potpunosti na Allaha, svu svoju snagu i trud troe u pokornosti Njemu. 4. Sve njihove misli i zaokupljenost su Ahiret. 5. Kao to su se i sami spasili, uinjeni su posrednicima s ijim efaatom i drugi nalaze spas. 6. U svim poslovima se oslanjaju na svog Gospodara. 7. Stalno trae Allahovo zadovoljstvo (rizaluk) i ljubav (muhabbet). 8. uvaju se i velikih i malih grijeha, 9. Pouruju sa namazom i dihadom ispred svih ostalih. 10. Zaokupljeni su sa svojim sramotama, ne ulaze u nedostatke i mahane drugih i 11. Prema radosnim vijestima Kurana137 i Hadisa138 ui e 137 Vidi ajete : El-Fatir, 32, 33; El-Vakia, 12, 88, 89; El-lnfitar, 13; El138
Ahzab, 29; Es- - Saaffat, 113. Vidi tefsir ajeta: Ali Imran, 193, 198; El-lnsan, 5; El-lnfitar, 13; ElMutaffifin, 18, 22. Vidi tefsir ajeta: El-Enfal, 24; Junus, 62. Ovo miljenje prenosi Maverdi, vidi: Tefsirul-Maverdi (En-Nuketu vel-Ujun), 5/448.
Mutaffifin, 28. Meu tim hadisima je i hadis u kome je Resulullah, salallahu alejhi ve sellem, nakon to je prouio ajet: Mi emo uiniti da Knjigu (Kuran) poslije nasljede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra djela podjednako teka biti, i bie onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti (sabikun), - za to e veliku blagodat dobiti. (Fatir, 32.); 6
Dr. Dilaver Selvi
u Dennet bez obrauna. 12. Knjigu djela e uzeti sa svoje desne strane 139 13. Oni su istinski alimi 14. Njihove nutrine (batini) su bolji od njihovih spoljnjosti (zahir). 15. Jezikom potvruju Jedinstvo Uzvienog Allaha, udovi ma i organima Mu se pokoravaju, a srca su im potpuno iskrena. 16. Ue Kuran i po njemu se vladaju.140 17. Bore se na Allahovom putu (ehli-dihad). 141 18. Uzdigli su se do mekama ilijjuna-a.142 19. Allahovu volju su predpostavili svojoj volji !
Oni koji u mome ummetu nadmae druge u dobru (sabikun), ui e u Dennet bez obrauna. Oni ija djela budu podjednaka (muktesid) bie podvrgnuti lahkom obraunu (hesabu), a oni koji se budu ogrijeili prema sebi (zalimi prema sebi) bie zadrani i kanjeni onoliko koliko budu imali grijeha, a zatim e ui u Dennet. Vidi: Ahmed ibni Hanbel, Musned, 5/194; 6/444; Taberi, Damiul-Bejan, 22/137; Begavi, Mealimut-Tenzil, 6/421; Taberani, El- MudemulKebir, 18/79-80; Hakim, Mustedrek, 2/426; Hejsemi, MedmeuzZevaid, 7/95. Vezano za definicije do ove, vidi: Samerkandi, Bahrul-Ulum, 3/8687. Ove etiri definicije prenosi Begavi, vidi: Begavi, Mealimut- Tenzil, 6/423. lbnul-Devzi, Zadul-Mesir, 8/133; rijei pripadaju hz. Osmanu r.a . Ibni Kesir ovo miljenje prenosi od Suddija. Ibni Kesir, rahimehullah, nakon ireg osvrta na ovu temu, kao zakljuak kae sljedee: Sve ove rijei su pouzdane (sahih), jer oni koji su na mekamu mukarrebina i koji su odlikovani svojstvom sabikuna, ine dobra djela u skladu ajeta : I nastojte (pourite!) da zasluite oprost Gospodara svoga i Dennet prostran kao nebesa i Zemlja! (Ali Imran, 133.). Oni koji su na dunjaluku pretekli druge u pokornosti (itatu), pretei e ih i na Ahiretu. Nagrada je prema vrsti djela, ono ta radi to e nai. Nakon ovog zakljuka, Ibni Kesir prenosi predaju od Ibni Ebi Hatima u kojoj se kae da su oni koji pripadaju ovoj skupini vrijedniji od meleka. (Vidi: Ibni Kesir, Tefsirul - Kuranil-Azim, 7/490-491.; tampan u osam tomova).
139 140 141 142
20. Prvi ulaze u mesdid, a posljednji iz njega izlaze.143 21. Kad im se da neko pravo prihvate ga, a kada se od njih neto zatrai, udjeljuju irokogrudno. Kada sude svijetu, kao da sami sebe osuuju.144 22. Nikako ne zaboravljaju na Allaha i stalno Ga spominju (zikire).145 23. Posjeduju duhovna (manevi) stanja (halove). 24. Od iskuenja uzimaju slast. 25. Kada im ne bude dato nita od dunjaluka, zahvaljuju; a kada im doe neto u ruke, udjeljuju. 26. Neovisni su od svega, jer su sa svojim Gospodarom.146 Imam Kuejri, kuddise sirruhu, je nakon to je nabrojao gotovo sve gore navedene osobine evlija mukarrebina, koji zauzimaju prvi saf u robovanju Allahu Uzvienom, dodao sljedee: Oni su postojani (baki) sa Uzvienim Allahom (na mekamu (beka billah), presjekli su veze sa svime (ma sivallah) osim Allaha, predali su svoj ruh Njemu, postigli su istinsko vjerovanje i ubjeenje (hakkul-jekin), napustili su sve besposlice i rune stvari, postigli su isar, uns, hejbet, kurbet, muhabbet, munadat i tefviz, te mekam osvjedoenja (muahede). Oni uope nisu zastrti od Uzvienog Hakka.147 Imam Kuejri, kuddise sirruhu, kae da su arifi koji su u 143 Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 8/6-7, ovo miljenje potkrepljuje sa 144 Kurtubi ovo miljenje preuzima iz hadisa kojeg prenosi; vidi: El145 Kurtubi nakon to kae: O sabikunima su mnogo toga rekli posjednici 146 147
srca (Erbabul- Kulub ), prenosi mnoge predaje od sufija. Ovo miljenje prenosi od Zunnuna El-Misrija, kuddise sirruhu. Posljednje definicije prenosi Kurtubi. Vidi: Ibid, 14/348-349. Predaje Kurtubija Ilbni Atijjea su paralelne. Predaje Ibni Atijjea pogledaj u djelu: El- Muharrerul-Vediz, 5/230, 453. Kuejri, Letaiful-larat, 3/204- 206 .(Sa tahkikom Ibrahima Besjunija, drugo izdanje, 1983.god.) 1 Damiu, 17.tom/199.str. , predajama od Ebu Nuajma i Bejhekije.
0
Dr. Dilaver Selvi
skupini mukarrebina na mekamu ajnul-dema148 149, te da su poasti kojima je odlikovana ova posebna (havas) skupina razliite.150 Hudviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) spominje skupinu evlija od 4000 osoba, koji su skriveni i koje ne poznaje ni svijet a ni oni sami. Pored njih postoji grupa evlija koji se nalaze u dergjahu Uzvienog Allaha i koji se zovu ehli-hall vel-akd, od kojih je tri stotine evtad, trojica nukeba i jedan kutb (ili gavs). Svi oni se meusobno poznaju. On, takoer, navodi da ima mnogo hadisa i izvjea (ahbar) koji govore o njima, te da postoji saglasnost (idma) ummeta po pitanju onoga o emu obavjetavaju ti hadisi i ahbari.151 Mi ovdje elimo da prenesemo nekoliko hadisi erifa koji govore o osobinama evlija, njihovim vrstama i zaduenjima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Ebdali se (uglavnom) nalaze u amu. Njih je etrdeset osoba. Ako umre jedan od njih, Allah na njegovo mjesto dovede 148 Termine Dem i ajnul-dem vidi: Kuejri, Risale, 222, 223.
Suhraverdi ove termine ovako objanjava: Dem je stanje u kome rob vidi samo Hakka s Kojim je skupa, dok je tefrika posmatranje roba onoga to eli, odvojeno od Hakka. Na ovu temu postoje mnogi iareti sufija. Ono to se eli objasniti sa ovim terminima jeste tevhid onoga koji je u stanju dema u kojem je u potpunosti oien od stvorenja, dok se sa tefrikom eli ukazati na trud i nastojanje roba da sa dobrim djelima i ibadetima postigne dem. Prema tome, dem je mogu samo sa tefrikom. Kada sufije kau: Taj ovjek je u stanju dema, to znai da je njegovu nutrinu (batin) u potpunosti zaposjela murakaba Uzvienog Hakka. Ebul-Hasan Ali Muhammed Muzejjin, (k.s.) je rekao: Dem je lino nestati (fani) od sebe i biti sa Allahom, a tefrika je robovati Allahu sa stalnim injenjem dobrih djela. (Vidi: Suhraverdi, Avariful-Mearif, str.524-525.str, Bejrut, 1983; prevod na turski: Gerek Tesavvuf, 677 678.str. Kuejri, Letaif, 3/518.str . Kuejri, ibid, 704. Hudviri, Keful-Mahdub, 258; (prevod na turski: Sulejman Uludag, Istanbul, 1982; 330.str.
drugoga. Zbog njih (i njihovih dova) kia pada i postie se Boija pomo u borbi protiv neprijatelja. Zbog njih (i njihovih dova) se podie kazna sa stanovnika gradova.152 ejh Eref Ali Tanevi, rahimehullah, ovako komentarie ovaj hadis: Budui da u hadisu stoji dokaz postojanja jedne grupe evlija, ridalul-gajb, nije nelogino da postoje i druge grupe. Ako na jednu temu postoji jedan primjer postojanja, to potvruje injenicu da na istu temu postoji jo slinih primjera, to je temeljno pravilo. U ovom hadisu se nalazi dokaz postojanja duhovnog blagoslova (manevi bereket), dok dokaz za uticaj (tesarruf ) ridalul-gajba na prirodu nalazimo u Kuranskom kazivanju153 o Hidru, alejhis-selam.154 Drugi hadisi na ovu temu: Ebdali mog ummeta nee ui u Dennet zbog mnogog klanjanja namaza, mnogog posta i mnogog udjeljivanja sadake, nego e ui sa Allahovim rahmetom, a zbog svoje plemenitosti (sehavet) i istoe svojih srca (selamet).155 U mom ummetu ima etrdeset osoba koje su na srcu Ibrahima, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja). Zbog njihovih dova Allah otklanja belaje sa stanovnika Zemlje. Zovu se ebdali. Oni nisu postigli ovaj stepen sa svojim namazima, postom i udjeljivanjem sadake. Nakon to su ashabi upitali: S ime su postigli ovu deredu? Allahov 152 Ahmed ibni Hanbel, Musned, 1/112; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid,
153 154 155
149 150 151

2
10/62; Zebidi, Ithafus-Seade, 10/32; Sujuti, El-Haberud-Dall (u djelu El-Havi), 2/456-59; Sehavi, Mekasid, 9; Adluni, ibid, 1/2; Ibni Manzur, Muhtesaru Tarihi Dimek, 1/ 113.str. Vidi u suri El-Kehf, 60-82. str. Eref Ali, Hakikatut-Tarika (prevod na turski: Hadislerle tesavvuf), 281. Vidi: Ebul-Hasan El-Hallal, Kerametul-Evlija, 33; Bejheki, uabullman, 7/439; Hakim Ebu Nuajm, Hilyetul-Evlija, 4/173; Taberani, Mudemul:Kebir, 10/181, No. 10390; Hejsemi, ibid, 10/63; Adluni, Keful-Hafa, 1/26 3
Dr. Dilaver Selvi
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Sa svojom plemenitou i udjeljivanjem savjeta muslimanima.156 Meu Allahovim robovima ima tri stotine koji su na srcu Adema, alejhis-selam (njegovog ahlaka i stanja), etrdeset koji su na srcu Musaa, alejhis-selam, sedam koji su na srcu Ibrahima, alejhis-selam, pet koji su na srcu Debraila, alejhis-selam, tri koji su i na srcu Mikaila, alejhis-selam, i jedan koji je na srcu Israfila, alejhis-selam. Kada umre ovaj posljednji (kutb - koji je na srcu Israfila, a.s.), na njegovo mjesto dolazi jedan od trojice (ulera), kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od petorice (belera), a kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od sedmorice (jediler), a kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto prelazi jedan od etrdesetorice (krklera), a kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto dolazi jedan od tri stotine (u juzlera), a kada umre jedan od njih, na njegovo mjesto prelazi jedan od obinog svijeta. Zbog njihovih dova, Uzvieni Allah oivljava, usmruje, sputa kiu, ini da nie bilje i otklanja belaje koji mogu zadesiti Zemlju. Kada je Abdullah ibni Mesud, radiallahu anhu, bio upitan: Kako to da zbog njih usmruje i oivljava? Odgovorio je: Oivljava tako to oni ine dovu za poveanje ummeta, pa se zbog njihovih dova ummet poveava. Usmruje tako to oni ine bed-dovu da Allah uniti nasilnike (zalime), pa ih On Uzvieni ubija i njihove korjene upa. Oni ine dovu za kiu, pa bude sputena, ine dovu za bereket pa zbog njihovih dova na Zemlji niu plodovi. Oni ine dove zbog kojih se podiu mnogi belaji sa Zemlje.157 156 Et- Tirmizi, ibid, 1/166; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 66; Albani, 157
4
Na Zemlji e uvijek (do Sudnjeg Dana; op.prev.) biti etrdeset osoba koje su poput Ibrahima, alejhis-selam, (njegovog ahlaka i prirode)onima koji ive na Zemlji, kia se sputa i Allahova pomo im dolazi zbog njihovih dova. Kada jedan od njih umre, na njegovo mjesto Allah dovede nekog drugog158 Ebdali su etrdeset ljudi etrdeset ena. Kada umre jedan od ljudi, Allah na njegovo mjesto dovede drugog ovjeka, a kada umre jedna od ena, na njeno mjesto dovede drugu enu.159 Nakon Nuha, alejhis-selam, Zemlja nee biti bez sedam osoba, Allah zbog njih podie belaje sa Zemlje.160 Kod koga se nadu ove tri osobine: zadovoljstvo sa odreenjem (kader), strpljivost naspram zabranjenih (haram) stvari ljutnja iskljuivo radi Allaha; bie jedan od ebdala s ijim bereketom opstaje Zemlja i stanovnici na njoj.161 Hakim Et - Tirmizi, rahimehullah, ( 285.h / 898.m) je podijelio evlije u dvije vrste: 1. 0ne (evlije) koje tite Allahovo pravo; (evlijau hakkillah), 2. Allahovi tienici (evlijaullah). Prva vrsta evlija izvrava strogo naredene dunosti ( farz) i izbjegava zabranjene (haram) stvari. Oni se ovoga dosljedno pridravaju uz injenje i ostalih djela pokornosti, a izbjegavaju ono to je pokueno Druga vrsta su one evlije koje je Uzvieni Allah uzeo u 158 Sulemi, Tabakat, 2; Taberani, El-Mudemul-Vesit, 5/65.str. No.4113; 159 Dejlemi, ibid, 1/154-155; Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/ 471.str.hadis 160 Sujuti, El-Havi, 2/461 . 161 Dejlemi, Firdevsul-Ahbar, 2/132; Adluni, ibid, 1/28.
5 No.3036; Adluni, ibid, 1/25. Hejsemi, ibid, 10/63.str.
Silsiletu Ehadisid-Daife, 3/668. Ebu Nuajm, ibid, 1.tom 18-9; Ibni Manzur, ibid, 1.tom/116, 117; Zebidi, Ithafus-Seade, 10.tom/323; Ibni Arrak, Tenzihu-eria, 2.tom/306. str; Hejsemi, ibid, 10/63.str.
Dr. Dilaver Selvi
posebnu Svoju zatitu, koje je spasio od robovanju svom nefsu i koje je obasuo milou i nurom. On Uzvieni ih je uzdigao na visoke derede, darovao im duhovnu snagu, oistio ih, odgojio i ukrasio sa manevijatskim svjetlom (nurom), a potom ih vratio svijetu kao velike Svoje robove.162 Hakim Et - Tirmizi, kuddise sirruhu, odabrane meu evlijama; imame, povjerenike, - murakibe i bajraktare ostalih evlija, opisuje na slijedei nain: Jedan dio ehlullaha posjeduju najvie derede evlijaluka (velajet). Takav jedan velijj je rob Uzvienog Allaha koga On odabire za velajet. Takav rob se kree i djeluje u posebnoj zatiti Allaha Uzvienog, s Njim govori, vidi, uzima i razumijeva (poima). Allah, delle delaluhu, njegovu ast (i irad) iri po Zemlji s tim to ga je uinio bajraktarom svih evlija. On ga je uinio sigurnou za stanovnike Zemlje, mjestom posmatranja stanovnika zemlje i Nebesa, mirisom (rejhanom) srca, Svojim posebnim prijateljom, mjestom Svog pogleda (nazar), riznicom Svojih tajni i biom Svoje Pravednosti (adalet). Uzvieni Allah posredsvom njega odgaja (terbijjeti) Svoje robove, sa njegovim pogledom oivljava mrtva srca, s njim upuuje stvorenja na Svoj put i odrava Svoj Zakon (HukukulIlahi). On je klju upute, radost Zemlje, povjerenik (emin) i voa (imam) ehlullaha. On je stalno zaokupljen sa pohvalom (sena) svoga Gospodara. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se ponosi sa njim u Boijem prisustvu (huduru Ilahi). Uzvieni Allah na njegovom mekamu velia i njegovo ime. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sa svjetlou u oima se raduje zbog njega. Uzvieni Allah uva njegovo srce od derta i zauzetosti dunjalukom. Daruje ga sa visokim mudrostima. Privlai ga samo Svome tevhidu (Sebi) a Udaljava ga (i isti) od sjene strasti njegove due (nefs) i od toga da uope vidi svoj nefs. Njega 162 Hakim Tirmizi, Hatmul-Evlija, 118, 138, 331; Kitabu Siretil-Evlija,
(Bejrut, 1992.g.), 2, 33.str. 6
postavlja za povjerljivog murakiba deftera drugih ehlullaha (u kojima se upisuju njihova imena i halovi). Obavjetava ga o njihovim mekamima i deredama. Na ovaj nain on postaje prvak nudeba-a, salih hukemaa, lijek za bolesti i imam duhovnih doktora. Njegove rijei vezuju srca ljudi za Allaha, a kada ga vide, njihove due nalaze lijek. Kada se usmjeri (tevedduh) prema njima, odstranjuje iz njihovih srca niske elje i strasti, njegova blizina njima, isti ih od runih osobina. On je poput nura i topline proljea, poput ljeta u kome se skupljaju plodovi. On je zaklon i tit iza kojeg se ljudi sklanjaju. On je izvor i riznica onima koji tragaju, On razluuje istinu od lai. On je iskreni - pravednik (siddik), ovjek Uzvienog Hakka, Njegov prijatelj. On je znalac (koji posjeduje spoznaju Allaha Uzvienog - arif; o.pr.). On je mjesto nadahnua (ilham), On je jedini za koga se moe rei da je Allahov prijatelj.163 Ove naznake su svjedodbe arifa koji poznaje ova stanja i koji je proao ovim putem. Onaj ko nije doivljavajui ova stanja stekao iskustvo i nije postigao spomenute mekame, treba vjerovati da Allah Uzvieni ini ono to hoe, te gajiti povjerenje prema potpunim arifima, to e mu biti dovoljno. Pored svega to smo spomenuli, ipak se ne smije pretjerivati u ljubavi i hvaljenju muridi kamila. Potujui njegovo pravo, treba se znati granica. Onaj koji najbolje poznaje stanje robova, koji daje kome hoe i ta hoe, i onaj koji unizuje i uzdie je Allah Uzvieni. Sultan svih Vjerovjesnika i evlija, Prvak svih ljudi, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je po pitanju ove teme, a i svoje linosti, postavio slijedee mjerilo: Nemojte me veliati i uzdizati kao to krani veliaju Isaa sina Merjemina (uzdiui ga do derede boga). Ja sam
163 Vidi: Hakim Et-Tirmizi, Nevadirul-Usul, 1/339; vezano za slina

svojstva vidi: Tirmizi, Kitabu Siretil-Evlija, 35-6.
Dr. Dilaver Selvi
samo rob. Za mene recite: Allahov rob i Poslanik.164 O ljudi! Pazite ta govorite. uvajte se da vas ejtan ne navede na bezvrijedne stvari, Ja sam Muhammed sin Abdullahov i Allahov Poslanik. Tako mi Allaha, ne elim da me uzdiete vie nego to me je Allah uzdigao.165 Ono to raduje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da se ukrasimo, njegovim edebom i da ivimo i oivljavamo njegov sunnet. Na taj nain emo pokazati da ga volimo i da pored svega njemu dajemo prednost. Evlije koje su zaduene sa iradom, takoer ne trae od onih koji ih slijede da ih rijeima veliaju i hvale, nego da u pravom smislu rijei robuju Uzvienom Hakku. To je zbog toga to oni vole Uzvienog Hakka (Njegovi su aici) i to je njihova radost u robovanju Njemu. Koliko god se raduju poveanju svojih dereda sa pokornou, toliko se raduju i ele da se derede onih koji ih slijede poveavaju sa njihovom iskrenom pokornou i ibadetima Allahu Uzvienom.
7.
Evlije su ljudska bia koja imaju ljudska stanja i iskuenja
udui da su evlije ljudska bia, ljudi ih mogu nijekati i zlostavljati. Allahov adet je ovakav. Meutim, to ne moe poremetiti njihovu potpunost (kemalat) i ne moe 164 Buhari, Enbija, 48; Ahmed, Musned, 1/23; Darimi, Rikak, 68. 165 Ahmed, Musned, 3.tom /241.str; Ibni Kesir, El-Bidaje, 6/47.

sprijeiti Allahov rahmet koji im je obean. Uzvieni Allah je Svoje Vjerovjesnike i evlije uinio posrednicima upute (hidajet) i upuivanja na pravi put (irad), Da bi to mogli initi, Vjerovjesnici kojima je dola Objava (vahj) od Allaha, a koji su je dostavili i objasnili ljudima, trebali su i sami biti ljudska bia (beer). Ista stvar je i sa evlijama i muridi kamilima koji su taj posao nastavili kao njihovi nasljednici. Kako god postoji na hiljade razloga i koristi da posrednici (izmeu Allaha d.. i ljudi; o.pr.) budu ljudska bia, njihova osobina ljudskosti je za mnoge bila razlog iskuenja i poricanja. Zbog ljudskih osobina Vjerovjesnika i evlija, mnogi ljudi su ih poricali i zanemarivali. Razlog tome je to priroda ovjeka teko prihvata i nije sklona pokornosti nekome ko je iste vrste kao i on. Kurani Hakim ovu ljudsku slabost izraava ovako: A ljude je, kad im je dolazila Objava, odvraalo od vjerovanja samo to to su govorili: Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao? 166(I to su ih poredili sa sobom i zavaravali se zbog njihovih ljudskih osobina). Ista stvar je i sa evlijama. ta vie, prema objanjenju autora djela Ruhul-bejan, Ismail Hakkija Bursevija, rahimehullah, upoznati potpunog velijja je tee nego upoznati Allaha Uzvienog. RazIog tome je to se On Uzvieni poznaje Svojom manifestacijom u svemu stvorenom (kainat), po Svom Savrenstvu (kemal), Uzvienostl (delal), Ljepoti (demal) i po tome to sve savladava (kahr). S druge strane, velijj je u svojoj spoljanosti, odlikovan mnogim ljudskim (beerijetskim) slabostima. On, kao i ostali ljudi, jede, pije, obavlja nudu i sl. Dok se ne obrati svome Gospodaru (dok to ne bude potrebno), kod njega se ne pojavljuje nikakav keramet. Kako e ga svijet prepoznati u ovakvom njegovom stanju? Postoje mnoge tajne i razlozi zbog kojih evlija prekriva svoj mekam i krije svoje stanje. Najjednostavniji od njih jeste da, kada ih svijet upozna 166 El-lsra, 94.

Dr. Dilaver Selvi
kao Allahove evlije, i pone ih uznemiravati i zlostavljati, s ime ulazi u rat sa Allahom Uzvienim. (A On Uzvieni je rekao da e objaviti rat onome ko uznemirava Njegovog velijja i osvetiti se za to.)167 Znai, pokrivenost njihovih mekama i halova je za svijet (narod) milost, jer, ukoliko bi ih i uznemiravali ne poznajui ih, za njih je kapija isprike otvorena. Ne znajui njihove stepene, svijet ih je u svakom stoljeu uznemiravao i zlostavljao, a tako e biti i u budunosti.168 Prema onome o emu nas obavijetava Imam arani, kuddise sirruhu, najvea prepreka u prepoznavanju evlija Uzvienog i Monog Allaha jeste posmatrati njihov vanjski izgled, lik. Ovo je veliki zastor sa kojim je Allah Uzvieni prekrio i sakrio mnoge Svoje prethodne evlije a i one koji e doi kasnije.169 Poricatelji i nemarni koji su smatrali da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne moe dobijati Objavu zato to je ovjek, te da ne moe saznati Boanske istine, vidjeti meleke i postii Rabbanijjske tedellijjate, odmah su poeli sa prigovorima: On je ovjek kao i vi ; jede ono to vi jedete, pije ono to vi pijete (ovo ne moe biti Pejgamber!)170 Zar da nas ljudi upuuju?171 Nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 167 Ovo potkrepljuje hadisi kudsijja: Onaj ko se suprostavlja i
neprijateljski odnosi prema jednom od Mojih evlija, zaista u mu objaviti rat (i osvetiti se za Svog prijatelja). Biljee ga: Buhari, Rikak, 38; Ibni Made, Fiten, 16; Taberani, El-Mudemul-Kebir, 8.tom /222. str.hadis No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-27, hadis No.1; Begavi, erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, hadis No. 696. Bursevi, Ruhul-Bejan, 5/9.str arani, Tabekatul-Kubra, 1/18. El-Muminun, 33. Ettegabun, 6.
su u istom poloaju i iskuenjima. U osnovi, Pejgamberi i evlije nisu nikada tvrdili da su daleko od ljudskih stanja i da su neovisni od njih. Onima koje su pozivali, uvijek su govorili: Mi smo ljudi kao i vi, ali, Allah daje poslanstvo (risalet) i (velajet) onim robovima Svojim kojima On hoe.172 Zbog rijei i gestova gafila i poricatelja, kojima vrijeaju, poniavaju, negiraju i zlostavljaju muridi kamila, murid se ne smije uznemiravati, umanjivati ljubav prema njemu i sumnjati u njegovu potpunost (kemalat). Jer, iste stvari su se deavale i Pejgamberima, alejhimus - selam, koji su imali mudize od Uzvienog Allaha, meu kojima je i na Prvak, i Prvak svih ljudi, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvieni Allah, obraajui mu se, kae: (Miljenie!) Tebi se nee rei nita to ve nije reeno Poslanicima prije tebe (zato ne tuguj i strpi se)!173 Kao to smo tebi (Muhammede) dali, isto tako smo dali da svakom Vjerovjesniku grijenici neprijatelji budu.174 Nasljednici Vjerovjesnika (veresetul-enbija), takoer, imaju svoje neprijatelje i poricatelje. Oni to znaju. ta vie, oni ekaju one koji e im nanijeti kakav dumanluk. Budui da su ovakve stvari pratile sve Pejgambere, oni znaju da je to obiaj (sunnet) koji e i njih pratiti, zato pored strpljivosti sa takvim stvarima, oni ak i zahvaljuju. Oni, na izrugivanja i na napade, na pravdi Boga, uzvraaju sa lijepom umjesnou i strpljivou. Oni ne bivaju zauzeti sa osvetom, nego sa dobroinstvom. U ovom poslu nastoje pronai mudrost i iz toga stei duhovnu (manevi) dobit, a svoje neprijatelje preputaju Allahu. Nije bio ni jedan velijj, a da nije imao nekoga ko mu se ruga i negira ga. ta vie, i Allah Uzvieni ima Svoje poricatelje koji ga nijeu. Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan kao milost svjetovima, imao je dumane koji nisu 172 Ibrahim, 11. 173 El-fussilet, 43. 174 El furkan, 31.
1
168 169 170 171

0
Dr. Dilaver Selvi
mogli shvatiti i pojmiti veliinu njegove linosti, i koji ga stoljeima omalovaavaju. Mnogi zaljubljenici su za njegov put dali svoje due, a mnogi zabludjeli su pod svoje noge prostrli trnje. I ashabima, radijallahu anhum, su njihovi neprijatelji inili isto. Isto je bilo i sa tabiinima, alimima, salihima i plemenitim prvacima (sadati kiram), Allah sa svima njima bio zadovoljan. Na pitanje: Ako su tarikat i velajet istina (hakk), zato imaju negatore i neprijatelje?, Sejjid Muhammed Raid, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 1993. godine) koji je bio vesila milionima ljudi da se pokaju i nau uputu, i koji je bio kutb irada u svom vremenu, odgovorio je: To to se govori protiv tarikata ne znai da tarikat nije istina. Pogledajte, po pitanju Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, koji je sunce vjere, i po pitanju vjere koju je on donio, ima onih koji prednjae ispred ostalih i bie ih do Kijametskog Dana. Mnogi klevetnici i poricatelji ulau napore kako bi ocrnili ovu vjeru, meutim, oni ne znaju da njihove lai i potvore o ovoj lijepoj vjeri bivaju uzrokom da se ona jo ljepe i vre iri. Sve to je u univerzumu se spoznaje i postoji sa svojom suprotnou. Isto tako i potvore o tarikatu, bivaju uzrokom da on zadobije jo ie stanje i da se iri. Allahov nepromjenjivi zakon i obiaj (sunnetullah) je ovakav. Tarikat je oivljavanje sunneta (Allahovog Poslanika, s.a.v.s.), Hazreti Resulullah, alejhis-selam je objasnio koja je vrijednost tog posla.175 Evlije mogu biti bolesni i siromani. Mogu biti u bijedi i neimatini. Mogu biti savladani od vanjskog dumana. U ratu mogu biti ehidi ili gazije. Medu ljudima mogu biti izrugivani, omalovaavani, ismijavani i uznemiravani. Neprilike im mogu initi njihove ene, djeca i komije. Sve to je prirodno da im 175 Pitanje i odgovor, sa predavanja hz. Sejdaa kojeg je odrao u
2
se deava. Medutim, nita od toga nemoe poljuljati i naruiti njihov evlijaluk (velajet), ta vie, to im moe poveati njihov stepen (mekam). Kadi Ijad, rahimehullah, u svom djelu Eifa objanjava na slijedei nain mudrost ovakvih slinih stanja koja su zadesila Pejgambere alejhimus selam, i koja se deavaju evlijama: Prije svega, to to Allah Uzvieni iskuava raznim iskuenjima i belajima Svoje Pejgambere i prijatelje je zbog poveanja njihovih dereda. To je uzrok upotpunjenja njihovih stanja sabura, zadovoljstva (rizaluk), zahvalnosti (ukr), pokornosti (teslim), oslanjanja na Allaha (tevekkul) i predanja Njemu (tefviz) , te njihove dove i skruenosti (tedarru). Nakon njihovog preivljavanja ovih stanja, biva ojaana njihova pronicljivost (basiret) po pitanju blagosti naspram onih koji su u iskuenju sa kakvim belajom ili rahmetom. Pored toga, ova stanja su opomena drugima i jedna vrsta savjeta. Tako ljudi koji su u tekoama koje su ih zadesile, razmisle o ovim njihovim stanjima i nau utjehu. Pored svega toga, tjeskoba i iskuenja koja zadese robove, iste njihov nemar (gaflet) i druge greke, i na taj nain obezbjeuju da dou u Allahovu blizinu potpuno isti. Zahvaljujui tome, nagrade im se poveavaju, a derede im bivaju jo vie.176 Paljivo proitajmo ovaj hadisi erif: Musab ibni Sad, radiallahu anhu, prenosi od svog oca da je rekao: Rekao sam: O, Allahov Poslanie (Ja Resulallah)! Ko ima najvea iskuenja i nedae od ljudi? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Pejgamberi, zatim oni koji su im najblii u injenju dobra (ehli hajr), a zatim njima slini. ovjek biva iskuavan belajom prema stepen u svoje vjere. Ukoliko je njegova vjera jaka i vrsta, belaj i iskuenje koji ga zadese budu veliki; a ukoliko mu je vjera slaba, biva iskuan prema stepenu svoje vjere. Rob (mumin) dok se ne oisti iskuenjima i belajima koji mu dolaze, i dok ne bude hodao po Zemlji bez 176 Kadi Ijad, E-ifa, 2/454.
3
banjama Sandkli u Afjonu 1980. godine. Sejjid Saki Erol je prenio ovo predavanje.
Dr. Dilaver Selvi
grijeha, belaji ga nee napustiti. 177 Iako su evlije kao i svi drugi ljudi, u, ljudima svojstvenim stanjima, ipak se od njih mnogo razlikuju i u mnogo viem halu; sa svojim stanjima srca (kalb) i duha (ruh), duhovnim stanjima i postojanou (istikamet), zanosom, ljubavlju i suzama, zatim sa svojim takvalukom, edebom, razmiljanjem (tefekkur), spominjanjem (tezekkur) i ciljem (hedef ). Prema radosnoj vijesti od Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem; Uzvieni Allah se pred melekima hvali sa Svojim dobrim (salih) robovima,178 meleki im izraavaju svoje potovanje, a Pejgamberi ih sa zahvalnou posmatraju.179 Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: Ehlullahi trebaju smatrati velikom sreom to to ih svijet ogovara i uznemirava, jer su i Vjerovjesnici isto inili i krajnje strpljivi bili.180 On, kuddise sirruhu, je takoe rekao: Bez slijeenja ovih velikana (uleme ehlu sunneta vel-demaata; - ovako je u originalu - o.pr.), i bez slijeenja njihovih miljenja, nije se mogue spasiti. Ovo potvruju dokazi razuma (akl), predaje (nakl) i otkrovenja (kef ). Nema nikakve mogunosti izmjene ove injenice: Treba vjerovati da je druenje i sohbet sa onim koji se je odvojio od ovog njihovog puta, koliko je jedno zrno goruice, kao otrov koji ubija. Znaj da je sjediti s takvim isto to i sjediti sa zmijom!181 Imam arani, kuddise sirruhu, je rekao: uo sam mog Sejjida, Alija El-Mersifija, rahimehullah, gdje govori: Murid ne smije ni u kom sluaju sjediti sa onim koji se suprostavlja (i huli) njegovog murida. Zato to u veini sluajeva, murid, zbog 177 Tirmizi, Zuhd, 57; Ibni Made, Fiten, 23; Darimi, Rikak, 67; Ahmed, 178 179 180 181
4 Musned, 1/172- 174. Muslim, Zikr, 11.poglavlje. Ebu Davud, Buju, 76, No.3527; Sujuti, Ed-Durrul-Mensur, 4/372. Imam Rabbani, Mektubat, 1/194.pismo. Ibid, 213.pismo.
rijei uvrede i nepromiljenog prosuivanja nekoga o njegovom muridu, zapada u sumnje u pogledu svog murida.182 Kasnije emo se dotai negativnih posljedica prosuivanja zasnovanih iskljuivo na zapaanju spoljanjeg. Kada jednog roba koji je muridi kamil uzmemo za vodia na putu upute i spoznaje, mi time, kao to neki misle, izmeu nas i Allaha Uzvienog ne stavljamo nikakve posrednike, ljubavi i voljene. Mi samo izvravamo Allahovo, (d..): Volite!, i pokoravamo se Stvoritelju (Zati Bari). Mi se Allaha radi druimo sa onima za koje je rekao: Budite sa (iskrenima)!, i od njih uimo edeb. Na taj nain, mi prema Allahovoj naredbi i edebu koji od nas trai, na Njegovom putu i radi Njega to inimo. Mi znamo da su Rabbanijski alimi posrednici izmedu nas i naeg Rabba, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ukoliko elite da va namaz (i vae robovanje) budu primljeni kod Allaha, neka vai imami budu ueni (A u drugom rivajetu : Najbolji od vas). Zaista su ueni (ulema) posrednici izmedu vas i vaeg Gospodara.183 Ljubav Allaha radi i na Allahovom putu ne predstavlja uzrok irka, nego zahvalnosti (ukra). Posljedica i ishod ovakve ljubavi je milost i na dunjaluku i na Ahiretu. Na Milostivi Gospodar, delle delaluhu, rei e na Kijametskom Danu: Gdje su oni koji su se voljeli zbog Mene? Na ovom Danu, kada nema drugog hlada osim Moga, uzeu ih u Svoj hlad.184 Neka je hvala Allahu koji ini da uimo dovu na svakom rekatu namaza u Fatihi: Uputi nas na put Tvojih (prijatelja) kojima Si darovao Svoje blagodati (i ukazao posebne poasti)!185 Gospodaru, usliaj nau dovu! Amin! 182 arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/36. 183 Hakim, Mustedrek, 3/222; Taberani, El-Mudemul-Kebir, 20.tom 184 Muslim, Birr, 37. 185 El-Fatiha, 6-7.
/328.str; Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 2/64.
5
Dr. Dilaver Selvi
8.
Insani kamil je blagoslovljen (mubarek) kao Kaba
va lijepa stanja (halovi), potpunosti (kemal) i vrijednosti, ovjeku su dati od Allaha Uzvienog. On Uzvieni je dao da se Kaba sagradi za ljude, dok je rukom Svoje Moi stvorio ovjeka. Od njega je one koji su potpuni (kamil), uinio Svojim namjesnicima (halifama) koji e Njegov Zat predstavljati na Zemlji. Potpuni insan (insani kamil) je u nekim aspektima vrjedniji od Kabe. Kaba je Allahova kua (Bejtullah) a insani kamil je Allahov prijatelj (Velijjullah). Prenosi se od Abdullaha ibni Amra, radiallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je obilazio oko Kabe, govorio: Kako si samo lijepa i kako je prijatan miris tvoj. Kako si samo velika i potovanja dostojna. Tako mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova dua mumin je vrjedniji od tebe i vie potovanja dostojan. Allah je i imetak njegov i krv njegovu haramom uinio, i naredio da se o muminu samo dobro misli (i da se na pravdi Boga ne optuuje i ne ocrnjuje).186 Od Ibni Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao u Kabu i rekao: Kako je velik hurmet tvoj (vrijednost i edeb koji se prema tebi treba ispunjavati)187 U rivajetu od Ebu Pripremioima, radiallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Kod Allaha je hurmet mumina (vrijednost i edeb koji se treba prema njemu ispunjavati) vei od tvog hurmeta. Kod tebe je Allah zabranio 186 Ibni Made, Fiten, 2; slian hadis biljei i Tirmizi, Birr, 85. 187 Bejheki, uabul-lman, 5/296-7, hadis No.6706; Adluni, Keful-Hafa,
2/292, No.2676 6
(haramom uinio) jednu stvar, dok je kod vjernika (mumina) zabranio tri stvari: njegovu krv, njegov imetak i da se o njemu ne sumnjii (runo misli).188 Kaba je uinjena zabranjenim mjestom (tj. MesdidulHaram; o.pr.) zbog vjernika. Uzvieni Allah kae: Prvi hram sagraen za ljude jest onaj u Mekki, blagoslovljen (mubarek) je on i putokaz svjetovima.189 On Uzvieni ukazuje da je ovo blagoslovljeno mjesto dato ljudima. Iz ovoga moemo zakljuiti da je insani kamil vrijedniji od mjesta koje je za njega pripremljeno. Eref Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 874.h / 1470.m) je u svom djelu Muzekkin-Nufus dao veoma lijep komentar na ovu temu: Srca evlija Uzvienog Hakka predstavljaju po jednu kabu. Za Kabu koja se nalazi u Mekki-i Mukerremi kau Kabei Halili, a za kabu srca Kabe-i Delili. Naime, spoljanju (zahiri) Kabu je sagradio Halil Ibrahim, alejhis-selam, od kamenja i zemlje; dok je kabu srca (kalbi selim) sagradio Moni (Aziz) i Uzvieni (Delil) Allah (sa nurom moi i ukrasima edeba). Onaj ko posjeti Allaha radi Spoljanju (Zahir) Kabu (u Mekki), spasiti e svoje tijelo od vatre, a oni koji Allaha radi posjeuju srca evlija, koji predstavljaju Nutarnje (batin) kabe, od vatre bivaju spaena i njihova tijela i due. Na kraju, stizanje (visal) do Prijatelja se ostvaruje u ovoj Kabi Mevlana Delaluddin Rumi, kuddise sirruhu, (preselio na Ahiret; 672.h / 1240.m) je rekao: O, vi koji na Hadd idete! Gdje ste vi, gdje ste? Doite ovamo, ovdje je va Voljeni. ejh Safi, kuddise sirruhu, je, komentariui ove stihove rekao: Dva su Bejtullaha (Kabe) na Zemlji. Jedan je u Mekki-i Mukerremi, koga narod posjeuje i tavaf ini zato to je farz, a 188 Bejheki, uabul-lman, 5/297 . 189 Ali Imran, 96.

Dr. Dilaver Selvi
drugi je srce ehlullaha, na koga ukazuju gore navedeni stihovi. Ovi stihovi su upueni posjetiocima tog bejtullaha. Prema tome, ruknovi Islama se upotpunjuju sa Kabom u Mekki, dok se spoznaja Allaha (marifetullah) postie u kabi srca muridi kamila. Mevlana, kuddise sirruhu, kao da je htio rei: O narode, koji traite marifetullah, i koji Hakka elite! Doite u Kabu srca, i tu ga traite!190 Imam Rabbani, kuddise sirruhu, je rekao: Kaba (manen) posjeuje evlije ovog ummeta. Od njihovih nureva trai blagoslov (bereket).191 Meutim, kako je to istakao ejh Eref Et - Tanevi; Iako se ovdje asocira na veliinu i vrijednost srca insani kamila, jer je ono mjesto gdje se manifestuje i pojavljuje (tedelli) Uzvieni Hakk, ipak, ta vrijednost je sa jednog aspekta, te se ne moe zakljuiti iz toga da je dozvoljeno ovjeku initi seddu192 193, jer, takvo neto je haram. Muridi kamil koji vri dunost namjesnika Allaha Uzvienog (halifetullah) i nasljednika (varis) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je u Ime Allaha i Njegovog Poslanika dostojan da se potuje i da se prema njemu odnosi sa edebom. Muminima je to dunost. Meleki su uinili seddu Ademu, alejhis - selam zbog Allahove naredbe (emr) i njegovog zadovoljstva (rizaluka), zato njihova sedda nije irk, nego zahvala (ukr). ejtan zbog oholosti i zavisti nije uinio seddu, zato je i protjeran iz Boije blizine i udaljen od Njegovog 190 Eref Rumi, Muzekkin-Nufus, 524; vidi: Hz. Mevlana, Divani Kebir,
zadovoljstva. To to mumini okrenuti Allahu, pred Kabom ine seddu, je zato to tako eli i nareuje Uzvieni Allah. Oni Mu tako ine ibadet, a, pored toga i Kabi ukazuju potovanje (hurmet). Isto tako je i sa kamil evlijama, voljeti ih, potovati, i u njihovom prisustvu, zbog Boanskog hejbeta koji se na njima oituje, ponizno i sa edebom ponaati, je nareenje Allaha i Njegovog Poslanika. Ne smije se zaboraviti da ljubav, potovanje i edeb koji ukazujemo potpunim evlijama, ne ukazujemo njima lino, nego Boanskom (Ilahi) znaenju (mana), Rabbanijskim tedellijjatima i Muhammedijjskom ahlaku koji se oituju na njima. Ukazivati potovanje i ast vrijednostima koje pripadaju Allahu, proistie iz srane bogobojaznosti (takva) i ukazuje na njenu deredu.
9.
Potpuni (kamil) mumini su vrijedni kao meleki, i od mnogih njih su ak i vrijedniji
191 192 193

(prevod: Abdulbaki Golpinarli), 7/608-9; Mustafa Usta, Divani Kebirde Mevlananin Egitim Goruu, 130; Vezano za komentar ovoga stiha, vidi: arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/6. Imam Rabbani, Mektubat, 1/209.pismo . Eref Et-Tanevi, Hadislerle Tesavvuf, 144. El-Hadd, 32.
rema djelima akaida i onome to nam govore ehlullahi, potpuni insan je kod Allaha vrjedniji od mnogih meleka. Meleki takve insane posjeuju, grle ih, prisustvuju njihovim medlisima, za njih ine dovu i mole za oprost (istigfar). Od Abdullaha ibni Amra, radiallahu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kod Allaha nema nijedno asnije stvorenje od (potpunog) insana. Pa je upitan: I od meleka?. Odgovorio je, alejhis-selam: I od meleka. Jer, meleki

Dr. Dilaver Selvi
su kao i sunce i mjesec duni (izvravati svoje dunosti u granicama propisanim od Allaha.)194 U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: (Potpuni) mumin je asniji kod Allaha od pojedinih meleka.195 Imam Munavi, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 1 031.h /1621.m) u komentaru ovog hadisa kae: Razlog ove prednosti je u tome to meleki nemaju strasti i elja koje navraaju na zlo, i nefsa koji nareuje ono to je runo. Dok mumin vlada svojim strastima i ejtanom koji ga navode na propast, i upravlja svojim nefsom, svojim najveim neprijateljom, koji stalno nareuje ono sto je runo. Na taj nain, on je u stalnoj borbi i tekoama, a poznato je da su ast i keramet srazmjerni potekoama (meakkatima).196 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Kada je Uzvieni Allah stvorio Adema i njegovo potomstvo, meleki su rekli: Gospodaru, Ti Si ih stvorio kao one koji jedu, piju, ene se i jau (ivotinje i druga sredstva). Njima daj dunjaluk, a nama Ahiret! Uzvieni Allah je rekao: Zar da one koje Sam Svojom rukom stvorio (Adema i njegovo potomstvo), kojima Sam od Svoga ruha udahnuo i koji su sa Mojim emrom Budi! stvoreni, kao vas uinim (njihova vrijednost je vea). 197 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je izvjestio da e meleki posjeivati one koji stalno budu uvali hal zikra, i da e ih grliti (musafaha initi) na putevima i u njihovim posteljama.198 194 Bejheki, uabul-lman, 1/174-5, No.153, 154; Ali El-Mutteki, Kenzul195 196 197 198
0 Ummal, 12/192-3 Ibni Made, Fiten, 6; Sujuti, Damius-Sagir, 2/No.9155. Munavi, Fejzul-Kadir, 6/256 . Bejheki, uabul.lman, 1/172, No.149. Muslim, Tevbe, 12; Tirmizi, Kijame, 59, No.2514 .
Pored toga, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je saopio radosne vijesti; da svi meleki vole Allahove prijatelje199, da meleki i sva stvorenja na nebesima i na Zemlji, pa ak i ribe u vodi i mravi u svojim gnjezdima, ine dovu i mole oprost za one koji ljude pouavaju dobru200 i neprestano ih hvale.201 Sada dobro razmislimo, moe li se poistovjetiti sa Islamom potjecenjivanje, uznemiravanje i mrnja potpunih prijatelja Uzvienog Hakka koje On Uzvieni voli i cijeni, i koje vole meleki, Vjerovjesnici i sva iva i neiva stvorenja koja trajno ispoljavaju ovu Boansku ljubav? Moe li posljedica toga biti dobro? Kad je u pitanju ova tema, elimo ukazati na greku pojedinih mumina. Jedan dio pobonih mumina ne porie potpune muride, nego, ne idu kod tih riznica nura i takvaluka i ne okoritavaju se od njih. Oni to zapostavljaju troei vrijeme sa ljudima koji su na njihovom stepenu, i ova njihova greka ne proizilazi iz prkosa, nego od njihovog nemara. Za one iji su put i cilj Ahiret, oni su na stepenu izvjesnog gubitka. Sa vrlo malo iskrene ljubavi i edeba prema Allahovim prijateljima, postigli bi velike koristi. Razlog tome je to su oni primljeni u Allahovu blizinu i prisutnost (hudur), i to s Njim prave medlise i sohbete. Onaj ko sjedi s njima nee biti nesrean (lien bereketa i rahmeta).202
199 200 201 202
Muslim, Birr, 157. Ibid, 45. Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19. Muslim, Zikr, 8. 1
Dr. Dilaver Selvi
10. Evlija nije bezgrijean (masum) kao
vjerovjesnik, ali je sauvan Boanskom zatitom (himaje) od runih svojstava
oanska zatita i sauvanost Pejgambera od grijeha i od svega onoga to bi naruilo njihov mekam vjerovjesnitva (nubuvvet), zove se masumijjet; dok se Boansko uvanje i podrka evlija u okvirima erijata i u skladu edeba velajeta, naziva mahfuzinet. Mi emo sada ukratko definisati erijatski stav i granicu ovog Boanskog mahfuzijjeta, koji se postie kao posljedica vrstog vjerovanja (jekin) i potpune bogobojaznosti (takva). Naime, Uzvieni Allah objanjavajui u ajeti kerimu Svoje evlije, naglaava njihove dvije najbitnije osobine, a to su: 1. vrsto vjerovanje iz kojeg proistie ubjeenje (jekin), i 2. Stanje bogobojaznosti u pravom smislu i strah od Allaha.203 Ovaj iman i takvaluk koji dovode do ovog velikog mekama se u hadisi kudsijji objanjavaju ovako: Ko zlostavlja i neprijateljski se odnosi prema jednom od Mojih evlija, objaviu mu rat (i osvetiti se za Svog prijatelja). Moj rob Mi se ne moe pribliiti niim draim od onoga to Sam mu naredio od farzova. Moj rob Mi se neprestano pribliava sa dobrovoljnim (nafile) ibadetima, sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, (sa posebnim nurom koji mu darujem) postanem njegov sluh kojim slua, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ukoliko 203 Sura Junus, 62..
2
od Mene neto zatrai, Ja mu to i usliam, a ako od Mene zatrai zatitu, Ja ga zatitim. 204 Allame Taftazani, rahimehullah, (preselio na Ahiret; 793.h / 1390.m), u komentaru (erhu) ove hadisi kudsijje kae: Rijei spomenute u hadisu: Ja postanem njegov sluh kojim slua, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi, znae: Ja organe Mog roba uvam od grijeha i neposlunosti, tako da on naputa svoje strasti predajui se ibadetu i pokornosti, i samo ono to mu erijat nareuje vidi, uje, uzima i ini205 Hattabi, rahimehullah, (preselio na Ahiret 388.h / 998.m) kae: U hadisu se aludira na to da Uzvieni Allah ini Svog roba sposobnim i uspjenim u dobrim djelima koje ini sa spomenutim organima; i daje mu muhabbet kako bi ga sauvao u ustrajnosti u dobrim dielima i kako ne bi ta djela pomijeao sa stvarima kojima On Uzvieni nije zadovoljan206 Imam Rabbani, obnovitelj drugog milenijuma, kuddise sirruhu, objanjavajui visoki hal i ahlak muridi kamila kae: Muridi kamili sve to rade, rade Allaha radi, a ne zbog svog nefsa. Zbog toga to su njihove due (nefsovi) kurban uinjene Allahu Uzvienom. Oni, nakon to postignu mekame fena fillah i beka billah njihovi nijeti bivaju iskljuivo Allaha radi.207 Suprostavljati se velijju koji je na mekamu radije, merdijje i mutmeinne, prihvata se kao suprostavljanje Allahu. Zbog toga to je njegova elja (murad) i Allahova elja, i kod njega se ne moe javiti nikakvo osjeanje ili djelovanje radi nefsa.208 204 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibn i Made, Fiten, 16; Taberani, Mudemul205 206 207 208
Kebir, 8/222, No.7880; Ibni Ebid-Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7; Begavi, erhus-Sunne, 1/142; Bejheki, Kitabuz-Zuhd, No.696 Taftazani, erhul-Ehadisil-Erbein, 286. Ajni, Umdetul-Kari, 23.tom 190.str. Imam Rabbani, Mektubat, 1/59. pismo . Ibid, 101. pismo. 3
Dr. Dilaver Selvi
Imam onih koji su spoznali (imamul-arifin), ihabuddin Suhraverdi, kuddise sirruhu, objanjavajui duhovno odgajanje (terbijet) i potpunosti (kemalat) koje postie nasljednik Vjerovjesnika (varisul-enbija), muridi kamil koji je zaduen sa iradom, kae: Prije svega, Uzvieni Hakk Svome robu kojeg priprema za irad daje manevijatska otkrovenja, nureve vrstog vjerovanja (jekina) i podiui zastor sa njegovog srca pojavljuje se (tedelli se ini). On Uzvieni sa nurevima muahede osvjetljava svaki njegov dio. Otvara se i proiruje njegovo srce. Udaljava se od dunjaluka koji je mjesto obmane i prevare, a usmjerava se putu vjenosti (ebedijet). Zbog toga to je njegovo srce ispunjeno ljubavlju prema svom Gospodaru, ukraava se Njegovim svojstvima (sifatima). Kako god je njegovo srce smekalo, i njegov kalup smeka, topi se i pokorava. Znak toga su djela koja nakon to ih srce prihvati (kabul) i odazove im se (idabet), njegov kalup i tijelo ih prihvate i izvravaju. Ovakav rob postane od voljenih (i odabranih robova). On presijeca svaku vezu i vee se samo za Hakka. Od svega to nije Allah (ma sivallah) se udaljava i dovodi se u Boanski hudur (huduri Ilahi). Od njega se odstranjuje estina i tvrdoa nefsa. Zagrijava se (nurani) toplinom ruha. Iz njegovog srca se presijeca i odstranjuje damar nefsa (i njegovih misli). Srce voljenog (mahbuba) koji je uinjen sposobnim za irad je spaeno od loih osobina, njegova prsa su otvorena a koa smekana. Njegovo srce (kalb) je poprimilo prirodu duha (ruha) a njegova dua (nefs) prirodu srca. Nefs koji je trajno navodio i nareivao loe, sada je smekao i pokorio se Hakku. Ko bude postigao ovaj mekam koji smo opisali, on je apsolutno potpuni murid, istinski poznavalac Allaha (arif billah) i Njegov voljeni koji je postigao temeljnu (ili praiskonsku, o.pr.) slobodu. Njegov pogled i govor su lijek. On govori sa posebnom podrkom i nurom Uzvienog Allaha. On s Njim uti, s Njim daje i s Njim zabranjuje. Sa svojom eljom i ljubavlju ne ini nita. ini ono to Hakk eli, jer ga je On
4
Uzvieni obavijestio o Svojoj nakani (murad). On na svaku stvar utie (tesarruf ) sa htijenjem Uzvienog Allaha, a ne sa svojim nefsom.209 Terdumanul-arifin, Imam Kuejri, kuddise sirruhu, (465.h / 1072.m) u svojoj Risali ovako definie velijja: Velijj je pod Boanskom zatitom (himajetul-llahi). Zatien je od grijeha. Uzvieni Allah ga ne ostavlja ni na jedan tren samog sa svojim nefsom. Sa ovom Boanskom podrkom on je u stalnoj pokornosti i ibadetu. Sve ovo je uvjet za evlijaluk (velajet). Onaj ko se nalazi u stanju ili ko ivi na nain kojeg ne prihvata erijat, nije velijj, nego, jadnik koji je upao u zamku ejtana.210 Hudviri, kuddise sirruhu, (470.h / 1077.m) je na ovu temu dao slijedei zakljuak: Velijj nije kao Pejgamber da nikada ne ini grijeh, budui da je on ovjek (beer), moe poiniti neku greku, kao i da je poini radi neke mudrosti (hikmet). Meutim, ta greka ni u kom sluaju nije veliki grijeh koji e ga izvesti iz imana zbog kojeg bi postao nevejernik i bio odbaen. Potpuni velijj ne ustrajava u grekama i ne smatra ih lijepim, naprotiv, on se odmah vraa i kaje Hakku. Hakim EtTirmizi, Dunejd El-Bagdad, Haris Muhasibi i drugi velikan ehli hakikata. su ovog miljenja.211 U ivotopisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (sirama), kao i u tabekatima (koji govore o ivotu ashaba ; o.pr.) se prenosi da su velikani medu ashabima s vremena na vrijeme inili greke koje odgovaraju njihovim deredama, kao i greke koje su iz grupe ostavljanja najpreeg (terki evla). Meutim, oni nisu ustrajavali u grekama, nego su se istog asa vraali i kajali Hakku Uzvienom. Takvo neto ih 209 Suhraverdi, Avariful-Mearif, u skraenoj verziji preuzeto iz 10. 210 Kuejri, Risale, 127. 211 Vidi: Hudviri, Keful-Mahdub, (prevod: S. Uludag), 242.str.
5 poglavlja.
Dr. Dilaver Selvi
nije liilo njihovih visokih poloaja i svojstava ashaba. Dunejd El-Bagdadi, kuddise sirruhu, je upitan: Moe Ii velijj poiniti blud? On je pogeo glavu naprijed i tako ostao neko vrijeme, a zatim prouio ajet: A Allahova zapovijed (emr) kako bude odreena (kaderen), tako e i biti (makduren).212 Sa tim je ukazao da; ukoliko je to odreeno, i velijj to moe poiniti.213 Ovo stanje se nalazi u okvirima mogueg i ono je veliki ispit i iskuenje Uzvienog Allaha. Meutim, ono je toliko skriveno da se moe rei da ga kod evlija i nema, jer, ejtan nemoe nita uiniti potpunim muminima. Kuran Mudri nas obavijetava o njegovom, (l.a.) priznanju: E tako mi dostojanstva (Izzeta) Tvoga, sigurno u ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih!214 Uzvieni Hakk kae: On (ejtan, l.a.) doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju (sa ubjeenjem-jekin) i koji se oslanjaju (u potpunosti) na svoga Gospodara; njegova vlast je jedino nad onima (gafilima) koji njega za zatitnika (i prijatelja) uzimaju i (kafirima) koji druge Allahu ravnim smatraju.215 A radosna vijest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je ovo: Onaj ko se (istinski) pokaje za svoje grijehe je kao onaj to nema grijeha. Kada Uzvieni Allah zavoli jednog Svog roba, (i kad ta Njegova ljubav zaposjedne sva njegova osjetila, srce i itavo tijelo) grijeh mu ne moe natetiti. (Zbog Boanske dezbe i aka, grijeh ne moe nai puta do njegovog srca.)216 Prema onome to objanjava Imam Suhraverdi, kuddise 212 213 214 215 216
6 El-Ahzab, 38. Kuejri, Risale, 175. Sura Sad, 82-3. En-Nahl, 99-100. Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/No.3386; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal, 4/208.
sirruhu, Allahov dobri (salih) rob sa trajnim pokajanjem (tevbom) i pokornou isti svoje grijehe i pogreke, tako da melek na lijevoj strani nema ta da zapie. Na taj nain, rob potpuno ist stie svom Gospodaru.217 Uvjet (art) za velajet nije biti bez grijeha i pogreki, nego ne ustrajavati u njima. Zbog jedne pogreke svog murida ili zbog neega to se ne svia njegovom nefsu kod njega, murid ga ne smije naputati, osuivati ili udaljavati od njegovog odgajanja (terbijjeta). Kao zakljuak i sie na ovu temu, moemo rei sljedee: Istinski velijj je takav da za njega Uzvieni Allah kae: Kad Ja zavolim Svog roba, postanem njegov vid kojim vidi, njegov sluh kojim slua, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Tada on sa Mnom vidi, govori, slua, uzima i hodi.218 ejtan (l.a.) kao predvodnik svakog zla govorei: E tako mi Izzeta Tvoga, sigurno u ih sve na stranputicu navesti,. osim Tvojih meu njima robova iskrenih (koji su posjednici ihlasa i jekina, jer za njih nemam snage, njima moja spletka nita ne moe.)219, odustao je od njih i izgubio nadu da e ih odvojiti od istine. U tom sluaju, velijj je arif billah, varisulenbija, on je potpuni insan koji je postigao svojstvo (sifat) Allahovog namjesnika (halifetullah) na mekamu posebnog velajeta (velajetul-hassa). Sa ovim svojstvom i stanjem on je pod manevijjatskom podrkom i kontrolom, iz kojih proistie da je zatien od loih osobina i djela. Pored svega toga, muridi kamil koji posjeduje ovaj visoki mekam, budui da je ovjek, smatramo da moe poiniti greku u okviru tih ljudskih (beerijjetskih) svojstava i osobenosti. Mislimo da je Uzvieni Hakk, i Svoje najodabranije robove prepustio nekim pokliznuima (zelie) i pogrekama (hata) 217 Suhraverdi, Avarif, 484, (prevod: Gerek Tesavvuf, 624.str.). 218 Vidi: Buhari, Rikak, 38; Ibni Made, Fiten, 16; Taberani, El-Mudemul219 Sura Sad, 82-3.
Kebir, 8/222, No.7880; Ibn; Ebi Dunya, Kitabul-Evlija, 26-7.

Dr. Dilaver Selvi
zbog toga to su ljudska bia (beer), a prema njihovoj deredi; bilo da se radi o ostavljanju onoga to je pree (terki evla) ili onome to je spomenuto u izreci: Dobra djela ebrara su grijesi mukarrebina. To je radi potvrde Njegovih potpunih svojstava, da niko osim Njega nije potpuno ist (munezzeh) i daleko (muberra) od svakojakih nedostataka i mahana, i da niko nije odlikovan (muttasif ) sa svim potpunim svojstvima osim Njega, te da Mu u tome nema slinog niti sudruga. Sve to je mudrost Onoga koji je ist (hikmeti Subhani) i manifestacija Njegovog Rububijjeta (dilvetu Rabbani). A Allah najbolje zna.220
11. Nekoliko vanih napomena

a) Prvo moramo pogledati sebe Osnova tesavvufa je u tome da ovjek prije svega vidi svoje nedostatke i da ide putem njihovog lijeenja. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Blago onome koga zauzetost svojom sramotom sprijei od istraivanja sramota drugih, koji veinu svoga imetka udjeljuje, koji uva svoj jezik od bespotrebnih rijei i besmislica, i koji ostane u okvirima sunneta ne zaranjajui u novotarije.221 220 Opirnije o velijju, evlijaluku i sauvanosti velijja, moete vidjeti u 221 Dejlemi, Musned, 3/21, No.3742; Sujuti, El-Damius-Sagir, 2/No.5306;
Hejsemi, Medmeuz-Zevaid, 10/229. naem djelu: Evlijaluk i keramet u Islamu.
Onaj ko razmisli o svojoj nepokornosti u djelima, gafletu u svom srcu, inertnosti svoje prirode, labilnosti i ravnodunosti na putu Ahireta, te nitavnosti svojih ibadeta u odnosu na dobrotu svoga Gospodara; dok mu oi prate nekoga drugog istraujui njegove nedostatke, iako mu je njegov nefs najblii, odmah treba okrenuti glavu prema svom nefsu i njegovim otvorenim nedostatcima, te plakati nad svojim halom. Kutb irada naega vremena i vrelo fejza, Sejjid Abdulbaki, Hazretleri, je na jednom sohbetu vezano za ovu temu naveo veoma prefinjen primjer: Sufija koji trai Hakka treba biti kao paun, a ne kao vrana. Paun ne gleda mnotvo ljepote svog tijela, nego crninu svojih nogu, i poginje glavu. I sufija treba biti takvog razmiljanja i stanja; treba gledati nedostatke svoga nefsa a ne lijepa stanja (hal) koja posjeduje. To je zbog toga to insan kada posmatra svoja lijepa stanja, ona bivaju uzrokom njegove oholosti i samoljublja. Paun pored tolike ljepote boja, stidi se svojih crnih nogu. Vrana, iako ima samo dvije boje, i pored toga to svoj kljun zabada u svakavu prljavtinu, gae na sav glas kao da je ona najljepa ptica i kao da osim nje nema nijedne ptice. Eto, to je razlika medu njima! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Mumin je muminu ogledalo.222 Prema ovom hadisu, ovjek dok god u sebi ne vidi greku i nedostatak koji vidi kod svog brata mumina, nije mogue da postigne potpunost (kemalat). Gavs, kuddise sirruhu, je na jednom sohbetu rekao: Insan dok sebe ne vidi prostim i bezvrijednim kao to je sasuena balega, nee moi stajati na povrini vode i nee moi krenuti putem manevijjata. Onaj ko sebi pripisuje neku vrijednost i teinu, tone u vodu poput kamena i nikome nije od koristi. Sva potpunost (kemalat) koja se manifestuje na stvorenjima je odraz (tezahur) potpunosti i savrenosti Allaha Uzvienog. 222 Vidi: Buhari, Edebul-Mufred, No.238; Ebu Davud, Edeb, 49, No.4918;
Sujuti, El- Damius-Sagir, No.9141
Dr. Dilaver Selvi
Ukoliko ovjek smatra da je njegov kemalat od njega samoga, to je besmislena tvrdnja i veliki nedostatak.223 b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost u ljubavi (teassub) je zabranjena Voljeti radi Allaha je istina, ali je zabranjena pristrasnost (teassub) radi svog nefsa ili neke koristi. Rob nije stvoren da podrava svoj nefs i korist, nego je stvoren i zaduen (mukellef ) da brani istinu. Istina nije ono to svako po sebi smatra lijepim, istina (hakk) je ono to Uzvieni Hakk smatra lijepim i o ijoj Ijepoti nas je obavijestio. Onaj ko eli da se spasi, treba se pokoriti svome Gospodaru. Primljena (makbul) ljubav je ona koja je u skladu sa Boijim zadovoljstvom i edebom. Osim onih koji su se voljeli Allaha radi, svi drugi prijatelji e biti neprijatelji jedni drugima na Ahiretu. O toj realnosti nam govori slijedei ajet: Tog Dana e oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nee biti oni koji su se Allaha bojali, grijeha klonili (i voljeli se Allaha radi.)224 Pejgamber rahmeta, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ovjek je sa onim koga voli.225 Uzvieni Allah kae: Onima koji se vole radi Mene, koji radi Mene pitaju jedni za druge i trae jedan drugog, koji se posjeuju radi Mene, koji jedni drugima udjeljuju i poast ukazuju radi Mene, Moja ljubav (muhabbet) je dug (hakk).226 Na Kijametskom Danu Uzvieni Allah e rei: Gdje su oni koji su se radi Mog Delala (zadovoljstva) voljeli? Danas 223 Ovo predavanje (sohbet) je prenio Sejjid Saki Erol. 224 Ez-Zuhruf, 67. 225 Buhari, Edeb, 96; Muslim, Birr, 165; Tirmizi, Zuhd, 50; Hakim, 226 Ahmed, Musned, 5/229; Hakim, Mustedrek, 4/169-70.
100 Mustedrek, 4/171 .
kada nema nikakvog hlada, njih u smjestiti u hlad Moje Milosti.227 Svi ovi hadisi potvruju da e samo ljubav Allaha radi biti od koristi. ovjek ne smije biti pristrasan u ljubavi (muhabbet) i putu koji je njemu priroen (mereb), pa da hvalei svog uitelja (ustaz), hodu ili murida, druge dobre ljude i muridi kamile ocrnjuje, vrijea i negira. Svi dobri mumini i muridi kamili su braa i prijatelji. Zato to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Moj (pravi) ehli bejt su bogobojazni (muttekije), ma ko oni bili i ma gdje bili!. 228 229Prema tome, muridi kamili su ehli bejt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hadisi erif: Alimi su nasljednici Pejgambera, ukazuje na to da su svi istinski (Rabbani) alimi nosioci duhovnog tereta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da oni nastavljaju sa odgajanjem (terbijjet) i ienjem (tezkijje) ummeta. Budui da je tako, onda je svaki od njih dostojan da se radi Allahovog zadovoljstva i hatura Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, voli, hvali, potuje, da mu se slui, ide njegovim putem, i da se okoristi njihovim stanjima. Naravno, ovjek moe u uvanju prava arifa na ije sohbete dolazi i koji ga odgaja, da nakon to ga zavoli pouri sa irenjem vijesti o njemu i njegovim lijepim stanjima (halovima). Meutim, to ne smije biti dranje svoje strane i pristrasnost, nego trud da svakome prenese njegovu ljepotu koju je kod njega vidio. Kao to je rekao Imam arani, kuddise sirruhu, i drugi arifi, murid ne smije porediti svog murida sa njegovim 227 Muslim.Birr, 12,No.37,. 228 Vidi: Ahmed, Musned, 5/235; Taberani, El-Mudemus-Sagir, No.318, 229
El-Mudemul-Evsat, 4/204, No.3356; Ali El-Mutteki, Kenzul-Ummal, 3/89, 94; Hejsemi, Medmeuz-Zevald, 10.tom /269.str. Ebu Davud, Ilm, 1; Tirmizi, Ilm, 19; Ibni Made, Mukaddima, 17; Darimi, Mukaddima, 32. 101
Dr. Dilaver Selvi
prijateljima ili sa drugim muridima. Naime, on mora vjerovati da je njegov manevijatski udio (nasib) kod njegovog murida i da je njemu predat u emanet od strane Allaha Uzvienog; kada bi svijet bio pun murida, on opet mora znati da e njegov nasib doi preko kapije njegovog murida, da je lijek za njegovu bolest jedino njegov murid, te sav svoj trud i panju treba usmjeriti prema njemu.230 Jer, ukoliko murid jednog muridi kamila vrsto ne vjeruje da je on potpun (kamil) i onaj koji upotpunjuje (mukemmil), u njegovim rukama se nee popraviti i postii ono to eli. S druge strane, ukoliko vrsto vjeruje u svog murida, to ne smije prei u pristrasnost kojom e naruiti potovanje i edeb prema drugim muridi kamilima. c) Pokornost bez pogovora muridi kamilu i mukemmilu je dozvoljena Pokornost (teslimijjet) i ljubav (muhabbet) koje smo gore naveli su potrebni prema muridi kamilu, jer, onaj ko nije istinski nasljednik (Pejgambera, s.a.v.s; o.pr.) i istinski murid ne moe svojim muridima obezbjediti duhovnu uzdizanje (terakki). Jedan od Nakibendijskih velikana, Mudeddid drugog milenijuma, Imam Rabbani, kuddise sirruhu, po ovom pitanju napominje ovo: Onaj ko nije upotpunio svoj sejri suluk i manevijjatsku dezbu, i koji zauzme mjesto irada (dok mu ne doe iaret, dozvola i ovlatenje za to od Allaha i Njegovog Poslanika) kao nepotpun (nakis), je najvei uzrok zastoja na putu onih koji su se vezali (intisab) za njega. Sohbet takvoga je za murida otrov koji ubija, vezivanje za njega je bolest koja unitava .231 Kutbur - Rabban, Imam arani, kuddise sirruhu, kae: 230 Vidi: arani, El-Envarul-Kudsijje, 2/95. 231 Imam Rabbani, Mektubat, 61. pismo.
102
Nakon to Allah Uzvieni usmjeri srce murida prema jednom muridi kamilu, on ne treba pokazivati svoju blagonaklonost i panju niemu drugom. Jer, ono to mu je udio (nasib) i na dunjaluku i na Ahiretu je ba ispred njega, (pa neka nastoji postii taj svoj udio,). Moj Sejjid, Ali ibni Vefa, rahimehullah, je govorio: Ukoliko nae istinskog murida, nai e i svoj hakikat. Kada nae svoj hakikat, nai e Allaha Uzvienog. Kada nae Allaha, sve si naao. Najvanije je da nae ovakvog jednog murida. Shvati ovo, i kada nae ovakvog nekoga smatraj ga blagom.232 Jedan kamil-i-mukemmil murid je uzrok sree cijelog svijeta. On je poast i blagodat Uzvienog Allaha ovome ummetu nad kojim je milost. Oni koji postignu ovu blagodat, ono to trebaju initi jeste pokornost (itat) i ukazivati potovanje (hurmet) Allaha radi imamu takvaluka koji je pred njima. Ishod i posljedica pokornosti u Ime Allaha je rahmet i Dennet. Evlije na ovome svijetu uivaju u dennetu spoznaje Allaha (marifetullah) i Boanskog aka. Halke zikra koje prave, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je nazvao Dennetskim baama.233 Iskreni talibi koji su s njima, ubiru plodove marifetullaha iz ove bae. Temelj svakog posla na ovom putu je iskrenost i vjernost. Oni koji su iskreni (sadik) u govoru, nijjetu, djelima, u svojoj sri i cilju, postii e Allahov rahmet i blagodati (nimete) koje je obeao. d) Kritikovati arife bez provjere vijesti o njima je opasno Negativne vijesti i glasine o dobrim ljudima i muridi kamilima se moraju uzimati sa velikom panjom i oprezom. Nikako se ne smije odmah vjerovati i iriti ono to se uje, nego, 232 arani, Ibid 1/190 233 Vidi: Tirmizi, Davat, 82; Ahmed, Musned, 3/150.
103
Dr. Dilaver Selvi
to treba ispitati budui da postoji mogunost da je dotina vijest pogreno shvaena ili nepouzdano prenesena. Prije nego to ta vijest ili dogaaj ne iziu u javnost kao dan jasni, i dok se ne bude razumjelo ta je stvarni cilj i smisao rijei ili djela kojeg je dotini murid rekao ili uradio, ne smije se donositi sud na osnovu predpostavki. initi neku greku je grijeh, a, i iriti istu je grijeh. Posebno se treba truditi i prekrivati mogue greke alima i osoba koje su uzor ljudima, i ne iriti ih medu ummetom. Jer, mala greka koja se prenosi od usta do usta, na kraju se poinje predstavljati kao veliki haram. Na taj nain se sjeme vesvese i fitneluka sije u srcima zbog kojih se mnogi ljudi ne mogu okoristiti od takvih osoba. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je na ovu veoma osjetljivu temu upozorio na slijedei nain: uvajte se irenja greke alima! ekajte da se povrati!234 e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar Kada se ide u posjetu (zijaret) jednom muridu, nekom dobrom ovjeku ili istinskom alimu, treba se krenuti sa lijepim nijjetom, otvarajui srce i sa eljom da se zadobije njegov hal i bereket. Svoju pamet i nefs treba ostaviti po strani i radi Allahovog zadovoljstva, sa edebom, nadom i strahom zijaretiti ga i vezati se (intisab) za njega. Ne smiju se sa srcem mijeati raznorazni komentari razuma i rauni nefsa. Imam arani, kuddise sirruhu, kae: uo sam mog Sejjida Muhammeda inavija, kuddise sirruhu, gdje kae: Jedna od blagodati koje mi je darovao Uzvieni Allah jeste, kada god bih iao kod nekog murida (ili saliha), vagu mog razuma bacio bih na jednu stranu, a svoj nefs bih stavio pod njegove noge. Na taj 234 Bejheki, Sunenu Kubra, 10.tom /211.str.; Sujuti, El-Damius-Sagir, 1/
No.147. 104
nain sam se svaki put vratio sa Boanskom pomoi (meded) i koristi ( faide).235 Posluajmo ta kae Imam Rabbani, kuddise sirruhu, o ehlullahima: Ljubav prama ehlullahima (a posebno prema muridi kamilima) se treba smatrati jednim od najveih nimeta. Ono to se trai od Uzvienog Hakka jeste ostati dosljedan u toj ljubavi. Zbog vezanosti za ove velikane, ono to se postigne u maloj koliini treba se prihvatati kao veliko. Jer ono nije malo.236 f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost (takva) onoga koji se slijedi su dovoljni; ne treba se traiti keramet. Za slijeenje i pokornost jednom muridi kamilu, njegov istikamet, takvaluk i njegov ivot u skladu pohvalnog ahlaka (ahlaki hamide) kao nasljednika Pejgambera (a.s.), kao i irenje tog ahlaka se moraju smatrati dovoljnim. Od njega se ne smiju oekivati nadnaravne (harika) stvari, otkrovenja (kefovi) i kerameti, i ne smije se irad vezati za ovakve stvari. Pokazivanje mudize od strane Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo uvjet (art) za dokazivanje njegovog Vjerovjesnitva, dok za velijja nije art pokazivanje kerameta kako bi dokazao da je on velijj. Velijj ne donosi nikakvu novu vjeru za koju bi postojala potreba za dokazivanjem njegovog ovlatenja ili ispunjenjem njegove elje. Ono to ini potpuni nasljednik (varis) je ono s im smo svi zadueni; da ivi po vjeri (Islamu; o.pr.) na nain kako to Allah zahtijeva i u skladu ahlaka Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da tu vjeru iri i oivljava. On govori u ime Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njima poziva. Kada su govor i stanje ovakvog jednog 235 aranl, El-Envar, 1/182. 236 Imam Rabbani, Mektubat, 142.pismo.
105
Dr. Dilaver Selvi
ovjeka na istikametu, sumnjati u njegovo stanje je poput sumnje u vjeri, i to je gore od srane bolesti i tmine nefsa. Arifi su ovakvo neto ocjenili kao veliku bolest.237 Treba dodati i to da je keramet evlija istina (hakk). Keramet je dar Uzvienog Hakka Njegovim dobrim (salih) robovima. Zato zahtijeva zhvalnost (ukr) a ne ponos ( fahr). On se ne smije smatrati ciljem, nego sredstvom postizanja vrstog vjerovanja i ubjeenja (jekin). Ne moe se postii traenjem, a ne daje se onome ko ga eka. U osnovi, keramet se ne moe traiti ni od koga, jer je svakome nareen istikamet. Nakon uputstva Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem: (Miljenie!) Ti idi pravim putem postojano (sa istikametom), kao to ti je nareeno!, slijedi i naredba: I oni koji s tobom tevbu ine neka budu postojani (na istikametu).238 Ajeti kerim: A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao prevovjerni, vjeru ispovjedaju239 ukazuje na pravi cilj. Ishod i posljedica istikameta su (rijei Uzvienog; o.pr.): A Allahovo zadovoljstvo je vee od svega!240 Prema Sehl ibni Abdullahu Et-Tusteriju, kuddise sirruhu, (283.h 1896.m), najvei keramet je napustiti neto od runog ahlaka i zamjeniti ga sa dobrim. 241 Kako su lijepe rijei Ahmeda Taberanija Serahsija, kuddise sirruhu, koji je rekao: Cilj kerameta je poveati ubjeenje (jekin) u tevhidu. Onaj ko ne vidi da u Univerzumu jedino Allaha sve stvara i odrava, za njega je isto bilo da vidi neto nadnaravno ili obino.242 Pir azilijskog tarikata, Ebul-Hasan E-azili, kuddise 237 238 239 240 241 242
106 Imam arani ibid 2/20. Hud, 112. El-Bejjine, 5. Et- Tevbe, 72. Kuejri, Risale, 2/679 . Kuejri, ibid, 2/675.
sirruhu, (624.h. / 1256.m.) je rekao: Onome ko trajno eli keramet i prisiljava sebe na dobra djela kako bi ga postigao, keramet se ne daje. On se daje onome ko ne vidi nikakve vrijednosti kod sebe i u svojim djelima, onome koji je stalno zaokupljen sa muhabbetom Allaha Uzvienog i gleda Njegovu dobrotu, i onome koji je izgubio nadu u svoj nefs i svoja dobra djela. Nema veeg kerameta od imana i slijeenja sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj kome je to dato, a on i dalje udi za jo neim pored toga, takav je, zaista, laac u svom pozivu i u onome za ta se prikazuje, njegove rijei su izmiljotine, ili je grjenik koji nije stekao istinsko znanje. Njegov primjer je primjer onoga koji je postigao blagodat da boravi kod sultana, pa, ne zadovoljivi se time eli da slui ivotinjama u tali. 243 Nema razloga da se keramet porie, kao to nema ni potrebe niti mogunosti da se uvijek dokazuje. Kazna za onoga koji porie ono to je istina, jeste da bude od njega uskraen. U svim djelima Islamskog vjerovanja (akaida) se nailazi na injenicu: Keramet je istina (hakk), koja vai za keramet do kojeg se dolazi u okvirima istine. One stvari to se mogu pojaviti kod grjenika ( fasika) i nevjernika(kafira) su od istidrada, i moraju se drati van ovih okvira. Kod Uzvienog Hakka ne postoji nita to bi bilo izvanredno (harikul-ade) ili nadnaravno; za Njega je isto jednu eliju podijeliti i mjesec na dva djela prepoloviti. to se nas tie, ono to doivljavamo, vidimo, osjeamo i to smatramo da je normalno u naem tijelu, u osnovi je sa svim stanjima i pokretima, svaka stvar pojedinano jedno udo izvanrednosti (harika) i primjer kerameta. U svakoj stvari se dokazuje prelazak iz nepostojanja u postojanje, iz smrti u ivot, a ako se pogleda sa nurom imana, onda se u najmanjoj estici i u svim nebeskim tijelima oituju (tedelli) imena (esma) 243 arani, Tabekatul-Kubra, 2/7.
10
Dr. Dilaver Selvi
Uzvienog Hakka. Drugim rijeima, nijedno ivo ili neivo stvorenje nije vlasnik svog postojanja, njihovo postojanje je od Allaha Uzvienog. U osnovi, volja, stvaranje, ivot i sud su Njegovi. Nakon to ovo sazna sa jekinom, na robu nije da trai nova uda, nego da otvori oi prema postojeim mudrostima i realnostima, i da robuje Stvoritelju sa ljubavlju i edebom. Onaj ko ne posjeduje edeb i ljubav prema Bogu, on jo nije zakoraio u okvire Ijudskosti (da bude insan; o.pr.), i kada bi vidio sve mudize, nita ne bi shvatio, zato to je njegovo srce mrtvo a razum opijen.
Literatura:
1. 2. 3. 4. 5. 6.
7. 8. 9. 10.
11. 12. 13.
Abdulbaki, Muhammed Fuad, El-Mudemul-Mufehres Li Elfazil-Kuran, Istanbul, 1984. Abdulkadir Isa, Hakaik anit - Tasavvuf, Halep, 1993 Abdurrahman Tahi, Iaretler, Istanbul, 1994, Abdurrezzak, Ebu Bekr b. Hemmam es Sanani, el-Musannef, (1-XI), el-Medlisul Ilmi yaynlar. Adluni, Ismail b. Muhammed, Keful-Hafa, (I-II), Bejrut,1985. Ahmed, b. Hanbel, Musned, (I-X), Bejrut, 1991. Kitabuz-Zhd, Bejrut, 1988. Alijjul-Kari, Mirkatul-Mefatih, (I-XI), Bejrut, 1994. Ali el-Muttaki, Kenzul-Ummal, (I-XVIII), Bejrut, 1993. Alusi, ihabuddin Mahmud, Ruhul-Meani, (I-XV), Bejrut, 1987. Ankaravi, Ismail, Minhadul-Fukara, trs. Nakul-Fusus erhi (Pripremio: Ilhan Kutluer), Istanbul, 1995. Arvasi, Sejjid Sibgatullah, Minah, Istanbul, 1983. Attar, Feriduddin, Tezkiretul - Evlija, (Pripremio: Sulejman Uluda), Istanbul, 1991. Ate, Sulejman, Islam Tasavvufu, Istanbul, 1992. Iari Tefsir Okulu, Ankara, 1994.
10
10
Dr. Dilaver Selvi
14. 15. 16. 17.
18. 19.
20. 21. 22.
23. 24. 25. 26. 27.
Ajni, Muhammed b. Ahmed, Umdetul- Kari, (I-XX), Egipat, 1982. Ajni, Mehmed Ali, Tasavvuf Tarihi, Istanbul, 1992. Azimabadi, Muhammed emsul - Hakk, Avnul - Mabud, (I-XIV), Bejrut, trs. Beaavi, Ebu Muhammed el-Husein b. Mesud, Mealimut- Tenzil (I-VIII), Rijad, 1993. erhus - Sunne (I-XVI), Bejrut, 1983. Bejdavi, Abdullah b. Omer b. Muhammed, Envarut - Tenzil ve Esrarut - Tevil (I-II), Bejrut, 1988. I izdanje Bejhaki, Ahmed b. Husein, Kitabuz-Zuhdul-Kebir, Bejrut, 1987. uabul-Iman, (I-IX), Bejrut, 1990. Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahihul- Buhari, (I-VIII), Bejrut, 1991. Bursevi, Ismail Hakki, Ruhul-Bejan, (I-X), Bejrut, 1995. Dami, Abdurrahman, Nefahatul-Uns (Pripremio: Sulejman Uluda-Mustafa Kara), Istanbul, 1995. Nakdunn-Nusus fi erhi Nakil-Fusus, Teheran, 1380 h. Dili, Abdulkerim, Insan-i Kamil, (Prevod: Abdulkadir Akiek), Istanbul, 1980. Durdani, e-erif Ali. b. Muhammed, et- Tarfat Darimi, Abdullah b. Abdurrahman, Sunenud - Darimi, (I-II), Bejrut, 1987. Dejlemi, ehredar b. urije, Firdevsul-Ahbar, (I-V), Bejrut, 1987. Ebu Davud, Sulejman b. el-Eas es-Sidistani, Kitabuz-Zuhd, Kairo, 1992. Sunenu Ebi Davud, (I-II), Bejrut, 1988.
28.
29. 30. 31. 32.
33.
34. 35. 36. 37. 38. 39.
40.
Ebu Nuajm, Ahmed b. Abdullah, Delailun- Nubuvve, (I-II), Bejrut, 1991. Hiljetul-Evlija, (I-X), Bejrut, 1987. Ebus-Suud, Muhammed, Iradu Aklis-Selim, (I-IX), Bejrut Ebu Yala, Ahmed b. Ali, Musned, (I-XVI), Bejrut, 1989. Ebu Zehra, Muhammed, Hatemunn-Nebijjin, (I-II), Bejrut, 1979. Elbani, Muhammed Nasiruddin, Silsiletul-Ehadisis-Sahiha, Bejrut, 1985. IV izdanje Silsiletul-Ehadisid-Daife, Rijad, 1992. Elmalili, M. Hamdi jazir, Hak Dini Kuran Dili, (I-IX)- Istanbul, 1979. Sadeletirme, Azim Dagitim, Istanbul, 1992. Endelusi, Ebu Muhammed Abdullah, Behetun- Nufus Muhtasar Buhari erhi, (I-IV), Bejrut, trs. Erajdin, Seluk, Tasavvuf ve Tarikatlar, Istanbul, 1994. Erbili, Muhamed Emin el-Kurdi, Tenvirul-Kulub, Damask, 1991. Eref-i Rumi, Muzekkin Nufus, Istanbul, 1977. Firuzabadi, Muhammed b. Jakub, Kamusul-Muhit (I-IV), Bejrut, 1991. Gazzali, Muhammed b. Muhammed, Ihjau Ulumid-Din, (I-VI), Bejrut, 1992. el-Munkizu mined-Dalal Kahire, trs., Abdulhalim Mahmud akdim ve tahkikijle. el-Gurab, Mahmud, Rahmetun Miner-Rahman fi Tefsiri ve Iaratil-Kuran, (I-IV), Damask, 1989. erhu Fususil-Hikem, Damask, 1985.
110
111
Dr. Dilaver Selvi
41. 42.
43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50.
51. 52. 53. 54. 55.
Hakim, Muhammed b. Abdullah, el-Mustedrek, (I-IV), Bejrut, 1992. Hakim et-Tirmizi, Muhammed, Kitabu Hatmil-Evlija, Bejrut, 1965 (Osman Ismail Jahjanin tahkikijle). Kitabu Siretil-Evlija, Bejrut, 1992. Nevadirul Usul, (I-II), Bejrut, 1992. el-Hallal, el-Hasen, Keramatul-Evlija, Damask, 1992. Hani, Muhammed Abdullah, el-Behetus-Senijje, (Prevod: Adab), Istanbul. 1980. Hatib, Ebu Bekir Ahmed b. Ali, Tarihu Bagdad, (I-XIX), Bejrut Herevi, Abdullah b. Muhammed el-Ensari, Menazilus-Sairin, Kairo, 1966. Herevi, Husein el-Vaiz, Raahatu Ajnil-Hajat, Daru Sadir, Hejsemi, Nuriddin Ali b. Ebi Bekr, Medmauz-Zevaid, (I-X), Bejrut, 1982. Hejtemi, Ahmed ihabuddin b. Hader, el-Fetaval-Hadisijje, Egipat, 1989. Hudviri, Ali b. Osman Dullabi, Keful- Mahdub, Kairo, 1974. Keful- Mahdub terdumesi, (Pripremio: S. Uludag), Istanbul, 1992. Humejdi, Abdullah b. Zubejr, el-Musned, (I-II), Bejrut, 1998. Husejni, Abdulhakim, Sohbetler, Istanbul, 1987. Ibnu Abdisselam, Izzuddin, Kavaidul-Ahkam fi Mesalihil-Enam, (I-II), Bejrut, 1990. Ibnu Abdulberr, Ebu Omer Jusuf, Damiu Bejanil-Ilm, Bejrut Ibnu Abidin, Muhammed Emin, Medmuatu Resailu Ibni Abidin, (I-II), Alemul-Kutub.
56.
57. 58.
59. 60. 61. 62. 63.
64. 65.
66.
67. 68. 69.
Ibnu Adibe, Ahmed b. Muhammed, Ikazul-Himem fi erhil-Hikem, Bejrut Ikazul-Himem fi erhil-Hikem Kairo, 1985. Ibnu Arabi, Ebu Bekr Abdullah, Ahkamul- Kuran, (I-IV) Bejrut, 1967. Ibnu Arabi, Muhjiddin, El-Futuhatul-Mekkijje (I-IV), Bejrut Fususul-Hikem (Ebul-Ala Afifinin talik ve tahkikijle), Bejrut, 1980. Tefsirul-Kuranil-Kerim, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje Ibnu Arrak, Ali b. Muhammed, Tezihu-eriatil-Merfua, (I-II), Bejrut, 1981. II izdanje Ibnu Atijje, Ebu Muhammed Abdulhakk, el-Muharrarul-Veciz fi Tefsiril-Kitabil- Aziz, (I-V+Fihrist), Bejrut, 1993. Ibnu Ebid-Dunja, Ebu Bekr Abdullah, Kitabul-Evlija, Kairo Ibnul-Devzi, Ebul- Fered Abdurrahman, Zadul-Mesir fi Ilmit- Tefsir, (I-IX), Bejrut, 1987. Ibnu Hader, Ahmed b. Ali el-Askalani, Fethul-Bari (I-XV), Bejrut, 1993. el-Metalibul-Alijje, (I-IV), Mekka-i-Mukerrema Ibnul-Imad, Abdulhajj b. Ahmed, ezeratuz-Zeheb fi Ahbari men Zeheb (I-X), Bejrut, 1986. I izdanje Ibnu Kajjim, Muhammed b. Ebu Bekr, Medaridus-Salikin. (I-III), Bejrut, 1988. Zadul- Mead, (I-VI), Bejrut, 1994. Ibnu Kesir, Ebul-Fida Ismail el-Bidaje ven-Nihaje, (I-XIV), Bejrut Tefsiru Kuranil-Azim, (I-VIII), Kairo Ibnu Made, Muhammed b. Jezid, Sunenu ibni Made, (I-II), Bejrut Ibnu Mubarek, Abdullah, Kitabuz-Zuhd, Bejrut Ibnu Mulakkin, Omer b. Ali, Tabakatul-Evlija, Bejrut, 1986. II izdanje 113
112
Dr. Dilaver Selvi
70. 71. 72.
73. 74. 75. 76. 77.
78. 79.
80. 81. 82. 83. 84.
Ibnu Redeb, Abdurrahman b. ihabuddin, Damiul-Ulum vel-Hikem, (I-II), Bejrut, 1993. I izdanje Ibnu Sad, Tabakatul- Kubra, (I-VIII), Bejrut Imam Rabbani, Ahmed Serhendi, Mektubat, (I-II), Istanbul Mektubat Terdumesi (Prevod: Abdulkadir Akiek), Istanbul, 1977. Islamska enciklopedija, Trkiye Diyanet Vakf Yay. Kad-i Ijaz, Ebul-Fadl, e-ifa, (I-II), Bejrut, 1988. Kandehlevi, Muhammed Jusuf, Hajatus-Sahabe, (I-III), Bejrut Kara, Mustafa, Tasavuf ve Tarikatlar Tarihi, Istanbul. 1990. Dergah yay. Kasimi, Demaluddin, Mehasinut- Tevil, (I-XV), (Muhammed Fuad Abdulbakinin tashih, tahri ve talikiyle) Kastallani, ihabuddin Ahmed b. Muhammed, Iradus-Sari, (I-XV), Bejrut, 1996. Kaani, Abdurrezzak, Istlahatus-Sufiyye, Kairo, 1992. erhu Menazilis-Sairin, Kum, 1413. h. el-Kediri, Dehlan, Siradut- Talibin erhu Ala Minhadil-Abidin, (I-II), Darul-Fikr Keklik, Nihat, Muhjiddin b. Arabi, Kltr Bakanl, Ankara, 1990. Konuk, Ahmed Avni, Fususul-Hikem Terdume ve erhi, (I-IV), Istanbul, 1987. Kurtubi, Muhammed b. Ahmed, el-Dami li Ahkamil- Kuran, (I-XX), Bejrut, 1985. Kuejri, Abdulkerim, er-Risale, (I-II), Kairo Letaifui-iarat, (I-III), el-Hejetul-Misrijje, 1981.
85. 86. 87. 88.
89.
90. 91. 92. 93. 94.
95. 96. 97.
98.
Mahmud el-Gurab, Rahmetun Minerrahman, (I-IV), Damask, 1989. el-Makdisi, Ibnul-Kajsarani, Safvetut - Tasavvuf, Bejrut, 1995. I izdanje Maverdi, Ali b. Muhamed, en-Nuketu vel-Ujun, (I-VI), Bejrut, 1992. el-Mekki, Ebu Talib, Ilmul-Kulub, (Abdulkadir Ahmed Atatahkikiyle), Kairo Kutul-Kulub, (I-II), Daru Sadir Mevlana, Delaluddin, Mesnevi ve erhi, (Pripremio: Abdlbaki Glpinarli), Istanbul, 1985. erh-i Mesnevi (arih: Tahirul-Mevlevi), Istanbul, 1971. Mevlana Halid, Medd-i Talid (Pripremio: Yakub iek), Istanbul. 1987. Mubarekpuri, Ebul-Ula Muhammed, Tuhfetul-Ahvezi bi erhi Damiit-Tirmizi, (I-X), Bejrut, 1990. I izdanje Muhammed Alevi, Mefahim Jedibu en Tusahhah, Mekka, 1987. Muhasibi, el-Haris b. Esed, er-Riaje li Hukukillah, (Abdulkadir Ahmet Ata tahkikiyle), Bejrut Munavi, Muhammed Abdurrauf, Fejzul- Kadir, (I-VI), Bejrut, 1972. el-Kevakibud-Durrijje, (I-IV), el-Mektebetul-Ezherijje Munziri, Abdulazim, et-Tergib vet- Terhib, (I-IV), Bejrut, 1986. Muslim, b. el Haddad, Sahihu Muslim, (I-V), Bejrut, 1983. Nedvi, Abdulbari, et-Tasavvufu vel-Hajat, Damask, 1963. Tasavvuf ve Tarikatin Jenilenmesi, (Prevod: Jusuf Erturul), Konja, 1992. Nedvi, Ebul- Hasen Ali, Gerek Tasavvuf, (Prevod: Ismet Ersoz), Konja, 1992. Islam Onderleri Tarihi, (Prevod: Jusuf Karada), Istanbul, 1992. 115
114
Dr. Dilaver Selvi
99.
100. 101. 102.
103. 104. 105.
106. 107. 108.
109. 110.
111. 112.
Nehdivani, Nimetullah b. Mahmud, el-Fevatihul-Ilahijje vel-Mefatihul-Gajbijje (I-II), el-MatbaatulOsmani, 1325. h. Nesai, Ahmed b. uajb, Sunenn-Nesai, Bejrut, 1992. Nesefi, Abdullah b. Ahmed, Tefsirun-Nesefi(I-III), Bejrut, 1989, I izdanje Nevevi, Muhjiddin Ebu Zekerijja, Sahih-i Muslim erhi, (I-XVIII), Bejrut Bustanul-Arifin, Bejrut, 1994. Nisaburi, Nizamuddin el-Hasen b. Muhammed, Garaibul-Kuran ve Regaibul-Furkan (I-XXX), Egipat, 1962. Razi, Fahruddin, Mefatihul-Gajb, (1- XXXII), Bejrut,1990. Said Havva, Terbijjetuner-Ruhijje, Bejrut, 1979. (Ruh Terbijemiz. Prevod: Ibrahim Sarmi-M Said imek), Istanbul, 1986. Said Nursi, Mektubat, Istanbul, 1979. Sehavi, el-Mekasidul-Hasene, Bejrut, 1985. Selvi, Dilaver, Islamda Velajet ve Keramet, Istanbul, 1990. Kuran ve Sunnet Iiginda Rabita ve Tevessul, (Hejet), Istanbul, 1994. Semarkandi, Ebul-lejs Nabr b. Muhammed, Bahrul-Ulum, (I-III), Bejrut, 1993. Sujuti, Abdurrahman Delaluddin, el-Damius-Sagir, (I-II), Bejrut, 1981. ed-Durrul- Mensur, (I-VIII), Bejrut, 1993. el-Havi lil-Fetava, (I-II), Bejrut Subki, Abdulvehhab b. Ali el-Kafi, Tabakatu-afijje, (I-X+Fihrist), 1992. II izdanje Suhreverdi, Omer b. Muhammed, Avariful-Mearif, Bejrut, 1983.
113. 114.
115. 116.
117. 118. 119.
120. 121. 122. 123. 124. 125. 126.
Gerek Tasavvuf, (Prevod: Dilaver Selvi), Istanbul, 1995. II izdanje Sulemi, Ebu Abdurrahman, Tabakatus-Sufijje, Halep, 1986. arani, Abdulvehhab b. Ahmed, el-Envarul- Kudsijje, Bejrut, 1988. levakihul-Envaril-Kudsijje, Halep, 1993. Tabakatul-Kubra, (I-II), Bejrut alibi, Ibrahim b. Musa, el-Itisam, (I-II), Bejrut, 1986. Tabarani, Sulejman b. Ahmed, el-Mudemul- Kebir, (I-XX), Bejrut el-Mudemul-Vasit, (I-XI), Rijad, 1995. el-Mudemus-Sagir, Bejrut Taberi, Muhammed b. Derir, Damiul-Bejan an Tevili Ajil-Kuran, (I-XV), Bejrut, 1988. Tebrizi, Muhammed b. Abdullah, Mikatul- Mesabih, (I-III), Bejrut, 1991. Tanevi, Eref Ali, Hadislerle Tasavvuf, (Pripremio: H. Zaferullah Davudi-Ahmed Yildirim), Istanbul, 1995. et- Tehanevi, Muhammed Alab. Ali, Keafu Istllatll-Funun, Bejrut, Daru Sadir. Tirmizi, Ebu Isa Muhamed, Sunen, (I-V), Bejrut Uludag, Sulejman, Tasavvuf Terimleri Sozlugu, Istanbul, 1991. Vahidi, Ebul-Hasen Ali B. Ahmed, el-Vasit fi Tefsiril-Kuranil-Medid, (I-IV), Bejrut, 1994. I izdanje Zebidi, Muhammed b. Muhammed. Ithafus-Sadetil-Muttakin, (I-XIV), Bejrut, 1989. Zehebi, Muhammed b. Ahmed, Tezkiratul-Huffaz, (1-IV+Zejl), Bejrut. Zemaheri, Mahmud b. Omer, Keaf an-Hakaikit- Tenzil, Bejrut 11
116
Sadraj
Rije murida - sufije Recenzija Predgovor MJERA U LJUBAVI PREMA EVLIJAMA
7 11 13 15 19
I II
KAKO EMO PREPOZNATI ALLAHOVOG VELIJJU? KOJIM MJERILIMA I KAKO EMO VRIJEDNOVATI ALLAHOVE PRIJATELJE (EVLIJE)?
25
1.
Evlije su Boansko (Rabbanijsko) ogledalo, onaj ko ih ne posmatra pogledom ljubavi (muhabbet) i pouke (ibret), ne moe se okoristiti od njih niti moe postii mudrost (hikmet) Voljeti evlije i ukazivati im potovanje je nuan uslov bogobojaznosti (takva) Evlije su predstavnici Allahovog jedinstva (tevhid), izvlae robove iz mnogobotva (irk) i podstiu ih na pravo vjerovanje (jekin) Uputa (hidajet) i upuivanje (irad) se ostvaruju sa Allahovom dozvolom i pomoi, dok su muridi posrednici (vesila)
28
2. 3.
40
47
4.
55 11
Dr. Dilaver Selvi
5. 6. 7. 8. 9.
Ljubav prema evlijama se oituje kroz pokornost (itat) i lijepo vladanje (edeb) Evlije posjeduju razliite stepene (derede) Evlije su ljudska bia koja imaju ljudska stanja i iskuenja Insani kamil je blagoslovljen (mubarek) kao Kaba Potpuni (kamil) mumini su vrijedni kao meleki, i od mnogih njih su ak i vrijedniji vjerovjesnik, ali je sauvan Boanskom zatitom (himaje) od runih svojstava
59
f) Postojanost (istikamet) i bogobojaznost (takva) onoga koji se slijedi su dovoljni; ne treba se traiti keramet.
105
64
Literatura Sadraj
109 119
78
86
89
10. Evlija nije bezgrijean (masum) kao
92 98
98
11. Nekoliko vanih napomena

a) Prvo moramo pogledati sebe b) Muhabbet je istina (hakk) a pristrasnost u ljubavi (teassub) je zabranjena c) Pokornost bez pogovora muridi kamilu i mukemmilu je dozvoljena d) Kritikovati arife bez provjere vijesti o njima je opasno e) Kada je nijjet dobar, i kraj (akibet) je dobar
100
102
103 104
120
121

Evlije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Evlije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

- Sarajevo 1425./2004.

Dr. Dilaver Selvi

LJUBAV PREMA ALLAHOVIM EVLIJAMA

Rije murida - sufije

mr. Nezir Kralo

Mjera u ljubavi prema evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Kako emo prepoznati Allahovog velijju?

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

El- Araf, 146. 23

Kojim mjerilima i kako emo vrijednovati Allahove prijatelje (evlije)?

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Voljeti evlije i ukazivati im potovanje je nuan uslov bogobojaznosti (takva)

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Evlije posjeduju razliite stepene (derede)

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

122 123 124

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

Dr. Dilaver Selvi

Ljubav prema Allahovim evlijama

139 140 141 142