You are on page 1of 277

NEVIDLJIVI ORAO

Naslov izvornika : INVISIBLE EAGLE The History of Nazi Occultism


First published in Great Britain in 2000 by Virgin Publishing Ltd ----------------------------------------------------------------------------------------

ALAN BAKER :

Copyright za hrvatski jezik : DIORAMA, Zagreb, 2004. Digitalizacija knjige - Equilibrium 2006

SADRAJ : Zahvale________________________________________9 Uvod: Potraga za kartom pakla___________________11 1. Podrijetlo, krv i priroda Mistini korijeni nacional-socijalizma________________26 2. Fantastina pretpovijest Izgubljena arijska domovina________________________66 3. Zastraujua snaga Drutvo Vril______________________________________88 4. Fantomsko kraljevstvo Veza izmeu nacista i Tibeta1________________________04 5. Talisman pobjede Longinovo koplje__________________________________121 6. Obino ludilo Heinrich Himmler i SS_____________________________137 7. Tajna u sreditu svijeta Nacistika kozmologija i vjerovanje u uplju Zemlju______153 8. Nebeski Reich Nacistiki letei diskovi_____________________________193 9. Nevidljivi orao Glasine o opstanku nacista___________________________234 Zakljuak: "mit-maina" Nacistiki okultizam - istina i mata____________________273

Povijest, za razliku od povjesniara, nije razumna. Luis Powels i Jacques Bergier "Ja sam skeptik." "Ne, ti si samo nepovjerljiv, sumnjiavac, a to je neto drugo." Umberto Eco, Foucaultovo njihalo

Ova knjiga posveena je Ianu Fairweatheru, starom prijatelju i odbjeglom kolegi

Gospoa Blavatsky (1831-1891), osnivaica Teozofskog drutva (Fortean Picture Library)

Simbol drutva Thule (DavidHatcher Childress)

Plastine znake u obliku svastika. Svaka predstavlja jedan od naina na koji se svastika upotrebljavala u drevno doba - koje je osobito zanimalo Himmlera (Robin Lumsden)

Iznad: Externsteine u Teutoburger Waldu pokraj Paderborna, Njemaka - mjesto koje ima veliki mitski znaaj u arijskoj povijesti (Karl Aarsleff/Fortean Picture Library)

Iznad: Pseudo-poganska solsticijska sveanost odrana na berlinskom Olimpijskom stadionu 1937., pod sponzorstvom SS-a (Robin Lumsden)

Desno: Hitler na ceremoniji "krvave zastave". Jedna od znaajki nacistikih skupova bilo je posveenje novih zastava. To je uvijek inio Hitler, pri emu je u ruci drao rub zastave, koji je spojio sa zastavom, koja je trebala biti posveena. Potom se rukovao s viim asnikom pratnje, u ovom sluaju sa Standartenfuhrerom S.A.-a (The Trustees of the Imperial War Museum, London)

Edward G. L. Bulwer-Lytton (1803-1873), autor knjige The Corning Race (Mary Evans Picture Library)

Serija senzacionalistikih romana Hidden World, pisca znanstvene fantastike Richarda Shavera (Fortean Picture Library)

Iznad: Karta mitskih zemalja Agharte i Shambale (SpiritWeb) Lijevo: Crte "uplje Zemlje" njemakog znanstvenika Neuperta iz 1935. (Mary Evans Picture Library)

Lijevo: Kontra-admiral Richard Evelyn Byrd (1888-1957) preletio je iznad Junoga pola 29. studenog 1929. s tri druga i svojim terijerom, Igloom (Fortean Picture Library)

Iznad: Oznaka Deutsche Antarktische Expedition 1938/9. (David Hatcher Childress)

Gore lijevo: Raketni zapovjednik u doba nacistike Njemake, Walter Dornberger (slijeva) s Wernerom von Braunom 1944. (David Hatcher Childress) Gore desno: Dornberger 1945. nakon ulaska u SAD u sklopu projekta "Paperclip". Poslije je radio kao vii upravitelj "Bell Aerosystems Division of Textron" (David Hatcher Childress) Lijevo: Viktor Schauberger (1885-1958), au strijski izumitelj brojnih "leteih diskova", koji je nakon rata navodno radio na supertajnom projektu u Texasu. Na samrtnoj postelji neprestano je ponavljao rijei: "Uzeli su mi sve. Vie ne posjedujem ni sebe." (David Hatcher Childress) Lijevo dolje: Umjetnikov prikaz Schrieverova leteeg diska ( Lee Krystek 1998) Dolje desno: Umjetnikov prikaz Bellonzo Schriever-Miethe Diska ( James H. Nichols 1991)

Zahvale

Veoma se zahvaljujem za dano doputenje za uporabu navoda iz sljedeih objavljenih materijala: The Corning Race, E. G. E. Bulwera Lyttona, u izdanju Sutton Publishing, Stroud, Gloucestershire, 1995. Survival, Joscelvn Godvvin, u izdanju Thames and Hudson, Lon don, 1993. The Occult Roots of Nazism Nicholasa Goodrick-Clarkea, u izd. I. B. Tauris & Co., London, 1985. Izvadak iz: PROJEKT UFO 1995. W. A. Harbinson. Prvo iz danje - Boxtree Ltd, ponovno objavljeno uz doputenje autora. Trevor Ravenscroft: The Spear of Destiny (York Beach, ME: Samuel Weiser, 1982). Materijal upotrijebljen uz doputenje. The Secret Doctrine, Helena Petrovna Blavatsky, u izd. Theosophical University Press, Pasadena, Kalifornija, 1999. Psychic Dictatorship in the USA, Alex Constantine, u izd. Feral House, 2532 Lincoln Blvd. #359, Venice, CA 90291. The Making of Adolf Hitler: The Birth and Rise of Nazism, Eugene Davidson, u izd. University of Missouri Press, 1997. Casebook on Alternative 3, Jim Keith, u izd. IllumiNet Press, Lilburn, Georgia, 1994. Shambhala, Nicholas Roerich, u izd. Nicholas Roerich Museum, NewYork, 1978. The Last Days of Hitler, Hugh Trevor-Roper, u izd. Macmillan, London, 1995. Explaining Hitler: The Search For the Origins of His Evil, Ron Rosenbaum, izd. Papermac, London, 1999.
9

The Face of the Third Reich, Joachim C. Fest, prvo izd. Weidenfeld and Nicholson, 1970. Hitler and the Occult, Ken Anderson, izd. Prometheus Books, Amherst, New York, 1995. Usprkos svim naporima da stupimo u kontakt s vlasnicima autor skih prava, radi uporabe duih navoda, to nismo uspjeli uiniti. ele li se navedeni vlasnici javiti izdavau, u buduim izdanjima e im biti iskazana prikladna zahvala. Isto tako, veoma zahvaljujem svom agentu, Julianu Alexanderu za nezamjenjivu pomo i savjet, koju mi je pruio u ove posljednje dvije i pol godine; takoer i mojim izdavaima u Virgin Publishing, Lorni Russell, koja je omoguila prodaju ove knjige, te Kerri Sharpu, koji je uinio ugodnim putovanje do njezina objavljivanja.

10

Uvod: Potraga za kartom pakla

va se knjiga bavi jednom od najkontroverznijih ideja s kra ja 20. st., koja je toliko bizarna i nevjerojatna da je ozbiljni povjesniari iznova odbacuju kao najveu besmislicu. Je dnostavno, ta ideja se sastoji u tome da su sablasna mora nacizma i unitenje koje je ono posijalo svijetom, nastali kao rezultat Hitlerova pokuaja da sa svojim etama, uz pomo natprirodnih sila zavlada planetom. Stariji itatelji bi tu ideju mogli odbaciti jer ih moda pod sjea na jezive, ali zabavne okultne trilere Dennisa Wheatleya, kao to je Strange Conflict (Neobian sukob), koji na senzacionalistiki nain govori o magijskim obredima nacista. Ostali, imajui na umu strahote koje su poinili nacisti, vjerojatno e se zapanjeno pitati kako se najvea tragedija 20. st. moe tako trivijalizirati. Nedvojbeno je da Trei Reich jo i danas duboko utjee na um ljudi, a jo uvijek se burno raspravlja o razlogu zbog kojeg su u nje govo ime poinjene tako strane okrutnosti. Jo od Hitlerove smrti u Fuhrerbunkeru 1945., povjesniari, psiholozi i teolozi su pokua vali shvatiti i objasniti tu nezamislivo izopaenu pojavu kao to je bio nacizam. Jedna od sredinjih tema rasprava o Hitleru jest pitanje gdje se on nalazi u polju ljudske prirode. Kako je istaknuo novinar Ron Rosenbaum, samo postojanje toga polja izaziva iznimno neu godno pitanje: "Pripada li Hitler onom nizu masovnih ubojica, koji se moe objasniti u okviru istog obrasca, a nalazi se na samome rubu istog polja ljudske prirode, kojeg navodno dijelimo s Jeffreyem Dohmerom i Mahatmom Gandhijem?" Ili je on, pak, neto posve drugo, neto to postoji izvan kontinuuma ovjeanstva, neko apso lutno, najvie zlo? Teolog Emil Fackenheim vjeruje da Hitlera, s ob zirom na surovost njegovih zloina, moramo smatrati predstavnikom
11

"iskonskog zla", "erupcijom demonizma u povijest". Mislioci po put Fackenheima smatraju da je Hitlerovo zlo neto to postoji izvan granica uobiajenog ljudskog ponaanja (bez obzira koliko nevjero jatnog). Doista, za njih je ono toliko ekstremno da izlazi iz polja bihevioralne znanosti i ulazi u podruje teologije: drugim rijeima, pravu prirodu Hitlera moe potpuno razumjeti samo Bog. O industrijaliziranom masovnom ubojstvu koje su poinili nacis ti osobito se plodno raspravljalo u drugoj polovici 20. st., i ono je nedvojbeno glavni imbenik koji je pridonio razvoju onoga to bri tanski povjesniar Norman Davies naziva "demonolokom opinjenou Njemakom". Ukratko razmotrivi historiografiju Zapadnih sila, Davies je zakljuio: "Njemaka je osuena kao glavni izvor pogubnog imperijalizma koji je uzrokovao Prvi svjetski rat, ali i otrovnog izdanka faizma, koji je doveo do Drugog svjetskog rata." U poslijeratnom razdoblju, takvo gledite je rezultiralo stvaranjem "Saveznike sheme povijesti", prema kojoj je Zapad predstavljao (kao i danas) stup civilizacije, morala i altruizma. Iako u ovoj knjizi nema mjesta za navoenje mnotva razloga zbog kojih ta ideja nije tona, s obzirom na nau neprestanu fascinaciju nacistima, gledita koja su proizala iz te "saveznike sheme" iznimno su znaajna. Davies pie o "Ideologiji 'antifaizma', prema kojoj je Drugi svjet ski rat, koji je trajao od 1939.-45., predstavljao 'Rat protiv faizma' 4 i konanu pobjedu Dobra nad Zlom." S obzirom na to, razumljivo je kako su se ti znaajni dogaaji (od kojih nas dijeli samo 55 godi na) toliko duboko zadrali u svijesti javnosti. Dok su se povjesniari uglavnom bavili bitnim gospodarskim, drutvenim i povijesnim imbenicima koji su oblikovali nacistiku ideologiju, manje pozornosti se pridavalo opinjenou nacista tajan stvenim i ezoterinim vjerskim sustavima, iako su oni nedvojbeno utjecali na Hitlera i tvorce nacionalsocijalizma neposredno prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Prema tome, svrha ove knjige jest da pokua smisleno objasniti iracionalna i mrana podruja nacistikog okultizma i pseudo-znanosti, kao i neobinu snagu kojom su privla ili svoje sljedbenike. S obzirom na ljudsku sposobnost stvaranja mitova, moda ne iz nenauje da je tijekom posljednjih desetljea, poznata povijest Treeg Reicha utjecala na nastanak ideje da su nacisti, doslovno, komuni12

cirali sa zlom, nadljudskom inteligencijom, koja je odabrala Hitlera i druge visoke dravnike Reicha kao ivo sredstvo putem kojih e utjecati na ovjeanstvo. U ovoj knjizi emo vidjeti da su intelektu alni tvorci nacional-socijalizma, izrazito antisemitski orijentirani pangermanisti i volkisch-nacionalisti poput Guida von Lista, Jorga Lanza von Liebenfelsa i Rudolfa von Sebottendorffa, gajili duboko zanimanje za okultizam, teozofiju i ideju o Atlantidi kao izgubljenoj arijskoj civilizaciji, kao i za magijske moi utjelovljene u samoj krvi rasno istih Nijemaca. No, injenica je i da su Hitlerovi najblii slje dbenici prakticirali okultne znanosti, kao to je astrologija. Okultizam je odigrao vanu ulogu u stvaranju i obredima SS-a, a povijesna je injenica da su nacisti bili sljedbenici iskrivljenih kozmolokih teorija, kao to je Horbigerova ideja o svjetskom ledu (koja im je omoguila da opovrgnu teorije idova Alberta Einsteina). U desetljeima nakon rata, neki povjesniari su u nacistikom okultizmu vidjeli dokaz potpune iracionalnosti Treeg Reicha, kao i korisnu lekciju o snazi kojom mit moe utjecati na ljudski um. Naravno, takvo stajalite se temelji na injenici da okultizam (bez obzira koliko je on znaajan u povijesti ljudske potrage za razumije vanjem) nije ispravan nain za objanjenje prirode Svemira. Meu tim, ideje, vjerovanja, nazori i djela s kojima emo se susresti u ovoj knjizi, zasnivaju se na sasvim suprotnoj ideji - da je okultizam pravi i koristan sustav za razumijevanje djelovanja Prirode i preuzimanje kontrole nad njom. Prihvatimo li Fackenheimovu teoriju da Hitler predstavlja "erup ciju demonizma u povijesti", koju moe potpuno razumjeti samo Bog, te primijenimo li je na temu o nacistikom okultizmu, shvatit emo da su raznovrsne tvrdnje o okultnoj moi nacista bile neizbje ne. Moemo lako zamisliti kako su razmiljali autori tih tvrdnji: Trei Reich je bio najstranija zabluda u povijesti ovjeanstva, najvea katastrofa ak i prema naim uobiajeno krvavim standardi ma. Kako se on mogao dogoditi? Ako je Hitler bio iskonski zao, zato je to bio? to je to u njegovu umu, u njegovoj prirodi, osnovnim svojstvima i postupcima, to ga odvodi izvan kontinuuma ljudskog ponaanja i smjeta na razinu apsolutnog, to moe razumjeti samo stvoritelj Svemira? Prelazi li njegovo zlo doista granice ljudskoga, je li mogue da se i izvor tog zla nalazi izvan svega to je ljudsko?
13

S obzirom na nezamislivu okrutnost nacistikih zloina, ideja da postoji zlo koje prelazi granice ovjeanstva (kozmiko zlo) i da su vodei nacisti doista pokuali stupiti u vezu s nadljudskim biima kako bi zavladali svijetom i stvorili arijsku nad-rasu, moe se initi krajnje neukusnom i poniavajuom za sjeanja onih koji su patili i poginuli pod Hitlerovom tiranijom. Ta je ideja nedvojbeno neugodna i, kako istie britanski autor Joscelyn Godwin, ulazi u "zonu sumraka izmeu zbilje i mate: najplodnije podruje za njegovanje mitolokih slika i njihovo usaivanje u kolektivnu matu." Meutim, ideja o stvarnoj okultnoj moi nacista upravo iz tog razloga zahtijeva nau pozornost: ona je postala bitan (iako neeljen) aspekt povijesti Drugog svjetskog rata i druge polovice 20. st. U ovome trenutku moram obrazloiti zato sam odluio napisati ovu knjigu. Ideja o nacistikom okultizmu toliko je snana da sam je smatrao neophodnim istraiti - osobito s obzirom na injenicu da se ovjeanstvo, vie ili manje netaknuto, nalazi na pragu novog tisu ljea. Kako se pribliava 2000. godina, ljudska kultura se nalazi u iznimno zanimljivom poloaju, koji se moda najbolje opisati rije ima britanskog pisca Thomasa De Quinceya, da je sadanjost stje cite dviju vjenosti - prolosti i budunosti. I dok sa znatieljom, nadom i izvjesnim strahom, ulazimo u novo stoljee i tisuljee, osvrnut emo se i tisuu godina unatrag, prema onome to smo ostavili iza sebe, a osobito u stoljee koje upravo zavrava - i koje je nedvojbeno bilo najkrvavije i najnasilnije, no istodobno, vie od svih drugih u povijesti nae vrste, obiljeeno velikim znanstvenim otkriima i napretkom. Ipak, usprkos obilju znanstvenih i tehnolo kih otkria, koja su nas dovela do ove toke nae povijesti, ne mo emo sigurno tvrditi da je znanost pobijedila nad mitologijom. Na izvjestan nain, to je nedvojbeno loe: ljudska bia nisu strojevi, a svjetska kultura koja se iskljuivo temelji na krutim znanstvenim naelima, nesnoljiva je prema ljudskoj prirodi, oduevljenoj duhov nou, mitologijom i misterijima. Meutim, ta priroena potreba ljudi da mitologiziraju moe oz biljno zaprijeiti potragu za istinom, osobito onom povijesnom. Ka ko je rekao britanski povjesniar Hugh Trevor-Roper: "Razum je bespomoan pred nepopustljivom ljubavi prema mati." Pri tome je
14

mislio na takozvani "mit o Hitlerovu opstanku", ideju da Hitler nije umro u berlinskom bunkeru 1945. god., nego da je na neki nain uspio pobjei - prema nekim verzijama, u Junu Ameriku, na An tarktik, pa ak i u tibetanski samostan. Budui da je bio povjesniar i britanski obavjetajac, Trevor-Roper je na nalog tadanjeg efa Kontraobavjetajne slube u britanskoj zoni Njemake, Sir Dicka Whitea, dobio zadatak da utvrdi to se dogodilo s Hitlerom. Svoje izvijee je izloio pred Obavjetajnim odborom etiriju saveznikih snaga u Berlinu 1. studenog 1945. Ono je nadahnulo stvaranje jedne od najbo ljih povijesnih knjiga ikada objavljenih, The Last Days of Hitler (1947). ("Posljednji Hitlerovi dani"). U toj knjizi Trevor-Roper, izvan svake sumnje, potvruje da Hitler nije preivio kraj Drugog svjetskog rata. Bez obzira na to, mit o Hitlerovu preivljavanju i dalje je kolao, osobito u krajnje desniarskim i neonacistikim krugovima, a po vremeno ga susreemo i danas. Ta mitska epopeja nastala je u nedostatku uvjerljivih podataka. Prema tome mitu, u rujnu 1945. nitko nije sa sigurnou znao to se dogodilo s Fuhrerom - on je jednostavno nestao. To je izazvalo brojna nagaanja, osobito novinara, da je Hitler na neki nain uspio pobjei iz razruenog Berlina dok je njegov Tisuugodinji Reich implodirao na razinu njegova bunkera. Kada je Trevor-Rope konano dostavio svoje izvijee, u kojemu je pisalo da je Hitler izvrio sa moubojstvo i da su sve druge teorije "protuslovne jedinom vrstom dokazu i nisu potvrene nikakvim dokazima", ono je za sobom po vuklo mnoge kritike. "Kritiari nisu poricali taj dokaz, no i dalje su tvrdili da ipak jo uvijek postoji mogunost da se izbjegne taj kona an zakljuak; tvrdili su da spaljeno tijelo nije pripadalo Hitleru nego njegovu 'dvojniku', koji je ondje postavljen u posljednji trenu tak..." Trevor-Roperova tvrdnja da "postoji mogunost izbjegavanja" zanimljiva je i veoma bitna za ovu knjigu, budui da se ideja o bijegu od konanog odgovora na to kako su zavrile Hitlerove strahote, snano podudara s injenicom da je Hitler osobno uspio izbjei ljud sku pravdu izvrivi samoubojstvo. Doista, kako je vie komentatora istaknulo, Hitler je uspio pobjei dva puta: osim to je izbjegao kaznu zbog svojih zloina, izbjegao je i pruiti objanjenje, kako je pre15

thodno reeno. Tu nau nemogunost da na zadovoljavajui nain objasnimo Hitlera, Ron Rosenbaum naziva "dokaznim beznaem", ilustrirajui tu ideju komentarima povjesniara kao to su TrevorRoper, Allan Bullock i uitelj idovskih studija Alvin Rosenfeld. Trevor-Roper jo uvijek smatra Hitlera "zastraujuim misterijem", dok Bullock tvrdi da to vie o njemu saznaje, to ga tee moe objasniti. Rosenfeld na najbolji nain zakljuuje taj problem: "Nije dna slika Adolfa Hitlera ne uspijeva prikazati ovjeka, niti ga na za dovoljavajui nain objasniti." Naravno, mnogo se puta pokualo objasniti Hitlerov um, utvrdi ti imbenike koji su tog odbojnog, siromanog Beanina pretvorili u ubojicu europskih idova. Iznenauje (doista je i okantno) da se ta rasprava, koja traje vie od pola stoljea, dijelom usredotouje na pitanje moe li se Hitler doista nazvati "zlim". Isprva bismo mogli reagirati tvrdnjom da je to jedno od najjednostavnijih pitanja ikada postavljenih. Konano, da ponovimo rijei Alana Bullocka: "Ako on nije zao, tko jest?" Ipak, na to pitanje samo je prividno jedno stavno odgovoriti, a ono nas suoava s jednim od najstarijih proble ma ovjeanstva: s problemom prirode samog zla. Kako nas Rosen baum podsjea: "Nije bitno koju smo rije odabrali da opiemo Hi tlera", jer to nee umanjiti broj rtava koje su zbog njega patile i poginule. "Nain na koji razmiljamo o Hitleru i zlu, te o njegovu izboru, odraz je bitnih kulturnih pretpostavki i raskola koji prate rasprave o individualnoj svijesti i povijesnoj uzronosti, vjenog sukoba slobodne volje, determinizma i osobne odgovornosti." Vano je naglasiti da propitkivanje ispravnosti uporabe rijei "zlo" pri opisu Hitlera, ni na koji nain ne umanjuje veliinu njegovih zloina (koji su nedvojbeno bili stravini). Meutim, na intuitivan osjeaj postojanja zla i sigurnost s kojom uoavamo njegovu prisut nost u Hitleru, ne pomae mnogo naoj potrazi za definicijom zla. Rosenbaum nas izvjeuje da je tijekom niza razgovora s povjesni arima, koje je vodio povodom istraivanja za svoju izvanrednu knjigu Explaining Hitler: The Search For the Origins of His Evil ("Objanjenje Hitlera: Potraga za korijenima njegova zla"), iznena eno ustanovio da mnogi od njih nevoljko pristaju nazvati Adolfa Hitlera zlim.
16

Rosenbaum o problemima definiranja zla raspravlja u okvirima koji omoguuju ozbiljnu i otru raspravu o osnovnim motivirajuim imbenicima koji su Hitlera naveli na zloine: "Nevjerojatno je koliko naprednih mislioca sa svih podruja znanosti, nevoljko pronalazi moralno opravdanje da nazove Hitlera zlim, barem u strogom smislu svjesnog injenja neeg loeg. Filozofska literatura koja ozbiljno razmatra ta pitanja, razluuje oito zla djela, kao to su masovno ubojstvo i ne uvijek oitu prirodu namjere initelja, preferirajui stroi iz raz 'opakost' za opisivanje zloinaca koji ine zla djela znajui da ine neto loe. Filozofskoj literaturi o problemu opakosti ... privukao me drugi odluujui trenutak u susretima s Hitlerovim tumaima: razgovor koji sam u Londonu vodio s H. R. Trevorom-Roperom, bivim profesorom suvremene knjiev nosti pri sveuilitu u Oxfordu, jednim od prvih i najpoznati jih poslijeratnih Hitlerovih tumaa. Kao i brojnim drugim Hitlerovim tumaima prije toga, postavio sam mu prividno jedno stavno pitanje: 'Smatrate li da je Hitler bio svjesno zao? Je li znao da je ono to ini loe?'" . Odgovor Trevora-Ropera bio je odluno "Ne." Hitler je bio uvje ren u ispravnost svojih postupaka. Iako su njegova djela bila krajnje grozna, poinio ih je u zabludi vjerujui da su ispravna. Rosenbaum istie da je pogrena i pretpostavka da bi se upravo od idova mo glo oekivati da e prvi odbaciti taj 'argument ispravnosti postupaka', to potvruje izjava Efraima Zuroffa, direktora sjedita Centra "Simon Wiesenthal" u Jeruzalemu i glavnog lovca na naciste u Iz raelu. Na pitanje smatra li da je Hitler bio svjestan da ini loe, Zuroff je gotovo glasno uzviknuo: "Naravno da nije! Hitler je mislio da je lijenik! Da ubija klice! To su za njega bili idovi! Vjerovao je da ini dobro, ne zlo!" . injenica da mnogi povjesniari prihvaaju navedeni argument navodi Rosenbauma na nesiguran i veoma zanimljiv zakljuak: "da se ispod te sokratovske logike moda skriva razumljivo ljudsko, ak emocionalno odbacivanje - kao jednostavno nepodnoljive - ideje da bi netko mogao poiniti masovno ubojstvo bez osjeaja, bez ob17

zira koliko pogrenog, o ispravnosti svojih djela. Hitler je to mogao uiniti iz puke osobne mrnje, znajui tono to ini i koliko je to pogreno." . S time se podudara i takozvana teorija o velikoj apstrakciji povijesti, koja naglaava duboke i neizbjene tendencije djelovanja pojedinih osoba, o emu govori danas ne mo derna teorija o velikom ovjeku. Prema teoriji o velikoj apstrakciji: "Holokaust nita nije moglo sprijeiti. Nitko nije kriv to nije uspio sprijeiti Hitlerov uspon. Umjesto Hitlera, postojao bi netko drugi, 'netko poput Hitlera' tko bi posluio kao instrument u rukama onih 12 nemilosrdnih, veih sila." Alternativa, koju povjesniari i filozofi smatraju nezamislivom, sastoji se u tome da je jedno ljudsko bie eljelo izvriti holokaust - ljudsko bie ... pripadnik nae vrste. (itatelj e moda uoiti slinost izmeu te ideje i nevoljkosti nekih da Hitlera smjeste u kontinuum ljudskog ponaanja o kojemu smo prethodno govorili.) Iako teorija velike apstrakcije moe pruati svojevrsnu utjehu (nita nije moglo sprijeiti holokaust: on je bio rezultat nekontroli ranih sila povijesti), neki su je kritizirali zato to jasno svrgava Hi tlera s poloaja jedinog tvorca konanog rjeenja. Naposljetku, on ostaje najveom zagonetkom: svaki ozbiljan pokuaj objanjenja iz vora i prirode zla Treeg Reicha mora se usredotoiti na Adolfa Hi tlera - ne kao pijuna u rukama monijih sila, nego kao glavnog po kretaa nacizma. Sve nas to iznova vraa na osnovno, nezaboravno Rosenbaumovo pitanje: "to je Hitlera uinilo Hitlerom?" to je tog prividno obi nog, neupadljivog ovjeka pretvorilo u samo utjelovljenje opakosti, u ubojicu vie od 6 milijuna nedunih ljudi? Yehuda Bauer, osni va discipline studija holokausta, tvrdi da, iako je teoretski mogue objasniti Hitlera, za to je moda suvie kasno. Smrt kljunih svje doka i gubitak bitnih dokumenata moda su nam zauvijek onemo guili da odgovorimo na pitanje, da izradimo tonu kartu pakla na Zemlji, koji je stvorio Hitler. Naravno, izneseno je mnotvo teorija, meu kojima je i pretpo stavka da je Hitlerov antisemitizam bio rezultat jednog nedokaza nog podatka: naime, da je njegov otac, Alois Hitler, bio plod ljubavi Adolfove bake, Marije Schicklgruber, koju je zaveo idov. Prema
18

toj teoriji, Hitler je odluio istrijebiti idove kako bi unitio ono to je smatrao otrovom u svojoj krvi. Prema drugoj teoriji, Hitler je sa znao za ljubavnu vezu izmeu njegove polu-neakinje, Geli Raubal i idovskog uitelja glazbe, koji ju je poslije ubio ili, pak, natjerao na samoubojstvo. To je u njemu pobudilo osvetniki i ubojiti poriv prema idovima. Prema treoj, pak, teoriji, njegova majka je umrla 1907. zbog pogrenog lijeenja idovskog lijenika, Eduarda Blocha, to je Hitlera natjeralo na najstraniju osvetu. Kako smo upravo vidjeli, oajna potraga za prikladnim objanje njem Hitlera rezultirala je mnotvom protuslovnih teorija, od kojih se mnoge temelje na krhkim dokazima. Zanimljivo je da je ta potra ga proizvela i svojevrsnu mitologiju, koja se usredotouje oko onoga to Rosenbaum naziva: "izgubljenim trezorom. Mjesto gdje naiz gled kljuni dokumenti - koji moda predstavljaju izgubljenu kariku, izgubljen klju do Hitlerove psihe, pravi izvor njegove metamorfoze 14 - nestaju bez traga." Ta mitologija je nadahnuta stvarnim dogaa jima, koji su se zbivali u Munchenu 1933., kada je Fritz Gerlich, posljednji protu-Hitlerovski novinar u tome gradu, oajniki pokuao upozoriti svijet na Hitlera, izvjeujui o nekom nepoznatom skan dalu. Neposredno prije tiskanja Gerlichovih novina Der Gerade Weg, 9. oujka, u zgradu su uletjeli jurini odredi SA (Sturmabteilungen) i istrgli papire iz tiskarskog stroja. Iako kopija Gerlichova izvjetaja nije nikada pronaena, godina ma nakon toga kolale su glasine o sudbini podatka kojim je Gerlich naumio upozoriti svijet o opasnosti, koju predstavlja Hitler, kao i tajne kopije izvijea koje je iz novinske kue (uz dodatne doku mente) prokrijumario grof Waldburg-Zeil. To izvijee, kao i do datne dokumente, on je navodno odnio na svoj posjed, koji se nala zio sjeverno od Munchena, gdje ih je zakopao. Meutim, Gerlichov biograf Erwin von Aretin tvrdi da ih je Waldburg-Zeil unitio tije kom rata, u strahu da ih ne otkriju nacistike vlasti. Rosenbaum navodi i drugu verziju tih dogaaja, koja ukljuuje dokumente koji potvruju da je Geli-Raubal doista ubijena na zapo vijed Adolfa Hitlera. Prema Aretinovu sinu, prof. povijesti KarluOttmaru Freiherru von Aretinu, njegov je otac te dokumente povjerio svom roaku Karlu Ludwigu Freiherru von Guttenbergu, suvlasni19

ku novina Munchener Neueste Nachrichten, koji ih je pohranio u trezoru u vicarskoj. Guttenberg je ubijen nakon neuspjela pua protiv Hitlera 20. srpnja 1944. Iz razloga sigurnosti, nije nikome rekao broj navedenog trezora. Ideja o tome da se negdje u vicarskoj nalaze dokumenti, koji sadre podatak koji bi mogao pomoi u objanjenju Hitlerova preo braaja u udovite, veoma je snana i izazvala je mnogo kontroverznih tvrdnji. Naprimjer, njemaki romanopisac Ernst Weiss tvrdi da je glas, koji je Hitler navodno uo oporavljajui se od ozljeda u bolnici u Pasewalku, a koji ga je pozivao da osveti Njemaku nakon njezine predaje 1918., ustvari pripadao bolnikom psihijatru, dr. Edmundu Forsteru. Forster je: "pokuavao hipnozom izlijeiti Hitlerovu histerijom izazvanu sljepou, tako to mu je usadio post-hipnotiku sugestiju da mora progledati kako bi ispunio misiju otku pljenja Njemake i povratka njezine izgubljene asti." Weiss, koji se oito sprijateljio s Forsterom, tvrdio je da je psihi jatar tijekom Hitlerova lijeenja saznao stranu tajnu, koja je mogla odgonetnuti budui razvoj Fuhrerove psihe i koju je Forster odnio sa sobom kada je pobjegao iz Njemake 1933. god. Neposredno pri je samoubojstva (na koje ga je naveo Gestapo), Forster je odnio svoje biljeke iz Pasewalka u vicarsku, gdje ih je pohranio u trezor banke u Baselu. Kao dodatnu mjeru sigurnosti, Forster je prepisao biljeke izmiljenom ifrom, iji je klju odnio sa sobom u grob. Prema Rosenbaumu, ta neodgonetnuta ifra u izgubljenom tre zoru snana je metafora nemogunosti objanjenja Hitlera: "Te prie o izgubljenom trezoru oito izraavaju uznemire nost zbog - ali predstavljaju i talismane protiv - inae neobja njivog, pogubnog zla. Ustvari, usprkos oajnikog tona koji odjekuje mitovima o trezoru, oni predstavljaju svojevrstan epistemoloki optimizam, vjeru u objanjiv svijet. Da, neto nedostaje, no iako ne raspolaemo tim izgubljenim dijelom, on barem negdje postoji. Naime, barem negdje postoji izgu bljeni klju koji bi mogao smisleno objasniti naizgled neizazvanu izopaenost Hitlerove psihe ... Izgubljeni dio, bez obzi ra koliko prozaian ili bizaran ... neto ovdje na Zemlji, neto 20

to moemo zadrati u svojoj mati, neto to lei u sigurnome u trezoru vicarske banke. Neto to nije izvan naeg vidokru ga, nego samo izvan dosega, neto podnoljivije zastraujue od neobjanjivog zla." [Izvorna istaka] Razlog zbog ega sam se posljednjih nekoliko stranica moda suvie oslanjao na Rosenbaumovo djelo, jest taj, to je ono veoma bitno za ono to emo raspravljati u ovoj knjizi. Kada sam poeo razmiljati o stvaranju Nevidljivog orla, elio sam pokuati proci jeniti tonost dokaza da su se nacisti bavili okultizmom i crnom magijom. Meutim, istraujui sam ustanovio da, iako su prve rasi stike organizacije poput volkisch pokreta i pangermanista bile oito pod utjecajem okultistikih ideja, dokaz da su Adolf Hitler i drugi vodei nacisti prakticirali crnu magiju, bio je nesumnjivo slab. Bez obzira, u desetljeima nakon Drugog svjetskog rata, stvorio se velik mit oko te ideje, ije su pojedinosti (koliko sablasne, toliko i nepotkrijepljene) izloene u brojnim popularnim knjigama, uglavnom s kraja 60-ih i poetka 70-ih godina. ini mi se da je razlog tome velikim dijelom povezanim s onime to smo raspravljali u ovome uvodu: potrebom - oajnikom i moda osuenom na neuspjeh - da pronaemo prikladno objanjenje za katastrofalnu zlobnost Hitlera i nacista. Doista, ta ideja se prvi put pojavila tijekom rata u spiritistikim krugovima, nakon ega se pro irila na itavo drutvo (pretpostavlja se da je do 1941. god. otpri like 25 posto britanskog stanovnitva vjerovalo u paranormalne po jave). Zanimanje za okultizam i spiritizam predstavljalo je veliku utjehu svima koji su izgubili svoje voljene na drugom kontinentu ili u Blitzkriegu. U njima su pronali vjeru u postojanje ivota nakon smrti, svijeta dua u kojemu e okonati njihove patnje i gdje e ivjeti u vjenome miru i ljubavi. Mnogi sljedbenici ezoterizma vje rovali su da je rat, ustvari, u kozmikom smislu, borba izmeu dobra i zla: izmeu sila Svjetla i sila Tame. Nacisti su se koristili udovi nim okultnim silama (ili su moda sami bili instrumenti u njihovim rukama), a jedini nain na koji su ih mogli zaustaviti bio je da i sami upotrijebe suprotne magine sile dobra i ljubavi. Spiritistika zaje dnica inila je upravo to, a osobitu je pozornost posveivala britan skim pilotima, koji su vodili bitku za Britaniju. Malo je poznato da 21

se tada istodobno vodila jo jedna bitka - spiritisti su na svoj nain pomagali hrabrim pilotima koji su branili nebo nacije. To je bila ta kozvana Magijska bitka za Britaniju. Spiritistima su, pak, pomagale bijele vjetice koje su strahovale da e ih nacisti, osvoje li Britaniju, unititi. Nadale su se da e primje nom svojih okultnih sila, zaustaviti invaziju u ljeto 1940. Tako su u more uz obalu Kenta bacile takozvani "praak za istjerivanje".Ta supstancija, koja je izraena prema drevnom receptu, djelovala je uz primjenu odreenih arobnih rijei, tako (kako su barem vjero vale vjetice) da stvara neprobojnu psihiku barijeru oko itave bri tanske obale. Druga skupina vjetica otputovala je na obalu Hampshirea u namjeri da podigne magini stoac sile koji e sprijeiti prodor sila Tame. Doista, diljem zemlje razni su prevaranti izvodili magijske obrede, prije svega kako bi naveli Hitlerove vrhovne za povjednike da povjeruju kako e invazija na Britaniju biti suvie teka. (U jesen 1940., invazija na Britaniju je odgoena do daljnjeg.) Na ovome mjestu moram istaknuti da u u knjizi esto upotre bljavati dva pojma, koja isprva moda izgledaju kao sinonimi, no ustvari imaju razliita znaenja. Prvi je pojam "nacistikog okultiz ma", pod kojim podrazumijevam vjerovanje nacista u okultno i na tprirodno; drugi je "nacistika okultna mo", u smislu vjerovanja okultista i kriptohistoriara da su se nacisti koristili izvornim natpri rodnim silama, koje su navodno stekli kontaktom s nadljudskim biima. Nadam se da e poslije iz knjige postati jasno da potonji po jam, iako ga je, s povijesnog aspekta, mnogo tee dokazati, ipak veoma znaajan za mitologiju 20. st. i nain na koji danas promatra mo stvarnost. Razmotrimo sada ukratko teme o kojima emo govoriti u nastav ku knjige. Ova studija se na mnogo naina moe kategorizirati kao konspirativna literatura. U tom smislu ona predstavlja problem za pisca koji istrauje i itatelja koji ga/ju odluuje slijediti. to se tie Nevidljivog orla, postat e jasno da se prva poglavlja ove knjige temelje na provjerenim podacima, koji su prihvaeni od strane pro fesionalnih povjesniara. Meutim, u nastavku knjige, itatelj e uvidjeti da su ideje o upletenosti vodeih nacista u okultizam i crnu magiju nevjerojatne i neuvjerljive, osobito one koje su iznijeli pisci neupueni u povijest faizma i Drugi svjetski rat. 22

S obzirom na to, itatelj e moda smatrati da se i ova knjiga samo dijelom zasniva na provjerljivim povijesnim podacima, a dije lom na bizarnim i sumnjivim idejama, koje nemaju mnogo uporita u povijesti. Meutim, takav bi zakljuak bio pogrean: razliite tvrdnje o povezanosti nacista i okultizma zauzele su sredinje mjesto u mitologiziranju Treeg Reicha, koje se razvilo u poslijeratnom razdoblju. Kao to su i nacisti mitologizirali povijest svojih takozvanih "arij skih" predaka kako bi legitimizirali (barem u svom umu) tvrdnje o rasnoj superiornosti, tako su i njih u velikoj mjeri mitologizirali pisci na polju okultizma i teorije zavjere. Rezultat toga jest, da je ono to sigurno znamo o nacistikoj Nje makoj, popraeno i mnotvom spekulacija, a neosporna je, iako neugodna injenica, da ta nagaanja tvore bitan element javnog mnijenja o Hitleru i nacistima. Bez obzira koliko su dvojbene ideje, koje emo razmatrati u nastavku ove knjige, to je neophodno kako bismo pokuali razumjeti zato smo jo uvijek veoma fascinirani Treim Reichom. Tako emo u Prvom poglavlju istraiti korijene okultnog vjero vanja u nacistikoj Njemakoj u pokretima kao to su volkisch-nacicionalizam i pangermanizam, potom usvajanje teozofskih ideja, razvoj okultno-rasistike doktrine poznate pod imenom ariozofija, te okultna drutva ijim se posredovanjem promovirao rasistiki ezoterizam i nauk o arijskoj nadmoi. U Drugom poglavlju emo se usredotoiti na bizarnu mitologiju koju su usvojili nacisti, koja je isticala ideju o izgubljenoj arijskoj domovini na dalekom sjeveru, te emo istraiti okultno podrijetlo svastike. Prva dva poglavlja sadre povijesne podatke koje prihvaaju ozbiljni povjesniari. U Treem poglavlju emo napustiti taj kon vencionalan put i ui u ono to francuski pisci Louis Pauwels i Jacques Bergier nazivaju "apsolutno drugdje": intelektualno podruje ekstremnih ideja, koje nalikuje Godwinovoj "zoni sumraka izmeu zbilje i mate". U veem dijelu ostatka knjige bavit emo se tim ide jama, no ne zato to pogreno vjerujemo u njihovu istinitost, nego u pokuaju da ustanovimo razloge zbog kojih su ukljuene u mito logiju, koja se posljednjih 50 godina stvorila oko povijesti Tre eg Reicha. Prema tome, Tree poglavlje e nas uvesti u tajanstveno 23

Drutvo Vril, koje je primjenjivalo golemu, skrivenu mo koja se naziva "vril", kojom vlada rasa nadljudi iz podzemlja. U etvrtom poglavlju emo otputovati u Tibet kako bismo istraili neobinu ideju da su nacisti odravali vezu s nekim visokim lamama, posred stvom kojih su se namjeravali povezati s monom rasom koja ivi ispod Himalaja. Peto poglavlje je posveeno istraivanju jednog od najtrajnijih mitova o okultnoj moi nacista: mit o Hitlerovoj potrazi za takozvanim Kopljem sudbine, Svetim kopljem kojim je proboden razapet Isus i koji onome tko razumije njegove tajne, omoguuje da zavlada svijetom. U estom poglavlju emo istraiti podrijetlo i ob rede SS-a i pokuati ustvrditi istinitost tvrdnji o primjeni crne ma gije koje se povezuju s njima. Sedmo poglavlje e nas jo dublje uvesti u "apsolutno drugdje", gdje emo se susresti s fantastinim naelima nacistike kozmologije kao i teorijom da je Zemlja uplja (koja je vie ili manje stalno bila prihvaena u nekim NLO krugovi ma - mogli bismo rei, najekstremnijima). Iako bi se isprva moglo zakljuiti da tome nema mjesta u knjizi koja se bavi nacistikim okultizmom, odluio sam posvetiti Osmo poglavlje istraivanju radikalnih i tehnoloki veoma naprednih kon strukcija letjelica, na kojima su potkraj rata radili nacisti i koje su 1945. god. zaplijenili Saveznici, zarobivi pritom i znanstvenike i inenjere koji su ih pokuavali proizvesti. Tu temu sam ukljuio u ovu knjigu jer ona povezuje navodno okultnu filozofiju Treeg Reicha i zloslutnu, ali iznimno popularnu ideju o opstanku nacista. Brojni istraivai i komentatori pretpostavljaju da su NLO-i (neidentificirani letei objekti), s kojima ljudi danas navodno imaju bliske susrete, ustvari letjelice koje su razvili Amerikanci i Rusi na temelju zaplijenjenih tajnih nacrta oruja. Nedvojbeno je da su sa vezniki, ali i njemaki ratni piloti esto vidjeli veoma neobine pojave na nebu iznad Europe, u obliku malih (1-1,22 m promjera), svjetleih kugli koje su slijedile njihove ratne avione i bombardere, ometajui elektrine sustave zrakoplova. Te sjajne letee lopte po stale su poznate pod imenom "foo fighters". Drugi (ukljuujui neke neonacistike skupine) sasvim ozbiljno tvrde da su nekim NLO-ima ustvari upravljali nacisti uz pomo energije vril, te da Trei Reich i danas postoji u ledenim prostranstvima Sjevernog i Junog 24

pola, odnosno, tonije, u Zemlji kraljice Maud (tako su je nazvali norveki istraivai) na Antarktiku, koju su nacisti prisvojili 1939. god. i nazvali je Neu Schwabenland. U Devetom poglavlju emo istraiti ideju da su se mnogi nacisti nakon rata skrili u nepoznatim zemljama, koja pretpostavlja da Trei Reich (ili, moda tonije, etvrti Reich) i dalje postoji i namjerava zavladati svijetom. Konano, u zakljuku emo pokuati ukratko iz loiti itav materijal koji smo do tada skupili. Nadam se da e iz ove knjige postati jasno da je povijest naci stikih okultistikih vjerovanja, te pokuaj da se Hitler i Trei Reich objasne njihovom tenjom za zadobivanjem natprirodne moi, re zultirali opsenim mitolokim sustavom, koji je na kljuan nain utjecao na nae stajalite prema praksi slubene tajnovitosti i na vodnih zloporaba politike i gospodarske moi u poslijeratnome svijetu. Prema tome, vjerski sustav o kojemu emo raspravljati je dvojak: s jedne strane, moemo identificirati poguban ezoterizam samih nacista i gnusne okrutnosti koje je prouzroio; a s druge stra ne, suvremen mitoloki sustav koji se razvio u poslijeratnom raz doblju i ija su polazna toka okultistika vjerovanja nacista. ita telji e otii na putovanje u podruje, koje je istodobno ekstremno i uznemirujue; morat emo istraiti ideje koje mnogi akademici prijezirno odbacuju. Razmatrat emo tvrdnje i vjerovanja, koje veina razumnih ljudi teko moe prihvatiti - da u njihovo ime nisu poi njena zvjerstva, koja su nepovratno ponizila nau vrstu. I vidjet emo kako su zastraujue i iracionalne ideje nacistikog misticizma i pseudoznanosti preivjele do danas, bacajui stranu sjenu nad bu dunost.

25

PRVO POGLAVLJE

Podrijetlo, krv i priroda


Mistini korijeni nacionalsocijalizma

Povijesna perspektiva ae putovanje mora poeti u rastrganom, ali zemljopisno dobro poznatom podruju Europe devetnaestog stoljea, u kojemu su, kako bi se moglo pretpostaviti, drevne i ezoterijske ideje posve odvojene od sloenih politikih procesa, intelektu alnog racionalizma i ubrzane industrijalizacije, koja se odvijala u to doba. Bez obzira, izvor fascinacije nacista okultnim i ezoterinim vjerskim sustavima moe se pronai u politikim, kulturnim i go spodarskim okolnostima, koje su vladale u Prusiji i Austriji u drugoj polovici toga stoljea. Britanski strunjak za povijest Treeg Reicha, Nicholas Goodrick-Clarke, istaknuo je da je Austrija krajem 19. st. bila proizvod triju velikih politikih promjena: "Te promjene su se sastojale u iskljuenju Austrije iz Njemake Konfederacije, admini strativnom odvajanju Maarske od Austrije i uspostavljanju konstitucionalne monarhije u "austrijskoj" ili zapadnoj polovici carstva." Njemaka Konfederacija stvorena je na Bekom kongresu sa svrhom da zamijeni Sveto Rimsko Carstvo, a postojala je od 1815.-1866; to je bila zajednica 39 njemakih drava - 35 monarhija i 4 slobodna grada. Sredinji organ vlasti bila je Narodna skuptina, kojom je pred sjedala Austrija. Meutim, ta konfederacija nije ispunila oekivanja njemakih nacionalista, koji su se nadali konsolidaciji tih malih mo narhija u politiki ujedinjenoj Velikoj Njemakoj.

26

Kako bi osigurao prevlast Prusije nad Austrijom i ujedinjenje Njemake pod pruskom vlau, Otto von Bismarck je u lipnju 1868. izazvao Austrijsko-pruski rat iskoristivi spor oko upravljanja Schleswig-Holsteinom. U tom sukobu, koji je poznat i pod imenom Sedmotjedni rat, Prusija je sklopila savez s Italijom, a Austrija s brojnim njemakim dravama, meu kojima su bile i Bavarija, Wurttemberg, Saksonija i Hanover. Prusija je bez napora svladala Austriju i njezi ne saveznike. Austrija je iskljuena iz njemakih poslova Prakim sporazumom (23. kolovoza 1866.). Usprkos ratu, Bismarck je u Au striji vidio mogueg budueg saveznika, te je, da izbjegne nepotreb no slabljenje drave, pristao na aneksiju Hanovera, Hessea, Nassaua, Frankfurta i Schleswig-Holsteina. (Ti skromni uvjeti mira olakat e stvaranje Austrijsko-Njemakog saveza 1879). Nakon rata je pre stala postojati Njemaka Konfederacija, koja je zamijenjena Sjevernonjemakom Konfederacijom pod vodstvom Prusije. Poraz Austrije predstavljao je jo jedan udarac njemakom nacionalizmu: austrijski Nijemci u Habsburkom carstvu nali su se izolirani meu mnotvom nacionalnih i etnikih skupina. Sljedei prikaz politikih podjela unutar carstva na neki nain e pomoi da shvatite koliko je ono bilo multikulturalno: Austrija; kraljevine Bohemija, Dalmacija i Galicija-Lodomerija; nadvojvodine Donja i Gornja Austrija; vojvodine Bukovina, Karintija, Kranjska-Salzburg i Stirija; grofovije Goricija-Gradika, Tirol i Vorarlberg: kraljevina Austrijska lezija; Bosna i Hercegovina; Lombardija (pripala Italiji 1859.), Modena (pripala Italiji 1860), Toskana (pripala Italiji 1860.) i Venecija (pripala Italiji 1866); i grad Trst. Kako je ustvrdio Goodrick-Clarke, bojazni da e ne-germanski narodi ugroziti prevlast njemakog jezika i kulture u carstvu, rezul tirao je sukobom lojalnosti izmeu njemake nacionalnosti i austrij skog dravljanstva. To je, pak, rezultiralo stvaranjem dvaju osnovnih 27

nacionalistikih pokreta: volkisch-nacionalizma i pangermanizma, o kojima emo poslije raspravljati. Druga velika promjena bio je Ausgleich ("Sporazum") iz 1867., kojim su Habsburgovci uspostavili dvojnu Austro-Ugarsku monar hiju, ija je svrha bila potiranje nacionalnih tenji Slavena u obje drave, koje su poticali Slaveni u Otomanskom carstvu (meu koji ma su bili Srbi, Crnogorci i Albanci), koji su iskoristili slabljenje Turaka za uspostavljanje svojih drava. Kako je istaknuo ameriki povjesniar Steven W. Sowards: "Bivi revolucionari [iz 1848] njemaki i maarski - postali su ustvari "narodi drave", od kojih je svaki vladao jednom polovicom dvojne drave, koju su samo na vrhu ujedinjavali kralj-car i zajedniki ministri vanjskih poslova i rata." Meutim, Norman Davies tvrdi da je Ausgleich samo pogorao stvari: "Nije bilo nikakve anse da njemaka elita nametne svoju kul turu u Austriji, a osobito da je proiri na itavu Dvojnu mo narhiju. Konano, "Austrija je bila slavenska kua s njemakom fasadom". U praksi, tri "nadmone rase" - Nijemci, Maari i galicijski Poljaci - dobile su mogunost da vladaju nad ostali ma. Uprava je bila ustrojena na takav nain da je njemaka manjina u Bohemiji mogla obuzdavati ehe, Maari u Ma arskoj su obuzdavali Slovake, Rumunje i Hrvate, a Poljaci u Galiciji Rutene (Ukrajince). Pritisak se nagomilavao kako je svaki od iskljuenih naroda bivao sve vie privuen arima nacionalizma." Ausgleich je izazvao i tenje za autonomijom meu mnogobroj nim narodima u sklopu Austro-Ugarskog Carstva. U njemu je ivjelo jedanaest glavnih nacionalnosti: Maari, Nijemci, esi, Poljaci, Ruteni, Slovaci, Srbi, Rumunji, Hrvati, Slovenci i Talijani. Najveu i najnemirniju manjinu tvorilo je oko 6,5 milijuna eha, koji su ivjeli u Bohemiji, Moraviji i austrijskoj leziji. Meutim, njihovu elju za autonomijom neprestano su potirali Maari, odluni da zadre poli tiku strukturu utemeljenu Ausgleichom. 28

Njemaki nacionalizam potkopan je dva puta u prvoj polovici 19. st: na Bekom kongresu 1815. i nakon revolucija 1848. GoodrickClarke tvrdi: "S obzirom na tako spor napredak u smjeru politikog ujedi njenja, Nijemci su ideju o nacionalnom jedinstvu poeli sve vie razumijevati u kulturnom smislu. Ta tendencija je poela krajem 18. st., kada su knjievnici predromantistikog pokre ta Sturm und Drang izraavali zajedniki identitet svih Nije maca u narodnim pjesmama, obiajima i knjievnosti. Stvarala se idealizirana slika srednjovjekovne Njemake koja je, iako u nedostatku politikog jedinstva, trebala dokazati njezino pravo na duhovno jedinstvo. Taj naglasak na prolosti i tradicijama dao je snaan mitoloki karakter pitanju ujedinjenja." Nastavlja: "Iskljuenje Austrije iz novoga Reicha, kojim je dominirala Prusija, razoaralo je nacionaliste obiju zemalja. Nade o Velikoj Njemakoj rasprile su se 1866., kada je Bismarck osigurao uspon Prusije vojnim porazom Austrije, koju je prisilio da se povue iz svih njemakih poslova. To je jo vie otealo polo aj njemakih nacionalista u Austro-Ugarskoj. Godine 1867., Maari su ishodili politiku neovisnost u dvojnoj dravi. i renje pangermanskog pokreta u Austriji sljedeih nekoliko desetljea, odraavalo je dilemu austrijskih Nijemaca koji su ivjeli u dravi s izmijeanim njemakim i slavenskim stanov nitvom. Oni su predlagali odcjepljenje austrijskih pokrajina s veinskim njemakim stanovnitvom iz viejezinog Hab sburkog carstva, te njihovo ukljuivanje u novi Drugi Reich preko granice. Tu je ideju ostvario Anschluss - aneksija Au strije u Trei Reich 1938." Idealizirana, romantina slika ruralne, tobonje, srednjovjekovne Njemake patila je pod programom ubrzane modernizacije i indu strijalizacije, koje su se dogaale u doba Drugog Reicha. Mnogi, koji su svjedoili propadanju svojih tradicionalnih zajednica zbog irenja
29

gradova i industrija, smatrali su da su temelji njihova mistikog je dinstva ozbiljno uzdrmani. Osim toga, ti protu-modernistiki nazori rezultirali su odbacivanjem liberalizma i racionalizma, no paradok salno je da su istodobno otimali znanstvene koncepcije antropologije, lingvistike i darvinistike evolucije kako bi "dokazali" nadmonost njemake rase. "S vanjskim znaajkama rasnih tipova povezivao se niz unu tarnjih moralnih Vrijednosti: osim to su bili plavooki, plavo kosi, visoki i skladne tjelesne grae, Arijevci (i, prema tome, Nijemci) bili su i plemeniti, poteni i hrabri. Usvojena je i Darwinova ideja o evoluciji kroz borbu s ciljem dokazivanja da e nadmone iste rase pobijediti izmijeane, nie rase. Rasistike ideje su olakale irenje politikog antisemitizma, koji je i sam bio usko povezan s tekim posljedicama moder nizacije. Ope raspoloenje javnosti, ljutite zbog razarajuih posljedica gospodarske promjene, nalo je oduka u klevetanju idova, koje su optuivali za ruenje tradicionalnih vrijedno sti i institucija. Rasizam je podrazumijevao tvrdnje da idovi nisu samo vjerska zajednica, nego i da se bioloki razlikuju od ostalih rasa."

Volkisch-pokret

i pangermanizam

Kako je prethodno spomenuto, strahovi i tenje njemakih naciona lista doveli su do nastanka dvaju iznimno utjecajnih pokreta - volkischnacionalizma i pangermanizma. Cilj volkisch-pokreta bio je podizanje kulturne svijesti Nijemaca koji su ivjeli u Austriji, osobito na nain da u njima izazove strah za opstojnost njihova identiteta u pokraji nama Austro-Ugarskog carstva s izmijeanim stanovnitvom. Rije volkisch ne moe se jednostavno prevesti na engleski jezik, budui da sadri elemente pojma nacionalizma, kao i dubok osjeaj znaaja folklora. Osnovna naela volkisch misli odnosila su se na znaaj pri rodnog ivota (to je ukljuivalo i vegetarijansku prehranu); svijest o mudrosti predaka, to je osobito ukljuivalo tovanje pretpovijes nih spomenika; te razumijevanje astrologije i kozmikih ciklusa. 30

(Kako su mnogi komentatori primijetili, postoji jasna i prilino sa blasna slinost izmeu navedenih naela i suvremenog New-Age pokreta.) Ideje volkisch-pokreta promicali su obrazovne i obrambene udru ge pod imenom Vereine (zajednica, udruga). Godine 1886., Anton Langgassner je u Salzburgu osnovao Germanenbund, federaciju Vereine-a., pod zastavom germanske Volkstum (dravnosti). Vereine su bile osobito popularne meu mladima i intelektualcima - naime, ta popularnost je dosegnula takve razmjere da je nestabilna austrijska vlada 1889. raspustila Germanenbund, koji se ipak ponovno poja vio 1894. pod imenom Bund der Germanen. Goodrick-Clarke pre tpostavlja da je do 1900. gotovo 150 000 ljudi bilo pod utjecajem volkisch propagande. Povjesniar nacizma Eugene Davidson tvrdi da su sljedbenici volkisch pokreta: "vjerovali da e se potekoe industrijskog poretka - strogost, impersonalnost, nepotenje, nemilosrdni pekulanti - moi odagnati samo povratkom ur-germanizmu, njemakoj zaje dnici, drevnim teutonskim bogovima, te njemakom drutvu neokaljanom inferiornim, stranim uplitanjima. Narodi su mogli izdrati takve strane elemente, no Volk je bilo organsko jedin stvo sa zajednikim biolokim naslijeem. Volk svijeta, kao nositelj kulture, koji je neusporedivo nadmoniji od drugih rasa, bio je Nijemac; prema tome, jedina dolina funkcija nje make drave bila je da upravlja u ime Volka; sve to je meu narodno smatralo se inferiornim i moralo se odbaciti. vrsto gospodarstvo imalo se osnivati na poljoprivredi, a ne na indu striji s meunarodnim, osobito idovskim utjecajima; a to se tie religije, njemaki Bog mora zamijeniti idovskog Boga," [Izvorna istaka] Volkisch ideologiju su promicali mnogi asopisi od kojih je oso bit bio mjesenik Der Scherer, sa svojim satirinim ilustracijama. Njega je u Innsbrucku objavljivao voa pokreta, Georg von Schonerer (1842-1921), kojeg Davidson opisuje kao: "protukatolika, an tisemita i esto kominog."9 Protukatoliki i antisemitski lanci u
31

Der Scherer-u bili su popraeni crteima debelih sveenika i nosatih idova. Potonji su bili prototip idovskog stereotipa, koji e se poslije upotrebljavati u nacionalsocijalistikoj propagandi. Na jed noj takvoj slici prikazani su idov i sveenik, koji sjede na vrhu go mile zgrenih ljudi, koji predstavljaju Volk, dok druga prikazuje 10 Vraga u paklu i natpis: "Kupalite za idove i jezuite." Neprestani napadi na idove dolazili su iz dva smjera: antiklerikalne volkisch skupine su ih povezivale s reakcionarnom Crkvom, a klerikalni antisemiti su ih povezivali s volkisch poganstvom. Tako su se idovi smatrali "bezbonim socijalistima ili kapitalistikim eksploatatorima ... i tajnim, meunarodnim vladarima financijskog i intelektualnog ivota." Kako emo poslije vidjeti, takvi e nazori preivjeti nacizam i proiriti poguban utjecaj na razliite, danas aktivne desniarske skupine. Godine 1906., u katolikim novinama Der Tiroler Post napisano je da je cilj idova da zavladaju svijetom, dok su novine Linzer Post obranile antisemitizam kao zdravo samoouvanje. Iste godine je volkisch Deutsche Tiroler Stimmen pozvao na istrebljenje idovske rase. Ako je volkisch-pokret pokuao probuditi njemaku nacionalnu i kulturnu svijest, pangermanizam je djelovao mnogo vie politiki, potaknut odbijanjem austrijskih Nijemaca da prihvate svoju iskljuenost iz njemakih poslova nakon Austrijsko-pruskog rata 1866. god. Taj je pokret nastao meu studentima u Beu, Grazu i Pragu, pod utjecajem prethodnih klubova njemakih studenata (Burschenschaften), nadahnutih uenjima Friedricha Ludwiga Jahna (17781850). Jahn, zaetnik volkisch ideologije, promicao je ideju o nje makom nacionalnom jedinstvu, identitetu i romantinom obredu. Te skupine su promicale kleindeutsch (ili "mali njemaki") naciona lizam, koji je podrazumijevao ukljuenje njemake Austrije u bismarkovski Reich. Goodrick-Clarke istie: "Taj prusofilski kult doveo je do tovanja sile i prijezira spram humanitarnom pravu i pravdi." Georg von Schonerer je pretvorio pangermanizam od nejasnog "prusofilskog kulta" u pravi revolucionarni pokret. Nakon to je 1873. bio izabran u Reichsrat, a prije postavljanja zahtjeva za neovisnou njemake Austrije bez Habsburgovaca i njezino politiko ujedinjenje s njemakim Reichom, Schonerer je oko pet godina bio sljedbenik 32

progresivne ljevice. Schonererov pangermanizam nije bio obiljeen samo idejom o nacionalnom jedinstvu, politikoj demokraciji i dru tvenoj reformi: njegova osnovna znaajka bio je rasizam, "odnos no, ideja da je krv jedini preduvjet svih graanskih prava." Godine 1888. pangermanski pokret se u izvjesnoj mjeri stiao jer je te godine Schonerer bio osuen za napad, budui da je upao u pro storije Das Neue Wiener Tageblatt-a i napao urednika zbog preranog objavljivanja vijesti o smrti njemakog cara Wilhelma I. Osuen je na etiri mjeseca zatvora, izgubio je plemiki naslov i oduzeta su mu graanska prava na pet godina. Kada je austrijska vlada 1895. donijela odredbu o obveznom uenju slovenskog jezika u njemakoj koli u Celju u Kranjskoj, te nakon to je dvije godine poslije austrijski premijer, grof Kazimierz Badeni odluio da svi slubenici u Bohemiji i Moraviji moraju go voriti eki i njemaki (to je Nijemce dovelo u nepovoljan poloaj), ar nacionalizma iznova se rasplamsao itavim carstvom. Posljedica toga bila je da su pangermanisti, zajedno s demokratskim njema kim strankama usvojili strategiju blokiranja svih parlamentarnih poslova, to je, pak, izazvalo nasilne javne nerede u ljeto 1897. U to je doba Schonerer pronaao jo jednog neprijatelja. Bila je to Katolika crkva za koju je smatrao da je ravnoduna prema inte resima austrijskih Nijemaca. "Biskupi su savjetovali cara, upni sveenici su tvorili mreu uinkovitih propagandista u zemlji, a Kranska socijalna stranka mu je oduzela biva uporita meu seoskim i polu-gradskim stanovnitvom Donje Austrije i Bea." Schonerer je vjerovao da se povezanost katolicizma sa slavenstvom i austrijskom dravom moe istaknuti i pokretom za obraanje na protestantizam; tako je nastala krilatica Los von Rom ("Dalje od Rima"). Tim pokretom je izmeu 1899. i 1910. na protestantizam obraeno oko 30 000 ljudi u Bohemiji, Stiriji, Karintiji i Beu, iako on uope nije bio popularan meu volkisch udrugama i pangermanistima, koji su ga smatrali "varijacijom tradicionalnog klerikali zma". Isto tako, Protestantska crkva nije bila zadovoljna pokretom Los von Rom, smatrajui da e njegova duboka veza izmeu religi je i politike uznemiriti i zbuniti vjernike. No, injenica je da oni koji su bili politiki motivirani, religiju nisu smatrali bitnom. 33

Pangermanizam se na prijelomu stoljea mogao podijeliti u dvije struje: ona koja je, poput Schonerera, teila politikom i gospodar skom ujedinjenju s Reichom, i ona koja je eljela samo obraniti nje make kulturne i politike interese u Habsburkom carstvu. Sma tralo se da su ti interesi posve potkopani - ne samo Badenijevim jezinim odredbama nego i uvoenjem opeg prava glasa za sve mukarce 1907. To je jo vie potaknulo njemako-slavenski sukob u Habsburkom carstvu i bio je jedan od glavnih imbenika stvaranja rasistikog nauka ariozofije, o kojoj emo raspravljati poslije. Go dine 1853-55., Arthur de Gobineau je napisao esej o nejednakosti rasa, u kojem je istaknuo ideju o nadmonosti nordijsko-arijske rase, upozorivi na moguu opasnost njezina nestanka pod pritiskom nearijskih rasa. Tu ideju, kao i socijal-darvinistike teorije o biolokoj borbi, usvojili su na prijelomu 20. st. njemaki propagandisti, koji su tvrdili da Nijemci mogu obraniti svoju rasu i kulturu samo ako zadre rasnu istou. Volkisch nacionalisti i pangermanisti pronali su daljnje nadah nue u djelu zoologa Ernsta Haeckela, koji je 1906. god. osnovao Monistiko drutvo, koje je promicalo njegovo rasistiko tumaenje socijalnog darvinizma. Sedam godina prije toga, Haeckelov kolega Wilhelm Bolsche je napisao knjigu Vom Bazillus zum Affenmenschen ("Od bacila do ovjekolikog majmuna"), u kojoj je opisao "golu borbu za prevlast izmeu zooloke vrste 'ovjeka'" i "najnieg obli ka organskog ivota [mikroskopskih organizama]". Ta 'borba za prevlast' snano e utjecati na razvoj njemakog antisemitizma poetkom 20. st. Hitler e poslije takvim biolokim rjenikom izra ziti svoja antisemitska stajalita kako bi idovima zanijekao sva ljudska obiljeja. Naprimjer, Hitler je 1942. rekao sljedee: "Otkrie idovskog virusa jedna je od najveih revolucija, ko ju je svijet ikada vidio. Borba u kojoj sada sudjelujemo jedna ka je onoj koju su u prolom stoljeu vodili Pasteur i Koch. Koliko mnogo bolesti duguju svoje postojanje idovskom vi rusu! Iznova emo ozdraviti tek kada unitimo idove."

34

Njemaka teozofija Oivljavanje germanske mitologije i folklora u Austriji tijekom po sljednja dva desetljea 19. st, bilo je iznimno znaajno za razvoj nacistikog ezoterizma i kozmologije, iako se ono mora razmatrati u kontekstu mnogo ireg okultistikog preporoda, koji se posljed njih stotinjak godina odvijao u Europi. Osnovne ideje onoga to e postati zapadnjakim okultizmom, kao to su gnosticizam, hermetizam i kabala, koji su nastali u podruju Sredozemlja prije vie od 1500 godina, uglavnom su izbaeni iz Zapadne misli znanstvenom revolucijom 17. stoljea. Na ovome mjestu bilo bi vrijedno razmotriti znaenja tih ideja. Gnosticizam (gnosis jednostavno znai izravno znanje), koji su pra kticirali ranokranski heretici, sadri dva temeljna naela. Prvo je dualizam, koji se, prema Michaelu Baigentu i Richardu Leighu, moe definirati na sljedei nain: "Dualizam, na to ukazuje i sama rije, pretpostavlja suprot nost, esto sukob, izmeu dva antitetika naela, dvije antitetike hijerarhije vrijednosti, dvije antitetike stvarnosti. Dua lizam izvjesne aspekte ili poretke stvarnosti uzdie nad ostalima. Neki aspekti stvarnosti se odbacuju kao nestvarni, inferiorni ili zli. Svojim razlikovanjem due i tijela, duha i 'grjene pri rode', kranstvo je, ustvari, dualistiko." Drugo naelo odnosi se na zlo tvari: "Tvar se odbacivala kao sutinsko zlo. Materijalno postojanje, pojavni svijet, smatrao se proizvodom manjeg i zlog boga. Na temelju toga, tvar i materijalno postojanje morali su se preo braziti kako bi postigli jedinstvo s veim i pravim bogom, koji je vladao istim duhom; pojam 'gnosis' oznaavao je upravo to jedinstvo ... [Gnostiko] razmiljanje je vjerojatno proizalo iz slinog dualizma perzijskog zaratustrijanstva. Ono e se poslije ponovno pojaviti u Perziji u obliku manihejstva, koje je propovijedao uitelj Mani." Hermetizam potjee od Hermesa Trismegistosa ("tri puta najve eg Hermesa"), kojim su imenom Grci nazivali egipatskog boga
35

mudrosti i knjievnosti Thotha. Grci su vjerovali da je taj "pisar bo gova" bio autor svih svetih knjiga, koje su oni zvali "hermetikima". Tvrdi se da je Hermesova drevna mudrost sadrana u 42 knjige, iji su sauvani dijelovi poznati pod imenom Hermetica. Hermesove knjige su zapisane na papirusu i uvale su se u Aleksandrijskoj knji nici. Njezinim unitenjem u poaru, vei dio te mudrosti zauvijek je izgubljen; no, legenda kazuje da su neki njezini dijelovi sauvani i da su je inicijanti zakopali na skrivenome mjestu u pustinji. Hermetika djela poput Boanskog Pimandara i Vizije, opisuju na koji je nain Hermes Trismegistos stekao boansku mudrost, a sadre i rasprave o evoluciji ljudske due. Tvrdi se da Tabula smaragdina ili Smaragdna ploa sadri najiri saetak egipatske filo zofije, a imala je sredinji znaaj za alkemiare, koji su vjerovali da su u njoj skrivene mistine tajne Svemira. Tvrdi se da je Hermes Trismegistos bio najvei filozof, kralj i sveenik, kao i plodan pisac, kojemu se pripisuje autorstvo 36 525 knjiga o naelima prirode. Kao spoj egipatskog boga Thotha i grkoga Hermesa, koji se povezuju s duama mrtvih, Hermes Trismegistos je bio personifikacija univer zalne mudrosti. Meutim, mogue je da su ti rukopisi koji mu se pripisuju, ustvari anonimna djela prvih krana. Trei element u trostrukom temelju zapadnog okultizma bila je kabala, mistini sustav klasinog judaizma. Kabala, to na hebrej skom znai "ono to je primljeno" (ili, "primati", op. prev.), temelji se na Tori (idovskome svetom pismu) i predstavlja svojevrsnu mapu, koju je Adam primio od anela i koja se prenosila narataji ma i posredstvom nje nae posrnule vrste mogu iznova pronai put do Boga. Glavna knjiga kabalizma je Sefer Yetzirah ("Sefer jecirah") ("Knjiga oblikovanja"), koju je vjerojatno napisao rabi Akiba, koji je umro kao muenik u doba Rimljana. Prema Sefer Yetzirah, Bog je stvorio svijet pomou 32 tajne staze: deset sefirota (ili emanacija (zraenja) od kojih je sastavljena stvarnost) i 22 slova hebrej skog alfabeta. Izmeu 1280. i 1286., panjolski kabalist Moses de Leon (ili Mojsije de Leon, op. prev.) napisao je Sefer ha-Zohar ("Knjiga blje tavih" ili "Knjiga o sjaju"), osnovni dokument klasinog kabali zma. Ona se temelji na knjizi Zohar, zbirci uenja mudraca iz drugog
36

stoljea, rabina imona bar Johaija (ili Simon ben Jokaj, op. prev.), koja su nastala tijekom njegove meditacije u pilji pokraj Loda u Iz raelu. U Zoharu se Bog naziva Ein-Sof (bez kraja) i kao takvog ga ovjeanstvo ne moe opisati niti ga moe spoznati. Cilj ovjeka je da ostvari jedinstvo s Bogom i, budui daje sva stvarnost povezana, da uzdigne sve druge due u Svemiru. Kabalizam je na Zapadu postavio osnovne temelje okultizma, s arobnim amuletima i maginim rijeima, peatima i demonologijom, te njegovu usredotoenost na snagu ukorijenjenu u slovima hebrej skog alfabeta. Kranski okultisti su se usredotoili na Tetragramaton YHVH, neizrecivo ime Boga, kojim se mogla stei mo nad itavim Svemirom. Okultizam je u Europi zaivio prije svega kao rezultat reakcije na racionalistiko prosvjetiteljstvo i materijalizam 18. i poetka 19. st. Ovaj neophodan kratak osvrt na njegove ezoterine korijene, dovodi nas do pojave teozofije osamdesetih godina 19. stoljea. Glavni po kreta teozofskog pokreta bila je Helena Petrovna Blavatsky (1831.1891.) Njezini roditelji, barun von Hahn, vojnik i pripadnik nieg rusko-njemakog plemstva, te gospoa von Hahn, spisateljica i potomkinja plemike kue Dolgorouky, vodili su prilino nesreen ivot jer je barunova regimenta neprestano putovala. Gospoa von Hahn je umrla 1842., kada je Helena imala jedanaest godina, a taj dogaaj je vjerojatno utjecao na njezinu samovolju i snaan osjeaj individualnosti. U sedamnaestoj godini, u srpnju 1848., udala se za 23 godine sta rijeg Nikifora Blavatskog, viceguvemera Erevana na Kavkazu. Brak se raspao nakon samo nekoliko tjedana, a Helena je napustila supruga u namjeri da se vrati ocu. Meutim, iznenada je odluila napustiti svoju obitelj i domovinu, te se na Crnome moru ukrcala na parobrod za Carigrad. Sljedeih je 25 godina lutala Europom, Azijom i Ame rikom. Osim to je moda raspolagala oevim deparcem, Helena se uzdravala na razliite naine. Tako je radila kao jahaica konja u cirkusu, uiteljica klavira u Londonu i Parizu i kao pomonica slav nog medija Daniela Dunglasa Homea. To je uglavnom sve to je po znato o tom razdoblju njezina ivota: sve ostalo se temelji na nera zumljivim glasinama, protuslovnim tvrdnjama i legendama, od kojih je veinu proizvela sama Blavatska. 37

Blavatska je u SAD-u uvidjela veliku popularnost spiritizma. Ondje je stigla 1873. god., budui da je tada ve bila potpuno bez novca, morala je ivjeti u hostelu za radnice, obavljajui fizike poslove poput ivanja enskih torbica. Otprilike u to doba je upoz nala Henryja Olcotta (1832-1907), koji je potjecao iz obitelji prvih amerikih hodoasnika iz New Jerseya. Olcott se zbog oitih finan cijskih tekoa bio prisiljen preseliti na farmu u Ohiu. ini se da je bio uspjean u tom poslu, budui da je postao urednik poljoprivred ne rubrike u novinama New York Tribune. Tu funkciju je obavljao sve do Graanskog rata u kojemu se borio kao asnik jedinica za vezu vojske Unije. Nakon zavretka rata, Olcott je otiao u New York na studij prava i ondje je krajem 60-ih godina 19. st. utemeljio svoju odvjetniku praksu. Usprkos prilino velikom profesionalnom us pjehu, Olcott nije bio zadovoljan svojom sudbinom, a konano se i razveo od supruge, s kojom je ivio u nesretnom braku. U potrazi za intelektualnom promjenom, zainteresirao se za spiritizam. Njegovo zanimanje za spiritizam sve je vie raslo, te je Olcott poeo istraivati pojedinane sluajeve navodnih vanosjetilnih ma nifestacija, ukljuujui one koje su se dogodile na farmi brae Eddy u Chittendenu, Vermont. Svoja istraivanja pojava u Chittendenu (koje su ukljuivale i materijalizacije duhova) objavio je u newyorkim novinama Daily Graphic. Olcott je 14. listopada 1874., tijekom jednog od mnogobrojnih posjeta farmi Eddy, upoznao Blavatsku, koja je bila zaintrigirana njegovim lancima u Daily Graphic-u. Blavatska je odluila njegovati to prijateljstvo. Iznimno oduevljen njezinim navodnim vanosjetilnim umijei ma, Olcott je postao Blavatskyn odani sljedbenik i publicist. Od tada do 1875., kada je osnovala Teozofsko drutvo, Blavatska je zarai vala za ugodan ivot kao medij. Tu idilu nakratko je naruilo razdo blje slabljenja interesa javnosti za spiritizmom. Godine 1877. obja vila je knjigu Razotkrivena Izida, pregled egipatskog okultizma koji su joj, kako je tvrdila, otkrili duhovi posredstvom automatskog pi sanja. Ona u osnovi zagovara gledite o nunosti prihvaanja okul tizma (skrivenih zakona prirode) od strane ortodoksne znanosti. Ta knjiga - koja se izvrsno prodavala - trebala je utjeiti ljude ija je vjera bila potkopana znanstvenim racionalizmom, osobito teorijama 38

evolucije i prirodne selekcije Charlesa Darwina. Iako moda ne iznenauje, ta knjiga je naila na estok otpor znanstvenih krugova, koji su je proglasili nekompetentnom i potpunim plagijatom -jedan kritiar je u njoj prepoznao ak 2000 prisvojenih citata. Mit koji je o sebi oblikovala Blavatska u osnovi se temeljio na prii o njezinom sedmogodinjem boravku na Tibetu. (Broj sedam ima veliko magijsko znaenje, a toliko godina traje i inicijacija u okultne misterije.) Prilino je nevjerojatna bila Blavatskyna tvrd nja da su je tom znanju poduili skriveni Uitelji na Himalajama, pod ijim je vodstvom dosegnula najviu razinu inicijacije u misterije Svemira. Meutim, posve je nemogue da se ta bjelkinja, koja, osim velikih problema s teinom, nije imala nimalo planinarskog iskust va, mogla uspeti na Himalaje, pronai skrivene Uitelje i pri tome izbjei brojne kineske, ruske i britanske snage, koje su tada patroli rale tim podrujem. Jedan od Blavatskynih tibetanskih uitelja zvao se Uitelj Moria. Naime, oni su se upoznali na Velikoj izlobi u Londonu u srpnju 1851. (iako je ona tvrdila da ga je nekoliko puta vidjela u svojim vizija ma). Uitelj Moria bio je lan Velikog bijelog bratstva Uitelja, be smrtnih, bestjelesnih bia koja su dosegnula najviu razinu prosvjeenja, no odabrala su ivot na Zemlji kako bi vodili ovjeanstvo k istom cilju. U Petom poglavlju emo mnogo vie govoriti o Velikom bijelom bratstvu, stoga vratimo se gospoi Blavatsky. U doba kada Teozofsko drutvo vie nije imalo mnogo uspjeha u obraanju novih lanova, Blavatska je 1879. odluila otii u Indiju, to je bio logian izbor s obzirom na to da u svojoj knjizi Razotkri vena Izida stavlja osobit naglasak na istonjaku filozofiju. Blavatsku i Olcotta su ondje veoma srdano doekali razliiti pripadnici indijskog drutva, meu kojima su bili i novinar A. P. Sinnett, te dr avnik Allen O. Hume. Godine 1882., preselili su sjedite drutva u Adyar pokraj Madrasa. U tom sjeditu nalazilo se i svetite, u kojem su se skriveni Uitelji manifestirali u fizikom obliku. Meutim, tije kom Blavatskyne i Olcottove turneje Europom, Emma Coulomb i njezin suprug, koji su upravljali domainstvom i istodobno bezus pjeno pokuavali ishoditi novane zajmove od bogatih lanova drutva, odluili su se osvetiti objavivi pisma za koja su tvrdili da
39

ih je napisala Blavatska. Ta pisma su navodno sadravala upute o nainu upravljanja tajnim ploama u zidovima oltarne sobe, kroz koje su se pojavljivali "Uitelji". Naalost, upravo je u to doba Drutvo za psihika istraivanja ("Society for Psychical Research" (SPR)) odluilo istraiti navodne spiritistike tvrdnje teozofije. Nepotrebno je rei da je izvijee SPR-a, nakon razotkrivanja prijevare od strane suprunika Coulombs, natetilo Blavatskoj. Zbog tog skandala, ali i veoma naruena zdravlja (poslije e um rijeti od Brightove bolesti), Blavatska je napustila Indiju i preselila se u London, gdje je zapoela pisati svoju drugu i (kako se openi to priznaje) znaajniju knjigu Tajna doktrina (objavljenu 1888). Ta knjiga, koja se sastoji od dva osnovna dijela naslovljena "Kozmogeneza" i "Antropogeneza", pregled je povijesti Svemira i inteligentnog ivota. Tajna doktrina je navodno opsean komentar nevjerojatno starog (nekoliko milijuna godina) rukopisa Dzyanove stance, napisa nog na jeziku Atlantiana, senzaru, a kojeg je Blavatska otkrila u sa mostanu duboko ispod Himalaja. Stance govore o tome kako su Zemlju kolonizirala duhovna bia s Mjeseca. ovjeanstvo kakvo poznaje mo potjee od tih dalekih predaka, tonije, ono je nastalo posred stvom niza takozvanih "korijenskih rasa". Zbog ogranienog prostora ove knjige ne moemo ulaziti dublje u sadraj Tajne doktrine. Dovoljno je rei da se na poetku Svemira, boansko bie razloilo u mnotvo oblika ivota, koja danas nasta njuju Svemir. Povijest Svemira od tada obuhvaa sedam "krugova" ili ciklusa postojanja. Tijekom prva etiri kruga Svemir je izgubio boansku milost i ponovno e se uzdii u posljednja tri kruga, sve dok ne bude otkupljen u posljednjem, boanskom jedinstvu, nakon ega se taj proces iznova ponavlja. (Moda bi bilo bolje da se odupremo iskuenju da ovu shemu usporedimo sa slinom teorijom o Velikom prasku, teorijom o univerzalnoj evoluciji, koju predlau suvremeni fiziari: u Stancama, osim navedenog, nema mnogo toga to bi prihvatila ortodoksna znanost.) U svakom od tih sedam krugova bilo je stvoreno i uniteno sedam korijenskih rasa, a njihova sudbina odraava onu kozmike evolu cije, tako da su se prve etiri pretvorile iz duhovnog u materijalno, 40

a posljednje tri e se opet uzdii. Blavatska tvrdi da je ovjeanstvo u svom sadanjem obliku peta korijenska rasa koja, pak, prolazi kroz etvrti kozmiki krug. (S obzirom na to, itatelj moe odahnuti zbog spoznaje da nas oekuje jo dugo razdoblje duhovnog napretka.) Prvu korijensku rasu tvorila su potpuno bestjelesna astralna bia, koja su ivjela u nevidljivoj Zemlji; druga su rasa bili Hiperborejci, koji su ivjeli na izgubljenom polarnom kontinentu (u sljedeem poglavlju emo podrobnije raspravljati o bitnom pojmu Hiperboreje); trea korijenska rasa bili su Lemurijanci, smeoputi hermafroditi visoki 9 m, koji su imali etiri ruke i, naalost, nalazili su se na naj nioj toki ciklusa ovjeanstva, koje tvori sedam etapa. Upravo su zato Lemurijanci, koji su ivjeli na danas potopljenom kontinentu u Indijskom oceanu, pali u boansku nemilost: nakon to su se podi jelili u dva razliita spola, poeli su se razmnoavati s lijepim, ali inferiornijim rasama, a tim krianjem rasa stvorena su bezduna u dovita. etvrta korijenska rasa bili su Atlantiani, koji su posjedova li veoma napredne psihike i vanosjetilne sposobnosti. Atlantiani, koji su, nalik Lemurijancima, bili divovi izrazite fizike snage, gra dili su velike gradove na svom kontinentu u Sredinjem Atlantiku. Imali su i veoma naprednu tehnologiju, koja se temeljila na primjeni univerzalne elektro-duhovne sile Fohat - veoma nalik sili vril (vidi etvrto poglavlje). Naalost, iako su bili inteligentni i moni, Atlan tiani su istodobno bili i gotovo djeaki nevini i tako ranjivi prema namjerama zlog bia, koje ih je iskvarilo i natjeralo na uporabu crne magije. To je konano rezultiralo katastrofalnim ratom, koji je doveo do unitenja Atlantide. Peta korijenska rasa, od koje potjeemo mi, bila je arijska. Teozofija je osobito isticala znaaj reinkarnacije i pojma hijerar hije. Sljedbenici tog pokreta su posredstvom reinkarnacije mogli za miljati da su sudjelovali u fantastinoj pretpovijesti ovjeanstva, u najrazliitijim udesnim, egzotinim i davno izgubljenim zemlja ma i istodobno biti sigurni da se njihove due uzdiu k duhovnom spasenju i konanom jedinstvu s Bogom. Za kozmiku shemu je dnako su znaajni bili i hijerarhija i elitizam. Kako smo prethodno spomenuli, Skriveni Uitelji ili mahatme s Tibeta, poput Uitelja Morije i Koota Hoomija, bili su prosvijeena bia koja su odluila
41

ostati na Zemlji kako bi vodili ovjeanstvo k duhovnoj mudrosti. Ta ideja, kao i Blavatskyne tvrdnje da posjeduje skriveno, okultno znanje, jasno se temelji na vrijednosti autoriteta i hijerarhije. Doista, o tome svjedoi i sudbina Lemurijanaca, koji su zbog krianja s drugim rasama izgubili boansku milost. Jedini dio tog drutva koji je ostao ist bila je sveenika elita, koja se poslije povukla u ude san grad Shambhalu u dananjoj pustinji Gobi (o tome vie u etvrtom poglavlju) i koja se povezuje sa Skrivenim Uiteljima iz Tibeta. Kako smo prije istaknuli, sredinja naela teozofije omoguavala su ljudima na kraju 19. st. da zadre svoju religiju (ili barem svoju vjeru u postojanje nekog oblika duhovnosti u svemiru), uz istodo bno prihvaanje valjanosti novih teorija, kao to je ona o evoluciji, koje su zaprijetile potkopavanjem njihovih dotadanjih nazora o svijetu. Meutim, za mnoge ljude u Europi i Americi, znanstveni ra cionalizam, ubrzana industrijalizacija i urbanizacija predstavljale su jo jednu prijetnju njihovom davno utemeljenom nainu ivota. Teozofija, kao lijek protiv strahova i nesigurnosti suvremenog ivota, osobito je bila prihvaena u Njemakoj i Austriji. Kako tvrdi Goodrick-Clarke, ona se veoma dobro uklopila u njemaki pokret Lebensreform (reforma ivota): "Taj pokret je predstavljao pokuaj srednje klase da ublai tekoe suvremenog ivota, koje su nastale irenjem gradova i industrije. Raznolikost alternativnih stilova ivota - uklju ujui biljnu i prirodnu medicinu, vegetarijanstvo, nudizam i samo dostatne seoske zajednice - spremno su prigrlile male skupine poje dinaca, koji su teili vratiti se prirodnom nainu ivota ... Teozofija se dobro uklapala u Lebensreform i pruala je filozofsko opravdanje nekima od njegovih skupina." U Njemakoj se zanimanje za teozofiju pojaalo utemeljenjem Njemakog Teozofskog drutva 22. srpnja 1884. u Elberfeldu. Ondje su Blavatska i Olcott ivjeli u kui Marie Gebhard (1832-1892), sljedbenice okultizma koja se esto dopisivala sa slavnim francus kim okultistom i arobnjakom Eliphasom Levijem (Alphonse Louis Constantom) (oko 1810-1875). Prvi predsjednik tog drutva bio je Wilhelm Hubbe-Schleiden, koji je tada bio dravni slubenik Kolo nijalne uprave u Hamburgu. Hubbe-Schleiden, koji je proputovao itav svijet i bio je veliki zagovornik kolonijalne ekspanzije Nje42

make, imao je kljunu ulogu u okupljanju teozofa ratrkanih diljem Njemake, te u njihovu ujedinjenju u njemakom ogranku toga drutva. Osim toga, Hubbe-Schleiden je mnogo pridonio poveanju zani manja za okultno u Njemakoj tako to je 1886. osnovao asopis Die Sphinx, koji je sa znanstvenoga gledita spajao istraivanja vanosjetilnog, paranormalnog, arheologiju i kranski misticizam. U tom smislu, taj je asopis imao snaan teozofski karakter i ukljuivao je radove znanstvenika, povjesniara i filozofa. Drugi ovjek koji je pridonio velikoj popularizaciji znanstvenog okultizma u Njemakoj bio je Franz Hartmann (1838-1912), koji je takoer vodio prilino zanimljiv ivot u Europi i obje Amerike, te je promijenio nekoliko zanimanja. Tako je bio vojnik, lijenik, mrtvozornik i rudarski pekulant. Hartmann, koji je ve tada bio zain teresiran za spiritizam, preobratio se na teozofiju nakon to je proi tao Razotkrivenu Izidu. Tako je odluio otputovati u Advar, gdje je 1883. upoznao Blavatsku i Olcotta. Blavatska je njime bila toliko oduevljena da ga je imenovala predsjednikom Teozofskog drutva, dok su ona i Olcott otili u Njemaku kako bi ondje osnovali ogra nak istog drutva. Hartmann je ostao u Indiji do 1885., kada su teozofi napustili tu zemlju nakon skandala sa suprunicima Coulomb. Hartmann je potom pokrenuo okultni asopis Lotnsbluthen (Lotusovi cvjetovi), koji je izlazio od 1892. do 1900. i bio je prvi nje maki asopis na ijoj se naslovnici nalazila svastika. (Svastika je u istonjakom misticizmu simbol koji ima mnogo pozitivnih zna enja; podrobnije emo ga razmotriti u sljedeem poglavlju.) Pove ano zanimanje koju je u javnosti potaknuo taj asopis, naveo je brojne njemake izdavae da objavljuju dugi niz knjiga, koje su se bavile irokim rasponom okultnih i ezoterinih tema, ukljuujui djela Annie Besant i Charlesa Leadbeatera, koji je nakon Blavatskyne smrti 1891. preuzeo vodstvo Teozofskim drutvom. Njemaki ogranak drutva rasputen je 1885. kada su teozofi napustili Indiju, no zamijenilo ga je novo drutvo osnovano u Ber linu u kolovozu 1896., kao ogranak Meunarodnog Teozofskog bratstva u Americi, kojim je predsjedao Hartmann. U izvrnom od boru nalazio se i izvjesni Paul Zillmann, koji je pokrenuo mjesenik 43

Metaphysische Rundschau (Metafizika revija), a poslije e objavlji vati i djela ariozofa (s kojima emo se uskoro susresti). Do 1902., njemaka teozofija, koju su u to doba razarala unutarnja suparnitva, mnogo se bolje koordinirala pod vodstvom dvaju glavnih sredita u Berlinu i Leipzigu. Godine 1906., Hartmannov uenik Hugo Vollrath je osnovao Teozofsku izdavaku kuu, vjerojatno kako bi neutralizirao sve vei utjecaj koji je u okultnim krugovima imao teozof Rudolf Steiner, iji se mistini kranski nazori nisu sviali Annie Bessant, koja je svoje svjetonazore potpuno osnivala na hinduizmu. (Steiner e istu piti iz drutva i 1912. osnovati svoje Antropozofsko drutvo.) Teozofska izdavaka kua objavljivala je velik broj okultnih asopisa i knjiga, ime je konkurirala drugim izdavaima, poput Karla Rohma, Johannesa Bauma i Maxa Altmanna, koji su se usredotoili na to potencijalno unosno polje. Zanimanje javnosti za okultizam brzo je raslo u Beu, u kojemu je ve postojala tradicija ezoterizma i interesa za paranormalne po jave. Osnivale su se nove okultne skupine, meu kojima je bilo i Okultistiko drutvo, koje je imalo i svoju knjinicu, italaki klub Sfingu i Prvo Beko astroloko drutvo. Naime, upravo se u Beu najslobodnije sijalo sjeme njemakog okultnog rasizma. Nezado voljstvo javnosti gospodarskim promjenama, znanstvenim raciona lizmom i ubrzanom industrijalizacijom, te prijetnja koju su oni navodno predstavljali tradicionalnim "prirodnim" nainima ivota, nisu ublaavale samo okultistike ideje o sredinjem poloaju i znaaju ovjeanstva u irem svemiru (o sutinskoj smislenosti pos tojanja), nego i volkisch-ideologijom koja je u Nijemcima usaivala osjeaj vrijednosti i znaaja njihova kulturnog identiteta. Taj spoj kulture i duhovnosti najsnanije se izraavao kroz nauk ariozofije, koji je nastao u Beu. Ariozofija Neobine ariozofske teorije predstavljale su mjeavinu rasistike volkisch-ideologije i teozofskih ideja gospoe Blavatsky. (Kao to je bio sluaj i s Nietszcheovom filozofijom, njemaki okultisti su usvojili i iskrivili Blavatskyne ideje, a treba imati na umu da nije44

dna od navedenih nije promicala nasilje i patnju, koje e poslije poiniti nacisti: doista, Nietszche je odbacivao antisemitizam, nazi vajui njemaki nacionalizam "ponorom gluposti".) Dva glavna promicatelja ariozofije bili su Guido von List (18481919) i Jorg Lanz von Liebenfels (1874-1954), a obojica su svojim prezimenima dodala nezaslueni lan "von" (koji oznaava plemstvo). List, koji je roen u bekoj obitelji srednje klase, sanjao je o ujedi njenju Austrije i Njemake i mrzio je idove i krane, uvjeren da oni napadaju kulturu, duhovnost i teritorijalna prava Njemake. Po zanimanju novinar, List je pisao i romane o drevnim Teutoncima i kultu Wotana, iju je hijerarhiju nazvao Armanenschaft, ime je izveo na temelju svojeg izmiljenog tumaenja teutonskog mita. Rimski pisac Tacit napisao je u svom djelu Germania da su Teutonci vjero vali da njihov narod potjee od boga Tuiska i njegova sina Manua. Manu je imao tri sina, po kojima su drevna njemaka plemena dobi la imena: Ingaevoni, Hermioni i Istaevoni. List je bez ikakvih znan stvenih osnova tvrdio da se ta imena odnose na poljoprivredna, intelektualna i vojna podruja germanskog naroda. Ime Armanenscaft nastalo je Listovom germanizacijom imena Hermiones, inte lektualnog ili sveenikog posjeda, ime je nastalo "Armanen". List je tvrdio da je Armanenschaft bilo iznimno mudro, vladajue tijelo drevnoga drutva. Kodifikacija Listovih uvjerenja o drevnim i rasno istim Teuton cima izazvala je duboko zanimanje za simbolizam heraldike i tajni, koje su navodno sadrane u runskom pismu, a time i zanimanje za mistiko znaenje svastike, koju je List poistovjetio (barem s obzirom na njezinu mo i znaenje) s kranskim kriem i idovskom Davidovom zvijezdom. (Kako smo prethodno spomenuli, u sljedeem poglavlju emo istraiti podrijetlo i znaenje svastike.) Do 1902., u razdoblju prisilne neaktivnosti uzrokovane operacijom one mrene, zbog koje je 11 mjeseci bio slijep, List je mnogo razmiljao o prirodi proto-arijskog jezika, za koji je vjerovao da je kodiran u drevnim runama. Njegove okultno-rasistiko-mistike teorije, ukljuujui izlaganje o arijskom proto-jeziku, nisu naili na prihvaanje od strane Carske akademije znanosti u Beu, koja mu je disertaciju vratila bez ko45

mentara. Bez obzira na to, u njemakom i austrijskom drutvu po eli su se uoavati antisemitski elementi. Tako je 1907. osnovano Listovo drutvo, koje je imalo svrhu osiguravati novana sredstva za njegova istraivanja. Listova izmiljena historiografija i arheolo gija postavile su pseudoznanstveni temelj rasizmu i ekstremnom nacionalizmu, te je omoguila njemakom Volku da pripie svoje podrijetlo velianstvenim i rasno istim drevnim Teutoncima i nji hovu kultu votanizma. Wotanov kult je prije svega potekao iz Listovih tvrdnji o religij skim obiajima drevnih Teutonaca, koje su krani navodno progonili u srednjovjekovnoj Njemakoj. List je tvrdio da su stare nordijske pjesme iz Islanda, Norveke, Danske i vedske - edde - ustvari kro nike mitova drevnih Germana. Edde su se sastojale od pjesama, pjesnikih rukopisa i povijesnih djela, koja su pripovijedala priu o drevnom teutonskom panteonu bogova i brojnih niih boanstava u njihovoj pratnji. Ustvari, ne postoje gotovo nikakvi zapisi o mitovima i vjerovanju drevnih predaka Nijemaca i Anglosasa. Prema konven cionalnoj znanosti o mitologiji: "Rijetki su dokumentirani izvori podataka o zapadnim ger manskim plemenima, precima Nijemaca i Anglosasa. Latinski povjesniari, poput Cezara i Tacita, raspolagali su samo po srednim podacima, te su teutonsku religiju pokuali objasniti u kategorijama rimske religije. Naprimjer, bog groma Donar za njih je bio Jupiter tonans. Woden je dobio ime Merkur, a Tiw [bog neba] postao je Mars. Misionari, redovnici i pisari koji su tijekom osmog stoljea obraali pogansko stanovnitvo i bili su prvi koji su zapisali njemaki jezik, mogli su nam, da su to htjeli, ostaviti potpunu sliku njemake mitologije. No, njihova je glavna briga bila spasenje dua. Zato su o poganskim mitovima govorili samo s osudom i prijezirom. O starim nje makim vjerovanjima ne bismo znali gotovo nita da u 'pukim' priama i epovima nije sauvano mnogo toga to se odnosi na nia boanstva, demone, divove i najraznoliki]e duhove." [Izvorna istaka]

46

U Eddama, Wotan (ije ime potjee od germanske rijei koja znai bijes), a u suvremenom njemakom glasi wuten - bjesnjeti, gnjeviti se), bio je bog rata, kojeg su mrtvi junaci susretali u Valhali. Upravo je Wotan spoznao znaenje runa kada je, nakon to je bio ranjen kopljem, 9 mjeseci visio na stablu i upravo je on povezao 18 runskih ini, koje u sebi sadre tajne besmrtnosti, nepo bjedivosti u bitki, iscjeliteljske moi i kontrole elemenata. Prema nor dijskoj legendi, rune nisu bile samo pismo, nego su posjedovale i magijsku mo. Goodrick-Clarke naziva Lista "pionirom volkischrunskog okultizma", budui da je on prvi povezao odreene pisa ne nizove runa s Wotanovim runskim arolijama: "List je pripisao odreenu runu svakom od "Wotanovih stihova, dodajui okultna znaenja i skraenu krilaticu arolije. Ta okultna znaenja i krilatice trebala su predstavljati nauk i maksime iznova otkrivene religije votanizma. Tipine krilatice bile su: "Spoznaj sebe i spoznat e sve!"... i: "ovjek je jedno s Bogom!" Sredinja postavka votanizma bila je ciklika priroda Svemira, koji prolazi kroz nizove preobraaja: "roenje", "postojanje", "smrt" i "ponovno roenje" Ta ciklika kozmologija bila je osnovni zakon i predstavljala je prisutnost Boga u Prirodi. Budui da je ovjek dio svemira, on je vezan njegovim zakonima i, prema tome, mora ivjeti u skladu s prirodnim svijetom. "Loginom posljedicom te bliskost s Prirodom smatrala se istovjetnost pojedinca s njegovim narodom i rasom." List se za razvoj votanizma posluio i teozofskim idejama, osobito onima Maxa Ferdinanda Sebaldta von Wertha, koji je opseno pisao o arijskoj seksualnosti i rasnoj istoi. Sebaldt je vjerovao da je Svemir stvorio bog Mundelfori, te da se on u biti sastoji od uzajam nog djelovanja suprotnosti, kao to su tvar i duh, te mukarac i ena. Prema tome, arijska nadmo se moe postii samo jedinstvom rasno "istih suprotnosti". List je u rujnu 1903., u bekom okultnom aso pisu Die Gnosis objavio lanak, u kojemu je podrobno raspravljao o toj ideji, upuujui se na drevnu arijsku kozmologiju i spolnost. Faze te kozmologije ilustrirane su varijacijama simbola svastike, hinduistikog simbola Sunca, koji je List prisvojio i iskrivio tako da oznaava nepobjedivog i rasno istog germanskog junaka. 47

Na Listove nazore su snano utjecale i legende o izgubljenim ci vilizacijama i potonulim kontinentima, kao to su izmiljene zemlje Atlantida i Lemurija, ali i teozofska djela gospode Blavatsky. On je ak usporedio votansko sveenstvo s hijerofantima iz Blavatskyne Tajne doktrine. Teozofske ideje zauzimaju i sredinje mjesto u nje govoj knjizi Die Religion der Ario-Germanen (1910), u kojoj veim dijelom raspravlja o hinduistikim kozmikim ciklusima na kojima se temelje i Blavatskyne ideje o "krugovima" ili kozmolokim ci klusima. List je usporedio etiri kruga vatre, zraka, vode i zemlje s "mitskim teutonskim kraljevstvima Muspilheimom, Asgardom, Wanenheimom i Midgardom, koja su nastanjivali vatreni zmajevi, zrani bogovi, vodeni divovi i ljudi." Ta podruja lee u sreditu nordijskog mita o postanku. Na poetku vremena postojao je samo golem, dubok ponor. Sjeverno od tog ponora oblikovao se Niflheim, podruje oblaka i sjena, a na jugu zemlja vatre Muspilheim. Kada je Ymir, prvo ivo bie i otac svih divova, poginuo u borbi, njegovo je tijelo uzdignuto iz mora, ime je nastala zemlja, Midgard. Prema Listu, arijski Nijemci bili su peta rasa u sadanjem krugu, dok su prethodne etiri tvorili mitski teutonski divovi. Prema votanskom nauku, prirodni evolucijski ciklus Svemira te kao je od jedinstva do mnogostrukosti i potom opet do jedinstva. Prvu etapu te evolucije (od jedinstvenosti do mnogostrukosti) simboliki su predstavljali triskelioni i svastike, te obrnuti trokuti poredani u smjeru suprotnome od kazaljki na satu. Drugu etapu (od mnogostru kosti do jedinstva boanstva) predstavljali su uspravni simboli po redani u smjeru kazaljke na satu. Prema toj shemi, arijski German predstavlja najvii mogui oblik ivota, budui da se on nalazi na "vrhuncu raznolikosti na najudaljenijoj granici ciklusa". List je gorljivo vjerovao u izgubljene civilizacije Atlantidu i Lemuriju, te je tvrdio da su pretpovijesni megaliti u Donjoj Austriji ustvari atlantidskog podrijetla. U svojoj knjizi Die Ursprache der Ario-Germanen ("Proto-jezik arijskih Nijemaca") (1914), priloio je kartu koja usporeuje geoloka razdoblja Zemlje s hinduistikom kalpom (4.320.000.000 godina), koja odgovara i jednom teozofskom krugu. Na ariozofsko vjerovanje iznova emo se osvrnuti poslije u ovom, ali i sljedeem poglavlju. 48

Za sada obratimo pozornost na drugog glavnog zagovornika ariozofije, Listova mladog sljedbenika Jorga Lanza von Liebenfelsa, koji je utemeljio zloglasne antisemitske novine Ostara i 1907. stvo rio Red Novih templara. Poput svog uitelja Lista, Liebenfels je bio potomak beke obitelji srednjeg stalea, to e poslije poricati isti ui svoje lano aristokratsko podrijetlo. Liebenfels je za sjedite svojega Reda Novih templara odabrao ruevan dvorac Burg Werfenstein, koji se nalazio na vrhu stijene na obali Dunava, izmeu Linza i Bea. Bio je opsjednut idejom o ma nihejskoj borbi izmeu "plave" rase (koju karakterizira kreativnost i junatvo) i tamnih "ljudi-zvijeri", obuzetih poudom spram "pla vokosim" enama te eljom da iskvare ljudsku kulturu. Dvije godi ne poslije, Liebenfels je pokrenuo rasistiki asopis Ostaru (to je bilo ime poganske boice proljea), koji je iznova pozivao na ponovno uspostavljanje "plave rase" kao dominantne sile na svije tu. To se moglo uiniti samo rasnom istoom, prisilnom sterilizacijom ili istrebljenjem inferiornih rasa, te unitenjem socijalizma, demo kracije i feminizma. Ti rasistiki nazori naveli su Liebenfelsa na bizarnu ideju osni vanja vitekog reda po uzoru na monastike i vojne redove iz doba kriarskih ratova. Goodrick-Clarke tvrdi da su Liebenfelsa od dje tinjstva privlaili: "srednji vijek i njegova povorka vitezova, plemia i redovnika. To uvelike objanjava i njegovu odluku da se pridrui cistercitskom redu, a vjerojatno je njegova elja da se poistovjeti s aristokracijom proizala iz slinih matanja." Liebenfels je matao i o svetim redovima, to je vjerojatno izazvalo i veliko zanimanje za Red templarskih vitezova. Ta matanja su jo vie poticale srednjo vjekovne gralske romance, koje su u to doba bile iznimno popularne zahvaljujui operama Richarda Wagnera. Za Liebenfelsa i mnoge njegove suvremenike, te romance su bile osobito znaajne jer su Vi tezovi Grala u njima prikazivani kao tragai za uzvienim i vjenim vrijednostima - to im je ujedno predstavljalo i snaan lijek protiv mrskog suvremenog svijeta i njegove ubrzane industrijalizacije i materijalizma. Nedvojbeno najznamenitiji red kranskoga svijeta u doba kri arskih ratova, bili su Vitezovi templari, a Liebenfels je izmislio priu
49

o tome kako su oni vodili rasnu borbu za germanski red, koji e za vladati Sredozemljem i Bliskim istokom. Goodrick-Clarke tvrdi: "Godine 1913. objavio je kratku studiju u kojoj je opisao gral kao elektrini simbol, koji se odnosi na 'panmedijske' moi istokrvne arijske rase. Potraga 'Templeisena' za Gralom bila je metafora za eugenike metode templarskih vitezova s ciljem stvaranja ljudi-bogova. Templari su postali kljuni povijesni posrednik [Liebenfelsove] seksistiko-rasistike gnoze prije 1914." Na ovome mjestu se moramo veoma kratko osvrnuti na povijest templarskih vitezova i na to kako je njihov uspon i pad utjecao na Liebenfelsov Weltanschauung (nazor na svijet). Red Vitezova templara postao je jedan od najmonijih monastikih drutava Europe dva naestoga stoljea i simbolizirao je kransku borbu protiv nevjernika. Godine 1118., vitez iz Champagne, Hugues de Payens uvjerio je kralja Baudouina I. od Boulogne (iji je stariji brat Godfroi devet naest godina prije toga osvojio Jeruzalem), da smjesti njega i osam francuskih plemenitaa u jedno krilo kraljevske palae, bive damije al-Aqse u Svetoj zemlji, u blizini mjesta na kojemu je nekada navodno stajao hram kralja Salomona. Red su poslije tvorila tri stalea: vitezovi, koji su bili plemenitog podrijetla; vojnici i upravitelji; te sveenici, koji su bili kapelani i obavljali su nevojnike zadatke. Odabravi ime Militia Templi (Vojska hrama), prisegli su da e braniti tajne kranske vjere i krane koji su hodoastili na sveta mjesta. Red je svoju mo prije svega dugovao utjecaju sv. Bernarda iz Clairvauxa, poglavara cistercitskog reda i papi Honoriju II., koji je 1128. slubeno priznao templare kao samostalan Red. Pretpostavlja se da su tem plari stvoreni po uzoru na hospitalce, koji su titili hodoasnike u Palestini i zavjetovali se na krepost i siromatvo. Na templarskome peatu prikazana su dva viteza na jednome ko nju - to je oznaka siromatva (barem u prvome razdoblju njihova postojanja); taj simbol su sauvali desetljeima nakon to je Red

50

postao jedan od najbogatijih toga doba. Golemo bogatstvo kojim su raspolagali templari dijelom je bilo rezultat njihova izuzea od plaanja lokalnih poreza, ali i njihove sposobnosti da zajednici na meu svoje poreze. Templari su prvih devet godina od osnutka tovali prisegu siromatva, oslanjajui se na donacije vjernika, koji su im poklanjali ak i odjeu. Na njihovu ratnom stijegu nalazio se sim bol osmokrakog kria na crno-bijeloj povrini. Bojni poklik bio im je: Vive Dieu, Saint Amour ("ivio Bog, sveta ljubav"), te krilatica: Non nobis, Domine, non nobis, sed Nomini Tuo da gloriam ("Ne nae, Gospodine, ne nae, nego Tvoje ime slavimo"). Sljedeih 150 godina templari su stekli doista veliko bo gatstvo, posjede (vie od 7000 u Europi) i veliku mo. a imali su i svoje ogranke diljem Europe i Srednjeg istoka, kojima su upravljali iz svojih sjedita u Parizu. No, time su izazvali mnoga ne prijateljstva, pa su tijekom kriarskih ratova poele kruiti glasine da templari uope nisu poboni kranski vitezovi. Neprijatelji su irili prie o njihovim tajnim obredima, za koje su tvrdili da su po vezani sa tovanjem Alaha; drugi su sumnjali da templari tuju demona Bafometa, te da izvode strane obrede crne magije, koji su ukljuivali sodomiju, zvjerstva i rtvovanja ljudi, da preziru papu i Katoliku crkvu, kao i da ine mnoge druge zloine. Godine 1307., francuski kralj Filip IV., koji je templarima dugo vao veliku svotu novca, odluio je iskoristiti te glasine kako bi ih unitio. Tako je 13. listopada njegova vojska upala u templarski Hram u Parizu i uhitila Velikoga majstora Jacquesa de Molava te 140 dru gih templara, od kojih se pokuavalo iznuditi priznanje stranim muenjima. Filip je nagovorio papu Klementa V. da zapovijedi plje nidbu svih templarskih posjeda. Papa Klement V. je na koncilu u Beu 1312. ukinuo Red i prenio sve njegove posjede u vlasnitvo hospitalaca u zamjenu za novac za koji je Filip tvrdio da mu templari duguju. Jacquesu de Molayu je ponuena doivotna kazna zatvora ako javno prizna zloine Reda. No, on je umjesto toga javno obznanio da je Red neduan za sve zloine koji mu se pripisuju i zato je bio spaljen na lomai. Meutim, to jo nije bio kraj templara: neprestano su kolale glasine da su neki templari pobjegli u kotsku prerueni u
51

kamenoresce, gdje su osnovali slobodnozidarsko drutvo. Govorilo se i da je templar imena Geoffroy de Gonneville dobio poruku od de Molaya, neposredno prije njegove smrti, koju je potom proitao na skupu templara, koji su se sastali u Dalmaciji. U toj poruci je pisalo da e Red iznova oivjeti nakon 600 godina. Templari su na tome sastanku prije svojeg ukinua navodno stvorili Red Rose-Croix (Ruina kria), poznatijeg pod imenom Rosenkreuzeri. Okrutno potiskivanje Vitezova templara i prisvajanje njihova bogatstva i posjeda, predstavljalo je za Lanza von Liebenfelsa po bjedu niih rasa nad drutvom herojskih ljudi. Posljedica toga bio je rasni kaos, kvarenje "arijsko-kranske" civilizacije i poremeenost suvremenog svijeta. Upravo je zato Liebenfels odluio uskrsnuti Red u obliku Ordo Novi Templi (ONT), kojeg je opisao kao: "arij sko udruenje za uzajamnu pomo s ciljem jaanja rasne svijesti kroz genealoka i heraldika istraivanja, natjecanja ljepote i osnu tak rasistikih utopija u nerazvijenim dijelovima svijeta." Prvotne aktivnosti ONT-a ukljuivale su sveanosti i koncerte, koje su pohodile stotine gostiju, koji su parobrodima stizali iz Bea. Novine su redovito izvjetavale o takvim dogaanjima, ime su osiguravale iru publiku za Liebenfelsa i rasistike ideje predstav ljene u Ostari. lanovi ONT-a mogle su biti samo osobe koje su mogle dokazati svoje isto arijsko podrijetlo i koje su prisegnule da e tititi interese svoje (rasne) brae. Dvije godine prije osnutka ONT-a, Liebenfels je objavio knjigu iznimno neobinog naslova: Theozoologie oder die Kunder von den Sodoms-Afflingen und dem Gotter-Elektron. Rije "teozoologija" nastala je spajanjem idovsko-kranskog nauka i naela znanosti o ivotu, koje su se u to doba razvijale. Polazei od Starog i Novog zavjeta, Liebenfels je svoju knjigu podijelio na dva dijela - prvi se odnosio na podrijetlo ovjeanstva od rase ljudi-zvijeri (Anthropozoa) koja je potekla od Adama. U svom iskrivljenom i bizarnom tu maenju drevnoga doba, Liebenfels se koristio novim znanstvenim otkriima kao to su radijacija i radio-komunikacija, koja su u to doba snano utjecala na matu javnosti. Liebenfels je ta otkria primijenio na svoj opis bogova, prema kojemu oni uope nisu bili bogovi, nego vii oblici ivota (Theo52

zod), koji su posjedovali fantastine mentalne sposobnosti, izmeu ostalog i telepatsku mo (koja je, ustvari, bila prijenos elektrinih signala izmeu mozgova Theozoa). Ti ljudi-bogovi su tijekom ti suljea postupno gubili navedene sposobnosti meusobnim krianjem s Adamovim ljudima-zvijerima, sve dok njihovi telepats ki osjetilni organi nisu atrofirali, postavi epifize i hipofize suvre menih ljudi. Goodrick-Clarke istie da je Liebenfels tu teoriju dijelom osnivao na djelu zoologa Wilhelma Bolschea (1861-1939), koji je, pak, vjerojatno bio nadahnut teozofijom. U svakom sluaju, Liebenfels je vjerovao da e Nijemci moi iznova zadobiti svoju drevnu boanstvenost samo putem prisilne sterilizacije i kastracije "niih rasa", ime e se sprijeiti oneienje iste arijske krvi. Drugi dio Liebenfelsove knjige bio je posveen Kristovu ivotu (ije su moi bile elektrine) i otkupljenju arijskog naroda, iskvare nog promiskuitetom drugih rasa na Zemlji. Ta ideja o arijskoj borbi protiv tetnih poroka drugih rasa, zamijenila je tradicionalnu kr ansku ideju o borbi izmeu dobra i zla. Liebenfels je zagovarao najekstremnije mjere za ponovnu deifikaciju Arijaca: budui da su se siromani i nepovlateni pripadnici drutva poistovjeivali s po tomcima niih rasa, trebalo ih je istrijebiti (spaljivanjem, kao rtve Bogu) ili, pak, deportirati ili pretvoriti u robove za rad. Takvo tuma enje se suprotstavljalo tradicionalnom idovsko-kranskom suo sjeanju prema siromanima, slabima i nemonima, a promicao ga je novi oblik socijaldarvinizma, koji se zasnivao na ideji o opstanku najsposobnijih na tetu najslabijih. Te zastraujue metode osigura nja opstanka istokrvnih Arijaca, koje je predlagao Liebenfels, postat e, naravno, grozna stvarnost Treeg Reicha. Iako su Listove i Liebenfelsove ideje bile omraene i nasilne, ostale su samo idejama. Mnogi njihovi sljedbenici postajali su sve nemirniji i nezadovoljniji zbog nedostatka izravne akcije protiv navodne prijetnje koju su arijskoj rasi predstavljala razna nia bia s kojima su bili prisiljeni dijeliti svoj narod, osobito idovi, koje su optuivali za oita zla urbanizacije, industrijalizacije i prijetnje tra dicionalnom, ruralnom nainu ivota arijskog seoskog junaka. Mnogi su poeli vjerovati da je doao kraj znanstvenom teoretiziranju, te da je vrijeme za izravno djelovanje. 53

Germanenorden U svibnju 1912. odran je sastanak u domu Theodora Fritscha u Leipzigu. Na njemu je sudjelovalo oko 20 istaknutih pangermanista i antisemita. Njihov je cilj bilo osnivanje dviju skupina, koje e upozoriti Nijemce na opasnost koju za mala poduzetnitva predstavlja utjecaj idovskog poslovanja i financija. Te grupe su postale poznate pod imenima Reichshammerbund i Germanenorden (Germanski Red). Fritsch je roen 28. listopada 1852., u saskoj selja koj obitelji. Obrazovanje je zavrio kao inenjer mlinarstva, a bio je i urednik asopisa Kleine Miihlen-Journal (Mali mlinovi). Poput drugih aktivista toga doba, njegov antisemitizam je prije svega izra stao na strahu od ubrzane industrijalizacije, tehnologije i masovne proizvodnje, koji je bio posljedica meunarodnog idovskog utjeca ja i prijetnje, koju je on predstavljao za malu trgovinu i obrtnitvo. Usprkos svojim politikim sklonostima, Fritsch je odustao od kandidature za jednu od dvije njemake antisemitske stranke, Deutsche-Soziale Partei i Antisemitische Volkspartei, koje su osnovane u Bochumu 1889. Naime, smatrao je da antisemitizam nee imati uspjeha u parlamentu. Goodrick-Clarke istie da se Fritschovo: "gle dite o neuinkovitosti parlamentarnog antisemitizma pokazalo tonim. Meusobno nadmetanje stranaka, koje su se formirale nakon konferencije u Bochumu, rezultiralo je smanjenjem broja uspjenih antisemitskih izbornih kandidata za Reichstag." Osim toga, spa janje dviju stranaka u jednu, Deutsch-Soziale Reformpartie 1894., rezultiralo je svoenjem antisemitizma u korist "poziva za mnogo konzervativnije gospodarske interese srednje klase." U to doba, sredinom 60-ih godina 19. st, rasistiki pisci poput francuskog aristokrata Comte Vacher de Lapougea i germaniziranog Engleza, Houstona Stewarta Chamberlainea, bili su pod utjecajem biologije i zoologije, usredotoujui se na "znanstvene" studije rase (iako, naravno, takve uope nisu bile). Upravo su ti pisci isticali da su idovi najvea prijetnja nadmoi arijske rase, pokuavajui pot krijepiti svoje ideje ukazivanjem na fizike znaajke, kao to su boja kose i oiju, te oblik lubanje. De Lapouge je smatrao da su idovi opasniji od drugih rasa jer su se potpuno uvukli u europsko drutvo, dok je Chamberlain osobito nastojao popularizirati misti ki rasizam u Njemakoj. Stanley G. Payne tvrdi sljedee: 54

"[Chamberlain] je tvrdio da, osim arijskog rasnog stereotipa (visoki, plavokosi, plavooki), postoji posebna "rasna dua", koja je Arijcima podarila mnogo matovitiji i dublji duh i proizvela "njemaku religiju", iako je potonja jo uvijek (dije lom) bila povezana s kranstvom. Najvei anti-Arijci i zakleti rasni neprijatelj Arijaca bili su idovi. Chamberlain je izmije ao socijaldarvinizam i rasizam, te tako stavio naglasak na be skrajnoj rasnoj borbi za istou arijanizma, a protiv idova i niih naroda [ukljuujui Slavene i Latine], na koji nain je ustvari stvorio scenarij za rasni rat." Kako bi stvorio snaan antisemitski pokret izvan neuinkovitog parlamenta, Fritsch je u sijenju 1902. pokrenuo asopis Hammer. Do 1905. god. bilo je ak 3000 itatelja, koji su se ujedinili u Hammer-Gemeinden (Hammer-grupe), promijenivi 1908. ime u Deutsche Erneuerungs-Gemeinde (Njemake grupe za preporod). "Njihovi lanovi su bili zainteresirani za antikapitalistike oblike reforme zemlje, usmjerene k jaanju seljatva, pokreta zelenog grada i Lebensreform." Na izborima za Reichstag u sijenju 1912., konzervativci i anti semiti su doivjeli poniavajui poraz, izgubivi 41 od svojih 109 mjesta u parlamentu, dok je Socijalna demokratska stranka poveala svoj broj s 43 na 110 mjesta. Fritsch se u asopisu Ham mer naklonjeno osvrnuo na iznimno antisemitsku knjigu Wenn ich der Keiser war! ("Da sam ja Car!"), koju je napisao predsjednik Pangermanskog saveza Heinrich Class, te je odluio kako je stigao trenutak stvaranja antisemitske organizacije, koja nee biti podvr gnuta nadzoru i utjecaju nijedne stranke. Kako je prethodno istaknuto, na sastanku u Fritschovoj kui u Leipzigu 24. svibnja 1912., osnovane su dvije skupine: Reichshammerbund, koju su tvorile sve postojee Hammer-grupe, te tajanstve ni Germanenorden, koji je odraavao antisemitska gledita, prema kojima je prevlast idovskog utjecaja u javnom ivotu rezultat tajne meunarodne zavjere, protiv koje se moe boriti samo svojevrsna masonska loa, imena ijih lanova moraju biti tajna radi sprjea vanja neprijateljske infiltracije. 55

Iste godine su diljem sjeverne i istone Njemake uspostavljene loe Germanenbunda, koje su pozivale na ponovno roenje rasno iste Njemake iz koje e biti deportirani "parazitski" idovi. Do srpnja te godine osnovane su loe u Breslauu, Dresdenu, Konigsbergu, Berlinu i Hamburgu. Do kraja 1912., Germanenorden je imao 316 brae. Glavni cilj tih loa bio je nadzor djelovanja idova; osim toga, lanovi loe meusobno su se pomagali u poslovnim i drugim pitanjima. Germanenorden je bio pod velikim utjecajem ariozofskog nauka. Nijemci koji su eljeli pristupiti Redu morali su priloiti podatke o boji svoje kose, oiju i koe, te nedvojbeno dokazati da su isti Arijci. Fiziki hendikepirani - ali i svi koji su jednostavno izgledali "neugledno" - nisu mogli biti lanovi Reda. Znakovlje Reda takoer je bilo u skladu s ariozofskim idejama. Goodrick-Clarke pie: "Od sredine 1916., na naslovnici slubenog biltena Reda, Allgemeine Ordens-Nachrichten nalazila se svastika uvinutih krakova na kriu ... Iako je svastika ve bila uobiajeni simbol nekoliko tadanjih volkisch udruga u Njemakoj, tu oznaku su upravo posredstvom Germanenordena i Drutva Thule, njegova nasljednika u poslijeratnom Munchenu, usvojili nacionalsocijalisti." Inicijacijski obredi Germanenordena bili su u najmanjoj mjeri bizarni. Inicijacija se izvodila u ceremonijalnoj prostoriji, gdje je kandidat, svezanih oiju, stajao pred Majstorom, dvojicom Viteza u bijelim haljama i kacigama s rogovima, rizniarom i tajnikom, odje venima u bijele masonske vrpce, te Glasnika, koji je stajao u sredi tu sobe. U stranjem dijelu sobe, gralskom gaju, stajao je bard, odjeven u bijelu halju, dok su ostali lanovi loe stajali oko njega u polukrugu, sve do stolova Rizniara i Tajnika. Iza gralskog gaja na lazila se glazbena soba iz koje su se uli zvukovi harmonija i klavi ra uz pratnju malog zbora "umskih vilenjaka". Na poetku ceremonije, braa su pjevala Pjesmu hodoasnika iz Wagnerova Tannhausera, ocrtavajui znak svastike. Kandidatu se potom obznanio svjetonazor Reda, a bard je upalio sveti plamen u gralskome gaju. "U toj toki obreda, Majstor je pred njega postavio Wotanovo koplje na kojemu su dva Viteza ukrstila svoje maeve. Prisegu kandidata slijedio je niz poziva i odgovora uz pratnju glazbe iz Lohengrina."
56

Poetkom Prvog svjetskog rata 1914., Germanenorden su zahva tili financijski, ali i drugi problemi. Mnogi lanovi Reda poginuli su u ratu, a poglavar Reda, Hermann Pohl, strahovao je da e rat dove sti do njegova unitenja. U to doba neki su visoki lanovi Reda e stoko napadali Pohlove predvodnike sposobnosti, zasieni njegovim ustrajavanjem na znaaju gore opisanih obreda i ceremonije. Pred stavnici berlinske loe su 8. listopada 1916. predloili Pohlovu smjenu s dunosti, na to je ovaj odgovorio osnivanjem otpadnikog reda Germanenorden Walvater svetoga Grala. Vodstvo nad prvim Redom tada je preuzeo general-bojnik Ervvin von Heimerdinger . Nakon raskola 1916., Germanenorden je znatno oslabio, a mnogi njegovi lanovi nisu bili sigurni u njegov status (mnogi su pretpo stavljali da je rasputen). Meutim, krajem rata, u studenom 1918. bilo je nekoliko pokuaja ponovnog oivljavanja njegova imetka i utjecaja. Veliki majstor Eberhard von Brockhusen, vjerovao je da e Redu dobro doi statut, koji je uspio ishoditi 1921: "omoguio je uspostavu iznimno sloene organizacije s mreama, krugovima i pokrajinskim "citadelama" (Burgen), koje su trebale osigurati tajno vitost unutardravnog sustava lokalnih skupina, koje su na razne na ine bile povezane s militantnim volkisch udrugama..." U poslijeratnom razdoblju, Germanenorden je svoje usmeno na silje zamijenilo atentatima na javne osobe. Naravno, nova Republika predstavljala je prezren simbol poraza, a upravo je Germanenorden zapovjedio ubojstvo Matthiasa Erzbergera, biveg ministra financija Reicha i efa njemake delegacije u Compiegneu (jednoga od tako zvanih "studenskih (ili novembarskih) zloinaca"), koja je potpi sala mirovni sporazum. Njegovi ubojice, Heinrich Shulz i Heinrich Tillessen, stigli su 1920. u Regensburg, gdje su se susreli s Lorenzom Meschom, lokalnim voom Germanenordena. Budui da su se nakon rata, pod snanim utjecajem njezine propagande, zainteresirali za volkisch-ideologiju, Red ih je odabrao da izvre atentat nad Erzbergerom, to su i uinili u kolovozu 1921. Od 1921., Germanenorden je postao sredite desniarskih i anti semitskih nazora u omraenoj Weimarskoj Republici. Sjeme legen darnog Drutva Thule posijano je kada se Rudolf von Sebottendorff 1917. pridruio otpadnikom Germanenorden Walvater-u Hermanna Pohla. 57

Drutvo

Thule

Mitologija o arktikom kraljevstvu Tuli (germ. Thule, op. prev.) ima korijene u drugome mitu - onome o Atlantidi. Iako se stoljeima vjerovalo da se "izgubljeni kontinent" Atlantida nalazio u Atlantskome oceanu "izvan Heraklovih stupova" (kako tvrdi Platon u svo jim dijalozima Timej i Kritija), to gledite je krajem 17. st. pokuao opovrgnuti vedski pisac Olaus Rudbeck (1630-1702), koji je tvrdio da se izgubljena civilizacija, koja je prije 9000 godina osvojila Sje vernu Afriku i veinu Europe, ustvari nalazila u vedskoj. Tu neobinu ideju prihvatio je sredinom 18. st. francuski astro nom i mistik Jean-Sylvain Bailly (1736-1793), koji je zakljuio da su velika postignua civilizacija, kao to su bili Egipat i Kina, rezul tat znanja koje su naslijedile od mnogo nadmonije, pretpotopne kulture sa Sjevera. Bailly je tvrdio da je Zemljina unutranjost, u njezinu mlaem razdoblju, bila mnogo vea, te da je u dalekoj pro losti na Sjevernome polu vjerojatno vladala umjerena klima. Spojivi tu ideju sa svojim vjerovanjem da su takve klime najpogo dnije za razvoj znanosti i civilizacije, Bailly je poistovjetio Rudbeckove Atlantiane s Hiperborejcima iz klasine legende. Smjeta nje te visoke civilizacije na daleki sjever, rezultiralo je time da se nordijski tip ovjeka (visoki, plavokosi i plavooki) smatrao vrhovnim ljudskim idealom. Korijene nacistike ideje o Thuli i Drutvu Thule moemo sli jediti do Guida von Lista, Jorga von Liebenfelsa i Rudolfa von Sebottendorffa (1875-1945). Kako je prethodno spomenuto, sva trojica su svojim obinim prezimenima dodala predmetak "von", koji uka zuje na plemenito podrijetlo. Kako primjeuje Joscelyn Godwin u svojoj studiji o polarnoj mitologiji naslovljenoj Arktos (1993): "Jedna od znaajki filozofije o superiornoj rasi sastoji se u tome da su je prigrlili samo oni koji su i sebe smatrali pripadnicima te rase. A, ima li ieg privlanijeg od toga da se, usvojivi vjerovanje da su Priroda ili Bog odabrali upravo vau rasu kao nadmonu, postavite na njezin aristokratski vrh?" Kako smo vidjeli, Liebenfels je 1907. god. osnovao obredni i iz nimno rasistiki Red Novih templara, koji se na sumnjiv nain od likovao znaajkom da slui kao prototip Heinrich Himmlerova SS-a 58

(Schtzstaffel). Liebenfels je bio gorljiv uenik gospoe Blavatsky, koja je razvila ideju da ovjeanstvo potjee od niza "Korijenskih rasa", koje su tijekom tisuljea degenerirale od istih duhovnih do okrutnih i barbarskih bia, koja ive danas. Blavatska je tvrdila da su ovjekoliki majmuni nastali bestidnim openjem Tree Korijen ske Rase ovjeanstva s udovitima. Liebenfels je, pak, usvojio tu ideju i potpuno je iskrivio, tvrdei da su nearijske rase stvorene zvjerskim openjem prvih Arijaca nakon njihova odlaska iz rajske domovine na sjeveru, izgubljenome kontinentu Arktogaaji (od gr. - "sjeverna zemlja"). Te ideje su prigrlili Guido von List i Beanin Liebenfels, koji je imao kljunu ulogu u razvoju volkisch-pokreta. Kako smo vidjeli, taj pokret je karakterizirala ljubav prema neiskvarenoj prirodi, ve getarijanstvu, drevnoj mudrosti, astrologiji i Zemaljskim energijama. List je ve odigrao kljunu ulogu u osnivanju tajnog, nadri-masonskog Germanenorden-a, iji je cilj bio unitenje onoga to su njegovi lanovi smatrali idovskim kvarenjem njemakog javnog ivota, to se smatralo oitom posljedicom tajne meunarodne zavjere. Germanenorden je jo uvijek bio aktivan tijekom Prvog svjetskog rata, objavljujui biltene i oglase u novinama u kojima je pozivao mukarce i ene "istog arijskog podrijetla" da se pridrue njegovim redovima. Rudolph von Sebottendorff se upravo putem jednog tak vog oglasa upoznao s voom Germanenorden-a, Hermannom Pohlom. Sebottendorff je prvotno elio postati inenjer, no, budui da nije uspio zavriti studij na Politehnikom fakultetu Berlin-Charlottenburg, to mu je onemoguilo kvalificirano zapoljavanje u Njema koj, odluio je otii na more. Nakon slube na brojnim parobrodima i neuspjene karijere lovca za zlatom u Zapadnoj Australiji, Sebotten dorff je 1900. najprije otputovao u Egipat, a potom u Tursku, gdje je uronio u izuavanje turskog naroda i razvio interes za okultnu znanost te drevne teokracije. Do 1916., tada ve oenjen, naselio se u Bad Aiblingu, pomod nim bavarskim toplicama. Na sastanku Reda u Berlinu u rujnu iste godine, Sebottendorff se upoznao s Pohlovim uvjerenjima. On je tvrdio da su druge rase (osobito idovi) otele Arijcima njihovo zna nje o magijskoj moi, koju mogu ponovno zadobiti samo rasnom
59

istoom. Vrativi se u Bad Aibling, Sebottendorff je odmah organi zirao kampanju novaenja lanova za Germanenorden u Bavariji. Godine 1918. upoznao je studenta umjetnosti, Waltera Nauhausa, koji je 1914., zbog invaliditeta uzrokovanog tekim ranjavanjem na Zapadnoj fronti, morao napustiti vojsku. Nauhaus je takoer gajio dubok interes za okultno, te je uskoro postao nezamjenjiv u bavar skoj regrutnoj kampanji Germanenorden-a. Upravo je on predloio da Red promijeni ime u Thule Gesellschaft ("Drutvo Thule"), kako bi od njega, prema rijeima Goodrick-Clarkea: "odvratio neeljenu pozornost socijalistikih i pro-republikanskih elemenata." Cere monijalni osnutak Drutva Thule dogodio se 17. kolovoza 1918. Drutvo se sastalo u otmjenom hotelu Vierjahreszeiten u Mnchenu, u sobama ukraenima tulskim simbolom: dugim bodeom s dr kom obavijenom hrastovim liem, koji je poloen na bljetavoj svastici uvinutih krakova. Uoi dana primirja, koji je oznaio poraz Njemake u Prvom svjetskom ratu, Drutvo Thule, preneraeno mogunou Kaiserove abdikacije, a osobito revolucijom u Bavarskoj, kojom su vlast preu zela ruska Vijea radnika i vojnika, odralo je 9. studenog 1918. sa stanak, na kojemu se Sebottendorff energino obratio svojim tulskim kolegama: "Juer smo doivjeli propast svega to nam je srodno, drago i vrijedno. Umjesto naih prineva germanske krvi vlada na smrtni neprijatelj: Juda. Jo ne znamo kako e ovaj kaos zavr iti. No, moemo nagaati. Stii e vrijeme borbe, gorka nu nost, vrijeme opasnosti [...] Odluno pozivam Drutvo Thule na tu borbu. Na Red je germanski Red i naa je odanost german ska. [...] A orao je simbol Arijaca. Zbog njegove sposobnosti samortvovanja vatrom, taj orao je crvene boje. Od danas se na naemu simbolu nalazi crveni orao, koji nas upozorava da moramo umrijeti da bismo ivjeli." Drutvo Thule se nastavljalo sastajati u hotelu Vierjahreszeitenu, dok je Sebottendorff proirio njegov utjecaj s gornjih i srednjih sta lea na radniku klasu posredstvom popularnog novinarstva. Naime, 1918. god. je za cijenu od 5000 maraka kupio manju novinsku kuu,
60

koja je u Mnchenu objavljivala tjednik Beobachter. Promijenivi ime novina u Mnchener Beobachter und Sportblatt, Sebottendorff je dodao i sportsku rubriku kako bi privukao mlae itateljstvo iz redova radnike klase da itaju antisemitske uvodnike lanke, pre nesene od biveg vlasnika novina Franza Ehera. (Godine 1920., Mnchener Beobachter und Sportblatt je postao Volkischer Beo bachter, te e poslije postati slubene novine Nacistike stranke.) Komunisti su 26. travnja 1919. uhitili sedam lanova Drutva Thule, odvevi ih u gimnaziju Luitpold, koja je prethodna dva tjed na sluila kao postaja Crvene armije. Meu taocima su se nalazili Walter Nauhaus, grofica Hella von Westarp (tajnica drutva) i princ Gustav von Thurn und Taxis (koji je bio rodbinski povezan s raznim europskim kraljevskim kuama). etiri dana poslije, 30. travnja, taoci su ubijeni u podrumu Gimnazije u znak osvete za ubojstvo komu nistikih zarobljenika u Starnbergu. Ubojstvo lanova Drutva Thule izazvalo je nasilne nerede u Mnchenu, gdje je 1. svibnja gnjevna svjetina, uz pomo Bijelih trupa ula u grad i tako osigurala propast Komunistike republike. Sebottendorff je 1918. uspio proiriti medijski utjecaj Drutva Thule na radniku klasu, nagovorivi sportskog izvjestitelja mnchenskih veernjih novinama, Karla Harrera, koji je bio veoma za interesiran za volkisch-ideologiju, da osnuje radniki krug. Ta mala skupina sastajala se svaki tjedan tijekom zime 1918., pri emu je raspravljala o temama kao to su poraz Njemake i idovski nepri jatelj. Na poticaj Antona Drexlera, radniki krug je 9. sijenja 1919. postao Deutsche Arbeiterpartei (Njemaka radnika stranka) (DAP). U veljai 1920., DAP je pretvorena u Njemaku nacionalsocijalistiku radniku partiju (NSDAP). Do tada se u stranku ve infiltrirao vojni pijun, koji je imao zadatak da nadzire njezino dje lovanje. No, umjesto toga, on ju je podravao, izradio nacrt novog programa za odbor i uskoro postao njezin predsjednik. On se zvao Adolf Hitler. Drutvo Edda

Kako smo vidjeli prethodno u poglavlju, Guido von List i njegovi sljedbenici su vjerovali da su islandske Edde ljetopisi drevnih Arijaca. Listov okultistiko-povijesni sustav opseno je razradio Rudolf John
61

Gorsleben (1883-1930), dramatiar i kasnije novinar, koji je roen u Metzu, a odrastao je u Alsace-Lorrainei (koju je njemaki Reich anektirao 1871). U takvom okruju, u kojemu je lojalnost naroda bila podijeljena izmeu Francuske i Njemake, Gorsleben je bio iz loen pangermanskom nacionalizmu, a uspjeno je pronaao i svoje korijene u plemenitakoj obitelji iz 14. st. u Thuringiji. Poetkom Prvog svjetskog rata, Gorsleben se najprije borio u ba varskoj regimenti, a potom u jedinici prikljuenoj turskoj vojsci u Arabiji. Nakon zavretka rata otiao je u Mnchen, gdje se pridru io Thulskom drutvu i priklonio desniarskoj politici. Tijekom 3 uzbudljive godine, Gorsleben je postao Gauleiter ("pokrajinski voa", op. prev.) juno-bavarskog ogranka Deutschvolkischer Schutz-und Trutzbund-a, antisemitske skupine koja se nadmetala s prvom Naci stikom strankom. Povezao se s desniarima, meu kojima su bili Julius Streicher, koji e poslije ureivati nacistike novine Der Sturmer, te Lorenz Mesch, predsjednik Germanenordena, koji je imao kljunu ulogu u Erzbergerovu atentatu. Gorsleben je putem svog asopisa Deutsche Freiheit ("Njema ka sloboda") - koji je poslije preimenovan u Arische Freiheit ("Arijska sloboda") - sijao svoje okultne rasistike ideje, koje su se osnivale na pojmu rasne istoe i ponovnom oivljavanju okultnih moi, koje je posjedovao svaki Arijac, no koje su zakrljale. Arijci e ponovnim zadobivanjem tih moi u njihovoj punoj snazi, uspjeti potpuno zavladati prirodom i, na taj nain, itavim svijetom. Nepre stano je ponavljao volkisch ideju da rasno krianje nije tetno samo za nadmonog partnera, nego i da se ena moe okaljati samim spol nim openjem s rasno inferiornim mukarcem, zbog ega e svi nje zini potomci, ak i oni koji su zaeti openjem s rasno jednakim partnerom, takoer biti oneieni. to se tie Edda, Gorsleben je vjerovao da skandinavske rune imaju maginu mo, koja onima koji razumiju njihovo znaenje, slui kao prijenosnik snage koja pokree sam Svemir. Najmonija od njih bila je runa hagal, jer su u njoj skrivene sve ostale rune. Osim toga, Gorsleben je moda bio prvi okultist koji je isticao magij ski znaaj kristala, za koje je vjerovao da su trodimenzionalne pro62

jekcije runa. Prema toj teoriji, duh svakog ovjeka moe se povezati s osobitim tipom kristala, koji se moe razumjeti posredstvom medija. U studenom 1925., Gorsleben je osnovao Drutvo Edda u sred njovjekovnom gradiu Dinkelsbuhlu u Frankoniji. Rizniar drutva bio je Friedrich Schaefer, suradnik Karla Marije Wiliguta, koji e izvriti velik utjecaj na Heinricha Himmlera. Nakon Gorslebenove smrti od bolesti srca u kolovozu 1930., vodstvo Eddskim drutvom preuzeo je Werner von Blow (1870-1947), koji je dizajnirao "svjet ski runski sat", koji je odraavao slinost izmeu runa, zodijaka, brojeva i bogova. Blow je preuzeo i Gorslebenov asopis Arische Freiheit, promijenivi mu ime u Hag All All Hag, te potom Hagal. Iako je glavni cilj Eddskog drutva bilo istraivanje drevne arijske religije kroz tumaenje, putem runa, nordijske mitologije, povijesti izgubljene atlantidske civilizacije i brojnih pretpovijesnih, europskih spomenika, ono je ipak 1933. pruilo podrku nacionalsocijalizmu, objavivi lanak u Hagalu da se uspon nacizma odvija u skladu s uni verzalnim zakonima. U Hagalu su objavljeni i tekstovi o vidovnjakim sjeanjima Wiliguta o drevnom dobu predaka, za koja se smatralo da su iznimno znaajna za razumijevanje drevnog okultnog naslijea germanskog naroda. Zanimljivo je da nisu svi istraivai runa oduevljeno prigrlili rasistiko, antisemitsko tumaenje Edda. Naprimjer, runski okultist Friedrich Bernhard Marby (1882-1966) je sintetizirao znanje o runama i astrologiju nakon to se upoznao s djelima Guida von Lista. U svojim novinama Der eigene Weg (utemelj. 1924), te u seriji svojih knjiga naslovljenoj Marby-Runen-Bucherei (koje su se poele obja vljivati od 1931), Marby je isticao zdravstvene prednosti meditacije runama. U doba Treeg Reicha, 1936., optuen je kao protivnik na cizma, te je prvotno poslan u koncentracioni logor Welzheim, a potom u Flossenbrg i Dachau, a osloboenje tek u travnju 1945., dolaskom Saveznika. Iako nije dijelio pakosne rasistike nazore drugih volkisch-okultista toga doba, Marby je prigrlio slinu teoriju koju je usvojio i Liebenfels: prije svega, teoriju da je sutinska priroda svemira elek trina, a koja je bila nadahnuta (kako je prethodno reeno) nedavnim otkriem radijacije i novim metodama iskoritavanja elektrine ener63

gije. Marby je smatrao da je Svemir preplavljen kozmikim zrakama, koje ljudi mogu primati i odailjati. Osim toga, dobrohotan utjecaj tih zraka moe se pojaati odreenim poloajima tijela po uzoru na oblike runa (to je oito veoma slino jogi). Godine 1927., Siegfried Adolf Kummer (ro. 1899) osnovao je u Dresdenu runsku kolu pod imenom Runa. Ta kola je prije svega bila usredotoena na prakticiranje obredne magije, to je ukljuivalo crtanje maginih krugova s imenima germanskih bogova, te uporabu tradicionalnih magijskih alata, poput kandelabra i kandila za tamjan. Tijekom obreda, izgovarala su se imena runa i u zraku se ocrtavali njihovi oblici. Wiligut je osuivao takve navodno sramotne metode Kummera i Marbyja. Drugi su se okultisti vie bavili astrologijom i mnogo otvoreni jim paranormalnim (dananjim rjenikom) temama nego runskim okultizmom. Georg Lomer (1877-1957) bio je lijenik, no nakon to se upoznao s teozofijom, sve veu pozornost je pridavao alternativnim medicinskim metodama, pa je u dijagnostici osobito primjenjivao tumaenje simbolizma snova i gatanje iz dlana. Do 1925., Lomer se osim okultizma zainteresirao i za astrologiju, to je rezultiralo sinte zom poganskog germanskog misticizma i astrologije. Kako primjeuje Goodrick-Clarke: "Poput drugih poslijeratnih arijskih okultista, Lomer se u sutini koristio okultizmom kako bi otkrio zaboravljeno arijsko naslijee." Okultizam kakav se prakticirao u Njemakoj i Austriji krajem 19. i poetkom 20. st., bio je obiljeen zlom i iskvarenou suvre menog svijeta, osobito omraene Weimarske Republike, koja je odi sala smradom poraza, slabosti i dekadencije. Za ljude poput Lista, Liebenfelsa, Sebottendorffa i njihove sljedbenike, budunost ovje anstva nije leala u industrijalizaciji, urbanizaciji i meunarodnim financijama (koje su smatrali uzrokom unitenja tradicionalnog, seoskog naina ivota i surovog postupanja prema njihovoj domo vini), nego u ponovnom oivljavanju drevne arijske kulture i odra vanju rasne istoe. Naime, oni su vjerovali da su Arijci batinici izmiljenog mistikog naslijea, koje see daleko u pretpovijest, sve do izgubljenih zemalja Atlantide, Lemurije, Hiperboreje i Ultima Thule. Iz vela vremena probijalo se svjetlo tog izgubljenog Zlatnog
64

doba divova i ljudi-bogova, obdarenih fantastinim, nadljudskim sposobnostima, no koji vie ne postoje jer su se izmijeali s niim rasama. Volkisch-okultisti su se nadali da e svojim djelovanjem iskovati magijsku i kulturnu vezu s tim izgubljenim vremenima, te da e kroz rasnu segregaciju, a poslije i genocid, ponovno uspostaviti globalnu prevlast arijskog Nadovjeka. Zavrivi na pregled njemakog okultizma, kakav se razvijao i prakticirao otprilike na prijelomu 20. st, vratit emo se nekoliko ti sua godina u prolost, u samo Zlatno doba. Ui emo u neobino podruje skrivene povijesti, gdje emo morati otputovati daleko izvan Njemake meuratnog razdoblja - daleko od ortodoksnog gledita o itavoj povijesti ovjeanstva. Na taj nain emo moi pro nai mitoloke korijene volkisch-okultizma u legendama o izgubljenoj arijskoj domovini. U sljedeem emo poglavlju putovati ledenim prostranstvima dalekog Sjevera, kao i drevnim morem, na ijemu se mjestu danas nalazi pustinja Gobi. Osim toga, ponovno emo se upoznati s gospoom Blavatsky i njezinim teorijama o Korijenskim rasama ovjeanstva; a na zavretku poglavlja, istrait emo podri jetlo, mistiko znaenje i iskrivljenu sliku svastike, ime emo se pripremiti za muno putovanje u stravian svijet nacistikog okul tizma.

65

DRUGO POGLAVLJE

Fantastina pretpovijest
Izgubljena arijska domovina

ako smo vidjeli, ideju o tome da se izmiljena i tajanstvena domovina arijskog naroda nalazi skrivena negdje na dalekom sjeveru, ne potjee od nacista, jer je ve dugo bila ukorije njena u tradiciji zapadnog okultizma, ali i u mladoj znanosti antro pologije. (Doista, sam pojam "arijska rasa" duguje svoje postojanje filologiji, ali i svim drugim granama istraivanja.) Naravno, sve do razdoblja prosvjetiteljstva smatralo se da je bi blijska predaja glavni izvor podataka o podrijetlu i povijesti ovje anstva, koje je stvoreno na brdu Ararat na kojemu se nakon Potopa nasukala Noina arka. Tu ideju su prihvaali ak i oni prosvjetiteljski znanstvenici koji su odbacivali autoritet Bibliji, s obzirom na inje nicu da planinska podruja pruaju najbolju moguu zatitu od pri rodnih katastrofa, kao to je bio navodni pretpovijesni potop. Njemake romantiare veoma je privlaila orijentalna filozofija i misticizam, osobito Zend-Avesta, sveta knjiga drevnih Perzijanaca. Veliki mislioci poput Goethea, Nietzschea, Arthura Schopenhauera, ali i Richarda Wagnera, na Istoku su pronali sustav filozofije i hi storiografije koji im je omoguio da napuste neprikladan idovskokranski nazor na svijet.2 Joscelyn Godvvin istie da je ta udivljenost Orijentom bila popraena ponovnim otkrivanjem njemakog Volka, pretkranskih teutonskih plemena iji su preci - Goti - uz rokovali propast dekadentnog Rimskog carstva. Njemaki romanti ari su pokuavali uspostaviti svoju drevnu vezu s Orijentom, koji su smatrali kolijevkom ovjeanstva i najviih ljudskih ideala. Godwin postavlja pitanje koje se odnosi na drevne Teutonce:

66

"No, odakle su stigla ta plemenita i darovita plemena? Jesu li i oni bili Noini sinovi ili ih se netko drznuo izdvojiti iz biblij skog rodoslovlja? Za to je nastupio pravi trenutak. Francuski enciklopedisti su posijali sjeme prijezira spram hebrejskom Svetom pismu kao izvoru tonih informacija. Britanska kola u Calcutti, u sklopu koje se nalazio institut za Azijska istrai vanja, otkrila je drugi svijet, nedvojbeno mnogo ueniji i, prema mnogima, filozofski i moralno nadmoniji od Mojsijeva. Da su Nijemci uspjeli povezati svoje podrijetlo s Indijom, tada bi se zauvijek oslobodili svojih semitskih i sredozemnih veza." Naravno, da bi se mogla uspostaviti i uvrstiti veza izmeu Nije maca i Istoka, hebrejski se vie nije mogao smatrati izvornim jezikom ovjeanstva. Trebalo ga je zamijeniti sanskrtom, drevnim hinduis tikim jezikom. Kljunu ulogu u otkrivanju te veze imao je klasiar Friedrich von Schlegel (1772-1829), koji je pokuao uspostaviti povijesnu i kulturnu vezu izmeu Indijaca i Skandinavaca, koja bi upuivala na to da su skandinavski jezici nastali pod utjecajem indij skih. Schlegel je taj problem rijeio tako to je pretpostavio da su drevni Indijci putovali daleko na sjever, gdje su tovali svetu plani nu Meru, za koju su vjerovali da predstavlja duhovno sredite svijeta. Naime, upravo je Schlegel tvorac kovanice "Arijac", kojom je 1819. oznaio rasnu skupinu (koja se razlikovala od skupine ljudi, koji su govorili proto-indoeuropskim jezikom, to je ispravna defi nicija tog izraza). Schlegel je rije "Arijac", koju je posudio od Herodota (koji je rijeju Arioi opisao stanovnike Medije, drevne zemlje u zapadnoj Aziji u dananjem sjevernom Iranu) primijenio u opisu drevnih Perzijanaca, te je pogreno povezao s njemakom rijeju Ehre, koja znai "ast". Na taj nainje rije "Arijac" poela oznaavati najviu, najiu i najasniju rasnu skupinu. Tu povijes nu shemu poslije su razradili i drugi mislioci, poput antisemitskog kranina Lassena, koji je tvrdio da su Indogermani uroeno bioloki nadmoniji od Semita. Filolog Max Muller e poslije usvojiti izraz "arijski" umjesto "indogermanski", budui da potonji nije ukljuivao druge europske
67

narode, iji je jezik, poput indijskog i njemakog, potjecao od san skrtskog. Prema povjesniaru Leonu Poliakovu, izobraeni Europ ljani su ve 1860. god. poeli prihvaati injenicu da postoji bitna razlika izmeu Arijaca i Semita. Godwin taj nauk tumai ovako: " 1 . Europljani su bili arijska rasa; 2. Ta rasa je dola iz azijskih viso ravni, gdje je ivjela zajedno s precima Indijaca, Perzijanaca, Grka, Talijana, Slavena, Nijemaca i Kelta, nakon ega je napuila Europu i Aziju. " Kako smo istaknuli u Prvom poglavlju, u to doba su zagovorni ci arijske rasne nadmoi usvojili teorije Charlesa Darwina. Tako su ideju o opstanku najsposobnijih primijenili na interakciju izmeu rasnih skupina (bez obzira koliko je taj sustav grupiranja moda bio laan i pogrean). Arijski rasisti su iskrivili Darwinovu teoriju o evoluciji kroz prirodnu selekciju, koja neminovno rezultira postup nim usavravanjem pojedinih vrsta, tvrdei da je Bijela rasa odavno postigla savrenstvo, te da se ona kvari i poniava krianjem s niim rasama. Od Godwina saznajemo da su se krajem 19. st. na nekim podru jima ve smiljale metode biolokog "poboljanja" ljudske rase. Francuski pisac Ernest Renan vjerovao je da e se selektivnim uz gojem u budunosti stvarati "bogovi" i "deve" (sansk. bogovi ili do bri duhovi; esto i naziv za trojstvo: Brahma, Vinu i iva, op. prev.): "Tvornica Asova [skandinavskih junaka] - Asgaard - mogla bi se ponovno izgraditi u sreditu Azije. Ne voli li netko takve mitove, treba imati na umu da pele i mravi uzgajaju jedinke za odreene funkcije ili kako botaniari uzgajaju hibride. itava ivana energija mogla bi se usredotoiti u mozgu ... Ako bi se takvo rjeenje uope moglo ostvariti na planetu Zemlji, ini se da e to biti uinjeno posredstvom Njemake." Polarni raj U elji da ponovno otkriju mitske i kulturne korijene svoje samoprozvane nadmone rase, zagovornici arijanizma su napustili topli biblijski mezopotamijski Raj i otili u hladna i netaknuta prostranstva dalekog Sjevera. Veliki mislilac iz osamnaestog stoljea, Jean-Syl68

vain Bailly (1736-1793) ve je u osnovnim crtama razradio radikal no tumaenje o podrijetlu ovjeanstva svojom posve originalnom kombinacijom istonjakog misticizma i astronomije. Prema Baillyju, drevne kulture Egipta, Kaldeje, Kine i Indije ustvari su naslijedile mnogo stariji sustav znanja, koji je posjedovala drevna i davno izgu bljena nadmona kultura, koja je ivjela na pretpotopnom sjeveru. Bailly je vjerovao da je upravo ta drevna kultura izumila zodijak oko 4600. god. pr. Kr. Nakon Potopa, pripadnici te civilizacije su se iz sjeverne Azije doselili u Indiju. On je smatrao da to potvruju i odreene legende kasnijih, meusobno zemljopisno veoma odvoje nih kultura: naprimjer, legenda o Feniksu, koju pronalazimo u Egiptu, ali i u skandinavskim Eddama (o kojima smo raspravljali u Prvom poglavlju). Bailly je priu o Feniksovoj smrti i ponovnome roenju poistovjetio s godinjom pojavom kada Sunce nestaje na 65 dana na 71. stupnju sjeverne zemljopisne irine. Dalje, usporedio je Feniksa s rimskim bogom vremena Janusom, koji se prikazivao kako u desnoj ruci nosi broj 300, a u lijevoj broj 65 (to, naravno, upuuje na 300 dana svjetla i 65 dana mraka, koji svake godine vlada na najsjev ernijim zemljopisnim podrujima). Na temelju toga je zakljuio da je Janus ustvari bio sjeverni bog, kojeg su njegovi prvi tovatelji u dalekoj prolosti odveli sa sobom na jug. U potvrdu te teorije, Bailly je isticao i legendu o Adonisu, kojega je Jupiter natjerao da provo di jednu treinu godine na Olimpu, drugu treinu s Venerom i po sljednju u Hadu s Perzefonom. Tu legendu je povezao s klimatskim uvjetima, koji vladaju na 79 sj. zem. ir., gdje Sunce ne izlazi 4 mjeseca (dakle, jednu treinu godine). Bailly je smatrao da je to uvjerljiva potvrda ouvanja drevnoga znanja do tada nepoznate nordijske civilizacije, koja je skrivena u brojnim legendama, koje su se naratajima prenosile. Te ideje su se na neki nain podudarale s djelom Comte de Buffona, koji je 1749. god. zakljuio da se Zemlja oblikovala mnogo prije kranskog da tiranja - 4004. pr. Kr. (iako je Buffonovo datiranje - 73 083. pr. Kr. - takoer daleko od pretpostavke da je priblina starost Zemlje 4.000.000.000 godina). Buffon je logino pretpostavio (prema svo joj shemi o postanku) da su se najprije zaledila polarna podruja u toj mjeri da omogue razvoj ivota, na temelju ega je postavio prvu
69

ljudsku civilizaciju na daleki sjever. Za njega je to znailo dovoljnu potvrdu teorije o Arktiku kao kolijevki civilizacije. Razlog zbog kojega se ta prva civilizacija selila na jug je oit: budui da je umje rena klima najpogodnija za drutveni, intelektualni i znanstveni raz voj, ljudi su se postupno selili iz polarnih podruja, koja su posta jala sve hladnija, dok je suha klima na junim latitudama postajala umjerena. Ta seoba je zavrila kada su prvi ljudi stigli u Kaldeju, Indiju i Kinu. Ideju o polarnoj domovini ovjeanstva opseno je razvio i Indijac Bal Gangadhar Tilak (1856-1920), koji je tijekom boravka u zatvoru 1897., gdje je zavrio zbog objavljivanja protubritanskog materijala u svojim novinama The Kesari, napisao epsko djelo The Arctic Home in the Vedas ("Arktiki dom u Vedama"). Tilakova knjiga, koja je objavljena 1903. god., prije svega se bavi starou i kolijevkom indijske vedske civilizacije, od njezinih korijena na Arktiku oko 10 000. god. pr. Kr. i unitenja u posljednjem ledenom dobu; naseljavanjem sjeverne Europe i Azije od 8000-5000 god. pr. Kr., te nastankom vedskih himni; gubitkom arktikih predaja oko 3000-1400. pr. Kr.; do predbudistikog razdoblja 1400-500 god. pr. Kr. itajui drevne vedske tekstove, Tilak je potvrdio svoju pret postavku o pretpovijesnoj domovini na dalekom sjeveru, opisujui je takoer kao podruje u kojemu su ivjeli bogovi i u kojemu je Sunce izlazilo i zalazilo jednom godinje. Godwin ovako komenti ra Tilakovo tumaenje vedskih himni: "Himne su prepune besmislenih slika izlaska Sunca, kao to su "Trideset sestara zore koje krue poput kotaa" i "Zora mnogih dana", koja prethodi sunevu izlasku. Meutim, pri mijene li se one na Pol, tada su savreno smislene. Svjetlost Sunca, koje krui ispod horizonta, vidljiva je barem 30 dana prije njegova godinjeg izlaska. Moemo samo zamisliti nestrpljivo iekivanje stanovnika dok je svjetlost koja krui postajala sve jaa, a duge zimske noi se bliile svome kra ju."

70

Tilakove ideje o podrijetlu ovjeanstva dalje je razradio istrai va zaratustrijanstva H. S. Spencer u svojoj knjizi The Aryan Ecliptic Cycle (1965) ("Arijski ekliptiki ciklus"), u kojoj je zaratustrijanske svete tekstove protumaio na slian nain kako je to uinio Tilak s vedskim tekstovima. Spencer je usporedio dogaaje opisane u svetim rukopisima s razliitim poloajima Sunca tijekom precesije ekvinocija. (Na ovome mjestu ukratko emo objasniti tu pojavu. Rotacij ska os Zemlje nije okomita na povrinu Suneva sustava, nego je nagnuta pod kutom od 23,5. Pod utjecajem gravitacijskih sila Sun ca i Mjeseca, os Zemljine rotacije veoma se blago "tetura" - ili, to nije, opisuje krug. Os se okree zajedno s planetom, pri emu opisuje cijeli krug, jednom svakih 26 000 godina.) Na taj nain je Spencer mogao prilino tono datirati dogaaje opisane u zaratustrijanskim svetim tekstovima. Tako je izraunao da su se Arijci prvi puta poja vili u polarnom podruju 25 628. pr. Kr., u interglacijalnom razdo blju. Zbog sve hladnijih i neugodnijih klimatskih uvjeta, ali i pojave golemih reptila, Arijci su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. (Drugo je pitanje kako su reptili uope mogli izdrati velike hladno e.) Prema Spenceru, nastupanje ledenog doba, koje je otjeralo Arijce iz njihove klimatski ugodne domovine, bilo je samo jedna od brojnih globalnih katastrofa, koje su unitile jo barem tri drevne civilizacije: Atlantidu, Lemuriju i kulturu koja je ivjela u podruju dananje pustinje Gobi. Spencer tvrdi da je arijska predaja utjecala na veli ke civilizacije Egipta, Sumera i Babilona. Od Hiperboreje do Atlantide

Velika ruska okultistica, Helena Blavatsky, koju smo upoznali u Prvom poglavlju, raspolagala je obiljem podataka o izgubljenim civilizaci jama, ija se filozofija i znanje, esto u iskrivljenom obliku, preno sila preko velikih civilizacija Srednjeg i Dalekog istoka. Blavatska, koja je tvrdila da je tijekom boravka u Tibetu otkrila nevjerojatno drevan rukopis naslovljen Dzyanove stance, tvrdila je da su nai daleki preci ivjeli na brojnim izgubljenim kontinentima, a prvi od njih opisala je kao "Vjenu svetu zemlju", koju, za razliku od drugih kontinenata, nikada nije zadesila nasilna sudbina i u kojoj je ivio prvi ovjek i "posljednji boanski smrtnik".
71

Drugi kontinent bila je Hiperboreja, "zemlja iji su se rtovi uzvi sivali juno i zapadno od Sjevernoga pola i u kojoj je ivjela Druga rasa, a ukljuivala je itavu dananju sjevernu Aziju." "Druga rasa" bila je jedna od Korijenskih rasa. Blavatska nastavlja: "Zemlja Hiperborejaca, koja se rasprostirala izvan Boreja, boga snjegova i uragana, koji je imao ledeno srce i esto je volio drijemati na lancu Ripejske planine, nije bila ni idealna zemlja, kako su pretpostavljali mitolozi, niti se nalazila u bli zini Skitije i Dunava. To je bio pravi kontinent, dobrohotna zemlja, koja u tim prvim danima nije poznavala zimu, pa ak ni danas vie od jedne noi i dana tijekom godine. Grci su rekli da nad njom nikada nisu padale sjene noi; jer to je zemlja bogova, omiljeno boravite Apolona, boga svjetla, a njezini su stanovnici bili njegovi voljeni sveenici i sluge. Iako se to da nas moe smatrati poetiziranom matom, tada je to bila poetizirana istina." [Izvorna istaka.] Trei kontinent je bila Lemurija (kako ju je nazvao P. L. Sclater pri opisu hipotetskog potonulog kontinenta, koji se rasprostirao od Madagaskara do ri Lanke i Sumatre). Blavatska je tvrdila da je divovski kontinent Lemurija stvarno postojao, te da njegovi vrhovi danas tvore otoke u Tihom oceanu. etvrti kontinent bila je Atlantida: "To je bila prva povijesna ze mlja u kojoj se predajama drevnih pridavala mnogo vea pozornost nego do tada. Slavni Platonov otok istoga imena bio je tek djeli ve likog kontinenta." U svom opisu Petog kontinenta, Blavatska priziva u sjeanje sli ke kataklizmikih, seizmikih pomicanja Zemljine kopnene mase: "Peti kontinent bila je Amerika; no, budui da je ona smjete na na suprotnim tokama zemaljske kugle, indoarijski okultisti upravo Europu i Malu Aziju, koje su nastale gotovo istodobno s njome, openito nazivaju petim kontinentom. Ako se njiho vo uenje temeljilo na geolokom i zemljopisnom redoslijedu nastanka kontinenata, tada se ta klasifikacija mora izmijeniti. No, kako se slijed kontinenata poklapa s evolucijom Rasa 72

iji niz tee od prve do pete, nae Korijenske rase - Europa se mora nazivati Petim velikim kontinentom. Tajna doktrina ne spominje otoke i poluotoke, niti slijedi suvremenu zemljopi snu razdiobu kopna i mora. Od vremena najstarijih uenja i unitenja velike Atlantide, lice Zemlje promijenilo se mnogo puta. Tako je postojalo doba kada su egipatska Delta i sjeverna Afrika bili dio Europe, prije nego se oblikovanjem Gibral tarskog prolaza i daljnjim dizanjem kontinenta, potpuno izmi jenio zemljovid Europe. Posljednja velika promjena dogodila se prije otprilike 12 000 godina, nakon koje je potonuo Platonov mali otok u Atlantiku, koji on naziva Atlantidom prema nje govu matinom kontinentu." Blavatska je tvrdila da je u Dzyanovim staricama proitala da je Zemlju tvorilo sedam velikih kontinenata: "od kojih su etiri ve proivjela svoje dane, peti jo uvijek postoji, a dva e se pojaviti u budunosti." U Tajnoj doktrini ih naziva Jambu, Plaksha, Salmali, Kusa, Krauncha, Saka i Pushkara. Nastavlja: "Vjerujemo da to nisu pravi kontinenti u suvremenom znae nju te rijei, nego da se sva njihova imena - od Jambu do Pushkare - odnose na zemljopisne nazive (I.) kopna openito, koja su prekrivala itavu Zemlju u doba Korijenske rase; i (II.) onoga to je od njih ostalo nakon geoloke [kataklizme]; i (III.) onih podruja koja e, nakon kataklizma u budunosti, oblikovati nove univerzalne "kontinente", [ili] poluotoke ... svaki kontinent bit e, u izvjesnom smislu, vee ili manje ko pneno podruje okrueno vodom. [Izvorna istaka.]" Osim Dzyanovih stanca, Blavatska se pozivala i na velik broj re ligijskih tekstova, meu kojima su bile i hinduistike Purane, koje govore o zemlji Svita-Dvipa (Hiperboreja) ili Bijelom otoku, u ije mu se sreditu nalazila planina Meru, duhovno sredite svijeta. (O planini Meru govorit emo vie u etvrtom poglavlju.) Prihvatimo li opise planine Meru iz svetih hinduistikih tekstova - ukljuujui podatak da je bila visoka 1.075.200 km - tada moramo zakljuiti da takva planina ne postoji na fizikoj Zemlji. To je navelo orijentali73

ste na pretpostavku da su Bijeli otok i planina Meru pripadali tako zvanoj drugoj dimenziji, koja obuhvaa isti prostor kao i Zemlja, a ona je vidljiva (i dostupna) biima, koja dosegnuli viu razinu du hovnosti. Legendarna zemlja Hiperboreja tvorila je i sredinju toku rado va francuskog okultista Renea Guenona (1886-1951), koji je, poput Blavatske (iako ju je smatrao arlatankom), tvrdio da je svoje podat ke saznao iz skrivenih orijentalnih izvora. Guenonova Hiperboreja veoma je slina Blavatskynoj, iako je on smjeta u mnogo bliu povijest. Prema Guenonu, sadanji ciklus ovjeanstva zapoeo je prije samo 64 800 godina u hiperborejskoj zemlji Tuli (Thule). Uz atlantidsku civilizaciju, koja je postojala 12 960 godina (ili pola precesijskog ciklusa), Hiperboreja je izvorite svih religijskih i duhov nih predaja naeg suvremenog svijeta. Guenon je pisao i o planini Meru, no u simbolikom smislu: "Iz Guenonovih eseja o simboli zmu proizlazi da on nije smatrao da je Meru doista bila planina na Sjevernom polu, nego ju je tumaio kao simbol Zemljine osi, koja prolazi kroz pol i usmjerena je prema Arktoi, zvijeu Velikoga i Malog medvjeda. (Guenon je tvrdio da je inklinacija Zemljine osi, koja se nalazi pod kutom od 23,5, posljedica Pada ovjeanstva.)" Na ovome mjestu moramo se na trenutak osvrnuti na pitanje, koje bi moda moglo zabrinjavati itatelja: "Pretpostavimo li da su doista postojale Korijenske rase ovjeanstva, zato, onda, arheo lozi i paleontolozi nisu otkrili i iskopali njihove ostatke?" Osim oitog, no ne osobito zadovoljavajueg odgovora da velika veina fosilnih ostataka na Zemlji tek treba biti otkrivena, treba imati na umu da, prema Guenonu, Blavatskoj i drugim teozofima, Zemlja na poetku svog postojanja i njezini izmiljeni prvi stanovnici, nisu bili vrsti, tjelesni entiteti, nego sastavljeni od razrijeene, duhovne tvari koja je tek poslije preuzela materijalno stanje. Upravo zato nisu nikada ot kriveni njihovi ostaci. to se tie osnovne kronologije Zemlje koja se temelji na takvom sustavu, moemo se okrenuti Godwinu koji prua saet prikaz razvo ja Guenonova djela prema Jeanu Phaureu. Izmeu 62 000. i 36 880. god. pr. Kr. vladalo je Zlatno doba (Krita Yuga), koje je trajalo jedan precesijski ciklus (25 920 godina), a poelo je u Doba Lava. To ra74

zdoblje je prethodilo preobraaju u tvar, kada je postojao raj. Nakon njega je nastupilo Srebrno Doba (Treta Yuga), koje je trajalo 19 440 godina, od 36 880. do 17 440. pr. Kr. Ono je obuhvaalo razdoblje od Doba Lava do Doba Strijelca i ukljuivalo je preobraaj u tvar. U to su doba nastale Hiperboreja, te kontinenti Lemurija i Mu. Na kon njega je uslijedilo Bronano Doba (Dvapara Yuga), koje je trajalo pola precesijskog ciklusa, od korpiona do Blizanaca - od 17 440. do 4480. pr. Kr. U tom razdoblju, oko 10 800. god. pr. Kr., unitena je Atlantida, iji su preivjeli stanovnici kolonizirali druge dijelove svijeta. To je bilo i doba biblijskog Potopa i izuma pisma. Razdoblje izmeu 4480. pr. Kr. i 2000. god. po Kr. naziva se eljeznim dobom (Kali Yuga), a trajalo je 6480 godina, od Bika preko Ovna do Riba. To doba ukljuuje nau povijest. Taj ciklus zavrava novim tisulje em i poetkom Doba Vodenjaka. Phaure pronalazi i objanjenje za to kako su inkarnirani ljudi uspijevali ivjeti na Arktiku. Naime, tvrdi da su raspolagali izvorom duhovne energije, nepoznate naoj ogra nienoj, materijalistikoj znanosti. U potvrdu te tvrdnje on navodi sluaj nekih tibetantskih adepta, koji sasvim zadovoljno ive u hlad nim podrujima Himalaja oskudno odjeveni. Lako je razumjeti zato su sredinja naela teozofije - drevne i fantastine civilizacije, korijeni arijske rase i njezina uzviena ple menitost - bili tako privlani njemakim okultistima i nacionalistima, koji su prezirali suvremeni svijet na kraju 19. i poetkom 20. st. Kako primjeuje istraiva Peter Levenda: "Modernizam openito, sma trao se uglavnom urbanom, sofisticiranom, intelektualnom (i, pre ma tome, idovskom) pojavom, a ukljuivao je znanost, tehnolo giju, industrijsku revoluciju i kapitalizam." Teozofski nauk uspjeno je spajao znanost i misticizam, primijenivi Darwinove teorije o pri rodnoj selekciji i opstanku najsposobnijih, na ideju o duhovnoj borbi izmeu zemaljskih rasa (koja je rezultirala nastankom arijske rase), kao neophodnoj komponenti evolucije duha. Levenda nastavlja: "Treba imati na umu da su Blavatskyna djela ... vjerojatno bi la rezultat silne naobraenosti i u to su doba bila veoma uvjer ljiva. Temelji kasnijih nacistikih projekata mogu se slijediti
75

- kroz pisanja Lista, von Sebottendorffa i von Liebenfelsa do ideja koje je prva popularizirala Blavatska. Kastinski sus tav rasa, znaaj drevnih pisama (prije svega runa), superior nost Arijaca (bijele rase koja potjee s Himalaja), "prvobitna" verzija astrologije i astronomije, kozmike istine kodirane u poganskim mitovima ... sve to i mnogo vie moe se pronai u Blavatskynom djelu, kao i u samoj Nacistikoj stranci, prije svega u ideologiji njezina mranog izdanka, SS-a. Konano, upravo je Blavatska ukazala na vrhovni okultni znaaj svastike. I upravo je Blavatskyn sljedbenik imao kljunu ulogu u upo znavanju zapadnoeuropske zajednice, eljne rtvenoga janjeta, s Protokolima Sionskih mudraca." Treba imati na umu da je zloglasni dokument poznat pod imenom Protokoli Sionskih mudraca, bio antisemitska krivotvorina Ohrane (carske tajne policije) i okultista u St. Petersburgu i Parizu, iji je cilj bio razotkrivanje Rachkhovskyjevih neprijatelja (efa Ohrane u Parizu). Taj dokument, koji je nastao u St. Petersburgu 1902., a 1919. je preveden na njemaki, navodno je predstavljao program tajne idovske svjetske zavjere, za koju se tvrdilo da se pribliava ispu njenju svojih ciljeva. Iz Protokola je proizalo da su se idovi us pjeno infiltrirali i preuzeli demokraciju, komunizam i meunarodnu trgovinu, te da su "'zatrovali' sve vlade, itavu trgovinu, umjetnost i medije". Informaciju o Protokolima prva je tisku objavila gospo a Yuliana Glinka, sljedbenica spiritizma, koja je na razliite naine promicala antisemitske lai sadrane u tom dokumentu. Dobro je poznato da je i sam Hitler vjerovao u vjerodostojnost Protokola, koji su potpirivali njegove osobne antisemitske nazore: "Protokoli Sionskih mudraca, koje idovi toliko preziru, naj bolje pokazuju u kolikoj se mjeri postojanje ovoga naroda teme lji na neprekidnoj lai. Oni se osnivaju na krivotvorini, na to svakoga tjedna jaucima i krikovima pokuava ukazati Frank furter Zeitung - to je najbolji dokaz njihove autentinosti. Ovdje je svjesno izloeno ono to su mnogi idovi sposobni nesvjesno initi. I to je ono to je bitno. Posve je nebitno iz
76

kojeg idovskog uma potjeu ta otkria; bitna je zastraujua injenica da oni otkrivaju prirodu i djelovanje idovskoga na roda, te prokazuju njihove skrivene namjere, kao i njihove najvie ciljeve. Meutim, najbolja kritika koja im se moe upu titi jest stvarnost. Razmotrite li kako je tekao razvoj povijesti u posljednjih sto godina, s gledita ove knjige, odmah ete ra zumjeti krikove idovskih novina. Jer, kad ova knjiga postane zajedniko vlasnitvo naroda, moi e se rei da je idovska prijetnja prestala." Hitlerovo spominjanje novina Frankfurter Zeitung osobito je za nimljivo i ironino, s obzirom na zapanjujuu i zanimljivu primjed bu mnchenskog dopisnika tih novina i protivnika nacizma, Konrada Heidena. Heiden je 1921. poeo izvjetavati o Hitlerovu djelovanju. Nakon Hitlerova uspona na vlast 1938. god., Heiden je bio prisiljen pobjei u Francusku. U njegovoj biografiji o Hitleru, naslovljenoj Der Fuehrer, koju je objavio u izbjeglitvu 1944., Heidenje ukazao na duboku vezu izmeu Hitlera i Protokola, koju je prokomentirao Rosenbaum: "Heidenovo zapanjujue nagaanje, koje zasluuje pozornost zbog injenice da je bio blisko povezan s Hitlerovom strankom od samoga poetka Fhrerova uspona, sastojalo se u tome da je tajna Hitlerova uspona leala u injenici da je on prilagodio modernizirane makjavelistike taktike, koje su se pripisivale njegovom zakletom neprijatelju, Sionskim mudracima, te ih je iskoristio za svoje ciljeve manipuliranja medijima, ruenja dravnih ustanova i kovanja uspjene zavjere da zavlada svi jetom. Heiden tvrdi da Hitler nije usvojio samo krivotvorenu idovsku zavjeru kao svoju viziju svijeta, nego i taktike koje su idovima lano pripisivali carski krivotvoritelji - te ih iz nimno uspjeno iskoristio. Taj uspjeh je pretvorio Hitlera u svojevrsnu tvorevinu krivotvorine. [Izvorna istaka.]" Nadam se da e nam itatelj oprostiti ovu digresiju: iako se moe initi da oit utjecaj koji su na Hitlera imali Protokoli nema nikakve veze s izgubljenom arijskom pretpovijesnom domovinom na sjeve77

ru, na ovome mjestu vrijedi uvesti tu ideju, ne samo zato to je upra vo Blavatskyn sljedbenik promicao Protokole u zapadnoj Europi, nego i zato to ona ima golemo znaenje za nae daljnje istraivanje. Ako je Heidenova pretpostavka tona i ako su Adolf Hitler i, prema tome, nacistika Njemaka bili tvorevine lai, to dokazuje koliko snano mogu bizarne lai utjecati na kolektivnu psihu naroda. To je osobito znaajno za posljednja 3 poglavlja ove knjige, u kojima emo govoriti o nacistikoj kozmologiji i vjerovanju o upljoj Zemlji, o teoriji da su NLO-i, koji su se navodno viali krajem 40-ih godi na 20. st. (a moda i oni s kojima se susreemo danas), proizvodi njemakih znanstvenika, te o neprestanim glasinama o tome da su vodei nacisti nakon rata pobjegli u skrivenu koloniju na Arktiku. Meutim, prije nego nastavimo, moramo se ukratko vratiti Blavatskoj i teozofiji, kako bismo obrazloili tvrdnje o navodnim fais tikim elementima tog pokreta. Iako je teozofija isticala ideju o nadmonosti arijske rase (pri emu osobito treba spomenuti gospou Glinke i njezinu neumjesnu promociju Protokola), ona nije bila fa istiki pokret, niti se sama Blavatska otvoreno bavila politikom. (Doista, iako je na prijelomu stoljea nadahnula velik broj njema kih okultista i nacionalista, nacisti e poslije napadati i potiskivati teozofiju, kao i sve druge organizacije koje su se na bilo koji nain opirale Hitleru.) Bez obzira, neki Blavatskyni sljedbenici, od kojih je najpoznatija Annie Besant (1847-1933), aktivno su se bavili poli tikom. Tako je Annie Besant bila zainteresirana za indijsku politiku, i Teozofsko drutvo je upravo u doba njezina predsjedanja, nakon smrti Henryja Olcotta 1907., postalo bitan element indijskog Nacionalnog pokreta. Kako tvrdi Levenda, nacisti e poslije pokuati iskoristiti indijski nacionalizam i njihovu tenju za neovisnou, ukazujui na slinost ideala i ciljeva izmeu indijskog nacionalizma i nacional socijalizma. Island i Antarktik

Povijesna je injenica da su nacisti organizirali ekspedicije na Island, Antarktik i Tibet (o tibetanskim ekspedicijama emo podrobnije go voriti u sljedeem poglavlju). No, o pravim ciljevima tih ekspedicija mnogo se raspravljalo u desetljeima nakon rata. Kako smo ve
78

spomenuli, korijene nacistikog pojma Thule moemo slijediti do Guida von Lista, Jorga Lanza von Liebenfelsa i Rudolfa von Sebottendorffa, koji su pod njime podrazumijevali drevnu domovinu arij ske rase. (Otprilike izmeu 3. i 4. st. pr. Kr., Pitija iz Massilije je krenuo na putovanje na sjever. Stigavi do kotske, plovio je jo est dana, nakon ega je vjerojatno stigao do sjevernih Shetlandskih otoka. Tvrdio je daje posjetio i drevnu zemlju Thulu, koja je vjeroja tno bila Island ili Norveka, prije nego to je naiao na ledeno more.) Budui da su volkisch-sljedbenici bili fascinirani skandinavskim Eddama, von Sebottendorffje zakljuio da je navodno davno nesta la zemlja Thule ustvari Island. Ta veza s izgubljenom domovinom Arijaca izazvala je veliko zanimanje za mogunost otkrivanja daljnjih tragova njihove daleke povijesti, tovie, samih njihovih korijena, meu piljama i pretpovijesnim spomenicima na otoku. Peter Levenda tvrdi da je Alfred Rosenberg (1893-1945), naci stiki mistik, filozofi urednik novina Volkischer Beobachter, te po slije i ministar Reicha za okupirane istone zemlje, u Lbecku osno vao organizaciju pod imenom Nordijsko drutvo. Meu njezinim lanovima bili su i predstavnici iz Norveke, vedske, Finske, Dan ske i Islanda, koji su imali zadatak braniti nordijske narode od ruske, idovske i masonske prijetnje. U Volkischer Beobachter-u je 22. kolovoza 1938. osvanuo lanak o jednome od sastanaka Nordijskog drutva, na kojemu se Rosenberg obratio okupljenima: "Svi dijelimo istu sudbinu Europe i moramo biti odgovorni prema toj zajednikoj sudbini jer, konano, opstanak bijeloga ovjeka potpuno ovisi o jedinstvu europskog kontinenta! Mo ramo se zajedno suprotstaviti stranom pokuaju Moskve da uniti svijet - more krvi u koje je zaronilo ve suvie mnogo ljudi!" Rosenberg je tu tulsku mitologiju objasnio u svojoj knjizi Der Mythus des 20. Jahrunderts ("Mit 20. stoljea"), objavljenu 1930., koja je postala najprodavanija knjiga u Njemakoj, iako su je kriti ari proglasili potpuno besmislenim tivom. (ak ju je i sam Hitler, koji nakon preuzimanja vlasti nije imao suvie mnogo vremena za poganstvo - tako ni tulsko - opisao kao: "gradivo koje nitko ne moe
79

razumjeti.") U prvom poglavlju te knjige, Rosenberg objanjava na emu zasniva svoje vjerovanje o arijskoj pradomovini na sjeveru: "Geolozi nam pokazuju kontinent izmeu Sjeverne Amerike i Europe, ije ostatke danas moemo vidjeti na Grenlandu i Islandu. Govore nam da se na otocima na drugom kraju dale kog Sjevera (Nova zemlja) vide tragovi valova, koji su vii 100 m od dananjih; pretpostavljaju da se Sjeverni pol pomi cao, te da je na dananjem Arktiku neko vladala mnogo umje renija klima. Sve to predstavlja legendu o Atlantidi u sasvim novome svjetlu. Posve je mogue da je na mjestu, gdje se danas valovi Atlantskog oceana obruavaju i oplakuju divovske lede ne sante, neko nalazio kontinent na kojemu je napredna rasa stvorila monu, sveobuhvatnu kulturu i poslala svoju djecu u svijet kao pomorce i ratnike. No, iako se ova hipoteza o Atlan tidi ne smatra odrivom, moramo pretpostaviti da je na sjeveru doista postojalo pretpovijesno sredite kulture." Usprkos navedenim tvrdnjama o velikim tajnama davno nestale arijske civilizacije, koje se skrivaju na Islandu, Rosenberg, koji je od veine vodeih nacista trpio podsmjehivanja i prijezir, nije su djelovao u ekspedicijama u tu zemlju. Te ekspedicije je odobravao Heinrich Himmier pod pokroviteljstvom Ahnenerbe-a - Drutva za istraivanje i nauavanje batine, koje je djelovalo u sklopu SS-a. Levenda je skupio brojne dokumente o tim misijama, od kojih je neke izloio u svojoj studiji Unholy Alliance (1995) ("Pogani sa vez"). Jedan od tih dokumenata, koje je Ahnenerbe-u 10. oujka 1938. poslao dr. Bruno Schweizer, sadri prijedlog za istraivaku ekspe diciju na Island: "Iz godine u godinu, na tlu klasinog Islanda sve tee prona lazimo ive svjedoke, koji gaje svijest o germanskoj kulturi i posjeduju osobine germanske due, koji nisu potpali pod pre moan utjecaj zapadne civilizacije. Tijekom samo nekoliko godina, prirodan izgled zemlje, ije je kamenje i livade, pusti nja i divlji planinski potoci, veim dijelom ostali netaknuti jo od pra-vremena, otkrio je svoje lice ovjeku i iz temelja se pro80

mijenio od planinskih obronaka i litica do njegovanih travnja ka, rasadnika i panjaka, koji su od Reykjavika gotovo toliko udaljeni kao to je neplodno obalno podruje, to je podvig postignut rukom ovjeka; sam grad se iri gotovo amerikom brzinom i posvuda niu ceste i mostovi, elektrane i tvornice, a promet u Reykjaviku gust je kao u europskim gradovima." Doktor Schweizer dalje nastavlja oplakivati nestanak drevnih poljoprivrednih tehnika kao to su kovanje, drvorezbarstvo, predenje, tkanje i bojanje; ali i zaboravljanje mitova i legendi, te nepovjerenje u "transcendentnu prirodu". Nakon opisa alosnog uspona materija lizma, koje je otjeralo ljude iz seoskih podruja u gradove (i ostavio nepovoljan dojam na dobre njemake posjetitelje!), doktor nastavlja: "Svaka godina koju provedemo mirno ekajui, teti brojnim objektima, dok su ostali uniteni u korist novoizgraenih jav nih zgrada graenih u suvremenom stilu i tako se ne mogu snimiti kamerama i fotoaparatima. Takvi radovi mogu se oba vljati samo ljeti, odnosno od lipnja do kolovoza. Osim toga, treba imati na umu da u tom razdoblju moe biti nekoliko kinih dana, koji, prema tome, mogu odgoditi odreena fotografska snimanja. Brodski promet se odvija tako da je do Kontinenta i natrag mogue putovati samo jednom tjedno. Sve to znai da bi, okvirno, putovanje moralo trajati naj manje 5-6 tjedana. itav je spektar zadataka koji se mogu obavljati na istrai vakom putovanju na Island, koje ukljuuje misiju skupljanja znanja o kulturi. Prema tome, moramo odabrati samo one naj hitnije i najostvarljivije. Mnogi drugi zadaci ... moraju se sma trati dopunskima. Tako se dopunskim zadacima smatra biljeenje slika ljudi (rasna mjerenja) i istraivanje muzejskog blaga." Levenda zajedljivo primjeuje da nije poznato kako bi stanovni ci Islanda reagirali na "rasna mjerenja" ili, to se toga tie, na "istra ivanja muzejskog blaga", koje gotovo sigurno ne bi dugo ostalo u muzejima!
81

Nijemci su jo 1873. god. bili zainteresirani za Antarktik. Naime, te godine je Eduard Dallman, u ime novoosnovanog Njemakog drutva za polarna istraivanja, otiao svojim parobrodom Gronland na ekspediciju. Nakon manje od 60 godina, vicarski istraiva Wilhelm Filchner, koji je ve 1903-05. poveo ekspediciju na Tibet, planirao je dvije ekspedicije na Antarktik u cilju otkrivanja je li taj kontinent neko bio jedinstveno kopno. Filchner je planirao otii na ekspediciju s 2 broda, od kojih je jedan trebao ui u Weddellovo, a drugi u Rossovo more. Potom su dvije skupine istraivaa trebale istraivati kopno s ciljem da se susretnu na sreditu kontinenta. Me utim, taj plan se pokazao suvie skupim, te je u ekspediciji sudjelo vao samo jedan brod. To je bio norveki brod Deutschland posebno dizajniran za rad u polarnim podrujima, a na njemu su plovili i Ernest Shackleton, Otto Nordenskjold i Fridtjof Nansen. Ekspedicija je stigla do Weddellova mora u prosincu 1911. Godine 1925. pokrenuta je druga polarna ekspedicija, koja je otplovila na brodu Meteor, ko jim je zapovijedao dr. Albert Merz. U godinama koje su prethodile Drugom svjetskom ratu, Njema ka je pokuavala stvoriti uporite na Antarktiku - zbog propagand nih razloga demonstriranja moi Treeg Reicha, ali i zbog strate kog znaaja tog podruja u junom Atlantiku. Tako je 17. prosinca 1938., na junoatlantsku obalu Antarktika krenula ekspedicija pod zapovjednitvom kapetana Alfreda Ritschera, koja je ondje stigla 19. sijenja 1939. Brod na kojemu je plovila zvao se Schwabeland. To je bio nosa zrakoplova, koji se od 1934. upotrebljavao za prekoatlantske potanske dostave. Schwabenland, koji se za ekspediciju pripremao u hamburkim brodogradilitima za cijenu od milijun rajhsmaraka, bio je opremljen dvama hidroavionima Dornier - Passat i Boreas - koji su lansirani s poletne palube parnim katapultima i petnaest puta su preletjeli iznad podruja, koje su norveki istrai vai nazvali Zemljom kraljice Maud. Avioni su preletjeli 1.560.000 km2 iroko podruje, pri emu je snimljeno vie od 11 000 fotografi ja obale princeze Astrid i princeze Marthe na zapadu Zemlje kralji ce Maud, te je isputeno nekoliko tisua signalnih zastava (metalnih tapova s oznakama svastike). To podruje je proglaeno vlasni tvom Treeg Reicha i preimenovano u Neu Schwabenland.
82

Moda je najvee iznenaenje u toj ekspediciji izazvalo otkrie mnotva velikih, nezaleenih podruja s jezerima i rijetkom vegeta cijom. Geolozi ekspedicije su pretpostavili da su oni moda nastali zahvaljujui podzemnim vruim izvorima. Sredinom veljae 1939., Schwabenland se vratio u Hamburg. Ritscher je bio iznenaen otkriima ekspedicije, osobito nezaleenim podrujima, pa je odmah poeo planirati drugo putovanje. No, te je planove oito odgodio rat. to se tie navedenoga, slubena povijest ustupa mjesto neobinim glasinama i spekulacijama o pravom razlogu zbog kojeg se Trei Reich zanimao za Antarktik. Naime, pretpostavilo se daje cilj ekspedicije 1938-39. bio otkrivanje prikladnog, nezaleenog podruja na tome kontinentu, na kojemu bi se nakon rata uspostavila tajna nacistika baza. Pisac i istraiva NLO-a, W. A. Harbinson tvrdi sljedee: "Nijem ci su tijekom rata slali brodove i zrakoplove u Neu Schwabenland, koji su nosili dovoljno opreme i ljudstva (meu kojima su bili i zarobljenici iz koncentracijskih logora) za izgradnju masivnih kom pleksa pod ledom u dobro skrivenim nezaleenim podrujima. Nakon zavretka rata, odabrani nacistiki znanstvenici i pripadnici jedinica SS-a, pobjegli su na Antarktik..." Takva nagaanja s pravom pripadaju polju istraivanja, koje se naziva "opstanak nacista", o kojemu emo podrobnije raspravljati u posljednjem poglavlju ove knjige. Stoga za sada obratimo pozornost na drugi bitan element ideje o izgubljenoj arijskoj domovini: simbol koji je neko oznaavao dobru sreu, no nacisti su ga nepovratno iskvarili, tako da se od tada poeo poistovjeivati samo sa strahom i smru. Svastika Svastika je u drevno doba bila univerzalan simbol, koji se od bronanog doba primjenjivao na najrazliitijim predmetima. Rije "sva stika" potjee od sanskrtskog: su (gr. eu, to znai "dobro"), asti (gr. esto, to znai "biti") i sufiksa ka.39 Taj simbol znai "dobra srea" (sanskrtsko-tibetanska rije Swasti znai "neka bude sretno"). Joscelyn Godwin tvrdi da svastika ima oblik zvijea Arktos, koje se naziva i Veliki medvjed. To zvijee na sjevernoj polutci izgleda 83

kao da se okree oko Polarne zvijezde ili Sjevernjae (to je poslje dica rotacije Zemlje). Predstave li se slikovito poloaji Arktosa u odnosu na Sjevernjau (u skladu s etiri godinja doba), tada e veoma nalikovati svastici; godine 4000. pr. Kr. posve su nalikovali tom sim bolu. Upravo se zato svastika (osim to je oznaavala dobru sreu) upotrebljavala kao simbol pola. Simbol svastike stekao je velik znaaj u europskoj kulturi 19. st, prije svega na polju komparativne etnologije i orijentalnih studija. S obzirom na injenicu da taj simbol nije postojao u Egiptu, Kaldeji, Asiriji i Fenikiji, etnolozi su zakljuili da je svastika bila arijs ki simbol Sunca. Gospoa Blavatsky je spoznala znaenje tog simbola, te ga je inkorporirala u peat Teozofskog drutva, gdje je oznaavao sklad univerzalnog kretanja. Godwin tvrdi: "Svastika se toliko neduno poistovjeivala s "dobrom sreom" da se tijekom Dru gog svjetskog rata upotrebljavala kao biljeg britanskog plana ratne tednje, koji se nalazio na kuponima i potanskim markama." Svastika se pojavljuje u dva oblika: krakova okrenutih ulijevo i udesno. Meutim, nejasnoe izaziva problem definiranja "lijevog" i "desnog" s obzirom na taj simbol. Neki okultisti i povjesniari pri hvaaju definiciju, koja se osniva na smjeru u kojemu se krakovi ire od sredita prema van; drugi, pak, definiraju "lijevo" i "desno" u smislu oitog smjera rotacije. Nejasnoe proizlaze iz injenice da svastika s krakovima okrenutima ulijevo izgleda kao da se okree udesno, i obrnuto. Okultni pisci su pridavali razliita znaenja svakome od tih obli ka svastike. Tako je Francuz Andre Brissaud tvrdio da svastika, koja se okree u smjeru suprotnome od kazaljki na satu, predstavlja Zemljinu rotaciju na svojoj osi i, prema tome, ona je "Kota zlatnog Sunca", koji simbolizira stvaranje, evoluciju i plodnost. Brissaud dalje tvrdi da je svastika okrenuta u smjeru kazaljki sata, "Kota crnog Sunca", koji predstavlja ovjekovu elju za moi nasuprot Neba. ileanski diplomat, ezoterik i Hitlerov apologet Miguel Serrano (ro. 1917), s kojim emo se opet susresti u posljednjem poglavlju, na drukiji nain objanjava svastike krakova okrenutih ulijevo i udesno: simbol s krakovima okrenutima ulijevo (u smjeru kazaljke na satu) predstavlja seobu drevne arijske rase iz njezine 84

Svastika krakova okrenutih ulijevo, prividna rotacija udesno.

Svastika krakova okrenutih udesno, prividna rotacija ulijevo.

domovine na Sjevernom polu, dok onaj s krakovima okrenutima udesno (obrnuto od kazaljke na satu) - koji su koristili nacisti predstavlja sudbinu Arijaca da se vrate u svoje duhovno sredite na Junom polu. Nakon to nas upoznaje s tekoama tumaenja svastika, krako va okrenutih ulijevo i udesno, Godwin nastavlja: "Bez obzira na valjanost ovih teorija, meu drevnim dekora tivnim svastikama ne prevladava jedan od ta dva tipa. Mjesto na kojemu je navodno, razlika izmeu krakova okrenutih uli jevo i udesno imala najvee znaenje bio je Tibet, gdje su Nicholas Roerich i Anagarika Govinda primijetili da je svastika drevne religije Bn-Po okrenuta ulijevo, a budistika udesno. Tono je da Bn-Poovi izvode obredna kruenja u smjeru su protnome od kazaljki na satu, a budisti obrnuto, no gotovo sva budistika ikonografija, koju je skupio Thomas Wilson, poka zuje svastike okrenute ulijevo, koje su posve nalik onima na obrednom ezlu Bn-Poova, koji odgovara budistikoj vajri. Mogli bismo samo rei da bi krakovi svastike moda morali biti okrenuti ulijevo ako (kao u sluaju religije Bn-Poa) oz naava polarnu revoluciju, a krakova okrenutih udesno ako (kao u budizmu) simbolizira putanju Sunca. No, korijen prob lema vjerojatno lei u dvosmislenosti samoga simbola, zbog ega se ini kao da se svastika okree udesno i obrnuto." 85

Kako smo vidjeli u prvom poglavlju, svastika je postala popular na meu njemakim antisemitskim skupinama zahvaljujui djelima Guida von Lista i Lanza von Liebenfelsa, koji su simbolom dobre sree i univerzalnog sklada poeli oznaavati nepobjedivog german skog junaka. Kako se moglo i oekivati, svastika okrenuta u smjeru obrnutom od kazaljki na satu, koja se nalazila na stijegu Njemake nacionalsocijalistike radnike partije (NSDAP), takoer je izazvala velike kontroverze u okultnim i ezoterijskim krugovima. Prema povjesniaru okultizma Francisu Kingu, svi prijedlozi iz gleda zastave koji su podneseni na Hitlerov zahtjev, ukljuivali su svastiku. Hitler je konano odabrao dizajn dr. Friedricha Krohna, stomatologa iz Sternberga. Meutim, on je ukljuivao svastiku ok renutu u smjeru kazaljki na satu, koja je simbolizirala dobru sreu, sklad i duhovnost. Hitler je odluio izmijeniti simbol, pa je nova svastika, okrenuta obrnuto od kazaljki na satu, simbolizirala zlo i crnu magiju. I na ovome mjestu nailazimo na problem definiranja sva stike krakova okrenutih ulijevo i udesno. Je li nacistiki simbol bio okrenut udesno (to tradicionalno oznaava dobro) ili ulijevo (to oznaava zlo)? S jedne strane, moe se rei da je nacistika svasti ka okrenuta udesno, jer se kukasti krakovi proteu udesno; no, isto tako se moe rei da joj se krakovi proteu ulijevo, budui da sim bol prividno izgleda kao da se okree obrnuto od kazaljki sata. No vinar Ken Anderson istie: "Rije je o subjektivnoj definiciji ... Moemo nagaati da je Hitler odluio obrnuti kri zbog konotacija o crnoj magiji i zlu Khronova kria i s ciljem prizivanja pozitivnih slika dobre sree, duhovnog razvoja i dr., za njegovu novu stran ku!" [Izvorna istaka.] Iako se moda ini da Anderson svjesno go vori neozbiljno, njegovo tumaenje je gotovo sigurno tono iz dva razloga. Prvo, moramo imati na umu da Hitler nije imao mnogo vre mena za okultistike besmislice, a sigurno nije prakticirao crnu magi ju, kako to tvrde mnogi okultisti (vie o tome u Petom poglavlju); i drugo, smijenaje ideja da je Hitler sebe smatrao "zlim" (to bi bilo logino budui da je pozitivan simbol pretvorio u negativan) ili, pak, da ga je privlaio pojam zla. Kako smo spomenuli u Uvodu jedna od najstranijih i najzagonetnijih znaajki Adolfa Hitlera jest inje nica da on sebe nije smatrao "zlim": Trevor-Roper tvrdi da je Hitler
86

bio uvjeren u svoju estitost, vjerovao je da je istrebljenje idova i drugih skupina optuenih za unitenje nacista, ispravan in. Osim toga, Hitler u svojoj zloglasnoj knjizi Mein Kampf nigdje ne spominje tu preinaku. S obzirom na injenicu da sebi pripisuje najvee zasluge za dizajn simbola, pri emu ne spominje ak ni Krohnovo ime, nedvojbeno je da bi obrazloio zato je iz temelja promijenio izgled stijega NSDAP-a: "...Morao sam bez iznimke odbiti brojne dizajne, koji su sti zali iz krugova mladog pokreta ... Ja - kao Voa - nisam elio odmah javno izloiti svoj prijedlog jer, konano, netko drugi je mogao izraditi jednako dobar ili ak bolji od mojega. Nai me, stomatolog iz Starnberga [sic] predloio je prilino dobar dizajn, koji je sasvim sluajno veoma nalikovao mome, no imao je samo jednu manu - svastika svijenih krakova bila je umet nuta u bijeli disk... U meuvremenu, osobno sam, nakon bezbroj pokuaja, izradio konaan oblik; zastavu s crvenom pozadinom, bijelim diskom i crnom svastikom u sredini. Nakon mnogih pokuaja, pronaao sam i konanu proporciju izmeu veliine stijega i bijeloga diska, kao i oblik i irinu svastike." itatelj e uoiti da je Hitler rekao da je prijedlog koji je zaprimio i koji je veoma nalikovao njegovu, imao samo jednu manu: krakovi svastike bili su svinuti. Anderson je nedvojbeno u pravu kada tvrdi da je: "na odluku - ovjeka koji se hvalio da je velik i neshvaen umjetnik - najvie utjecala ravnotea i estetska vrijednost, a ne neki nejasan okultni mit."

87

TREE POGLAVLJE

Zastraujua snaga
Drutvo Vril

tigli smo do toke istraivanja o povezanosti nacista i okultiz ma na kojoj moramo napustiti povijesne injenice i ui u mnogo opskurnije i tmurnije podruje, koje Pauwels i Bergier nazivaju "apsolutnim drugdje". Ozbiljni povjesniari (ili barem oni koji se usuuju uope komentirati tu temu), prijezirno odbacuju ma terijal o kojemu emo raspravljati u nastavku ove knjige - i to, treba istaknuti, posve opravdano. itatelju e se veina onoga to slijedi moda uiniti bizarnim i apsurdnim; ipak, kako emo vidjeti, meu idejama o kojima emo raspravljati (a koje su, oito, proizvod ra zbuktale mate) nalazit e se nejasni navjetaj niti, koja povezuje kolektivan um ovjeanstva na kraju 20. st. - zloslutnoj, opasnoj i, veini ljudi nevidljivoj. Kako emo vidjeti, "zona sumraka izmeu zbilje i mate" moe proizvesti znaajne promjene u naoj kolektivnoj svijesti o svijetu, o naemu mjestu u njemu, o neutvrenim namjerama onih koji nji me vladaju. Zagovornici ideje o okultnim moima nacista prihvaaju i mnotvo nevjerojatnih teorija zavjere, koje se osnivaju na tvrdnji da su mnogi vodei nacisti (meu kojima se, kako neki tvrde, nala zio i sam Hitler). pobjegli iz berlinskih ruevina i nastavili kovati svoje planove o dominaciji svijetom iz nekog skrivenog sjedita. Nedvojbeno je da te teorije, na prvi pogled, nemaju nikakve veze sa stvarnou. Ipak, jednako nevjerojatnom bi se mogla initi i ideja da je amerika Sredinja Obavjetajna Agencija (CIA (Central Intelligence Agency)) nakon rata tajno omoguila bijeg brojnim nacisti kim obavjetajcima i prokrijumarila u SAD programe o tajnom
88

naoruanju - no, moramo imati na umu da je i to dokumentirana povijesna injenica. Projekt PAPERCLIP ("spajalica") dokazuje da su neki vodei elementi Treeg Reicha doista preivjeli otkupivi svoje ivote u zamjenu za svoje znanstveno i vojno znanje, koje je amerika vlada oajniki eljela posjedovati. Dakle, u nastavku ove knjige usredotoit emo se na one elemen te nacistikog okultizma, koji nemaju svoje mjesto u slubenoj po vijesti, ali ire svoje pogubne krakove na suvremenu popularnu, ekstremistiku kulturu, odbijajui nestati pred svjetlou razuma. Moda bi bilo bolje da smo o Drutvu Vril, naoj polaznoj toki k "apsolutnom drugdje", govorili u prvom poglavlju, no postoji premalo dokaza o njegovu utjecaju na djelatnosti Treega Reicha. Usprkos tome, ono zauzima sredinje mjesto u neizvjesnoj studiji okultne moi nacista, te zato zahtijeva zasebno poglavlje. No, to je bilo to drutvo neobina imena Vril? Drutvo Vril prvi put se spominje u jednome od okultnih trilera Dennisa Wheatleya. U toj prii, skupina izmorenih ruskih vojnika se 25. travnja 1945. oprezno probijala kroz ruevine Berlina, istei preostale, izolirane depove njemakog otpora u srcu Treeg Reicha. Vojnici su se oprezno kretali od jedne do druge zgrade u stanju ne prestane spremnosti na moguu prijetnju iz zasjede. U prizemlju jedne od bombardiranih zgrada, vojnici su otkrili neto zapanjujue. Na podu su leala tijela est mukaraca, pore danih u krugu u ijemu se sreditu nalazilo tijelo sedmoga. Svi su bili odjeveni u njemake vojne uniforme, a mukarac u sreditu kruga nosio je na rukama svjetlozelene rukavice. Rusi su isprva pretposta vili da je rije o vojnicima. No, uskoro su shvatili da su mukarci istonjakog podrijetla. Jedan od ruskih vojnika, koji je bio Mongol, utvrdio je daje rije o Tibetancima. Osim toga, bilo je oito da mukar ci nisu poginuli u bitki, nego da su izvrili kolektivno samoubojstvo. Tijekom ljeta, u Berlinu je otkriveno jo nekoliko stotina Tibetanaca: neki od njih su poginuli u borbi, dok su ostali izvrili kolektivno, obredno samoubojstvo, poput mukaraca koje je prve otkrila ruska jedinica. to su Tibetanci radili u nacistikoj Njemakoj potkraj Drugog svjetskog rata? Odgovor na to pitanje moda se nalazi u neobinom
89

romanu The Coming Race ("Rasa koja dolazi"), koji je napisao Edward Bulwer-Lytton (1803-1873), prvi barun Lyttona. BulwerLytton je bio veoma plodan i uspjean pisac (pisao je romane, drame, eseje i pjesme), a u doba svog stvaralatva smatrao se jednim od naj veih engleskih knjievnika. Naalost, uivao je ugled tata, razme tljivog ekscentrika, to mu je priskrbilo neprijateljstvo novinara i unitilo knjievniki ugled do te mjere da se danas samo rijetko mogu pronai njegova djela i uti predavanja o njima - ako uope - na sveu ilitima u zemljama engleskog govornog podruja. Bulwer-Lytton je tijekom ivota pisao o mnogim temama, pa tako i o ljubavi, politici, povijesti, drutvenoj satiri, melodrami, te okult nome. Zato moda ne iznenauje to se u knjizi The Coming Race, objavljenoj 1871., okrenuo utopijskoj znanstvenoj fantastici. U tome romanu, pripovjeda, putnik i neovisan pustolov istrauje rudnik na nepoznatom mjestu, u kojemu otkriva velik podzemni svijet u koje mu ivi nadmona rasa ljudi, koji se zovu Vril-ya. Ljudi Vril-ya ne ko su naseljavali gornju povrinu Zemlje, no prirodna katastrofa nalik biblijskom Potopu, koja se dogodila prije vie tisua godina, na tjerala ih je da se povuku u podzemlje. Raspolagali su tehnologi jom, koja je bila naprednija od svih koje su izumili ljudi na Zemlji, a osnivala se na primjeni takozvane sile "vril". Pripovjeda se spri jateljio s djevojkom Vril-ya, koja se zvala Zee i zamolio je da mu objasni prirodu sile vril: "Na to je Zee poela objanjavati neto to nisam mnogo ra zumio, jer ni u jednome jeziku koji poznajem ne postoji sino nim rijei vril. Zato u je zvati elektricitetom, iako ona u sebi ukljuuje i mnotvo elemenata drugih sila prirode, kojima naa znanstvena nomenklatura pridaje razliita imena, kao to su magnetizam, galvanizam, itd. Ti ljudi vjeruju da su uz pomo sile vril ujedinili prirodne energetske sile, o kojima su raspra vljali mnogi filozofi na Zemljinoj povrini, a koje Faraday mnogo opreznije razmatra u mnogo opreznijoj kategoriji koleracije: "Ve dugo smatram", rekao je taj znameniti eksperimentalist, "i gotovo sam posve uvjeren, kao i, vjerujem, mnogi drugi
90

zaljubljenici u prirodoslovlje, da razliiti oblici u kojima se manifestiraju sile prirode, imaju zajedniko podrijetlo; ili, drugim rijeima, toliko su izravno povezani i meusobno ovi sni da se mogu pretvoriti jedno u drugo i posjeduju istu snagu svojega djelovanja." Kako tvrdi Zee, svi ljudi Vril-ya izvjebani su u primjeni sile vril, koja se moe upotrijebiti za kontroliranje fizikog svijeta, ali i umova i tijela drugih ljudi, kao i za pojaanje telepatskih i telekinetikih sposobnosti ljudskog uma. Sila vril najee se primjenjuje posredstvom naprave, koja se zove Stap Vril, kojim se - kao i silom vril - moe upravljati tek nakon dugogodinjeg treniranja. (Pripo vjedau ne doputa da ga primi u ruku zbog: "straha da u svojim nestrunim rukovanjem izazvati neku stranu nesreu"). tap Vril je "upalj, a na drci mu se nalazi nekoliko zapora, kljueva i ica, ko jima se njegova snaga moe podeavati, mijenjati i usmjeravati tako da na jedan nain moe unitavati, a na drugi iscjeljivati - njime se moe rascijepiti kamen ili, pak, isparavati tekuinu - utjecati na tijela ili na umove." Tijekom produenog boravka u podzemlju, pripovjeda je saznao da Vril-yai imaju i osobit sustav vladanja. Tako njima vlada vrhovni sudac, koji taj poloaj naputa s prvim znakovima starenja. Iako u njihovu drutvu uope nema zloina ni sukoba, najveim vrlinama smatraju upravo snagu i silu i vjeruju da je pobjeda snanih nad slabi ma u savrenom skladu s Prirodom. Za njih su demokracija i slobo dne institucije tek sirovi pokusi nezrele kulture: "Vladarski sustav plemena Vril-ya ... oito je bio veoma slo en, ali ustvari veoma jednostavan. Temeljio se na naelu, us pjenome u teoriji, no koje se na povrini Zemlje malo pri mjenjivalo u praksi - npr. naelu da svi sustavi filozofske misli tee postizanju jedinstva ili usponu kroz sve labirinte prepre ka do jednostavnosti jednog prvog uzroka ili naela. Tako se, s obzirom na politiku, ak i republikanski pisci slau da do brohotna autokracija moe osigurati najbolju upravu, pod uvjetom da postoji jamstvo da e ona trajati ili kako nee po stupno zloupotrebljavati vlast, koja joj je dodijeljena. U ovo91

me drutvu ... nije postojalo nita to bi navelo njegove pri padnike da ude za privilegijama slube. Naime, ona nije do nosila nikakve poasti, insignije ni vie poloaje. Vrhovni sudac se nije razlikovao od ostalih stanovnika veim posjedom ili prihodima. S druge strane, njegove dunosti su bile nevjeroja tno lake i jednostavne te nisu zahtijevale vei stupanj energi je ili inteligencije." Nakon brojnih pustolovina u podzemnome svijetu - i mnogih razgovora s njegovim stanovnicima - pripovjeda zakljuuje slje dee o korijenima fantastine rase Vril-ya: "Ti ljudi - iako podrijetlom nisu samo pripadnici nae ljudske rase, to pretpostavljam s obzirom na korijene njihova jezika - potjeu od istih predaka kao i velika arijska obitelj iz koje su potekle najvee civilizacije svijeta; i, kako kazuju njihovi mitovi i povijest, nakon to su proli kroz etape drutva nalik naemu, razvili su se u osobitu vrstu s kojom se nijedna zaje dnica gornjega svijeta nije mogla amalgamirati. A, prema nji hovom tradicionalnom vjerovanju o njihovoj vrhovnoj sudbi ni, ako bi ikada izali iz ovih najdubljih podruja zemlje na svjetlo dana, unitili bi i zamijenili nau postojeu ljudsku rasu." Iako je bio impresioniran znanjem i postignuima naroda Vrilya, pripovjedaa je zaprepaivala njihova snaga i lakoa kojom su njome upravljali. Tako na jednome mjestu nagovjeuje da bi ga bez ikakva osjeaja krivnje, ukoliko bi ih razljutio, svojim Vril ta povima pretvorili u pepeo. Zbog te nelagode i prirodne elje da se vrati poznatome ivotu u gornjemu svijetu, pripovjeda je odluio to prije pobjei iz podzemnoga svijeta Vril-yaa. Pri tome mu je po mogla neobina Zee, koja se zaljubila u njega i pokuala ga nagovo riti da ostane, iako je razumjela da ih neuzvraena ljubav nee usre iti. Upravo ga je ona odvela natrag do otvora rudnika kroz koji je prvi put uao u podzemlje Vril-yaa. Vrativi se kui, pripovjeda je dugo razmiljao o udima koja je vidio ispod povrine Zemlje. Tako iznova govori o moguoj stra92

noj sudbini, koja oekuje blaeno nesvjesno ovjeanstvo od strane "Rase koja dolazi". U posljednjem poglavlju saznajemo: "to vie razmiljam o ljudima, koji u podrujima skrivenima od naeg pogleda, za koja nai mudraci tvrde da su nenaselje na, mirno razvijaju moi koje prelaze nae najvie oblike snage, i vrline koje su u naem ivotu, drutvenom i politikom, obr nuto proporcionalne napretku nae civilizacije - to se dublje molim da e proi mnogo vjekova prije nego na svjetlo Sunca izau nai neminovni unitavatelji." Mnogi okultisti pretpostavljaju da je knjiga The Coming Race istina skrivena pod velom fikcije: tvrde da je Bulwer-Lytton svoj za nimljiv roman utemeljio na velikom korpusu ezoterijskog znanja. Taj knjievnik je bio veoma zainteresiran za rosenkreuzere, mono okultno drutvo koje je osnovano u esnaestom stoljeu i navodno je posjedovalo drevnu mudrost o najviim tajnama Svemira, otkri venu u tajnoj podzemnoj odaji. Postoje neki dokazi da je BulwerLytton vjerovao da postoji podzemni svijet, jer je u pismu svom pri jatelju Hargraveu Jenningsu 1854. napisao: "Tako je Rosenkreuz [utemeljitelj rosekreuzerskog bratstva] pronaao svoju mudrost u tajnoj odaji. Tako emo i mi. Mnogo je toga to moemo nauiti iz podzemlja naeg planeta." Neki pisci, ukljuujui Aleca Maclellana, autora fascinantne knjige The Lost World of Agharti (1996) ("Izgubljeni svijet Agharti"), tvrde da je u knjizi The Coming Race otkriveno suvie mnogo podataka o podzemnome svijetu, zbog ega je ona potisnu ta nekoliko godina nakon Bulwer-Lyttonove smrti 1873. Doista, on ju je opisao kao: "jednu od knjiga na temu misticizma, koju je naj tee pronai", i izvjeuje nas da je nekoliko godina neuspjeno pokuavao pronai primjerak te knjige. Iako je Maclellanov navje taj nedvojbeno intrigantan, injenica da se knjiga rijetko gdje mogla pronai moe se objasniti nepravednim opadanjem Bulwer-Lyttonova posthumnog knjievnog ugleda (o emu smo prethodno govo rili). Navedeni pisac nekoliko je mjeseci traio primjerak knjige The Coming Race. Konano je u jednoj knjinici u sreditu grada prona ao prilino jeftino depno izdanje.
93

Na koji nain je Bulwer-Lyttonov neobian roman povezan s nacistikom Njemakom? Ako je u Berlinu 1940-ih doista postojala velika kolonija tibetanskih redovnika, to su ondje radili? ini se da je kljuna veza bio upravo Bavarac Karl Haushofer (1869-1946), ije su geopolitike teorije utjecale na nastanak pojma Lebensraum (ivotni prostor), za koji je Hitler smatrao da e biti neophodan za do minaciju superiorne arijske rase i koji je naumio oteti, prije svega, Sovjetskom Savezu. Haushofera, kao i Dietricha Eckarta (1868-1923) - antisemitskim novinarom i dramatiarom koji je utjecao na Hitlerove rasistike nazore i uveo ga u utjecajne drutvene krugove nakon Prvog svjetskog rata - zagovornici teorije o okultnoj moi nacista opisuju ga kao ovjeka koji prakticira crnu magiju i "Velikog aro bnjaka nacistike stranke". Haushofer je bio iznimno uspjean student Sveuilita u Mnchenu, gdje je razvio i doivotno zanimanje za Daleki istok. Nakon zavretka studija, prikljuio se njemakoj vojsci, u kojoj se uskoro, zahvaljujui svojoj velikoj inteligenciji, uspeo do najviih poloaja. Budui da je veoma dobro poznavao kulturu Dalekog istoka, po stavljen je na poloaj vojnog ataea u Japanu. Louis Pauwels i Jacques Bergier prvi su u svojoj fascinantnoj, ali povijesno neutemeljenoj knjizi The Morning of the Magicians ("Jutro arobnjaka") (koja je posluila kao model brojnih kasnijih teorija o nacistikom okulti zmu tijekom 60-ih i 70-ih godina XX. stoljea), pretpostavili da je Haushofer bio okultist, koji je posjedovao tajno znanje o monim nadljudskim biima. Pauwels i Bergier tvrde: "[Haushofer] je vjerovao da njemaki narod potjee iz Sredi nje Azije, te da e upravo indogermanska rasa osigurati po stojanost, plemenitost i uzvienost svijeta. Pretpostavlja se da je Haushofer, tijekom boravka u Japanu, bio uveden u jedno od najznaajnijih, tajnih budistikih drutava, pri emu je pri segnuo da e, ne ostvari li svoju "misiju", izvriti tradicionalno, obredno samoubojstvo." Haushofer je navodno gorljivo vjerovao i u legendu o Thuli, iz gubljenoj arijskoj domovini na dalekom sjeveru, koja je neko bila
94

sredite napredne civilizacije, i koja je posjedovala magine moi. Povezavi tu legendu s Drutvom Thule, Pauwels i Bergier su za kljuili: "Bia koja posreduju izmeu ovjeka i drugih inteligentnih bia, koja obitavaju izvan ovoga svijeta, predat e inicijantima [Drutva Thule] spremnik sila, kojim e omoguiti Nje makoj da iznova zavlada svijetom i da postane kolijevka na dolazee rase Nadljudi, koja e nastati mutacijama ljudske vrste. Jednoga dana e njezine legije unititi sve to stoji na putu duhovne sudbine Zemlje i njezini voe bit e ljudi, koji znaju sve i svoju snagu crpe iz samog izvora energije, pod vodstvom Velikih drevnoga svijeta ... Moglo bi se pretposta viti da je [Drutvo Thule] upravo pod utjecajem Karla Haus hofera postalo drutvo Iniciranih, koji ope s Nevidljivim i magijsko sredite nacistikog pokreta." Ozbiljni povjesniari, poput Nicholasa Goodricka-Clarkea, ne slau se s tvrdnjama Pauwelsa i Bergiera i kasnijih pisaca. Goodrick-Clarke, koji je moda vie od drugih pisaca na tom neobinom polju, istraivao najznaajnije njemake izvore, istie da su tvrdnje o vrhovnom vodstvu Drutva Thule: "posve pogrene. Drutvo Thule je slubeno rasputeno 1925. zbog postupnog slabljenja podrke." Dalje nas uvjerava da: "ne postoji dokaz o povezanosti Haushofera s tom skupinom." Bez obzira, navodna Haushoferova povezanost s crnom magijom, postala je, prema rijeima istraivaa takvih tema, znaajna karika nacistikog okultistikog lanca. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata, Haushofer se vratio u Mnchen, na ijemu je sveuilitu tada i doktorirao. Istodobno se bavio predavanjem i pisanjem, a utemeljio je i asopis Geopolitical Review u kojemu je objavljivao svoje ideje o Lebensraum-u koje su teile: "opravdati teritorijalno osvajanje pozivanjem na kolonizaciju slavenskih zemalja od strane srednjovjekovnih teutonskih vitezova i, emocionalno prizivati ideje o ujedinjenju Volksdeutsche (etniki Nijemci) u sklopu Reicha, ratrkanih diljem istone Europe." Dok je bio zatoen u utvrdi Landsberg am Lech, nakon neuspjela mnchenskog pua 1924., Adolf Hitler je itao Haushoferove knji95

ge o geopolitici (s kojim ga je ve prije upoznao profesorov asistent i student, Rudolf Hess), koje su tada na njega izvrile velik utjecaj. Nedvojbeno je da je Hitler veoma plodno provodio vrijeme u Land sbergu, itajui knjige najraznovrsnijih tema, iako ne radi pukog obrazovanja nego da potvrdi i razjasni svoje osobne nazore i pretpo stavke. (Poslije je rekao da je Landsberg bio njegovo: "sveuilite koje je plaala drava.") Pauwels i Bergier, kao i drugi pisci rubnih istraivanja, tvrde da je Haushofer svakodnevno posjeivao Hitlera u Landsbergu, gdje mu je objanjavao svoje geopolitike teorije i opisivao svoja puto vanja kroz Indiju na poetku stoljea. Tijekom boravka u Indiji, slu ao je prie o monoj civilizaciji koja je ivjela ispod Himalaja: "Prije trideset ili etrdeset stoljea, u podruju pustinje Gobi postojala je visoko razvijena civilizacija. Uslijed katastrofe, vjerojatno nuklearne, Gobi je pretvoren u pustinju, a stanovnici su se odselili. Neki od njih otili su na daleki sjever Europe, a drugi na Kavkaz. Pretpostavlja se da je skandinavski bog Thor bio jedan od junaka te seobe. ...Haushofer je istaknuo nunost "povratka izvorima" ljud ske rase - drugim rijeima, nunost osvajanja itave Istone Europe, Turkestana, Pamira, pustinje Gobi i Tibeta. Smatrao je da ta podruja tvore sredinju jezgru, te da e onaj tko njima vlada zavladati itavim svijetom." Nakon kataklizme koja je unitila civilizaciju iz Gobija, prei vjeli stanovnici su pobjegli u golemi labirint pilja, koji se nalazio ispod Himalaja, gdje su se podijelili u dvije skupine -jedna od njih je slijedila put duhovnosti, prosvjeenja i meditacije, a druga put nasilja i materijalistike moi. Prvi od tih sredita zvao se Agartha, a drugi Shambhala. (Ta imena se mogu izgovarati na vie naina: za Agarthu primjenjujem najjednostavniji, a za Shambhalu onaj koji favoriziraju orijentalisti.) U sljedeem emo poglavlju podrobnije raspravljati o Agarthi i Shambhali. Prema Alecu Maclellanu, Hitler je tijekom zarobljenitva u Landsbergu, itao, izmeu ostalog, i Bulwer-Lyttonovu knjigu The Coming Race, za koju mu je Hashofer rekao da predstavlja najtoniji
96

opis rase Nadljudi, koji su ivjeli ispod povrine Zemlje, a potkreplji vala je i veinu onoga to je sam profesor saznao tijekom boravka u Aziji. Bulwer-Lyttonov roman oito je razbuktao Hitlerovu matu, te je on: "nestrpljivo oekivao dan kada e i osobno potvrditi posto janje civilizacije skrivene pod snijegom Tibeta..." Sljedee godine, 1925., skupina berlinskih rosenkreuzera, meu kojima je bio i Karl Haushofer, osnovala je Drutvo Vril (poznato i pod imenom Sjajna loa). Joscelyn Godwin nas izvjeuje da postoji samo jedan osnovni izvor podataka o Drutvu Vril: Willy Ley, nje maki raketni inenjer, koji je 1933. pobjegao u Sjedinjene Amerike Drave, nakon ega je stvorio uspjenu karijeru pisca popularne znanosti. Ley je 1947. objavio lanak pod naslovom "Pseudoznanost u Nazilandu". Nakon opisa ariozofije, Ley pie: "Sljedea skupina doslovno je osnovana na temelju romana. Ta grupa, koja se, vjerujem, zvala Wahrheitsgesellschaft Drutvo istine - i uglavnom se sastajala u Berlinu, u slobod no vrijeme se bavila potragom za Vrilom. Doista, njihova uvjerenja osnivala su se na Bulwer-Lyttonovoj knjizi "The Coming Race". Znali su da je knjiga izmiljena i da je Bulwer-Lytton njome naumio rei istinu o toj "sili". Ideja o ljudi ma koji ive u podzemlju bila je besmislica, ali ne i Vril. Ona je vjerojatno omoguila Britancima, koji su je uvali kao dravnu tajnu, da proire svoje kolonijalno carstvo. Sigurno je da su je posjedovali i Rimljani, koji su je pohranjivali u [sic] malim metalnim kuglama, koje su uvale njihove domove, a nazivali su ih lari. Iz meni posve nepoznatih razloga, tajna Vrila moe se spoznati razmiljajui o strukturi jabuke prepolovlje ne na dva dijela. Ne, ne alim se. To mi je povjereno veoma ozbiljno i tajno vito. Takva skupina je doista postojala, a ak su objavili i prvo izdanje asopisa s ciljem promicanja svog nauka." Iako su ga Pauwels i Bergier oito intervjuirali, Ley im nije otkrio vie nita o tom tajanstvenom drutvu; meutim, poslije su otkrili da se ta skupina zvala Drutvo Vril, te da je s njome bio blisko povezan i Karl Haushofer. (Joscelyn Godwin nas ljubazno podsjea na
97

nepouzdanost izvanrednih Pauwelsa i Bergiera: iako se u svezi Haushoferove povezanosti s Drutvom Vril, pozivaju na knjigu Jacka Fishmana, The Seven men of Spandau, Fishman o tome ustvari uop e ne govori . Pauwels i Bergier nas dalje izvjeuju da je Haushofer, ne ost varivi svoju misiju, izvrio samoubojstvo 14. oujka 1946., u skla du s prisegom koju je dao svojim uiteljima u tajnom japanskom drutvu. No, i ovaj put je istina posve drukija: Haushofer nije izvr io harakiri, nego je umro od trovanja arsenom 10. oujka. Osim to ga, Leyeva tvrdnja o: "strukturi jabuke, prepolovljene na dva dijela" (ime se otkriva petokraka zvijezda u njezinu sreditu), podsjea na onu Rudolfa Steinera iznesenu u knjizi Knowledge of Higher Worlds and Its Attainment ("Znanje o Viim svjetovima i postizanje toga znanja"). Doista, na to nas podsjea Godwin, i teozofi su bili zainteresirani za silu vril, koja na izvjestan nain podsjea na Reichenbachovu odiku silu, te na astralnu svjetlost, poznatu i pod imenom Akaki zapisi: istanan oblik energije koja navodno okru uje Zemlju, u kojemu je sauvana svaka misao i sva djela, koja su se ikada dogodila. Usprkos trijeznom istraivanju pisaca poput Goodrick-Clarkea i Godwina, ideja o iznimno zlokobnom i monom Drutvu Vril, koje tajno kontrolira Trei Reich, i dalje oduevljava javnost. Mnogi jo uvijek vjeruju da je Haushofer upoznao Hitlera s voom skupine tibetanskih visokih lama, koji je ivio u Berlinu i bio je poznat samo pod imenom: "ovjek sa zelenim rukavicama". Taj ovjek je znao gdje se tono nalaze skriveni ulazi u podzemna kraljevstva Agarthu i Shambhalu. Te glasine nedvojbeno su utjecale na nastanak slavnih legendi o Hitlerovoj opsesivnoj potrazi za ulazima u unutranji svijet. Maclellan tvrdi sljedee: "Prve ekspedicije pokrenute su pod pokro viteljstvom Sjajne loe 1925., no Hitler se poslije, nakon dolaska na vlast, za to mnogo izravnije zainteresirao, te je osobno nadzirao or ganizaciju potraga." Maclellan tvrdi i da je Hitler vrsto vjerovao da "neki predstavnici nad-rase iz podzemlja ve ive u vanjskome svijetu", navodei rijei Hermanna Rauschninga iz njegove slavne knjige Hitler Speaks: A Series of Political Conversations with Adolf
98

Hitler on his Real Aims (1939) ("Hitler govori: Niz politikih razgo vora s Adolfom Hitlerom o njegovim stvarnim ciljevima"). Razgo vori koje je zabiljeio Rauschning posluili su kao izvor podataka mnogim, ukljuujui ozbiljnim piscima o Treem Reichu. Zagovor nici teorije o okultnoj moi nacista neprestano su ukazivali na misti ke elemente Hitlerovih razgovora, koje je zabiljeio Rauschning, koji je rekao da je neprestano imao osjeaj da je Hitler medij, koji posjeduje natprirodne moi. ini se da je Hitler jednom prilikom upoznao jednog od Nadljudi iz podzemlja. Rauschning tvrdi da mu se Hitler povjerio sljedeim rijeima: "Meu nama se nalazi novi ovjek. On je ovdje! Jesi li sada zadovoljan? Odat u ti tajnu. Vidio sam sliku novoga ovjeka - neustraivoga i monoga. Ustuknuo sam pred njime." Meutim, u Mclellanovu obranu moemo rei da on tvrdi da je rije samo o Hitlerovoj poremeenoj mati. No. s Rauscningovim opisom treba iznimno oprezno postupati: neophodno je istaknuti da, usprkos velikome zanimanju javnosti, knjga Hitler Speaks nije izdr ala kunju vremena kao istinit povijesni dokument. Ustvari, Ian Kershaw, jedan od najveih strunjaka za Hitlera i autor knjige Hitler 1889-1936: Hubris (1998), u svojoj monumentalnoj studiji nigdje ne navodi Rauschningovu knjigu, te tvrdi da je to djelo: "kojemu se danas pridaje toliko malo vjerodostojnosti da ga je najbolje potpuno zanemariti." Pria kazuje da je Hitler pokrenuo velik broj ekspedicija u rudni ke u Njemakoj, vicarskoj i Italiji, s ciljem otkrivanja ulaza u pilj ske gradove Nadljudi. Tvrdi se da je ak zapovjedio da se istrai ivot Bulwera-Lyttona kako bi se utvrdilo je li sam autor posjetio zemlju Vril-ya. Iako ozbiljni povjesniari odbacuju te glasine, Maclellan u svojoj knjizi The Lost World of Agharti navodi jedan zanimljiv do gaaj, koji izvrsno ilustrira onu "zonu sumraka izmeu zbilje i mate", u kojoj se nalazimo dok raspravljamo o nacistikom okultizmu. Maclellan navodi svjedoanstvo izvjesnog Antonina Horaka, speleologa i slovakog ustanika, koji je u listopadu 1944. sluajno otkrio neobian tunel u ehoslovakoj. Dr. Horak je to otkrie javno obznanio tek 1965., u asopisu National Speleological Society News. U svom lanku, dr. Horak tvrdi da je s jo dva lana pokreta otpo99

ra, otkrio tunel u blizini sela Plavince i Lubocne (daje i njihove to ne zemljopisne podatke: 49,2 sj., 20,7 ist.). Nakon to su umalo poginuli u okraju s Nijemcima, tri mukarca (od kojih je jedan bio teko ranjen) zatraila su pomo lokalnog seljaka. On ih je odveo u podzemnu pilju, gdje su se mogli skriti i odmoriti. Seljak im je rekao da je pilja puna jama s otrovnim plinovima, te daje ukleta i upozorio ih da ne ulaze suvie duboko u nju. To nisu ni namjeravali uiniti, budui da su bili suvie umorni. Nakon to su zavili rane ranjenom drugu, zaspali su. Sljedeega dana, priekavi da se ranjenik dovoljno oporavi kako bi mogao nastaviti putovanje, znatieljni je Horak odluio istraiti unutranjost pilje. Tako je stigao do dijela pilje, koji se potpuno razlikovao od ostatka: "Nakon to sam upalio baklju, shvatio sam da se nalazim u prostranom, zavojitom, mranom oknu sa zidovima nalik grebenima. Pod je bio poploan vrstim vapnencem." Tunel se protezao unedogled. Dr. Horak je neuspjeno pokuao svojim pijukom odlomiti djeli zida. Zato se posluio pitoljem (to nije bilo nimalo pametno, s obzirom daje udarac metka mogao privui pozornost Nijemaca, koji su se vjerojatno jo uvijek nalazili u blizini). "Metak se, uz zagluujuu buku, snano zabio u unutranjost zi da", napisao je. "Izbijale su iskre, uo se tutanj, no iz jezgre je otpala tek krhotina. Pojavila se samo mala udubina, otprilike duine pola mojeg prsta, iz kojega je izbijao otar miris." Nakon toga se dr. Horak vratio svojim drugovima i izvijestio ih o oito umjetno izgraenom tunelu: "Sjedio sam ondje uz vatru i ra zmiljao. Koliko je daleko prodirao u stijene? Nagaao sam. Tko ga je ili to umetnuo u planinu? Jesu li ga izgradili ljudi? I je li to, ko nano, bio dokaz istinitosti legendi - poput Platonove - o davno iz gubljenim civilizacijama, koje su posjedovale arobne tehnologije, koje na um ne moe ni zamisliti." Nakon dr. Horaka 1944., oito nitko drugi nije istraivao taj tunel. Lokalni seljaci nedvojbeno su znali da on postoji, no nisu mu se usuivali pribliiti. Osim pria o rudarskim ekspedicijama nacista u Sredinjoj i Is tonoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata, okultni pisci esto su spominjali nacistike ekspedicije na Tibet, kojima je navodno cilj bio otkrivanje i stupanje u vezu sa skupinama visokih lama koji pos100

jeduju fantastine moi. Pauvvels i Bergier i o toj temi imaju mnogo za rei, to je samo po sebi dovoljan razlog da budemo oprezni. Ameriki istraiva Peter Levenda bio je jednako sumnjiav prema tvrdnjama o navodnoj povezanosti izmeu nacista i Tibeta, prije nego je poeo istraivati te navode u zapisima na mikrofil movima Odsjeka za zaplijenjene njemake dokumente Nacionalnog Arhiva u Washingtonu, D. C. Ondje je otkrio obilje materijala, koji je sadravao vie tisua stranica o radu dr. Ernsta Schafera iz Ahnenerbe-a.. Meu tim dokumentima nalazile su se osobne biljeke dr. Schafera, njegove prepiske, izvaci iz nekoliko njemakih novina i njegov SS-dosje, koji opisuje ekspedicije u istoni i sredinji Tibet od 1934-1936. god., te slubenu ekspediciju SS-a na Tibet od 19381939., koju je on vodio. Levenda je ustanovio da cilj te ekspedicije nije bio samo povezi vanje s tibetanskim predstavnicima nad-rase iz podzemlja, nego, prije svega, katalogiziranje flore i faune toga podruja (to nije imalo neku vojnu korist za Trei Reich, te objanjava zato Schafer esto nije mogao ishoditi novana sredstva za svoja putovanja). Ernst Schafer je roen u Colognei 14. oujka 1910., u bogatoj in dustrijskoj obitelji. Pohaao je kolu u Heidelbergu i Gottingenu, a 1930., u dobi od samo 20 godina, krenuo je na svoju prvu ekspediciju na Tibet, pod pokroviteljstvom Akademije prirodnih znanosti u Philadelphiji. Sljedee godine se pridruio ekspediciji Amerikanca Brookea Dolana, koja je putovala na Sibir, u Kinu i Tibet. Sredinom 1933., pridruio se SS-u, a 1942. je stekao poloaj Sturmbannfhrera. Osim to je bio asnik SS-a, Schafer je bio i veo ma cijenjen znanstvenik, koji je objavljivao svoje radove u raznim novinama, kao to je Proceedings of the Academy of Natural Scien ces, Philadelphia. Levenda zajedljivo primjeuje da je Schafer bio: "viestruk ovjek: dijelom je bio asnik SS-a i uenjak, dijelom is traiva i znanstvenik: nacistiki Indiana Jones." Schafer je bio duboko zainteresiran za religijske i kulturne obiaje Tibetanaca, kao i za njihovu seksualnost. (Doista, lanovi ekspedicije 1938-1939., bili su gotovo pohotno fascinirani seksualnim obiajima: naprimjer, filmski redatelj Ernst Krause, brino je snimio 15-godinju djevoj icu iz plemena Lanchung kako masturbira na gredi mosta.)
101

Kada nisu katalogizirali floru i faunu (i pijunirali mlade djevoj ke), lanovi ekspedicije su obavljali druga istraivanja, pa su, izme u ostalog, prouavali fizike znaajke Tibetanaca. Schafer je zabilje io podatke o visini i teini, obliku ruku i nogu, obliku i boji oiju, a izradio je ak i gipsane odljeve lica Tibetanaca. U novinama Der Neue Tag, 21. srpnja 1939. objavljen je sljedei lanak: "SVETI TIBETANSKI TEKSTOVI, KOJE JE OTKRILA EKSPEDICIJA DR. SCHAFERA, PRENESENI NA DEVET IVOTINJA PREKO VISORAVNI (IZVANREDNA VIJEST) FRANKFURT, 20. SRPNJA. Tibe tanska ekspedicija dr. Ernsta Schafera, koja je tijekom putova nja kroz Tibet boravila u Lhasi i glavnom gradu Panchen Lame, Shigatseu, trenutno se nalazi na putu za Njemaku. Budui da su monsuni poeli neuobiajeno rano, povratak ekspedicije je ubrzan kako bi se osigurao transport dragocjenih zbirki. Eks pedicija je rezultirala jednako vrijednim znanstvenim otkrii ma. Osim izvanrednih postignua na podruju geofizikih, te istraivanja Zemljina magnetizma, uspjeno su skupili iznim no bogatu etnoloku zbirku, koja, izmeu ostalog, ukljuuje i kultne predmete, kao i brojne predmete iz svakodnevnog ivota. Upravo je dr. Schafer, uz pomo regenta Lhase, uspio pro nai Kangschur, tibetansko sveto pismo koje sadri ak 108 svezaka i za iji je prijenos bilo potrebno 9 teretnih ivoti nja. Jednako su velike i zooloke i botanike zbirke, koje je ekspedicija ve dijelom otpremila u Njemaku, a ostatak e donijeti sa sobom. Zooloka zbirka ukljuuje potpunu ptiju faunu istraenog podruja. Osim toga, dr. Schafer je prvi uspio uloviti schapija, do tada nepoznatu vrstu divlje koze. Trenu tno se na putu za Njemaku nalazi oko 50 ivih ivotinja, dok je velik broj drugih ostao s ekspedicijom. Na putu je i bogat herbarij postojeih biljaka. Osim toga, obavljena su i vrijedna zemljopisna i povijesna istraivanja. Postojale su neke pote koe s engleskim vlastima, zbog politikih trzavica, koje su rijeene zahvaljujui osobnom susretu dr. Schafera i predstav nika britanske vlasti u Shangtseu, pa je zajamen neometan povratak ekspedicije iz Tibeta i njezine dragocjene zbirke."
102

Levenda navodi da nije uspio saznati to se dogodilo s Kangschurom, "vrhovnim dokumentom" tibetanskog budizma, iako pretpostavlja da je odnesen u Be. S obzirom na samu ekspediciju, a treba imati na umu da ona nije imala mnogo veze s okultnim i magijskim ambi cijama Treega Reicha, mogue je da su se pokusi povezani s "magnetizmom Zemlje" i geofizikom vrsto temeljili na veoma labavoj teoriji. Levenda pretpostavlja da je cilj ekspedicije na Tibet 19381939., bio pokuaj dokazivanja pseudoznanstvene teorije o svjet skom ledu Hansa Horbigera. O toj bizarnoj teoriji raspravljat emo u Sedmom poglavlju. No, vratimo se opet ideji ukorijenjenoj u gla sinama o Drutvu Vril, koje je navodno pokualo uspostaviti vezu (i ishoditi njihovu pomo) s tajanstvenom skupinom nevjerojatno monih istonjakih uitelja. Kako bismo istraili korijene te ideje, moramo otputovati u Tibet, koji se u nekim krugovima naziva i "Fantomsko kraljevstvo".

103

ETVRTO POGLAVLJE

Fantomsko kraljevstvo
Veza izmeu nacista i Tibeta

a prvi pogled moglo bi se initi posve neobinim da su tvorci Treega Reicha bili zainteresirani za podruje, koje mnogi smatraju duhovnim sreditem svijeta. No, treba imati na umu da je to sredite, prema tulskoj mitologiji, neko bila arktika domovina Arijaca, koja je naputena nakon unitenja Atlantide oko 10 800. pr. Kr. (vidi Drugo poglavlje). Od tada je duhovno sredite, iako je bilo skriveno od veine ostalih ljudi koji nisu dostojni nje govih tajni, ipak ostalo glavna snaga koja kontrolira sudbinu planeta. Dva skrivena kraljevstva, Agartha i Shambhala, tvore dvostruki izvor natprirodne moi koja isijava iz Tibeta i stekla su znaajno mjesto u okultizmu i rubnim znanostima dvadesetog stoljea. Prije nego ponemo raspravljati o navodnom interesu Treega Reicha za Agarthu i Shambhalu, neophodno je da ukratko razmotri mo kakvu ulogu Shambhala ima u tibetanskom misticizmu. Na taj emo nain moi slijediti tijek njezina iskrivljavanja i degradacije u sklopu nacistike sheme skrivene povijesti. Besmrtnih

Zemlja

Pisac Andrew Thomas godinama je prouavao mitove i legende Dalekog istoka, a u svojoj knjizi Shambhala: Oasis of Light ("Sham bhala: Oaza svjetlosti"), rjeito argumentira dokaze o stvarnom po stojanju toga kraljevstva. Tomas navodi drevne kineske rukopise, u kojima se spominju Nu i Kua, "azijatski prototipovi Adama i Eve", koji su roeni u planinama Kun Lun u Sredinjoj Aziji. Prilino je zagonetno zato se taj kineski rajski vrt nalazio u tako osamljenome
104

i sumornome mjestu, a ne u mnogo ugodnijem podruju kao to je dolina rijeke Yangtse ili pokrajina Shantung. Zato Tomas pretpo stavlja da je pustinja Gobi neko moda bila more u unutranjosti i da je obilovala plodnom zemljom. Kako emo poslije vidjeti u ovom poglavlju, pustinja Gobi je prvi kandidat za pradomovinu jedne od drevnih i nepoznatih civiliziranih kultura, ija se mudrost prenosila naratajima. Planine Kun Lun zauzimaju veoma znaajno mjesto u kineskoj mitologiji, budui da se vjerovalo kako upravo ondje ive besmrtnici, kojima vlada Hsi Wang Mu, Kraljica-majka Zapada. Hsi Wang Mu, koja se naziva i Kuan Yin, boica milosti, navodno je ivjela u pa lai od ada, koja je imala 9 katova. Ta palaa je bila okruena golemim vrtom u kojemu je raslo breskvino stablo Besmrtnosti. Samo najmudriji i najkreposniji ljudi mogli su ui u taj vrt i jesti njegove plodove, koji su se pojavljivali jednom u 6000 godina. Besmrtnici, koji su pomagali Hsi Wang Mu u njezinim pokuajima da vodi ovjeanstvo prema mudrosti i samilosti, imali su savrena. vjeno mlada tijela i navodno su mogli putovati itavim Svemirom te suivjeti na planetima drugih zvjezdanih sustava. Kako istie To mas, bez obzira jesu li drevni Kinezi vjerovali da Besmrtni mogu putovati svemirom svojim fizikim tijelima ili posredstvom uma, ta je ideja veoma zanimljiva jer ukljuuje ideju o postojanju ivota i na drugim svjetovima u Svemiru. Drevni kineski tekstovi obiluju legendama, koje govore o poku ajima ljudi da prijeu pustinju Gobi kako bi stigli na planinu Kun Lun. Najpoznatiji od tih istraivaa nedvojbeno je bio veliki filozof Lao Tze (oko 6. st. pr. Kr.), autor taoistikog rukopisa Tao Te Ching, koji je navodno potkraj svog ivota putovao pustinjom Gobi. Meu vatikanskim arhivima nalaze se i mnoga izvjea katolikih misio nara, koja govore o izaslanstvima kineskih careva k duhovnim biima, koja ive u planinama. Ta bia posjeduju vidljiva tijela, koja, meu tim, nisu tvorena od krvi i mesa: to su bogovi "roeni s umovima", ija se tijela sastoje od elementarne atomske tvari, koja im omogu uje da ive bilo gdje u Svemiru, ak i u sreditima zvijezda. Indijci takoer vjeruju u mjesto mudrosti i duhovnog savrenstva, koje nazivaju Kalapa ili Katapa, a tvrde da se nalazi sjeverno od
105

Himalaja, u Tibetu. Prema indijskoj predaji, pustinja Gobi je dno nekadanjeg velikog mora s otokom, koje se zvalo Sweta-Dvipa (Bijeli otok). Vjeruje se da veliki jogiji, koji su nekada tamo ivjeli, jo uvijek ive u visokim planinama i dubokim dolinama, koje su tvorile otok Sweta-Dvipa. Orijentalisti su taj otok poistovjetili s oto kom Shambala iz Purana, koji se navodno nalazio u sreditu jezera od nektara. U sedamnaestome stoljeu, dva jezuitska misionara, Stephen Cacella i John Cabral, pisala su o Chang Shambhali, mjestu koje su im opisali lame iz Shigatsea, gdje je Cacella ivio 23 godine sve do svoje smrti 1650. god. (Chang Shambhala znai Sjeverna Shambhala, koja dijeli obitavalite duhovnih uitelja od grada Shambhale, koji se nalazi sjeverno od Benaresa u Indiji.) Otprilike 200 godina poslije, maarski filolog Csoma de Koros, koji je etiri godine, od 1827-1830., ivio u budistikom samostanu na Tibetu, tvrdio je da Chang Shambhala lei izmeu 45. i 50. stupnja sjeverne zemljopisne irine, iza rijeke Syr Daria. Drevne kulture Istoka obiluju legendama o skrivenom duhov nom sreditu, svetoj zoni iji stanovnici tajno upravljaju evolucijom ivota na Zemlji. Spisateljica Victoria Le Page opisala je to udesno kraljevstvo sljedeim rijeima: ".. .Negdje iza Tibeta, meu ledenim vrhuncima i osamljenim dolinama Sredinje Azije, lei nedostupan raj, mjesto univer zalne mudrosti i neopisivog mira, koje se zove Shambhala ... U njemu ive inicirani svih rasa i kultura, koji tvore unutranji krug ovjeanstva, tajno upravljajui njegovom evolucijom. Na tome mjestu, kako kazuje legenda, od poetaka ljudske povijesti ivjeli su mudraci, u dolini najviega blaenstva, za tienoj od ledenih, arktikih vjetrova, u kojoj je klima uvijek topla i blaga, Sunce uvijek sja, puu ugodni vjetrovi i priroda je u punome cvatu." Samo oni najiega srca mogu pronai to mjesto (drugi, voeni manje idealistikim motivima, riskiraju smrt pod ledom), gdje ne postoji oskudica, zlo, nasilje i nepravda. Stanovnici posjeduju nat prirodne moi i visoko naprednu tehnologiju; tijela su im savrena,
106

a svoje vrijeme su posvetili prouavanju umjetnosti i znanosti. Ideju o skrivenom, duhovnom sreditu svijeta pronalazimo u hinduizmu, budizmu, taoizmu, amanizmu i drugim drevnim predajama. U religiji Bon iz predbudistikog Tibeta, Shambhala se zove i "Olmolungring" i "Dejong". U tibetanskom budizmu, predaja o Shambhali je zapisana u tekstovima Kalaakra, koje je kralju Shambhale, kako govori legenda, kazivao Buddha prije povratka u Indiju. Kao to je uvijek sluaj s tako udesnim, legendarnim zemljama, mnogo se nagaalo o pravoj lokaciji Shambhale. (Teko bismo je mogli pronai na temelju Korosovih zemljopisnih koordinata.) Dok neki ezoterian vjeruju da Shambhala doista postoji na skrivenome mjestu na Zemlji, drugi vjeruju da ona postoji na vioj duhovnoj ra zini, svojevrsnoj drugoj prostorno-vremenskoj dimenziji, koja gra nii s naom. Isto tako, Shambhala bi se mogla opisati i kao stanje uma - na slian nain na koji neki tumae sveti Gral. U tom smislu, Sham bhala bi mogla biti stanje u nama, u kojemu moemo proniknuti u viu duhovnost Svemira, za razliku od svjetovnoga svijeta osnovne tvari u kojemu inae postojimo. Nakon ovoga, treba istaknuti da postoje neki zabiljeeni sluaje vi u kojima su Zapadnjaci doivjeli viziju mjesta, koje nevjerojatno nalikuje bajkovitoj Shambhali. Victoria Le Page navodi osobito zanimljiv sluaj u svojoj knjizi Shambhala: The Fascinating Truth Behind the Myth of Shangri-la ("Shambhala: Fascinantna istina koja lei iza mita o Shangri-la"). Taj sluaj je istraivao dr. Raynor Johnson, koji je 60-ih godina prolog stoljea skupio nekoliko stoti na izravnih svjedoanstava o mistikim iskustvima. Meu njima se nalazio i sluaj mlade Australke, koja je tvrdila da ima izvanosjetilne sposobnosti, a koja se u izvjeu naziva jednostavno L.C.W. L. C. W. je napisala da je u dobi od 21 godinu poela odlaziti na mjesto, koje je nazivala "Nonom kolom". Nou bi, u snu, letjela do toga mjesta, za koje nije znala gdje se nalazi. Ondje bi se pridruila drugim ljudima u plesnim vjebama, za koje je poslije utvrdila da su bile sline dervikim vjebama, koje je poduavao George Gurdjieff. Nakon nekoliko godina, prela je u drugi razred u kojemu je uila duhovne lekcije iz velike knjige mudrosti. L. C. W. je tek ne107

koliko godina poslije, kad se poela zanimati za mistiku literaturu, shvatila da se Nona kola sigurno nalazila u Shambhali. L. C. W. je doivjela i druge vizije u kojima je vidjela divovski stup ili antenu, koja je sezala duboko u meuzvjezdani svemir. Baza te antene nalazila se u Pamiru ili planinama Tien Shan, podrujima koja se tradicionalno povezuju sa Shambhalom. Nevidljivi vodi ju je poveo prema toj anteni, nakon ega je shvatila da je rije o ener getskom stupu iji su krakovi ustvari putovi koji vode u druge svje tove, obiljeeni geometrijskim likovima - krugovima, trokutima i etverokutima. L. C. W. tvrdi da je ta "antena" ustvari ulaz, vrata koja vode u druga vremena, druge dimenzije i druga podruja Svemira. Osim antene, kroz koju due sa Zemlje putuju u druga vremena i na druga mjesta, "vjerovala je da due iz drugih svemirskih sustava mogu istim pu tem ui u Zemljinu sferu, nosei sa sobom svoje duhovne utjeca je." Osim toga, tvrdila je da putnici mogu izravno svojim umom upravljati tom antenom, uslijed ega ona iri granu ili "pseudopod" kao odgovor na jednu misao. Ta grana potom postaje "putanja svjetla", kojom putuje dua. to se tie sluaja L. C. W., ona je otputovala 30 godina u budunost, u Kinu. Duhovno bie koje ju je vodilo, obja snilo joj je da Zemlja prolazi kroz postupak svog oienja, te da e se uskoro dogoditi "veliko ponovno roenje". Svjedoila je i padu roja "zvijezda", koje su predstavljale dolazak "visokih dua [koje] silaze na Zemlju kako bi sudjelovale u ostvarenju osobitog dogaaja." Sve to znamo o shambalistikoj predaji uglavnom potjee od orijentalista kao to su Helena Blavatsky, Rene Guenon, Louis Jacolliot, Saint-Yves d'Alveydre i Nicholas Roerich. Budui da smo se ve druili s Helenom Blavatsky, moemo se osvrnuti na djela dru gih, prije svega Nicholasa Roericha (1874-1947), pjesnika, umjetni ka, mistika i humanista, te moda najpoznatijeg i najuglednijeg ezoteriara, koji je upoznao Zapad s tim bajkovitim kraljevstvom. Nicholas Roerich rodio se 1874. u Sankt Peterburgu u Rusiji. Po tjecao je iz ugledne obitelji, koja ga je svojom sposobnou prona laenja svojih korijena, koji su navodno sezali do Vikinga u 10. st., nadahnula da se bavi arheologijom. To se zanimanje, pak, pretvorilo
108

u doivotnu fascinaciju umjetnou, zbog koje je, kako je napisao K. P. Tampy, autor monografije o Roerichu objavljene 1930., "bio opsjednut udnjom da dosegne ljepotu i iskoristi je za dobrobit svoje brae". Nakon studiranja na Akademiji lijepih umjetnosti u Sankt Peterburgu, Roerich je nastavio studij u Parizu. Godine 1906. osvo jio je nagradu za svoj nacrt nove crkve i postao direktor Akademije za promicanje lijepih umjetnosti u Rusiji. Meutim, dok je boravio u Americi, u Rusiji je izbila revolucija, pa se nije mogao vratiti u domovinu. Budui da je gajio dubok interes za budistiki misticizam, 1923. predloio je pokretanje ekspedicije u Indiju, Mongoliju i Tibet. Roerichova ekspedicija 1923-1926. putovala je preko pustinje Gobi i Altajskog gorja. Tijekom toga putovanja njegova je ekspedicija doivjela neobino iskustvo - jedno od onih koja ukazuju na neo binu i zagonetnu povezanost izmeu naizgled posve razliitih ele menata paranormalnog, koja tvore sloeno i fascinantno polje ljud skog istraivanja. U ljeto 1926., Roerich je u pratnji svog sina, dr. Georgea Roericha i nekoliko mongolskih vodia, postavio kamp u dolini Shara-gol, pokraj Humboldtova gorja izmeu Mongolije i Ti beta. Roerich je pritom izgradio bijelu stupu (budistiko svetite ili grobnica) posveenu Shambhali. Oltar je posveen u kolovozu tije kom ceremonije na kojoj su sudjelovali i brojni lame. koji su ondje pozvani kao gosti. Dva dana nakon toga, skupina je vidjela kako nebom iznad njih krui velika, crna ptica. No, iznenadilo ih je neto drugo. Naime, vi soko iznad crne ptice, na istome nebu, jasno su vidjeli zlatan pred met u obliku kugle, koji se velikom brzinom kretao od Altaja na sje veru. Otro skrenuvi prema jugozapadu, zlatna kugla je brzo nestala iza Humboldtova gorja. Dok su mongolski vodii meusobno glasno, uzbueno uzvikivali, jedan od lama se okrenuo prema Roerichu i rekao mu da je ta neobina zlatna kugla znak Shambhale, koji govori da gospodari kraljevstva odobravaju njegovu istraivaku misiju. Poslije je drugi lama upitao Roericha je li se u zraku osjetio neki miris. Roerich mu je odgovorio potvrdno, nakon ega mu je lama rekao da ga uva kralj Shambhale, Rigden Jye-Po, te da mu je crni leinar neprijatelj, no da ga titi "Blistav oblik Tvari". Dodao je i da
109

onaj tko ugleda blistavu kuglu mora slijediti put kojim ona leti, a koji vodi do Shambhale. Roerich nije nikada potpuno objasnio pravi cilj te ekspedicije (osim da je bila istraivaka), no mnogi ezoteriki pisci tvrde da je sud jelovao u misiji povratka jednog svetog predmeta u Kraljevu kulu u sreditu Shambhale. Prema Andrewu Tomasu, taj sveti predmet bio je dio kamena Chintamani, iji je vei dio pohranjen u kuli. Veoma je zanimljivo da je taj kamen navodno na Zemlju donijelo izvanzemaljsko bie. Predaja kazuje da je 331. god. po Kr., s neba pala krinja u kojoj su se nalazila etiri sveta predmeta, meu kojima je bio i kamen Chintamani. Mnogo godina nakon otkria tog kovega, pet stranaca posjetilo je kralja Tho-tho-ri Nyan-tsana, kako bi mu objasnili na koji nain djeluju sveti predmeti. Tvrdi se da kamen Chintamani po tjee iz jednog od zvjezdanih sustava u zvijeu Oriona, vjerojatno Siriusa. Glavni i najvei dio tog kamena uvijek se uva u Kuli u Shambhali, iako se u doba velikih promjena, manji dijelovi nekad prenose na druge dijelove svijeta. Kolale su i glasine da je dio kamena Chintamani, koji je Roerich naumio vratiti u Kulu, posjedovala Liga Naroda, iji je Roerich bio ugledan lan. Spilje ispod Himalaja

Ideja o podzemnome kraljevstvu (o kojoj emo podrobnije rasprav ljati u Sedmom poglavlju) poznata je u svim svjetskim religijama i mitovima. to se tie naeg istraivanja, znaajna je pria jo uvi jek prisutna u mitologiji Tibeta, koja je prethodila legendama i gla sinama. Roerich u svojoj knjizi Shambhala, koju je napisao 1930., opisuje svoje pokuaje razumijevanja podrijetla legendi o podzem nome svijetu: "radi otkrivanja sjeanja koja su se ouvala u narodnim predajama." Komentirajui sveprisutnost legendi o podzemlju, istie da njihovim dubljim prouavanjem postajemo uvjereni da su sve one "samo poglavlja jedne prie". Studija folklora "Tibeta, Mongolije, Kine, Turkestana, Kamira, Perzije, Altaja, Sibira, Urala, Kavkaza, ruskih stepa, Litve, Poljske, Maarske, Njemake, Fran c u s k e " , otkrit e prie o ljudima koji obitavaju ispod povrine
110

Zemlje. Na mnogim mjestima, lokalni stanovnici mogu znatielj nog putnika ak odvesti do ulaza u osamljene pilje, za koje se pri povijeda da vode u skriveni svijet u podzemlju. Sredinja Azija je kolijevka legendi o rasi ljudi koji ive u pod zemlju i zovu se Agharti; u Altajskom gorju ivi rasa Chud. Roerich u knjizi Shambhala tvrdi da ime "Chud" na ruskome jeziku potjee od istog korijena kao i rije "udo". Njegov vodi kroz Altajsko gorje rekao mu je da su ljudi Chud neko bili mono, ali miroljubivo pleme, koje je u tome podruju ivjelo u dalekoj prolosti. Meu tim, u bijegu od pljakakih, ratnikih bandi, napustili su svoju plo dnu dolinu i naselili se u podzemlju, gdje su nastavili svoju civili zaciju. Roerichov vodi potom je rekao da se u odreeno doba moe iz podzemnih hramova uti pjesma ljudi Chud. Roerich izvjetava i da su na drugim dijelovima Altajskoga gorja, na putu do Khotana, ko pita njihovih konja uplje odzvanjala na tlu, kao da jau iznad go lemih pilja. Drugi lanovi karavane upitali su Roericha: "ujete li da prelazimo iznad upljih podzemnih prolaza? Ljudi koji poznaju te prolaze mogu njima stii do najudaljenijih zemalja." (Znaenje ove tvrdnje bit e jasnije u Sedmom poglavlju.) Putnici u karavani su nastavili: "Neko davno ovdje su ivjeli ljudi; danas ive unutra; otkrili su podzemni prolaz koji vodi do podzemnog kraljevstva. Neki od njih samo se rijetko iznova pojavljuju na Zemlji. Ti ljudi dolaze na nau trnicu s neobinim, veoma drevnim novcem, no nitko ne pamti kada se takav novac ovdje upotrebljavao." Upitavi moe li i on vidjeti te ljude, drugovi su mu odgovorili: "Da, ako su ti misli jednako uzviene i u doticaju s tim svetim ljudima, jer na Zemlji postoje samo grjenici, dok isti i odvani ljudi odlaze na mnogo ljepe mjesto." Postoji legenda iz podruja Nini Novgoroda, koja govori o podzemnome gradu Kerjenetzu, koji je potonuo u jezero. U Roerichovo doba, lokalni stanovnici su jo uvijek odravali procesije, tijekom kojih su oslukivali zvukove zvona nevidljivih crkvi. Roerichov istraivaki tim otkrio je jo 4 skupine menhira i nekoliko grobova, koji su imali oblik etverokuta okruenog velikim kamenjem. Stanovnici Himalaja tvrde da ljudi koji su izgradili te
111

spomenike, iako vie ne postoje, ne ive na Zemljinoj povrini: "sve to je nestalo, otilo je pod zemlju." Dr. Ferdinand Ossendowski, s kojim emo se opet uskoro susre sti, saznao je od mongolskih lama da su prije zabiljeene povijesti postojale fantastine civilizacije. Ossendowski je s oduevljenjem sluao lame, koji su mu rekli da su, nakon prirodne kataklizme koja je unitila domovine tih civilizacija u Atlantskome i Tihom oceanu, neki njihovi stanovnici pobjegli u prethodno izgraena sklonita u podzemlju, obasjana umjetnom svjetlou. Andrew Tomas nagaa da je keltska legenda o "Velianstvenima u upljim brdima", puka predaja o preivjelim stanovnicima kontinenta u Atlantskome ocea nu. Indijska legenda govori o biima koja su se zvala Nage. Nage su nalikovali zmijama i bili su iznimno inteligentni, a ivjeli su u veli kim piljama obasjanima dragocjenim kamenjem. Iako su bili rep tili, Nage su imali ljudska lica i bili su nevjerojatno lijepi. Mogli su letjeti, a enili su se kraljevima i kraljicama iz svijeta na povrini Zemlje, iako su se skrivali od tamonjih stanovnika, odravajui veze samo s ljudima koji su bili duhovno najnapredniji. Njihov glavni grad zvao se Bhogawati, a navodno je bio prekriven rubinima, sma ragdima i dijamantima. Tomas pie da su mnogi Hindusi i Tibetanci uli u pilje Naga, koje seu stotinama kilometara duboko u unutranjost planina. Stanovnici tih podruja pripovijedaju prie o velikim lotosovim cvjetovima, koji su plutali na povrini jezera Manasarawar na zapa du doline Tsang Po. U blizini tog iznimno hladnog jezera navodno su viena i bljetava bia. Kraljevstvo Agartha

Usprkos injenici da ga pronalazimo u brojnim popularnim knjigama o istonjakom misticizmu, ime "Agartha" nepoznanica je u azijskoj mitologiji. Ustvari, jednu od prvih varijacija tog imena, "Asgaard" prvi je upotrijebio francuski pisac Ernest Renan 70-ih godina 19. st. Iako oito nadahnut nordijskom mitologijom, Renan je Asgaard smjestio u Sredinju Aziju, dok je drugi francuski pisac Louis Jacolliot (1837-1890) u isto doba pisao o gradu Asgarthi. Jacolliot, koji
112

je magistrirao na sveuilitu u Chandernagoru u Indiji, napisao je mnogo knjiga o povezanosti izmeu indijske mitologije i kranstva. Legendu o Asgarthi navodno mu je ispripovijedala skupina lokalnih brahmana, koji su mu dopustili da proita neke svete tekstove, ukljuujui Knjigu povijesnih zodijaka. Jacolliot tvrdi da je Asgartha bio pretpovijesni "Grad Sunca", dom Brahmatme, vidljive manifestacije Boga na Zemlji. Asgartha je postojala u Indiji 13 300. pr. Kr. i u njemu je Brahmatma ivio u golemoj palai; on je bio nevidljiv, a pojavljivao se pred svojim po danicima samo jednom godinje. Zanimljivo je kako Jacolliot istie da je ta pretpovijesna kultura postojala dugo prije Arijaca, koji su oko 10 000. pr. Kr. osvojili Asgarthu. Nakon toga su se sveenici iz Asgarthe uspjeli udruiti s pobjednicima, arijskim brahmanima, to je rezultiralo stvaranjem ratnike kaste katrija. Oko 5000 godina nakon toga, Asgarthu su unitila braa Ioda i Skandah, koji su doli s Himalaja. Nakon to su ih brahmani potjerali, braa su otputovala na sjever - gdje su poslije po njima dobili ime "Odin" i "Skandina vija". Ferdinand Ossendovvski (1876-1945) takoer je bio jedan od prvih pisaca, koji je zabiljeio legendu o Asgarthi. Iako je roen u Vitebsku u Poljskoj, veinu svog ivota proveo je u Rusiji, gdje je studi rao na Sveuilitu u Sankt Peterburgu. Veim dijelom 90-ih godina 19. st., putovao je Mongolijom i Sibirom, pri emu je razvio dublji interes za budistiki misticizam. U Europu se vratio 1900., a 1903. je doktorirao na parikom sveuilitu, nakon ega se vratio u Rusiju, gdje je tijekom rusko-japanskog rata, koji je poeo 1905., radio kao kemiar u ruskoj vojsci. Potom je postao predsjednik "Revolucio narne vlade ruskog Dalekog istoka", nakon ega ga je ruska vlada zatvorila pod optubama za protu-carsko djelovanje. Nakon to je dvije godine proveo u zatvoru u Sibiru, poduavao je fiziku i kemiju u sibirskome gradu Omsku, a potom ga je bolje vika revolucija natjerala da pobjegne iz Rusije s malom skupinom bjeloruskih drugova. Zajedno su putovali Sibirom i Mongolijom, a te pustolovine je zapisao u svojoj najprodavani]oj knjizi Beasts, Men and Gods (1923) ("Zvijeri, ljudi i bogovi"). Tijekom boravka u Mongoliji, Ossendovvski je upoznao sunarodnjaka, ruskog svee113

nika Tushegouna lamu, koji je tvrdio da je prijatelj dalajlame. Upravo je od Tushegouna lame saznao da postoji podzemno kraljevstvo Agartha, u kojemu ivi Kralj svijeta. Zaintrigiran tom opaskom, Ossendowski je zamolio prijatelja da mu kae neto vie o toj tajan stvenoj osobi: "Samo jedan ovjek zna njegovo sveto ime. Samo je jedan ovjek, koji ivi i danas, bio u [Agarthi]. To sam ja. Upravo me zato Presveti dalaj lama posvetio i zato me se ivi Buda u Urgi boji. No, uzalud, jer nikada neu sjediti na Svetom Prijestolju vrhov nog sveenika u Lhasi niti u dosegnuti ono to se od Dingis-kana prenosilo do Vrha nae ute vjere. Ja nisam redovnik. Ja sam ratnik i osvetnik." Nekoliko mjeseci nakon toga, dok su putovali Mongolijom u pratnji nekoliko vodia, koje je za sobom ostavio Tushegoun lama (koji je otiao svojim putem), Ossendowski se iznenadio kada su se njegovi drugovi odjednom zaustavili i sjahali sa svojih deva, koje su istoga trenutka polijegale. Mongoli su poeli pjevajui moliti: "Om! Mani padme Hung!" Priekavi da dovre molitvu, Ossendowski ih je upitao to se dogaa. Jedan od mongolskih vodia mu je odgovo rio sljedee: "Niste li vidjeli kako su nae deve prestraeno trgnule uima i kako su konji na ravnici ukoeno stajali, a ovce i stoka poli jegali skvreno na zemlju? Jeste li primijetili da ptice nisu le tjele, mrmoti (svisci) su prestali trati i psi lajati? Zrak je nje no podrhtavao i nosio iz daljine zvuk pjesme, koja je dopi rala do srca ljudi, ivotinja i ptica. Zemlja i nebo prestadoe disati. Vjetar je prestao puhati, a Sunce se nije pomicalo. U takvome trenutku vuk, koji vreba ovce, uvlai svoje otre kan de; prestraena krda antilopa iznenada prestaju divlje trati; no pastira, koji se sprema prerezati vrat ovce, pada mu iz ruke; gramziv hermelin prestaje vrebati bezbrinu salgu. Sva prestraena iva bia nesvjesno se preputaju molitvi, oeku jui svoju sudbinu. To se dogodilo i sada. Tako je bilo uvijek kada se "Kralj svijeta" molio u svojoj palai u podzemlju i pretresao sudbine svih naroda na zemlji."

114

Poslije je Ossendowski upoznao starog Tibetanca, princa Chultuna Beylija, koji je ivio u izbjeglitvu u Mongoliji i koji mu je odao jo neke pojedinosti o podzemnom kraljevstvu Agarthi i Kralju svi jeta. Rekao je da se Agartha rasprostire diljem podzemnih prolaza svijeta. Njezini stanovnici su podanici "Kralja svijeta" i mogu uzga jati usjeve zahvaljujui neobinoj svjetlosti, koja obasjava podzem no kraljevstvo. Neki stanovnici tih podruja osobito su neobini: jedna rasa ljudi ima dva jezika, to im omoguuje da istodobno go vore dva jezika. Postoje i mnoge fantastine ivotinje, meu kojima su i kornjae sa esnaest nogu i jednim okom. Ossendowski se tada pribliavao kineskoj granici. Planirao je vlakom otputovati u Peking, odakle se nadao kriom otii na Zapad. U gradu Urgi upoznao je starog lamu, koji mu je rekao jo neke po datke o Kralju svijeta. Kralj je duboko utjecao na postupke navod nih voa svijeta. Ako su njihovi planovi bili u skladu s Bojom voljom, tada im je Kralj svijeta pomogao da ih ostvare; no. ako oni nisu za dovoljavali Boga, Kralj ih je unitavao. On je svoju mo crpio iz "tajanstvene znanosti 'Oma'", kako se zvao drevni sveti ovjek koji je ivio prije vie od 300 000 godina i bio je prvi ovjek koji je upo znao Boga. Upitavi ga je li itko ikada vidio Kralja svijeta, stari lama mu je odgovorio da se tijekom svetkovina drevnoga budizma u Sijamu i Indiji, Kralj pojavio pet puta u "raskonim kolima koja su vukli bijeli slonovi". Bio je odjeven u bijelu haljinu, a na glavi je nosio crvenu tijaru s niskom od dijamanata, koja mu je skrivala lice. Dok je blagoslivljao ljude zlatnom jabukom s likom janjeta: ''posvuda gdje su poinule oi "Kralja svijeta" slijepci su progledali, nijemi progovorili, gluhi uli, sakati se pokrenuli, a mrtvi uskrsnuli." Ossendowski je potom upitao lamu koliko je ljudi posjetilo Agarthu. Ovaj mu je odgovorio da ih je bilo mnogo, no da nikada nisu ra zgovarali o onome to su ondje vidjeli. Potom je rekao da, nakon to su Oleti unitili Lhasu, jedan od njihovih odreda uspio se probiti do predgraa Agarthe, gdje su nauili neke od niih tajanstvenih znano sti. Tako se objanjavaju magijske vjetine Oleta i Kalmuka. Drugi Ossendowskijev sugovornik, lama Turgut, rekao mu je da sjedite Agarthu okruuju gradovi velikih sveenika i znanstvenika,
115

to na neki nain podsjea na dalaj-laminu palau Potatolu u Lhasi, koju okruuju samostani i hramovi. Prijestolje na kojemu sjedi Kralj svijeta, pak, okrueno je milijunima inkarniranih bogova, svetih pandita. Kraljevu palau okruuju palae Goroa, koji posjeduju ne vjerojatnu snagu i, u sluaju da im nerazumni ljudi objave rat, mogli bi spaliti itavu povrinu Zemlje. (Kako emo vidjeti u Sedmom poglavlju, legenda o Kralju svijeta nadahnut e nastanak jednog od najtrajnijih tehnolokih mitova dvadesetoga stoljea.) O legendi o Agarthi opseno je raspravljao jo jedan pisac, samoobrazovani kranski hermetik, Saint-Yves d'Alveydre (18421909), koji je, zahvaljujui unosnoj enidbi, mogao udovoljiti svo joj elji za spoznavanjem mistinog. Godine 1885. poeo je poha ati satove sanskrtskog kod izvjesnog Hajija Sharifa (1838.-?), o kojemu je poznato samo to da je napustio Indiju u doba Sepoyskog ustanka 1857. i da je radio kao prodava ptica u Le Havreu. D'Alveydreove biljeke s predavanja uvaju se u knjinici sveuilita Sorbonne u Parizu. Iz njih saznajemo da je Sharif govorio o "Veli koj agarthskoj koli" i o "svetoj zemlji Agartthi" (to je jedno od moguih izgovora toga imena). Sharif je tvrdio da prapismo ovjeanstva, koje se zove Vattan, potjee od pisma s 22 slova. Iako nije mogao osobno fiziki posjeti ti Agarthu, d'Alveydre je pronaao genijalno alternativno rjeenje toga problema: odvojivi se od svog astralnog tijela, uspio je u du hovnome obliku posjetiti fantastino kraljevstvo. Te astralne pusto lovine zapisao je u seriji svojih knjiga (Mission des Souverains, Mission des Ouvriers, Mission des Juifs i Mission de l'Inde), koje je objavio o svom troku. Zanimljivo je da je unitio itavo izdanje svoje posljednje knjige Mission de l'Inde, strahujui da je u njoj otkrio suvie mnogo tajni o Agarthi, te da bi taj prijestup mogao plati ti ivotom. Sauvane su samo dvije kopije navedenoga djela: jednu je zadrao sam autor, a drugu je sakrio tiskar. Njegov je strah moda doista bio opravdan, budui da su u knjizi Mission de l'Inde izloene detaljne pojedinosti o Agarthi, koja se nalazi ispod povrine Zemlje i kojom vlada etiopski "Vrhovni sve enik" koji se zove Brahmatma. Kraljevstvo Agartha premjeteno je u podzemlje poetkom doba Kali-Yuge, oko 3200. god. pr. Kr. Agar116

tijanci su posjedovali za d'Alveydreovo doba veoma naprednu tehnologiju, a ukljuivala je vlakove i letjelice. Osim toga, znali su sve o stanovnicima Zemljine povrine, gdje su ponekad slali svoje izaslanike. U Agarthi se nalazi i mnogo knjinica u kojima je pohra njeno sve znanje svijeta, zapisano na kamenim ploama na jeziku Vattan, kao i sredstva pomou kojih ivi mogu komunicirati s dua ma umrlih. D'Alveydre tvrdi da, iako su milijuni uenika pokuavali otkriti tajne Agarthe, samo nekolicina ih je uspjela otii dalje od vanjskih krugova kraljevstva. Poput Bulwera-Lyttona, koji je u svojoj izmiljenoj knjizi The Coming Race (o kojoj smo raspravljali u prethodnom poglavlju) pisao o ljudima Vril-ya, d'Alveydre je opisao Agarthijance kao bia, koja su u svakom aspektu naprednija od ljudi, te ih naziva pravim vladarima svijeta. Nakon objavljivanja Ossendowskijeve knjige Beasts, Men and Gods, izbile su estoke rasprave: naime, neki nje zini dijelovi toliko su bili slini d'Alveydreovu djelu, da su ga neki optuili za plagijat, to je neuspjelo pokuao prikriti promjenom imena Agartha. Ossendowski je odluno nijekao optube, tvrdei da je za d'Alveydrea uo tek nakon 1924. Rene Guenon je branio Ossendowskog, tvrdei da u Sredinjoj Aziji postoji mnogo pria o podzemnim kraljevstvima. Ustvari, Guenonov rad e poslije otro kritizirati njegov prevoditelj, Marco Pallis, koji je njegovu knjigu Le Roi du Monde ("Kralj svijeta") u razgovoru s Joscelvnom Godwin, opisao kao "katastrofalnu", navodei da su Ossendowskijevi izvori nepouzdani, te da je Guenon neoprezno uao u podruje senzacionalizma. Nacisti i tibetanski misticizam Legende o kraljevstvima Agarthi i Shambhali u najmanju su ruku zamrene, a zbog svoje protuslovne prirode oteavaju nam da utvr dimo u kojoj mjeri su utjecale na gnusnu filozofiju Treega Reicha. Kako smo vidjeli, neki pisci tvrde da su Agartha i Shambhala fizi ka mjesta, milijunski gradovi koji lee kilometrima pod zemljom i u kojima se nalaze kue, palae i ulice. Drugi tvrde da ta mjesta po stoje u nekoj drugoj razini stvarnosti, paralelnoj s naim fizikim
117

svijetom. to se tie njihove tone lokacije, Childress prua kratak pregled moguih mjesta: "Negdje se tvrdi da se Shambhala nalazi sjeverno od Lhase, vjerojatno u pustinji Gobi ili, pak, negdje u Mongoliji ili na drugom mjestu u sjevernom Tibetu, vjerojatno u visoravni Changtang. Za Agarthu se, pak, govori da se nalazi juno od Lhase, moda u blizini samostana Shigatse ili ak u sjeverois tonom Nepalu, ispod planine Kanchenjunge. Katkad se tvrdi da se nalazi u ri Lanki. Oba kraljevstva smjetaju se u unutranjost Ze mlje [vidi Sedmo poglavlje]." Toj nesigurnosti pridonosi i esta tvrdnja da su dva sredita moi meusobno oprena, tako da Agartha predstavlja desni put dobrote i svjetlosti, a Shambhala lijevi put zla i tame (ija se dihotomija iz raava i kao duhovnost nasuprot materijalizmu). Nepotrebno je naglasiti da prema suprotnom gleditu, Agartha predstavlja mjesto zla, a Shambhala podruje u kojemu obitava dobro. Postoji mnogo glasina o tome kako su u Tibetu djelovali ljudi, koji su prakticirali crnu magiju i koji su sebe nazivali Shambhala ili Agarthi. Iako su ih tibetanski budisti oito istjerali, kolale su gla sine da su nastavili djelovati u tajnosti. Jedan od pisaca koji je tvrdio da ih je sreo bio je i Nijemac Theodore Illion, koji je 30-ih godina 20. st. putovao Tibetom. U svojoj knjizi Darkness Over Tibet (1937) ("Tama nad Tibetom"), opisuje kako je otkrio duboku jamu. Kako bi odredio koliko je duboka, bacio je u nju nekoliko kamenova, ekajui da udare o dno. No, nije uo nikakav zvuk. Jedan od upu enih mu je rekao da je ta jama "beskrajno duboka" i da samo naj vii inicirani znaju gdje zavrava, te dodao: "Onaj tko bi ikada saznao kamo ona vodi i emu slui, morao bi umrijeti." Illion tvrdi da je konano uspio ui u podzemni grad, u kojemu su ivjeli redovnici, za koje je poslije saznao da su "crni jogiji" koji planiraju osvojiti svijet telepatijom i astralnom projekcijom. Otkriv i da su ga tijekom njegova boravka hranili ljudskim mesom, odluio je pobjei iz podzemlja. Dok je bjeao preko Tibeta, gonilo ga je ne koliko redovnika. Konano se nakon nekoliko tjedana uspio vratiti na Zapad, gdje je ispripovijedao svoju neobinu i stranu priu. Kolale su i glasine o tome da su nacisti bili zainteresirani za Ti bet (to je povijesna injenica) zato to su eljeli stupiti u vezu s
118

crnim adeptima Shambhale i/ili Agarthe, nadajui se da e im oni pomoi da osvoje svijet (vidi Tree poglavlje). Jedan od najglasnijih zagovornika ove ideje bio je britanski okultni pisac, Trevor Ravenscroft, ije emo tvrdnje podrobnije razmatrati u sljedeem poglavlju. Raskol izmeu Shambhale i Agarthe opisao je Rene Guenon, koji u svojoj knjizi Le Roi du Monde pie kako je prirodna kataklizma unitila drevnu civilizaciju, nakon ega su se "Sinovi onozemaljskih Bia" povukli u pilje ispod Himalaja, gdje su iznova uspostavili svoju civilizaciju. Nakon toga su se podijelile dvije skupine: Agarthi, koji su slijedili put duhovnosti, te Shambhalisti, koji su slijedili put nasilja i materijalizma. Guenon tvrdi (kao i Illion nekoliko godina nakon njega) da su stanovnici podzemnoga svijeta utjecali na ivote i postupke stanovni ka povrine, razliitim okultnim sredstvima, ukljuujui telepatsku hipnozu i vidovnjatvo. Childress smatra veoma zanimljivom inje nicom da je Hitler poslao ekspediciju u Tibet krajem 30-ih godina prolog stoljea, neposredno nakon objavljivanja Illionove knjige Darkness over Tibet, te pretpostavlja da je njezin pravi cilj bilo uspo stavljanje veze s okultnim skupinama. Taj scenarij skrivene povijesti ukljuuje i priu prema kojoj je Hitler upoznao tajanstvenog tibetanskog redovnika, koji mu je re kao da e Njemaka osvojiti svijet ujedini li se s "Gospodarima Stvaranja". Kriptohistoriari tvrde da je Hitler, dok su se Rusi pro bijali kroz ruevine Berlina (i, kako neki tvrde, otkrili tijela neko liko tibetanskih redovnika, kako smo vidjeli u Treem poglavlju), pobjegao avionom s berlinskog aerodroma Tempelhof i potom pod mornicom (vjerojatno je bila rije o podmornici U-977) u Argentinu ili na Antarktik. Meutim, prema drugoj verziji te prie, Fhrer je pobjegao u Tibet, gdje su ga skrili ljudi s kojima je elio sklopiti sa vez. U lanku objavljenome u svibnju 1950., u pronacistikom a sopisu Tempo Der Welt, urednik Karl Heinz Kaerner je objavio da se godinu dana prije toga susreo s Martinom Bormannom u Maroku. Bormann mu je pritom rekao, ako je ta pria istinita (u to ne bi bilo mudro povjerovati), da je Hitler iv i da se nalazi u tibetanskom sa mostanu, te da e jednoga dana ponovno preuzeti vlast u Njemakoj! to se tie tvrdnje da su u Tibetu doista ivjeli (ili jo uvijek ive) crni magi, Childress nas podsjea da je francuska spisateljica, istra119

ivaica i strunjakinja za tibetanski misticizam, Alexandra DavidNeel (1868-1969), u svojoj knjizi Initiations and Initiates in Tibet ("Inicijacije i inicirani u Tibetu") opisala svoj susret s ovjekom, koji je imao mo hipnotiziranja i ubijanja iz daljine. Nicholas Roerich spominje i okultiste drevne religije Bon, koji su bili zaraeni s tibetan skim budistima. Childress pie: "Shambhala ima mnogo slinosti sa Zemljom Besmrtnika (Hsi Wang Mu) s obzirom na opise prema kojima je to bila prekra sna, bogata dolina u visokim planinama u kojoj se nalazila visoka kula od ada, koja je obasjavala briljantnom svjetlou. U Agharti i Shambhali, kao i u planinama Kun Lun, skriveni su fantastini izumi i predmeti civilizacija iz daleke prolosti. Illion i Ravenscroft tvrde da je, za razliku od Doline Besmr tnika u planinama Kun Lunn, pria o stanovnicima podzemnih pilja i nevjerojatnim znamenitostima, dijelom izmiljena. U Dolini Besmrtnika moda su doista postojali predmeti iz daleke prolosti, koje su uvali Drevni uitelji. No, malo je vjerojatno da bi u nju mogao ui netko koga nisu posebno odabrali uvari te riznice. Osim toga, oni koji bi uli u nju (kao to je to moda uinio Nicholas Roerich), nikada ne bi odali gdje se ona nalazi ni to su ondje vidjeli." Iako su nedvojbeno veoma zanimljive, tvrdnje kriptohistoriara o vezi izmeu nacista i tibetanskih crnih maga, ne osnivaju se na vrstom dokazu u obliku dokumentiranih svjedoanstava preivje lih svjedoka. (Prethodno smo istaknuli da neki ozbiljni povjesniari, poput Iana Kershawa, smatraju tvrdnje esto navoenog Hermanna Rauschninga, potpuno neutemeljenima.) Kao to je to est sluaj u okultizmu, otvoren je put onima koji se zadovoljavaju dvojbenim izvorima i glasinama, na kojima osnivaju svoju munu, ali nevjero jatnu viziju povijesti. Budui daje jedan od najpoznatijih kriptohi storiara Trevor Ravenscroft, moramo se sada osvrnuti na njegove tvrdnje.

120

PETO POGLAVLJE

Talisman pobjede
Longinovo koplje

ako smo spomenuli u Uvodu, mnogi okultistiki pisci godi nama su svoju pozornost usmjeravali prema zbunjujuoj katastrofi nacizma, pokuavajui objasniti stranu tajnu njegovih korijena umetanjem nacistike Njemake u kontekst okul tizma. Moda ne iznenauje da su ti pisci bili osobito zainteresirani Hitlerovom izjavom: "Hoemo li osnovati odabranu skupinu, koju e tvoriti oni koji doista znaju? Red: Bratstvo Vitezova svetoga Grala, Oko svetoga Grala iste krvi" - koju su pokuali predstaviti kao ishodinu poveznicu izmeu nacizma i okultizma. Iako ozbiljni povjesniari prihvaaju da su okultistike i folkloristike ideje imale znaajnu ulogu u razvijanju nacistikih ideja i nauka, uglavnom su pisci s "rubnih" podruja istraivanja tvrdili (moda mudro) da su nacisti bili motivirani izvornim okultnim silama: drugim rijeima, da u Svemiru doista postoje zlobna, neljudska bia koja na razliite naine pokuavaju utjecati na sudbinu ovjeanstva radi osobnih ciljeva, za ije su ostvarenje iskoristili naciste. Prema takvoj shemi povijesti, nacisti su doslovno prakticirali sotonizam i crnu magiju. Iako je to nedvojbeno intrigantna ideja, moe li ona objasniti gnjusnu pojavu nacizma? Sveto koplje i njegov utjecaj na nacistiki okultizam

Godine 1973., povjesniar i veteran Drugog svjetskog rata, Trevor Ravenscroft, objavio je knjigu koja e izazvati vie polemika od ijedne druge knjige o nacizmu, a jo je i danas predmet estokih rasprava. Knjiga The Spear of Destiny ("Koplje sudbine"), ljetopis
121

je uspona ovjeka, koji e okaljati dvadeseto stoljee krvlju miliju na ljudi i ije e ime postati sinonimom za nezamislivu okrutnost: rije je o Adolfu Hitleru. Dok je neki hvale kao klasino djelo okultne povijesti, a drugi odbacuju kao jezivu fantastiku, The Spear of Destiny se tiska i danas i, bez obzira na njezinu vrijednost ili manjak iste, ona ostaje jedno od najznaajnijih djela s polja nacistikog okultizma. (Ovdje treba istaknuti da, s obzirom na tmurnu i bizarnu prirodu tog polja istraivanja, navedena tvrdnja nikako ne znai i priznavanje njezine povijesne autentinosti.) Ravenscroft je u Drugome svjetskome ratu bio komandos i etiri je godine proveo u njemakim zarobljenikim logorima, jer je bio optuen da je navodno sudjelovao u pokuaju ubojstva feldmarala Rommela u Sjevernoj Africi 1941. iz kojih je tri puta bezuspjeno pokuao pobjei. Ravenscroft je tvrdio da je tijekom boravka u za tvoru iznenada osjetio da je dosegnuo "vie razine svijesti", to ga je nadahnulo da prouava legendu o svetome Gralu: "I istrai povi jest Longinova koplja i legendu o sudbini svijeta, koja se oko njega oblikovala." Rije je o koplju rimskoga centuriona Gaja Kasija, kojim je na vodno probo razapetoga Isusa Krista. Poslije je imao mrenu na oba oka, zbog ega nije mogao sudjelovati u borbama sa svojom legi jom, pa je poslan u Jeruzalem da izvijesti o tamonjim dogaajima. Tako je prisustvovao i razapinjanju Nazareanina: "Izaija je propovijedao o dolasku Mesije. "Kost Mu nee biti slomljena." Ana, ostarjeli savjetnik Sanhedrina i Kajfa, Veliki sveenik, planirali su osakatiti Kristovo tijelo kako bi dokaza li okupljenoj svjetini da Isus nije Mesija, nego samo krivovjernik i potencijalni uzurpator njihove vlasti. Kako su sati prolazili, to im je predstavljalo neophodnu iz liku. Naime, Ana je bio strunjak za idovski Zakon, prema kojemu nitko nije smio biti pogubljen na Sabat. Zato su odmah zatraili Poncija Pilata da im dopusti da slome udove raspetih ljudi, kako bi oni mogli umrijeti prije sumraka toga petka po slijepodne." Kada je stigao hramski uvar, koji je trebao osakatiti Kristovo i tijela dvaju lopova, Kasije je odluio zatititi Nazarenevo tijelo na
122

jedini mogui nain. Tako je odjahao do Kria i zario svoje koplje u Isusov trup, izmeu etvrtoga i petoga rebra. Spasiteljeva krv koja je potekla povratila je centurionu vid. "Gaj Kasije, koji je iz samilosti poinio mueniko djelo kako bi zatitio tijelo Isusa Krista, poslije je postao poznat pod ime nom Kopljonoa Longin. Nakon to se obratio na kranstvo, meu prvom kranskom zajednicom u Jeruzalemu poeo je uivati glas velikoga junaka i sveca, te izravnog svjedoka pro lijevanja krvi Novoga saveza, ije je Koplje postalo simbolom... Uskoro se poela stvarati legenda oko toga Koplja, koje je stoljeima postajalo sve snanije, pa se govorilo da onaj tko ga posjeduje i razumije njegovu mo, dri u svojim rukama sud binu svijeta - u svrhu zla ili dobra." Ravenscroft nas obavjetava da je ovjek koji je mogao napisati The Spear of Destiny (to bi vjerojatno i uinio da nije umro 1957), bio beki filozof i britanski tajni agent tijekom rata, Walter Johannes Stein (ro. 1891). Stein, koji je bio austrijski idov, pobjegao je iz Njemake u Britaniju 1933. S Ravenscroftom ga povezuje Steinova knjiga The Ninth Century: World History in the Light of the Holy Grail (1928.) ("Deveto stoljee: Povijest svijeta u kontekstu sveto ga Grala"). Ravenscroft je bio veoma oduevljen tom knjigom, u kojoj se tvrdi da srednjovjekovne gralske romance u kojima se opi suje potraga za svetim Gralom: "skrivaju jedinstven, zapadnjaki put k transcendentnoj svijesti." Ravenscroft je zakljuio da je dr. Stein u svom povijesnom istraivanju slijedio prilino neortodoksan pravac, oslanjajui se na okultne metode irenja uma u svrhu skupljanja po dataka umjesto tradicionalnog naina, prouavanjem opsenih sre dnjovjekovnih rukopisa. S obzirom na njegovo osobno iskustvo s viim razinama svijesti i fascinacijom gralskim legendama, Ravens croft je odluio pozvati Steina u svoj dom u Kensingtonu. Tijekom tog susreta, Ravenscroft je izrazio svoje uvjerenje da se Stein koristio nekim transcendentnim metodama istraivanja mate rijala za knjigu The Ninth Century, dodavi da vjeruje da su iste moi nadahnule Wolframa von Eschenbacha da napie slavnu gralsku romancu Parsifal (oko 1200). Stein je tvrdio da se von Eschenba123

chova romanca Parsifal temelji na ivotu kljunih povijesnih likova iz 9. st. Gralski kralj Anfortas odgovara kralju Karlu elavom, unuku Charlemagnea (Karla Velikog); Cundrie, vraara i glasnica Grala jest Zla Ricilda; Parsifal odgovara Luitwardu iz Vercellija, kancelara franakoga dvora; a Klingsor, zli arobnjak koji je ivio u Dvorcu uda, poistovjeuje se s Landulfom II. od Capue, koji je sklopio mirov ni sporazum s muslimanima u Siciliji, koja je bila pod vlau Arapa i kojeg Ravenscroft naziva najveim zlobnikom toga stoljea. Stein je prvi put proitao Parsifala tijekom kratkotrajnog, obvez nog predavanja o njemakoj knjievnosti na Sveuilitu u Beu. Jedne noi je doivio veoma neobino, izvanosjetilno iskustvo: "Pro budio se ... i shvatio da recitira ... sve stihove romance u svojevrs nom snu bez slika!" To se dogodilo tri puta. Stein je potom zapisao rijei, koje je izgovarao i, usporedivi ih s von Eschenbachovom ro mancom, shvatio da su posve identine. To je za njega predstavlja lo neoboriv dokaz o nekoj natprirodnoj mentalnoj moi ili "viem sjeanju", do kojega se moe doprijeti pod odreenim okolnostima. Njegova kasnija istraivanja gralskih romanci odvela su ga je dnoga jutra u kolovozu 1912., do sumorne knjiare u starom dijelu Bea. Ondje je naiao na pocijepanu, koom presvuenu kopiju Parsifala, stranica ispisanih komentarima i biljekama. Kupivi tu knjigu, Stein je otiao u Demelov bistro u Kohlmarktu, gdje ju je poeo listati. itajui, sve su ga vie uznemirivali komentari ispisani na njezinim stranicama. "To nisu bili obini komentari, nego djelo nekoga tko je osob no poznavao umijee crne magije! Nepoznati komentator je pronaao klju koji otkriva mnoge najdublje tajne Grala, no istodobno prijezirno odbacuje kranske ideale [gralskih] vi tezova i oduevljava se zlim zavjerama Antikrista. Odjednom je shvatio da ita Sotonine biljeke!" Stein je bio zaprepaten, ali i oduevljen vulgarnim, rasistikim fanatizmom koji je proizlazio iz komentara, "gotovo suludim tova njem arijske krvne loze i pangermanizma". "Naprimjer, uz stihove o gralskoj procesiji i Zboru Vitezova, koji su se okupili na sveanoj misi u gralskome zamku, veli124

kim su slovima, preko itave stranice, bile zapisane sljedee rijei: 'Ovi ljudi su izdali svoju istu arijsku krv radi neistih praznovjerja idova Isusa - ta praznovjerja su gnusna i komi na kao i idovski obred obrezivanja." Stein je smatrao da su te biljeke proizale iz genijalnog, no kraj nje opakog uma, koji je tradicionalnu potragu za Gralom kao po stupno i iznimno teko buenje ire duhovne stvarnosti, pretvorio u njezinu antitezu: predavanje ljudskog duha, posredstvom crne magije, moi i utjecaju samoga Vraga. Zaprepaten komentarima zapisanima na stranicama knjige, Stein je na trenutak pogledao kroz prozor kafia. Odjednom je ugledao neuredno, arogantno lice demonskih oiju. Prikaza je bila odjevena u otrcanu odjeu, a u ruci je nosila nekoliko malih vodenih boja, pokuavajui ih prodati prolaznicima. Nakon to je kasno poslije podne izaao iz kafia, Stein je kupio nekoliko vodenih boja od tog siromanog slikara, te pourio kui. Tek tada je shvatio da je potpis na vodenim bojama identian onome, koji se nalazio na stranicama njegova Parsifala, a pripadao je Adolfu Hitleru. Ravenscroft izvjeuje da je u doba kada je Stein kupio navedeni primjerak Parsifala, Adolf Hitler ve nekoliko puta posjetio Weltliches Schatzkammer Museum (Habsburku Riznicu) u Beu, u koje mu se uvalo Koplje sv. Mauricija (poznato i pod imenom Konstantinovo koplje), koje je simbolizirao carsku vlast Svetih rimskih careva prilikom njihova ustolienja. Budui da se nije uspio upisati na Akademiju lijepih umjetnosti i Arhitektonsku kolu, u ogore nom Adolfu Hitleru sve dublje je rastao osjeaj vlastite sudbine kao vladara svijeta. Tako je uronio u prouavanje nordijske i teutonske mitologije i folklora, njemake povijesti, knjievnosti i filozofije. Sklonivi se jednoga dana od kie u Riznicu, uo je kako muzejski vodi objanjava skupini stranih politiara, legendu o Koplju sv. Mauricija: pripovijedao je da je to ustvari koplje kojim je Gaj Kasije probo razapetog Isusa, te da e onaj tko razumije njegove tajne, moi zavladati sudbinom svijeta u svrhu dobra ili zla. "ini se da je Koplje predstavljalo neko magijsko sredstvo otkrivenja, jer je toliko jednostavno i blisko objanjavao svijet ideja da je ljudska mata postala stvarnija od osjetilnog svijeta."
125

Odluivi upoznati ovjeka koji je napisao tako perceptivne i za straujue komentare u pocijepanom primjerku Parsifala, Stein se vratio u sumornu knjiaru, gdje je susreo vlasnika, iznimno neugodna ovjeka koji se zvao Ernst Pretzsche. Pretzsche mu je rekao da je Hitler zaloio mnogo svojih knjiga kako bi mogao kupiti hranu, koje je potom otkupio novcem zaraenim prodajom svojih slika. (Trgo vaki pomonik je oito pogrekom prodao Parsifala Steinu.) Potom mu je pokazao druge Hitlerove knjige, meu kojima su se nalazila djela Hegela, Nietzschea i Britanca Houstona S. Chamberlaina, fa ista i zagovornika ideje o rasnoj nadmoi Nijemaca, koji je esto tvrdio da ga progone demoni. U razgovoru koji je uslijedio, Pretzsche je odao da prakticira crnu magiju u koju je uveo i Hitlera. Pozvavi Steina da slobodno doe i savjetuje se o ezoterijskim stvarima (to ovaj nije uope imao namjeru uiniti, budui da je Pretzsche bio iznimno gnusan ovjek), Pretzsche mu je dao Hitlerovu adresu u Meldemannstrasse. Hitler je bio iznimno iznerviran kada mu je Stein priao rekavi da eli razgovarati o komentarima u primjerku Parsifala koji je ku pio. Prokleo je Pretzschea jer je prodao jednu od knjiga koje je zaloio. Meutim, kada mu je Stein rekao da i sam istrauje sveti Gral i Longinovo koplje, Hitler je postao mnogo ugodniji i prisniji, vjerojatno smatrajui da e mladoga studenta moi vrbovati za pangermanski pokret. Potom su odluili zajedno posjetiti Schatzkammer i vidjeti sveto Koplje. Dok su stajali ispred izloenog predmeta, dva mukar ca su ga doivjela na veoma razliite naine: "[Stein] je nekoliko trenutaka bio obuzet snanim osjeajima, koji su mu preplavljivali grudi i poput rijeke topline koja lijei tekli mozgom, izazivajui osjeaj dubokog tovanja, poni znosti i ljubavi. No, iznad svega, to Koplje, u ijemu se sreditu nalazio jedan od avala, kojim je bilo pribijeno tijelo Isusa Krista, izbijalo je porukom samilosti, koja je na prekrasan nain izraena u krilatici gralskih vitezova: Durch Mitleid wissen. Poziv Besmrtnoga Ja ovjeka, koji odzvanja u mraku zbunje nosti i dvojbe ljudske due: Samilou do Samospoznaje."

126

Dok je kriom promatrao svog pratioca, Steinu se uinilo da Hitler potpuno drukije od njega doivljava taj predmet: "Adolf Hitler je stajao pokraj njega poput ovjeka u transu, zaaranog nekom stranom magijskom kletvom. Lice mu se zarumenilo, a zamiljene su mu oi isijavale izvanzemaljskim sjajem. Ljuljao se na stopalima kao da je obuzet nekom posve neobjanjivom euforijom. inilo se kao da se prostor oko njega ispunjava nekim istananim zraenjem, nekakvom sablasnom, ektoplazmikom svjetlou. Preobrazio mu se itav fiziki iz gled, kao da mu je neki moan duh obuzeo duu., stvarajui u njemu i oko njega neku zlu transfiguraciju svoje prirode i sna ge." Nedokuivi okultni procesi, izazvani Hitlerovim otkriem sveto ga Koplja, nastavili su se i 14. oujka 1938., kada je Hitler doao u Be kako bi dovrio Anschluss Austrije. Dok su Beani oduevljeno klicali dolasku njemake vojske, idovi i protivnici nacistikog re ima bili su podvrgnuti progonu koji je, iako nedvojbeno uasan, bio tek blijeda sjena grozota koje e uslijediti. Nakon dolaska na cista, uhieno je ezdeset est tisua ljudi, a 6000 ljudi je bilo otpu teno iz glavnih ministarstava austrijske vlade. idovi svih dobi, bez obzira jesu li ili nisu bili religiozni, bili su prisiljeni strugati protunacistike slogane sa zidova zgrada; pritom su dobivali vodu s iz mijeanom kiselinom, koja im je spaljivala ruke. Hitlerovi Odredi smrti SS-a i pripadnici Hitlerove mladei, urinirali su na idove, prisiljavajui ih da se meusobno pljuju; drugi su morali plesati na svicima Tore. Samo mjesec dana nakon toga, poela je deportacija idova u koncentracijske logore. U vrijeme dok su se izvravala ta zvjerstva, Hitler je (kako tvrdi Ravenscroft) otiao u Habsburku Riznicu da preuzme sveto Koplje. S njime su bili Heinrich Himmler i Wolfram Sievers, kojima je za povjedio da ga ostave nasamo s predmetom njegove dijaboline elje. "Iako je ... Longinovo koplje bilo itavoga ivota predmet njegove najvee udnje i klju meteorskog uspona na vlast, posljednji ga je put vidio prije vie od etvrt stoljea. Prolo
127

je gotovo trideset godina od kada ga je prvi put ugledao i uo jedinstvenu legendu o njemu. Bez obzira kakve je Hitler u tome trenutku imao vizije, pri zor njemakoga Fhrera koji stoji ispred drevnoga oruja moe se smatrati najkritinijim trenutkom dvadesetoga stoljea, sve dok Amerikanci nisu prisvojili Koplje u Nrnbergu 1945. i, imajui ga u svojim rukama, zapoeli atomsko doba bacivi atomske bombe na Hiroimu i Nagasaki." Nejasnoe oko Ravenscroftova izvjetaja

Joscelyn Godwin je opisao knjigu The Spear of Destiny kao: "jezivu povijesnu izmiljotinu", i, unato velianstvenih pohvala koje su joj godinama upuivali okultni pisci i kritiari, teko je ne sloiti se s njegovom tvrdnjom. Isto gledite dijeli i australski pisac i novinar Ken Anderson, koji u svojoj knjizi Hitler and the Occult (1995), snano i argumentirano kritizira Ravenscrofta, Steina i knjigu The Spear of Destiny. Stoga u nastavku ovoga poglavlja moramo posve titi pozornost problemima, koji proizlaze iz Ravenscroftova izvje taja, a temelji se na Steinovim izjavama, o Hitlerovoj elji da po sjeduje taj, navodno najmoniji od svih maginih talismana. Treba upozoriti da navedenih problema ima mnogo i da se suprotstavljaju onome to znamo o povijesti Treega Reicha i ireg konteksta eu ropske povijesti. Naprimjer, u The Spear of Destiny saznajemo da su sveto Koplje posjedovali mnogi veliki ratnici, ukljuujui Napoleona Bonapartea, koji je zahtijevao da mu se ono urui nakon bitke kod Austerlitza u prosincu 1805. god. "Neposredno prije poetka bitke, koplje je pro krijumareno iz Nrnberga i skriveno u Beu, kako ne bi dospjelo u ruke francuskog diktatora." Meutim, kako komentira Anderson, bilo je veoma glupo sakriti koplje u Beu, budui da su Francuzi ve okupirali taj grad mjesec dana prije. "Zato bi itko elio kriom od nijeti taj predmet u okupirani grad ako ga se eljelo skriti od ruku voe osvajake vojske?" Osim toga, povijesni zapisi potvruju da je Koplje odneseno iz Niirnberga u Be 1800., gdje je javno izloe no u muzeju. Da je doista elio posjedovati Koplje, Napoleon ga je mogao uzeti bilo kada.
128

A to se dogodilo sa samim Kopljem, kojim je, kako tvrdi Ravenscroft, rimski centurion probo Krista? Saznajemo da Hitler: "...nije znao koje od razliitih koplja, za koja se pretpostavlja lo da su bila oruje rimskog centuriona Longina, a koja su bila ratrkana diljem europskih palaa, muzeja, katedrala i crkvi, ima najveu vrijednost... Adolf Hitler je bio oduevljen otkriem Koplja, koje je tijekom itave svoje povijesti naizgled bilo po vezano s legendom o sudbini svijeta. Mnogi su povjesniari zakljuili da je to Koplje, koje je potjecalo iz treeg stoljea, postojalo u desetome stoljeu, tijekom vladavine saskoga kralja Heinricha I. "Ptiara", gdje se posljednji put spominje u legen di o tome kako ga je taj kralj drao u svojim rukama tijekom slavne bitke kod Unstruta, u kojoj je saksonska konjica pobi jedila pljakaka plemena Maara." [Dodana istaka.] itatelj e na ovome mjestu nedvojbeno postaviti pitanje: "Kako je koplje, koje potjee iz treega stoljea, moglo pripadati Rimlja ninu koji je njime probo Krista?" To pitanje ne postavlja i Ravenscroft. Koplje, kojim je navodno proboden Krist, prvi put spominje hodoasnik sv. Antonije iz Piacenze u estome stoljeu, koji je tvr dio da ga je vidio u bazilici na Sionskom brdu u Jeruzalemu. Nakon to su Perzijanci 615. osvojili Jeruzalem, pobjednici su prisvojili drku koplja, dok je njegov vrh spaen i odnesen u Konstantinopol, gdje je umetnut u ikonu i pohranjen u crkvi sv. Sofije. Vie od 600 godina poslije, vrh koplja na neki je nain doao u ruke francusko ga kralja Luja, te je pohranjen u Sainte-Chapelle u Parizu. Tijekom Francuske revolucije je nestao (a, vjerojatno je tada i uniten). Drku koplja poslao je u Jeruzalem oko 670. franaki hodoasnik Arculf, a u povijesti e se opet pojaviti krajem devetog stoljea u Konstantinopolu. Ondje su je 1492. oteli Turci, koji su je darovali Rimu. Od tada se uva u katedrali sv. Petra, iako nije nikada sa sigurnou po tvreno da je rije o izvorniku. Meutim, arheolozi su utvrdili da to koplje, koje se prvi put spo minje u estom stoljeu, nije ono koje je Hitler pronaao u Habsbur koj riznici. To je takozvano Koplje sv. Mauricija ili Konstantinovo koplje, a potjee iz osmog ili devetog stoljea.
129

Anderson pie: "Za provjeru Ravenscroftovih tvrdnji o vlasnici ma Mauricijeva koplja i njegova utjecaja na njih i na svjetsku povijest, bila bi neophodna iscrpna istraivanja." Osim toga, takav zadatak lei i izvan prostora ove knjige. I nastavlja: "Osim toga, mi ne posjedujemo jedinstvenu Ravenscroftovu sposobnost [tj. transosjetilne tehnike irenja uma] pomou koje je tragao za njegovim vlasnicima izvan povijesnih zapisa - na primjer, to se s njime dogaalo od vremena nakon Heinricha I. do trenutka kada se, mnogo godina poslije, pojavilo u ruka ma njegova sina Otta Velikog. Ravenscroft kae da je Hitlerov najodaniji sljedbenik, ef SS-a Heinrich Himmler, naredio najboljim njemakim znanstvenicima da pokuaju premostiti taj jaz, to ovi nisu uspjeli uiniti. No, Ravenscroftov mentor, dr. Walter Stein: "jedinstvenom je metodom povijesnog istraiva nja, koja je ukljuivala 'irenje uma', uspio otkriti daje Hein rich poslao koplje engleskome kralju Athelstanu." (Athelstan [895-940] je bio unuk Alfreda Velikog. Okrunjen je 925. i bio je prvi kralj cijele Engleske.) Stein je "otkrio" da je koplje su djelovalo u bitki kod Malmesburyja u kojoj su Danci bili po raeni na engleskome tlu. Poslije je vraeno u obliku vjena noga dara Ottu i Athelstanovoj sestri Eadgiti." Anderson primjeuje kljunu pogreku u tom izvjetaju o koplju (a koja nedvojbeno baca sumnju na Steinove neortodoksne metode povijesnog "istraivanja"). Prema Williamu od Malmesburyja, fra naki kralj Hugo Dobri, poslao je ma Konstantina Velikoga kralju Athelstanu, kako bi ga uvjerio da preda ruku svoje keri. Osim toga, ini se da Ravenscroftovo izvijee o njegovim podvi zima u Drugom svjetskom ratu, takoer obiluje povijesnim neto nostima. Naime, on tvrdi da su ga Nijemci zarobili nakon to je po kuao ubiti Rommela. Ravenscroft, koji je roen 1921., pohaao je javnu kolu u Reptonu, a potom vojni koled Sandhurst. est mjeseci nakon toga, u prosincu 1939., primljen je u kotske Kraljevske stri jelce. Nakon toga je proao obuku za komandose i pridruio se Specijalnoj slubi. U pohvalama na omotima razliitih izdanja knjige The Spear of Destiny, pie: "Uhienje tijekom prepada, ko130

jemu je cilj bio atentat na feldmarala Rommela u Sjevernoj Africi i od 1944. do 1945. bio je zarobljen u njemakom vojnom logoru iz kojega je 3 puta bezuspjeno pokuavao pobjei." Iako se prepad na Rommela doista dogodio 13-14. studenog 1941. (pri emu nisu uhiena samo 2 lana skupine), u zapisima se ni gdje ne spominje Ravenscroft kao jedan od 28 ljudi koji su vodili operaciju. Anderson navodi da mu je bivi komandos, narednik Jack Terry rekao kako Ravenscroft nije bio lan te skupine. "U svakom sluaju, u njegovu slubenom dosjeu je navedeno da je Ravenscroft 24. listopada 1941., dakle mnogo prije prepada, "nestao na moru". Poslije, iako nije poznat toan datum, postao je ratni zarobljenik." ini se da postoje neke nedosljednosti i u Ravenscroftovu izvijeu o tome kako je upoznao Waltera Steina. Nekoliko godina nakon rata, Ravenscroft je proitao Steinovu knjigu World History in the Light of the Holy Grail, te je zakljuio da je Stein veinu materijala iznesenoga u knjizi, pribavio okultistikom metodom irenja uma, koja je vjerojatno veoma nalikovala metodi koju je on osobno pri mjenjivao tijekom zarobljenitva. Kada je posjetio Steina u Kensigtonu u Londonu, Ravenscroft mu je povjerio svoja uvjerenja, kao i to da vjeruje da se Wolfram von Eschenbach sluio istim metodama pri stvaranju svoje gralske romance Parsifal u dvanaestom stoljeu. "Ravenscroft je citirao sljedei odlomak iz Eschenbachova djela: "Zahtijeva li tko od mene da [nastavim priu], neka je tada ne smatra knjigom. Ne poznajem nijednoga slova abecede." Ravenscroft tvrdi da se Eschenbachova opaska o tome da ne poznaje slova abecede, odnosi na to da materijal za knjigu nije skupio od svojih suvremenika, tradicionalnog folklora niti ne kog postojeeg pisanog izvora. Umjesto toga, elio je rei da je ta takozvana gralska romanca "Inicijacijski dokument" naj viega reda." Steina je ta tvrdnja toliko impresionirala, da je pozvao svojega gosta da mu se pridrui za rukom. Od tada do Steinove smrti, dva su mukarca ostala prijatelji i kolege. Ravenscroft je, pak, umro od raka u sijenju 1989. u Torquayu, Engleska. Anderson je u sijenju 1995. intervjuirao Ravenscroftova brata Billa. Bill Ravenscroft, bivi asnik Kraljevih graniara, tvrdio je da
131

njegov brat nije upoznao Waltera Steina neoekivano ga posjetivi u njegovu domu u Kensingtonu, nego posredstvom Steinove supruge Yopi, u doba kada je Trevor Ravenscroft, neposredno nakon rata, predavao u koli Rudolf Steiner u istonom Grinsteadu u Engles koj. Prema Billu Ravenscroftu, Trevor je za Steinovu impresivnu knjinicu saznao od Yopi, koja mu je dopustila da se poslui knjiga ma iz te knjinice, kako bi dovrio The Spear of Destiny. No, Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi nigdje ne spominje Yopi. Andersona zanima zato: "Je li se Bill pogreno sjeao tih dogaaja? Ili zato to se ustvari nikada nije razvila simbiotska veza izmeu Trevora i ovje ka za kojega je tvrdio da mu je bio mentor?" Prihvatimo li tvrdnje iznesene u knjizi The Spear of Destiny, tada se ovjeanstvo dvadesetog stoljea, u trenutku kada je Hitler uao u Habsburku riznicu nakon aneksije Austrije 1938., gdje je stajao ispred svetoga predmeta za kojim je toliko dugo udio, izgubilo, za robljeno na putu bez povratka, koji je vodio u katastrofu. No, postoje jo neki problemi povezani s tom kljunom tokom u knjizi. Ravens croft pie: "Kada je Hitler prolazio Ringstrasseom prema Ringu i potom Heldenplatzu do pozornice ispred Hofburga, gromoglasno klicanje okupljenog naroda gotovo je preraslo u trans. Kako su sta novnici Bea mogli znati da je oduevljenje na Hitlerovu licu ustvari nastrano oduevljenje osvetom!" Joachim Fest, jedan od najveih strunjaka za Hitlera i Trei Reich, prua dijelom drukije izvijee o Fhrerovom slavodobitnom tre nutku "ponovnoga ujedinjenja" Njemake i Austrije: "U trenutku kada je stajao na balkonu Hofburga objavljujui stotinama tisua ljudi okupljenih na Heldenplatzu: "najveu vijest da je misija ispu njena" za njegova ivota, bile su osveene sve one godine besciljnosti i impotencije, konano je bila zadovoljena njegova bijesna u dnja za osvetom..." Nisu li dovoljni Festovi akademski akreditivi, postoje i fotografije koje dokazuju da se Hitler obratio stanovnicima Bea s balkona Hofburga, a ne s "pozornice" ispred njega. Ravenscroft dalje tvrdi da je Hitler, nakon smotre austrijskih SSjedinica i davanja svog doputenja za stvaranje nove SS-regimente, odbio poziv za obilazak grada. Umjesto toga: "Napustio je Ring i izravno se odvezao u hotel Imperial, gdje ga je ekao najraskoniji
132

apartman u gradu." Veera i primanje su odgoeni zato to se Hit ler: "panino bojao mogueg atentata", pa je ostao u svom apart manu. Anderson postavlja bitno pitanje: "Ako je Hitler strahovao da e na njega biti pokuan atentat, zato je u Be uao u otvorenom automobilu, koji je prolazio kroz oduevljenu svjetinu i potom stao ispred Hofburga, te popustio nagovaranju okupljenih Beana i ne koliko puta izaao na balkon svog hotelskog apartmana?" Usprkos tome, Ravenscroft tvrdi da je Hitler napustio hotel Imperial "kasno poslije ponoi" i otiao u Habsburku riznicu, gdje se uvalo sveto Koplje. Anderson pie: "...Hitler je stigao u Be u 17 h, 14. oujka, a svjetina ga je doekala na Heldenplatzu sljedeega dana - 15. oujka. Ako nas Ravencroft pokuava uvjeriti da se skup na trgu o kojemu govori, dogodio petnaestoga, tada smo suoeni s jo jednim problemom: Hitler je u Beu ostao manje od 24 sata! Ondje nije bio u noi petnaestoga oujka. Nakon vojne parade ispred spomenika Mariji Tereziji, koja se odrala tog poslijepodneva u 14 h - ista parada na kojoj je, kako tvrdi Ravencroft, Hitler sudjelovao prije odlaska u hotel Imperial - Hitler je odletio u jednome od svojih zrakoplova Junkers dok se nad iscrpljenim Beom sputao sumrak." Teko je zamisliti i kako je Hitler mogao napustiti svoj hotel i otii u Habsburku riznicu, a da ga pritom nije vidio nitko iz uskomeane svjetine, koja se tada jo uvijek nalazila na ulicama. Zacijelo bi bilo mnogo jednostavnije da je zapovjedio nekome da mu u apartman donese sveto Koplje iz muzeja. Treba imati na umu i da je Hitler iz Habsburke riznice odnio habsburke krunske dragulje (koji su poslani u Nrnberg neposredno nakon Anschlussa), te austrijske de pozite zlata i novca, koji su upotrijebljeni za oporavak njemakog gospodarstva izmuenog pripremama za rat. Hitler je bio vie moti viran financijskim nego okultnim interesima, na to veoma dobro ukazuje injenica da su u Njemaku prenesene austrijske novane i zlatne rezerve. Nadam se da e iz ovog kratkog pregleda problema koji proiz laze iz knjige The Spear of Destiny, postati jasno da ona, bez obzi133

ra koliko je fascinantna - iako prilino sablasna - u maniri okultnih pria Dennisa Wheatleya, nema nikakvu ozbiljnu povijesnu vrijed nost. Naravno, jasno je da je Trevor Ravenscroft bio posve svjestan injenice da stvara djelo koje granii s fantastikom - meutim, to je tek nedokazana pretpostavka. Pretpostavimo li ak da je tu knjigu napisao s dobrom namjerom, vjerujui u istinitost otkria u njoj iznesena o Hitleru i svetom Koplju, njegove navodne istraivake metode posve su neodgovarajue - prije svega, uporaba okultistikih tehnika za jaanje snage uma radi stjecanja pristupa povijesnim po dacima, koji nisu sauvani na konvencionalan nain. Konano, The Spear of Destiny moramo odbaciti na temelju argumenta da, kada se informacija pribavljena medijumistikim procesima sukobljava s onime to je utvreno dokumentiranim dokazima ili izravnim svje doanstvima, ne preostaje nam drugo nego odbaciti je u korist onoga to mogu potvrditi oni koji ne posjeduju takve nadosjetilne sposob nosti. Prije nego nastavimo, moramo se ukratko osvrnuti na tvrdnje mno gih okultnih pisaca, da je Hitler sudjelovao u obredima crne magije u koju su ga inicirali Dietrich Eckart i Karl Haushofer. (Eckart, Alfred Rosenberg i Rudolf von Sebottendorff navodno su vodili sa blasne seanse na kojima je naga ena-medij iz svoje vagine izbaci vala ektoplazmu, kojom se uspostavljala veza sa sedam "tulskih" taoca koje su u travnju 1919. ubili komunisti. Duhovi su predvidjeli da e Hitler doi u posjed svetoga Koplja i povesti Njemaku u sve opi rat.) Ne postoje nikakvi dokazi, koji bi potvrdili da je Hitler osobno sudjelovao u bilo kakvim obredima crne magije. Iako je ne dvojbeno sigurno da je Nacistika stranka izrasla iz Njemake nacionalsocijalistike radnike partije, koja je izvorno bila Tulsko dru tvo (skupina koja se temeljila na okultistikim i rasistikim nae lima), ne postoji dokaz da je Hitler bio okultist - ali i mnogo dokaza da nije bio. Naprimjer, Speer navodi da je Hitler prezirao zamren mistici zam Heinricha Himmlera: "Kakva besmislica! Konano smo uli u doba koje je za sobom ostavilo sav misticizam, a on sada eli poeti sve iznova. Mogli
134

smo, isto tako, ostati vjerni Crkvi. Konano, to je barem tradi cija. Kad pomislim da bih se jednoga dana mogao pretvoriti u sveca SS-a! Moete li to zamisliti? Okrenuo bih se u grobu..." Hitler je podrugljivo kritizirao i Himmlerove pokuaje da uspo stavi arheoloku vezu izmeu suvremenih Nijemaca i drevnih arij skih potomaka iz Atlantide: "Zato izazivamo pozornost itavoga svijeta na injenicu da nemamo prolost? Nije dovoljno to su Rimljani podizali velike graevine dok su nai preci jo uvijek ivjeli u kolibama od blata; Himmler je sada poeo iskopavati ta sela od blatnih ko liba i oduevljava se svakom krhotinom i kamenom sjekirom, koju pronae. Time dokazujemo samo to da smo jo uvijek bacali kamene sjekire i uali uz otvorenu vatru u doba kada su Grci i Rimljani ve dosegnuli najviu razinu kulture. Doi sta ne bismo smjeli spominjati tu prolost. No, Himmler die veliku galamu oko toga. Dananji Rimljani vjerojatno se smiju nad tim otkriima." Doista, sljedbenici okultistikih ili pseudo-religijskih nazora doi sta su bili predmet ismijavanja u visokim krugovima Treeg Reicha. Hitler i Goebbels, ministar za propagandu, smatrali su posve besmi slenima Himmlerove ideje o izvornoj pretpovijesnoj germanskoj rasi: "Naprimjer, kada su mu [Himmleru] Japanci darovali samuraj ski ma, istoga je trenutka otkrio srodstvo izmeu japanskog i teu tonskog kulta, te je pozvao znanstvenike da mu pomognu te slinosti svesti na jedan zajedniki rasni nazivnik." Lane su i tvrdnje da je Hitler bio duboko zainteresiran za astro logiju i da je neprestano kontaktirao s astrolozima, koji su ga savje tovali u njegovim odlukama. Bivi slubenik Ureda strateke slube (OSS), Walter Langer tvrdi: "Svi nai obavjetajci koji su osobno poznavali Hitlera, odba cuju ideju [o Hitlerovim vjerovanjima] kao potpunu besmi slicu. Svi oni se slau da je ishoenje pomoi takvih, neze maljskih izvora posve nespojivo s Hitlerovom prirodom.
135

Fhrer nikada nije zatraio da mu se izradi osobni horos kop, no, otprilike neposredno prije rata, zabranio je praksu proricanja budunosti i itanja sudbine pomou zvijezda." Kako smo upravo vidjeli, za razliku od Hitlera, koji je prezirao misticizam i pseudo-religiju, Himmler je bio neto posve drugo. Zato sada moramo obratiti pozornost upravo na njega.

136

ESTO POGLAVLJE

Obino ludilo
Heinrich Himmler i SS

nogi okultni pisci tvrde da je zloglasni SS (Schtz Staffeln ili zatitni odredi) aktivno sudjelovao u obredima crne magije s ciljem stupanja u vezu sa zlim i nevjerojatno monim nadljudskim silama, kako bi osigurao Treem Reichu da zavlada svijetom. Iako slubeni povjesniari prijezirno odbacuju tu tvrdnju, ona i dalje privlai one koji istrauju stranu tajnu nacizma, vjerujui da se korijeni i djelovanje tog pokreta mogu objasniti samo nekim natprirodnim uzrocima. Goodrick-Clarke, jedan od rijetkih ozbiljnih povjesniara koji su istraivali vezu izmeu okultizma i nacizma, istie da, iako su volkisch-okultisti, poput Guida de Lista i Lanza von Liebenfelsa, nedvojbeno pridonijeli "mitolokom ozra ju ere nacizma" (i njegovih bizarnih ideja o Arijcima kao nadljudi ma, koji su naseljavali nestale pretpovijesne kontinente), "ne moe se tvrditi da su oni izravno utjecali na postupke glavnih nositelja politike vlasti." No, Goodrick-Clarke priznaje daje jedina iznimka bio ovjek, koji se zvao Karl Maria Wiligut (1866-1946), koji je izvrio velik utjecaj na vrhovnog zapovjednika SS-a, Reichsfuhrera Heinricha Himmlera. Dakle, prije nego se usredotoimo na SS, moramo se na trenutak osvrnuti na Wiligutov ivot i nazore, te zato je intelektual no toliko duboko utjecao na vou i najmoniju organizaciju Treega Reicha. ovjek koji je stajao iza Himmlera Wiligut je roen u Beu u vojnikoj obitelji. Stoga je slijedio stope svog djeda i oca i pridruio se austrijskoj vojsci, tonije 99-toj pje137

adijskoj jedinici u Mostaru, Hercegovina, krajem 1884 god. U dobi od 37 godina ve je stekao in kapetana. Tijekom godina prove denih u vojsci, razvio je dublji interes za knjievnost i folklor, te je pisao pjesme izrazito nacionalistikog prizvuka. Godine 1903., Friedrich Schalk, koji je objavljivao i djela Guida von Lista, objavio je knjigu njegovih pjesama pod naslovom Seyfrieds Runen. Iako se zbog zanimanja za mitologiju, 1889. pridruio nadri-masonskoj loi "Schlarraffia", ini se da Wiligut u to doba nije bio aktivan sljedbe nik volkisch-a i pangermanskog nacionalistikog pokreta. Tijekom Prvog svjetskog rata, Wiligut je sudjelovao u akciji protiv Rusa na Karpatima, nakon ega je premjeten na talijansku bojini cu; do ljeta 1917. dogurao je do ina porunika. Primivi odlikovanje za hrabrost, Wiligut je u sijenju 1919., nakon gotovo 35 godina uzor ne slube, otputen iz vojske. Otprilike u to doba, u bekim podzemnim okultistikim krugovi ma poele su kolati glasine o tome kako Wiligut navodno posjeduje "drevno sjeanje", koje mu omoguuje da se prisjeti povijesti teu tonskog naroda sve do 228 000. god. pr. Kr. Wiligut je tvrdio da je ta zapanjujua vidovnjaka sposobnost posljedica neprekinute obi teljske loze, koja see tisuama godina daleko u prolost. Tvrdio je da ga je u tajne njegove obitelji uveo otac 1890. godine. GoodrickClark je otkrio da je izvor tih podataka o Wiligutu bio Theodor Czepl, koji ga je upoznao preko svojih poznanika okultista u Beu, meu kojima su bili i Wiligutov roak Willy Thaler i mnogi lanovi Reda Novih templara (ONT). Czepl je tijekom zime 1920. nekoliko puta posjetio Wiliguta u njegovom domu u Salzburgu i upravo mu je tije kom tih razgovora Wiligut rekao da je Biblija izvorno napisana u Njemakoj, te da je kranstvo prisvojilo germanskog boga Krista. Prema Wiligutovu tumaenju pretpovijesti, Zemlju su prvotno osvjetljavala 3 sunca i na njoj su ivjela razliita mitska stvorenja, ukljuujui divove i patuljke. Svijet su desetke tisua godina razara li ratovi, dok konano, 78 000. god. pr. Kr., Wiligutovi preci, AdlerWiligoten, nisu uspostavili sveopi mir utemeljivi "drugu Boso kulturu" i grad Arual-Joruvallas (Goslar, vrhovno svetite u drevnoj Njemakoj). Sljedee tisuljee obiljeili su jo brojniji ratovi u ko jima su sudjelovale razliite, danas izgubljene civilizacije, sve do
138

12 500. god. pr. Kr., kada je uspostavljena Kristova religija. Tri ti sue godina nakon toga, toj, do tada univerzalnoj germanskoj religi ji suprotstavili su se votanisti, koji su razapeli Krista - Baldur-Chrestos - koji je, meutim, ipak uspio pobjei u Aziju. Wotanisti su 1200. pr. Kr. unitili Goslar, natjeravi Kristove sljedbenike da podignu nov hram u Exsternsteineu, pokraj Detmolda. to se tie obitelji Wiligut, ona je stvorena spolnim openjem bo gova zraka i vode, te je poslije, nakon mnogo stoljea, bjeei pred progonima Karla Velikog, otila prvo na otoje Faroe i potom u Rusiju. Wiligut je tvrdio da su iz njegove obitelji potjecali mnogi german ski junaci, kao to su Armin i Wittukind. Goodrick-Clark pie: "Iz ovog epskog izvijea o pretpostavljenom rodoslovlju i obiteljskoj povijesti postaje jasno da su Wiligutova nagaanja o pretpovijesti predstavljala samo pozornicu na kojoj je mogao projicirati iskustva i znaaj svojih osobnih predaka." Isto tako, Peter Levenda istie da se Wiligutova "kakljiva teza" osnivala na lanom spoju pravih kul turnih predaja (poput onih opisanih u Eddama) i teozofskim vjer skim sustavima, koji gotovo uope nemaju uporita u stvarnoj povijesti mitologije." Wiligut je vjerovao da su zla, koja su se desetke tisua godina na nosila njegovoj obitelji, nastavila od strane Katolike crkve, slobod nih zidara i idova, a sve njih je smatrao odgovornima za poraz Njemake u Prvom svjetskom ratu. Njegovo do tada ve narueno mentalno zdravlje jo se vie pogoralo nakon smrti malodobnog sina, ime je prekinuta muka linija obitelji. Taj dogaaj je loe utje cao na odnos sa suprugom Malwine, koja nije bila osobito impresio nirana njegovim tvrdnjama o pretpovijesnoj slavi njegove obitelji. Obiteljski ivot mu se sve vie raspadao, dok naposljetku, u stude nom 1924., zbog svoje nasilne prirode, prijetnji da e ubiti Malwinu i bizarnog interesa za okultizam, Wiligut nije zatvoren u psihijatrij skoj ustanovi u Salzburgu. Nakon to mu je slubeno dijagnostici rano ludilo, ondje je ostao do 1927. god. Usprkos tome, Wiligut je i dalje odravao vezu sa svojim kolega ma iz razliitih okultnih krugova, ukljuujui ONT i Drutvo Edda. Pet godina nakon putanja iz psihijatrijske ustanove, odluio se pre seliti u Njemaku, tonije u Miinchen. Ondje su ga njemaki okul139

tisti tovali kao dragocjen izvor podataka o drevnoj i velianstvenoj povijesti germanskog naroda. Wiliguta je s Heinrichom Himmlerom upoznao njegov prijatelj, Richard Anders, koji je pisao za asopis Drutva Edda, Hagal i tada je bio asnik SS-a. Himmler je bio veoma impresioniran starevim drevnim sjeanjem, kao i njegovom rasnom istoom, koja je seza la daleko u prolost prije 1750. (to je bila godina do koje su regruti SS-a morali datirati svoje arijsko nasljee). Wiligut se pridruio SS-u u rujnu 1933. pod imenom "Karl Maria Weisthor". Postao je ef Odsjeka za pretpovijest i staru povijest pri SS-ovom Glavnom uredu za rasu i naseljavanje u Mnchenu, gdje je obavljao zadatak biljeenja dogaaja kojih se prisjeao zahvaljujui svojoj vidovnjakoj sposobnosti. Njegov rad je zadovoljio Reichsfhrera SS-a, koji ga je unaprijedio dodijelivi mu u studenome 1934. in SSOberfuhrera (pukovnika-brigadira). Kao da mu osobna mahnitost nije bila dovoljna, Weisthor je Himmlera upoznao s jo jednim okultistom, njemakim kriptohistoriarom i pripadnikom Listova Drutva, Gtintherom Kirchhoffom (1892-1975), koji je vjerovao da kroz Zemlju prolaze energetska polja. Weisthor je osobno Himmleru proslijedio brojne Kirchhoffove eseje i disertacije o drevnim germanskim predajama, a ovaj ih je potom uputio na prouavanje Ahnenerbe-u, koje je djelovalo u sklopu SS-a. Jedna od tih studija opisivala je detaljno istraivanje, koje su Kirchhoff i Weishor poduzeli u dolini rijeke Murg pokraj Baden-Badena u Crnim umama. Nakon podrobnog istraivanja "starih polu-drvenih kua, arhitektonske ornamentike (ukljuujui kipove, grbove, rune i druge simbole), krieve, natpise i prirodne i umjetne kamene graevine u umi", dva su okultista zakljuila da je to podruje bilo pretpovijesno sredite Kristove religije. No, Kirchhoffa je, nesreom, ak i Ahnenerbe poeo smatrati u dakom koji se uope ne razumije u znanstveno istraivanje pretpo vijesti (to je velika optuba s obzirom da ju je iznijela ta organizacija). Kada je Kirchhoff optuio to drutvo da se zajedno s Katolikom crkvom urotilo protiv njega, Ahnenerbe je odgovorio kritikom njego va djela, opisavi ga kao "smee", a njega osobno nazvao "sanjarom najgore vrste". Usprkos tome, Himmler je i dalje zahtijevao od
140

Ahnenerbe-a da ozbiljno razmatra Kirchhoffove neznanstvene teori je, sve dok ga Drugi svjetski rat nije prisilio da se povue u pozadinu. S druge strane, Weisthor je dao jo jedan znaajan doprinos Himmlerovu SS-u. Dok je tijekom nacistike izborne kampanje u sijenju 1933. putovao Westfalenom, Himmler je bio fasciniran krajolikom ukraenim romantinim srednjovjekovnim dvorcima i maglom (i mitom) obavijenom umom Teutoburger. Odluivi smjestiti stoer SS-a u zamak, u studenome se vratio u Westfalen kako bi razgledao dvorac Wewelsburg, zaplijenivi ga u kolovozu 1934. s namjerom da ga pretvori u ideoloko-obrazovni koled asnika SS-a. Iako je prvotno bio u vlasnitvu Glavnog ureda za rasu i naseljavanje, dvorac Wewelsburg je u veljai 1935. stavljen pod izravnu kontrolu Himmlerova osobnog stoera. Sasvim je mogue da je Himmlerova odluka o zamku Wewelsburg bila nadahnuta Weisthorovom tvrdnjom da mu je: "sueno da postane magina njemaka utvrda u buduem sukobu izmeu Euro pe i Azije." Weisthorovo predvianje se temeljilo na vestfalskoj le gendi o sveopem ratu izmeu Istoka i Zapada, koji e se dogoditi u budunosti. Za Himmlera je to bilo osobito zanimljivo, s obzirom daje i sam bio uvjeren kako je velik sukob izmeu Istoka i Zapada neizbjean - ak i da se on dogodi tek nakon stotinu ili vie godina. Osim toga, upravo je Weisthor utjecao na razvoj obreda SS-a (koji emo razmotriti poslije u ovom poglavlju) i izradio simbol SS-a, Totenkopfring, koji e oznaavati pripadnost redu. Taj prsten se sa stojao od mrtvake lubanje i svastike, dvostruke sig (sieg)-rune SS-a i haggall-rune. Godine 1935., Weisthor se preselio u Berlin, gdje se pridruio Osobnom stoeru Reichsfrera SS-a, te je nastavio savjetovati Him mlera o svim aspektima njegove navodne germanske povijesti. Svjedoci tvrde da je to bilo veoma aktivno razdoblje u kojemu je Weisthor esto putovao, dopisivao se i sudjelovao na brojnim sastan cima. Goodrick-Clarke tvrdi: "Osim to je sudjelovao u poslovima koji su se obavljali u dvorcu Wewelsburg, te provodio terenska is traivanja u Crnoj umi i na drugim mjestima, Weisthor je i dalje pronalazio primjere svog obiteljskog naslijea, kao to su krilatice Halgarita, germanske mantre za poticanje drevnog sjeanja ... te SS-ov
141

simbol Totenkopfring" U znak priznanja za njegov rad, Weisthor je u rujnu 1936. imenovan SS-Brigadirfhrerom (brigadir) Himmlerova osobnog stoera. Tijekom boravka u Berlinu, Weisthor je suraivao s piscem i po vjesniarom Ottom Rahnom (1904-1939), koji je bio veoma zain teresiran za srednjovjekovne legende o Gralu i katarsku herezu. Rahn je 1933. objavio romantino, povijesno djelo pod naslovom Kreuzzug gegen den Gral ("Kriarski rat protiv Grala"). To je bila studija albigenske kriarske vojne - rata izmeu Rimokatolike crkve i katara (ili albigena), asketske vjerske sljedbe koja je cvjeta la u junoj Francuskoj u dvanaestom i trinaestom stoljeu. Katari su vjerovali da je Crkva iskvarila Kristova uenja, te da je Krist bio duhovno bie, koje se nikada nije inkarniralo u ljudskom obliju. To vjerovanje se temeljilo na ideji da je tvar proizvod zlog boanstva, oprenog Bogu. Tako su tvrdili da mrtvi nee fiziki uskrsnuti (bu dui da je tijelo sastavljeno od tvari i da je, prema tome, zlo), te da je samo raanje zlo, budui da ono poveava koliinu tvari u Sve miru i zarobljava due u fizikom obliju. Katare je unitila kr anska vojska pape Inocenta III. poetkom 13. st. Kako istie Levenda, katarstvo je osobito fasciniralo i privlailo Himmlera i druge vodee naciste: "Naime, sama rije "katar" znai "ist", a istoa - osobito krvi kao fizikog utjelovljenja duhovne "dobrote" - imala je vrhovni znaaj za SS." Kao to su katari pre zirali materijalizam Katolike crkve, nacisti su prezirali kapitalizam, koji su poistovjeivali s "razularenou idovskih bankara, koja je - tvrdili su - unitila naciju u Prvom svjetskom ratu i uzrokovala depresiju, koja je nakon njega uslijedila." Katarsko vjerovanje prema kojemu je zli bog, koji je stvorio materijalni Svemir, upravo Jahve, osobito je pogodovalo nacistikom antisemitizmu. Katari su prakticirali i obredno samoubojstvo. Taj obred, koji se zvao endura, ukljuivao je izgladnjivanje do smrti, samootrovanje ili davljenje od strane drugih istovjernika. Levenda istie jo jednu zanimljivu tvrdnju o nacistikoj fascinaciji katarstvom: "Katari su bili fanatici, spremni umrijeti za svoja uvjerenja; rtvujui se pred bijesom Crkve, uivali su vjenu auru du142

hovnih rtava. Bilo je neto prekrasno u nainu na koji su bili rtvovani na lomaama Inkvizicije, propovijedajui svoju vjeru i mrnju prema Rimu do samoga kraja. Nacisti su se mogli poistovjetiti s katarima: svojim sveobuhvatnim fanatizmom, prijezirom prema establimentu koji je komercijalizirao (oneiavao) duhovne stvari, te svojom strau prema 'istoi'. Moda je bilo neizbjeno to su katari pretvorili samoubojstvo u sakrament, budui da su vjerojatno bili svjesni da je njihova Potraga bila od samoga poetka osuena na propast. Smrt im je predstavljala osloboenje od pokvarenog i bezosjeajnog svijeta; a ta elja za smru bila je vjerojatno ukorijenjena i u nacizmu. Hitler je bio okruen samoubojstvima svojih ljubav nica, a i sam je nedvojbeno vie puta razmiljao o tome prije nego je to doista i uinio u Berlinu 1945. god. Himmler i drugi zarobljeni nacistiki voe ubili su se prije i nisu tu ast prepu stili Saveznicima. ... Poput katara kojima su se divili, nacisti su u samoubojstvu vidjeli onu utjehu i osloboenje od svijeta sotonske tvari, koje im je obeavalo to najpodrugljivije od svih katarskih sakramenata." Rahnova knjiga se osniva na tezi da katarsko krivovjerje i legen de o Gralu tvore drevnu gotiku gnostiku religiju, koju je Katolika crkva potiskivala isprva progonom katara, a stoljee poslije, unite njem Vitezova templara. Rahn je od 1933. ivio u Berlinu, gdje je svo jom knjigom i daljnjim istraivanjem germanske povijesti privukao Himmlerovu pozornost. U svibnju 1935. Rahn se pridruio Weisthorovu stoeru, a godinu dana poslije i SS-u. U travnju 1936. stekao je in SS-Unterscharfhrera (doasnik). Godine 1937. objavio je svoju drugu knjigu, Luzifers Hofgesinde ("Luciferove sluge"), u kojoj opisuje svoje istraivako putovanje na Island u ime SS-a. Nakon toga je etiri mjeseca sluio kao vojnik u SS-ovom Odredu smrti "Oberbayern" u koncentracijskom logoru u Dachauu, nakon ega se iznova mogao potpuno posvetiti pisanju i istraivanju. U veljai 1939., Rachn je iz nepoznatih razloga dao ostavku u SS-u, a sljedeeg mjeseca je iznenada umro dok je etao planinama u blizini Kufsteina.
143

Nisu poznati ni razlozi Weisthorova odlaska iz organizacije. Pre tpostavlja se da je jedan od moguih razloga bilo njegovo veoma loe zdravlje; iako je uzimao snane lijekove za odravanje mentalnih funkcija, oni su imali teke nuspojave - izmeu ostalog, djelovali su na promjene osobnosti zbog kojih se odavao opsesivnom puenju i ispijanju velikih koliina alkohola. U isto doba u javnost je izala do tada vrsto uvana tajna o njegovu teko naruenom psihikom zdravlju - ukljuujui injenicu da je bio institucionaliziran zbog pokuaja samoubojstva - to je Himmlera dovelo u neugodan polo aj. U veljai 1939., stoer je obavijeten da je Weisthor podnio ostavku zbog loeg zdravlja, te da e njegov ured biti ukinut. Iako je SS pruao podrku starome okultisti do kraja njegova ivota, on vie nije mogao utjecati na Trei Reich. Ustupljena mu je kua u Aufkirchenu, no budui da je bio suvie daleko od Berlina, u svibnju 1940 se preselio u Goslar. No, 1943. se zbog potreba medicinskog istraivanja morao opet preseliti, ovaj put u malu kuu u vlasnitvu SS-a u Karintiji, gdje je ostao do kraja rata. Ondje mu je drutvo pra vila njegova domaica, Elsa Baltrusch, lanica Himmlerova osobnog stoera. Nakon zavretka rata, britanske saveznike snage su ga odvele u izbjegliki logor, gdje je pretrpio kap. Nakon osloboenja, Weisthor i Elsa su najprije ivjeli u njegovoj obiteljskoj kui u Salzburgu, a potom u njezinoj u Arolsenu. Zdravlje ga je izdalo 3. sijenja 1946., kada je preminuo u bolnici. Heinrich Himmler

ovjek, kojega su najvie impresionirale Wiligutove teatralne izja ve i koji e se najvie povezivati s terorom SS-a i predstavljati, osim Adolfa Hitlera, utjelovljenje zla, rodio se u Miinchenu 7. listopada 1900. Himmlerov otac bio je sin efa policije i tutor prineva bavar skoga dvora, u skladu s ijim autoritativnim naelima je odgajao i svoju obitelj. Joachim Fest pie: "Nedvojbeno bi bilo suvie za kljuiti da je sinovo rano zanimanje za teutonske sage, kriminologiju i vojne poslove utjecalo na njegov kasniji razvoj, no jasno je da je obiteljsko okruje, koje je ukljuivalo "inovnike metode, poli cijski rad i uenje", na njega ostavilo trajan trag."
144

Himmlera priroda nije obdarila snanom fizikom graom, to je poremetilo prvotne planove njegove obitelji da postane farmer. Bez obzira, u sebi je i dalje razvijao ideal plemenitog seljaka, to je sna no utjecalo na njegovu kasniju ideologiju i planove za stvaranje SS-a. Nakon kratkog sudjelovanja u Prvome svjetskom ratu, Himmler se pridruio Hitlerovoj stranci NSDAP. Godine 1926. upoznao je Margerete Boden, ker zemljoposjednika iz zapadne Prusije, kojom se oenio dvije godine poslije. Ona je predstavljala pravi germanski tip ene (visoka, plavokosa i plavooka), a bila je i sedam godina stari ja od Himmlera. Tvrdi se da ga je upravo ona zainteresirala za alter nativnu medicinu, poput travarstva i homeopatije. Himmler je 6. sijenja 1929. imenovan efom (Reichsfuhrer) SS-a. U to doba je ta organizacija imala samo 300-injak lanova, no Him mler je svojim organizacijskim vjetinama za samo etiri godine uspio poveati broj lanova na vie od 50 000 ljudi. Godine 1931. utemeljio je posebnu Slubu sigurnosti (SD) u sklopu SS-a, koja e nadzirati politiko izvjeivanje. Nju je predvodio psihopat Reinhard Heydrich: "jedini od najviih nacistikih voa koji je odgovarao stereotipu - bio je visok (oko 2 m), plavokos i plavook." Himmler je u travnju 1934. preuzeo nadzor nad politikim funkcijama stranke, a nakon toga je postao zapovjednik Gestapa (Geheime Staatspolizei ili Tajna dravna policija). U Hitlerovoj "Krvavoj istki" 30. lipnja 1934., glavnu ulogu su odigrale jedinice SS-a. Taj dogaaj je oznaio kraj za Sturmabteilung (SA), policiju prve Nacistike stranke, koju su obiljeile jedinice obuene u smee koulje, kao i njezina efa, Ernsta Rohma. Pripadnici SS-a su morali odgovarati posebnim ras nim kriterijima (visoki, plavokosi, plavooki) i dokazati svoje arijsko podrijetlo, koje je sezalo barem do 1750. U poetku je SS tvorilo oko 44 % pripadnika radnike klase; no, nakon dolaska nacista na vlast, u svoje redove je privukao sve vie pripadnika gornjih stalea. Do 1937., u tri glavna koncentracijska logora u Njemakoj djelo vali su SS Totenkopfverbande (odredi Mrtvake glave), a sljedee godine formirale su se Verfungstruppe (Djelatne skupine), koje su imale 200 000 lanova i poslije su postale Waffen-SS (Vojska SS-a). Do kraja 1938., SS je imao gotovo 240 000 lanova, iji e broj po slije porasti na oko milijun.
145

Povjesniar Joachim C. Fest pie: "Ciljevi golemog aparata SS-a bili su ... opseni i nisu se od nosili samo na nadzor drave, nego prije svega na to da sam preraste u dravu. Nositelji najviih slubi u SS-u polako su se razvili u draoce vlasti "sporedne drave", koja je postupno prodirala u postojee institucije, potkopavajui ih i konano ih rasputajui. U osnovi, nije postojala sfera javnog ivota na koju SS nije utjecao - gospodarska, ideoloka, vojna, znanstvena i tehnika, kao i poljoprivredna i politika stanovnitva, zakono davstvo i opa uprava. Taj razvoj je bio najbolje izraen u hi jerarhiji visokih zapovjednika SS-a i policije, osobito u Isto nim zonama; velika neovisnost u civilnoj i vojnoj upravi, koju su uivale Himmlerove trupe voa, bila je uinkovit model za planiranu smjenu vlasti na itavom podruju Velikog Njema kog Reicha nakon rata. Taj postupak je poeo nakon tako zvanog Rohmovog pua, a dovren je nakon neuspjele zavjere 20. srpnja 1944. Tada je SS prodro u "sredite organizacijskog tkiva Wehrmachta", a Himmler, koji je u meuvremenu postao Ministar unutranjih poslova Reicha, sada je preuzeo funkciju zapovjednika Zamjenske vojske. Osim mnogih drugih funkci ja koje je obavljao, Himmler je nadgledao 'vojni transport, vojnu cenzuru, obavjetajnu slubu, nadzor vojnika, opskrbu vojske hranom, odjeom i plaama, te brigu za ranjene.'" Ahnenerbe i obredi SS-a O Himmleru je mnogo puta reeno da je bio neobian spoj racional nosti i fantazije: da je osim sposobnosti racionalnog planiranja, sluanja zapovijedi i administrativne pedantnosti bio idealist zane sen utopizmom, misticizmom i okultizmom. Ta kombinacija osjeaja za stvarnost i fantastino, stvorila je u Himmleru ideju o vrhovnom cilju SS-a: "njegove trupe crnokouljaa predstavljaju krvnu lozu budue arijske superiorne rase i ideoloku elitu sverastueg Velikog Njemakog Reicha." Himmler se od 1930. usredotoio na svoje planove za SS, koji su ukljuivali osnutak koleda za asnike SS-a u dvorcu Wewelsburg
146

1933. Dvije godine poslije, zajedno s nacistikim poganskim ideo logom, Richardom Walterom Darreom, utemeljio je Ahnenerbe. Ahnenerbe, Drutvo za istraivanje i nauavanje drevnog nasljea, prvotno je bilo neovisna ustanova za istraivanje germanske pretpo vijesti, arheologije i okultnog misticizma. U travnju 1940. postalo je dijelom SS-a, pri emu je njegovo osoblje steklo inove te orga nizacije. Levenda pretpostavlja da je ideja o osnutku Ahnenerbe-a potjecala od nekih njemakih intelektualaca i okultista, sljedbenika teorija volkisch pisaca s kraja 19. st., ali inspiriranih i pustolovinama mnogih istraivaa i arheologa, ukljuujui svjetski poznatog ved 26 skog istraivaa Svena Hedina. Hedin, koji je roen u Stockholmu 1865., napustio je vedsku u dobi od 20 godina, otiavi u Baku na Kaspijskom jezeru. To je bilo prvo putovanje ovjeka, koji e poslije proputovati vei dio Azije i zabiljeiti svoje podvige u knjizi My Life as an Explorer (1925) ("Moj ivot istraivaa"). Hedinova putovanja i prie o bajkovitim azijskim gradovima poveala su zanimanje europske i amerike javnosti za tajanstveni Orijent - ije su oduevljenje ve prije ras plamsali gospoa Blavatsky i Teozofsko drutvo: Levenda pie: "Postoji dokaz da je Ahnenerbe osnovala, kao privatnu usta novu, nekolicina prijatelja, oboavatelja Svena Hedina, meu kojima su bili Wolfram Sievers (kojemu e poslije biti sueno u Nrnbergu) i dr. Friedrich Hielscher, koji je, kako se tvrdi u zapisima sa suenja u Nrnbergu iz studenog 1946., unovaio Sieversa u Ahnenerbe. Ustvari, u Mnchenu je postojao Insti tut Svena Hedina za istraivanje unutranjosti Azije, koji je djelovao u sklopu Ahenerbea, a sam Hedin se jo 1942. (kada je imao oko 77 godina), iz svoje rezidencije u Stockholmu, prijateljski dopisivao s iznimno vanim lanom osoblja Ahnen erbe-a, dr. Ernstom Schaferom. Osim toga, u Mnchenu je 16. sijenja 1943. slubeno utemeljen Institut Svena Hedina za istraivanje i ekspedicije u unutranjost Azije (tj. Mongolije), a dogaaj je bio popraen uz "veliku pompu". Na toj cere moniji je sudjelovao i Hedin, kojemu je pri tome dodijeljen poasni doktorat.
147

Hedin je vjerojatno upoznao Karla Haushofera (o kojemu smo razgovarali u Treem poglavlju) za vrijeme boravka na Dalekom is toku, budui da je Hedin bio povremeni ambasador vedske vlade, a Haushofer njemaki vojni atae: "S obzirom na Haushoferovo veliko zanimanje za politiku geografiju i injenicu da je diljem Azije osnivao Deutsche Akademie (ukljuujui Kinu i Indiju, Hedinova stara okupljalita), bilo bi veoma neobino da se dva mukarca nisu nikada upoznala." Doista, Deutsche Akademie i Ahnenerbe, iji je direktor bio Wolfram Sievers, djelovali su na veoma slinoj razini. Dr. Walther Wst, predsjednik odsjeka za humanistiku pri Ahnenerbe-u i Oberfuhrer SS-a, bio je istodobno i ravnatelj Deutsche Aka demie. Obje organizacije su izvodile terenska istraivanja u koncentracijskome logoru u Dachauu. Himmlerova vizija SS-a ukljuivala je njegovu preobrazbu od Hitlerove osobne tjelesne strae do gotovo posve autonomnog po ganskog vjerskog reda, koje e biti odgovorno samo Fhreru. Kako smo vidjeli, Himmler je za sjedite svojega reda odabrao srednjo vjekovni dvorac Wewelsburg, koji se nalazio pokraj Paderborna u Westfaliji i kamenog spomenika, poznatog pod imenom Exsternsteine, gdje je teutonski junak Arminius navodno pobijedio Rimljane. "Sredinja toka Wewelsburga, to je oito bilo povezano s legendom o kralju Arthuru i vitezovima Okrugloga stola, bila je velika veernja dvorana s hrastovim stolom za 12 visokih Gruppenfhrera. Zidovi u toj dvorani bili su ukraeni njihovim grbovima; iako nisu bili velikih proporcija - kao ni sam Himmler - u izradi njihovih nacrta sudjelovao je profe sor Diebitsch i strunjaci iz Ahnenerbe-a." Iza te dvorane nalazila se Okrugla soba s plitkim uleknuem do kojeg su vodile 3 kamene stube (koje su simbolizirale 3 Reicha). U toj odaji mrtvih bit e obredno spaljen grb preminulog "Viteza" SS-a. Svi lanovi Himmlerova unutarnjeg kruga Dvanaestorice imali su svoju sobu, koja je bila posveena jednom arijskom pretku. Himmlerove odaje bile su posveene kralju Heinrichu I., saksonskom kralju koji se borio protiv Maara i Slavena, a Himmler je
148

vjerovao da je on njegova reinkarnacija, iako je tvrdio i da nou razgovara s Heinrichovim duhom. U dvorani su Himmler i njegov Unutarnji krug izvodili razne okultne vjebe, koje su ukljuivale pokuaje komuniciranja s duama umrlih Teutonaca i utjecaja posredstvom snage volje, na um osobe koja se nalazila u susjednoj sobi. U SS-u nije bilo mjesta za kranstvo i njegovi su se lanovi ohrabrivali da prekinu sve veze s Crkvom: "Razvile su se nove vjerske ceremonije, koje su zamijenile kranske; naprimjer, ceremonija zimskog solsticija zamijeni la je Boi (od 1939. god., u svim slubenim dokumentima SS-a bilo je zabranjeno upotrebljavati rije "Boi"), a posto jala je i ceremonija ljetnog solsticija. Za razliku od ceremoni je zimskog solsticija, na ovoj su se dijelili pokloni... (Jedan od razloga, iako to nije sigurno, zbog kojih je razmjena poklona premjetena u doba ljetnog solsticija, moda je bila smrt Hitlerove majke, koja je umrla u doba zimskog solsticija, pa je taj in simbolizirao Hitlerovu tugu. Razumljivo je da je Hitler - kao Fhrer i barem nominalno odgovoran za daljnji razvoj nove dravne religije - elio ukloniti sve tragove "Boia" iz poganske sveanosti zimskog solsticija. Je li to bio nain na koji je pokuavao zatomiti svoju tugu? Ili, pak, in prkosa prema bogu ije se roenje slavilo toga dana - boga koji mu je uzeo voljenu majku? U svezi toga vrijedi spomenuti da se nacionalni "Dan germanske majke" obiljeavao, prema Hilterovu nalogu, na dan roenja njegove majke.)" Osim Boia, poganski obredi su zamijenili vjenanja i krtenja, a poganski mitovi, kako smo vidjeli u ovome poglavlju, utjecali su na Himmlerovu odluku da zamak Wewelsburg bude sjedite reda SS-a. Detaljno istraivanje Petera Levende prethodno neobjavljenih dokumenata iz toga razdoblja, omoguuje nam da shvatimo pogan ski nazor na svijet Ahnenerbe-a i SS-a. Meu dosjeima Ahnenerbe-a. nalazio se lanak A. E. Mllera, prvi put objavljenog 1903. u mje seniku Donja Saksonija u kojemu je opisana sveanost povodom
149

ljetnog solsticija odrana sredinom devetnaestog stoljea u Exsternsteineu pokraj Wewelsburga: "[Oni su] nalik divovima iz pretpovijesnoga svijeta, koje je Bog, tijekom neobuzdanog stvaranja Zemlje, ondje postavio kao vjene spomenike ... Poznato je da su mnogi pripadnici naeg Volka sauvali pogansko vjerovanje i njegove obrede, a prisjeam se da je prije otprilike 60 godina, u mojem najranijem djetinjstvu ... postojao obiaj kada su ljudi odlazili na dugo putovanje, koje je trajalo danima - a zavravalo je na dan sv. Ivana - do tog drevnog "Svetog kamenja", gdje su u zoru odravali Sveanost ljetnog solsticija." Grad Paderborn takoer je imao veliko znaenje za poganstvo, na to ukazuje i pismo koje je izvjesni von Motz poslao efu Ahnenerbe-z., Wolframu Sieversu. To pismo je objavljeno u Levendinoj iz nimno pounoj knjizi Unholy Alliance: "aljem vam ... 6 fotografija s priloenim objanjenjem. Moda bi se one mogle objaviti u jednome od sljedeih izdanja [slubenog asopisa SS-a] Schwarze Korps u svrhu dokaziva nja kako je to, u izvjesnoj mjeri, uobiajena praksa crkvenih prikaza svetaca i na taj nain prikazati poraz neprijatelja, [pri silivi ih] da gaze po njima. U tekstu se spominje i da postoje prikazi zmijskih glava, to je simbol prvog grijeha, po kojima gaze [sveci]. Tih prikaza ima neuobiajeno mnogo. Na njima uvijek Marija gazi po prvom grijehu. Smatram da su te slike osobito zanimljive budui da je zmija drevni simbol germanske vjere. U bitki kod Hastingsa vijori la se plava saksonska zastava s prikazom zlatne zmije... U Paderbornu, u dvoritu biveg Jezuitskog koleda, po dignut je sredinom prolog stoljea Marijin kip. Kako je pro fesor Alois Fuchs nekoliko puta spomenuo na svojim preda vanjima o paderbornkim umjetnikim spomenicima, umjetnik koji je stvorio Marijin kip sigurno je bio protestant. Smatram da je to potpuno tono, budui da lice predstavlja Luthera.
150

Dobro je poznato da su Rim i Juda, elei na taj nain is koristiti svoje vlastite rtve, podigli spomenike pobjede u nji hovu ast." Kako primjeuje Levenda, ti motivi su bili uobiajeni u volkisch promidbama nacizma, budui da su zmiju, iako ona u kranstvu predstavlja arhetip zla, Arijci smatrali svetom. Osim toga, ""Rim" i "Juda" besramno su iskoristili patnju svog naroda prikazujui nje gove pripadnike kao junake ili kao one koji su svojom agonijom po bijedili zlo (na taj nain jaajui slabe, nearijske samoubilake tenje meu potlaenim stanovnitvom Europe)." Kako smo istaknuli, Ahnenerbe je 1940. slubeno postao dio SS-a, a dok su druge okultistiki orijentirane skupine, poput slobodnih zidara, teozofa i hermetikog Reda Zlatne zore bile potiskivane, Ahnenerbe je dobio potpunu slobodu da slijedi svoju liniju misti kog i okultnog istraivanja, s izriitom svrhom da dokae povijesnu vjerodostojnost nacistikog poganstva. Vie od 50 odsjeka te orga nizacije istraivalo je svaki aspekt okultizma i poganstva, ukljuujui keltsku povijest, obrede povezane s Exsternsteinom, skandinavsku mitologiju, simbolizam runa, teoriju o svjetskom ledu Hansa Horbigera (o kojoj emo raspravljati u Sedmom poglavlju), a u sklopu nje je djelovala i arheoloka skupina, koja je pokuavala dokazati geo grafsku rasprostranjenost drevne arijske civilizacije. Osim toga, goto vo je sigurno da je Ahnenerbe bio odgovoran za strahote poinjene medicinskim pokusima, koji su se izvodili u Dachauu i drugim kon centracijskim logorima, budui da je upravo ta organizacija zapo vjedila nezamislivo stravian program "znanstvenog istraivanja" na ivim ljudima. Dvojnost prirode Heinricha Himmlera - s jedne strane, raciona lan, posluan i potpuno eljan sigurnosti, a s druge strane utonuo u lana matanja o arijskoj sudbini - najsnanije se pokazala u po sljednjem razdoblju nacistikog reima, kada je postalo oito da e Njemaka izgubiti rat i da e "Tisuljetni Reich" biti pretvoren u prah. Od 1943., iako rijetko, Himmler je odravao vezu s njemakim pokretom otpora, a u proljee 1945. je tajno pregovarao sa Svjetskim idovskim kongresom. (Ve u rujnu 1944., kako bi Saveznicima
151

predstavio mnogo "ugodniju" sliku, zapovjedio je da se prekine ubi janje idova, to, meutim, nije uinjeno.) Himmlerovi postupci u tome razdoblju pokazuju ono to Fest na ziva: "gotovo nevjerojatnim raskidom veze sa stvarnou", navode i primjer prijedloga koji je iznio predstavniku na Svjetskom idov skom kongresu: "vrijeme je da vi, idovi i mi, nacionalsocijalisti konano zakopamo sjekiru." ak je ozbiljno vjerovao da bi upravo on mogao voditi poslijeratnu Njemaku, udruenu sa Zapadom pro tiv Sovjetskoga Saveza. Kada je stvarnost poraza Treeg Reicha ra sprila njegove iluzije i kada je konano shvatio da se mora preruiti i pobjei, Himmler je preuzeo moda najgori lani identitet koji je mogao odabrati: uniformu stoernog narednika gestapovske Tajne vojne policije. Njegov "raskid veze sa stvarnou" bio je tako ozbi ljan da mu uope nije palo na pamet da bi Saveznici mogli uhititi pri padnika Gestapa. To se doista i dogodilo 21. svibnja 1945. Mnogi SS-ovci su, poput svog gospodara, izvrili samoubojstvo 1945., mnogo manje zapanjeni Himmlerovom izdajom Hitlera zbog pregovaranja sa Saveznicima, nego izdajom samoga SS-a i ideala, koji su pruali smisao (barem njima) za unitenje njihovih 6 mili juna rtava. Rasprenje ideala SS-a: "ostavilo je samo beutnu, pr ljavu, barbarsku industriju ubijanja, koja se nikako nije mogla oprav dati."

152

SEDMO POGLAVLJE

Tajna u sreditu svijeta


Nacistika kozmologija i vjerovanje u uplju Zemlju

itatelje koji se prvi put susreu s nacistikim okultizmom (i njegovim grenim izdankom, dananjim vjerovanjem u okul tnu mo nacista), mogla bi zagolicati teorija o upljoj Zemlji. Prethodno smo ve razmotrili velik broj ezoterijskih ideja, koje su vie ili manje neugodne za um suvremenog ovjeka; meutim, po druje u koje emo upravo ui moe se initi istodobno smijenim i sablasnim, budui da sadri ideje koje su promicali volkisch-okultisti a, poslije, filozofi i pseudoznanstvenici Treeg Reicha. Kako emo vidjeti u ovome poglavlju, ideja o upljoj Zemlji - i s njom poveza na ideja o velikim, naseljenim piljama u unutranjosti Zemlje zauzela je sredinje mjesto na polju ufologije, teorije zavjere, rubne znanosti i teorija o opstanku nacista. Doista, mnoge itatelje moglo bi iznenaditi koliko su te teme znaajne za vjerske sustave, koji obi ljeavaju popularni okultizam na kraju dvadesetog stoljea. teorije o upljoj Zemlji

Podrijetlo

Od svih neobinih i iracionalnih vjerovanja nacista, nedvojbeno je najbizarnija ideja da na planet nije kugla koja pluta u prostranstvu svemira, nego uplji mjehur u ijoj unutranjosti postoji sve - ljudi, zgrade, kontinenti, oceani, ak i planeti i zvijezde. Ta neobina ideja, koju e u dvadesetom stoljeu razviti i prihvatiti ljudi kao to su Peter Bender, dr. Heinz Fisher i mnogi pripadnici njemakog Admiraliteta, potjee iz sedamnaestoga stoljea. Tonije, prvi ju je istaknuo jezuit Athanasius Kircher (1602-1680), koji je u svojoj raspravi iz
153

1665., naslovljenoj Mundus Subterraneus (Podzemni svijet) peku lirao o uvjetima koji vladaju ispod povrine Zemlje. U toj knjizi Kircher se poziva na teorije i nagaanja raznih srednjovjekovnih geografa o neistraenim sjevernim i junim polarnim podrujima Zemlje. Kako istie Joscelyn Goodwin, Kircher je osobitu pozor nost posvetio redovniku iz trinaestoga stoljea, Bartholomewu iz Engleske, koji je tvrdio da se: "na Sjevernome polu nalazi crna sti jena opsega oko 33 milje, ispod koje se nalazi ocean, koji nevjero jatnom brzinom utjee kroz etiri kanala u podruja ispod polova, a uvlai ga golemi vrtlog." Vode koje uu u taj vrtlog putuju dalje kroz bezbroj "uvala" i "kanala" u unutranjosti planeta, i konano izbijaju u ocean na Junome polu (kontinent Antarktik tada jo nije bio otkriven). Kircher je na genijalan nain, iako potpuno neispravno, pokuao dokazati svoje ideje. Tvrdio je da polarni vrtlozi nedvojbeno posto je, jer bi u suprotnom sjeverni i juni oceani mirovali, oslobaajui tetne pare koje bi bile smrtonosne za ivot na Zemlji. Osim toga, vjerovao je da je kretanje vode kroz tijelo Zemlje analogno tada novome otkriu kolanja krvi i ivotinjskom probavnom sustavu, bu dui da se elementi morske vode izluuju proizvodei metale, te da se otpadne tvari ispranjavaju na Junome polu. Ta usporedba Ze mlje i ivog bia, nedvojbeno podsjea na neke ideje New Agea, osobito na takozvanu hipotezu "Geja". (Iako se New Age pokret moda ini posve bezopasnim, budui da se usredotouje na duhov ni razvoj ovjeanstva, on doista sadri neke mnogo zloslutnije i potencijalno opasne aspekte.) Thomas Burnet (1635?-1715.), knjievnik iz sedamnaestoga sto ljea, takoer je pretpostavio da voda tee kroz Zemljinu unutra njost, izvirui iz otvora na Sjevernome polu. Tu ideju je dalje razvio Alexander Colcott 1768. godine, dodavi joj jo jednu zanimljivu i kobnu znaajku. Naime, Godwin tvrdi daje on vjerojatno prvi koji je iznio teoriju da voda, koja je ula u Zemlju, utjee u golemi, udu bljeni ocean - drugim rijeima, da je Zemlja ustvari uplja kugla. Teorija o upljoj Zemlji je u osamnaestom stoljeu uivala mno go veu pozornost intelektualaca nego danas: ak je i slavni Sir Edmund Halley (1656-1742), koji je otkrio komet koji nosi njegovo
154

ime, u "Philosophical Transactions of the Royal Society" (Filozof skim izvjetajima (radovima) Kraljevskog drutva) iz 1692., iznio teoriju daje Zemlja uplja kugla, koja sadri jo dvije koncentrine kugle, u ijem sreditu se nalazi vrua jezgra, kao svojevrsno sredi nje sunce. vicarski matematiar Leonhard Euler (1707-1783.) otiao je jo dalje, tvrdei da: "u Zemljinoj unutranjosti postoji sre dinje Sunce, ija svjetlost danju obasjava velianstvenu podzemnu civilizaciju." Prividna vjerodostojnost tih teorija rezultirala je nastankom no vog pod-stila fantastine knjievnosti. Godwin prua kratak pre gled, koji se temelji na djelu francuskog autora Michaela Lamyja, najznaajnije od navedenih pria: "Dok se prema srednjovjekovnoj teologiji, proslavljenoj u Danteovoj Boanskoj komediji, smatralo da se pakao nalazi u unutranjosti Zemlje, kasniji pisci su je zamiljali potpuno drukije. Univerzalni filozof Guillaume Postel, u svom djelu Compendium Cosmographicum (1561.), te topograf Georg Braun u knjizi Urbium praecipuarum totis mundi (1581.), pretpostavili su da je Bog uinio zemaljski Raj nedostupnim ovjeku smjestivi ga ispod Sjevernoga pola. Meu prvim ro manima s tematikom Utopije ispod Zemljine povrine, nalaze se knjige Chevaliera de Mouhyja, Lamekis, ou les voyages extraordinaires d'un Egyptien dans la Terre interieure ("La mekis, ili neobina putovanja Egipana u unutranjost Zemlje", 1737), te Ludviga Barona von Holberga, Nicholas Klim (1741). Potonja je bila veoma popularna u Holbergovoj domovini Dan skoj. Pustolov i razvratnik Giovanni Jacopo Casanova, takoer je smjetao raj u unutranjost Zemlje. U djelu Icosameron (1788), koje je on navodno preveo s engleskoga, opisuje doivljaje svojih junaka Edwarda i Elizabeth, koji su dvadeset i jednu godinu ivjeli meu "megamicrosima", prvim stanovnicima "proto-svemira" u unutranjosti naeg planeta. U to podruje se moe ui, izmeu ostalog, kroz pilje s labirintima, koje se nalaze u blizini jezera Zirchnitza u Transilvaniji. Megamicrosi izlaze iz vrela bez dna i okupljaju se u hramovima odjeveni u crvene kapute. Njihovi su bogovi reptili s otrim zubima i ma gnetskim pogledom.
155

Nepotrebno je rei da knjievnost romantizma obiluje fan tastinim opisima tajni polarnih podruja i zemalja, koje postoje u unutranjosti Zemlje. Najpoznatije knjige iz toga razdoblja vjerojatno su Laura ou le voyage dans le crystal ("Laura, ili putovanje u kristalu"), Georgea Sanda; Pripovijest Arthura Gordona Pyma, Edgara Allana Poea; Isaac Laquedem, Alexandera Dumasa; The Coming Race [vidi Tree poglavlje], Bulwer Lyttona; Put u sredite Zemlje i Le Sphinx des glaces ("Ledena Sfinga"), Julesa Vernea. Meu romanima kasnijih i manje poznatih pisaca nalaze se The Goddes of Atvatabar (1892), Williama Bradshawa; Thyra, a Romance of the Polar Pit (1901.), Roberta Amesa Benneta, The Smoky God (1908), Willisa Georgea Emersona, te prozaine prie Edgara Ricea Burroughsa, tvorca Tarzana." S obzirom na uzbudljivost Teorije o upljoj Zemlji, a da ne spo minjemo knjievnu popularnost takvih romantinih fikcija, bio je samo trenutak vremena kada e netko doista krenuti u potragu za ulazima u tajanstveni svijet, koji je navodno leao pod nogama ljudi. To je uinio John Cleves Symmes (1780-1829), koji je veinu ivo ta proveo pokuavajui uvjeriti svijet da je Zemlja uplja, ali i da vrijedi sponzorirati ekspediciju, koja e pod njegovim vodstvom traiti ulaz u taj podzemni svijet. "Objavljujem da je Zemlja uplja..."

Symmes, koji je roen u New Jerseyu, pridruio se vojsci Sjedinje nih Amerikih Drava, gdje se istaknuo zbog hrabrosti u ratovima s Francuzima i Indijancima. Godine 1808. oenio se udovicom Mary Anne Lockwood, a dokazao je da je i veoma poten ovjek tako to je osigurao da se novac koji je naslijedila od supruga iskoristi za odgoj i obrazovanje njezino petero djece (on je imao i petero svoje djece). Godine 1816., dao je ostavku na poloaj kapetana i postao trgovac u St. Louisu. Dvije godine poslije, Symmes je prvi put javno objavio svoja uvjerenja:

156

OKRUNICA Svjetlo daje svjetlo da otkrije - ad infinitum St Louis, podruje Missourija, Sjeverna Amerika, 10. travanj, AD 1818. itavome Svijetu: Objavljujem da je Zemlja uplja i da je njezina unutra njost naseljena; sastoji se od velikog broja koncentrinih kugli, koje se nalaze jedna u drugoj, i otvorena je na polovima dva naest ili esnaest stupnjeva. Priseem ivotom da je to istina i spreman sam istraivati upljinu ukoliko me svijet podri i pomogne u tome pothvatu. Jno. Cleves Symmes Ohio, bivi kapetan Pjeadije. N. B. - Moja rasprava o naelima tvari spremna je za tiska nje, a u njoj predstavljam dokaze gore navedenih tvrdnji, iz vjetaj o raznim fenomenima i razotkrivam "Zlatnu tajnu" dr. Darwina." Moji uvjeti su zatita OVOG i NOVIH SVJETOVA. Posveujem svojoj eni i njezinoj desetero djece. Odabirem kao svoje zatitnike dr. S. L. Mitchella, Sir H. Davyja i baruna Alexandera Von Humboldta. Traim stotinu hrabrih drugova, koji e, dobro opremljeni, poeti istraivanje na Sibiru, ujesen, sa sobovima i sanjkama, na ledu smrznutoga mora; obvezujem se da emo jedan stupanj od 82 sjeverne zemljopisne irine, otkriti toplu i bogatu ze mlju s biljnim i ivotinjskim vrstama, a moda i ljudima; vra tit emo se sljedeega proljea. J. C. S. Od svih akademskih drutava u Americi i Europi, kojima je Sym mes poslao svoju okrunicu, samo je Francuska Akademija znano sti u Parizu poslala svoj odgovor - no, on je glasio da je teorija o koncentrinim krugovima u unutranjosti Zemlje puka besmislica. Nije ga obeshrabrio potpun nedostatak interesa za njegove ideje, Symmes je sljedeih 10 godina putovao Sjedinjenim Amerikim
157

Dravama, odravajui predavanja i pokuavajui skupiti dovoljno novca za istraivanje unutranjosti naeg planeta. Godine 1822. i 1823. poslao je molbu Kongresu da mu odobri novana sredstva za ekspediciju, drugi put osiguravi ak 25 glasova. No, esta putova nja i predavanja ostavila su traga na Symmesovu zdravlju, te je 29. svibnja 1829. umro u Hamiltonu, Ohio. Njegov grob na hamiltonskome groblju obiljeen je kamenim modelom uplje Zemlje, koji je ondje postavio njegov sin Americus. Symmesova Teorija o upljoj Zemlji opisana je u dvije knjige: Symmes's Theory of Concentric Spheres (1826) Jamesa McBridea, te The Symmes Theory of Concentric Spheres (1878), Americusa Symmesa. (Sam Symmes je 1820. objavio, pod pseudonimom "Ka petan Adam Seaborn", svoj roman Symzonia: A Voyage of Discovery.) Martin Gardner istie da je u tim knjigama: "Izneseno stotine razlo ga zbog kojih se vjeruje da je Zemlja uplja - a koji se osnivaju na fizici, astronomiji, klimatologiji, seobama ivotinja, te izvjetajima putnika. Osim toga, uplji planet, poput upljih kosti tijela, najbolji je i naj ekonominiji nain na koji je Stvoritelj mogao rasporediti stvari." Kako smo prethodno istaknuli, Teorija o upljoj Zemlji privukla je pozornost mnogih romanopisaca. Osim gore spomenutih, najpo znatijih, tu temu su istraivali i mnogi manje poznati pisci. Naprimjer, 1871., prof. William F. Lyon objavio je knjigu The Hollow Globe, or the World's Agitator or Reconciler, u kojoj je iznio brojne speku lacije o otvorenim polarnim morima, elektromagnetskom uzroku potresa (koji ne bi mogli postojati da Zemlja nije uplja), te teoriju gravitacije (koja je zahtijevala izvjesne promjene s obzirom na drastino smanjenu masu upljog planeta). Tvrdi se da je tekst te knjige profesor Lyon zabiljeio tijekom medijumistikih transeva dr. Shermana i njegove ene. Meu mnogim neobinim otkriima iznesenima u toj knjizi istaknuta je i: "velika injenica da je ovaj planet uplja ili sferina ljuska s unutranjom i vanjskom povrinom, te da sadri unutranji konkavan i vanjski, konveksan svijet, te da se u unutranji ulazi kroz dug, spiralan otvor s dubokim i prostranim kanalom, kojim mogu ploviti najvei brodovi i da se taj ulaz nalazi u neistraenom, otvorenom Polarnom moru."
158

Ravnatelj Sveuilita u Bostonu, vl. dr. William F. Warren, obja vio je 1885. god. svoju knjigu Paradise Found ("Otkriveni raj"), u kojoj je iznio tvrdnju da ljudska rasa potjee sa Sjevernoga pola. Iako Warren ne tvrdi da je Zemlja uplja, u svojoj knjizi spekulira o znaaju polarnih podruja i pretpostavlja da se ondje moda nalazi odgonetka tajne o podrijetlu ovjeanstva. Godine 1896., John Uri Lloyd je objavio svoju knjigu Etidorhpa (to je anagram imena "Aphrodite"). To je jedna od najneobinijih knjiga na tu temu, a u njoj se raspravlja o prii izvjesnog Llewellyna Druryja, slobodnoga zidara u potrazi za tajnom, koji susree telepatsko, ovjekoliko bie bez lica. To stvorenje odvodi Druryja u duboku pilju u Kentuckyju, koja vodi u unutranju povrinu Zemlje, gdje pustolov naui levitirati ispod zraka sredinjega sunca. Mjehuri u beskonanom nitavilu

Godine 1870., Cyrus Teed je iznio moda najneobiniju od svih al ternativnih kozmolokih teorija. Naime, on je pretpostavio da je Ze mlja uplja, ali i da upravo mi ivimo u njezinoj unutranjosti. Teed je roen 1839. u pokrajini Delaware u dravi New York, u baptis tikoj obitelji. Nakon kratkog razdoblja provedenog u Amerikoj vojsci, pohaao je newyorki Eklektiki medicinski koled u Utici, New York. (Eklekticizam je bio oblik alternativne medicine, koji se osnivao na lijeenju biljkama.) ini se da je Teed bio veoma zao kupljen idejom o beskonanom svemiru, koju nije mogao pomiriti sa Svemirom u kojemu vlada red i uenjem Biblije. Iako je prih vaao teoriju o okrugloj Zemlji (a nije imao drugog izbora, budui da je ona tada bila veoma popularna), uznemirivala ga je pomisao o kamenoj lopti koja beskonano pluta beskrajnom prazninom, pa je pokuao oblikovati alternativno objanjenje strukture Svemira. Odgovor mu je navodno doao u viziji jedne ponoi 1869., dok se nalazio u svom alkemijskom laboratoriju u Utici. Pred njim se pojavila prekrasna ena, koja mu je govorila o njegovim prethod nim ivotima i sudbini kao mesije, te o pravoj strukturi Svemira. Teed je pod pseudonimom Koresh (hebrejska inaica imena Kir) objavio dvije knjige: The Illumination of Koresh: Marvellous Experience of the Great Alchemist at Utica, N. Y. ("Koreshovo prosvje159

tljenje: udesno iskustvo Velikoga alkemiara u Utici, New York") i The Cellular Cosmogony ("Stanina kozmogonija"). U svojoj sjaj noj knjizi Fads and Fallacies in the Name of Science ("Moda i zablude u ime znanosti"), Martin Gardner rezimira kljune toke Teedove skandalozne kozmologije: "Teed je tvrdio da itav svemir ima oblik jajeta. Mi ivimo na unutranjoj povrini ljuske, a u upljini se nalaze Sunce, Mjesec, zvijezde, planeti i kometi. to postoji vani? Ba nita! Sve postoji samo unutra. Ne moemo vidjeti nita izvan nje zbog suvie guste atmosfere. Ljuska je debela 160 km i sastavljena je od sedamnaest slojeva. Pet unutranjih slojeva su geoloki, pod kojima lei pet mineralnih slojeva, a ispod njih sedam metalnih slojeva. Sunce, koje se nalazi u sreditu otvorenog svemira, nevidljivo je, no njegov odraz je sunce, koje mi vidi mo. Sredinje sunce dijelom je svjetlo, a dijelom tamno. Zbog njegove rotacije nae iluzorno sunce izlazi i zalazi. Mjesec je odraz zemlje, a planeti su odraz "ivinih diskova koji plutaju izmeu ploica metalnih povrina." Zato nebeska tijela koja mi vidimo nisu materijalna, nego tek sredinje toke svjetlosti, iju je prirodu Teed podrobno objasnio na temelju optikih zakona... Iako Zemlja doista izgleda konveksna, Teed tvrdi da je rije o optikoj varci. Produite li liniju horizonta dovoljno daleko, uvijek ete vidjeti Zemljinu gornju krivulju. Taj pokus je 1897. izveo Koreshov geodetski zbor na Zaljevskoj obali Flo ride. U kasnijim izdanjima knjige objavljene su fotografije, koje pokazuju tu uvaenu skupinu bradatih znanstvenika na radu. Uz primjenu tri dvostruka ravnala u obliku slova " T " tu napravu Teed naziva "rektilineator" - produili su ravnu liniju za 6,5 km uz obalu, gdje su je, pak, uronili u more [ime su dokazali da je Zemlja konkavna kugla]. Slini pokusi izvo eni su prethodne godine na povrini odvodnog kanala u Old Illinoisu." Kako primjeuje Gardner, Teed je nedvojbeno bio pseudoznanstvenik, paranoian i smeten poput ostatka te fascinantne i iritantne
160

skupine. Njegova objanjenja strukture Svemira (naprimjer, naina na koji nastaju planeti i kometi) izraena su potpuno nerazumljivim pojmovima kao to su "kruozina sila" "koloristina supstancija" i "aferentna (centripetalna) i eferetna (centrifugalna) istjecanja jezgre". Osim toga, estoko je napadao ortodoksnu znanost da namee svoja pogrena gledita o stvarnosti "lakovjernoj publici". Usporeivao se "(kao to to ine gotovo svi pseudoznanstvenici) s velikim izumi teljima iz prolosti, ija stajalita esto nisu bila prihvaena." Teed je svoje znanstvene tvrdnje kombinirao s apokaliptinim, religijskim elementima, kao to pokazuje sljedea proroanska izjava: "Pribliavamo se velikom biolokom prevratu. Tisue ljudi bit e dematerijalizirani biolokom elektromagnetskom vibracijom. To e uzrokovati jedan um, jedini koji poznaje zakon te bioalkemijske transmutacije. Promjena e se dogoditi oblikovanjem bioloke baterije, ije zakone poznaje samo jedan ovjek. Taj ovjek je prorok Ilija, Boji poslanik, Pastir ne-idova i sre dinja reinkarnacija narataja. Iz tog unitenja niknut e sino vi Boji, izdanak Gospodina, Isusa Krista i sina Bojega." Na Teedovu nesreu, njegova otkrivenja nisu izazvala zanimanje stanovnika Utice, koji su ga nazivali "ludim doktorom", obraajui se za medicinsku pomo drugim lijenicima. S obzirom da mu je lijenika karijera propadala, a napustila ga je i supruga, Teed je odluio propovijedati svijetu svoju neobinu rije. Tako je postao iznimno uspjean putujui propovjednik (govorilo se da je samo u Kaliforniji zaradio 60 000 $ ) . Osobito je bio popularan u Chicagu, gdje se doselio 1886. i ondje osnovao prvi Koled ivota i poslije Koreshovu zajednicu, malo lokalno drutvo. Devedesetih godina 19. st, Teed je kupio malu parcelu zemlje juno od Fort Meyersa u Floridi, gdje je izgradio gradi Estero, koji je on nazvao "Novi Jeruzalem". Propovijedao je da e taj grad po stati sredite svijeta i rekao svojim sljedbenicima da mogu oekivati dolazak 8 milijuna vjernika. No, stvaran broj vjernika bio je pri lino razoaravajui - dolo ih je samo 200-injak; bez obzira, sre tna, uspjena i vrijedna zajednica iznimno je dobro funkcionirala. Usprkos njihovim neobinim idejama, lanovi - mukarci i ene smatrali su se meusobno jednakima, to nije loe.
161

Teed je umro 1908. nakon to ga je pretukao erif Fort Meyersa. Tvrdio je da e nakon svoje smrti biti uznesen na nebo zajedno sa svo jim sljedbenicima. Oni su, pak, vjerno bdjeli nad njegovim tijelom oekujui taj dogaaj, koji se oito nije dogodio. Kako se Teedovo tijelo poelo raspadati, doao je pokrajinski zdravstveni slubenik, koji je zapovjedio da se Teed pokopa. Konano su ga pokopali u betonsku grobnicu na otoku uz obalu Floride, koja je nestala u ura ganu 1921., a Teedovo tijelo nikada nije pronaeno. Kako emo uskoro vidjeti, pilot Peter Bender razvio je u Nje makoj teoriju veoma slinu Teedovoj. Iako je Bender poslije umro u nacistikom logoru, njegova Doktrina o upljoj Zemlji (Hohlweltlehre) naila je na velik broj sljedbenika u Treem Reichu, meu kojima su bili i neki mornariki asnici, koji su vjerovali da e moi pijunirati neke britanske pomorske manevre pomou radara! to se tie mnogo konvencionalnije (!) teorije o upljoj Zemlji, neki ljudi jo uvijek gorljivo vjeruju da ivimo u upljoj kugli. uplja Zemlja u dvadesetom stoljeu

Umjesto da slijedi put drugih neobinih ideja o prirodi Svemira i na pokon ustukne pred empirijskom znanosti, teorija o upljoj Zemlji preivjela je kraj devetnaestog stoljea, odbijajui da bude protjerana u podruje mrtvih i opovrgnutih teorija. Doista, unato svojoj pot punoj besmislenosti, zbog svoje elegancije, romantinosti i ozraja fantastinog misterija osigurala je mjesto u srcima onih, koji su bili ogoreni arogancijom slubene znanosti, a osobito svjetskih voa. Kako emo vidjeti, zbog njezine jednostavnosti, zagovornici su je mogli (kao to to i danas ine) upotrijebiti kao model za svakojake ezoterijske "istine", teorije zavjere i "dokaze" o tajnim opakim ak tivnostima svjetskih vlada. To e postati osobito jasno kad emo raspravljati o izdanku teorije o upljoj Zemlji, koji bismo, iz potrebe za boljim izrazom, mogli nazvati teorijom o podzemnoj pilji. Ideja da je unutranjost planeta proeta divovskim sustavom pilja u koji ma ive iznimno napredna bia i udovita, nastala je kombinacijom istonjakog misticizma (vidi etvrto poglavlje) i vjerovanja o up ljoj Zemlji, to je rezultiralo zastraujue paranoinim i bizarnim scenarijem, koji ukljuuje spletkarenja, tajne, globalne vlade, tajnu
162

izvanzemaljsku okupaciju naeg planeta i pokuaje usavravanja kontrole umova stanovnika Zemlje. Te teme, kao i navodnu umije anost nacista u njihovu razvoju, razmatrat emo malo poslije. No, vratimo se za sada ulozi koju je teorija o upljoj Zemlji odigrala na poetku dvadesetog stoljea. Prva znaajna knjiga iz 20. st, objavljena 1906., koja se bavila tom teorijom je The Phantom of the Poles ("Fantom s polova"), a napisao ju je William Reed. Ta knjiga je predstavljala prvi ozbiljan pokuaj skupljanja dokaza za potvrdu ideje o upljoj Zemlji, a "fan tom" iz naslova odnosi se na tvrdnje da polovi postoje samo u sve miru, a ne na Zemljinoj povrini. Glavna Reedova preinaka starijih verzija te teorije sastojala se u tome da je smanjio veliinu otvora na Sjevernome i Junome polu na nekoliko stotina, umjesto nekoliko tisua kilometara. To je uinio zato to su ekspedicije u to doba pro dirale sve dublje u polarna podruja, ne otkrivi nikakve dokaze o postojanju golemih otvora koji vode u Zemljinu unutranjost. Uspr kos tom dotjerivanju, Reed je iznova ponavljao tvrdnje starijih teo retiara: "Zemlja je uplja. Polovi su utvare - oni uope ne postoje. Na sjevernom i junom kraju Zemlje nalaze se otvori. U unutranjo sti postoje veliki kontinenti, oceani, planine i rijeke. U Novome svi jetu postoje biljke i ivotinje, a vjerojatno u njemu ive i rase nepo znate stanovnicima zemljine povrine." Godine 1913., William Gardner je objavio svoju knjigu A Journey to the Earth s Interior: or, Have the Poles Really Been Discovered? ("Putovanje u unutranjost Zemlje: ili, Jesu li polovi doista ot kriveni?"). U toj knjizi je bila objavljena danas dobro poznata slika Zemlje bez polovice sjeverne polutke, u ijoj unutranjosti se otkri vaju kontinenti i oceani. Prema Gardneru, promjer sredinjeg sunca je 960 km, a povrina mu je udaljena 4640 km od unutranje povr ine Zemlje. Otvori na polovima iroki su 2240 km, a ljuska plane ta je debela 1280 km. Gardner je, poput Reeda i drugih prije njega, vjerovao da je klima u unutranjosti Zemlje iznimno ugodna, kao u nekom polutropskom raju. I on je poput Symmesa bezuspjeno po kuao ishoditi novana sredstva za svoju ekspediciju. Na kraju knji ge A Journey to the Earth's Interior, Gardner je napisao da se nada kako e se jednoga dana, uz pomo zrakoplova, dokazati da otvori
163

doista postoje. Naravno, razvoj rutinskih zrakoplovnih letova opo vrgnuo je njegovu teoriju, iako, kako emo vidjeti poslije u ovome poglavlju, zagovornici teorije o upljoj Zemlji potpuno su izvrnuli rijei jednog slavnog istraivaa koji je preletio polove. Horbigerova Teorija o svjetskom ledu Iako nije tvrdio daje Zemlja uplja, Hans Horbiger (1860-1931) je svojom teorijom o svjetskom ledu (Welteislehre ili WEL) pokazao kako se potpuno netoni kozmoloki modeli mogu iskoristiti za politike i propagandne ciljeve. Takav je bio i sluaj s Horbigerovom Glazial-Kosmogonie, koju je beki rudarski inenjer napisao u su radnji s amaterskim astronomom i koju Martin Gardner naziva: "jednim od najveih klasika u povijesti ekscentrine znanosti." Iako su je njemaki astronomi ismijali - kao i gotovo svi drugi na svijetu teorija o svjetskom ledu zadobit e fanatine sljedbenike u nacisti koj Njemakoj, gdje se smatralo da na briljantan nain opovrgava ortodoksnu, materijalistiku znanost personificiranu u liku idov skog znanstvenika Alberta Einsteina. Doista, raketni znanstvenik Willy Ley (s kojim smo se ve susreli u Treem poglavlju i iznova emo o njemu govoriti u sljedeemu) tvrdi da su zagovornici te teorije djelovali poput minijaturne politike stranke, objavljujui broure, plakate i okrunice, te mjesenik The Key to World Events. To ukratko opisuju Pauwels i Bergier: "ini se da je [Horbiger] raspolagao velikim novanim sred stvima, a djelovao je poput stranakog voe. Pokrenuo je kampanju, koja je ukljuivala slubu za informacije, popunja vanje osoblja, ulanjenje sljedbenika, te zapoljavanje propa gandista i dobrovoljaca iz redova Hitlerove mladei. Zidovi su bili prekriveni plakatima, novine pretrpane oglasima, dije lili su se pamfleti i organizirali sastanci. Sljedbenici su preki dali astronomske konferencije uzvikujui: "Dolje ortodoksni znanstvenici!" Osim toga, uznemirivali su profesore na ulica ma; direktore znanstvenih ustanova bombardirali su lecima: "Kada pobijedimo, vi i vama slini molit ete na ulicama." Poslovni ljudi i predsjednici tvrtki prisiljavali su nove zapo164

slenike da potpiu sljedeu izjavu: "Priseem da vjerujem u teoriju o vjenom ledu." Horbiger je bio osobito fasciniran postankom i ponaanjem mje seca i vjerovao je da on skriva odgovor na pitanje kako funkcionira Svemir. Naprimjer, vjerovao je da na mjesec, Luna, nije samo Zemljin satelit: prije njega postojalo je barem est mjeseca, a svi su se oni sudarili sa Zemljom, izazvavi goleme geoloke poremeaje. Dalje, Horbiger je tvrdio da svemir nije vakuum, nego da je ispunjen vodikom, koji usporava kretanje nebeskih tijela, zbog ega se ona postupno spiralno pomiu prema svom matinom tijelu. Tvrdio je da e se to dogoditi i sa Sunevim sustavom, tako da e svi planeti konano pasti u Sunce. Dok e tako planeti neminovno juriti prema svojoj matinoj zvijezdi, neki manji e biti uhvaeni u vee i tako postati privremeni sateliti. Teorije austrijskog inenjera usvojio je i nakon njegove smrti razvio britanski mitolog Hans Schindler Bellamy, koji je napisao knjigu Moons, Myths and Man ("Mjeseci, mitovi i ovjek"), koja se osniva na teoriji o svjetskom ledu. Martin Gardner je pruio izvr stan saetak njegovih neobinih vjerovanja. Bellamy je svoje istra ivanje usredotoio na razdoblje kada je mjesec, koji je bio pretea Lune, kruio oko Zemlje: budui da su u to doba ve postojali ljudi, u mitovima i legendama zabiljeili su mjeseev kataklizmiki sudar sa Zemljom. Bellamy taj satelit naziva "tercijarnim mjesecom". Kako se on sve vie pribliavao Zemlji, svjetski su se oceani, pod utjeca jem gravitacijskog polja pretvorili u "pojasni val", divovski pojas vode koji se uzdizao s ekvatora. Tako je na Zemlji zavladalo ledeno doba, zbog ega su ljudi bili prisiljeni naseliti planinska podruja s obje strane pojasnog vala. Kako se tercijaran mjesec pribliavao, njegova se orbitalna brzina poveavala sve dok nije svakodnevno kruio oko Zemlje est puta. Legende o zmajevima i drugim leteim udovitima vjerojatno su bile nadahnute njegovom izbrazdanom i upljikavom povrinom. Kada se mjesec najvie pribliio Zemlji, njezino ga je snanije gravitacijsko polje unitilo. Posljedica toga bile su globalne kie, olujne tue (budui da je povrina svih satelita presvuena debelim
165

slojem leda), a kada se mjesec konano raspao, uslijedilo je bom bardiranje divovskog kamenja. Nestankom mjeseca, obruio se po jasni vodeni val, koji je uzrokovao biblijski Potop. Mirno razdoblje koje je uslijedilo kada se Zemlja oporavila od te sveope katastrofe, utjecalo je na nastanak legendi o Zlatnome dobu i zemaljskom Raju. Meutim, kada se prije otprilike 13 500 godina poeo pribliavati dananji mjesec, Luna, ponovno je zavladao kaos - potresi, pomicanje Zemljine osi i glacijacija izmijenili su lice Ze mlje. Bellamy tvrdi da je u toj kataklizmi unitena atlantidska civi lizacija. Osim toga, on je vjerovao da Otkrivenje predstavlja povi jesni izvjetaj o unitenju tercijarnog mjeseca, te da Knjiga Postan ka opisuje Zemljin oporavak nakon sudara. Horbiger, pak, tvrdi da je Luna prekrivena ledenim pokrivaem debelim 224 km, te da su povrine Merkura, Venere i Marsa takoer prekrivene ledom. Naime, prema Horbigerovoj iskrivljenoj kozmo logiji, slavni "kanali" na Marsu (za koje je danas poznato da su po sljedica optike varke) su zapravo pukotine na povrini zaleenog mora dubokog 400 km, koje se nalazi na tome planetu. Dalje, Hor biger tvrdi da je Svemir prepun divovskih, ledenih gromada, koje uzrokuju veinu astronomskih pojava. Naprimjer, Mlijeni put je ustvari prsten golemih ledenih blokova, a ne stotina milijuna zvije zda, kako to tvrde patvoreni fotografi slubene astronomije. Na te ledene blokove takoer, kao i na mjesece, utjee vodik kojim je is punjen svemir, zbog ega i oni spiralno putuju prema Suncu, te, sudarivi se s njime, stvaraju suneve pjege. Naravno, injenica da je ta teorija idiotska nije predstavljala ni kakvu zapreku njezinu velikom uspjehu u Treem Reichu. Teoriju o svjetskom ledu gorljivo je prigrlilo i promicalo Ministarstvo za propa gandu. Willy Levy zabiljeio je neke tvrdnje predstavnika kulta WEL-a: "Led i snijeg osnaili su nae nordijske pretke; s obzirom na to, vjerovanje u Svjetski led prirodno je naslijee Nordijskog ovjeka. Upravo kao to je potomak austrijske kulture - Hitler! trebao biti taj koji e pokazati idovskim politiarima gdje im je mjesto, tako e Austrijanac oistiti svijet od idovske zna nosti.
166

Fhrer je svojim ivotom dokazao kako takozvani 'amater' moe biti nadmoniji od samoprozvanih profesionalaca; bio nam je potreban jo jedan 'amater' da nam potpuno objasniti svemir." Gardner, koji je pisao 50-ih godina prolog stoljea, zavrava svoju raspravu o Horbingeru zabavnim (sa suvremenog gledita) komentarom: "Teorija o Kozmikom ledu imat e sljedbenike sve dok se prvi svemirski brod ne spusti na izbrazdanu povrinu nezaleenog mjeseca." Za razliku od Horbingera, on je bio u pravu. Me utim, teko je odagnati se iskuenju da kaemo neto o nedavnom otkriu velikih ledenih naslaga na mjeseevim polovima i o teoriji da su one nastale kao posljedica udara kometa - koji su, naravno, divovske ledene gromade... Fantomski svemir

Otok Rgen u Baltikom je moru bio pozornica jedne od najbizarni jih i nepromiljenih stratekih operacija Drugog svjetskog rata. U travnju 1942., ekspedicija pod vodstvom strunjaka za infracrvene zrake, dr. Heinza Fishera, opremljena najsuvremenijim radarom, is krcala se na Rgenu i ondje zapoela niz promatranja. Fisher je za povjedio da se radar usmjeri prema nebu pod kutom od 45, u kojem poloaju je ostao nekoliko dana. Taj neobian pokus izveden je u cilju dokazivanja da Zemlja nije kugla koja pluta svemirom, nego mjehuri umetnut u beskonanost kamena. Usmjeravanjem radara prema nebu pod kutom od 45 oekivalo se da e se zrake reflektira ti od predmeta na odreenoj udaljenosti uz unutranju povrinu mjehuria. Fisherov tim je oekivao i da e radar uhvatiti sliku bri tanske flote u Scapa Flowu. Profesor Gerard S. Kuiper s Observatorija na planini Palomar, koji je napisao nekoliko lanaka o teoriji uplje Zemlje, rekao je o tome sljedee: "Visoki asnici njemake ratne mornarice i zrako plovstva vjerovali su u teoriju o upljoj Zemlji. Smatrali su da e moi locirati poloaje britanske flote zato to e konkavna krivulja Zemlje olakati dalekosena promatranja pomou infracrvenih zra ka, koje su manje zakrivljene od vidljivih zraka."
167

Iako ne predstavljaju najpouzdaniji izvor, Pauwels i Bergier u svom okultnom klasiku The Morning of the Magicians ispravno zakljuu ju da suvremenu civilizaciju najvie ujedinjuje kozmologija - drugim rijeima, uspijevamo se barem sloiti da je Zemlja predmet nalik kugli, koji pluta golemom prazninom polumjera nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Jedan od mnogih pokazatelja zbunjujue i zastra ujue izopaenosti nacista jest injenica da ih je iznimno mnogo vjerovalo u to smijeno iskrivljavanje stvarnosti: "Pobornici teorije o upljoj Zemlji, koji su organizirali slavnu, polu-znanstvenu ekspediciju na otok Rgen, vjerovali su da ivimo unutar kugle umetnute u kamenu masu, koja se prostire u beskonanost, prianjajui uz svoje konkavne stranice. U sreditu te kugle je nebo; to je masa plavkastog plina s toka ma blistave svjetlosti, za koje pogreno vjerujemo da su zvi jezde. Postoje samo Sunce i Mjesec - a oba su mnogo manja nego to pretpostavljaju slubeni astronomi. To je itav Sve mir. Mi smo posve sami, okrueni kamenom." Podrijetlo te ideje, kako se tumaila u nacistikoj Njemakoj, see do 1918. i mladog njemakog pilota, Petera Bendera, koji je prona ao neka stara izdanja asopisa The Sword of Fire Cyrusa Teeda. Bender je razvio i "dotjerao" teoriju (moe li se ona uope tako na zvati), pretvorivi je u ono to je on nazvao Hohlweltlehre (teorija o upljem svijetu), umetnuvi u nju i neobine ideje Marshalla B. Gardnera, koji je tvrdio da se Sunce zapravo nalazi u unutranjosti Zemlje na ijoj nas povrini ne zadrava gravitacija, nego pritisak suneve svjetlosti. Bender je tvrdio da je uplji mjehuri Zemlje velik kao i naa sferina Zemlja, te da suneve zrake sve pritiu na konkavnu povrinu. Ispod naih stopala nalazi se beskonana kame na masa; a iznad nas je atmosfera, koja se uzdie 72 km visoko i iz nad koje je vrsti vakuum. U sreditu tog vakuuma nalaze se tri ne beska tijela: Sunce, Mjesec i Fantomski Svemir - plavi plin koji se sastoji od sjajnih svjetlosnih toaka, za koje astronomi pogreno vjeruju da su zvijezde. "Kada no prekrije ovaj dio konkavne Zemlje, ispred Sunca prolazi plava masa, a njezina sjena proizvodi pomrine Mje168

seca ... Ova Benderova teorija postala je popularna poetkom 30-ih godina 20. st. Vladari Njemake, mornariki asnici i vrhovni zapovjednici Zrakoplovnih snaga vjerovali su da je Zemlja uplja." Pokus na otoku Rgen bio je, naravno, potpuni promaaj. Naci stika hijerarhija posve se ogradila od Hohlweltlehre i Petera Bendera, koji je poslan u koncentracijski logor, gdje je i umro. Tako je pobijedila Horbigerova Welteislehre i njezin jednako smijean nauk o vjenom sukobu izmeu leda i vatre u beskonanom Svemiru. esto zloupotrebljavan admiral Byrd

S teorijom o upljoj Zemlji - a osobito teorijom da su NLO-e stvo rili ljudi i da im je baza na Antarktiku - najvie se od svih poznatih osoba 20. st., povezivao veliki istraiva Arktika i Antarktika, kontra-admiral Richard E. Byrd. Kako emo vidjeti u ovom odlomku i posljednjem poglavlju ove knjige, pothvati admirala Byrda u nepre glednim prostranstvima Junoga pola, postali su legendom, ne samo u povijesti istraivanja naega svijeta nego i na polju ufologije, skri vene povijesti i paranoine teorije zavjere. Byrd se rodio 1888. u glasovitoj obitelji u Winchesteru, Virginia. Kao dvadesetogodinjak upisao se na Ameriku mornariku Akade miju i etiri godine poslije, 1912., stekao je asniki in. Letjeti je nauio u Prvom svjetskom ratu, a tu ljubav i opsesiju zadrao je do kraja ivota. Tijekom Prvog svjetskog rata izvodio je brojne poku sne letove iznad vode i na visinama na kojima se njegov zrakoplov nije mogao vidjeti sa Zemlje (i gdje se nije mogao sluiti nikakvim navigacijskim, kopnenim oznakama), upotrebljavajui razne znan stvene instrumente, kao to su sekstanti i indikatori vjetra. Zbog tih pionirskih pothvata na polju navigacije, amerika mornarica ga je 1919. postavila za voditelja prvog prekoatlantskog leta. Na to puto vanje su krenuli hidroavioni amerike mornarice NC1, NC3 i NC4 (NC4 je bio prvi zrakoplov koji je uspjeno zavrio putovanje, pre letjevi preko Newfoundlanda i Azora u svibnju iste godine.). Sedam godina poslije, 1926., Byrd i Floyd Bennett postali su prvi ljudi koji su odletjeli na Sjeverni pol. Byrd je bio imenovan naviga169

torom cepelina amerike mornarice, Shenandoah za planirani transpolarni let od Aljaske do Spitzbergena. Meutim, predsjednik Coolidge je opozvao to putovanje. Nakon to su se vratili u New York, Roald Amundsen je upitao Byrda to sljedee planira uiniti. Ovaj mu je jednostavno odgovorio: "Preletjeti Juni pol." Na Byrdovoj prvoj Antarktikoj ekspediciji (1928-1930) prvi put su upotrijebljeni zrakoplovi, zrane kamere i motorne saonice. Byrd je sa svoja tri zrakoplova - Fordov tromotorni jednokrilac, Fokker Universal i jednokrilac Fairchild K3 -postao prvi istraiva koji je spojio zrana i kopnena izvianja terena (ime je njegova ekspedi cija bila mnogo znaajnija od one Sir Huberta Wilkinsa, koji je 10 tjedana prije toga odletio na Antarktik). Drugu Byrdovu Antarktiku ekspediciju (1933-1935), kao i prvu, financirali su razliiti Amerikanci, zahvaljujui njihovom nepresta nom oduevljenou polarnim istraivanjima. Vei dio zime 1934., Byrd je proveo sam u meteorolokoj stanici, koja se nalazila oko 190 km u unutranjosti Antarktika, gdje je promatrao i biljeio vre menske promjene i auroru. To su bila prva takva promatranja, a umalo ih je platio i ivotom - Byrd je gotovo umro od trovanja ugljinim monoksidom da ga nisu spasili lanovi druge ekspedicije. Byrd je vodio i Ameriku vojnu ekspediciju na Antarktik (19391941), koju je, pak, financirala amerika vlada. Cilj te ekspedicije bio je naveden u zapovjednom pismu predsjednika Roosevelta u studenome 1939., koje je Byrd primio 5 dana poslije na svome brodu North Star u zoni Panamskog kanala. Roosevelt je zapovjedio po stavljanje dviju baza: Istone, koja bi bila smjetena pokraj otoka Charcota ili Zemlje Aleksandra I.; te Zapadne, smjetene u blizini Zemlje kralja Edwarda VII. ili Zaljevu kitova. Glavni cilj ekspedi cije bio je izrada zemljovida obale Antarktika izmeu 72. i 148. za padnog meridijana, kao i zapadne obale uz Weddellovo more izmeu rta Eielson i Luitpoldove obale. Ekspedicija je bila iznimno uspjena. Izraena je veina zemljo vida (mapirano je 1120 km obalnog podruja) i postavljene su dvije baze, meusobno udaljene 2560 km zrane linije. Osim toga, na vrhu Antarktikog poluotoka izvrena su brojna znanstvena promatranja - seizmika, auroralna, bioloka, plimna i magnetska, te promatra170

nja kozmikih zraka. Navedene baze naputene su poetkom Drugog svjetskog rata, kada se Byrd vratio aktivnoj vojnoj slubi kao zapo vjednik pomorskih operacija. Neposredno nakon rata, Byrd je sudjelovao u stvaranju projekta amerike mornarice za razvoj Antarktika od 1946-1947., poznatijeg pod imenom "Operacija Highjump" ("skok u vis"). To je bio jedan od prvih vojnih projekata tijekom Hladnoga rata, a cilj mu je bio izo brazba osoblja amerike vojske za rad u polarnim klimatskim uvje tima. Budui da je operacija "Highjump" postala jedna od najpo znatijih i najznaajnijih dogaaja u skrivenoj povijesti poslijeratnih nacistikih aktivnosti, o njoj emo podrobnije raspravljati u po sljednjem poglavlju. Za sada obratimo pozornost na to zato se Richard Byrd usko povezuje s idejom o upljoj Zemlji. Najvei krivci za to, nedvojbeno su 3 sredinje osobe povezane s teorijom o upljoj Zemlji: Amadeo Giannini, Raymond Bernard i Ray Palmer. Sva trojica su dala zapanjujue izjave o putovanju kontra-admirala Byrda iznad Sjevernoga pola 1947. god. - koje se, us tvari, nije nikada dogodilo: naime, ve smo rekli da 1947. god. nije bio na Arktiku nego Antarktiku. (Giannini je zaobiao tu nezgodnu injenicu tvrdei da je Byrd 1947. godine tajno otputovao na Arktik.) Prije nego upoznamo te 3 fascinantne osobe, na trenutak emo raz motriti njihove tvrdnje koje su, bez obzira jesu li istinite, postale iznimno bitne za teoriju o upljoj Zemlji i na koje se danas jo uvijek pozivaju zagovornici te neobine teorije. Tvrdnje su izazvane nekim Byrdovim komentarima o Sjeverno me polu. U veljai 1947., Byrd je navodno izjavio sljedee: "elio bih vidjeti onu zemlju iza Pola. To podruje iza Pola je sredite ve like nepoznanice." Poslije, iste godine, Byrd je otiao na svoje mit sko putovanje, koje ga je odvelo 2720 km daleko iza Sjevernoga pola. Tvrdi se da je tijekom tog leta radiovezom izvijestio da je vidio golema, nezaleena podruja zemlje s planinama, umama, jezeri ma, rijekama i bujnom vegetacijom. Vidio je ak i veliku ivotinju nalik mamutu kako tumara meu grmljem! Devet godina nakon toga, u sijenju 1956., Byrd je navodno naiao na slina, velian stvena otkria tijekom Antarktike ekspedicije SAD-a, kada su: "us pjeli preletjeti 4320 km iz stoera u McMurdo Soundu, koji se nala171

zi 640 km zapadno od Junoga pola, prodrijevi iznad podruja dugog 3680 km iza Pola." Nakon povratka, Byrd je izjavio da je ekspedicija: "razotkrila golemu, novu zemlju." Neposredno prije svoje smrti 1957., Byrd je govorio o: "tom zaaranom kontinentu na nebu, zemlji vjene tajne." Te izjave su sljedbenicima teorije o upljoj Zemlji bile kao dar s neba: navodno vjerodostojno svjedoanstvo iznimno uglednog is traivaa. Odmah je uslijedilo tumaenje: doista postoje otvori na svakom Zemljinom polu, koji vode u uplju unutranjost, a Byrd je uletio upravo u te otvore. "Golema, nova zemlja" je ustvari rub ot vora na Junome polu, koji se tako postupno sputa da Byrd nije shvatio da ulazi u unutranjost Zemlje. "Zaarani kontinent na nebu" nije nita drugo nego izmiljeni Grad Duge, domovina skrivene, super-civilizacije koja je upravljala NLO-ima. Kako tvrde mnogo odgovorniji komentatori ove teme (esto uz zamjetljiv uitak), ne postoji niti jedan dokaz da je Zemlja uplja kugla, a tvrdnje koje se pripisuju kontra-admiralu Byrdu, ne odnose se na putovanja (hotimina ili nesvjesna) u otvore na polovima. W. A. Harbinson i Joscelyn Godwin tvrde da su "velika nepoznanica" i "zemlja iza Pola" samo opisi onih podruja Antarktika, koja jo nisu istraena; "zaarani kontinent na nebu" tek je: "puki opis na Antarktiku uobiajene pojave: zrcalni odraz povrine tla, optika varka." Harbinson dalje ovako odbacuje besmislicu, koja se stvorila oko Byrdovih istraivakih letova: "[]to je tono rekao kontra-admiral Byrd? U svom dnevniku, iji su dijelovi objavljeni u asopisu National Geographic u listopadu 1947., napisao je sljedee: "U trenutku dok ovo pi em kruimo oko Junoga pola ... Pol se nalazi otprilike 2500 stopa [760 m] ispod nas. S druge strane Pola vidimo golemo, nepoznato podruje do kojeg smo oajniki pokuavali doi." Je li Byrd tvrdio daje u veljai 1947. letio 2750 km iza Sje vernoga pola? Ne. Opisujui svoj let iznad Junog pola 16. veljae 1947., napisao je: "Letjeli smo do, oko 8830' june zemljopisne irine, otprilike 100 milja [160 km]. Potom smo
172

otprilike pod pravim kutom skrenuli prema istoku i tako stigli do 45. istonog meridijana, potom opet skrenuli, ovaj put na povratku u Malu Ameriku." Je li Byrd izvijestio da je na tom putovanju vidio - ne led i snijeg - nego kopnena podruja s planinama, umama, zele nom vegetacijom, jezerima i rijekama; i, meu grmljem, neo binu ivotinju koja je nalikovala mamutu? Ne. U njegovu dnev niku pie: "Do sada smo, sveukupno, istraili gotovo 10 000 2 kvadratnih milja [25 900 km ] 'zemlje iznad Pola.' Kako smo mogli oekivati, iako sam prilino razoaran to to moram iz vijestiti, iznad Pola nismo uoili ni jednu bitnu, vidljivu znaajku. Od horizonta do horizonta rasprostirala se samo beskrajna, bijela pustinja." Glavna znaajka rasprave o "paranormalnom" sastoji se u tome da e vjernici uvijek uspjeti na neki nain zaobii argumente skep tika i, naravno, skeptici e uvijek pronai nain da odbace dokaze vjernika. U tome nije iznimka ni teorija o upljoj Zemlji, a putovanja kontraadmirala Byrda na pol i dalje se istiu kao neosporiv dokaz o postojanju otvora na polovima i bajkovitim zemljama i stvorenjima koja u njima ive, usprkos injenici da su ta, tada epohalna putovanja, otkrila tek neto vie od leda. Kako emo sada vidjeti, Byrdovi le tovi nadahnuli su stvaranje jo dotjeranijih varijacija osnovne teorije o upljoj Zemlji. Amadeo Giannini i Fiziki kontinuitet svemira

Prvi pisac koji se posluio polarnim iskustvima kontra-admirala Byrda kako bi potvrdio svoje kozmoloke teorije, bio je Amadeo Giannini, koji je doivio svojevrsno izvanosjetilno otkrivenje o struk turi Zemlje i svemiru dok je u listopadu 1926. etao umom u Novoj Engleskoj. Poput Symmsa prije njega, Giannini je godinama poku avao ishoditi slubeno priznanje ortodoksnih znanstvenika i astro noma za svoju teoriju, kao i novana sredstva za ekspediciju na Sjeverni i Juni pol, u cilju njezina dokazivanja. No, u tome, kao i Symms, nije imao nikakvog uspjeha.
173

Godine 1959. napisao je knjigu Worlds Beyond the Poles ("Svje tovi iza polova"), koju je za cijenu od 3000 $ objavila newyorka izdavaka kua "Vantage Press". U tom zbunjujuem i stilski loe napisanom romanu, Giannini je iznio svoje argumente o onome to je on nazvao "Fizikim kontinuitetom Svemira". Ta je teorija bila bizarna ak i s gledita teorije o upljoj Zemlji iz koje je iznikla Benderova Hohlweltlehre. Giannini je tvrdio da je naa pretpostav ka da je Zemlja kugla koja pluta svemirom, posljedica optike varke: Zemlja je zapravo fiziki povezana s ostatkom Svemira na polovima. Giannini je smatrao daje Byrd, preletjevi polove, uspio stii do zemalja koje povezuju ovaj s drugim svijetom. Doista, kako istie David Hatcher Childress, Giannini je prvi citirao rijei velikoga is traivaa, o "zemlji iza pola" i "velikoj nepoznanici". Giannini je izjavio: "Moramo priznati da je zemlja o kojoj je govorio admiral Byrd ustvari zemlja iza i izvan granica teoretske Zemlje. Da ju je smatrao dijelom matematizirane Zemlje, tada je ne bi opisao kao "sredite velike nepoznanice"." Kako smo prethodno istaknuli, posve je nelogino tumaiti poetski opis neistraene zemlje kao uplji ili beskrajno velik planet. Ray Palmer, Richard Shaver i uas pod naim stopalima

Nestrpljiv da svoju revolucionarnu teoriju obznani to iroj javnosti, Giannini je poslao primjerak knjige World Beyond the Poles ovje ku, za kojega je pretpostavio da e je najpozitivnije ocijeniti. Bio je to Raymond Palmer, koji se rodio 1910. u Milwaukeeu, Wiskonsin i moe se smatrati svojevrsnim preporoditeljem na bizarnim i neo binim poljima istraivanja. Pisao je znanstveno-fantastine prie, objavljivao rotoromane i osnovao Fate, najdulje objavljivan asopis o paranormalnim pojavama na svijetu. Govorilo se da ga ivot nije suvie mazio: kada je imao sedam godina pregazio ga je traktor, pri emu je slomio ruku; dvije je go dine poslije zbog neuspjele operacije kime dobio grbu na leima, a, zbog nedostatka hormona rasta, bio je visok samo 1,2 m. Stoga je razumljivo da su ga te ivotne nesree pretvorile u svojevrsnog sa motnjaka s neutaivom strau za itanjem, osobito fantastinih ro mana, koji su 20-ih i 30-ih godina prolog stoljea postali osobito
174

popularni. Palmer je bio i veliki zaljubljenik u rotoromane objavlji vane u ZF-asopisu Huga Gernsbacka, Amazing Stories, koji je uje dno bio i prvi asopis s tom tematikom. (Izraz "roto" potjee od vrste jeftinog papira na kojima su se tiskali ti popularni asopisi.) Isto tako, Palmer je osnovao klub oboavatelja znanstvene fantasti ke, "Science Correspondence Club", i 1930. utemeljio prvi ZF-asopis The Comet. Tijekom sljedeih nekoliko godina, prije nego je 1938. postao urednik asopisa Amazing Stories, objavio je velik broj svojih pria u senzacionalistikim novinama. U to doba taj je asopis veoma loe poslovao, no Palmer je popravio situaciju usredotoivi ga na romantine, uzbudljive i pitareskne pustolovine. U doba njegova urednitva, asopis se tiskao u nekoliko desetaka tisu a primjeraka. Prodaja asopisa Amazing Stories uveala se prije svega zahva ljujui Palmerovoj vjetini da prepozna tono ono to itateljstvo eli, usprkos kritikama mnogih "okorjelih" oboavatelja ZF-e, koji su ga poslije napustili zbog John W. Cambellova asopisa Astounding Science Fiction, u kojemu su se objavljivale tehnoloki orijentirane znanstveno-fantastine prie ljudi poput Roberta Heinleina, Isaaca Asimova i A. E. van Vogta. Meutim, uspjeh ili neuspjeh asopisa umnogome ovisi o njihovu izgledu, u emu je Amazing potpuno za dovoljavao neophodne kriterije. Palmer je shvatio da njegove ita telje oduevljava ideja o izgubljenim civilizacijama - osobito slike seksipilnih djevojaka u pripijenim kostimima, koje su esto krasile novinske naslovnice. Ta kombinacija erotskih prizora i kozmikog misticizma za Palmera je predstavljala formulu za uspjeh, a shvatio je i da prodaja njegovog asopisa raste svaki put kada je u njemu objavljena neka pria o Atlantidi ili Lemuriji. To ga je navelo da za misli plan kako e na najbolji nain iskoristiti tu znatielju svojih itatelja. Krajem 1943., odgovor je pronaao u obliku neobinog pi sma Richarda Shavera. Richard Sharpe Shaver rodio se 1907. u Berwicku, Pennsylvania i oboavao je ljudima izmiljati podvale, zbog ega je zaradio prili no lou reputaciju. Kao dijete imao je dva izmiljena prijatelja dobrog i zlog - koji su za njega bili stvarniji od ivih ljudi koji su ga okruivali. Nakon zavrene srednje kole, radio je u tvornici za
175

pakiranje mesa, a potom kao strunjak za njegu i lijeenje stabala, nakon ega se preselio u Detroit, gdje je upisao "Wicker School of Art". Godine 1930., Shaver se pridruio komunistikoj skupini, koja se zvala "John Reed Club" (prema imenu amerikog dopisnika, koji je izvjetavao tijekom Ruske revolucije). Kao i veina drugih sta novnika, Shaver je teko podnosio razdoblje ekonomske depresije, uspijevajui se nekako uzdravati privremeno radei kao uitelj um jetnosti u Wickerovoj koli za umjetnost, te prodajui crtee prola znicima u parku za samo 25 centa. Shaver se 1933. oenio studenticom umjetnosti Sophie Gurivinch, koja je potjecala iz Kijeva u Ukrajini. Iste godine im se rodila ki, a Shaver je tada prihvatio i posao zavarivaa u Highland Parku u Michiganu. Taj posao je obavljao otprilike godinu dana, no zbog iz nenadnog infarkta izgubio je sposobnost govora, te je 2 tjedna bo ravio u Dravnoj bolnici u Ypsilanti. U veljai 1934., umro mu je brat Tate s kojim je bio veoma blizak. Taj dogaaj je duboko pogo dio Shavera, koji je postajao sve depresivniji i sklon paranojama, tvrdei da ga neprestano slijede neki ljudi. No, kako istie Childress, s obzirom da je bio poznati komunist, Shaver je moda doista bio pod nadzorom. Drugi teki udarac Shaver je doivio smru supruge Sophie, koja je pod tajanstvenim okolnostima umrla u svom stanu (u to doba su ivjeli odvojeno). On se vratio svom poslu zavarivaa, dok je njiho va ki otila ivjeti kod Sophienih roditelja (koji su joj vjerojatno rekli da joj je i otac mrtav). Sljedeih nekoliko godina, Shaver je putovao Sjevernom Amerikom, obavljajui svakojake poslove i drugi put se oenio. Taj brak nije dugo trajao, jer ga je supruga napustila nakon to je otkrila neke dokumente u kojima je pisalo da je boravio u sanatoriju. Shaver se preselio u Pennsylvaniju, gdje se trei put oenio. Godine 1936., u asopisu Science World proitao je lanak na slovljen "The True Basis of Today's Alphabet" ("Pravo podrijetlo dananje abecede"), koji je napisao Albert R Yeager. U tome lanku je pisalo da u naoj abecedi postoji 6 slova, koja osim zvukova predstavljaju pojmove. Ta bi slova, prema tome, mogla biti kljuevi za otkrivanje skrivenih znaenja rijei. Shaver je povodom tog lan176

ka poslao pismo asopisu Science World, u kojemu je tvrdio da razumije pojmove koji se skrivaju u svim slovima abecede. Taj poj movni jezik je nazvao "mantong". Nakon to je nekoliko godina prouavao jezik mantong, Shaver je u rujnu 1943. poslao sljedee pismo asopisu Amazing Stories: "Gospodo, aljem vam ovo pismo u nadi da ete ga objaviti u sljede em izdanju, kako ne bi umrlo zajedno sa mnom. Ono e iza zvati mnogo rasprava. aljem vam jezik kako biste ga dali na prouavanje nekome od kolega ili prijatelja, strunjaka za drevno doba. Smatram da je taj jezik konaan dokaz istinitosti legende o Atlantidi. Velik broj naih engleskih rijei prenosile su se narataji ma, neoskvrnute kao romantina - romantina - "znanost o ivotu ovjeka strukturiranog kontrolom." Trocadero - t ro see a dero - "dobar vidi loeg" - danas se primjenjuje na kazalite. To je moda jedini postojei primjerak ovoga jezi ka i predstavlja rezultat mog dugogodinjeg rada. To je iznim no znaajno otkrie jer ukazuje na to da legende o bogovima potjeu od neke rase mudrije od suvremenog ovjeka; no, za njegovo razumijevanje potrebna je velika vjetina, budui da sadri vie ideja, poput igre rijeima o istoj temi. On je suvie dubok za obinog ovjeka - koji smatra da je pogrean. Prou avanjem se u engleskom jeziku otkriva mnogo drevnih rijei. Treba ga sauvati i predati u mudre ruke. Budui da ja to ne mogu uiniti, hoete li vi? On doista ima golemi znaaj i mo da u vas opet prepustiti mislima o meni ako ete ovo doista razumjeti. Treba mi malo ohrabrenja. R. S. Shaver, Barto, Pennsylvania" U pismo je bila priloena rimska abeceda i s njome povezani poj movi mantonga, a Childress ih je objavio u svojoj izvrsnoj knjizi Lost Continents and the Hollow Earth: A - Animal (skraenica AN) 177

B - Be (postojati - esto zapovijed) C -See D - (isto DE) Disintegrant energy; Detrimental (najznaajniji simbol u jeziku) E - Energy (sveobuhvatan pojam, ukljuuje kretanje) F - Fecund (FE kao u "female" - fecund man) G - Generate (GEN) H - Human (neki o tome dvoje) I - Self; Ego (isto kao nae [engl] Ja [I]) J - (vidi G) (isto kao i generate) K - Kinetic (sila kretanja) L -Life M -Man N - Child; Spore; Seed O - Orifice (izvorni pojam) P - Power Q - Quest (kao question [pitanje]) R - (upotrebljava se kao AR) Horror (simbol opasne koliine sile dis u predmetu) S - (SIS) (bitan simbol sunca) T - (upotrebljava se kao TE) (najznaajniji simbol; podrijetlo simbola kria) Integration; Force of growth (sila rasta) (unoenje T-a je uzrok gravitacije; sila je T; tic je znaio znanost rasta; ostaje kao rije povjerenja) U -You V - Vital (upotrebljava se kao VI) (ono to Mesmer naziva ani malnim magnetizmom; seksualna privlanost) W-Will X - Conflict (ukrtene energetske linije) Y -Why Z - Zero (koliina energije T-a koju neutralizira jednaka kolii na D-a) Primijenimo li ta neobina znaenja koja se skrivaju u slovima abecede, uoit emo jo neobinija znaenja skrivena iza razliitih rijei. Childress navodi brojne primjere, no mi emo razmotriti samo
178

neke. Naprimjer, rije BAD se moe protumaiti kao "Be a de" "to be a destructive force" (biti destruktivna snaga). LADY se tumai kao "Lay de" - laskav pojam koji znai "ublaiti depresiju". itatelj e uoiti da se slovo D (DE) u oba navedena primjera, upo trebljava u znaenju "neugodno, destruktivno i tetno". Za Shavera, kako emo uskoro vidjeti, veoma su znaajna bila slova D i T. Na ovome mjestu vrijedno je istaknuti da postoji zanimljiva sli nost izmeu Shaverova neobinog tumaenja abecede i izmiljene moi i znaenja, koja su runama iz nordijske mitologije pripisivali Rudolf John Gorsleben, Drutvo Edda i Karl-Maria Wiligut (vidi Prvo i esto poglavlje). U oba sluaja, pozornim prouavanjem sas tavnih dijelova pisma otkriva se skrivena povijest ovjeanstva naravno, uz pomo bujne mate. No, treba dodati da je u Shaverovu sluaju rezultat bio posve bezopasna, iako sablasna zabava, dok su povijesna i lingvistika fantaziranja lanova Drutva Edda, postala jedna od glavnih poticatelja rasne mrnje. Shaverovo pismo je zavrilo na stolu pomonika-urednika aso pisa Amazing, Howarda Brownea. Iako moda ne iznenauje, on ga je bacio u ko za smee odmah nakon to ga je proitao, proglasivi Shavera luakom. No, Palmera je to pismo zaintrigiralo, te ga je odluio objaviti zajedno s priloenom abecedom u prosincu 1943. U tom lanku, ispod Shaverovih dokumenata, nalazio se sljedei tekst: "Predstavljamo ovo zanimljivo pismo o drevnom jeziku uz je dini komentar da smo znaenje slova primijenili na pojedina slova mnogih starih, korijenskih rijei i prikladnih imena, ime smo u njima pronali zapanjujui "smisao". Zanima li itatelje mogu li njegovu formulu primijeniti na jo neke od ovih korijenskih rijei, moi emo [sic] utvrditi odgovara li formula..." Palmer se pokazao mnogo pronicavijim od svog kolege Howarda Brownea: nakon tog prosinakog izdanja asopisa, javilo se stotine itatelja koji su tvrdili da abeceda mantong doista otkriva skrivena znaenja rijei. Ohrabren tim odgovorom, Palmer je zamolio Sha vera da mu poalje jo vie podataka o jeziku mantong i objasni kako ga je on poeo razumijevati. Shaver mu je poslao rukopis od 10 000 rijei evokativnog naslova: "Upozorenje ovjeku budunosti". Pal mer je smatrao da je upravo to reklama koju je traio: u lanku se
179

detaljno govorilo o skrivenoj povijesti Zemlje, drevnim civilizacija ma koje su putovale svemirom, izgubljenim kontinentima, seksu, nasilju i uzbudljivim pustolovinama. No, za razliku od teme, Shaverov stil pisanja nije bio impresivan pa je Palmer dotjerao "Upo zorenje ovjeku budunosti", pretvorivi ga u priu od 31 000 rijei, koju je naslovio: "Sjeam se Lemurije!", te ju objavio u Amazing Stories u oujku 1945. U toj prii, kao i mnogim drugima koje su uslijedile (i za koje se tvrdilo da su istinite), Shaver je predstavio zastraujuu sliku svije ta isprepletenog divovskim sustavom pilja i tunela s golemim gra dovima i naprednom tehnologijom. Shaver je o tome svijetu poeo razmiljati 1932., kada je radio kao zavariva u Highland Parku. Shvatio je da pomou jednog od strojeva za zavarivanje moe itati misli svojih kolega radnika u tvornici. Kao da to nije bilo dovoljno bizarno, poeo je itati i misli zlih bia, koja ive pod zemljom - i koja su navodno otimala ljude na povrini i podvrgavala ih nezami slivim muenjima u svojim tajnim, podzemnim piljama. "Glasovi su dolazili od bia za koja sam shvatio da nisu ljudi; to uope nisu bili obini, moderni ljudi. ivjeli su u velikim piljama duboko ispod povrine. Ti izvanzemaljski umovi, koje sam sluao, znali su da ra spolau velikom moi i bili su svjesni injenice da su zli." To otkrie mu je bilo dovoljno: napustio je posao i, kako smo prije spomenuli, krenuo besciljno lutati Sjevernom Amerikom. U tom razdoblju zli stanovnici podzemlja muili su ga nevidljivim, pogubnim zrakama. No, nakon izvjesnog vremena, upoznao je prekrasnu, mladu djevoj ku Nydiju, koja je pripadala drugoj skupini podzemnih stanovnika, koji nisu bili zli. Nepotrebno je rei da su uskoro postali ljubavnici. Shaver je uz njezinu pomo uspio ui u podzemni svijet, gdje je pro naao "zapise misli", koji su sadravali fantastinu povijest Zemlje. Prema tim zapisima, Sunce je izvorno bio golemi planet, koji se pretvorio u zvijezdu nakon udara meteora, uslijed ega su se zapalili slojevi ugljena na planetu. Budui da je ta zvijezda izgarala ugljen (!), iz nje je isijavala ista, pozitivna energija. Zemlju su u to doba kolo nizirale dvije civilizacije, koje su putovale svemirom: Titani i Atlanti, koji su posjedovali udesne tehnoloke naprave: "kao to su benzrake, koje isijavaju energiju koja lijei; stim-zrake, koje produlju180

ju i pojaavaju spolni uitak; telesolidograf koji je mogao emitirati trodimenzionalne slike; penetrirajua zraka, kojom su se promatrali dogaaji na dalekim udaljenostima; i telepatski umnoitelj ili telaug, koji je prenosio misli." Atlanti i Titani su Zemlju zvali Lemurija, a ivjeli su u blaenoj utopiji prije 20 000 godina, kada je bila unitena vanjska suneva ljuska, uslijed ega je Sunce ulo u svoju sadanju fazu u kojoj isi java tetnu energiju, koja se zove d, de ili dis. Ta dezintegrirajua energija suprotna je t ili te, integrirajuoj, formativnoj energiji, prema Shaverovoj dualistikoj predodbi svijeta. Budui da je time bila ugroena njihova besmrtnost, Atlanti i Titani su iskopali divovske pilje i tunele duboko ispod povrine Lemurije/Zemlje, u kojima su izgradili nevjerojatno velike gradove, od kojih je najvei mogao za sjeniti New York ili London. Ti podzemni gradovi pruili su utoite svim Titanima i Atlantima, kojih je bilo oko 50 milijardi. No, oni se nisu pokazali trajnim rjeenjem, te su stanovnici napustili Lemuriju/ Zemlju prije 12000 godina, odselivi se u mlade zvjezdane sustave. Mnogi Lemurijanci su ve bili oslabjeli uinkom tetnih sunevih zraenja, zbog ega su bili prisiljeni ostati na Zemlji. Neki od njih su se preselili na povrinu (neka se itatelj ne iznenadi podatkom da su to bili preci Homo sapiensa), dok su se oni koji su ostali u pod zemlju pretvorili u rasu izoblienih, idiotskih i veoma zlih bia, koji se zovu "dero". Ta rije je skraenica rijei "abandondero", a teme lji se na rijeima jezika mantong, "de" (to znai negativno ili destruktivno) i "ro" (ili podreen, ponizan). Prema tome, deroima su doslovno upravljale negativne sile. Bia kojoj je pripadala Shaverova egzotina djevojka, zvala su se "teroi" ili integrirajui ro, pri emu "te" oznaava pozitivnu ili konstruktivnu energiju. Teroi, koji su na neki nain uspjeli izbjei tetan uinak suneve radijacije, neprestano se sukobljavaju sa svojim neugodnim roacima. Shaver dalje tvrdi da su okrutni, sadistiki i izopaeni deroi svake godine otimali tisue bespomonih stanovnika povrine, odvodei ih u svoje piljske gradove, gdje su ih muili, seksualno iskorita vali i pretvarali u robove ili, pak, jeli. Iako su bili iznimno glupi i surovi, deroi su znali upotrebljavati udesne naprave, koje su za sobom ostavili Lemurijanci, te su dis-zrakama irili zlo i unitenje
181

diljem svijeta. Bruce Lanier Wright zajedljivo komentira: "Sumnja te li u to, tada ste vjerojatno mentalno poremeeni. Ogroman broj stanovnika povrine - vi, ja, a nedvojbeno i Richard Shaver - bio je tajno podvrgnut lobotomiji posredstvom zraka projiciranih ih pi lja." Odgovor javnosti na "Sjeam se Lernurije!" bio je zapanjujui. Izdanje asopisa Amazing iz oujka 1945. bio je potpuno rasprodan, a Palmer je primio itavu bujicu pisama - vie tisua - od kojih su veinu poslali ljudi, koji su tvrdili da su doivjeli neobina iskustva sa stanovnicima izmiljenog podzemnog svijeta. U pismu jednog biveg zrakoplovnog kapetana, izmeu ostalog, pie: "Za Boga miloga, ostavite to na miru! Igrate se s dinamitom. Moj drug i ja probili smo se do izlaza iz pilje automatskim pukama. Na svojoj lijevoj ruci imam oiljke duboke 22 cm ... Moj prijatelj na desnom bicepsu ima rupu veliine kova nice. Unutra je bilo sablasno. Kako to ne bismo znali! No, obojica vjerujemo da o Shaverovoj tajni znamo vie od drugih ... Ne objavljujte naa imena. Nismo kukavice, ali nismo ni ludi." Bez obzira je li gore navedena izjava tona ili ne (Childress pret postavlja da ju je moda izmislio sam Palmer), nedvojbeno je daje "Shaverov misterij" duboko utjecao na tisue ljudi, koji su Palmeru poslali pisma. Mnogi od njih su tvrdili da su susreli neobine ljude, koji su moda bili deroi, dok su drugi izjavljivali da su u glavi uli neobine glasove. Neki su ak tvrdili da su bili u svijetu pilja. itatelju je vjerojatno do sada ve nekoliko puta pala na um rije "paranoidna shizofrenija". Naime, iz Shaverovih tvrdnji doista bi se moglo zakljuiti da je i on patio od te bolesti: glasovi u glavi izazvani mehanikom napravom (strojem za zavarivanje) klasini su simpto mi, kao i uvjerenje da kroz zrane otvore, cijevi i si., izbijaju neugo dne zrake. Kako tvrdi Peebles, paranoidni shizofreniari: "obino vjeruju da smrtonosna zraka uzrokuje zdravstvene probleme, unitava im mozak ili da zbog nje uju glasove." To nevjerojatno podsjea na ono to je bespomoan Shaver oito prolazio, ali ne objanjava zato je broj pisama upuenih asopisu Amazing Stories, kojih je od
182

objavljivanja Shaverove tajne bilo mjeseno 50, poslije porastao na 2500 - iji su autori uglavnom tvrdili da se ispod Zemljine povrine dogaa neto zlokobno i strano. No, Palmer je oklijevao potvrditi Shaverove tvrdnje. Iako je po dravao Shavera, tvrdio je da pilje deroa moda nisu fizika mjesta koja postoje u ovoj dimenziji, nego na astralnoj razini. Meutim, Palmer je ipak izjavio da je i on osobno uo glasove piljskih sta novnika, kada se nalazio u Pennsylvaniji, u kui Shavera i njegove posljednje supruge Dorothy. Tvrdio je da je uo pet razliitih glaso va, koji su razgovarali o tome kako e raskomadati ovjeka u pilji, koja se nalazila 6 kilometara ispod povrine. Shaver je, pak, tvrdio da deroi i teroi ne ive na nekoj astralnoj razini, nego da su to bia od krvi i mesa, te da je svijet pilja stvaran. Usprkos golemoj popularnosti meu itateljima Amazing Stories-a, Shaverov misterij je izazvao snane protureakcije razliitih skupi na, meu kojima su bili okorjeli oboavatelji znanstvene fantastike, koji su prigovarali prikazivanju pornografske mate kao istine (a or ganizirali su i kampanju za bojkotiranje tog asopisa), te razne okul tne skupine koje su kritizirale Palmera zbog objavljivanja informa cije, koja e donijeti nesreu svakome tko nepromiljeno pokua istraivati pilje ili je to ve uinio. Potkraj 1948. god., "Ziff-Davis Publishing Company", koja je objavljivala asopis Amazing, odlu ila je da je doao trenutak da se sve zaustavi. Tako se Shaverova tajna prestala objavljivati, usprkos injenici da su Shaverova "otkria" doslovno udvostruila broj itatelja i pretvorila taj tromjeseni a sopis u mjesenik. Palmer e poslije izjaviti da je Shaverov misterij prestao obja vljivati urednik, koji je bio "suvie staloen" za takvu vrstu materi jala. Meutim, Wright istie da se Palmerova suradnja sa Ziff-Davisom prilino pogorala, vjerojatno zato to je on poeo objavlji vati asopis Fate. (Palmer je napustio Amazing Stories 1949. god. kako bi se posvetio svojoj novoj publikaciji.) Jim Probst, u svojoj knjizi Shaver: The Early Years ("Shaver: Poeci"), pie: "Udruga za znanstvenu fantastiku u Queensu, New York, iznijela je pred Drutvo za potiskivanje poroka rezoluciju da Shaverove prie ugroavaju mentalno zdravlje njihovih itatelja. Na konferenciji oboavatelja u
183

Philadelphiji prijetilo se sastavljanjem peticije s ciljem da Potanska sluba zabrani dostavljanje asopisa Amazing Stories." No, to nije bio kraj Shaverove tajne. Ona e poslije nadahnuti mnoge ljude da objavljuju svoje asopise. Richard Toronto je izme u 1975. i 1985. objavljivao Shavertron. Taj asopis, iji je podna slov glasio: "Jedini izvor poslije potopne Shaveranije", izvjetavao je o postupcima opakih deroa, naprimjer, o sluaju kada su navodno sabotirali Torontov automobil parkiran na uzvisini, dok je on stajao ispred njega (Toronto je jedva izbjegao smrt). Izmeu 1979. i 1983. izlazio je asopis The Hollow Hassle Mary Le Vesque, u kojemu je vl. Charles A. Marcoux pisao redovnu kolumnu. Taj zanimljiv i svestran ovjek tvrdio je da su ga tijekom estih istraivanja pilja, progonili deroi. U izdanju tog asopisa iz kolovoza 1981., napisao je (karakteristino nejasnim sintaksama): "Moji doivljaji u svijetu pilja poeli su dok sam bio veoma mlad, neposredno nakon svog roenja, i to su bila astralna iskustva u pi ljama, u drugim svjetovima i iz drugih dimenzija. U sijenju 1945. pridruio sam se skupini R. A. Palmera i R. S. Shavera i jedan sam od nekolicine preivjelih lanova. Jo uvijek "TRAIM PORTALE" i, koliko mi je poznato, jedini sam od prvih lanova koji to ini." The Hollow Earth Insider izlazio je nekoliko godina poetkom 90-ih prolog stoljea. Urednik Dennis Crenshaw umetnuo je u te novine kopije Shaverovih dokumenata, kao i izreske iz novina i teo rije zavjere, poput onih koje su govorile o zavjeri vlade (i deroa) koji kontroliraju umove ljudi. Kako tvrdi Childress, ideja o kontroli uma imala je sredinju ulogu u Shaverovoj tajni, a nagaalo se da je i sam Shaver bio podvrgnut tom postupku. (U sljedeem poglavlju emo podrobnije raspravljati o kontroli uma.) Poetkom 1960-ih, Palmer je posljednji put pokuao odrati Shaverovu tajnu pomou The Hidden World, seriji depnih knjiga koje su sadravale kopije Shaverovih pria, kao i pria ljudi koji su tvr dili da su i bili rtve opakih deroa. Naalost, The Hidden World nije poluio velik uspjeh, pa se 1964. prestao objavljivati. Sam Shaver je tvrdio da je meu stijenama i kamenjem u wisconsinskim preri jama 1950-ih, otkrio slike Titana i Atlanta, te je do kraja svog ivota uzalud pokuavao uvjeriti znanstvenike da oni predstavljaju kona184

an dokaz o postojanju svijeta pilja. Godine 1975. umro je od sra nog udara. Palmer je nastavio objavljivati asopise, iako nijedan od njih nije postigao ni priblian uspjeh Amazing Stories-a i Fate-a. Umro je 1977. Prije nego nastavimo, na trenutak emo se osvrnuti na ono to su Palmers i mnogi drugi smatrali najveim dokazom teorije o upljoj Zemlji, a koji se jo uvijek navodi kao potvrda da ivimo na povrini uplje kugle. S obzirom na lakou kojom se taj "dokaz" moe odba citi (to su i uinili mnogi razumniji komentatori te teme), iznena uje koliko mnogo pisaca jo uvijek pogreno ustraje na njegovoj vjerodostojnosti. Godine 1970., Uprava za znanost okolia, koja djeluje u sklopu amerikog Ministarstva trgovine, javno je objavila zbirku fotografija snimljenih njihovim meteorolokim satelitom ESSA-7 u studenom 1968. Na nekima od tih fotografija na prvi pogled se mogla vidjeti doista nevjerojatna slika: golemo, mrano podruje na mjestu gdje se nalazi Sjeverni pol. Nakon to je vidio te fotografije, Palmer ih je bez oklijevanja objavio u svom asopisu Flying Saucers, uz prilo eni lanak u kojemu se tvrdilo da je to konaan dokaz - koji pot jee od slubenog izvora - da doista postoji divovski otvor na Sje vernome polu, koji vodi do uplje unutranjosti planeta. No, pravi razlog zbog kojeg se na fotografijama vidjelo to mrano podruje, nije bio nimalo romantian i uzbudljiv kao to su sljed benici teorije o upljoj Zemlji eljeli da pomisle njihovi itatelji. Fo tografije snimljene satelitom ESSA-7 ustvari su bile foto-mozaici, sastavljeni od vie stotina elemenata, a ne pojedine snimke. S obzirom na orbitalnu putanju satelita, ti nisu ukljuivali snimke podruja na Polu i u njegovoj neposrednoj foto-mozaici okolici - ona jednostavno nisu bila snimljena, zbog ega su na fotografijama i izgledala kao mrana podruja. Naalost, to objanjenje nije odvratilo neke senzacionalistike pisce, ak ni danas, od tvrdnji da su fotografije ESSA-7 vrst dokaz da je Zemlja uplja. Moda ima neke istine u Peeblesovoj tvrdnji da je Shaverova taj na stvorila suvremenu mitologiju, koja je, izmeu ostalog, pruala bijeg od poslijeratne stvarnosti i prijetnje Hladnog rata; odgovor na pitanje zato na svijetu postoji toliko mnogo zla i patnje; i, naravno,
185

loginu posljedicu - tvrdnje o navodnoj opasnosti komunizma - no vog neprijatelja, koji je svojim postojanjem definirao oprena, pozi tivna svojstva "amerikog naina ivota". Palmer je bio vrlo prepre den manipulant (to, vjerujem, nije pretjeran opis) javnosti, koja je traila bijeg od stvarnosti, kao i objanjenje za nasilje i zlo, koji su obiljeavali ivot na Zemlji (a za sve to bili su krivi deroi). To je do kazao i svojom reakcijom na sve popularniju tajnu NLO-a, na koju je javnosti skrenuo pozornost Kenneth Arnold, koji je navodno iznad planine Rainier u dravi Washington, 24. lipnja 1947. vidio devet predmeta u obliku polumjeseca. Nakon tog dogaaja, uslijedi la je bujica izvijea o neobinim predmetima koji lete nebom. U asopisu Fate, Palmer je neprestano pruao objanjenja za tu zago netku: neki NLO-i doista su izvanzemaljske letjelice, no veinom upravljaju stanovnici svijeta pilja. (U sljedeem poglavlju emo izbliza razmotriti tajnu NLO-a, koja se poela usko povezivati s ide jom o opstanku nacista). Bez obzira koja istina lei (i da li uope) iza tvrdnji Shavera, Palmera i drugih, o neobinoj i stranoj drami koja se neprestano odigrava pod naim nogama, Shaverova tajna definirala je teoriju o upljoj Zemlji u dvadesetom stoljeu, a danas zauzima sredinje mjesto u sloenoj mrei glasina, spekulacija, zaklju aka kriptopovijesti, neuobiajenih dogaaja i pravih zloporaba po vjerenja javnosti od strane vlade, a koja tvori suvremenu teoriju za vjere. Raymond Bernard i "Najvee geografsko otkrie u povijesti" Moda najpoznatija knjiga s tematikom uplje Zemlje, koja je ikada objavljena, zove se (nimalo iznenaujue) The Hollow Earth ("u plja Zemlja"), a podnaslov joj je (veoma zanimljivo) "The Greatest Geographical Discovery in History" ("Najvee geografsko otkrie u povijesti"). Autor te knjige je jo jedna zanimljiva i nimalo pouz dana osoba. Rije je o Walteru Siegmeisteru, koji je, iz razloga koji emo poslije saznati, takoer pisao pod pseudonimima. Siegmeister je roen 1901. uNew Yorku. Otac mu je bio lijenik, to je vjerojatno poslije utjecalo na njegovu veliku fascinaciju spol nom reprodukcijom, te mukim i enskim spolnim organima (oso bito ga je zanimao menstrualni ciklus). Nakon to je zavrio obra186

zovanje na Sveuilitu u Columbiji i New Yorku (diplomirao je na Kolumbijskom Sveuilitu 1924., a magistrirao i doktorirao na NYU-u 1930. i 1932), Siegmeister se 1933. god. preselio na Floridu, gdje je objavio bilten pod naslovom Diet and Health ("Prehrana i zdravlje"), kojim je promicao svoja stajalita o prednostima sirove hrane i zdravog naina ivota. Nakon katastrofalne poslovne suradnje s prevarantom G. R. Clementsom, tijekom koje su prodavali beskorisnu, vodom natopljenu zemlju ljudima koji su eljeli uzgajati usjeve, Siegmeister je 1941. god. pobjegao iz Sjedinjenih Amerikih Drava, izbjegavi tako i zakonsku tubu. Otiao je u Ekvador, gdje je sreo prijatelja, Johna Wierloa , koji je godinu dana prije toga otiao iz Amerike. Zajedno su zamislili ideju o stvaranju nove utopije i "super-rase" negdje u dunglama na istoku zemlje. "Adam" u toj shemi trebao je biti Wierlo (po svemu sudei, impresivan primjer mukarca), a "Eva" 24-godinja djevojka Marian Windish, pustinjakinja koja je navodno dvije godine ivjela u ekvadorskoj dungli. No, nova Utopija nije bila ostvarena. Wierlo je poslije tvrdio da nije imao nikakvu namjeru stvoriti nad-rasu, a uspostavilo se i da je Marian Windish ve bila udata. Osim toga, optuio je Siegmeistera da je simulirao svoju "spo sobnost" hodanja po vodi, to je inio sluei se nizom potpornja ispod povrine. Siegmeisterove tvrdnje o udesnim moima i susre tima s tibetanskim uiteljima na ekvadorskim planinama (od kojih su se mnogi pojavili u amerikim novinama), bile su toliko neuvjer ljive da mu je poslije bilo zabranjeno koristiti se amerikom potan skom slubom, a ekvadorski Useljeniki ured ga je deportirao. Nakon to se vratio u Sjedinjene Amerike Drave, Siegmeister, koji se tada predstavljao pod imenom dr. Robert Raymond, nastavio je promovirati zdravu prehranu prodajui zdravu hranu i svoje dvije knjige - Are You Being Poisoned by the Food You Eat? ("Trujete li se hranom koju jedete?") i Super-Health thru Organic Super-Foods ("Super-zdravlje pomou organske super-hrane"). Nakon toga je opet poeo putovati Junom Amerikom, prodajui svoje knjige potan skim narudbama, no pod imenom dr. Uriel Adriana, AB, MA, PhD (dipl.umj, mr. primj. umj., dr.fil.) Nakon smrti majke 1955., koja mu je ostavila prilino veliku svotu novca, preselio se u Brazil, gdje
187

je kupio veliku parcelu zemlje u namjeri da nastavi svoje planove stvaranja nad-rase. U svojoj knjizi Escapefrom Destruction ("Bijeg od unitenja"), koju je objavio 1955. pod pseudonimom Raymond Bernard, upozorio je na opasnost nuklearnog rata u kojemu e pre ivjeti nekolicina ljudi uz pomo izvanzemaljaca, koji e ih odvesti na Mars. Dok je boravio u Brazilu, Siegmeister je naiao na neobinu knjigu pod naslovom From the Subterranean World to the Sky ("Iz podzemnoga svijeta do neba"), koju je napisao izvjesni O. C. Huguenin, koji je, po svemu sudei, bio ugledan lan brazilskog Teo zofskog drutva. Huguenin je, poput Shavera, tvrdio da je NLO-e stvorila drevna civilizacija (tonije, Atlantiani) prije 12 000 godina, neposredno prije unitenja njihova kontinenta. Neki Atlantiani su izbjegli kataklizmu pobjegavi u NLO-ima kroz otvore na polovi ma, nakon ega su ponovno uspostavili svoju fantastinu civilizaci ju na povrini Zemlje. Brojni bliski susreti Zemljana s NLO-ima objanjeni su time da su Atlantiani zabrinuti to ovjeanstvo isko ritava nuklearnu energiju (isto su tvrdili i Amerikanci koji su 1950ih navodno imali bliske susrete s izvanzemaljskim letjelicama, pripi suju takozvanoj "Svemirskoj brai" - vidi Osmo poglavlje). U isto doba, dva Hugueninova prijatelja teozofa, zapovjednik Paulo Strauss i prof. Henrique de Souza, takoer su u Brazilu promicali ideju o upljoj Zemlji: Strauss je diljem zemlje odravao predavanja o "Agharti", bazi NLO-a, a Souza je tvrdio da odrava vezu s Atlantianima. Siegmeister je takoer tvrdio da je u Sjeditu Teozofskog drutva u Sao Lourencu, upoznao Atlantianku (koja je izgledala kao osamnaestogodinjakinja, iako je, ustvari, imala 70 godina). Tijekom jednog od tih sastanaka, de Souza je rekao Siegmeisteru da u Brazi lu postoji mnotvo tunela, koji vode u unutranjost Zemlje (Childress istie da se jedan od tih tunela navodno nalazi u planinama Roncador u Matto Grossu, gdje je 1925. nestao slavni istraiva, pukovnik Percy Fawcett). De Souza je tvrdio da je Fawcett jo uvijek iv i da se nalazi u atlantidskom gradu, iako ne smije izlaziti na povrinu kako ne bi odao stanovnicima na povrini Zemlje gdje se nalazi taj grad. Iako je tvrdio da je mnogo puta bio u planinama Roncador, Siegmeister nije nikada otkrio ulaz u neki tunel.
188

Kada su mu neki prijatelji iz Amerike poslali kopiju asopisa Raya Palmera, Flying Saucers, u kojemu su se nalazili lanci o leto vima kontra-admirala Byrda i teoriji o upljoj Zemlji, Siegmeister je, nadahnut tim priama, napisao knjige Agharta, The Subterranean World ("Podzemni svijet Agharta") i Flying Saucers from the Earth 's Interior ("Letei tanjuri iz Zemljine unutranjosti"). Iste godine, 1960., Siegmeister je primio pismo Ottmara Kauba, pripad nika organizacije "UFO World Research", ije je sjedite bilo u St. Louisu, Missouri. Kaub je pisao u ime voe organizacije, dr. Georgea Marloa, koji je tvrdio da je NLO-om putovao u unutranjost Zemlje i izrazio elju da ivi u Siegmeisterovoj koloniji u Brazilu. Osim toga, dr. Mario je tvrdio da je upoznao dva bia - Sol-Mar i Zolu - koji su ivjeli u gradu Masarsu II., ispod June Afrike. Sol-Mar i Zola su mu rekli da unutranjost Zemlje izgleda kao raj sa savre nom klimom, divovskim plodovima, prekrasnim pticama s krilima raspona 9 m i ljudima visokim preko 3 m. Sljedeih nekoliko godina, Mario je neprestano obeavao Siegmeisteru da e ga upoznati sa Sol-Marom i Zolom, no te susrete je uvijek odgaao iz razliitih razloga. Siegmeister je konano shvatio daje Mario lagao kako je upoznao stanovnike unutranjosti Zemlje, te je odluio nastaviti svoja istraivanja sam. Godine 1964. uspio je pronai izdavaa za svoju posljednju knji gu, The Hollow Earth, koja se uglavnom osnivala na podacima iznesenima u knjizi Flying Saucers from the Earth 's Interior, kao i na radovima Reeda, Gardnera i Gianninija. Iako se knjiga veoma dobro prodavala, Siegmeister nije uivao u tom uspjehu - naime, 1965. umro je od upale plua. Iako The Hollow Earth sadri velik dio materijala posuenog od ranijih pisaca, u njoj se opseno razmatra ideja da su svjetske vlade svjesne "injenice" da su NLO-i svemirske letjelice, koje dolaze iz unutranjosti Zemlje (to je jedna od prvih knjiga u kojoj se ozbiljno razmatra ta ideja). Osim toga, Siegmeister je bio jedan od prvih pisaca koji je pretpostavio da su amerika i sovjetska vlada tajni saveznici protiv prijetnje, koju predstavlja civilizacija iz unutranjosti Zemlje, a ta tvrdnja je postala sredinji element suvre mene teorije zavjere. No, Siegmeister e vjerojatno najvie ostati zapamen po tvrdnji da upravo Brazil ima glavnu ulogu u mitu o upljoj Zemlji. Osim
189

to se u toj zemlji najee pojavljuju NLO-i navodni bliski susreti s "izvanzemaljcima", u njoj se vjerojatno nalazi i najvea mrea tu nela i ulaza u Zemljinu unutranjost. Prije nego to nastavimo, ukratko emo se osvrnuti na neka nedavna izvijea o prilino neo binim otkriima u Brazilu. Naprimjer, brazilska organizacija "Sociedade de Estudos Extraterestres" (SOCEX), posljednjih je neko liko godina istraivala tvrdnje o postojanju mree tunela u planina ma drava Santa Catarina i Parana, osobito u blizini grada Joinvillea, koji se nalazi oko 300 km jugozapadno od Sao Paola (u kojemu se, to je zanimljivo, nalazila Siegmeisterova operacijska baza u Brazilu). U drugom izvijeu SOCEX-a, dva ovjeka ula su u tunel u blizini grada Ponta Grossa, smjetenog 400 km jugozapadno od Sao Paola, u kojemu su pronali stubite, koje vodi jo dublje u podzem lje. Stube su vodile do malog, podzemnog grada u kojemu je ivjelo 50 ljudi. Dva mukarca su ondje ostala 5 dana. Mnogi ljudi su izvijestili da su u tom podruju vidjeli NLO-e, a neki od njih ak su uli glasove pjesme koji su dolazili odnekud iz podzemlja. Iako se te prie moraju veoma oprezno razmatrati (njihovi pro tagonisti uvijek se navode pod pseudonimima ili samo inicijalima), tvrdnja da je Brazil, kao i drugi dijelovi June Amerike, bitno sre dite aktivnosti NLO-a, te vjerovanje o postojanju monih, podzem nih civilizacija, iznimno su znaajni za nae istraivanje. U Junoj Americi nalazimo jezgru ideja o kojima emo raspravljati u posljed nja dva poglavlja ove knjige: prva je da su nacisti potkraj Drugog svjetskog rata, poeli ubrzano razvijati najnaprednije zrakoplovne i oruane sustave; a druga je ideja da nacizam, kao mona politika snaga, nije prestao postojati porazom Treeg Reicha, nego da njegovi predstavnici ive na vie ili manje tajnim lokacijama, te jo uvijek utjeu na svjetske dogaaje. Kao to je sluaj s veinom ideja, koje se mogu svesti pod pojam "paranormalnog", ideja o nacistikom okultizmu i okultnoj moi nacista (prvo je povijesna injenica, a potonje nesiguran zakljuak izveden na temelju glasina) meusobno su se stopili do stupnja kada ih je vie nemogue razlikovati. To e osobito doi do izraaja na kraju ovog poglavlja, kada emo razmotriti sustav tunela koji navodno postoje ispod June Amerike. Iako su legende o tunelima ispod June
190

Amerike postojale jo u doba panjolskog osvajanja tog kontinenta, a odnosile su se na tajanstvena mjesta na kojima su Inke navodno skrile svoje zlato, prema nekim dokazima oni doista postoje. Neki suvremeni istraivai ak tvrde da su u njima bili. Meu njima je najpoznatiji David Hatcher Childress, autor mno gih knjiga o manje ortodoksnim aspektima arheologije. U svojoj fascinantnoj i pounoj studiji Shaverova misterija i teorije o upljoj Zemlji, Lost Continents and the Hollow Earth ("Izgubljeni konti nenti i uplja Zemlja"), on navodi jednu takvu pustolovinu. Child ress opisuje kako je slijedio trag pisma, koje mu je poslao izvjesni Marli, jedan od njegovih itatelja iz June Amerike, koji je u njemu opisao otvor koji vodi u sustav tunela u blizini malog planinskog grada Sao Tome das Lettresa, smjetenog sjeverno od Sao Paula. Childress je otputovao s Marlijem u taj grad. Vlasnik lokalnog restorana ispriao im je, kao i dvadesetorici drugih gostiju, neobi nu priu o umjetno izgraenom tunelu, koji se nalazi duboko pod zemljom. Marli je prevodio tu priu s portugalskog, kojim je govo rio vlasnik: "Jednoga dana u tunel je ula brazilska vojska kako bi ustano vila gdje zavrava. Nakon to su etiri dana putovali tunelom, tim vojnih istraivaa konano je, duboko pod zemljom, nai ao na veliku prostoriju. Iz nje je vodilo etiri otvora prema etiri tunela, okrenuta u razliitim smjerovima. Jedan od njih vodio je u drugu prostoriju. Neko su vrijeme ostali u toj prostoriji, koja im je posluila kao baza iz koje su istraivali preostala 3 tunela. No, svaki od njih vodio je natrag u istu veliku prostoriju. Konano su se vratili na povrinu, ovdje u Sao Tome das Lettres. ...Ovdje u gradu ivi ovjek koji tvrdi da poznaje tunele i da je tjednima boravio u njima. Taj ovjek tvrdi da tunel vodi sve do Perua, do Machu Picchua u Andama. Dalje tvrdi da je osobno njime putovao ispod itave June Amerike, preko Bra zila do Machu Picchua." Vlasnik restorana dalje je pripovijedao kako je jednoga jutra osobno susreo neobinog ovjeka na ulazu u tunel. Taj ovjek je bio
191

odjeven u tradicionalnu nonju andskih Indijanaca i bio je visok oko 2,1 m. im je ugledao vlasnika restorana, bez rijei je otiao. Childress dalje izvjeuje kako je sljedee jutro, zajedno s Marlijem i kolegom-istraivaem Carlom Hartom, otiao do ulaza u tunel kako bi ga to dublje istraili. Potom nastavlja: "Bio sam zapanjen tim drevnim inenjerskim pothvatom. Si lazili smo u dubinu irokim tunelom, koji se postupno sputao i bio je iskopan u crvenoj zemlji nalik na ilovau. To nisu bili glatki zidovi, kao da su isklesani laserom, koje je Erich von Daniken navodno vidio u Ekvadoru i opisao u svojoj knjizi Zlato bogova, ali su bili jednako nevjerojatni. Za izgradnju tog tunela nije bila potrebna neka svemirska naprava, nego obian alat; no, radilo se o doista velikom pot hvatu. Zato bi netko izgradio takav tunel? Je li to bio drevni rudnik koji se sputao duboko pod zemlju, gdje se nalazila neka zlatna ila ili tek crvena ilovaa, neophodna za izradu davno zaboravljenih keramikih pei? Je li to bio tunel kojim su ljudi bjeali u doba stranih ratova, koji su se navodno vodili u Ju noj Americi - i diljem svijeta - u dalekoj prolosti? Ili je to bila neka neobina podzemna cesta, koja je meusobno pove zivala druge tunele u Andama i kojom se moglo putovati do Machu Picchua, Cuzcoa ili pustinje Atacame?" No, mala skupina ljudi nije uspjela odgovoriti na ova pitanja: na kon otprilike jednoga sata stigli su do mjesta na kojemu se pod spu tao otprilike metar duboko. Odluili su kako je pravi trenutak da se vrate, budui se inilo da tunel nema kraja, a nisu ni bili opremljeni za dugotrajno istraivanje. Iako nisu otkrili nita udnovato ni baj kovito u podzemnome svijetu, injenica da taj tunel postoji dokazu je da legende, koje se povezuju s Junom Amerikom, doista imaju nekog uporita u stvarnosti.

192

OSMO POGLAVLJE

Nebeski Reich
Nacistiki letei diskovi

o sada smo u ovoj knjizi raspravljali o nekim neobinim idejama, od kojih su mnoge promicali nacisti, ali i neki pis ci koji su, tijekom godina, pokuavali dokazati da su Treim Reichom vladali ljudi koji su, doslovno, prakticirali crnu magiju. Sada smo stigli do teme koja bi se, na prvi pogled, mogla initi nepove zanom s naim istraivanjem. Meutim, esto se nagaalo da su NLO-i (neidentificirani letei objekti), o kojima se prvi put poelo izvjeivati krajem 1940.-ih, bili pokusni zrakoplovi, koji su se izra ivali potkraj Drugog svjetskog rata. Veina (a moda i svi) ozbiljni povjesniari bi se uasnuli na samo spominjanje te naizgled apsur dne ideje, osobito uzmete li u obzir, budui da tisue ljudi diljem svijeta i danas tvrde da su vidjeli NLO-e, tvrdnje da su te nacrte na prednih zrakoplova vjerojatno zaplijenili, kopirali i dalje razvijali Saveznici, ali i da su nekim NLO-ima upravljali ak i odbjegli naci sti, iz jednog ili vie skrivenih stoera. Iz materijala koji smo do sada iznijeli nedvojbeno se moe za kljuiti da je nacistika okultistika ideja bizarna i sloena, osobito jer obuhvaa jo neka polja ezoterinog znanja i spekulacija. Pre thodno smo vidjeli kako je nacistika elita bila opinjena pojmom svetoga Grala i Vitezovima templarima, istonjakim misticizmom i teorijom o upljoj Zemlji, neobinim kozmolokim idejama i skri venim nasljeem izmiljenih i davno nestalih civilizacija. Ustvari, ideja o tajnom prenoenju ezoterijskog znanja kroz povijest (o emu smo raspravljali u Treem poglavlju u kontekstu prie o povijesti Vitezova templara nakon njihova potiskivanja), takoer se moe

193

primijeniti i na same naciste i njihovo strano naslijee - rasnu mr nju. Iako vjerojatno mnogi smatraju da su to naslijee prihvatile samo pojedine skupine pomahnitalih neofaista u Europi i Americi, pos toji dokaz koji ukazuje na to da je istina moda mnogo zlokobnija i stranija. Taj dokaz, koji su tijekom godina skupili i predstavili is traivai fenomena NLO-a, kao i svi zainteresirani za neobine nje make nacrte oruja iz Drugog svjetskog rata, ukazuje na mogu nost da su se 1944. i 1945. doista proizvodili prototipovi nekih te hnoloki iznimno naprednih letjelica. Istraivai koji su otkrili taj dokaz i koje emo upoznati u sljedeem poglavlju, logino su pret postavili i da su Amerikanci i Rusi potkraj rata zaplijenili brojne na crte, koje su nastavili razvijati u poslijeratnim godinama. Osim toga, oni pretpostavljaju da su mnogi vodei nacisti (prema nekim izvje ima i sam Hitler) pobjegli iz ruevina Treega Reicha, sakrivi se u ledenim prostranstvima Arktika i Antarktika. Ima li imalo istine u tim nevjerojatnim nagaanjima? Jesu li NLOi zrane i svemirske letjelice, koje je izradio ovjek? Jesu li neki od njih pripadali skrivenom "etvrtom Reichu", koji predstavlja vjenu rak-ranu ovjeanstva? Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo jo jednom ui u neobino podruje skrivene povijesti, u kojoj se ne raspoznaje granica izmeu stvarnosti i fantastinih glasina. Ukratko, moramo se vratiti Pauwelsovom i Bergierovom "apsolutnom drugdje". Ondje se susreu znanost i okultizam, kao i teorije o raznim povijes nim zavjerama i nevjerojatnim kozmolokim spekulacijama. Tvr dnje o opstanku nacista povezane su sa svim tim poljima i u velikoj mjeri ovise o primjeni visoko napredne tehnologije i resursa od stra ne tajnih sila. Tajna NLO-a Iako su ljudi od poetaka povijesti viali neobine predmete na nebu, ideja da su neki od njih ustvari tehnoloke naprave (koje neki nazivaju "X-naprave", iako se taj pojam vie ne upotrebljava) rela tivno je nova. Prva osoba koja je pretpostavila da su tajanstveni predmeti i svjetla na nebu moda strojevi iz nekog drugog planeta, vjerojatno je bio Amerikanac Charles Fort (1874-1932). No, ta ideja se rasprostranila tek krajem 1940.-ih, nakon to je pilot Kenneth
194

Arnold, 24. lipnja 1947. ugledao neobian predmet iznad planina Cascade u dravi Washington. Tajna NLO-a nikada nije izgubila privlanost, kao to nije nika da bila zadovoljavajue objanjena: doista, danas je dublje nego ikada ukorijenjena u svijesti ljudi, a "letei tanjur" bi se doista moglo opisati kao jednu od velikih kulturnih ikona dvadesetog stoljea. Iako skeptici istiu da je to posljedica samozavaravanja, pogrenog tumaenja svjetovnih pojava i vjetih varki, istina je mnogo istana nija i sloenija. Nedvojbeno je tono da se otprilike 95% vienja NLO-a moe pripisati zvijezdama, planetima, meteoritima, sateliti ma, raznim letjelicama itd.; no, injenica je da se preostalih 5 % ne moe jednostavno objasniti. Kako bismo ilustrirali tu injenicu, kratko emo se osvrnuti na jedan klasian sluaj navodne pojave NLO-a iz razdoblja nastanka suvremene ufologije. (Iako postoji mnogo zanimljivih sluajeva iz 1990-ih, oni su jo uvijek predmet estokih rasprava, pa smatram mnogo razboritijim razmotriti samo one pojave koje su izdrale ku nju vremena i jo uvijek se smatraju gotovo posve istinitima.) Oko 19:45 h, 11. svibnja 1950., gosp. Paul Trent i njegova supruga pro matrali su veliki predmet, koji je letio na nebu iznad njihove farme pokraj McMinnvillea u dravi Oregon, SAD. Gospoa Trent je u trenutku kada je ugledala NLO hranila zeeve. Odmah je pozvala supruga, koji je potom fotoaparatom snimio taj neobian predmet. Na dvjema crno-bijelim fotografijama raspoznaje se okrugao pred met s ravnim dnom i kosim rubom. Na gornjoj povrini letjelice uz dizala se neobina konstrukcija nalik kupoli podmornice, koja nije bila posve uspravna. Sjajan, srebrnast predmet beumno je letio nebom blago zakriv ljenom putanjom, te nakon nekoliko trenutaka nestao. Trentovi su poslije rekli da su osjetili svje povjetarac kada je NLO preletio tono iznad njih. Taj dogaaj su povjerili samo nekolicini prijatelja (naime, snimke NLO-a dali su razviti tek kada su ispucali ostatak filma u fotoaparatu!). Meutim, vijest o tome ubrzo je stigla do iz vjestitelja lokalnih novina McMinnville Telephone Register, koji je potom posjetio obitelj Trent. Negative s navedenim slikama prona ao je ispod pisaeg stola, gdje su se s njima igrala djeca supruni195

ka. Tjedan dana poslije, fotografije su se pojavile u asopisu Life nakon ega su stekle svjetsku slavu. Sedamnaest godina nakon toga, William K. Hartmann je istrai vao tu navodnu pojavu NLO-a u McMinnvilleu, koja je zatim ukljuena u slavan (i, meu zajednicom NLO-a, openito prezren) Condon Report ("Condonov izvjetaj"), koji je izradila Istraivaka komisija Sveuilita u Coloradu, pod pokroviteljstvom Zrakoplov nih snaga SAD-a. Condon Report (koji je dobio ime prema vodite lju istraivanja, uglednom fiziaru dr. Edwardu U. Condonu) odba cio je mogunost da je rije o NLO-u, smatrajui taj sluaj znanstveno nezanimljivim. Meutim, izvjetaj je sadravao i brojne sluajeve za koje je utvreno da se ne mogu objasniti na konvencionalan nain. Jedan od njih bio je i "bliski susret" u McMinnvilleu. Foto grafije su podvrgnute iznimno detaljnoj znanstvenoj analizi, nakon ega je Hartmann zakljuio: "Ovo je jedan od nekoliko izvjea o NLO-u u kojemu svi istraeni imbenici - geometrijski, psiholoki i fiziki - posve odgovaraju tvrdnji da su dva svjedoka vidjela neobian letei predmet srebrne boje, metalan, u obliku diska i promjera ne koliko desetina metara i, oito, umjetno stvoren. Ne moe se sigurno rei da dokaz posve odbacuje mogunost prijevare, iako postoje neki fiziki imbenici, kao to su preciznost nekih fotometrikih mjerenja na izvornim negativima, koji potvru ju da nije rije o prijevari." Otprilike 50 godina nakon neobinog susreta obitelj Trent, foto grafije su se iznova ispitivale naprednijim analizama i testovima. Taj sluaj samo je jedan od mnogih sluajeva kada su na nebu ili na zemlji vieni veoma neobini predmeti, kojima su oito upravljala inteligentna bia. Naravno, postoje razliite teorije o tim pojavama, meu kojima su i one koje tvrde da je u svim sluajevima, bez iz nimke, rije o prijevari, obmani ili pogrenom tumaenju uobiajenih, prirodnih pojava. Naravno, najvie od svih prihvaena je takozvana Extraterrestrial Hypothesis (ETH) (izvanzemaljska hipoteza) teorija, prema kojoj su NLO-i svemirske letjelice kojima upravljaju istraivai s
196

drugih planeta. Ona je najpopularnija u SAD-u. U Europi je mnogo vie prihvaena takozvana psihosocijalna hipoteza, prema kojoj su vienja NLO-a i "izvanzemaljaca" moda posljedica istananih i pogreno shvaenih procesa koji se odvijaju u mozgu promatraa. Nadahnuti djelom vicarskog psihoanalitiara, Carla G. Junga, koji je o NLO-ima pisao u svojoj knjizi Letei tanjuri: Suvremeni mit o stvarima koje vidimo na nebu (1959.), psihosociolozi te susrete us poreuju sa sanjarenjima, koja ispunjavaju nedefiniranu psihiku elju. (Za Junga je okrugao oblik NLO-a predstavljao psihiku po trebu za potpunou i jedinstvom, koju predstavlja simbol mandale, koja je, prema Jungu, jedan od arhetipova ukorijenjenih u kolek tivnoj podsvijesti ovjeanstva.) Postoji mnotvo drugih teorija o NLO-ima, ukljuujui ideju da su to vremenski strojevi iz budunosti; iva bia iz meuplanetar nog svemira; da potjeu iz drugih dimenzija postojanja itd. No, sve te ideje izlaze iz okvira ove knjige. Mnogi pisci i istraivai isticali su ideju da su NLO-e izradili ljudi i da se osnivaju na planovima, koje su Saveznici otkrili u ruevinama nacistike Njemake nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Bez obzira koliko ona moda zvu i nevjerojatnom, vrijedno je razmotriti dokaz o "nacistikim leteim tanjurima". "Foo Fighters" Iako je taj dogaaj potaknuo stvaranje drame suvremene ufologije, devet neobinih predmeta koje je 1947. ugledao Kenneth Arnold iznad planina Cascade, nisu bili prva takva pojava u 20. st, koja se povezuje s NLO-ima. Potkraj Drugog svjetskog rata, savezniki piloti koji su sudjelovali u nonim napadima iznad Europe, esto su izvjeivali o neobinim leteim predmetima. Ti su se predmeti poslije poeli nazivati "Foo Fighters", prema reenici iz popularnog stripa Smokey Stover. "Where there's foo, there's fire." ("Foo" je igra rijei - s franc. feu to znai vatra.) (Engl. "fighter" = zrakoplov-lovac, op. prev.) Piloti su tada posumnjali da je rije o nekom tajnom nje makom oruju. U newyorkim novinama Herald Tribune, 2. sije nja 1945. objavljena je sljedea obavijest Associated Press-a:

197

"ini se da su nacisti izbacili neto novo na nonom nebu iznad Njemake. To su neobine, tajanstvene kugle "Foo fighter", koje jure uz krila Beaufightera, koji lete u misijama presretanja iznad Njemake. Piloti su se s tim sablasnim orujem susre tali posljednjih mjesec dana tijekom nonih letova. ini se da nitko ne zna kakvo je to nebesko oruje. "Vatrene kugle" po javljuju se iznenada i kilometrima slijede zrakoplove. Obavje tajne slube izvjeuju da se njima upravlja radio-vezama s kopna." U svojoj knjizi Man-Made UFOs (1994) ("NLO-i koje je izradio ovjek"), Renato Vesco (predvodnik hipoteze o nacistikim NLOima) i David Hatcher Childress navode iskaz biveg amerikog a snika zrakoplovstva, koji je potkraj rata radio u obavjetajnoj slubi osme zrakoplovne snage. asnik, koji je elio ostati anoniman, dao je sljedeu izjavu u newyorkim novinama: "Potpuno je nemogue da su letei tanjuri najnoviji izum 'psi holokog' protuzrakoplovnog oruja, koje su Nijemci ve upo trebljavali. Tijekom nonih misija iznad zapadne Njemake, nekoliko sam puta vidio sjajne diskove ili kugle, koje su sli jedile nae formacije. U to doba bilo je dobro poznato da su njemaki noni lovci imali snane reflektore na kljunovima ili propelerima - koji su im omoguavali da uspjeno uhvate me tu, dijelom kako bi njemaki piloti mogli preciznije ciljati, no uglavnom zato da zaslijepe neprijateljske artiljerce, koji su se nalazili u kupolama na repovima. Oni su esto izazivali uzbunu i nervozu meu posadom, pa tako i utjecali na njihovu uinko vitost. Tijekom posljednjih godina rata, Nijemci su slali na nebo i mnotvo sjajnih predmeta, kojima su upravljali pomou radara sa zemlje, kojima su ometali nae sustave paljenja mo tora ili upravljanje radarima u avionu. Posve je mogue da su ameriki znanstvenici zaplijenili te izume i da ih sada usavra vaju kako bi odgovarali novom ofenzivnom i defenzivnom zranom naoruanju." Naalost, Vesco i Childress se nisu detaljno osvrnuli na njegovu izjavu.
198

Britanski istraivai NLO-a, Peter Hough i Jenny Randles, zani mljivo primjeuju da je tijekom Drugog svjetskog rata na nebu bilo mnogo vie ljudi nego u prethodnim razdobljima povijesti, te da stoga ne iznenauje da je u tom razdoblju bilo i mnotvo NLO-a. Naravno, iz te tvrdnje proizlazi da te letjelice nisu zemaljskog po drijetla, to zagovornici hipoteze o nacistikim NLO-ima estoko pobijaju: oni tvrde da su Foo Fighteri, s obzirom na injenicu da su oito bili zainteresirani za saveznike zrakoplove, izraeni iskljui vo sa svrhom da na neki nain utjeu na te zrakoplove. Kao to je uobiajeno za zagonetku NLO-a, vienja tih letjelica izazvala su glasine o tome kako se vlada interesira za te pojave. Naprimjer, govorilo se da britanska vlada tajno istrauje izvjea o Foo Fighterima, koja su se slubeno nazivala "Projekt Massey". "Meu tim", piu Hough i Randles, "glavni zapovjednik Zrakoplovnih sna ga, Sir Victor Goddard - koji je 1950-ih javno isticao svoje uvjere nje da je rije o izvanzemaljskim letjelicama - glatko je odbacio te glasine, tvrdei da bi bilo potpuno apsurdno da Ministarstvo odobri tako sporedno istraivanje u doba kada je Britanija vodila rat za op stanak." Neki navodni susreti s NLO-ima imali su zemaljska objanjenja. Naprimjer, tijekom bombardiranja tvornice u Schweinfurtu u Nje makoj, 14. listopada 1943., piloti zrakoplova amerike 384. eskadrile uoili su gusti roj srebrnih diskova, debelih 2,5 cm i promjera oko 8 cm. Polako su lebdjeli zrakom slijedei put amerikih zrako plova. Jedan od pilota strahovao je da e se njegova letea tvrava B-17, unititi dotakne li je jedan od tih predmeta. Meutim, bom barder se posve neoteen probio kroz roj diskova. Posve je mogue da je u tim sluajevima bila rije o "otpacima", komadiima me talne trake (staniola) koje su Nijemci isputali iz balona "Afrodita" radi zbunjivanja neprijateljskih radara, koji je uslijed toga slao lane slike. Bez obzira, mnogi ratni piloti izvjetavali su o dogaajima, koji se nisu mogli lako objasniti, kao to su bili sluajevi kada su njihove zrakoplove ometali mali, svjetlei predmeti u obliku diskova i kugli, koji su veoma vjeto manevrirali. Porunik Edward Schlueter, koji je zapovijedao amerikom 415. eskadrilom nonih lovaca, odletio je
199

svojim tekim lovcem u noi 23. studenog 1944. iz stoera u Dijonu prema Mainzu. Trideset dva kilometra od Strasbourga, porunik Fred Ringwald, obavjetajni asnik zrakoplovnih snaga, koji se nalazio na promatrakoj misiji, zamijetio je iz svoje kabine oko 10 sjaj nih, crvenih kugli, koje su veoma brzo letjele u formaciji. Schlueter je pomislio da je rije o zvijezdama, u to se uskoro razuvjerio kada su se letjelice pribliile zrakoplovu. Shlueter se odmah radio-vezom javio amerikoj radarskoj posta ji na zemlji, izvijestivi da ih proganjaju njemaki noni lovci. No iz radarske postaje su mu odgovorili da radar nita ne pokazuje. Ni Schlueterov radarski promatra, porunik Donald J. Meiers nije uoio nita neobino na svom radaru. Zato je Schlueter odluio punim gasom slijediti letjelice. Foo Fighteri su istog trenutka odgovorili: njihov plameno-crveni sjaj poeo je ubrzano blijedjeti i uskoro su se posve izgubili iz vidokruga. No, nakon samo dvije minute ponovno su se pojavili, iako je izgledalo da vie nisu zainteresirani za ameri ke zrakoplove, te su odjurili u smjeru Njemake. Nakon to su oti li, radar na lovcu poeo se kvariti, zbog ega je posada morala obustaviti misiju. Piloti Henry Giblin i Walter Cleary izvijestili su da su 27. stude nog 1944., dok su letjeli iznad Speyera, ugledali veliko naranasto svjetlo, koje je letjelo 400 km/h oko 450 m iznad njihova lovca. Radarska postaja u tome podruju odgovorila je da nije zabiljeila nikakve neobinosti na nebu. No, zbog problema koji su se poeli pojavljivati na radarskom sustavu, piloti su se morali vratiti u stoer. Sastavljeno je slubeno izvjee - prvo takve vrste - zbog kojeg su piloti poslije ismijani. Nakon dogaaja 27. studenog, piloti koji su vidjeli Foo Fightere odluili su ih ne spomenuti u svojim slubenim izvjeima. Tu samonametnutu cenzuru prekinula su dva pilota 415. eskadrile, McFalls i Baker, ije slubeno izvjee o misiji 22. prosinca 1944., dijelom glasi: "U 06:00 h u blizini Hagenaua, na visini od 450 m, prema nama su se sa zemlje uspinjala veoma jaka svjetla. Potom su se zaustavila na repu naeg zrakoplova. To su bila velika, sna200

na naranasta svjetla. Ondje su ostala dvije minute. itavo vrijeme na mome repu. Bila su pod savrenom kontrolom. Po tom su se okrenula od nas i inilo se kao da vatra nestaje." Foo Fightere nisu vidjeli samo lanovi posade zrakoplova. Hough i Randles navode izvjee jednog od bivih ratnih zarobljenika, koji su bili zatoeni u logoru Heydebreck u Gornjoj Sileziji, Poljska. "U 15 h, 22. sijenja 1945., Nijemci su pregledavali mukarce prije nego to su otili u misiju istjerivanja oslobodilake ru ske vojske. Na nebu se pojavio bombarder, koji je letio na vi sini od oko 5400 m. Mukarci su prestraeno gledali kako mu iz stranjeg dijela izbija neto nalik vatri. Potom su pomislili da je raketa zapela u otvor propelera na zrakoplovu. No, usko ro su shvatili da je rije o neem posve drugom: oko bombar dera je kruila srebrnasta kugla, od koje je ovaj oajniki po kuavao pobjei. Dok su nestajali u daljini, foo fighter se jo uvijek nalazio na repu zrakoplova." Znanstveni urednik Associated Press-a, Howard W. Blakeslee, izjavio je 1. sijenja 1945. da su tajanstveni Foo Fighteri zapravo prirodna pojava, koja se naziva vatrom sv. Elma, a rije je o sponta noj svjetlosti koja nastaje elektrostatikim izbijanjem iz trupa sa veznikih aviona. Blakeslee je tvrdio da se Foo Fightersi upravo zato ni nisu vidjeli na radaru. Piloti koji su se susreli s tim predme tima nisu bili zadovoljni Blakesleeovim objanjenjem: veinom su to bili iskusni piloti, koji su letjeli dugi niz godina, pa su znali to je vatra sv. Elma. Foo Fighteri su izgledali potpuno drukije: svjetlost koju su proizvodili postupno se gasila i pojaavala ovisno, kako se inilo, o njihovoj brzini; osim toga, nekad su imali oblik diska, a ne kad kugle i esto se govorilo da se brzo okreu oko svoje okomite osi. Budui da Foo Fighteri nisu nikada sruili neki savezniki zra koplov (samo su ometali njihove radare), pretpostavilo se da je rije o njemakom tajnom oruju, moda neke posve radikalne tehno logije V-oruja. Rakete V-l ve su uzrokovale krvoprolia u Londo nu, a bilo je poznato da su njemaki znanstvenici oajno pokuavali razviti balistiki projektil, kojim e moi napasti Ameriku. 201

Prema Vescu i Childressu, neke prie o Foo Fightersima pojavile su se u asopisu American Legion Magazine u prosincu 1944., u koji ma su potom objavljena osobna gledita nekolicine asnika ameri ke obavjetajne slube, koji su tvrdili da su Foo Fightersi naprave za ometanje radara, kojima su upravljali Nijemci iz radio postaja na zemlji. Vesco i Childress navode iskaz drugog (neimenovanog) pilota zrakoplova B-17, koji je presreo Foo Fighter, uspjevi se sjajnoj kugli pribliiti na udaljenosti od nekoliko stotina metara. Rekao je da je uo: "neobian zvuk, poput 'sudara nevidljivih zrakoplova'". Posljednji zabiljeeni susret s Foo Fighterom dogodio se poetkom svibnja 1945., pokraj istonog ruba grada Pfalzerwalda. Pilot, koji je takoer pripadao 415. eskadrili, vidio je pet naranastih, svjetlos nih kugli, koje su letjele u daljini u "V"-formaciji. Rakete iznad Skandinavije

U razdoblju od dvije godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata i prije sluaja Kennetha Arnolda, na nebu iznad Finske, Norve ke, vedske i Danske (a, kako se poslije tvrdilo, i iznad Maroka i Indije), pojavili su se neobini, neidentificirani letei objekti. Zbog svog dugakog, uskog profila i vatre, koju su povremeno izbacivali, nazvani su "Ghost Rockets" (rakete-duhovi, sablasne rakete). Go vorilo se da su te letjelice izvodile zapanjujue manevre, sputajui se i uzdiui nevjerojatnom brzinom. Britanski istraiva NLO-a, Timothy Good, navodi sljedei po vjerljiv telegram, koji je zaprimio Dravni ured od Amerike amba sade u Stockholmu 11. srpnja 1946.: "Ve se nekoliko tjedana izvjeuje o neobinim projektilima nalik raketama, na nebu iznad vedske i Finske. Posljednjih nekoliko dana znatno se poveao broj izvjea o tim predme tima. lan izaslanstva vidio je jednu od njih u utorak poslije podne. Jedna je isto poslijepodne sletjela na plau u blizini Stockholma, ne izazvavi nikakvu tetu, a novine izvjeuju da ih analiziraju vojni strunjaci. Lokalni znanstvenik je na kon prve analize utvrdio da se sastoji od organske tvari nalik karbidu. Ministarstvo obrane sino je objavilo priopenje u 202

kojemu se navodi popis mjesta na kojima su vieni ti projektili i u kojemu poziva javnost da obavijesti o svim tajanstvenim zvukovima i svjetlosnim pojavama. Tisak je objavio da je je dan takav projektil vien u predgrau Stockholma danas u 14:30. Projektil koji je vidio lan izaslanstva bio je posve beuman i izgledalo je kao da se ubrzano obruava na zemlju. No, nakon toga se nije ula nikakva eksplozija. Vojni atae prikuplja podatke posredstvom vedskih kanala, a veani su obeali da e mu predati rezultate promatranja. veani su izvijestili da im nije poznato podrijetlo, priroda ni svrha projektila, no odluno tvrde da ih oni nisu lansirali. U izjavama svjedoka tvrdi se da su projektili dolazili iz smjera juga, kreui se prema sjeverozapadu. Jutros je u Stockholm stiglo est jedinica Atlantske flote pod zapovjednitvom ad mirala Hewitta. Ako je rije o sovjetskim projektilima, kako se prvotno vjerovalo (u nekim izvjeima se tvrdi da su lan sirani iz Estonije), moda im je svrha zastraivanje zbog pritiska SSSR-a na vedsku u svezi nedavnih pregovora o zajmovima ili, pak, neutraliziranje vojnog pritiska koji navodno mi vri mo na vedsku, s obzirom na dolazak mornarice i nedavne [atomske] pokuse na Bikiniju, ili, pak, oboje." Sumnja iznesena u navedenom izvjetaju, da su Rusi odgovorni za vienja "ghost rockets", bila je posve prirodna, s obzirom da je upravo u to doba zapoeo Hladni rat. Naravno, i Amerikanci i Rusi zaplijenili su njemako naoruanje nakon rata, a mnogi vladini slu benici pretpostavljali su da Rusi eksperimentiraju s modelima raketa V-l i V-2. (Naime, njemaka raketa V-2 jo je u ljeto 1944. pala na tlo vedske.) injenica da su Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski Savez izvodili este pokuse sa zaplijenjenom nacistikom tehnologijom, dobit e jo vei znaaj kada razmotrimo tvrdnje zagovornika teorije o nacistikim NLO-ima. Britanci su poslali velik broj svojih znanstvenika u vedsku kako bi prouili izvjea o "sablasnoj raketi". Meu njima je bio i prof. R. V. Jones, tadanji direktor Obavjetajne slube britanskih zrako plovnih snaga i znanstveni savjetnik za MI6 na Odsjeku IV. U svojoj knjizi Most Secret War, opisao je svoj rad u britanskoj Znanstvenoj 203

obavjetajnoj slubi izmeu 1939. i 1949. Profesor Jones u njoj go vori o strahu javnosti izazvanom pretpostavkama da je rije o ru skim raketama: "Ope objanjenje ... bilo je da su [sablasne rakete] daleko metne, letee bombe koje su Rusi lansirali iznad vedske u svrhu zastraivanja. To tumaenje su prihvatili asnici nae Zrakoplovne tehnike obavjetajne slube, koji su utvrdili princip djelovanja bombi na temelju izvijea o jednom tak vom sluaju, u kojemu se tvrdilo da je taj predmet nasumino letio iznad gotovo itave june vedske brzinom od oko 3200 km/h. No, navedeni strunjaci su previdjeli injenicu da su svi promatrai te pojave, bez obzira gdje su se nalazili, izvijestili da je taj predmet letio i u smjeru istoka. Do sada je najpri hvatljivije objanjenje da je bila rije o meteoru, koji je vjero jatno letio iznad Finske na istoku, te da je nevjerojatna brzina tog predmeta posljedica injenice da su ga svi promatrai vidjeli vie ili manje istodobno, no da su im satovi razliito pokazivali vrijeme, zbog ega je posve nerazumno pokuavati povezivati ta izvjea s obzirom na vremenski slijed." Profesor Jones smatrao je posve nemoguim da su "sablasne rakete" bili ruski projektili, izraeni po uzoru na nacrte njemakih raketa V-2. Tvrdio je da su rakete, koje su viene iznad Skandina vije, imale dvostruko vei domet od raketa V-2 - to je suvie velik napredak s obzirom na to da su njemaki nacrti zaplijenjeni kratko prije tog dogaaja. "Osobno sam postavio dva pitanja. Prvo: 'Da su Rusi doista raspolagali upravljajuom leteom bombom, kakvu bi korist imali od toga da poalju velik broj tih bombi iznad vedske samo zato da uznemire Zapad pokazujui da posjeduju tako impresivno oruje?' A iz tog pitanja proizlazilo je i drugo: 'Kako su Rusi uspjeli izraditi tako nevjerojatno preciznu leteu bombu?' Nijemci su svojim pokusima s leteim bombama 1944., koje su imale mnogo krai domet, postigli samo 90 % pouzda nosti. ak i da su Rusi na svojim leteim bombama s mnogo 204

veim dometom, uspjeli postii 99% pouzdanost, to ipak zna i da bi 1% svih borbenih letova rezultiralo padom bombe na teritorij vedske. Budui da je navodno bilo vie stotina bor benih letova, na tlo vedske sigurno je palo nekoliko bombi, iako nitko nije otkrio nijedan njihov trag. Zato sam rekao da u prihvatiti teoriju o ruskim leteim bombama tek kada mi ne 19 tko u moj ured donese barem jedan njihov komadi." Profesor Jones potom navodi jedan zanimljiv incident, koji se dogodio nakon toga. Nakon to je skupljena tvar koja je navodno pala iz "sablasne rakete" i potom, posredstvom vedskog Glavnog stoera i britanskog Zrakoplovnog taba, poslana RAE-u (Royal Aircraft Establishment) u Famboroughu, znanstvenici koji su je analizirali utvrdili su da se vie od 98% njezine mase sastoji od ne poznatog elementa. Budui da je Jones ve vidio te uzorke, zaklju io je da je rije o fragmentima koksa: "4 ili 5 nepravilnih, vrstih komada od kojih nijedan nije izgledao kao da pripada nekoj mehanikoj napravi." Kada je telefonski upitao ravnatelja kemij skog odsjeka RAE-a imaju li namjeru testirati uzorak na ugljik, ke miar se doslovno zgranuo: "Nitko nije ni pregledao materijal, zato to su htjeli to prije izvriti analizu, pa ga nisu ni testirali na ugljik. I drugi komadi su jednako nevino objanjeni." Bez obzira, neke pojave "sablasnih raketa" ostale su zagonet kom. veanin Erik Reuterswaerd fotografirao je jedan od tih pred meta u blizini Stockholma. Nakon to su prouili fotografije, ved ski strunjaci su zakljuili da trag predmeta ne izlazi iz njegova stranjeg dijela nego da ga obavija. U londonskim novinama Daily Telegraph, u kojemu su 6. rujna 1946. objavljene te fotografije, pisa lo je da se vre pokusi nove metode propulzije. vedska vlada, pak, zakljuila je u listopadu 1946. da se od 1000 izvjea koja su primili o "sablasnim raketama", 80 % moe pripi sati "nebeskoj pojavi", dok se ostalih 20 % ne moe objasniti kao prirodna pojava ili proizvod mate.

205

Radikalni modeli zrakoplova: Feurball i Kugelblitz Prema stajalitu slubene povijesti, iako su Nijemci posjedovali neko nevjerojatno i smrtonosno oruje kao to su V-l i V-2, te reak tivni lovac Messerschmitt ME-262, njihova tehnoloka otkria nisu prelazila mnogo dalje od toga. Doista, ozbiljni povjesniari prijezirno odbacuju tvrdnje o fantastinim tehnolokim otkriima nacista. (Ve smo naveli tvrdnju prof. Jonesa, koji je rekao da su pokusni le tovi nacistikih leteih bombi bili uspjeni samo 90%.) Ipak, mora mo postaviti sljedee pitanje: "Jesu li doista u pravu?" Nakon to smo se ukratko osvrnuli na zagonetku Foo Fightersa, "sablasnih rake ta" i NLO-a, koji, kako priznaju mnogi profesionalni znanstvenici (iako nevoljko i anonimno), doista predstavljaju tajnu koja zahtije va ozbiljno istraivanje, sada emo razmotriti tvrdnje nekih istrai vaa NLO-a da su udesne naprave, koje se tako esto viaju kako lebde nebom, ustvari strojevi izraeni na temelju nacistikih nacrta ultra naprednih letjelica u obliku diska, koje ne mogu putovati samo Zemljinom atmosferom nego i svemirom. itatelja koji ustukne pred tom idejom vjerojatno bi zaprepastile i tvrdnje da su nacisti uspjeli izraditi prototipove tih strojeva. No, budui da smo ve duboko uli u neobino podruje "apsolutnog drugdje", moramo imati na umu Pauwelsovu i Bergierovu zanimljivu tvrdnju da: "povijest, za razliku od povjesniara, nije razborita." Kako smo ve istaknuli, Renato Vesco je bio zaetnik teorije o nacistikim NLO-ima. Nakon to je diplomirao na Sveuilitu u Rimu, studirao je aeronautiki inenjering na Njemakom Institutu za zrani razvoj, a tijekom rata je radio u Fiatovom podzemnom postrojenju na jezeru Garda u sjevernoj Italiji. Vesco je 1960-ih is traivao NLO-e za talijansko Ministarstvo zrakoplovstva. Godine 1971. objavio je studiju o teoriji o sintetskim leteim tanjurima. U toj knjizi, naslovljenoj Intercettateli Senza Sparare (grubo prevede no: "Presresti bez pucanja"), podrobno se razmatra o tehnologiji neophodnoj za izradu NLO-a (s obzirom na uoene poletne osobine tih predmeta) i iznosi se zapanjujui i veoma sporan zakljuak da je ljudska znanost dostigla tu razinu - ak ve u doba Drugog svjet skog rata. Doista, Veseo je posve uvjeren da su NLO-e, koje i danas viaju svjedoci diljem svijeta, stvoreni u nacistikoj Njemakoj po206

etkom 40-ih godina prolog stoljea. Osim toga, vjeruje da su Sje dinjene Amerike Drave i Sovjetski Savez, nakon rata meu sobom podijelili tehnoloka naela izrade tih letjelica, te da su obje supersile razvijale i usavravale te nacrte za svoje ciljeve. Vesco je tvrdio da su znanstvenici Luftwaffea u Oberammergauu u Bavariji izvodili opsena istraivanja elektrinih naprava za ome tanje motora zrakoplova s udaljenosti od oko 30 m. Te naprave su, posredstvom snanih energetskih polja, mogle izazvati kratak spoj na sustavu paljenja motora neprijateljskih zrakoplova i, na taj nain, potpuni nestanak elektrine energije. Meutim, oruje nije poluilo uspjeh zbog kratkog dometa naprava, koji su zato pokuali poveati na 90 m. Ti planovi su krajem rata jo uvijek bili u fazi nacrta, pa oruje nikada nije proizvedeno. Bez obzira, istraivai su stvorili nusproizvod, koji su upotrijebili Albert Speer i Tehniki glavni stoer SS-a. Oni su razvili napravu sposobnu za "blisko ometanje radija" osjetljivih radarskih sustava amerikih nonih lovaca. "Tako je roen posve originalan letei stroj; bio je okrugao i oklopljen, nalik kornjainom oklopu, te opremljen posebnim turbo-mlaznim motorom, koji je takoer bio ravan i okrugao i radio je po uzoru na poznati eolipil Heroja, iz kojeg je izbi jala velika sjajna vatra. Zato je ta letjelica dobila ime Feuerball (Vatrena kugla). Nije imao pilota ni naoruanje, a njime se upravljalo radio-nadzorom sa zemlje u trenutku polijetanja, nakon ega je automatski slijedio neprijateljske zrakoplove, privuen njihovim ispunim plinovima, pribliavajui im se do udaljenosti na kojoj je, bez sudaranja, mogao unititi njiho vu radarsku opremu." Vatreni kolut oko vanjskog ruba letjelice, nastajao je kombinaci jom obilne mjeavine goriva i kemijskih aditiva, koji su izazivali io nizaciju atmosfere oko Feuerballa. Kako se letjelica pribliavala neprijateljskom zrakoplovu, ta ionizacija je proizvodila snano elektrostatino i elektromagnetsko polje, koje je ometalo H2S radar mete. "Budui da metalni luk koji nosi oscilirajuu struju odgovara jue frekvencije - koja je identina frekvenciji radarske postaje moe ponititi zvune signale (povratne signale mete), Feuerball je 207

bio gotovo posve nevidljiv na najmonijem amerikom radaru toga doba, usprkos njegovoj nonoj vidljivosti." Vesco dalje tvrdi da je ta nona vidljivost bila dodatna prednost Feuerballa: tijekom noi, zbog vatrene aureole koju je proizvodio motor, letjelica je izgledala golema, to je jo vie uznemirivalo sa veznike pilote. Kako se Feuerball pribliavao njihovim avionima, piloti su ga se ustruavali gaati zbog straha da e biti uhvaeni u divovsku eksploziju. Naime, naprave su doista nosile eksplozivni naboj za samounitenje u sluaju da ih zarobi neprijatelj, kao i geni jalan izum koji im je omoguavao brzi bijeg u sluaju napada neprija teljskog zrakoplova. Ispod oklopljene vanjske ljuske svakog Feuer balla, nalazila se tanka ploa od elektriki izoliranog aluminija. U sluaju proboja oklopa, metak bi dodirnuo aluminijsku plou, ime bi zatvorio strujni krug i aktivirao vertikalnu napravu za maksimal no ubrzanje, ime bi letjelica za samo nekoliko sekundi nestala iz dometa oruja. Feuerball je konstruiran u aeronautikom postrojenju HenschelRax u Wiener Neustadtu. Jedan (neimenovani) svjedok, koji je sud jelovao u pokusnim letovima tih naprava, izvijestio je da su letjelice danju izgledale poput sjajnih diskova koji se okreu oko svoje oko mice, a nou poput velikih, plamteih kugli. Hermann Goering je vie puta nadzirao projekt Feuerball, nadajui se da e se njegovi mehaniki principi moi primijeniti na mnogo vee, obrambene zra koplove u obliku tanjura. Te nade su se ubrzo i ostvarile. Vesco je rekao da je automatski lovac Kugelblitz bio: "drugi iz vorni pretea [nakon Feuerballa] dananjih leteih tanjura" i prvi primjer zrakoplova na mlazni pogon. Bivi inenjer Luftwaffea, Rudolph Schriever je 1952. dao nekoliko intervjua zapadnonjema kim novinama u kojima je rekao da je dizajnirao zrakoplov, koji je nevjerojatno nalikovao Vescoovom Kugelblitzu. Schriever je bio in enjer i pokusni pilot u Heinkelovoj tvornici u Egeru. Godine 1941. poeo se baviti idejom o stvaranju zrakoplova, koji e moi okomi to uzlijetati, to bi iskljuilo potrebu za uzletitima, koja su esto bila metom neprijateljskog bombardiranja. U lipnju sljedee godine izradio je i testirao model tog zrakoplova, nakon ega se odmah poela izraivati njegova verzija u stvarnoj 208

veliini od 4,5 m. Sredinom 1944., Schriever je premjeten u po strojenje BMW-a u blizini Praga, gdje je suraivao s inenjerima Walterom Mietheom, koji je radio u raketnom sreditu u Peenemundeu, te Klausom Habermohlom i talijanskim fiziarom iz aeronau tikog kompleksa u Riva del Gardi, dr. Giuseppeom Belluzzom. Oni su izgradili jo veu verziju tog diska, kojim je mogao upravljati pilot, koji je trebao sjediti u kabini u sreditu okruglog niza viestru kih krila, koje je pokretao mlazni motor smjeten iznad okomite osi diska. Taj njemaki projekt izrade diskova izvodio se pod nazivom "Projekt Tanjur" (kako je i W. A. Harbinson nazvao svoju izvrsnu seriju od 5 romana, nadahnutih teorijom o nacistikim NLO-ima). Prema vojnom povjesniaru majoru Rudolphu Lusaru, Schrieverov disk se sastojao od: "irokog prstena, koji se okretao oko nepomi nog kokpita u obliku kupole." Prsten je sadravao: "prilagodljiva krila u obliku diskova, koji su se mogli postaviti na neophodan polo aj prilikom uzlijetanja ili horizontalnog leta." Promjer "Modela 3" leteeg diska iznosio je 41 m, a bio je visok 31,5 m. Schriever je tvrdio da je dovreni disk bio spreman za pokusni let poetkom 1944., no njegovi graditelji su ga unitili kako ne bi pao u ruke Saveznika, koji su se sve vie pribliavali. Schriever i njegovi kolege pobjegli su nakon to su ehoslovaki domoljubi zauzeli BMW-ovu tvornicu. No, bez obzira na Schrieverove tvrdnje, Renato Vesco istie da je u veljai 1945., u blizini podzemnog raketnog kompleksa u Nordhausenu, doista izvren pokusni let naprednog, supersoninog zrakoplova u obliku diska, Kugelblitza. Taj stroj, koji je bio poznat i pod imenom "V-7", navodno je mogao uzletjeti na visinu od 11 280 m za samo 3 minute pri brzini od 1950 km/h. Letjelicu i tehniare koji su je izradili, navodno su zarobili Rusi, koji su ih potom odveli u Sibir, gdje se projekt izrade diska nastavio pod sovjetskim nadzorom. Iako Vesco priznaje da su dokazi o njemakom programu leteih-diskova "veoma krhki", istie da je: "glavni predstavnik britan ske tehnike misije iz 1945. izvijestio daje otkrio njemake planove za: 'potpuno novo i opasno zrakoplovno naoruanje.'" Vesco na stavlja:
209

"Ti planovi su oito prelazili uobiajene nacrte mlaznih zra koplova, budui da su obje strane potkraj rata ve proizvodile operativne zrakoplove na mlazni pogon. Osim toga, Rudolf Schriever je prije svoje smrti, koja se dogodila petnaestak go dina nakon rata, bio uvjeren da velik broj NLO-a koji su vie ni nakon rata, dokazuju da su ti nacrti bili proizvedeni i razvi 33 jeni." Drugi ovjek koji je, 2. svibnja 1980., izjavio u njemakim nov inama da je radio na Projektu Tanjur, bio je tada 76-godinji Heinrich Fleianer. On je u asopisu Neue Presse izjavio da je radio kao tehniki savjetnik za izradu mlaznih zrakoplova u obliku diska, koji su se proizvodili u Peenemundeu od dijelova, koji su se izraivali na brojnim drugim mjestima. Fleianer je tvrdio i da je pokrovitelj tog projekta bio Goering, koji je planirao upotrijebiti taj disk kao izvi aki zrakoplov, no Wehrmacht je unitio veinu planova zbog napredovanja Saveznika. Osim toga, dio materijala ipak je stigao do Amerikanaca i Rusa. Prema Harbinsonu: "Biljeke i crtei Fleianerova leteeg tanjura, koje su u Zapadnoj Njemakoj prvi put slube no objavljene 27. oujka 1954., dodijeljene su Trans-Oceanic-u, u Los Angelesu, Kalifornija 28. oujka sljedee godine i registrirane u Amerikoj slubi za patente 7. lipnja 1960." Vesco tvrdi da je austrijski izumitelj Viktor Schauberger, nakon to su ga oteli nacisti, izmeu 1938. i 1945. god. dizajnirao velik broj zrakoplova u obliku diska za Trei Reich. Letei tanjuri su letjeli na "pogon tekueg vrtloga", kako je to opisao Schauberger: "Okree li se voda ili zrak u spiralnoj oscilaciji, koja se naziva 'kolodijalnom', nagomilava se energija, koja, uz golemu snagu, moe izazvati levitaciju." Naravno, moglo bi se raspravljati o tome je li taj neobian oblik propulzije uope djelotvoran. Meutim, ini se da su Ameri kanci nakon rata zaplijenili mnoge Schaubergerove dokumente, dok su Rusi uzeli ono to je od njih preostalo prije nego to su unitili njegov stan. Schauberger je navodno 50-ih godina otiao u Ameri ku, gdje je radio na tajnom projektu amerike vlade u Texasu, koji oito nije bio osobito uspjean. Schauberger je umro 1958., a navo dno je na smrtnoj postelji izjavio sljedee: "Uzeli su mi sve. Sve. Ne posjedujem ak ni samoga sebe."
210

Posve je sigurno da su se u to doba testirali ti radikalni modeli zrakoplova. Naprimjer, Messerschmittom 163 A upravljala je raketa na tekui pogon, Walter, a njegov prvi pokusni let bio je u kolovo zu 1941. Taj zrakoplov je dostizao brzinu veu od 960 km/h, to je bilo gotovo dvostruko bre od prosjene brzine tadanjih lovaca. Druga verzija, Me 163B, imala je mnogo snaniji motor. No, taj model je usavren tek sredinom 1944., kada je izraeno oko 370 ta kvih zrakoplova, koji su predstavljali posljednji pokuaj obrane protiv Saveznikih snaga. lanovi posade RAF-ovih i USAAAFovih zrakoplova, koje su se s njima susrele, izvjetavali su o nevje rojatnoj brzini i opasnosti koju predstavljaju te letjelice: avioni Me 163 esto su bili toliko brzi da ih savezniki zrakoplovni artiljerci nisu uspijevali pogoditi. No, avioni Me 163 mogli su sudjelovati u borbi samo 25 minuta, a veinu tog vremena bili su bez energije, a budui da ih je bilo relativno malo, nisu predstavljali uspjenu ob ranu od sve jaih Saveznika. Hans Kammler

Ako su Nijemci doista proizveli pilotirajui letei disk, to se s nji me dogodilo? Kako su neki istraivai istaknuli, odgovor bi mogao pruiti SS Obergruppenfuhrer, dr. Hans Kammler, koji je potkraj rata imao pristup svim podrujima tajnih projekata zranog naoru anja. Kammler je radio na projektu rakete V-2, zajedno s Wernherom von Braunom (koji e poslije voditi NASA-in program Apollo Moon) i generalom-bojnikom Luftwaffea Walterom Dornbergerom (koji e postati potpredsjednik zrakoplovne kompanije "Bell" u SAD-u). Heinrich Himmler je planirao odvojiti SS od nacistike stranke i kontrole drave osnivanjem brojnih poslovnih i industrijskih fronti i tako ga uiniti neovisnim o dravnom budetu. Hitler je taj prijed log odobrio poetkom 1944. (Jim Marrs istie da e tu strategiju po slije usvojiti CIA u Americi.) Potkraj rata, Hans Kammler je odluio iskoristiti tehnologiju V-2 i znanstvenike kao sredstvo za nagodbu sa Saveznicima. Petsto tehni ara i inenjera je u pratnji 100 vojnika SS-a, 2. travnja 1945. ukrcano na vlak, koji je putovao na tajnu lokaciju u Bavarskim Alpama. Dva
211

dana nakon toga, von Braun je zatraio od Kammlera doputenje da nastavi raketna istraivanja, na to je potonji odgovorio da e otii na neodreeno vrijeme. S obzirom na to da je imao nedvojbenu prednost u pregovorima sa Saveznicima, Kammlerov nestanak mogao bi se initi prilino tajanstvenim ne razmotrimo li mogunost da je posjedovao planove o mnogo naprednijoj tehnologiji od raketa V-2.: "Je li Reich, ili njegov produetak, bio u mogunosti proizvesti NLO i je li uope imao mo da se bori protiv Saveznika?" Pretpostavlja se da je Kammler izvrio samoubojstvo prije nego to je trebao biti predan ekom pokretu otpora u Pragu, iako za to nema nikakvog dokaza. to se doista dogodilo s Kammlerom? U posljednjem emo poglavlju istraiti teoriju prema kojoj je on, zajedno s mnogim dru gim nacistikim asnicima, preivio Drugi svjetski rat, sakrivi se na nepoznatom mjestu. Avrocar Prema stajalitu slubene povijesti, u doba kada je veina nacrta visoko tehnoloki naprednog oruja jo uvijek bila na crtaem stolu, dok su se samo neki od njih proizvodili u ogranienom broju po sljednjih mjeseci rata, u nacistikoj Njemakoj nije izraeno nita nalik leteim tanjurima. Meutim, 1953., samo 8 godina nakon rata, u kanadskim novinama Toronto Star objavljeno je da je tvrtka A. V. Roe (AVRO-Canada), u svojoj tvornici pokraj Maltona u Ontariju, proizvela letei tanjur. Prema tom izvjeu, koje se oito temeljilo na informaciji koja je procurila iz same tvrtke, taj stroj je mogao postii brzinu od 2400 km/h. Naravno, to je odmah izazvalo veliko zanimanje drugih novina ra, koji su od kanadske vlade zahtijevali objanjenje. U slubenom izvjeu je pisalo sljedee: "Obrambene vlasti ispituju prijedloge svih ideja, ak i revolucionarnih, koje se odnose na razvoj novih tipova supersoninih zrakoplova, ukljuujui leteih diskova. Me utim, to je jo uvijek u fazi istraivanja, pa emo tek nakon neko liko mjeseci stii do konkretnih rezultata, a do faze proizvodnje tek nakon 7 ili vie godina." Ministar C. D. Howe, rekao je 16. veljae 1953., u govoru pred kanadskim Donjim domom parlamenta, da vlada istrauje nacrte
212

novih zrakoplova-lovaca: "to potvruje izvjetaje da AVRO ak i danas radi na modelu 'leteeg tanjura', koji moe letjeti okomito, 44 brzinom od 2400 km/h." Nakon manje od dva tjedna, 27. veljae, predsjednik AVRO-a, Cravvford Gordon, Jr., napisao je u slubenom glasilu te tvrtke sljedee: "Moemo rei da je jedan od naih proje kata idejno i dizajnom veoma revolucionaran. Prototip koji se izra uje toliko je revolucionaran da e svi ostali tipovi supersoninih zrakoplova postati zastarjeli. To je sve to e AVRO-Canada rei o tome projektu." Nakon te izjave uslijedila je dvomjesena utnja. No, drugo ot krie, objavljeno 21. travnja u asopisu Toronto Star, izazvalo je jo vee zanimanje javnosti: "Feldmaral Montgomery ... bio je jedan od nekolicine ljudi koji su vidjeli AVRO-ov model 'leteeg tanjura', za koji se tvrdi da moe dosei brzinu od 2400 km/h. Vodi je izjavio kako je Montgomery rekao da je 'fantastian'.... Mjere sigur nosti koje su poduzete za uvanje te super-tajne, toliko su stroge da dvojici slubenika Scotland Yarda, koji su se nalazili u Montgomeryjevoj pratnji, nije bio doputen ulaz u zabranje no i zaklonjeno podruje AVRO-ove tvornice." Toronto Star je 24. travnja objavio i vijest da je letei disk izra en od metala, drveta i plastike, te da je rije o iroskopskom lovcu s okretnim mlaznim, plinskim motorom. U kanadskim novinama se o tome izvjetavalo jo nekoliko puta, sve dok 1. studenog nije ob javljen sljedei kratak lanak: "Model kanadskog leteeg tanjura, tajna letjelica, za koju samo neki vjeruju da postoji, juer je poka zana skupini od 25 amerikih strunjaka, meu kojima su bili i vojni asnici i znanstvenici." Taj prototip vrijedan 200 mili juna dolara, bio je poznat i pod imenom "AVRO Omega", vjeroja tno zato to je vie nalikovao grkom slovu nego krugu. Novinari su tvrdili da je kanadska vlada planirala postaviti eskadrilu leteih tanjura za obranu sjevernih podruja zemlje, jer su zbog svojih VTOL (vertical take-off and landing) sposobnosti (okomitog uzlijetanja i slijetanja) bili idealni za umovite i snijegom pokrivene terene. Meutim, iznova je uslijedilo razdoblje utnje od strane
213

vlasti i novinara, koju je razbilo samo otkrie da je glavni dizajner projekta inenjer aeronautike J. C. M. Frost, kao i neprestane glasine o upletenosti amerike vojske. Vesco navodi oduevljenu izjavu ne imenovanog novinara: "To je brod koji e moi uzlijetati okomito, lebdjeti u zraku pri brzini od oko 2960 km/h. Dakle, moi e izvoditi sve ma nevre kao i letei diskovi. Tu nevjerojatnu letjelicu izumio je engleski inenjer aeronautike, John Frost, koji je tijekom rata radio u velikoj de Havillandovoj tvornici u Engleskoj, a na kon rata u A. V. Roe-u u Maltonu, Kanada. No, zrakoplov koji e se izraditi za Zrakoplovne snage SAD-a, nije prvi takav tip letjelice koju je zamislio Frost. On je prije dvije godine za mislio i predao amerikim strunjacima nacrt zrakoplova, koji je dobio ime Flying Manta, zbog naina na koji uzlijee. On je vie-manje nalikovao dananjem disku, no nije mogao oko mito uzlijetati. Osim toga, nije postizao brzinu veu od 2288 km/h. Manta je zainteresirala ameriki Glavni stoer, no s obzi rom na njezine operativne nedostatke, odustalo se od izgrad nje te letjelice." Nade o izradi ameriko-kanadskih leteih diskova, rasprene su 3. prosinca 1954., kada je kanadsko Ministarstvo obrane iznenada objavilo da je projekt naputen zbog preskupe i nesigurne tehnolo gije. No, gotovo godinu dana nakon toga, 25. listopada 1955., Tajnik amerikih zrakoplovnih snaga, Donald Quarles, dao je veoma zani mljivu izjavu putem slube za tisak Ministarstva obrane: "Trenutno ulazimo u razdoblje zrakoplovne tehnologije u ko jemu e se pojaviti zrakoplovi neobine konfiguracije i leta kih karakteristika ... Zrakoplovne snage e za nekoliko dana testirati prvi mlazni avion s okomitim uzlijetanjem. S tvrtkom AVRO Ltd. iz Kanade ugovorili smo jo jedan projekt, koji bi mogao rezultirati izradom zrakoplova u obliku diska, koji je na neki nain slian popularnom pojmu leteeg tanjura ... Iako e neki, poput projekta AVRO-a, izgledati drugaije, svi su
214

oni izravni potomci konvencionalnih zrakoplova i ne smiju se smatrati natprirodnima ili tajanstvenima ... Zrakoplovi s oko mitim usponom, koji se mogu preobraziti u supersonine hori zontalne letjelice, bit e inovacija na naem nebu, a u odree nim uvjetima mogli bi odavati privid takozvanih leteih tanjura. Ministarstvo obrane e uiniti sve, u granicama sigurnosti, da obavjetava javnost o njihovom daljnjem razvoju, kako bi ih mogla prepoznati ... Smatram da trebamo priznati injenicu da su i druge zemlje sposobne razviti letjelice s okomitim uz lijetanjem, koje se oblikom moda razlikuju od uobiajenih. Meutim, trenutno smo zadovoljni injenicom da nijedan ta kozvani 'letei tanjur', o kojima se izvjetavalo u ovoj zemlji, nije letjelica nepoznatog podrijetla." Usprkos Quarlesovoj iznenaujuoj izjavi, tvrtka AVRO je pro lazila kroz privremene tekoe nakon to je kanadska vlada raskinula ugovor za izradu tekog bombardera CF-105 Arrow pod izlikom smanjenje zrane prijetnje iz Rusije, koja je raspolagala samo ma lim brojem meukontinentalnih bombardera. Zbog te odluke otpu teno je 10 000 ljudi, od kojih su veina bili strunjaci koji su radili na projektu leteeg tanjura, koji je promijenio ime u AVRO-Car. Amerike vlasti tek su u kolovozu 1960. odluile dopustiti novi narima da vide prototip AVRO-Car-a. Taj stroj nije bio osobito im presivan: naime, mogao je lebdjeti tek nekoliko metara iznad zemlje, zbog ega je slubena izjava bila da: "ak i za ovaj tip VTOL-aviona ... glavni problem je odravanje niske brzine. U velikom aerodinamikom tunelu dimenzija 12x24 m u NASA-inom Amesovu Centru za istraivanje, izvreni su prvi pokusi na modelu stvarne veliine, ali oni nisu bili osobito uspjeni. No, utvrdilo se da razliiti proble mi uobiajeni za okruglu letjelicu tog tipa, nisu nesavladivi." Nakon samo godinu dana, ameriko Ministarstvo obrane objavi lo je da e se povui iz projekta AVRO-Car uz obrazloenje da taj model nikada nee moi uspjeno raditi. alosna pria o AVRO-Caru (kao i problemima povezanima s leteim diskovima) nije nimalo obeshrabrila zagovornike teorije o nacistikim NLO-ima, koji su i dalje tvrdili da je njihova osnovna
215

hipoteza tona. Meutim, britanski ufolog Timothy Good naveo je memorandum CIA-e, koji je 19. listopada 1955. objavio W. E. Lexow, ef Odsjeka za primijenjenu znanost pri Znanstvenoj obavjetajnoj slubi, koji na neki nain opravdava to gledite. Prema tome memo randumu, John Frost, dizajner AVRO-Car-a: "navodno je nadahnue za svoju originalnu ideju za letei stroj dobio od skupine Nijemaca neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ista skupina Nijemaca moda je istu informaciju odala i Rusima." Problem putnika NLO-a

Sve teorije o podrijetlu NLO-a moraju uzeti u obzir sve dostupne dokaze, koji ukljuuju izvjetaje o susretima s NLO-ima i njihovim pilotima. Nakon to smo razmotrili ideju da su NLO-i zrakoplovi izraeni na temelju nacrta nacistikih znanstvenika iz Drugog svjet skog rata, suoavamo se s materijalom koji je, na prvi pogled, do voljan da uini teoriju o nacistikim NLO-ima posve neodrivom. Naime, iz NLO-a koji slete na zemlju izlaze razliita, neljudska stvorenja. (Naime, prema svjedocima, neki putnici NLO-a navodno su izgledali kao ljudi, no to su bili tek rijetki primjeri.) Prirodno, veina istraivaa je zato zakljuila kako su NLO-i izvanzemaljske naprave. Prije nego li ponemo razmatrati taj problem, ukratko emo se osvrnuti na neke sluajeve tih navodnih bliskih susreta s putnicima NLO-a. Tijekom desetljea od razvoja suvremene ufologije, koja je po ela Arnoldovim vienjem 1947., ljudi diljem svijeta tvrdili su da su vidjeli itav niz najrazliitijih stvorenja, koja su povezivali s NLOima koji su sletjeli na zemlju. Ti su se ljudi 50-ih i 60-ih godina prolog stoljea poeli nazivati "contactees" (ili, u nedostatku boljeg izraza, "vidioci", u nastavku "contactees", op. prev.) i tvrdili su da ovjeanstvu ne prijeti nikakva opasnost od tih ufonauta. Svi su ih, gotovo bez iznimke, opisivali kao visoka i neobino privlana bia, s dugom kosom boje pijeska i plavim oima - zbog ega su ih po eli nazivati "nordijskim" izvanzemaljcima. (U kontekstu u kojemu raspravljamo u ovoj knjizi, taj opis ima jasne i zloslutne konotacije, no, kako emo vidjeti, gotovo je sigurno nastao sluajno.) Najpoznatiji "contactee" iz 1950-ih bio je George Adamski, koji je 20. studenog 1952. susreo ovjeka koji je tvrdio daje doao s Ve216

nere. Samoprozvani filozof i mistik Adamski, u to je doba radio na malom tandu za prodaju hamburgera, koji se nalazi nekoliko kilo metara od Opservatorija na Mount Palomaru u Kaliforniji. U tre nutku kada je navodno na nebu ugledao divovski predmet u obliku cigare, ruao je s nekoliko prijatelja pokraj Desert Centra. Potom se sam automobilom odvezao u pustinju, gdje je promatrao slijetanje "izviake letjelice" u obliku diska. Kada se pred njim pojavio jedi ni putnik s broda, Adamski je s njime poeo razgovarati uz pomo znakova rukom i telepatije. Tako je saznao da su stanovnici Venere (kao i druge inteligentne rase diljem Suneva sustava) veoma zabri nuti to ovjeanstvo zloupotrebljava nuklearnu energiju (tu temu e iznova ponavljati gotovo svi koji su navodno imali bliske susrete s izvanzemaljcima). Adamskijeve, kao i tvrdnje mnogih drugih "contactees", bile su prepune znanstvenih netonosti, kao to je, naprimjer, tvrdnja da na nijednom drugom planetu Suneva sustava ne postoje inteligentna, ovjekolika bia. U Adamskijevom sluaju, taj problem je u izvjesnoj mjeri izazvao i jedan njegov komentar o Prohibiciji. Naime, u to doba, Adamski je ishodio posebnu slubenu dozvolu za proizvodnju vina za religijske svrhe (osnovao je samostan u Laguna Beachu), nakon ega je tvrdio da je proizveo: "dovoljno vina za itavu junu Kaliforniju". Da zakon o prohibiciji nije opozvan, kako je rekao svojim prijateljima: "ne bih ni trebao ulaziti u ovu glupost s leteim tanjurom." Veina ufologa odbacuje izjave svjedoka iz 50-ih godina prolog stoljea kao neuvjerljive; meutim, neki navodni kontakti s izvan zemaljcima, koji su se dogodili u desetljeima nakon toga, zahtije vaju mnogo veu pozornost. Prije nego to nastavimo, moramo se ukratko osvrnuti na neke od najzanimljivijih izvjetaja, budui da oni tvore pozadinu iznimno popularne teorije zavjere, koja se odnosi na nacistike aktivnosti u poslijeratnom razdoblju. U svim izvjetajima o bliskim susretima s putnicima NLO-a (osobito nakon poetka 1960-ih) spominju se "otmice" u kojima su svjedoci odvedeni iz svojih prirodnih okruenja i prisiljeni da na razliite naine ope s neljudskim biima. Jedan od najpoznatijih sluajeva otmice dogodio se 11. listopada 1973. na obali rijeke Pascagoule u saveznoj amerikoj dravi Mississipi. Charlie Hickson
217

(45) i Calvin Parker (18) pecali su na rijeci u trenutku kada su na nebu ugledali NLO. Sljedeeg dana, novinska agencija United Press International objavila je sljedee izvjee: "PASCAGOULA, Miss. Dva radnika na brodogradilitu, koji su tvrdili da su bili ukrcani na NLO, gdje su ih ispitivala bia srebrne koe, velikih oiju i iljatih uiju, danas su primljeni u vojnu bolnicu kako bi se uklonila sumnja o moguoj izloe nosti zraenju. ...Pomonik erifa okruga Jackson, Barney Mathis izjavio je da su mu mukarci rekli da su u etvrtak u 19 h pecali na starom pristanitu na zapadnoj obali rijeke Pascagoule, kada su odjednom uoili neobinu letjelicu, koja je bila udaljena oko tri kilometra, iz koje je isijavala plaviasta maglica. Rekli su da se sve vie pribliavala i potom lebdjela oko 11,5 m iznad vode, nakon ega su: 'izala tri 'to-god-su-onibili', koji su lebdjeli ili hodali i odveli nas u brod', kako su policajci citirali Hicksona. 'Ta stvorenja su imala velike oi. Zadrali su nas ondje oko 20 minuta, fotografirali nas i potom odveli natrag na pri stanite. Proizvodili su neke zvukove nalik na zujanje ili mrm ljanje. Otili su brzo poput munje.' 'To su pouzdani ljudi', rekao je erif Diamond. 'Nema ni kakvog razloga da lau. Znam da im se neto dogodilo.' erif je rekao da su mukarci opisali kako je letjelica imala oblik ribe i bila je duga oko 3 m, te visoka 2,4 m. Putnici su imali blijedo-srebrnastu kou, duge, iljate ui i nosove, otvor za usta i ruke 'nalik rakovim klijetima', te nisu imali kose." Unutar NLO-a, dvojica mukarca su leala na stolu, gdje su ih prouavali nekom napravom nalik na veliko oko. Poslije ih je inter vjuirao dr. J. Allen Hynek, astronom, i prvotno skeptik, koji je nakon dugogodinjeg rada kao savjetnik amerikih Zrakoplovnih snaga na projektu za istraivanje NLO-a, Blue Book, postao oprezan zago vornik teorije o postojanju NLO-a. Hynek je zakljuio da su Hickson i Parker bili doista prestraeni. Dr. James A. Harder, savjetnik u Aerial Phenomena Research Organization (APRO) (Organizacija za
218

istraivanje nebeskih pojava), koji je takoer ispitivao taj sluaj, zakljuio je na temelju opisa svjedoka, da su putnici NLO-a "auto mati" ili "napredni roboti". Mnogi koji sumnjaju u postojanje NLO-a i izvanzemaljske otmice, posve opravdano tvrde da napredna civilizacija koja putuje svemirom, ne bi imala nikakvu potrebu izvoditi prisilne i traumat ske pokuse na ljudima, kao to to navodno ine njihovi predstav nici. esto uzimanje uzoraka krvi, tkiva, sperme i jajaaca otetih ljudi, ukazuje na to da bia, koja su navodno sposobna izraditi meuzvjezdane letjelice, raspolau neobino primitivnom medicinskom tehnologijom. Meutim, zanimljiva je slinost izmeu zvjerstava koja su poinili "izvanzemaljci" na svojim ljudskim rtava i onih koja su u Drugom svjetskom ratu poinili nacistiki "lijenici" (taj izraz upotrebljavam u nedoslovnom znaenju) u koncentracijskim logori ma. Kako emo vidjeti poslije u ovom poglavlju, zagovornici teori je o nacistikim NLO-ima, kao to je W. A. Harbinson, pretpostavili su da je moda rije o nacistikim planovima (neko tajnim) da stvore nadmonu rasu od sirovog materijala ovjeanstva u njegovu sadanjem obliku. Jedan od najimpresivnijih i pozorno istraenih sluajeva otmice, dogodio se 26. kolovoza 1976. etiri studenta umjetnosti, Charlie Foltz, Chuck Rak i braa Jack i Jim Weiner, kampirali su na rijeci Allagash u dravi Maine u SAD-u. Dok su pecali na brodu na jezeru East, vidjeli su kako im se pribliava veliko okruglo svjetlo, koje ih je prilino prestrailo. Sljedee ega se sjeaju bilo je da su stajali na obali jezera promatrajui kako se predmet uspinje na nebo. Tada se njihova logorska vatra ve gotovo posve ugasila, na temelju ega su zakljuili da su bili odsutni nekoliko sati, iako su se sjeali da su na jezeru proveli oko 20 minuta. Nekoliko godina poslije, taj sluaj je zaokupio pozornost ugled nog istraivaa NLO-a, Raymonda E. Fowlera, koji je radio za Mu tual UFO Network (MUFON), najveu civilnu NLO-organizaciju na svijetu. Fowler je predloio da se etiri svjedoka podvrgnu meto di hipnotike regresije. Svaki od mukaraca (koji su obeali da nee meusobno razgovarati o svojim hipnotikim seansama) sjetio se da ga je u NLO uvukla svjetlosna zraka. Unutra su susreli nekoliko o219

vjekolikih bia, koja su ih prisilila (oito nekom metodom kontrole uma) da se svuku i sjednu u maglovitu sobu. Potom su im temeljito pregledavali tijela razliitim instrumentima, te uzeli uzorke sline, krvi, koe, sperme, urina i fekalija. Nakon toga, natjerali su ih da iza u kroz okrugla vrata, nakon ega su se lebdei sputali do svog broda kroz svjetlosnu zraku. Fowler je poslije otkrio da je Jack Weiner imao "neuobiajenu kvrgu", koja mu je nekoliko godina prije bila kirurki odstranjena. Patolog koji ju je pregledao nije bio siguran o emu je rije, pa ju je poslao na analizu u Centar za kontrolu bolesti u Atlanti, Georgia. Jack Weiner je poslije, na Fowlerov zahtjev, zatraio svoj lijeniki karton, pri emu je otkrio da je izvaena kvrga poslana na Institut za patologiju Oruanih snaga (AFIP) u Washingtonu, D. C, a ne u Centar za kontrolu bolesti. Kada je Fowler telefonski zatraio obja njenje za to, slubenik za informacije AFIP-a rekao mu je da AFIP nekada prua pomo civilnim ljenicima. "Kada je Jack upitao zato je kvrga poslana AFIP-u, a ne Centru za kontrolu bolesti, tajnik nje gova kirurga rekao mu je da je to jeftinije, iako je Jack imao zdrav stveno osiguranje!" Sluajevi iz Pascagoule i Allagasha sadre mnoge znaajke tipi nih izvanzemaljskih otmica, od kojih su glavne sljedee: 1. iznenad na pojava nepoznatih bia i otmica sudionika; 2. medicinska ispiti vanja razliitim instrumentima; 3. strojno ispitivanje i mentalni po kusi; 4. seksualne aktivnosti u kojima je sudionik nekad prisiljen "pariti se" s ljudima ili ak sa samim nepoznatim biima; i 5. vra anje sudionika u njegovo/njezino prirodno okruenje. Iako su ljudi diljem svijeta imali bliske susrete s najrazliitijim tipovima "izvanzemaljaca", sve ee (osobito u SAD-u) su stizala izvjea o jednom osobitom tipu. Danas se pod imenom "Sivi" naziva diljem svijeta najpoznatije izvanzemaljsko bie. U sluaju da itatelj, to je malo vjerojatno, nije nikada uo za njih, ukratko emo opisati fizike znaajke Sivih: obino ih se opisuje kao bia visoka oko 1,2 m (iako su neki visoki 2,4 m), koja imaju iznimno velike lubanje i goleme tamno-crne, bademaste oi. Umjesto nosova i uiju imaju samo male rupe, a i usta im izgledaju kao prore zi bez usana. Trup i udovi su im veoma uski, gotovo poput tapova, a mnogi oteti svjedoci su izjavili da im se inilo kao da su sastav220

ljeni od nekog nepoznatog materijala, bez kostiju i miia. Ruke su im duge i mrave, a neki imaju 3 ili 4 prsta. Osim toga, esto se tvrdilo da Sivi veoma bezobzirno postupaju s ljudima - slino kao to se i mi odnosimo prema laboratorijskim ivotinjama. Doista, neki svjedoci su izjavili da su s njima postupali kao vojnici, a drugi poput pela, kao da nemaju svijest nego izvravaju zapovijedi ne kog vieg izvora. Jasno je da sve tvrdnje o nacistikom podrijetlu dananjih NLOa, moraju uzimati u obzir izvjea o neobinim biima koja se po vezuju s diskovima. Taj bi se problem mogao initi nerjeivim s obzirom na injenicu da, iako ne moemo oekivati da piloti NLO-a paradiraju uokolo u crnim konim mantilima i visokim izmama, sigurno bi ih se lako moglo identificirati s ljudima. Meutim, istra ivanje W. A. Harbinsona moda bi moglo rijeiti tu dilemu i nave sti nas na razmiljanje. Nacistiki kiborzi? Harbinsonovu hipotezu da su piloti NLO-a kiborzi - biomedicinski proizveden spoj ovjeka i stroja- u izvjesnoj su mjeri potvrdila me dicinska istraivanja, koja su se provodila od 1960-ih. Iako su se ta istraivanja u to doba provodila u velikoj tajnosti, gnusne pojedinosti koje su poslije objavljene u knjigama i lancima, nisu opisivale samo prirodu pokusa nego i zastraujue ponaanje nekih medicinskih strunjaka koji su u njima sudjelovali. David Fishlock istie: "ak i danas postoje ljudi koji su uvjereni da se zatvorenici, osobito psi hiki bolesnici, pa ak i osobe s odreenim uvjerenjima, moraju do brovoljno podvrgnuti istraivanju za dobrobit znanosti." Pozivajui se na knjigu People Shapers (1978.) Vancea Packarda, Harbinson nas podsjea na to kojim smjerom su krenula medi cinska istraivanja prije vie od 30 godina: "U Odjelu za umjetne organe Klinike u Clevelandu, medi cinski strunjaci, ali i 'strojarski, kemijski i biomedicinski in enjeri, kao i biokemiari i polimerski kemiari', oduevljeno su u svojim prepunim operacijskim salama, sudjelovali u 'ki rurkim operacijama povezanima s razvojem umjetnih zamje na za ... vitalne organe, kao to su jetra, plua, guteraa i bu221

brezi.' Zanimljivo je da se u neposrednoj blizini Odjela za umjetne organe Klinike u Clevelandu nalaze Laboratoriji za neurokirurko istraivanje i Opa bolnica Cleveland Metro politan, gdje se ve 1967. posveivala velika pozornost mo gunosti presaivanja glave jednog ovjeka na drugog. Iako bi zamjena ljudskih mozgova iz glave jednog ovjeka u drugu, bila veoma komplicirana i skupa, Packard objanjava sljede e: 'S druge strane, jednostavnom zamjenom glava trebalo bi presjei samo nekoliko poveznica, koje bi se onda iznova umetnule u vrat tijela primatelja.'" Taj kirurki zahvat uspjeno je izvren na majmunima u Clevelandskoj klinici, tako da je svaka glava na svome novom tijelu oito zadrala svoje izvorne mentalne osobine. Drugim rijeima, majmun koji je bio agresivan prije operacije, ostao je takav nakon to mu je glava presaena na drugo tijelo. Oi majmuna slijedile su ljude koji su prolazili ispred njih, to je znailo da su mozgovi zadrali odre enu razinu svjesnosti. No, nesretni subjekti tih pokusa ivjeli su samo tjedan dana. Naravno, glavni problem takvih zahvata sastoji se u regeneraciji prekinute hrptene modine kako bi mozak mogao svom novom tije lu slati ivane impulse; no ini se da ak ni to nije bilo nemogue uiniti. U lipnju 1976., ruski znanstvenik Levon A. Matinian: "izvi jestio je na etvrtoj bienalnoj konferenciji o regeneraciji sredinjeg ivanog sustava, da je uspio ponovo uzgojiti hrptene modine ta kora." Harbinson, nedvojbeno opravdano, pretpostavlja da su se takva istraivanja sigurno nakon toga nastavila "iza zatvorenih vra ta" u vojnim i znanstvenim ustanovama. Posve je razumno pretpo staviti da su, ako je to tono, znanstvenici napredovali mnogo dalje od pokusa sa takorima. Prirodno je postaviti pitanje kakvu bi smislenu svrhu za ovje anstvo mogli imati takvi barbarski pokusi. Iako je, sreom, posve nevjerojatno da bi transplantacije glave ikada mogle postati popu larne, takva istraivanja nedvojbeno bi mogla sluiti za jaanje fi zikih osobina ljudi, koji e morati obavljati rutinske poslove u ne prijateljskom okruju, kao to su oceansko dno i svemir. Svojevrsno spajanje ovjeka i stroja ve je bilo postignuto u obliku Kibernet222

skog Antropomorfnog Strojnog Sustava (CAMS), stroja-"roba" koji oponaa kretnje ljudi koji njime upravljaju. Harbinson istie: "Na aviokozmikoj konferenciji, koja je odrana 1966. u Bosto nu, inenjer William E. Bradely, koji je razvio ideju o sustavu upravljanja ovjekom-strojem bez ica u svrhu Instituta za obrambenu analizu pri amerikom Ministarstvu obrane, izjavio je kako vjeruje da e se ovjek i stroj jednoga dana povezati na taj nain da e stroj ponavljati pokrete ovjeka, koji njime upravlja s udaljenosti od vie tisua kilometara. Ta ideja uskoro je dovela do stvaranja sustava navoenja oruja, koji je za amerike Zrakoplovne snage izradila tvrtka Philco Corporation i u kojemu je kaciga pilota opremljena upravljakim susta vom, koji mu omoguuje da cilja i gaa svojim orujem auto matski, jednostavno okreui glavu i slijedei kameru u nje govoj kacigi koja e pokazivati metu." Osim toga, 1967. su znanstvenici amerikih Zrakoplovnih snaga uspjeli prenijeti misaone impulse na kompjutor, koristei se varija cijom Morseovih znakova, tonije dugim i kratkim alfa-valovima (alfa-valove proizvodi mozak dok miruje). Ta tehnologija razvila se do te razine da e amputirani pacijenti moda uskoro moi kontroli rati svoje umjetne udove pomou ivanih impulsa izravno iz mozga. to se tie transplantacije organa, vidjeli smo kako je to polje is traivanja nevjerojatno napredovalo posljednjih 30 godina, a sigur no nije suvie nepromiljeno pretpostaviti da e se uskoro rutinskim zahvatima bolesna ili u nesrei oteena srca i drugi organi zamjenji vati umjetnima. Isto tako, usprkos etikih dvojbi koje se iskazuju zbog mogunosti kloniranja ljudi, sigurno emo, moda uskoro, svjedo iti proizvodnji ljudskih organa u laboratorijima, koji e u svakom trenutku biti spremni za transplantaciju. S obzirom na injenicu da su istraivanja, koja su se obavljala pod izlikom nacionalne sigurnosti, javno obznanjena tek nakon 10 ili 20 godina (radovi na zrakoplovu-lovcu Stealth poeli su sredinom 1970-ih, iako je javnost za njih saznala tek krajem 80-ih), mogue je - moda ak i sigurno - da su medicinska i biokemijska istraivanja napredovala do razine koja za javnost predstavlja znanstvenu fantastiku. 223

Harbinson vjeruje da podaci poznati javnosti tvore samo vrh di vovskog ledenog brijega, te nas podsjea da je: "agencijama ameri ke mornarice, zrakoplovstva, vojske i vlade, kao to je NASA koje su raspolagale najtajnijim istraivakim postrojenjima u White Sands Proving Ground i dr. - osobito neophodna napredna tehnolo gija ovjeka-stroj a ili kiborga." Dodaje da su stvorenja, koja su viena u i oko NLO-a, koji su sletjeli na zemlju, vjerojatno bili takvi kiborzi: ljudska bia poveana naprednim mehanikim protezama. "Teoretski, plua takvih bia dijelom bi bila oteena, a krv bi se u njima hladila na umjetan nain. Respiratorne i druge tjele sne funkcije kiborga kontroliraju se kibernetski, pomou um jetnih plua i senzora, koji odravaju stalnu temperaturu, me tabolizam i tlak, bez obzira na vanjske promjene u okolini na taj nain, ak i ako ih ne titi antigravitacijski (ili gravitaci jski) propulzivni sustav, na njih ne bi utjecala velika ubrzanja i promjene smjera njihovih letjelica. Kiborzi ne bi djelovali prema svojoj volji, nego bi se njihovim fizikim i mentalnim funkcijama upravljalo na daljinski pogon, ak i s velikih uda ljenosti, posredstvom kompjutorski povezanih usadaka u mo zgu. Budui da im zato ne bi bila potrebna usta i nos, oni bi bili zapeaeni ... i posve neupotrebljivi." Prisjetimo li se naprijed navedenog opisa Sivih, koji su umjesto, oito beskorisnih usana imali tanke proreze, umjesto nosova rupe i tanka torza, uoit emo nevjerojatnu slinost izmeu njih i teoret skih kiborga, sablasnog spoja genetski proizvedenog ovjeka i te hnoloki visokorazvijenog stroja. Iznenaenom, dezorijentiranom i prestraenom svjedoku NLO-a, takvo stvorenje bi nedvojbeno iz gledalo neljudsko ... ustvari, izgledalo bi mu kao izvanzemaljac. Zanimljivo, mnogi ljudi koji tvrde da su vidjeli NLO-e, spomi nju da su u pratnji neobinih bia bili i obini ljudi. Neki ufolozi pretpostavljaju da je rije o nordijskim izvanzemaljcima, o kojima smo prije govorili i koji rade zajedno sa Sivima i moda stvaraju neku meuplanetarnu federaciju; drugi istraivai, podloniji zavjerenikim teorijama, vjeruju da je rije samo o ljudima, koji sudjeluju u nepri jateljskoj izvanzemaljskoj okupaciji. No, postoji i trea mogunost, 224

koja se osniva na upravo iznesenom podatku. Mogue je da su ljudi koje su svjedoci vidjeli u NLO-ima ustvari strunjaci, koji uprav ljaju Sivima/kiborzima. Isto tako, mogue je da su ti ljudi lanovi iznimno tajne skupine, koja ne pripada nijednom narodu na Zemlji posebno i moda ima neprijateljske pretenzije prema svim narodima i ljudima. Iako je to mogue, je li i tono? Naravno, te pretpostavke izazivaju mnogo ozbiljnih i sloenih pitanja. Ako su strunjaci koji upravljaju NLO-ima i njihovim ne posve ovjekolikim lanovima posade doista Zemljani, tko su oni? Ako djeluju neovisno od svih poznatih naroda, kome su odgovorni? Zato navodno otimaju obine ljude, od kojih se mnogi nisu nikada vratili? Takva organizacija ili drutvo nikada ne bi mogli djelovati bez dobro opremljenog, zatienog i tajnog stoera. Gdje se on nalazi? U posljednjem poglavlju naeg istraivanja razmotrit emo neke teorije, kojima se pokuava objasniti podrijetlo i djelovanje tih zlo slutnih skupina pojedinaca. No, prije toga emo pokuati odgovoriti na jedno od gore postavljenih pitanja. Ako je odgovor na njega to an, neizbjeno nas vodi do posljednje i zastraujue etape naeg putovanja kroz apsolutno drugdje. Telemetrika kontrola uma

U emu se sastoji tajna o takozvanim otmicama NLO-a? Jesu li za njih odgovorni neprijateljski nastrojeni izvanzemaljci ili se odgovor na tu tajnu nalazi ovdje, na Zemlji? Da bismo odgovorili na ova pitanja, moda bismo se morali osvrnuti na povijest teme, za koju mnogi ljudi vjeruju da lei vrsto u granicama znanstvene fantastike bez ikakvog dodira sa stvarnou. Rije je o kontroli ljudskog uma iz daljine, koja je, kako emo uskoro vidjeti, posve izvediva. Prema studiji o tehnologiji naoruanja iz 1996., naslovljenoj New World Vistas: Air Space Power for the 21st Century, koju je objavio Savjetodavni znanstveni odbor amerikih Zrakoplovnih snaga, spa janje ovjeka i stroja mogue je uiniti takozvanom "kontrolom biolokog procesa": "Moete zamisliti razvoj elektromagnetskih izvo ra energije, koji se mogu pulsirati, oblikovati i fokusirati i potom spojiti s ljudskim tijelom na nain koji e omoguiti drugome da 225

sprijei nehotine miine pokrete, kontrolira emocije (i, prema tome, postupke), proizvodi spavanje, prenosi sugestije, uplie se u kratkotrajno i dugotrajno pamenje, proizvodi i brie nizove iskustva." Istraiva David Guyatt nas izvjeuje da je "niz iskustva" argon, kojim se opisuju ivotna sjeanja pojedinca: tom tehnologijom do slovno se moe izbrisati neije sjeanje i zamijeniti ga posve novim nizom. Oni koji smatraju da e se takva tehnologija moi proizvesti tek za nekoliko desetljea, iznenadili bi se spoznajom da je dr. Jose Delga do, neurofiziar u Medicinskoj koli pri Sveuilitu u Yaleu, ekspe rimentirao s Elektronskom stimulacijom mozga (ESB) ve potkraj 40-ih godina 20. st. Njegov moda najimpresivniji pokus izveden je 1964., a financirao ga je ameriki Ured za pomorska istraivanja. U mozak bika usaena je elektronska sonda, a na glavu mu je privren mali radio-prijamnik. Potom je ivotinja stavljena u veliku arenu, gdje se ve nalazio dr. Delgado, koji je bio opremljen runim apa ratom za daljinsko upravljanje. Kada je bik jurnuo prema njemu, Delgado je ukljuio prekida na svom aparatu, u tom se trenutku, potpuno zbunjena ivotinja teka jednu tonu, zaustavila. Taj postu pak je ponovljen nekoliko puta. Guyatt pie: "Dvije godine nakon toga, 1966., Delgado je izjavio da su njegovi pokusi: 'potvrdili neu godan zakljuak da se kretnjama, emocijama i ponaanjem moe upravljati elektronski, te da se i ljudima moe upravljati kao robo tima pomou tipki.'" Delgado je rekao da e to konano dovesti do stvaranja 'psiho-civiliziranog' drutva u kojemu e se ljudskim mozgovima moi upravljati kompjutorski, pomou usaenih stimoceivera ("podraajnih primatelja"). Guyatt nas izvjeuje da je 1974., neuropsiholog Lawrence Pinneo s Istraivakog instituta u Stanfordu (SRI), razvio kompjutorski sustav koji moe oitavati rad ljud skog uma povezivanjem modanih valova s elektroencefalografom (EEG) s posebnim naredbama. Osamnaest godina prije toga, 1956., elektrini inenjer Curtiss Shafer, koji radi u tvrtki Norden-Ketay, izjavio je na Nacionalnoj konferenciji za elektroniku u Chicagu: "Vrhunsko postignue biokontrole mogao bi biti sam ovjek." I: "Kontrolirani subjekti nika da ne bi mogli razmiljati kao pojedinci. Nekoliko mjeseci nakon
226

roenja, kirurg bi u mozak djeteta usadio utinicu i elektrode, koje bi sezale do odabranih podruja modanog tkiva." Na taj nain: "Osjetilni doivljaji i miini rad subjekta izmijenili bi se ili bi bili potpuno pod nadzorom bioelektrinih signala iz kontroliranih oda 65 iljaa." Meu strahotama koje su poinjene u koncentracijskim logorima u Auschwitzu i Dachauu, esto su se izvodili smrtonosni pokusi kon trole uma, koji su se uglavnom osnivali na hipnozi i narko-hipnozi, pri emu su se upotrebljavale droge, kao to je meskalin i razni barbiturati. Nakon rata, mnogi nacistiki znanstvenici, lijenici, ine njeri i pripadnici obavjetajnih slubi, tajno su odvedeni u Sjedi njene Amerike Drave, a ta operacija se zvala projekt PAPERCLIP. Trideset etiri nacistika znanstvenika odvedena su u Zrakoplovni stoer Randolph u San Antoniju u Texasu, gdje su nastavili svoje pokuse narko-hipnoze na nedobrovoljnim subjektima, kao to su zatvorenici, duevni bolesnici i pripadnici etnikih manjina. Iz tih pokusa zakljuilo se da je tehnika narko-hipnoze nepouzdana (a glavni cilj bio je stvaranje programiranih ubojica), pa je vei nagla sak stavljen na elektronsku tehnologiju brisanja ljudske osobnosti (taj postupak je poznat pod imenom "restrukturiranje") i njezina za mjenjivanja novom, koju je proizveo eksperimentator (ta tehnika se naziva "psychic driving"). Naravno, CIA se oduvijek zanimala za ideju kontrole uma. Jedan od njezinih pokusnih laboratorija nalazio se u sklopu Instituta Allen Memorial, psihijatrijskog odjela Sveuilita McGill u Montrealu, Kanada, koju je vodio dr. med. Ewen Cameron, pod pokrovitelj stvom Zaklada Rockfeller i Gerschickter. Cameron je uspostavio Radio-telemetrijski laboratorij u kojemu su se izvodili pokusi na ne dobrovoljnim subjektima. Istraiva kontrole uma, Alex Constantine, ukratko nam opisuje u emu su se ti pokusi sastojali, a ukljuivali su destrukturiranje i "psychic driving": "Psihotronika jezgra laboratorija nalazila se u Mrenoj sobi, ija je unutranjost nalikovala opisima iz Amazing Tales. Su bjekt, koji je na glavi imao prilijepljeno mnotvo elektroda i odailjaa, silom se vezao za stolac. Ukoliko bi pruao otpor, 227

ubrizgavala mu se paralizirajua doza kurarea (otrov koji koi motorne ivce, op. prev.). Potom su se njegovi modani valovi emitirali do susjedne sobe s prijamnikom, u kojoj su se nalazili analizatori glasa, rekorder i radio-prijamnici, koje je meusobno spojio [Cameronov pomonik] Rubenstein. Sustavno unita vanje ili "destrukturiranje" uma i sjeanja subjekta, uspjeno je ostvareno prekomjernim dozama LSD-a, barbituratima iza zvanog 65-dnevnog, neprekidnog sna i okovima ECT-a, 75 puta viih od preporuene doze. 'Psychic driving', ponavljanje snimljene poruke 16 h/dan, programirala je prazan mozak." Tijekom godina, CIA je pokrenula brojne tajne projekte za prou avanje i eksperimentiranje s metodama kontrole uma, uz primjenu droga i raznih oblika elektromagnetske (EM) radijacije. Zloglasan program kontrole ponaanja, MKULTRA, samo je najpoznatiji od tih projekata. Osim njega, postojali su sljedei: Projekt CHATTER, program amerike mornarice s ciljem unitavanja slobodne volje subjekata primjenom droge i psiholokih metoda; Projekt BLUEBIRD, koji su poduzeli CIA i Ured za znanstveno obavjetavanje sa svrhom razvijanja bihevioralnih droga koje bi se mogle primjenji vati u "nekonvencionalnom ratovanju"; te Projekt PANDORA, po duzet 60-ih i 70-ih godina, nakon to su Rusi bombardirali ameriku ambasadu u Moskvi mikrovalovima s niskim intenzitetom. Cilj posljednjeg projekta bio je prouavanje uinaka mikrovalne radi jacije na zdravlje i eksperimentiranje s izazivanjem halucinacija i sranih udara. Prema Richardu Cesaru, direktoru Agencije za napre dne obrambene istraivake projekte (DARPA), glavni cilj PANDORE bio je: "utvrivanje moe li se strogo kontroliranim mikro valnim signalima kontrolirati um." Constantine tvrdi da su CIA-ini istraivai izvodili i pokuse s ra dio-valovima, to je utjecalo na emocije, osjetila i predodbe njiho vih subjekata. Na Kalifornijskom Sveuilitu u Los Angelesu (UCLA): "Dr. Ross Adey (koji je blisko suraivao s prebjeglim nacistikim tehniarima) prikljuio je mozgove laboratorijskih ivotinja na radio-prijamnik, koji je potom prenosio signale na napravu, koja je izazivala planirano ponaanje." 228

Upotreba elektronskih "stimoceivera", koji su se usaivali u mozgove subjekata radi kontrole njihovih misli i ponaanja, moe se usporediti s uznemiravajuim aspektima otmica NLO-a: tako zvani "izvanzemaljski usadci" koji su se, navodno, iz nepoznatog razloga umetali u tijela otetih ljudi. ira javnost je za te izvanzemalj ske implantate prvi put saznala nakon objavljivanja knjige Communion (1987.) Whitleya Striebera, te Missing Time (1981.) Budda Hopkinsa. Jedna od glavnih znaajki izvanzemaljskih otmica je usadivanje malih naprava u tijelo taoca, koje se obino umeu kroz nos ili u mozak, no i ispod koe ruke, dlanova i nogu. Neki istrai vai pretpostavljaju da su tajanstveni, takozvani "nepoznati sjajni predmeti", koji se nekada vide na rendgenskim i tomografskim snimkama glave, ustvari izvanzemaljski usadci. Istraivai su posljednjih nekoliko godina intenzivno pokuavali izvaditi te predmete iz tijela radi znanstvenog prouavanja. Tako su uspjeli navodne "usadke" kirurki odstraniti. Meutim, rezultati analiza bili su neodreeni, jer do danas nije pruen nikakav dokaz o izvanzemaljskom podrijetlu tih predmeta. Doista, ustanovilo se da su ti predmeti (koji su obino dugi dva, tri milimetra) sastavljeni od zemaljskih materijala, kao to su ugljik, silcij, kisik i drugi elementi u tragovima. (Zagovornici teorije o izvanzemaljskom podrijetlu tih usadaka posve razumno tvrde da ti elementi postoje diljem Svemira, zbog ega to ne predstavlja dokaz da su zemaljski. Bez obzira, sva tko bi oekivao da se neki izvanzemaljski predmet, ak i da je izra en od zemaljskih materijala, odlikuje neobinim kombinacijama ili metodama izrade.) Iako je nepoznata prava svrha tih usadaka, razni istraivai su pretpostavili da je moda rije o napravama za praenje, kojima "izvanzemaljci" slijede ljude koje ele oteti (kao to to ine zoolozi sa ivotinjama u divljini). Isto tako, oni moda slue za nadziranje rada metabolizma i drugih fizikih procesa u tijelu. Neki istraivai, u strahu od mogue invazije naeg planeta od strane izvanzemaljaca, tvrde da su usadci naprave za kontrolu uma, koji e biti aktivirani kada izvanzemaljci slete na Zemlju, nakon ega e milijune ljudi pretvoriti u divovsku vojsku robota, kojima e oni upravljati. Iako su te ideje moda pomalo paranoidne i nevjerojatne, poslje dnja ukazuje na zanimljivu i iznimno uznemirujuu mogunost da
229

su navodni izvanzemaljski usadci ustvari ljudskog podrijetla - elek tromagnetske mikrovalne naprave, kojima njihovi operateri imaju izravan pristup u umove otetih ljudi. Naravno, prema ovom scenariju, otmice nemaju nikakve veze s izvanzemaljcima: kao to je istaknuo francusko-ameriki ufolog, Jacques Vallee, mnoge navodne "iz vanzemaljske otmice" ukazuju na pozorno isplaniranu prijevaru koju, meutim, nisu zamislili sami taoci nego agencije koje raspo lau visokom tehnologijom i golemim resursima. Osvrnimo se, stoga, na sluaj jednog nesretnog ovjeka, koji se zove Leonard Kille. Kille je bio talentiran i uspjean inenjer elek tronike i jedan od izumitelja Landove kamere (nazvane prema Edwinu Landu, koji je radio u tvrtki Polaroid Corporation i osnovao je CIA-in Institut za znanstveni inenjering [SEI]). Alex Constantine pie: "U bolnici u Bien Hou u Junom Vijetnamu ... tim znanstveni ka SEI-a usadio je elektrode u lubanje vijetnamskih ratnih zaroblje nika s ciljem da u njima, pomou daljinskog upravljanja, izazove nasilno ponaanje. Nakon pokusa, skupina vojnika amerikih Zelenih beretki ubili su i kremirali zarobljenike." Godine 1966. Kill je posumnjao da mu ena odrava ljubavnu vezu s podstanarom. Budui da joj nije povjerovao suprotno, psihi jatar je njegov bijes opisao kao "poremeaj osobnosti", te ga uputio CIA-inim psihijatrima na neuroloka promatranja. Oni su zakljuili da Kille boluje od paranoje i blage psihomotome epilepsije, te su ga poslali na lijeenje u Opu bolnicu u Massachusettsu. Supruga mu je prijetila da e zatraiti razvod ako se ne podvrgne kirurkoj ope raciji mozga. Naime, ona je doista odravala izvanbranu ljubavnu vezu s njihovim podstanarom, te se razvela od Killa nakon njegove operacije. Kirurka operacija kojoj je bio podvrgnut Leonard Kille, sastoja la se od toga da su mu u mozak usaene 4 elektrine ice od kojih je svaka sadravala 20 elektroda. Zbog tih "stimoceivera" usaenih u mozgu, Kille je bio posve onesposobljen, te je straho vao da e iznova biti podvrgnut operaciji. Constantin tvrdi: "Godine 1971., uvar ga je vidio kako nosi ko za smee na glavi: 'kako bi zaustavio mikrovalove"'. Lijenici Veteranske bolnice u Bostonu, gdje je poslije premjeten, nisu znali da ima usaene elektrode u 230

glavi, pa su zakljuili da Kill pati od paranoje. Zato su njegove pro mjene raspoloenja kontrolirali elektronskim stimulacijama. "Jedan psihijatar poslije je napisao u New England Journal of Medicine, da primjer Killeovih muka izaziva: 'Nezaboravan strah od toga da ljudi mogu postati robovi, moda ak i u slubi autoritarne drave.'" Constantin vjeruje da NLO-ima upravljaju ljudske, obavjetajne slube: "NLO-i su posve zemaljski, kako je izvijestila jedna NLOtaokinja. Ona je telefonirala Julianne McKinney, koja radi na projektu [Elektronskog] nadzora u Washingtonu i rekla joj da je oteta, svjesna da je bila rije o vladinom programu. McKin ney tvrdi: "Pucaju na njezinu kuu i neprestano je okrutno uznemiruju, ona je meta velikog, mikrovalnog napada." Zlouporaba psihoaktivne tehnologije je u porastu, o emu ameri ka javnost ne zna nita. Neprestano hipnotiki-programirano uhoenje, obredni i "izvanzemaljski" skandali, te psihotroniki oblici politikog progona, sve su ei od strane DIA [Defense Intelligence Agency], CIA-e, FBI-a, NSA-e [National Security Agency] i druge tajne vladine organizacije. Korum pirani novinari, predstavnici zakona i psihijatri tite ih diskre ditirajui njihove rtve. Tako se nastavlja ambiciozan, ali lu kavo prikriven, neobjavljen rat na amerike graane - psiho loki rat." [Izvorna istaka.] U Americi sve vie ljudi javno progovara o tome kako su bili rtve psihotronikog zlostavljanja. Jedna od njihovih najeih bra nitelja bila je gore navedena Julianne McKinney, obuena asnica CIA-e, koja je odluila uiniti neto da pomogne rtvama, iskoristivi svoj umirovljeniki doplatak za financiranje Projekta Elek tronskog Nadzora (ESP), iji je stoer bio u uredima Udruge za nacionalnu sigurnost "Alumni" u Washingtonu, D. C. No, uskoro je zbog te organizacije ostala bez svoje uteevine, te je krajem 1995. napustila Washington. Od tada joj se izgubio svaki trag, iako krue glasine da je jo uvijek iva. No, zlostavljanja mikrovalovima i pokusi kontrole uma ne doga aju se samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Nakon rutinske
231

operacije izvedene u stockholmskoj bolnici, veanin Robert Naeslund je otkrio da mu je u mozak usaena radio-hipnotika naprava, ime je postao meta kontroliranog zraenja mikrovalovima. Poslije je tvrdio da ga nijedan lijenik u vedskoj nije mogao ispravno lije iti zbog uplitanja SAPO-a, vedske obavjetajne slube. Zato je Naeslund otiao u Indoneziju, gdje je pronaao kirurga koji mu je bio spreman izvaditi usatke; no, tu operaciju je navodno prekinula CIA. Iako je mnogo puta pokuao upozoriti javnost na svoju, ali i nesreu drugih ljudi koji su bili u istom poloaju, to je rezultiralo samo jo gorim elektromagnetskim zlostavljanjem. U Velikoj Britaniji se tvrdilo da su ene, koje su 1981. prosvjedo vale protiv postavljanja taktikog, nuklearnog oruja u bazi USAF-a u Greenhamu, takoer bile rtve elektromagnetskog zlostavljanja: "Prosvjednici su se alili na teke glavobolje, privremene paralize, munine, lupanje srca i druge klasine simptome trovanja mikrova lovima. Za razliku od pozadinskih oitanja u okolici stoera, testovi su pokazali 100 puta viu razinu valne radijacije." Isto tako, 25 britanskih znanstvenika, koji su radili na tajnom projektu elektronskog naoruanja za NATO, kao i na Stratekoj ob rambenoj inicijativi ("Star Wars") sredinom 1980-ih, umrlo je od posljedica elektromagnetske radijacije. Alex Constantine tvrdi slje dee: "Obrazac umorstava u Velikoj Britaniji poinje injenicom da je sedmero od tih znanstvenika radilo za tvrtku 'Marconi', podrunicu General Electric-a. U to doba, 'Marconi' je bila pod istragom za korupciju i prijevaru vladinih ministara. No, britanske slube nisu otkrile 'nikakav dokaz' koji bi povezao navedene smrti. Zakljuilo se da su iznenadna samoubojstva inenjera 'Marconija' bila uzrokovana stresom. (Jednako neu vjerljivo bilo je obrazloenje za 'zujanje', koje se ulo u Bristolu, gdje se nalazilo sjedite Marconija, niskofrekventna buka ... koja se pripisala 'abama'.) Jonathan Walsh, strunjak za digitalne komunikacije u 'Marconiju', poslan je na rad u tajni laboratorij za istraivanje topline u Martleshamu, koji je imao ugovor s General Electric-om. (GE je dugo vodila teren232

ska istraivanja elektronskog oruja, a zanimanje za to nasta lo je nakon suradnje na Projektu Komet, Pentagonov projekt za istraivanje psiholokih uinaka frekvencija na elektroma gnetski spektar.) Walsh je u studenom 1985. pao s prozora svog hotela." Prema nekim tvrdnjama, samoubojstva tih znanstvenika, od kojih se jedan udavio elektrinim icama, bila su izazvana elektromagnet skom kontrolom uma. Alex Constantine i drugi istraivai kontrole uma, uvjereni su da su amerike i europske obavjetajne agencije odgovorne za barbar ske pokuse kontrole uma, ali i za insceniranje pojava NLO-a i su sreta s "izvanzemaljcima", kojima prikrivaju svoje prave aktivnosti. Kako smo vidjeli, mnogi dokazi potvruju te tvrdnje. Meutim, rekli smo i da postoje dokazi da se suvremeni NLO-i temelje na nacrtima, koje su izradili nacistiki inenjeri potkraj Drugog svjet skog rata. S obzirom na to, te tvrdnje su navele neke istraivae NLOa i teoretiare zavjere da napuste ideju o izvanzemaljcima u korist teorije da su neduni ljudi diljem svijeta, rtve zlostavljanja zlokob nog, ultra-tajnog drutva - koje nema nikakve veze sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, Rusijom ni nekom drugom zemljom. Ti istraivai su iznijeli zapanjujuu pretpostavku da su lanovi tog drutva ustvari nacisti, koji su pobjegli iz Njemake krajem Drugog svjetskog rata i koji svoj plan da zavladaju svijetom nasta vljaju ostvarivati iz ledenih prostranstava Antarktika.

233

DEVETO POGLAVLJE

Nevidljivi orao
Glasine o opstanku nacista

deja o tome da svjetskim dogaajima upravlja tajna nacistika kolonija iz neprobojne utvrde negdje na Antarktiku, namee, naravno, i mnoge probleme. Tvrdnje teoretiara zavjere o tome kako nacisti i danas izvode tajne operacije, u najboljem sluaju zvue kao sablasna i neukusna znanstvena fantastika, a u najgorem kao buncanje ozbiljno poremeenih umova. Neka od pitanja koja nam se neizbjeno nameu glase: "Kako bi se takva operacija mogla fi nancirati?"; "Kako je tako velika kolonija uspijevala ostati skrive nom posljednjih 55 godina?"; "Isto tako, kako se uope mogla iz graditi?"; "I koji je njezin glavni cilj?; "S obzirom na to da konspiratolozi tvrde da ona raspolae ogromnom moi i fantastinom te hnologijom, kakvi su njezini planovi za ostatak ovjeanstva?" U ovom, posljednjem poglavlju osvrnut emo se na neke tvrdnje o tajnim stanovnicima Antarktika i dokazu koji naizgled potvruje tu veliku zavjeru. Operacija "Orlov let"

Kako smo upravo spomenuli, jedno od najznaajnijih pitanja koje namee teorija o nacistima na Antarktiku, odnosi se na financije: "Kako se prije vie od pola stoljea, na najnegostoljubivijem dijelu svijeta, mogla izgraditi velika, trajna baza, koja navodno jo uvijek postoji?" Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se osvrnuti na posljednjih nekoliko mjeseci Drugog svjetskog rata, kada su najvii nacistiki dunosnici konano shvatili da e njihov "Tisuljetni Reich" neminovno biti uniten. 234

U kolovozu 1944., kada je amfetaminima omamljen Adolf Hitler bjesnio od prijezira prema njemakome narodu, zbog ijeg poraza nije uspio ostvariti svoju viziju ("Ako e njemaki narod biti poraen u borbi", rekao je, "tada je suvie slab da izdri kunju povijesti i, prema tome, dostojan je samo unitenja."), njegov zamjenik, Reichsleiter Martin Bormann, nalazio se u hotelu "Maison Rouge" u Strasbourgu, gdje je planirao na koji e nain odrati nacistiku vlast i ideologiju. Obraajui se na sastanku dunosnicima nacistike stranke i pred stavnicima najviih poslovnih krugova, Bormann je izjavio: "Nje maka industrija mora shvatiti da neemo dobiti rat, stoga se moramo pripremiti za poslijeratnu trgovaku kampanju, koja e Njemakoj na vrijeme osigurati gospodarski oporavak." Te pripreme su ostvarene pod tajnim imenom Aktion Adlerflug ("Operacija orlov let"), a rezultirale su: "golemim odljevom novca, zlata, dionica, obveznica, patenata, autorskih prava, ak i tehnikih strunjaka iz Njemake." Uz pomo sredinje "Deutsche Bank" i kemijskog kartela "I. G. Farben", jedne od najveih industrijskih or ganizacija u Europi, Bormann je uspio osnovati 750 paravanskih korporacija u Portugalu, panjolskoj, vedskoj, vicarskoj, Turskoj i Argentini. Naravno, to sigurno nije mogao uiniti bez velike pomoi ljudi izvan Njemake. Ta pomo je stigla od banaka i poslovnih tvrtki s kojima su se uspostavljale veze jo prije rata, a koje su financirale i samu Nacistiku partiju nakon izbora 1933. god. Iste godine, 20. veljae, Hermann Goering je pozvao 25 najveih njemakih indu strijalaca na sastanak s Adolfom Hitlerom, koji je tada izjavio: "Ne mogua situacija nastaje kada jedan dio ljudi podrava privatno vla snitvo, dok ga ostali odbacuju. Takva borba razdvaja ljude i nastavlja se sve dok jedna od zaraenih strana iz nje ne izae kao pobjednik ... Nije sluajno da jedan ovjek proizvodi vie od drugoga; u toj i njenici lei korijen ideje privatnog vlasnitva ... Ljudi nisu meuso bno jednaki. to se tie gospodarstva, moja jedina i najvea elja je da ono doeka mirnu budunost... Meutim, taj mir e nastupiti tek kada marksizam bude iskorijenjen." Osim navedenih veza, u toj operaciji je sudjelovala i Amerika Meunarodna telefonska i telegrafska korporacija (ITT), koja je na stavila trgovati s nacistikom Njemakom i nakon ulaska Amerike 235

u rat, prodajui komunikacijsku i vojnu opremu, kao to su artilje rijski upaljai. Novinar Jim Marrs tvrdi da je predsjednik njemake podrunice ITT-a, Gerhardt Westrick: "blisko suraivao s Johnom Fosterom Dullesom, koji e postati ministar vanjskih poslova u vladi predsjednika Dwighta Eisenhovvera, kao i s dr. Heinrichom Albertom, predsjednika tvrtke "Ford Motor" u Njemakoj do 1945." Dalje do daje: "Dva direktora ITT-a bili su njemaki bankar, barun Kurt von Schroder i Walter Schellenberg, ef kontra-obavjetajne slube naci stikog Gestapa." Prema bivem novinaru New York Times-a, Charlesu Highamu, tvrtka "Standard Oil" iz New Jerseya (ESSO), tajno je prodavala ben zin Njemakoj i faistikoj panjolskoj: "Poiljke upuene panjol skoj indirektno su pomagale sili Osovine tako to su se prevozile preko panjolske do Hamburga." Promijenivi oznaku zemlje na tankerima "Standarda", koji su odlazili u Panamu, glasnogovornik te tvrtke mogao je tvrditi da nafta ne dolazi iz Sjedinjenih Drava nego sa Kariba." U tome su sudjelovale i mnoge banke. Tako je 1936. god. sklopljen partnerski ugovor izmeu Banke J. Henryja Schrodera iz New Yorka i nekih lanova obitelji Rockefeller, ime je osnovana "Schroder, Rockefeller and Company, Investment Bankers", koja je gospodarski pomagala Osovinu Rim-Berlin. "Partneri banke "Schroder, Rocke feller and Company" bili su Avery Rockefeller, neak Johna D-a, barun Bruno von Schroder u Londonu, te Kurt von Schroder [iz "Bank of International Settlements"] te Gestapo u Colognei ... Predstavnici "Standard Oil-a" u Parizu bili su direktori "Banque de Paris et de PaysBass", koja je odravala sumnjive veze s nacistima i Chaseom [Nacionalnom Bankom]." Istraiva Paul Manning navodi da je Hermann Schmitz, direk tor "I. G. Farben", bio sedam godina prije rata i predsjednik Chase Nacional Bank, te daje poslije imao jednaki paket dionica "Standard Oil-a" kao i Rockefelleri. Osim toga, imao je dionice i u General Motors-u: "te drugih amerikih vodeih industrija, kao i 700 tajnih tvrtki koje je u to doba nadzirao T. G. [Farben], ali i dionice u 750 tvrtki, koje je Bormannu pomogao osnovati tijekom posljednjih go dina rata." Manning nastavlja: "Bormannova organizacija u Junoj
236

Americi iskoritava glasaku prevlast Scmitzova trusta, kao i njiho va sredstva kako bi vodili multinacionalne tvrtke koje kontroliraju, dok istodobno odravaju gospodarski razvoj domovine. Bormannova organizacija nije samo skupina bivih nacista nego velika gospodar ska sila, iji interesi danas prelaze granice njihove ideologije." Postoji mnogo pisanih dokaza o financijskoj povezanosti izmeu nacista i vicarskih banaka. Oko 15 milijardi rajhsmaraka preneseno je u vicarsku posredstvom ulaganja i pranjem novca, to je iznosi lo 3% amerikog nacionalnog bruto-prihoda (GDP) 1944. god.: "Ili, dananjim rjenikom, 3% amerikog nacionalnog bruto-priho da je 200 milijarda amerikih dolara, to je vie od itavog NBD vicarske. Zanimljivo je spomenuti da, spojimo li taj iznos s razdob ljem od 50 godina i vrijednou nacistikih zaliha koje su prenesene u vicarsku, raspolaemo sa svotom od vie bilijuna dolara." Godinama se pokuavalo otkriti to se dogodilo s Hitlerovim za mjenikom Martinom Bormannom, drugim najmonijim ovjekom Treeg Reicha. Jedna od glavnih znaajki teorije o opstanku nacista, to moda ne iznenauje, jest pretpostavka da su upravo nacistiki voe uspjeli pobjei iz Berlina tijekom posljednjeg saveznikog na pada. Budui da je Bormann odigrao kljunu ulogu u planiranju odravanja nacistikih financijskih interesa i moi nakon rata, vrijedi se na trenutak osvrnuti na otkria svjetski poznatog povjesniara Hugha Trevora-Ropera, koji je, kao ratni obavjetajni agent, dobio zadatak da utvrdi to se dogodilo s Hitlerom i njegovim unutranjim krugom. Trevor-Roper pie: "Dokaz [o Bormannovoj sudbini] iz 1944. god. bio je protu slovan i nesiguran. Nekoliko je svjedoka tvrdilo da je Bormann poginuo u tenku, koji je eksplodirao kada je Panzerfaust [ba zuka] pogodila most Wiedendammer tijekom pokuaja proboja u noi 1./2. svibnja. S druge strane, svi ti svjedoci priznaju da je na tome mjestu bilo mnogo komeanja, pa nitko od njih nije doista vidio Bormannovo tijelo ... Dalje, 3 svjedoka su ak 1945. god. neovisno tvrdila da su sudjelovali s Bormannom u njegovu pokuaju bijega. Jedan od njih, Artur Axmann, posli237

je je izjavio da ga je vidio mrtvog. Nije bitno hoemo li povje rovati Axmannu ili ne, zato to njegovu izjavu ne potvruje iskaz drugih svjedoka. U njegovu obranu mogli bismo rei da su sve druge toke njegova iskaza istinite. S druge strane, da je elio zatititi Bormanna i sprijeiti daljnju potragu, sigurno bi lano izjavio da je mrtav. S obzirom na to, 1945. god. sam mogao zakljuiti samo sljedee, tj. da je Bormann sigurno pre ivio eksploziju tenka, no moda je, iako ne posve sigurno, ubijen poslije iste noi. Na tome se temeljio dokaz iz 1945. god." Trevor-Roper dodaje da do 1956. god. nisu otkriveni nikakvi no vi dokazi. Godine 1953., bivi major SS-a, Joachim Tibertius, izjavio je u vicarskim novinama Der Bund, da je vidio Bormanna nakon eksplozije tenka, u hotelu Atlas. Tibertius je tvrdio sljedee: "Tada je nosio civilnu odjeu. Zajedno smo otili do Schiffbauerdamma, te u Albrechtstrasse. No, tada sam ga posve izgubio iz vida. On, kao i ja, imao je veliku ansu da pobjegne." Zbog nedostatka vrstih dokaza o Bormannovoj smrti 1945. god., poele su kolati glasine o tome kako je iv. Prema jednom izvjeu, navodno je vien u Boliviji. Jednu tvrdnju iznio je i Reinhardt Gehlen, koji je tijekom rata bio slubenik Abwehr-a, a poslije je: "za hvaljujui njegovom vrijednom iskustvu ... i poetku Hladnoga rata", postao ef nove zapadnonjemake obavjetajne slube, Bundesnachrichtendienst. Gehlen je 1971. god. napisao u svojim memoarima da je tijekom rata zakljuio da je Bormann ustvari ruski pijun. Nakon rata: "Bormann je zatraio zatitu od Moskve, gdje se konano sklo nio i ondje su ga pouzdani svjedoci esto viali. Umro je nedavno." Meutim, kako tvrdi Trevor-Roper, Gehlenove tvrdnje su opovr gnute 1972. god.: "kada su na velikom zemljitu pokraj stanice Lehrter u Zapadnom Berlinu - nedaleko mjesta na kojemu je Axmann na vodno vidio tijela - iskopana 2 ljudska kostura, za koja se forenzikom analizom utvrdilo da pripadaju Bormannu i njegovu drugu u bijegu, dr. [Ludwigu] Stumpfeggeru", Hitlerovu kirurgu. Iako je nakon 1972. god. utvreno daje Bormann umro u poku aju bijega iz ruevina Treega Reicha, jednako je sigurno da je nje238

gova "Operacija orlov let" bila mnogo uspjenija. Prema istraivau teorija zavjere, Jimu Keithu, istraivaki i analitiki ogranak Ureda strateke slube (OSS), pretea CIA-e, obznanio je 1945. god. slje dee: "lanovi Nacistike stranke, njemaki industrijalci i vojska, svjesni da nee ishoditi pobjedu, razvijaju poslijeratne, trgovake projekte kako bi obnovili i uvrstili prijateljstva u stranim trgovakim krugovima, planirajui obnavljanje predratnih kartelnih sporazu ma." Keith potom navodi o emu se raspravljalo na tajnom sastanku izmeu Bormanna i skupine njemakih industrijalaca: "[Nacistika] stranka spremna je dati veliku koliinu novca industrijalcima, koji pomau poslijeratnoj organizaciji izvan zemlje. Zauzvrat, Stranka za htijeva sve financijske rezerve, koje su ve prenesene izvan zemlje ili e to biti uinjeno poslije, kako bi se nakon poraza mogao izgraditi snaan, novi Reich."

Projekt

PAPERCLIP

Zagovornici teorije o opstanku nacista nakon Drugog svjetskog rata, pozivaju se na drugu dokumentiranu povijesnu injenicu. Nakon zavretka rata, Amerikanci i Rusi su poeli diljem Njemake traiti tehnike, obavjetajne, vojne i druge znanstvene informacije. U ruj nu 1946., predsjednik Henry Truman je odobrio projekt PAPER CLIP ("spajalica"), kojemu je cilj bio dovoenje odabranih njema kih znanstvenika u Ameriku. Osim to je bila rije o uglednim stru njacima, glavni uvjet za stjecanje amerikog dravljanstva bio.je da dokau da nisu bili aktivni lanovi Nacistike partije, te da nisu podravali Hitlera. Ispitivanje dosjea njemakih znanstvenika poduzela je Joint Intelligence Objectives Agency (JIOA), koja je utvrdila da su svi bili gorljivi nacisti. Bez obzira, zakljuilo se da bi njihovo struno znanje, u sluaju da budu vraeni u Njemaku, vjerojatno iskoristili Rusi, to bi predstavljalo jo veu prijetnju amerikoj sigurnosti od nacistikih simpatizera. Meu tim znanstvenicima nalazio se, naravno, i Wernher von Braun, tehniki direktor raketnog sredita u Peenemundeu, gdje je proizvedena zloglasna raketa V-2, koja je uzrokovala strano kr voprolie u Londonu i drugim saveznikim gradovima. Prema konspiratolozima, direktor OSS-a, Allen Dulles zapovjedio je da se iz
239

dosjea znanstvenika izbriu svi podaci o njihovoj povezanosti s na cizmom, zbog ega je 1955. god. vie od 760 njemakih znanstvenika dobilo ameriko dravljanstvo. To je uinjeno bez znanja predsjednika Trumana. Jedan od ljudi koji su imali korist od Projekta PAPERCLIP bio je slubenik Abwehr-a Reinhardt Gehlen, koji se osigurao tako to je snimio na mikrofilmove velik broj dokumenata o ruskoj obavjetaj noj slubi, ime je izazvao Dullesovu pozornost. Gehlen i Dulles su zamislili nain na koji e spojiti nacistiki i ameriki obavjetajni aparat navodno radi zajednikog interesa obrane protiv komunizma. Meutim, cilj Gehlenove organizacije nije uope bio zatita Sjedinje nih Amerikih Drava i zapadne Europe, nego iskljuivo sigurnost ODESSA-e (Organizacije Veterana SS-a) i drugih "prebjega", organi ziranih da pomognu bijeg vie od 5000 nacista - te uspostave naci stike kolonije diljem svijeta. Jim Keith pie: "Jednom kada je uspostavljena Gehlenova Organizacija, s otprilike 4000 obavjetajnih strunjaka u Njemakoj i vie od 4000 tajnih operativaca u Sovjetskom bloku, nacistika oba vjetajna sluba je pogoravala navodnu rusku opasnost za SAD, zbog ega je Hladni rat bio neizbjean. Gehlen i njegovi stari prijatelji naizgled nikada nisu priznali da je Njemaka izgubila rat, pa su ostali pri nacistikim ciljevima, pokuava jui na razliite naine unititi SSSR, prije svega suradnjom izmeu SAD-a i OSS-a/CIA-e. Osim toga, nacisti su moda predvidjeli razorne posljedice Hladnog rata izmeu SAD-a i SSSR-a. Hladni rat je predstavljao financijski teret koji je uni tio Rusiju i pretvorio SAD u najveeg dunika na svijetu..." Ta "nacistika meunarodna organizacija", budui da je tajno kontrolirala stotine milijarde dolara u financijskoj i industrijskoj ak tivi, a osobito jer je imala pristup obavjetajnim agencijama poslije ratnih supersila i raspolagala skrivenim kolonijama diljem svijeta, nalazila se u takvom poloaju da je mogla ponititi neuspjeh Treeg Reicha i konano zavladati itavim svijetom. Prema konspiratolozima, glavno sredite nacistike meunarodne organizacije nalazilo se kao i danas - na Antarktiku. 240

Tajanstveno putovanje

kapetana

Schaeffera

Njemaka podmornica U-977 krenula je 25. travnja 1945. na jedno od najneobinijih putovanja u Drugome svjetskom ratu. Podmornica, kojom je zapovijedao kapetan Hans Schaeffer, napustila je luku Kiel u Baltikome moru, nakratko se zaustavila sljedeega dana radi go riva u Christiansou, te nakon otprilike etiri mjeseca, 17. kolovoza stigla u Mar del Platu u Argentini. Kada su ga Saveznici nakon rata ispitivali, Schaeffer je izjavio da je preko radija uo da je rat za vrio nekoliko dana nakon to je podmornica otplovila iz Christiansoa, te da je zato odluio otii u Argentinu, a ne ostati u Europi. Svojoj posadi je dopustio da odlue ele li se iskrcati na norvekoj obali ili nastaviti putovanje s njime. Neki lanovi Schaefferove posade odluili su vratiti se u Njema ku, pa je U-977 ostala skrivena u norvekim vodama do 10. svibnja, kada su se iskrcali na obali pokraj Bergena. Schaeffer i preostali la novi posade: "nakon toga su sudjelovali u moda najnevjerojatnijem pomorskom pothvatu Drugog svjetskog rata: putovali su Sjevernim morem i engleskim Kanalom, potom su proli kroz Gibraltar, uz obalu Afrike, dok nakon 66 dana nisu izali na povrinu usred Junog Atlantskog oceana." Sljedeih nekoliko mjeseci, U-977 iz bjegavala je svoje zarobljavanje uranjanjem, izlaenjem na povrinu mora i podizanjem lanih jedara i dimnjaka kako bi iz daljine nali kovala trgovakom parobrodu." Podmornica je 17. kolovoza 1945. krenula u Mar del Platu, iako je Schaeffer preko radija saznao da je posada druge prebjegle nje make podmornice, U-530, uhvaena u Rio de la Plati i predana Sjedinjenim Amerikim Dravama. Prilikom prvog ispitivanja od argentinskih vlasti, Schaeffera su upitali je li na njegovoj podmornici putovala neka "politiki znaajna osoba", na to je ovaj odgovorio negativno. Harbinson nas izvjeuje da su Schaeffera nekoliko tje dana nakon toga ispitivali lanovi posebne anglo-amerike komisije sastavljene od visokih asnika. ini se da je ta komisija eljela istra iti mogunosti da je U-977 prevozila Hitlera i Martina Bormanna u Argentinu, a potom u tajnu nacistiku bazu na Antarktiku. Englezi i Amerikanci oito su vjerovali da je to posve realna mo gunost, jer su poslije odveli Schaeffera i Otta Wehrmuta, zapovje241

dnika podmornice U-530, u Washnigton, D. C, gdje su ih sljedeih nekoliko mjeseci iznova ispitivali. Iako nije poznato to se tada tono dogodilo s Wehrmutom, Schaeffer je odveden u Antwerpen u Belgiji, gdje je opet bio podvrgnut ispitivanju. Podmornica U-977 detaljno je pretraena i potom odvezena u SAD, gdje je unitena na zapovijed amerikog Ministarstva rata. Nakon toga je Schaeffer poslan natrag u Njemaku, no odluio je napustiti svoju zemlju i vratiti se u Argen 24 tinu. Svjedoenje kapetana Schaeffera posluilo je kao prvo nadahnue za ideju kako su najvii nacistiki dunosnici pobjegli iz razruenog Treeg Reicha i nastavili svoje planove za svjetsku prevlast u jednoj ili vie tajnih lokacija. Schaefferovo putovanje ukazivalo je na to da su nacisti pobjegli na Antarktik preko Argentine. Njemaki morna riki admiral Karl Doenitz navodno je 1943. god. izjavio sljedee: "Njemaka podmornika flota ponosna je to je za Fhrera izgradila na drugome kraju svijeta, zemaljski Shangri-La, neosvojivu utvrdu." Gdje se nalazila ta "neosvojiva utvrda" - ako je uope postojala? Povijesna je injenica da je nacistika Njemaka tijekom itavog rata pokazivala veliko zanimanje za Antarktik. Kako emo uskoro vidjeti, taj prekrasan, tajanstven i negostoljubiv kontinent zauzima kljuno mjesto u mislima zagovornika teorije o opstanku nacista. Operacija "Highjump"

Izmeu 1946. i 1947. god., kontra-admiral Richard E. Byrd sudjelo vao je u Projektu za razvoj Antarktika Amerike mornarice, koji je poznat i pod imenom "Operacija Highjump" Ta operacija je navodno ukljuivala borbene vjebe u polarnim uvjetima, vjebe preivlja vanja i istraivanja; meutim, teoretiari zavjere predloili su drugu, mnogo zloslutniju ideju. Operacija Highjump poela je otprilike godinu dana nakon dolaska podmornice U-977 u argentinski grad Mar del Platu. S obzirom na velika sredstva kojima je raspolagao Byrd, mnogi su pretpostavili da je operacija ustvari bila napadaka misija - no usmjerena na koga ili to? Britanski pisac W. A. Harbinson moda je vie od drugih popula rizirao ideju da su nacisti potkraj Drugog svjetskog rata razvili iz nimno napredne nacrte zrakoplova. U svom romanu Projekt Saucer 242

i studiji temeljenoj na istinitim podacima Projekt UFO, pruio je i dokaz o postojanju tajne baze leteih diskova na Antarktiku. U svom romanu Genesis (1980.), Harvard je napisao opsean pogovor, koji je poslije objavljen kao uvod u knjigu Man-Made UFOs 19441994: 50 Years of Suppression (1994.) ("NLO-i koje su izradili ljudi od 1944.-1994.: 50 godina potiskivanja"), koju su napisali Renato Vesco i David Hatcher Childress. U njoj se opisuje kako se u svibnju 1978., na tandu br. 111, na znanstvenoj izlobi u Messe Halle u Hanoveru dijelio jedini primjerak tabloida Brisant. U tim novinama nalazila su se dva lanka: jedan je govorio o znanstvenoj budunosti Antarktika, a drugi o tehnologiji leteih diskova, koja je razvijena potkraj rata (vidi Osmo poglavlje). U lanku o Antarktiku objavljenom u novinama Brisant, postav ljeno je pitanje zato je operacija "Highjump" poela iskrcavanjem 27. sijenja 1947. u blizini Neu Schwabenlanda, koje je podruje prisvojila Njemaka i zato se nakon toga podijelila u 3 odvojene napadake misije i, to je najznaajnije, zato su gotovo sve strane novine izvijestile da je operacija bila potpuno neuspjena, Harbinson pie: "Ta ekspedicija je postala svojevrsnom zagonetkom. U kasni jim slubenim izvjeima tvrdilo se da je bila iznimno uspjena, budui da je tada o Antarktiku otkriveno mnogo vie nego to se do tada znalo. Meutim, u drugim, uglavnom stranim izvjeta jima, tvrdilo se da to uope nije tono: naime, da su se Byrdovi ljudi ve prvog dana izgubili, da su njegova 4 zrakoplova nestala pod neobjanjenim okolnostima, te da su se lanovi eks pedicije, iako je ona navodno trajala 6 do 8 mjeseci, ust vari vratili u Ameriku nakon samo nekoliko tjedana, u veljai 1947.. Prema Brisant-u, admiral Byrd je poslije rekao jednom novinaru (za to nisam naao potvrdu) da je: 'SAD morala poduzeti obrambene akcije protiv neprijateljskih zrakoplovalovaca, koji su dolazili iz polarnih podruja', te da je u sluaju rata, SAD mogla biti metom: 'napada lovaca koji mogu nevje rojatnom brzinom letjeti od pola do pola.' Isto tako, u Brisantu se tvrdilo da je admiral Byrd, neposredno nakon to se vra243

tio s Antarktika, bio podvrgnut tajnom, unakrsnom ispitivanju a SAD se povukla s Antarktika na gotovo deset godina." lanak je navodio na zapanjujuu pretpostavku da je operacija "Highjump" bila vojna invazija pod krinkom misije obuavanja i istraivanja, da joj je cilj bila tajna kolonija prebjeglih nacista, koja se nalazila u velikom podzemnom zdanju izgraenom u Drugom svjetskom ratu, te da se ta invazijska vojska sukobila s eskadrilom nacistikih leteih diskova, ija je baza bila u toj koloniji. Razlog zbog kojeg su se Sjedinjene Amerike Drave povukle s Antarktika, navodno je bio plan razvijanja svojih leteih diskova na temelju na crta zaplijenjenih nakon rata. Baze nacistikih NLO-a na Antarktiku?

Veina razumnih ljudi odbacila bi nevjerojatnu ideju da su mnogi nacisti pobjegli iz ruevina Treeg Reicha i skrili se u tajnoj koloniji na Antarktiku, naoruani eskadrilom leteih diskova. Meutim, pa ranoidne teorije zavjere koje su postale popularne u drugoj polovici 20. st., ne osnivaju se toliko na razlogu nego na opsenim objanje njima zbunjujuih, no neuvjerljivih dokaza. U ovom sluaju, taj do kaz se odnosi na injenicu daje Trei Reich bio zainteresiran za An tarktik tijekom itavog rata: njemaki brodovi i podmornice nepre stano su patrolirali junim Atlantikom izmeu June Afrike i Antark tika, na kojemu se nalazio Neu Schwabenland, a posve je mogue da su veinom prevozili osoblje i opremu za izgradnju snanih, utvrenih postrojenja. Dodamo li tome svjedoenje kapetana U-977, Hansa Schaeffera (koje je, moramo priznati, moda i netono), tvr dnje iznesene u neonacistikim novinama Brisant prema kojima su ti brodovi prevozili timove za istraivanje leteih diskova i dijelove za diskove, kao i glasine o katastrofalnom neuspjehu Byrdove "Ope racije Highjump", raspolaemo svim elementima snanog i trajnog suvremenog mita u kojemu zle naciste nisu unitili pobjedniki Sa veznici 1945. god., nego oni i danas vre golem utjecaj na dogaaje u svijetu. Doista, pomalo je ironino da su teoretiari zavjere, kao glavnog krivca za makinacije navodnog "Novog svjetskog poretka", izabrali 244

upravo politiki sustav, koji je kao svoje rtve odabrao idove, koje je progonio na krajnje barbarski nain. Posve je vjerojatno daje ideja o opstanku nacista preivjela do danas upravo zbog neuobiajene okrutnosti zloina, koje je poinio Trei Reich. Iako bi nam se moglo prigovoriti da nae zanimanje za nacistiku Njemaku predstavlja nezdravu opsjednutost neljudskim patnjama i nasiljem, obranit emo se da ono proizlazi iz nae duboke i oajnike zbunjenosti (vidi Uvod). Vjerujem da nije pretjerano tvrditi da je teorija zavjere o opstanku nacista proizala iz duboke sumnje da tako veliko zlo ipak nije moglo biti potpuno iskorijenjeno zavretkom rata. Te je sumnje vjerojatno jo vie potaknula injenica da su pretee Nacistike stranke, volkisch i pangermanski pokret, bili pod utjecajem okultnih i mitolokih vjer skih sustava, kao i mnogo openitijim okultnim preporodom, koji se dogaao u Europi u poslijeratnom razdoblju. Naravno, teorije zavjere ne mogu opstati bez konspiratora koji su ih zaeli i koji ih promiu. Zato emo sada obratiti pozornost na na in na koji se razvila teorija o opstanku nacista. Crni red U poslijeratnom razdoblju, neprestano se nadograivao zlokoban mitoloki sustav oko ideje, da Trei Reich nastavlja svoje djelovanje iz neke skrivene lokacije. To tajno drutvo preivjelih nacista neka da se naziva etvrtim Reichom, no mnogo ee "Crnim redom". Oni koji smatraju da za tu teoriju nema mjesta u nijednom racionalnom nazoru o svijetu, podcjenjuju veliku snagu neobinih ideja sadra nih u polju popularnog okultizma. Britanski pisac Joscelyn Godwin, napisao je izvrsnu i veoma pounu studiju o tome, naslovljenu Arktos: The Polar Myth in Science, Symbolism, and Nazi Survival ("Arktos: Polarni mit u znanosti, simbolizmu, te opstanak nacista"). U toj knjizi on iznosi svoje iznimno skeptino gledite, no istodobno priznaje da se ideje utjelovljene u popularnom okultizmu moraju ozbiljno ra zmatrati, barem stoga to snano utjeu na miljenje javnosti. Isto tako, on citira rijei njemakog pastora, Ekkeharda Hieronimusa, o popularnim vjerovanjima: "Ono to se dogaa u niim dijelovima drutva vjerojatno je mnogo opojnije i uinkovitije od onoga to se zbiva u intelek245

tualnim krugovima. Naime, mi, naravno, smatramo da na i vot definiraju upravo intelektualci - u irem smislu te rijei u koji ukljuujem znanstvenike. No, u zadnje vrijeme, intelek tualci su bili vie kao tanka naftna mrlja u velikoj lokvi: obijesno se sjaji vjerujui da zauzima itavu povrinu, iako je velika tek poput molekule. Vidim kako nam se pribliavaju posve od reene stvari. Stvari koje se dogaaju u takozvanoj supkulturi, veoma su neobine." Godwin nakon toga zajedljivo navodi primjer jednog proizvoda te "supkulture", lanak objavljen u londonskim novinama Sun 16. travnja 1991., u kojemu se tvrdi da je francusko-ruska istraivaka ekspedicija otkrila ruevine Atlantide na Antarktiku. "Dokaz" je bila fotomontaa nekih dorskih stupova na ledenoj povrini. Iako je ve ina ljudi koji su vidjeli tu snimku vjerojatno pomislila da je zanimlji va, ali i oito krivotvorena, ta ideja se nedvojbeno duboko usadila u njihovu svijest. Kako istie Godwin (a o tome smo raspravljali u prethodnim poglavljima), nekritino vjerovanje u istinitost nekih okultnih ideja u velikoj je mjeri pridonijelo nastanku nacionalso cijalizma: "Trebamo biti zahvalni to se u naem tisku ne promie ideja o arijskoj nadmoi niti opisuje idovsko obredno ubojstvo; no, moramo se zapitati kako su struje u 'velikoj lokvi' popularnog okul tizma oblikovale kolektivnu svijest." Posve je drukije kada javnost priznaje mogunost postojanja izvanzemaljskih letjelica ili duhova i zastarjelih hominida poput Bigfoota, Jetija i sl.; no, posve je drukije priznanje postojanja be smrtne - moda natprirodne - moi ideologije, koja je ve nepovratno ponizila ovjeanstvo i mogla bi, posve sigurno, iznova prouzroiti katastrofu. "Gotzen gegen Thule"

Godine 1971., Wilhelm Landig je objavio neobian roman pod na slovom Gotzen gegen Thule ("Nii bogovi protiv Thule"). U skladu s pomodnim obiajem 19. st., kada su se fantazije predstavljale kao "prave prie", Landig je u podnaslovu svog romana napisao da je ri je o "fikciji punoj injenica", te tvrdi kako sadri tone podatke o
246

radikalnom napretku u tehnologiji izrade zrakoplovstva i oruja na kon rata. Gotzen gegen Thule je u osnovi pustolovina, koja se osni va na pothvatima dva njemaka pilota, Reckea i Reimera (ija imena Godwin prevodi kao "Hrabar ratnik" i "Pjesnik"), koji su potkraj Drugog svjetskog rata poslani u tajnu njemaku bazu na sjeveru Ka nade. Ta baza, koja se zove Toka 103, veliko je podzemno postro jenje koju visokorazvijenom tehnologijom opremaju moni save znici u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Stanovnici te baze tvore silu suprotstavljenu Treem Reichu, koja se tumai kao sotonska. Ustvari, Toka 103 je posve proturasistika, na to ukazuje i prizor u kojemu se opisuje ondje odrana konferencija na kojoj su sudjelo vali: "tibetanski lama, japanski, kineski i ameriki asnici, Indijci, Etiopljanin, Arapi, Perzijanci i brazilski asnik, Venecuelanac, Sijamac i istokrvni meksiki Indijanac." Do tog dalekog i ultra-tajnog po strojenja putuje se najnaprednijim zrakoplovom, V7, koji ima oblik kugle s rotirajuim, okruglim krilom, u kojemu se nalaze mlazne turbine. Zanimljivo je da ak i odgovoran i skeptian Godwin prizna je da se taj dio Landigova romana moda doista temelji na injenici (vidi Osmo poglavlje). Dva pilota poslana su na misiju u Prag kako bi sprijeili da te hnologija izrade leteih diskova padne u ruke Saveznika. Nakon poraza nacistike Njemake u ratu, Toka 103 se proglasila neovisnom i nastavila promicati tulske ideale. Te ideale objanjava drugi lik ro mana, bivi asnik Waffen-SS-a, Gutmann ("Dobar ovjek"). Godwin ukratko opisuje u emu se sastoji thulska filozofija: "Svjetlo Thule ne dolazi s istoka nego sa sjevera. Njezina tradi cija je 'uranska', jer potjee od Urana, gospodara kozmikog svijeta i primordijalnog Raja arijske rase, koji se nalazi na Sje vernome polu. Uranov sin Saturn uzurpirao je vlast, nametnuvi tom prvotno sretnom i ujedinjenom ovjeanstvu egotistiku dravu. Zbog iskuenja koja je izazvala ta promjena u ljudskom poretku, izgubljeno je prvobitno jedinstvo i, Saturnovo kra ljevstvo Atlantida je konano unitena. Nakon toga je na taj nome otoku Hiperborejaca, toplu klimu zamijenila otra zima. Prvobitne rase koje su ivjele na Antarktiku i nordijskoj Atlantidi, izgubile su svoje domove i bile prisiljene odseliti se na 247

jug. Svugdje gdje su se naselili - u Europi, Perziji, Indiji i dr. - pokuali su iznova stvoriti svoj izgubljeni Raj, njegujui sjeanje na njega u svojim mitovima i legendama." Godwin istie da su Uran i Saturn vjerojatno personifikacije do gaaja koji su se zbili u drevno doba; meutim, thulska religija je ukljuivala ideju o nevidljivome bogu izvan prostora i vremena, te Sina koji izvrava volju Oca i koji se poistovjeuje sa zakonima pri rode. Landig, pak, usporeuje legendu u Thuli (koja se nalazila u blizini Toke 103) s onom o duhovnom sreditu svijeta, koje se ne kada nazivalo Shambhala. itatelj e se prisjetiti sluaja Nicholasa Roericha, opisanog u etvrtom poglavlju, koji je vidio zlatni letei disk i kojemu je vodi rekao da NLO predstavlja dobrohotan utje caj Rigden-Jyepoa, Kralja svijeta, koji ih nadzire. Preko drugog lika svog romana, francuskog kolaboracionista Belissea ("prema Belisanu, galskom bogu Sunca"), Landig opseno opisuje u emu se sastoji taj fenomen, koji on naziva "Manisole". Rije je o ivim, inteligentnim bio-mehanikim biima sa sloenim ivotnim ciklu som, koji poinje u obliku svjetlosnog kruga, nastavlja se u metalnom obliku i potom postie reproduktivnu fazu. Regenerativnim proce som, novi Manisola raste u utrobi odraslog bia. "Preostali majin nukleus izbacuje regenerirani dio kao novi energetski krug svjetlosti, to je nalik procesu raanja. Taj novi ciklus ulazi u istih 7 razvojnih etapa, dok se izbacujui materinski element pretvara u kuglu i potom eksplodira. U metalnim ostacima sadrane su estice bakra. Optiki dojam koji su do sada te Manisole ostavile na svjedoke, uglavnom je isti. Danju oni izgledaju kao iznimno sjajna, zlatna ili srebrna svjetlost, katkad s tragovima ruiastog dima, koji se potom esto isparava u obliku sivkasto-bijelih tragova. Nou diskovi svjetlucaju sjajnim ili bljetavim bojama, pri emu se katkad na rubovima uoavaju dugi plamenovi i crvene i plave iskre, koje su esto toliko snane da izgledaju kao da e se zapaliti. Najnevjerojatnija je njihova mo reakcije protiv progonitelja, kao da su razumna bia, a ta mo je daleko snanija od svih mo guih elektronskih samoupravljakih ili radio-kontroliranih naprava." 248

Landig dalje opisuje kako gotovo svi drevni mitovi, na jedan ili drugi nain, govore o Manisolama, kao o simbolima duhovne snage, jedinstva i ljubavi. Iako se tvrdi da Toka 103 nije rasistiko drutvo, Thuleanci su ipak smatrali da Izrael predstavlja vjenu suprotnost njihovim idealima, sjeajui se vremena kada su njihovi preci, nor dijski Atlantiani, bili robovi semitskih vraeva. Iako moda ne iznenauje, u toj neobinoj, okultnoj pustolovini sudjeluje i Koveg saveza, koji se opisuje kao svojevrsna baterija koja proizvodi astralnu energiju, koja se upotrebljava u magijskim operacijama. Ta energija je plodno "energetsko polje Arijaca", koje su hebrejski arobnjaci ukrali i pohranili ga u Koveg u svrhu svo jih protu-arijskih ciljeva. Meunarodna zavjera protiv Arijaca vi dljiva je i u prizoru u romanu u kojem likovi putuju u Tibet, gdje su sreu drugog Nijemca, Junckera ("Aristokrat"), od kojeg saznaju da azijatski narodi ekaju velikog ratnika, koji e doi iz podzemnog kraljevstva Agarthe i pomoi im da osvoje svijet. Potom saznajemo to su "Shambala" i "Agartha", no u jo jednom iskrivljenom tuma enju budistikog uenja, nalik onome koje je iznio Ravencroft u knjizi The Spear of Destiny (vidi Peto poglavlje). Sredinja toka romana Gotzen gegen Thule je ideja da se Trei Reich uzdignuo uz pomo dvaju sredita moi -Agarthe i Shambale - t e da je poraen zato to je podlijegao materijalistikim iskuenjima Shambhale, ime je unitio ravnoteu izmeu ta 2 sredita. Ponovno emo se osvrnuti na dobar Godwinov prijevod Landigova izvornika: "Izvor lijevih materijalnih energija, ije je sredite u Shambali, jest moan i silan grad na gornjoj zemlji, kojim vlada veliki Kralj straha. No, dio tajnih bratstava i loa zapada smatraju da upravo iz Shambale dolaze obeanja i upozorenja Gospodara svijeta. Ta Shambala je odraz nae elje! No, postoji i drugi iz vor: Agartha, unutranji, podzemni svijet kontemplacije i nje zinih energija. I ondje postoji Gospodar i Kralj svijeta, koji obeava svoju prevlast. Kada nastupi pravi as, to sredite e povesti dobre ljude protiv zlih; i ono je vrsto povezano s Brahytmom, odnosno Bogom. I moramo sluiti upravo tom kralju, koji e stvoriti nae carstvo i vladati nad ostalima ... Ljudi Treeg Reicha ... udruili su se s energijama Shambale, iste
249

snage i tajno su djelovali protiv drugih ljudi Reicha ... A iza tih energija, koje se manifestiraju u Shambali, stoji Kavkaanin, Staljin Dugavili! On je znao sve, poznavao je ljude iz kruga Reicha i igrao se s njima kao da su njegovi. Staljin-Dugavili imao je podrku Gospodara straha i Mo protiv Reicha!" Na kraju romana, junaci odlaze iz Tibeta, no u Indiji ih uhite Bri tanci, koji ih alju u ratni logor. Nakon to su se vratili u Njemaku, postaje jasno da se vjerojatno vie nikada nee ponovno vratiti u Toku 103, koja ih je, kako se ini: "zaboravila: alosno priznaju ... postoji li jo uvijek, tada se vjerojatno potpuno izolirala od dana njega svijeta." "Thuleancima preostaje jo samo da stvore "etvrti Reich u egzilu", strpljivo ekajui da zavri Doba Riba. Kada se to do godi, okonat e i vjerska tiranija sv. Petra u Rimu ... i idov ski Koveg izgubit e svoju snagu. Nakon toga, tvrdi Landig, ... iznova e se zavijoriti arijska zastava..." Osim neobinih matanja, u Gotzen gegen Thule nalazimo neke tvrdnje, prema kojima se taj roman moe smatrati pogubnom revizi jom povijesti. Takva je, naprimjer, Junckerova tvrdnja da su tijela otkrivena u osloboenim koncentracijskim logorima, ustvari pripa dala Nijemcima ubijenima u saveznikim zranim napadima na Mnchen. Osim toga, u romanu se ispreplie itav niz razliitih mitova, koji se povezuju s idejom o opstanku nacista: nordijska mi tologija, NLO-i kao letjelice koje su stvorili ljudi, podzemna kra ljevstva Shambala i Agartha, ideja o upljoj Zemlji, sveti Gral i me unarodna zavjera s ciljem stvaranja tajne Univerzalne, svjetske vlade. Iako bi se moglo oekivati da ta besmislena i (zbog pokuaja revizije povijesti) moralno pokudna pria milostivo uroni u knjievni zaborav, to se nije dogodilo. Naime, umjesto toga, ona je ula u tmurno podruje supkulture, gdje su je otkrile neke zainteresirane stranke koje su u njoj prepoznale mogunost da ostvare svoje ciljeve.

250

Ernst Zundel i

"Samisdat"

lanci objavljeni u neonacistikim novinama Brisant nisu nosili ime autora. Zainteresiran i uznemiren neobinim podacima u njima iznesenima, W. A. Harbinson se odluio poigrati detektiva i istraiti podrijetlo tog asopisa. Otkrio je da ga je u Zapadnoj Njemakoj objavljivala tvrtka "Lintec GmbH" iz Hamburga, koja tada vie nije postojala. Harbinson tvrdi: "...tvrtka se nije nalazila ni na jednom popisu zapadnonjemake novinske organizacije, kao ni biroa za od nose s javnou." Bez obzira, ustanovio je da su podaci izneseni u lancima Brisant-a. potjecali iz dviju knjiga: UFOs: Nazi Secret Weapons? ("NLO-i: Tajno oruje nacista?) Matterna Friedricha, te Secret Nazi Polar Expeditions ("Tajne polarne ekspedicije nacista") Christofa Friedricha. Obje knjige je objavila izdavaka kua "Samisdat Publishers Limited" iz Toronta. Kako tvrdi Harbinson, imena "Mattern Friedrich" i "Christof Friedrich" ustvari su pseudonimi Ernsta Zndela, Nijemca koji je ivio u Kanadi i jednog od najaktivnijih pobornika tvrdnje da se Holokaust nikada nije dogodio. Preko svojih mnogobrojnih veza s prebjeglim nacistima u Junoj Americi i drugdje, Zundel: "danas vodi izdavaku kuu 'Samisdat Publishers Limited', koja predstavlja glasnogovornika neonacistike propagande i trgovine, a specijalizi rana je za prodaju nacistikih knjiga, audio-ploa, kazeta, fotografija, medalja i drugih nacistikih suvenira." Zundel u svojim knjigama iznova istie da su NLO-i ustvari tajno nacistiko oruje, koje se lansiralo iz njihove tajne baze na ili u blizini Junog pola. Osim toga, on je (po svemu sudei) i sljedbenik teorije o upljoj Zemlji, a 1978. god. je u svojem biltenu Samisdat reklamirao putovanje zra koplovom na Juni pol, gdje e, kako je tvrdio, putnici otkriti Hitlerovu bazu NLO-a na Antarktiku, ali i ulaz u unutranjost planeta. Cijena karte za to putovanje iznosila je 9.999 $. Sljedei odlomak lanka objavljenog u Samisdatu omoguit e itatelju da stekne uvid u Zundelove tvrdnje:
"ACHTUNG! SAMISDATOV PREGLED VIJESTI SAMISDATOVA EKSPEDICIJA UPLJA ZEMLJA 9.999 $ U POTRAZI ZA RUPAMA NA POLOVIMA

251

U POTRAZI ZA HITLEROVIM BAZAMA NLO-a NA ANTARKTIKU...

Va odgovor na naa najnovija izvjea i aktivnosti iznimno je ohrabrujui! Primili smo narudbe i ponude iz svih dijelova svijeta - iz Noumee u Junom Pacifiku, Uskrnjih otoka, ilea, Argentine, Brazila, Venezuele, Paname, Meksika, sovjetskih satelitskih drava, Kine, June Afrike, Perzije, Konga, Austra lije, Japana, te iz svih zemalja zapadne Europe i gotovo svih drava SAD-a. Taj odgovor je golem i predstavlja jasnu na znaku da su obavijeteni istraivai NLO-a i javnost umorni od loih informacija, koje im prilae stara struja istraivaa NLO-a i novine, koje iznose slubeni alibi CIA-e i KGB-a da su NLO-i izvanzemaljske letjelice. Ono to svijet koji bdije nad NLO-ima eli, sada stvarno dobiva - ozbiljno istraivanje NLO-a, koji su posve zemaljski. SAMISDAT je jedina organizacija koja se trudi initi neto po tom pitanju, no nismo sami, jer imamo podrku tisue ljudi poput vas, koji ele saznati istinu, koju su arlatanski pozna vatelji leteih tanjura 30 godina pokuavali prikriti bajkama o 'malim zelenima'. Upravo su ljudi poput vas pretvorili SA MISDAT u najaktivniju NLO-organizaciju i izdavaku kuu na planetu Zemlji!... Naa otkria su omoguila nastanak velikog broja knjiga, koje se danas potiskuju i katkad otro kritiziraju, ali predstav ljaju bestselere supkulture. 'UFO-s - NAZI SECRET WEAPON?', bila je naa prva knjiga, ijih je 5 izdanja potpuno ra sprodano. Rasprodana su ak i 2 izdanja nae druge knjige, 'SECRET NAZI POLAR EXPEDITIONS'. Veoma uspjeno se prodaju i strani prijevodi tih knjiga, pa svima postaje jasno da je medijska blokada istine konano prekinuta. Trenutno se tiskaju jo 3 knjige, ime e se zaokruiti naa I. faza izda vakog programa: "THE CIA-KGB-COVERUP", "THE
ANTARCTICA THEORY" i "THE LAST REVELATION"...

Isto tako, osnovali smo istraivake timove u Kanadi, SAD-u i osobito u Njemakoj, koji imaju zadatak ponovno otkriti os novne nacrte beskrilnih letjelica, po uzoru na koje su nastali
252

prvi nacistiki NLO-i. Ti timovi su ve dizajnirali i konstrui rali makete, od kojih neke rade uz primjenu uobiajene ener gije, dok druge imaju pogonske sustave koje dananja aviokozmika tehnologija jo nije otkrila. Nadamo se da emo daljnjim istraivanjem moi proizvesti nekoliko razliitih modela za sve zaljubljenike maketarstva. Cijenimo svaki doprinos - u obliku ideja ili novanih priloga. ekove moete slati na adresu SAMISDAT-a uz oznaku: 'Za SAMPROJ R-l'... SAM1SDAT, koji se potpuno posvetio istraivanju NLO-a, upravo e doivjeti velianstveno iskustvo! Pregovaramo s nekoliko meunarodnih zrakoplovnih i 'charter'-tvrtki oko naeg planiranog istraivanja 'teorije o Unutranjoj Zemlji', kao i potrage za 'Hitlerovim bazama leteih tanjura na Antarkti ku'. Naa 'raketna rampa', o kojoj takoer trenutno pregova ramo, nalazit e se u Rio de Janeiru u Buenos Airesu. Ondje e se 1979. ili 1980., odrati Meunarodna konferencija o NLOima. Isto tako, zainteresirani i financijski sposobni, moi e se ondje pridruiti Christofu Friedrichu i lanovima posebno odabranog SAMISDAT-ovog istraivakog tima, te krenuti na Antarktiku ekspediciju u cilju otkrivanja Hitlerovih baza le teih tanjura na njemakom Antarktiku, ali i pokuaja otkla njanja sumnji o 'letu u polarni otvor' admirala Byrda, stvarnim letom iznad Junoga pola! Ovdje izlaemo plan naeg pokus nog leta! Predvia se da e Antarktika ekspedicija raspola gati posebno opremljenim mlanjakom dalekog dosega... SAMISDAT-ova Antarktika ekspedicija s ciljem otkriva nja Hitlerovih baza leteih tanjura i otvora na Junom polu, koji vode u unutranju Zemlju, bit e jedinstven doivljaj, koji se dogaa samo jednom u ivotu. Budui da e u njoj moi su djelovati ogranien broj ljudi, nai kriteriji selekcije moraju biti veoma strogi. Priblina cijena po osobi moda e biti via od 9.999 $. Meutim, ona e se smanjiti ovisno o tome koliko emo prije toga skupiti novaca prodajom SAMIDAT-ovih SE RIJA predavanja, audiokazeta, konvencija, modela NLO-a i knjiga. Moete pomoi ostvariti taj san na vie naina: 1.) Moete postati jedan od distributera naih knjiga, kupite li SAMISDAT-ove knjige i druge predmete po veleoprodajnim 253

cijenama i potom ih prodate po maloprodajnoj cijeni prijate ljima, kolegama, sudionicima konferencija o NLO-ima, posje titeljima okrunih i ezoterijskih sajmova, te trnica. Kupnjom SAMISDAT-ovih naslova na veliko, moete ostvariti gotovo 100% profit na svaki prodani primjerak. Taj novac, potom, moete uloiti u vae sudjelovanje u Ekspediciji ili ga, pak, potroiti kako vam najbolje odgovara.; 2.) Moete organizirati NLO-klub i odravati svoje konferencije o NLO-ima, pri emu ete zaradu dijeliti sa SAMISDAT-om.; 3.) Ako ste bogati i savjesni, moete sponzorirati itavu ili dio Ekspedicije, te tako mnogo bre ostvariti na ivotni cilj. No, prazna obeanja i druge besmislene izjave klepetala i besposliara, bez obzira koliko imunih, nee odvesti Ekspediciju na Antarktik. Jedino to oni mogu uiniti jest da unaprijed doniraju gotov novac. Ako ste sposobni za to i elite uloiti novac, koji e biti odmah is koriten, tada vas molimo da nam se javite!; 4.) Moete orga nizirati svoju dobrotvornu akciju za Ekspediciju. Ne oklije vajte nam se javiti u svezi pojedinosti i pomoi oko ovih i drugih ideja. To su samo neki naini na koje moemo ubrzati taj velian stveni dan, kada emo se ukrcati na na brz, srebrni zrakoplov i odletjeti na Antarktik - i jo dalje, gdje emo se susresti s povijeu. Kad se vratimo, znat emo da smo otkrili Unutra nju Zemlju i/ili pronali dokaz o Hitlerovim NLO-bazama ili, pak, razotkrili dvije najbolje i najdue uvane tajne nae Znanstvene ere." itatelj e primijetiti da se Zundelov navodni cilj da poduzme ekspediciju na Antarktik, mogao ostvariti samo ako su itatelji Samisdat-a bili spremni kupiti njegove proizvode "na veliko" (nepo trebno je rei da se putovanje charter-letom na Antarktik nikada nije dogodilo). Njegove oito besmislene tvrdnje o tajnim nacistikim bazama NLO-a na Junome polu, te upljoj Zemlji, skrivaju jo zlokobniji revizionistiki plan. Naime, to je priznao i sam Zundel. Frank Miele, lan Drutva skeptika iz SAD-a, koji je 1994. god., napisao lanak za asopis toga drutva, o revizionistikoj povijesti holokausta, tvrdi da mu je Zn254

del rekao da je svojom knjigom UFOs: Nazi Secret Weapons? (koja je doivjela 7 izdanja i postala je bestseler u supkulturnim gru pama), samo pokuao privui to vei broj itatelja. U telefonskom razgovoru s Mieleom, Znde je rekao: "Shvatio sam da Sjevernoamerikanci ne ele biti educirani. Oni ele da ih se zabavlja. Ta knjiga je sluila za zabavu. Sa slikom Fhrera i leteih tanjura koji uzlijeu s Antarktika na naslovnici, mogao sam sudjelovati u radijskim i te levizijskim emisijama. Tako bih u emisiji koja je trajala sat vremena, 15 minuta razgovarao o tim ezoterijskim stvarima. Potom bih govo rio o idovskim znanstvenicima u koncentracijskim logorima, koji su radili na tom tajnom oruju. Tako sam dobio priliku govoriti ono to sam elio." Kako se moglo i oekivati (i nadati), Zndel je zbog svoje revizije holokausta zaratio s kanadskim vlastima. Godine 1984., kanadska vlada je protiv njega pokrenula kazneni postupak, koji se temeljio na privatnoj tubi rtve holokausta, Sabrine Citron. Zndel je optuen na temelju 177. lanka kanadskog Kaznenog zakona, prema kojemu se dobrovoljno javno objavljivanje lanih tvrdnji, ime se uzrokuje ili se moe uzrokovati povreda javnog interesa, smatra kaznenim djelom. Zndel je objavio i dvije knjige drugih autora: The West, War and Islam ("Zapad, rat i islam"), te Did Six Million Really Die? ("Je li doista poginulo 6 milijuna ljudi?"). Zbog objavljivanja potonje knjige optuen je na kaznu od 15 mjeseci zatvora. Me utim, Zndel se alio na tu presudu, pa je zakazano drugo suenje. O tom drugom suenju opseno se izvjetavalo u kanadskim novinama, budui da je Zndel kao strune svjedoke pozivao druge vodee revizioniste. Iako je bio osuen i drugi put, sluaj je podne sen Vrhovnom sudu Kanade, koji je odluio da je zakonska odred ba o lanim izjavama neustavna povreda slobode govora. Miele zajedljivo komentira da je revizionist holokausta, Zndel, postao: "zagovaratelj graanskih prava i kanadski junak." Usprkos tome, nekoliko skupina kanadskih idova pokrenulo je protiv njega po stupak na temelju kanadskih zakona koji zabranjuju mrnju. Miguel Serrano i velianje Hitlera Neobine i ezoterijske ideje, koje, kako se ini, esto slijede revizionistike teorije o holokaustu, najbolje se mogu predstaviti na
255

zapanjujuem primjeru ileanskog diplomata Miguela Serrana (ro. 1917.), koji je bio ambasador u Indiji (1953.-1962.), Jugoslaviji (1962.-1964.) i Austriji (1964.-1970.). Serrano, koji je bio iznim no inteligentna i obrazovana osoba, pisao je o mnogim tajanstvenim temama, kao to su joga, tantra i druga podruja misticizma, te knji gu o svom prijateljstvu s Carlom Jungom i Hermannom Hesseom. Osim toga, Serrano je putovao Indijom, Junom Amerikom i An tarktikom u potrazi za mudrou. Godine 1984. objavio je opsenu knjigu u kojoj detaljno objanjava svoje mistike i filozofske nazo re, naslovljenu Adolf Hitler, el Ultimo Avatara ("Adolf Hitler, posljednji Avatar") i koju je posvetio: "Za slavu Fhrera, Adolfa Hitlera". Goodwin tvrdi sljedee: "Taj naslov moramo shvatiti doslovno: Serrano vjeruje da je Hitler Deseti Avatar Vinua, Kalki Avatar, koji se inkarnirao kako bi uzrokovao zavretak razdoblja Kali Yuge i omoguio nastanak Novoga Doba. Prema budistikoj terminologiji, Hit ler je Tulku ili Bodhisattva, koji se oslobodio granica krugo va ovoga svijeta i dobrovoljno se rodio radi spasa ovjeanstva. Prema tome, on ne smije biti predmetom kritika." Serrano vjeruje da je Hitler jo uvijek iv, da je pobjegao iz ru evina Berlina u jednome od nacistikih leteih diskova, te da i dalje vodi Ezoterijski rat iz svog skrivenog utoita na Junome polu. U pozadini tog scenarija opet se nalazi legendarna zemlja Hiperboreja i njezini fantastini stanovnici, uz varijacije te teme o kojima smo ve raspravljali (vidi Drugo poglavlje). Serrano tvrdi da Hiperborejci ne potjeu iz nae galaksije, te da su na Zemlju stigli u dalekoj prolo sti. Istina o njihovu postojanju pokuavala se prikriti jednom veli kom zavjerom, izmeu ostaloga, na nain da ih se pogreno opisu je kao "izvanzemaljce". Ustvari, mi ih vidimo samo u obliku "leteih tanjura", zato to ih nismo sposobni vidjeti kakvi stvarno jesu. Prvu Hiperboreju osnovali su na Zemlji i ona nije bila sastavljena od svje tovne tvari nego se prostirala izvan fizike razine postojanja, koju je stvorio i kontrolirao Demijurg, nii bog, iji su prvi pokuaji stva ranja inteligentnih bia, rezultirali nastankom neandertalca.
256

Demijurg je uspostavio kozmiki poredak prema kojemu sva stvorenja moraju slijediti Put Predaka - drugim rijeima, bit e be skonano dugo reinkarnirani na Zemlji. No, Hiperborejci su odbijali to prihvatiti jer su eljeli slijediti Put Bogova, odnosno reinkarnirati se po elji. Hiperborejci su posjedovali silu vril (vidi Tree poglavlje), kojom su se koristili u bitkama protiv mehanistikog Demijurga. Rat izmeu Hiperborejaca i Demijurga rezultirao je stvaranjem Druge Hiperboreje na Sjevernome polu, koja je imala oblik fizikog, okrug log kontinenta s kojeg su Hiperborejci poeli organizirati produhovljenje Zemlje. To e im uspjeti tako to e usaditi jednu esticu besmrtnosti u neandertalce i druge praljude, koja e ih uzdii iz njiho va poluanimalnog stanja. Planovi Hiperborejaca uspjeno su se ostvarivali sve dok nisu neoprezno poeli spolno opiti s biima, koja je stvorio Demijurg. To krianje rasa bilo je povezano s katastrofalnim udarom kometa, uslijed kojeg su Sjeverni i Juni pol promijenili poloaje. Nakon tog dogaaja, Zemlja je postala: "ratite Demijurga i Hiperborejaca, kojima je tijekom borbe neprestano prijetila opasnost od razrjeivanja krvi." Godwin citira Serrana: "Ne postoji nita tajanstvenije od krvi. Paracelzus je tvrdio da je ona zgusnuta svjetlost. Vjerujem da je to i arijska, hiperborejska krv - no ne svjetlo Zlatnoga Sunca, galaksijskog sunca, nego svjetlo Crnoga Sunca...", a Crno Sunce nije samo simbol praznine u upljoj Zemlji, nego i one prvobitne praznine iz koje potjee sav ivot. Serrano tvrdi da je upoznao jednog Uitelja, koji mu je rekao da uenik joge u odreenoj etapi uspijeva napustiti svoje tijelo i doivjeti mistiku smrt nakon koje stie do Crnoga Sunca, podruja u kojemu ive Hiperborejci i koje se nalazi izvan fizikoga svemira. Meu tim, nisu svi ljudi sposobni za takvo duhovno putovanje, nego samo oni: "ija krv uva sjeanje o drevnoj Bijeloj, hiperborejskoj rasi." Serrano je vjerovao da su idovi instrumenti u rukama Demijur ga (kojeg on poistovjeuje s Jahveom). Oni su "proturasa", koja zajedno sa svjetskim institucijama, skrivenim neprijateljima hiperborejskih ideala, sudjeluju u divovskoj zavjeri. Te ideje su nadahnule stvaranje Drutva Thule, za koje Serrano tvrdi da je povezano s hermetikim Redom Zlatne zore, no da su ga iskvarili: "izrodniki Aleister Crowley i idovski Bergsoni." 257

"Serrano tvrdi da je Hitler, u doba svojih prvih kampanja elio ponovno osvojiti drevna podruja, kojima su vladali Arijci i Hiperborejci. Let Rudolfa Hessa u Englesku 1941. god., bio je posljednji pokuaj ostvarenja tog plana da se, putem obna vljanja kontakta sa Zlatnom zorom Njemaka ujedini sa svo jim arijskim roacima Britancima, i ohrabri ih da takoer pro iste svoju rasu. No, nakon oitog neuspjeha te misije, Hitler je odluio preuzeti svoju avatarsku ulogu i zapoeti totalni rat na svim frontama, protiv idova i Demijurga, napadom na njihov najmoniji izdanak - komunistiki Sovjetski Savez." Serrano, poput svih drugih revizionista, nijee da se holokaust doista dogodio (on ga naziva "Mitom o 6 milijuna") tvrdei da su Germani herojski, a ne okrutan narod (pri emu se okrutnost sma trala svojstvom mijeane krvi). Doista, nacisti su se navodno, tijekom Drugog svjetskog rata, usredotoili na usavravanje "arobnog rea lizma", to je ukljuivalo razvoj aviona-diskova, uspostavljanje kon takta s uznesenim Uiteljima na Tibetu i dematerijalizaciju. Dalje, Hitler nije izvrio samoubojstvo, nego je pobjegao kroz podzemni prolaz, koji je zamislio Albert Speer, a povezivao je Bunker sa zranom lukom Tempelhof, gdje se ukrcao na letei disk, ostavivi za sobom ruevine Treega Reicha. Godwin istie da Serrano tu ulazi u podruje, koje se obino po istovjeuje s bizarnim granicama ufologije i kozmologije, te citira sljedee rijei ileanskog pisca: "Jesu li njemake podmornice otkrile na Sjevernom polu ili John Deeovu Grenlandu, tono mjesto kroz koje se probija kao kroz mranu cijev, radi povezivanja s Drugim polom i izlazi u onoj rajskoj zemlji i moru, koje vie nisu tamo, no ipak postoje? Neosvojiv raj iz kojega se moe voditi i dobiti rat -jer, kada ovaj rat bude izgubljen, drugi e biti dobiven. Zlatno doba, Ultima Thule, Hiperboreja, druga strana stvari; koje je toliko lako, a opet tako teko dosegnuti. Unutranja zemlja, Druga zemlja, suprotna zemlja, astralna zemlja, u koju ovjek ulazi gotovo 'u trenu'; bilokacija ili trilokacija svemira."
258

Serrano vjeruje da Prvi Hiperborejci jo uvijek ive u upljoj Ze mlji, te da su nacisti uspjeli ui u njihovu zemlju preko Junoga pola. Istu misao dijeli (po svemu sudei) i francuski pisac Jean Robin iako treba naglasiti da Robin nije nijekao holokaust. On je 1989. god. objavio knjigu Operation Orth u kojoj navodi svjedoanstvo, navodno svog prijatelja, o putovanju leteim tanjurom u podzemni kompleks, a koji je navodno mogao prolaziti kroz stijene. Podzemni grad se nalazio u blizini Valparaisa, ileanskog obalnog grada po kraj Santiaga. U njemu je ivjelo oko 350000 ljudi, koji su bili lanovi Crnog Reda, a meu njima su bili i idovi, koji su optui vali: "svoje sunarodnjake da 'odbijaju sudjelovati' u evolucijskom procesu." Robinova pria razlikuje se od ostalih mitova o opstanku nacista po tome to je prema njoj, Hitler umro u toj novoj Agarthi 1953., a njegovo je tijelo polegnuto u proziran, esterokutan lijes. Veoma je neobino to se u njegovu lijesu nalazilo i tijelo vedskog diplomata Raoula Wallenberga, koji je spasio vie tisua idova iz koncentracijskih logora i koji je nakon zavretka rata tajanstveno nestao. Godwina to, sasvim opravdano, uope ne iznenauje: "Operation Orth namee razliita pitanja ... itatelju, kojeg zanima to je natjeralo Jeana Robina da na tako okantan na in prikae pomirenje Hitlera i Wallenberga, kao i ideju da su idovi crnoga Reda olako odbacili holokaust. U kontekstu Guenonovih nazora, koja su puna potovanja prema idovskome narodu i njihovoj tradiciji, ne moe se rei nita osim toga da Robin prihvaa izvjetaj svojeg prijatelja i upozorava nas na krajnju opscenost evolucijskog procesa." Alternativa 3 Svakoga tko je upoznat s gore navedenom frazom sigurno e zani mati kakve ona ima veze s ovim istraivanjem. Odluio sam o njoj raspravljati iz 2 razloga: prvo, o zastraujuoj "zavjeri nad svim zavjerama", poznatoj pod imenom "Alternativa 3", pisali su mnogi pisci vjene sage o ultra-tajnim nacistikim aktivnostima; i drugo, budui da je "Alternativa 3" ustvari bila samo lukavo zamiljena prijevara, ona nam prua korisnu lekciju o tome kako se javnost
259

moe manipulirati fantazijom i propagandom pod krinkom istine. Budui da mnogi itatelji ne znaju to je "Alternativa 3", prije nego to usredotoimo pozornost na njezinu povezanost s nacistima i razloge zbog kojih, ak i danas, mnogi vjeruju u nju, moramo se os vrnuti na neke osnovne elemente. Pria poinje 20. srpnja 1977., kada je britanska nezavisna tele vizijska kua "Anglia" emitirala dokumentarni film u sklopu iznim no ugledne serije Science Report. Film je bio naslovljen Alternative 3, a u TV-vodiu britanske televizije opisan je ovako: "Ono to e biti prikazano u ovoj emisiji moda je neetino, no ovaj film se prikazuje ... kako bi izazvao one koji znaju odgovore na postavljena pitanja, da kau istinu." Od 22 h, kada je emisija zavrila, pa sve do ponoi i tijekom sljedeeg dana, televizija "Anglia" bila je zatrpana tele fonskim pozivima (neki procjenjuju 10 000) - ljudi koji su uivali u emisiji i eljeli su znati je li ita od prikazanog istina, dok su mno ge uputili gledatelji koje su neka "otkria" iskreno prestraila i zani malo ih je to se u pogledu toga ini. Televizijska kua je odmah objavila priopenje u kojemu je uvjeravala svoje gledatelje da je dokumentarni film o Alternativi 3 ustvari prvotravanjska ala - to je uostalom dokazivao i tekst na kraju, koji je ukljuivao odlomak o autorskim pravima: "Anglia Television - 1. travanj 1977." Neposredno prije emitiranja, "Anglia" je dala sljedee priopenje za tisak: "Tim novinara koji, izmeu ostalog, istrauju aktualne teme kao to su sua 1976. i promjene u atmosferi Zemlje, kao i uznemi rujue statistike o sve veem broju nestalih ljudi, slijede trag informacija i znanstvenih otkria diljem Engleske i Amerike. Znanstvenik sa Sveuilita u Cambridgeu i bivi astronaut, koji, nakon ivanog sloma, ivi u umirovljenikom domu, jedan je od tragova povezanih s njihovim istraivanjem, koji su konano doveli do nekih neobinih otkria o buduem i votu na Zemlji i drugim planetima Sunevog sustava. Nakon nekoliko tjedana privatnih prikazivanja, dogovorili smo njezino istodobno prikazivanje u Australiji, Novom Ze landu, Kanadi, Danskoj i Islandu, a uskoro e biti prikazana i u veini zemalja Europe i Azije.
260

Iako se tema koju obrauje ova emisija moda ini nevje rojatnom, ona je znanstveno mogua. Postavlja se pitanje u kojoj je mjeri istinita?" Na dan emitiranja, novinar Kenneth Hughues, koji je posjedovao neke materijale koji e biti prikazani, napisao je lanak za london ske novine Daily Mirror, naslovljen "TO SE, DO VRAGA, DO GAA?" "Znanstveni program vjerojatno e prikovati milijune Brita naca za njihove naslonjae. ALTERNATIVA 3 ... je istraga o nestanku nekoliko znan stvenika. ini se kao da su nestali s lica Zemlje. Bivi komentator ITV-a, Simon Butler, objavljuje zastrau jue i sumorne vijesti o budunosti. Program e se emitirati jo u nekoliko zemalja - no, ne i u Americi. efovi televizijskih postaja ele vidjeti kakav e on uinak imati na britanske gledatelje." Program je zamiljen kao niz intervjua s izvjesnim dr. Carlom Gersteinom, koji je opisao stravinu prirodu "Alternative 3". Dr. Gerstein je tvrdio da je 1957. god. sudjelovao na tajnoj konferenciji u Huntsvilleu, Alabama, na kojoj je ustanovljeno da industrijsko za gaivanje i njime uzrokovan efekt staklenika (uzrokovanog visokim razinama ugljinog dioksida, koji zadrava toplinu u atmosferi), unitavaju Zemljinu biosferu i tako nepovratno slabi kvaliteta zraka, zbog ega e na Zemlji do 2000. godine nastati potpuni klimatski kolaps i nestat e veina ivota na Zemlji (ukljuujui ljude). Predloene su 3 alternative za preivljavanje. Alternativa 1 je podrazumijevala izbacivanje velikog broja nuklearnih bombi u at mosferu. Pretpostavilo se da e njihovom detonacijom nastati rupe u omotau ugljinog dioksida, ime e se viak topline u atmosferi izbaciti u svemir. Ta ideja je odbaena uz objanjenje da bi ona uzrokovala drugi problem - golemu koliinu radijacije u atmosferi. Gersteinov opis Alternative 2 vodi nas natrag u podzemna kraljevstva
261

o kojima smo raspravljali u Sedmom poglavlju. U knjizi nastaloj po uzoru na Alternative 3, navode se sljedee Gersteinove tvrdnje: "Smatrao sam da je Alternativa 2 jo lua ideja od Alternative 1. Naravno, priznajem da u tlu ima dovoljno zraka za opsta nak ivota, ali... ne, to je bila najnestvarnija od svih alternativa. Postoji dobar razlog da vjerujemo kako je ovaj svijet neko bio mnogo civiliziraniji i znanstveno mnogo napredniji nego danas. Nai daleki preci, koji su ivjeli tisuu godina prije onoga to mi zovemo pretpovijesnim ovjekom, bili su mnogo napredniji nego to danas mislimo. Dalje, tvrdi se da je nastupila velika kataklizma - moda slina onoj koja oekuje nas - i da su ti veoma razvijeni ljudi izgradili potpuno novu civilizaciju ispod povrine Zemlje... Postoji posve uvjerljiv dokaz koji upuuje na to da su neko, duboko ispod povrine postojali gradovi - koji su meusobno bili povezani sloenim sustavom tunela. Ispod povrine mno gih zemalja svijeta otkriveni su ostaci tih gradova. Ispod June Amerike ... Kine ... Rusije ... o, posvuda. A, kako se kazuje, u tom podzemnom svijetu sja zelena svjetlost, koja zamjenjuje Sunce kao izvor energije - i koja omoguava uzgoj usjeva... Moda ima neke povijesne istine u biblijskoj prii o veli kom Potopu. Moda je nakon katastrofe, koja ih je, uostalom, ondje i potjerala uslijedio Potop - pa su svi ondje ostali zato eni i utopili se. Moda je tako okonala njihova civilizacija... Moda bismo iz toga mogli zakljuiti da ljudi, za koje sma tramo da su pretpovijesni, bili zapravo potomci aice prei vjelih - stvarnih Noinih potomaka, prihvaate li biblijsku ver ziju - koji su morali poeti iz poetka u potpuno unitenom svijetu. Je li im zato bilo tako prirodno - instinktivno, ako e lite - ivjeti u piljama? Nakon toga poeo je bolan, polagan postupak ponovne izgradnje svijeta sve dok se i mi sami nismo nali u istom poloaju..." Prema Alternativi 2, planiralo se evakuirati pripadnike svjetske elite (ostali ljudi bi bili preputeni sudbini na povrini) u te napu tene gradove. Meutim, i ta je mogunost odbaena, budui da bi
262

se toplina proizvedena efektom staklenika nakon izvjesnog razdoblja probila kroz Zemljinu koru i onemoguila ivot ljudima pod zemljom. Tako je preostala jo samo trea alternativa, koja je podrazumije vala evakuaciju (naravno, opet elite) na Mars. Gerstein je iznio teori ju da je Crveni planet neko bio naseljen, te da u njegovu tlu moda jo uvijek postoji atmosfera. Dodao je da je 1959. god. ruska rake ta eksplodirala na raketnom uzletitu, pri emu je poginulo mnogo ljudi i uniteno veliko podruje u okolici. Pretpostavljalo se da je raketa nosila nuklearnu bombu, koja je trebala eksplodirati u atmos feri Marsa, koji bi se tako opet pretvorio u planet za ivot. Gerstein je pretpostavio i da je druga raketa moda bila poslana na Mars, te da je ta misija vjerojatno bila uspjena. U dokumentarcu Alternative 3 prikazane su i neke snimke navo dne tajne misije na Mars, koju su 1962. poduzeli SAD i SSSR. U filmu je prikazana stjenovita povrina Marsa snimljena iz istraivake sonde, pri emu su se uli ruski i ameriki glasovi. Neposredno prije zavretka snimke, glas Amerikanca je govorio: "To je to! Imamo ga ... imamo ga! ovjee, ako ovo ikada razotkriju javnosti, to e biti najvei dan u povijesti! 22. svibanj 1962. Nalazimo se na planetu Marsu - i imamo zraka!" Novinar koji je vodio emisiju, Tim Brinton, prokomentirao je da vjerojatno postoji veoma dobar razlog zato su se od javnosti prikrivali pravi uvjeti ivota na Marsu i zato su tu mi siju zajedniki poduzeli Amerikanci i Rusi. Sve je ukazivalo na to daje rije o ultra-tajnom meuplanetarnom projektu koji je, kako je tvrdio Brinton, veoma lako mogao biti Gernsteinova Alternativa 3. Tvorci emisije Alternative 3 su, na temelju uvjerljivih "dokaza", ukazali na to da svake godine nestaje velik broj ljudi, implicirajui da su mnogi od njih ustvari bili rtve otmice ljudi koji kontroliraju projekt Alternative 3, pri emu su kirurkim i kemijskim operacijama pretvoreni u nesvjesne robove, koji su potom odvedeni kao "Serija poiljaka" u koloniju na Marsu. Kontrolori projekta su te bespomo ne rtve nazivali "ljudskim vikom", smatrajui posve prihvatljivom svoju barbarsku okrutnost prema njima. Osim toga, bili su i zainteresirani za regrutiranje znanstvenika i akademika najrazliitijih disciplina. To osoblje nazivali su "Ozna eni pokretai" i vjerojatno su oni predstavljali dio pojave takozvanog
263

"odljeva mozgova" tijekom 60-ih i 70-ih godina prolog stoljea, kada je iz Britanije otilo mnogo znanstvenika radi bolje plaenih poslova preko oceana. (Tvrdilo se da je istraivanje "odljeva mozgova" bilo potaknuto dokumentarcem emisije Science Report.) Sjedite itave operacije bilo je u Genevi i, u stilu Jamesa Bonda, ukljuivala je i itavu flotu nuklearnih podmornica stacioniranih ispod ledenog po krivaa Sjevernoga pola. Ondje se tajnost zavjere osiguravala na mjetanjem "vruih poslova" (spontano zapaljenje ljudi izazvano daljinskim upravljanjem) onim istraivaima koji su se suvie pri bliili istini. Genijalni tvorci Alternative 3 iznosili su kao dodatni dokaz za vjere i NASA-ine letove na Mjesec. itatelj moe pretpostaviti da je program "Apollo" omiljena tema konspiratologa, od kojih neki tvrde da NASA prikriva otkrie naputenih izvanzemaljskih gradova na Mjesecu, dok drugi tvrde da se slijetanje na Mjesec uope nije do godilo, nego da su astronauti skakutali na nekoj improviziranoj pozornici u Nevadi ili Kaliforniji. U Alternative 3 je iznesena pre tpostavka da astronauti "Apolla" nisu pronali naputen izvanze maljski grad, nego potpuno funkcionalnu usputnu postaju za letove na koloniju na Marsu. U knjizi je objavljen sljedei prijepis razgovora izmeu Kontrole svemirskog leta u Houstonu, Texas i astronauta Boba Grodina: KONTROLA: Moete li pogledati ono ravno podruje ondje? Vidite li ita iza njega? GRODIN: Vidim nekakav greben s prilino neobinim ... o, moj Boe! Ne elim vie nita znati! Do vraga, to je to? KONTROLA: U redu. Zanimljivo. Tango, javi se ... odmah ... Tango, javi se ... GRODIN: Sada se vidi neko svjetlo... KONTROLA (urno): U redu. Imamo ga, obiljeili smo ga. Ma lo smo se izgubili, ha? Bravo Tango ... Bravo Tango ... odaberi Jezebel, Jezebel... GRODIN: Da ... da ... ali to je nevjerojatno ... iskljuujem se..."

264

Prema drugom prijepisu razgovora, ovaj put izmeu Kontrole za svemirske letove i astronauta Scotta i Irwina, koji su se nalazili na Mjesecu u kolovozu 1971. god.: SCOTT: Strijela doista juri s istoka prema zapadu. KONTROLA: U redu, primljeno. SCOTT: Staze su ovdje dok se sputamo nizbrdo. KONTROLA: Samo slijedite staze, ha? IRWIN: Da ... mi smo (nejasno)... znamo da je to prilino do bar put. Pokazuje 320, domet gaanja za 413 ... Ne mogu prijei preko ovih crta, preko onih slojeva na Hadleyevu brdu. SCOTT: Ni ja. Ovo je stvarno nevjerojatno. IRWIN: Doista prekrasno izgledaju. SCOTT: Kakva organizacija! IRWIN: Ovo je najbolje organizirana struktura koju sam ika da vidio. SCOTT: Tako je (nejasno)... posve ujednaeno... IRWIN: Nita to smo do sada vidjeli nije pokazivalo takvu ujednaenu gustou od vrha staza do dna." U knjievnoj verziji dokumentarca Alternative 3 opisan je i slu aj, koji je opisao izravni sudionik pod pseudonimom "Trojanac". Taj dogaaj se zbio u bazi u unutranjosti kratera Arhimed, koji se nalazi na zapadnoj granici Mare Imbrium-a. Baza u Arhimedu na vodno je veliki tranzitni kamp ispod prozirne, hermetiki zatvorene kupole. Ondje je jedan od "Glavnih pokretaa", pomorski biolog Matt Anderson, tajno posjetio odvojeno podruje u kojemu su se na lazili naprijed navedeni robovi. U tom selu robova, Anderson je nai ao na prijatelja iz djetinjstva. Budui da jo nije proao neophodne psiholoke pripreme (kojima su se podvrgavali "Glavni proma trai") za prihvaanje ideje o ropstvu, zaprepateni je Anderson od luio pobjei i sa sobom povesti to vei broj robova i obznaniti jav nosti strahotu Alternative 3. Udruivi se s NASA-inim aerokozmikim tehniarom Gowersom, Anderson je ukrcao 84 roba na svemirski brod, kojim su kre265

nuli prema jednom od divovskih otvora u kupoli. Meutim, tehniar u glavnoj kontrolnoj sobi je vidio to se dogaa, te je pokrenuo uzbunu. Izlaz je zatvoren i Gowers je u panici izgubio nadzor nad brodom, te se njime sjurio u kupolu. Eksplozija koja je uslijedila probila je zatitnu ljusku, zbog ega je dolo do katastrofalne pro mjene tlaka, uslijed ega su poginuli gotovo svi koji su se nalazili u bazi. Zbog te katastrofe, ponovno je osposobljena biva baza u kra teru Cassini, te se Alternativa 3 nastavila po planu. Kako je spomenuto, zbog golemog broja telefonskih poziva za brinutih gledatelja, "TV Anglia" je odmah objavila priopenje da je dokumentarac Alternative 3 samo prvotravanjska ala. Doista, to se moglo zakljuiti i po tome to su u toj emisiji sudjelovali i neki poz nati glumci (jedan od njih ak se pojavio u reklami za pseu hranu neposredno prije poetka programa!). No, usprkos tome, Alterna tiva 3 je potaknula sumnje drugih pisaca i istraivaa zavjera. Meu najpoznatijima bio je ameriki konspiratolog Jim Keith (koji je, na alost, umro u rujnu 1999.). U svojoj knjizi Casebook on Alternative 3 (1994.) ("Dosje Alternative 3"), on navodi popis vie od 30 znanstvenika povezanih s proturaketnim projektom "Star Wars" Strateke obrambene inicijative (SDI), koji su izvrili samoubojstvo, nestali ili na drugi nain umrli pod nerazjanjenim okolnostima. Ta usporedba s nestalim znanstvenicima iz scenarija Alternative 3, pri mjer je sluaja koji Keith navodi u svojoj knjizi. Razmotrimo li po drobnije tu zavjeru, uoit emo da ona sadri sve glavne elemente drugih teorija zavjera. ini se kao da su tvorci dokumentarca TV postaje "Anglia", posudili likove iz Eccoova romana Foucaultovo njihalo, u kojemu mala skupina dokonih intelektualaca, koji rade za izdavaa ezoterikih tekstova, skupljaju sve mogue informacije o tajnim drutvima i zavjerama kroz povijest, koje potom unose u ra unalo "Abulafia" (prema imenu kabalista). To raunalo potom sve te podatke povezuje u uvjerljiv i skladan (iako posve izmiljen) sce narij prema kojemu su sva tajna drutva u povijesti meu sobom prenosila elemente fantastine Tajne, koja njezinom posjedniku prua nevjerojatnu mo. No, radi neopreza, vijest o tome otkriu stigne do meunarodne mree tajnih okultnih skupina, koje potom te intelektualce natjeraju (doslovno) u smrt, pod sumnjom da znaju
266

Tajnu. Glavnog junaka knjige, Casaubona, ubiju okultisti koji ele da Tajna ostane neotkrivena. Slian scenarij moe se povezati i s Alternativom 3. Osnovni ob razac, prema kojemu postoji tajna i mona elita, koja planira napu stiti umiruu Zemlju i kolonizirati Mars, prua osnovu za mnogo opseniji scenarij. On poinje nastankom ljudske civilizacije, u kojoj su, na samome poetku njezina postojanja, bili ukorijenjeni pripadnici mone i posve beskrupulozne elite, koja je tisuljeima tajno usmje ravala tijek povijesti. U dvadesetom stoljeu (kojim se uglavnom bavimo u ovoj knjizi), najstraniji i najokrutniji primjer djelovanja te mone elite predstavlja upravo nacistika ideologija. Jim Keith zanimljivo primjeuje da je sam Hitler zamislio etiri "alternative" za ivot u buduem svijetu oskudice. U knjizi Mein Kampf, Hitler je napisao: "Temeljni pregled uvjeta za obavljanje vanjskih poslova, koji ma raspolae njemaka drava, neminovno je nametnuo slje dei zakljuak: Godinji porast puanstva u Njemakoj iznosi gotovo de vetsto tisua stanovnika. Tu vojsku novih graana bit e svake godine sve tee hraniti, to e konano dovesti do katastrofe, koju emo moi izbjei samo ako pronaemo naine i sredstva da na vrijeme sprijeimo glad i bijedu. Postoje etiri naina na koje moemo izbjei tako straan razvoj budunosti: 1. Slijediti primjer Francuske i umjetno smanjiti demograf ski rast, ime emo rijeiti problem prenapuenosti... 2. Drugi put je onaj koji se danas iznova predlae i prepo ruuje: interna kolonizacija... 3. Ili bi se mogla pronai druga domovina u koju bi se sva ke godine slao viak od nekoliko milijuna ljudi, ime bi se osiguralo samoodranje nacije; ili moemo 4. Poveati izvoznu industriju i trgovinu i tako namiriti tro kove ivota u budunosti." Prve tri alternative Hitler je odbacio uz obrazloenje da e samoograniavanje stanovnitva putem kontrole raanja neizbjeno re zultirati slabljenjem stanovnitva, budui da e se time izigrati Dar267

winovi prirodni zakoni opstanka najsnanijih: "Jer e ograniavanjem prokreacije i smanjenjem broja roenja, prirodnu borbu za opstanak u kojoj pobjeuju najsnaniji i najzdraviji, oito zamijeniti nagon za 'spaavanjem', pod svaku cijenu, ak i najslabijih i najbolesnijih, ime se sije sjeme budueg narataja koji e neminovno biti jo jad niji i bjedniji dok god se nastavlja ovo izrugivanje Prirode i njezine volje." Druga mogunost - "interna kolonizacija" i poveanje izvora prihoda u Njemakoj - odbacio je pod izgovorom da se to ne bi mo glo beskonano odravati: "Nedvojbeno je da se produktivnost zemlje moe poveati do odreene granice. No, samo do odreene granice, a ne beskonano. Izvjesno razdoblje bi se poveanje broja njema kog stanovnitva moglo nadoknaivati bez razmiljanja o gladi, tako to bi se poveala produktivnost nae zemlje. No, osim toga, moramo se suoiti s injenicom da nae ivotne potrebe obino rastu mnogo bre od broja stanovnitva." Trea se mogunost, naravno, odnosi na pojam Lebensraum: "Pronalaenje nove domovine gdje e biti naseljen viak sta novnitva, prua beskonano mnogo prednosti, osobito osvr nemo li se na budunost ... Moramo ... trijezno i objektivno usvojiti gledite da prvotna namjera Boga sigurno nije bila da jednome narodu dodijeli pedeset puta vie zemlje nego drugo me. U ovom sluaju ne smijemo dopustiti da nam politike granice sputavaju granice vjene pravde. Postoji li na ovom svijetu doista mjesta za sve ljude, uzmimo tada tlo neophodno za na opstanak. Istina, na to nee dobrovoljno pristati. No, tada nastupa zakon samoodranja; a ono to se mirnim putem ne moe ost variti, moramo uiniti silom." etvrtu alternativu, koja se osnivala na njemakoj meuovisnosti o drugim narodima putem meunarodne trgovine, Hitler je odbacio uz obrazloenje da e time opstanak arijske rase ovisiti o poslovima drugih nacionalnih drava: "Ako .. Njemaka krene tim putem, morat e imati na umu da e taj razvoj jednoga dana... zavriti borbom. Samo djeca mogu
268

vjerovati da e dobiti to ele 'mirnim sukobom naroda', pri jateljskim i moralnim putem, neprestano istiui svoje miro ljubive namjere, kako to glasno i licemjerno blebeu; drugim rijeima, da nikada ne uzmu oruje u ruke." Nakon to je na zanimljiv, iako neuvjerljiv nain povezao Hitlerove opcije s Alternativom 3 (prve se odnose na Hitlerovo gledite o problemima s kojima je suoen njemaki narod, a potonje na pro bleme itavog ovjeanstva), Keith navodi sljedei odlomak iz Hitlerova Mein Kampfa: "Prema narodnoj filozofiji, znaaj ovjeanstva je u njegovim osnovnim rasnim elementima. Drava je za njega naelno sa mo sredstvo ostvarenja cilja, a taj cilj je ouvanje rasnog op stanka ovjeka. ... Tako narodna filozofija ivota odgovara najskrovitijoj volji Prirode, budui da ona ponovno uspostavlja onu slobodnu igru sila, koja konano mora dovesti do nepre stanog, uzajamnog vieg razmnoavanja, dok, naposljetku, najbolji dio ovjeanstva, jednom zaposjednuvi ovu Zemlju, dobije potpunu slobodu za djelovanje u podrujima koja e se dijelom nalaziti iznad, a dijelom izvan nje." [Keithova istaka.] Kieth smatra iznimno znaajnim Hitlerovu opasku o podrujima koja se nalaze iznad i izvan zemlje, s obzirom na dogaaje koji su uslijedili nakon poraza Treeg Reicha. Nastavlja: "S obzirom na sve ideje koje, kako se ini, vode do ... Alter native 3, upoznati smo s nacrtima tehnoloki naprednih leteih diskova, koje su tijekom Drugog svjetskog rata usavrili na cisti, a znamo i da su vodei, ili barem bivi nacisti, sudjelovali u amerikom svemirskom programu. Interesi nacista ispreplitali su se, nakon pojave filozofije, i s drugim totalitarnim me hanizmima kontrole na svijetu, s obavjetajnim djelatnostima, policijom i psihijatrijskim ustanovama, eugenetskim i genet skim istraivanjima, kao i s planovima elita, ija bi se filozofi ja mogla opisati parapolitikom, a ne politikom."
269

U Osmom poglavlju smo ve prouili teoriju o njemakim lete im diskovima, a na poetku ovog smo istaknuli da su nakon rata mnogi nacistiki uglednici bili odvedeni u SAD, u sklopu projekta PAPERCLIP - meu njima je bio i Wernher von Braun, koji je za mislio vei dio opreme za NASA-in program "Apollo". U svezi pretpostavke da su nacisti nastavili svoje operacije i nakon rata, o emu smo govorili u prethodnom poglavlju, Keith navodi sljedee izvjee ogranka OSS-a za Istraivanje i Analizu iz 1945.: "Nacistiki reim u Njemakoj razvio je dobro pripremljene planove za ostvarenje nacistikih doktrina nakon rata. Neki od tih planova ve su se poeli ostvarivati, dok su ostali bili usmjereni na meunarodnu razinu i trebali su biti ostvareni nakon unitenja neprijateljskih elemenata u Europi... lanovi nacistike stranke, njemaki industrijalci i vojska, shvativi da nee pobijediti, sada razvijaju poslijeratne trgovake pro jekte, nastojei obnoviti i uvrstiti prijateljstva u inozemnim trgovakim krugovima i planiraju obnovu prijeratnih kartelnih sporazuma. Njemaki tehniari, kulturni strunjaci i tajni agenti imaju dobro zamiljene planove prema kojima e se infiltrirati u strane zemlje s ciljem razvijanja gospodarskih, kulturnih i politikih veza. Njemaki tehniari i strunjaci za znanstvena istraivanja bit e dostupni, za nisku cijenu, industrijskim tvrtkama i tehnikim kolama u stranim zemljama. Njemaki kapital i planovi izgradnje najmodernijih tehnikih kola i istraivakih laboratorija, nudit e se pod iznimno povoljnim uvjetima, budui da e time biti Nijemcima pruena izvrsna mogunost da dizajniraju i usavravaju nova oruja." Za konspiratologe poput Keitha, mogla bi se rasplesti mrea Al ternative 3 kako bi se razotkrile njezine skrivene niti, koje naizgled potvruju prilino nesiguran dokaz. Kako tvrdi sam Keith: "Dok sam istraivao informacije iznesene u Alternative 3, jedan od pro blema predstavljao mi je dokaz, koji me vodio u ne osobito poelj nom smjeru: prema nacistima ... Priznajem da je ta mogunost malo vjerojatna, no istodobno ona sadri zapanjujui niz povezanih inje270

nica - naime, mogunost da je Alternative 3 izraz nacistikog okult nog nauka i da postoji elitistiki program naputanja Zemlje i ostva renja druge etape Hitlerova "Konanog rjeenja"." Osnovni elementi Keithove predodbe Alternative 3 mogu se ukratko prikazati na sljedei nain: Potkraj Drugog svjetskog rata, nacisti su razvili veoma napredne modele zrakoplova, meu kojima su bili Foo Fighters i vei, letei diskovi kojima je upravljao pilot. Planovi za izradu tih strojeva, kao i brojne druge komponente i znanstveno osoblje, preneseni su krajem rata u skrivenu koloniju u Neu Schwabenland na Antarktiku. Dvjema operacijama, koje su se zvale "Orlov let" i "Paperclip", osigurani su poslijeratni nacistiki financijski interesi i pijunaa. Ako su na Antarktiku i u Junoj Ame rici doista postojale nacistike kolonije, tada su ondje vjerojatno neometano nastavljena njihova aerokozmika istraivanja, koja su rezultirala sigurnim i rutinskim svemirskim letovima. Otkrie da e ivot na Zemlji prestati zbog oneienja i prenapuenosti, dovelo je do stvaranja Alternative 3, prema kojoj bi ujedinjena elita svijeta svemirskim brodovima odletjela na Mars i ondje osnovala svoje ko lonije. Prema tome, Sjedinjene Amerike Drave i SSSR nisu uope bili smrtni neprijatelji, nego najvei saveznici: Hladni rat je bila naj vea prijevara ovjeanstva, koje je nesvjesno opremalo robovskom radnom snagom divovske graditeljske projekte. Preivjelim nacisti ma, kao jednima od glavnih protagonista u ovom scenariju tajne povijesti svijeta, to je bila savrena prilika da nastave stvarati sve monu rasu, premjestivi svoj Lebensraum na Mjesec. Keith nastavlja: "Vjerujem da su nacisti bili glavni, no ne i jedini protagonisti u igri za dominaciju svijetom nakon zavretka Drugog svjet skog rata: bili su samo jedna od mnogih Hidrinih glava. Utjecajni nacisti (meu kojima je vjerojatno bio i Hitler) tajno su sudjelovali u svjetskim dogaajima nakon rata, stvarajui i usavravajui planove za konanu pobjedu Die Neuordnunga [Novi red]. Gotovo sve Hitlerove kohorte preivjele su Nurnberg i vjerojatno su sudjelovale u manipulacijama meunaro dnog terorizma i stvaranja trgovine drogom i orujem, kao i suradnje s mnogo "uglednijim" svjetskim mreama.
271

Iako ne mogu sigurno rei da nacisti ostvaraju 'stvarnu' dominaciju Alternative 3, da su izgradili ili da grade baze na Marsu ili Mjesecu s ciljem da iz Zemlje koju, kako su vjero vali, eka katastrofalna sudbina, iznesu drevni Gral ili arijsku rasnu istou, neizbjeno me zaprepauje loginost i simetri ja pojedinosti." Sloen sustav meusobno povezanih glasina - paranormalnih, povijesnih i politikih - koji se razvio oko Alternative 3, vjerojatno je najekstremniji izraz ideje o opstanku nacista nakon rata. Doista, zbog te ekstremnosti on predstavlja savren primjer naina na koji, naizgled nepovezane tajne, istine i poluistine, mogu neovisno pos tojati i uskoro izgubiti kontrolu, pretvorivi se u fantastine i gro teskne teorije zavjere, koje nimalo ne nalikuju elementima iz kojih su iznikle.

272

Zakljuak: "mit-maina"
Nacistiki okultizam - istina i mata

kultizam je neobina i plodna zvijer. Vjerovanja i dogaaji koji iz njega niu, naalost esto proizvode dodatna vjero vanja. Ako su, kao u sluaju nacistikog okultizma, izvorna vjerovanja bila tek neto vie od kriptohistorijskih idiotizama, malo je vjerojatno da e njihovi izdanci imati veu ideoloku vrijednost. Ova knjiga se ne bavi samo povijeu vjerovanja u nacistiki okulti zam, nego i samim nacistikim okultizmom, a nedvojbeno je sigur no da je osnovna pokretaka snaga, koja lei iza razvoja tog vjero vanja, pokuaj da se objasni strana aberacija, koju predstavlja Trei Reich. S obzirom da su ljudi oduvijek bili fascinirani okultnim i natpri rodnim, koji su im pruali mogunost da u neizvjesnosti postojanja otkriju vii smisao, te s obzirom na na pokuaj da odgovorimo na pitanje to je zlo, ne iznenauje to su mnogi pokuali objasniti na cizam pojmovima, koji prelaze granice ljudskosti. U Uvodu smo spomenuli da neki ozbiljni, slubeni povjesniari smjetaju Hitlera izvan obrazaca ljudskog ponaanja - koje ukljuuje najokrutnije zloine. Za njih je Hitler utjelovljenje jedinstvenog zla, koje prelazi granice ljudske okrutnosti. Drugima, koji su spremni prihvatiti stvar nost kozmikog zla, koje izvire izvan ovjeanstva, u nekoj najdubljoj tami postojanja, koju je Bog zauvijek napustio, Hitler i nacisti pred stavljaju primjer na koji nain, ovisno o odreenim okolnostima, ta Tama moe ui u ovjeanstvo, svojevrsnu "erupciju demonizma u povijesti". Usprkos tome, demonizam se lako moe pobrkati s mahnitou: strana je injenica koliko je nesretnika u povijesti zbog svoje ludo sti bilo pogreno optueno da su zaposjednuti silama Tame. Vidjeli smo kako korijene nacionalsocijalizma moemo traiti u volkisch273

okultista, koji su gorljivo vjerovali da je u pretpovijesti postojala germanska rasa nadljudi, ija se superiornost prenosila naratajima do dananjih Nijemaca posredstvom magine, iste arijske krvi. Bi zarne okultne tvrdnje teozofa, poput gospoe Blavatsky, Rudolfa Steinera i dr., navodno su pruale dokaz da je u nevjerojatno dalekoj prolosti, postojala izmiljena rasa Arijaca, koji su uspostavili veli ke civilizacije na izgubljenim kontinentima Atlantidi, Lemuriji i mitskom otoku Thuli. ini se da je ideja o izvornoj okultnoj moi nacista (za razliku od nacistikog vjerovanja u tu mo) izrasla iz nae vjene fascinacije legendama u koje su volkisch i pangermanski okultisti tako gorljivo vjerovali. Vjerovanje u sve aspekte paranormalnog iznimno je esto, bez obzira je li rije o vjerovanju u izvanzemaljske posjete, duhove mrtvih, mrane i demonske sile ili u tehnoloki napredne civilizacije, kao to su Atlantida i Lemurija. Ali, smatram da u tome vjerovanju lei jezgra mitolokog razvoja nacistikog okultizma, koji se dogodio u drugoj polovici 20. st. Jer, postoji li doista natpri rodno, nisu li nacisti mogli otkriti nain na koji e iskoristiti nje govu mo za ostvarenje svojih stranih ambicija? Odgovor na to pitanje mora biti nijean: prethodno smo vidjeli da ne postoji dokaz da je Hitler bio uveden u tajne crne magije, dok, s druge strane, obilje dokaza potvruje da je on potpuno prezirao svaku vrstu misticizma (osobito onaj koji je prakticirao Himmler u Wewelsburgu, svojoj bizarnoj verziji gralskog zamka). Doista, Hit ler je bio toliko nezainteresiran za te stvari da se ak nikada nije ni udostojao ui u Wewelsburg. No, to je s Himmlerom? Nisu li on i njegovi SS Gruppenfuhreri izvodili obrede crne magije u svom Zamku reda, pokuavajui komunicirati s duama davno umrlih Teutonaca? Odgovor na to pitanje je, naravno, da. Meutim, okultistiki pisci su godinama pogreno tvrdili da, upravo zato to je Him mler pokuavao komunicirati s natprirodnim silama, te sile postoje zato da bi se s njima moglo komunicirati. Budui da se smatram skeptikom, a ne nepovjerljivim sumnjiavcem*, ne mogu rei da natprirodne sile ne postoje, ali ni da postoje. No, istina je da to nitko
* Vidi citat Umberta Ecca na poetku ove knjige.

274

ne moe rei. No, ne smijemo dopustiti da ni na koji nain poveemo Himmlerove ideje o natprirodnom i istinitost postojanja natpri rodnog. Ken Anderson zanimljivo zakljuuje u svojoj knjizi Hitler and the Occult: "Na samim poecima njihova uspona na vlast, Hitlera i njego ve naciste okruivala je aura misticizma i to posve neovisno o njima. ini se da je ta aura blia okultizmu nego nekom drugom velikom pokretu dvadesetog stoljea. Hitler je postao personi fikacija nevidljive strukture, koja je prerasla u okultni mit, o kojemu ovdje govorimo. Zahvaljujui suvremenim okultnim piscima, ta iluzija je danas jo uvijek iva. Takva okultna mistika ne okruuje nije dnu drugu strahotu civilizacije ..." Tome bismo mogli dodati da su tu auru misticizma, koja je okru ivala naciste, diljem njemakog drutva jo vie pojaavale i sijale fotografije i kino-predstave, prije svega otvoreno propagandni fil movi Leni Riefenstahl, meu kojima su najpoznatiji Trijumf volje i Olimpija, a koji veliaju germanizam i istiu uroenu nadmo arij ske rase. Nacisti su doista bili vjeti samopromicatelji. Kao to su prvi volkisch-okultisti oblikovali, od razliitih eleme nata pretpovijesne mitologije, potpuno lanu povijest germanske "nadmone rase", tako su i mnogi okultni pisci pokuali stvoriti, na temelju slike nacista kao crnog maga i njegovih dijabolinih save znika, jednako lanu povijest Treega Reicha. Nepostojano zdanje izgraeno od njihovih nagaanja, "podupirao" je istonjaki misti cizam sa svojim priama o skrivenim gradovima u kojima ive uz neseni uitelji, koji su pravi upravljai sudbine ljudi na Zemlji. Bez obzira jesu li istiniti, ti mitovi su iznimno lijepi i razraeni, zbog ega je veoma tragino to su ih oteli zapadnjaki pisci u namjeri da po veu nacizam s navodnim izvorom okultne moi na Istoku. Vidjeli smo i kako je nacistika kozmologija, s potpuno ludim idejama o "Svjetskom ledu" i Zemlji kao mjehuriu u beskonanosti kamena, proizala iz grandioznih, ali neuvjerljivih kozmolokih teorija. Osim toga, nakon zavretka Drugog svjetskog rata, one su 275

postale dio fascinacije 20. st. alternativnim kozmologijama, uklju ujui teoriju o upljoj Zemlji, koja se uporno zadrala do danas. Drugi primjer koji pokazuje kako je Trei Reich izazivao neobi ne glasine, predstavlja ideja o nacistikim leteim diskovima, koja se dijelom osnivala na doista intrigantnom (iako neodreenom) do kazu, a dijelom na nepobitnom dokazu da su nacistiki znanstvenici doista eksperimentirali s tehnoloki iznimno naprednim modelima zrakoplova i sustava naoruanja. Zahvaljujui lukavim manipulatorima javnog mnijenja, kao to je Ray Palmer, tajna NLO-a "obja njena" je glasinama da su nacisti ustvari usavrili visoko napredan zrakoplov u obliku diska. Kako smo vidjeli, to je, pak, dovelo do nastanaka ideje da su naj vii nacistiki asnici pobjegli tim zrakoplovima-diskovima iz po ruenog Berlina. I u ovom sluaju, jasno je da su razliite, nevjero jatne tvrdnje o nacistikim skrovitima na Antarktiku, nastale na temelju doista tajanstvenih dogaaja, kao to su navodno potpuno neuspjela operacija "Highjump" admirala Byrda, ali i injenice da su mnogi nacisti - ratni zloinci - doista pobjegli iz razruenog Tre eg Reicha i nastanili se u zemljama June Amerike. Sve to prua teoretiarima zavjere uzbudljivu mjeavinu elemenata iz kojih e stvoriti svoj sablastan scenarij o okrutnim, tajnim silama, koje upra vljaju ovjeanstvom kao marionetama. Uz opasnost da ispadnemo klieizirani, trebamo rei da je ovo pravi primjer sluaja kada se zbrajanjem dva i dva dobije pet. Kako smo istaknuli u Uvodu, nakon protoka vremena i smrti bitnih izravnih svjedoka, gotovo emo sigurno izgubiti svaku mogunost da na prikladan nain objasnimo nacizam. Suoeni smo sa stranim pitanjem, koje e nas progoniti sve dok zadrimo svoju ovjenost: "Zato?" To pitanje jo neugodnijim ini mogunost da njegov odgovor ne lei u Najdubljoj tami ni u "apsolutnom drugdje", nego mnogo blie, u onom najstranijem i najmanje istraenom podruju - ljudskome umu.

ENDE
276

Heinrich Himmler (1900-1945), Reichsfuhrer SS-a, ef njemake policije

You might also like