(Poeo prevoditi 27. 09.

00 08:55:57)

Handbook of Seventh-day Adventist Theology 11 str. 347-374. Uskrsnue i proslavljenje John C. Brunt Uvod Nada svakog kranina za budunost temelji se na uskrsnuu Isusa Krista i obeanju da Njegovo uskrsnue jami uskrsnue i vjeni ivot onima koji vjeruju u Njega (1 Kor 15,20.21; 2 Kor 4,14). Kristov povratak u ivot nakon smrti na kriu jami kranima da su Njegova obeanja vjerodostojna i da svi, koji Mu s pouzdanjem povjere svoj ivot, mogu oekivati vjeni ivot koji nije podloan smrti. Ovo se uskrsnue ostvaruje prigodom Kristova povratka (1 Kor 15,51.52: 1 Sol 4,16). Za one koji su umrli u Kristu ono e znaiti povratak u ivot od besvjesnog smrtnog sna. Za vjerne u Kristu, koji budu ivi prigodom Njegova povratka, ono e znaiti preobrazbu za stanje besmrtnosti na novoj zemlji. Za sve koji su u Kristu ono e ukljuiti novo tijelo, proslavljeno i ne vie podlono smrti (1 Kor 15,42-44). Zli e uskrsnuti u odvojenom uskrsnuu da prime potpuno unitenje druge smrti (Otk 20,5-10). Ova dosljedna biblijska slika uskrsnua mrtvih razlikuje se od popularnog vjerovanja u besmrtnost due i nespojiva je s njim. Ovaj lanak poinje istraivanjem biblijskog materijala o uskrsnuu i proslavljanju vjernika, zatim razmatra znaenje ove doktrine i zavrava pregledom razliitih shvaanja uskrsnua i ivota poslije smrti, gledano iz povijesnog ugla. I. Biblijski pogled na uskrsnue A. Novi zavjet 1. Saetak 2. Pojedini pisci B. Stari zavjet 1. Ope perspektive o vjenom ivotu 2. Posebni tekstovi koji govore o uskrsnuu II. Proslavljanje pravednih A. Isusovo proslavljeno stanje

B. Proslavljeno stanje vjernika III. Znaenje ove doktrine A. Za teoloko razumijevanje B. Za praktino iskustvo IV. Povijesni pregled A. Stari svijet B. Judaizam C. Prva crkva D. Srednji vijek E. Od Reformacije do Prosvjetiteljskog doba F. Nae vrijeme G. Adventistiko razumijevanje V. Komentari Ellen G. White A. O uskrsnuu pravednih B. O uskrsnuu zlih C. O posebnom uskrsnuu VI. Literatura I. Biblijski pogled na uskrsnue Biblijsko uenje o uskrsnuu nalazimo u oba zavjeta. U Novom zavjetu su sve teoloke misli o uskrsnuu vjernika tijesno povezane s uskrsnuem Isusa Krista. (Vidi Krist, III. A. 14.) Ova izriita teoloka veza u Novom zavjetu tako je jaka i tako proima novozavjetni materijal, da zahtijeva razmatranje odvojeno od Starog zavjeta, u kojem posebna slika Isusova uskrsnua jo nije bila poznata. A. Novi zavjet Ovaj je odsjek podijeljen u dva dijela. Prvi daje opi saetak novozavjetnog uenja o uskrsnuu vjernika. To je pogled na itavu "umu" da bismo dobili cjelovito razumijevanje novozavjetnog tiva. Iz njega se javlja jasna i dosljedna slika. Takoer je vano vidjeti to pojedino stablo pridonosi umi. Svaki novozavjetni pisac prua poseban doprinos ovoj dosljednoj slici ije bogatstvo moemo shvatiti samo ako prihvatimo ove pojedinane doprinose. Zato emo u drugom dijelu razmatrati pojedine novozavjetne pisce, da vidimo kako jedinstvena perspektiva svakog od njih doprinosi dosljednoj cjelini. 1. Saetak 2

Sve novozavjetne misli o uskrsnuu vjernika izrastaju iz uskrsnua Isusa Krista. Sam Isus je objavio da je "uskrsnue i ivot" (Iv 11,25). No On se ne zaustavlja samo na objavi, ve svoju mo nad smru pokazuje kad uskrisuje Lazara od mrtvih. ak ni ovo krunsko udo ne jami trajnu pobjedu nad smru. Samo Njegovo vlastito uskrsnue iz groba treeg dana jami da e pobjeda progutati smrt. Kristovo je uskrsnue "prvenac" (1 Kor 15,20.23); On ne samo to prethodi uskrsnuu vjernika, ve ga jami i postavlja mu temelj. U tom smislu je Kristovo uskrsnue ve poetak posljednjeg uskrsnua. Ono je eshatoloki dogaaj koji je ve poetak kraja. Na Kristovom uskrsnuu utemeljena je cjelokupna kranska nada. Po naravi ljudi nisu besmrtni. Samo je Bog besmrtan (1 Tim 6,15.16). Smrt je san bez svijesti (Iv 11,11; 1 Sol 4,13) i jednostavno je negacija ivota, a ne prijelaz iz jedne u drugu vrst ivota. Budui da je Bog Gospodar ivota, smrt je neprijatelj (1 Kor 15,26) protiv kojega su ljudi nemoni i beznadni ako polaze od samih sebe. (Vidi Smrt I. A. 6; F. 6.) Meutim Bog obeava da e krani koji imaju nadu u uskrsnue uskrsnuti upravo onako kako je Krist uskrsnuo (1 Sol 4,14.15; 1 Kor 15,20-23). Prema 1. Solunjanima 14,1318 i 1. Korinanima 15.51-57 ovo e se drugo uskrsnue ostvariti prigodom drugog dolaska Isusa Krista, tog ope vidljivog dogaaja, a bit e popraeno pozivom arkanela i zvukom posljednje trube. U tom trenutku uskrisivaju umrli u Kristu, a ivi se vjernici preobraavaju, dobijaju besmrtnost i zajedno s uskrslima uzdiu u susret Gospodinu da budu zauvijek s Njim. U ovom novom stanju besmrtnosti i vjene zajednice s Bogom vjernici ne odbacuju svoja materijalna tijela, ve uivaju tjelesni ivot kojega je Bog prvotno namijenio prije ulaska grijeha u svijet. U 1. Korinanima 15,35-46 Pavao potvruje da ovo novo, proslavljeno, ili duhovno, tijelo nije nematerijalno, ve prepoznatljivo s kontinuitetom i identitetom iz zemaljskog ivota. Ono je "duhovno", ne u smislu da nije fiziko, ve da vie nije podlono smrti. Oboje, vjernici koji su umrli i oni koji ive doekaju Krista primaju isto neraspadljivo tijelo. Ono se razlikuje od sadanjeg samo u tome to je savreno, osloboeno svih nesavrenosti uzrokovanih grijehom u svijetu, i u tome to vie nije podlono smrti. Meutim, ovo uskrsnue pravednih prigodom Kristovog drugog dolaska nije jedino uskrsnue o kojem govori Novi zavjet. On sasvim jasno govori i o uskrsnuu nepravednih ili zlih (Dj 24,15; Iv 5,28.29). Prema Otkrivenju 20,5.7-10 ovo drugo uskrsnue, ili uskrsnue zlih, ne zbiva se pri drugom Kristovom dolasku, ve tisuu godina kasnije, nakon to je Sotona bio vezan jedan milenij, a sveti vladali s Kristom. U tom trenutku ustaju zli i pokuavaju osvojiti Sveti Grad koji prije njihova uskrisenja silazi s neba. Time pokazuju nepromjenjivu nespremnost da unato svim dokazima prihvate Kristovu vladavinu. Tu bivaju 3

uniteni zajedno sa Sotonom, a Bog zemlju pretvara u novu zemlju na kojoj e Krist zauvijek nastavati sa svetima. Otkrivenje isto tako govori o posebnom uskrsnuu, u kojem e se oni koji su raspeli Krista probuditi da budu svjedoci Njegova dolaska (Otk 1,7; vidi Velika borba, str. 548 u V. C). Razliita uskrsnua to ih nalazimo u Novom zavjetu sada moemo saeti ovako: 1. Isusovo uskrsnue osnova i temelj za vjernikovo uskrsnue, jasno istaknuto u Evaneljima (Mt 28,6; Mk 16,6; Lk 24,5-7; Iv 21,14). 2. Uskrsnue nekih svetih koji su pratili Isusovo uskrsnue (Mt 27,52). 3. Posebno uskrsnue onih koji su raspeli Krista, da vide Njegov dolazak (Otk 1,7). 4. Uskrsnue pravednih kad se Isus vrati na poetku milenija (na pr. 1 Kor 15; 1 Sol 4). 5. Uskrsnue zlih na kraju milenija (Otk 20). U Novom zavjetu je ova radosna vijest o uskrsnuu mnogo vie od zanimljivog podatka o budunosti. Ona preobraava sadanji ivot i daje mu znaenje i nadu. Budui da su sigurni u budunost, krani ve ovdje ive novim ivotom. Oni koji ive u nadi da e sudjelovati u Bojoj slavi, preobraavaju se u drukije ljude. Oni se mogu ak radovati u stradanju, jer njihov ivot potie nada: "Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Boju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja raa strpjivost, strpljivost prokuanost, a prokuanost nadu. A nada ne razoarava, jer je ljubav Boja izlivena u naim srcima po Duhu Svetome koji nam je dan." (Rim 5,1-5) U detaljnijem razmatranju novozavjetnog tiva istrait emo pojedine pisce da vidimo to je koji od njih doprinjeo onom novozavjetnom uenju. Poinjemo s Pavlom, zato to su njegova pisma prvi vei dio pisanja Novog zavjeta i zato to je detaljnije pisao o teologiji uskrsnua od ostalih pisaca Novog zavjeta. 2. Pojedini pisci a. Pavao. Premda se Pavao kratko zadrava na dogaajima iz Kristova ivota, Njegova smrt i uskrsnue su stalne teme u njegovim pismima. Kad govori o tome to je "najprije" za krane, onda je to "da je Krist, suglasno Pismima, umro za nae grijehe, da je pokopan, da je trei dan, suglasno Pismima, uskrsnuo, da se ukazao" (1 Kor 15,3-5). Zanimljivo je to Pavao za uskrsnue rabi pasiv Bog je uskrsnuo Krista. itavo razmatranje Prve poslanice Korinanima 15, koje slijedi, pokazat e da je sva nada u vjeni ivot utemeljena na Kristovom uskrsnuu. 4

Pavlovu prva veu raspravu o uskrsnuu vjernika nalazimo u prvom od njegovih nama dostupnih pisama, posebno u Prvoj Solunjanima 4,13-18. O tom predmetu je pisao zbog oitog nerazumijevanja meu Solunjanima koji su tugovali za umrlima. ini se da nisu znali to se dogaa s voljenim pokojnicima. Pavao je odgovorio naglaavanjem da ne trebaju tugovati kao oni koji nemaju nade, ve umjesto toga svoju pozornost trebaju usmjeriti na nadu u drugi Kristov dolazak i uskrsnue mrtvih do kojega e tada doi. On ne kae da su voljeni pokojnici ivi ili svjesni, ve o njihovom sadanjem stanju govori kao o snu i zato pozornost vjernika usmjerava na vrijeme Kristova povratka. Tada e Gospodin sii sa zapovjednikim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom Boje trube. ivi u to vrijeme nee pretei one koji su umrli. Ovi e ustati na novi ivot; zatim e oni koji su ivi zajedno s njima biti odneseni u zrak u susret Gospodinu da zauvijek budu s Njim. Ovdje Pavao jasno izgrauje buduu nadu za one koji su umrli, ali i za one koji e ivjeti pri Kristovom povratku. Inae neki osporavaju znaenje fraze "tako e i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusove dovesti s njim" (r. 14). Neki su u njoj vidjeli podrku za besmrtnost due, pretpostavljajui da Bog sobom donosi due s neba da se u uskrsnuu sjedine s tijelom. Nekoliko vanih injenica govori protiv takve ideje. Prva je sam kontekst. Nigdje nema spomena o duama. itav ulomak govori o uskrsnuu i pozivu upuenom onima koji su "zaspali", da ustanu o uskrsnuu. Nigdje nema rijei o sjedinjenju tijela i due. Druga je paralelizam u samome ulomku. Prema doslovnom prijevodu ovaj ulomak glasi: "Budui da vjerujemo kako je Isus umro i uskrsnuo, na isti nain, po Isusu, Bog e s njim dovesti one koji su zaspali." Meutim, moe biti da fraza "po Isusu" ide uz "one koji su zaspali", kako to neki predlau. No bez obzira gdje postavili ovu teku frazu, paralelizam u prvom dijelu reenice navodi na misao da se "dovesti s njim" odnosi na dovoenje umrlih vjernika u ivot zahvaljujui uskrsnuu, na isti nain kako je sam Isus umro i ponovno ustao. To je jasan smisao izraza "tako e i", koji povezuje oba dijela reenice. Tako oboje, kontekst i sintaksa podravaju ideju da fraza "Bog e dovesti s njim" u retku 14 znai da e ih Bog oivjeti s Isusom, kao to je pri Gospodnjem uskrsnuu oivio Isusa. Jo jedno razmiljanje potjee iz neto sline izjave u 2. Korinanima 4,14: "Znajui da e onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti." Veznik syn ("s") rabljen je u oba ulomka, pa podrava argument iz konteksta i sintakse da se fraza " s Isusom dovesti" one koji su zaspali, odnosi na njihovo oivljavanje s Isusom. Prema tome, ovaj ulomak ui da je kranska nada utemeljena na Kristovom uskrsnuu. Kao to je On ponovno uskrsnuo, tako e Bog uskrisiti one koji su umrli u Kristu.

To e se zbiti prigodom drugog dolaska, u isto vrijeme kad se ivi u Kristu s njima budu sreli u zraku da zauvijek budu s Gospodinom. U 1. Korinanima 15 Pavao ne odgovara samo na nerazumijevanje, ve i na lano uenje nekih koji su nijekali uskrsnue. To je o uskrsnuu najpotpuniji ulomak u Novom zavjetu. I tu Pavao temelji nadu vjernika na smrti i uskrsnuu Isusa Krista. Apostol poinje potvrdom da su Kristova smrt i uskrsnue od najvee vanosti (rr. 3.4). Zatim podsjea Korinane kako se Krist po uskrsnuu javio Kefi, dvanaestorici, a jednom i vie od pet stotina brae, Jakovu, svim apostolima i na kraju samome Pavlu, premda se ovo posljednje javljanje nije dogodilo u redosljedu s ostalima (rr. 5-8). Drugim rijeima Pavao potvruje da je u svom doivljaju na putu za Damask stvarno sreo uskrslog Isusa Krista i tako postao svjedokom Njegova uskrsnua. U recima 12-19 Pavao prelazi na sam predmet. Neki su govorili da nema uskrsnua mrtvih. Nemogue je rei kako su doli do tog zakljuka, ali prisutnost drugih elemenata u Korintu, slinih nainu razmiljanja to ga nalazimo kod kasnijih gnostikih krivovjerja, ukazuje na mogunost da je bar jedna skupina Korinana mogla biti pod utjecajem nekih prvih verzija ovog krivovjerja. Pavao odgovara s nevjericom. Ako se propovijeda uskrsli Krist, kako mogu govoriti da nema uskrsnua? Ovi retci jasno pokazuju da je za Pavla u cjelovito uenje bilo ukljueno i Kristovo uskrsnue, uskrsnue vjernika i snana kranska vjera. Ukloni li se bilo koji dio te cjeline, sve je izgubljeno. Bez Kristovog uskrsnua propovijedanje je neosnovano, vjera uzaludna, Pavao pogreno predstavlja Boga i vjernici su jo uvijek u svojim grijesima i najbjedniji su od svih ljudi. Ovo su otre rijei, ali je Pavao sasvim odreen u svakoj pojedinosti. Pavao u retku 20 ostavlja po strani izraz "ako", kojim se sluio u prethodnom ulomku i potvruje da je Krist ustvari uskrsnuo od mrtvih. Zatim naglaava da to nije bio usamljeni in, ve je povezan s nadom vjernika u uskrsnue. Krist je "prvenac", to je analogija uzeta iz starozavjetnih blagdana ("prvine"). Njegovo je uskrsnue jamstvo da e ih biti jo. Zatim Pavao prelazi na usporeivanje Adama i Krista. Smrt je dola po Adamu tako da je djelovala na sve ljude. Sada po Kristu dolazi ivot. Kristovo uskrsnue objavilo je Njegovu pobjedu nad svakom silom i vlau, pa i smru. U obliku tipinom za Novi zavjet Kristovo uskrsnue i uskrsnue vjernika su teoloki povezani. U retcima 29-31 Pavao se ponovno vraa na temu iz redaka 12-19 i navodi dodatne razloge koji pokazuju da nijekanje uskrsnua kod Korinana nema smisla. Zato se neki

krtavaju za mrtve kad nema uskrsnua? (Na nesreu nepoznati su nam ovi ljudi i njihovi postupci.) I zato bi se Pavao svakog dana suoavao sa smru kad ne bi bilo uskrsnua? Zatim Pavao spominje mogui prigovor svojih itatelja i raspravlja o pitanju kako mrtvi uskrisivaju i kakvo tijelo uskrsli imaju. Budui da ovaj dio (rr. 35-50) obraujemo u raspravi o proslavljanju, ovdje je dovoljno rei da je za Pavla uskrsnue mnogo vie od oivljavanja trupla. Ono ukljuuje preobrazbu u novo tijelo koje vie nije podlono smrti. Pavao ga naziva "duhovnim" tijelom. Na kraju se Pavao vraa drugom Kristovom dolasku, oznaenom kao "posljednja truba" (r. 52). Gotovo pjesnikim oblikom upuuje svoje itatelje na trenutni preobraaj koji e se zbiti kad e smrtnost zamijeniti besmrtnost. U to vrijeme, kad mrtvi uskrsnu, oni e se zajedno sa ivima preobraziti u besmrtnost, i pobjeda e progutati smrt. Prema Pavlu, razumijevanje ove istine navest e krane da istraju u Gospodnjem djelu, svjesni da im trud nee biti uzaludan (r. 58). U ovom je ulomku Pavao pokazao da je vjerovanje u uskrsnue, kako Kristovo tako i vjernika, apsolutno dio kranske vjere. Bez ove perspektive kranska je vjera besmislena. Pavao teoloki povezuje i ova dva uskrsnua, pokazujui da Boji prikaz Njegove sile i svrhe u Isusovu uskrsnuu daje nadu kranima. Na kraju pokazuje da e uskrslo tijelo biti novo, proslavljeno tijelo, ne vie podlono smrti, i da e se to ostvariti prigodom drugog Kristog dolaska, kad e se ivi pravedni takoer preobraziti u besmrtan ivot. Tijesno povezan s ovim predmetom u 1. Korinanima 15 je ulomak u 2. Korinanima 5,1-5; premda nije uporabljena rije "uskrsnue", zagonetni karater ovog ulomka zahtijeva njeno ukljuivanje. Pavao usporeuje "ovaj ator" naeg sadanjeg ivota sa "zgradom koja je djelo Boje", dakle nije sagraena ljudskim rukama, a naa je nada u budunost. Neki su smatrali da Pavao ovdje podrava ideju besmrtnosti due kad o tijelu govori kao zemaljskom atoru, privremenom posudom ispunjenom vjenom duom. No poblie ispitivanje ovog ulomka pokazuje da to nije sluaj. Nigdje Pavao ne govori o dui ili bilo kakvom ivotu odvojenom od tijela. Ovdje nema ni nagovjetaja o podjeli ovjeka u dva dijela. Umjesto toga Pavao kae da se zemaljski ator "rui", a ne odvaja od due. Pavao rabi sliku nagosti, ili neobuenosti, za ono to e se dogoditi bez zemaljskog atora. On ne prieljkuje to stanje. Da je za Pavla to meustanje bilo svjesno postojanje due s Kristom, teko bi bilo oekivati da bi ga on odbacio. Meutim, Pavao ne eli da bude neobuen; eli "obui drugo", ono to se dogaa kad ivot proguta to je smrtno. Ovo je oita paralela nadi koju istie u drugom dijelu 1. Korinanima 15, kad e na zvuk trube, pri Kristovom povratku, smrtno ustuknuti pred besmrtnou. 7

Tako postaje jasno da Pavao ovdje govori o uskrsnuu, to je posebno vidljivo iz retka 15, premda ne koristi ovu rije. Sadanji ivot podloan smrti slian je zemaljskom atoru. Nije siguran. Predmet metafore nije dio osobe, ve osoba kao cjelina. Pavao nema elje za smru, koju usporeuje s golotinjom ili neobuenou. Umjesto toga eli obui ono drugo time to e se preobraziti u nov, besmrtan ivot, koji usporeuje s graevinom od Boga. Ovo novo stanje izraz je Boje volje za Njegov narod i On je dao Duha kao jamstvo, ili predujam, kojim nam daje sigurnost da takva nada nije uzaludna. Tako vidimo znaajni kontinuitet izmeu misli u ovom ulomku i 1. Korinanima 15. (Vidi Smrt, I. E. 2.) Ograniiti Pavlovo razmiljanje o uskrsnuu na nekoliko glavnih ulomaka koji detaljno razmatraju predmet, bilo bi propustiti veliko bogatstvo Pavlove misli. Njegova su pisma prepuna spominjanja Kristove smrti i uskrsnua. Iz ovih tekstova javlja se nekoliko vanih teolokih tema. Jedna od najvanijih je sudjelovanje u Kristovoj smrti i uskrsnuu. Za Pavla su Kristova smrt i uskrsnue vie od povijesnog dogaaja koji ima utjecaja na vjernika. Imati vjeru u Krista znai poistovjetiti se s Njim i Njegovom zadaom. U Filipljanima 3 Pavao govori o spremnosti da sve smatra gubitkom samo da ima Krista: "Da upoznam njega i snagu uskrsnua njegova i zajednitvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suoblien smrti njegovoj, prispio k uskrsnuu od mrtvih." (rr. 10.11 DF) On nastavlja pojanjavati kako to jo nije postigao, ali se trudi ostvariti ovaj cilj. Ova je tema zorno prikazana u Pavlovoj raspravi o kranskom ivotu u Rimljanima 6. Ovdje Pavao rabi sliku krtenja da odgovori na pitanje smiju li krani nastaviti grijeiti zato to su ve spaeni Kristovom milou. Za Pavla iskustvo poistovjeivanja s Kristom u krtenju ne doputa olako ponaanje prema grijehu. Pavao kae: "Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smru slinom njegovoj, bit emo i uskrsnuem slinim njegovu. Ovo znamo: na je stari ovjek razapet zajedno s Isusom da se uniti ovaj greni ovjek, tako da vie ne robujemo grijehu Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ivima Bogu u Kristu Isusu." (Rim 6,5-11) Druga vana tema je tijesno povezana s temom sudjelovanja s Kristom u Njegovoj smrti i uskrsnuu. Vjera u Krista znai sudjelovati u novini ivota prikazanoj u uskrsnuu. Premda Pavao jasno pokazuje da se stvarno uskrsnue tijela jo nije zbilo, ali e se ostvariti u budunosti prigodom drugog dolaska (vidi Fil 3,12; 1 Kor 15,52; 1 Sol 4,16 i 1 Tim 2,18), ve postoji odreeni vid uskrsnua. Vjernik je ve dionik novog ivota, kako je to vidljivo iz Rimljanima 6,5.6.11. Ova se tema javlja i u Efeanima 2,3-7 (DF) gdje Pavao govori o neznabocima koji su nekada ivjeli u svojim grijesima, ali ih sada "zajedno s njim uskrisi i 8

posadi na nebesima", to je zapanjujua metafora za sadanji kraninov ivot s Kristom. No i ovdje Pavao ukazuje na ono to e Krist uiniti u buduim vjekovima (r. 7). Ovaj novi ivot dalje opisuje u 2. Korinanima 5,15., s tim to pokazuje da novi ivot znai novo ivotno usmjerenje: "A on je umro mjesto sviju, da ivi vie ne ive samo za sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih." Poistovjeivanje s Kristom i sudjelovanje s Njim znai imati udjela u Njegovoj smrti i uskrsnuu. To ukljuuje novi ivot sada, obiljeen novim usmjerenjem i ciljem, te spremnost da sudjelujemo u Kristovim patnjama. U ovom smislu kranin ve ima udjela u snazi Kristova uskrsnua. Ovo kransko iskustvo ukljuuje i nadu koja se moe ostvariti samo u budunosti, kad se Krist vrati, kad mrtvi uskrsnu, a ivi vjerni budu preobraeni u besmrtan ivot. b. Sinoptici i Djela apostolska. Zbog naravi Evanelja, njihovo uenje o uskrsnuu vjernika nije toliko istaknuto kao u Pavlovim spisima. U Evaneljima najsnaniji naglasak je stavljen na izvjetaj o Isusovom uskrsnuu. Premda je Luka-Djela jedini od sinoptika koji ukljuuje jasne upute o uskrsnuu vjernika, svi pisci Evanelja na neki nain povezuju Isusovo uskrsnue s Njegovom silom da vjerniku dade ivot. U Mateju je Isusovo uskrsnue ne samo proreeno (Mt 16,21; 26,32) i nakon samog dogaaja objavljeno enama (Mt 28,6), ve se uskrsli Isus javlja uenicima u Galileji i daje im evaneoski nalog (rr. 16-20). U jednom sluaju, koji je zapisao samo Matej, posebno je naglaen odnos Isusova uskrsnua prema uskrsnuu vjernika. Matej nam kae: "A grobovi se otvorie, te uskrsnue mnoga tjelesa pravednika to bijahu umrli. Izioe iz grobova poslije Isusova uskrsnua, dooe u Sveti grad i pokazae se mnogima." (Mt 27,52.53) Nita nije reeno tko su bili ovi sveti, ali su oito postali ivi primjer da je Isus bio prvenac uskrsnua i da Njegovo uskrsnue jami vjernicima da i oni mogu biti meu "svetima" koji e izii iz groba. MSS se razlikuje u zavretku Evanelja po Marku (Mk 16,9-20). to god zakljuili o ovoj tekstualnoj varijanti Isusovo uskrsnue je jo uvijek vidljivo. Takoer je jasno da je ono tijesno povezano sa ivotom vjernika. Marko naglaava Isusovu ulogu Mesije kao sluge patnika. On isto tako ukazuje na pravu prirodu uenitva kao hodanje Isusovim stopama uzimanjem kria. Teoloko sredite Marka nalazimo u poglavljima 8-10, gdje Isus triput prorie svoju smrt i zatim poziva uenike da slue. Svako od ovih proroanstava obuhvaa i tvrdnju da e Isus nakon tri dana uskrsnuti (Mk 8,31; 9,31; 10,34). Ova proroanstva o uskrsnuu daju znaaj Isusovom pozivu na uenitvo i obeanju ivota. U rijeima: "Tko, naime, hoe sauvati svoj ivot, izgubit e ga. 9

A tko izgubi ivot svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit e ga" (Mk 8,35), vidimo vezu izmeu Isusova uskrsnua i vjernikove nade u ivot. Ista je veza oita kad Isus u Marku 5 pokazuje svoju mo da uskrisi mrtvaca. Kad Isus kae da Jairova kerka nije mrtva ve spava, narod se smije, jer je oito da je mrtva. Ali je Isus u stanju da je uskrisi. Tako se stvara slika o Isusu kao Onome koji uskrisuje od mrtvih, ali i Onome tko druge uskrisuje od mrtvih. Ovu sliku potvruje aneo kad najavljuje enama koje su dole na grob: "Uskrsnuo je! Nije ovdje." (Mk 16,6) U svom Evanelju Luka biljei najavu Isusova uskrsnua po anelima na grobu (Lk 24,4-7). On biljei i javljanje uskrslog Krista na putu za Emaus (rr. 13-32) i uenicima u gornjoj sobi (rr. 33-43). Osim toga, Luka govori i o uskrsnuu vjernika. Posebna informacija o uskrsnuu pojavljuje se i u Djelima apostolskim. Luka biljei kako Isus objavljuje da emo nagradu za ono to smo uinili u ovom ivotu primiti prigodom uskrsnua. "Nego, kad prireuje gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe! Tada e ti biti blago, jer ti nemaju im uzvratiti! To e ti se uzvratiti o uskrsnuu pravednik." (Lk 14,13.14) U Djelima Luka spominje jedan od Pavlovih govora u kome navijeta da e u to uskrsnue biti ukljueni i nepravedni. Pavao kae: "Tako sluim Bogu otaca svojih vjerujui u sve to stoji napisano u Zakonu i Prorocima. Ja se uzdam u Boga, kao to se uzdaju i oni sami, da e uskrsnuti pravedni i nepravedni." (Dj 24,14.15) Luka dakle prikazuje Pavla kako povezuje uskrsnue vjernika s Kristovim, naglaavajui kako e Krist prvi uskrsnuti od mrtvih (Dj 26,23). c. Ivanovi spisi. Za Ivana je glavni izraz u Evaneljima, kojim prenosi kransku nadu, "ivot" ili "vjeni ivot." Slijedei C. H. Dodda mnogi su naglaavali temu "ostvarene eshatologije" u Ivanu, prema kojoj vjernici u Kristu ve doivljuju vjeni ivot. Nema sumnje da je ova tema prisutna. Za Ivana postoji sadanja stvarnost, ili ono ve vjenog ivota. No to nikako ne nijee stvarnost budue nade definirane izrazima uskrsnua. Jedan od najzornijih ulomaka, koji prikazuje suprotnost ostvarene i budue eshatologije i njezino znaenje za razumijevanje vjernikova uskrsnua, jest Ivan 5,19-29. U nekom smislu u ovom ulomku spomenuta su najmanje tri razliita uskrsnua. Prvi je duhovna obnova ivota koji vjernik trenutno doivljuje u Kristu. To se jasno vidi iz sri redaka 24 i 25: "Zaista, zaista, kaem vam, tko slua moju rije i vjeruje onomu koji me posla, ima vjeni ivot. On ne dolazi na sud, ve je preao iz smrti u ivot. Zaista, zaista, kaem vam, dolazi as, i ve je tu, kada e mrtvaci sluati glas Sina Bojega, i koji ga budu posluali, ivjet e."

10

Zamijetimo da je ovo uskrsnue ve tu. Oni koji vjeruju ve imaju vjeni ivot i ve su preli iz smrti u ivot. Pavao je ovo rekao drugim rijeima, ali je ideja slina. On je govorio o ivljenju "novim ivotom" (Rim 6,4). Oba teksta ukazuju na znaajnu stvarnost novog ivota koji vjernik doivljuje u Kristu, to je tako snano iskustvo da se moe definirati samo eshatolokim izrazima. Ivan zatim nastavlja ukazivati na as koji dolazi i kae: "Ne udite se domu! Dolazi, naime, as kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov glas, te izii iz njih: koji su inili dobro, na uskrsnue na ivot; koji su inili zlo, na uskrsnue na propast." (Iv 5,28.29) Ovdje susreemo jo dva uskrsnua; oba jasno u budunosti. Vie nema spominjanja sadanjeg duhovnog doivljaja. Oni u grobovima izii e u budunosti; Ivan ne daje vrijeme ni za jedno od tih uskrsnua; on samo razlikuje izmeu uskrsnua pravednih i uskrsnua nepravednih. Slika je ista u sljedeem poglavlju, gdje Ivan prikazuje Isusa kao kruh ivota. U Ivanu 6,54 Isus kae: "Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni. I ja u ga uskrisiti u posljednji dan." I ovdje su sadanja stvarnost i budua nada stavljene jedna nasuprot drugoj. Onaj koji se poistovjeuje s Kristom ima sada vjeni ivot. No uz to e uskrsnuti u posljednji dan. I opet je budua nada iznesena izrazima uskrsnua od mrtvih. Meutim, ovdje Ivan ide korak dalje od onoga u petom poglavlju, jer odreuje vrijeme uskrsnua pravednih; ono e se dogoditi u posljednji dan. Ali tu ne spominje uskrsnue nepravednih. Uskrsnue zauzima znaajno mjesto i u jednoj drugoj Isusovoj raspravi u Ivanu. U jedanaestom poglavlju Isus objavljuje da je On uskrsnue i ivot. U karakteristinom Ivanovom stilu ove su Isusove rijei povezane s djelom koje slui kao znak i ukazuje na njega: u ovom sluaju Lazarevo uskrsnue. Isus je Lazaru vratio ivot nakon etiri dana, potvrujui da je On uskrsnue i ivot. Ovdje Ivan eli svojim itateljima pokazati da je kranska nada u uskrsnue vie od u ono vrijeme uobiajenog vjerovanja u uskrsnue umrlih. Marta ve vjeruje u uskrsnue mrtvih. Ona iskazuje uvjerenje da e njen brat Lazar ponovno ustati u posljednji dan (r. 24). No Isus jo eli otkriti neto vie. Ono to ona jo ne zna jest da je sam Isus osnova njezine nade u uskrsnue, pa joj On nudi vie od nade u budui dogaaj. Isus joj kao uskrsnue i ivot nudi svoju osobnu prisutnost. Uskrsnue je vie od budueg dogaaja. Ono je iva nada ostvarena Isusovom prisutnou. A ono to vai za Martu, vai za sve vjernike. Ova iva nada pokazuje da sadanja smrt nema krajnjih posljedica. Zato Isus moe rei da onaj tko ivi i vjeruje u Njega nee nigda umrijeti (r. 26). A 11

ak ako i umre, opet mu je osiguran ivot (r. 25). U biti sadanja stvarnost nade ima svrhu samo zbog obeanja budueg uskrsnua. Sadanja stvarnost ivota u Kristu oslobaa vjernika straha od smrti, jer mu jami i buduu nadu. Tako u Ivanu vidimo kombinaciju sadanje i budue stvarnosti. Sam Krist je uskrsnue i ivot. Oni koji su sjedinjeni s Njim ve doivljuju tako radikalno nov ivot, da ga se moe nazvati samo vjenim ivotom. I oni ive u nadi, znajui da e ako i umru, u posljednji dan uskrsnuti da zauvijek ive s Kristom. Kad dolazi do posljednjeg dijela svoje knjige da ispria dogaaj o kriu i uskrsnuu, Ivan pretpostavlja da su itatelji zapamtili to je rekao u petom, estom i jedanaestom poglavlju. Vrhunski znak da je Isus uskrsnue i ivot jeste Njegovo vlastito uskrsnue. No za Ivana Isusovo proslavljanje i uzvisivanje nije ogranieno uskrsnuem. I kri uzdie Isusa kao Spasitelja. Ivan ovo dokazuje dajui jednom izrazu dvostruko znaenje. Fraza "podignuti" moe biti tehniki izraz za razapee. No ona moe predstavljati i slikovito podizanje ili uzvisivanje, to ga nalazimo u tekstu kao to je Luka 18,14. Ivan namjerno rabi ovaj izraz, istiui njegovog dvostruko znaenje, kako bi pokazao da je Isus u svom razapinjanju uzvien (Iv 12,31-33). Prema Ivanu oboje, Isusovo raspee i uskrsnue, otkrivaju Njegovu spasiteljsku snagu. Kad prikazuje Isusovo uskrsnue, Ivan je posebno zainteresiran da pokae kako oni, koji nisu bili prisutni i fiziki nisu vidjeli uskrslog Gospodina, nisu u loijem poloaju kad se radi o vjerovanju u Isusa i prihvaanju Njega kao uskrsnue i ivot. Njegovo je Evanelje jedino koje biljei Isusovo javljanje Tomi. Prvo se Isus javio uenicima bez Tome i udahnuo im Svetog Duha (Iv 20,19-24). Kad su ga izvijestili o ovom dogaaju Toma nije htio vjerovati uenicima, dok se Isus osam dana kasnije nije ponovno pojavio; ovaj put je Toma bio prisutan. Nakon to je Toma izrazio svoje vjerovanje, Isus je odgovorio: "Budui da si me vidio, povjerovao si. Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju." (r. 29) Zato oni koji nisu vidjeli mogu vjerovati? Zato to, prema Ivanu, vjera ne dolazi od gledanja, ve od djelovanja Svetog Duha nakon Isusova uskrsnua i proslavljanja. Nekoliko puta (na pr. Iv 2,22; 12,16) uenici nisu razumjeli Isusove postupke. Tek su ih se "sjetili" poslije uskrsnua i razumjeli znaenje onoga to je Isus uinio. Pri ovom sjeanju radi se o neem mnogo dubljem od obinog prisjeanja. Ono predstavlja novo razumijevanje koje za vjernika ini stvarnim Isusov ivot. To je poetak sjeanja koje ostvaruje Sveti Duh (Iv 14,26). Ovim djelovanjem Duha svaki vjernik ima pristup znaenju Isusova ivota i nije u loijem poloaju kad se usporedi s onima koji su vidjeli Isusa i bili s Njim. 12

Zato izvjetaj o Isusovu uskrsnuu pokazuje kako je mogue da Ivanovi itatelji povjeruju i iskuse vjeni ivot. Ivan jasno pokazuje kako je cilj njegove knjige da "vjerujete da je Isus Mesija, Sin Boji, te da vjerujui imate ivot po njemu" (Iv 20,31). Kao to smo vidjeli, ovaj ivot obuhvaa sadanje iskustvo ivljenja s Kristom i buduu nadu u uskrsnue. U Otkrivenju Ivan dovodi do vrhunca novozavjetno naglaavanje nade u uskrsnue i vjeni ivot to ga svaki vjernik ima u svjetlosti Kristova uskrsnua. Istovremeno ova knjiga daje novi doprinos. Otkrivenje je jedina knjiga koja jasno razlikuje izmeu uskrsnua pravednih i uskrsnua zlih. Ivan na samom poetku prikazuje Isusa kao uskrsloga, "vjernog svjedoka, prvoroenca od mrtvih i vladara zemaljskih kraljeva" (Otk 1,5). Nema sumnje da je ovakav prikaz imao posebno znaenje za prve itatelje ove knjige. Imperator ih je progonio. Najmanje je jedan kranin, Antipa iz Pergama, umro muenikom smu za svoju vjeru (Otk 2,13). Sada uju da Isus nije samo izvorni "vjerni svjedok" koji sada vlada zemaljskim kraljevima, nego i "prvoroenac od mrtvih". Drugim rijeima, On ne samo ivi poslije smrti, nego je prvoroenac, Onaj koji otvara put osiguravajui svojim sljedbenicima nadu u uskrsnue. U Otkrivenju 1,18 Ivan ponovno naglaava ovu istinu, objavljujui da Isus, kao Onaj koji je bio mrtav a sada zauvijek ivi, ima kljueve smrti i hada (groba ili prebivalita mrtvih). On je ne samo pobijedio smrt, nego svoju pobjedu nad smru nudi i drugima. Zato se ne moraju bojati zemaljskog vladara, jer on ne moe osujetiti Kristovu pobjedu. Ova je istina u Otkrivenju stalno naglaavana. Na primjer, crkvi u Smirni je reeno da e trpjeti progonstvo i da e neki dopasti tamnice, ali je isto tako obeano da e oni, koji budu vjerni do smrti, primiti Kristovu krunu koja je sam ivot (Otk 2,10). Iz tog razloga Ivan objanjava vjernicima da kad tko od njih umre muenikom smru, to smatra pobjedom, a ne porazom. avao je uporabio svoje najstranije oruje, smrt, da nadvlada vjeru, i nije uspio. Ni smrt nije bila u stanju obeshrabriti vjerne, a budui da je Krist pobijedio smrt, oni su pobjednici. Zbog toga Ivan u Otkrivenju 12,11 moe rei o vjernima: "Oni su ga pobijedili avla i Sotonu (r. 9) Janjetovom krvi i rijeju svojega svjedoanstva, jer su prezreli svoj ivot do smrti." Kristova pobjeda nad smru dovrena je u poglavljima 20 i 21. U dvadesetom poglavlju smrt i had su baeni u jezero ognjeno i uniteni; smrt vie nema vlasti. U dvadeset i prvom poglavlju Krist i Njegov narod zajedno dijele novo nebo i novu zemlju, u kojoj "On e otrti svaku suzu s njihovih oiju. Smrti vie nee biti; nee vie biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proe" (r. 4; vidi Nova zemlja, II. B. 3).

13

Vrijeme izmeu uskrsnua pravednih i zlih odreeno je u dvadesetom poglavlju kao razdoblje od tisuu godina kada je Sotona vezan. Na poetku ovog razdoblja pravedni uskrisuju (r. 4) i vladaju s Kristom tisuu godina. Prva polovica petog retka je umetnuta izjava da "ostali mrtvaci ne oivjee dok se nije navrilo tisuu godina". "Ostali mrtvaci" moraju biti zli, jer je u etvrtom retku ve bilo rijei o pravednima. Nakon ove umetnute tvrdnje u petom retku, Ivan nastavlja misao iz etvrtog retka i dodaje: "Ovo je prvo uskrsnue." Da se spominjanje "prvog uskrsnua" odnosi na etvrti redak oito je iz onoga to slijedi u estom retku, u kojem Ivan objavljuje da su oni koji u njemu sudjeluju "blaeni" i ponavlja da e vladati s Kristom tisuu godina. Tako Ivan ukazuje na "prvo" uskrsnue na poetku tisuu godina. Oni koji u njemu sudjeluju vladaju s Kristom u tisuugodinjem razdoblju. (Vidi Milenij, I. C. 1-3.) Do uskrsnua zlih dolazi tisuu godina kasnije, kad oivljuju "ostali mrtvaci". O ovom uskrsnuu nemamo pojedinosti, ali ih moemo nazrijeti u recima 7-10, jer su zli ivi kad Sotona na kratko biva osloboen iz svoje tamnice i pokuava nagovoriti zle da okrue Sveti grad. Ovaj pokuaj propada u onome to Ivan naziva "druga smrt" (r. 14), kada avao, zli (oni ija imena, prema 15. retku nisu naena u knjizi ivota) i sama smrt bivaju uniteni u ognjenom jezeru. d. Drugi novozavjetni spisi. Poslanica Hebrejima prihvaa uskrsnue i naglaava Kristovu slubu velikog sveenika u prilog vjernika i njezino znaenje za kranski ivot. Uskrsnue umrlih ukljueno je u "poetnu nauku o Kristu" (Heb 6,1.2) koju su itatelji ve trebali savladati. Meutim, to nikako ne znai da je uskrsnue nevano. Njegova vanost se posebno vidi u jedanaestom poglavlju koje predstavlja velike svjedoke vjere. Ovdje je vaan dio vjere pouzdanje u Boju mo da uskrisuje mrtve. Pisac tumai Abrahamovu spremnost da poslua Boga i rtvuje Izaka u znak ove vrste vjere. Odluio je pokazati vjeru jer je "mislio da Bog moe i mrtvace uskrisivati" (r. 19). Vjeru u uskrsnue podrava injenica da su vjerne ene u prolosti primili "svoje mrtve zbog uskrsnua" (r. 35; vjerojatno se misli na dogaaj u 2 Kr 4,8-37). Tako za pisca poslanice Hebrejima toliko znaajna "vjera" ukljuuje povjerenje da Bog moe uskrisiti mrtve. U 1. Petrovoj poslanici, kao i u Otkrivenju, pisac govori o kranima izloenima nekoj vrsti progonstva. Krani se mogu "alostiti zbog razliitih kunja" (1 Pt 1,6 DF) i mogu zakljuiti da su "tuinci i stranci" (2,11). Apostol ohrabruje svoje itatelje i poziva ih da budu vjerni pokazujui da Kristovo uskrsnue daje nadu za budunost i pomo za sadanjost. Nakon pozdrava i kratkog blagoslova, Petar poinje objavom da su ponovno roeni "uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih za ivu nadu" (1 Pt 1,3). Ponovno zapaamo tijesnu 14

povezanost izmeu Kristova uskrsnua i vjernikove nade. ivjeti u nadi nije nita manje od novoroenja u novi ivot. Radi se o ivotu uzdanja u Boga, koji nadilazi sadanje tekoe. Vjera i nada mogu biti usmjerene na Boga, jer je Bog uskrisio Krista "te mu dade slavu" (r. 21 DF). Tako za Petra sigurnost nade u budunost, koju donosi Kristovo uskrsnue, preobraava sadanji ivot u novi ivot pouzdanja. No ova nada ini jo i vie za sadanjost. Prema 1. Petrovoj 3,21 Kristovo uskrsnue nam pomae da imamo dobru savjest (DF). Ovo se ostvaruje krtenjem, ali upravo Kristovo uskrsnue daje krtenju njegovu mo. Petar to ne nastavlja objanjavati kako to Pavao ini u Rimljanima 6, ali vjerojatno injenica da je Krist nadvladao smrt i zlo i da se sada sve vlasti Njemu pokoravaju, oslobaa kranina od svake osude i ini da je Kristovo oprotenje svemu kruna. Novi zavjet prikazuje dosljednu sliku vanosti Kristova uskrsnua, vezu izmeu Njegovog i naeg, i sigurnu stvarnost nade u budui ivot, kao i obogaenje sadanjeg ivljenja koje donosi budua nada. B. Stari zavjet Kad shvatimo kako uporno itav Novi zavjet povezuje uskrsnue Isusa Krista s uskrsnuem vjernika, onda nas ne treba iznenaditi ni zbuniti to Stari zavjet o njemu nije toliko izriit. U Novom zavjetu specifini oblik vjernikova uskrsnua i teoloko znaenje tog uskrsnua proizlazi iz Bojeg otkrivenja u Isusu Kristu, posebno gledano iz kuta Njegovog uskrsnua. Ono to nalazimo u Starom zavjetu vie se podrazumijeva, s obzirom da se radi samo o nekoliko izriitih izjava o uskrsnuu. 1. Ope perspektive o vjenom ivotu Starozavjetni pisci ne mogu ukazati na Kristovo uskrsnue kao temelj nade za budui ivot. Osim toga, "misaoni svijet" Starog zavjeta bio je vie od naeg orijentiran prema drutvu, pa je stoga nadu za budunost vie iznosio izrazima koji su se ticali budunosti naroda ili drutva. Ovakav je pristup esto teko razumljiv za individualistiki odgojenog suvremenog itatelja. U starozavjetnom svijetu identitet i sudbina pojedinca bilu su povezani s njegovim sudjelovanjem u zajednici. Za nas je osnovni element ljudskog ivota autonomni pojedinac; za ovjeka u Starom zavjetu osnovni element ivota bio je drutvena zajednica, bilo da se radilo o obitelji, klanu ili narodu. (Za pregled Bojih obeanja u odnosu na Izrael vidi Ostatak/Tri anela, I. A, B i 4BC 25-38.) Pa ipak vie snanih tekstova u Starom zavjetu implicitno ukazuju na znaajnu povezanost s novozavjetnim uenjem. Meu njima su oni koji istiu da je tijelo dobro, oni koji govore o zdravlju ljudskog bia i o nadi za ivot u Bogu. Nasuprot svim drugim idejama koje potcjenjuju tijelo ili govore o oslobaanju od njega, nauka o uskrsnuu predstavlja 15

pozitivan pristup ivotu i tijelu. Stari zavjet je u ovom pristupu dosljedan. Na primjer, u izvjetaju o stvaranju Bog stvara ljudska bia, muko i ensko, na svoju sliku (Post 1,27) i potvruje da ono to je stvorio "bijae veoma dobro" (r. 31). Nigdje u Starom zavjetu ne nalazimo da bi bestjelesno postojanje bilo mogue ili poeljno. Tijesno vezano uz ovaj pozitivni pristup tijelu snano je naglaavanje cjelovitosti ljudskog bia. U izvjetaju o stvaranju prikazan je i ovaj holistiki pristup. Kad je od praha zemaljskog stvorio ljudska bia, Bog u njih nije stavio duu, ve je materijalno tijelo pokrenuo dahom ivota pa je ovjek postao iva dua ili cjelovito bie (Post 2,7). Ljudska bia su tijela oivljena dahom ivota. (Vidi ovjek, I. E. 1-3; Smrt, I. A. 4.) Iz ovog holistikog razumijevanja ljudskih bia proistjee starozavjetno gledite o smrti. Ono opisuje smrt kao poivanje s ocima (Pnz 31,16), silaenje u jamu ili cisternu (Ez 31,16; 32,24), odlaenje u prah (Ps 22,16) ili, najee, kao odlazak u grob ili eol. Trei vaan starozavjetni element, vezan uz doktrinu o uskrsnuu, je nada za ivot u Bogu. U cijelom Starom zavjetu Jahve je izvor ivota i nade. Izrael treba uiti svoju djecu da polau nadu u Boga (Ps 78,7). Jeremija pie o Jahvi ovim rijeima: "O nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje!" (Jr 14,8) Osvjedoenje da je Bog izvor ivota, ozdravljenja i obnove ukljuuje pouzdanje da Bog moe uiniti kraj ivotu ali ga i obnoviti, kako to Ana pokazuje u molitvi: "Jahve daje smrt i ivot, rui u eol i odande podie." (1 Sam 2,6). Ova sposobnost obnavljanja ivota esto se primijenjuje na narod kao cjelinu, to je sukladno svjetonazoru Starog zavjeta snano orijentiranom na zajednicu. Ovo se vidi iz Ezekije 37, na primjer, gdje prorok u vienju vidi dolinu punu suhih kostiju. Bog ga pita mogu li one oivjeti. Prorok isprva pitanje vraa Bogu, a mu na to Bog zapovijeda da prorokuje tim kostima. Kad to ini, nastaje ukanje, kosti se prikupljaju, u njih ulazi duh i one opet oivljuju i ustaju na noge (rr. 1-10). Gotovo svi tumai se slau da ovim vienjem nije prikazano uskrsnue pojedinaca, jer prema tumaenju u jedanaestom retku vienje se odnosi na "sav dom Izraelov". Imajui u vidu nacionalnu katastrofu (babilonsko suanjstvo), narod je izrazio bespomonost uporabom oito popularnog izraz da su im se kosti osuile (na pr. Izr 17,22). Bog sada na ovu bespomonost odgovara vienjem kojim zorno prikazuje i obeava obnovu naroda, cijelog doma Izraelovog. Tumaenje ovog vienja nastavljeno je u Ezekielu 37,12-14., ali s drugim rijeima. Bog otvara grobove i uskrisuje Izraela iz njihovih grobova. Premda ovo tumaenje nije bez problema, neki u ovom tekstu vide glavni prijelaz s obnove naroda kao cjeline na uskrsnue 16

pojedinaca u narodu koji su umrli. Ovo pouzdanje u Boju mo da obnovi narod, prelijepo prikazano u Ezekielu 37, budui da je zasnovano na slici pojedinaca koji se vraaju iz groba, pokazuje da ideja vraanja ljudi iz smrti nije bila nepoznata Izraelu. Boja mo nad smru pojedinca vidljiva je iz najmanje tri oivljavanja u Starom zavjetu. Premda se ona razlikuju od uskrsnua u posljednji dan, u kojem tijelo ustaje u besmrtnost, ona jasno pokazuju kako i u Starom zavjetu postoji vjera da Bog moe pojedinca uskrisiti od smrti. Sva tri primjera povezana su s Ilijom ili Elizejem. U prvom sluaju Ilija oivljuje sina udovice iz Sarfate (1 Kr 17,17-24). U drugome Elizej ini isto za unamkina sina (2 Kr 4,18-37; vidi i 8,1-5). Na kraju ovjek, kojega sluajno stavljaju u Elizejev grob, oivljuje kad se truplo dotaknulo prorokovih kostiju (2 Kr 13,21). Ovaj kratki pregled pokazuje da starozavjetnu sliku nade ne smijemo ograniiti na nekoliko izriitih tekstova koji raspravljaju o uskrsnuu. Ovi ulomci svakako dodaju cjelini slike. 2. Posebni tekstovi koji govore o uskrsnuu Naroitu pozornost zasluuju tri posebna starozavjetna ulomka koji govore o uskrsnuu. Svjesni smo da Job 19,25-27 predstavlja odreene tekoe; meutim, jasno je osvjedoenje da poslije smrti dolazi ivot. Druga dva ulomka nalazimo u Izaiji 26,19 i Danielu 12,2. a. Job 19,25-27. Ovdje je jasno Jobovo uzdanje da e Bog biti njegov g'l ili roak-izbavitelj, ak i ako umre. Ovako izraena nada kraj je dugog ulomka u kojem Job rjeito oplakuje prilike u kojima se nalazi. On stalno ukazuje na Boga kao uzronika nesree koja ga je snala (vidi posebno rr. 8-13). Job ne moe nai pravde i to je jo gore, napustili su ga svi njegovi prijatelji i obitelj (rr. 13-19). On eli da njegova tualjka bude upisana u neku knjigu ili eljeznim dlijetom uklesana u kamen da se nikad ne zaboravi (rr. 23.24). No u dvadeset i petom retku Jobovo se raspoloenje mijenja i on izraava pouzdanje da e ga njegov Izbavitelj opravdati i da e vidjeti Boga. Tipino za Stari zavjet ovaj roak-izbavitelj je ovjek koji otkupljuje prodanu zemlju (Lev 25,25-34), osveuje umorstvo (Bro 35,16-28) i osigurava nasljednika ovjeku koji je umro bez njega (Pnz 25,5.10; Ruta 4,1-6). U Starom zavjetu Jahve se Izraelu predstavlja kao roak-izbavitelj (na pr. Izl 6,6; Ps 77,16; Iz 44,24). Premda kod prijevoda ovog ulomka postoje znaajne tekoe pa ga ne moemo smatrati izriitim opisom biblijskog uenja o uskrsnuu, Job jasno pokazuje svoje uzdanje da e Boja mo izbavljenja i obnove nadii njegove sadanje probleme i smrt. "Ja znadem

17

dobro", nakon raspadanja svoje koe, Job e vlastitim oima vidjeti svog Izbavitelja (Job 19,25-27). b. Izaija 26,19. Izaija 2427 predstavlja ulomak koji kao da sadri vie apokaliptikog stila no to ga openito nalazimo u prorok prije suanjstva. Ovaj ulomak poinje najavom da e Jahve opustoiti zemlju i uiniti je pustinjom zbog prijestupa svog naroda i njihova krenja saveza. Meutim, rasute meu prorokovim najavama suda i odgovorima naroda u tualjkama, nalazimo izraze pouzdanja i hvale. Ustvari, ovaj ulomak zavrava obeanjem da e Bog ponovno sakupiti svoj rasijani narod u zemlju Izrael i da e se sunji iz Asirije i Egipta vratiti da se poklone Jahvi na svetoj gori u Jeruzalemu (Iz 27,12.13). Meu izrazima nade u ovom ulomku su Izaija 25,8 i 26,19. Prvi najavljuje da e Jahve unititi smrt zasvagda i obrisati suze sa svakog lica. Meutim, nije reeno kako e Jahve ostvariti ovu pobjedu. No kasniji ulomak govori o uskrsnuu mrtvih pravednika. U Izaiji 26,13-15 narod priznaje da je sluio drugim bogovima koji su sada mrtvi i nee oivjeti. Oni su sjene koje nee uskrsnuti. Analogija s raanjem prua prigodu za novu tualjku u recima 16-18. Narod je bio slian porodilji u trudovima koji nisu nita donijeli. Drugim rijeima narod nije bio u stanju postii osobno osloboenje. A onda se s devetnaestim retkom intonacija mijenja; ovaj redak nastavlja jezikom rabljenim za opis lanih gospodara iz etrnaestog retka i okree ga u izraze nade za izraelski narod. "Tvoji e mrtvi oivjeti, uskrsnut e tijela. Probudite se i kliite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja rosa svjetlosti, i zemlja e sjene na svijet dati." Nekoliko problema u vezi s prijevodom ovog retka nadilaze okvir ovog lanka. Na primjer, u prvom redu na hebrejskom pie "moje tijelo" umjesto "njihova tijela". Prijelaz zamjenica onemoguuje da odredimo tko u ovom retku kome govori. Je li govornik Jahve, prorok ili narod? Premda je to nemogue rei sa sigurnou, nekoliko je stvari jasno. "Sjene" koje su otile u grob, oivjet e i tijela e ustati iz mrtvih, to e prouzroiti pjevanje i radost. Sve to ini prirodnim da ovaj redak pripiemo Jahvi. No jo uvijek ostaju otvorene dvije mogunosti. Da li neki pojedinac oslovljava Jahvu i izraava uvjerenje u osobno uskrsnue? Suprotstavljenost izmeu "njihova tijela" i "moje tijelo" to potvruje. Prvi izraz odnosio bi se na pravedne mrtve, a drugi na govornika pojedinca. Ili ovdje govori narod kao cjelina, pa je poruka slina onoj u Ezekijelu 37 te se odnosi na obnovu naroda? Posljednje obeanje na kraju Izaija 27 o povratku suanja iz Asirije i Egipta podupire ovu misao. Teina dokaza kao da ide u prilog onog prethodnog (Hasel 272-276). Pemda u ovom ulomku nemamo mnogo pojedinosti o uskrsnuu, jasno je da se radi o uskrsnuu tijela.

18

c. Daniel 12,2. Ovdje u Starom zavjetu nalazimo jasno, odreeno spomenuto uskrsnua pojedinaca. "Tada e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za ivot vjeni, drugi za sramotu." Ovdje nalazimo dva uskrsnua: jedno je uskrsnue pravednih a drugo zlih. Rije "mnogi" predstavlja tekou. Daniel predvia samo djelomino uskrsnue ili se "mnogi" kao u govornom jeziku odnosi na "sve", kako je to ponekad sluaj u semitskom nainu razmiljanja? Za neke je uporaba rijei "mnogi" u starozavjetnim tekstovima kao to su Izaija 53,12 i novozavjetnim tekstovima kao to su Marko 14,24 i Rimljanima 5,15 dovoljna da pokae kako je u semitskom nainu razmiljanja ovaj izraz suvie irok da bi iskljuio injenicu kad Daniel govori o uskrsnuu onda misli na sve mrtve. Drugi, kao Hasel (279-281) tvrde da Daniel ovdje ukazuje na posebno uskrsnue. Ellen White (Velika borba, str. 548) citira ovaj tekst kad govori o psoebnom uskrsnuu onih "koji su umrli u vjeri u poruke treeg anela" i izilaze iz svojih grobova da budu svjedoci drugog Kristovog dolaska zajedno s onima koji su razapeli Isusa (vidi I. A. 1 i navode EGW na kraju ovog lanka). U svakom sluaju, jasno je prikazano uskrsnue na kraju vremena. Istraivanje Starog zavjeta tako pokazuje da je uskrsnue, u odnosu na novozavjetno uenje neto manje izriito pokazano, ali je teoloki njemu dosljedno. Ljudska nada ne lei u besmrtnosti nekog unutarnjeg dijela ovjekova bia, ve u Bojoj cjelovitoj obnoviteljskoj snazi ponovnog stvaranja. Jasno je da uskrsnue u Isusovo vrijeme nije bilo nepoznato idovima. Isusa su pitali koji e od sedmorice brae biti mu udovice "u dan uskrsnua" (Mt 22,23-29). Marta je izrazila uzdanje u uskrsnue "u posljednji dan" (Iv 11,24). Premda ovu ideju nalazimo u literaturi izmeu ova zavjeta (vidi IV. B), Stari zavjet prua dovoljno dokaza za vjerovanje u uskrsnue. II. Proslavljanje pravednih Rije "proslavljanje" odnosi se na stanje poslije uskrsnua i na ono to doivljuju Isus i vjernici. Zbog tijesne povezanosti Isusova uskrsnua i uskrsnua vjernika, vano je poeti s iskustvom koje slijedi uskrsnuu "prvina" ili "prvoroenca", a koje slui kao uzor. Kako to Pavao kae: "Odakle i Spasitelja postojano oekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji e preobraziti nae bijedno tijelo i uiniti ga jednakim svome slavnom tijelu." (Fil 3,20.21) A. Isusovo proslavljeno stanje Poslije uskrsnua Isus se nije vratio da kao ranije ivi u stalnoj zajednici s uenicima. Umjesto toga "ukazao" im se u razliitim prigodama (1 Kor 15,5-8). Ova su ukazanja esto 19

poela iznenada i isto tako iznenada zavrila. Bila su ograniena na kratko vrijeme izmeu uskrsnua i uzaaa koje Luka odreuje kao etrdeset dana (Dj 1,3). Pavao nagovjetajem potvruje da je do ovih ukazanja dolo u kratkom razdoblju, kad ukazuje na kronoloku anomaliju kad se Krist njemu ukazao na putu za Damask. On kae da mu se Krist javio "kao nedonoetu" (1 Kor 15,8). No iako je ukazanje Pavlu bila kronoloka anomalija, on ga je ipak smatrao ukazanjem uskrslog Krista, slino ukazanjima ostalim apostolima. Sve ovo pokazuje da se Isusova narava razlikovala prije i poslije uskrsnue. Ova je razliitost vidljiva u sluaju kad se Isus iznenada ukazao uenicima dok su vrata bila zatvorena (Iv 20,19) i kad iznenada nestaje (Lk 24,31). Besumnje postoji tajna Isusovog proslavljenog stanja. No Evanelja jasno govore o kontinuitetu a ne diskontinuitetu. Luka i Ivan posebno ele pokazati da je uskrsnue bilo stvarno i da Isusovo proslavljeno tijeli nije fantom ili duh, ve nastavak zemaljskog ivota kojim je ivio kao ovjek. Isusov susret s Marijom pokazuje da Ga se moglo prepoznati po glasu (Iv 20,16). Kad Ga uenici na putu za Emaus nisu prepoznali, Luka pojanjava da je to bilo zato to prepoznavanje "bijae uskraeno njihovim oima" (Lk 24,16 DF). No vjerojatno najsnaniju podrka kontinuitetu nalazimo u recima 36-39, gdje je izrijekom odbaena ideja da je Isus "duh". Tu je izvanredno dobro istaknut kontinuitet uskrslog Isusa s njegovim stanjem prije uskrsnua. Uskrislo tijelo nije duh. Uenici prepoznaju Isusa. Mogli su ga "opipati". Imao je meso i kosti. Nema sumnje da Luka istodobno eli prikazati Isusa kao model za uskrsnue vjerniku. No Pavao je od svih njih odreeniji u prikazu stanja vjernika poslije uskrsnua. B. Proslavljeno stanje vjernika Za vjernika postoji kontinuitet i diskontinuitet izmeu zemaljskog i proslavljenog, uskrslog tijela. Prema Pavlu diskontinuitet se moe iskazati jedino osnovnom injenicom: zemaljsko tijelo je podlono zakonu grijeha i smrti. Ono je smrtno. Ne moe nadvladati smrt, neprijatelja. Samo Krist ima vlast nad smru i uskrslo tijelo je tijelo koje sudjeluje u Kristovoj pobjedi i prima besmrtnost. Pavlov opis uskrslog tijela nalazimo u 1. Korinanima 15,35-50., ali prije no to razmotrimo Pavlove misli u ovom ulomku, trebamo zamijetiti kako Pavao openito rabi odreene antropoloke izraze. Ovdje su vane etiri rijei: "meso", "tijelo", "dua" i "duh". Ni u jednom sluaju Pavao nijednom od njih ne oznaava dio ljudskog bia koji bi se razlikovao od ostalih. Umjesto toga Pavao u svakom sluaju uporabom razliitih izraza ima u vidu cijelu osobu. Njima ukazuje na razliite vidove ovjekova ivota. Kako je to pokazao J. A. T. Robinson u 20

svojoj studiji, pojam tijelo u Pavlovom razmiljanju, oboje, "meso" i "tijelo", mogu se odnositi na cijelog ovjeka, ali s razliitim naglascima. "Meso" (grki sarx; u naim prijevodima u oba je sluaja uzeta samo rije "tijelo") prikazuje ljude nasuprot Bogu ovjekovu smrtnost i svjetovnost. Ovaj izraz pokazuje kako je ovjek vezan uz zemaljski ivot. Ova rije moe biti neutralna pa prikazuje ljude koji ive u svijetu, ili moe oznaavati grenost ljudi koji ive za ovaj svijet (Robinson 19-25). Herold Weiss (106) dobro kae kako "meso (kod nas 'tijelo') istie injenicu da mukarci i ene ive u ekolokom sustavu u kojemu su grijeh i smrt dio ivotnog ciklusa". Prema Robinsonu "tijelo" (grki sma) naglaava ovjeka koji moe uskrsnuti i jednako je naoj rijei "osobnost" (26-28). On oba izraza usporeuje ovako: "Dok rije sarx oznaava ovjeka, povezanog sa stvaranjem, udaljenog od Boga, sma stoji za ovjeka, povezanog sa stvaranjem, kakvoga je Bog nainio." (31) Rije "dua" najee oznaava cijelo ljudsko bie u smislu "osobe" ili "ljudskog ivota". No i ona ima posebnu svrhu. H. Weiss (106.107) je tumai rijeima da "dua" "oznaava vrstu ivota prispodobljenog Adamu i svim njegovim potomcima. U osnovi je to krhki ivot kojega moe ugasiti neki mali incident". "Dua" vie istie ljudsku krhkost i ranjivost nego grenost, kako to ini pojam "meso" ("tijelo" na hrvatskom). I na kraju, rije "duh" kod Pavla ima posebno znaenje. Ona ne oznaava neto nematerijalno ili nefiziko. Namjesto toga oznaava ovjekov ivot osnaen po Bogu. "Duh" je za Boga jedinstven i na raspolaganju je ljudima po Isusu Kristu. Nasuprot "mesu", on oznaava ivot pod vladavinom Boje sile, a ne pod vladavinom sile grijeha i smrti. Nasuprot "dui", ovaj ivot dionik je Boje snage a ne Adamove ranjivosti. Drei ove definicije na umu, spremni smo se vratiti Pavlovom prikazu uskrsnua i proslavljanja vjernika. Pavao poinje analogijom kojom istie kontinuitet i diskontinuitet. Kao to sjeme zakopano u zemlju umire, a zatim nie u novi ivot, tako i krani umiru i, kad se Krist vrati, uskrisivaju u novi ivot. Korinanima to ne bi trebalo biti teko vjerovati. Postoje razliita tijela za ljude, ivotinje, ptice i ribe; no kranin e iskusiti jo jednu vrst ivota. No vano je da zamijetimo gdje za Pavla postoji diskontinuitet. Ono to je u ovom ivotu novo upravo je prijelomna toka ovjekove smrtnosti i ranjivosti. To Pavao ini jasnim suprotstavljanjima u 1. Korinanima 15,42-49 (DF): Staro Sije se u raspadljivosti. Sije se u sramoti. Sije se u slabosti. Novo Uskrava u neraspadljivosti. Uskrava u slavi. Uskrava u snazi. 21

Sije se tijelo naravno. Prvi je ovjek od zemlje, zemljan.

Uskrava tijelo duhovno. Drugi ovjek s neba.

Prijevod Kranske sadanjosti (a i DF) etvrti kontrast na ovom popisu ini nedovoljno razumljivim. Nasuprot "tijelu zemaljskom" stavlja "tijelo duhovno", a to bi se moglo razumjeti kao da govori o materijalnom nasuprot nematerijalnom tijelu. Pavao ovdje usporeuje ranjivo s osnaenim tijelom. Za Pavla je proslavljeno uskrslo tijelo organizam osloboen ranjivosti i robovanja grijehu i smrti, sloboeno da ivi onako kako je bila Boja prvotna nakana. Pavao ovaj ulomak zavrava tvrdnjom koja bi se mogla razumjeti proturjenom Luki 24,39. Tamo je Isus uenicima pokazao da je Njegov ivot poslije uskrsnua bio ivot "mesa i kostiju". U 1. Korinanima 15,50 Pavao kae: "Ovo, brao, tvrdim: tijelo i krv ne mogu batiniti kraljevstvo Boje." Meutim, nema problema ako drimo na umu Pavlovu razliitu uporabu rijei "meso" ("tijelo" kod nas). U Luki je Isus rabi da naglasi fiziku stvarnost tijela poslije uskrsnua. Pavao podrazumijeva fiziku stvarnost i rabi rije "meso" da ukae na ivot usmjeren na greni svijet. Zbog toga ova dva retka nisu u sukobu. Proslavljeno tijelo zadrat e svoju osobnost iz tijela prije uskrsnua i bit e prepoznatljivo drugim svetima koji su osobu poznavali u ovome ivotu. To se vidi iz 1. Solunjanima 4,13-18 gdje Pavao vjernike koji su izgubili svoje drage tjei sigurnou da e ih nakon uskrsnua opet sresti. (Vidi ovjek, III. C.) III. Znaenje ove doktrine A. Za teoloko razumijevanje Svako razumijevanje spasenja bilo bi nepotpuno bez uenja o uskrsnuu vjernika. Boja je namjera potpuna obnova ivota kakvog ga je prvotno stvorio, ivtta koji e nadvladati tragediju grijeha i smrti. Pomirenje moe biti potpuno samo kad se Boja stvorenja preobraze u besmrtna i oslobode smrtnosti. To je razlog za snane Pavlove tvrdnje u 1. Korinanima 15. Bez Kristovog uskrsnua propovijedanje i vjera nemaju svrhe (r. 14), vjera je bez vrijednosti, a mi smo jo uvijek u svojim grijesima (r. 17). Premda se potpuna obnova ivota i pobjeda nad grijehom i smru jo nisu ostvarili, ve ih doivljujemo u iskustvu nade omoguene obeanim uskrsnuem. Rije "nada" ovdje nije rabljena u njezinom popularnom smislu. U svakidanjem govoru nada ne znai nita vie od elje koja ima malu ili nikakvu osnovu. Novozavjetno razumijevanje nade nije nita manje

22

od nove vrsti ivljenja obiljeene sigurnou i pouzdanjem. Nada u uskrsnue nije elja za njim, ve ivot u ozraju sigurnosti i pouzdanja koji ve sada oekuje njegovo ostvarenje. Ova sigurnost je mogua zato to je uskrsnue mrtvih ve poelo s Isusom. Isusovo uskrsnue ne samo to potvruje budue uskrsnue vjernih, ve njime i poinje. To znai injenica da je Isus prvoroenac (ili prvina) uskrsnua. Zbog toga Njegovo uskrsnue nikada ne moemo smatrati samo oivljavanjem trupla. Ono je bilo eshatoloki dogaaj u kojem je Isus uzeo na se proslavljeno tijelo i tako otpoeo i osigurao uskrsnue pravednih. On je uinio vie nego samo obeao ivot svojim uenicima: On ga je ostvario. Zato krani ive s pouzdanjem, sigurni da gledaju u budunost sa stvarnom nadom u budui ivot. Isusovo uskrsnue je vie od ideje koja obogaava ivot ili simbol koji pokazuje da i danas moemo imati ivot, premda je i to. Ono je za vjernika jamstvo uskrsnua i vjenog ivota. Odvojeno od ovog jamstva nemogue je razumjeti kransku soteriologiju i eshatologiju. Vjernikov novi ivot pouzdane sigurnosti obiljeen je zajednitvom s uskrslim Kristom i sudjelovanjem u Njegovom tijelu, Crkvi. Za kranina uskrsnue nije samo dogaaj u prolosti ili nada za budunost, ve sadanje sudjelovanje u zajednitvu s uskrslim Kristom. Ve smo zamijetili kako Pavao naglaava ovo sudjelovanje. Za njega je zajednitvo s uskrslim Kristom znailo dionitvo u Kristovoj smrti i uskrsnuu. Ova je analogija za Pavla bila mnogo snanija nego za veinu dananjih itatelja. Mi smo mnogo individualnije nastrojeni i partnerstvo s Kristom moemo zamisliti samo izmeu nas i Njega. Pavao to nije mogao. Sredite sudjelovanja u Kristovom uskrsnuu i zajednitvu s Njime bilo je samo u povezanosti s tijelom vjernik u kojem se uskrsli Krist objavio i kao glava njime upravlja. Krist nije jednostavno izjednaen s tijelom; On mu je glava. To je Njegovo tijelo i partnerstvo s Njim je sudjelovanje u njegovoj zajednici. Ova zajednika narav sudjelovanja s Kristom mnogo je jasnija kad razumijemo novozavjetni koncept uskrsnua, nasuprot ideji o besmrtnosti due. To znai da konanu nagradu primaju svi kao zajednica. Kako to navijeta tekst u Hebrejima 11,39.40 ak ni veliki uzori vjere jo nisu primili konanu nagradu, jer Bog ima bolji plan: "I ti svi, iako su postigli pohvalno svjedoanstvo zahvaljujui vjeri, ne primie ono to im je obeano, jer je Bog neto bolje predvidio za nas: da bez nas ne postignu savrenstvo." Sakae Kubo (136) je zato u pravu kad pie: "Uskrsnue mrtvih nije individualan ve zajedniki dogaaj. Svi uskrsli ustaju zajedno, a ivi istodobno doivljuju preobraenje. Mi umiremo pojedinano, ali emo ustati zajedno. Svi e zajedno uivati blagoslove vjenosti." Ovaj novi ivot pouzdane nade i sudjelovanja s Kristom opisan je u Novom zavjetu mnogim izrazima i osvijetljen nizom metafora. No u konanici on je pouzdano sudjelovanje u 23

ovom iskustvu (Pavao ga naziva vjerom), koje osposobljuje ovjeka za uskrsnue i konano spasenje. Vrijednost doktrine o uskrsnuu moemo u potpunosti razumjeti samo ako ispravno razumijemo biblijsko shvaanje smrti. Uenja kao to su besmrtnost due ili reinkarnacija, koja gledano iz ljudske perspektive nijeu ili holistiku stvarnost ili konanost smrti, ne mogu dovoljno istaknuti slavu uskrsnua koja pobjeuje smrt i smrtnost, neprijatelja ivota, novom Bogom danom besmrtnou. Uskrsnuem Bog ini ono to ljudska, slaba, smrtna mo nikad ne moe uiniti. Uskrsnue nije samo prijelaz iz jednog oblika ivota u drugi; ono nije nita manje od ponovnog stvaranja onoga to je prestalo postojati, a to zahvaljujui Bojoj besmrtnoj sili sada ponovno ivi. (Vidi Smrt, I. F. 6. 7; G. 2.) B. Za praktino iskustvo Biblijsko uenje o uskrsnuu ima praktine posljedice po svakodnevni ivot. Istrait emo tri podruja na kojima je to posebno vidljivo. Prvo, ono vjerniku daje pravilno razumijevanje tijela. Bog je Stvoritelj i Otkupitelj tijela, to pokazuje da je tjelesni ivot dobar. Nije sluajno to su Korinani, bar neki koji su imali problema s razumijevanjem uskrsnua, imali problema i sa svojim odnosom prema tijelu. Oito je da su neki meu njima smatrali sasvim prihvatljivim da sudjeluju u spolnom openju s prostitutkama (1 Kor 6,16), dok su drugi smatrali da je mukarcu najbolje ne doticati se ene, ak ni u braku (1 Kor 7,1). Pavao odbacuje oba nazora i nije sluajno to se u svom dokazivanju posluio doktrinom uskrsnua. On potvruje da je tijelo dobro i upozorava da protiv njega ne grijeimo. Tijelo je za Gospodina, a Gospodin je za tijelo (1 Kor 6,13). Ono je hram Svetog Duha (r. 19). Kranin treba proslavljati Boga u svom tijelu (r. 20). Sve je to mogue rei jer Pavao zna da e Bog uskrsnuti tijelo (r. 14). Ako Bog toliko cijeni tijelo da e ga obnoviti i uskrsnuti za vjenost, onda ga i kranin treba cijeniti. To se odraava ne samo na seksualnosti nego i na zdravlju. Sama injenica da je vojek cjelovito bie, a ne dua utamniena u tijelu koja se nastoji osloboditi, kako su to uili neki grki filozofi, ukazuje na vrednovanje tijela i pozitivan pristup prema njemu. Kranska nada je nada koja pozitivno pristupa ivotu i tijelu. (Vidi Zdravlje.) Drugo, ova doktrina omoguuje kraninu da pokae dolino, realistiko ponaanje prema smrti. Naravno, ako tjelesni ivot vrijedi, krani e promicati ivot i boriti se protiv smrti. Smrt nee smatrati prijateljem, prirodnim dijelom ivota ili jo jednim ivotnim krugom, kako se to prikazuje u dananjoj literaturi. Kranin u tome nee pogrijeiti: smrt je neprijatelj. To znai da se s pouzdanjem moemo boriti protiv smrti, sigurni da njezine trenutne pobjede nee potrajati. Mi moemo biti na strani zdravlja, mira i svega to promie 24

ivot, a da se ne obeshrabrimo niti bojimo da e neprijatelj s kojim se borimo na kraju pobijediti. Ovaj realni pogled na smrt, koji je ne prihvaa niti se pred njom skriva ve je priznaje za poraenog neprijatelja, pomae kraninu da izbjegne i druge zamke. Iskljuuje sva nastojanja za uspostavljanjem kontakta i komuniciranje s mrtvima, jer nema besmrtne due i mrtvi spavaju snom bez svijesti, pa je navodno komuniciranje s njima neka vrst obmane. Biblijska slika pomae nam da izbjegnemo takve prijevare. (Vidi Smrt, I. D.) Na kraju, doktrina o uskrsnuu pomae kraninu da stekne realno gledite prema ivotu i radu u ovome svijetu. Neki su tvrdili da krani oekivanjem budueg svijeta neminovno zanemaruju ovaj sadanji. Ovo treba biti daleko od istine. Narav njihove nade, koja se pozitivno odnosi prema ivotu, navodi ih da ovdje rade za ivot; upravo ih ova zajednika narav njihove nade pokree da rade za dobro drugih. No oni su i realni. Znaju da je njihov rad sudjelovanje u Bojem konanom djelu i oekivanje tog djela. To ih spreava da svoje vlastite napore pretvore u idole. Njihovo pouzdanje da e ih Bog uskrsnuti u posljednji dan omoguuje im da radi Bojeg kraljevstva stave svoj ivot na raspolaganje. Drugim rijeima oni svoj ivot vide vrijednim, ali ne i konanim. ivot je dar kojeg treba prihvatiti i cijeniti, a ne sebino uvati po cijenu zanemarivanja odgovornosti prema Bogu i blinjima. Vizija dolazee stvarnosti Boje slave potie nas na poseban ivot u sadanjosti, odnosno na strpljivo i odvano djelovanje u naem svijetu prema Kristovom putu, putu od stradanja do slave. Krani su slobodni da slue s Kristom i za Krista, ak i ako to znai biti "vjeran do smrti", uz puno pouzdanje da stvarno postoji kruna, koja je ivot. Uiniti manje od ovoga znai vratiti se starom ivotu i smrti. No predati se ivotu slube u nadi u uskrsnue ve je sudjelovanje u samom ivotu. Ivan je to dobro saeo: "Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot, jer ljubimo brau. Tko ne ljubi, ostaje u smrti." (1 Iv 3,14) IV. Povijesni pregled A. Stari svijet Drevni Bliski istok nije poznavao uenje o ivotu poslije smrti koje bi odgovaralo biblijskoj doktrini o uskrsnuu. Meutim u mezopotamijskoj literaturi su mo da oive mrtve pripisivali boici Itar i Marduku (ANET 384.437). Grci su vjerovali u besmrtnost due i svjesni ivot poslije smrti, ali nisu znali za uskrsnue to ga ui Biblija.

25

B. Judaizam Tijekom razdoblja izmeu oba zavjeta uskrsnue je imalo vanu ulogu u judaistikoj misli, premda su ideje o njemu bile razliite i svi ga nisu uvijek prihvaali. J. Charlesworth biljei (68) da vjerovanje u uskrsnue "nije bilo iskljuivo u vlasti farizeja. Nalazimo ga u mnogim vrstama literature, posebice u 2. Makabejaca, Salomonovim psalmima i uobiajenoj tjednoj molitvi, Osamnaest blagoslova". Meutim George W. E. Nickelburg zakljuuje da "nije bilo nikakve idovske ortodoksnosti o vremenu, nainu i mjestu uskrsnua, besmrtnosti i vjenom ivotu" (180). Vjerovanje u uskrsnue mrtvih ui na primjer 2. Makabejci 7,9: "Ali e nas Kralj svijeta uskrisiti na ivot vjeni." Tako i u Salomonovim psalmima 3,12 nalazimo potvrdu da e "oni koji se boje Gospodina uskrsnuti u vjeni ivot". No drugi tokovi judaistike misli isticali su drukije poglede. Josip Flavije (oko 37. oko 100.) potvruje svjedoanstvo Novog zavjeta da saduceji nisu vjerovali u uskrsnue (Ratovi, 2. 165; Starine, 18. 4. 16). Knjiga Jubileja (drugo stoljee prije Krista) ini se podrava vjerovanje u besmrtnost due: dok kosti pravednih poivaju u zemlji, njihov duh se sve vie raduje (23,31). Filozof iz dijaspore, Filon Aleksandrijski (oko 20. pr. Kr. do oko 50. po Kr.) jasno je uio da je dua besmrtna. Abelova krv koja vie sa zemlje pokazuje da zasluni umrli ive bestjelesnim ivotom (Pitanja o Postanku, 1. 70); isto pokazuje i Henokovo preobraenje (1. 85). Meutim Filon nije bio jedini idov koji je slijedio grke filozofske ideje. Posljedice utjecaja ovih helenistikih pogleda na ivot poslije smrti mogu se vidjeti u arheolokim posmrtnim ostacima. Na primjer, idovski grobni natpisi iz prvog stoljea u Bet She'arimu u Palestini sadre grke ideje o besmrtnosti due, premda su pisani hebrejskim pismom. Suvremeni judaizam se nastojao distancirati od ideje tjelesnog uskrsnua. Reformni pokret je iao ak tako daleko da je iz molitvenika uklonio spominjanje uskrsnua. Umjesto da se razumije doslovno, uskrsnue se esto smatra simbolom konanog spasenja cijelog ovjeka, tijela i due. C. Prva crkva ini se da su se vrlo rano pojavile heretike ideje o uskrsnuu. U 1. Korinanima 15 Pavao izgleda opovrgava nijekanje uskrsnua ili pogrena stajalita o njemu. U 2. Timoteju 2,17.18 Pavao imenuje dva lana uitelja koji su tvrdili da se uskrsnue ve zbilo. Moda su bili povezani s onima koje spominje u 2. Solunjanima 2,2., koji su tvrdili da je Gospodnji dan ve doao. Od vremena prvih otaca sve do Augustina koji je odredio pravac za srednjovjekovno razdoblje, crkveni oci su potvrivali uskrsnue tijela, nasuprot izazova koji su dolazili iz dva 26

smjera. Prvi je potjecao od nekranskih kritiara koji su uskrsnue ismijavali kao apsurd. Drugi je dolazio od gnostika koji su smatrali da je sva materija, ukljuujui tijelo, bila zla, pa je spasenje tijela uskrsnuem bilo nezamislivo. No dok su crkveni oci branili uskrsnue na ove dvije bojinice, dolo je do znaajnog razvoja. Utjecaj uenja o besmrtnosti due povezan je s uskrsnuen na naine koji su ga liili njegove prvotne snage i znaenja. Ve je krajem prvog stoljea Klement Rimski branio uenje o uskrsnuu od kritiara koritenjem razliitih ilustracija kao to su ciklusi dana i noi, stanje sna i budnosti, sijanje sjemena i legendom o feniksu koji se die iz pepela. Prvu veu raspravu o uskrsnuu nalazimo u sredini drugog stoljea u Justinovu djelu Fragmenti o uskrsnuu. U njemu Justin pokuava kransku ideju uskrsnua uiniti razumljivom grko-rimskom umu. On tvrdi da se uskrsnue slae s mislima grkih filozofa. On razlikuje izmeu tijela i due, ali duu ne smatra besmrtnom. Kranska nada je u uskrsnuu tijela. Jedan traktat iz gnostike knjinice Nag Hammadi naslovljen je Rasprava o uskrsnuu. U ovom djelu koje datira vjerojatno iz drugog stoljea, kad je Spasitelj, na Gospodin Krist uskrsnuo, progutao je smrt i pretvorio se u neprolaznog Aeona. To je "duhovno" uskrsnue, a ne uskrsnue tijela. Smru vjernik ostavlja tijelo. Uskrsnue je samo objava o onima koji su uskrsnuli; za onoga koji vjeruje ono je ve stvarnost. Irenej (oko 115. do oko 202.) se s ovim stajalitem bori u djelu Protiv krivovjerja (5. 3-7). Dua je smrtna i samo je dio osobe, a ne cjelina. itava osoba, ukljuujui tijelo i duu, bit e spaena. Kranska nada se zasniva na tjelesnom uskrsnuu. Atenagora, koji je takoer pisao u drugom stoljeu, zauzima drukije stajalite koje e dobiti na popularnosti. I on brani uskrsnue nasuprot mnogim slinim prigovorima, ali vidi ovjeka nainjena od besmrtne due i tijela. Smrt je razdvajanje due od tijela. Uskrsnue je njihovo ponovno sjedinjenje, jer je Bog smatrao da je ispravna narav ljudskih bia da ive s tijelom (Uskrsnue mrtvih, 1-25). Terulijan (oko 160. do oko 240.) se jo vie udaljio od Novog zavjeta (Protiv Marciona, 9. 10; O uskrsnuu tijela). Dua nije samo besmrtna ve i materijalna, jer ima odreenu vrst uzajamnosti koja je osposobljava da razumije i pati. No budui da dua ne moe u potpunosti djelovati bez tijela, tijelo i dua se moraju sjediniti u uskrsnuu tijela prije no to se ovjek moe suoiti ili s vjenim mukama ili vjenim spasenjem. Origen (oko 185.254.) je iznio slino gledite o smrti i sjedinjenju tijela i due (O prvim naelima, 3. 6), ali je tvrdio da e, budui da besmrtni ne mogu prestati postojati i da e 27

Bog sve obnoviti, na kraju svi biti spaeni, ak i ako e to za neke biti tek poslije smrti. Prema ovom gleditu do uskrsnua dolazi kad sve razumne due budu obnovljene i dobiju duhovno tijelo. Grgur iz Nise (oko 330. do oko 395.) ide i dalje u nagaanju o naravi due u svom djelu O dui i uskrsnuu, ali vrhunac ovog trenda kombiniranja uskrsnua mrtvih s besmrtnou due dolazi s Augustinom (354.430.). O ovom predmetu raspravlja u 22. knjizi Boje drave, no temeljitiji prikaz nalazimo u 23. i 29. poglavlju djela Vjera, nada i ljubav. Augustin brani uskrsnue tijela pred sljedbenicima Platona koji nijeu da tijelo moe naslijediti kraljevstvo Boje. Svi e uskrsnuti u ponovnom stvaranju koje e obnoviti tijelo materijom od koje se prvotno sastojalo. No i kod njega se radi o ponovnom sjedinjenju tijela s besmrtnom duom koja je poslije smrti nastavila ivjeti. Nakon smrti odvojena dua ostaje na mjestu posebno rezerviranom za nju. Tu uiva odmor ili tekoe, ovisno o nainu svog zemaljskog ivota. Nakon uskrsnua pravedni e ivjeti u vjenoj radosti, ali e zli iskusiti drugu smrt koja je za Augustina vjena muka u kojoj dui nije dozvoljeno da ikada napusti tijelo. Pemda je i ovom prigodom potvreno uskrsnue mrtvih, njegova je narav sasvim drukija od svega to nalazimo u Bibliji. Besmrtnost due sve je vie kombinirana s uskrsnuem, tako da je ono doivjelo promjenu od ponovnog stvaranja itave osobe do sjedinjenja tijela sa svjesnom duom koja je ve iskusila patnje ili mir. Ovim je pripremljen put za sve uestalija nagaanja o istilitu u tijeku srednjeg vijeka. D. Srednji vijek Najvaniji meu teolozima srednjeg vijeka bio je Toma Akvinski (1225.1274.). U svoje djelo Summa Theologica ukljuio je i raspravu o uskrsnuu. On ne samo to potvruje postojanje uskrsnua tijela (Dodatak 3. dijelu, Pitanje 75) i stavlja ga na posljedak svijeta (Pitanje 77), ve spekulira o pitanjima kao to su: hoe li uskrsnuti kosa i nokti na prstima (Pitanje 80), hoe li uskrsnuli biti iste dobi kao kad je umro ili dok je bio mlad, hoe li biti iste visine i hoe li biti prisutna oba spola (Pitanje 81). Meutim, za Akvinca je jasno da uskrsnue znai sjedinjenje tijela i due. E. Od Reformacije do Prosvjetiteljskog doba Unato injenici da su nastavili prihvaati doktrinu o prirodnoj besmrtnosti, Reformatori su uglavnom govorili protiv istilita, prema rimokatolikom razumijevanju prijelaznom stanju u kojem se mrtvi iste patnjama. Osim toga svi su oni vjerovali u stvarnost i vanost Kristovog uskrsnua, kao i uskrsnua vjernih koje ga omoguuje. Osim ovoga bilo

28

je dosta razlika u miljenjima. Reformatori su se razilazili u tome kako se uskrsnue odnosilo prema besmrtnosti due i prijelaznom stanju i da li je uskrslo tijelo bilo isto kao i zemaljsko. Luther (1509.1564.) pokazuje dosta nejasnoe i raznolikosti. S jedne strane, kad napada uenje o istilitu, ini se da eli rei kako su krani koji su umrli, bez svijesti dok ekaju na uskrsnue (Komentar Propovjednika 9,6). Meutim ranije, u istom komentaru, tvrdi da nije "sigurno da su due besmrtne" (Isto 3,20). U svojim Razgovorima za stolom Luther kao da prepoznaje ovu dvosmislenost pa ukazuje na neshvatljivu narav tajne uskrsnua kao i na prijelazno stanje. On kae: "Tono je da dua poslije smrti uje, osjea i vidi, ali ne razumijemo kako se to dogaa." (5534) U odgovoru na jedno pitanje o znaenju objave u kredu da je Krist siao u pakao, Luther odgovara da to trebamo vjerovati, ali ne moemo razumjeti. (Isto) Calvin zastupa oboje, uskrsnue i besmrtnost. On objanjava da su saduceji pogrijeili drei da nema uskrsnua i da je dua smrtna (Institutes, 2. 25. 5). Osim toga pobija dvije zablude: da dua spava ili ne postoji u smrti i da se prigodom uskrsnua drukije tijelo sjedinjuje s duom (3. 25. 6). Uskrsnue je sjedinjenje tijela i due, u kojemu je novo tijelo iste tvari kao ranije, ali drukije kakvoe (3. 25. 8). Calvin svoj argument razvija dalje u djelu Psychopannyshia, u kojem se suproti onima koji vjeruju da dua postoji, ali dre da od smrti do uskrsnua spava u stanju neosjetljivosti, i onima koji nijeu stvarno postojanje due. (Vidi Smrt, II. D.) Calvin dri da je dua tvar i da poslije smrti s osjeajem i razumijevanjem stvarno ivi do uskrsnua (Calvin 419.420). Moda Westminstersko priznanje, koje je 1646. napisala skuptina prezbiterijanaca u Engleskoj i kotskoj, bolje od ikojeg drugog dokumenta prikazuje bit protestantskog koncenzusa, koji je jo uvijek stajalite veine konzervativnih protestanata: "Tijelo se u smrti vraa u prah, a dua k Bogu; besmrtna dua ulazi u nebo ili biva baena u pakao. Na kraju e svi mrtvi uskrsnuti u istim svojim tijelima koja e se zauvijek sjediniti s njihovim duama. Tijela nepravednih e Kristovom silom uskrsnuti da doive sramotu, a tijela pravednih e Njegovim Duhom uskrsnuti da prime ast i budu prilagoena Njegovom vlastitom slavom tijelu." (Leith 228.229) Bilo je neminovno da prosvjetiteljsko doba isticanjem opeg razuma,slobode od dogmi i sumnjiavosti prema udima poslije Reformacije ima tekoa s uenjem o uskrsnuu. Premda su deisti ve postavili pitanja o uskrsnuu, djelo Reimarusa (1694.1768.) je predstavljalo prijelomni trenutak. Reimarus, inae profesor u Hamburgu, drao je da je Isus bio samo uitelj moralke koji je ostao idov i nikada nije pokuavao ukinuti obredni zakon 29

niti je namjeravao osnovati novu religiju (Reimarus 98-102). Kad je umro, Isus nije uskrsnuo od mrtvih, kako to pokazuju mnoge proturjenosti u evaneoskim izvjetajima. Namjesto toga su uenici, kojima se nije vraalo na posao, ukrali tijelo (153-164; 244.245). Premda je bilo malo onih koji su prihvatili Reimarusovo ekstremno gledite, pitanja o vjeri, razlogu i povijesti u pogledu uskrsnua postala su sve sudbonosnija. F. Nae vrijeme Po predmetu uskrsnua u suvremenom kranstvu su se razvila ti glavna toka misli. Rimokatolika tradicija nastavlja smatrati uskrsnue sjedinjenjem tijela i due i dalje istie besmrtnost due. Ona jo uvijek daje mjesta nauku o istilitu, premda s manje opirnosti nego nekada. Liberalna protestantska tradicija pokazuje veliku raznolikost u svojim pogledima na uskrsnue i ivot poslije smrti. Meutim postoji tendencija da se predmet ivota poslije smrti i mnoge druge eshatoloke elemente kranstva smatra u nekom smislu simbolom sadanjeg iskustva, a ne stvarnim dogaajima koji se se zbiti u budunosti. S druge strane, konzervativni ili evangeliki protestanti snano naglaavaju doslovni Kristov povratak u budunosti, praen uskrsnuem. Premda i tu ima dosta raznolikosti u pogledu odreenog scenarija, veina evangelika zastupa besmrtnost due i vidi uskrsnue kao sjedinjenje tijela i due. U okviru neortodoksne rasprave Oscar Cullmann je postavio pitanje o besmrtnosti due. On pokuava pokazati da se novozavjetna doktrina o uskrsnuu mrtvih ne slae s vjerovanjem u besmrtnost due (Cullmann 15). U prijelaznom dobu izmeu smrti i uskrsnua u posljednji dan, ovjek se nalazi u stanju oekivanja koje dijeli napetost prijelaznog razdoblja (46-54). U evangelikoj tradiciji, poznati mislioci kao to su John Stott i Clark Pinnock nedavno su kritizirali doktrinu o besmrtnosti due, jer ne daje cjelovitu nadu za budunost, nasuprot tjelesnom Kristovom uskrsnuu koje ukazuje na potpuno spasenje, ne samo ovjekovog duhovnog ivota, ve i svega stvaranja, ukljuujui i materijalno (Stott 313-320; Pinnock 16.17). Rudolph Bultmann je zahtijevao da se Isusovo uskrsnue demitologizira kako bi se otkrilo njegovo pravo znaenje, a ono je javljanje vjere u uenika (Bultmann, 1951, sv. 1, str. 305). Ova pojava vjere omoguuje novi ivot, a to je obeani eshatoloki ivot. On odbacuje doslovni Kristov drugi dolazak i uskrsnue mrtvih govorei da je mitoloka eshatologija Novoga zavjeta danas "neodriva iz jednostavnog razloga to do Kristove paruzije nije nikada

30

dolo kako je to Novi zavjet oekivao. Povijest ne zavrava i, kako to svaki ak zna, ona e i dalje ii svojim tokom." (Bultmann 1957, 5) Neoortodoksni teolozi kao to su Barth i Brunner ne slau se s Bultmannovim pristupom, ali takoer uskrsnuu pristupaju egzistencijalno. Barth odbacuje Bultmannovo tumaenje Uskrsa kao pojavu vjere u uskrslog Gospodina, jer vjera u uskrslog Gospodina potjee od povijesnog prikaza (Dogmatics 3. 2. 443). Isusovo uskrsnue treba prihvatiti kao istu povijest (447). No to ne znai da je uskrsnue obian povijesni dogaaj otvoren svim promatraima. On je prije Boje otkrivenje u kojem se vidi i prikazuje skriveno bie i djelo Isusa Krista. Postoji "sveta neshvatljivost" Njegovog uskrsnua (4. 2. 146). Brunner iznosi slino gledite kad o Uskrsu govori kao "rupi" kroz koju neto drugo postaje vidljivim. Kristovo uskrsnue "je factum, nema sumnje, ali ne takav da se moe uklopiti u niz povijesnih dogaaja U svemu ovome povijesno vidljiv je samo odjek tog dogaaja. To je super-povijest, eshatoloka povijest, i zbog toga ona uope vie nije povijesna." (Brunner 583) Uskrsnue tijela oznaava kontinuitet individualne osobe poslije smrti. Niz teologa u Bultmannovoj tradiciji po pitanju uskrsnua raskinulo je bar djelomino s Bultmannom. Wolfhart Pannenberg (128-133) potvruje povijesnost uskrsnua, ali nijee njegovu materijalnost. Jrgen Moltmann tvrdi da "kranstvo stoji ili pada s realnou Isusova uskrsnua od mrtvih po Bogu" (165). Ova je stvarnost vie od raanja vjere kako to Bultmann dri (173). Priznati Kristovo uskrsnue jest priznati u ovom dogaaju Boju budunost za ovaj svijet (194). Uskrsnue je stvar obeanja i nade. Premda su Moltmann i Pennenberg ispravili vaan element kod Bultmanna, bilo bi pogreno zakljuiti da za vjernika potvruju doslovno uskrsnue od mrtvih. U tom smislu je J. Christiaan Beker (103) u pravu kad zamjeuje da "u biti, bilo namjerno ili ne, ovi teolozi nade konstruiraju vrijeme posljetka vie kao dogaaj u podruju ideja nego kao stvarnost. Kraljevstvo Boje za njih je konani cilj i znaenje povijesti." Veina konzervativnih krana je odbacila cjelokupnu tradiciju obiljeenu Bultmannom i potvrdila povijesnu doslovnost Isusova uskrsnua i uskrsnua vjernika. Meutim ovo nastojanje na vjerodostojnosti Kristovog uskrsnua kombiniraju s idejom o besmrtnosti due, tako da uskrsnue vide kao sjedinjenje tijela i due. Konzervativni pristup je esto obuhvaao pokuaje dokazivanja Isusova uskrsnua raznovrsnim dokazima kako iz Biblije tako i iz povijesti, uz vrlo malo truda da se pozabavi problemima vjere i povijesti. Meutim, u novije vrijeme ovim predmetima poeli su se baviti evangelici. Na primjer, G. Elton Ladd (263-284) potvruje povijesnost Isusovog uskrsnua i tvrdi da oni koji 31

ne mogu prihvatiti narav kranske vjere kako je otkrivena u Bibliji, unose pretpostavke tue biblijskoj vjeri (267-271). Protiv Bultmanna Ladd tvrdi da se u jednom vrtu izvan Jeruzalema zbila objektivna injenica. No i Ladd eli pokazati da je uskrsnue mnogo vie od povijesti. "Isusovo uskrsnue je ni manje ni vie pojava neega to je vjeno na povijesnoj zemaljskoj sceni Ono nije 'remeenje' uobiajenog slijeda dogaaja; ono je manifestacija neega sasvim novog. Usred smrtnosti pojavio se vjeni ivot." (723) Prema Laddu ovaj "supra-povijesni" dogaaj ne moe se utvrditi i spoznati povijesnom rekonstrukcijom i metodologijom, jer povijesni dokazi ne mogu poticati vjeru koja dolazi od sluanja (280). To ne razdvaja vjeru od razuma, jer su u savezu, ali ne istovjetni. Uskrsnue je mogue prihvatiti samo vjerom, ali je to vjera stvorena Svetim Duhom, koji uzima povijesna svjedoanstva kao orua da rodi vjeru, a ne kao dokaze koji e je iznuditi (281). G. Adventistiko razumijevanje Budui da je itav biblijski dio ovog lanka objanjenje adventistikog razumijevanja uskrsnua, u ovom emo se dijelu samo kratko zadrati na povijesti adventistikog razumijevanja ove doktrine. Temeljna slika uskrsnua koje prati drugi Kristov dolazak je bila prisutna ve u propovijedanju Williama Millera. On je uio da e do uskrsnua pravednih doi prije milenija, a da e uskrsnue zlih doi na njegovom kraju. (Vidi Damsteegt 38-40 i Nichol 506.507.) Prvi lanci o uskrsnuu objavljeni u Review and Heraldu preneseni su iz drugih izvora. Prvi je 9. prosinca 1852. uzet iz asopisa Midnight Cry (1843). Dobro obraena rasprava o dva uskrsnua, razdvojena s tisuu godina, pojavila se u broju od 27. rujna 1853. godine ali ve bila objavljena 1843. Trei lanak je 18. travnja 1854. doao iz jednog baptistikog izvora. Loughborough je 1856. napisao izvorni lanak za Review and Herald pod naslovom "Je li dua besmrtna?" (izaao 11. prosinca) u kojem je tvrdio da je jedina nada u budui ivot utemeljena na doslovnom uskrsnuu. J. H. Waggoner je analizirao biblijske dokaze za uskrsnue zlih u lanku objavljenom u Review and Heraldu 5. veljae 1857. (Vidi Smrt, II. E.) Tako je tijekom svog postojanja Crkva adventista sedmog dana dosljedno potvrivala da krani mogu oekivati uskrsnue pravednih prigodom drugog Kristovog dolaska, i da oni koji umiru prije Kristova povratka, u nesvjesnom snu ekaju dok ne uskrsne itav ovjek. Adventisti su takoer drali da e do uskrsnua zlih doi tisuu godina kasnije, na kraju milenija. 32

Dosljednost ovog stajalita moemo vidjeti u razliitim izjavama vjerovanja to ih je Crkva prihvatila. U jednoj od njezinih najstarijih objavljenih izjava 1872. godine ukljueni su cjelovitost ljudskog bia i uskrsnue. Ova izjava potvruje da je Krist uskrsnuo za nae opravdanje (Broj 2) i da e mrtvi izii iz grobova u tjelesnom uskrsnuu: pravedni u prvom uskrsnuu pri drugom Kristovom dolasku, a zli u drugom uskrsnuu tisuu godina kasnije (Broj 21). Na zvuk posljednje trube ivi pravednici doivljuju preobraenje i postaju besmrtni (Broj 22; Land 232-236). Izjava objavljena 1931. godine proglaava da samo Bog ima besmrtnost, da su ljudi po naravi greni i umiru, i da besmrtnosti i vjeni ivot dolazi samo od evanelja kao besplatnog Bojeg dara (Broj 9). Izjave 10 i 11 potvruju nesvjesno stanje mrtvih, kao i dva uskrsnua. Najnovija izjava vjerovanja, prihvaena i objavljena 1980. glasi ovako: "Smrt je plaa za grijeh. Ali Bog, koji jedini ima besmrtnost, dat e vjeni ivot onima koje je otkupio. Sve do toga dana smrt je stanje nesvjesnosti za sve ljude. Kad se bude pojavio Krist, na ivot, uskrsli pravednici i ivi pravednici bit e proslavljeni i uzneseni da se sretnu sa svojim Gospodinom. Drugo uskrsnue, uskrsnue nepravednka, dogodit e se nakon tisuu godina. (Rim 6,23; 1 Tim 6,15.16; Prop 9,5.6; Ps 146,3.4; Iv 11,11-14; Kol 3,4; 1 Kor 15,5154; 1 Sol 4,13-17; Iv 5,28.29; Otk 20,1-10.)" (SDA Yearbook, 1991, 8) V. Komentari Ellen G. White A. O uskrsnuu pravednih "Farizeji su vjerovali u uskrsnue mrtvih. Krist izjavljuje da je i sad meu njima sila koja daje ivot mrtvima, i da e je oni vidjeti. Ista sila uskrsnua daje ivot dui mrtvoj 'zbog svojih prekraja i grijeha' (Ef 2,1). Ovaj duh ivota u Kristu Isusu, sila 'njegova uskrsnua' oslobaa ljude 'od zakona grijeha i smrti' (Fil 3,10; Rim 8,2). Vladavina zla je skrena, a dua je vjerom sauvana od grijeha. Onaj koji srce otvori Kristovom Duhu, postaje dionikom mone sile koja e njegovo tijelo podii iz groba." (DA 209.210; usp. enja vjekova, str. 164) "Krist je postao jedno tijelo s nama, da bismo mi mogli postati jedan duh s Njim. Posredstvom ovog jedinstva ustat emo iz groba ne samo kao izraz Kristove sile nego zato to je Njegov ivot vjerom postao naim ivotom. Oni koji vide Krista u Njegovom pravom karakteru i primaju Ga u srce, imaju vjeni ivot. Krist nastava u nama Duhom, a Boji Duh, primljen vjerom u srce, zaetak je vjenog ivota." (enja vjekova, str. 327.328) "Krist je za vjernika uskrsnue i ivot. U naem Spasitelju je obnovljen ivot koji je izgubljen uslijed grijeha; On u sebi ima ivot da oivi onoga koga hoe. Njemu je podareno 33

pravo da daruje besmrtnost. ivot koji je u ljudskoj naravi poloio, On ponovno uzima i daje ga ljudskom rodu." (enja vjekova, str. 674) "Glas koji je odjeknuo s kria: 'Svreno je', uo se meu mrtvima. On je prodro kroz zidove grobova i pozvao usnule da ustanu. Tako e biti kad se s neba bude zauo Kristov glas. Taj glas prodrijet e u grobove i otvoriti humke i mrtvi u Kristu e uskrsnuti. Prigodom Spasiteljeva uskrsnua otvorilo se nekoliko grobova, ali prilikom Njegovog drugog dolaska svi dragocjeni mrtvi e uti Njegov glas i izii u slavni, besmrtni ivot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih podii e Njegovu crkvu, i proslaviti je s Njim iznad svih poglavarstava, svih vlasti, iznad svakoga imena ne samo na ovome svijetu ve i na onome koji e doi." (DA 787; usp. enja vjekova, str. 674) "Isusovo uskrsnue bila je slika konanog uskrsnua svih koji su poinuli u Njemu. Izgled uskrslog Spasitelja, Njegovo ponaanje, Njegovo govor, sve je to bilo poznato uenicima. Kao to je Isus ustao iz mrtvih, tako e i oni koji snivaju u Njemu ponovno ustati. Prepoznat emo svoje prijatelje kao to su uenici prepoznali Isusa. Moda su u ovom zemaljskom ivotu bili deformirani, bolesni ili unakaeni, ali e uskrsnuti u savrenom zdravlju i skladni; ipak e u svom proslavljenom tijelo savreno ouvati svoju osobnost. Onda emo spoznati kao to sami spoznati (1 Kor 13,12). U licu koje e odsjajivati sjajem s Isusova lica prepoznat emo crte onih koje volimo." (DA 804; usp. enja vjekova, str. 688) "Solunjani su cijelim srcem prihvatili misao kako Krist dolazi da preobrazi ive vjerne i povede ih k sebi. Briljivo su uvali ivot svojih prijatelja da ne bi umrli i izgubili blagoslov kojega su se nadali primiti pri dolasku svog Gospodina. Ali jedan po jedan njihovi voljeni su odlazili i Solunjani su s tjeskobom posljednji put gledali lice umrlih koje su voljeli, ne usuujui se nadati da e ih sresti u buduem ivotu. Kad je poslanica apostola Pavla otvorena i proitana, zavladala je velika radost i utjeha u crkvi, zbog rijei koje su pokazale pravo stanje mrtvih. Pavao je pokazao da oni koji budu ivjeli kad Krist doe, nee poi ususret Gospodinu prije onih koji su zaspali u Isusu. Glas arkanela i Boje trube doprijet e do usnulih i mrtvi u Kristu e uskrsnuti najprije, prije nego to ivi budu dotaknuti besmrtnou." (AA 258) "Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uli u grob. Adam, koji stoji usred uskrsnulog mnotva, visok i velianstvena izgleda, po rastu je tek neto nii od Bojeg Sina. On predstavlja znakovitu suprotnost ljudima kasnijih narataja; ve se po tome vidi koliko je ljudski rod degenerirao. Ali svi ustaju u svjeini i snazi vjene mladosti. U poetku je ovjek bio stvoren na Boju sliku, ne samo po karakteru ve i oblijem i izgledom. Grijeh je unakazio i gotovo izbrisao boansku sliku. Ali je Krist doao obnoviti ono to je bilo 34

izgubljeno. On e promijeniti naa jadna tijela i oblikovati ih da slie Njegovom proslavljenom tijelu. Smrtan, propadljiv oblik, lien pristalosti, nekada oskvrnjen grijehom, postaje savren, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i deformiteti ostali u grobu. Budui da imaju pristup k drvetu ivota u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni e izrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj prvotnoj ljepoti. Bit e uklonjeni posljednji preostali tragovi prokletstva grijeha, a Kristovi e se vjerni pokazati u ljepoti Gospodina, Boga naega, odsjajujui u duhu, dui i tijelu savrenu sliku svoga Gospodina. Predivnog li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiljali o njemu s nestrpljivim oekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! ivi pravedni se preobraavaju 'u jedan hip, u tren oka'. Na Boji su glas proslavljeni, sada su besmrtni i sa uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Aneli sakupljaju 'svoje izabranike od etiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba' (Mk 13,27). Sveti aneli donose malu djecu u naruje njihovim majkama. Prijatelji, dugo rastavljeni smru, opet su sjedinjeni da se nikada vie ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze do Bojega grada." (Velika borba, str. 553.554) "Krist je bio prvoroenac onih koji spavaju. Bilo je na slavu Bogu da Knez ivota bude prvenac, ostvarenje slike prvoga snopa. 'Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvoroenac meu mnogom braom." (Rim 8,29) idovi su u obredu slavili upravo ovaj prizor, Kristovo uskrsnue od mrtvih. Kad je u njih sazrelo prvo klasje, paljivo su ga prikupili i kad su uzali u Jeruzalem, prinijeli su ga kao zreo snop pred Boga, priznajui Ga Gospodarem etve. Nakon ovog obreda srp je mogao poeti eti klasje i etva je pribrana. Tako su uskrsnuli trebali biti prikazani svemiru kao jamstvo uskrsnua svih koji vjeruju u Krista kao osobnog Spasitelja. Ista sila koja je uskrisila Krista od mrtvih uskrisit e i Njegovu crkvu i proslaviti je s Kristom kao Njegovu Zarunicu, iznad svakog poglavarstva, sile i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u nebeskim dvorovima, gornjemu svijetu. U jutro uskrsnua slavna e biti pobjeda svetih koji spavaju. Doi e kraju Sotonin trijumf, a Krist je trijumfirati u slavi i asti. Davatelj ivota okrunit e besmrtnou sve koji izlaze iz grobova." (1SM 305.306) "Kad mala djeca iz svojih pranjavih leaja uu u besmrtnost, ona odmah lete u naruje svojim roditeljima. Ponovno se susreu da se nikad vie ne rastanu. No mnogi od maliana tamo nemaju svoje majke. Uzalud oslukujemo da ujemo majinu radosnu pobjedniku pjesmu. Aneli prihvaaju djecu bez majke i vode ih k stablu ivota." (2SM 260)

35

B. O uskrsnuu zlih "Tamo je duh fanatizma obuzeo izvjesnu skupinu svetkovatelja subote; oni su malo pili s izvora istine i ne poznaju duh vijesti treeg anela. Nita se za njih ne moe uiniti dok ne isprave svoja fanatina gledita. Neki koji su bili u pokretu 1854. donijeli su sa sobom pogrena gledita o neuskrisivanju zlih i buduem dobu, pa ove poglede i svoja ranija iskustva nastoje sjediniti s vijeu treeg anela. To nije mogue; nema slaganja izmeu Krista i Belijala. Neuskrisivanje zlih i njihovi osebujni pogledi o buduem dobu strane su zablude koje je Sotona unio u krivovjerja posljednjih dana da ostvari svoje ciljeve upropatavanja dua. Ove zablude se ne mogu uskladiti s vijeu nebeskog podrijetla." (1T 411.412) "Po zavretku tisuu godina Krist se ponovno vraa na Zemlju. S Njim se vraa mnotvo otkupljenih u pratnji svite anela. Dok se sputa u nepojmljivu velianstvu, On poziva zle da ustanu iz mrtvih i prime sud. Oni izlaze, silno mnotvo, bezbrojno poput morskog pijeska. Kakva suprotnost prema onima koji su ustali u prvom uskrsnuu! Pravedni su bili obueni u besmrtnu mladost i ljepotu. Zli nose tragove bolesti i smrti. Svako oko ovog beskrajnog mnotva usmjereno je na promatranje slave Bojeg Sina. Mnotvo zlih jednoglasno uzvikuje: 'Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!' Ove rijei nije nadahnula ljubav prema Isusu. Sila istine otkida ove rijei s nevoljkih usana. Kakvi su zli otili u grob, takvi i izlaze iz njega, s istim neprijateljstvom prema Kristu i s istim duhom pobune. Vie im se nee dati vrijeme u kojem bi mogli ispraviti nedostatke svog prolog ivota. Time se nita ne bi postiglo. itav ivot ispunjen prijestupom nije omekao njihova srca. Kada bi im bilo dano drugo vrijeme milosti, oni bi ga, kao i prvo, proveli u izbjegavanju Bojih zahtjeva i pokretanju pobune protiv Njega." (Velika borba, str. 569) C. O posebnom uskrsnuu "Grobovi se otvaraju, i bude se 'mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeni ivot, drugi za sramotu, za vjenu gadost' (Dn 12,2). Svi koji su umrli u vjeri poruke treeg anela izlaze proslavljeni iz svojih grobova da uju Boji savez mira s onima koji su odrali Njegov Zakon. A 'i oni koji su ga proboli' (Otk 1,7), koji su se izrugivali Kristovim samrtnim mukama i najogoreniji protivnici Njegove istine i Njegova naroda, podignuti su da Ga gledaju u Njegovoj slavi i vide ast koja je dana odanima i poslunima." (Isto, str. 548) VI. Literatura Barth, K. Church Dogmatics. Edinburgh, T. and T. Clark, 1936.1962, Beket, J. C. Paul's Apocalyptic Gospel: The Coming Triumph of God. Philadelphia, Fortress, 1982. 36

Brunner, E. The Mediator. Prijevod Olive Wyon. Philadelphia, Westminster, 1947. Bultmann, R. "New Testament and Mythology." U Kerygma and Myth: A Theological Debate. Urednik Hans W. Bartsch. Sv. 1, str. 1-44. London, SPCK, 1957. . Theology of the New Testament. 2 sveska. Prijevod Kendrick Grobel. New York, Charles Scribner's Sons, 1951. Calvin, J. Tracts and Treatises in Defence of the Reformed Faith. Sv. 3. Grand Rapids, Eerdmans, 1958. Charlesworth, James H. The Old Testament Pseudoepigrapha and the New Testament. Cambridge, Cambridge University Press, 1985. Cullmann, O. Immortality of the Soul or Resurrection of the Dead? Witness of the New Testament. New York, MacMillan, 1958. Damsteegt, P. G. Foundations of the Seventh-day Adventist Message and Mission. Grand Rapids, Eerdmans, 1977. Dodd, C. H. The Interpretation of the Fourth Gospel. Cambridge, Cambridge University Press, 1953. Hasel, G. F. "Resurrection in the Theology of Old Testament Apocaliptic." Zeitschrift fr die Alttestamentliche Wissenschaft 92 (1980), str. 267-284. Kubo, S. God Meets Man: A Theology of the Sabbath and Second Advent. Nashville, Southern Pub. Ass., 1978. Ladd, G. E. "The Ressurection of Jesus." U Christian Faith and Modern Theology. Urednik Carl F. H. Henry. New York, Channel, 1964. Land, G., urednik. Adventism in America. Grand Rapids, Eerdmans, 1986. Leith, J. H. Creeds in the Churches. Chicago, Aldine, 1963. Moltmann, J. Theology of Hope: On the Ground and the Implications of a Christian Eschatology. New York, Harper and Row, 1967. Nichol, F. D. The Midnight Cry. Takoma Park, Md., Review and Herald, 1944. Nickelsburg, G. W. E. mlai. Ressurection, Immortality, and Eternal Life in Intertestamental Judaism. Harvard Theological Studies, 26. Cambridge, Harvard University Press, 1972. Pannenberg, W. "Did Jesus Really Rise From the Dead?" Dialog 4 (proljee 1965), str. 128-133. Pinnock, C. "The Incredible Ressurection: A Mandate for Faith". Christianity Today, 6. travnja 1979.

37

Pritchard, J. B., urednik. Ancient Near Eastern Texts. Princeton, N. Y., Princeton University Press, 1955. Reimarus, H. S. Fragments. Urednik Charles H. Talbert. Prijevod Ralph S. Fraser. Philadelphia, Fortress, 1970. Robinson, J. A. T. The Body: A Study in Pauline Theology. Studies in Bible Theology, br. 5. London, SCM, 1952. Schwartz, R. W. Light Bearers to the Remnant. Mountain View, California, Pacific Press, 1979. Stott, J. R. W. i D. L. Edwards. Essentials: A Liberal/Evangelical Dialogue. London, Hodder and Stoughton, 1988. Weiss, H. Paul of Tarsus: His Gospel and Life. Berrien Springs, Michigan, Andrews University Press, 1986.
(Prijevod zavrio 04/10/00 10:35:20, pregledao 12/10/00 07:29:44)

38