Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Miroslav Krleza - Na rubu pameti

Miroslav Krleza - Na rubu pameti

Ratings: (0)|Views: 92|Likes:
Published by Amela Selimic
roman
roman

More info:

Published by: Amela Selimic on Jan 16, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/16/2013

pdf

text

original

 
 
 
MIROSLAV KRLEŽA
 
NA RUBU PAMETI
 Zagreb 1988.
Sadržaj:
O LJUDSKOJ GLUPOSTI
 Noću, u intimnom,
poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo
logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudskegluposti. Kad bi tuĎa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još
moglo objasniti: gnjili zubi tr
uju raspoloţenje, od zubobolje ne moţe se spavati. Ali
ovako?- Kako "ovako"?-
Pa ovako: sve je u ţivotu podreĎeno dubljim zakonima prirode što ih nauka u posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer, buterbrot pada
uvijek na onu stranu
koja je namazana maslacem a nikada obratno? Slučaj? Ne!Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotive povija uvijek na onu stranu nakojoj čovjek promatra krajinu iz jurećeg voza? To su, vidite, pitanja na koja nema
odgovora, jer su to problemi sas
vim nejasni, čak 
-
moglo bi se reći
-
i neobjašnjivi, aljudska je pamet tugaljivo bespomoćna, pak ako se netko uzrujava zbog ljudskegluposti, ne će biti ni sam baš pretjerano nadaren umom. Ne treba spadati meĎu
surove, polupismene "mislioce" koji "misle"
da je pojam kiše materijalističkiji od pojma o bogu, pa kad velevaţno, čak 
-
moglo bi se reći
-
 patetično izjavljuju da jekiša naprosto kiša, to jest da kiša nije ništa drugo nego to što jest, to jest
-
"kiša", to jest da je kiša "prirodna pojava" a nije
 
nikakva boţja kiša, onda se od togslobodoumnog kokodakanja ne moţe više progovoriti ni jedna mudra riječ, kao da jetim prebacivanjem kiše u red "prirodnih pojava" riješeno posljednje otvoreno pitanjeljudske misli od prve kiše do danas. Izvolite vi ovak 
vom jednom "slobodnom
misliocu" izjaviti da vam pojam deteologizirane kiše nije baš sasvim jasan, i da vilično baš ne vjerujete da su nebeske vodovodne naprave boţanskog podrijetla, ali davam je šetnja po kiši
 
u svakom slučaju milija od ispraznog nadmudrivanja, taj će vas gospodin inkvizitor 
 
zaklati u ime "slobodne misli", kao što vas je klao jučer u ime bilo kakvog drugogimperativa: ako ste sumnjali u to da je kiša boţja, bilo je to smrtonosno upravo takokao što je danas smrtonosno sumnjati da pojam kiše nije objašnjen time što smo je
svrstali u red "prirodnih pojava", i tako dalje, otprilike -
ni sam ne znam što samzapravo htio da kaţem? Nije ni ovo što ja sada mudrujem, zanesen ovim svojimsolilokvijem, bogzna kako inteligentno, ali kada sam se već d
ao ponijeti ljudskom
glupošću i kada sam bio i sam po svojoj prirodi tako glup te nijesam to umio daspriječim, sada mi je zaludu kukati nad glupošću svemira! Ljudske gluposti
odgonetati nije tako jednostavan zadatak!
Bila dakle ljudska glupost boţje djelo
ili ne, ona se ne gubi u svome djelovanju. Od
 jedne gluposti ljudske do druge put često traje stoljećima: kao svjetlost pogaslezvijezde, glupost još nikada nije propustila da ne doputuje na kraj svoga odreĎenja.
Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, s
vemirsko, u višem, kišovitom,nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teţa ilikao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebezaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično. Glupost se
je zaogrnula dostojanstvom
i pozivima, zvanjima i činovima, glupost nosi zlatne lance lor 
-
dmajorske i zvekeće
ostrugama i kadionica-
ma, glupost nosi cilindar na svojoj veleučenoj glavi, a ta jecilindraška glupost elemenat što sam ga proučio prilično pomno, jer sam meĎu timcilindrijacima imao čast i sreću proţivjeti čitav jedan svoj maleni, neznatni ţivotskromnog graĎanskog lica, toliko skromnog, te se rasplinulo gotovo do nevidljivosti.
 
 Naš domaći, autohtoni, takoreći, narodni rasni homo cylindriacus, d
akle, koji stoji po
 pravilu uvijek na čelu jedne takozvane "kulturne (cilindraške) ustanove", razmišlja usjaju svoga graĎanskog dostojanstva o sebi ovako: u ime sedam hiljada doktora našecilindraške znanosti, ja stojim na čelu te iste naše znanosti kao njen najučeniji predstavnik, svakoga. poštovanja najdostojniji! Svaka moja riječ do dana današnjega bila je na svome mjestu i u mojim veleučenim raspravama što ih je štampala našacilindraška akademija nema ni jedne jedine pravopisne pogreške, a naš je prav
opis,
zna se, prilično zapleten. Već sam fakat što se naši pravopisi, takoreći sezonskimijenjaju, već sam taj fakat govori o natprosječnoj nadarenosti naše cilindraške,kaligrafske, pravopisne rase! Ja sam predsjednik u dvadeset i tri društva, i vila, koj
a
stoji nad kolijevkom svakog novoroĎenčeta, meni je prorekla da ću biti pokrovitelj izagovornik, počasni predsjednik i predsjednik, pokretač, ideolog, nadgrobni govornik i govornik kod otkrića spomenika, a s vremenom i sam brončana pojava u jednom odnaš
ih perivoja. U sjeni svoga cilindra ja sam, u dostojanstvu urednog telefonskog
 pretplatnika, lice o kome su u knjizi telefonskih pretplatnika odštampana puna četiriretka samih naslova i podnaslova mojih graĎanskih funkcija, ja sam čovjek koji
nikada nikom
e iz načela nije potpisao mjenice i koji nikada nije na otplatu kupio ni jedne kutije sardina, jer ja sam svoj uredni i ugledni ţivot proţivio u okviru svojihvlastitih plaćevnih mogućnosti, bez dugova, bez moralne, graĎanske ili bilo kakve
mrlje, bez poli
tičke sjenke, bez rodoljubive ljage, otvoren kao trgovačka knjiga,uvijek svakome na uvid, propisan, učtiv, skladan, jasan, susretljiv, samome sebi isvojim bliţnjima uzor 
-rodoljub, uzor-
graĎanin i uzor 
-
trudbenik, čovjek supruţnik,
koji nije spavao nikada
ni s kim osim sa svojom vlastitom gospoĎom, koju samodmah u prvoj noći našeg sretnog braka učinio majkom jednoga budućeg gospodinadoktora i budućeg predsjednika i budućeg ci
-
lindraša, jer je nama Gospodinzapovjedio: raĎajte se, cilindraška gospodo doktori, i raĎajte buduću cilindraškugospodu doktore, jer zato je i Svemir pokrenut da bismo se mnoţili i umnoţavali mi,cilindraši, govornici pred spomenicima i nad otvorenim grobovima velikana, sami u posljednjoj konzekvenciji velikani i budući naslovnici ulica i trgova u našem glavnom

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->