''Tvrđava''

Selimovićeva literarna tema i opsesija-čovjek i vlast-

proizišla iz njegove vlastite biografije i sudbine ,glavna je
tema i romana ''Tvrđava'' .Poslije romana ''Derviš i smrt''
(1966.) Selimović je veoma brzo objavio roman sličnoga
roda i sadržaja.''Tvrđava je pandan Dervišu i smrti''
,objašnjava on .''Tvrđava je svaki čovjek ,svaka zajednica
,svaka država ,svaka ideologija .''

''Tvrđava'' je ,kako je to i sam pisac rekao ,djelo o Ahmetu

Šabi :''Glavni junak romana ,želi da nađe most do drugih
ljudi ,da izađe iz tvrađve ,jer zna ,razdvaja nas i uništava
mržnja ,održaće nas samo ljubav ,ili makar vjera da je
mogućno ma kakvo sporazumijevanje među pojedincima i
zajednicom .Vođen tom vjerom i željom ,on ostaje vedar i
moralno čist!'' Selimović je radnju romana smjestio u
muslimansku sarajevsku sredinu u 17.vijek ,poslije
hoćinske bitke 1621. godine.Iako je vrijeme romana
smjestio u 17. vijek ,ona se odnosi i na neko današnje ili
jučerašnje vrijeme ,pa čak i na buduće .Sve ono o čemu se
govori u ''Tvrđavi'' ,od hoćinskih to jest ma kojih ratnih
iskustava ,ljudskih kriza ,do sukoba pojedinaca sa
društvom ,sa sredinom u kojoj živi ,sve je to
univerzalno.Sve se može desiti u ma kojem društvu i u
bilo koje vrijeme.Selimović je i sam rekao da je pišući ovaj
roman želio da napiše ''roman o našem savremenom
društvu'' .Kao i Andrić i Selimović prikazuje sliku
orijentalnog muslimanskog čovjeka i svijeta .I pored
mnogih razlika između ova dva naša velikana ,Selimović
upravo u ''Tvrđavi'' uvodi ono andrićevsko ,a to je da spaja
svakodnevicu sa istorijom i legendom .

Kao što smo već rekli glavni lik je Ahmet Šabo ,jedan
običan čovjek ,vojnik koji poslije rata počinje novi život
bez porodice ,jer svi su mrtvi ,''živote im je uzela opaka
bolest koja je u to vrijeme vladala'' .Prikazujući njegovu
sudbinu ,kao sudbinu jednog običnog čovjeka ,Selimović
je prikazao ono što može da zadesi bilo koga od nas
običnih smrtika .U svim Šabovim unutrašnjim monolozima
,svim njegovim pasivnim radnjama i njegovoj otuđenosti
od spoljašnjeg svijeta ,Meša želi da nađe ono suštinsko u
svakom postupku i svakom njegovom nosiocu.Konfliktni
odnosi koji se javljaju kod Šabe prikazuju ljudsku
sposobnost da odgovore na neka životna pitanja .A
njegovo unutrašnje izražavanje u trenucima otuđenosti i
samoće prikazuju ljubav i nježnost .

I na kraju u ovom zaključku da dodam još nešto o tome

kakav je ustvari roman ''Tvrđava'' .To je roman rata i mira
u njihovoj unutrašnjoj vezi kao ljudsko pojedinačno i
ukupno iskustvo .''Tvrđavu'' je najbolje definisao ruski
kritičar L.Anninskij :''Čitajući Selimovića vi sve vrijeme
osjećate muslimanstvo ,ali vi takođe sve vrijeme osjećate
da je stvarno roman ''Derviš i smrt'' širi od teme islama a
''Tvrđava to samo još upotpunjuje .''

Citati
''Život naroda je glad ,krv ,bijeda ,mučno tavorenje
na svojoj zemlji i glupo umiranje na tuđoj .''

''Ulizice to su za mene najgoru ljudi na svijetu ,najštetniji

,najpokvareniji .Oni podržavaju svaku vlast ,oni i jesu
vlast ,oni siju strah bez milosti ,bez ikakvog obzira ,hladni
kao led ,oštri kao nož ,kao psi vjerni svakoj državi ,kao
kurve nevjerni svakom pojedincu ,najmanje ljudi od svih
ljudi .Dok njih bude nema sreće na svijetu ,jer će uništiti
sve što je istinska ljudska vrijednost .''

''Za svakoga imam razumjevanja osim za svoje najbliže

,smatram da mi njihova vjernost prirodno pripada kao
vlastita koža .''

''Čovjek je nepopravljiv i najčešće laže sam sebi .''

 ''Ljubav je ipak jača od svega .''

''Kad bi stariji imali volje i vremena da posvete malo

pažnje djeci i omladini ,vezali bi ih za sebe tvrdom
ljubavlju i lakše bi ih usmjeravali :vjerovali bi im na ljubav
i stavljali bi se pod zaštitu njihova povjerenja .Na žalost
stariji nemaju ni volje ni vremena i ispuštaju šansu da lako
utiču na mlade .''

''Najgore je kada ljudi ćute ,kada se ne objasne pa svaka

sumnja ima prava na život .I moja i tvoja .''

''A smrt nije tako strašna ,vidio sam tolike ljude kad umiru
,samo čvršće zaspe i ne bude se .Strašan je strah od smrti
,ali kad vidiš šta je to ,kad digneš ruke od želje da budeš
bog i zadovoljiš se da budeš smrtni čovjek sve dođe na
svoje mjesto ,i mirno čekaš kao i san i nije ti žao što se
sutra nećeš probuditi .''

''Do kraja života upoznavaću ljude ,a nikada ih upoznati

neću .Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka
.''

''Nezadovoljstvo je kao zvijer .Nemoćna kad se rodi

 ,strašna kad ojača .''

Meša o Bosni i Bosancima

Kao poznavatelj ljudske duše i majstor ljudske psihologije Selimović je dao najbolji opis ,za
njega veoma važnoj duši , BOSNI.Za nju on će reći :

'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao
da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je u
meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet
naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje
.Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju
zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i
dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim
ljudima!Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti
,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez
ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To su veoma složeni i
zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''

''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad
Bosna nije imala sreću da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila ,koje
prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape
,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska okupacija je jednim
oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni koji su prešli u tuđu vjeru ,ostali su Bosanci ,čudan
soj ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio što su njegova druga braća,mada
su im isti običaji ,način života ,jezik ,ljubav prema zavičaju .Tako ostaju sami .Mislim da
nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani
.Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena
,praktički bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske
tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita .Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od
svojih .Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragičan bezizlaz .U
zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od
kuće i porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj način
stvorila intezivna intimna atmosfera ,s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše
narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako neophodnost za javnu
djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer im
 put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su željeli kraj Turske carevine i doprinosili
njegovom rušenju .A kraj Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao
pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili
otpor Porti samo nesistematično ,afektivno reagovanje .Ako se tome dodaju mržnja,osjećanje
nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima
mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i
njeni ljudi .''

A za Bosance Selimović kaže :

''Mi smo ničiji .Uvijek smo na nekoj međi ,uvijek nečiji miraz .Vjekovima mi se tražimo i
prepoznajemo ,uskoro nećemo znati ko smo .Živimo na razmeđu svjetova ,na granici naroda
,uvijek krivi nekome .Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti smo ,a
neprihvaćeni .Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka ,ni ušća
,suviše malen da bude jezero ,suviše velik da ga zemlja upije .Drugi nam čine čast da idemo
pod njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad
odslužimo .Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje ,a sve se plaća pa i
ova ljubav .Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća .Kakvi su ljudi
Bosanci ?To su najzamršeniji ljudi nasvijetu ,ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa
Bosnom .Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo ,a nismo postali ni nešto drugo
.S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva ,nećemo da gledamo unazada ,a
nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi
,raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj
neodređenosti, zašto?Zato što nam nije svejedno .A kad nam nije svejedno znači da smo
pošteni. A kad smo pošteni ,svaka čast našoj ludosti !''