Agronomski fakultet Sveuilite u Zagrebu

HIDROKEMIJA
Skripta za vjebe

Doc. dr. sc. Piria Marina Mr. sc. Tomljanovi Tea

Zagreb, 2006

SADRAJ
1. UVOD .....................................................................................................................................4 2. FIZIKALNE I KEMIJSKE OSOBINE VODE ..............................................................................5 2.1. FIZIKALNE OSOBINE VODE ...........................................................................................5 2.1.1. Temperatura vode.....................................................................................................5 2.1.2. Strujanja vode ...........................................................................................................6 2.1.3. Svijetlost ...................................................................................................................7 2.1.4. Gustoa vode............................................................................................................9 2.2. KEMIJSKE OSOBINE VODE..........................................................................................10 2.2.1. Kisik ........................................................................................................................12 2.2.2. Ugljini dioksid ........................................................................................................15 2.2.3. Aktivna reakcija ( pH ) .............................................................................................18 2.2.4. Hranjive soli ............................................................................................................20 3. VJEBE ................................................................................................................................28 Vjeba 1: Temperatura .............................................................................................30 Vjeba 2: Prozirnost..................................................................................................30 Vjeba 3: Organoleptika obiljeja vode....................................................................31 Vjeba 4: Odreivanje koncentracije kisika po Winklerovoj metodi (mg l-1) ................35 Vjeba 5: odreivanje kisika spektrofotometrijski (C 100 Series) ...............................37 Vjeba 6: Potroak KMnO4, mg l .............................................................................39 Vjeba 7: Odreivanje koncentracije slobodne CO2, mgl .........................................41 Vjeba 8: Odrevanje vezane CO2 (Alkalinitet) pomou metiloran indikatora ...........42 Vjeba 9: Karbonatna tvrdoa vode, dH......................................... ...........................43 Vjeba 10: Odreivanje pH vrijednosti spektrofotometrijski........................................44 Vjeba 11: Odreivanje vrste pojedine vode .............................................................45 4. PRILOZI ................................................................................................................................49 Prilog 1. Tablica za unos osnovnih kemijskih parametara ..................................................50 Prilog 2. Tablica za unos podataka dobivenih spektrofotometrom ......................................51 Prilog 3. Procedura za odreivanje visokih koncentracija NH3 u vodi putem spektrofotometra .........................................................................................................................................52 Prilog 4. Procedura za odreivanje niskih koncentracija NH3 u vodi putem spektrofotometra .........................................................................................................................................53 Prilog 5. Procedura za odreivanje koncentracije slobodnog klora u vodi putem spektrofotometra...............................................................................................................54 Prilog 6. Procedura za odreivanje Ca tvrdoe vode putem spektrofotometra....................55 Prilog 7. Procedura za odreivanje Mg tvrdoe vode putem spektrofotometra ...................56
-1 -1

Prilog 8. Procedura za odreivanje koncentracije NO3 putem spektrofotometra ................58 Prilog 9. Procedura za odreivanje visokih koncentracija NO2 putem spektrofotometra.....59 Prilog 10. Procedura za odreivanje niskih koncentracija NO2 putem spektrofotometra.....60 Prilog 11. Procedura za odreivanje koncentracije visokih vrijednosti PO4- putem spektrofotometra...............................................................................................................61 Prilog 12. Procedura za odreivanje koncentracije niskih vrijednosti PO4 putem spektrofotometra...............................................................................................................62 Prilog 13. Procedura za odreivanje fosfora putem spektrofotometra ................................63 Prilog 14. Procedura za odreivanje koncentracije SiO2 putem spektrofotometra...............64 5. SEMINARSKI RADOVI..........................................................................................................65 6. LITERATURA ........................................................................................................................68 7. INDEKS ................................................................................................................................69
-

1. UVOD

Voda kao ivotni prostor djeluje na iva bia svojim fizikalnim i kemijskim karakteristikama. Promjenjivost pojedinih faktora ima ekoloko znaenje za hidrobionte, jer uvjetuje karakteristine bioloke cikluse, rasprostranjenost, brojnost i dr. Optimalni su oni faktori, koji stvaraju uvjete da odreena vrsta organizma sauva karakteristinu izmjenu tvari uz najmanje energetske gubitke. To znai, da oni moraju biti najbolji za odvijanje svih, a ne samo pojedinih funkcija organizma. Tada e se osigurati bioloki napredak vrste. Voda kao sredina u kojoj ivi riba nije nikada u kemijskom pogledu ista, ve ima u sebi otopljenih organskih i anorganskih spojeva. Ti spojevi su potrebni za normalan razvitak svih vodenih organizama. Normalni rast riba ovisi o fizikalno kemijskim i biolokim procesima, a ti procesi odreuju potrebni kvalitativni i kvantitativni sastav i dinamiku biljnih i ivotinjskih organizama u dotinoj vodi. Prirodna hrana veine riba sastoji se od sitnih vodenih organizama koji lebde u vodi (plankton) ili ive na dnu (fauna dna, bentos). Za normalan razvitak ovih organizama i njihovu reprodukciju potrebne su razne vrste alga kojima se te ivotinje hrane. Za razvitak alga i drugog vodenog bilja potrebne su razne mineralne tvari, koje u vodi dolaze otopljene kao soli P, K, Ca, N, Mg, S, Fe, C. Mineralne tvari dolaze u vodu na vie naina. Neke od njih se unose sa drugom vodom ili oborinama, a neke od njih nastaju u samoj vodi djelovanjem bakterija tj. procesima mineralizacije. Tako u vodi nastaje jedan lanac koji vodi od anorganskih tvari preko fito i zooplanktona do riba i opet natrag u mineralnu tvar. Ako u nekoj vodi postoji dovoljna koliina svih mineralnih tvari, pod povoljnim e uvjetima (svjetlost, temperatura) doi do masovnog razvitka planktona i faune dna, pa e takva voda biti veoma prikladna za ribarsko iskoritavanje.

2. FIZIKALNE I KEMIJSKE OSOBINE VODE

2.1. FIZIKALNE OSOBINE VODE

2.1.1. Temperatura vode

Veina hidrobionata su poikilotermni organizmi tj. temperatura tijela je ovisna o temperaturi vode u kojoj ive. Ekoloko se znaenje temperature oituje u rasprostranjenosti hidrobionata i brzini njihovih ivotnih procesa (disanja,

razmnoavanja, probavljanja hrane, brzine kretanja, osjetljivosti, preobrazbama, veliini i dr.). Za mogunost ivota openito, postoji veliki dijapazon temperatura, koji se kree od 0 do 50 Me utim, za svaku vrstu organizama karakteristine C C. su razliite temperature, a temperaturna izdrljivost je karakteristina oznaka vrste. Povienjem temperature do odreene granice, svi ivotni procesi poikilotermnih organizama se ubrzavaju, to dovodi do porasta populacije odreenih vrsta. Meutim, promjene temperature mogu dovesti i do disharmonije kemijskih reakcija osnovnih ivotnih procesa. O temperaturi ne ovise samo ivi organizmi, nego i drugi faktori: gustoa vode, mogunost otapanja, fizioloko djelovanje plinova i dr. Za ribarska istraivanja temperatura vode je jedan od najvanijih pokazatelja stanja koje vlada u vodi. Voda se zagrijava najvie radijacijom sunca i to postepeno, u proljee i ljeti, a hladi se u jesen i zimi. U umjerenom klimatskom pojasu, vode su obino najtoplije krajem ljeta, a najhladnije krajem zime. Osim sezonskog, postoji i dnevno zagrijavanje i hlaenje vode. Posebno toplinsko svojstvo vode - visok toplinski kapacitet ili specifina toplina, uvjetuje da se voda sporo zagrijava i sporo hladi. To svojstvo omoguuje vodenim organizmima postepeno

prilagoavanje temperaturnim promjenama. Temperature pojedinih vodenih sustava ovise o temperaturi temeljne vode koja ih opskrbljuje, dubini i toplini zraka (klimi okoline). Zato u hladnim krajevima i planinskim predjelima nalazimo obino hladne, a u nizinama tople vode. U tekuicama, temperatura vode je u uskoj vezi s klimom podruja kroz koje one teku, kao i s brzinom i duljinom vodenog toka. Sezonske klimatske promjene

uvjetuju zagrijavanje vode. U proljee i ljeti, temperatura vode se poveava od izvora prema uu, a zimi se od izvora prema uu smanjuje. Specifina teina vode vana je injenica za odravanje ivota u vodi. Svjea planinska ili umom zasjenjena jezera ne omoguavaju ivot u vodi u tolikoj mjeri koliko ravniarske vodene povrine koje se s obzirom na sunane zrake bolje zagrijavaju. U nas za vrijeme ljetnih mjeseci prosjena temperatura vode iznosi 20 a to su najbolji uvjeti za uzgoj ribe. C, Ovisnost specifine teine i temperature vode jedinstveno je rijeena u prirodi. Voda je najtea kod temperature +4 led i voda na temperaturi od + 5 10 C; C, C, 15 laki su. Zato tijekom rashla ivanja vode kod +4 s obzirom da je tea, C C, spustivi se na dno stvara zatitni sloj. (Vjeba 1)

2.1.2. Strujanja vode

U pojedinim vodenim ekosistemima strujanja vode mogu biti razliita. Mogu nastati na dva naina: djelovanjem geomorfolokih prilika i djelovanjem atmosferskih faktora. Djelovanje geomorfolokih prilika je jako izraeno u tekuicama, jer zbog pada terena dolazi do jakog gibanja vode u jednom smjeru, od izvora prema uu. U stajaim vodama gibanja su najvie izraena u obliku valova, koji nastaju uglavnom djelovanjem vodenih i zranih masa. Ekoloko znaenje strujanja vode je mnogostruko. Ono moe imati jako erozivno znaenje i djelovati na sastav i raspored biocenoza u vodenim ekosustavima. U podrujima brzog toka vode i jakog udaranja valova mogu se razvijati samo malobrojne vrste organizama, koje su posebno prilagoene takvim uvjetima ivota. Tako npr. u tekuicama s brzinom toka vode veom od 3,5 ms-1 nema organizama, a uz strujanje od 1 ms-1 ive uglavnom svi organizmi koji naseljavaju kopnene vode.

S druge strane, sporija gibanja vode su veoma vana u ivotu svih hidrobionata. Oituju se u donoenju hranjivih tvari, kisika i drugih kemijskih elemenata, u odstranjivanju produkata metabolizma, izjednaivanju temperature i dr.

2.1.3. Svijetlost
U vodenim je ekosistemima svjetlo je uvjet za postojanje autotrofnih organizama. Za ivotinjske organizme, svjetlost ima signalno znaenje (izraen

fotodinamikim efektom). U nekim sluajevima, svjetlost djeluje na biokemijske procese u organizmu (stvaranje vitamina), na nain razmnoavanja, uvjetu, boju hidrobionata i dr. Osnovni izvor svjetla u vodi je sunana radijacija, ali to mogu biti i hidrobionti, koji ive na velikim dubinama i imaju svojstvo bioluminiscencije. Bioloko znaenje luminiscencije prvenstveno je u privlaenju jedinki drugog spola i zatiti. Voda je gusta sredina, slabo propusna za svjetlo. Svjetlosna se energija djelomino upija i raspruje, a djelomino se pretvara u toplinu. Upijanje i rasprivanje svjetla ovisi o spektralnom sastavu suneva zraenja, koje se sastoji od vidljivog i nevidljivog dijela spektra. Vidljivi dio spektra se kree preko crvenih do ljubiastih, a nevidljive ultraljubiaste i infracrvene. Najintenzivnije se apsorbira infracrveni i ultraljubiasti dio spektra. Od vidljivog dijela spektra, kroz istu vodu, do dubine od 10 m, prolazi svega 2% crvenih zraka, 8% naranastih, 32% utih i 75% plavih. U dubinu 500 do 1500 m, prolaze samo violetne zrake. Ukupna suma suneve radijacije na vodenu povrinu ovisi o geografskom poloaju i sastavu atmosfere, a razlikuje se u pojedinim godinjim dobima. Veliki se dio odbija od vodene povrine, ovisno o kutu pod kojim pada. Zimi, kad je voda prekrivena ledom, uvjeti za prolazak svjetla su loiji, a najloiji ako je povrina leda prekrivena snijegom. O promjenama svjetlosnih prilika ovisi boja vode. Isto tako, boja vode ovisi i o sestonu (neivim esticama i ivim organizmima) u vodi. Vode s malo sestona imaju modru boju. Masovni razvoj planktonskih alga daje vodi odreenu boju.

Takva je vegetacijska boja karakteristina za pojedine tipove voda i pokazuje stupanj bioloke produktivnosti. Dio svjetla (3 do 50%), ovisno o pravcu zraenja i strujanja vode, odbija se, a ostalo prodire kroz povrinu. Ovo svjetlo je uz otopljene kemijske tvari drugi osnovni uvijete ivota u vodi. Bez svjetla se ne moe odrati biljni svijet koji proizvodi organske tvari. Svjetlo, koje prodire u vodu, apsorbira se i pretvara u toplinsku energiju. Koliina prodiranja svjetla ovisna je o prozirnosti, odnosno o mutnoi vode. U naim plitkim domaim jezerima postoji mogunost da svjetlo prodire do dna, odnosno da se u itavoj vodenoj masi razvija ivotna aktivnost. Akademik Rezso Maucha konstatirao je da je proizvodnja organskih tvari vodenih biljaka najvea pri optimalnim svjetlosnim odnosima. Manjak ili viak svjetla umanjuje ivotnu aktivnost biljaka. Usporedo s tim, usporava se tempo izgradnje organskih tvari, pa i proizvodnja kisika. Prejako svijetlo u plitkim prozirnim vodama, ribnjacima, u ljetnim mjesecima tetno djeluje, jer se smanjuje prirodna hrana zbog ogranienog tempa razvoja. Nestaica svjetla, naroito u zimskim mjesecima, pod ledenom korom, prouzrokuje velike tete. Tada se, ne zbog umanjene koliine hrane, nego zbog nedostatka svjetla smanjuje ili prestaje proizvodnja kisika kod bilja, jer prestaje razmjena plinova ivotinja kojima je potreban kisik (primanje O2 - isputanje CO2). U ribnjacima se moramo jednako boriti protiv pretjeranog ljetnog svjetla i zimske nestaice svjetla. Ako zanemarimo intervenciju u ljetnim mjesecima, smanjuje se proizvodnja riba, a ako ne interveniramo u zimskim mjesecima, izazvat emo uginue riba. Ljeti se protiv prejakog svjetla moemo boriti kompleksnim gnojenjem vode ribnjaka, raznovrsnim ribljim jatima (aran, amur, bijeli i sivi tolstolobik itd.), koja sprjeavaju razvoj raznih vodenih biljaka, kako bismo omoguili bri razvoj alga koje e vodu obojiti blagom zelenom bojom i ujedno je zasjeniti. Prozirnost vode moemo mjeriti Secchijevim diskom. Sastoji se od jedne okrugle limene ploe koja ima promjer od 20 do 25 cm, a obojena je bijelom bojom. Disk se dri pomou uzice privrene u sredini plae. Na uzicu se na svakih 10 cm

povee vor da se mae ustanoviti dubina uronjenja. Prozirnost vode mjerimo tako da disk postavljen na povrinu vode polako sputamo prema dubini i zabiljeimo kad nestane. Nakon toga ponovo polako izvlaimo i oznaimo kad se ponovo pojavi. Presjek ovih dviju vrijednosti daje podatke o prozirnosti ribnjaka. Prozirnost vode u dobro odravanom ribnjaku ljeti treba iznositi od 20 do 25 cm. Ako je voda ribnjaka prozirna do dna, upuuje na loe iskoritavanje proizvodnih mogunosti. Zimi se protiv nestaice svjetla moe boriti ienjem snijega i probijanjem rupa na ledenoj kori. Ako je ledena kora prozirna, dovoljno je samo pomesti snijeg. Ako je snijeg zamrznut na ledenoj kori, bolje je napraviti rupu. (Vjeba 2, 3)

2.1.4. Gustoa vode

Gustoa vode ovisi o temperaturi, koliini otopljenih soli i tlaku. Obino se odreuje prema gustoi iste vode, uz temperaturu od 4 kad je ona najgu a i C, iznosi 1 g cm-3. Mijenja se s temperaturom vode i dubinom. Manja je uz vie i nie temperature vode. Na povrini, uz temperaturu 0 voda ima najmanju C, gustou, laka je, a posljedica je toga da se voda smrzava najprije na povrini. Ta je pojava ekoloki veoma vana, jer omoguuje prezimljivanje hidrobionata u toplijem sloju ispod leda. Gustoa vode uvjetuje kretanje i odravanje hidrobionata u vodenom stupcu. to je gustoa vode vea, oni se a njoj lake odravaju u stanju lebdenja.

2.2. KEMIJSKE OSOBINE VODE Openito, kemijske analize se dijele na kvalitativnu i kvantitativnu. Kvalitativnom kemijskom analizom odreuje se kemijski sastav tvari, odnosno, utvruje se od kojih je kemijskih elemenata ili kemijskih spojeva sastavljena ispitivana tvar. Za ispitivanje sastava tvari koriste se kemijske i fizikalne metode. Kemijske metode temelje se na kemijskim reakcijama pri kojima poznati reagens s ispitivanom tvari daje novi spoj poznatog sastava. Kvantitativnom kemijskom analizom se odreuje koliina spojeva ili elemenata koji se nalaze u ispitivanom materijalu. Rezultati kvantitativne kemijske analize temelje se na dvije vrste mjerenja: odreivanju mase i volumena.

Gravimetrija se osniva na izdvajanju pojedinih komponenata iz ispitivanog uzorka u obliku teko topivog spoja tono poznatog kemijskog sastava. Iz mase izluenog spoja ili elementa, kojeg kemijski sastav znamo, izrauna se koliina ispitivane tvari. Glavne skupine gravimetrijskih odreivanja su:

1) Taloenje 2) Filtriranje i ispiranje taloga 3) Vaganje 4) Izraunavanje mase nepoznatog spoja

Najjednostavniji sluaj gravimetrijskog odreivanja nekog spoja je kad samo taj spoj ili njegov sastojak taloi iz otopine pogodnim reagensom, dok ostali sastojci ostaju u njoj. Ako ne postoji specifini reagens, potrebno je odijeliti bilo dotini sastojak bilo ostale sastojke koji mu smetaju. Postupci odjeljivanja uglavnom se osnivaju na: taloenju, stvaranju kompleksnih iona, ekstrakciji, hlapljivosti, elektrolizi.

10

Volumetrijske ili titrimetrijske metode sastoje se u mjerenju volumena otopine reagensa tono poznate koncentracije (standardizirana otopina), koji je utroen za kvantitativnu reakciju s ispitivanom tvari poznatog volumena, ali nepoznate koncentracije. Koliina ispitivane tvari rauna se iz izmjerenog volumena standardne otopine, zbog ega se metoda zove volumetrija. Tvar koja se odreuje, titrira se standardiziranom otopinom, te se zato taj postupak naziva titracija. S obzirom na kemijsku reakciju koja se kod titriranja dogaa izmeu traenog sastojka i reagensa titracijske otopine, razlikujemo etiri glavne grupe volumetrijskih odreivanja:

1) Metoda neutralizacije (acidimetrija, alkalimetrija) 2) Metoda oksidacije i redukcije (npr. otopina kalij-permanganata) 3) Metoda taloenja (taloenje iona iz otopine, koji sa Ag+ daju netopljive taloge npr. AgCl) 4) Metoda stvaranja kompleksa (etilen-diamin-tetraoctena kiselina, EDTA)

11

2.2.1. Kisik
Kisik ima osnovnu vanost, jer je neodvojivi initelj ivota. Ako ga nema ili ga nema dovoljno, to ograniava uvjete ivota svih hidrobionata. Kisik se stvara u vodi fotosintezom autotrofnih biljaka i ulaskom iz atmosfere. Troi se disanjem biljnih i ivotinjskih organizama, ali i drugim oksidacijskim procesima u vodi. Prema zahtjevima za kisikom, hidrobionti se dijele na organizme koji mogu ivjeti u irokoj amplitudi kolebanja kisika eurioksibionti i na organizme koji mogu ivjeti samo u uskim predjelima kolebanja kisika stenooksibionte. Nedostatak kisika u vodi moe viestruko djelovati na hidrobionte i na ope hidrokemijsko stanje. Stvaraju se uvjeti za nakupljanje organskih tvari i razvoj saprofitskih organizama. Duga nestaica kisika smanjuje aktivnost organizama, smanjuje mogunost iskoritavanja hrane i smanjuje opu otpornost prema ostalim nepovoljnim faktorima sredine. Izvori kisika u vodi su: 1. Iz atmosfere koliina ovisi o parcijalnom tlaku i temperaturi U tablici 1 mogu se vidjeti promjene u zasienosti vode kisikom pri konstantnom tlaku u ovisnosti o temperaturi. Tablica 1. Zasienost vode kisikom (100 %) u ovisnosti o temperaturi t C mg l-1 0 14,57 10 10,92 15 9,76 19 9,01 25 8,11 30 7,53

Porastom temperature smanjuje se koliina kisika u vodi. U aranskim ribnjacima optimalna koliina je oko 5 mg l-1, doputena granica 3 mg l-1, a iznimno mogu preivjeti sa 0,7 mg l-1. Pastrva ugiba sa ve 3 mg l-1, a optimum za nju je 7-10 mg l-1.

12

Openito, 4-5 mg l-1 otopljenog kisika granina je koncentracija u duem vremenskom razdoblju. Za normalan ivot riba koncentracija kisika mora biti 8-15 mg O2 l-1. 2. Mehanikim putem aeracijom vode 3. Biolokim putem fotosintezom se troi CO2 a stvara kisik, dok nou procesom disanja stvaraju se velike koliine CO2, a troi kisik. Osim disanjem kisik se troi i truljenjem organske tvari. Najvie organske tvari u vodu dolazi iz raznih tvornica te u slabo tekuim vodama. Najkritinije je u stajaicama gdje truljenje organske tvari moe potroiti svu koliinu kisika te slijedi pomor riba. Postoje godinje i dnevne varijacije kisika. Godinje oscilacije ovise o parcijalnom tlaku i temperaturi vode u pojedinom periodu godine. Vrlo su vane i dnevne varijacije kisika. U ljetnom danu za vrijeme procesa disanja, kao i razgradnje organske tvari, pred jutro moe doi do nestaice kisika tj. smanjene koliine kritine za preivljavanje riba. Zbog toga se koncentracija kisika mjeri pred jutro, a takoer je potrebno uvesti aeraciju (rasprivanjem vode, probijanje leda) obogaivanje kisikom. Odreivanje kisika je vrlo vana metoda za istraivanje ekolokih uvjeta kopnenih voda. Iz sadraja kisika moe se odrediti ili procijeniti mjera oksidacije otpadnih tvari, pogodnost vode za ivot akvatikih organizama te stupanj samoproiavanja (autopurifikacije). Akvatini organizmi vrlo brzo iscrpljuju koliinu otopljenog kisika, u bliem prostoru, a nove koliine kisika vrlo sporo difundiraju prema prostoru deficijentnom u otopljenom kisiku. Razlikujemo odreivanje kisika odmah, putem kemijske potronje kisika (KPK) i biokemijske potronje (BPK5). Koncentraciju kisika u mg l-1 odreujemo putem Winklerove jodometrijske metode, spektrofotometrijski ili pomou sonde koja se uranja u vodu. Vano je u istom trenutku izmjeriti i temperaturu vode, kako bi mogli izraunati koncentraciju kisika u % (Tablica 6).

13

BPK5 (bioloki potreban kisik) je koliina kisika u mg l-1 koja se utroi za biokemijske procese u toku 5 dana. Odreuje se tako da se odredi trenutna koliina otopljenog kisika, a u drugoj posudi koliina preostala nakon nekog vremena (najee 5 dana drano na 20 Dobivena razlika pokazuj e koliinu C). kisika potrebnu za odvijanje biokemijskih procesa. KPK (kemijska potronja kisika) je kemijska reakcija u kojoj je koliina utroenog kisika ekvivalentna koliini otopljene organske tvari koja je podlona oksidaciji jakim kemijskim oksidansom. Odnosno, kemijskom potronjom se utvruje koliina kisika uporabljenom u oksidansu (najee KMnO4) za oksidaciju tvari prisutnih u vodi. Jedna od metoda za odreivanje relativne koliine otopljene organske tvari u vodi je potronja kisika iz kalij-permanganata (KMnO4) ili odreivanje permanganatnog broja. Grijanjem otopine KMnO4 u kiselom mediju oslobaa se kisik koji oksidira organsku tvar otopljenu u vodi. Ova volumetrijska metoda naziva se oksidimetrija kojom dolazi do oksidacije ispitivane tvari oksidativnim sredstvom koje se nalazi u titracijskoj otopini. Koliina utroenog KMnO4 ovisi o koliini otopljenih organskih tvari i kemijskoj strukturi tih tvari. Dozvoljena koliina permanganata za pitke vode iznosi 12 mg KMnO4 l-1. KMnO4 test slui kao indikator organskog zagaenja. To je samo orijentacijska metoda tj. permanganatni broj nam pokazuje samo orijentacijske vrijednosti oneienosti neke vode sa organskim spojevima biljnog ili ivotinjskog porijekla. Moe nam pokazati opasnost koja u dotinoj vodi prijeti uslijed truljenja vee koliine organskih spojeva, odnosno, nestaice kisika. U ribarstvu, utroak KMnO4 od 80 mg l-1 oznaava kritinu vrijednost. Iz podataka za permanganatni broj moe se izraunati koliko je kisika potroeno za oksidaciju organskih tvari u litri ispitivane vode. Ta vrijednost izraava se kao KPK (mg O2 l-1) iz permanganata (KPK (mg O2 l-1) = permanganatni broj/4) (Vjeba 4, 5, 6)

14

2.2.2. Ugljini dioksid

Voda se obogauje ugljinim dioksidom iz atmosfere i biokemijskim procesima (disanjem vodenih organizama i razgradnjom organske tvari), a troi se u procesima fotosinteze i u kemijskim reakcijama pretvaranja kalcijevog oksida u monokarbonate i monokarbonata u bikarbonate. Sadraj CO2 u vodi nije postojan. Prirodne vode obino sadre relativno niske koliine slobodnog CO2 (oko 2 mg CO2 l-1) koji u njima potjee od atmosferskog zraka. Meutim, neke izvorske i bunarske vode (podzemne vode) mogu sadravati i visoke koliine slobodnog ugljinog dioksida, pa tako dobivaju izgled plinovitih, mineralnih voda. Takve vode obino imaju i relativno niske koliine kisika. CO2 prisutan je u svim povrinskim vodama u koliinama manjim od 10 mg l-1. Vee koncentracije nisu uobiajene u prirodnim povrinskim vodama. Otopljeni CO2 nema opasnih fiziolokih utjecaja na ljude, ali visoke koncentracije CO2 djeluju korozivno i letalno na vodene organizme. Hidrobionti mogu ivjeti uz razliite sadraje CO2 u velikoj amplitudi kolebanja, ali postaje toksian uz visoke koncentracije. Toksinost se oituje u naruavanju fiziolokih funkcija organizma, npr. pogoranje ishrane i ope otpornosti organizma. Koliina ugljine kiseline u vodi znatno je manja od koliine otopljenog kisika u vodi. To je i razumljivo, s obzirom na to da atmosfera sadrirelativno male, ali konstantne koliine CO2, svega 0,03%. Sadraj ugljinog dioksida u vodi, kod konstantnog tlaka od 760 mm, ovisi o temperaturi vode. Ta zavisnost prikazana je u Tablici 2.

Tablica 2. Kretanje koncentracije CO2 otopljenog u vodi kod razliitih temperatura vode pri konstantnom tlaku
Temperatura vode u C 0 5 10 15 20 30 50
0

Sadraj CO2 u mg l 1,0097 0,8372 0,6995 0,5941 0,5087 0,3779 0,2271

-1

15

CO2 u vodi dolazi : 1. vezan u karbonatima CaCO3 i MgCO3 2. vezan u hidrogenkarbonatima Ca(HCO3)2 i Mg(HCO3)2 3. kao slobodna ugljina kiselina H2CO3 Kao slobodan dolazi iz atmosfere kao i kisik te apsorpcija takoer ovisi o parcijalnom tlaku. To je plin visoke topljivosti. Ako je u vodi otopljen CO2 nastaje slaba ugljina kiselina: CO2 + H2O H2CO3

Ugljina kiselina u vodi poveava topivost karbonata pri emu nastaju topivi hidrogenkarbonati: CaCO3 + H2CO3 Ca(HCO3)2 (uvjetuje smanjenje pH)

Taloenje hidrogenkarbonata se provodi dodatkom gaenog vapna (kalcij hidroksid): Ca(HCO3)2 + Ca(OH)2 2CaCO3 + 2H2O (poveavamo pH)

CO2 u vodu dolazi osim iz zraka, disanjem te razgradnjom organske tvari. Razgradnja se vri na dnu vode gdje se taloe uginuli organizmi pa je koliina CO2 na dnu uvijek najvea. Vanost CO2 je velika sa biolokog i kemijskog stanovita: Bioloko neophodan za asimilaciju biljkama Kemijsko spaja se sa bazama i uvjetuje alkalinitet i tvrdou vode. Alkalinitet (vezani CO2) je mjera puferskog kapaciteta neke otopine. Alkalinitet obiljeavaju koncentracije aniona: karbonatnih (CO32-), bikarbonatnih (HCO3-) i hidroksidnih (OH-). Soli slabih kiselina kao to su borati, fosfati, silikati, takoer mogu utjecati na alkalinitet. Navedeni anioni ine kompleksan puferski sustav u vodi.

16

Ugljina kiselina u vodi disocira na karbonatni i bikarbonatni ion:

CO2 + H2O

H2CO3

H+ + HCO3-

H+ + CO32Karbonatni i bikarbonatni ion mogu prelaziti iz jednog oblika u drugi, te na taj nain karakteriziraju pufernu sposobnost vode. U Tablici 3 mogue je vidjeti koji ioni su vani za razumijevanje alkaliniteta i tvrdoe vode.

Tablica 3. Prikaz iona koji ine tvrdou vode I Ca 2+ Mg 2+ III Druge zemnoalkalne kovine II HCO3CO3IV SO42Cl22(NO3)22-

Karbonati i bikarbonati (II) sa solima kalcija i magnezija (I) uzrokuju karbonatnu tvrdou ili karbonatni alkalinitet. Grijanjem vode, karbonatna tvrdoa se gubi, jer se oslobaa CO2, a taloi netopivi CaCO3, ona se jo naziva i prolazna tvrdoa. Tvrdoa vode uzrokovana solima kalcija i magnezija s ostalim anionima (I+IV) se zagrijavanjem vode na 100 ne gubi pa se naziva nekarbonatna ili stalna C tvrdoa. Zbroj I+II+IV ukupna je tvrdoa. Karbonatna tvrdoa moe biti vea od ukupne ako su u vodi prisutni i karbonati drugih zemnoalkalijskih kovina (II + III). Za ribarstvo znaajni su karbonatni alkalinitet i karbonatna tvrdoa jer uvjetuju promjenu pH vrijednosti.

17

CO2 otopljen u vodi koja ne sadri baze uvjetuje kiselost vode. Kisele vode sa pH niim od 7 neprikladne su za ribarsko iskoritavanje. pH manji od 5 uvjetuje uginue ribe. Vode koje sadre baze, CO2 se spaja sa njima uslijed ega voda postaje alkalina i takve vode su dobre za uzgoj ribe. Analitikom metodom izvrit emo odreivanje slobodnog CO2 i vezanog CO2 (Alkalinitet) (Vjeba 7, 8 i 9).

2.2.3. Aktivna reakcija ( pH )

Prirodne vode rijetko imaju neutralnu reakciju zbog prisutnosti elektrolita kiselog i alkalinog karaktera koji naruavaju ravnoteu izmeu (H+) i (OH-) iona. U kiselim sredinama koncentracija vodikovih iona je vea (pH<7), a u alkalinim je manja (pH>7). Visina pH u prirodnim vodama ovisi o fizikalno-kemijskim i biolokim faktorima. Od kemijskih faktora najvaniji su CO2 i soli ugljine kiseline. Oni reguliraju aktivnu reakciju sredine (pH). Otapanjem slobodnog CO2 u vodi nastaje ugljina kiselina, koja disocira stvarajui ione (H+) i (HCO3-). Vodikovi ioni zakiseljuju vodu. I soli ugljine kiseline, karbonati i bikarbonati, u rastvoru disociraju i stvaraju hidroksilne (OH-) ione, a rezultat je poveanje alkaline vrijednosti vode. Za kretanje pH vrlo su vani bioloki procesi u vodi. Disanjem hidrobionata i razgradnjom organskih tvari oslobaa se CO2 koji zakiseljuju vodu. S druge strane, potronja CO2 u asimilacijskim procesima uvjetuje povienje pH, to dolazi do izraaja naroito ako je bujno razvijena vodena vegetacija. To je uvjetovano time to se fotosintezom iskoristi ne samo sav slobodni CO2 iz vode, nego se izdvaja i razgradnjom bikarbonata prema formuli: Ca(HCO3)2 = CaCO3 + H2O + CO2 Na taj nain nestaju bikarbonati, a nagomilavaju se karbonati u vodi. Sve kopnene vode moemo, prema pH, podijeliti na dva osnovna tipa: vode s neutralno-alkalinom reakcijom i vode s kiselom reakcijom. U prvu skupinu

18

spadaju vode a kojima pH rijetko pada na manje od 6, a u nizu sluajeva povisi se i do 10. Drugoj skupini pripadaju vode s pH manjim od 5,0, a takve su vode uglavnom sfagnumskog porijekla. Vrijednost pH nije postojana veliina, nego se tijekom godine znatno mijenja. Naroito su vana sezonska variranja. Takoer, i dnevna kolebanja pH mogu biti dosta velika, naroito u uvjetima masovno razvijenog vodenog bilja. Aktivna reakcija sredine mnogostruko djeluje na sve strane ivota vodenog ekosustava. Naroito je vana u procesima izmjene tvari i razmnoavanja vodenih organizama. Uz visoku alkalinost; neki spojevi, neophodni vodenom bilju, prelaze u netopljiva stanja (eljezo, mangan), smanjuje se propusnost stanica nekih alga i dr. U ivotu riba i drugih ivotinjskih organizama pH vode je veoma vaan. Ako je reakcija vode kisela, u riba se smanjuje mogunost iskoritavanja hrane, a u jako alkalnoj sredini smanjuje se propusnost vanjskog epitela za prolaz plinova i soli, smanjuje se otpornost prema bolestima i dr. O visini pH ovise i procesi razmnoavanja vodenih organizama. Reakcija vode zasniva se na prisustvu u vodi otopljenog kalcijevog bikarbanata [Ca (HC03)2], koji je sol jake baze i slabe kiseline. Kalcijev bikarbonat, kada ga u vodi ima u dovoljnim koliinama, s ugljinom kiselinom djeluje kao pufer koji spreava nagla kolebanja pH vrijednosti. Ako se pH vrijednost u jednom vodenom biotopu popne i prijee u kiselu reakciju, dolazi do oteenja respiracijskog epitela kod riba koje ive ili se uzgajaju u toj vodi, do oteenja njihovih krga. Kratko vrijeme poslije toga nastupa i smrt, uslijed guenja. Istovremeno, oteena mjesta na tijelu ribe presvlae se debelim slojem sluzi, a na nju se, najee, nahvataju otopljene tvari koje donosi voda, i sada i one zaepljuju krge riba. (Vjeba 10)

19

2.2.4. Hranjive soli

Pored otopljenih koloida u vodi se nalaze i mnogi drugi elementi zastupljeni u malim koliinama, zbog ega mogu biti limitirajui faktori u produktivnosti vodenog ekosustava. Osnovni meu njima su fosfor i duik, koji moraju u vodi biti u obliku soli da bi ih mogli iskoristiti biljni organizmi. Odreena koliina soli nalazi se u vodenom ekosustavu u neprestanom kruenju. To je vrlo sloen proces, a ovisi ne samo o biolokim, nego i o fizikalno-kemijskim faktorima sredine. Duik i fosfor, kao najvaniji organogeni elementi, neophodni su za razvoj bilja i ivotinja. Zato je njihovo nakupljanje ne samo doputeno nego i poeljno, ali do odreene granice. Njihove previsoke koncentracije ukazuju na odreeno zagaenje vode, koje moe pogorati kemijsko stanje vode. Osim toga, vea koncentracija amonijaka u vodi direktno je otrovna za ivotinjske organizme u vodenim ekosustavima. Duik i njegovi spojevi

Prisustvo duinih spojeva u vodi obino ukazuje na injenicu da je ta voda u jaoj ili slabijoj mjeri zagaena. Duik i njegovi spojevi u vodi rezultat su aktivnosti rada bakterija, modrozelenih algi i nekih gljiva, jer duik iz atmosfere predstavlja relativno mali dio u vodi. Najvei dio duika u vodi nalazi se vezan za bjelanevine, aminokiseline i dr., dok je manji dio vezan anorganski, kao amonijani, nitritni i nitratni duik. Openito, u prirodnim vodama koliine duinih spojeva veoma jako kolebaju i kreu se od nekoliko desetina miligrama do 2-3 mg l-1 vode. Duik u vodi nalazimo obino kao ione amonijaka i nitrata. Nitrit je nepostojani meuprodukt razgradnje bjelanevina, kojeg nema u istim vodama. Nakuplja se u veim koliinama samo u jako zagaenim vodama. Duik je vezan u sastavu bjelanevina, a u mineralnu formu moe prijei samo mineralizacijom bjelanevinaste molekule, to se u prirodi odvija mikrobioloki. Najpotpunije i najbre organske tvari mineraliziraju se u aerobnim uvjetima. 20

Prilikom potpune mineralizacije organski se duik oslobaa u obliku iona NO3. Razgradnja bjelanevina u anaerobnim uvjetima dulji je proces. U tim sluajevima oslobaaju se ioni NH4. Ti ioni koji dospiju u vodu slue direktno u ishrani bilja, ali u prisutnosti kisika prelaze i u nitratni oblik. I taj proces oksidacije amonijskog duika odvija se mikrobioloki. Proces nitrifiltacije smanjuje koncentraciju NH4 u vodi, a poveava koliinu nitrata. Koliina amonijaka u vodi je u normalnim uvjetima veoma mala, radi njegove adsorpcije, odnosno, oksidacije u nitrit i nitrat. Stupanj toksinosti amonijaka varira prema njegovu kemijskom stanju. Za vodene organizme toksina je samo nedisocirana molekula amonijaka. Amonijak u vodi disocira i daje amonijski i hidroksilni ion. NH4OH NH4+ + OHAmonijak (NH4) se u vodi ne nalazi slobodan, ve se vee na ugljinu kiselinu. Amonijak nastaje iz organskih spojeva pod utjecajem enzima, te pod aerobnim uvjetima prelazi u nitrite i nitrate. Stoga je koliina amonijaka u prirodnim vodama relativno malena, uslijed njegove adsorpcije i oksidacije u nitrite i nitrate. Vee koliine amonijaka u odreenoj vodi upuuju na prisustvo otpadnih ili fekalnih voda. Meutim, amonijak ponekad moe nastati, redukcijom iz mineralnog duika. U dobro puferiranim vodama, tj. u vodama kaje sadre dovoljne koliine ugljine kiseline, do stvaranja amonijaka ne moe doi. Amonijak, koji u vodi nastaje kao produkt raspadanja organskih materija, je veoma jak otrov koji djeluje na centralni nervni sistem kod svih vrsta riba. Nitriti (NO2) i nitrati (NO3) su soli duine kiseline i nastaju aerobnom oksidacijom amonijaka. Meutim, oni su mnogo ee posljedica isputanja otpadnih voda. Nitriti su veoma labilan, nepostojan produkt amonijaka i nitrata. Nitriti oksidacijom veoma lako prelaze u nitrate. (Prilog 3 i 4)

21

Nitriti u vodi Duik se u obliku nitrita pojavljuje kao prijelazno stanje u biolokoj razgradnji spojeva koji sadre organski duik. Bakterije prevode amonijak u nitrite u aerobnim uvjetima, a u anaerobnim uvjetima nitriti mogu nastati i bakteriolokom redukcijom nitrata. Budui da se lako oksidiraju u nitrate, ne nalaze se esto u povrinskim vodama. Prisutnost velikih koliina nitrita u ispitivanoj vodi ukazuje na djelominu razgradnju ili svjee zagaenje organskim tvarima. Nitriti se esto koriste kao inhibitori korozije u industrijskim ili rashladnim vodama i kao konzervansi u prehrambenoj industriji. Zbog potencijalnog kancerogenog djelovanja, koliina nitrita u pitkim vodama ograniena je na 0,03 mg N l-1. (Prilog 9 i 10)

Nitrati u vodi Duik se u vodama pojavljuje u razliitim oblicima, poredanim prema smanjenju oksidacijskog broja: nitrati, nitriti, amonijak i organski duik. Zbroj nitrata i nitrita ini ukupni oksidirani duik. Svi ovi oblici, kao i elementarni duik (N2) u plinovitom stanju sastavni su dijelovi ciklusa duika i biokemijski se mogu prevesti iz jednog oblika u drugi. Nitrati se pojavljuju u tragovima u povrinskim vodama, a vee koncentracije dolaze u podzemnim vodama. Nitrati su esencijalne mineralne tvari za fotosintetske autotrofne organizme, a u nekim sluajevima mogu biti i ograniavajui faktor rasta. Dozvoljena koliina nitrata u pitkim vodama iznosi 10 mg N l-1. (Prilog 8)

22

Fosfor

Fosfor (P) se obino nalazi u spojevima s kisikom (P2O5). To je jedan od veoma vanih biogenih elemenata i neophodan je biljkama jer zajedno sa duikom ulazi u sastav biljnih bjelanevina koje uzimaju i ribe. Fosfor ima osnovnu vanost, jer ulazi u sastav biljne bjelanevine. Dolazi u vodi u obliku soli fosforne kiseline i u organskim spojevima. Odumiranjem i mineralizacijom bilja, dio fosfora vraa se ponovno u vodu, dio ostaje vezan a tlu, a veliki dio iznosi se u ribljem organizmu iz vode i tako iskljuuje iz krunog tijeka. Potronja fosfora u tlu ovisi o fizikalno-kemijskim uvjetima mulja: veliini estica (sitnije estice radi vee povrine imaju veu mo apsorpcije); koliini mineralnih i organskih koloida i reakciji mulja (kisela tla jae veu fosfor). Ako je reakcija mulja alkalina, fosfor se lake vraa u vodu, ali samo do odreene granice. U jako alkalinim (pH vei od 9) i mineraliziranim vodama, fosfor se vee s kalcijem u slabo topljivi trikalcijumfosfat [Ca3(PO4)2]. U krunom tijeku fosfora, veliku ulogu igraju mikroorganizmi, koji omoguuju prijelaz fosfora iz netopivih u topive spojeve i prijelaz organski vezanog fosfora mineralni. Fosfor se u prirodnim i otpadnim vodama nalazi uglavnom u obliku fosfata. Oni se mogu podijeliti na ortofosfate, kondenzirane fosfate i organski vezane fosfate. Javljaju se u otopinama, u esticama detritusa ili u akvatikim organizmima. Fosfati se takoer pojavljuju na dnu (u sedimentu i u mulju) u anorganskom obliku i unutar organske komponente. Kondenzirani fosfati nastaju dehidracijom ortofosfatnog radikala i ukljuuju: metafosfate, pirofosfate i polifosfate. Jedini oblik koji se moe direktno odrediti je ortofosfat, dok drugi oblici zahtijevaju prethodnu konverziju u ortofosfat. U pitkim je vodama dozvoljeno 300 g P l-1. Fosfati u vodama javljaju se iz razliitih izvora. Velike koliine polifosfata mogu potjecati iz sredstava za ienje, koja sadre fosfor u svojim glavnim komponentama. Ortofosfati koji se koriste u poljoprivredi kao umjetna gnojiva

23

ispiranjem dospijevaju u povrinske vode. Organski fosfor dospijeva u vodene sustave ekskrecijom vodenih organizama i otpadnim vodama. Odreena koliina fosfata neophodna je za rast i razvoj biljaka i ivotinja. Takoer, fosfati su limitirajui imbenici (faktor minimuma) primarne produkcije. Previe fosfata u vodi dovodi do pojave eutrofikacije, posebno kada su istovremeno prisutne i velike koliine nitrata. U tablici 4 moe se vidjeti klasifikacija ribnjake vode prema sadraju fosfora (prema Schaeperclausu).

Tablica 4. Klasifikacija voda prema sadraju fosfora Stupanj vode oligotipus mezotipus politipus (Prilog 11, 12, i 13) P2O5 mg l-1 0 - 49 50 500 500 Prisutan najee manje esto rijetko, jako gnojeni ribnjaci ili oni s otpadnom vodom

Kalcij

Vanost je kalcija, kao ekolokog faktora, viestruka: neophodan je za razvoj biljnih i ivotinjskih organizama i regulira reakciju vode. U slatkim vodama prevladavaju slabo topljive soli Ca i Mg. U prisutnosti ugljinog dioksida, topljivost kalcijevih soli se poveava, jer se stvara kalcijev bikarbonat, po formuli CaCO3 + CO2 + H2O Ca(HCO3)2 Prema tome, koliina bikarbonata je u odreenoj kemijskoj ravnotei s koliinom slobodnog ugljinog dioksida. Smanjenje koliine slobodnog CO2 dovodi do cijepanja bikarbonatne molekule, po formuli: Ca(HCO3)2 CaCO3 + H2O + CO2

24

Tim cijepanjem ponovo nastaje kalcijev karbonat i slobodni CO2. Taj se proces u prirodi vri biogeno i abiogeno. O koliini mineralnih soli ovisi tvrdoa vode pa se razlikuje: karbonatna tvrdoa (koliina svih mineralnih tvari vezanih na karbonate i bikarbonate), nekarbonatna tvrdoa (sve nekarbonatne zemnoalkalne soli: hidroksidi, kloridi, sulfati, fosfati i dr) i ukupna je tvrdoa (zbroj karbonatne i nekarbonatne tvrdoe). Sadraj bikarbonata se izraava alkalnou vode. Stupanj alkaliniteta je vaan, jer pokazuje intenzitet taloenja karbonata, odnosno smanjenja koliine bikarbonata u vodi. Kvaliteta voda moe se ocijeniti i s obzirom na koncentraciju kalcijevih soli (Tablica 5).

Tablica 5. Klasifikacija voda prema sadraju kalcijevih soli, slobodnom CO2, Alkalinitetu i pH vrijednosti Karakter voda s obzirom na kalcij siromaan umjeren bogat Koncentracija kalcijevih soli u mg l-1 0 14 14 42 42 Slobodan CO2, mg l-1 0 0,1 0,1 1,2 1,2 Alkalinitet 0 0,5 0,5 1,5 1,5 pH 3,5 10 5,5 10 6,5 - 10

Voda siromana kalcijevim solima odlikuje se niskim pH. Te su vode slabo puferirane, pa i male koliine ugljine kiseline sniavaju pH vrijednost. Takoer smanjenjem CO2 dolazi do naglog poveanja pH. Vode s umjerenim sadrajem kalcija znatno su bolje puferirane. Sadraj ugljine kiseline je znatno vei nego u vodama siromanim kalcijevim solima. (Prilog 6, 7)

25

Klor Klor se u vodi veoma esto javlja kao jak oksidacioni otrov. Koliine klora u vodi od samo 0,05 do 0,2 mg Cl2 l-1 posebno su opasne za riblju populaciju, jer, za veoma kratko vrijeme, mogu uzrokovati ugibanje riblje mlai i rakova.

(Prilog 5)

26

Sumpor Ovaj element u vodi se nalazi u obliku sumporne kiseline (H2SO4) i njenih soli. Koncentracija sumporne kiseline ovisi o intenzitetu razlaganja organskih tvari, odnosno o kruenju biogenih tvari. U veini slatkih voda koliine sumporne kiseline kreu se od 20 do 40 mg l-1. Sulfatima su bogati izvori ija voda prolazi ispod zemlje, kroz stijene koje je bogato gipsom. Prisutnost sulfata u vodi omoguava stvaranje sumporovodika (H2S). On dolazi u vodu kao produkt raspadanja organskih tvari koje sadre sumpor. Takoer, otpadne vode iz domainstava, tvornica koe, tekstila i drugih organskih i prehrambenih industrija sadre sumporovodik, zbog procesa truljenja kojemu podlijeu. Oksidacijom sumporovodika pod utjecajem atmosferskog kisika, nastaje sumpor-dioksid.

27

3. VJEBE

28

Potrebna oprema za teren

Plastina posuda za uzimanje uzorka vode termometar vodootporni flomaster biljenica grafitna olovka Secci disk (za odreivanje prozirnosti i stupnja trofije) KISIK 1. Oprema za odreivanje kisika winklerovom metodom: Pipeta od 1 ml kapaljka Winklerova boca (ako se kisik odreuje tom metodom) NaOH+ KJ MnCl2 2. Oprema za spektrofotometrijsko odreivanje kisika: Boca za spektrofotometrijsko odreivanje (slina winkl. Boci) Otopine za fiksaciju kisika

CO2 Pipeta od 1 ml Plastina graduirana posudica od 100 ml Fenolftalein

29

I. DIO FIZIKALNE OSOBINE

Vjeba 1: Temperatura
Ispitivanje temperature vode

U bocu za prikupljanje uzorka vode odloiti termometar 5 min. Postupak ponoviti 3 puta, te izraunati srednju vrijednost.

Vjeba 2: Prozirnost
Odreivanje stupnja prozirnosti vode

Prozirnost vode mjerimo Secchijevim diskom. Sastoji se od jedne okrugle limene ploe koja ima promjer od 20 do 25 cm, a obojena je bijelom i crnom bojom. Disk se dri pomou uzice privrene u sredini ploe. Na uzicu se na svakih 10 cm povee vor da se mae ustanoviti dubina uronjenja. Prozirnost vode mjerimo tako da disk postavljen na povrinu vode polako sputamo prema dubini i zabiljeimo kad nestane. Nakon toga ponovo polako izvlaimo i oznaimo kad se ponovo pojavi. Presjek ovih dviju vrijednosti daje podatke o prozirnosti ribnjaka. Dobivene vrijednosti preraunamo u m.

30

Vjeba 3: Organoleptika obiljeja vode

ODREIVANJE ORGANOLEPTIKIH OBILJEJA VODE U odreivanju kvalitete vode istraivai se vrlo esto koriste svojim osjetilima da bi odredili neka fizika svojstva vode: miris, okus, boju, zamuenost, temperaturu i dr., koristei se pritom steenim iskustvima i spoznajama o vrstama i intenzitetima razliitih osjeta. Intenzitet doivljenog mirisa, okusa, boje, zamuenosti ili temperature odreuje se usporeivanjem jaine organoleptikih svojstava uzorka sa skalom poznatih standarda.

A) Odreivanje mirisa u uzorcima vode

Miris je vrlo vano obiljeje vode, posebno u vodoopskrbi. On potjee od razliitih hlapljivih tvari otopljenih ili suspendiranih u vodi. U prirodnim vodama najei su mirisi po: sumporovodiku, zemlji, a u otpadnim vodama po fekalijama, i razliitim hlapljivim kemijskim tvarima.
Miris vode moe biti: Zemljani Pljesnivi Truleasti Riblji Kemijski Kemijski mirisi vode mogu biti po: sumpornim tvarima kloru mineralnim uljima amonijaku fenolu klorofenolu (miris apoteke) katranu

Kod povrinskih voda u kojima su prisutne velike koliine planktona razvijaju se mirisi:
miris zemlje Cyanophyceae (modrozelene alge) miris ribe Asterionella (dijatomeja) miris krastavaca Synura uvella (flagelati) miris ribljeg ulja Uroglena volvox (flagelati) miris trave Dynobrion sertularia (flagelati)

31

Postupak: U Erlenmayerovu tikvicu od 200 ml sa bruenim epom ulije se otprilike oko 20 ml uzorka vode. Dobro se protrese i prinese nosu na udaljenost od otprilike 2 do 3 cm. Ponjui se nekoliko sekundi. Postupak se ponovi nekoliko puta. Zadatak 1 U uzorcima vode od 1 do 3 utvrdite kvalitetu mirisa i definirajte ga prema steenom iskustvu i spoznajama kojima raspolaete o mirisima. Miris uzorka 1 (opii) Miris uzorka 2 (opii) Miris uzorka 3 (opii)

Zadatak 2. Koristei se iskustvom pokuajte definirati intenzitet mirisa ocjenjujui ga relativno: slab, srednji i intenzivan. Procjenu oznaite kriiem
Uzorak 1 Uzorak 2 Uzorak 3

slab

srednji

intenzivan

slab srednji

intenzivan

slab

srednji

intenzivan

32

B) Odreivanje boje uzorka vode Boja vode je vrlo esto fizikalno svojstvo koje se odreuje u laboratorijskim pretragama. Vizualno se boja usporeuje prema standardnim skalama, a opisno se definira intenzitet obojenja. Boja vode, bez vezanih eljeznih i magnezijevih spojeva, je ukasta, a moe biti: slabo ukasta ukasta uta ukastosmea smea ukastozelena zelena

Postupak: Boju vode odreujte u istoj staklenoj boci tako da promatrate uzorak drei ga ispred sebe okrenut leima izvoru svjetla. Zadatak 4: Procijenite boju i njezin intenzitet u uzorcima 1, 2 i 3. Procijenite boju, a kriiem oznaite njezin intenzitet (slabo, srednje i intenzivno)

Boja Uzorak 1 --------------------------------------Uzorak 2 --------------------------------------Uzorak 3 ---------------------------------------

slabo

srednje intenzivno

33

C) Odreivanje zamuenja

Zamuenje vode uzrokovana je suspendiranim tvarima, kao to su mulj, pijesak, fina otopljena organska i anorganska tvar, topljive obojene organske tvari, plankton i drugi mikroskopski organizmi. Zamuenje je mjera optikog svojstva vode koje uzrokuje da se svjetlo raspri i absorbira vie nego to se transmitira u otrim linijama du uzorka. Bistrina vode vana je za izradu proizvoda namijenjenih za upotrebu od strane ovjeka kao i u mnogim proizvodnim djelatnostima. Zamuenje vode glavna je znaajka za stanje i produktivnost vodenog sustava. Stupanj zamuenja izraavamo kao: prozirno jasno gotovo jasno slabo opalescentno opalescentno slabo zamueno jako zamueno

34

Vjeba 4: Odreivanje koncentracije kisika po Winklerovoj metodi (mg l-1)

Za izvoenje ove metode potrebno je: 1. Bireta 25-50 ml 2. Dvije pipete 0,5 ml 3. Pipeta 2 ml 4. Pipeta 100 ml 5. Kapaljka 2 kom 6. Winklerova boca 7. Erlenmajerica volumena 300 ml

PRIPREMA OTOPINE MnCl2 100 ml MnCl2 x 4 H2O otopi se u 200 ml H2O PRIPREMA OTOPINE NaOH + KJ 100 g NaOH otopi se u 150 ml vode u jednoj posudi i 60 g KJ u 50 ml vode u drugoj posudi. Zatim se otopine pomijeaju. PRIPREMA 0,5 moldm-3 Na2S2O3 Odvae se 4,966 g Na2S2O3 i otopi u odmjernoj tikvici u 1000 ml prokuhane i ohlaene destilirane vode. Ovoj otopini potrebno je odrediti faktor.

PRIPREMA OTOPINE KROBA 1 g kroba se otopi u 1000 ml vode i prokuha.

Koncentrirani HCl

35

POSTUPAK: zasniva se na oksidaciji Mn(OH)2 u Mn(OH)3 1. Winklerowu bocu napuniti uzorkom vode; fiksirati kisik sa NaOH+ KJ (staviti nekoliko kapi) i dodati 1 ml MnCl2; dobro promukati 2 MnCl2 + 4 NaOH= 2 Mn(OH)2 + 4 NaCI Nastali Mn(OH)2 ako u vodi ima kisika prelazi u Mn(OH)3 koji se taloi 2 Mn(OH)2 + O + H20 = 2 Mn(OH)3 2. dodati 2 ml koncentrirane HCl da se talog otopi, a za to vrijeme Mn(OH)3 prelazi u MnCl2 2Mn(OH)3 + 12 HCI + 4 KJ = 4 MnCl2 + 12 H20 + 4 KCI + 2 J MnCl2 u prisustvu KJ oslobaa koliinu joda koja je ekvivalentna koliini kisika u vodi

3. odpipetirati 100 ml u erlenmajericu i dodati malo kroba (plava boja) 4. titrirati sa 0,5 moldm-3 Na2S203 (Na tiosulfat) do odbojenja, a to je znak da je sav jod vezan i preao u NaJ koji je bezbojan 2 Na2S203 + J2 = Na2S406 + 2 NaJ Na kraju titracije koliina kisika se izraunava iz utroenog natrijevog tiosulfata po slijedeoj formuli: utroak x faktor x 0.16 x 1000 volumen

ako je faktor 1: utroak x 1,6

36

Vjeba 5: odreivanje kisika spektrofotometrijski (C 100 Series)

- modificirana Winklerova metoda Potrebna oprema: Staklena boca sa bruenim epom Otopina HI 93732 A, HI 93732 B, HI 93732 C Kiveta od 10 ml (2 kom) Pipeta od 10 ml

Postupak: Na terenu napuniti staklenu bocu sa bruenim epom do vrha. Nakon to se zaepi, viak vode e se preliti (da ne bi dolo do stvaranja mjehuria zraka). Pristupiti fiksaciji kisika na slijedei nain: - otvoriti bocu i dodati 5 kapi otopine HI 93732 A i 5 kapi otopine HI 93732 B. - zatvoriti bocu i paljivo promukati. - priekati 2 min i dodati 10 kapi otopine HI 93732 C te zaepiti i lagano promukati. Otopina je spremna za mjerenje koncentracije kisika na spektrofotometru.

Na spektrofotometru se selektira program 29. Odpipetira se 10 ml uzorka vode u kivetu (nereagirani uzorak koji smo uzeli u posebnu bocu na terenu). To je standard. Kiveta sa standardom se stavi u spektrofotometar i pritisne gumb ZERO. Prieka se sve dok se na ekranu ne pojavi -0.0-. U drugu kivetu se odpipetira 10 ml fiksiranog uzorka. Izvadi se standard i zamijeni sa fiksiranim uzorkom. Pritisne se gumb READ DIRECT i prieka par trenutaka. Na ekranu e se pojaviti koncentracija kisika izraena u
mg l-1.

37

Da bi izraunali kolika je zasienost kisika u % potrebno je koristiti slijedeu tablicu: Tablica 6. Zasienje vode kisikom u odnosu na temperaturu pri 760 mm Hg (prema Truesdale, Downing, Lowden), J. Appl. Chem., 5 (1955).
t0 C 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 2f 27 28 29 30 0,0 14,16 13,77 13,40 13,05 12,70 12,37 12,06 11,76 11,47 11,19 10,92 10,67 10,43 10,20 9,98 9,76 9,56 9,37 9,18 9,01 8,84 8,68 8,53 8,38 8,25 8,11 7,99 7,86 7,75 7,64 7,73 0,1 14,12 13,74 13,37 13,01 12,67 12,34 12,03 11,73 11,44 11,16 10,90 10,65 10,40 10,17 9,95 9,74 9,54 9,35 9,17 8,99 8,83 8,67 8,52 8,37 8,23 8,10 7,97 7,85 7,74 7,62 7,52 0,2 14,08 13,70 13,33 12,98 12,64 12,31 12,00 11,70 11,41 11,14 10,87 10,62 10,38 10,15 9,93 9,72 9,52 9,33 9,15 8,98 8,81 8,65 8,50 8,36 8,22 8,09 7,96 7,84 7,72 7,61 7,51 0,3 14,04 13,66 13,30 12,94 12,60 12,28 11,97 11,67 11,38 11,11 10,85 10,60 10,36 10,13 9,91 9,70 9,50 9,31 9,13 8,96 8,79 8,64 8,49 8,34 8,21 8,07 7,95 7,83 7,71 7,60 7,50 0,4 0,5 0,6 13,93 13,55 13,19 12,84 12,51 12,18 11,88 11,58 11,30 11,03 10,77 10,53 10,29 10,06 9,85 9,64 9,45 9,26 9,08 8,91 8,75 8,59 8,44 8,30 8,17 8,04 7,91 7,79 7,68 7,57 7,46 0,7 13,89 13,51 13,15 12,81 12,47 12,15 11,85 11,55 11,27 11,00 10,75 10,50 10,27 10,04 9,83 9,62 9,43 9,24 9,06 8,89 8,73 8,58 8,43 8,29 8,15 8,02 7,90 7,78 7,67 7,56 7,45 0,8 13,85 13,48 13,12 12,77 12,44 12,12 11,82 11,52 11,25 10,98 10,72 10,48 10,24 10,02 9,81 9,60 9,41 9,22 9,04 8,88 8,71 8,56 8,41 8,27 8,14 8,01 7,89 7,77 7,66 7,55 7,44 0,9 13,81 13,44 13,08 12,74 12,41 12,09 11,79 11,50 11,22 10,95 10,70 10,45 10,22 10,00 9,78 9,58 9,39 9,20 9,03 8,86 8,70 8,55 8,40 8,26 8,13 8,00 7,88 7,76 7,65 7,54 7,43

mg O2 l-1 14,00 13,97 13,63 13,59 13,26 13,22 12,91 12,87 12,57 12,54 12,25 12,22 11,94 11,91 11,64 11,61 11,36 11,33 11,08 11,06 10,82 10,80 10,57 10,55 10,34 10,31 10,11 10,09 9,89 9,87 9,68 9,66 9,48 9,46 9,30 9,28 9,12 9,10 8,94 8,93 8,78 8,76 8,62 8,61 8,47 8,46 8,33 8,32 8,19 8,18 8,06 8,05 7,94 7,92 7,82 7,81 7,70 7,69 7,59 7,58 7,48 7,47

Vrijednosti u tablici se odnose na 100%-tno zasienje kisikom pri odreenoj temperaturi vode. Da bi dobili zasienje kisikom u naem primjeru, potrebno je da znamo kolika je iznosila naa temperatura vode. Ako je iznosila 20 tada C, nau vrijednost koncentracije kisika u mg l-1 podijelimo sa 8,84 i dobijemo zasienje kisikom u %. 38

Vjeba 6: Potroak KMnO4, mg l-1

-prema Kuber Tiemanu

Za izvoenje ove metode potrebno je:

Bireta 25-50 ml Dvije pipete 0,5 ml Pipeta 5 ml Pipeta 15 ml Pipeta 100 ml Erlenmajerica volumena 300 ml Grijae tijelo PRIPREMA 0,01 moldm-3 OTOPINE KMnO4 a) 0,3161 g KMnO4 se otopi u 1000 ml vode i kuha 2 3 minute b) otopini je potrebno odrediti faktor PROVJERAVANJE FAKTORA KMnO4 U 20 ml Na2C2O4 dodaj 5 ml H2SO4 Prokuhati (samo dok provrije 2 3 min) i u vrue titrirati sa 0,01 moldm-3 KMnO4 do pojave slabo ruiaste boje F= A/B A= kol. Na2C2O4 B= utroak 0,01 moldm-3 KMnO4

PRIPREMA 0,01 moldm-3 OTOPINE Na2C2O4 Otopi se 0,6701 g Na2C2O4 u 1000 ml vode PRIPREMA H2SO4 1:3 Tri dijela kiseline pomijeati sa jednim dijelom vode (nikako vodu stavljati u kiselinu nego kiselinu u vodu)

39

POSTUPAK:

1. 100 ml uzorka vode staviti u erlenmajericu i dodati 5 ml H2S04 (1:3) i 15 ml 0,01 moldm-3 KMnO4, 2. kuhati 10 min. (od poetka vrenja) 3. u vrue dodati 15 ml 0,01 moldm-3 Na2C204 (Na-oksalata), da se vee preostali KMnO4 4. titrirati sa 0,01 moldm-3 KMnO4, do slabo ruiaste boje (vee suviak Naoksalata) utroak 0,01 moldm-3 KMnO4 x faktor x 0,3161 x 10 -ako u toku kuhanja doe do obezbojenja proba se baci i uzima se manja koliina uzorka koja se razrijedi do 900 ml destiliranom vodom 50:50 utroak 0,01 moldm-3 KMnO4 x faktor x 0,3161 x 20 25:75 utroak 0,01 moldm-3 KMnO4 x faktor x 0,3161 x 40 potroak kisika (KPK) = utroak KMnO4 (mg l-1) 4 sadraj organske mase: 1 mg l-1 KMnO4 = 5,25 mg l-1 organske mase 80 mg l-1 KMnO4 kritino 20 mg l-1 O2 kritino

40

Vjeba 7: Odreivanje koncentracije slobodne CO2, mgl-1

CO2 je prisutan u svim povrinskim vodama u koliinama manjim od 10 mg l-1. Vee koncentracije nisu uobiajene u prirodnim povrinskim vodama. Podzemne vode premauju ovu koncentraciju. Otopljeni CO2 nema opasnih fiziolokih utjecaja na ljude, ali visoke koncentracije CO2 djeluju korozivno i letalno na vodene organizme. Slobodni ugljini dioksid reagira s natrijevim hidroksidom i tvori natrijev bikarbonat. Dodatkom indikatora fenolftaleina reakcija je zavrena razvojem svijetloruiaste boje, kod pH 8.3.

Za izvoenje ove metode potrebno je: Bireta 25 ml Pipeta 1 ml Pipeta 100 ml Erlenmajerica volumena 300 ml

PRIPREMA ALKOHOLNE OTOPINE FENOLFTALEINA 1 otopina fenolftaleina se priprema tako da se 1 g fenolftaleina otopi u 1000 ml 96% alkohola. PRIPREMA 0,2 moldm-3 OTOPINE NaOH 2 g NaOH otopi se u odmjernoj tikvici u 1000 ml destilirane vode. Toj otopini je potrebno odrediti faktor. POSTUPAK: U 100 ml uzorka vode dodati 1 ml fenolftaleina i titrati sa 0,2 moldm-3 NaOH do slabo ruiaste boje. Ako se prilikom dodavanja fenolftaleina pojavi ruiasta boja znai da nema CO2. utroak 0,2 moldm-3 NaOH x f x 2,2 x 10 30 mg l-1 opasno

41

Vjeba 8: Odrevanje vezane CO2 (Alkalinitet) pomou metiloran indikatora

Alkalinitet je mjera puferskog kapaciteta neke otopine. Predstavlja kvantitativni kapacitet vode pri reakciji sa jakom kiselinom do odreenog pH, (metiloran mijenja boju kod pH 3,7, a fenolftalein kod 8,3). Alkalinitet obiljeavaju koncentracije aniona: karbonatnih (CO32-), bikarbonatnih (HCO3-) i hidroksidnih (OH-). Soli slabih kiselina kao to su borati, fosfati, silikati, takoer mogu utjecati na alkalinitet. Navedeni anioni ine kompleksan puferski sustav u vodi. Vrijednost alkaliniteta vode definirana je kao koliina kiseline ili vodikovih iona (H+) koja je potrebna za neutralizaciju navedenih aniona u vodi. Uobiajena jedinica za alkalinitet je mval l-1 (val = gramekvivalent) ili mg l-1 CaCO3.

Za izvoenje ove metode potrebno je: Bireta 25 ml Kapaljka Pipeta 100 ml Erlenmajerica volumena 300 ml

Postupak: 1. u 100 ml uzorka vode staviti 2-3 kapi metilorana, indikatora boje 2. titrirati sa 0,1 moldm-3 HCI do svijetloruiaste boje Alkalinitet = utroak 0,1 moldm-3 HCI x f

Optimalan alkalinitet sa ribarskog gledita iznosi izmeu 2 i 4. Poveanje alkalinitetne vrijednosti vode vri se vapnjenjem ribnjaka.

42

Vjeba 9: Karbonatna tvrdoa vode, dH

Odreivanje karbonatne tvrdoe vode, dH

Tvrdoa dH = alkalinitet (ind. metiloran) x 2,8 1 = 10 mg CaO l -1 dH Prema stupnjevima njemake tvrdoe postoji slijedea kategorizacija voda: 0 - 4 0dH - vrlo meke vode 4 - 8 0dH - mekane vode 8 - 12 0dH - umjereno tvrda voda 12 - 18 0dH - tvrda voda 18 - 30 0dH - vrlo tvrda voda

43

Vjeba 10: Odreivanje pH vrijednosti spektrofotometrijski

Za izvoenje ove metode potrebno je: Otopina HI 93710-0 Kiveta od 10 ml (2 kom) Pipeta od 10 ml Graduirana plastina prica

Postupak: Na spektrofotometru se selektira program 30. Odpipetira se 10 ml uzorka vode u kivetu (nereagirani uzorak koji smo uzeli u posebnu bocu na terenu). To je standard. Kiveta sa standardom se stavi u spektrofotometar i pritisne gumb ZERO. Prieka se sve dok se na ekranu ne pojavi -0.0-. Izvadi se kiveta te se direktno u standard i doda 0,2 ml otopine HI 93710. Kiveta se zaepi te lagano promuka. Kiveta se zatim opet stavi u instrument i pritisne gumb READ DIRECT. Na ekranu e se pojaviti pH vrijednost otopine.

44

Vjeba 11: Odreivanje vrste pojedine vode

Nakon to se dobiju rezultati analiza, prema prikazanim tablicama (7, 8 i 9) potrebno je odrediti vrstu vode. Prema reimu kisika, hranjivih tvari, biolokim i mikrobiolokim pokazateljima, voda se moe kategorizirati u nekoliko vrsta:
Vrsta I (plava boja) Koncentracija kisika stalno je blizu zasienosti. Prozrane tekue vode s malim koncentracijama organskih i anorganskih tvari, u kojima obitava pastrva, te ksenosaprobni, oligosaprobni i beta mezosaprobni biljni i ivotinjski indikatori, s vrlo malim brojem saprofitskih i koliformnih bakterija. Stajaice su prozirne i oligotrofne. Vrsta II (zelena boja) Koncentracija kisika najee je blizu zasienosti. Tekue vode koje mogu biti malo oneiene organskim i anorganskim hranjivim tvarima. Malo je poveana primarna produkcija i raspon koncentracije otopljenog kisika. Karakteristini su betamezosaprobni indikatori, a mali je broj saprofitskih i koliformnih bakterija. Stajaice sa smanjenom prozirnou, mezotrofne vode. Vrsta III (uta boja) Povremeno dolazi do prezasienosti kisikom u epilimniju stajaica, a mogu je manjak kisika u hipolimniju. U tekuicama se moe povremeno javiti manjak kisika. Vode koje primaju poveane koncentracije organskih i anorganskih tvari. Koliina primarnih producenata je poveana. Karakteristini su betamezosaprobni i alfa-mezosaprobni indikatori s veim brojem saprofitskih i koliformnih bakterija. U stajaicama je prozirnost jo vie smanjena, a u epilimniju se povremeno moe pojaviti cvjetanje algi i hipoksija; umjereno eutrofna voda. Vrsta IV (crvena boja) Prezasienost kisikom esto se javlja u epilimniju zbog jako izraene fotosintetske aktivnosti fitoplanktona. U hipolimniju (kao i u tekuicama) esto se javlja manjak kisika zbog mikrobioloke aktivnosti. Eutrofne vode koje primaju velike koncentracije organske i anorganske hranjive tvari, s vrlo malom prozirnou. Znatan je broj alfa-mezosaprobnih indikatora, te saprofitskih i koliformnih bakterija u tekuicama. esto se javlja cvjetanje algi u epilimniju stajaica, to izazivaju planktonske alge, najee indikatori druge vrste kopnenih voda. Poveana razgradnja organskih tvari povremeno izaziva hipoksiju, anoksiju i pomor riba, pogotovo u hipolimniju stajaica. Vrsta V (crna boja) Trajni manjak kisika zbog intenzivne mikrobioloke aktivnosti. Jako zagaene, mutne hipertrofine vode u kojima razgraivai dominiraju nad producentima. Nedostatak kisika je stalno prisutan. Ribe nedostaju, a prisutni su mezosaprobni i polisaprobni indikatori i velik broj saprofitskih i koliformnih bakterija.

45

Tablica 7: Vrijednosti koje oznaavaju pojedinu vrstu vode Skupine pokazatelja

pH FIZIKALNO KEMIJSKI Alkalinitet Elektrina vodljivost Otopljeni kisik Zasienje kisikom mg CaCO3l-1 S cm
-1

Pokazatelji
Mjerna jedinica

I Vrsta
8,5-6,5 >200 <500 >7

II Vrsta
6,5-6,3 8,5-9,0 200-100 500-700 7-6

III Vrsta
6,3-6,0 9,0-9,3 100-20 700-1000 6-4

IV Vrsta
6,0-5,3 9,3-9,5 20-10 10002000 4-3

V Vrsta
<5,3 >9,5 <10 >2000 <3

mg O2l %

-1

Tekuice REIM KISIKA Stajaice: - epilimnij KPK BPK5 Amonij Nitriti Nitrati HRANJIVE TVARI Ukupni duik Ukupni fosfor - hipolimnij -1 mg O2l -1 mg O2l mgl
-1

80-110

70-80 110-120 70-90 110-120 70-50 4-8 2-4 0,10-0,25 0,01-0,03 0,5-1,5 1,0-3,0

50-70 120-140 50-70 120-130 50-30 8-15 4-8 0,25-0,60 0,03-0,10 1,5-4,0 3,0-10,0

20-50 140-150 30-50 130-150 30-10 15-30 8-15 0,601,50 0,100,20 4,0-10,0 10,020,0 0,601,50 0,060,15

<20 >150 <30 >150 <10 >30 >15 >1,50 >0,20 >10,0 >20,0

90-110 90-70 <4 <2 <0,10 <0,01 <0,5 <1,0

mgl mgl

-1 -1 -1 -1

mgl mgl

Tekuice Stajaice

<0,10 <0,01

0,10-0,25
0,01-0,025

0,25-0,60
0,025-0,06

>1,50 >0,15

Broj 2 3 5x10 5x10 -1 2 5 6 6 koliformnih UK l <5x10 10 -10 >10 3 5 5x10 10 bakterija MIKROBIOLOKI Broj fekalnih -1 2 2 3 3 4 4 5 5 FK l <2x10 2x10 -10 10 -10 10 -10 >10 koliforma 5 Broj aerobnih 10 5 -1 3 3 4 4 5 BK ml <10 10 -10 10 -10 >7,5x10 5 7,5x10 bakterija P-B indeks S 1,0-1,8 1,8-2,3 2,3-2,7 2,7-3,2 3,2-4 saprobnosti Biotiki BIOLOKI <10 8-9 6-7 4-5 >4 indeks Stupanj Umjereno oligotrofan mezotrofan eutrofan hipertrofan trofije eutrofan Mjerodavna vrijednost pokazatelja koja je na granici doputene vrijednosti za pojedinu vrstu vode pripisuje se loijoj vrsti vode

46

Odreivanje stupnja trofije u kopnenim vodama odreuje se vrijednostima navedenim u tablici.

Tablica 8: Pokazatelji stupnja trofije

POKAZATELJI OLIGOTROFAN MEZOTROFAN UMJERENO EUTROFAN 0,5-1 10-30 EUTROFAN HIPERTROFAN

Prozirnost (m) >5 1-5 <0,5 <0,5 -1 Klorofil a g l <2,5 2,5-10 >30 * Gustoa mrenog 4 4 6 6 7 7 10 -10 >10 * <10 10 -10 -1 fitoplanktona (stanica l ) -1 Ukupni fosfor (mg l ) <0,01 0,01-0,04 0,04-0,1 >0,1 >0,1 * u hipertrofnoj zoni prisutne su rijetke planktonske alge zbog nepovoljnih prilika za njihov razvoj

47

Postupak: Uvrstiti dobivene vrijednosti tablicu 9. Svaka vrijednost nekog pokazatelja moe oznaavati razliitu vrstu vode (navesti pod stupac VRSTA). Ocjena po skupini pokazatelja oznaava najveu dobivenu vrijednost vrste odreene skupine pokazatelja.

Tablica 9:
Skupine pokazatelja POKAZATELJI mjerna jedinica pH Alkalinitet (mg -1 CaCO3 l ) Elektrina vodljivost -1 (S cm ) Otopljeni kisik (mg -1 O2l ) Zasienje kisikom (%) -1 KPK (mg O2l ) -1 BPK5 (mg O2l ) -1 Amonij (mgl ) -1 Nitriti (mgl ) -1 Nitrati (mgl ) -1 Ukupni duik (mgl ) -1 Ukupni fosfor (mgl ) Broj koliformnih -1 bakterija (UK l ) Broj fekalnih -1 koliforma (FK l ) Broj aerobnih -1 bakterija (BK ml ) P-B indeks saprobnosti (S) Biotiki indeks Stupanj trofije MJERODAVNA VRIJEDNOST VRSTA OCJENA PO SKUPINI POKAZATELJA

FIZIKALNO KEMIJSKI

REIM KISIKA

HRANJIVE TVARI

MIKROBIOLOKI

BIOLOKI

48

4. PRILOZI

49

Prilog 1. Tablica za unos osnovnih kemijskih parametara

Datum: Sat uzimanja uzorka: Pokazatelj Temperatura vode C Prozirnost (m) Miris Boja Zamuenje O2 mg l-1 O2 % pH Slob CO2 mg l-1 Alkalinitet mval l-1 dH Utroak KMnO4 u mg O2 l-1 KPK Lokacija

50

Prilog 2. Tablica za unos podataka dobivenih spektrofotometrom

Lokacija
Pokazatelj
O2 mg l-1 pH Ammonia HR NH3-N Prog. 29 Str. 83 Prog. 30 Str. 86 Prog. 2 Str. 21

(NH3-N) x 1,214 = NH3 mg l-1 Ammonia LR NH3-N

-1

Prog. 3 Str. 23

(NH3-N) x 1,214 = NH3 mg l Ca tvrdoa kao CaCO3 mg l-1

Prog. 16 Str. 50
-1 +

(Ca) CaCO3 mg l x 0,4 = mg l Ca Mg tvrdoa kao CaCO3 mg l-1

-1

Prog. 17 Str. 52

(Mg) CaCO3 mg l-1 x 0,243 = mg l-1 Mg+ Slobodni Cl mg l-1 Nitriti HR NO2- - N Prog. 5 Str. 27 Prog. 27 Str. 79

NO2- - N x 3,29 = mg l-1 NO2NO2- x 1,5 = mg l-1 NaNO2 Nitriti LR NO2- - N Prog. 28 Str. 81

NO2- - N x 3,29 = mg l-1 NO2NO2- - N x 4,93 = mg l-1 NaNO2 Nitrati LR NO3- - N Prog. 26 Str. 77 Prog. 31 Str. 88 Prog. 32 Str. 90

NO3- - N x 4,43 = mg l-1 NO3Fosfati HR Fosfati LR mg l-1 PO4mg l-1 PO43-

mg l-1 PO43- x 0,747 = mg l-1 P2O5 mg l-1 PO43- x 0,326 = mg l-1 P Phosphorus Silica mg l-1 P mg l-1 SiO2 Prog. 33 Str. 92 Prog. 34 Str. 94

51

Prilog 3. Procedura za odreivanje visokih koncentracija NH3 u vodi putem spektrofotometra

52

Prilog 4. Procedura za odreivanje niskih koncentracija NH3 u vodi putem spektrofotometra

53

Prilog 5. Procedura za odreivanje koncentracije slobodnog klora u vodi putem spektrofotometra

54

Prilog 6. Procedura za odreivanje Ca tvrdoe vode putem spektrofotometra

55

Prilog 7. Procedura za odreivanje Mg tvrdoe vode putem spektrofotometra

56

57

Prilog 8. Procedura za odreivanje koncentracije NO3- putem spektrofotometra

58

Prilog 9. Procedura za odreivanje visokih koncentracija NO2- putem spektrofotometra

59

Prilog 10. Procedura za odreivanje niskih koncentracija NO2- putem spektrofotometra

60

Prilog 11. Procedura za odreivanje koncentracije visokih vrijednosti PO4- putem spektrofotometra

61

Prilog 12. Procedura za odreivanje koncentracije niskih vrijednosti PO4- putem spektrofotometra

62

Prilog 13. Procedura za odreivanje fosfora putem spektrofotometra

63

Prilog 14. Procedura za odreivanje koncentracije SiO2 putem spektrofotometra

64

5. SEMINARSKI RADOVI

RAZVIJANJE TIMSKOG RADA Studenti e biti podijeljeni na radne timove koji e biti sastavljeni od najvie 4 osoba. Nakon to im je dodijeljena tema, studenti e si meusobno podijeliti zadatke na nain da svatko od njih ima priblino isti opseg posla. Terenska istraivanja e se sastojati od etiri uzorkovanja u istim vremenskim razmacima. Nakon prikupljanja i obrade uzoraka u laboratoriju, slijedi prikupljanje dodatne literature kako bi se dobiveni podaci mogli kvalitetno interpretirati. U slijedeih nekoliko termina slijedi pisanje seminarskih radova. Nakon to su seminarski radovi napisani i pregledani od mentora, izrauju se prezentacije. Prezentacije za izlaganje trebaju biti napravljene u programu Microsoft Power Point.

UPUTE ZA PISANJE SEMINARSKIH RADOVA Seminarski radovi moraju imati slijedea poglavlja: Uvod Cilj istraivanja Materijal i metode Rezultati Rasprava Zakljuci Literatura

UVOD I CILJ ISTRAIVANJA U uvodu se iznosi ideja zadatka i cilj istraivanja. Ondje se pie na nain da se itaoc zainteresira za djelo, odnosno za problem koji se obrauje. U uvodu se daje ope podruje istraivanja, navode se dosadanji rezultati kao osnova dotinih istraivanja i iznosi ono to je nepoznato. Na kraju se istie cilj i svrha istraivanja.

65

MATERIJAL I METODE U ovom poglavlju se prikazuje materijal koji je posluio za istraivanja, nain na koji je materijal obraen i razlozi zbog kojih su odabrani odreeni tretmani istraivanja. Metode rada treba opisati tako da ih mogu primijeniti i drugi znanstveni radnici ukoliko ele provjeriti dobivene rezultate navedene u lanku.

REZULTATI I RASPRAVA Najvanije poglavlje je prikaz rezultata. Ondje se opisuju utvrene injenice, tumae pojave i dokazuje hipoteza. Da bi se napisalo ovo poglavlje, potrebno je analizirati eksperimentalne podatke, napraviti varijacijsko statistiku obradu, tablice i grafikone. Rezultati se prikazuju samo na jedan nain i to tekstom, tablicom ili grafiki. Tumaenja rezultata iz tablica i teksta moraju biti istovjetna. Raspravom prikazujemo znaenje rezultata i iznosi se miljenje i tumaenje autora. Kritiki se razmatra i analizira materijal, metode i rezultati u odnosu na podatke iz literature kao i tvrdnje u raspravi. Postignuti rezultati moraju biti dovoljno potkrijepljeni i dokumentirani s podacima iz literature koja se navodi u popisu.

ZAKLJUAK U zakljuku se iznosi ono to prua kratku i jasnu sliku o svemu to se htjelo i to se postiglo u istraivanjima. Tvrdnje i zakljuci trebaju biti kratki, nedvosmisleni i jasni. Zakljuci moraju odgovarati ciljevima.

LITERATURA Na kraju lanka daje se popis literature koja se citira. Treba biti poredana abecednim redom. Pod bibliografskim podatkom smatra se skup tonih i iscrpnih elemenata dovoljnih da se neko djelo moe identificirati. Pie se na slijedei nain: Turk, M. (1995): Hrvatsko slatkovodno ribarstvo u 1994. Ribarstvo, 53,(4), 105118.

66

Ako su dva ili vie autora: Treer, T., Treer, D. (1995): Morphometric changes in the smooth newt (Triturus vulgaris) during the aquatic phase. Ribarstvo, 53, (4), 151-159. Citiranje knjige: Roberts, R. J. (1989): Fish pathology. Editor. Second edition. Bailliere-Tindal, London, 467pp. Poglavlje u knjizi: Dickhoff, W.W. !1993): Hormones metamorphosis, and smolting. pp 519-540. In: Schreibenman, M. P., Scanes, C.g., Pang, P.K.T. (eds.) The endocrinology of growth development and metabolism in vertebrates. Academic Press, San Diego, USA. 607pp. Literatura u tekstu treba biti citirana koristei Harvard sustav kao: (Smith,1996) ako se radi o jednom autoru, (Smith i Jones, 1996)- ako se radi o dva autora, (Smith i sur., 1996)- ako se radi o vie nego dva autora, Smith i Jones (1996), (Smith, J.R., usmeno priopenje).

67

6. LITERATURA

Debeljak, Lj. (1982): ivotni uvjeti u vodi. U Boji C. (Ur.): Slatkovodno ribarstvo, Jumena, Zagreb, 55-97. umija Lj. (1986): Kemijska analiza vode. Agronomski fakultet. Goldman, C., R., Horne, A., J. (1978): Limnology. McGraw Hill Book Company, New York. Kneevi, I. (1988): Uvod u znanstveni rad. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. NN 77/98: Uredba o klasifikaciji voda.

68

7. INDEKS
aktivna reakcija sredine......................20 Alkalinitet................................ 18, 20, 47 amonijak.............................................23 Amonijak ............................................24 bikarbonati .........................................21 biokemijska potronja kisika ...............14 Boja vode ...........................................37 BPK5 ..................................................15 Cilj istraivanja ...................................70 dnevne varijacije kisika.......................14 duik ..................................................23 Duik i njegovi spojevi ........................23 fosfor..................................................23 Fosfor.................................................26 gnojenje vode.......................................8 godinje varijacije kisika .....................14 Gravimetrija........................................10 Gustoa vode .......................................9 Hranjive soli .......................................23 kalcij...................................................27 kalij-permanganat...............................15 karbonati ............................................21 karbonatna tvrdoa ......................19, 28 karbonatna tvrdoa vode....................48 karbonatni alkalinitet...........................20 kemijska potronja kisika....................14 kemijske analize.................................10 kemijske i fizikalne metode.................10 kiselost vode ......................................20 kisik....................................................39 Kisik ...................................................13 Klor ....................................................29 KMnO4 ...............................................15 KMnO4 test .........................................15 KPK....................................................15 led ........................................................7 literatura .............................................72 materijal i metode...............................72 miris ...................................................34 nekarbonatna tvrdoa...................19, 28 nitrat...................................................23 nitrati ..................................................25 nitrit ....................................................25 Nitrit ...................................................23 Organoleptika obiljeja .....................34 organsko zagaenje ...........................15 permanganatni broj ............................15 pH ......................................................20 pH vrijednost ......................................49 postotna zasienost kisika..................42 Potroak KMnO4.................................43 prolazna tvrdoa.................................19 Prozirnost...........................................33 Prozirnost vode ....................................9 Rezultati i rasprava ............................72 Secchi disk.....................................9, 33 seminarski radovi ...............................70 slobodna CO2 .....................................45 slobodni CO2 ......................................20 spektar .................................................7 stalna tvrdoa.....................................19 strujanja vode.......................................6 stupanj trofije......................................52 sulfat ..................................................30 sumpor ...............................................30 sumporovodik.....................................30 sunana radijacija ................................7 svjetlo...................................................7 temperatura....................................5, 33 titrimetrijske metode ...........................12 tvrdoa vode ......................................19 ugljini dioksid ....................................17 ukupna tvrdoa...................................28 Uvod ..................................................70 vezana CO2 ........................................47 vezani CO2 .........................................18 Voda ....................................................4 Volumetrijske metode.........................12 vrste voda ..........................................50 Winkler .........................................39, 41 Winklerova jodometrijska metoda.......14 zakljuak ............................................72 Zamuenje vode.................................38

69