Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD
TEMA: Energija
biomase
Sadraj:
ENERGIJA BIOMASE ......................................................................................................... 1 1. Vrste i svojstva biomase ..................................................................................................... 3 2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase ..................................................................... 4 2.1. Drvena biomasa ................................................................................................................6 2.2. Nedrevna biomasa ............................................................................................................8 2.3. Bioplin ..............................................................................................................................9 2.4. Alkoholna goriva (etanol) ...............................................................................................12 2.5. Biodizel ...........................................................................................................................13 2.6. Energija otpada ...............................................................................................................15 3. Potencijali i proizvodnja biomase u EU i Hrvatskoj ..........................................................20 3.1. Energetski potencijali biomase u EU ............................................................................. 20 3.2. Energetski potencijali biomase u Hrvatskoj ....................................................................22 Literatura: .............................................................................................................................. 24
Slika 2.1.Kumulativna CO2 neutralnost (ukoliko je sea usklaena sa prirastom ekoloki prihvatljivo)
Meutim spaljivanje biomase smaterijaaju se i drugi zagaujui plinovite otpadne vode. Samo je u velikim pogonima isplativa izgradnja ureaja za reciklau otpada, dok u manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekolokom smislu profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladitenje biomase vrlo je skupo to je jo jedan nedostatak ove tehnologije. Koritenje biomase omoguava i zapoljavanje (omaterijaanje novih i zadravanje postojeih radnih mjestea), poveanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti, osmaterijaivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, umarstvu i drvnoj industriji kroz prodaju biomase-goriva (procjenjuje se da je u 2005. godini na poslovima proizvodnje biomase i njenog koritenja za energiju na podruju Europske unije bilo zaposleno preko pola miliona ljudi)
1- ukupno zaposleni 2-proizvodnja biomase 3-posluivanje postrojenja 4-proizvodnja postrojenja 5-pratee delatnosti
Iako jo postoje pitanja bez odgovora vezana na klimatske promene promatranjem ukupnog ivotnog ciklusa biomase jasne postaju nedvojbene prednosti biomase u odnosu na ostale izvore energije (tablica B.1.). Tablica B.1.Emisije tetnih plinova prilikom rasplinjavanja biomase
Biomasa se moe izravno prematerijaati u energiju jednostavnim sagorevanjem te se tako proizvesti pregrejana vodena para za grejanje u industriji I kuama ili za dobijanje elektrine energije u malim termoelektranama. Takva postrojenja kao gorivo koriste drveni otpad iz umarstva i drvene industrije, slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad (u sreditu se Bea gradi velika kogeneracijska elektrana na biomasu koja e od ove godine proizvoditi toplinu za 12 000 porodica, odnosno dovoljno elektrine energije za ak 45 000 porodica).
Proces sagorijevanja se sastoji iz 4 koraka: 1. zagrevanje i suenje, 2. destilacija (isparavanje) isparivih sastojaka piroliza, 3. sagorevanje isparivih sastojaka, 4. sagorevanje vrstog ugljenika . Osnovne su funkcije pri primeni umske ili drvene biomase kao energenta jednake kao kod svakog goriva: hemiski sastav, ogrevna (energetska) vrednost temperatura samozapaljenja, temperatura sagorevanja , fizikalna svojstva koja utiu na ogrevnost (npr. gustoa, vlanost i dr). Temeljna veliina za proraun energije iz odreene koliine drva jeste njegova ogrevnost (ogrevna vrednost). Najvei uticaj na nju ima vlanost (udeo vlage-za svjee drvo 50-55 %), potom hemiski sastav, gustoa i zdravost drva (u 2,5 kg ogrevnog drva-cca 20% vlage u proseku sadrano je energije kao u 1 litri loivog ulja). Ogrevna vrednost se odreuje merenjem u kalorimetru, pri emu vazduh i gorivo u loite moraju doi pod istom temperaturom i nastali produkti sagorevanja moraju biti ohlaeni na istu temperaturu. Razlikujemo gornju i donju ogrevnu vrednost. Gornja ogrevna vrednost, Hg je ona koliina toplote koja nastaje potpunim sagorevanjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na temperaturu 25 C, a vlaga se iz njih izluuje kao kondenzat. Donja ogrevna vrednost, Hd je ona koliina toplote koja nastaje potpunim sagorevanjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na temperaturu 25 C, a vlaga u njima ostaje u stanju pare te toplota kondenzata ostaje neiskoritena. Pri opisivanju efikasnosti sistema uzimamo u obzir donju ogrevnu vrednost jer je ona realna, tj. uzima u obzir gubitke (gornja ogrevna vrednost upotrebljava se samo teoretski). Zbog veeg udela vlage i isparivih sastojaka (do 80%), energetska vrednost drvene mase je znatno nia u odnosu na fosilna goriva, od 8,2 do 18,7 MJ/kg (za poreenje: kamenog ugljena 24-37,7 MJ/kg, mrkog 12,7-23,9 MJ/kg, lignita do 12,6 MJ/kg), a i dizajn pei mora biti razliit u odnosu na one za ugljen: sagorevanje na reetci (manji sistemi - manji trokovi, ali za vlano neravnomerno sagorevanje, tj. vee emisije) fluidizovani sloj (vei sistemi - pogodno za goriva niske gorive vrednosti, tj. sa veim udelom vlage). Za nae podruje i vrste drvea vano je za njegovu ogrevnost utvrditi ubraja li se ono u listopadne ili etinare, odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udeo pojedinih sastojaka pri tome razliit, a razliita je i materija koja se moe koristiti kao gorivo. Smanjenjem vlanosti biomase
ogrevna vrednost se uveliko poveava. Iz tog je razloga, za to bolje iskoritenje energije, korisno suiti biomasu.
Koncepcija modula biomase je da se kompletna oprema ugrauje delom unutar standardnog ISO kontejnera, a delom na kontejneru. Modul biomase osigurava volumen skladita biomase od 50 m3 ime je osigurana zaliha u skladitu za 30 - 35 sati rada postrojenja sa maksimalnim kapacitetom - to omoguava dopunjavanje skladita biomase jedan puta dnevno. Kompletan sistem manipulacije sa biomasom u okviru modula je voen mikroprocesorski. Za rad postrojenja - predviena je usitnjena drvena biomasa do veliine od 50 mm (kora, sjeka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te usitnjena umska biomasa) ili usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene stabljike kukuruza i suncokreta). Suenje se provodi sa toplim vazduhom temperature cca 100 oC -iz toplovodnog izmjenjivaa. Topla voda koja zagrijava vazduh za suenje dovodi se iz vodom hlaenog loita zagrijaa vazduha za turbinu. Navedeni sistem suenja omoguava skidanje vlage biomase za cca 20 %. U sluaju rada sa izrazito vlanom biomasom - mogue je izvriti nadogradnju kanala za dovoenje dimnih plinova za suenje ( cca 220 oC ) ime se moe dodatno poveati suenje uz poveanje energetske vrednosti biomase do cca 20 %.
koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i oklasak, tada je njihov odnos prosjeno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza dobija se i 0,89 t biomase kukuruza to ine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska. Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno vraati u zemlju, preporuuje se zaoravanje izmeu 30 i 50% te mase, to znai da za energetsku primenu ostaje najmanje 30%. Na ogrevnu vrednosti ne drvene biomase podjednako utiu udeo vlage i pepela. Udeo pepela u ne drvenim biljnim ostacima moe iznositi i do 20% pa znaajno utjee na ogrevnost (npr. slama-vei udeo Na, Cl, K-manja temperatura topljenja pepala-taloenje). Uopteno, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu energetsku vrednost (energetska vrednost biljnih ostataka: 5,8 16,7 MJ/kg). Osim ostataka i otpada postoji veliki broj biljnih vrsta koje je mogue uzgajati tzv. Energetski nasadi sa velikim prinosima; kao to su brzorastue drvee i kineske trske s godinjim prinosom od 17 tona po hektaru, eukaliptus: 35 t suve materijai, zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru, biljke bogate uljem ili eerom, a se najvei prinosi postiu s topolama,vrbama i jablanima
2.3. Bioplin
Bioplin je meavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog materijala u okruju bez kiseonika. On je meavina metana CH4 (40-75 %), ugljen deoksida CO2 (25 -60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H2, sumporovodika H2S, ugljen monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % laki od vazduha i bez mirisa je i boje. Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 0C, a gori isto plavim plamenom. Njegova kalorijska vrednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko 60 %-om uinkovitou u konvencionalnoj bioplinskoj pei.
Bioplin se dobija iz organskih materijala . Poreklo sirovina moe varirati, od stonih otpadaka, etvenih vikova, ostataka ulja od povra do organskih otpadaka iz domainstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina moe se koristiti i trava. Ali fermentaciona postrojenja za travu moraju ispunjavati vie tehnike zahteve od konvencionalnih biolokih bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekue ubrivo. Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje): aerobna (uz prisustvo kiseonika) i anaerobna (bez prisustva kiseonika). Svi organski materijali, i ivotinjski i biljni, mogu biti razgraeni u ova dva procesa, ali produkti e biti vrlo razliiti. Aerobna digestija (fermentacija) proizvodi ugljen deoksid, amonijak i ostale plinove u malim koliinama, veliku koliinu toplote i konani proizvod koji se moe upotrebiti kao ubrivo. Anaerobna digestija proizvodi metan, ugljen deoksid, neto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo malo toplote i konani proizvod sa veom koliinom azota nego to se proizvodi pri aerobnoj fermentaciji. Takvo ubrivo sadi azot u mineraliziranom obliku (amonijak) koje biljke mogu bre preuzeti nego organski azot to ga ini posebno pogodnim za oplemenjivanje obradivih povrina. Anaerobna digestija (slika 1.) se odvija samo u specifinim uslovima meu kojima su ulazna pH vrednost ulazne meavine izmeu 6 i 7, potrebna temperatura od 25-35 0C te odreeno vreme zadravanja meavine u digestoru.
Slika B.11.Proces dobijanja bioplina Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se digestor. Budui da se u njemu dogaaju razliite hemiske i mikrobioloke reakcije, poznat je i kao bioreaktor ili anaerobni reaktor. Glavna mu je funkcija da prui anaerobne zahteve. Mora biti nepropustljiv za vazduh i vodu. Moe se napraviti od razliitih materijala i razliitih oblika i veliina, a to zavisi uglavnom o sirovini koji emo upotrebiti. Sistemi namenjeni za digestiju tekue ili vrste sirovine uglavnom se pune i prazne pomou pumpi. Kompletni digestorski sistem se sastoji od jame za sakupljanje ubriva, spremnika za meanje, cevi za odvoenje, digestora, spremnika i sistema za iskoritavanje plina. Dobiveni se bioplin najee koristi za dobijanje toplotne i/ili elektrine energije sagorevanjem u kotlovima, plinskim motorima ili turbinama (koritenjem izmeta od 120 krava moe proizvesti dovoljno bioplina za pogon motora snage 50 kW, to je dovoljno za pokrivanje potreba za elektrinom energijom manjeg sela).
10
Tablica B.2. Koliina bioplina i energije dobijena iz ivotinjskog otpada (zavisi o vrsti)
Jo jedna termohemiska tehnologija pretvaranja biomase u energiju, osim sagorijevanja, je rasplinjavanje i piroliza. Rasplinjavanje se provodi na visokoj temperaturi (i do 1400C) uz ogranien dotok kiseonika, ime se poveava efikasnost proizvodnje elektrine energije u plinskoj turbini oko 35% (mogue i do 45%), u parnom kotlu na drva oko 20%. Glavni problem kod rasplinjavanja su plinske turbine koje su vrlo osetljive na neistoe u plinu (estice, para) potrebno proiavanje, a to je skupo. Sastav plina je CO, CH4 i H2, a svojstva zavise o dizajnu ureaja za rasplinjavanje (odozgo protivstrujno), odozdo (istostrujno) ili u sloju), temperaturi, vlanosti i sastavu biomase, sredstvu rasplinjavanja (vazduh: 4-6 MJ/Nm3 ili kiseonik: 15-20 MJ/Nm3 ).
Slika B.12. Rasplinjavanje i piroliza Piroliza je takoer termohemiski proces, s ogranienim dotokom kiseonika (druga faza sagorijevanja i rasplinjavanja), pri emu dolazi do isparavanja isparivih sastojaka i proizvodnje tekueg goriva (bio-ulja), pogodnije za transport i skladitenje (manji trokovi). Sloeni je proces: vrlo promjenjiva svojstva bio-ulja zavisno o uslovima i sirovini, ulje slino nafti. Znatan potencijal (npr. piroliza otpada), ali potrebna ulaganja u istraivanje i razvoj, za sada malo primera komercijalnih postrojenja.
11
Etanol se moe koristiti u motorima s unutarnjim sagorevanjem uz dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg udela ili za pogon samo na etanol treba delimino modifikovati motor to poskupljuje cenu takvih vozila za oko 5 do 10%. Vodea zemlja u proizvodnji i primeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se svake godine proizvede vie od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kree na isti etanol, a oko 40% koriste 20%tnu smesu s benzinom. Etanol se poeo proizvoditi kako bi se smanjila brazilska zavisnost o inostranoj nafti i otvorilo dodatno trite domaim proizvoaima eera U SADu etanolske smese ine oko 9% ukupne godinje prodaje benzina. Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udelom celuloze kao to je drvo I neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve razliita od one za proizvodnju etanola.
12
Proizvodnja se odvija u dve faze. U prvoj se sirovina konvertuje u plinoviti meuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja jo u razvoju. Takva istraivanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom kao to su vedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se oekuje uskoro. Tablica B.4.Poreenje svojstava alkoholnih goriva i benzina
2.5. Biodizel
Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog dizelskog goriva, nalazi na tritu tekuih goriva i prodaje krajnim korisnicima. Standardizovano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi dodatak za mineralno gorivo, a moe se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog ulja ili ivotinjske masti procesom esterifikacije, pri emu kao sporedni proizvod nastaje glicerol. Metil-ester (ME) je hemiski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili ivotinjske masti s metanolom u prisutnosti katalizatora. Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifinih uslova i prilika u konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najvie koristi ulje uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najvie koristi ulje soje, a u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.
13
Prednosti biodizela: osim to je po svojim energetskim sposobnostima jednak obinom dizelu, ima puno bolju mazivost, pa znaajno produava radno trajanje motora. Najvanije su njegove osobine vezane uz smanjenje zagaenja okoline (prilikom rada motora, na ispunoj cevi se oslobaa ak 10% kiseonika, eliminira CO2 emisiju). Biodizelska goriva ne sadre sumpor ni teke metale, koji su glavni zagaivai vazduha prilikom upotrebe dizela dobijenog iz nafte,. Prematerija NOx u bezopasni nitrogen. Mogua proizvodnja u kunoj radinosti. Vii hektanski broj laka zapaljivost. Transport biodizela gotovo je potpuno neopasan za okolinu, jer se dospevi u tlo razgradi nakon 28 dana. Ako nafta tokom manipulacije ili transporta dospe u vodu, jedna litra zagadi gotovo milion litara vode, dok kod biodizela takvo zagaenje ne postoji, jer se on u vodi potpuno razgradi ve nakon nekoliko dana.
14
Nedostaci biodizela: Postoji mogunost zaepljenja injektora, Miris prenog ulja iz ispuha, Visoka viskoznost, Energetska vrednost: 37,2 MJ/l (nafta 42, MJ/l ) vea potronja Pri proizvodnji biodizela iz uljane repice, nastaje itav niz veoma profitabilnih nusprodukata, poput pogae ili same, koja je visokovrijedan proteinski dodatak stonoj hrani, dobijamo I glicerol, koji se koristi kao sirovina u kozmetikoj i farmaceutskoj industriji.Na kraju tehnolokog procesa, kao nusprodukt se dobija i uljni mulj, koji se koristi kao visokokvalitetno ubrivo za povrtne kulture u ekolokoj poljoprivredi. Zbog svojih brojnih pozitivnih osobina, biodizel je svoju najiru primenu naao upravo u ekolokoj poljoprivredi, gdje je, po meunarodnim kriterijima, i jedini dopustivi energent. Bez upotrebe biodizela (ili nekog drugog biogoriva), danas se u EU ne moe dobiti certifikat o istoi ekoloki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.
15
Slika B.15 Energetsko vrednovanje otpada B.2.7. Sekundarne tehnologije pretvaranja Proizvodnja elektrine energije vrlo slina za biomasu kao i za fosilna goriva, u termoelektranama; najprije pretvaranja u toplotnu energiju nosilaca (vodena para kod turbina, plin kod plinskih turbina), pretvaranja u mehaniku, a potom u elektrinu energiju. Radi poveanja stepena delovanja koristi se kogeneracija istovremena proizvodnja toplotne i elektrine energije, pri emu je potreban potroa toplote (npr. umarska industrija). Male kogeneracijske elektrane su vienamenski objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode elektrinu i toplotnu energiju, a u odreenim sluajevima proizvodi se i hladna voda za potrebe hlaenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana su plinovita, tena i kruta. Pored konvencionalnih goriva Odgovarajue toplotne snage zavise o vrsti energetskog agregata i kreu se u rasponu 2020000 kWe. Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu proizvodnju elektrine i toplotne energije je smanjenje trokova goriva za proizvodnju navedene energije, a time i smanjenje zagaenja okoline. Pored prednosti kogenerativne proizvodnje energije, koritenjem malih kogeneracijskih elektrana otpada prijenos na vee udaljenosti, jer se toplote i struja proizvode okolinuno prihvatljivo u teitima potronje. Toplota se predaje izravno u objektu ili u oblinju toplotnu mreu. Elektrina energija se takoer koristi u objektu, a viak se isporuuje u postojeu lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku mreu. Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina malih kogeneracijskih objekata moe prilagoditi porastu potronje elektrine i toplotne energije stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima. Postojee toplane i rezervni elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno rekonstruirati u male kogeneracijske elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih elektrana mogu se jo ubrojiti relativno mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina, lokacija je redovito u okviru industrijskog ili javnog objekta to
16
olakava ishoenje dozvola i kratak rok izgradnje, te kratak rok izgradnje zbog modulne prectave. Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uslovima. Ona je isplativa za odgovarajuu kombinaciju potronje elektrine i toplotne energije. Kako je viak elektrine energije u svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom sistemu do snage 5 MWe, onda je zapravo toplinsko optereenje determinirajue za isplativost malih kogeneracijskih elektrana. Ako toplinsko optereenje traje vie od 3000-5000 sati godinje za oekivati je isplativost kogeneracije. Na slici B.16. prikazana je poreenje energetske uinkovitosti kogeneracije I odvojene proizvodnje [x3].
Slika B.16. Poreenje energetske uinkovitosti kogeneracije i odvojene proizvodnje Najzanimljiviji objekti za primenu kogeneracije su oni kod kojih se toplinska energija troi to stalnije i to due tokom dana, nedelje i godine. Isto tako zanimljivi su sluajevi gdje postoje otpadna goriva, kao to su razliite vrste bioplina (deponijski, muljni, destilacijski I sl.), te drveni otpad. Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog ciklusa, koje u sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici B.17. prikazana je shema plinskoturbinske kogeneracije.
17
Plinska turbina primjenjuje se kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana najee za vee snage, iznad 1 MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom uinkovitou, malo zagaenje okoline, velika pouzdanost, niska cena izgradnje, potreban mali prostor, mogunost modulne prectave, kratko vreme do pune snage. U tablici B.5. prikazane su funkcije plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju. Tablica B.5. Funkcije plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju
Termomotorna kogeneracija zasnovana je na motorima s unutarnjim sagorevanjem (otto i dizel), koji u sprezi s generatorima proizvode elektrinu energiju, a koritenjem otpadne toplote ispunih plinova i rashladne vode proizvode i toplinu u obliku vrele vode i/ili pare. Na slici B.18. prikazana je shema termomotorne kogeneracije.
Slika B.18. Shema termomotorne kogeneracije Termomotori se primjenjuju u irokom rasponu snaga od 10 kWe do nekoliko MWe. Temperaturna razina korisne toplote za primenu termomotora je do maksimalno 115C, a najpovoljnije je oko 80C. Pozitivne osobine kao na primer: visoka uinkovitost (do 50 %), velika pouzdanost, lako odravanje, mala teina i potrebni prostor, paketna prectava, dobro ponaanje kod deliminih optereenja, te kratko vreme do pune snage, dovele su do brzog prodora termomotora u podruje kogeneracije.
18
Termomotori za male kogeneracijske elektrane se pojavljuju u dve osnovne prectave: plinski motori i dizel motori. Plinski motori najee se primjenjuju za manje jedinice, a koriste sve vrste plinovitih goriva od prirodnog plina do raznih vrsta bioplina. U malim kogeneracijskim elektranama se primjenjuju dve vrste plinskih motora: modifikovani automotori i industrijski plinski motori. U tablici B.6. i B.7. su prikazane funkcije kogeneracijskih agregata na bazi modifikovanih automotora i na bazi industrijskih plinskih motora. Tablica B.6. Funkcije kogeneracijskih agregata na bazi modifikovanih automotora
Kogeneracijski moduli na bazi dizel motora izvode se u irokom rasponu elektrinih snaga od 25 kWe do 5000 kWe. U podruju manjih snaga obino su paketne prectave. U tablici B.8. prikazane su funkcije kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata. Tablica B.8. Funkcije kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata
Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protiv pritisnim ili kondenzacijsko-oduzimnim parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode toplotnu i elektrinu energiju. Za proizvodnju toplotne energije koristi se toplota od kondenzacije pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom. Na slici B.19. je prikazana parnoturbinska kogeneracija.
19
Slika B.19. Shema parnoturbinske kogeneracije Parnoturbinska kogeneracija ima opravdanja za koritenje krutog goriva: ugljena, drvenih otpadaka i biomase, ali kao lokalnih izvora. Kotlovi za proizvodnju pare u sistemu parnoturbinskog postrojenja dijele se na: kotlove loene ugljenom, drvnim otpatcima, ili biomasom u vrtlonom loitu, ili s rotiljnim loenjem. U tablici B.9. prikazane su funkcije parnoturbinskih postrojenja za kogeneraciju. Tablica B.9. Funkcije parnoturbinskih agregata za kogeneraciju
20
U posljednjih 15 godina proizvodnja je znatno skoila, s gotovo nula tona u 1991. na 580 000 tona u 1998. godini. Prole se godine proizvelo oko 3,5 miliona tona biodizela, od ega gotovo 90% proizvodnje otpada na zemlje EU.
21
Vodei proizvoai biodizela su Njemaka, s vie od 400 000 i Francuska sa 120 000 tona godinje. Slede Italija, eka, Belgija, Austrija, i vedska. U Nemakoj i Austriji trenutno radi vie od hiljadu biodizelskih crpki, koje ekoloko gorivo prodaju znatno jeftinije od fosilnog eurodizela.
22
23
Literatura:
[1] Damir ljivac, Zdenko imi: Osnove energetike i ekologije, Dopunski izvori energije, predavanja, ETF Osijek, 2004. 2007. godine [2] Lajos Jozsa: Energetski procesi i elektrane, udbenik ETF Osijek, 2006. godine [3] Boidar Udovii: Energetika, kolska knjiga, Zagreb, 1993. [4] Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije, predavanje, ETF Osijek, 2006. godine [5] Ranko Goi: Opa energetika, predavanja, FESB Split, 2006. [6] European Commission, Directorate-General for Energy and Transport: COM 2001/77/EC: Directive on Electricity Production from Renewable Energy Sources [7] EUrObserver ER 2006, EUrObserver ER 2007 [8] EU RES Export Masterplan 2002 [9] Jenkins, N., Allan, R., Crossley, P., Kirschen, D., Strbac, G., "Embedded generation", The Institution of Electrical Engineers, London, 2000. [10] Udovii, B., "Energija i izvori energije", Graevinska knjiga, Beograd, 1988. [11] Energija i tehnologija d.o.o.- kogeneracijsko postrojenje na biomasu sistem Eniteh, www.eniteh.hr [12] Svjetska organizacija biodizela, http://www.nationalbiodieselboard.org/resources/ ili http://www.biodiesel.org [13] www.greenenergy.hu/ime/publikacio/phare/Pichler.htm [14] M., Kaltschmitt, Evaluierung der Mglichkeit zur Einspeisung von Biogas in das Erdgasnetz, Institut fr Energetik und Umwelt, Projektnummer 323 20002, 2005. [15] Igor Raguzin, Domagoj Validi,Ivan Kezele: Novi propisi za obnovljive izvore energije, asopis EGE, 2/2007. [16] Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001. [17] Zakon o tritu elektrine energije, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001. [18] Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002) [19] Nacionalna strategija zatite okoline (NN 46/2002), [20] Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007) [21] Tarifni sistem za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007) [22] Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007) [23] Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije (NN 33/2007) [24] Nacionalni energetski programi, Uvodna knjiga, Energetski institut "Hrvoje Poar", Zagreb, 1998. [25] Zakon o Fondu za zatitu okoline i energetsku uinkovitost, Narodne novine 107/03, Zagreb, 2003. [26] M. Kaltschmitt, W. Streicher, A. Wiese, Renewable Energi Technology, Economics and Environment, Springer-Verlag Berlin Heidelberg, 2007 [27] EIHP, Energija u Hrvatskoj 2006, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva 2007. [28] Clean Energy Project Analysis: RETScreen Engineering & Cases, Natural Resources Canada, 2005 [29] N. Dizdarevi, M. Majstorovi, S. utobradi, Distribuirana proizvodnja elektrine energije, Energija br. 5, str. 321-339, 2003. [30] V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi, Mali termoenergetski objekti, II savjetovanje hrvatskog komiteta CIGRE, ibenik Primoten, 1995. [31] " Planning and installing bioenergy systems : a guide for installers, architects and engineers", German Solar Energy Society (DGS) and Ecofys, 2005 [32] "The Biomass Assessment Handbook", Bioenergy for a sustainable environment, Ed. F. R. Calle, P. de Groot, S. L. Hemstock, J. Woods, EARTHSCAN, UK, 2007 [33] "Bioenergy Options for a Claneer Environment", R. Sims, A. Sayigh, Elsevier, 2004
24