2.

GRKO RIMSKA KNJIEVNOST

GRKA KNJIEVNOST

HOMER
Grka knjievnost zapoinje za nas s Ilijadom i Odisejom i s nekoliko metrikih natpisa iz 8. st. pr. Kr., tj. poinje s ve zrelim umjetnikim izrazom. Razliito od drugih antikih i modernih knjievnosti, ne raspolaemo nikakvim pisanim dokumentima da bismo mogli, makar u grubim potezima, zacrtati razdoblje poetka grke knjievnosti. Njeni poetci jo uvijek ostaju u tami onih stoljea razvoja i pripremanja koja nazivamo helenskim srednjim vijekom (od 12. do 8. st. pr. Kr.). Iako nam nakon Ventrisova1 deifriranja linearnog B pisma grki zapisi iz mikenskog vremena doputaju da polako ispisujemo, tako rei, prve stranice povijesti grkog jezika, oni nam ipak jo zasada ne pruaju nikakvu dokumentaciju o poetku neke knjievnosti na grkom jeziku. Svi su ti zapisi administrativni i raunski dokumenti, pisani prema krutim pravilima dobre i stroge dvorske kancelarije koja ne doputa svojim pisarima slobodu niti udaljavanje od stvari. Takva narav spisa iskljuuje svaku mogunost da se u njima nae bilo kakav trag izravne knjievne dokumentacije. No valja dodati da nam mikenski zapisi zasada ne pruaju ni neizravno neki valjan dokaz za povijest knjievnosti, dok nam npr. donose dobru grau za studij religije, ekonomije i tadanjeg drutvenog ureenja. U mikenskim tekstovima nismo jo uspjeli raspoznati nijedne rijei koja bi aludirala na aktivnost pisanja ili recitiranja ili sastavljanja himna ili nekih kronika. Prema Homeru svaki mikenski dvor ima ponekog aeda2 koji zabavlja auditorij slavei stara slavna djela ili pothvate iz novijeg vremena. No u tada suvremenim dokumentima nisu

Michael Ventris (1922-1956), engleski arheolog koji je 1952. deifrirao natpise iz Knososa (Kreta) i Mikenske pisane tzv. linearnim pismom tipa B i time omoguio jasniji uvid u kretsko-mikensku kulturu iz 15-12. st. pr. Kr. (Dokumenti grkog mikenskog jezika, objavljeno nekoliko sedmica poslije Ventrisove pogibije u saobraajnoj nesrei). 2 Aed u antici pjeva junakih pjesama.

potvrene neke glazbene ili vokalne aktivnosti takve vrste. Dok s jedne strane nalazimo registrirane sveenike, vojnike, pastire, keramiare, graditelje i obrtnike svih vrsta i specijalnosti, s druge strane u tim popisima ne javlja se ni u palai u Pilu ni u Mikeni ni u Knosu ime aoidos ili slian izraz koji bi upuivao na neko slubeno zanimanje povezano s pjevanjem. Tako nam se problem prethomerske epike javlja i dalje u istim okvirima kao i prije Ventrisova otkria, pa jo i danas postojanje viestoljetne epske tradicije izvlaimo iz samog Homera, tj. iz injenica, jezika i umjetnike kvalitete Homerovih epova. No zato taj problem nakon deifriranja mikenskog pisma moemo promatrati u novom svjetlu i konkretnije. Venturisovo nam otkrie potvruje postojanje grkog jezika u sreditima mikenske kulture mnogo ranije od 12. st. pr. Kr., tavie, dokumentira nam s odreenom tanou arhajski ve razvijen stupanj jezika u vremenu koje prethodi grkom alfabetu. Tako i problem postojanja duge pjesnike tradicije prije Homera dobiva veu sigurnost. Ima, naime, morfema i rijei karakteristinih u homerskom jeziku koje susreemo u mikenskim tekstovima. U njima ima predmeta i slubi opisanih u Homera. Stoga danas vie nije potrebno dokazivati i vrednovati povijesnu vrijednost homerske epike kao djelominog dokumenta o drutvu i civilizaciji mikenske i predmikenske epohe. Tako je za bolje razumijevanje Ilijade i Odiseje od presudne vanosti bilo otkrivanje kretsko-mikenske kulture. Prvi i najtei korak na tom putu u prolost uinio je njemaki trgovac i arheolog-amater Heinrich Schliemann (1822-1890). Na temelju podataka u Homeru on je na breuljku Hisarliku (= turski tvravica) u sjevernom dijelu Troade otkrio 9 naselja, koja zahvaaju slojeve od kamenog doba do rimskih carskih vremena. Otkrivi u drugom sloju odozdo bogate zlatne i srebrene nakite, bio je uvjeren da je naao blago trojanskog kralja Prijama. Kasnije je Dorpfeld, usporeivanjem ostataka materijalne kulture u estom sloju odozdo s nalazima mikenske kulture to ih je Schliemann iskopao u Mikeni i Trintu, utvrdio da je Homerova Troja esto naselje, a Blegen je dokazao da je sedmi grad bio razoren nakon opsade u doba koje odgovara trojanskom ratu opisanom u Homera. Utvrene palae s kiklopskim zidinama i lavljim vratima, velianstvene kraljevske grobnice sa zlatnim maskama, nakitom, vrevima, maevima i vazama, to ih je Schliemann otkrio u Tirintu i Mikeni, govore o bogatoj i dotad nepoznatoj kulturi 2. milenija pr. Kr., koju prema glavnom sreditu, Mikeni, zovemo mikenskom. No Evansova iskopavanja u Knosu na Kreti (od 1890. nadalje) pokazala su da je mikenska kultura u mnogo emu nastavak starije i osebujne kretske kulture. Otuda i naziv kretsko-mikenska kultura. Prema Minosu, mitskom vladaru na Kreti, zovu je minojskom, a prema Egejskom moru jo i egejskom. Ostaci Minosove palae u Knosu s uzornom kanalizacijom, s bogatim zidnim slikarijama i freskama, 2

zatim figurice i fino ornamentirane vaze svjedoe da su nosioci te kulture, kojoj granice seu u trei i poetak etvrtog milenija pr. Kr., bili na visokom stupnju civilizacije. Sredinom 2. milenija irila se kretska kultura prema istoku (Troja) i prema grkom kopnu, osobito u Argolidi. Kretska kultura, iako u biti samostalna, rasla je i razvijala se pod jakim utjecajem prastarih kultura s obala Eufrata i Nila. Vanu ulogu u razmjeni materijalnih dobara odigrao je trgovaki i pomorski narod Feniana. Koliko je kretsko-mikenska kultura bila proeta uticajem kulture Istoka i Egipta, pokazuju i mnoge aluzije u Ilijadi i Odiseji gdje se spominju predmeti izraeni u Sidonu ili oni koji su doli iz egipatske Tebe. Premda kretska i mikenska kultura imaju i svojih osobitosti (npr. na podruju materijalne kulture u nainu gradnje, a u drutvenom pogledu matrijarhat na Kreti, patrijarhat u Mikeni), ipak one ine zaokruenu cjelinu. Zahvaljujui deifriranju hetitskih dokumenata, naenih kod iskopavanja glavnog grada hetitskog carstva u sreditu Male Azije, koji datiraju iz istog vremena kao mikensko doba u Grkoj, i Ventrisovu otkriu i Blegenovu istraivanju u Troji, mi smo o mnogim stvarima mnogo bolje upoznati od samih Grka. Danas se pouzdano zna da je postojala opsada Troje i da je ona bila opljakana i poruena potkraj mikenskog doba. I nadalje zna se da su upravo u ono vrijeme i u onom kraju djelovale velike grke vojnike i trgovake snage. Imamo opravdan razlog za vjerovanje da su i imena glavnih junaka u Ilijadi zaista imena ljudi koji su imali vidan udio u ratu koji se vodio u ono vrijeme u Maloj Aziji. Plemena koja su u vrijeme kretsko-mikenske kulture nastavala Grku spominju se vie puta u egipatskim tekstovima pod imenom Ahajvaa i Danauna, to odgovara nazivima Ahejci i Danajci kojima Homer naziva grka plemena pod Trojom. Slika politikih i socijalnih prilika u Homeru vrlo je sloena jer su pomijeani elementi razliitih kultura, tj. rano i kasno mikensko doba, bronano i eljezno doba, helenski srednji vijek i kasnija razdoblja. Uvijek je postojao dojam da nedostaje mnogo toga znaajnog za Agamemnonovo vrijeme. Dokumenti linearnog B ne pruaju nam dosada nikakvu pomo u vezi s pitanjem politikog ureenja Grke kao cjeline, pa nae spoznaje o tome moramo jo temeljiti na Homeru i arheolokim podacima. Prema Homeru Grka mikenskog doba bila je mozaik manjih i veih kraljevstava, svako sa sreditem u velikoj palai (Pil, Mikena, Tirint), povezanih ne ba tono definiranim saveznitvom s jednim kraljevstvom, tj. Agamemnonovim u Mikeni. Radi se vjerojatno o stvarnom stanju. Mikenske ploice to dodue ne potvruju ali i ne proturjee tome. No zato ti dokumenti daju bogate podatke o unutranjoj ekonomiji kraljevstva u Pilu i doputaju da rekonstruiramo u tanine sliku 3

autokratskog reima, birokratski organiziranog s mnotvom inovnika, koji su mjerili, sabirali, dijelili, rasporeivali i uskladitavali. Ropski je posao bio rairen i dobro organiziran. Rad je bio specijaliziran, a obraivanje zemlje bilo je ureeno na vrlo sloen nain. U Homera nema predodbe da je taj herojski svijet zapravo uzor birokracije, da je to drutvo kontrolirano od vojske povjerenika. Svaki i najmanji izvjetaj, dapae i raun o izdravanju i uvanju jedne koze, registrirao je tajnik u palai. Dokumenti linearnog B u tome su jednostrani i ne govore o oblicima mikenskog ivota koji poznajemo iz drugih izvora. Homerove pjesme prikazuju velike kraljeve i njihove dvorjane, govore o malobrojnoj i silno privilegiranoj klasi koja svoja prava temelji na plemenitosti roda i ivi od batinjenog imetka, a vezana je samo neodreeno s jaim gospodstvom i dosta vrstim ali elastinim kodeksom asti u kojem je glavno svojstvo osobna hrabrost. No arheoloka otkria upoznala su nas s klasom mikenskih trgovaca koji su izmeu 1400. i 1200. pr. Kr. prenosili svoje proizvode do Sicilije i sve do Egipta i Palestine. Uvrstili su se na Kreti, Rodu, Cipru i sirijskim obalama. Na osnovi svih podataka moe se rei da je vladajua klasa ivjela ne samo u blagostanju nego, tavie, raskono zahvaljujui smionosti i poduzetnosti jake trgovake klase. Poznato je da su kraljevi drali pod rigoroznom kontrolom svoje podanike s pomou izvanredno razvijene i nametljive administrativne organizacije. Homer pozna u svemu tome samo politiki aspekt. Na vrlo teko pitanje, zato Homer ne zna mnogo toga iz ivota mikenskog vremena, dan je jedan odgovor u najnovije vrijeme. Naime, svi pretpostavljaju, a tako su mislili i stari Grci, da je Homer ivio stotine godina nakon zbivanja koja opisuje i da o toj prolosti nije imao nikakve pisane dokumente. Prema tome bilo bi tonije da se pitamo kako je doao do onoga to vrlo dobro zna. Odgovor je u tome to je grka epika bila usmena i tradicionalna, tj. ona se sastavljala napamet, pamtila i usmeno prenosila, mijenjala se i poveavala. Tako Ilijada predstavlja posljednji stupanj jednog razvojnog procesa i proirenja, a poetak joj je bio odmah za vrijeme opsjedanja Troje ili neposredno poslije toga. U neodreenom asu poslije 1200. pr. Kr. mikenska je civilizacija zbrisana s lica zemlje. Velike palae u Tirintu, Mikeni i Pilu razorene su, kraljevi i njihovi podanici su ubijeni ili pretvoreni u roblje. Gotovo 4 slijedea stoljea traje razdoblje mraka. S tom katastrofom mora da se izgubio i slogovni sustav pisanja (linear B), nedovoljan za grki jezik. Tako su Grci morali iznova zapoeti. Neki genijalni anonimus unio je u sjeverno semitsko konsonantsko pisanje promjene koje su omoguile pisanje vokala pa je dolo do grkog alfabetskog pisanja. Najstariji je dokument toga pisanja metriki natpis na antikoj vazi iz

prve pol. 8. st. pr. Kr. No alfabetsko je pisanje sigurno barem stotinu godina starije, tj. pada u poetak 9. st. Za vrijeme mranog razdoblja gotovo su posve zamrli dodiri s vanjskim svijetom, umjetnost i zanatstvo mikenske Grke naputeni su ili se nastavljaju na vrlo niskom stupnju. Svijet je morao ekati stotine godina da vidi finou u izradi bjelokosti, bogatstvo ornamenata u zlatu i dragom kamenju, da vidi arhitekturu koja je primjenjivala tako velike blokove kamenja da su kasniji Grci pomiljali da se radi o poslovima giganata Kiklopa. Ne zna se pouzdano to je upropastilo mikenski svijet i stvorilo dugo razdoblje tame i barbarstva. Prema tradiciji to se pripisuje invaziji Dorana. U tome ima mnogo istine jer je na kraju tzv. helenskog srednjeg vijeka vei dio Grke okupiran od nemikenskog naroda Dorana. No tumaenje da su Dorani svladali Mikenjane odvie je jednostavno. Propast Mikene valja utkati u iri okvir. Nije mikenska mo jedina koja je u ono vrijeme iznenada i naglo propala. Propast mikenskog svijeta dogodila se istovremeno s velikim pokretom naroda koji su unitili i veliko hetitsko carstvo u Maloj Aziji i mnoge velike gradove u Siriji i Palestini, naroda koji su prodrli do Egipta u vrijeme Ramzesa III3 oko 1170. pr. Kr. Za vrijeme mraka i siromatva nastavila je ivot, kako se ini, samo epska poezija Mikenjana. Zanimljivo je da su prva djela europske knjievnosti zapravo djelimino plod jednog od najtamnijih razdoblja grke povijesti tzv. helenskog srednjeg vijeka. Ako Homerovi epovi, odvojeni od mikenskog doba nizom od nekoliko vjekova, doista reproduciraju mnoge crte te stare civilizacije pretvarajui je u mitoloku prolost (radnja najvanijih mitova povezana je sa sreditima mikenske kulture), onda se sauvanost njezinih elemenata moe protumaiti samo neprekidnom tradicijom pria, legendi i usmenog pjesnikog stvaranja, koje se protee od mikenskog doba do vremena stvaranja homerskih epova, tj. 9. st. pr. Kr., kamo postavljamo Homera i poetak grke knjievnosti. Stoga u Homeru ne bi trebalo gledati izravnog svjedoka suvremenika kretsko-mikenske kulture, ve njena kasnog hvalitelja, koji je u svojim djelima oivio staru slavu Mikene i Tirinta, kad je ona ve potamnila i kad je prohujalo vrijeme stvorilo oko njih legendu. Mi smo dugo vremena mogli slijediti neprekinuti tok europske civilizacije samo do tzv. helenskog srednjeg vijeka, a sada je mnogo bolje nae poznavanje razdoblja koje njemu prethodi. Vjerojatno je postojao neki kontinuitet izmeu mikenske i klasine kulture preko helenskog srednjeg vijeka, ali nita ne ukazuje na to da i elementi batine, koju nam je grki svijet ostavio, idu natrag preko stoljea mraka do mikenske Grke. Politiko i ekonomsko
3

Ramzes III (?-1157), egipatski faraon, obranio Egipat od najezde naroda s mora i sagradio hram u Medinet Habu.

ureenje Mikenjana moda je i najbolje to ih je ikada Grka imala, ali temelje suvremene politike, filozofije, prava, knjievnosti (osobito drame), astronomije, arhitekture, matematike i medicine valja traiti u razdoblju koje slijedi nakon helenskog srednjeg vijeka, tj. od 9. do 8. st. pr. Kr. nadalje. Prema tome, povjesniar europske civilizacije mora zapoeti gledajui na kraj helenskog srednjeg vijeka i na stoljea nakon toga, poslije Homerovih poema, ili, tonije, ukljuujui i Homerove poeme. Poeme, dakle, kojima se Europa najvie divila i u kojima je nala sebe, bile su zavrene prije nego su udareni temelji europske kulture. Do uvjetnog datiranja Homera negdje izmeu 725. i 700. g. pr. Kr. dolo se na temelju usporedbe podataka o kulturi to ih sadre sami epovi i spoznaja to ih prua arheologija za to razdoblje. Premda danas znamo da su Grci preuzeli i svome jeziku prilagodili feniki, ili tonije sjevernokanaanski alfabet ve negdje u 9. st. pr. Kr, u vrijeme o kojem govorimo pismenost je bila veoma ograniena, pa iz tog razdoblja nemamo pisanih povijesnih vrela. Takve epohe nazivamo prapovijeu, a za njihovu se kronologiju arheolozi uglavnom slue ostacima keramike jer je ona prilino otporna, nalazi su obilni i ima ih posvuda, a prema nainu oblikovanja i oslikavanja posua mogue je uspostaviti prilino pouzdanu relativnu kronologiju. Na toj osnovi Homera treba datirati u tzv. Geometrijsko razdoblje kada keramiku karakteriziraju geometrijski likovi na posudama, a neki su uenjaci onda taj isti geometrijski pravilan raspored nalazili i u samim, epovima, napose u Odiseji. Geometrijsko se razdoblje obino stavlja izmeu 850. i 700. g. Tada se Grka budi iz obamrlosti poslije tzv. mranih stoljea (11. i 10. st. pr. Kr.): ova su bila vrijeme velikog kulturnog i civilizacijskog pada kao posljedice seobe naroda krajem drugog tisuljea, koja je izazvala strana razaranja u Sredozemlju; u toj seobi u Grku je stigao i zadnji val doseljenika grke narodnosti, Dorana. Geometrijska epoha donosi ponovno bujanje zamrlih stvaralakih sila. Na trgovakim i pljakakim brodovima Grci ve naveliko plove Sredozemnim morem sve do Gibraltara, a i kolonizacija obala Mediterana dolazi postupno u puni zamah. Odraz svega toga jasno je vidljiv u Odiseji, jer unato fantastinoj geografiji i bajnim mjestima na koja su Odiseja odvela njegova lutanja, pri itanju se stvara dojam stvarnog putopisa. Ilijada pak obnavlja sjeanje na vojne pohode tokom seobe naroda koja je unitila mikensku kulturu u Grkoj i vie monih drava na Bliskom istoku (npr. Hetitsko carstvo). Pri usporeivanju materijalnih predmeta koji se opisuju u epu s arheolokom graom treba ipak imati u vidu da Homer, koji je ivio vie stoljea poslije Trojanskog rata, bez obzira koliko je taj rat povijesna injenica (u Antici su ga datirali od 1192. do 1182. pr. Kr.), 6

uzima u obzir povijesnu distancu pa svjesno arhaizira svoje pripovijedanje: tako su orue, oruje i predmeti svakodnevne upotrebe od bronce, iako se na tridesetak mjesta spominje i eljezo koje je kasnije zamijenilo broncu, spominju se razna grka plemena, ali Dorani koji su doli tokom seobe naroda samo na jednom mjestu u Odiseji. Homer je tipian epski pjesnik. Pored sauvane Ilijade i Odiseje njemu su u antici bila pripisivana mnoga druga pjesnika djela od kojih je velik dio ve tada bio izgubljen. Ilijada (15000 stihova) i Odiseja (12000 stihova) podijeljene su na 24 pjevanja oznaena podnaslovima i slovima grkog alfabeta. Milman Parry i Albert Bates Lord, ameriki filolozi, iznijeli su hipotezu da je homerska epika proizila iz duge tradicije usmenog epskog pjevanja kakvo je poznato iz mnogih sredina slabe ili nikakve pismenosti, jer s njima dijeli mnoga obiljeja karakteristina za usmenu tradiciju u stihu: izbjegavanje metrikog ogranienja (Enjambementa), tenja naelu stih = reenica, sporost u pripovijedanju, sklonost opirnim opisima, a napose upotrebu tipinih epskih tema (npr. Prinoenje rtve, naoruavanje ratnika, pristajanje broda, gozbe i sl.) i stalnih epskih izraza. Homerovi epovi su inae sastavljeni u epskom heksametru koji imaju slijedeu strukturu: //////. Heksametar se temelji na kvantitativnoj versifikaciji u kojoj mjesto metrikog naglaska odreuje duljina sloga, a ne mjesto naglaska kao u modernoj versifikaciji. To stvara odreene potekoe pri prevoenju. Tomo Mareti je vrlo uspjeno uspio prevesti Homerove epove. Ilijada je tipian junaki, ratniki ep prepun bojeva i podviga. Odiseja se bavi vie morskim pustolovinama i doivljajima, mirnodopskim ivotom i obiteljskom sredinom.

ILIJADA
Ilijada je tipian junaki ep kakvi su kasnije u Europi bili anglosaksonski Beowulf, starofrancuska Pjesma o Rolandu, staropanjolska Pjesma o Cidu, srednjonjemaka Pjesma o Nibelunzima i dr. Ona opisuje kljunu epizodu iz desete, zakljune godine Trojanskog rata koji su Grci iz matice zemlje poveli protiv maloazijskog grada Troje zato to je, po prii, trojanski kraljevi Paris4, doavi u diplomatskoj misiji u Spartu, vjerolomno oteo enu kralja Meneleja, lijepu Helenu5, i opljakao kraljevsko blago.

Paris sin trojanskog kralja Prijama i Hekube. Kad je pomou Afrodite, kojoj je dodijelio jabuku ljepote, oteo Menelajevu enu, izazvao je Trojanski rat. 5 Lijepa je Helena bila ki Zeusa i Lede.

Svi su ga kritiari slono pohvalili zato to se ograniio samo na jednu epizodu, na svau Ahileja, najboljeg junaka u grkoj vojsci, i Agamemnona6, Menelejeva brata i vrhovnog zapovjednika grke vojske, te na Ahilejevu srdbu koja je bila rezultat te svae. Konac te epizode ini pogibija najboljeg trojanskog junaka Hektora7, ime je sudbina Troje zapeaena a njezina propast postala neizbjenom. Radnja Ilijade prilino je jednostavna i pravocrtna. Ahilej i vrhovni zapovjednik grke vojske Agamemnon posvadili su se oko robinje Briseide, Ahilejeve djevojke, koja je Ahileju nasilno uzeta. Ahilej se zbog toga povlai iz borbe i Grci u njegovoj odsutnosti trpe teke poraze. Pokuaj pomirbe propada. Ahilejev najbolji prijatelj, Patroklo, ne moe vie gledati patnje svojih suboraca pa, uz Ahilejev nevoljni pristanak, polazi da im pomogne, ali pri tome ga Hektor ubije. Ahilej, alostan zbog smrti prijatelja, svoju srdbu od Agamemnona okree na Hektora, vraa se u boj, ubija Hektora i usmrti mnotvo Trojanaca. Ali ep zavrava u pomirbenom duhu: stari Prijam, otac Hektorov, dolazi Ahileju da otkupi Hektorov le i Ahilej mu ga spremno predaje. Poslije toga slijedi pokop i oplakivanje Hektora u Troji. I. pjevanje Sveenik Hriz dolazi u ahejski tabor moliti za otkup svoje keri koju su zarobili Grci. Agamemnon to ne doputa a starac odlazi i kroz suze moli Apolona, Zeusovog sina da poalje koplja na Danajce.8 Apolon je usliio sveenikove molbe i zasuo njegove neprijatelje strijelama. Ahilej, ogoren, napada Atrejeva sina Agamemnona zbog njegove nepopustljivosti. Ahilej, sin Peleja i boice Tetide, ne eli se podrediti Agamemnonu jer on, Ahilej ima u sebi i boanskih gena, dok je Agamemnon obian smrtnik. Kad je Agamemnon vidio Apolonovu srdbu, odluio je otpustiti Hrizovu ker. Zadatak da vrati Hrizovu ker pripao je Odiseju ija e uloga biti mnogo vanija u Odiseji. Vidjevi da mu se Ahilej nee pokoriti, Agamemnon otima njegovu ljubovcu Briseidu. Ahilej je popizdio.9 Nestor, sin Nelejev, mudri starac, uzalud pokuaje pomiriti Agamemnona i Ahileja. Tetida, morska boica i Ahilejeva majka, odlazi na Olimp zamoliti Zeusa da se zauzme za njenog sina kojem je Agamemnon uinio nepravdu. Zeus odlui da e biti na strani Trojanaca kako bi Ahejci spoznali da su izgubili zbog toga to je Agamemnon uvrijedio Ahileja.

Agamemnon mikenski kralj, vrhovni grki voa u Trojanskom ratu. Ubija ga ena Klitemnestra, a nju pak, da osveti oca ubija sin Orest. 7 Hektor najstariji sin Prijama i Hekube, mu Andromahe, voa Trojanaca, tienik je Apolonov. 8 Danajci i Ahejci su nazivi za Grke. 9 Nisam mogao nai adekvatniji izraz.

II. pjevanje Zeus alje Agamemnonu varavi san u Nestorovom liku. On ga nagovara neka to prije zametne bitku jer e osvojiti Troju. Ujutro Agamemnon saziva grke voe i pripovijeda im san te govori kako treba vojsku pripremiti za napad. Ali prije toga eli iskuati Grke da li su voljni boriti se i dalje. Zato e im rei da se nema smisla boriti, nego se treba vratiti kui. Stid e vojsku natjerati da ostane i jo ee se bori. Grki glavari odobre Agamemnonov prijedlog pa sazivaju narod u skuptinu. Tu im Agamemnon govori o nevoljama koje trpe, sjea ih njihovih ena i djece i predlae da se vrate kui. No protiv njegova oekivanja, svi uz vesele povike pohitaju brodovima da krenu kui. Tek Odisej, na Atenin poticaj, uspije ih zaustaviti i vratiti u skuptinu. Tersita, koji se jedini buni, Odisej udari ezlom. Kad se narod umirio, Odisej ih nastoji ohrabriti da ustraju u nastojanju da osvoje Troju. Poslije njega slino govori Nestor, a Agamemnon naredi da se svi spreme za borbu. Agamemnon rtvuje Zeusu bika i poasti sve voe Grka. Voe se razilaze po svojim etama. Slijedi iscrpan popis svih grkih i trojanskih sudionika u ratu. III. pjevanje Kad su se svi poredali za bitku, Aleksandar Paris, sin trojanskog vladara Prijama i njegove ene Hekube, izaziva na dvoboj glavne grke junake. Menelaj, spartanski kralj, brat Agamemnonov i mu lijepe Helene, sav radostan prihvaa izazov. Paris se uplai i pobjegne, a Hektor, njegov brat i najbolji trojanski junak, izgrdi ga. Tada Paris predloi da on i Menelaj, kojih se rat najvie tie, rijee dvobojem ishod rata i Helenine sudbine.10 Glasnici odlaze u Troju po Prijama kao jamca ugovora. Irida11, brzonoga glasnica Here12, poziva Helenu da doe gledati dvoboj. Na kuli Helena pokazuje Prijamu sve glavne grke junake. Prijam i Agamemnon zakolju rtvenu ivotinju i poloe sveanu zakletvu. Paris i Menelaj konano se sukobe. Paris bjee slabiji i poginuo bi da ga Afrodita13 nije sakrila u oblak i odnijela u dvor Heleni. Helena je ljuta zbog Parisovog kukaviluka, ali ipak ostaje s njim. Agamemnon objavljuje da je Menelaj pobijedio i trai ispunjenje ugovora, a Trojanci mukom ute.

10 11

Helena se nakon svoje otmice ipak uspjela zaljubiti u Parisa. Irida glasnica bogova; najee je glasnica Here. Irida je personifikacija duge koja spaja nebo i zemlju i hrani oblake vodom, zato ima atribut rosna. 12 Hera (rim. Junona) - Zeusova ena i sestra, zatitnica braka i obitelji. 13 Afrodita - boica ljepote i ljubavi, ki Zeusa; u Ilijadi mati joj je Didona; u Odiseji udata je za Hefesta, boga kovaa. U Eneidi vidimo da je s Anhizom rodila Eneju.

IV. pjevanje Na Herin poticaj bogovi odlue da Troja mora pasti. Zato Atena14, zatitnica Ahilejeva, u preruenu liku nagovara Likijca Pandara neka ustrijeli Meneleja. On doista odapne strijelu, ali ga samo lake rani. Ugovor je vjerolomno prekren i obje strane spremaju se za nastavak borbi. Agamemnon obilazi svoje ljude i jedne hvali, druge kudi. U bici bogovi pomau objema stranama koje trpe velike gubitke. V. pjevanje U boju se osobito istie Diomed, sin Tedeja, kralj u peleponeskom Argu, koji meu ostalima ubije Pandara, a uz pomo Atene, koja mu se pridruuje kao upravlja njegovih kola, rani ak i Afroditu i Aresa15. VI. pjevanje Helen, vidovnjak, jedan od brojnih Prijamovih sinova, savjetuje Hektoru da rekne majci Hekubi da ode u hram boice Atene i da rtvuje 12 volova kako bi se boica smilovala i pomogla Trojancima. To isto trebaju uiniti svi starci i ene u Troji. U meuvremenu Diomed na bojnom polju susree Glauka, trojanskog vojnika, ali ne zapoe bitku s njim jer su kroz razgovor doznali da su roaci. U znak prijateljstva odluie razmijeniti oruje i vratiti se svojim vojskama. To i uinie. Diomed je meutim uspio prevariti Glauka jer je Diomedovo oruje bilo od mjeda a Glaukovo od zlata i deset puta vrjednije. Hektor grdi Parisa zbog kukaviluka a Paris obeaje da e se vratit u boj. Andromaha, Hektorova ena i ki junaka Eetiona, sa sinom Astijanaktom koga je Hektor zvao Skamandri, ide na zidine Troje umoliti mua da se ne bori jer je slutila da bi mogao poginuti. Ona ga podsjea kako je njenog oca nekad Ahilej ubio i razorio grad Tebu u kojem je njen otac kraljevao. Jedini rod koji joj je ostao bio je Hektor. Zato ga Andromaha preklinje da odustane od boja. Hektor saslua svoju enu ali obrana grada bjee mu na prvom mjestu. VII. pjevanje Helen nagovara Hektora da izazove na dvoboj najbolje grke junake. To ovaj i uini. Meutim nitko od Danajaca ne usudi se boriti s njim. Onda se javi Menelaj, ali mu to ne dopusti Agamemnon bojei se za nj. Grci tada bacie kocku i rijeb pade na Ajanta, Ahilejevog roaka. Dugotrajna borba ostane bez odluke i podno se protivnici raziu

14 15

Atena (rim. Minerva) - ki Zeusova, boica mudrosti, umijea i rata. Zeusov sin, bog rata.

10

prijateljski. Idueg dana obje strane spaljuju poginule, a Grci opasuju svoj tabor opkopom i zidom. Podno vojske veeraju, a Zeus gromovima plai i jedne i druge. VIII. pjevanje Zeus je bogovima zabranio svako sudjelovanje u borbi, a sam se uspne na goru Idu16 odakle e promatrati poraz Grka. Trojanci pritisnu Ahejce, ali ih onda oni zahvaljujui Agamemnonu i Teukru suzbiju. Kad Grci ponovo zapadnu u stisku, Hera i Atena hoe im pomoi, ali ih Zeus zaustavi. No prekine bitku, a Trojanci se utabore na samom bojnom polju. IX. pjevanje Agamemnon sazove grke voe i izjavi da namjerava vojsku vratiti kui. Od toga ga odvraaju Diomed i Nestor, koji savjetuje da se pokua Ahileja odvratiti od srdbe i nagovoriti da se opet vrati u boj. Agamemnon ree da je spreman vratiti Briseidu (koju nije ni taknuo!) i jo dati Ahileju ogromne darove, pa ak i svoju ker za enu, samo ako mu se ovaj htjedne pokoriti. Niti jedan od Agamemnonovih izaslanika (Odisej, starac Nestor, Telamonov sin Ajant) nije uspio nagovoriti Eakova17 potomka da se vrati u borbu. Kad se poslanici vrate neobavljena posla, potitenost obuzme grku vojsku. Najzad ih Diomed ohrabri i osokoli, oni izliju rtvu i odu na poinak. X. pjevanje Agamemnon, Menelaj i ostale grke voe obilaze strae, a onda odlue poslati u trojanski tabor uhodu. Zato se dobrovoljno jave Odisej i Diomed. Oni predusretnu trojanskog uhodu Dolona, doznaju od njega raspored trojanskih eta pa ga ubiju, a zatim ubiju trakog kralja Resa i 12 njegovih ljudi te zarobe njegove znamenite konje. XI. pjevanje U nastavku bitke idueg dana osobito se istakne Agamemnon, ali na koncu bude ranjen. Ranjeni su i Odisej i Diomed, pa Mahaon i Euripil. Nestor kolima odvozi Mahaona s bojita. Kad su prolazili pokraj Ahilejeva atora, on poalje Patrokla, sina Menetijeva, svoga suborca i najboljeg prijatelja, da vidi tko je ranjenik. Nestor zamoli Patrokla da nagovori Ahileja ne bi li pomogao Danajcima u nevolji, a ako ne bude htio, neka barem svoje oruje da

16

Ida - planina u Troadi, u Maloj Aziji, istono od Troje. Poslije Trojanskog rata u podnoju je brda sazidan grad Antandar. 17 Eak kralj otoka Egine, otac Peleja i Telamona, salaminskog kralja, djed Ahileja i Ajanta.

11

nekome. Na povratku k Ahileju Patroklo naie na ranjenog Euripila te ga odvozi u ator i njeguje ga. XII. pjevanje Trojanci su se ve primakli zidu oko grkog tabora i pokuavaju ga prijei. Ahejci pod vodstvom dvojice, Ajanta i Teukra, oajniki brane tabor i lae. Trojanac Pulidamant predvia nesreu za Trojance, ali Hektor ga ne slua nego dalje navaljuje. Meu Trojancima se osobito odlikuju Glauko i Sarpedon, sin Zeusov. Njih dvojica vode trojanske saveznike Likijce. Oni uspijevaju sruiti dio zida, a Hektor golemim kamenom razbije vrata na zidu i otvori put do laa. XIII. pjevanje Trojanci prijeu zid i stanu sjei Grke kojima pritekne u pomo Posejdon18 te oni nekako ipak odbiju Hektora. Odlikuju se oba Ajanta (jedan je roak Ahilejev a drugi je sin Oilejev, iz Lokride u srednjoj Grkoj, odlian strijelac), a osobito Idomej, kretski kralj, jedan od najboljih grkih junaka u Trojanskom ratu. Hektor osokoli pokolebane trojanske redove i estoka se bitka iznova rasplamsa. XIV. pjevanje Grci su u tekom poloaju i ranjeni Agamemnon opet pomilja na odlazak od Troje, ali se tome protive Odisej i Diomed, takoer ranjeni. Hera zavodi Zeusa da mu odvue panju i pomogne Ahejcima. Posejdon koristi trenutak i pomae Ajantu teko raniti Hektora golemim kamenom, a Grci opet potisnu Trojance od laa. XV. pjevanje Kad se probudio i vidio poraz Trojanaca, Zeus se razljuti, izgrdi Heru te naredi Posejdonu da napusti bojno polje. Apolonu zapovjedi da izlijei Hektora i vrati ga u boj. Nakon ove Zeusove intervencije, Hektor bude opet spreman i poubija mnogo Grka. Trojanci se opet primaknu laama i jo ih samo veliki Ajant uspijeva odbijati. Za to vrijeme Patroklo se od Euripila vraa k Ahileju i vidjevi nevolju Grka namjerava prijatelja zamoliti da im uskoi u pomo. XVI. pjevanje Kad mu to ne uspijeva, Patroklo trai doputenje da on sam to uini. Ahilej nevoljko pristaje, daje mu svoje uveno oruje i stavlja ga na elo Mirmidonaca, Pelejevih podanika u
18

Posejdon - sin Kronov, brat Zeusov i vladar mora.

12

Ftiji. Ahilej zahtijeva da se Patroklo povue iz bitke im oslobodi lae. Kad je Patroklo otiao, Ahilej se moli Zeusu da njegov prijatelj uspije i da se vrati iv. Meutim Zeus mu usliava samo prvi dio elje. Patroklo i njegovi vojnici oslobodili su grke lae. Patroklo je nakon toga bio u okruenju i u daljnjoj borbi ubija Zeusova sina Sarpedona. Hektora je to razljutilo i on je u dvoboju usmrtio Patrokla uz pomo Zeusa i Apolona. XVII. pjevanje Hektor skine oruje s mrtvog Patrokla, a oko lea razvije se estok boj. Trojanci ele ugrabiti tijelo, a brane ga osobito Ajant, sin Telamonov, i Menelaj. Ahilejevi konji plau za Patroklom. Najzad Menelaj poalje Antiloha da Ahileju javi Patroklovu smrt, a sam s Merionom i uz zatitu oba Ajanta izvue le i odnese ga laama. XVIII. pjevanje Antiloh, Nestorov sin, javlja Ahileju tunu vijest. Ahilej je oajan i kune se da e se osvetiti. Irida, Herina glasnica, trai od Ahileja da se prikljui borbi. Nastaje kljuni trenutak u boju: Ahilej zbog smrti prijatelja pristupa Ahejcima. Atena mu daje snagu a majka Tetida odlazi kovau Hefestu19 da mu skuje novo oruje. Patroklovo tijelo operu i namau uljem. Hefest naini udesno oruje s bezbroj motiva. XIX. pjevanje U zoru Tetida donosi Ahileju novo oruje i potie ga neka se pomiri s Agamemnonom. Ahilej u skuptini izjavi da se prestao ljutiti na Agamemnona i da eli poi u boj da osveti Patrokla. Agamemnon uvijeno prizna svoju pogreku i ponudi ponovo Ahileju ranije obeane darove koje Ahilej prima bez naroita zanimanja. Konano mu je vraena i Briseida koja sada oplakuje Patrokla. Grci ruaju jer Odisej ne doputa da vojska gladna poe u bitku. Ahilej ne eli jesti dok ne osveti prijatelja. Kad se Ahilej naorua i uspne u bojna kola, konj Ksant20 mu ljudskim glasom prorie skoru smrt, ali Ahilej za to nimalo ne mari. XX. pjevanje Prije poetka velike bitke Zeus dopusti bogovima da sudjeluju u borbi kako bi se suzbila velika snaga Ahilejeva i sprijeio prerani pad Troje. Ahilej bjesni i ranjava Eneju21,

19

Hefest (rim. Vulkan) praunuk Zemljin (Gejin), sin Divov (Zeusov) i Herin, kova za bogove, bog vatre i obrade metala. 20 Ksant je ime vie rijeka, junaka i konja u Iljiadi. 21 Eneja sin Anhiza i boice Afrodite, po kasnijoj tradiciji praotac osnivaa Rima, glavni junak Vergilijeve Eneide.

13

vou Dardanaca, jednog od najboljih trojanskih junaka. Ahilej ranjava i Hektora i ubija trojanskog kraljevia Polidora. Cijelo se polje napuni ubijenim Trojancima. XXI. pjevanje Pred pomahnitalim Ahilejem Trojanci bjee. Veliki se broj utopi u rijeci Ksant.22 Boga rijeke to razljuti i on valovima dovede Ahileja u veliku pogibao. Ahileju priskoi u pomo bog vatre Hefest i otjera rijenog boga svojim plamenom. Tada se i ostali bogovi meusobno pograbe, a potom se vrate na Olimp. Ahilej i dalje goni i ubija Trojance dok ga Apolon u liku Agenora ne odvue na stranu pa se Trojanci uspiju povui u grad. Prijam zapovjedi da se zatvore gradska vrata. XXII. pjevanje Jedino Hektor ostane ispred gradskih vrata. elio je, unato zaklinjanju oca i majke da se skloni, sam doekati Ahileja. Kad se meutim pribliio Ahilej, Hektor se dao u bijeg. Ahilej ga triput goni oko Troje, sve dok ga Atena, u liku brata Dejfoba, ne nagovori da stane i prihvati borbu. Kad su se napokon sukobili, Ahilej je ubio Hektora. Ahilej mrtvom Hektoru skine oruje a tijelo mu privezano uz bojna kola odvue u tabor. Trojanci sa zida sve to gledaju. Najvie su pogoeni Hektorovi otac i majka, te ena Andromaha, kojoj je od rodbine ostao samo sin. XXIII. pjevanje Mirmidonci i Ahilej oplakuju Patrokla. U snu se Ahileju ukae Patroklova sjena i zatrai da ga se dostojno pokopa. Sutradan Ahilej dade spaliti Patroklovo tijelo na lomai a kao pogrebnu rtvu ubije dvanaest mladih trojanskih zarobljenika. Zatim priredi nadgrobne igre u Patroklovu ast. XXIV. pjevanje Zeus je ljut to Ahilej ne da Trojancima Hektorovo tijelo. Stoga savjetuje Tetidu da nagovori sina da to uini. Kad je uo da to Zeus trai, Ahilej je pristao s tim da onaj koji doe otkupiti tijelo mora biti sam. Kronion zatim alje Iridu da javi Prijamu da moe doi po svog sina i otkupiti ga. Prijam spremi kola s darovima i, osim starog Ideja, ne povede nikoga sa sobom. Hekuba ga je ipak molila da ne ide, ali on je vjerovao u Ahilejevu asnu rije. Ipak, bogovi poalju s Prijamom svoga glasnika Herma23 kako bi kola mogla neopaeno doi do Ahilejeva atora. Ahilej ugosti Prijama, primi darove i dade mu Hektorovo tijelo. Predloi mu
22 23

Spominje se i drugo ime te rijeke Skamandr. Hermo (Hermes, rim. Merkur) glasnik bogova, bog trgovine i znanosti, zatitnik putnika, lopova i skitnica.

14

da prenoi i da se ujutro vrati u Troju. To Prijam prihvati ali mu u noi Hermo apne da bi bilo bolje da odu jer nee biti dobro ako Agamemnon sazna da je trojanski voa u Ahilejevom atoru. Prijam se vrati u grad a Hektoru je uprilien dostojan pogreb.

ODISEJA
Za razliku od Ilijade, tipinoga ratnikog epa koji obnavlja sjeanje na drevno herojsko doba, Odiseja se vie bavi mirnodopskim ivotom. Herojski je mit ovdje pretoen u bajku, monotoniju neprekidnih bojeva zamijenila je ivost pustolovnih lutanja po dalekim stvarnim ili nestvarnim zemljama. Za razliku od pravocrtnosti Ilijade, ona ima kompleksnu kompozicijsku strukturu: radnja se istovremeno odvija na dva plana, na Odisejevim lutanjima i na Itaki gdje se Penelopa, Odisejeva ena, na svoj nain bori za ouvanje svoje obiteljske zajednice. Radnju Odiseje moemo podijeliti na dva podjednaka dijela: prvih dvanaest pjevanja opisuje Odisejeve doivljaje do povratka na Itaku, a drugih dvanaest osvetu nad proscima i ponovno udruivanje Odiseja sa enom i sinom, obnovu oikosa. Premda je glavni junak velike snage i hrabrosti, ovdje on svoje zapreke savladava vie pameu, snalaljivou i dovitljivou. Za razliku od Ilijade, a u skladu sa sredinom u kojoj se odvija radnja, u Odiseji se kao likovi pojavljuju i ljudi nieg drutvenog statusa: svinjar, kozar, govedar, pa ak i prosjak. Za Odiseju su osobito karakteristine simetrija i paralelizam u organizaciji izlaganja pripovjedne grae. Tu je kao i u Ilijadi, samo na drugaiji nain, karakteristina tzv. p r s t e n a s t a k o m p o z i c i j a koja se sastoji u tome da prije neke epizode ili digresije stoji uvodni dio, esto protkan epskim formulama, a na kraju epizode odnosno digresije pjesnik se ponovno vraa glavnoj niti naracije jednostavnim ponavljanjem cjeline ili dijela tog uvodnog odlomka, ime se dobiva zaokruenost. Tako Odiseja zapoinje prizorom na Olimpu sa zakljunom intervencijom bogova, kojom se opet uspostavlja mir na Itaki. I. pjevanje Poslije trojanske bitke Odisej se sa svojim drugovima vraa kui ali mu Posejdon24 ometa taj povratak. Posejdon svim silama eli Odiseja odvui od pravog puta usprkos tome to su svi ostali bogovi naklonjeni Odiseju. Prolo je mnogo godina i na Itaki su mislili da je Odisej mrtav. Iz razgovora Atene i Zeusa moe se vidjeti da je Posejdon ljut zbog toga to je Odisej izbio oko kiklopu Polifemu, sinu nimfe Forkine i Posejdona. Atena zatim preruena u elovou Tafljana Menta, Odisejevog suborca, odlazi na Itaku i zatjee Penelopine prosce
24

Posejdon (rim. Neptun) - bog mora, kod Grka je i zemljotresac.

15

kako se goste i razmeu Odisejevim blagom. Potom pripovijeda Odisejevom sinu Telemahu, koji je ve stasao mladi i ne sjea se oca, da je Odisej moda jo iv (Odisej je trenutno u zarobljenitvu kod nimfe Kalipse). Atena eli uputiti Telemaha u potragu za ocem. Savjetuje mu da najprije ode u Pil u Meseniju25 k mudrom starcu Nestoru, pa ako ne sazna nita, neka ide Menelaju u Spartu koji se zadnji vratio iz Troje. Ako pak ni tu ne dobije vijesti o ocu, neka se vrati, ocu podigne spomenik, majku uda za potena ovjeka i smisli nain kako da pobije prosce. II. pjevanje Ujutro u skuptini Telemah optui prosce i zatrai da im se zabrani da mu dalje izjedaju kuu, ali Antinoj, prvi meu proscima i najjai, ree da je krivnja na Penelopi, Ikarevoj keri, koja ne eli odabrati za koga e se udati niti se hoe vratiti ocu. Telemah zatim zatrai brod da potrai oca, ali mu se prosci samo rugaju. Skuptina se razie. Telemahu doe Atena u obliku Mentora, nabavi mu lau i okupi posadu. Predveer Telemah isplovi prema Meseniji. III. pjevanje U Pilu Telemaha i Mentora (tj. Atenu) Nestor lijepo primi, ispripovijeda svoj povratak i povratak nekih drugih junaka, ali o Odiseju nije znao nita kazati. Telemah prenoi u Pilu, a idueg dana s Nestorovim sinom Pisistratom poe u Spartu, k Menelaju. IV. pjevanje Kod Menelaja se upravo slavi svadba kraljeva sina i keri. I Menelaj lijepo doeka posjetioce, ispria im o svom povratku, ali ni on ne zna nita o Odiseju. Saznavi za Telemahov odlazak, prosci smiljaju kako da ga iz zasjede ubiju. Penelopi, koja nije znala da je Telemah otputovao, glasnik Medon javi vijest o zasjedi i ona se pomoli Ateni da joj spasi sina. Za to vrijeme prosci u zasjedi vrebaju na Telemaha. V. pjevanje Ponovna skuptina bogova u kojoj Atena opet spominje Odisejevu nesreu. Hermo prenosi Kalipsi naredbu Zeusovu da pusti Odiseja, to ona preko volje i ini. Usprkos oluji koju je protiv njega pokrenuo Posejdon, Odisej se spasi i skloni na Sheriju, otok Feaana.

25

Zapadni Peleponez.

16

VI. pjevanje U snu Atena potie Nausikaju, ker feakog kralja Alkinoja, neka ode na obalu prati rublje. Nausikaja poslua i ujutro sa slukinjama ode na obalu gdje nae Odiseja kojeg je tu izbacilo more. Odisej joj ispria kako je dugo sa posadom lutao morem i kako sad nema ni posade ni broda, te je zamoli da mu pomogne da se vrati na rodnu Itaku. Nausikaja mu tada ree da je ona ki feakoga kralja koji mu moe pomoi u povratku. Iz njegovog govora Nausikaja je vidjela da je Odisej poten ovjek. Oblasni mu kako e doi u feaki grad ali ne smiju ii skupa jer bi moglo biti svakakvih govorenja, budui da je ona kraljeva ki. Odisej poslua i oboje pooe. VII. pjevanje Obavijen Ateninom maglom, Odisej neprimjeen ue u kraljevsku dvoranu i klekne uz noge kraljici Areti molei da mu dadu brod da se vrati kui. Kralj Alkinoj ljubazno obea da e to uiniti. Na pitanje tko je on, Odisej izbjegne potpun odgovor i samo ree da dolazi s Kalipsina otoka i ispria doivljaje na tom putu i susret s Nausikajom. Potom svi pou na poinak. VIII. pjevanje Alkinoj u skuptini predlae da ispune dano obeanje i poziva prvake Feaana na gozbu u svoj dvor. Ondje pjeva Demodok pjeva o svai Odiseja i Ahileja pod Trojom, na to Odisej zaplae. Potom se odravaju ratne igre u kojima sudjeluje i Odisej i pobjeuje u bacanju diska. Tada Demodok otpjeva pjesmu o preljubu Afrodite i Aresa, boga rata, a mladi zapleu kolo. Feaani obdaruju Odiseja, on se okupa i oprata s Nausikajom. Sad Demodok uz gozbu pjeva o drvenom konju kojim su Grci osvojili Troju pa Odisej opet zaplae. Alkinoj ga opet pita tko je on. IX. pjevanje Odisej kae tko je i pripovijeda svoje pustolovine: Iz Troje je s 12 laa posjetio zemlju Kikonaca, a zatim Lotofaga, odakle je doplovio do otoka Kiklopa. Odabra 12 ljudi da pou s njim do spilje u kojoj je ivio kiklop Polifem da mu donesu darove i da ga udobrovolje. Kad dooe u peinu, Polifema nije bilo ve je bio s ovcama na ispai. Priekae ga. Kad se kiklop vratio, zatvorio je ulaz golemim kamenom. Odisej mu ree zato su doli, ali udovite, koje se nije bojalo ni bogova, uze dvojicu njegovih drugova i pojede ih. To isto uini i slijedeeg jutra. Vidjevi da sa kiklopom nema ale, Odisej stade smiljati plan kako da izvue posadu. Odlui da zailji drvo koje je Polifemu sluilo kao toljaga te mu njime, kad udovite bude 17

spavalo, probode oko.26 Kad se toga dana kiklop vrati s ispae, Odisej mu ponudi vina koje ovoga udobrovolji. Obea mu da e njega zadnjeg pojesti. Na Polifemovo pitanje kako se zove, Odisej odgovori da se zove Nitko. Kad je omamljeni kiklop legao spavati, Odisej i jo etvorica zabiju mu iljak u oko. Polifem stade vritati a to ue i ostali kiklopi pa se skupie ispred peine. Upitae to se dogaa a Polifem im ree da ga Nitko eli na prijevaru ubiti. Na to se ostali kiklopi nasmijae i otiu. Ujutro kiklop odkrinu kamen i stade na ulaz kako ne bi nitko, osim ovaca, mogao izai. Lukavi Odisej zavee drugove za ovja prsa te tako svi izau van. Odisej bijae zadnji. Kad je kiklop napipao runo tog ovna, bi mu udno to taj ovan, koji je inae prvi, sada izlazi zadnji. Napokon odmaknue i Odisej ne mogae odoljeti da neto ne dobaci. uvi da su pobjegli, Polifem za njima baci ogromni kamen koji ih umalo ne pogodi. Kad su uli u brod i zaplovili, Odisej viknu kiklopu neka zapamti da se onaj koji ga je oslijepio zove O d i s e j. Kiklop uvidje da se ispunilo proroanstvo vraa Telana koji je prorekao da e ga oslijepiti ovjek po imenu Odisej. Zato prizove svoga oca Posejdona da Odiseja sprijei u povratku kui. Posejdon ga uslii i tada nastanu ve poznati Odisejevi problemi. X. pjevanje Odisej doe k bogu vjetrova, Eolu27, koji mu dade mijeh u kojem su bili zatvoreni nepovoljni vjetrovi. Tako su uspjeno plovili skoro do Itake. Meutim tada su Odisejevi drugovi iz znatielje otvorili mijeh i loi ih vjetrovi opet bacie natrag Eolu koji ih sada srdito tjera kao ljude koje bogovi ne vole. Zatim naiu na ljudodere Estrigonce od kojih se spasi samo jedna njihova laa. Odatle stignu arobnici Kirki28 koja pola posade pretvori u svinje. Pomou Hermove arobne trave Odisej prisili Kirku da im vrati ljudsko oblije. Kod Kirke su ostali godinu dana, a tada Odisej, po Kirkinom savjetu, poe u podzemlje da pita proroka Tiresiju o svojoj sudbini. XI. pjevanje Od Kirke doe Odisej Kimeranima, na rubu zemlje, i ondje sie u podzemlje. Tu vidje mnogo toga. Ugleda druga Elpenora, svoju nedavno preminulu majku Antikleju, i napokon

26 27

Kiklopi po mitologiji imaju samo jedno oko. ive na Siciliji. Eol upravlja vjetrova. Kao prijatelj bogova ivi Eol na Eoliji, otoku u grupi liparskih otoka, sjeveroistono od Sicilije, u krasnom dvoru koji je ograen jakim metalnim zidom i visokim stijenama. Odatle upravlja svim vjetrovima. 28 Kirka arobnica koja je stanovala na jednom otoku nedaleko od june obale Italije. Svoj otok je pretvorila u divnu zemlju i na njemu sagradila sebi od zlata i dragog kamenja divan dvorac koji su uvali pripitomljeni vuci i lavovi. Sluile su je zlatokose nimfe. Strance koji bi naili u njenu zemlju doekivala je gostoljubivo, ali ih je odmah nekim arobnim jelom i arobnim tapiem pretvarala u razne ivotinje.

18

Tiresiju. To bijae jama puna rtvene krvi i u njoj vidje due mnogih starih junakinja, a onda i due junaka. Sretne Agamemnona kojeg je na prijevaru ubila ena Klitenmestra, zatim Ajanta koji je srdit na njega jer ga je Odisej usmrtio u dvoboju kad su se borili za Ahilejevo oruje. Vidio je zatim Minosa, Zeusovog sina, gdje sa ezlom u ruci sudi mrtvacima. Gejinom sinu Titiju su dva jastreba kljucala jetru zbog toga to je zlostavljao Pitu, Zeusovu enu. Tantal stoji u jezeru ali ne moe piti vodu. Kad se sagne da se napije, voda se izgubi. Tu je i Sizif koji uzbrdo kotrlja teki kamen i kad doe na vrh brda, kamen se otkotrlja natrag a Sizif ponovo poinje s guranjem. Odisej pozdravlja i Ahileja koji je sada prvi meu mrtvacima. Ahilej govori da mu to to je prvi nita ne znai kad ne zna ta je s njegovim sinom. Odisej mu odgovara da je Neoptolen, sin Ahilejev, sada vrlo hrabar ahejski vojnik. To umiri Ahileja. Odisej vidje jo i Herakla, Tezeja, Pritoja i ostale mrtve. XII. pjevanje Vrativi se iz Podzemlja na Kirkin otok, Odisej pokapa Elpenorovo tijelo, primi Kirkine savjete i poe na put. Proe sretno Sirene te Skilu i Haridbu29, ali na otoku Trinakiji njegovi nerazumni drugovi zakolju goveda Heliju, bogu sunca, premda im je Odisej to zabranio. Na zahtjev Helijev, Zeus ih gromom sve pobije te se jedino Odisej spasi na Kalipsin otok Ogigiju. XIII. pjevanje Poto je zavrio pripovijedanje, Odisej opet dobija darove od feakih prvaka, a Alkinoj ga opet asti gozbom. Idueg dana on se oprosti od Feaana koji ga laom prevezu na Itaku i usnula iskrcaju, ali im na povratku Posejdon pretvori lau u kamen. Kad se Odisej probudio, pristupi mu Atena u liku mlada pastira i objasni mu da je na Itaki, to on ne vjeruje. Tek kad ona raspri maglu kojom ga je obavila, prepozna Odisej rodni otok. Tad Atena sakrije feake darove u oblinju pilju, Odiseja, da ga ne prepoznaju pretvori u prosjaka, te ga savjetuje da poubija prosce koji opsjedaju Penelopu. XIV. pjevanje Odisej poe k svinjaru Eumeju koji ga lijepo doeka, poasti mesom i vinom, ali ne vjeruje kad stari prosjak tvrdi da e se Odisej uskoro vratiti. Na pitanje tko je, Odisej pripovijeda dugu izmiljotinu. Poslije veere odu spavati, a Eumej dade Odiseju plat jer je no bila hladna
29

Odatle i frazem za nekoga tko se sretno izvue iz potekoa i opasnosti: Proao je kroz Skilu i Haridbu. Scila je strano udovite koje stanuje u jednoj peini na Siciliji; Haridba udovite koje guta sve to mu se priblii i ivi preko puta Skile, na kalabrijskoj strani. To je zapravo tjesnac izmeu Sicilije i Kalabrije.

19

XV. pjevanje Atena u snu upozori Telemaha da se vrati kui i ode do Eumeja kako bi izbjegao zasjedu prosaca. Telemah se oprosti od Menelaja te se, primivi darove, s Pisistratom vrati u Pil. Potom se s vraem Teoklimenom, bjeguncem iz Arga, vrati na Itaku. Eumej i Odisej dogovaraju se da pou u grad, a Eumej pria svoju ivotnu povijest. Sutradan se Telemah vrati na Itaku, poalje drugove u grad, a sam ode k Eumeju. XVI. pjevanje Odisej se kod Eumeja susree s Telemahom koji mu se tui na prosce. Telemah alje Eumeja da javi Penelopi njegov povratak. Tad Atena vraa Odiseju njegov pravi lik, on se otkriva sinu, te se njih dvojica stanu dogovarati kako da kazne prosce. Prosci se vraaju iz neuspjele zasjede. Eumej se vraa u svoju kolibu i pria opet preruenom Odiseju i Telemahu novosti iz grada. Svi poveeraju i odu na poinak. XVII. pjevanje Sutradan Telemah odlazi u grad i pria Penelopi ta je bilo u Pilu i Sparti, a Teoklimen prorie skori dolazak Odiseja. Potom se u grad upute Odisej i Eumej. Najprije susretnu nevjernog kozara Melanteja koji se runo ponese prema Odiseju. Stari pas Argo prepozna gospodara i ugine od radosti. Odisej prosi hranu od prosaca i svi mu daju, samo ga Antinoj udari. Penelopa prokune Antinoja, a prosjaka pozove k sebi i on obea da e doi naveer. XVIII. pjevanje Odiseja hoe otjerati drugi prosjak Ir. Na prijedlog prosaca njih se dvojica potuku i Odisej premlati Ira. Penelopa izgrdi prosce zbog te tunjave. Prosci se i dalje goste. Prema Odiseju se runo ponesu nevjerna sluavka Melanta i prosac Eurimah. Najzad se svi raziu na spavanje. XIX. pjevanje Na pitanje tko je, Odisej Penelopi slae da se zove Eton i da poznaje Odiseja koji je iv i koji e se uskoro vratiti kui. Penelopa, elei provjeriti da li je to istina, trai od prosjaka da joj kae kakvu je odjeu nosio njen mu. Odisej tada do u tanine opie tu odjeu, Penelopa mu povjeruje i kae da e on od sada u njenoj kui biti poasni gost jer joj je vratio vjeru u povratak njenog mua. Dadilja Euriklija poznade Odiseja po oiljku koji je zadobio od vepra kad je nekad u mladosti iao s Autolikovim sinovima u lov na planinu Parnas. Odisej joj zapovjedi da ne govori nikom nita a Atena pomuti pamet Penelopi da ga ne pozna. Penelopa 20

ispripovjedi Odiseju da je sanjala 20 gusaka kako u njenom dvoritu jedu penicu iz vode. U to doe orao i pokla ih. Zatim orao stade na krov i ljudskim glasom ree Penelopi da se ne boji jer on je Odisej a pobijene guske su Prosci. Odisej odgovara da san nikako nije mogue drugaije protumaiti nego tako. XX. pjevanje Odisej ne moe zaspati jer uje glasove nevjernih sluavki pa razmilja kako e ih jednom kazniti. Ujutro se priprema gozba, dolaze Eumej i kozar Filetije koji je ljubazan prema starom prosjaku i iskreno ali za Odisejem. Prije i u toku gozbe javljaju se razna znamenja koja slute proscima na zlo. Oni se samo smiju na to. Ali Penelopa sve to slua. XXI. pjevanje Atena doapne u glavu Penelopi misao da uzme Odisejev luk i strijele i poreda 12 sjekira i obavijesti prosce da e onaj koji jednim hicem pogodi svih 12 sjekira biti njen mu. Tako i bi. Telemah iskopa jarak i po njem razmjesti sjekire. Penelopa opazi da je to uinio kao nekad njegov otac. Telemah ponudi da se i sam iskua u gaanju. Tri puta je bezuspjeno pokuavao pritegnuti luk. etvrti put bi uspio, ali mu Odisej namignu da ne gaa. Tada se poee natjecati prosci ali nitko nije uspio zategnuti luk jer je bio ogroman. Odisej izae vani s govedarom i Eumejom te ih upita da li cijene njihovog gospodara Odiseja. Kad su oni potvrdno odgovorili, on im se otkrije, pokaza oiljak te im obea nagradu za vjernost. Odisej ue unutra i zamoli prosce da se i on okua u gaanju, ali, poto je on bio prosjak, oni mu ne dadoe. Penelopa kaza da je on u njenoj kui dragi gost i da ima pravo okuati sreu. Telemah potajno zapovjedi Eurikliji da povede sa sobom sve slukinje i neka se zakljuaju u sobe. Izlaziti ne smiju ma to se dogodilo! Odisej prihvati luk i strijelu, s lakoom odapne i pogodi sve sjekire. XXII. pjevanje Zatim Odisej pone strijeljati prosce. Dolazi do velike bitke jer je Melantej donio proscima oruje. Najzad Odisej i njegovi poubijaju sve osim pjevaa Demodoka i glasnika Medonfa. Nevjerne slukinje moraju oistiti dvoranu od leeva i krvi, a onda ih Odisej povjea. Melanteja strano unakaze i takoer objese. Odisej sumporom okadi kuu, a Euriklija pozove vjerne slukinje da pozdrave gospodara.

21

XXIII. pjevanje Euriklija javlja Penelopi veselu vijest o Odisejevu povratku i pogibiji prosaca. Penelopa ne vjeruje. Kad ga susretne, vrlo je suzdrana. Atena mu vrati prijanje lijepo odlije, ali Penelopa jo ne vjeruje da je to on. Iskuava ga njihovom tajnom o branom krevetu koji je izdjeljan u ivom stablu, pa tek kad on pokaza da zna tu tajnu, ona ga zagrli i pou zajedno na poinak. Odisej joj pripovijeda svoje doivljaje. Atena im produlji no da se napriaju. Ujutro Odisej s Telemahom, Eumejem i Filetijem poe posjetiti oca Laerta. XXIV. pjevanje Hermo vodi due pobijenih prosaca u Had. Vidjevi ih, Agamemnon zavidi Odiseju na Penelopinoj vjernosti. Odisejev otac, Laert, ne poznaje sina. Odisej mu, mjesto da se otkrije, pria dugaku izmiljotinu o tome tko je toboe on. Tek kad vidi koliko starac pati zbog njega, Odisej mu se otkrije i oni odu zajedno na pripremljeni ruak. Itaani hoe osvetiti poubijane prosce ubojstvom Odiseja. Dolazi do bitke u kojoj Laert ubije glavnog smutljivca Eupita. Atena u obliku Mentora zaustavi daljnju borbu i svi se izmire.

ANTOLOIJA GRKE LIRIKE

Homerovi epovi procvali su iz narodne pjesme. Meutim i lirska pjesma ima isti korijen. Kako bismo dali nekakvu kronologiju pjesnitva, valja spomenuti osnovna razdoblja grke knjievnosti. Prvo je helensko razdoblje, koje obuhvaa predklasino doba (od poetka do 6. st. pr. Kr.) i klasino doba (5. i 4. st. pr. Kr.), te helenistiko razdoblje koje ine aleksandrijsko doba (3. i 2. st. 30. g. pr. Kr.), kad Egipat postaje rimskom provincijom, i rimsko doba (30. g. pr. Kr. 529. g.).

1. Helensko razdoblje Pretklasino doba U 7. st. pr. Kr. Beoanin Heziot prvi uvodi u pjesmu ono svjesno ja, nasuprot kolektivnosti koju izraava Homer. Heziot spominje u pjesmama svog oca i rodni kraj, iznosi svoje nevolje spor s bratom radi oevine; osvre se na svakidanje potrebe, puteve ratara i trgovaca. U njegovom epu vie nije glavno opisna i zabavna strana, ve slika ivota i nevolja svog vijeka. Pjesme su ispjevane u starom obliku, ali su pune novog sadraja. 22

Tada se javljaju elegija i jampska pjesma. U elegiji se kombiniraju heksametar i pentametar koji se veu u elegijski distih. Elegija potie narod na boj, crta nevolje vojnikog ivota, predouje razdor i narodnu neslogu, daje pouku i mudre savjete, ali za pokojnikom, iznosi pjesnikove osjeaje. Tako o ljubavi pjeva Kolofonjanin Mimnermo; po njemu se elegija, koja stoji na raskru epske i lirske poezije, pretvara sadrajem u istu lirsku pjesmu. Elegija potie od Jonjana, dakle iz Male Azije, i za nju je karakteristino jonsko narjeje. Elegiju prati frula koja vodi podrijeklo od Friana ili Liana. Elegije se najvie pjevaju na gozbama i zabavicama. Meutim i elegija doivljava svoje promjene. Za Solonovu elegiju Sebi ne moemo pravo ni pomisliti da se pjevala na kakvom veselju. Ovdje treba koju rei o Solonu i Ateni toga doba. Atena stupa dosta kasno u kolo trgovakih gradova. Susjedi Megara i Egina vladaju u 7. st. njenom trgovinom i sapinju je. Otok Salamina je u rukama Megare, a Atikom kola eginski novac. S takvim prilikama seljak zalae zemlju, zakupnik ne moe plaati zakup, teak nema im da se prehrani; dug ih baca u ropstvo. Na selu se iri bijeda, u gradu zijeva jaz razdora izmeu puka i gospode. U to se vrijeme pomalja sjajan lik trgovac kraljevske krvi i najstariji atenski pjesnik Solon. U ratu s Megarom Atena klone, ali Solon narod raspali elegijom Salaminom. Atenjani zagospodare otokom. Solon ne miruje. Opomena Atenjanima je elegija u kojoj Solon iznosi politiko miljenje, opominje gospodu, kori voe stranaka. Zaprijeti graanski rat. Puk i gospoda izaberu Solona 594. g. za arhonta s neogranienom vlau, da iscijeli dravnu rak-ranu. On rijei puk duga, iskupi roblje, preuredi ustav, ne marei za prigovore od svih strana. Poslije doivje vladavinu tiranina Pisistrata, koji ga je tovao i nije dao dirati u njegove uredbe, premda je Solon odvraao narod od njega. Sa Solonom se dakle pojavi nova vrsta elegije politika i pouna. Radi jedrih reenica, osobito radi lijepih misli, koje izbijaju u elegiji Sebi, uvrstie ga stari u sedmoricu mudraca. Epsko ruho do kraja je skinula jampska pjesma koju je stvorio Paranin Arhiloh. On je prvi pravi lirik, ne iznosi samo svoje misli, ve i otkriva cijelu duu tako da pobuuje silan dojam. Jonsko narjeje, kojim pjeva Arhiloh, ostaje jezikom za sve jampsko pjesnitvo. Arhiloh uz jamb koristi i trohej. Najei su mu stihovi trimetar (dvanaestesterac) i tetrametar (petnaesterac). esto kombinira trimetar i dimetar (osmerac) i takve pjesme se zovu epode. No nije se uvijek dralo metrikih pravila. Tako je pjesnik Hiponakt na kraju stiha upotrebljavao trohej umjesto jamba, te tako iznaao holijamb, tj. hromi jamb. Jampske su se pjesme pjevale uz frulu ili liru ili su se naprosto govorile.

23

U 7. st. pr. Kr. poinju se u heksametrima ili elegijskim distisima klesati epigrami (natpisi) u kamen na grobu i metati na zavjete darove. Tu su kratki podaci o ivotu, pohvala pokojniku, zahvala kojem bogu i sve je zbijeno u nekoliko redaka. Taj su epigram do umjetne vrste dotjerali Anakreont i Simonid. To je jedina poezija koja je namijenjena itanju, drugo se sve pjeva ili predaje ivom rijei. Grk od pamtivijeka udara u liru i citaru i sam uz to pjeva. U 8. st. se ta priprosta glazba stala sve vie razvijati pod utjecajem lidijske i frigijske muzike, tako da se frula sve vie udomljavala. Da ne bi lira i citara zaostale za frulom, dotjeravali su ih prema slinim istonjakim glazbalima, koja su imala vie ica. Tako je nastao instrument sa sedam ica, a potom i sa jedanaest. U Grka su bile dvije vrste pjevaa: citarodi i aulodi. Citarodi su se sami pratili citarom, a aulode je pratio frula. Citara se osobito njegovala kod Eoljana na otoku Lezbu. U doba Arhilohovo javi se tu veliki citarod Terpandar, osniva umjetne grke muzike. On je uveo citaru sa 7 ica, okoristio se lidijskim nainom i stvorio tzv. citarodski nom (mislim da je nom neto vezano za normu duhovne glazbe). Uzimao bi stare epske pjesme odlomke iz Homera, dodao uvod, sve to uglazbio i onda pjevao na svetkovinama. On putuje poput jonskih rapsoda i dolazi u Spartu koja je mnogo drala do svetkovina. U Sparti su se i djeca odgajala uz pomo muzike. Sparta je s velikim oduevljenjem prihvatila njegovu muziku. Ni aulodi ne htjedoe zaostati. Pjev se uz frulu uvelike gojio u Argu i u Delfima. Argivljanin Sadak je izumio aulodski ili pitijski nom. Rijei za pjev uz frulu a tako je bilo i kod citare vadile su se iz tuih pjesama, ili je pjeva sam pisao tekst. Aulodske pjesme su se najvie pjevale na Apolonovim svetkovinama. Osim duhovne pjesme noma rodi se na Lezbu svjetovna popijevka. Ona sinu s Alkejem i Sapfom, a s njima i ugasnu. Ona je najljepi cvijet svjetovne grke lirike. Pjeva je, kao i nom, pojedinac, ali uz barbit, instrument slian liri. Predmet joj je ljubav, vino i politika, a jezik domae narjeje eolsko. Napjev s ponavljanjem dovede do cijepanja pjesme u strofe, a to ve nalazimo do savrenstva dotjerano u Alkeja i Sapfe. Poslije eolske popijevke javlja se u 6. st. jonska s Anakreontom. Kao to je Alkejeva i Sapfina pjesma prokljuala iz narodne, isto je bilo i s Anakreontovom. Na gozbama su se pored elegije pjevale i skolije. To su bile poastice koje su se pjevale u Ateni, a sadravale su poklon bogu ili pouku i spomen na neki dogaaj ili poziv na uitak ili iskricu ljubavi. Tu je vrstu narodnog pjesnitva umjetnim oblikom zaodjenuo Anakreont, pjesnik mogli bismo rei aice i snaice. Ovdje treba izdvojiti i Ariona, pjesnika i pjevaa iz Metimne na Lezbu, roenog oko 600. g. Dok je na brodu plovio u Korint, mornari su se dogovorili da ga ubiju i 24

opljakaju. Kako su se bojali da ih ne izda, pozvali su ga da odlui: da poini samoubojstvo na brodu ili da skoi u more. Arion je izabrao to drugo, ali prije nego e skoiti, zamolio ih je da jo jednom zapjeva i zasvira na svojoj liri. Kad je zavrio pjesmu, skoio je u more, ali se nije utopio. Njegova pjesma privukla je jato dupina. Jedan od njih uzeo ga je na lea i odnio na obalu. Na Kreti se razvijala pobona zborna pjesma i igra. Pejan je pobona pjesma u ast Apolona. Tu je pjesmu, kao i junako kolo, donio sredinom 7. st. Kreanin Taleta u Spartu. Sparta ga je pozvala da pejanom odvrati teku nevolju kugu. Zborna se pjesma udomi u Sparti, za kojom se povedoe i drugi krajevi. U Arkadiji, u Argu, u Delfima, na Delu, u Sikionu, u Ateni uvode se svetkovine, na kojima pjevaju i pleu zborovi. Natjecanja zborova, tko e od njih biti ljepi, tko e ljepe pjevati i plesati, dovode brzo do procvata zbornog pjesnitva. U Sparti se istakne Alkman, suanj iz lidijskog grada Sarda. On je, poto je na raun svoga talenta osloboen, pratio na citari djevojake zborove koji su pjevali njegove pjesme. U tim pjesmama ne slavi samo bog ve i ljepotice zbora. Na Siciliji djeluje Stesihor. On uzima grau iz epa, zaogre je platem zborne pjesme, ubacuje elemente lirskog, stvara od epa, moemo rei baladu. Njegovim stopama stupa Ibik i sam Pindar. Pejan je isprva himna Apolonu, a ditiramb himna Dionizu. Ditiramb se poslije pjeva i herojima, a pejan drugim bogovima, pa i ljudima. Lezbljanin Arion (oko 600. g. pr. Kr.) dao je ditirambu umjetni oblik. Dok lirska pjesma, to je pjeva pojedinac, izrie samo njegova uvstva, zborna pjesma izrie sve ono to je na srcu narodu. No i tu ima promjene, pa s vremenom i zbor iznosi subjektivne pjesnikove misli. Jezik zborne pjesme je dorski, budui da se razvila na Kreti i u Sparti, ali ne narodni, ve umjetni, kako ga je s primjesama jonskim i eolskim stvorio Stesihor. Najpoznatije zborne pjesme su dobitnike. One se pjevaju na bojnim igrama. Tu pjesmu zainje pjesnik priom o pradjedovima samog pobjednika, o praocima rodnoga mu kraja, o bogu kojem su igre posveene, o osnivau igara. Priu bira sam pjesnik prema prilikama u kojima dobitnik ivi. I refren sastavlja pjesnik, a zbor pjevaa pjeva uz citaru ili frulu. Slava se slavi u gradu dobitnikovu. Pjeva se pred domom ili u domu i to za vrijeme gozbe. Grk od vajkada voli igre. Ve ih u Homera prireuje Ahilej na ast palomu drugu Patroklu, a kralj Alkinoj hoe Odiseju da pokae, kako su Feaani vrsni u akanju, hrvanju, skakanju. Najpoznatije grke slave bile su: olimpijska u Olimpiji, ptijska u Delfima, nemajska u Nemeji i istamska na Istmu blizu Korinta. Tjelesna vjeba, za koju je trebalo vrsna uitelja, i gojenje vatrenih, plemenitih konja stajali su mnogo novaca. Trokove su mogli podmirivati samo bogati ljudi. Zato se tim bavilo samo plemstvo. Sport, krasne gradnje, podupiranje 25

svakog umijea i znanja obavijaju tiranske dvorove. Pjesnike sretamo na dvorima u Samu, u Ateni, u Tezaliji i Siciliji. U Sirakuzu k Hijeronu dolaze najvei pjesnici Simonid, Pindar i Bakhilid. Sva trojica svojim ivotom zahvaaju 5. vijek u novo doba, ali po osjeaju i po miljenju pripadaju starom vremenu; oni su srasli sa ivotom viteke gospode. Zborna dorska pjesma tamni, a zamjenjuje je mlada poezija demokratske Atene. Pindar gleda na svoje oi, kako gine stari svijet, kako propadaju gospoda, kako nestaje dvora za dvorom. S Pindarom lijee u grob sve staro umijee, - nema nasljednika. Klasino doba Na istoku se die Perzija, a na zapadu Kartaga. Grci se nalaze u sendviu i dosta im je teritorija okupirano. U bitci kod Salamine Grci slave pobjedu demokratske Atene. Oslobaanje okupiranog podruja omogui Ateni procvat. Iako je demokracija, vlasti ne mogu bez zabave. Svake se godine o Dionizijama pjevaju ditirambi i prikazuju drame; nijedna ovea slava ne prolazi bez glazbenog natjecanja, Atena alje svoje zborove na Salaminu i na Del; rapsodi pjevaju atenskom narodu Homera. Te su silne slave traile silu pjesama. Peti je vijek sam zacijelo trebao 4000 do 5000 ditiramba. Atena je sve natkrila. Ni Korint s ditirambom, ni Sparta s njegovanjem stare glazbe, ni Sirakuza sa sjajem nije se mogla mjeriti s Atenom. U Olimpiji se istina nakupilo vie umjetnina i blaga nego na atenskoj akropoli, u Olimpiju je vie svijeta grunulo nego u Atenu; ali je ta bujica provalila samo na as. Atena je bila arite zbog pomorstva i trgovine: saveznici i drugi narodi dolaze u nju da vide svetkovine, svi hrle u Atenu ko danas u L.A., trae proboj i priznanje. Atena je ognjite prosvjete. Tu se raa kipar Fidija, tragici Eshil, Sofoklo i Euripid, povjesniar Tukidid, govornik Demosten, filozofi Sokrat i Platon. Poto je tragedija koja se razvila iz ditiramba sve vie zasjenjivala ditiramb, valjalo je nai nain da se ditiramb odri. Taj je zadatak uzeo na sebe Laso iz Hermione. On je dotjerao glazbenu stranu, pjeva pjeva pjesmu na izmjenu sa zborom, a rijei prati kretnjama tijela, raa se frulaki koncert s pjesmom. Taj se novi ditiramb goji u podnoju Akropole, gdje je Periklo oko 440. g. sagradio odejon (pjevalite). Tu se ne pjeva samo o Dionizijama nego i o Targelijama pa o Prometejevoj i Hefestovoj svetkovini. S Metanipodom iz Mela i Kinezijom razvija se ditiramb dalje, a Filoksen, koji je kao rob s Kitere dospio u Atenu, izumi pastirski ditiramb (pjeva ga npr. zaljubljeni Kiklop Galateji). I citarodi se usavruju, uvodi se dosta glazbenih novotarija. Nom je dosegao vrhunac s Mileaninom Timotejom koji je uveo jedanaestu icu na citari. Uz ditiramb i citarodiju traje elegija, epigram i jampska pjesma bez promjene. 26

S porastom vlasti trebalo je Ateni ljudi doraslih novoj dravnoj zadai. Trai se vea obrazovanost. U 2. pol. 5. st. na scenu stupaju sofisti. Putuju poput rapsoda od grada do grada i za skupe novce nude mudrost, koju zaodijevaju kienom, okretnom i duhovitom rijei, a to ba Atenjanima treba na svakom koraku u javnom ivotu na sudu, u vijeu, pogotovo u narodnoj skuptini. Sofistika je nauka, koja je nauavala u sutini relativnost vrednota, potkapala ugled dravnim i udorednim zakonima, raala je sebinost, trovala odgoj, pa tako i guila svako plemenito uvstvo izvor lirske poezije. Sofistika ima velikih zasluga za procvat govornitva koje nije nimalo ilo u prilog pjesnitvu. Tualjku je tako zamijenilo nadgrobno slovo, mjesto pjesnike pohvale javi se pohvalni govor, pjesmu poasnicu potisnu duhovite stolne besjede. Potkraj 5. st. djeca u Ateni jo ue uz citaru pjevati stare pjesme. No mlai narataj pomamljuje se za novom glazbom i novom pjesmom za Filoksenom i Timotejem, vie voli za stolom duhovit govor nego pjesmu. U 4. st. ivi stara lirika gotovo samo u knjizi. Neke stare omiljele pjesme znadu ljudi iz djetinjstva, ita se neto iz Sapfe, Simonida i Pindara, imena se starih pjesnika povlae tamo-vamo u djelima pisaca. Od lirskoga pjesnitva toga doba zovu ga atikim ostalo nam je veoma malo, a od muzike, stare i mlade, upravo nita. U to se drugo doba rodi trei knjievni, umjetni jezik atiki, koji e odsada naprijed gospodariti knjigom, segnuti u kraljevske pisarnice30, biti opim jezikom svega obrazovanog svijeta. 2. Helenistiko razdoblje Aleksandrijsko doba 404. Sparta pobijedi Atenu. Poslije opet Teba porazi Spartu, ali ni njeno prvenstvo ne traje dugo, - s Epaminondom padoe svi tebanski snovi. U to vrijeme politikoga rastvaranja pomalja se na sjeveru nova sila Makedonija. Njen kralj Filip 338. u bitci kod Heroneje satre grku samostalnost. Njegov nasljednik Aleksandar, kree na elu Grka i svojih Makedonaca u Aziju, rui perzijsko kraljevstvo i irom istoka nosi lu grke prosvjete. Pregrada izmeu grkog i barbarskog svijeta pada. Aleksandar izdahne mlad, a dravu meu sobom podijele Aleksandrove vojvode. Meutim sjeme to ga je Aleksandar posijao, posvuda klija, sve zahvaa duh grke prosvjete. Sa smru Aleksandrovom 323. nastaje novo doba, helenistiko. Prijestolnice Aleksandrija, Antiohija, Pergam i Pela ognjita su grke kulture, a grka naselja na istoku rasadnici su grkog jezika. Sve pak gradove natkrili Aleksandrija koju je osnovao
30

Ve se Filip Makedonski dopisivao atikim narjejem s perzijskim kraljem Darijem. Proza, drama i nom upotrebljavaju atiki jezik, zborna pjesma dorski, a elegija, epigram i jampska pjesma jonski.

27

Aleksandar. Ona se brzo digne do prvoga svjetskoga grada. U njezinu luku grunue trgovake lae, u dvije dvorske biblioteke nagomila se s vremenom preko 500000 svezaka, uz kraljevski dvor stoji akademija i sveuilite sa zvjezdarnicom. U Ateni se pak dodue jo slave svetkovine, jo se glume drame, ali je glavna ila kucavica presjeena skrena je politika sloboda, oslabljena snaga narodnog duha. Atena postaje kao nekakva tiha, zaputena prijestolnica ili muzej, kamo zalaze samo filozofi i prijatelji starine. Prava veliina helenizna je u znanosti. S osnutkom knjinica i sveuilita razvija se filologija, povijest, geografija, matematika, prirodne znanosti, medicina, a pored toga se goji govornitvo i filozofija. Jezik, kojim se sve to pie, jest atiki. Nauenjaci ga bogate novim izriajima, a sirijski i idovski pisci tuicama. Taj je jezik zvali su ga openim mogao izraziti svaku novu misao, svaki napredak i izum, njim je govorio sav obrazovani svijet. Poezija je ovdje zaostala usred naune proze. Jo se pie po koji ep i tragedija, novim cvijetom cvate komedija, a pastirska pjesma mjeavina epa i drame dosegne po Teokritu vrhunac. Lirska pjesma zaostaje. Pjesnici pjevaju sada samo za dvor i obrazovani svijet. Pjesnitvo se povlai sve vie iz javnosti u nauenjake sobice i dvorane biranog drutva. Pjesnik kazuje ili ita pjesmu na sveanu sastanku ili na zabavici ili na tijesnu krugu prijatelja lijepe knjige ili uope pie, da se ita. Takva poezija ne moe biti naroda; ona ne nie iz naroda niti prodire narodu u srce, makar bilo u njoj duha, dosjetke i ukusa. Poslije 200. g. zapada u pusto umjetno navijanje. Kako je vrijeme pjevanja prolo, valjalo je posegnuti za prikladnijim stihovima, koji su bili blie obinom govoru. To su jamb, trohej i elegijski distih. U jeziku se lirika nije povela za prozom, nije prihvatila openi jezik, ve se svaka vrsta drala onoga jezika, kojim se koja sluila odrana. Himne, elegije, jampske pjesmice i epigrami ispunjavaju poeziju toga doba. Prianje o ljubavnim zgodama predmetom je elegije, koja se ugleda na Mimnerma. Kao najbolji elegijski pjesnik izaao je na glas Kalimah, ali se vrijednost njegove poezije ogleda najvie u epigramu. Tu ga ne sapinje nikakva starina jer moe saliti svaki osjeaj srca. Kratka elegija, kako je itamo u Teognisovoj zbirci, a sadri kratku misao ili poruku, pretea je Kalimahovih epigrama. Teognisove su se elegije pjevale za stolom, a moe se pretpostaviti da su se i Kalimahovi epigrami govorili u slinim zgodama. Otkad se epigram nije metao samo na grob, mogao se koristiti u svim prilikama. Svaki se doivljaj mogao izraziti epigramom. Uz Kalimaha je i Samljanin Asklepijad, ije su pjesmice pune vina i djevojaka, i podsjeaju na Anakreonta. Drugim pravcem udari Tarenanin Leonida. U njega vie nije pjesma iva jeka due nego veinom slika puste mate. Leonidin su nain prihvatili epigramski pjesnici Sirije i 28

Fenicije. Nasta fenika kola, kojoj su glavni zastupnici Sidonjanin Antipatar i Gadarani Melagar i Filodem. Tu je i Lezbljanin Krinagora. Ono to je karakteristino za ovo razdoblje je da nema pravog i orginalnog pjesnika. Helenizmu zaprijeti pogibao od Rima. Rim svlada Kartagu, razori Korint i mai se istoka. Rimljani prihvaaju helenistiku kulturu, ali se prema Grcima odnose despotski, italski trgovci na sve naine varaju Grke, Rim krade grkoj kulturu i sve to je stvarala, pripisujui sebi i svojoj tradiciji brojne grke stvari. U nevolji grki svijet se prikloni Mitidratu, azijskom voi koji je provalio u Malu Aziju i onda preao u Grku. Uza nj pristane Atena i drugi grki gradovi. Rim pak svlada Mitidrata i oplijeni Atenu. Krvavi graanski ratovi unite blagostanje grkog naroda, a bitka kod Akcija 30. g. pr. Kr., gdje Oktavijan shrva Antonija i Kleopatru, uini od Egipta rimsku pokrajinu. Sa smru Kleopatrinom s padom posljednje vladarske kue makedonske zamire i helenizam. Oktavijan zagospodari svijetom istokom i zapadom. Kod Grka slabi osjeaj jedinstva. Rimski pjesnici bezobzirno kradu stil i nain pisanja od Grka. Katul se jo plaljivo ogleda na Sapfu, ali se zato Horacije svom duom predaje Arhilohu, Alkeju, Sapfi i Anakreontu. Augustu to odgovara jer eli popularizirati pjesnike iz starog vremena kad je Grka bila podijeljena, kako bi istisnuo helenizam, tj. razdoblje grkog jedinstva. Usporedo provodi politiku potiskivanja Grka. Latinski ivalj zahvati Siciliju, Iliriju, dunavske pokrajne i Afriku, ali se na istoku ostavlja slubeni jezik grki.

Rimsko doba Nastaje dakle novo doba rimsko. Prijelom je gotov. Sve se vraa k starini, sve nastoji pisati starim knjievnim jezikom atikim; izdvajaju se i tumae stari pjesnici, to ih je iznijelo Periklovo doba. Taj aticizam i klasicizam sprema propast. Taj aticizam i klasicizam sprema propast helenistikoj prozi i dobrom djelu poezije. Pie se mrtvim jezikom. Klasicizam se najvie proiri pod carem Hadrijanom. Arijan pie jonskom prozom. U Rim sve jae navaljuju Grci. Svi koji ele slavu dolaze u Rim. Oive stare svetkovine, otvaraju se kazalita, citarodi nastupaju, zborovi se natjeu, sofisti putuju od grada do grada. Sofist se trudi da istisne filozofiju i poeziju, oblik mu je sve, za sadraj ne mari. Poeziji su krila polomljena. Ona dodue ne posee za starim atikim jezikom, ali se ni ona ne uklanja toj tekoj pogreci. ivi osjeaji zamiru pjesniku u ukoenom jeziku. Pjesme toga doba su kao umjetno cvijee, bez ivota i mirisa. U to doba nema pravih pjesnika. Pjesma je podreena vrsta govornitva. Epigram odaje da se pjesniku nareuje to e pjevati.

29

Grozni ratovi, strana kuga, loe gospodarstvo potresoe temeljem carstva, a Italiji rastoi snagu helenstvo. Afriki car Sever spasi dravu od rasula, ali vojska dobi vlast ona iri barbarstvo. Primie se cijepanje istoka i zapada. Barbari prelaze granice carstva. Goti pustoe Balkan i Aziju. Olimpiju zatire mrak, Delfi umuknu, cvatui gradovi na Azijskom primorju se raspu Atena jo die. Od propasti izbavi carstvo Dioklecijan. On razdijeli istok od zapada. Na istoku se vlada brutalno, slobode nema. S Konstantinom Velikim slavi pobjedu mlada snaga kranstvo. Teza se prenosi iz Rima u Carigrad, ali i tu die glavu latinski jezik. Dvor je uglavnom latinski do Justinijana. Od Dioklecijana naprijed uvlae se u grki jezik latinske rijei, a na istoku se diu domai narodni jezici i otimaju se grkom svijet se vraa na ono kako je bilo prije Aleksandra Velikog. Knjievnost zamire. Epigram ivotari, veinom se fura na stare stvari. Oko 400. g. javlja se Palada, a Agatija u Justinijanovo doba sabire cvijee poezije. 529. pada zadnja kula helenizma zatvara se filozofska kola u Ateni. Nastaje kranska poezija koja svoje olienje doivljava u pjesniku Gregoriju; kranska poezija prva gradi stihove po naglasu (do onda su se gradili stihovi po duljini sloga), prva uvodi srok.

ALKEJ
Alkej (Alkaios) rodio se oko 630. pr. Kr. u Mitileni na Lezbu, gdje je vjerojatno i umro u odmakloj dobi. Kao pripadnik Aristokratske klase bio je lan heterije, tajnog politikog kluba, u kojoj su se aristokrati udruivali da tite svoje klasne interese i da rue demokratski dravni poredak. Pjesnik je proveo ivot u vrtlogu politikih borbi. Borio se protiv tiranina Mirsila. Demokratska je stranka nadvladala i povjerila vlast Pitaku. Kad se Pitakova uprava polako pretvorila u umjerenu diktaturu, Alkej ga je estoko napadao svojim pjesmama. Zato je morao otii u progonstvo, ali se ipak jo za Pitakove 10-godinje vladavine vratio kui. U dugotrajnom i otrom sukobu aristokratskih obitelji Alkej se strastveno borio. U sukobu s tiranima pjesnik se uinio borcem za slobodu onima koji su zbog netonog prosuivanja politikih prilika pjesnikova ambijenta pripisivali Alkeju ideale i pobude odvie velike u odnosu spram njegova uskog i sranog sektatva. Alkej je zamiljao samo slobodu

30

svoje klase, svoga roda. Kao zarobljenik plemike etike bio je nesposoban za svaku politiku elastinost i nije bio dorastao svojim antagonistima, osobito Pitaku. On nije shvatio mudru taktiku i Pitakov moralni lik ni onda kad mu je taj omalovaeni i pogreni tiranin njegova je mudrost postala u antici legendom dopustio povratak u domovinu. Alkejev pjesniki opus obuhvaao je u helenistikim izdanjima najmanje 10 knjiga. One su bile, kako se ini, svrstane prema sadraju. Na prvom su mjestu bile himne (Himnoi), zatim pjesme politikog sadraja (Stasiotika), gozbene ili simpotike pjesme (Simpotika ili Skolia) i erotske pjesme (Erotika). Sauvani su samo fragmenti koji su nam uz Sapfine pjesme jedini izvor literarnog eolskog jezika. Alkejev je jezik dijalekt otoka Lezba pjesnikova vremena. Metrika je vrlo bogata i raznolika. Meu strofikim kompozicijama istiu se tzv. alkejska i safika strofa. Glazba koja je pratila tekst izgubljena je. Alkej se proslavio strofom koja po njemu nosi ime, a sastavljena je od dva jedanaesterca, deveterca i deseterca. Svoj ratniki ar pretoio je u stihove koji u sauvanom fragmentu sadravaju osobitu liriku koja je u novije vrijeme definirana kao najljepa poznata ratnika poezija. Radi se o nabrajanju predmeta, o naoko mrtvoj prirodi. Pjesnikovo oko, poneseno blistavilom metala, ostaje zaueno promatranjem stvari, zatim se raspaljuje sjajem perjanica, svjeim platnom oklopa, trbuastim oblikom titova. Pozorno promatra oruje, utvruje red i poloaj njegov, odmjeruje ljepotu i korist koju oruje prua ljudima koji su spremni da ga na sebe navuku. Oruje je zatita od strijela. Junaki su muevi kula grada. U ratnoj je igri i smrt lijepa. Sranu vjeru i slavu borca nita ne umanjuje: ni pathos zbog gubitka tita ni bijeg to ga pjesnik ispovijeda prijatelju, kako je to uinio ve Arhiloh, a mnogo stoljea kasnije i Horacije. No, Alkej je prije svega pripadnik svoga grada i ivi samo za aristokratsku klasu. Sav njegov praktiki i pjesniki ivot je borba lirom i maem protiv politikih neprijatelja. Mnogi fragmenti zadahnuti su mrnjom protiv tiranina Mirsila i mudrog Pitaka. Osjeanje oluje, koja se nadvila nad pjesnikov grad dolaskom Mirsilovim na vlast, pobuuje Alkeja na alegorijsku pjesmu proetu slikama mora i lae. Na lai, kojoj prijeti propast u oluji, pjesnik je sa svojima. Posada je blijeda od straha i nemona. U poreenju s dosta hladnom Horacijevom imitacijom (Carmina I, 14) ova je Alkejeva pjesma krepka i jedra, puna dramatske snage. S politikim temama prepliu se i simpotiki motivi. Povezanost dviju tipinih pjesnikovih karakteristika politiko-ratnika i simpotika nalazi jasno oitovanje u Alkejevu divljem kliktanju nad mrtvim Mirsilom. Sauvan je samo fragment: Sada opiti se treba, svatko i na silu piti mora / Jer u boju pade Mirsil Izmeu smrti tiranina i pijana zanosa njegovih neprijatelja postoji prirodan odnos uzroka i posljedice. Daleko od etikih 31

ograda Alkej provaljuje u neposrednu i originalnu liriku, sposobnu da pokae vatrenu senzibilnost i krutu strastvenu logiku ovjeka stranara i otvorenost njegova izraza. Razliito od Anakreonta, koji mrzi za vrijeme pijanke razgovore o mrnji i ratu, Alkej izlijeva u skoliju grozniave politike strasti. Vano mjesto u Alkejevoj poeziji zauzimaju vino i simpozij. Siloviti poziv na pijanku i uivanje Dionizova dara uinili su se nekima kao neumjerenost pjesnikova karaktera. On se ve unaprijed veseli pijanki i uri mu se pa hoe pouriti i dan da bi to prije dola veer. tavie, enja je tako velika te pjesnik eli piti jo za dana. Simpozij mu slui da bude u skladu sa svijetom. No on prolazi kroz ivotne vihore, pozna dobro zimski led i pasju ljetnu vruinu upravo kao to je i u srcu iskuavao hladno talasanje mrnje i plamen rata. Vino mu je tada najbolji lijek koji ne doputa da se popusti tuzi i jadima. Neophodan ukras simpotike radosti jest i prisutnost ljubljenih mladia: Menona, Talete i Lika. Alkej voli piti u svakoj prilici: u proljee, ljeti, zimi, u radosti i u alosti. Na glasu su slike zime i ljeta. Prva je nala odjek u jednoj Horacijevoj pjesmi (Carmina I, 9). U Alkejevoj slici istiu se zimska oluja i osjeanje ovjeka koji se od nje brani stvarajui toplinu intimnosti: pali vatru, obavija glavu mekanom vunenom vrpcom i pije u obilju slatko vino. Sliica ljeta vrlo je slina Heziotovoj u Poslovima i danima. To se esto navodi kao dokaz o nedostatku Alkejeve originalnosti. No zapravo razgovornom i opisnom Heziotovu ugoaju odgovara Alkejevo sintetiko osvjetljenje bitnih crta. U prvom je planu odluan poziv na pie, bez suvinih ukrasa ambijenta i dodataka u odnosu na vrstu vina i hrane. Zatim slijedi saet astronomski podatak, tj. odraz vrueg godinjeg doba na prirodu i ljude. Alkej donosi novo obiljeje ei jer uvodi u pasju vruinu cvranje cvraka i opaa biljku striak koja cvate i za pasje ege. Sauvani fragment zavrava jakim tonovima o enama koje su poudne do razvrata, a muevi su kao sjene izmodeni i nemoni. Alkej je majstor i u slikanju pejzaa. Krnji fragmenti puni su ptica, movara, vrhunaca, hladnih voda, sivkastozelenih loza, zelenih trstika i proljetnih glasova. Ritmiko i zvuno bogatstvo mijea se sa suzdrljivim sjajem opisa. Za pjesnika bujnih strasti, kakav je bio Alkej, preputati se aru voda i prirodnim ljepotama znai bijeg od svakodnevnih briga i nevolja, znai traenje duhovnog i fizikog odmora. Ako bismo htjeli kratko definirati Alkejevu liriku, tada bismo mogli rei da je osnovna karakteristika njegove poezije muevnost. Jaka emocija spojena je s neposrednou i jasnoom izraza i zornom slikovitou. Antiki kritiari nalazili su u njemu veliinu, saetost i milozvunost udruene s velikom snagom. Stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvom metara i strofa. U starini bio je veoma cijenjen. Uivao je ugled kod starih koji su najvie 32

cijenili njegov graanski ar povezan s lakim tonovima ljubavi i simpozija. Pisali su se komentari njegovih pjesama. Mnogo je koristio Alkejevoj slavi i rimski pjesnik Horacije koji se u mnogim pjesmama ugledao na njega i spominje ga vie puta kao prvaka u lirici. Od modernih voljeli su ga osobito Foscolo, Shelley i Carducci.

SAPFA
Sapfa (Sappho), kerka Skamandronima i Kleide, rodila se u Erezu na otoku Lezbu u 2. pol. 7. st. pr. Kr. ivjela je u Mitileni, gdje je i umrla u nepoznato vrijeme. Iako je pripadala aristokratskoj klasi, nije sudjelovala u tadanjim politikim sukobima aristokrata i demokrata, ali je ipak neko vrijeme bila u progonstvu na Siciliji. U Militeni okruila se skupinom djevojaka, udruenih u neku vrstu drutva thiasos. Temelj drutva sainjavale su dvije snage: kult boice Afrodite i ljubav. Poloaj Sapfe kao uiteljice temeljio se na osobnom ugledu, priroenoj pjesnikoj i muzikoj sposobnosti i obrazovanosti. Uzajamni osjeaj, koji je Sapfu privezao za mlade prijateljice u krugu posve zatvorenom za mukarce, a ipak gdje je vladala velika duhovna sloboda potpomagana istananim osjeajem lijepoga, upoznao je oblik erosa bez ograda, ogranienja i suzdrljivosti. Njenost se povezala s enjom, tugom i nemirom koji smuuje duu i osjeaje. Oko Sapfina lika razvila su se u stara i moderna vremena dva osnovna sloja legendi. Jedna govori o njezinoj tobonjoj nesretnoj ljubavi prema mladom laaru Faonu i samoubojstvu, a druga o pjesnikinji kao bludnici. Ova optuba izvire prije svega iz erosa za djevojke, a pruala je priliku za lascivne ale i moralnu osudu velike pjesnikinje. Ta klevetanja pomagali su atenski komediografi, koji su htjeli obescijeniti pokret atikih ena za emancipacijom, pa su o Sapfi kao prosvijeenoj predstavnici slobodnog enskog ivota kojeta izmiljali. No ni oni moderni nisu bili sposobni ili nisu htjeli da shvate duhovnu klimu ambijenta u kojem je Sapfa ivjela. Analizirajui veze i odnos Sapfin prema uenicima u ambijentu profinjene lezbike mekoputnosti i ocjenjujui osobit razvoj enskosti u onom ambijentu kao suprotnost zatvorenom, grubom i nazadnom guenju atenske ene u ginekeju, moe se djelimino razumjeti psiholoka klima i nova etika potvrena u tijasu. Tu je etiku Sapfa proivljavala bogatom, finom i plemenitom duom, vatreno i smiono, to se otkriva u treptavoj uzvienosti

33

njezine poezije. Sapfin odnos prema uenicama usporeivao se s nekim oblikom efebske ljubavi. Utvrena je i analogija izmeu safikog tijasa i sokratovskog kruga, kakav je u veim Platonovim dijalozima Fedru i Gozbi. Tu se Eros javlja na problemskom i gotovo metafizikom planu kao snaga koja bogato uzdie pedagoku i etiku vrednotu. U Sapfe nedostaje filozofski element, ali Eros je apsolutna i neosporna zbilja. Njega potvruje itav ivot, a njegova je etinost potpuna, neograniena i iskrena privola srca. Upravo u toj vrijednosti Erosa sadrana je Sapfina poruka i osobito znaenje njezine pojave. Sapfa je kao i Alkej pisala na eolskom dijalektu otoka Lezba. Aleksandrijska dioba njezinih pjesama u devet knjiga temeljila se na razliitosti metrikih oblika. U prvoj su knjizi bile pjesme u safikoj strofi, u drugoj u eolskim pentametrima itd., a u devetoj bijahu epitalamiji (svadbene pjesme) u razliitom metrikom obliku. Pjevala je himne, ljubavne pjesme i epitalamije. Tematika Sapfine lirike usko je povezana s intimnim krugom uenica. U pjesmama izraava njenu ljubav prema ljubimicama, govori iskreno o dubokim patnjama naputene ene i stranim mukama ljubomore. Osobito je privlai ljepota udruena s bogatstvom duha. Na glasu su bile svadbene pjesme epitalamiji. U njima je njenim osjeajem pjevala o ljepotama i radostima brane sree, o oprotaju s djevianstvom i alama pred branom lonicom. Od bogatog Sapfina pjesnikog opusa sauvani su oskudni fragmenti. Sapfinu pjesmu pokreu razliiti oblici prirode. Tu je prije svega svijetlo. Velianstvena Zora zacrtava na nebu tragove svojom zlatnom obuom. Tu je sunce, cvranje cvraka i odmaranje konja na irokim livadama. Veernjaa otvara vrata noi koja je iva i obasjana svjetlou mjeseca i zvijezda. Srebrni i uti planet potie na duboka razmiljanja. U blizini mjeseeva svijetla nastaju zvijezde u divnom treperenju dok sve ne uroni u mekani sjaj mjeseine na kojoj se prua zemlja. Zemlja je proarana bujnou njenih trava, cvijea i plodova, koji slue kao sredstva usporeivanja. Zdrava muka vitkost jednaka je njenoj mladici, a nedirnuta stidljivost zarunice, koja se dugo poigravala s onim koji ju je htio ubrati, slina je crvenoj jabuci koja se zarumeni na najvioj grani. Izgubljeno djevianstvo je kao cvijet zumbula koji je podlegao oboren tekim nogama pastira. Lepraju slavuji, lastavice, vrapci, golubovi. Ljepota ispunjava vidni horizont: vitke djevojke, mladii snani i okretni, djevice finih glenjeva i slatka glasa. Kad nestane cvijet djevianstva, razvija se nova ljupkost. Na mladoj se eni zrcali zdravlje i jedra svjeina. U nje je barunasta koa, a srea joj zrai u enji. Onaj koji stoji pred ljepotom i promatra je, dre i plamti, a ljepota ga nadahnjuje novim slikama. Bogovi, heroji i heroine slue kao sredstva za poredbe. Iznad svega prevladava nova poredbena elegancija koju karakteriziraju ljupke hiperbole: 34

melodioznija od harfe, zlatnija od zlata, bjelja od mlijeka, svjeija od izvor-vode, ponositiji od konja, njenija od rua itd. Osobita je Sapfina uvstvena sklonost prema enskim likovima: Atida, Anaktorija, Arignota, Girina, Gongila, Pentileja, Erana, Mnasida i dr. Sve te ljupke djevojke, koje se odlikuju ne samo tjelesnom nego i duhovnom ljepotom, okuplja zajedniki duh tijasa. Tu vlada istovjetnost zadovoljstva i ukusa. Jedan od najmilijih poslova je branje cvijea. Valja posebno istai da u tijasu nema ni ekstaza ni misticizma ni strahota. Kao to se planinski vihor sruuje na hrastove i rui ih, tako snaga ljubavi zahvaa i potresa Sapfino srce. Eros je iva vatra elje. Kad se pojavi ljubljena, napetost poputa, ali oekivanje ljubljene je gr. No ni prisutnost voljene ne iskljuuje pojaanje enje i udnje. Primjer Sapfinih intimnih osjeaja ovjekovjeen je u dvije sauvane ode. Prva je molitva Afroditi. U njoj se gotovo tajna dramatinost razrjeava u izvjesnost i jasnou, a drhtaji se razbistruju u smirenje. Afrodita, pokretaka snaga tijasa, uvarica povjerenja i tajnih elja, uzronica enji, predstavljena je i pribliena ljubaznom molitvom, koja se temelji na boiinoj ve iskuanoj dobroti. Trai se ponovo njezino uspjeno posredovanje u novoj ljubavnoj borbi. Juer i danas, lakoa utjehe, sadanji nemir i udnja i snaga novih pitanja slijevaju se u mudro zasnovanu pjesmu koja izvanredno odgovara razvoju osjeaja. U drugoj, vrlo znamenitoj pjesmi, razabiremo ljubavnu odu, iako nas prisutnost mukaraca nekako upuuje da mislimo na ljubomoru. Eros je poremetio, prevrnuo osjeaje i itavo Sapfino bie. U poetku je odlomak blaenstva (ini se bozima slian onaj). uenje je dano time to gleda mukarca gdje sjedi blizu voljene kao da je zatvoren u oklop nadljudske izdrljivosti i sree. No u stihovima se odmah ire zrake svijetlosti koje se prosipaju s lika drage. Slatka tenost govora i zvonki smijeh nalaze odmah povoljan odraz. Nakon toga u silovitom prijelazu vedar uvod ustupa mjesto dramatskim crtama. Sapfa promatra kao neto nevjerovatno mirno dranje onoga mukarca, ali ga u tome ne moe nasljedovati jer je nadvladava strast. U njezinu srcu moe se utvrditi udesna istovremenost izmeu vidne impresije i njezina preokreta u eznue, bol, gr i potpunu obamrlost osjetila. Samo pri letiminom pogledu na ljubljenu mnotvo estokih uzbuenja napada udove i duu, ini je pasivnom. Ostaje aktivna samo svijest, a to je poezija, to je ova pjesma pasivnosti pred snanim snagama s kojima se ne moe boriti. Slijede tako oznake boli, fizike patnje, saete u jedinstvo emocije. Ona svoju patnju ispovijeda iskreno i otvoreno. Ljubavna vatra, zastoj i ukoenje organa za osjetila, kljuanje krvi, drhtanje koje je obuzelo itavo tijelo, malaksalost do potpune bljedoe i gotovo gubitka ivota, sve to prelazi u velianstvenu snagu kojoj nema premca. 35

Sapfin eolski dijalekt jednostavan je i jasan. Muzikalnost rijei pretoila je u bogatu raznolikost metrikih oblika od kojih je najpoznatija safika strofa (tri safika jedanaesterca i krai stih adonej). Poeziju velike pjesnikinje karakterizira lirska istoa, bogatstvo duevnog ivota i strukturalna harmonija, tj. kompozicija pjesme u prstenu svretak odgovara poetku. To je vidljivo u veim sauvanim fragmentima, a osobito u prvoj posve sauvanoj odi molitvi Afroditi. Velika je pjesnikinja ivjela za umjetnost i vjerovala je u pjesnitvo kao u spas od prolaznosti. Svjesna vrijednosti svoje poezije, predvia da e je pratiti vjean spomen kod potomaka ovim rijeima: Tvrdim da e se netko i kasnije sjetiti mene. eljenu slavu jednoduno su potvrdili potomci. Platon je zove desetom muzom, mnogi pjesnici zvali su je enskim Homerom. Gradovi Mitilena i Erez kovali su novac s njezinim likom. Od rimskih pjesnika nasljedovao ju je Katul, koji je krao Sapfine metre i motive i preveo je na latinski njezinu drugu odu u svojoj 51. pjesmi: Ille mi par esse deo videtur. I nadalje, Horacije, pa mnogi drugi imitatori i oboavatelji. Umjetnici su se nadmetali da je ovjekovjee u mramoru ili boji. Slikana je i na atikim vazama. Podaci iz njezina ivota potakli su romantine interpretacije njezina lika u romanu 18. st. (Verri), u drami i glazbi (Gillparzer, Massenet) i u pjesnitvu (Leopardi, Swinburne). Snaga Sapfine erotike i uzvienost poezije dirnula je i druge osjetljive pjesnike due koje su pokuale da prevedu Sapfinu tajnu i dikciji i glazbi (Foscolo, Pascoli i dr.).

PINDAR
Pindar (Pindaros, 518 ili 522-442 pr. Kr.) rodio se u Kinoskefali kraj Tebe u uglednoj obitelji Egida koji su bili podrijeklom iz Sparte. itav ivot bio je vjeran tuma duhovnog svijeta aristokracije. Nisu ga dirnule ni duboka kriza, koja je potresala Heladu u 5. st., ni pokret, koji je gotovo svuda doveo na vlast demokratsko ureenje. Ostao je vjeran idealima drutva koje je bilo u propadanju. Prvo glazbeno obrazovanje dobio je u rodnom kraju, a uiteljice su mu po tradiciji bile Korina i Mirtida. One su se navodno i natjecale s Pindarom. Pri kraju 6. st. bio je u Ateni uenik Laza Hermionjanina, koji je, kako se ini, dotjerao ditiramb i uveo ditirampska natjecanja u Ateni. 476. dolazi u Sirakuzu na dvor Hijeronov i u ast njegove pobjede u Olimpiji konjem Ferenikom pjeva prvu olimpijsku odu. Poslije 446. nema o njemu vijesti.

36

Prema legendi umro je u Argu u dobi od osamdeset godina u gimnaziji kraj ljubljenog mladia Teoksena. Pjesniki rad Pindarov vrlo je bogat i raznolik. Obuhvaao je sve vrste korske lirike: himne, peane (u ast Apolonu); ditirambe (u ast dionizu); prozodije (ophodne pjesme); partenije (pjesme za djevojake zborove); hiporheme (plesne pjesme); enkomije (pohvalne pjesme u ast odreenoj osobi); trene (tualjke za mrtvima) i epinikije (ode koje slave pobjednike u opegrkim gimnastikim natjecanjima). Aleksandrijsko izdanje Pindarove poezije sadravalo je 17. knjiga. Od toga su sauvani fragmenti i 44 epinikija ili ode, koje se prema mjestu gdje je postignuta pobjeda dijele u 4 skupine: Olimpijske, Pitijske, Nemejske i Istamske. Pindar je pjevao po narudbi zainteresirane osobe ili grada, a naruioci su bili dorsko plemstvo i sicilski tirani. U svakoj odi slavi odreenog pobjednika, pa se one meusobno razlikuju po sadraju, duljini, metru i melodiji. Osobito valja istai veliku raznolikost ritmikih oblika, jer je u svakoj odi drukiji metriki oblik. Sastavljene su u sistemu trijada (strofa antistrofa epoda). Neke imaju jednu trijadu, veina 3, 4, 6, a 4. pitijska 13 trijada. Strukturirane su gotovo redovito prema istoj shemi, koja se moe izraziti u formuli: aktualnost mit aktualnost (a-m-a). Sportska pobjeda ili slavljenje pobjede predstavlja aktualnost. Pjesnikova se pozornost zaustavlja na vanjskim obiljejima pobjede jer nikada ne opisuje samo natjecanje. Pobjeda ga zanima samo kao oitovanje vrline koju slavi u osobi pobjednika. U iznenadnom, brzom, snanom i neposrednom prijelazu u podruja mita sastoji se tzv. pindarskilet, koji je poslije pogreno postao sinonim za svaku hirovitu stilsku smionost. U mitolokom i najdubljem dijelu ode otkriva se potpuno pjesnikov duh, njegovi pogledi na ivot i ljudski ideali, tj. najistija i najuzvienija svojstva njegove umjetnosti. Mitoloki dio stvara oko slavljenika herojsku atmosferu, a likovi su uzori kojima pjesnik ilustrira svoje duboke misli. Na kraju vraa se pjesnik svome junaku s estitkom i eljom da mu slava bude vjena. U gornju shemu Pindar uplee sentencije, opomene i autobiografske podatke. Pjesme su mu najue povezane s herojskom prolou i aristokratskom ideologijom. Duboko religiozan, Pindar ispravlja mitove uklanjajui iz njih sve negativne crte bogova i heroja. Vrhunac sree je bogatstvo udrueno s vrlinom, za koju je uvjeren da je uroena i da se ne moe postii u punoj mjeri samo znanjem bez nasljednih svojstava. Ideal mu je mjera u svemu, red i disciplina. Samo onome, koji je ustrajnim radom i naporom izvrio lijepo djelo, radost i pjesma daju naknadu za trud. Pjesma mu iri slavu i osigurava trajnu vrijednost. Pindar je imao istanan osjeaj za boje, glazbu i slikovitost. Ne zaustavlja se na pojedinostima. Misli se roje i jedna prestie drugu. Dojmove izrie vrlo jezgrovito, ponekad je 37

to i samo jedna rije. ini se kao da klizi po vrhovima misli i slika odbacujui spojne prstenove. Zato je taman i teak. Poredba je malo, ali zato sve vrvi od obilja smjelih metafora i sjajnih slika. Prti bogatstvo boja i efekti svjetla, vatre, blijeska, esto u kontrastu sa sjenom. Jezini izraz posve je u skladu sa sveanim tonom i dubinom misli. Pindar uiva u svojoj pjesmi, koja mu je nektar, plod srca, med, mlijeko, rosa, lijek u naporu i boli, cvijet, baklja, lidski dijadem, ali i strijela, disk, povoljan vjetar, laa, stup, ukraen zabat itd. Danas ne moemo osjetiti punu snagu i ljepotu Pindarove poezije jer su izgubljeni zauvijek zakoni ritma koji je vladao u njegovoj odi. Ne ujemo melodiju i ne vidimo skladne pokrete kora, nemamo umjetniku cjelinu, divan sklad poezije, glazbe i koreografije. Usprkos aristokratskom karakteru, Pindarov ideal vrline imao je veliko kulturno znaenje, jer je sadravao sklad fizikih i duevnih svojstava, atletiku i etiku. Odatle je izvirala misao o osloboenju ovjekovih snaga i poziv na njihov svestrani razvoj. Taj je ideal naao svoje puno ostvarenje u djelima grke likovne umjetnosti. Jezik mu je dorski s elementima iz bogate pjesnike tradicije, a ima i eolizma. Velika je bila pjenikova slava ve u antici. Stari su ga drali najveim helenskim liriarom, prvim od 9 pjesnika u kanonu aleksandrijskih gramatiara. Njegov se utjecaj osjea u korskim dijelovima grke tragedije. esto se navodi i veliko potovanje Aleksandra Velikog koji je prilikom razorenja Tebe potedio pjesnikovu kuu. Horacije, koji ga nasljeduje, proglaava ga nedostinim (Carm. 4, 2): velut amnisruitPindarus. Anonimni autor spisa O uzvienom, najvei kritiar antike poezije, priznaje pjesniku veliinu Pindarovu te ga pribliava Homeru i Sofoklu, ali ipak kae da nije sve u Pindara poezija. Povoljan je i sud Kvintilijanov. U modernim knjievnostima, pored humanistikih imitacija, jaki su Pindarovi odjeci u Italiji (Chiabrera, Foscolo), Francuskoj (Ronsard), Njemakoj (Holderlin), Engleskoj (Tennyson), Poljskoj (Jan Kochanowski, Szymon Szymonowic-Pindarus Polonus), a u ruskoj knjievnosti pobudio je veliko zanimanje u Lomonosova i mladog Pukina. Izdvojit emo nekoliko Pindarovih pobjednica. Sirakuaninu Agestiji Sostratov je sin Agestija pobijedio 468. u Olimpiji na utrci mazga. Kolima je ravnao Fintis. Agestija potie od Jamida, starih vraeva i Zeusovih sveenika u Olimpiji. Rod se rasuo po grkoj, jedna se grana rasula u Stimfalu podno gore Cilene u Arkadiji. Odavde je praotac Agestijin krenuo u Siciliju i osnovao Sirakuzu. Agestija je bio prijatelj i vra Hijeronov31. Poslije Hijeronove smrti ubie ga iz mrnje Sirakuani. Pjesmu je Eneja donio iz
31

Hijeron sveenik Demetre i njene keri Persefone.

38

Tebe i ravnao zborom. ini se, da se pjevala u Stimfalu u kui Agestijina roaka moda u kui Enejinoj. Opunaninu Efarmostu Pobijedio je kao hrva 456. u Olimpiji, a prije toga u Delfima, Istmu, Nemeji i drugdje. Pjesma slavi pobjedu olimpijsku, a pjevala se u Opontu na Ajantovoj svetkovini. Glavna je misao: sve vrline jakost i mudrost imadu ljudi od boga. Lokraninu Agesidamu Pobijedio je kao djeak 484. u Olimpiji. Bio je sin Arhestratov iz grada Lokra. Sirakuaninu Hijeronu Tu je pobjedu Hijeronu na pitijskim igrama stekao jahai konj Ferenik. Hijeron je u to doba bolovao. Pjesma je namijenjena pobjedi i utjesi. Smisao je: da Hiron32 ivi, pjesnik bi ga pjesmom opinio, te bi on poslao Hijeronu lijenika, koji bi ga izlijeio; ali ovako on moe za Hijerona samo moliti i sjeati ga, da nema na zemlji sree bez jada; to su osjetili i najsretniji ljudi Kadmo33 i Pelej. Budi zadovoljan s udesom i raduje se srei! Ta kralj si i pobjednik, a smije se nadati besmrtnoj slavi. Cirenjaninu Telesikratu Pobijedio je 478. (474) na pitijskim igrama u trci pod orujem. Bijae, ini se, od roda Egida, od kojih je potjecao i Pindar. Pjesnik slavi pobjedu i savjetuje pobjednika, da si trai enu u taj zgodni as. Borba i pobjeda su esto pretee brane sree. I Cirena se borila s lavom, kad je ugleda Apolon. Ve je, kae pjesnik, Telesikrat vie puta pobijedio, ali je posljednja pobjeda najslavnija; zato neka ne asi, ve neka se ugleda na odreitost Jolajevu34. Razgovor Hirona i Apolona je umjetniki dotjeran, vrsta volja i snaga viteka, vatrena ljubav, vedra ala, niz uzvienih misli, slatka nada u budunost sve se to vee u krasan vijenac.

32

Hiron kentaur, lijenik, prorok i uitelj Ahileja, Herakla, Tezeja i dr., odrekao se besmrtnosti u korist Prometejevu. 33 Kadmo sin fenikoga kralja Agenora, osniva Tebe; prema predaji, nauio Grke obraivati kovine i uveo pismo. 34 Jolaj Heraklov pratilac, pobijedio na prvim olimpijskim igrama u etveropregu.

39

Porijeklo i dijelovi tragedije

Tragedija je nastala od ditiramba, pjesme u slavu boga Dioniza. Ditirambe su pjevali horovi koji su bili preobueni kao satiri, pratioci Dionizovi, a zvali su se tragoi (jarci), a njihova pjesma tragodia, tj. jarija pjesma. Ditiramb je u Atenu doao s Peleponeza, a usavrio ga je Arion. Poto je u Ateni ve postojala razvijena jampska poezija, njeno pristupanje ditirambu omoguilo je nastanak tragedije. Ditirambski, dorski izriaj posluio je za horske dijelove, a jampski za dijaloke. Prvoga glumca uveo je pjesnik Tespid iz atikog sela Ikarije, u drugoj polovici 6. st. pr. Kr., tako to je nasuprot hora postavio satira Silena, koji je svojim govorom poticao hor na pjevanje. Drugoga glumca uveo je Eshil, a treega Sofoklo. S obzirom da su glumci tokom predstave mogli mijenjati odjeu i masku i da na taj nain igraju vie lica, mogunost radnje postajala je sve vea. U svojem razvijenom obliku grka tragedija ima ove dijelove: Prolog dio koji se prikazuje prije ulaska hora. Paroda, ulazna pjesma. Stasime, stajae pjesme, pjesme koje pjeva hor za vrijeme predstave. Dok se pjeva stajaa pjesma, stasimon, pozornica najee ostaje prazna ili pak ako nije prazna, radnja ipak miruje. Stasimom je obino u vezi s neposredno odigranom radnjom. Dijelovi drame izmeu stasima zovu se epizodije. Njih ispunjavaju ili razgovor ili pjesme, koje naizmjenino pjevaju hor i glumci, ili samo glumci meusobno. Eskoda izlazna pjesma hora koja slijedi iza posljednjeg stasimona.

ESHIL
Eshil je roen 525. g. pr. Kr. u Eleuzini kraj Atene. Pisao je elegije, epigrame, tragedije i satirske drame. Napisao je oko 90 drama, 70 tragedija i 20 satirskih drama, od kojih se sauvalo samo 7 tragedija: Hiketide (Pribjeglice), Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica protiv Tebe, Agamemnon, Hoefore (Pokajnice) i Eumenide. Zadnje tri sainjavaju organsku trilogiju.

40

Eshil je pjesnik vremena u kojem je rastao atenski duh nakon pobijede nad Perzijancima. Grau za svoje drame uzimao je iz mita. Uzor mu je bio i Homer. Radnja njegovih drama veinom je natprirodna. U njegovim dramama radnja je jednostavna, vezana za jedan dogaaj ili situaciju, nema pravog zapleta nego tee polako, od poetka do kraja. Hor ima veoma znaajnu ulogu u njegovim komadima, osobito u ranijim gdje zauzima polovicu drame, kao npr. u Hiketidama. Hor osim iznoenja autorovih misli ima funkciju i da ispria ono to se iz same radnje ne moe vidjeti. Njegovi politiki pogledi jasno su izraeni u Orestiji, gdje velia Aeropag, staru aristokratsku instituciju a zauzima rezerviran stav prema Periklovim reformama. Hiketide su, ini se, najstarija sauvana Eshilov drama. Ispjevane su izmeu 490. i 480. g. pr. Kr., izmeu dva velika rata Grka i Perzijanaca. Ime je dobila po horu koji sainjavaju Danajeve keri Danaide. Bjeei od svojih prosaca, Egiptovih sinova, Danaide dolaze s ocem u Arg gdje mole za pomo agrivskog kralja Pelazga. Pelazg ih eli primiti ali se boji rata s Egiptom pa odluuje da narod u skuptini pita za savjet. Za to vrijeme dolazi egipatski glasnik koji je, nakon to je narod odluio da Danaide mogu ostati kod njih, otiao prijetei ratom. Hiketide su vjerovatno bile prvi dio tetralogije u kojoj je obraena pria o Danaidama. Drugi su bili Egipani gdje je predstavljena svadba Danaida s Egiptovim sinovima, a trei Danaide, gdje su sve Danaide, osim Hipermestre, poubijale svoje mueve. etvrti dio je pastirska igra Amimona. To je takoer Danajeva ker u koju se zaljubljuje bog Posejdon. Perzijanci su prikazani 472. g. pr. Kr. Tu se slavi grka pobjeda kod Selamine. Mjesto radnje je Susa, prijestolnica perzijskog carstva. Hor ine perzijski velikai. Oni izraavaju zabrinutost za vojskovou Kserksa, sina umrlog kralja Darija i njegove ene Atose, koji je otiao da ratuje s Grcima. Atosa sniva san da e Kserkso izgubiti i zato prinosi rtve bogovima na Darijevu grobu. Dolazi glasnik i javlja da su Perzijanci potueni. Kad je uo ta se dogaa, Darije dolazi iz podzemnog svijeta i savjetuje svoje graane da se pokore sudbini a Atosu poziva da sveano doeka i utjei kralja, tj. Ksreksa. Kserkso odmah zatim i stie, oplakujui svoju sudbinu a tualjka izmeu Kserksa i hora zavrava dramu. Osim Perzijanaca u ovu tetralogiju ulazile su jo drame Finej i Glauk, te satirska igra Prometej, ali se nijednoj ne zna pouzdan sadraj. Sedmorica protiv Tebe pripada tetralogiji s kojom je Eshil 467. odnio prvu nagradu. Tetralogiju su sainjavale jo i drame Laj i Edip, te satirska igra Sfinga. U Laju se vjerovatno 41

prikazivalo Edipovo roenje u planini, u Edipu vladavina i propast Edipa. Grau za ovu tetralogiju pjesnik je naao u dvjema epopejama tebanskog ciklusa: Edipodiji (Pjesmi o Edipu) i Tebaidi (Pjesmi o vojevanju za Tebu). Njihov sadraj omoguuje rekonstrukciju prvih dviju drama: tebanskom vladaru Laju proreklo je delfijsko proroite da e ga sin ubiti. Kada se Laju rodio sin, on ga je ostavio u planini da tamo propadne. Meutim, Edip bude spaen i kada je odrastao, ubio je u neznanju oca. Zatim je Tebu oslobodio od Sfinge i kao nagradu dobio tebansko prijestolje i oenio se Lajevom udovicom, Jokastom, tj. svojom majkom. S njom je imao dva sina: Eteokla i Polinika, i dvije keri Antigonu i Izmenu. Sadraj Edipa bio je slijedei: Edip je otkrio tko mu je majka, pa je sebe oslijepio a svoje sinove, zato to su ga zbog toga vrijeali, prokleo da im koplje bude sudac pri podjeli oevine. Da izbjegnu kletvu, braa se dogovore da jedan (Eteoklo) ostane u Tebi i vlada, a drugi (Polinik) otie izvan grada i tamo ivi. Meutim, Polinik, postavi zet monog argivskog vladara Adrasta, prekri dogovor i krene sa svojim saveznicima na Tebu. Poetak opsade Tebe kraj je ove drame. Sedmorica protiv Tebe prikazuje ispunjenje Edipove kletve. Na Tebu je udarilo sedam vladara. Dolazi do krvave bitke i glasnik na kraju javlja da je grad spaen, ali da su braa ubila jedan drugoga. Njihova tijela donose na pozornicu a hor, koga ine tebanske djevojke, pjeva im tualjku zajedno s njihovim sestrama. Meutim donijeta je odluka da se Eteoklo pokopa sa svim poastima, a Polinik, kao neprijatelj, ostane nepokopan. Izmena i jedna polovica hora pokoravaju se toj odluci, a Antigona i druga polovica hora je ne prihvaa. S tim novim sukobom zavrava drama. ini se da je kraj kasnije dodan. Izuzmemo li Okovanog Prometeja, preostale tri Eshilove drame pripadaju trilogiji Orestiji, koja nam se jedina u potpunosti sauvala. S njom je pjesnik dobio prvu nagradu 458. g. Agamemnon sadri povratak Agamemnonov u Arg poslije osvajanja Troje. Tu ga ubija njegova ena Klitemnestra zajedno s ljubavnikom Egistom zato to je Agamemnon za sreu svoga vojnog pohoda rtvovao kerku Ifigeniju. Hoefore obrauju povratak Agamemnonova sina Oresta iz tuine kamo je poslan na poetku trojanskog rata, i njegovu osvetu majci i Egistu zbog ubojstva Agamemnona. Eumenide napokon donose rasplet stranog zloinstva iju osvetu trae Erinije, boginje osvete. Orest, koji se najprije sklonio u Apolonov hram u Delfima, uz Hermovu35 pratnju prelazi u Atenu, gdje e mu se suditi pred Aeropagom. Pred sudom ga brani sam Apolon.
35

Hermo glasnik bogova, bog trgovine i znanosti, zatitnik putnika lopova i skitnica.

42

Poto prilikom glasanja obje strane dobiju jednako glasova, boginja Atena, zatitnica demokratskog poretka, daje glas za Oresta ime se simbolini predstavljaju atenski pravni zakoni i rast demokratskog sustava u Ateni.

OKOVANI PROMETEJ
U ovoj drami Eshil je obradio popularni mit o Prometeju, sinu titana Japeta. Prometej je, prema legendi, stvorio ovjeka od gline. Eshil je uzeo mit u onom obliku gdje je Prometej prikazan kao veliki dobroinitelj ovjeanstva, ali ne i kao tvorac ovjeka. Iz naklonosti prema ljudima, Prometej je obmanuo roaka Zeusa, Kronovog sina, prilikom sveanosti u Mekoni gdje je govedo, koje je prinijeto za rtvu, Prometej podijelio na dvije gomile: na jednu je stavio meso, pokrio ga koom i odozgo stavio utrobu, a na drugu ogoljene kosti, prekrivene salom. Zatim je pozvao Zeusa da uzme jedan dio, a drugi e pripasti ljudima. Zeus je, naravno, izabrao gomilu prekrivenu salom. Kada je vidio da se prevaren, obuzeo ga je bijes. Da bi kaznio ljude, odluio je da im uskrati vatru. Ali Prometej je opet kriom donio ljudima vatru, pa je Zeus odluio kazniti i njega i ljude. Po Zeusovom nalogu Hefest naini od zemlje i vode enu Pandoru koju je Hermo doveo Prometejevu bratu Epimeteju. Iako je Prometej upozorio brata da ne prima od Zeusa darove, Epimetej je ipak Pandoru uinio svojom enom. Pandora je sa sobom donijela kutiju u kojoj su bila razna zla. Ona to meutim nije znala. Zato je jednom iz radoznalosti otvorila kutiju iz koje se odmah proirilo po svijetu mnotvo muka. Tako je Zeus kaznio ljude a Prometeja je dao okovati u zemlji Skitiji na strmu stijenu, gdje mu je orao, koji je dolijetao svakog dana, izjedao jetru, a ona bi u toku noi opet narasla. Na kraju Zeusov sin Heraklo ubija orla i oslobaa Prometeja. Nakon toga se i Zeus miri s Prometejem. To bi bio okvir mita. Prometej, kojega je Eshil naslikao u svojoj drami, moe se smatrati predstavnikom vjeite tenje ovjeka za znanjem i prosvijetljenou. Okovani Prometej prikazan je prvi put izmeu 468. i 458. g. pr. Kr. PROLOG Vlast i Sila36 vode vezana Prometeja Hefestu da ga okuje za stijene. Hefest je neodluan ali ga Vlast i Sila upozoravaju na Divove zapovjedi, tako da on ipak pristaje okovati ga. Nakon to se Hefest, Vlast i Sila povuku, Prometeju dolazi hor Oceanida s krilatim kolima i pjeva ulaznu pjesmu.
36

Vlast i Sila su djeca titana Palanta i Stige, kerke Oceana i Tetije. Stiga je prva dovela svoju djecu Divu (Zeusu) u pomo kad se borio protiv titana. Zato Vlast i Sila uvijek stanuju kod Diva. U Okovanom Prometeju Div je ime za Zeusa.

43

PRVI EPIZODIJ Prometej se ispovijeda horovoi, a zatim i Oceanu37, alei se na svoju kob. Prometej govori o svojim dobroinstvima ljudskom rodu koji se prije njega nalazio u primitivnom stanju. Nisu znali graditi kue ve su stanovali u peinama, bila su im nepoznata godinja doba, a isto tako i umijea pisanja i brojanja. Svemu tome nauio ih je on, Prometej. Pokazao im je dragocjene rude koje je zemlja skrivala u svojoj utrobi i nauio ih je da se koriste njima. Dao im je lijekove protiv raznih bolesti, nauio ih je umijeu da po raznim znakovima otkriju budunost. Ljubav prema ovjeku potvrdio je i time to je smrtnicima uskratio mogunost da naslute kad e umrijeti a dao im je nadu, jedinu utjehu u tekim trenucima ivota. DRUGI EPIZODIJ Prometej se nastavlja aliti i iznosi konstataciju da mu je nagrada za sva dobra to je svijetu dao uskraena. Umjesto nagrade dobio je najgoru moguu kaznu. Hor ga nastoji utjeiti. TREI EPIZODIJ Ovdje se pojavljuje Ija, Inahova kerka.38 Ona se ispovijeda Prometeju kako ju je Div prognao iz oevog doma i kaznio da luta svijetom, naputena od svih. Stoga moli Prometeja za mudru rije. On joj prorokuje daljnju sudbinu: Ija e s Divom izroditi potomstvo i jedan od njenih potomaka, Heraklo, bit e taj koji e osloboditi Prometeja. EKSODA Dolazi glasnik Hermo, takoer sin Divov. On trai od Prometeja da mu kae tko e se to roditi da makne Diva i oslobodi Prometeja. Prometej odbija odgovoriti na to Hermo prijeti jo jaim mukama. Prometej se ne boji i ostaje vjeran sebi. Hermo odlazi poslati munje i gromove. Kad je Hermo napustio scenu, nastade veliko nevrijeme i bezdan proguta sve. Okovani Prometej bio je prvi dio tetralogije. Drugi dio je Osloboeni Prometej, a trei Prometej Vatronoa. Ne zna se ta je bio etvrti dio. U Osloboenom Prometeju opisano je izmirenje Prometeja sa Zeusom, a u Prometeju Vatronoi vjerovatno je obraen mit o postanku Prometejeva praznika.

37

Ocean je otac Oceanida. Po Eshilovu shvaanju Ocean je samo u poetku sudjelovao u Zeusovoj borbi protiv titana, pa se poslije povukao. Ocean je na strani Prometeja. 38 Inah bog rijeke. Ocean je s Tetijom rodio i rijeke. Prema tome, Oceanide su Inahove sestre. U mitologiji se spominje i rijeni bog Penej. Njegova ker Dafna je, kad se u nju zaljubio Apolon, kako bi tu ljubav izbjegla, zamolila oca da joj promijeni lik, i on ju je pretvorio u stablo lovora koji se spleten u vijenac davao pjesnicima u znak priznanja (poeta laueratus).

44

SOFOKLO
Dok je Eshil predstavnik vremena u kojem se poela raati Atenska demokracija, Sofoklo je pjesnik Periklova vremena, u kojem je demokratska Atena doivjela potpuni procvat. Roen je 496. g. pr. Kr. u blizini Atene u imunoj obitelji koja mu je omoguila lijepo obrazovanje. Pored pjesnitva bavio se i politikom, a bio je i sveenik nekog religioznomedicinskog kulta. Bio je plodan pjesnik, napisao je oko 130 drama, od kojih mu se, kao kod Eshila, sauvalo 7: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu, Trahinjanke i Filoktet. Za najbolju dramu smatra se Kralj Edip, dok se najvie slavila Antigona. Radnju u Sofoklovim dramama ne pokree vie boanstvo, nego slobodna ljudska volja. Poredei s Eshilovim linostima, Sofoklovi junaci imaju bogatiji i sloeniji ivot. Vjetim komponiranjem radnje i promjenama situacije Sofoklo je uspio unijeti mnogo vie raznolikosti u doivljaje svojih junaka. Sofoklo je svjesno idealizirao svoje likove, to i Aristotel potvruje u svojoj Pjesnikoj umjetnosti: Sofoklo ree da on prikazuje ljude kakvi treba da budu, a Euripid kakvi jesu. Naroitu panju posvetio je Sofoklo enskim likovima ija je glavna odlika plemenita i duboka ovjenost. Hor, osim u nekom sluajevima, ne iznosi vie pjesnikove moralne i filozofske ideje, kao kod Eshila, ve je usko povezan s radnjom. Broj lanova hora poveao je s 12 na 15. Ajant je vjerojatno najstarija sauvana Sofoklova drama, jer najvie lii na Eshilove drame. Obrauje temu iz Trojanskog rata. Poslije Ahilejeve pogibije Agamemnon i Menelaj dosude njegovo oruje Odiseju, zbog ega Ajant hoe da im se osveti. Meutim, boginja Atena mu pomuti razum, te on poubija stoku umjesto dvojice Atrida. Doavi sebi, eli da se ubije jer se osramotio. Njegovi vojnici, koji ine hor, i njegova ena Tekmesa pokuavaju ga umiriti. Oprostivi se od svog malog sina, on obmanjuje vojnike govorei da e ih posluati. Otii e samo do mora da spere krv. Ali na morskoj obali, u uvenom monologu, oprata se od ivota i probada se maem. Tekmesa i hor, uplaeni rijeima vraa Kalhanta, idu ga potraiti i nalaze ga mrtva. Njegov brat Teukar eli ga pokopati, ali Agamemnon i Menelaj ne daju, dok se Odisej ne zauzme za njega. Elektra ima isti sadraj kao Eshilove Hoefore: povratak Orestov u Arg i njegova osveta majci i njenom ljubavniku. Sofoklo je ovaj motiv obradio drugaije nego Eshil. Kod Eshila Orest se koleba da li da ubije majku i ini to na Apolonovu opomenu, a zatim ga progone Erinije dok ga Aeropag ne oslobodi. Kod Sofokla on izvruje osvetu bez kolebanja i 45

ne progone ga Erinije. Elektra je u Orestiji sporedno lice, a kod Sofokla glavno i javlja se, do Orestova povratka, kao jedini nosilac protesta protiv majke i protiv Egista. Pjesnik joj je dao skoro iste osobine kao i Antigoni. Da bi njen lik jae istakao, suprotstavio joj je lik njene, majci poslune sestre, Hrisotemide, koja je slina Izmeni. Klitenmestra je dana s vie odbojnih crta i s manje tragine veliine. Kralj Edip. Ova drama pripada tebanskoj prii gdje spada i Antigona. Ona neposredno ne obrauje Edipov zloin, ve njegovo postepeno razotkrivanje sebe samoga kao poinitelja. Radnja se dogaa u Tebi, gdje hara kuga i gdje narod sjedei na stepenicama rtvenika pred kraljevskim dvorom oekuje Edipa, da bi ga umolili da spasi grad od nesree. Pojavljuje se Edip i saopava narodu da je poslao svog urjaka Kreonta u Delfe, da pita proroite za savjet. Kreont je iz Delfa donio prorotvo da e kuga u Tebi prestati ako se iz zemlje protjera ubojica ranijeg kralja Laja. Tebanski starci, koji ine hor, savjetuju Edipa da za krivca pita slijepog starca Tiresiju. Tiresija meutim ne eli odati ubojicu. Edip se razljuti i optui vraa da je u dosluhu s krivcem, na to Tiresija oznauje Edipa kao ubojicu. Kralju je to dokaz da su se Tiresija i Kreont zavjerili protiv njega. Kreont je uo da ga kralj okrivljuje i dolazi da se pravda. Njegov se razgovor s Edipom pretvara u svau, na koju upada kraljica Jokasta. Ona umiruje kralja govorei da se ne treba bojati onoga to je rekao Tiresija, jer se nije ispunilo ni prorotvo dato Laju, da e ga ubiti sin; ubili su ga naime na putu razbojnici. Edip se sada prisjea da je i on ubio nekoga na putu ali vjeruje da to nije bio Laj. Da bi bio siguran u to, alje po pastira, koji je jedini od Lajeve pratnje ostao iv. U to dolazi iz Korinta glasnik, koji javlja da je njihov kralj Polib umro i da narod trai da im Edip, kao njegov sin, bude kralj. Edip odbija bojei se da se ne ispuni prorotvo da e ubiti oca i oeniti se majkom. Glasnik mu govori da ta opasnost ne postoji jer Edip nije Polipov sin. On ga je lino, glasnik, primio od Lajeva pastira (to je onaj pastir po kojega je Edip poslao). Jokasta sada shvati stranu istinu i odlazi bez rijei u dvor. Stie i pastir koji u poetku ne eli odgovoriti na Edipova pitanja a zatim, pritisnut prijetnjama, otkriva Edipa kao Lajeva i Jokastinog sina. Edip, van sebe, odlazi u dvor. Ubrzo sluga javlja da se Jokasta objesila, a Edip sam sebe oslijepio. U posljednjoj sceni Edip moli Kreonta da se pobrine za njegovu ensku djecu, dok e se muka sama snai. Zatim Kreont, na Edipovu molbu, otpravlja Edipa iz zemlje. Dramu zavrava hor opomenom da nikoga ne treba smatrati sretnim prije smrti. Ovaj motiv nalazimo i kod Eshila, s tim to je Eshil kao osnovu radnje postavio prokletstvo roda tako da je tragika prikazana kao nasljedstvo krivice. Sofoklo je meutim svu radnju koncentrirao na Edipovu linu sudbinu. 46

Edip na Kolonu. Ovu tragediju napisao je Sofoklo u devedesetoj godini ivota, a prikazao ju je, poslije njegove smrti, unuk Sofoklo, 401. god. To je nastavak Kralja Edipa, a nastavak Edipa na Kolonu je Antigona. Ove tri tragedije ipak nisu inile trilogiju. U Edipu na Kolonu Sofoklo je ublaio tamnu sliku ljudske sudbine kakvu nam je dao u Kralju Edipu. Slijepi Edip, sada kao prognanik, doivio je kroz patnje oienje, i najzad naao potpuno smirenje. Likovi iz ranijih Sofoklovih drama pojavljuju se i ovdje: Antigona, koja je pratilja slijepog oca, prikazuje se sada kao njena ki. Izmena je takoer odana ocu, dok je Kreont i ovdje sklon nasilju. Lirske odlike ranih Sofoklovih drama ostale su i ovdje vidljive; posebno mjesto ima izvanredno lijepa himna koju je pjesnik ispjevao rodnom Kolonu. Trahinjanke. Ova drama prikazuje sudbinu Heraklove vjerne ene Dejanire i tragian kraj nevjernog Herakla. Kad je Dejanira saznala da ju je Heraklo iznevjerio, alje mu koulju natopljenu krvlju kentaura Nesa, koji joj je jednom rekao da e na taj nain sauvati muevu ljubav. Kada je vidjela da ju je kentaur prevario, jer je koulja bila otrovana i usmrtila Herakla, Dejanira sebi oduzima ivot da bi tako okajala svoj nehotini zloin. Heraklo je predstavljen kao neobuzdani mukarac koji ini nasilja da bi zadovoljio svoje strasti. On ne pokazuje razumijevanja za svoju enu, ak ni u trenutku kad saznaje da je nevina izgubila ivot. U tom trenutku on se brine samo za svoju ljubavnicu Iolu, zbog koje je ratovao protiv njenog rodnog grada i razorio ga. Sinu postavlja zahtjev da Iolu uzme za enu i da tako postane njen zatitnik. Trahinjanke ustvari obrauju problem braka, koji je osnov ljudske zajednice. Filiktet. Ovom dramom, prikazanom 409., dobio je Sofoklo prvu nagradu. U njoj je obradio borbu izmeu intrige i lai s jedne, i otvorene estitosti s druge strane. Njih predstavljaju lukavi Odisej i poteni Neoptolem, Ahilejev sin. Oni dolaze na pusti otok Lemno, na kojem ve deset godina ivi Filiktet, u kojega su Heraklov luk i strijele. Poto je proroite proreklo da e Troju zauzeti Neoptolem, pomou Heraklova luka i strijela, zajedno s Filiktetom, Odisej i Neoptolem imaju zadatak povesti Filikteta sa sobom na Troju: to e se postii samo lukavstvom, jer je Filiktet ljut zato to su ga na putu za Troju, zbog toga to je ranjen, ostavili na ovom pustom otoku, pa se eli vratiti kui. U ovoj situaciji Odisej je prikazan kao lukav i bezobziran politiar koji ne pree ni od lai ni od prevare, samo da postigne cilj. Zato savjetuje Neoptolemu da lukavstvom uzme od Filikteta luk i strijele, na to ovaj pristaje. Meutim, Neoptolem je prikazan kao iskren i otvoren ovjek, koji po prirodi ne moe initi zlo. On je, dodue, najprije popustio Odiseju, savladan eljom za slavom, ali svoju estitost pokazuje uskoro, kada Filiktetu otkriva svrhu svoga dolaska. Filiktetova 47

nepopustljivost ini sukob triju toliko razliitih karaktera zaotrenim u toj mjeri, da ga moe razrijeiti samo pomo boanstva.

ANTIGONA Antigona predstavlja nastavak Eshilove Sedmorice protiv Tebe. Antigona bez ikakva straha od kazne sahranjuje svoga brata Polinika, koji je poginuo u sukobu sa svojim burazom Eteoklom (oni su ubili jedan drugoga). Kreont, koji je postao kralj Tebe, zabranio je da se Polinik pokopa. PROLOG Antigona svojoj sestri Izmeni saopava namjeru da e, unato svemu, izvriti svoju dunost prema bratu, tj. pokopati e ga jer je to u skladu s boanskim pravom. Izmena je odvraa od takve namjere jer je Kreont zaprijetio smru onome tko pokua pokopati Polinika. PRVI EPIZODIJ Kreont razgovara s horovoom (hor ine tebanski starci) i taj razgovor prekida straar koji upada zadihan i javlja vijest da je netko nad mrtvacem izvrio sveti obred i posuo ga pepelom da se odstrani grijeh. Kreont, preneraen, upita tko bi to mogao uiniti. Straar je odgovorio da je netko dobro nadmudrio sve straare, ali eto, barem nije uspio pokopati Polinika. Kreont nareuje da se smjesta pronae poinilac, jer e inae straari odgovarati za svoju nemarnost. DRUGI EPIZODIJ Kreontu ponovo dolazi straar, ali ovaj put s vijeu da je krivac uhapen. To je Antigona, koja je zateena kako pokopaje brata. Antigonu izvode pred Kreonta i ona priznaje svoje djelo govorei da je morala, usprkos svim drutvenim zakonima, izvriti svoju sestrinsku i moralnu dunost. Zbog toga se ne plai nieg, pa ni najstroe kazne. U to na scenu stupa Izmena koja je, uvi da je Antigona uhapena, pohitala da kae Kreontu da je i ona sudionik zloina. Antigona joj govori da sad ne treba, kad ju je ve prije svojom bojaljivou odgovarala od njenih namjera, lagati o stvarima koje nije inila. Kad je vidjela da ne moe zajedno sa sestrom u smrt, Izmena pokuava Kreonta odvratiti od izvrenja smrtne presude spominjui mu zaruke Antigone i njegovog sina Hemona. Kreont je jo razdraljiviji i nareuje da se obje sestre zatvore.

48

TREI EPIZODIJ Kreontov sin, Hemon, napada oca zbog okrutnosti prema njegovoj vjerenici. Kreont u svojoj zloi ide jo dalje pa nareuje da se Antigona dovede i smakne pred Hemonovim oima. Mladi se zaklinje da ona nee umrijeti i da njega otac vie nee vidjeti. ETVRTI EPIZODIJ Antigona se ali horu to je ivu odvode na obale Aheronta39, tj. ivu je odvode u grob. Tuna je jer mlada naputa svijet, povrijeena je jer je etiketirana kao zloinka, gorda je jer umire na pravdi Boga. PETI EPIZODIJ Kreont razgovara sa starim prorokom Tiresijom. Tiresija mudro zbori da Kreont neodobravanjem pokapanja Polinika naruava boanske propise. To ne moe ii na dobro. Kreont je grub i prema proroku. Tjerajui Tiresiju optuuje sve ljude oko sebe da su se urotili protiv njega. EKSODA Glasnik izvjetava horovou da se Hemon ubio. Taj razgovor je ula Euridika, Hemonova majka, te je od glasnika traila da joj ispripovijeda kako se to dogodilo. Kad joj je glasnik ispriao, ona je otila ne izustivi ni rijei. Uskoro se pojavljuje i Kreont koji s horom jadikuje zbog gubitka sina. Dolazi i drugi glasnik te javlja da je i Euridika oduzela sebi ivot. Kreont u oaju uvia da je svojom okrutnou, tvrdoglavou i zasljepljenou razorio vlastitu obitelj. Antigonina smrt je istodobno i njena pobjeda, jer pokazuje da dravne zakone treba potivati samo ako vode rauna o ljudskom dostojanstvu, u protivnom dunost je svakog pojedinca da se usprotivi zakonu ukoliko je zakon rav i okrutan.

EURIPID
Trei veliki dramski pjesnik, Euripid, rodio se 480. na otoku Salamini. Eshil i Sofoklo, i pored svih razlika, spadaju zajedno po idejnoj i knjievnoj usmjerenosti svojih djela. Euripid stoji vrsto na tlu novoga vremena u kojem je stara Atena doivila puni politiki i kulturni
39

Aheront rijeka u podzemnom svijetu preko koje laar Haron na amcu prevozi due pokojnika.

49

procvat. To vrijeme nastupa oko polovice 5. st. pr. Kr., a kulminira u vrijeme Peleponeskog rata. Nova generacija pod utjecajem sofistike filozofije poinje zauzimati kritiki i racionalistiki stav spram tradicije. Kao i njegovi veliki prethodnici, i Euripid uzima grau za drame iz mitova, koje obrauje na posve nov nain. I u njegovim dramama likovi su heroji i bogovi, ali jako izmijenjeni, bez idealnih crta. Euripid je bogove liio njihove veliine i moi i ponekad ih upotrebljava samo kao dramsko sredstvo: oni govore prolog i time upuuju gledatelje kako da shvate radnju, a na kraju presijecaju na brzinu dramski zaplet koji se na moe drugaije rasplesti. Euripid je prvi od velikih tragiara unio u dramu psiholoku analizu likova i time otkrio antikim gledateljima do tada nepoznati svijet duevnog ivota. Nijedan pjesnik prije njega nije tako snano i umjetniki prikazao patnje, nagone, osjeanja i ljudske strasti, pogotovo kod enskih likova. U slikanju opeljudskih, ali psiholoki zanimljivih, sukoba u kojima je pojedinac u proturjenosti s ustaljenim miljenjem, Euripid pokazuje svo blago svoga filozofskog i retorikog obrazovanja. On umije potpuno da zaokupi panju gledatelja i da ih naglim i neoekivanim obratom sudbine svojih junaka gane. Kao i njegovi prethodnici, i Euripid je izvrio neke promjene u kompoziciji drame. Veina njegovih drama poinje dugim monologom jednog lica; to je najee neko boanstvo, koje se u drami vie ne pojavljuje. Takav prolog bio je potreban radi uvoenja gledatelja u radnju, jer je Euripid esto mijenjao sadraj prie, tako da gledatelj ne bi mogao, bez prethodnog objanjenja, pratiti tok radnje. Pjesnik upotrebljava hor uglavnom kao pomono sredstvo: hor najee ne stoji ni u kakvoj vezi s radnjom, ve mu je svrha izraziti pjesnikove ope refleksije. Sjajno obraenim prizorima pjesnik uspijeva potresti duu gledatelja. U tome mu pomae njegov lijep, duhovit i jasan jezik, slian svakodnevnom govoru Atenjana, a uz to i prirodan i jednostavan stil. Euripid je napisao oko devedeset drama, od kojih se sauvalo 18 tragedija i jedna pastirska drama. Najpoznatije njegove drame su: Hekuba, Medeja, Hipolit, Ifigenija i Aulidi, Ifigenija na Tauridi, Elektra i Bakho. Hekuba ocrtava straan lik trojanske kraljice Hekube, Prijamove udovice, koja poslije pada Troje postaje Odisejeva robinja. U isto vrijeme kada saznaje za odluku Grka da na Ahilejevom grobu rtvuju njenu najmlau ki, Poliksenu, Hekubi se u snu javlja lik njenog jedinog preostalog sina Polidora; on joj govori da ga je kralj Polimestor, kojem su ga roditelji dali na uvanje, ubio i tijelo mu bacio u more. Kada more izbaci na obalu Polidorovo tijelo, Hekuba se pretvara u krvoednu osvetnicu, koja nema mira dok se ne osveti ubojici svojeg sina. 50

Hipolit je prikazan 428. g. Tu je izvrsno dana snana ljubav Fedre, Tezejeve40 druge ene prema pastoru Hipolitu. Kada Hipolit odbije tu ljubav, Fedra poini samoubojstvo okrivljujui za to Hipolita. Tezej je gnjevan i u ne znanju osuuje na smrt sina, koji ne eli okriviti svoju maehu. Pred Hipolitovu smrt boanstvo otkriva Tezeju pravu istinu i time se, kao kontrast Fedri, zaokruuje i upotpunjuje neiskvaren, ponosan i plemenit Hipolitov lik. Bakho je u vezi s mitom o bogu vinove loze Dionizu, koji je u liku mladia uinio tebanske ene mahnitim, jer ga nisu htjele priznati za boga. Dok ene, a meu njima i Agava, majka kralja Penteja, vode na Citeronu mahnito kolo, Dioniz nagovori Penteja da preobuen u enu poe s njim na Citeron da vide ta ene tamo rade. Kada stignu tamo, Dioniz oda Penteja enama i one ga ubiju. Sama Agova natakne njegovu glavu na kolac, mislei da je lavlja, i poe veselo kui. Kada doe k svijesti, prepozna svoga sina i shvati da ju je stigla boja kazna.

MEDEJA
Kao sadraj za tragediju Medeja posluila je Euripidu poznata pria o Jazonu i Medeji, uzeta iz mita o Agronautima. Taj mit, prvobitno lokalnog znaaja a kasnije zajedniki svim grkim plemenima, opisuje doivljaje hrabrih mornara na lai Agro na njihovu putu iz Grke do Kolhide na obali Crnog mora, i na povratku u domovinu. Zbog zanimljivog sadraja

40

Kad je junak Heraklo umro, njegova smrt izazvala je opu tugu. Ta je tuga ublaena kada se pojavio drugi, slian, junak Tezej. Tezej je bio sin Egeja, atenskog vladara, i Etre, keri Priteja, kralja Trezene. Bio je slavan junak. Razbojnici: Prokust, Kerkjon, Siron i Sinit bili su strah i trepet Korintskoj prevlaci, a unitio ih je Tezej i tako oslobodio Grku. Ubio je i razbojnika Perifeta, poznatijeg po nadimcima Epidaurski div i Nosa topuzine. Bio je i lakom na ene. Tako je oteo lijepu Helenu dok je ova jo bila djevojica. Namjeravao ju je oeniti kad poraste. Meutim pronala su je braa i vratila kui. Postala je ena kralja Menelaja. Oteo ju je, kao to znamo, Paris. Veliki osvaja enskih srca Tezej zaveo je i Peribeju, ker megarskog kralja. Ostavio ju je na otoku Salamini. Sreom, tu se ona poslije udala za Telamona, salaminskoga kralja. Prva ena Tezejeva bila je amazonska kraljica Antiopa koja je, opsjednuta ljubavlju prema Tezeju, odstupila od svojih amazonskih naela glede odnosa s mukarcima (Amazonke su keri boga Aresa, prebivaju u mitskoj Skitiji. Ne udaju se, a ako rode muko dijete, ubiju ga. Velike su ratnice.). Tezej je s njom rodio Hipolita. Druga Tezejeva ena je Fedra. Njezina kratka povijest je ova: Minos, mitski kralj otoka Krete, uzeo je za enu Pasifaju, ker Helija, boga sunca, s kojom je imao dvije keri, Fedru i Arijadnu. Minos odbija rtvovati bogovima udesnog bijelog bika, pa ga Posejdon i Afrodita kanjavaju tako to njegovoj supruzi Pasifaji udahnu strastvenu i neprirodnu ljubav prema tom bijelom biku. Iz nastrana odnosa s bikom Pasifaja raa udovite Minotaura, bika s gornjim dijelom tijela kao u ovjeka. To e udovite ubiti Tezej uz pomo Arijadne, koja je, uz sestru Fedru, bila zaljubljena u njega. Minotaur je ivio u labirintu iz kojega Tezej nije mogao izii, makar u dvoboju pobijedio i ubio Minotaura. Taj je labirint sagradio Dedal (Daidalos umjetnik), vjet graditelj. Arijadna je Tezeju u pravi as dala klupko konca kojim je on oznaio ulice Labirinta i tako, nakon pobjede nad Minotaurom, uspio nai izlaz. Arijadna je krenula s njim u Atenu, jer joj je obeao brak, ali ju je Tezej prevario i ostavio, pobjegavi bez nje brodom nakon zastanka na stjenovitom otoku Naksosu. Tamo je Arijadna i skonala. Oenio se potom Fedrom s kojom ima drugog sina. Kad je umro atenski kralj Egej, kraljem je trebao postati Tezej. Palantidi, sinovi Egejeva brata Palanta (bilo ih je 50), diu bunu i u krvavoj bici svi izginu. Jedina ostaje na ivotu njihova sestra Aricija, kojoj Tezej zabranjuje udaju i potomstvo, kako bi taj rod s njom izumro.

51

bio je veoma popularan i postao je izvor motiva i lirskim i epskim i dramskim grkim pjesnicima Glavni junak Jazon bio je sin Esona, kralja u gradu Jolku, u Tezaliji. Kada je Esonu njegov polubrat Pelija preoteo vlast, Eson jedva spasi sina i da ga na odgoj kentauru Hironu, koji je bio odgajatelj mnogih poznatih mitskih junaka, meu njima i Ahileja. Uskoro Eson umre a Jazon ostane kod Hirona 20 godina, a zatim se kao mladi vrati u Jolk i zatrai od strica oevo prijestolje. Pelija ga eli na lukav nain odbiti pa mu zadaje zadatak da iz Kolhide donese posmrtne ostatke Friksove i zlatno runo krilatog ovna, koji je nekad iz Grke ovamo prenio Friksa i njegovu sestru Helu. Friks i Hela bili su djeca beotskog kralja Atamanta, koji se, ostavivi svoju enu Nefelu, oenio opakom Kadmovom kerkom Inom.41 Ova stane progoniti svoje pastorke, a Nefela, da spasi svoju djecu, poalje krilatog ovna sa zlatnim runom, da ih ponese u Kolhidu. Na putu Hela padne u more, koje po njoj dobije ime Helespont, a Friks stigne u Kolhidu, gdje ga je kralj Eet lijepo primio i dao mu jednu svoju ker za enu. Friks rtvuje ovna Zeusu, a runo pokloni Eetu, koji ga posveti Areju i stavi u njegov hram, gdje ga je uvao vjeno budan zmaj. Jazon, prihvativi zadatak, sagradi lau koja dobije ime Argo, te s posadom koja je brojala 50 lanova, mahom grkih junaka (Kastor, Poluks, Heraklo, Tezej i dr.), poslije mnogih pustolovina, doe u Kolhidu. Tu se pojavljuje druga glavna linost mita, Medeja, jedna od Eetovih kerka, sveenica boginje Hekate i arobnica, koja se zaljubi u vou Agronauta. Let pristaje na Jazonovu molbu da mu da runo ali kao uvjet postavi dva zadatka: prvi je da uzore polje s bikovima iz ijih nozdrva suklja plamen, a koje je Hefest poklonio Eetu; a drugi, da u brazde pooranog polja posije zmajeve zube i da potom svlada naoruane ljude koji e niknuti iz zemlje. Oba zadatka Jazon je izvrio, ali uz Medejinu pomo. Stoga mu Eet, koji je to opazio, nije htio dati runo. Tada Jason nou ukrade runo iz hrama, poto je Medeja prethodno uspavala zmaja uvara. Iste noi vrate se Agronauti na brod i krenu kui, a s njima poe i Medeja, kojoj je Jazon obeao da e je uzeti za enu. Razljueni Eet krene za njima u potjeru, ali ga Medeja zaustavi ubivi svoga maloga brata Apsirta i bacivi ga u more. Vrativi se u Jolk, Jazon preda zlatno ruho stricu, ali ovaj ne htjede izvriti obeanje. Tada Medeja lukavstvom uini da Pelija smaknu njegove kerke. Tako Jazon zavlada oevim kraljevstvom, ali ga uskoro potjera Pelijin sin Akast. Jason pobjegne zajedno s Medejom u Korint gdje sretno provedu deset godina, sa svojih troje djece. Iznenada dolazi do preokreta u

41

Nefela znai oblak, friks je u vezi s glagolom koji oznaava drhtanje od hladnoe koju izaziva kini oblak, hela znai sjajna, svijetla. Jezgrao mita ini zapravo pria o zlatnom runu, pa ova imena ukazuju na njegovo prirodno podrijeklo: odlazak kinog i povratak blagog, za raslinje pogodnog vremena.

52

njihovom braku, jer se Jazon zaljubljuje u lijepu Glauku, kerku korintskog kralja Kreonta, i odluuje da se njome eni. Nastavak prie ini sadraj Euripidove drame. PROLOG Dadilja Jazonove djece se u monologu ali na to to se njena gospodarica Medeja unesreila jer je nju i djecu mu ostavio da bi poao s drugom. Dadiljino zapomaganje poveava se kada dolazi odgojitelj s vijeu da e Jazon Medeju i djecu prognati iz Korinta. Dolazi i Medeja i u bijesu govori dadilji da sada ni svoju roenu djecu ne moe gledati zbog postupka njihova oca. PRVI EPIZODIJ Medeja je ljuta, agresivna, srdita i bijesna. Kreont joj govori da bi bilo najbolje da ona napusti Korint jer se boji posljedica njene ljubomore. Medeja, koja je prethodno ve smislila plan osvete, trai od Kreonta da joj dozvoli da ostane jo jedan dan kako bi toboe spremila djecu za putovanje, a ustvari kako bi se rijeila Jazonove nove ene ali i svoje roene djece. Kreont, koji nita ne sumnja, doputa joj da ostane do slijedeeg jutra. DRUGI EPIZODIJ Medeja grmi na Jazona podsjeajui ga na sve to je ona dosad uinila za njega, iz kolikih ga je opasnosti izvukla i koje mu je dobro donijela. Jazon kao da je to sve zaboravio. Na Medejine pritube uope se ne osvre i govori joj da joj on u biti eli dobro ostavljajui joj mogunost za bijeg jer je Medeja svojim prijetnjama postala opasnost za kraljevski dvor, a to je bila itekako istina. TREI EPIZODIJ Ovdje se pojavljuje Egej kojemu sudbina nije dodijelila djecu pa je proroite u Febu pitao za savjet a boanstvo mu je dalo neku vreu koju ne smije odrijeiti prije nego to stigne oinskom ognjitu. Na povratku je susreo Medeju kojoj je ispriao svoj udes. Medeja, nakon to ga je sasluala, poeljela mu je da to prije dobije djecu a zatim mu je ispriala svoju nevolju kako ju je mu najprije ostavio, a sada je jo i goni iz grada a ona nema gdje. Zatim Medeja zaklinje Egeja da je primi u svoj dom u dalekom gradu Trezenu i da se zakune da je, budu li je Kreont i njegovi ljudi traili, nee predati. Egej joj, ganut, obeaje da e stati na njezinu stranu i da e joj pruiti utoite jer joj je nainjena velika nepravda. Egej meutim nije znao Medejin naum o ubistvu Kreonta, njegove ene i svoje djece. Kad se Kreont udaljio,

53

Medeja je poela spremati otrovne poklone za svoju suparnicu. To su bili jedna haljina i jedna ogrlica koje bi trebale usmrtiti svakoga tko ih dirne. ETVRTI EPIZODIJ Medeja je ve razradila okrutni plan. Jazonu se toboe ispriava zbog svojih prijetnji te u znak mira predaje Jazonu poklon za njegovu enu. Medeja ga jo moli da se zauzme bar za djecu koja nisu nita skrivila. Jazon odgovara da e to biti teko kod Kreonta, ali da e zato nevjesta biti popustljivija. Zato Medeja poalje djecu da joj se umile i predaju darove. Jazon i djeca, skupa s odgojiteljem, odlaze Glauki. PETI EPIZODIJ Odgojitelj javlja Medeji da je Glauka s djecom sklopila mir i da je zahvalna na Medejinoj panji. Medeja zna da e uskoro i Kreont i njegova ker biti mrtvi. Taj dio plana je rijeen. Sada se u Medejinoj dui vode velike borbe izmeu razbora i osvete jer sad su na red dola djeca. Dok se ona bori i premilja, dolazi glasnik i napada je zbog stranog zloina to je poinila savjetujui joj da bjei to prije ako joj je ivot mio. Jazonova je ena umrla kad je na se obukla haljinu i stavila ogrlicu, a njen otac, koji je uvi zapomaganje strao k njoj, sam se otrovao kad ju je uzeo u naruje. EKSODA Jazon je bio van sebe kad je vidio to su Medejini pokloni uinili. Njegovu patnju jo vie pojaava hor koji mu govori da je Medeja ubila i njegovu djecu. Medeja se tada pojavljuje iznad kue u kolima u koja su upregnuti krilati zmajevi s mrtvom djecom pokraj sebe. Jazonu dovikuje da je njena osveta sada potpuna. Sada e onaj koji ju je nemilosrdno ostavio patiti do kraja ivota. Jazon trai da bar poljubi svoju mrtvu djeicu ali mu Medeja ni to ne da govorei neka ih sad ne ali kad ih nije umio ljubiti i zatititi dok su ivjela. Medeja nestane ostavljajui Jazona u tuzi ali i u kajanju, jer sad uvia kolika je u svemu ovome i njegova krivica.

54

DIJELOVI KOMEDIJE
1. Prolog dio komedije do ulaska zbora. 2. Paroda nastup i predstavljanje zbora. 3. Epizodij radnja izmeu parode i parabaze, izmeu parabaze i stasima ili druge parabaze i eksode. AGON dio jednog epizodija u kojem se protagonist izravno konfrotira sa zborom. STRUKTURA POTPUNOG AGONA Oda zborska pjesma prvog poluzbora. Katakeleuzam poziv jednom od sudionika da iznese svoj stav. Epirema pledoaje prozvanog sudionika agona koji po pravilu zavrava pnigom (guenjem), odnosno zavrnom strofom koju glumac izvodi gotovo u jednom dahu. Antoda zborska pjesma drugog poluzbora. Antikatakeleuzam poziv drugom sudioniku da iznese svoj stav. Antipirema pledoaje drugog sudionika koji zavrava antipnigom. Klauzula presuda o pobjedniku.

4. Parabaza izravno obraanje zbora gledalitu u situaciji u kojoj nijedan akter nije na pozornici. Struktura parabaze: Komatij poziv gledalitu da saslua obraanje zbora. Prava parabaza ili anapesti glavni dio parabaze u kojemu koritej u anapestima iznosi stav zbora prema odreenom problemu koji zavrava u pravilu pnigom. Strofa ili oda lirska zborska pjesma bez izravne veze s radnjom. Epirema ponovno obraanje korifeja publici koje takoer nema neke veze s radnjom. Antistrofa ili antoda lirska zborska pjesma (kao i strofa). Antepirema isto kao epirema.

5. Druga parabaza skraena parabaza u drugom dijelu komedije. 6. Stasim stajaa pjesma zbora koja odvaja dva epizodija. 7. Eksoda zavrni prizor u kojem zbor pjevajui i pleui izlazi s pozornice.

55

ARISTOFAN (izmeu 450 i 440-385?)

Povijest klasine Grke u 5. st. pr. Kr. obiljeena je Peleponeskim ratom izmeu Atene i Sparte. On je voen, s malim prekidima od 431. do 404. pr. Kr. Dugotrajnost rata, te prirodne katastrofe (kuga, potresi) dovele su do vrlo tekih prilika u Ateni i okolici. U takvom je okruenju stvarao i najvei antiki komediograf Aristofan. Podatke o njegovom ivotu nalazimo u Aristofanovim sauvanim komedijama, a veina biografskih injenica poznata nam je iz kasnijih antikih zapisa. Bio je rodom Atenjanin, vrstan poznavatelj stare i suvremene grke knjievnosti, pogotovo tragedije. Poetkom 4. st. obnaao je visoku dravnu funkciju. U biblioteci aleksandrijskog Muzeja sauvana su 44 naslova pod Aristofanovim imenom, a za njih 40 se moe sa sigurnou rei da su njegovi. Rukopisnom je predajom u potpunosti sauvano 11 komedija. Aristofanov opus se moe podijeliti na tri razdoblja koja se ujedno podudaraju s etapama Peleponeskog rata. 429. atenski voa Periklo umire od kuge, a u Ateni se zaotravaju politiki sukobi: na jednoj je strani umjerena struja pod vodstvom Nikije, koja se zalae za mir, a na drugoj radikalisti s Kleonom na elu, iji je cilj potpuni poraz Sparte. U bitki kod Amfipola 422. Atenjani su poraeni, a u njoj su poginuli i Kleon i spartanski vojskovoa Brasida. Nakon toga privremeno vlada Nikija, pa ve 421. dolazi do mirovnog sporazuma Atene i Sparte (Nikijin mir). Prvo razdoblje Aristofanovog stvaralatva traje od 427. do 421. Prilike u zemlji su se direktno odrazile i na Aristofanove komedije u kojima su esto stvarne osobe ismijavane na sceni, katkad i one koje to apsolutno nisu zasluile. Invektiva, odnosno izrugivanje ad personam, jedna je od glavnih karakteristika stare antike komedije. Njezine su glavne teme politika, socijalna pitanja, religija i odgoj. Te je teme u komediju uveo komediograf Kratin, koji je uz Eupolida i Aristofana uvrten meu najznaajnije autore stare komedije. Komedije su se u antikoj Grkoj prikazivale o dvjema velikim svetkovinama u ast Dioniza. Najprije su se prikazivale o Lemejama, a zatim i o Dionizijama. Dionizije su trajale est dana, a treeg dana natjecalo se pet komediografa, svaki s jednom komedijom. Ostala tri dana bila su rezervirana za tri tragiara, od kojih je svaki nastupao s jednom tetralogijom (naravno, tri tragedije i jedna satirska igra). U doba rata broj prikazivanih komedija smanjio se s pet na tri. Aristofan je prvi put nastupio 427. s komedijom Oblaporci. Tema je usporedba tradicionalnih i modernih metoda odgoja te njihovih rezultata.

56

426. Aristofan nastupa s dvije komedije: Prizori ili Kentaur i Babilonci. U toj se komediji kritizira Kleonova politika prema saveznicima: ta predstava je, kao i Oblaporci, prikazana pod Kalistratovim imenom (Aristofan je bio premlad za redateljsku funkciju). U Aharnjanima (prvoj od sauvanih predstava), koji su prikazani na Lenejama 425., i koji su ponovo donijeli Aristofanu pobjedu, prvi se put izravno progovara o miru. Tu je prikazano raspoloenje atikih seljaka prisiljenih na ivot unutar atenskih zidova za vrijeme rata. Seljak Dikeopolid sklapa separatni, privatni mir sa Spartom da bi sebi i svojoj obitelji osigurao lagodniji ivot. 424. Aristofan izvodi komediju Vitezovi i za nju takoer dobija nagradu, a u njoj direktno napada Kleona. Tenju za mirom, sa stajalita atikih seljaka, izraavaju i komedije Zemljoradnici (424.) i Tovarne lae (423.). Te godine se na Dionizijama pojavljuje i s prvom verzijom Oblaka. Osvaja tree mjesto, a teko ga je pogodilo jer ga je smatrao najboljim djelom. 422. nastupa na Lenejama s dvije komedije: Ose kritiziraju atensko pravosue; i Proagon, parodiju Euripidovih tragedija. 421. Mir osvaja drugu nagradu. Komedija je inspirirana Nikijinim mirom. Seljak Trigej putuje bogovima da oslobodi boicu mira. Prvo razdoblje Aristofanova stvaralatva obiljeeno je dvama motivima: borbom za mir, ali u hedonistikom smislu; i ismijavanjem atenskih politiara, posebno Kleona, koji je izrugan u Babiloncima, Aharnjanima, Vitezovima, Oblacima, Osama i Miru. Oba su motiva gotovo istodobno izgubila na aktualnosti: 422. Kleon pogiba kod Amfipola, a Aristofan ne eli ismijavati njegova manje uticajnog nasljednika Hiperbola. Drugo razdoblje Aristofanova stvaralatva traje od 421. do 413. Za to vrijeme Spartanci poraavaju Atenu kod Mantineje, to u Ateni uzrokuje meusobni sukob Nikije i Alkibijada. Skuptina staje na stranu Alkibijada i odobrava 415. sicilsku ekspediciju te za voe pohoda imenuje Lamaha, Nikiju i Alkibijada. Nakon nikad zavrene afere oko oskvrnua Hermovih kipova, u Ateni se pokree proces protiv Alkibijada u njegovoj odsutnosti, a on prelazi na stranu Spartanaca. 413. atenska flota doivljava poraz kod Sicilije, a Spartanci zaposjedaju Dekeleju u Atici. Nikija je zarobljen i smaknut, a Atenu naputaju brojni saveznici. Nakon toga zapoinje raspad atenskog demokratskog polisa: u Ateni jaaju oligarhijski elementi, a Spartance poinju podravati i Perzijanci. U Ateni je 411. sruena demokracija, te je zaveden teror i oligarhijska vlada. Iste godine Alkibijad je ponovo izabran za atenskog stratega. Pod njegovim vodstvom Atenjani pobjeuju kod Kizika 410., a 408. Alkibijad se vraa u Atenu i ukida oligarhiju. U zavrnoj etapi rata, 405., u bitki kod Egospotama, Spartanci pobjeuju, te je 404. Atena opkoljena i prisiljena na predaju i priznavanje hegemonije Sparte. 57

U razdoblju izmeu 421. i 417. smatra se da je Aristofan napisao drugu verziju Oblaka koja nije bila izvoena. Tad nastaju i Dedal, Danaide, Poliid, Lemnjanke i Fenianke. Oko 420. izvedena je Starost, zatim kasnije Hore i Anagir. 414. osvaja drugu nagradu s Pticama. U toj komediji dva starca Atenjanina, uz pomo ptiijeg kralja Pupavca, osnivaju ptiiju dravu Kukumaglajgrad koja vlada cijelim svemirom, jer njezin arhont stvarno preuzima sve Zeusove oblasti. Iste godine prikazan je Amfijaraj, kojemu je motiv pomlaivanje. Izmeu 412. i 406. nastao je Trubilo, u kojem je motiv sukob starog i novog pjesnitva. 412. prikazane su Lisistrata (to je vizija panhelenskog mira: grke ene, na elu s Lisistratom ele uskraivanjem branih dunosti prisiliti mueve na sklapanje mira. U tome i uspijevaju) i enska skuptina u Tesmoforiju (parodija Euripidove tragedije a ujedno je prvi put u njoj primijenjena feministika optika). enska skuptina 405. osvaja prvu nagradu zajedno sa abama u kojima se sukobljuju dva velika tragiara: Eshil, tradicionalnim etikim i estetikim vrijednostima odan pjesnik, i Euripid koji, po Aristofanu, moralnim relativizmom i novotarijama u pjesnikome izrazu, zavodi narod (Euripid je umro 407.). Nakon zavretka Peleponeskog rata Aristofanova djela pripadaju ve srednjoj komediji, tj. razdoblju izmeu tzv. stare i nove grke komedije. Nastaje invektiva i fantastini korski element, pa nastaju ene u narodnoj skuptini (izvedene 392.). U toj komediji ene preotimaju politiku vlast od mueva i objavljuju socijalni program koji se sastoji u tome da je za opu sreu naroda potreban komunizam, tj. zajednitvo svih dobara. Pluto (izveden 398.) je komika utopija u kojoj se vraa vid boanstvu ije je sljepilo bilo uzrok nepravedne raspodjele zemaljskih dobara. Motiv je socijalno siromatvo. Eolosikon i Kokol (izvedene 387., odnosno 386.) su komedije u kojima je osnovni motiv parodija tragedije. Kao ni godina roenja, ni godina Aristofanove smrti nije sigurna: smatra se da je umro 385. Nakon Aristofana dolazi do tzv. nove komedije, iji je glavni predstavnik Menandar. Nova komedija i Menandar bili su uzori rimskim komediografima Plautu i Terenciju, a velikim su dijelom odredili i razvoj cjelokupne kasnije evropske komedije.

OBLACI
Uhvatimo dakle od poetka! Koja je ono tuba s koje mi se rodila kleveta i kojoj je ba Melet vjerovao i ovom me tubom tuio? Neka! Pa to su govorili i klevetali klevetnici? Kao tubu tuitelja treba dakle tubu njihovu proitati: 'Sokrat krivo radi i prevruje kad istrauje ono to je pod zemljom i to je na nebu, pa kad slabiju stvar gradi jaom i druge to

58

isto ui.' Takva je nekakva. Ta to ste i sami gledali u komediji Aristofanovoj, kako ondje nekakav Sokrat lebdi i govori da zrakom hoda i silu drugih trica i kuina tovrlja; a u to se ja nita, ni mnogo ni malo, ne razumijem. I ne govorim kao da prezirem takvu znanost, ako je netko u emu takvome mudar ne dao bog da Melet na me svali toliko tuba! ali u mene, ljudi Atenjani, nema nita takvo. Obrana Sokratova. Komedija oblaci obrauje temu odgoja i obrazovanja, tj. sukoba tradicionalnog odgoja za koji se zalae Aristofan, i suvremenog odgoja koji u ovoj komediji zastupaju filozofi predvoeni likom poznatog filozofa Sokrata. Kritiari smatraju da treba razlikovati povijesnog i Aristofanovog Sokrata koji je prikazan kao voa sofista, dakle u negativnom svijetlu. No ipak treba imati na umu da opinstvo onoga vremena nije ba slualo savjete dananjih kritiara i ova je drama, zasigurno, jo vie usmjerila ljudsku kolektivnu svijest protiv Sokrata, a tako utjecala i na krajnji ishod Sokratova ivota. Imajui na umu da je ba umjetnost ta koja najvie od svih ostalih ljudskih podruja ivota usmjerava ponaanje i svijest ljudi, i Aristofana moramo proglasiti jednim od krivaca, svjesnih ili nesvjesnih nije bitno, za Sokratovu smrt. No to sad nije bitno, vratimo se drami. Na kraju svi smo krivi jer smo greni. Starac Strepsijad eli nauiti govor kako bi mogao dobiti neku sudsku parnicu. Zato odlazi kod sofista jer zna da ga oni mogu nauiti vjetini uvjerljivog pripovijedanja kojom bi obmanuo sud. Sokrat ga, zajedno sa svojim uenicima, ui nepotrebnim, ali i pomalo smijenim stvarima koja nemaju nikakvu praktinu, pa ni duhovnu vrijednost. Sokrat ismijava one ideale u koje je Strepsijad dotad vrsto vjerovao tvrdei da nema nikakvih boanstava, pa ak ni Zeusa, ve ljudskom sudbinom upravljaju oblaci. U predstavi sudjeluje i zbor oblaka koji se uje negdje u pozadini. Oni dakako imaju i svoju metaforu: sve to se ui u tim filozofskim kolama prikazano je kao neki oblak, kao neki vrtlog ili magla koja slui tome da se istina izokrene i prikrije vjetim verbalnim premetaljkama. Sokrat, prije nego to e dati mudrost Strepsijadu, podvrgava svoga uenika bizarnim podukama, npr. da se umjesto rak treba govoriti raac. Zatim ga uvodi u Mislionicu, sobu u kojoj su se sastajali Sokratovi uenici. Tu se nastavlja tortura i Strepsijadu se, malo-pomalo, okree pamet. Nakon nekog vremena bio je oduevljen sofizmom pa je odluio ovamo dovesti i sina Fidipida. Ovaj se dugo neka jer smatra da se tamo ue samo isprazne stvari. Ipak, iz iste znatielje, odlazi s ocem u Mislionicu. Tu se, nakon nekog vremena, Fidipid susree s Ispravnim umovanjem i Pogrenim umovanjem koji su prikazani kao osobe. Umovanja vode prepirku oko toga koje je 59

od njih bolje. Svako umovanje iznosi svoje argumente, itd. Napokon se Fidipid priklanja Pogrenom umovanju koje mu pokazuje kako igrom rijei moe uvijek priskrbiti pravdu na svoju stranu. Nakon to su se otac i sin dobro potkovali u Mislionici, sueljavaju se sa svojim vjerovnicima ne priznajui nita to ovi govore i tjerajui ih od svoje kue. Mislili su da su sada nesalomljivi. Fidipid, zbog nekog trenutanog hira stade tui oca dokazujui mu sofistikim argumentima da je to to ini ispravno. Napokon se Strepsijad opameuje vidjevi da su i njemu i sinu isprali mozak. Svojim slugama nareuje da razbijaju cigle s krova Mislionice te da tako srue tu zgradu koja mu je omrzla. Nakon cijele prie, Strepsijad i Fidipid se opet vraaju starim vrijednostima: svojim bogovima i svojem Zeusu.

KRONOLOKI PREGLED SAUVANIH ARISTOFANOVIH KOMEDIJA

425. Aharnjani (prva nagrada). 424. Vitezovi (prva nagrada). 423. Oblaci (prva, nesauvana verzija trea nagrada). 422. Ose (druga ili prva nagrada). 421. Mir (druga nagrada). 421. Oblaci (druga, sauvana verzija, neizvedena). 414. Ptice (druga nagrada). 411. enska skuptina u Tesmoforiju. 411. Lisistrata. 405. abe (prva nagrada). 392. ene u narodnoj skuptini. 388. Pluto.

60

RIMSKA KNJIEVNOST
U srednjoitalskoj pokrajini Laciju (Latium), koju je nastavalo pleme Latina, osnovan je od vie prijanjih naselja grad Rim (Roma). To se zbilo, kako rauna filolog i povjesniar Marko Terencije Varon, 753. pr. Kr. Legenda je kazivala da je Rim osnovan kao kolonija Albe Longe. Prema latinskom plemenu naziva se jezik latinskim, a prema gradu Rimu naziva se i drava rimskom. Breuljak Palatin jezgra je najstarijeg Rima. Iz Lacija, te male jezgre koja je sezala od Tirenskog mora uz lijevu obalu rijeke Tibra do padina Apenina, razvila se u toku stoljea prostrana i mona drava. Hrvajui se s najbliim i daljim susjedima, italskim plemenima (Sabinjanima, Samnianima, Lukancima itd.), s Etruranima i dr., Rimljani su do sredine 3. st. pr. Kr. ne samo pokorili svu srednju Italiju i nametnuli svoju vlast cijeloj Etruriji, nego su od tog doba, zapravo od 272. kad je osvojen najnapredniji grki grad june Italije Tarent, imali pod svojom vlau cjelokupni teritorij od rijeka Arna i Rubikona do krajnjeg juga apeninskoga. Iduih e oko 150 godina oznaiti ekspanziju Rima daleko izvan poluotoka: u 3 punska rata, voena izmeu 264. i 146. pr. Kr. protiv mone Kartage, osvojene su Sicilija, Sardinija i Korzika, u meuvremenu doprli su Rimljani u Jadransko more i na ilirsku obalu, podloili cisalpinsku Galiju (dananju sjevernu Italiju), Hispaniju uinili svojom provincijom. A konac treeg punskog rata, 146., ne oznauje samo razorenje Kartage i osnivanje provincije Afrike, nego te i okolnih godina Rimljani podvrgavaju takoer Makedoniju, Grku, zatim vei dio Hispanije, junu Galiju, Malu Aziju. Ukratko, u 2. st. pr. Kr. Rim je stekao gotovo potpunu prevlast na Sredozemlju postavi velesilom koja e u doba cara Augusta, na kraju 1. st. pr. Kr., u svojim granicama okupiti cijeli Apeninski poluotok i sve europske zemlje, osim Britanije, zapadno i juno od Rajne i Dunava, krajeve uz Crno More, Malu Aziju i cijelu Sjevernu Afriku zajedno s Egiptom i Sirijom. Vojniku i politiku ekspanziju slijedio je i proces potpune romanizacije: najprije na tlu Italije srodnih Italika i zatim Etruana, a u carsko doba romanizacije obje Galije (one tzv. cisalpinske u sjevernoj Italiji i one u dananjoj Francuskoj), Hispanije i dananje Rumunjske. A djelotvorna je italizacija zapoela poglavito u italskoj vojsci, gdje je jo i u doba prvog punskog rata vladala mjeavina jezika: govorilo se latinski, etrurski, umbrijski, oskiki, mesapski i grki! No superiornost duhovna i organizacijsko-politika Latina nametala je i nametnula svoj jezik kao jedini slubeni i knjievni cijelom podruju od Alpa do juga apeninskog. Dodue, Grci su u Italiji i dalje govorili grki, ostaci oskikoga i etrurskog 61

zadrali su se na selu do kasnog razdoblja. Ali i Osci i Umbrijci i Kelti (rimski je naziv za njih Gali) nastupaju u knjievnosti kao latinski pisci, stvaraju knjievnost latinsku, dakle rimsku. Udio etrurski i posebno grki u oblikovanju rimske kulture Nije samo legenda da su tri kralja rimska od 2. pol. 7. st. pr. Kr. bila etrurskog roda. Posljednjega od njih, Tarkvinija Oholog, narod dignuvi ustanak pod vodstvom Lucija Junija Bruta svrgnuo i prognao. Taj se in zbio 509.: sruena je monarhija i uspostavljena republika koja e trajati gotovo 500 godina. Libertas i libera res publica, sloboda i slobodna drava, trajahu u Rimu kao geslo svake reakcije slobodara protiv samovlade. Povijesna je dakle jezgra sadrana u ranim legendama o Etruanima. Doavi moda ne mnogo prije Grka u Italiju, Etruani zaposjedoe otprilike podruje dananje Toscane i dolinu rijeke Pada, osvojivi Kampaniju i pod svojom vlau drahu neko vrijeme Lacij. Rim kraljeva, postavi od malog naselja na Palatinu, razvio se u toku 2. i pol stoljea u napredan grad: latinski grad etrurski civiliziran. Ostaci materijalne kulture i obilne vijesti, ma koliko iskiene priama, u rimskih i grkih povjesniara nedvojbeno potvruju silan i dubok utjecaj Etruana na Rim. Naznaimo ukratko neke elemente. U arhitekturi primjerice luk, zatim utjecaj na realizam portreta u plastici rimskoj, pa zidno slikarstvo iz grobnica, to su ga naobraeni Rimljani visoko cijenili, a vrijedni su nam njegovi primjerci i danas ouvani. Najvanije insignije svojih magistrata, meu ostalim npr. sveanj prua, zlatni vijenac, ezlo, i kultne propise, npr. gatanje iz ivotinja, takoer su Rimljani preuzeli od Etruana, kao i organizaciju javnih i kazalinih igara i sviranje na fruli. Nisu samo rijei histrio glumac i subulo svira na fruli etrurske posuenice, nego je i velik dio latinskih vlastitih imena etrurskog podrijekla. Neke obitelji u Rimu diile su se davnim precima etrurskim, meu njima i glasoviti Mecenat, roen u Areciju (dananji Arezzo), jednom od najuglednijih od 12 gradova stare Etrurije. Kad je, dakle, Ciceron tvrdio da je nakon izgona kraljeva etrurske krvi i osnivanja republike u Rimu kultura naglo procvala, bila je to samo njegova zabluda, potekla iz nacionalizma. Propast njihove politike moi samo je irom otvorila vrata grkoj kulturi, kojoj bliske veze s Rimom nalazimo i prije vlasti etrurskih kraljeva. Grki je uticaj na Rimljane bio najdublji u neprekinutom toku vie stoljea, i to samo djelomice posredovanjem Etruana, a najvie neposredan. Neposredan zato to su se ve otprilike od Napulja sve do juga Italije i po Siciliji smjestile brojne grke naseobine, stvarane od polovice 8. do polovice 6. st. pr. Kr. Cijelo to podruje nazivamo Velikom Grkom. Iz 62

neposrednih dodira trgovakih rasli su i dodiri kulturni. Seljaki i ratniki Lacij i Rim iroko otvoren uticajima od poetaka svojih do propasti Carstva, ali s isto tolikom snagom asimilacije edno se napijao s grkog izvora. Ve na poetku svoje povijesti Rimljani su u dodiru s Grcima. Korijeni su rimske civilizacije u jugozapadnom gradiu Kumi (manje od 200 km juno od Rima), najstarijoj koloniji u Italiji koju se u 8. st. pr. Kr. naselili halkidski Grci. Od tih Grka iz Kume preuzeli su Rimljani abecedu, i sve to se odnosilo na javni i kulturni ivot. I naziv za pjesnika, poeta, grka je posuenica. Potkraj kraljevskog razdoblja poela je i helenizacija rimske dravne vjere: u tome je grki uticaj bio najjai, kako na sastav i poimanje bogova, koji se prelio preko starorimske vjere, tako i na imena bogova. Openito je poznat snaan dojam to ga je likovna umjetnost Grka ostavljala na Rimljane. Promotrimo kako se rimski pisci odnose prema grecizmima u 3. i 2. st. pr. Kr. Izriit otpor, dakle iskljuiv purizam, pokazuju Livije Andronik, prvi pisac rimske knjievnosti (rodom Grk!), i Kvint Enije, najutjecajniji epski pjesnik prije Vergilija, po kolovanju takoer Grk. Komedija (Plaut i Terencije) bila je puna grecizama, a ozbiljno pjesnitvo (Enije i tragiari) uklanjalo se njima. Razlozi su toj podvojenosti prema grecizmima vrlo otro izraeni. Grke su naime rijei u poetku prodirale u latinski izvan podruja knjievnosti, npr. u struni jezik, a poglavito u puki govor. I veina robova dolazila je s podruja grkog jezika. U Rimu je dakle rjenik ozbiljnog ivota sav bio latinski, a rjenik zabave i uitka grki. Plaut je na toj opreci gradio izvanredne komike efekte. Jo e i Ciceronova puristika otrica biti uperena protiv grecizama. Dodue, Ciceron se, poput svih Rimljana vieg obrazovanja i drutvenog ugleda, sluio grkim rijeima i cijelim reenicama i svakidanjem govoru. Vrlo je obilno upotrebljavao grecizme u korespondenciji, ali nju nije smatrao knjievnou! U knjievnost, od 1. st. pr. Kr., grki je jezik uao putem pjesnitva. U Katulovoj zbirci npr. izbrojeno je 10% grkih rijei, u Horacijevim Satirama i Poslanicama 11%, u satiriara Juvenala (koji je nemilom ruglu izvrgavao Grke, nazivajui ih Graeculi Grii i natio comoeda gomila komedijaa) ima 15% rijei grkog podrijekla. Poevi od carskog razdoblja, i prozni stvaraoci preuzimaju od pjesnika upotrebu grecizama kao stilski postupak. Plinije Mlai jedan je od prvih koji provodi svojevrsnu mjeavinu naina izraavanja, tj. unoenje pjesnikih stilskih elemenata u prozu, a teoretiari e tu novinu prihvatiti, npr. Kvintilijan. U iduim se stoljeima rimske knjievnosti takva praksa nastavlja. Dapae, gramatiar Hirije Fortunacijan iz 4. st. n. e. pretpostavlja grku rije istoznanoj latinskoj ako ljepe zvui. 63

Razdioba rimske knjievnosti

Tradicionalna razdioba je ova: 1) Prvo ili uvodno razdoblje: do 240. pr. Kr. 2) Drugo ili arhajsko razdoblje: 240. 80. pr. Kr. 3) Tree razdoblje ili zlatni vijek: 80. pr. Kr. 14. n. e., koje se dijeli u: a) Ciceronovo doba: 80-30. pr. Kr. b) Augustovo doba: 30. pr. Kr. 14. n. e. 4) etvrto razdoblje ili srebreni vijek: 14. 117. n. e. 5) Peto razdoblje ili stoljea propadanja: 117. 476. (odnosno 524.) n. e.

Prvo ili uvodno razdoblje Sva ta stoljea zastrta su nam zapravo maglom. Uz pojedinane vijesti u rimskih filologa i povjesniara, ouvano nam je svega nekoliko cjelovitih tekstova i pregrt ulomaka. I to je sve na temelju ega moemo bar donekle rekonstruirati zaetke knjievnosti u Rimljana. Narodnoj lirici, i to obredne tematike, pripadaju dvije pjesme. Jedna je Arvalska pjesma, nazvana prema prastarom sveenikom zboru fratres Arvales (arvalska bratovtina) koji je tu pjesmu pjevao u ophodu, mjeseca maja, na ast boginje polja Dea Dia. Zazivaju se u pomo zatitnici polja Lases (= Lares) i staroitalsko boanstvo Marmar (= Mars). Arvalska pjesma pronaena je na jednom natpisu u Rimu. Iako je prvotni tekst u toku vremena moderniziran, jezik pjesme je star, upuujui moda na 6. st. pr. Kr. Druga je ouvana Salijska pjesma, koju su pjevali i u oruju plesali Salijci (zato im ime od salire = skakati), takoer vrlo star sveeniki zbor, u ophodu na ast Marsovu. Podruju obrednoga pripadaju i sva zaklinjanja (axamenta, indigitamenta), kao npr. stih Prii, boe Tibera, sa svojim valovima), sastavljen u saturnijskom stihu, kojemu je u prvoj polovici ritam uzlazni, a u drugoj silazni, a akcentski princip, ini se, metriki pretee nad kvantitetskim. Nazvan prema staroitalskom seoskom boanstvu Saturnu, saturnijski je stih bio jedini rimski narodni metar, u kojemu je graen ne samo dio narodnog pjesnitva i kasnije nadgrobni natpisi, nego e u njemu i Livije Andronik prevesti Homerovu Odiseju i Nevije ispjevati ep o punskom ratu. Poslije e ga iz upotrebe istisnuti grki heksametar, koji je u 2. st. pr. Kr. uveo Enije. Meu epske i epsko-lirske pjesme moemo ubrojiti gozbene pjesme (carmina convivalia), pjesme uz trijumf (carmina triumphalia) i ratnike pjesme, u kojima se kao i u

64

spomenutim tubalicama isticala slava predaka. O njima su nam takoer ouvane vijesti u pisaca ili neke sline tvorevine kasnijeg doba.. Neke su zaetke dramskih prikazivanja oznaavali fesceninski stihovi, dramske sature i atelane. Fesceninski stihovi (prema gradu Fescenniumu u Etruriji) improvizirali su se prilikom ratarskih sveanosti, kasnije samo kao svadbene pjesme. Zainjeni su bili masnim alama. Povjesniar Livije povezuje fesceninske stihove s poecima rimske drame. O dramskoj saturi imamo takoer nesigurne vijesti. Vjerojatno su to bile improvizirane scene, uz ples i pjevanje, sadrajem raznolikije od fesceninskih stihova. Prema oskikom gradu Attela u Kampaniji naziva se atelana, italska puka farsa, lakrdija, improvizirano izvoena u obliku kratkih scena. Osim neizravnih vijesti samo blijedu predodbu imamo o proznoj pismenosti, koja uostalom nije ni mogla imati neke knjievne kvalitete, izuzev moda klice knjievnoga u nadgrobnim govorima. Jedino je vrst datum u cjelokupnom uvodnom razdoblju i ujedno najvaniji spomenik rimske proze iz starog doba je Zakonik na 12 ploa. Tekst tih zakona bio je 450./51. pr. Kr. urezan na 12 mjedenih ploa i postavljen na forumu u Rimu. Dugo prije toga povlastica patricija, to je obiajno pravo privatno u povezanosti s javnim objavljeno pod pritiskom plebejaca. Ulomci Zakonika, koji su nam se ouvali u citatima rimskih pisaca, potiu iz kasnije jezine redakcije, nastale vjerojatno oko 300. pr. Kr. Stil mu je jezgrovit, zbijen katkad do nerazumljivosti, formulaian. Najugledniji rimski pravnici bavili su se tumaenjem Zakonika kao temelja ustavnog prava, tako da je potpun njegov tekst postojao jo u Justinijanovo doba, u komentarima glasovitog pravnika Gaja (2. st. n. e.) Ako i jest cijelo ovo razdoblje ispunjeno iskljuivo narodnim stvaralatvom, valja ipak rei da se pri kraju 4. st. pr. Kr. izdvaja jedna linost. To je APIJE KLAUDIJE CEKO, cenzor 312, konzul 307. i 296, graditelj po njemu nazvane Apijeve ceste. Moda je on sam objavio svoj govor iz 280. protiv sklapanja mira s epirskim kraljem Pirom. Taj znameniti govor, poznat jo Ciceronu, prvi je spomenik rimskog govornitva. Apije je sastavio i zbirku izreka praktine ivotne mudrosti. Najpoznatija nam je njegova izreka Escit suas quisque faber fortunas (Svatko je kova svoje sree). Tom je zbirkom Apije navijestio moralizatorsko pjesnitvo, kojeg e tradicija ivjeti tokom cijele rimske knjievnosti.

Drugo ili arhajsko razdoblje Odmah nakon pobjedniki zavrena prvog punskog rata zapoinje drugo ili arhajsko razdoblje rimske knjievnosti, a zavrava se godinom 80, kad je najvei govornik rimski postigao svoj prvi veliki uspjeh. To je razdoblje od jednog i po stoljea u kojemu su Rimljanji 65

dakle postali velesilom. Pobjedniki narod irom je otvorio vrata grkoj kulturi, ali i postajao sve svjesniji svoje ne samo vojnike i politike snage, nego i svojih mogunosti na kulturnom polju. U ovom periodu Rimljani su se okuali u svim vrstama pjesnitva, u nekim ak magistralno, i u mnogim tipovima proznog stvaralatva. Dalo je ovo razdoblje rimskoj knjievnosti ne samo prvi nacionalni ep (Nevije) i prvi ep grkog tipa i stiha heksametra (Enije), nego i najveeg komediografa i jednog od najsnanijih talenata svjetske knjievnosti (Plaut) i prvog satiriara u pravom smislu (Lucilije). Rimski su se pjesnici sada ozbiljno okuali u tragediji i ostvarili neke vane prozne vrste, pogotovo govornike. Zanimljivo je da u toj generaciji nema Rimljana, graanina grada Rima, ak ni Latina iz Lacija. Andronik je podrijeklom Grk, Nevije je iz Kampanije, Plaut je Umbrijac s umbrijsko-galske granice, Enije i Pakuvije rodom su iz Kalabrije, zemlje polugrke kulture, Cecilije i Terencije osloboenici. Ali mo rimske asimilacije bila je ve na djelu: kad je Enije (rodom iz grada Rudija) kao priznanje za svoje stvaralatvo dobio rimsko graansko pravo, s ponosom je istaknuo: Rimljani smo mi koji prije bijasmo Rudijci.

Najstariji pjesnici Godina je 240. pr. Kr. poetak i ovog arhajskog razdoblja i slubeni poetak rimske knjievnosti u cjelini. Pisac koji je tu godinu svojim imenom posebno proslavio i ujedno pisac koji se smatra najstarijim rimskim knjievnikom jest LUCIJE LIVIJE ANDRONIK (oko 280. oko 204.), rob osloboenik grkog podrijekla. Njemu su se naime spomenute godine obratili edili kad je zakljueno da se u rujnu za rimske igre prvi put izvede jedna grka tragedija i komedija u latinskoj obradbi. On je to i obavio, ali koja je to bila tragedija ili komedija, ne znamo. Imamo jo nekoliko ouvanih naslova Livijevih tragedija, npr. Trojanski konj, Achilles i dr., i samo jedan pouzdan naslov komedije, Mali ma Gladiolus. Je li bilo dramskih predstava i prije 240., ne znamo. Svakako rimske igre bile su ve 366. godinja sveanost. Valja istaknuti da su se rimski vojnici, stacionirani na Siciliji, mogli ve prije upoznati s grkim kazalitem koje je njegovalo jo od doba sicilskog tiranina Hijerona. Pet godina nakon prvog Andronikova nastupa u knjievnosti izvedeni su prvi komadi GNEJA NEVIJA (oko 270. oko 201.), roena vjerojatno u Kapui. Nevije je sudjelovao u 1. punskom ratu i pri kraju ga ivota opjevao u epu Punski rat. Kako pokazuju rijetki ulomci, u komedijama bio je Nevije u prilinoj mjeri dostojan takmac Plautu. Najbolje poznajemo njegovu komediju Djevojice iz Tarenta. Moda je komedijom Gatar Nevije i zaetnik tzv. togate, komedije rimskog tipa i sadraja. Izrazito rimski duh provlai se njegovim djelima, pa stoga nije udno to je upravo on zaetnik nacionalne rimske tragedije, nazvane fabula 66

praetexta prema slubenoj odjei (i kostimu glumaca u tragediji) rimskih magistrata (toga praetexta = toga s grimiznim obrubom). Od sauvane nam dvije njegove pretekste (Clastidium, Lupus) prva je bila sveana igra, a druga dramatizacija legende o Romulu. Ne moemo danas suditi o njihovoj umjetnikoj vrijednosti. Od tragedija grkog tipa spomenimo naslove dviju iz trojanskog ciklusa: Trojanski konj i Hektor polazi. KVINT ENIJE (239. 169. pr. Kr.) rodom je iz Rudija u Kalabriji, gdje su se grki i oskiki utjecaji mijeali s rimskim, pa je zato kasnije i spominjao da ima 3 srca, jer govori latinski, grki i oskiki. Posljednji je od univerzalnih arhajskih pjesnika koji su se okuali u vie knjievnih rodova: pisao je epiku, tragedije i komedije, to ih je napisao prvenstveno pod Euripidovim utjecajem. U rimsku je knjievnost uveo satiru, upravo saturu, koja nije u pravom smislu satirina, nego u razliitim metrima iznosi raznolike sadraje. Najvie je traga ostavio povijesnim epom Anali. Dijelom u stilu kronike, dijelom u ivopisnim slikama, ispripovijedana je u njemu povijest Rima od Enejina dolaska u Italiju do pjesnikova vremena. U tom djelu je prvi uveo i zauvijek u rimskoj knjievnosti uvrstio grki stih heksametar, suprotstavljajui ga Liviju i Neviju koji su pisali u nacionalnom, tzv. saturnijskom stihu. Scipionov knjievni krug U 4 desetljea, od trijumfa Emilija Paula 168. kod Pidne nad makedonskim kraljem Perzejem do smrti Scipiona Mlaeg 129., Rim je u politikom i duhovnom pogledu postigao uspon koji je znaio ne samo vrhunac dotadanjoj moi i snazi nego i karakteristinu prekretnicu. Rimljanima je pripao silan ratni plijen iz Pidne, zatim vlast nad Sredozemljem nakon razorenja Kartage i Korinta 146., pa Pergamsko kraljevstvo Atala III godine 133., ukratko: i mo i bogatstvo, i kao pratilice njihove rasko i korupcija. Valja dodati da je taj sjaj kojim se Rim okitio imao i drugu, tamniju pozadinu. Nemilo je u to doba, naime, stradao italski seljak koji je propadanjem manjih imanja, zbog stalne ratne slube i zbog konkurencije veleposjednika, osiromaivao i zapadao u dugove: esto mu nije nita drugo preostajalo nego da svoje imanje proda i preseli se u grad, gdje e onda taj proletarizirani seljak postajati opasnim orujem politikih stranaka ili slavohlepnih pojedinaca, posebice u 1. st. pr. Kr. Dua i pokrovitelj knjievnog i znanstvenog kruga, o kojemu govorimo, sin je Emilija Paula i adaptivni sin Kornelija Scipiona Starijeg pobjednik nad Kartagom i nad Numancijom 133. - PUBLIJE KORNELIJE SCIPION EMILIJAN AFRIKI MLAI NUMANTINSKI (185./4. 129.). Okupio je oko sebe krug Grka i Rimljana helenofila, meu kojima su osobito povjesniar Polibije i filozof Panetije (po kojem e Ciceron nazvati svoju raspravu), Kvint Mucije Scevola, Kvint Elije Tuberon, pa komediograf Terencije i donekle 67

satiriar Lucilije. Duh toga kruga za nas je onakav kako ga je doivio i prikazao Ciceron u djelu O dravi, smjestivi razgovor sugovornika i lanova kruga u 129. na imanju Scipiona Mlaeg. Prema Platonovu uzoru prenio je Ciceron taj svoj filozofski dijalog u povijesnu situaciju, u trenutke kad je rimska drava politiki na vrhuncu, meu drutvo otmjenih, naobraenih i karakternih mueva, u kojim je na autor gledao sintezu svega to je i sam najvie cijenio. lanovi Scipionova kruga bijahu muevi otvorena duha, uvjereni da e ugledanjem u grke uzore samo jo vie pridonijeti svom rimljanstvu. Ne uputajui se u pojedinosti njihova doivljavanja grke kulture, spomenimo ipak jo jedan podatak, zanimljiv u filozofskom, psiholokom, pa i opedrutvenom pogledu: oni su podravali mnijenje koje e kasnije formulirati pontifeks Kvint Mucije Scevola, da postoje tri vrste bogova: bogovi filozofa, bogovi pjesnika i bogovi drave. Prozne vrste, osobito historiografska i govornika Iako bismo kao prvo prozno djelo na latinskom mogli uzeti Enijev spis Euhemerus, prijevod grkog spisa u kojem se pragmatiki obraivala mitologija, moramo ipak rei da je Apije Klaudije dugo u Rimu ostajao bez nasljednika. Jer prvi su prozni spisi ovog razdoblja pisani zapravo na grkom, a autori su im povjesniari, tzv. stariji analisti, koji su obraivali rimsku povijest, od osnutka grada Rima do svoga doba, po godinama. Ta su se djela i zvala Annales, dakle ljetopisi, prema emu se i pisci njihovi zovu analisti. Meu tim starijim analistima najugledniji su: KVINT FABIJE PIKTOR, iz 3./2. st. pr. Kr., LUCIJE CINCIJE ALIMENT, neto mlai od Fabija, zatim AUL POSTUMIJE ALBIN, mlai suvremenik Katonov, i GAJ ACILIJE, koji je poput svojih prethodnika jo uvijek pisao na grkom a poznato je i to da je 155. bio tuma u pregovorima senata i poslanstva atenskih filozofa kad su doli u Rim. U doba Grakha pisao je LUCIJE KALPURNIJE PIZON FRUGI, koji je imao sklonost prema racionaliziranju, a starinom zadojen nacionalizam povezao je s Katonom. Razliito od starijih analista, koji su u podacima bili mnogo precizniji, mlai su analisti manje pozornosti poklanjali briljivom istraivanju izvora, a vie smisla pokazivali za novelistiko prikazivanje dogaaja. Najpoznatiji su meu njima: KVINT KLAUDIJE KVADRIGARIJE, VALERIJE ANCIJAT i GAJ LICINIJE MACER, sva trojica iz Sulina doba. Umetnimo ovdje jo jednu proznu vrstu, i to iz 2. st. pr. Kr., djelo SEKSTA ELIJA PETA Tripertita, prvi vani spis rimskog prava. Zbirka je sadravala tekst Zakonika na 12

68

ploa i razliita tumaenja zakona, tako da je taj Ius Aelianum, kako su ga zvali, vaio kasnijim pravnicima kao kolijevka rimskog prava. Prelazei na govorniku prozu, istaknimo odmah da Rim do 2. st. pr. Kr. nije poznavao ni teorije govornitva ni sustavne naobrazbe govornika. Dakako da je dobrih govornika u Rimu bilo, osobito u veliko doba punskih ratova, ali napisanih i objavljenih govora nemamo. Pa i onaj govor protiv mira s kraljem Pirom to ga je Apije Klaudije vjerojatno sam izdao, nije u prvom redu objavljen kao knjievnost nego kao manifest autorova politikog stava. Prvi pisac koji je svoje govore objavljivao, ujedno i pisac najstarijeg proznog spisa koji nam je iz rimske knjievnosti potpuno ouvan, jest MARKO PORCIJE KATON (24. 149.), radi razlikovanja od Katona Utikog koji se ubio 46., nazvan i STARIJI. Vojnik u 2. punskom ratu, utjecajan politiar, Rimljanin starog kova, Katon je svoje govore sam izdavao, a bilo ih je preko 150, od kojih oko 80 poznajemo samo u ulomcima. Neto je sasvim novo ostvario Katon u rimskoj knjievnosti kad je izdao svoje glavno djelo Podrijekla (Origines), otro prekinuvi s metodom analista i utrvi putove kasnijoj historiografiji. Istiui kao glavnu temu Rim i Italiju, Katon je u tom djelu saeo povijest rimsku od osnutka Rima i poetka italskih gradova do punskih ratova i svoga doba. I njime i ostalim djelima Katon je utemeljitelj latinske proze. Samo nam je jedno Katonovo djelo potpuno ouvano i ono je ujedno najstariji prozni spis rimske knjievnosti koji imamo: O poljoprivredi. Po stilu jedva da ga moemo ubrojiti u knjievnost. No to nam djelo pak, s obzirom na ivu sliku italske poljoprivrede u 2. st. pr. Kr., ostaje dragocjenim spomenikom i karaktera i svjetonazora i jezgrovitog starinskog jezika svog autora. Satiriar Lucilije Vrlo blizak Scipionovom knjievnom krugu, materijalno i drutveno nezavisan, helenofil, ali i izrugiva grekomanije, GAJ LUCILIJE (oko 180. oko 102.) zaetnik je satire kao knjievne vrste kako je otada i u modernom smislu shvaamo. U zbirci, koju je kasnije redigirao, od 30 knjiga Satira, naknadno sreenoj prema metrikom obliku, upotrebljavao je npr. u prvih 20 knjiga heksametre, zatim distihe, pa poput Enija trohejske septenare i dr., ali se konano sve vie zadravao na heksametrima. Ima u Lucilija i tema poput Enijeve sature, tj. mjeovita sadraja, ali je najbitnije to da je Lucilije utisnuo enijevskoj saturi ig otre, estoke kritike drutva, pojedinaca i skupina: satura je postala satira. Dijaloki elementi, primjereni podrijeklu te knjievne vrste, imali su u Lucilijevoj satiri vanu ulogu. Njegov je jezik snaan i iv, ali bez purizma. Dikcija mu je raznolikih boja: svakidanji govor 69

izmjenjuje se s elementima finijega konverzacijskog tona, poseui i za govorom ulice, bordela, vojnikih logora (sermo castrensis). Tree razdoblje ili zlatni vijek Sve to se proteklih dvjesto godina rimske knjievnosti zbivalo, sve to se u zaecima nasluivalo ili u nekim razvojnim stupnjevima oblikovalo do vie razine, u ovom razdoblju kao da je doseglo stupanj ispunjenosti, savrenosti u oblikovno-tematskom i jezinom smislu. Zlatnim vijekom nazvao ga je, kau, Voltaire, stavljajui ga po vanosti u isti red s Periklovim doba u Grkoj i klasinim razdobljem Luja XIV u Francuskoj. No bez obzira na usporedbe, cjelokupan tok rimske knjievnosti neprijeporno dokazuje da ni jedno razdoblje njezino ni prije ni u punih 500 godina kasnije od ovoga nije rodilo u ovako kratkom vremenskom razmaku tolik broj stvaralaca, visoko znaajnih i po prodornosti tematike, koju su obuhvaali, i po nesluenoj zaokruenosti jezinog izraza u kojem su stvarali. Zlatni vijek dijelimo u dva odsjeka: Ciceronovo doba i Augustovo doba. U Ciceronovo doba najvie se velikih talenata istaklo u prozi, a u Augustovo doba u pjesnitvu. Kraj Ciceronovog doba ujedno je i kraj rimske republike, poetak Augustova doba i poetak carstva u Rimu.

Ciceronovo doba U Arpinu, u srednjoj Italiji, rodio se 106. pr. Kr. MARKO TULIJE CICERON, najvei rimski govornik i pisac koji je latinsku prozu uzdigao do nesluene izraajne snage. Zbog toga je ciceronizam od Petrarce do konca 19. st. bio pojam klasinog latinskog jezika i stila. Posadivi na rimsko tlo mnoge zasade grke filozofije i kulture, taj e mnogostrani talent, u kojem se sintetizirala grka i rimska kultura, najvie pridonijeti pojmu europskog humanizma, i kao pokreta i kao ideje. Gotovo 800 sauvanih Pisama, osobito pisma prijatelju Titu Broziju Josipu, tj. Titu Pomponiju Atiku, intiman su Ciceronov dnevnik, koji uz brojna druga djela u punom svijetlu otkriva lik pisca i ovjeka, u kojem su se sukobljavale i spajale raznorodne drutvene i umjetnike tendencije posljednjeg stoljea rimske republike. Prvi velik uspjeh u javnosti postigao je govorom Za Seksta Roscija, kojim je indirektno iznio otru kritiku Sulina reima. Vrhuncem svoje slave smatrao je Ciceron godinu 63., kad je kao konzul u krvi uguio Katilininu urotu i od senata bio proglaen ocem domovine. Iz te su godine i znamenita 4 govora Protiv Katiline. Zbog pribliavanja optimatskoj stranci i rezervirana stava prema svemonim trijumvirima morao je (58. 57.) otii u progonstvo. U graanskom ratu pristao je 70

uz Pompeja. Kad je Cezar ubijen (44.), Ciceron stade na elo senatskoj stranci, s nadom da e obnoviti prijanje dravno ureenje. U 14 strastvenih Filipika, meu kojima su najslavnije 2. i 14., nesmiljeno napada Antonija, podupirui Cezarova posinka Oktavijana, jer ga dri manje opasnim po republiku. No to je i posljednje veliko djelo rimskog govornitva i labui pjev Ciceronov. Kad se Oktavijan s Antonijem i Lepidom udruio u tzv. drugi trijumvirat (43.), Ciceron ostade sam: meu prvima je proskribiran i ubijen. Veliki govornik nije bio i dalekovidan politiar: u sebi je gajio preivjele ideale starorimske republike, pogreno poistovjetivi veliinu senata i optimate s idejom republikanizma. Ne samo politiki govori, nego i veina sudskih usko je vezana za Ciceronovo politiko djelovanje. Uz spomenute, izmeu 58 sauvanih govora najvaniji su Protiv Vera, O vrhovnom zapovjednitvu Gneja Pompeja, Za Lucija Morenu, Za pjesnika Arhiju i stilski najdotjeraniji Za Milona.

Varon Najueniji Rimljanin i ujedno najplodniji pisac u cjelokupnoj rimskoj knjievnosti, MARKO TERENCIJE VARON (116. 27. pr. Kr.) bio je poput Cicerona, a i vie od njega most izmeu dvaju razdoblja, Lucilijeva i Akcijeva s jedne strane do pjesnikog uspona Vergilijeva i Horacijeva. U mladosti kolovao se kod Elija Stilona i zatim studirao u Ateni, sudjelovao je nakon toga u nekim vojnikim slubama, zatim se u graanskom ratu izmeu Cezara i Pompeja borio na strani Pompejevoj, a poto se izmirio s Cezarom, vratio se u Italiju i posvetio iskljuivo znanosti i knjievnom radu do duboke starosti. Njegovi su se spisi, bilo ih je 74 u vie od 600 knjiga, sve do kraja Antike prouavali i kompilirali. Cezaru je 47. posvetio Starine, od kojih su 25 knjiga bile obradba rimskih povijesnih starina, a 16 knjiga o rimskim vjerskim starinama. To se djelo izgubilo, poznajemo ga samo iz ulomaka i brojnih citata, osobito kod Augustina. Drugo je vanije Varonovo djelo te vrste Slike, oko 700 slika glasovitih grkih i rimskih linosti s razliitih podruja ivota s popratnim tekstom u prozi ili distisima. Devet knjiga umijea svojevrsno su enciklopedijsko djelo u kojemu pisac obrauje mnoge struke, a meu prvih sedam i one koje e se u srednjem vijeku zvati artes liberales, slobodna umijea, kao studijske struke za ope obrazovanje slobodnog ovjeka, to e ih antika predati srednjem vijeku kao kolski program. Meu Varonovim jezikoslovnim djelima posebno istiemo O latinskom jeziku, djelo upravo neocjenjivo za nae poznavanje starog Rima, kako realija tako i rijei i sustava gramatikog. U obradbi grae Varon slijedi gramatika naela stoike kole Kratesa i Elija Stilona. 71

Knjievnosti u uem smislu pripadaju Menipske satire, pisane u mjeavini stiha i proze prema uzoru na kiniara Menipa iz Gadare. Stojei na sredini izmeu Enijevih i Lucilijevih satira, Varonove satire spajaju realno-mimetiki element s moralizatorskim, ibajui openito pojave nemorala i iskvarenosti u novom Rimu, izvrgavajui ruglu filozofska i pjesnika piskarala svoga doba. Raznolikost njihova sadraja izraena je esto u dijalokom obliku, s brojnim umecima grkih rijei i cijelih izreka, u velikoj raznolikosti metrikoj, posebice jampskih senara. Jedrina misli i zdrav nauk za praktian ivot vidljivo su svojstvo Varonovih satira.

Kar Filozofskim epom O prirodi, u 6 knjiga, TIT LUKRECIJE KAR (98. 55. pr. Kr.) zanosno je opjevao Epikurovu materijalistiku filozofiju i ostvario vrhunsko djelo svjetske didaktike epike. Lukrecijev je svijet bez bogova, pa je i pjesnika dikcija gotovo sasvim liena mitolokih asocijacija. Uitak u strasnom spoznavanju prirode i stvaralaka mo jezika, kojom se upravo ulno izraava realnost, natapaju ep ljepotom zornosti i neposredne uvjerljivosti. Arhajski jezik i heksametar u skladu su s temeljnim uzvienim stilom djela, kojega je kompozicija u cjelini pomalo opora. Prve dvije knjige objanjavaju vanjski svijet uenjem o atomima, u treoj i etvrtoj govori se o duhu i dui, osjetima i miljenju, a posljednje dvije prikazuju kozmologiju, razvoj kulture i razliite prirodne pojave. A kao to je ep uokviren, na poetku zanosnom invokacijom Venere, pjesnikog simbola ljubavi i stvaralatva, i na koncu potresnim prikazom kuge u Ateni, tako je i cijeli spjev posvuda proaran slikama radosti i sjete, sauea s ljudima i neke gorke ravnodunosti.

Katul i neoterici Pod nazivom neoterici, koji potie iz kasne antike, ali ga nalazimo ve i u Cicerona, razumijevamo skupinu pjesnika, gotovo bismo rekli pjesniku kolu, koja se u svom estetskom programu svjesno odvraa od Enija i starijeg rimskog pjesnitva, smatrajui klasicima grke pjesnike aleksandrijskog razdoblja. Suprotstavljajui se njihovu programu, Ciceron ih ironiki naziva Euforionovim42 pjevaima. Novija istraivanja pokazala su da termin neoteroi ima aleksandrijsku tradiciju. Ciceronu je termin preao iz epikurovca Filodema; pedesetih naime godina kad ga je upotrebljavao, bio je Ciceron u vezi s epikurejcima meu kojim je postojao razdor izmeu ortodoksnih i mlaih. ak i neki politiki
42

Euforion (276. 187. pr. Kr.), helenistiki pjesnik i bibliotekar u Antiohiji; po kienom stilu prototip aleksandrijskog pjesnika.

72

razlozi bili su glavnim razlogom Ciceronovu odbojnom stavu prema neotericima i Katulu. A uz to, Ciceron nije imao afiniteta prema lirici uope, jer nije odgovarala njegovim nazorima o svrsi i funkciji pjesnitva. I inae sve su njegove simpatije bile na strani visokog pjesnitva epa i tragedije. U tome bi se dakle nazirala borba izmeu starih i mladih na estetskom planu. Mi bismo neoterike nazvali modernistima. Neoterici smatraju da su sasvim prevladali Enija, koga Ciceron i Lukrecije potuju. Oni njeguju preteno male oblike, esto prigodno pjesnitvo, koje onda nazivaju nugae (mali oblici, trice), i manje epilije. U tematskom pogledu njihovo pjesnitvo posee as za temama vrlo udaljenim, pomalo bizarnim, uvijek proetim uenou u stilizaciji (voljeli su se zvati poetae docti, ueni pjesnici), as za motivima najosobnije usmjerene doivljajnosti. Suprotno od aleksandrinaca, estetska naela neoterika nisu ih odbijala od sudjelovanja u javnom ivotu, potvrdom su za to brojne Katulove pjesme izriito politiki intonirane. U stilskom pogledu birana elegancija oblika odgovarala je u njih uenom sadraju. Za melodioznou kako ritma tako i pojedinih rijei svjesno su i uspjeno teili. Odatle i sklonost prema refrenu i prema meke oblikovanim heksametrima, tako da su neki heksametri iz tog doba meu najmelodioznijima u latinskom jeziku. Zanimljivo je spomenuti da neoterici tvore jedan narataj, a veina njih potie iz transpadanske Galije. Kao glava njihove kole slovio je PUBLIJE VALEIJE KATON, a meu utjecajnijima bili su jo i ovi: GAJ LICINIJE KALVO (82. 46. pr. Kr.), GAJ HELVIJE CINA (ubijen 44.), i MARKO FURIJE BIBAKUL (roen oko100.). Djelomice samo meu njih pripada PUBLIJE TERENCIJE VARON (82. 37. pr. Kr.). Uz ep Sekvanski rat u Enijevu stilu, glavno mu je djelo Agronauti, ep u kojemu se u velikoj mjeri oslanja na Apolonija Roanina. Od cjelokupnog rada neoterike kole nije nam se ouvalo gotovo nita. Poznajemo jedino lirski opus najveega od njih, Katula. GAJ VALERIJE KATUL (83 54. pr. Kr.), doavi iz rodne Verone u Rim, kretao se u galantnom aristokratskom drutvu, gdje je upoznao svoju ivotnu ljubav, zanosno lijepu, punu duha i ujedno raskalaenu Klodiju. Nije se uputao u stranake politike borbe. Ljubav, zabave i umjetnost zaokupljale su mladog pjesnika. Ubrzo je postao ugledan predstavnik neoretika. Ugledajui se u aleksandrijsku, i neoterika je poezija uena, s osobitom tenjom prema kultu forme, subjektivna i drutveno malo ili nikako zainteresirana. Epilijima (malim epovima) iz sredine zbirke od 116 Pjesama (Catulli Veronensis Liber) Katul je platio dug aleksandrijskoj inspiraciji svoga kruga. To su brino komponirane mitoloke prie (npr. Svadba Peleja i Tetide), metriki dotjerane, produbljene u metaforici. Prvi dio zbornika, prije

73

onih 8 duih pjesama, ispunja 60 pjesama u raznovrsnim metrima; one se tematski ne razlikuju od drugoga dijela epigrama i kraih elegija, pisanih u elegijskim distisima. Te male lirske forme, kojih ima najvie u zbirci, njezin su najvrijedniji dio. Teme su im: pjesme prijateljima, gozbene, rugalice i osobno intonirani politiki epigrami, koji su dikcijom utjecali na Horacija, osobito Marcijala. U zbirci prevladavaju, i brojem pjesama i kvalitativno, ljubavna tematika ljubav prema Lezbiji, kako pjesnik zove Klodiju. Istinski je doivljena u Lezbijinu ciklusu pjesnikova srea u strasnoj ljubavi (ivimo, Lezbijo moja), preko sjenki ljubomore (Lezbija mi kae), svaa, privremena pomirenja s dragom, gorine prema nevjerici, mrnje i ljubavi ujedno do potpuna raskida (Mrzim i ljubim; Dovle je dua moja; Ako je ovjeku uitak sjetiti se). Katulovom lirom, koju su nadahnuli Alkej i Sapfa, zazvuali su novi tonovi, nepoznati dotad u rimskoj poeziji. Iz dubina emocije rodio se intiman lirski izraz, kakvome po svjeini i neposrednosti dojma ni poslije u rimskoj knjievnosti nee biti ravna. Katul je uticao na elegiare (Tibula, Propercija, Ovidija) i kasniju europsku liriku, npr. na Byrona i Goethea.

Augustovo doba Pobijedivi Antonija i Kleopatru u bici kod Akcija 31., Oktavijan je zavladao i grkim istokom, postavi samovladar, ali ne po Cezarovim planovima vladar helenistikog tipa, nego oslanjajui se, barem formalno, na rimske republikanske tradicije. Volio je da ga nazivaju princeps, tradicionalnim republikanskim nazivom za prvaka u senatu. Time su zavrena desetljea krvavih graanskih ratova u Rimu, ali time je prestala postojati i rimska republika. Tradicionalnim datumom 13. 1. 27. utemeljen je u Rimu principat i viestoljetno razdoblje carske vlasti. Tri dana nakon toga Oktavijan je od senata dobio ime Augustus, dakle Uzvieni, to e otada i u njega i u njegovih saveznika biti isticano kao stalni dio imena: imperator Caesar Augustus. Okupivi u svojoj osobi sve najvanije asti, od konzulske do vrhovnog zapovjednitva nad vojskom i asti pukog tribuna, August je postao samovladar, a u Rimu je zavladao mir, nazvan po njemu pax Augusta. Kao to se prethodni odsjeak, Ciceronovo doba, odlikovao izvanrednim usponom proznog stvaralatva u cjelokupnoj rimskoj knjievnosti. Tom su pjesnitvu i August i njegovi bliski suradnici, posebno Mecena, davali svoju punu podrku, kako moralnu tako i materijalnu. Uz samo jednog velikog prozaista, Livija, stvara sada nekoliko izvanrednih pjesnika, meu kojima i dva vrhunca cjelokupnog rimskog pjesnitva, Vergilije i Horacije, koji e ostati estetskim idealom mnogih stoljea europske knjievnosti. Viestruki su i veoma plodni bili poticaji jezini i tematski, oblikovni i nacionalni iz stvaralatva rimskog, kako 74

onoga to je augustovcima neposredno prethodio (Ciceron, Lukrecije, Katul i neoterici), tako i onih iz arhajskog razdoblja. Zgusnuli su se sada pod perom majstora umjetnike rijei svi oni korijenovi, to ih je davnina izrazom tek nazirala, latinskoga jezika i duha njegova naroda. Zreo jezik provrio je nesluenom snagom u zrelosti civilizacije. Zreo jezik i zrela knjievnost stopili su se sa zrelou duha i manire, rekao bi Eliot govorei o Vergiliju kao univerzalnom klasiku. Klasicizam je Augustova doba, to se tie pjesnikih vrsta, umjetniki prisvojio ne samo bukoliku vrstu aleksandrijskog pjesnitva, nego i jonski jamb i eolsku liriku. Jonskih i aleksandrijskih elemenata ima i u elegiji Galovoj, Tibulovoj, Propercijevoj i Ovidijevoj, ali je rimska ljubavna elegija, sada ostvarivana, neto posve novo, posebno u novom osjeanju za prirodu i u novim jezino-psiholokim asocijacijama. Neoterika je pak batina sadrana u onoj brizi koja se posveuje kompoziciji. Tie se ta istanana kompozicijska briljivost jednako epa i pripovjedakog ciklusa (Eneida i Metamorfoze), koliko i bukolike i lirike, satire i elegije. U 44 godine Augustova klasicizma nema desetljea, gotovo nema ni godine u kojoj se ne bi poelo stvarati ili do zavretka bilo dovedeno bar jedno od uzornih djela, proetih osjeajem sigurnosti ili snage, radosti zbog postignutih ili nasluenih ideala i sl. Dok je Horacije stvarao ode (objavio ih je 23), Vergilije je radio na Eneidi, Livije pisao svoju povijest Od osnutka grada, Tibul i Propercije zrelo pjevali. TIT LIVIJE (59. pr. Kr. 17. n. e.), najsnaniji prozni pisac Augustova doba, roen je u Pataviju (Padova), a kad se preselio u Rim, upoznao se i sprijateljio s carem Augustom, u golemu djelu Od osnutka grada razvio je prikaz rimske povijesti od mitskih poetaka do godine 9. pr. Kr. Od 142 knjige sauvana je samo etvrtina. Dramski je komponiran i veoma zanimljiv prikaz 2. punskog rata protiv Hanibala u 3. dekadi djela. Livije je zadojen snanim rodoljubljem i dubokim vjerskim osjeajima. Uzvienosti temeljne ideje i sadraja odgovaraju iroki, harmonini periodi i bogat, pjesniki obojen jezik. Oduevljen republikanac, pomirivi se s politikim stanjem Augustove vladavine, obratio je pogled u idealiziranu prolost i stvorio proznu epopeju slave Rima. Zbog toga je i nazvan slaviteljem prolosti (laudator temporis acti). Bezbrojnim govorima, kojima je reljefnije ocrtao karaktere junaka, Livije je pokazao svoje retoriko obrazovanje i umijee kompozicije. Mnogi Livijevi likovi su kasnije nadahnuli europske knjievnike (npr. Lukrecija Petrarcu u epu Africa i Shakespearea u Silovanju Lukrecije; Virginija Alfierija, Corneillea i dr.)

75

ELEGIARI Ako je temelj elegiji u Rimljana udario Katul, njezin je pravi tvorac bez dvojbe KORNELIJE GAL (69. 26. pr. Kr.), od ije nam se zbirke, koja se moda zvala Ljubavi (Amores, u 4 knjige, posveene dragani Likoridi), nije nita ouvalo. Gal se vrlo rano bio priklonio Oktavijanu u ratu protiv Antonija, postavi 30. i prefektom u Egiptu, ali kad je pao u carevu nemilost, poinio je samoubojstvo. Tvrdi se da je Vergilije tada izbacio iz druge polovice 4. knjige svojih Georgika pohvalnu pjesmu u ast Galovu i nadomjestio je epizodom o Aristeju i sjajnim prikazom mita o Orfeju i Euridiki unutar te epizode. Elegija pjesnika Augustova doba razabrat emo to jasno iz prikaza majstora te vrste koji slijede nakon Gala bitni sadraj nalazi u privatnoj sferi dokolice (otium). S grkim elegiarima povezuje rimske prvenstveno metriki oblik, elegijski distih, i nekoliko tema, npr. suprotnost smrti i ljubavi, ljubavne patnje i radosti, zatim mitoloka ljubavna pripovijest kao zrcalo vlastita pjesnikova ljubavnog doivljaja. No s obzirom na sredinji motiv subjektivne ljubavne elegije nema rimskoj elegiji niega slinog u grkoj knjievnosti, iako je ljubavni doivljaj u helenistikoj epigramatici imao vano mjesto. Svakako smijemo pretpostaviti neke veze rimske elegije s erotikim epigramom helenistikim, uz srodne elemente potekle iz bukolskog pjesnitva, epilija i tzv. objektivne elegije, kojih je i u Katula ve bilo. Uz Propercija najistananiji pjesnik ljubavne elegije u Rimljana, ALBIJE TIBUL (oko 54. 19. pr. Kr.), rodio se vjerovatno u Gabiju (Lacij), iz ugledne porodice. Od 36 Elegija, sadranih u tzv. Tibulovu zborniku (Corpus Tibullianum), sigurno mu pripadaju prve dvije knjige (16 elegija) i neke elegije iz 3. i 4. knjige; ostale je napisao Ligdam, pripadnik istoga Mesalina knjievnog kruga, i Sulpicija, jedina rimska pjesnikinja kojoj poznajemo pjesme. Sve elegije a nastale su u posljednjem desetljeu ivota Tibul je ispjevao u elegijskim distisima, harmoninim i njeno intoniranim. Jezik mu je jednostavan i biran; lirski ustreptala dikcija gotovo je posvema liena uenosti i mitoloke grae helenistikih elegiara. Plavokosa Delija (pjesniki pseudonim za Planiju) u prvoj zbirci i Nemeza u drugoj izvori su ljubavnih zanosa, gorke patnje i nemira sentimentalnog pjesnika. Zadravajui ton Vergilijevih Bukolika, Tibul osebujnim stilom pjeva svoju enju za idilinim seoskim ivotom, tka svoj san o ljubavnoj srei. Iz enje za mirom, jednostavnom pobonosti i malim zadovoljstvima esto se s nostalgijom obraa mitolokom zlatnom vijeku. Sanje, to su se izvile iz stvarnosti i nad nju, lepraju u prijelazima od teme do teme i u mijenama raznolikih ugoaja. Povezuje ih vodei motiv elegije i uva jedinstvo njezina melankolikog tona. SEKST PROPERCIJE (oko 49. 15. pr. Kr.) rodio se vjerojatno u Asiziju (Umbrija). Mlad je doao u Rim gdje je stvarao u Mecenatovu knjievnom krugu. Kao Katulu Lezbija i 76

Tibulu Delija, tako je osobito Properciju lijepa i koketna Cintija (pseudonim Hostije) bila ivotna ljubav. Po njoj je nazvao prvu zbirku (oko god. 28.) Elegija (Elegiae, ukupno 92 u 4 knjige, sve u elegijskim distisima). Njoj je kao sreditu ivota i pjesnike inspiracije posvetio i veinu elegija druge i tree zbirke, a u posljednjoj (najranije god. 16.), osim ljubavnih elegija s nostalginim uspomenama na mrtvu dragu, ispjevao je i nekoliko pjesama gdje se slavi brana ljubav; znamenita je posljednja, tzv. kraljica elegija, u kojoj mrtva Kornelija zaziva mua. Oduevljen Vergilijevom Eneidom i pod utjecajem nacionalnih ideala Augustove politike, Propercije je napisao u etvrtoj zbirci i nekoliko elegija sa suvremenim i legendarnomitolokim rimskim temama (rimske elegije). U upotrebi mitolokog aparata i uenosti meu svim je rimskim elegiarima najvie zavisan od Aleksandrijskih pjesnika (npr. Kalimaha), pa stoga i stilizacija ljubavnih motiva ima u njegovim elegijama vano mjesto. Po tematici, razliito od suvremenika Tibula, izrazito gradski pjesnik, Propercije je uzbuenom patetikom i bogatim slikama izrazio ljubav koja ga je svega proimala. Uz rijetke ushite radosti, odjekuju elegijama krikovi strasti i patnje, ljubomore i bijesa na hirovitu Cintiju. Koncentracija misli i jaka osjeajnost, smion jezik i osebujna sintaksa u gipkim stihovima znaajke su njegova stila. S Katulom i Tibulom Goethe je Propercija ubrojio u trijumvire Amorove i njime se oduevio za pisanje Rimskih elegija. Za ivota najitaniji pisac u Rimu i cijelom carstvu, PUBLIJE OVIDIJE NAZON, rodio se 43. pr. Kr. u Sulomnu, iz obitelji starog vitekog roda. Nakon retorikih studija u Rimu, Grkoj i Maloj Aziji odrekao se slubene karijere i posvetio se knjievnom radu. Odrastao je i sazrio u doba kad je Augustov principat ve bio uvren i opi mir zavladao mirom i carstvom. Bez nacionalnih, moralnih, vjerskih naela, koja su gajili njegovi stariji suvremenici Horacije, i osobito Vergilije, sklon prolaznim vrednotama ivota u mondenom velegradu, sretan to se rodio upravo sada, Ovidije svoje prvo stvaralako razdoblje zapoinje zbirkom Ljubavne pjesme (Amores, sauvano 2. izd. u 3 knjige, 19. 16. pr. Kr.), posveenom nekoj (fiktivnoj) Korini. aljivi pjeva ljubavne njenosti, kako je sam sebe nazivao, u tim ljubavnim elegijama prpono, s finom ironijom i humorom, psiholoki istanano parafrazira mnoge motive iz Katula, Tibula, Propercija i helenistikih epigramatiara. Prvi u rimskoj knjievnosti uveo je u pjesnitvo elemente retorikodeklamatorskog stila: variranje iste teme, brojne digresije, poentiranje misli. U zbirci Heroide (Heroides, ili bolje: Poslanice junakinja Epistolae heroidum) pjesnik je, majstorski slikajui ugoaje i psihologiju ljubavi, okupio niz pisama to ih toboe piu znamenite mitske junakinje (npr. Penelopa, Fedra, Medeja, Didona) svojim muevima ili dalekim dragima. Osim izgubljene tragedije Medeja (oko 22.), koju je antika kritika neobino cijenila, i jo 77

nekih zbirki, u ovo razdoblje pripada parodino-didaktiki ep Ljubavno umijee (Ars amatorija, nazvan i Ars Amandi, izdan 2. ili 1. pr. Kr.), najvii domet Ovidijeva stvaralatva. U prvim dvjema knjigama pouava mukarce, a u treoj ene, kako e nai predmet svoje ljubavi, postii je i zadrati. Parodinost i aljivost pjesnik je izrazio i naslovom i sadrajem: ulna ljubav ena iz polusvijeta obraena je kao znanost, vrlo ozbiljno, a u toj ozbiljnosti neprestano izbija fina ironija, kojom se, bez dublje socijalne i etike pozadine, podcrtava lakomislenost i ispraznost ivota mnogih krugova u tadanjem Rimu. Neopisiva lakoa izraza i teni, lepravi stihovi spajaju se u skladnu cjelinu, a vrhunac je parodinosti upravo u sukobu sistematinosti izlaganja i predmeta koji se izlae. Najizrazitije osobine Ovidijeva stila prozirna misao, izraz bogat bojama, brz i gladak stih, osjetljivost za psihologiju likova i mijene ugoaja u punoj e mjeri zadrati i Ovidijevo najpoznatije i najvee djelo, Metamorfoze (Metamorphoses Pretvorbe, u 15 knjiga, ukupno 11995 stihova), koje je uz Faste (Fasti Kalendar, u 6 knjiga, nedovreno i izdano posmrtno), gdje je opjevao vjerske i nacionalne svetkovine Rima i prie s njima povezane pisao u drugom stvaralakom razdoblju. Skupivi oko 250 pria iz mitologije, od prijelaza kaosa u kozmos do pretvorbe Julija Cezara u zvijezdu, Ovidije je zapravo ostvario pjesniku novelistiku zbirku, niui mitove po ciklusima tematski ili kao uokvirene pripovijesti. Znamenite su npr. novela o Apolonu i pretvorbi Dafne u lovoriku, mit o Faetontu43, o Narcisu44, o ljubavi Pirama i Tizbe, o Jazonu i Medeji, o Niobi45, o Dedalu i Ikaru, idila o Filemonu i Baukidi46, pria o Orfeju i Euridiki, o natjecanju Ajanta i Odiseja za Ahilejevo oruje. Ovidije ih je preuzeo iz mitoloke batine gre i rimske, izatkao bogatstvom svoje mate i osigurao sebi mjesto najveeg pripovjedaa u rimskoj knjievnosti. Pjesnika privlai stalna mijena i sjaj prolaznosti, vanjska javnost svijeta koju vrijeme izjeda, pa su heksametri u kojima su ispjevane Metamorfoze potekli iz elje da se i metriki istakne tenja za stvaranjem svojevrsnog neprekinutog epa (carmen perpetuum). Inae su sva Ovidijeva djela (ovdje spomenuta) pisana u nadasve tenim elegijskim distisima, u kojima pentametar prirodno slijedi prethodni heksametar kao njegova sadrajna nadopuna ili suprotnost. Zbog njihove muzikalnosti i spontanog sklada glasovnih i ritmikih odnosa Ovidije je u rimskom pjesnitvu
43

Faeton sin grkog boga Sunca Helija i Klimene, Oceanove keri; posudivi oeva Sunana kola, vozio ih je tako blizu Zemlji da ga je Zeus usmrtio munjom kako ne bi zapalio svijet. 44 Narcis sin boga Kefisa i nimfe, lijep mladi koji se zaljubio u odraz vlastitog lika u jezeru; toliko se nadvijao nad jezero, dok nije pao i utopio se; na tom mjestu izrastao je bijelo-uti cvijet narcis. 45 Nioba tebanska kraljica, Tantalova ki, pretjeranom samouvjerenou i hvalisanjem o broju (sedam sinova i sedam keri) i ljepoti svoje djece izazvala je titanku Letu, majku Apolona i Artemide; djeca su joj pobijena, a nju Zeus pretvara u stijenu koja vjeno plae. 46 Filemon i Baukida stari brani par iz grkih mitova poznat po gostoprimstvu ukazanom bogovima, po vjernoj ljubavi i zajednikoj smrti.

78

nenadmaen majstor elegijskih distiha. U Metamorfozama, kao i u drugim djelima, pjesnik mondene galantnosti znao je izabrati i raznovrsno ispreplesti graciozne, patetine ili dramatine situacije, natopiti ih stvaralakom svjeinom izraza i upravo neutaivom radou pripovijedanja. A ta bi tek Ovidije bio postigao kako ve istie i Kvintilijan u vezi s njegovom Medejom da je radije obuzdavao svoj talent negoli mu se divio! Tek to su Metamorfoze bile zavrene i Fasti napisani do polovice, zadesila je pjesnika neoekivana nesrea: zbog nedovoljno razjanjenih razloga car August ga je 8. n. e. poslao u progonstvo (relegatio) u Tome (dananja Costanza) na Crnom moru, gdje je 18. n. e. i umro. Iz tog razdoblja potiu dvije zbirke elegija: Tualjke (Tristia, 8. 12. n. e., u 5 knjiga) i Poslanice iz Ponta (Epistulae ex Ponto, 12./13. 16. n. e., u 4 knjige), prva bez imena, a druga s imenima adresata. Prepune su albi na gorku sudbinu u progonstvu, molbi za povratak u Rim i variranja nekih prijanjih tema. Osim u nekoliko elegija s toplim naglascima autobiografskog karaktera, pjesnik veinom nije uspio dublje izraziti bol prognanika i stvoriti djela koja bi bila stilski na visini prijanjih ostvarenja. Ovidije je izvrio golem utjecaj u europskoj knjievnosti, likovnim umjetnostima i glazbi (ljubavni rjenik srednjovjekovne lirike, Boccaccio, Lope de Vega, Shakespeare, Marino, Goethe, Pukin, D'Annunzio). etvrto razdoblje ili srebrni vijek Ma koliko neispravnim smatrali povrinsku interpretaciju ovoga stoljea, koja se namee iz stalne usporedbe klasicizma jezika i stila zlatnog vijeka, - ta ono je dalo rimskoj knjievnosti genijalne stvaraoce Seneku i Petronija, Tacita i Marcijala! ipak kao bitnu znaajku ovog etvrtog razdoblja osjeamo to da je ono u sjeni velikog prethodnog razdoblje. I to bez obzira na to, jesu li se stvaraoci suprotstavljali prethodnicima, kao Seneka i Lukan, ili su slijedili svoje uzore, iscrpljivali i varirali njihove mogunosti, kako je inila veina. U knjievnim vrstama donijelo je ovo doba kao novo: basnu, to su je smatrali niom vrstom, roman kao dio zabavne knjievnosti i usavrenje malog oblika epigrama, dakle sve vrste za koje se smatralo, iako estetski neopravdano, da stoje na rubu knjievnosti. Lirika i elegija bile su zapravo s Horacijom i Ovidijem dovedene do zavrenosti svoga razvoja. S druge pak strane, istaknuti nam je da je utjecajem stoicizma i drugih inilaca u ovom stoljeu silno razvijen smisao za individualnost i za realizam u ivotu i umjetnosti, pa ga u tom smislu moemo smatrati najizvornijim razdobljem u rimskoj knjievnosti. Grci kao uzor u ovom knjievnom razdoblju gube od vanosti, iznimka je mladi Stacije. Meu sljedbenicima vergilijevskog epa i horacijevske satire ima u 1. st. i znatnih 79

talenata, ali nema velikih pjesnika, izuzev Juvenala koji i nije slijedio trag Horacijeva tipa satire. Uistinu veliko bit e u ovom stoljeu ostvareno u prozi: Tacit. Prva je i neobino vana znaajka, koja se namee pri ocjeni knjievnosti srebrnog vijeka retorinost, tj. retoriziranje pjesnitva, emu smo zaetke nalazili ve kod Ovidija, i prodor pjesnikih stilskih postupaka i dikcije u prozu, dakle proimanje pjesnitva i proze, gdje retorika nerijetko prevladava u obje. Druga je znaajka, u tijesnoj vezi s prvom: mijeanje stilova i knjievnih rodova. I inae knjievna je produkcija ovog doba rasla u irinu. Tzv. novi stil u prozi, kojem je glavni predstavnik bio Seneka, razvijao se u suprotnosti prema Ciceronovim stilskim naelima. Specifinim ritmom reeninim, poentiranjem misli, sentencijama u okviru misaonih cjelina kao i reeninim paralelizmom, Seneka je doista ostvario neto sasvim novo, vrlo utjecajno za suvremenike i stvaraoce kasnijeg doba. Monarhija se u Rimu uvruje, poinjui od nasljednika Augustova Tiberija preko ostalih lanova julijevsko-klaudijevske obitelji do Nerona i kasnije prelaznih careva i flavijevaca do Trajana. Neki su se carevi i sami bavili knjievnou, umjetnou ili se zanimali za gramatika pitanja. Neki su od njih vrlo okrutno postupali prema knjievnicima, a tek e Trajan na kraju ovog razdoblja postupati prema knjievnicima prijateljski, ak toplo. Teroristikom vladavinom pojedinih careva treba tumaiti neka laskanja u knjievnosti. Filozofski skepticizam koji se jo odrava ustupa u pokojeg pisca pred stoikim panteizmom. Stoiki pak stav republikanske aristokratske opozicije esto je samo izraz politike rezignacije. Stoika opozicija looj monarhiji bila je u ovom stoljeu identificirana s kinikom opozicijom svakoj monarhiji, pa su stoga stoiari bili progonjeni. Stoicizam je favorizirao znanstveno istraivanje, te je i cijelo stoljee puno takvih djela, od Senekinih do Plinija Starijeg, Kolumele, Frontina i pravnika, uz procvat astronomije, astrologije, pa i magije. Sve oigledniji je sinkretizam italske i grko-orijentalne religioznosti, s mnogo veim utjecajem mistikih orijentalnih kultova Izide i Mitre, a slabijim za ovo prvo razdoblje utjecajem kranstva. U malog svijeta u Rimu vrlo je popularno bilo kiniko uenje i dijatriba47, pa su mnoga djela puna motiva dijatribe, npr. u Fedra, Seneke, Petronija, Marcijala.

47

Dijatriba slobodno vrijeme, rasprava, pouavanje

80

Peto razdoblje ili stoljea propadanja Sva ova etiri i po stoljea, okupljena pod zajednikim nazivom petog razdoblja, oznaiti kao propadanje vrlo je lako kad se pomisli na zlatni vijek. Latinski je jezik ve u 1. st. n. e., a kasnije sve vie, gubio istou leksiku i skladnost stilsku, mijeale su se u njemu sve vie natruhe pukog, govornog, kako u leksiku tako i u sintaksi; oit je pad umjetnike kreativnosti, kako u knjievnim rodovima i vrstama tako i u motivsko-tematskom repertoaru svih stoljea nakon Augusta, posebno u 2. st. n. e. No ovaj period nije ostao bez svog knjievnog ploda. Podsjetit emo samo na apologete kranstva s Tertulijanom na elu u 3. st. n. e., na majstore latinske proze i stiha Ambrozija, Jeronima, Augustina i Prudencija u 4. st. i na sveobuhvatni talent Boetija knjievnika i filozofa na zamaku rimske knjievnosti. Svi su oni, ne spominjui desetke drugih, nalazili i magistralno umjetniki oblikovali nove ideje, posebice kransku, ili su za stare ideje nali primjeren, svoj individualni izraz. Time smo ujedno natuknuli i problem knjievnih rodova i vrsta koji su u ovim stoljeima u biti ostali istima, ali transformirani u skladu s novim idejama i nerijetko ispunjeni svjeinom misli i osjeajnosti, kakvu njihovi tradicionalni predloci nisu mogli poznavati.

TIT MAKCIJE PLAUT (izmeu 254. i 251. 184. pr. Kr.)

Tit Makcije Plaut jedini je rimsku dramski autor ija se djela jo i danas uspjeno izvode na kazalinim scenama irom svijeta, a fabule njegovih komedija postaju scenaristikim predlocima filmskih burleski. I dok je scenska produkcija rimskih autora, uz izuzetak Plautova starijeg suvremenika i takmaca Terencija, s vremenom izblijedila i gotovo sasvim nestala, Plautova e komika i danas, kao i nekad, plijeniti panju publike. Uzrok tome mogao bi se, pojednostavljeno, svesti na to da su Rimljani u kazalitu traili samo razonodu, to im tragedija ili historijska drama njihovih autora nije mogla pruiti. Onaj tanak sloj rimske intelektualne elite ionako je razumio, a esto se i sluio grkim, pa je mogao uivati u uzvienim ljepotama grke tragedije, ije su rimske imitacije, uza sve duno potovanje prema njihovim piscima, ipak bile drugorazredne. Uzmemo li u obzir jo i to da se grko tragiko pjesnitvo oslanjalo na neiscrpno bogatstvo mita, kojega u Rimu u takvoj mjeri i u takvu obliku jednostavno nije bilo te da su ve zarana, u okvirima vjerskih blagdana, irom grkog svijeta bujala, uz atletska natjecanja pjevaa epskih pjesama rapsoda, natjecanja

81

korskih liriara, te napokon natjecanja dramskih pjesnika, postaje jasno da bez itave te razgranate mree (koje su jednim dijelom duboko zadirale u vjerske vode), bez tradicije i publike, preteno nepismen i neobrazovan rimski puk uope nije zanimalo tragiko pjesnitvo koje i u Rimu ima svoje stvaraoce. Jedino to je tu publiku moglo privui u kazalite bila je snana i gruba komika, slobodan, bujan i spontan jezik (koji e sezati sve do prostote), jednostavan i razumljiv sadraj, grka sredina (lake je smijati se drugome!), a vjerojatno i ono to nam je ostalo gotovo sasvim nevidljivo: gesta, kostim i scenografija. Geste i kostimi, ako je suditi po likovnim zapisima, esto su ili do opscenosti i vie su nalik burleski i gegu nijemog filma negoli komediji kakvu viamo na kazalinim daskama. Takvu je komediju rimskoj publici pruao samo jedan stvaralac Tit Makcije Plaut. Plaut je roen u umbrijskom gradu Sarsini izmeu 254. i 251. g. pr. Kr. ivotne mu putove poznajemo vrlo slabo, a ono to o njemu znamo moda je vie proizvod legende. Tako se naime spominje da je bio lan neke kazaline trupe u Rimu, pa se pri tom obogatio i posvetio trgovini. Komediografski mu talent oigledno nije bio od koristi na skliskom tlu trgovine, gdje je ubrzo ne samo propao, nego je, vjerojatno zbog neplaenih dugova, pao u ropstvo te radio kao radnik u mlinu. Od vremena Hanibalova pohoda na Rim u drugome punskom ratu (218. 201. pr . Kr.) javlja se Plaut svojim komedijama pred rimskim pukom i otad mu kazalite ostaje zanimanje sve do smrti 184. g. pr. Kr. Osim ovih vie no oskudnih, a i prilino sumnjivih, biografskih kurioziteta, o Plautu govori i njegov komediografski rad. Starina mu je pripisivala 130 komedija, ali ve je rimski filolog Varon taj broj sveo na 21. Sve su se komedije Varonova izbora sauvale (osim komedije Koveg koja je sauvana u odlomcima). Za poneke znamo i godinu premijere (prva je 204. pr. Kr.), pa se prema tome ini da je dokumentirana Plautova djelatnost tek iz poznatije dobi. Plautov se teatar nastavlja na tradiciju tzv. nove atike komedije, koja je nakon razdoblja u kojem dominira osobna poruga, uputila grki komiki teatar u vode komedije zapleta i komedije likova. Prolaze tako pred nama u Plautovim komedijama likovi lukavih robova, pohlepnih staraca, parazita, krtaca koji na kraju gube svoj novac, hetera i svodnica, lakoumnih mladia i strpljivih djevojaka. Kad presahne komedija koja izvire iz tih tipinih likova, zamjenjuju je sloene spletke: otmica djece koja se kasnije prepoznaju, djevojku eni mladi koji ju je obeastio ili viestruke zamjene likova, melodramatina prepoznavanja itd. Ali, bez obzira na sve to ipak je to komedija svretak je redovito sretan: sve kockice mozaika dolaze napokon na pravo mjesto.

82

Pa kako je Plaut nasljedovao ve oblikovan literarni pravac, tako je, bez ustezanja, preuzimao iz nove atike komedije i itave fabule, motive i teme. I to ne samo jednoga autora, ve se poesto sluio tzv. kontaminacijom, spajajui fabule vie grkih predloaka i uzimajui iz svakoga ono to je pojaavalo komiku silu njegovih tekstova. Dakako, nisu to bile literarne grae, ve uobiajen postupak u antikoj knjievnosti da se ista tema obrauje vie puta. Koji mu je autor pri tome posluio kao predloak, priznaje Plaut otvoreno na poetku svoje komedije. Pritom ga nita nije sputavalo da u tim, tipino grkim graanskim scenama, odjednom progovori o rimskim bogovima ili da na koji drugi nain salatu zaini rimskom solju. U toj tradiciji, dakle, nastaje i Plautova komedija up oslonjena na vjeno prisutnu krtost. Pria je to, dakako, ne o upu ve o njegovu vlasniku ija je krtost kanjena, a onda, pri sretnu svretku, up se ponovno nae u njegovim rukama. Druga je tematska linija ljubavna: djevojku nou, na svetkovini u ast Cerere48 rimskog ekvivalenta grkoj Demetri siluje nepoznati mladi koji nakon niza peripetija uzima trudnu djevojku za enu, prepoznavi u njoj rtvu svoje obijesti. Iako je scena smjetena u Atenu, prolog je tipino rimsko boanstvo Lar familiaris49 zatitnik kunog ognjita! up je jedina Plautova komedija kojoj, zapravo, ne znamo svretak. Sauvane su otprilike dvije treine komedije, dok je zavretak izgubljen. Od 882. stiha poinje prevoditeljeva dopuna kojom je sretno nadoknadio ono to je vrijeme uinilo Plautovu djelu. Obje tematske linije prevoditelj i dalje vjeto vodi da bi se u posljednjim, najdinaminijim scenama prepoznavanja, dovele do zajednikog vrhunca. Branimir ganjer uspio je pri tom slijediti Plautove stope i u bogatstvu prizora, jezika i stila, svjestan duboko da to ipak nije Plaut! Primijenio je i neka scenska rjeenja koja Plaut vjerojatno nije, no tek tako vjeto dopunjena komedija dobiva svoju punu ljepotu. Kako je izgledala izvedba takve jedne komedije nije nam u cjelini poznato. Iz ve ustaljene dramske tehnike komedija je, pa tako i ona rimska, preuzela podjelu na inove izmeu kojih su se nalazile meuigre, esto pjevani dijelovi, tzv. cantica, koji su odvajali inove. Tragove pretvaranja kora u sporednog sudionika tragedije, koji preuzima gotovo samo tehniku ulogu u njoj, moemo opaziti ve u Euripidovim tragedijama. Taj je proces u komediji napredovao jo bre. No i pojedini su dijaloki dijelovi komedije bili pjevani, pa bi
48 49

Cerera (gr. Demetra) boica poljoprivrede, ljetine i proizvoda zemlje. Vidi biljeku 51. (Penati rimski kuni bogovi, zatitnici obitelji i drave kao velike porodine zajednice. Ime im je atribut izveden iz rijei p e n u s (znai unutranje trajno mjesto), koja oznauje zatitna boanstva koja se oboavaju u unutranjem, najtajnijem svetilitu doma i drave. Dravni penati uvani su u najtajnijem svetilitu Vestina (Vesta je boica domaeg ognjita. U njenom hramu gorjela je bez prestanka vatra, koju su uvale sveenice vestalke) hrama kao sreditu i ognjitu cijele drave.)

83

rimska komedija pomalo podsjeala na dananju operetu ili mjuzikl u kojima u kojima se jedni dijelovi pjevaju, a drugi govore. Takva nam se usporedba ma koliko povrna namee bar po Plautovim ritmikim rjeenjima, jer su pojedini prizori ritmiki prilagoeni pjevanju, pa su, vjerojatno, izgledali poput solo arija. U svakom sluaju, i svojim spretnim zapletom, svojim sjajno oblikovanim likovima, te napokon svojom nevjerojatnom radou scenske igre i nesputanim jezikom (jer Plautu ne stoji na raspolaganju oblikovan i odnjegovan knjievni jezik, ve je to svje i nepatvoren jezik rimskog ovjeka, dakako knjievno stiliziran), Plaut je zauvijek uao u svjetsku knjievnu batinu, a njegovi su likovi, poput tvrdice Eukliona iz komedije up, postali nezaobilazni likovi komedija kasnijih stoljea, od commedia dell'arte i Dria sve do naeg doba. U rimskoj pak knjievnosti Plaut nije naao dostojna nastavljaa, pa e njegovim odlaskom polako zamirati ne samo komedija, ve i sama institucija kazalita to e ga sve ee zamjenjivati mnogo jednostavnije, ali i esto mnogo krvavije zabave od cirkuskih toaka i pantomima, do okrutnih gladijatorskih borbi i utrka kola. Tek e onaj najelitniji intelektualni krug rimskih velikaa uivati u dramskoj literaturi sve dok ne napusti gledanje drama u kazalitu i ne stane posezati za njima samo kao za literarnim, a ne scenskim tvorevinama. No to se dogodilo mnogo kasnije, ali kao da je opravdalo nadgrobni natpis na Plautovu grobu: poto je umro Plaut, komedija ali, scena je naputena No ipak, Plaut, taj ljubimac rimske kazaline publike, nastavio je svoj ivot svojim komedijama, a u njihovu se izvornu komiku i danas moemo uvjeriti. Zlatko eelj

UP
Preveo: Branimir ganjer. Prolog Lar, Euklionov kuni bog, najavljuje radnju. U vlasnitvu ove kue ve se iz generacije u generaciju protura jedan up pun zlata. Stvar je u tome to su svi vlasnici dosada bili krti i nijedan svom sinu nije htio pokloniti nita od tog zlata. Takva je situacija i sada sa Euklionom. On se gradi siromanim ovjekom i maksimalno krtari, a stalno ivi u strahu da netko ne bi otkrio up koji je sakrio u ognjite kue. Euklion ima jedinicu ker Fedriju. Fedriju je ugledan mladi Likonid, neak Euklionova susjeda Megadora, u pijanstvu za Cererine svetkovine, prisilio na ljubav i ona je zatrudnjela. Euklion nije znao za to. Lar nadalje govori kako e uiniti da stari Megador, zaprosi Fedrijinu ruku, no na kraju e ipak

84

Likonid dobiti Fedriju. Lar svoj monolog zavrava najavom prvog ina u kojem Euklion galami na svoju slukinju Stafilu zbog sumnje da ga ova uhodi. Prvi in Euklion obasipa drvljem i kamenjem svoju slukinju jer sumnja da je otkrila njegov up (naravno to joj ne smije naglas rei da se ne oda) i zapovijeda joj da ne njuka tamo gdje joj nije mjesto. Stafila naravno nema pojma o upu i ne zna razloga njegove ljutnje. Euklion joj zatim nareuje da uva kuu i da nikoga ne puta unutra dok se on ne vrati iz grada. Naime, naelnik opine danas dijeli srebrenjake siromanim obiteljima. Euklion je drao da mora otii onamo jer bi, ukoliko se ne pojavi pred naelnikom, mogao izazvati sumnju graana da skriva neki novac, a to nikako ne bi bilo povoljno za njegovu tajnu. Drugi in Starac Megador razgovara sa svojom sestrom Eunomijom, Likonidovom majkom. Eunomija nagovara brata da bi najbolje bilo da se oeni. Megador se boji toga prijedloga jer je ve zaao u godine kada ljubav ene zapravo ispada milostinja. Zato on kaziva da bi najbolje bilo da uzme kakvu siromanu i potenu djevojku. Oni su dobrostojea obitelj i preuzet e sve trokove vjenanja, ni miraz nee biti potreban. Megadorov izbor pada na kerku njegovog prvog susjeda i prijatelja Eukliona. Odlui krenuti do njega kako bi se o tome porazgovorili. Euklion se u meuvremenu urio kui. Bio je razoaran jer nikoga nije bilo od vodeih ljudi. Megador ga prijazno pozdravi i poe lijep razgovor s njim. Euklionu se ova ljubaznost uini sumnjivom, pa pomisli da je Megador nekako saznao za up. Zato odmah pouri u kuu da vidi je li sve na mjestu, i onda se vrati da nastave razgovor. Ovdje nastaje jedna verbalna komika. Kad je Megador rekao da eli ruku Euklionove keri, Euklion je bio uvjeren da je njegovo zlato razlog tome, pa ga je stao odbijati govorei neka se toboe on, Megador, bogata, ne podsmjehuje njemu i njegovoj sirotinji. Megador ga zatim svim silama nastoji uvjeriti da to nije istina i da su njegove pobude plemenite. Megador meutim u sebi misli da se Euklion podsmjehuje njemu zbog njegove starosti. To moemo nazvati komikom kontrasta manifestnog (govor) i latentnog (misli). No pusti to sad. Euklion napokon, nakon to je bezbroj puta rekao da miraza nee biti, pristaje dati ker. Svadba bi se trebala odrati jo danas. Megador odmah alje Likonidovog roba Strobila da otie na trg i dovede kuhare, plesaice i sve to je potrebno za svadbu. Euklion i dalje u sebi misli da Megador zna za up. Vraa se u kuu i nareuje Stafili da spremi stvari potrebne za vjenanje i da se zakljua u kui, a on odlazi na trg. Stafila, koja je znala za Fedrijinu tajnu, sada je u strahu jer je Fedrija skoro na poroaju, i Euklion e pobjesniti ako sazna za to. 85

Trei in Strobil se vraa vodei dva kuhara i dvije sviraice, za svaku kuu po jednog kuhara i sviraicu. Kuhari Antraks i Kongrion pitaju se kako to da je sve trokove vjenanja platio mladoenja. Strobil im odgovara da je Euklion tip koji se stalno gradi nekim siromahom a ima para k'o udera; kako prije spavanja okai kesu oko vrata; kako dok se umiva uvijek plae, jer ali svaku kap vode; kako mu je jednom jastreb oteo komadi hrane iz ruke, a ovaj ga prijavio policiji, i sl. Valjalo je sada odluiti tko e u iju kuu. Strobil posla Kongriona u krtevu kuu, a da se ovaj ne bi ljutio, dade mu ljepu sviraicu, Frigu. Antraks i druga pjevaica, Eluzija, pooe u Megadorovu kuu. Kongrion se ne moe pomiriti s tom odlukom. Strobil mu kaziva da je to i za njega bolje jer je Kongrion volio tu i tamo i ipiti koju stvar, a kod krtca nee imati ta ukrasti. Stafila prima sviraicu, Kongriona i Strobila u kuu. Uskoro se vraa Euklion i ljut je to vidi doljake u kui kako mu, kako on to smatra, preturaju i njue po sobama. Starac ih sve najuri a Kongrionu da dobar degenek. Kongrion je s pravom ljut: hoe da mu se objasni zato je pretuen kad je ovamo doveden za plau i samo je radio svoj posao. Euklion govori kako ne moe dopustiti da vrljaju po njegovoj kui i da ga, dok je on odsutan, kradu. Napokon se u krtevoj glavi pojavi nova odluka: up e sakriti na drugo mjesto, pa nek onda kuhari i ostali rade to ih je volja. Kongrionu naredi da se vrati na posao, a ovome tek sada nita ne bi jasno. Kongrion ipak ode govorei da ova stvar s batinama nee samo tako zavriti. Euklion sree Megadora i napada ga to mu je doveo ovu vojsku kradljivaca da mu prave nered po kui. Megador ga smiruje i govori da to nije nita strano. Predlae mu da popiju koju. Euklion odbija mislei da ga ovaj eli napiti da se dokopa blaga. Zatim odlazi u hram Vjere kako bi ostavio zlato na sigurnom. etvrti in Blizu tog hrama dolazi i Strobil. On namjerava malo pronjukati situaciju jer zna da njegov gospodar Likonid voli Fedriju, a za nju e vjenati njegov ujak Megador. Euklion izlazi iz hrama i naglas govori da je ostavio zlato na sigurno mjesto. Sve je to uo Strobil i namjerio je ui u hram i pronai to zlato. Euklion se uputi kui i kad ue unutra, u gavrana koji je graknuo i, kako je to po njegovom miljenju bio rav znak, krtac izleti iz kue i ugleda blizu hrama Strobila. Stade ga napadati i udarati govorei mu da vrati to je ukrao. Strobil kazuje da nema pojma o emu ovaj govori i da on nita nije ukrao. krtac ga stade pretresati i idalje ispitivati i moriti. Zatim ga otjera i krenu u Vjerin hram da vidi je li blago 86

tamo i da ga sada premjesti na drugo mjesto. Strobil se pak priulja za njim i u kako ovaj govori kako e ga sada prebaciti u jedan mali gaj izvan grada, zvani Silvanovov vrbik. Strobil odmah otri onamo da se sakrije i da vidi gdje e to stari zakopati zlato. Strobil je sada imao jo veu elju za uhoenjem kad se uvjerio u razmjere Euklionove neljudskosti i sitniavosti. Peti in Likonid majci Eunomiji priznaje to je uinio Fedriji. U meuvremenu se iz susjedne kue uju Fedrijini poroajni jauci. Zato Likonid moli majku da poe s njim do Megadora kako bi ga nagovorili da odustane od enidbe i kazali mu istinu. Za to vrijeme Strobil sakriva Euklionovo blago, dok ovaj bijesan i van sebe trai krivca otkrivi da je up nestao.50 U tom ga raspoloenju sree Likonid. Mladi po Euklionovu ponaanju zakljuuje da je starac nekako saznao za njega i Fedriju, zato odluuje sve priznati. Ponizno govori Euklionu da je to to starca upravo mui uinio on, Likonid. Kad je to uo, krtac se svim raspoloivim sredstvima okomio na mladia. Ponovo verbalna komika mladi misli na djevojku, starac na up. Likonid nadalje govori kako su njegov postupak prouzroili vino, grijeh i strast. Nakon svih prepucavanja starac eli da mu Likonid vrati to to mu je ukrao. Sada mladiu nije jasno ta je to on ukrao i eli da mu Euklion imenuje stvar. Konano krtac, prvi put u ivotu, pred nekim izgovara tu maginu i neprikosnovenu rije up! Likonid se sada kune da nema nikakve veze s tim i moli da ga saslua. Euklion, nakon to mu je mladi dao rije da nije povezan s nikakvom kraom i da e, ukoliko otkrije poinitelja, obavijestiti starca, i nee uz to traiti naknadu, pristaje sasluati ga. Euklid govori o svom grijehu, o tome kako je Fedrija prije pola sata rodila, o tome kako se zatim Megador, saznavi istinu, odrekao enidbe, te moli da Euklion, da se stvar izravna, svoju kerku dodijeli njemu, Likonidu. Strobil svom gospodaru Likonidu uskoro otkriva da je ukrao Euklionov up i sada trai da se otkupi. Likonid ga napada i zapovijeda da smjesta iznese up iz skrovita i da ga vrati starcu. Strobil iznosi up i stavlja ga ispred krteve kue, zatim smisli plan i ree gospodaru neka mu barem dopusti da neto sjajno uradi to e izgladiti sve. Likonid mu doputa pod uvjetom da nita ne uprska. Euklion izlazi iz kue i veliko ga veselje obuzme kad je spazi zlato. Pozva sve ukuane da se prikljue njegovoj radosti. Stafila iznosi roeno dijete predlaui da dobije ime po djedu. Likonid se buni. Euklion, uzbuen, galami da zlata nee dati nikome, da je ono njegovo, i samo njegovo, i neka se svi okane lanih nada. Bilo je nekako oblano i sijevalo je. Tada je udario grom i uo se strani glas navodnog Lara. Bog govori da je bilo dosta Euklionove krtosti i da on mora up pokloniti
50

Odavde otprilike poinje prevodioev umetak.

87

kao dar novim mladencima, Fedriji i Likonidu. krtac sumnja da je to pravi boji glas te trai dokaz. Lar ga napada zbog nevjere i govori da e se prikazati, no podsjea da su se mnogi koji su gledali oima boanstvo pretvorili u kamen i neslavno zavrili. Starac, prestraen, govori da ukazivanje nije potrebno i da on vjeruje. Lar zapovijedi jo i to da Likonid mora dati slobodu svome robu Strobilu koji zbog onog to je uinio ne smije biti kanjen. Ovdje Lar govori i neke stihove koji su atipini za predodbe o bogovima i vie naginju izvornom kranstvu i komunizmu: Likonide, svom Strobilu slobodu daj jer bogovi su vodili sav njegov rad. A svaki ovjek graanin, slobodnjak, rob meu sobom e jedan drugom biti brat. Ve jednom bjee doba kad je bilo to, a ponovo e doi takvo doba ve. Pokazat e tad vrijeme i pjeani sat da nadolo je doba, sretan vijek, kad nitko nee nikom biti sluga rob i jednaki e biti, ba ko jedan svi, na zemlji ljudi. Mjerilo e biti rad. No do tog e jo doba tei ljudska krv. krtac s tekom mukom predade Likonidu up, a ovaj, vjerojatno znajui tko je zapravo navodni Lar, drage volje oslobodi roba koji se upravo pojavi na sceni. Dade mu jo i sto dukata. Strobil se zahvaljuje na milosti. Tako svi budu sretni, i dvije se obitelji u veselju spojie: oglasi se svadba Fedrije i Likonida. I krtac se intervencijom boanstva, pod dojmom strahopotovanja, obratio i preokrenuo, i odsada nee vie biti krt, ime e se neugodna obiteljska tradicija prekinuti. Epilog Epilog govori Strobil i otkriva nam da je zapravo on, kao to se moglo i naslutiti, bio taj Lar, Deux ex machina, koji je spretno, uz pomo roga kroz koji je govorio, razrijeio ovu dramu i doveo stvari u harmoniju i normalu. Nadalje govori da se meu ljudima iz publike mogu nai i oni koji e protestvovati na ovakav kraj kojega nije napisao Plaut. Strobil kae kako je prevodilac vjeto iskoristio situaciju i oponaajui Plautov stil napravio takav kraj,

88

kakvim bi se i Plaut pohvalio. Kako je to uspio? Strobil kae da se Plaut ukazao prevodiocu u snu i jednostavno mu apnuo to e pisati. Tada se zauje silna grmljavina, jauk i komeanje. Strobil kaziva da bi to mogao biti stvarni Lar koji je kivan na njegovu lukavtinu. Zato se Strobil odlui to prije ukloniti zamolivi publiku da pljeskom nagradi njihov trud.

VERGILIJE (70. 19. pr. Kr.)

Iz kruga pjesnika Augustovog vremena Vergilije je bez sumnje najvei pjesnik u ijem su se stvaralatvu najizrazitije odrazili etiko-politiki i kulturno-politiki nazori augustske epohe. Pristalica i pjesnik carskog reima, s osjeajem potrebe da izrazi ono to je potresalo duhovni ivot njegova vremena, Vergilije prilazi obradi takvih pjesnikih tema koje su istovremenu odgovarale i njemu i onome to je tadanje drutvo trailo. Najvanija Vergilijeva djela su Bukolske pjesme (Bucolica), Pjesme o zemljoradnji (Gergica) i Eneida. Kao pjesnik Vergilije se prouo kad mu je bilo 30 godina i kada su glumci, pa ak i Citerida, slavna glumica, otpoeli u teatru recitirati njegove bukolike. Bucolice (42. 39. pr. Kr.), pisane u jeku graanskog rata, bile su kao neka vrsta bijega od stvarnosti u idilu pastira koji se predaju ljubavi i poeziji; s malim zadovoljni, pastiri nemaju nikakvih suvislih tenji. Oni predstavljaju ideal privatnog ivota postaju vjerne pristalice Oktavijana, odraavajui prijelaz ovjeka Republike u ovjeka iz vremena Carstva. Vergilije je prvi pjesnik latinske idiline poezije. Za tu vrstu pjesnitva sluio mu je kao obrazac Teokrit, grki pjesnik pastirskih idila. U zbirci Teokritovih djela naeno je dosta slinih pjesama; od istog broja pjesama, ekloga, sastoji se i Vergilijeva zbirka. Inae su grke ekloge u ono doba bile veoma popularne, moda zato to su bile u kontrastu s nemirnim vremenima. U Vergilijevim bukolikama mogu se nai citati, slike i itavi izrazi pozajmljeni od Teokrita. Pa ipak Vergilije uvodi neto novo: uvodi suvremene linosti i dogaaje ne naruavajui idilu. On u ivot pastira uvodi i politika pitanja. Poticaj za to dao mu je jedan njegov lini doivljaj. Naime njegovo imanje bilo je dodijeljeno veteranima graanskog rata. Tekom mukom Vergilije je povratio svoja prava. Oktavijan je na kraju donio odluku da mu se zemljite povrati. Radostan zbog ovoga pjesnik je napisao jednu eklogu u kojoj je jedan od

89

pastira prisiljen da napusti rodni kraj, a drugi obeaje molitve u ast novog boanstva koje se nalazi u Rimu, a pod tim boanstvom Vergilije bez sumnje podrazumijeva Oktavijana. U zbirci Bukolika ova ekloga postavljena je na prvo mjesto i u njoj se ve osjea pjesnikovo ushienje veliinom Rima. Sastavljajui Bukolike Vergilije je odabirao, preraivao i rasporeivao materijal na svoj nain; isto tako, u te pjesme posveene prirodi, mirnim stadima i seoskom ivotu on je unio onovremene politike motive. Sedam godina nakon Bukolica javlja se novo Vergilijevo pjesniko djelo; o zemljoradnji Georgice. U tom spjevu se jo vie ogleda pjesnikovo uivljavanje u temu koja je najvie odgovarala njegovim umjetnikim sklonostima, a istovremeno i onome to je njegovo vrijeme trailo. Nije sluajno to su i Vergilije i njegov suvremenik, osamdesetogodinji Baron, obraivali istu temu, jedan u stihovima, a drugi u prozi. Zamisao da se stvori spjev o zemljoradnji podudarala se s Augustovom politikom i tenjama da Italiju, opustoenu u graanskim ratovima, agrarno podigne. Georgice su didaktiki spjev u etiri pjesme: o zemljoradnji, voarstvu, stoarstvu i pelarstvu. Naslov je pozajmljen iz grke knjievnosti. Djelo je napisano u stilu starog grkog pjesnika Heziota. Vergilije se briljivo upoznao sa strunom literaturom i koristio raznovrsne izvore iz kojih je uspio stei znanje iz agronomije. Izuavajui grke Georgice i suvremenu domau strunu knjigu (Rasprava o poljoprivredi T. Barona), mogao je sa znanstvenom sigurnou iznijeti sve pouke i upustva zemljoradnicima. Meutim, on svoj spjev nije zamislio kao udbenik namijenjen u praktine svrhe, ve je sebi postavio za cilj ukazivanje na moralne vrijednost zemljoradnje, ilustriranje zemljoradnikih poslova, slavljenje takvog naina ivota. Poslije Georgica Vergilije se prihvatio zamanog posla da Rimljanima prui spjev o veliini rimskog naroda, koji e biti ne samo nacionalni, ve i ep o moralnom preporodu Rima, koji je nastao otkako je August uspostavio Rimski mir. S druge strane, taj e ep biti i apoteza julijske kue, ije e boansko podrijeklo Verglije izvesti od Venere (Afrodite), majke Trojanca Eneje, koji je imao sina Askanija, ije je drugo ime bilo Il, pa je prelo u Jul. Rim je smatran obnovljenom Trojom. To miljenje pojavilo se prije nego to je Rim uao u stalne odnose s Istokom. Mit o Eneji dobio je u Rimu zvanino priznanje ve sredinom 3. st. pr. Kr. Ugledne rimske porodice starale su se da dovedu svoje podrijeklo od Eneje i njegovih suputnika. Poznati znanstvenik prvog vijeka Baron napisao je ak i raspravu O trojanskim porodicama. Julije Cezar se nekad rado pozivao na svoje boansko podrijeklo. 90

Julijevskoj kui pripadao je i Oktavijan August, kojeg je Cezar posinio. Time Vergilije ukazuje i na boansko podrijeklo Augustovo. Sauvana je uspomena na veliki broj grkih pjesama iji se predmet odnosi na osnivanje kakvog grada. Meu tim starim pjesmama ima jedna koja nije iezla, jer dok je po svom predmetu bila draga jednom gradu, po svojoj ljepoti postala je dragocjena za sve narode i mnoge vjekove. Po njoj je Eneja osnovao grad Laviniju, odakle su izali Albani i Rimljani, i prema tome je smatran za prvog osnivaa Rima. O njemu je stvoren niz tradicija i uspomena koje su zabiljeene ve u spisima starog Naeviusa i u historiji Katona Starijeg. Vergilije se inspirirao njihovim sadrajem i napisao epopeju rimske drave. Predmet Eneide je dolazak Enejin, ili, bolje, prenoenje bogova iz opustoene Troje u Italiju. Pjesnik opjevaje ovog ovjeka koji plovi morima da bi osnovao jedan grad i da bi odnio svoje bogove u Lacij. Grad Troja je propao, ali nije propala Trojanska drava; blagodarei Eneji ognjite se nije ugasilo i bogovi jo uvijek imaju kult. Drava i bogovi bijee s Enejom; oni putuju po kopnu i moru i trae mjesto koje im je sudbina odredila. Predaja o trojanskom porijeklu Rima imala je aktualno-politiki znaaj. Na nju su se pozivale pristalice miljenja da centar Imperije treba prenijeti na Istok. Sam Julije Cezar pomiljao je da obnovi Troju i naini je prijestolnicom. Nain na koji je Vergilije obradio mit o Eneji imao je cilj suprotstaviti se takvim tenjama. On se starao da Rimljanima stvori takav spjev koji bi bio sinteza svega i u kojem bi spojio najvie rimske ideale i najistije grko shvaanje s narodnim vjerovanjem, filozofskim doktrinama, religijom i ratom, tradicionalnim duhom rimske republike i imperijalistikim idejama svog naroda. Nije bio lak posao sve to sjediniti. Vergilije nije mogao crpiti materijal iz narodnih predaja. On je morao vriti znanstvena istraivanja; prouavati grke epske pjesnike, studirati bogatu povijesnu literaturu, upoznavati mitologiju, istraivati rimske i italske obiaje i ustanove. Pjesnik je na Eneidi radio dugo vremena, strpljivo i polako. Putovao je i u Grku kako bi, izmeu ostalog, vidio i Troju. I umro je, a s Eneidom nije bio u potpunosti gotov. Radei na svom spjevu Vergilije je nastojao da zamisao i osnovna ideja djela potpuno odgovaraju Augustovim politiki tendencijama, i u tom je uspio. Cilj poeme bio je probuditi staru rimsku pobonost, tovanje bogova, strah pred njima i sl. Sve se to podudaralo s Augustovim politikim ciljevima. Rimljani su u ovom spjevu vidjeli same sebe, svoj grad, svoje ustanove, jer bez ovih bogova rimska drava ne bi postojala. Eneja, taj legendarni predak Augustov, nije postizao uspjeha zahvaljujui samo svojoj hrabrosti, ve i svojoj pobonosti, tj. tovanju bogova i potovanju oca Anhiza. U Eneji je dan idealni Rimljanin.

91

Kao oboavatelj Homera, Vergilije je elio napraviti neto kao Ilijadu i Odiseju. Za razliku pak od Homerovih epova koji se odnose na prolost, kod Vergilija se mit preplie sa suvremenim, i sve je usmjereno da se Enejina iskuenja prikau kao poetak rimske veliine koju je sudbina pripremila. Tako su u Eneidi izloeni etiko-politiki pogledi augustovske epohe. U Eneidi ima mnogo lijepih pojedinosti, uzvienih, ivopisnih i uzbudljivih mjesta, a sve to potie iz pjesnikove tenje da stvori idealnu sliku iji bi svaki detalj stajao u tijesnoj vezi s tadanjim zadacima iz oblasti politike, religije i etike. Podatke o Vergilijevom ivotu moemo nai donekle i u njegovim pjesmama, potpunije i vie u nekoliko starih biografija njegovih suvremenika, a prvenstveno u biografiji koju je pisao njegov prijatelj, tragini epski pjesnik Varije. Isto tako ima mnogo pria o arobnjaku Vergiliju, koje imaju karakter legendi, a koje su u veini sluajeva vezane za Napulj, Rim ili za Vergilijev zaviaj Mantovu. Biografi govore da je Vergilije roen 15. 10. 70. g. pr. Kr. u malom selu kraj Mantove. Njegov otac, siromaan zanatlija ili nadniar, uspio je poboljati svoje imovno stanje i stei komad zemlje kod Montove. Vergilije je djetinjstvo proveo na selu i zavolio pitome pejzae. Njega je zanimala igra svijetlosti i sjene po prostranim panjacima, te ju je rado i dugo promatrao pri sunevim zalascima; isto je tako s uivanjem sluao svirku pastira na frulama dok su njihove koze brstile oporu vrbu i procvjetalu zanovijet. Jo kao djeak duboko je osjeao ljepotu prirode i u nju se uivljavao, a sve je to imalo utjecaj na formiranje pjesnike sklonosti, koje e nai svoj izraz u njegovim pastirskim idilama i pjesmama o zemljoradnji. Prvo obrazovanje dobio je u Cremoni, zatim je radi retorikog obrazovanja preao u Milan, tada kulturni centar sjeverne Italije. Kad mu je bilo 20 godina otiao je u Romu i s njom osvojio Kup UEFA. alim se, otiao je dakle u Rim na usavravanje u retorici i naukama. Retorika kola osposobljavala je svoje uenike za advokatski poziv, koji je zahtijevao govorniku vjetinu; meutim za Vergilija se zna da nije bio dobar odvjetnik jer nije imao govornikog talenta; u ulozi advokata pojavio se jednom na sudu, to mu je bio i zadnji put. Vrlo se teko izraavao i sporo je govorio, tako da je ostavljao utisak neukog ovjeka. Usto je bio skroman i snebivljiv, pa su ga u Napulju prozvali Partenijem (partenos grki znai djevojka). Antiki biograf Donat daje kratak opis njegove spoljanjosti: Visoka stasa, crnomanjast, sa seljakim licem, slabog zdravlja. U mladim godinama Vergilija je u filozofska znanja uputio epikurejac Siron; meutim, u Vergilijevoj Eneidi se (u suprotnosti s epikurejskim uenjem) osjea utjecaj i stoike religioznosti.

92

Imao je oko 30 godina kada se prouo kao pjesnik. I u zrelijim godinama ostao je povuen i stidljiv. Kada bi njegova pojava izazvala na ulici radoznalost prolaznika, njemu je to bio crnjak, pa se sklanjao u prvu kuu na koju bi naiao. Ali njegov pjesniki ugled sve je vie rastao, a usporedo s njim i popularnost. Jednom kada se pojavio u teatru, gdje je recitiran njegov pjesniki sastav, sva je publika ustala na noge. Takva poast se ukazivala samo Augustu. Kao pjesnik imao je dosta prijatelja, meu kojima su bili Mecena i sam Oktavijan August, koji je izdao nareenje da se Vergiliju vrati oduzeto imanje. Poto se prouo kao pjesnik, Vergilije uskoro postaje imuan ovjek. Imao je u Rimu kuu na Eskvilijama, pored Meceninih vrtova, ali je obino provodio ivot u Kampaniji i na Siciliji. Po prirodi skroman i povuen, nije volio niti je mogao naviknuti se na velegradsku buku Rima. Najzadovoljniji je bio kada je mogao, povuen u miru, odati se svojim dvjema velikim strastima: stihotvorstvu i filozofiji. U 51.-oj godini ivota pjesnik je krenuo na put po Grkoj. Tom se prilikom teko razbolio i bio primoran vratiti se u Italiju. Zajedno s Augustom stigao je u Brindizi. Jednog jesenjeg dana (22. 9. 19. g. pr. Kr.) umro je pjesnik koji je vjerovao da smrt ne postoji jer sva bia odlete meu zvijezde. Njegovo ivotno djelo, Eneida, nedovreno, u rukopisu, uvano je u jednom koveiu. Umirui, pjesnik je mislio na svoj spjev, jer je bio svjestan da je zamisao djela daleko vea nego to je on stigao ostvariti je. U vie navrata traio je kovei i elio da spali rukopis. Meutim August je intervenirao da se djelo sauva. Poslije pjesnikove smrti Eneida je objavljena, poto je iz nje izostavljeno samo ono to je bilo suvino i oigledno nedovreno. U toj redakciji sauvan nam je spjev do danas. Interesantni su i neki podaci o Vergiliju koji su dobili karakter legendi. Tako se prialo da je njegova mati uoi poroaja sanjala kako je rodila lovorovu granu; grana je pala na zemlju, izrasla, procvjetala i urodila voem. Kada je sutradan ila s muem na imanje, ona u jednom rovu kraj puta rodi Vergilija. Drugo znamenje koje nagovjetava veliinu Verglija bilo je ovo: u to vrijeme bio je obiaj kad se dijete rodi da se u zemlju posadi granica topole; granica koju su posadili kad se rodio Vergilije toliko je brzo rasla i razvijala se da je za kratko vrijeme dostigla druge topole koje su bile mnogo ranije zasaene. Drvo je nazvano Vergilijevim drvetom i naroito su ga potivale i donosile mu darove bremenite ene. Bezbrojne su prie o Vergiliju arobnjaku. Motivi tih pria su u veini sluajeva meunarodni, preneseni na Vergilija. Po tim priama on je pravio od metala razne ivotinje da se pomou njih istjeruju prave. Npr. napravio je muhu da izgoni sve muhe iz Napulja; cvrka da izgoni sve cvrke, od ije se larme ne moe spavati, ribu da domamljuje ribe u pristanite. U Napulju je nainio esmu iz koje je bez prestanka teklo jestivo ulje, a takoer je doveo i sve 93

ljekovite vode u jedno kupalite i svaku vodu sproveo u jedan poseban bazen vie koga je napisao koja su vode ljekovite za koje bolesti; kasnije su lijenici, kada su ostali bez pacijenata, izmjenjivali natpise da se vie nije znalo kuda treba ii. U Rimu je Vergilije stvorio vjenu vatru, a pored nje izvor tople vode za sirotinju. Isto je tako u jednoj dvorani u Rimu nainio onoliko statua koliko je bilo provincija; ako bi se u kojoj provinciji desile pobune, zazvonila bi odreena statua, pa bi ak pokazala i ime mjesta u kome je pobuna izbila. Za sebe je Vergilije nainio arobni most u zraku preko koga je mogao brzo doi na mjesto koje hoe. I tako su se nizale i stvarale mnoge prie o Vergiliju arobnjaku to nije mali dokaz o njegovoj slavi. U Pompejima i drugim mjestima naeno je dosta Vergilijevih stihova ispisanih po zidovima; takoer i dosta slika koje ilustriraju neki dogaaj iz njegovih pjesama: Laokoona, Eneju i Didonu, ranjenog Eneju i dr. Mnogi pozniji sastavi u vezi s njegovim pjesmama svjedoe o njegovoj popularnosti. To su bili nastavci Eneide ili prepriavanje Eneide u stihovima. U retorskim kolama za diskusiju su rado uzimane teme iz Vergilija. Ulo je u modu i to da se uzima neki stih iz Eneide koji je smatran kao odgovor na odreenu nedoumicu. Naroito je u Srednjem vijeku Vergilijeva poezija imala velik znaaj: ona je sluila kao uzor i izvor mudrosti. Njegov se utjecaj osjea kako u srednjovjekovnoj latinskoj poeziji tako i u srednjovjekovnim epovima na narodnim jezicima. Dante je izabrao Vergilija za svog vou kroz zagrobni svijet. Vergilije, koji sree Dantea, javlja se kao simbol mudrosti. Vergilije je postao omiljeni pjesnik u doba Renesanse i Klasicizma. Mnogi stihovi iz Eneide postali su tekui izrazi. Takvi su npr.: Moda emo se i ovoga sjeati jednom sa zadovoljstvom (rekao je Eneja svojim drugovima, oajnim poslije brodoloma) ili: Bojim se Grka i kad darove nose (Timeo Danajos et done ferentas) kazao je Laokoon za drvenog konja; Tako se ide do zvijezda (Sic itur ad astra), tj. kako se stjee besmrtnost (estitao je Apolon Askaniju poslije prvog megdana); O kad bi Jupiter htio da mi vrati godine koje su protekle (rijei su starog kralja Evandra); Zar je toliko teko umrijeti? (kae s rezignacijom Turno prije nego to e izai Eneji na megdan), a u Starom vijeku je posebno bio omiljen citat: Dok rijeke budu jurile u mora i dok se po planinskim kosama budu kretale sjenke, dok zvijezde budu pasle po nebu, dotle e trajati tvoja ast, i ime i slava (ove rijei upuuje Eneja Didoni).

94

ENEIDA
Junona (Hera) i Venera (Afrodita) mijeaju se u sudbine trojanskih junaka koji lutaju morem kako bi pronali plodno tlo za osnivanje njihove nove drave. Oni sa sobom nose i Penate, svoje kune bogove.51 Junona je ljuta na Trojance i stalno gleda kako e im oteati putovanje. Naime, njena ljuta srdba je zapoela kada je Paris dodijelio jabuku ljepote Veneri, a nije njoj.52 Razlog vie njenoj ljutnji bio je i to to je voa Trojanaca bio Eneja, sin Venerin. Junona eli drati Enejine ljude to dalje od Italije, njihove obeane zemlje. Eol, kralj vjetrova, na Junonin nagovor, alje vjetrove na trojanske lae u Tirenskom moru. Meutim, pravi gospodar mora, Posejdon, ljut je zbog samovoljnog poteza Eolovog i on smiriva more. Ostalo je sedam trojanskih laa i one okrenue prema libijskoj obali koja im je bila najblia. Obala u koju su se iskrcali bila je skrovita i bogata florom i faunom. Prvi Enejin pratilac i drug, Ahat, namiri luk i strijele za svog gospodara, a Eneja zatim ulovi sedam jelena, za svaku lau po jednog. Uskoro Eneja i Ahat otiu u umu i tamo sretnu Veneru, preobuenu kao djevojka i naoruanu kao Spartanka. Eneja ne prepoznade svoju majku. Ona ga obavijesti da se nalazi u libijskoj zemlji i da tom zemljom vlada Didona koja je, pobjegavi iz tirskog grada od svog brata, ovdje osnovala novu Kartaginu. Venera ih zatim, obavijene maglom, uputi u taj grad. Grad se jo uvijek bio gradio. Dooe do hrama koji je Didona zidala Junoni. Tamo su bile neke slike iz trojanskog rata koje Eneji probudie uspomene. Tu je bila slika Ahileja kako za zlato prodaje Hektorovo mrtvo tijelo, kao i slika kralja Prijama kako bez oruja nemono prua ruke. U to se pojavi u velikoj pratnji kraljica Didona. Napokon se magla razie i Eneja, kojemu je Venera dala divno lice, predstavi se Didoni. Didona, zadivljena njegovom vanjtinom, poeli saznati neto vie o njemu, te ga pozva u svoj dvor, a njegovim drugovima na obali posla 20 volova, 100 svinja i 100 ovaca. Eneja posla Ahata da mu dovede sina Askanija kojega je Eneja nadasve ljubio. Jo mu naredi da ponese poklone i dragocjenosti koje su spaene iz Troje: haljinu izatkanu zlatom, skiptar koji je nekada nosila najstarija Prijamova ki Iliona i ogrlicu od krupnog bisera. Te darove je namijenio Didoni. Venera za to vrijeme odluuje Didoni usaditi u srce ljubav prema Eneji. Zato alje svog sina Amora, boanskog brata Enejinog, da se prerui u Askanija, a samog Askanija zaspalog sakrije u visoke idalijske gajeve. Ahat se vrati vodei za ruku Amora, a mislio je da vodi Askanija. Dooe upravo na gozbu koju je Didona priredila u ast svojih gostiju. Amor se stade
51

Penati rimski kuni bogovi, zatitnici obitelji i drave kao velike porodine zajednice. Ime im je atribut izveden iz rijei p e n u s (znai unutranje trajno mjesto), koja oznauje zatitna boanstva koja se oboavaju u unutranjem, najtajnijem svetilitu doma i drave. Dravni penati uvani su u najtajnijem svetilitu Vestina (Vesta je boica domaeg ognjita. U njenom hramu gorjela je bez prestanka vatra, koju su uvale sveenice vestalke) hrama kao sreditu i ognjitu cijele drave. 52 Paris je dodijelivi tu jabuku Afroditi, dobio njenu pomo u otmici Helene, ime je poeo Trojanski rat.

95

umiljavati oko Didone i izbrisa joj uspomene na njenog umrlog mua. Dugokosi Ijopa pjevao je na citri, a pjesma je oduevila i Tirce i Teukre53. Te veeri svi su bili veseli. Eneja i Didona su razgovarali do dugo u no. Didona je elila uti Enejinu priu iz rata i poslije rata, kada je sedam godina lutao morima. Tada uutie svi i Eneja zapoe besjedu. Grci su nakon deset godina opsjedanja konano nali mudroliju kojom e osvojiti Troju. Napravili su drvenog konja ija su rebra nainjena od jelovine. Unutranjost konja ispunili su naoruanim ljudima. Tog su konja ostavili na obali i pustili glas da su ga nainili bogovima kako bi im ovi pomogli da se vrate kui. Mudri je Laokoon prozreo namjeru Danajaca. Zatim je uzeo koplje i hitnuo ga u trbuh konja. Koplje se zabilo a upljina je odjeknula od udara i zajeala. Kad je stao prinositi bika kao rtvu bogovima, iz rijeke Tened izale su dvije zmije i obavile se oko Laokoonovih sinova. Kad im je pokuao pomoi, uhvatili su i njega. Laokoon se dade u bjekstvo. Trojanci miljae da je to kazna bogova za Laokoonovo nepovjerenje. U to doe skupina trojanskih pastira koja je vodila vezanog grkog mladia Sinona. Mladi kroz vapaje pria kako su ga navodno grki vojnici, a pogotovo Odisej, zlostavljali i namjeravali ga prinijeti kao rtvu da im bogovi daju povoljan vjetar za povratak kuama. On, Sinon, im je jedva uspio pobjei. Prijam se saali nad mladiem i naredi da se oslobodi. Zatim ga stade ispitivati o drvenom konju. Mladi vjeto slae prie i govori da je konj posveen Minervi (Ateni) kako bi je Grci umilostivili jer su je bili uvrijedili. Atena e im biti naklona ako konj bude izvan zidina Troje. Meutim, ukoliko dospije u grad, Minerva e se okrenuti na stranu Trojanaca. Zato su Grci sagradili tolikog konja, da ne moe proi kroz vrata Troje. Trojanci povjerovae ovim priama i odluie, pod svaku cijenu, dovesti konja u grad. Trojanci se late posla, probiju zidine i dovuku drvenog konja pred Minervin hram. Trojanci se uskoro napiju i poleu. Zatim Simon otvori vrata na konju i grki vojnici poee izlijetati. Te noi Eneji se ukaza u snu Hektor i ree mu da pokupi sve svetinje i penate te da bjei i potrai mjesto gdje e sagraditi novu Troju. Kad se Eneja probudio, vidio je da je grad ve u plamenu i pokolju. Eneja ubrzo okupi nekolicinu trojanskih vojnika i oni, savladavi neke Grke, uzmu njihove titove i tako nesmetano krie sebi put. Odjednom opazie kako Grci vuku iz Minervina hrama Prijamovu ker Kasandru.54 Pokuae joj pomoi i time navukoe na sebe panju i grkih i trojanskih vojnika koji jurnue na njih. Meutim svima panju privue velika bitka koja se odvijala kod Prijamove kue. Grci su naslonili ljestve na dvor a Trojanci se brane bacanjem pozlaenih greda s krova. Eneja i njegovi

53 54

Teukar prvi trojanski kralj po kome se Trojanci nazivaju i Teukri. Kasandra Prijamova ki. Apolon joj je dao mo proricanja, ali kada je odbila njegovu ljubav on uini da nitko ne vjeruje njezinim proroanstvima.

96

prikljuie se braniteljima. Prijam se i sam eli boriti ali ga Hekuba odgovara napominjui mu njegovu starost. On je poslua i zajedno s kraljicom i kerkama stane kraj rtvenika u sredini dvorita u sjeni prastare lovorike. U to im se priblii Polit, jedan od Prijamovih sinova, koji je ranjen bjeao od grkog borca Pira. Ovaj ga stie i ubi ga pred Prijamovim oima. Starcu bi dosta i on se zaleti na Grka. Meutim, ovaj, mnogo mlai i vitalniji, zabije ma u Prijamove grudi i kralj izdahnu. Eneja je sve to gledao i obuzme ga bol. Pomisli na svog oca koji je bio Prijamovih godina. Pomisli i na svoju enu Kreuzi i sina Askanija. Sve ih je bio ostavio u kui. Eneja krenu kui i putem u Vestinu hramu opazi Helenu koja se tu skrila u strahu i od Trojanaca i od Grka. Naeg junaka obuze srdba na tu enu koja je skrivila sav taj krvavi rat. Krenu da je lii ivota ali ga sprijei Venera i ree mu da ta ena nije krivac ve samo sredstvo u rukama sudbine. Zatim mu pokae slike svih onih bogova koji su htjeli da Troja ovako nesretno zavri. ak je i Jupiter pomagao Grke. Eneja bi umiren i Venera ga, zatitivi ga, otpravi njegovoj kui. Otac Anhiz izjavi da on ne eli bjeati jer je suvie star. Eneja ga stane nagovarati i u tom trenutku nad glavom malog Askanija zasvijetli plamen u obliku jezika. Iznenada udari grom i jedna se zvijezda pojavi iznad njihove kue osvjetljavajui put. To bijae znak starom Anhizu da krene i on. Eneja ukrki oca a Askanija uze za ruku. Kreuza je ila odvojeno. Dogovor je bio da se svi, ukljuujui i Enejine ljude, nau u Cererinom hramu izvan grada. Eneja uskoro opazi da je izgubio Kreuzu. Zatim ostavi Askanija i Anhiza s ostalim Trojancima, a sam se vrati traiti enu. Dugo je lutao gradom ali je nije naao. Konano mu se ukae njena sjena i ree mu da je uzalud trai. Ona je mrtva. Kreuzin duh nastoji umiriti Eneju govorei mu da ga eka dugo putovanje i da ne ali dugo za njom, ve da uva njihovo zajedniko blago Askanija. Tako se Eneja vrati drugovima i oni napustie grad. Preli su goru Idu. U Antandri sagradie lae i pustie se na more. Dooe najprije u Trakiju koja je leala nasuprot Troje. Tu je Eneja namjeravao osnovati grad. Meutim kad je stao sjei drvca za rtvu paljenicu, iz stabala je poela ikljati krv i Eneja zauje glas Polidora, najmlaeg Prijamova sina. Glas ree da je na ovom mjestu on, Polidor ubijen. Zatim Eneja uje itavu priu o tom dogaaju. Polidorov glas pria kako ga je otac zajedno sa tovarom zlata bio poslao trakom kralju da ga ovaj odgoji. Meutim Traani su, uvi glase o Grkoj pobjedi, preli na stranu Agamemnona, ubili Polidora i oteli mu zlato. Trojanci odmah odluie otii iz te zemlje koja je pogazila gostoprimstvo. Poto su izvrili pogrebne obrede za Polidora, zaplovie dalje. Naioe na jedan otoi s Apolonovim hramom koji je u davna vremena bio pokretan. Zvao se Del. Tamo se Eneja stade moliti Apolonu za savjet, a tada mu glas ree da povede ljude u zemlju njihovih predaka. Trojancima bi nejasno o kojoj se zemlji 97

radi. Anhiz se sjeti da su njihovi preci bili na Kreti. Doavi na Kretu, Eneja stade dizati grad Pergamo. No ubrzo stane harati kuga i dosta ljudi pobi. Trojanci ovo shvatie kao znak da su pogreno protumaili savjet bogova. Eneji se uini da mu trojanski penati neto govore. Oni kazivahu da postoji jedna zemlja koju Grci zovu Hesperijom, a koja se sada zove Italija po imenu svoga kralja Itala. Do nje neka Eneja doe to je nova domovina Trojanaca. Eneja odmah obavijesti o ovome oca Anhiza i ovaj ree da je to oit znak da se mora krenuti dalje. Tako Trojanci ponovo zajedrie. Nakon to su bili tri dana gonjeni vjetrom, naoe se na otocima u Jonskom moru koja Grci zovu Strofadama, i gdje stanuje strana Kelena i druge harpije. Naravno to Trojanci nisu znali. Oni su, poto su se iskrcali na obalu, stali klati stoku koju su tu pronali budui da nije bilo nigdje pastira. Kad su krenuli da se pogoste, harpije su se obruile na hranu. Trojanci zapoee boj s njima, a tada njihova upravnica Kelena izree kletvu na Trojance. Ona govori da Trojanci nee nekanjeno proi jer su poklali ivotinje koje su pripadale harpijama. Zato e ih, prije no to opaze grad u obeanoj zemlji, pogoditi strana glad koja e ih natjerati da jedu vlastite stolove. U crnom raspoloenju Eneja i drugovi krenue dalje. Na feakoj zemlji odrae bojne igre, a zatim veslae du epirske obale. Na slijedeem mjestu gdje su se iskrcali Eneja spazi Andromahu. Eneja doznade od nje zanimljivu storiju. Ona pria kako ju je poslije Trojanske bitke oteo Ahilejev sin Pir, a kad se ovaj oenio predao ju je svome robu, Trojancu Helenu55. Helen i Andromaha su se uzeli, a kad je Pira ubio Orest (poto je Orest bio zaljubljen u Pirovu enu), jedan dio njegove zemlje pripao je Helenu. Tako je Helen ovdje podigao novi Pergam, novu trojansku tvravu, koja je bila blijeda imitacija nekadanje Troje. U to se pojavi i Helen koji je obavljao dunost i sveenika i kralja. Poto je ugostio Eneju, Eneja je traio od njega da mu nadopuni znaenje Kelenina prokletstva. Ovaj mu rado udovolji elji i ree da njega i njegovu druinu eka teko putovanje. Savjetuje mu da se ne iskrcaje odmah na poetku Italije jer taj dio dre Grci, ve da je zaobilazi koliko moe s njene june strane. Savjetuje mu da zaobie tjesnac Scile i Haridbe i da plovi okolo Sicilije. Tamo e nai proroicu Sibilu koja e mu dati jo neka proroanstva, i konano kad se bude naao na obali jedne rijeke, ugledat e bijelu divlju svinju i tridesetero prasadi kraj nje. To e mu biti znak da tu podigne grad. Eneja se zahvali Helenu, ovaj ga opskrbi svim to treba, i Eneja i drugovi krenue prema Italiji. Na obalama Sicilije ugledae ovjeka, Grka Ahemenida, koji ih je preklinjao da ga spase ili ubiju, svejedno, samo da ga ne pojedu strani kiklopi. Bio je to lan Odisejeve druine kojega su drugovi zaboravili kad su naputali otok. Ve su se kiklopi poeli pribliavati. Trojanci zgrabe

55

Helen sin Prijamov, poznat kao prorok.

98

Ahemenida i pojurie dalje. U Drepanskom zaljevu Anhiz umrije. Eneja bi potresen. Poto su ga sahranili, nastavili su dalje i to je sva pria. Didona te noi nije mogla da zaspe. Srce joj pogodie ljubavne strijele. Ujutro svojoj sestri Ani otkrije svoje misli. Ali Didonin razum ne eli da prihvati tu ljubav jer se zarekla da se od smrti svojeg mua Sikeja nee vie udavati. Ana je savjetuje da se prepusti Venerinoj igri i da prihvati tu ljubav. Osim toga, udajom za Eneju moe uvrstiti svoju dravu i lake se obraniti od njenog brata koji joj sprema napad. Didoni ove rijei jo vie razbuktae vatru u srcu. Ona poe provoditi s Enejom dosta vremena, pokazivati mu grad i bogatstvo, ponovo sluati njegove prie, itd. Za to vrijeme razgovaraju Junona i Venera. Usaglasie se da bi najbolje bilo okonati njihovo neprijateljstvo i branom vezom spojiti njihove tienike. Jedini problem u svemu tome bio je Jupiter koji je moda imao drugaije planove za Trojance i koji sigurno ne bi elio da se oni mijeaju s Tircima. Junona govori da e ona stvari s Jupiterom izglanjcati, napokon ena mu je. Zatim e, kad Eneja i Didona krenu u umu u lov, pustiti kiu i gromove koji e rastjerati njihovu pratnju a Eneja i Didona e se skloniti u jednu peinu. Tamo e se nai ona, Junona, pa e ih vjenati. Tako se i zbi. Didona doe u lov s velikom pratnjom. Nosila je sidonski plat s vezenom ivicom, tobolac od zlata i grimiznu haljinu zakopanu zlatnom kopom. Kad nastade nevrijeme, Didona i Eneja sklonie se zajedno u peinu. Tu se Didona, to od straha, to od ljubavi, stisla uz Eneju i to je bila prekretnica u njenom kratkom ivotu. Otada ona vie nee skrivati ljubav, ve je javno priznavati. Uskoro proe zemljom Fama. Ona ivi od kretanja i to dalje ide sve joj vie snaga raste. Ima veliko tijelo pokriveno perjem, a ispod svakog pera po jedno oko, po jedan jezik koji neprestano pria, i po jedno uho. Leti po noi a po danu sjedi na vrhu kakvog dvorca i sl. i odatle objavljuje nekad istinu, nekad la. Sada ona zemljom protura vijest da je doao nekakav Eneja i da se Didona eli udati za njega. Tu vijest u i kralj Jarbas koji je nekada prosio Didonu, a ova ga odbila. Jarbas se stane moliti Jupiteru da tu enidbu osujeti. Jupiter uslii njegovu molbu i posla Merkura (Herma) Eneji. Merkur govori Eneji kako mu nije mjesto u libijskoj zemlji ve treba ii dalje ukoliko ne eli ukaljati svoju slavu. Ove rijei pogodie Eneju. On ljubljae Didonu ali boja zapovijed mu je bila na prvom mjestu. Napokon se odlui. Drugovima Mnesteju, Segestu i Serestu naredi da pripreme lae za putovanje, a on e otii Didoni i nastojati joj objasniti situaciju. Didona je ve od Fame bila doznala Enejinu namjeru, pa ga, prije nego to je ovaj uspio izustiti rije, stade koriti. Eneja joj objasni kako ne putuje po svojoj volji ve po volji bogova i da i njemu teko pada ovaj rastanak. Kaza da je nikad nee zaboraviti i da e je se sjeati dokle bude iv. Eneja zatim otie. Didona bi ucviljena i nesretna. Pokua i posljednji potez. Posla svoju sestru Anu na 99

obalu kako bi nagovorila Eneju da bar do proljea odgodi svoje putovanje jer zimski vjetrovi nisu nimalo ugodni za plovidbu. No Ana se vrati kratkih rukava. Enejini brodovi otplovie. Didona uskoro ree sestri slijedee: naime kako je navodno dola neka vraara koja je moe izlijeiti od ljubavne boli i kako treba, da bi se to ostvarilo, unititi sve uspomene na Eneju. Zato Didona moli sestru da kriom pripremi lomau i da na nju stavi oruje Enejino i njenu branu postelju. Ana tako i uini ne slutei nita. im je zora svanula Didona doe do lomae i, bacivi kletvu na Eneju, zabije njegov ma u svoje grudi. Ana joj odmah pritra jer Parke56 jo nisu bile presjekle nit njezina ivota. Umrla je prije asa odreenog sudbinom. No Junona se saali na svoju tienicu pa s Olimpa posla Iridu koja joj olaka patnje. Didona se oprosti od ivota. Trojanci su ve bili dobrano otplovili i mogli su razabrati da se u Kartagini vije neki gusti dim. Nisu mogli znati o emu se radi ali su slutili, poznavajui oaj Didone, da nije dobro. Doavi na Siciliju, odre bojne igre. Odrali su ih na onom mjestu gdje je Anhiz umro. Igre su bile njemu u ast. Prvo je bila utrka laa. Takmiile su se 4 lae: Mnestejev KIT, Gijasova HIMERA, Sergestov KENTAUR i Kloantova SCILA. Ova zadnja je pobijedila. Eneja im svima podijeli nagrade. Pobjednik je dobio vijenac od zlatnog lovora kao i pozlaenu hlamidu; Mnestej, drugoplasirani dobi oklop od zlatnih prstenova; Gijas, koji je stigao trei, dobije dva kotla i srebrene ae ukraene reljefnim slikama. Sergest, ija se laa jedva uspjela spasiti od udara u stijenu, kao nagradu za hrabrost dobi mladu robinju s Krete. Zatim bude tranje. Glavni favoriti bili su dvojica prijatelja, Eurijal i Niz, pratioci kralja Akesta.57 Pobijedio je Eurijal, dodue malo sumnjivo. Naime, Niz, koji je vodio i bio pred samim ciljem, oskliznuo se i pao. Drugi je bio Sali i Niz mu je zasmetao kako bi njegov prijatelj utrao prvi u cilj. Sali se bunio, ali Eneja im je svima podijelio vrijedne nagrade i svi su bili zadovoljni. Salije dobije lavlju kou, a Niz koji bi bio pobjednik da nije pao, dobije divan tit. Zatim bude borba kaiima. Dares, koji je bio najjai u tome, ekao je da se javi suparnik. Nitko se nije usuivao stati njemu na megdan. Tada Akest stade nagovarati Entela, slavnog junaka koji je sada bio u godinama, da se bori. Ovaj pristade i pokaza da je jo bado odnese pobjedu. Kao nagradu dobije palminu granicu i vola. Entel ubije vola i prinese ga kao rtvu da se vie nee boriti. Zadnja disciplina bila je streljatvo. Tu je pobijedio Akest. Za kraj igara Eneja priredi malo iznenaenje: paradu djeaka u vojnikoj uniformi. Bila su tri
56

Parke tri boice od kojih jedna dri preslicu, druga prede, a trea sjee nit ljudskog ivota. Kod pjesnika Parka predstavlja personificiranu sudbinu. 57 Akest (Acestes) doekao je gostoljubivo Eneju na Siciliji. Po jednom mitu mati mu je bila Trojanka; nju je otac joj Fenodamant, da ne bi bila rtvovana morskom udovitu, poslao na Siciliju, gdje se udala za rijenog boga Krimiza (otuda kriminal na Siciliji, ha-ha-ha-ha!) i rodila mu sina Akesta. Akest je osnovao grad Egestu.

100

odreda po 12 konjanika predvoena Askanijem. Njihovo pojavljivanje izmamilo je veliki aplauz kod starijih. Za to su vrijeme trojanske ene na obali kukale za zaviajem. U to Irida, koja se preruila u jednu od njih, baci na lae ar. Poe gorjeti vatra i ene u panici stadoe bacati suho lie to jo vie rairi vatru. Askanij prvi doleti, a za njim i ostali Trojanci. Vatra je lokalizirana, a ene su bile malo posramljene zbog svojeg postupka. Te noi Eneji se ukaza Anhiz i ree mu da je vrijeme da krene u Italiju. Neka povede samo junake, a ene, starce i djecu neka ostavi na Siciliji. Eneja poslua savjet i uskoro, nakon to je dodijelio parcele onima koji ostaju, okupi posadu i krenu na put. Tokom plovidbe gube krmara Palinura koji je zadrijemavi pao u more. Eneja doe na obalu Eubejske Kume58. Tamo posjeti hram u Trivijinom gaju. Predaja kazuje da je Dedal, bjeei iz Minosove zemlje, tu podigao ovaj hram i u njemu urezao sve dogaaje u kojima je sudjelovao. Na jednom krilu vrata predstavljena je smrt Androgejeva59 i 7 mladia i 7 djevojaka koje su Atenjani svake godine morali za kaznu slati na Kretu da ih proguta Minotaur, zatim Tezej koji je u Labirintu ubio Minotaura i sl. I Dedalov sin Ikar bi tu zauzimao znaajno mjesto ali otac je bio isuvie alostan zbog sinove smrti te ga nije mogao naslikati. Njihovo razgledanje prekide Apolonova Sibila60 koja im kae da je vrijeme da pitaju Apolona za svoju sudbinu. U dnu hrama u jednoj stijeni bila je peina. U nju vodi stotinu vrata iz koja izlaze odgovori. Eneja se stade moliti i dobi odgovore da e ga, kad stigne u obeanu zemlju doekati strane bitke. Junona e i dalje biti ljuta na njega no ne treba klonuti, ve se boriti. Eneja tada od Sibile zatrai da ga pusti u Podzemni svijet kako bi vidio oca Anhiza koji ga je i poslao u ovo proroite. Kad su mogli Orfej61 i Heraklo, zato ne bi mogao dole sii i on, Eneja, budui da i on vodi podrijeklo od bogova. Sibila mu govori da je lako sii u Podzemni svijet ali je teko izai. To mogu samo pravi potomci bogova. Zatim mu daje savjete kako e to uiniti. Najprije mora otii u jednu umu gdje mora ubrati granicu sa zlatnim liem. Tu e granicu u donjem svijetu dati Prozerpini, kraljici Podzemnog svijeta. Ako je volja sudbine da on sie dole, granicu e uspjeti ubrati, u protivnom nee imati anse.

58

Eubejska kuma Eubeja je veliki otok blizu Atene. Helkida, jedna varo na tom otoku, osnovala je Kumu u Kampaniji, te otuda Eubejska Kuma. 59 Androgej sin Minosov. Na sveanim igrama u Ateni pobijedio je sve takmiare. Ubio ga je iz zavisti atenski kralj Egej. Za kaznu morali su Atenjani svake godine slati na Kretu po 7 djevojaka i 7 mladia na rtvu udovitu Minotauru. Minotaura je ubio Tezej pomou Minoseve keri Arijadne i Dedala. 60 Sibila zajedniko ime proroica raznih zemalja i vremena; njih nadahnjuje neko boanstvo, prvenstveno Apolon. 61 Orfej (Orpheus) po mitu uveni pjeva i svira grki. Mo pjesme mu je bila tolika da je zanosila ljude, krotila divlje zvijeri i pokretala drvee i stijene. Kad mu je ena Euridika umrla od zmijskog ujeda, siao je Orfej po nju u donji svijet. Svojom arobnom svirkom svladao je Kerbera i druga udovita. Uspio je umoliti Plutona da mu dozvoli da je povede natrag u gornji svijet, ali pod uvjetom da se ne smije osvrnuti dok ne izau iz donjeg svijeta. Savladan ljubavnom enjom, Orfeje se ranije osvrne i tako zauvijek izgubi svoju Euridiku.

101

No najprije treba sahraniti jednog od drugova koji na obali lei mrtav i na njegov grob prinijeti crnu ovcu. Eneja zatim urno poe s Ahatom na obalu kako bi vidio tko je to od njegovih drugova mrtav. Bio je to Mizen62, junak koji je pjesmom znao raspaljivati duhove u boju. Nakon to su izvrili Sibiline naredbe i podigli lomau, Eneja krene traiti zlatnu granicu. Dvije golubice, Venerine ptice, koje je Eneja odmah prepoznao, pokazae mu put i sletie na zlatnu granu. Eneja otkinu granicu i odnese je proroici. Zatim podigne junaku na mjestu gdje je spaljen humku koja se nalazila pod visokim brdom i koja se od tada zove Mizen. U blizini Apolonova hrama nalazila se jedna peina koju je okruivalo duboko Avernsko jezero63. Na obali jezera bila je mrana uma. Tu sveenica dovede 4 crna vola, izlije im na elo vina i iupa nekoliko dlaka izmeu rogova, koje baci u svetu vatru. Onda drugi zabodu noeve volovima u grlo i uhvate njihovu mlaku krv u zdjele. Sam Eneja zakolje crno janje. Tada sveenica rekne ostalima da se povuku iz ume a Eneju uvede u peinu kroz koju se ilo u carstvo mrtvih. U predvorju vidjee kako na svojim posteljama lee alosti i Grinje savjesti; tu stanuju Bolesti, tuna Starost, Oskudica, nasilna Smrt, Rat i Nesloga, koja ima kosu od zmija i u njoj krvave trake. Prooe pored golemog brijesta na kome ive prazni Snovi, po jedan pod svakim listom. Tu su jo i mnoga razna udovita: Kentauri, Hidre64, Gorgone65, Harpije i Gerion66 s tri tijela. Dooe do obale Aheronta. Rijeka mutna kljua diui mulj s dna i bljuje pijesak koji joj dolazi iz Kocita67. Tu vodu uva grozni Haron68 s neoeljanom bijelom bradom, s plamenim oima, s prljavim ogrtaem, koji mu, vezan vorom visi o jednom ramenu. Na toj obali su due pokojnika koji ekaju da ih Haron preveze u Carstvo mrtvih. Haron neke hoe prevoziti, a neke nee. Eneja upita zato je to tako, a proroica mu odgovori da preko rijeke mogu ii samo one due ije je tijelo sahranjeno u grob. Eneja meu tim duama pozna svog krmara Palinura koji je, kad su se vraali iz Libije, pao u more. Palinur objasni Eneji kako je umro. Naime, nije se utopio u moru, ve su ga, kad je isplivao na obalu Italije, neki ljudi

62 63

Mizen rt nedaleko od Napulja. Avrensko jezero duboko jezero u vulkanskom krateru sa strmim stijenama i kodljivim isparavanjima u Kampaniji sjeverno od Kume kod Napulja. Po mitu se u njegovoj blizini nalazio stari Apolonov hram, zatim peina strane Sibile i jo jedna peina kroz koju se silazilo u donji svijet. 64 Hidra vodena zmija. Lernjanska hidra, zmija s vie glava nazvana po bari u kojoj je ivjela nedaleko od Arga. 65 Gorgone tri strana enska udovita, koje imaju zmije umjesto kose i koje svojim pogledom pretvore ovjeka u kamen. 66 Gerion jedan panjolski kralj kome je Heraklo oteo divna goveda, pa s njima doao u Italiju. On je imao tri tijela i po est ruku i nogu. 67 Kocit rijeka u donjem svijetu, zvana rijeka suza. 68 Haron sijedi, mravi, ali snani vozar, koji u kaljavom odijelu prevozi due sahranjenih pokojnika.

102

napali i ubili. Palinur moli Eneju da mu pronae tijelo i da ga dostojno sahrani. Eneja obea da e to uiniti. Kad Haron vidje ivog ovjeka, ree mu da se ne pribliava. Proroica tada pokaza zlatnu granicu i Haron ih preveze na drugu obalu prekrivenu blatom i zelenim pijeskom. Tamo je bio opasni Kerber69. Vidjevi da mu se vratovi pokriveni zmijama poinju kostrijeiti, proroica mu baci kola koji ga uspava. Eneja zatim doe do ulaza i uje pla male djece. Do njih bijahu oni koji su nevini osueni na smrt. Ta mjesta, koja sam izabere kockom, dodjeljuje Minos, sudac u podzemnom svijetu. Tu se nalaze i samoubojice. Tu je i rijeka Stiks koja devet puta preprjeava put iz gornjeg svijeta u donji. Zatim stigoe u umu od mirta. Tu na usamljenim stazama etaju oni koje je ubila svirepa ljubav. Eneja ovdje poznade Didonu. Htjede joj prii i objasniti se, no ona nesta u umi gdje je eka nekadanji mu Sihej. Dalje Eneja nailazi na polja gdje su due poginulih junaka. Mnoge Eneja pozna i uputi se u ugodan razgovor s njima. No Sibila ga opomenu da treba ii dalje. Stigoe na mjesto gdje se put rava: lijevo se ide u Tartar, gdje grenici ispataju svoje grijehe, a desno kroz Elizejske Poljane, gdje borave due u blaenstvu. Eneja opazi na lijevoj strani pod jednom stijenom trostrukim zidom opasane prostrane dvore. Flegeton, paklena rijeka, juri oko njih i valja kamenje s velikom hukom. Naprijed je golema kapija sa stupovima od tvrda elika, te je nikakva sila ne moe sruiti. Na toj kapiji die se jedna eljezna kula, a na ulazu u nju danonono sijedi Tisifona u zadignutoj krvavoj haljini i uva predvorje. Iz tih dvorova uju se jauci, svirepi udarci i zveket lanaca koje vuku nesretnici. Proroica ree da su tu oni koji su za ivota progonili svoju brau ili zlostavljali roditelje; zatim oni koji su leali na svom bogatstvu, a drugima nisu nita dali; pa onda oni koji su ubijeni zbog preljuba i mnogi drugi grenici. Jedni valjaju golemo kamenje, drugi su vezani za tokove i vise tako, itd. Eneja i Sibila okrenue desnim putem prema dvoru Plutona i Prozerpine. Eneja ostavi zlatnu granicu na pragu dvora i tada, poto je dunost prema bogovima obavljena, nastave put. Uoe u divne ume gdje vlada srea i blaenstvo. Tu je sve obavijeno ruiastom svijetlou, koju daju elizejsko sunce i zvijezde, a Orfej udara u liru sa sedam struna. Tu su oni koji su za ivota bili estiti. Svi oni imaju oko glave jednu traku, bijelu kao snijeg. Pored njih stajae pjesnik Mizej, sin Orfejev. On odvede Eneju i Sibilu na jedan breuljak gdje se nalazi Anhiz. Eneja sav radostan prie ocu i triput pokua zagrliti oca i triput mu njegova slika izmae. Tada vidje u dnu te doline rijeku Letu, iz koje su due umrlih pile vodu zaborava. Na obali rijeke bila su mnoga plemena i narodi. Anhiz ree da su to due kojima je
69

Kerber troglavi pas iji su vratovi pokriveni zmijama; on straari na ulazu u podzemni svijet i svakoga mirno puta unutra, a nikoga napolje.

103

sudbina dodijelila da jo jednom ive u ljudskom tijelu. Zatim odvue sina do rijeke i stade mu navijetati buduu slavu njegova roda. Meu ovim sjenkama nalaze se mnogi koji e imati snanu ulogu u buduem Rimu. Najprije tu je Albanac70 Silvije, Enejino posljednje dijete koje e mu roditi Lavinija. On e biti kralj i osniva velike vladalake kue. Zatim dolaze Kapis, Numitor i Silvije Eneja. Na prijestolje koje osnuje Silvije sjesti e i njegov potomak Romul71, koga e roditi jedna Trojanka s Marsom. Pod njegovim okriljem Rim e proiriti vlast nad itavim svijetom. Zatim Anhiz pokazuje Cezara i cijelo Julovo72 potomstvo: u prvom redu boanski Julije Cezar, pa onda August koji e obnoviti zlatni Saturnov73 (Kronov) vijek. Tu su i dva Scipiona koji e unititi Kartagu, zatim Katoni74, braa Grah75. Napokon mu pokae duu Marcela, Augustovog neaka, koji e umrijeti u cvijetu mladosti, jer bi nebeskim bogovima rimski narod izgledao suvie silan kad bi on ostao na ivotu. Poto je Anhiz svuda proveo Eneju, stane mu priati o ratovima koje e voditi i kazivati mu kako e opasnosti koje ga oekuju savladati. Tada Anhiz doprati sina i Sibilu do mjesta gdje su postojale dvije kapije: jedna je rona i kroz nju prolaze istinske sjenke umrlih, a druga od bijele i sjajne slonove kosti, kapija laljivih snova, kroz koju Eneja i Sibila izaoe. Odatle se Eneja uputi laama i vrati svojim drugovima. Krenue dalje. Prolazili su pored obale gdje je Kirka mamila mnoge mornare da bi ih poslije pretvarala u ivotinje. Neptun im meutim dade povoljan vjetar i izvue ih iz zamke. Dooe zatim do mjesta gdje se neka rijeka ulijevala u more. Eneja naredi da se zakrene u nju. Bila je to rijeka Tibar koja se ranije zvala Albula76. Stigli su dakle u zemlju Latina. Zemljom je vladao kralj Latin koji je bio star i nije imao mukih sinova. Imao je samo ker Laviniju i enu Amatu. Stolovao je u gradu Laurentu. Imao je mnogo prosaca za svoju ker od kojih je najozbiljniji bio Turno77. Amata je bila za to da se Lavinija uda za njega. Latin je bio neto oprezniji. Konano je od svog umrlog oca Fauna78 uo glas da mu dolaze gosti i da je meu
70

Albanac stanovnik Albe, grada u Laciji nedaleko od Rima, Rimljani su vodili podrijeklo od Albanaca (Albalonana), jer je Romul osniva Rima bio sin jednog albanskog kralja. 71 Romul prvi rimski kralj. Njega je rodila Silvija, ki albanskog kralja Numitora. Odgojila ga je vuica. 72 Jul (Askanije) sin Enejin. 73 Stari narodni bog stanovnika Italije, otac Jupiterov. Njega progna Jupiter s neba i on doe u Italiju, koja je slavila pod njim svoj zlatni vijek. 74 Katon stariji i Katon mlai. 75 Tiberije i Gaj Grah narodni tribuni u Rimu. Borili su se za agrarnu reformu u II. st. pr. Kr. Bili su pristae plebejstva. Pali su kao rtve reakcije, ali i pored tragine pogibije njihovu djelatnost treba smatrati kao jedan od krupnih uspjeha rimske demokracije. 76 Albula mit pria da je Tibar najprije bio etrurski kralj i da je ta rijeka dobila ime Tibar onda kad je on poginuo na njoj, dotle se zvala Albula. 77 Turno (Turnus) rutulski kralj, sin Dauna, brat Juturne, glavni protivnik Enejin. 78 Faun unuk Saturna (Krona), otac Latina, prastari kralj u Italiji. Nauio je svoj narod zemljoradnji i potivanju zakona. Poslije smrti tovan je kao proroki umski bog. uveno proroite bilo mu je kod svetog izvora Albuneje.

104

njima mu koji je dostojan njegove keri i da e stapanjem njihovih naroda nastati najslavniji narod u povijesti. Eneja za to vrijeme posla izaslanike u Laurent. Sam je pak po mnogim znakovima uvidio da je to obeana zemlja te je stao razmjeravati zemlju za budui grad. Na elu izaslanstva bio je Ilionej. On kaza Latinuda nee nimalo poaliti to ih prima jer je njihov predak Dardan bio iz ove zemlje. Izaslanici poklonie kralju zlatno kupe iz kojeg je Anhiz lio vino na rtvenike, te skiptar, svetu tijaru i haljinu, koje je na sebi nosio Prijam kad je dijelio pravdu. Latin pak vidje da se proroanstvo njegova oca obistinilo te odmah posla po Eneju kola s dva najbolja konja, a sam se potrudi da pripremi sve za doek. Vidjevi da sve ide glatko, Junona ne miruje. Odlazi Alekti, jednoj od triju furija , koja uiva u ratovima i u svaama. Ona na bezbroj naina moe mijenjati svoje strano lice i mjesto kose ima zmije. Toliko je odvratna da ju mrzi i sam njen otac Pluton i sestre njene tartarske furije. Na nagovor Junone ona poe Amati i baci na nju jednu od zmija iz svoje kose. Zmija joj u srce udahne otrovni dah. U takvom stanju Amata zaklinje Latina da Laviniju ne daje Eneji, ve da je uda za onoga koji ju je zaista vrijedan, za Turna. Latin je nepokolebljiv u svojoj odluci. Tada Amata sakriva ker u umu kako bi odgodila vjenanje. Za to vrijeme Alekta promjeni svoj straan izgled i pretvori se u sveenicu Junoninog hrama. Turnu se ukae u snu i govori mu da brani svoja prava i da ne doputa da mu Trojanac otme buduu enu. Turno je ne eli sasluati a tada ova otkrije svoje pravo lice i baci mu u grudi buktinju rata. Ovaj se probudi grozniav i naredi svojim vojnicima da se spreme za napad na Trojance. Tada Alekta doe do Trojanaca. Askanijevim lovakim psima stavi u nozdrve miris jelena koji je bio glavni ljubimac Silvije, keri Latinovog uvara stoke, Tira. Askanije vidjevi dobra jelena, naniani. Alekta mu pomoe da pogodi. Tada se uskomeaju strasti. Alekta uini da se mnogi Silvijini seljaci skupe na oruje. Traili su rat. U Laciji je bio obiaj da, kada se hoe krenuti u rat, njihov voa otvori vrata na hramu boga rata i uzvikne: Neka bude rat!. To je sada stanovnitvo trailo od Latina. Kako ovaj to nije htio, sama se Junona spusti s neba i otvori vrata. Ratne trube odjeknue. Meu prvima je iao Turno. Na njegovom ljemu s trostrukom perjanicom predstavljena je Himera79, koja bljuje iz eljusti vatru kao Etna. Na sjajnom titu izraena je od zlata Iona80 (koju je Junona iz ljubomore pretvorila u kravu) i njen uvar Argo sa stotinu oiju. Od drugih junaka valja izdvojiti Mezencija, koji prezire bogove, te njegovog sina Lauza, ukrotitelja konja i divljih zvijeri. Prikljui im se i Kamila, ratnica koja je predvodila odred Amazonki.
79 80

Himera udovite koje je sprijeda lav, u sredini koza, pozadi zmaj i koje iz usta bljuje vatru. Iona ki kralja Inaha. Zbog vanredne njene ljepote zaljubi se u nju Jupiter i zadobije njenu ljubav. Ljubomorna Junona za kaznu je pretvori u kravu i postavi Argosa, udovite sa sto oiju, da je uva u jednom gaju.

105

Eneja bjee vidno uznemiren. Dok je spavao na obali Tibra, u san mu doe neki starac koji izae iz rijeke i stade ga sokoliti. Ree mu da je ovo uistinu njegova obeana zemlja. Za dokaz tome naveo je da e Eneja kad se probudi, ugledati bijelu prasicu i 30 bijelih praia. To znai da e nakon 30 godina Askanij osnovati slavnu Albu. Zatim mu daje savjete kako e svladati neprijatelja. Ree mu neka poe brodovima uz Tibar i neka sklopi savez s Arkaanima koji ive u gradu Palanteju. Njihov voa je Evandar81. On je Grk, ali to ga ne smije plaiti. Starac mu ree i to da e ga on, koji je i bog Tibra, sretno odvesti do Evandra. To ree i nestade u vodi. Eneja se probudi. Prasica koju je tada ugledao mu bjee znak da je san bio istinit pa sakupi ljude i krene. Evandar primi Eneju a tada mu Eneja ree kako dolazi sklopiti s njim savez protiv Rutula i Latina. Ree kako ih njihovo nekadanje neprijateljstvo ne treba plaiti jer su Grci i Trojanci u biti roaci. Dardan, osniva Troje, bio je unuk Atlasa82. Merkur (Hermo) pak, osniva grke loze bio je sin Maje83, keri tog istog Atlasa. Evandar govori da on pamti mudrog Anhiza kojega je cijenio i potovao. Njih dvojica su, usprkos neprijateljstvu njihovih naroda, bili veliki prijatelji. Evandar govori da zbog toga nee uskratiti pomo sinu svoga prijatelja. Poto je svoje goste ugostio dobrim objedom, Evandar ispria kako je tu blizu, u jednoj peini stanovao strani Kako, razbojniki div koji je ljudske glave vjeao na svojoj kapiji. Tom udovitu otac je bio sam Vulkan; zato mu je pri hodu ikljala na usta crna vatra izmijeana s dimom. Jednoga dana Heraklo, nakon to je ubio Geriona, doe ovamo gonei volove. Kako mu ukrade 4 bika i 4 junice. Heraklo se razljutio i savladao diva. Dananji dan se u spomen na taj dogaaj slavi ovdje kao dan zahvalnosti. Te noi bilo je veliko slavlje u kojem su se Trojanci pridruili stanovnicima Palanteje. Nakon svega Evandar odvede Eneju u svoj skromni dom na konak. Venera u tom vremenu dolazi svom boanskom muu Vulkanu moliti pomo za Trojance. Vulkan obea da e pomoi pa odmah pohita na Siciliju da mu kiklopi izrade oruje za Eneju. Ujutro Evandar posla svog sina Palanta, zajedno s 200 odabranih konjanika, da se prikljui Enejinoj vojsci. I Trojanci dobiju konje. Naroito lijep bijae Enejin konj prekriven utom lavovskom koom s pozlaenim sjajnim kandama. Venera donese Eneji oruje. Na titu je bog vatre naslikao cio budui Askanijev rod i ratove po redu kojim e biti voeni. Tu bjee predstavljena Marsova vuica s dva djeteta blizanca koje doji i gladi jezikom po tijelu.
81

Evandar arkadski kralj, po prii doao je u Italiju i osnovao na jednom od 7 breuljaka kasnijeg Rima, na Palantinu, grad Palantej. 82 Atlas div koji na pleima dri nebeski svod na dalekom zapadu; inae planinski lanac u sjeverozapadnoj Africi. 83 Maja ki Atlasa, majka Merkura. Maja je uzviena boica prirode kod staroitalskih plemena. Kult joj je u vezi s mjesecom Majem.

106

Malo dalje bijae naslikan Rim i kako Rimljani otimlju Sabinjanke84, i rat kao posljedica toga. Izmeu tih slika prostire se ogromno more nainjeno od zlata; ono je uznemireno, vide se valovi kako se bijele od pjene; Na sredini tita, na puini, vide se dvije flote spremne da se sukobe kod Akcija85. S june strane vodi Italce u boj August. On stoji na visokoj krmi, ljem mu na obje strane bljuje plamen, a na glavi mu blista Cezarova zvijezda. Kad je Turno vidio da je Eneja ostavio svoj tabor, odluio je napasti preostale Trojance u taboru. Odlui najprije da im spali lae koje su tu blizu bile usidrene. Meutim Kibela86, boica gora, pretvori lae u nimfe i Rutulci ostadoe kratkih rukava. Naime Kibela je bila dala Eneji sjenovit gaj da od njegovog drvea napravi lae. Te je lae uvala od svih nepogoda. Tako ih je i sada odluila spasiti. Vidjevi da se neprijatelji pribliavaju, Trojanci odlue poslati poruku Eneji. Za taj zadatak javie se ve spomenuta dvojica prijatelja Eurijal i Niz. Taj zadatak je bio opasan i Eurijal zatrai od Askanija da mu uva majku ako se on ne vrati. Morali su proi kroz Rutulske redove. Ovi su bili na alkoholiziranom spavanju i dva prijatelja su morali neke od njih ubijati da bi prokrili put. Eurijal pritom uze sebi neto ratnog plijena. Kad su izmakli, blizu njih naie neprijateljska konjica i ukradeni ljem na Eurijalovoj glavi zablista te otkri dvojicu drugova. Konjanici se dadoe za njima. Niz je uspio pobjei dok je Eurijalovo tranje ometao ratni plijen. Kad je vidio da mu nema druga, Niz se odlui vratiti. Vidje kako Rutulci vuku za sobom Eurijala. Niz se tada sakrije u bunje i stade kopljima obarati neprijatelje. Voa Rutulaca Volcens odlui za to kazniti Eurijala. Vidjevi da e mu prijatelj stradati, Niz se pojavi i ree da je on krivac i da kazni njega. No Volcens je ve bio zabio ma u Eurijalove grudi. Niz, i tuan i bijesan, navali svom snagom. Cilj mu je bio, poto-poto, ubiti Volcensa. U tome je uspio no tada su i njega ubili. Na taj nain okonala su put dva prijatelja koja se ni u smrti nisu rastavljala. Fama ubrzo donese vijest Eurijalovoj majci. Ova van sebe stade vritati i naricati. Askanije je umiri. Ujutro Turno probudi vojsku i izda nalog za napad. Trojanci se brane kopljima i kamenjem. Trojanci se nisu branili samo s bedema ve su otvorili i kapije. Turno je bijesan jurnuo na jednu od njih i najedanput se naao unutar zidina. Kapija je zatvorena, a Turno

84

Sabinjanke Romul je naselio po legendi novosazidani Rim samim beskunicima. Zato nijedno okolno pleme nije htjelo dati prvim stanovnicima Rima za ene svoje keri. Onda Romul priredi igre u Rimu, na koje pozove i Sabine. Kad oni dou, Rimljani napadnu na njih i nasilu im otmu djevojke i njima se oene. Zbog toga je dolo do rata izmeu Rima i Sabina, koji je predvodio njihov kralj Tit Tacije. Neprijatelje su izmirile otete Sabinjanke; one su posredovale izmeu svojih mueva i svojih roditelja i roaka. 85 Akcij rt blizu obala zapadne Grke. Bitka kod Akcija 31. g. pr. Kr. bila je bitka u kojoj je Oktavijan odnio pobjedu nad svojim suparnikom Antonijom i Kleopatrom. 86 Kibela frigijska boica gora; vjerovalo se da Kibela luta umama, naroito s lavovima i leopardima, koje je ona pripitomljavala, a prate je uz glasnu svirku korimbati, njeni prvi sveenici.

107

ostao sam meu Trojancima. Turno naini straan pokolj. Napokon osvijestie se i Trojanci te navale na njega. On uspije pobjei, skoi u rijeku i Tibar ga odnese njegovim drugovima. Skuptina bogova na Olimpu. Jupiter trai da se zaustavi rat, Venera i Junona se svaaju i prepucavaju poriui jedna drugoj prava. Na to Jupiter, kojemu je te svae dosta, ree neka se borba nastavi i neka pobijedi bolji. Eneja se u tom vremenu s 30 laa pribliava mjestu ratovanja. Usput vidje nimfe koje su okruile brod. Najrjeitija od njih, Kimodokeja, pristupi mu i ree da su one ustvari nekadanje njegove lae, ali da ih je Kibela morala pretvoriti u nimfe. Zatim mu ree da pohita jer su Trojanci u okruenju, pa snano gurnu Enejinu lau koja dobije veliko ubrzanje. I ostale lae pojaae brzinu. Rutulci doekae lae na obali. Zapoe teak boj. Palant sokoli Arkaane koji su se, poto se nisu znali ba boriti pjeke, bili malo uplaili. Naime njihova specijalnost bila je borba na konjima. No, konfiguracija tla ovdje nije doputala takvu borbu. Mladom Palantu bio je to prvi boj, naalost i posljednji. Uskoro se sukobio s Turnom i ovaj ga je ubio. Nakon to ga je savladao, Turno mu je oteo kajas koji bijae veoma teak i na kojem bijahu predstavljene Danajke koje u prvoj branoj noi ubijaju mueve. Uskoro glas o Palantovoj smrti doe do Eneje. Ovaj stade traiti Turna. Usput se sukobi s junakom Mezencijem. Uspije ga raniti. To razjari Mezencijevog sina Lauza i on nasrne na Eneju. U toj borbi Lauzo ispusti duu. Kad je uo da mu je sin poginuo, Mezencije se zaletio prema Eneji. Eneja kopljem pogodi njegova konja, Mezencije pade na zemlju, a konj po njemu. Eneja mu tada zada zadnji udarac. Uskoro je uslijedilo kratko primirje nakon to su Trojanci bili u prednosti. Poginuli su se sahranjivali. Palantu bi prireen velianstven ukop. U to dooe i latinski poslanici da pregovaraju o primirju. Dogovoreno je da primirje bude 12 dana. Mnogi su bili za to da se rat rijei dvobojem Eneje i Turna. Za to je vrijeme skupina Trojanaca odnijela Palantovo tijelo njegovoj kui. Oca Evandra pogodi teak bol. Evandar od Trojanaca trai da se Eneja osveti Turnu. U latinskom pak taboru miljenje je podijeljeno: jedni su za mir, drugi su za to da se Trojanci ratom istjeraju. Mudri Latin naposljetku odlui da se Trojancima ponudi mir. Meutim Turno nije bio za to i on je, zajedno s konjicom koju je prevodila Kamila, napao Enejinu konjicu. U boju poginu Kamila to njezine borce obeshrabri. Povlaili su se u grad a za njima su se djenuli Trojanci. No je prekinula bitku i Trojanci su se ulogorili oko grada. Napokon Turno saopi Latinu da se spreman sukobiti s Enejom. Latin mu tada govori da je volja samih bogova bila ta da se Lavinija uda za Eneju i da je uzalud prkositi sudbini. Te rijei jo vie raeste Turna. On odlui ubiti Eneju. Sutradan, dakle, obje vojske izaoe na polje spremne da gledaju dvoboj njihovih voa. Meutim Turnova sestra, nimfa Juturna, obukavi se u vojnika, stade Rutulcima draiti 108

duhove govorei da nije dobro to jedan ovjek izlae ivot za sve njih. Tada poleti koplje i nastade novi sukob. Eneja uzalud pokuaje zaustaviti svoje ljude. Pogodi ga strijela. Mnestej, Ahat i Askanije dovedoe ga ranjenog u tabor. Venera se pobrine da Eneja odmah ozdravi i ovaj se ubrzo vrati u boj traei Turna. Meutim Juturna, pretvorivi se sad u koijaa stade vozati Turna u kolima tako da je stalno izmicao Eneji. To Eneju raspali i Venera mu apne u uho ideju da napadne sam grad i da razara sve dotle dok mu Turno ne izae na megdan. Vidjevi da se Trojanci pribliavaju gradu, kraljica oduze sebi ivot novi nesretan udarac za Laureane i Latine. Turno, noen kajanjem eljom za osvetom, ljubavi i ponienjem prekida dvoboj govorei da je konano vrijeme da se izmeu njega i Eneje rijei stvar. Vojnici ga posluae. Eneja i Turno sukobie se na poljani. Tu je nekada rasla divlja maslina posveena Faunu, a koju su mornari oboavali. Na njoj su oni, kad bi se spasili od brodoloma, vjeali darove bogu Laurentu. Ali Trojanci posjekoe to drvo da bi u boju dobili isto polje. Sada se koplje Enejino zabi u korijen masline i on ga ne mogae iupati. Turnova sestra zatim dade bratu ma to naljuti Veneru pa ona pomogne Eneji iupati koplje. Jupiter tada govori Junoni da prestane raditi protiv Trojanaca. Junona priznaje da je sve ovo vrijeme pokuavala zaustaviti Eneju. Sada ona za Jupitera ima posljednju molbu: ako ve Trojanci moraju pobijediti, neka ne zadre svoje ime, ve da se stope s narodima Italije. Jupiter kaza da e joj ta molba biti usliena. Od tog trenutka ishod borbe je bio rijeen. Jupiter posla jednu od furija koja, pretvorivi se u pticu, stade udarati o Turnov tit i ometati ga. Turna obuze neopisiv strah. Tada uze jedan veliki kamen i pokua ga baciti na Eneju. Meutim snaga ga izdade i on promai, a Eneja zamahne koplje i hitne ga u Turna izdaleka. Turno umirui priznaje poraz, Laviniju preputa Eneji i moli Trojanca da se smiluje njegovu ocu Daunu, i da dopusti da ga njegovi dostojno sahrane. Eneja se smiluje na te rijei i skoro mu potedi ivot. Ali tada ugleda Palantov kajas i sav bijesan zabije mu koplje u grudi. Eneja je dobio ruku Latinove keri Lavinije, osnovao grad Laviniju, odakle su izali Albani i Rimljani i postao praotac rimskog naroda.

HORACIJE (65. 8. pr. Kr.)

O Horaciju je pisano i napisano veoma mnogo, ali se mnogo pria i o nedostatcima vanjskog pristupa njegovoj knjievnosti (preko biografije pisca, psiholokih i sociolokih saznanja, povijesti ideja i sl.).

109

Njegove Poslanice (pisma) otkrivaju dosta o njegovoj osobi. One su, moglo bi se rei, neto neoekivano u antikoj knjievnosti koja je poznata po svojoj sklonosti ka istim oblicima. Horacije je svojem djelu dodijelio mjesto izmeu pjesme i proze, odrekao mu je pripadnost pravoj poeziji. Tako danas saznajemo da je plahoviti satiriar, rimski pjesnik 1. st. pr. Kr., Horacije, postao u svojim Pismima urbani epistolograf. Horacije osim Pisama pie i pjesme. Tu je veliki utjecaj na njega izvrio Pindar. Poznata je njegova oda Descende caelo. Ovdje se slavi Augustova pobjeda nad Antonijem i ponovno osnivanje grada Rima. Na slian nain Pindar slavi sicilijanskog vladara Hijerona i osnivanje grada Aitne na obroncima vulkana Etne. Pored podataka koje Horacije sam o sebi daje u svojim djelima, sauvan je i opis njegova ivota iz 2. st. (pos. Kr.) od Svetonija, a imamo i razne zabiljeke gramatiara i skolijasta koje upotpunjuju ovu sliku. Prema tim podacima Horacije je roen 65. g. pr. Kr. u Benuziji, blizu lukanske granice. Otac mu je bio osloboenik (osloboeni rob). Mukotrpno, s velikim portvovanjem i odricanjem, omoguio je svojem sinu dobro obrazovanje, najprije u rodnom gradu, a poslije u Rimu. Godine 45. (?) otputovao je Horacije u Atenu na daljnje studije, ali je zapao u vrtlog graanskih ratova i tako prekinuo kolovanje. Poslije Augustove smrti bio je u vojsci kao vojni tribun. Nakon bitke kod Filipa krenuo je 41. g. natrag u Rim, gdje je u meuvremenu, kao Brutov pristaa, izgubio oevu, teko steenu imovinu. Dobio je malo mjesto u administraciji i jedva sastavljao kraj s krajem. Od tada pjesnikova biografija je ustvari njegova bibliografija. Mecena87, Augustov bliski prijatelj, koji je okupljao oko sebe sve zanimljive linosti Rima, zapazio je mladog pisara u dravnoj blagajni i pomislio je da su njegovi prvi pjesniki pokuaji vrijedni panje. Tako je Mecena uzeo u slubu Horacija. God. 37. Horacije prati Mecenu na putu u Brundizij, a nekoliko godina kasnije, Mecena mu poklanja malo imanje u Sabinskoj oblasti. Neto na tome imanju, neto u Rimu, nastale su izmeu 41. i 31., satire i epode; izmeu 26. i 23. izile su tri knjige oda. Latinski jezik u njegovim pjesmama je prvi i jedini put u rimskoj poeziji suvereno izraajno sredstvo. August je uvidio znaaj Horacija kao mogueg propagatora ideje rimljanstva. Meutim tek 17. g. Horacije, ve uveliko dvorski pjesnik, poinje pridobijati i iri krug italaca pjesmom Carmen saeculare, himnom Apolonu i Dijani, spjevanom po Augustovoj elji.

87

Odatle mecenarstvo.

110

Prva knjiga pisama, prema podacima iz nje, pisana je izmeu 23. i 20. g.; druga izmeu 17. i 14. g. Uvijek se naglaava da je Horacije u satirama iznosio svoja otra zapaanja o ljudima i njihovim manama, a u pismima, kao ve zreo ovjek, pokuao je nai filozofskim putem lijek tim manama. Horacije je poslije ovih pisama (epistolae), koja nemaju poetski karakter (sam pjesnik ih kao i svoje satire naziva razgovori - sermones), jo jedanput zablistao kao pjesnik etvrtom knjigom oda (Carmina), koja je objavljena 12. god. Horacije, 8. god., cijelog ivota bojaljiv i usamljen, umro je u 57. godini ivota, nekoliko mjeseci poslije smrti njegova prijatelja Mecene. Ni nabrajanjem, ni ukrtavanjem dogaaja u vremenu i prostoru ivot Horacijev ne odgoneta njegovu linost. To ustvari i nisu dogaaji. Postojao je stvarno jedan dogaaj u njegovoj mladosti i njegova posljedica je sva njegova budunost. To je bitka kod Filipa, ruenje njegovih republikanskih ideala i materijalna propast, a posljedica toga je kompromis obrazovanog i osjetljivog ovjeka sa samim sobom, pristanak na materijalnu pomo pobjednika. To je santa u koju je uhvaeno svo njegovo postojanje do smrti. Nije se enio, niti se zna za neke njegove ljubavi. Mecena je na smrti molio Augusta da misli na Horacija, koliko na njega, Mecenu. Nijednu rije, koja bi se mogla mjeriti s ovim Meceninim rijeima, nije Horacije posvetio svom zatitniku. Zahvalnost je pokazivao posveujui mu zbirke pjesama i pojedine ode, dosta hladnog i sveanog tona.

PISMO PIZONMA
Naziv originala je Ars poetica (o pjesnikoj umjetnosti). Izraz ars sree se uglavnom u naslovima strunih rasprava. I Horacijevo djelo je, bez dovoljno razloga, uvreno u sistematske prirunike. Za ova teorijsko-kritika razmatranja o zadacima pjesnika i poezije, Horacije je i u pogledu sadraja i u pogledu forme bio inspiriran najvie jednim grkim uzorom, peripatetiarem Neoptolemom iz Pariona, gramatiarem i pjesnikom s kraja 3. st. pr. Kr., koji je u poetskom obliku popularizirao kanonske postavke svojih peripatetikih uitelja Aristotela i Teofrasta. Izgleda da je Horacije samo posredno poznavao ovo Neoptolemovo djelo o knjievnoj estetici, i to preko Filodema, ija nam je polemika rasprava o pjesnikoj umjetnosti sauvana u fragmentarnom herkulanskom rukopisu. Horacije je svoju poetiku dao u metrikom, vjetakom i dijalokom obliku i to u vidu pisama. Nije sa sigurnou utvreno koji su to Pizoni kojima je pismo upueno. Prema

111

Porfiriju, Horacijevom antikom komentatoru, pismo je bilo upueno Luciju Pizonu, prefektu rimskom, koji je i sam bio pjesnik i bavio se knjievnim studijama. Horacije je pod uticajem svojih peripatetikih uzora najvanije mjesto dao drami, dok je problematika epa zanemarena, a lirika, u kojoj je Horacije osobno dao najvee dostignua, razmjerno je manje zastupljena. Pored svoje helenistikih uzora, Horacije, kao zreo i iskusan umjetnik, govori ovdje o stilu, izboru rijei i kompoziciji na osnovu sopstvenog stvaralakog iskustva. Tako Horacije zahtijeva od pjesnika da, ako nije siguran u ispravnost svog djela, odloi to djelo i stavi ga u ladicu, te saeka da proe devet godina. Nakon toga e razborito moi prosuditi o valjanosti onoga to je napisao. Poslanica Pizonima pripada drugoj knjizi Pisama.

112