Professional Documents
Culture Documents
2. FILOZOFSKI KORJENI
1
Sociologija___________________________________________________________
(a) RIMLJANI su bili skloni praktičnijim načinima razmišljanja o svrsi i smislu društva
i države. Njihov najveći doprinos je u slijedećem:
• Praktično su ostvarili neke socijalne ideje grčkih mislilaca
• Podigli su na viši stepen političku organizaciju države
• Razvili su pravo kao osnovu postojanja i funkcionisanja vlasti i osnove prava
čovjeka u društvu.
Luccretius je bio pjesnik i jedan od značajnih mislilaca tog vremena. Izgradio je teoriju o
društvenoj evoluciji. Koristeći savremene istraživačke metode, on je veoma uspješno
opisao način i kulturu življenja primitivnih naroda, razvoj trgovačkih odnosa i sl.
Ciceron je na tragu Platonove ideje pokušao dati svoju viziju idealnog modela države,
koju ugovorom legitimira vlast. Slaže se sa Aristotelom da je čovjek po prirodi društveno
biće. Tražio je odgovore na pitanja: ''Šta je pravedno, moralno i korisno za čovjeka?'',
zatim ''Kako urediti život i državu i kako se suprotstaviti vladaru koji se osililo?''
Seneka je za razliku od Cicerona, afirmirao staru grčku koncepciju o primitivnom periodu
društva kao ''zlatnom dobu'', što je kasnije bila osnova teoloških teorija.
2
Sociologija___________________________________________________________
3
Sociologija___________________________________________________________
3.ŠTA JE SOCIOLOGIJA?
Najkraće rečeno sociologija je nauka o društvu. Nastala je krakem XVII i početkom XIX
st., u vrijeme velikh društvenih zbivanja i promjena u ljudskoj civilizaciji, kao rezultat
industrijskog napretka, značajnijeg čovjekovog ovladavanja prirodnim bogatstvima. Njen
zadatak je da objasni i razumije samo društvo i njegove odnose, zbivanja i procese u
njemu, njihove ishode kao i poziciju čovjeka i društva uopće. To je kompleksna nauka,
koja je povezana sa filozofijom, historijom, književnošću, pravom, ekonomijom,
lingvistikom, psihologijom, antropologijom, demografijom itd. Sociologija je dakle,
samostalna nauka koja proučava realne odnose u društvu, ulogu pojedinaca i grupa u
njemu, kao i samo društvo u najopštijem smislu, njegovu genezu, kulturu, tradiciju i
refkelsiju na čovjeka i ljudsku civilizaciju.
4.PREDMET SOCIOLOGIJA
Pod pojmom društvo u socilogiji se ne podrazumjeva nužno ista stvar. Neki pravci
sociološke misli različito tumače sam pojam društva. Iz toga slijede i različita određenja
predmeta sociologija. Može se reći da je predmet sociologije ispitivanje zakona društva i
njihove međusobne povezanosti i zavisnosti, kao i zakona razvitka društva uopće. Ili još
kraće: Predmet proučavanja sociologije je društvo u konkretnom smislu, odnosno njegovi
procesi, pojave i manifestacije.
Neki pravci sociološke misli različito tumače sam pojam društva. Iz toga slijede i
razlike u definiciji sociologije kao i razlike u određivanju njenog predmeta proučavanja.
Različite teorije ili pravce u sociologiji su kroz historiju zastupali razni mislioci, navest
ćemo neke od njih.
4
Sociologija___________________________________________________________
5
Sociologija___________________________________________________________
Historija, po Marx-u započinje kada čovjek počinje proizvoditi i stvarati višak vrijednosti.
Proizvodnja je društveni odnos. Da bi ljudi proizvodili moraju sarađivati i zajedno raditi. Iz
tih društvenih odnosa proizilaze veze koje predstavljaju način života. Pojavom privatnog
vlasništva i razvojem privrede dolazi do temeljnih promjena u društvenoj sferi i do sukoba
u međusobnom odnosu ljudi. Te protivrječnosti su osnovna pokretačka snaga društva i
društvenih promjena.
Marx kaže:''Nikada neka društvena formacija ne propada prije nego što budu razvijene
sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana i nikad novi, viši odnosi
proizvodnje ne nastupaju prije nego što se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu već
rodili u krili samog starog društva.''
U sociologiji postoje snažni sukobi oko toga da li je ona teorijska ili empirijska
nauka ili čak da li je ona uopće nauka. Dalje se sukobljavaju stavovi o tome koji je
predmet proučavanja sociologije i kojim se metodama treba služiti. Metoda je niz
postupaka ili ideja pomoću kojih se nastoje uočiti i objasniti određene pojave i procesi.
Najznačajnije metode kojima se sociologija koristi su:
HISTORIJSKA METODA proučava globalnu historiju čovječanstva ili najznačajnijih
društvenih institucija. Iz analiza i podataka dobijenih tom metodom, mogu se spoznati
zakonomjernosti, procesi, pravci, tipovi i forme nastanka društva, kao i njihov razvoj i
kretanje. Zadaća historijske metode je da prikupi i prouči građu koje su razne društvene
zajednice ostavile iza sebe i da tako otkriva zakonitosti i kretanje društva.
KOMPARATIVNA ILI USPOREDNA METODA se služi komparacijama i usporedbama
kako bi se istražile određene društvene pojave ili procesi koji su predmet izučavanja.
Komparacijama se pokušavaju objasniti određeni procesi u društvu. Ovom metodom se
koristio Emile Durkheim koji razlikuje tri nivoa usporednih istraživanja:
1. usporedno istraživanje u jednom društvu
2. uspoređivanje pojava u raznim društvima
3. uspoređivanje pojava zajedničkih za sva društva
DIJALEKTIČKA METODA se kritički odnosi prema postojećim odnosima i društvima i
vizijski predviđa njihovu budućnost. Da bi razumjeli neke pojave i procese u društvu
neophodno je znati njihov razvoj i perspektivu, posmatrati ih u njihovom totalitetu i
kretanju. Govoreći o dijalektici koju je koristio, Marx kaže da je nastojao otkriti zakone
razvitka, tj. prelaza iz jednog stanja u drugo.
Dijalektička metoda je značajno doprinjela razvoju sociologije kao nauke. Sociologija,
putem ove metode, pojedinačne pojave stavlja u odnos sa zakonima kretanja cjeline i na
taj način objašnjava određene društvene pojave i procese i predviđa teorijske mogućnosti
budućeg kretanja društva.
METODA SISTEMATIZACIJE ILI FUNKCIONALNE ANALIZE ima za cilj analizu
društvenih sistema, njegovih dijelova i njegovog funkcionisanja. Sistem je osnova
društva, a pojedinci su nosioci funkcija ili konkretnih uloga koje im je sistem odredio. Ovu
metodu je koristio Talcott Parsons, po kome ova metoda ima za cilj omogućavanje
razumjevanja vrijednosti, porjekla i reda stvari, djelova društva i pojedinaca u održavanju
stabilnosti i funkcionalnosti samog društva. Ova metoda se najpreciznije koristi u
matematici, ali i u biologiji.
6
Sociologija___________________________________________________________
TEHNIKE ISTRAŽIVANJA
Tehnike istraživanja su osnovno sredstvo sociologa u prikuplajanju i interpretaciji
podataka o društvu i pojavama u njemu. Pod tehnikom istraživanja podrazumjevamo:
posmatranje, intervju, anketu, upitnik, eksperiment i analizu sadržaja.
Posmatranje možemo definisati kao način prikupljanja podataka o pojavama putem
neposrednog čulnog opažanja, dakle uz sudjelovanje posmatrača. Vlastito prisustvo
olakšava istaživaču da stekne potpuniji i neposredniji uvid u cjelinu proučavanog
problema. Uspjeh istraživača zavisi od njegove sposobnosti i obučenosti za tu vrstu
posla, kao i od povjerenja osoba ili grupa koje želi posmatrati.
Anketa je gotovo najrašireniji i najpodesniji instrument u sociologiji. Ovu tehniku
istraživanja karakteriše odsustvo direktnog kontakta istraživača i anketirane osobe i
stroga standardizirana pismena forma upitnika sa predviđenim modalitetima odgovora.
Vrijednost ove tehnike istraživanja je u velikoj sistematičnosti i brzini u prikupljanju
činjenica korištenjem velikog broja ispitanika. Mana je nedovoljna prilagođenost svim
sociološkim potrebama.
Intervju je najrašireniji instrument istraživanja u sociologiji. Sastoji se od niza usmenih ili
pismenih pitanja koja istraživač postavlja ispitaniku. Uspjeh zavisi od sposobnosti i
umjeća ispitivača. Postupak prikupljanja činjenica se može podjeliti u dvije grupe koje
sačinjavaju:
1. instrumenti kojima se prikupljaju činjenice i podaci koji su nastali prije nezavisno
od istarživanja
2. podaci koji se prikupljaju i selektuju nakon provedenog istraživanja
Ta dva izvora se kombinuju, upoređuju i kvantificiraju i čine istraživačku cjelinu.
Upitnik je također brz i efikasan istraživački instrument. To je niz unaprijed postavljenih
pitanja u pisanom obliku, na koja se od ispitanika traži odgovor. Za upitnik je jako važna
formulacija pitanja i odabir valjanog uzorka koji može biti osnova za izvođenje validnih
zaključaka.
Eksperiment kao instrument istraživanja se izvodi u kombinaciji sa posmatranjem, tako
što posmatrač namjerno i vještački izaziva reakcije posmatrane grupe, kako bi se određni
procesi i pojave analizirali, posmatrali i na kraju kvantificirali. Primjenjuje se najčešće na
dvije uporedne skupine, čije se veze žele utvrditi i upoređivati. Prednost eksperimenta je
što se posmatrana pojava može posmatrati u njenom čisto izvornom vidu, a mana je
ograničenost na male skupine.
Analiza sadržaja je skup instrumenata čijiom se upotrebom želi dobiti tačnija slika,
odnosno objektivni i sistematični podaci o pojavama i procesima koji se žele analizirati u
društvu. Analiza sadržaja je pretežno opisana i putem nje se uspostavlja sistemska
analiza određene pojave ili događaja. Najviše se primjenjuje u ispitivanju političke
propagande. Propaganda se može analizirati na dva nivoa:
1. ispitivanje njenih pojava tj. trajnih ciljeva dublje povezanih sa osnovnim
ideološkim stajalištima pojedinih pokreta i organizacija.
2. ispitvanje neposrednih propagandnih ciljeva i njihovih efekata
7
Sociologija___________________________________________________________
Sama riječ društvo može imati više značenja i označavati svaku zajednicu ljudi:
pleme, naciju, religiozne skupine; po profesionalnom nivou: kulturna, naučna, sportska
društva; ili po principu udruživanja: politička, studentska, sociološka itd. Najopštije
značenje društva jeste društveno, takvo da se s jedne strane razlikuje od prirode, a s
druge strane od pojedinca - čovjeka.
Društvo je skup ili grupa ljudi raznih dimenzija, koji žive i sarađuju u određenom vremenu
i određenim institucijama, a povezuje ih zajednički interes odnosno uslovi života. Postoje
najmanje dvije osnove koje su zajedničke svim ljudima i na osnovu kojih egzistira društvo
kao zajednica ljudi:
1. sfera proizvodnih odnosa
2. porodične i bračne veze, krvno srodstvo i zajedničko porijeklo
2.NASTANAK DRUŠTVA
3.DRUŠTVENE POJAVE
4.DRUŠTVENI PROCESI
Društveni proces je povezano djelovanje ljudi, odnosno njihovih radnji, akata, postupaka i
ponašanja. Društveni proces je primarna pojava koja uslovljava i izaziva sve ostale vrste
društvenih pojava. Sve društvene pojave nisu ništa drugo do jedan neprakidan proces,
zato je društveni proces i osnova sociološkog interesovanja.Društveni procesi dovode do
promjena(u prirodi, pojedincu ili društvu). U završnoj fazi dovode do uspostavljanja
društvenih tvorevina kao dijela procesa koji se odvija ili se odvijao.
8
Sociologija___________________________________________________________
7. DRUŠTVENI ODNOSI
8. STRUKTURA DRUŠTVA
9
Sociologija___________________________________________________________
2. DRUŠTVO I DRŽAVA
10
Sociologija___________________________________________________________
staležu pripada, apsolutno svoje lične interese, potrebe i želje podređuje državi. Državom
trebaju da upravljaju najmudriji, najbolji, odnosno najsposobniji – filozofi.
Cilj države nije ostvarivanje zajdeničkih interesa nego priprema čovjeka za vječni
spas i za vječno blaženstvo. Takve koncepcije su državu podredile crkvi, a politiku
teologoji.
Augustin tvrdi da postoje dvije države:
• Zemaljska, zasnovana na samoljublju čovjeka
• Nebeska, počiva na ljubavi prema Bogu
Ovozemaljski svijet ima svoj početak i kraj, sva historija je ustvari čovjekov put od Boga
do Boga, od prvobitnog pada do najvišeg blaženstva.
Toma Akvinski kaže da je priroda opredjelila čovjeka da živi u velikoj zajednici i zato je
neophodno da među ljudima postoji nešto što će upravljati zajednicom.
Dante Alighieri postavlja tri pitanja:
1. Da li je neophodna vladarska dužnost?
2. Da li je rimski narod s pravom prisvojio vlast nad svijetom?
3. Da li vlast vladara zavisi od Boga ili od nekog drugog?
11
Sociologija___________________________________________________________
7. DRŽAVA I PRAVO
Države prema društvenom uređenju – prema broju državnih organizacija u jednoj državi
tj. prema unutrašnjoj strukturi države dijelimo na:
• Jednostavne ili unitarne države – imaju jednu organizaciju vlasti, jedan pravni
sistem i jedan princip vladanja.
• Složene države – u sebi sadrže više država članica sa različitim ovlastima na
određenim teritorijama u okviru jedne države. U složenoj državi postoji savezna
država i bar dvije države članice koje djeluju na dijelovima teritorije savezne
države. U historiji je bilo različitih oblika složenih država, kao npr.:
i. Personalna unija
ii. Realna unija
iii. Konfederacija
iv. Federacija
Države prema tipu političkog sistema – prema poziciji stanovništva prema državnoj vlasti,
tj. prema načinu raspolaganja suverenitetom, razlikujemo:
• Autokratiju – sistem vlasti koju ostvaruje vladar na osnovu tradicionalnih i
religijskih normi, uz pomoć sile koju obrazuje i kojom upravlja pojedinac ili jedan
broj vjernih podanika.
12
Sociologija___________________________________________________________
9. MOĆ I VLAST
13
Sociologija___________________________________________________________
Moć se najčešće legitimira i ostvaruje pomoću vlasti. Tako je i nastala potreba da se moć
ograniči. Navest ćemo neke od načina ograničavanja moći:
♦ Podjelom vlasti
♦ Demokratskim legitimitetom i putem nužnosti provjere vlasti pred
parlamentima i biračima
♦ Djelovanjem opozicije
♦ Djelovanjem interesnih grupa
♦ Putem sredstava informisanja i javnosti
U historiji su česte manipulacije i upotrebe prevelike količine moći koju neki pojedinci ili
sistemi vlasti upotrebljavaju kako bi ostvarili određene interese ili ciljeve. Takvim
aktivnostima se građani načešće suprostavljaju različitim oblicima otpora. Ukoliko su ti
otpori veći i češći, nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sistema.
Trajne karakteristike tj.obilježja vlasti su: teritorijalnost, monopol prinude i trajnost. Ona je
usko vezana sa drugim društvenim pojavama, kao što su: moć, autoritet, sila itd.
Postoji jasna razlika između moći i vlasti. Vlast je, prije svega samo jedan oblik moći.
Ona je institucijalna moć koja je zasnovana na određenim normativnim predpostavkama,
koje imaju za sobom autoritet koji je iskazan voljom građana ili društvene organizacije.
Vlast je također izraz legitimiteta i legaliteta, tj. ona je institucionalizovana moć koja ima
snagu zakona i volju građana, odnosno ovlaštenje da tu volju realizuje. Ona ima
specifično obilježje. Za razliku od moći, koja se rasprostire difuzno, vlast se kreće u
određenim granicama. Ona nikad ne znači uspostavljanje potpune kontrole nad onima
koji su dužni da slušaju. Vlast održava i štiti uspostavljenu društvenu organizaciju i prije
svega služi toj svrsi. Zato vlast u sebi sadrži elemente prinude, bez obzira na stepen
moralne saglasnosti i volje građana. Legitimna vlast može biti: racionalna, tradicionalna i
harizmatska.
14
Sociologija___________________________________________________________
1. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
2. DRUŠTVENE GRUPE
15
Sociologija___________________________________________________________
1. Pleme
Plemenske zajednice su nastale na dva načina:
1. porastom jedne ljudske grupe do nivoa koji se može smatrati plemenom ili
2. udruživanjem više grupa u jednu – plemensku zajednicu tj.pleme
Postoje različite definicije plemena tj.plemenske zajednice, međutim najznačajnija je
slijedeća:
''Pleme je grupa pojedinaca koja skupa stanuju i koji imaju zajedničku teritoriju, jezik,
način života i krvno-srodničke veze.''
U pravnoj literaturi pleme je primitivni oblik državne tvorbe. Pleme nastaje i održava se
na krvno-srodničkim vezama, rodbinskim svojstvima, a najvažniju ulogu ima porodica.
Između srodnih plemena na određenoj teritoriji, a radi zadovoljavanja zajedničkih
potreba, dolazi do uspostave plemenskih saveza, prvo privremenih, a kasnije i trajnih.
O realizaciji zajedničkih prava i običaja u plemenu starao se starješina ili plemenska
poglavica. On je vođa u ratu, a sudija u miru. Njegova funkcija je obično bila nasljedna.
U doba plemena, čovjek je koristio pretežno gotove proizvode prirode uz slabo razvijenu
proizvodnju. Kako su se razvijale proizvodne snage pojavili su se prvi oblici svojine i to
uglavnom nad alatima, oruđima i oružjem. Neka od tih sredstava su bila u upotrebi većeg
broja ljudi, pa su predstavljala kolektivnu svojinu.
Ujedinjavanje većeg broja plemena je preko stvaranja zajedničkog jezika, teritorje,
navika, običaja, normi itd. doprinjelo nastajanju naroda.
2. Narod
Narod se pojavljuje u razdoblju raspada plemenskih zajednica i njihovog okupljanja u
veće društvene grupe. Razlozi raspada su slijedeći: širenje teritorija, podjela rada,
tehnički pronalasci, ovladavanje prirodnim bogatstvima, potreba šire razmjene, ukratko
pojava novih društvenih odnosa.
Narod je posebna društvena grupa nastala na određenom stepenu društvenog razvoja i
to najčešće na osnovu: zajedničkog porijekla, teritorije, jezika, kulture, običaja i tradicije.
Narodi su kroz historiju imali različite oblike nastanka i razvoja, različite mogućnosti
organizacije i egzistencije, bogatu tradiciju, historiju, mitove i legende.
3. Nacija
Afirmacijom i razvojem naroda javlja se nacija kao viša faza društvenog organizovanja i
identifikovanja sa teritorijom i pripadnošću jednoj društvenoj grupi. Proces transformacije
i prerastanja naroda u naciju počeo je kada su se razvili kultura, jezik, privreda itd.
Novi društveni odnosi su zahtjevali određena pravila i norme pomoću kojih se
obezbjeđuju određene sigurnost i jednakost ljudi u procesu koji su novi ekonomski i
društveni sistemi nametali. Ta pravila i norme mogla je uspostaviti, šititi i provoditi jedino
država kao organizovana snaga društva. Postoje 4 zajednička elementa koja su osnova
za konstuisanje nacija:
1. društveno-ekonomski razvoj koji je praćen nacionalnom identifikacijom naroda sa
teritorijom, kulturom i poretkom vlasti.
2. jezik, kao sredstvo za sporazumjevanje na širem prostoru
3. kultura, vjera i tradicija, kao model identifikacije pojedinca sa pripadnošću jednoj
grupi
16
Sociologija___________________________________________________________
Većina teorija su nastojale dokazati kako za razliku od zajednice kojoj autor pripada,
neka druga nema pravo nazvati se nacijom. Takve teorije su previše često bile
zloupotrebljiane.
17
Sociologija___________________________________________________________
društva. Institucionalizacija porodice se ogleda kroz brak i prava ljudi koji takav oblik
udruživanja sa sobom nosi (razvod, pravo na nasljedstvo, uloga supružnika u porodici i
društvu itd.).
Strukturalno-funkcionalna teorija tvrdi da je porodica društvena grupa u okviru
globalnog sistema i njegovih podsistema. Po Parsonsu porodica je osnova društvene
organizacije.
Institucionalno-simbolička teorija za osnovu svoje nalize uzima jezik, simbole, uloge
jedinke u grupi itd. Ona posmatra pojedinca i njegovo mjest u grupi. Zbog toga je bilska
psihologiji i njenim gledištima. Najvažnija funkcija porodice je socijalizacija.
3. Tipovi porodice
Većina sociologa razlikuje slijedeće tipove porodice:
Totemski klan je najstariji oblik porodičnog života. Taj tip porodice i danas postoji u
nekim australijskim plemenima. U njoj postoji zajedničko genetičko ime svih pripadnika
roda, dok pripadnici pelmena nemaju zajedničkih imena. Kod njih je prisutno uvjerenje o
zajedničkom porjeklu svih i o posjedovanju zajedničkih osobina njihovih predaka,
odnosno totema. Potomstvo se određuje po materinskoj liniji.
Velika porodica je najrasprostranjenija kod indoevropskih naroda i danas je u izumiranju
i nestajanju. Negdje je bila matrijarhalnog, a negdje patrijarhalnog karaktera. Najstraija
žena (u matrijarhalnoj) i muškarac (u parijarhalnoj) je starješina porodice. Potomstvo se
računalo po ženskoj ili po muškoj liniji zavisno od karaktera porodice. U kasnijoj fazi se
potomstvo počelo računati i po muškoj i po ženskoj liniji. Taj princip se ustalio i razvio u
običajno pravo i postao važeći princip i u savremenom društvu.
Patrijarhalna porodica je najrasprostranjeniji oblik porodične organizacije u historiji.
Njene elemente nalazimo i u velikoj porodici. Razlikujemo 5 glavnih obilježja patrijarhalne
porodice:
1. posjedovanje privatne svojine
2. ekonomska osnova porodice
3. supremacija muškarca nad ženom
4. status djece (djeca su potčinjena očinskoj vlasti)
5. odnos muža i žene (monogamija, a ponekad i poligamija)
18
Sociologija___________________________________________________________
8. Žena i društvo
Temeljni osnov porodice u čitavoj histroiji je bila žena. Ona je nosila najveći teret
održanja i razvoja porodice, od biološke do ekonomske socijalne funkcije. Žena je ujedno
nosilac transformacije porodice ali i svoje uloge.
Žene su, prije svega, nosioci reprodukcije, dakle produžetka ljudske vrste, one su i
supruge i majke, brinu se o domaćinstvu, djeci i muškarcu, pokoravaju se trediciji itd.
Međutim, nije rijedak slučaj u historiji, pa i danas da su isključivane iz nasljedstva,
zanimanja, visokog staleža i položaja moći u društvu. Prva podjela je nastala na spolu (i
danas postoji podjela na muške i ženske poslove i zanimanja). Dva su stajališta koja
pokušavaju to objasniti:
1. podjela rada prema polovima je određena biološkim i genetskim razlikama
između muškarca i žene
2. podjela rada je povezana sa tradicijom i ulogom koju je sebi muškarac prisvojio i
da tu poziciju želi zadržati
Industrijsko društvo je promjenilo poziciju žene, međutim dosta analiza koje govore o
tome ukazuju na još uvjek veliku podređenost žene, njenih prava i njene pozicije u
19
Sociologija___________________________________________________________
20
Sociologija___________________________________________________________
znanja i rada. U tom novom procesu dolazi do nejednakosti, koje se sve više ispoljavaju i
zadobivaju formu suprostavljenosti na dvije velike klase. Društveni položaj kasti i staleža
određivali su prvenstveno religiozni oblici prinude, a društveni položaj klasa ekonomski i
pravni oblici.
Marx je smatrao da se ljudsko društvo razvijalo kroz četiri glavna razdoblja: primitivni
komunizam, drevno društvo, feudalno društvo i kapitalističko društvo. Sva društva poslije
primitivnog komunizna, kao primjera beskrajnog društva, su podjeljena na dvije klase:
gospodari i robovi u drevnom društvu, plemići i kmetovi u feudalizmu i kapitalisti i najamni
radnici u kapiatlizmu. Dalja podjela rada uvjek zahtjeva nove društvene odnose i
transformaciju samog društva.
Političke stranke
21
Sociologija___________________________________________________________
22
Sociologija___________________________________________________________
2. POKRETI I ORGANIZACIJA
23
Sociologija___________________________________________________________
24
Sociologija___________________________________________________________
4. DRUŠTVENI SUKOBI
U sociologiji je, sve do studentskih pokreta krajem 60-tih godina XX st. vladalo
stajalište da su društveni sukobi nepoželjni, nepotrebni i da se smatraju bolešću društva i
sitema. Tek se tada počelo na sukobe gledati kao na društveni fenomen, a ne kao na
patološku pojavu koju treba što prije eliminirati policijskom akcijom. Napušta se do tada
vladajuće funkcionalističko stajalište da je društvo jedn aharmonička cjelina. Danas više
nije moguće govoriti o devijantnostima i odstupanjima od društvenih pravila i normi.
Danas se govori o sukobu kao realnosti, obliku društvenosti i pokretačkoj snazi
promjena.
Sociologija teži spoznaji glavnih oblika društvenih sukoba, njihovih uzroka, motiva, snage
i ideja koje ih generiraju, ali i posljedica koje iza njih nastaju. Neki sociolozi smatraju da
više nije primaran sukob između rada i kapitala, već sukob između sitema i građana.
5. TIPOVI SUKOBA
Društvene sukobe možemo grupisati u dva globalna tipa:
1. individulani i unutargrupni sukobi
2. globalni društveni sukobi (ratni i industirjski sukobi)
Rat kao najizraženiji tip društvenog sukoba spada u red najvećih i najtragičnijih
konflikta u ljudskom društvu. U svim društvima, bez obzira na stepen njihovog razvoja i
organizacije, javljali su se ratovi. Iz težnje da se spoznaju njihovi uzroci, javile su se i
različite teorije rata: socijal-darvinistička, rasna, geopolitička, nacionalistička,
imperijalistička itd. Međutim, sve one u suštini, pokušavaju da opradavaju rat i smatraju
ga na neki način potrebnim. U svim tim teorijama ciljevi su politički motivirani, a mjerama
i potezima vlasti građani su dovedeni su u stanje bezizlaznosti i nemogućnosti drugačijeg
postupanja i odlučivanja.
Clausewitch:''Rat nije ništa drugo do nastavak državne politike drugim sredstvima.''
Rat nije samo politički motiviran, već u sebi sadrži i mnoge druge ciljeve, kao što su: želja
za osvajanjem i pripajanjem tuđih teritorija i bogatstava, želja za potčinjavanjem i
dominacijom nad drugom državom ili narodom itd. Posljedice rata se manifestuju na sve
sfere društva i ljdskog života uopće.
7. INDUSTRIJSKI SUKOBI
25
Sociologija___________________________________________________________
Svaka individulana pojava ima obilježje društvenosti i šira skupina je prihvata ili
joj se suprostavlja. Važno pitanje kroz skoro cijelu ljudsku historiju jeste pitanje odnosa
između induvidue i društva i sukoba koji iz tog dualizma proizilazi. Simel je isticao da je
možda izvor sukoba u ljudskoj prirodi, da u čovjeku postoji neka vrsta ''borbenog
instikta''. I Frojd potvrđuje postojanje razornog, odnosno agresivnog instikta u ljudskoj
prirodi, kojem se uvjek suprostavlja instikt simpatije ili ljubavi. Biološka i antropološka
istraživanja prihvataju ideju o postojanju agresivnog instikta kod čovjeka kao unutrašnji
oblik sukoba.
Međutim, ni pojedinci ni grupe nisu u stalnom sukobu, već su to stanja koja imaju svoju
genezu i uzroke. Interesi su osnova sukoba. Međutim, i sukobi stimulišu aktere na
ostvarivanje interesa. Dovode do društvenih, a najčešće i do ličnih promjena. Sukobi
najčešće pokazuju odnose moći subjekata koji učestvuju u sukobu. Uspostavlja se
obrazac ponašanja na osnovu kojeg strana u sukobu može ocjeniti stepen u kojemće
ubuduće biti tolerisani njeni interesi i zahtjevi. Obrasci ponašanja se institucionalizuju i
uspostavljaju pravila ponašanja učesnika sukoba. Na taj način oni zadobivaju mirniji
karakter i tolerancije, gube oštrinu i intenzitet. Međutim, tok sukoba nije takav.
Prekoračenja pravila su česta i sukobi nerijetko vode upotrebi sile ili općem nasilju.
Međutim, svaki sukob je za sebe specifičan. Npr. svaki ratni sukob kroz historiju se
završio na specifičan način, bez praktičnog ponavljanja obrasca iz prošlosti ili prethodnih
sukoba.
1. NASTANAK RELIGIJE
26
Sociologija___________________________________________________________
Religija nije samo ni društvena pojava, niti natprirodna, niti samo psihološka. U
suštini, svi ovi elementi zajedno čine ne samo pojam već i samu prirodu religije. Ipak,
religija kao društvena pojava je vezana za čovjeka i njegov život u zajednici. Historičari
religije upozoravaju sa je religija društveni proizvod analogno svim ostalim ljudskim
tvorevinama i održava se pomoću ljudi i njihove svijesti, uvođenjem novih članova.
Religija uspostavlja svoje sudove i gledišta vezana za društvena pitanja, kao što su:
pitanja o vlasti, bogatstvu, društvenom ugledu, odgoju, obrazovanju, braku, bračnim
odnosima, rastavi braka, pravima i obavezama roditelja i djece, nasljedstvu itd.
Uicaj religije na poslušnost podanika u svim društvima je bio velik. Zato društvene
strukture, nerijetko i njihova moć, ovise od uticaja pojednih religijskoh institucija.
Psihološki elementi religije se iskazuju kroz čovjekovu potrebu pripadnosti nekom svijetu
i izvoru, nekim snagama izvan ili iznad njega. Ta potreba ima uzrok u samoj ljudskoj
prirodi ili u strahu prema nepoznatim silama prirode i ljudskoj nemoći naspram njih. Svi
ovi elementi, ali i mnogi drugi zajedno čine osnovu postojanja i potrebe čovjekovog
vjerovanja u nadmoć prirode i izvan ljudske snage koji se iskazuju u obliku religije.
Natprirodna dimenzija religije se ogleda u prihvatanju nečeg izvanjskog i nedostižnog kao
stvarnog. Za čovjekovo vjerovanje nije dovoljno da natprirodno postoji, već da ga i sam
čovjek shvati kao realnost i da ono ima uticaja na njegovo socijalno ponašanje.
Psihološka osobenost religije se ogleda u natstojanjima da se uspostavi kontrola nad
svim čovjekovim akcijama, djalovanjima i shvatanjima. Omogućava čovjeku da proširi
pojmove o samom sebi, da nađe svoj mir i da ispuni svoje praznine, da pobjegne od
tegoba svakodnevnog života i društvenog okruženja. Vjerovanje pruža čovjeku, sasvim
drugi smisao gledišta na moć i na rješavanja koja mu daju nadu.
Frustracija kao značajna psihološka osobina čovjeka čini veliku osnovu čovjekovog
vjerovanja u natprirodno. Religija pojedincu daje snagu i nadu za uspjeh u drugom
svijetu, daje mu i samopouzdanje i osjećanje značenja, doprinosi njegovoj integraciji u
socijalni sistem i zajednicu.
27
Sociologija___________________________________________________________
4. PROCES SEKULARIZACIJE
28
Sociologija___________________________________________________________
3. SOCIOLOGIJA RADA
5. SOCIOLOGIJA NASELJA
29
Sociologija___________________________________________________________
Poseban aspekt intersovanja sociologije grada jesu industrijske lokacije, njihov uticaj ne
samo na urbanizaciju, već i na prorodnu okolinu. U SAD je sociologija grada podstakla
razvoj različitih naučnih disciplina, npr. ekologiju društva.
Dakle, sociologija grada posmatra grad kao totalitet odnosa. Zato sociologija naselja,
uopće ima veliko značenje za društvo i naravno za opću sociologiju koja na osnovama
spoznaja i podataka do kojih doleze sociolozi istražujući specifičnost sela i grada,
određuje poziciju čovjeka i njegovih veza i odnosa sa društvom i prirodom.
30