ISSN 1512-9195 UNIVERZITET U SARAJEVU PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

I / 2003.

ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI Godite 1, br. 1, juli 2003. Zbornik izlazi godinje

Izdava Pedagoki fakultet u Zenici Urednik Doc. dr. Salih Jalimam Recenzenti Prof. dr. Refik ati Doc. dr. Salih Jalimam Lektor i korektor Mr. Hazema Nitovi Tehniki urednik Izet Pehli

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj: 04-15-3114/03 od 20.08.2003. godine, Zbornik je osloboen plaanja poreza na promet proizvoda i usluga.

UNIVERZITET U SARAJEVU PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Zenica, juli 2003.

5

PRVI DIO

Radovi sa Naune konferencije "Osam stotina godina Bilinopoljske izjave"

UVODNA RIJE
Pedagoki fakultet u Zenici je 17. aprila 2003. godine u Zenici organizovao meunarodnu konferenciju povodom "Osam stotina godina Bilinonoljske izjave". Osnovna namjera Nastavnonaunog vijea Fakulteta bila je da se na poseban i naunoistraivaki nain obiljei historija i aktualizira jedan od najznaajnijih dokumenata srednjovjekovne historije drave Bosne i Hercegovine, da se u gradu u kojem je i nastao, 8. aprila 1203. godine, prigodnim referatima uglednih naunih radnika iz Zenice, Zavidovia, Tuzle, Sarajeva i Osijeka podsjeti i ukae na to, ali i na bitne odrednice znaaja Bilinopoljske izjave za savremena deavanja. Bilinopoljska izjava nije samo dokumenat jednog vremena, nastao u jednom od najteih trenutaka srednjovjekovne bosanskohercegovake povijesti, to je istovremeno ivo svjedoanstvo vievjekovne prisutnosti dobrih Bonjana na ovim prostorima, njihovog specifinog kultnog i kulturno-civilizacijskog koda, svega onoga to se danas uzima kao odrednica drave i naroda. Izjava je specifina i po mnogim unutranjim i spoljnim odrednicama posjeduje neobian "unutranji" red stvari, koji jo uvijek, naalost, u historijskoj nauci nije doivio pravilno i tano odreenje i tumaenje. Naime, mnogi sporovi vezani za srednjovjekovni bosanskohercegovaki identitet imaju u sebi korijene u neraienim tumaenjima, pored ostalog i Bilinopoljske izjave. Ovaj vaan dokumenat vezan je i za grad u kojem je smjeten Pedagoki fakultet, za Zenicu, koja se ovim i njemu slinim, prije svih ploom velikog sudije Graee iz naselja Podbrijeje, legitimira kao jedan od batinika i uvara srednjovjekovne bosanskohercegovake povijesti, grad koji je svojim srednjovjekovnim urbanim ivotom imao presudan znaaj za mnoge tokove ivota ne samo za iru regiju nego i za samu srednjovjekovnu bosansku dravu. Sama injenica da je Bilino

Polje jedno od imena ovog grada i da se tu nalazio i bosanski ban Kulin dovoljni su razlozi da se ovom dogaaju posveti odreene panja. Poseban znaaj ovog dokumenta je i na opedravnom planu Bosne i Hercegovine, osam stotina godina jednog dokumenta nije samo puko identificiranje njegovog historijskog ivota nego se pruila divna mogunost da se na jedan sveobuhvatan nain, interdisciplinarno osmotre sve njegove modifikacije i daju odreeni nauno verificirani zakljuci. Bilinopoljska izjava spada meu vane injenice drave Bosne i Hercegovine, injenice koje puno kazuju i to posebno kada se osmotre izvan standardnih, esto suhoparnih videnja prolosti. Pojedini izlagai su se direktno odredili i prema samom srednjovjekovnom gradu Zenici, pruili su odreena nauno verificirana saznanja o njenom razvoju, poloaju u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, te se i to moe smatrati jednim od uspjeha naune konferencije "Osam stotina godina Bilinopoljske izjave". Ve je reeno da su svojim referatima na konferenciji uestvovali ugledni nauni radnici iz Sarajeva (doc. dr. Enes Kujundi, dr. Husnija Kamberovi, mr. Ibrahim Pai), Osijeka (doc. dr. Ivan Ba1ta), Zenice (prof. dr. Refik ati, doc. dr. Salih Jalimam), ali i mlai nauni radnici iz Zavidovia (Idriz Alihodi), Graanice (Rusmir Djedovi) i Tuzle (Midhat Spahi) koji su dali jasan i vrijedan osvrt na sve segmente Bilinopoljske izjave. Premijer Vlade Kantona, mr. Nedad Po1i je uvodnom besjedom i otvorio Naunu konferenciju "Osamstotina godina Bilinopoljske izjave". Prema opem sudu, Nauna konferencija "Osam stotina godina Bilinonopoljske izjave" odgovorila je na postavljena pitanja, dala je naunu verziju u okviru koje se nije samo govorilo o dokumentu nego i brojnim, vanim njegovim implikacijama, vezama, odnosima i posljedicama. Znaajno je da se o dokumentu govorilo autoritativno, sa pozicija najnovijih naunih saznanja, da se identifikovao njegov paleografsko-diplomatiki znaaj, ali i reperkusije u pozitivnom smislu, koje je taj in imao na prilike usrednjovjekovnoj Bosni. Otvoreni su mnogi znaajni i zanimljivi problemi, date su mnoge intetresantne injenice o Bosni bosanskog bana Kulina, rasvijetljeno znaenje njegovog imena, mjesta u srednjovjekovnom drutvu, vjerskim prilikama, kolskom sistemu, usmenoj predaji i banu Kulinu, kao i reperkusijama u modernim

sporovima i mistifikacijama vezanim za srednjovjekovnu bosanskohercegovaku dravu i bana Kulina. Proitani referati su izazvali odreenu panju kod slualaca, vrijedne komentare i zanimljive prijedloge od kojih se jedan ovom prlikom i realizuje. Naime, referati podneseni na Naunoj konferenciji "Osamstotina godina Bilinopoljske izjave" se nude naunoj i strunoj javnosti na kritiki sud i budue istraivake napore. Nadati se da e pojedine ideje, prijedlozi i pretpostavke, izloeni u ovim referatima, kod kritike javnosti izazvati odreenu panju, interesovanje i podstaknuti dalja istraivanja Bilinopoljske izjave i vremena velikog bosanskog bana Kulina, kao i same povijesti srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Salih Jalimam

11

Ivan Balta, Pedagoki fakultet Osijek

NOVOVJEKOVNA PALEOGRAFSKODIPLOMATIKA ANALIZA ISPRAVE IZ BILINOG POLJA

Bilinopoljska isprava odnosi se na poetak burnog razdoblja sukoba izmeu dravne Katolike crkve i rastueg patarenstva Crkve bosanske1 u Bosni i Humu.2
1

Ivan Balta, Srednjovjekovna Bosna kao poprite sukoba patarena i katolike crkve u ispravama Diplomatikog zbornika, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, god. 1., br. 1., Tuzla, 1999., str. 17-27. Patarenska sekta u Bosni, koju nazivaju bogumilska, crkva bosanska, krivovjerska, heretika, babunska, kadugerska, gazzarska, albigenska, katarska... a najee vjera "krstjanska" Crkve bosanske, imala je svoju samosvojnost i autohtone osobine, zagovarajui neku vrstu dualizma, gnostiko-manihejstvo u religiji, ije je porijeklo s Istoka. Prvi podatak o pojavi navedene hereze nalazi se u poslanici patrijarha Teofilakta bugarskom caru Petru u X. vijeku, u kojem patrijarh objanjava caru da je ta hereza "pavlianstvo pomijeano s manihejstvom". Neto vie podataka u istom vijeku o ovoj herezi nalazi se u apologetikom traktatu "Besda na jeres" prezbitera Kozme, u kojem se optuuje popa Bogumila da je poeo iriti krivu nauku koja se protivi uenju kranske crkve. U osnovi patarenska hereza je imala uenje o dva boga, od kojih je jedan bio najvee dobro i stvoritelj vidljivog svijeta, a drugi je bio najvee zlo i stvoritelj nevidljivog svijeta, te da je iz principa dobra proiziao princip zla. Patarensko uenje bilo je u suprotnosti s kranskim vjerovanjem, jer se odbacivao Stari zavjet, proroke, kult Marije, nevjerovanje da je rimski papa nasljednik Petra, a prezirali su Crkvu i ismijavaju u njoj tovanje svetaca, ikone, crkvenu slubu i sakramente. Patareni su poricali uskrsnue tijela jer je ono potjecalo od sotone, nisu drali do zakletve, zabranjivali su uivanje mesa i mlijenih proizvoda. Sljedbenici patarenske sekte dijelili su se na prave "krstjane" (lat. perfecti) i obine vjernike ili mrsne ljude (lat. credentes), ali nisu imali posebnih zgrada (crkve) za svoje obrede. Hijerarhija patarenske (bogumilske) crkve u Bosni sastojala se od djeda (ili kranski biskup), gostiju i staraca. Nedovoljno je historijski istraeno da li su isti dualistiki "heretici" u Bosni imali i zajednikog papu, kako se to navodi u jednom pismu papinskog legata Konrada iz 1223. godine "...da na granici Bugarske, Hrvatske, Dalmacije

13

Pape su u poetku pokuale mirnim putem iskorijeniti herezu u Bosni, a takav je pokuaj historijski zabiljeen 1203. godine kada se jedan dio bogumilskih heretika na Bilinom Polju, sveano odrekao hereze u prisutnosti papinskog izaslanika kapelana Casamarisa i bosanskog bana Kulina. No, hereza je u Bosni i dalje naglo rasla, mogue i zbog svoga stava o nepokoravanju vlasti, odvraanja rada za gospodara, zagovaranju siromatva i slobode ljudi. Patareni ili krstjani su imali svoje uporite u sredinjoj Bosni ali su njezini sljedbenici bili irom Bosne i Huma te u Slavoniji, Dalmaciji i Hrvatskoj. Krajem XI. vijeka dolaze isti heretici u sukob s Katolikom crkvom u Bosni, te se njihova borba odvija kroz itav razvijeni srednji vijek.3 Zbog svoje elje za nezavisnosu, bosanski su vladari uglavnom podravali patarensku herezu sve do kralja Stjepana Tomaa, koji se pred turskom opasnou priklonio Zapadu te tako bogumile prepustio progonima. Isti bosanski kralj je 1461. godine poslao u Rim tri vlastelina-bogumila kako bi njihovu vjeru ispitao kardinal Juan Torquemada (stric kasnijeg velikog inkvizitora Tomasa Torquemade). Isti kardinal je na temelju sasluanja sastavio pedeset zabluda manihejskih u Bosni. Protubogumilsku politiku nastavio je i kralj Stjepan Tomaevi sve do propasti Bosne 1463. godine, kada postepeno nestaje bogumilske hereze u Bosni, a njihovi vjernici dobrim dijelom prelaze na islam.4 Isprava na Bilinom Polju iz 1203. godine ima sve atribute tadanje srednjovjekovne srednjoeuropske diplomatike isprave, kako su to u transkribiranim prijepisima zabiljeili neki historiari diplomatiari.5 PRILOG 1. (transkribirana diplomatika isprava iz
i Maarske (vjerojatno u Bosni) stanuje herezijarh, koga albigenzi zovu svojim papom...". 2 August Franzen, Kleine Kirchengeschichte, Freiburg, 1968. (Pregled povijesti crkve, Kranska sadanjost, Zagreb, 1993.) 3 Pavo ivkovi, Pojava bogumilstva i anatema kao nain borbe protiv heretika, Croatica Christiana-periodica, XVII., br. 31., Zagreb, 1993.; Dominik Mandi, Etnika povijest BiH, Rim, 1967. i Dominik Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962.; Franjo anjek, Kranstvo Bosne i Hercegovine, Croatica christiana, XVI, br. 30., Zagreb, 1992. 4 Mehmed Handi, Glavni uzrok prelaza bogumila na islam, Narodna uzdanica, III., Sarajevo, 1934., str. 77-80. 5 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Zagreb, 1905., str. 24-25.; Augustino Theiner, Vetera Monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I., Romae, 1863., 20 (iz reg. an. VI. ep.

1203. godine, objavljena u Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Zagreb, 1905., str. 24). O paleografskoj vrijednosti iste isprave je teko ita decidirano tvrditi s obzirom da original nije sauvan, a prijepis isprave je iz kasnijih vremena. Po svjedoenju prijepisne isprave ista je originalna isprava napisana na pergameni, to je uobiajeno za ona vremena. Peat je vjerojatno za ona vremena mogao biti visei sigillum pendens sa aversom i reversom, a to je na njemu pisalo i koji su likovi bili, teko je pretpostaviti. Isprava se spominje i u vezi s papinim (Inocencija III.) izaslanicima koji su doli na zbor 8. aprila 1203. godine na Bilinom Polju (Bolino Poili) u Lavi, gdje je bilo sjedite djeda Crkve bosanske. U ispravi se zadnji put 1203. godine spominje Kulin ban (banus Culinus), od kada mu se gubi trag. Na zboru su osim Kulina bana bili prisutni istaknuti bosanski velikai: Dragia, Dragota, Ljubin, Pribia, Rado i Vlado (Dragice, Luben, Bergela, Pribis, Rados, Bladosius), koji su bili ujedno priori Crkve bosanske te Kulin ban (banus Culinus) i dubrovaki nadbiskup Marin (Martinus archidiaconus Ragusii).6 U prisutnosti papinog legata Ivana Casamaria (Johannis de Casemaris)7 i Kulina bana (bano Culino), svi su se javno odrekli uenja Crkve bosanske, a pri tom se Kulin titulirao resente bano Cullino domino Bosne,8 dakle titulom gospodin Bosne. I neto kasnije sam ugarski kralj Emerik, aljui pismo papi Inocenciju III. u vezi s zakljuakom s Bilinog Polja, napominje da

141.); Georgius Pray, Annales regnum Hungariae ab anno Christi 997 ad annum 1564., II. Vindobonae, 1776., str. 397.; Daniel Farlati, Illyricum sacrum IV., Venetiis, 1751-1775., str. 46.; Josephus Koller, Historia episcopatus Quinqueeclesiarum, I. (-VII), Posoni, (Pesthini), 1782. (-1812), str. 309.; Gyrgy Fejer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, II. 1., Budapest, 1829.-1844., str. 145.; Euzebije Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., Zagrabiae, 1892. br. 6. l 6 Pavo ivkovi, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea, Mostar, 1994., str. 15. 7 Jaroslav idak, Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975., str. 182. idak je tvrdio kako papin legat nije ni dolazio u srednjovjekovnu Bosnu. 8 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Zagreb, 1905., str. 24.

15

je dao zakljuke gospodinu ovih zemalja Kulinu domino illius terre, filio scilicet memorati Culini, qui tunc apud nos erat.9 U drugom izvjetaju iz Bosne kojeg papi alje njegov poslanik Ivan de Casamari spominje kralja Emerika kao christianisimus rex (najkranskiji kralj), a sam kralj za sebe najodanijim sinom svete majke Crkve, dok se Kulin titulira kraljevskim banom quod in regno bani Culini de Bosna non est nisi unus episcopatus et episcopus modo mortuus est.10 Historijske okolnosti u kojima je nastala Bilinopoljska isprava, pritisak Katolike crkve, maarskih vladara, pregovora ak i kroz dokument koji je nastao 8. aprila 1203. godine Confessio Christianorum bosniensis nije uspio zaustaviti jaanje bogumilskog pokreta, nego, obrnuto iri se na sve dijelove srednjovjekovne Bosne.11 Dogovor na Bilinom Polju trebao je biti kompromis izmeu Rimske crkve i Crkve bosanske, ali su i poslije toga krstjani ustrajavali na svojim vjerouenjima. Stoga je Rimska crkva povela kriarske ratove protiv Bosanskih krstjana, iji je broj pripadnika naglo porastao.12 U diplomatikom kontekstu, isprava zapoinje verbalnom invokacijom, tj. prizivanjem boanstva... In nomine dei eterni creatoris omnium et humani generis redemptoris. Nakon invokacije u u protokolu isprave slijedi neuobiajeno datacija po mjestu u protokolu, koja je uobiajena u eshatoklu, tj. zavrnom dijelu isprave i s dvostrukom biljekom, po inkarnaciji Isusa Krista i rimskim brojevima godina 1203. (Anno ab ipsius incarnatione M.CC.III.) te po godini papinskog pontifikata 1203. (domini vero Innocentii pape III. anno VI.) esta godina papinskog pontifikata Inocencija III. Interesantno je da gotovo sve bosansko-humske isprave sadre formulu datacije, u stilusu incarnationis ili annuntiationi. U navedenoj ispravi je i naveden stil inacarnatine. Pored indikcije datacija navodi vrijeme papinskog pontifikata, a biljeenje papinskog pontifikata u ispravi moe se uzeti i kao inskripcija isprave.

Isto, str. 37. Isto, str. 36. 11 Salih Jalimam, Historija bosanskih bogumila, Tuzla, 1999., str. 101. 12 Franjo anjek, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975., str. 60.-61.
10

Intitulacija je posebna i jednostavna napominjui posredno papu Inocencija VI. ...domini vero Innocentii pape III. i njegovu godinu pontifikata, te u drugom dijelu da se sve to zbivalo za vladavine ugarskog kralja Emerika (posredno ga spominjui preko njegovog kapelana Ivana ... J(ohanne) capelano a H(emericum) i bana Kulina ... bani Culini. Trea reenica u ispravi pripada tekstu diplomatike isprave, a u kojoj se govori o razlozima pisanja isprave i o samom sadraju isprave. U notifikaciji se napominje da se sadraj isprave odnosi na itav prostor Bosne i gotovo na sve njezine potinjene itelje ... vocati sumus in territorio Bosne, omnium vice constituti, te da je isprava obavezna za potivanje ... obligantes nos pro omnibus, qui sunt de nostra societate et loca nostra. Nadalje slijede reenice dispozicije u kojima se objanjavaju dogovori i crkvena uenja koja su se zatekla u Bosni te nainom rjeavanja spora oko crkvenih interesa. U ispravi se u zavrnom dijelu eshatolkola spominju mjesto dogovora kraj rijeke Bosne u mjestu zvanom Bilino Polje Actum apud Bosnam iuxta flumen loco qui vocatur Bolino Poili i to est dana prije aprilskih ida (aprilske ide su 13. aprila) sexto idus aprilis, odnosno 8. aprila. Actum najee oznauje vrijeme nastanka pravnog ina, a datum mjesto izdavanja isprave. Pored nabrojenih priora i bana Kulina, koji e garantirati kao svjedoci da isprava izvri svoj pravni uinak, spomenuti su kaloki nadbiskup Ivan (Johannis Colocensis archiepiscopi) i peuki biskup Kalan (Caalani Ouinqueeclesiensis episcopi), koji imaju crkvenu ingerenciju nad dijelom Bosne, a u drugom dijelu Bosne imala je crkvenu ingerenciju dobrovaka nadbiskupija (Martinus archidiaconus Ragusii). Nadalje u ispravi se spominje i gospodin kapelan Ivan od ugarskog kralja Emerika (domino J(ohanne) capelano ad H(emericum) illustrem Ungarie). Svojim su potpisima ispravu uvrstili (Quod ut in perpetuum robur obtineat, nostra subscriptione firmamus) slijedei potpisnici, bosanski velikai: Dragice, Lubin, Bergela, Pribis, Luben, Rados, Bladosius zajedno sa banom Kulinom i dubrovakim nadbiskupom Martinom. Na kraju isprave je napisano mjesto i vrijeme izdavanja isprave Actum in Insula Regia II. kal. maii, dakle da je izdana na kraljevskom otoku (dananji otok epel kod Budimpete), dva dana prije kalende mjeseca maja (kalende - prvi dan u mjesecu), tj. 30. aprila 1203. godine. 17

Svojom unutranjom i spoljnom diplomatikom kritikom Bilinopoljska isprava ima obiljeje standardne srednjovjekovne srednjoevropske isprave.13 PRILOG 1. 8. i 30. aprila 1203. na Bilinom Polju i na otoku epelu MONASI IZMATICI BOSANSKI OBAVEZUJU SE DRATI ODREDABA RIMSKE CRKVE In nomine dei eterni creatoris omnium et humani generis redemptoris. Anno ab ipsius incarnatione M.CC.III., domini vero Innocentii pape III. anno VI. Nos priores illorum hominum, qui hactenus singulariter Christiani nominis prerogativa vocati sumus in territorio Bosne, omnium vice constituti, pro omnibus qui supra de nostra societate fraternitatis in presentia domini Johannis de Casemaris capellani summi pontificis et romane ecclesie in Bosna propter hoc delegati, presente patrono bano Culino domino Bosne, promitimus coram deo et sanctis eius, stare ordinationi et mandatis sancte romane ecclesie tam de vita et conversatione nostra, quam ipsius obsecundare obedientie et vivere institutis, obligantes nos pro omnibus, qui sunt de nostra societate et loca nostra cum possessionibus et rebus omnibus, si aliquo tempore deinceps sectati fuerimus hereticam pravitatem. In primis abrenuntiamus scismati quo ducimur infamati et romanam ecclesiam matrem nostram caput totius ecclesiastice unitatis recognoscimus et in omnibus locis nostris, ubi fratrum conventus commoratur, oratoria habebimus, in quibus fratres de nocte ad matutinas et diebus ad horas cantandas publice simul conveniemus. In omnibus autem ecclesiis habebimus altaria et cruces, libros vero tam novi quam veteris testamenti, sicut facit ecclesia romana, legemus. Per singula loca nostra habebimus sacerdotes, qui dominicis et festivis diebus adminus missas secundum ordinem ecclesiasticum debeant celebrare, confessiones audire et penitentias tribuere. Cemeteria habebimus iuxta oratoria, in quibus fratres sepeliantur et adventantes, si casu ibi obierint.
Stjepan Antoljak, Pomoni istoriski nauki, Skopje, 1956. i Pomone istorijske nauke, Kraljevo, 1971.; Jakov Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1972.; Azem Koar, Pomone historijske znanosti, Tuzla, 1995.; B. ekularac M. Atlagi, Pomone istorijske nauke, Pritina, 1997.; Ivan Balta, Pregled pomonih povijesnih znanosti, Osijek, 2000.; (u pripremi knjiga: I. Balta A. Koar, Pomone historijske nauke, Tuzla, 2003.)
13

Septies in anno adminus corpus domini de manu sacerdotis accipiemus, scilicet in natali domini, pascha, pentecoste, natali apostolorum Petri et Pauli, assumptione virginis Marie, nativitate eiusdem et omnium sanctorum commemoratione, que celebratur in kalendis novembris. Ieiunia constituta ab ecclesia observabimus, et ea que maiores nostri provide preceperunt custodiemus. Femine vero que de nostra erunt religione, a viris separate erunt tam in dormitoriis quam refectoriis et nullus fratrum solus cum sola confabulabitur, unde possit sinistra suspicio suboriri. Neque de cetero recipiemus aliquem vel aliquam coniugatam, nisi mutuo consensu, continentia promissa, ambo pariter convertantur. Festivitates autem sanctorum a sanctis patribus ordinatas celebrabimus, et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium hereticum ad habitandum nobiscum recipiemus. Et sicut separamur ab aliis secularibus vita et conversatione, ita etiam habitu secernemur vestimentorum: que vestimenta erunt clausa, non colorata, usque ad talos mensurata. Nos autem de cetero non Christianos, sicut hactenus, sed fratres nos nominabimus, ne singularitate nominis aliis Christianis iniuria inferatur. Mortuo vero magistro, de hinc usque in perpetuum priores cum consilio fratrum deum timentium eligent prelatum a romano tantum pontifice confirmandum, et si quid aliud ecclesia romana addere vel minuere voluerit, cum devotione rccipiemus et observabimus. Quod ut in perpetuum robur obtineat, nostra subscriptione firmamus. Actum apud Bosnam iuxta flumen loco qui vocatur Bolino Poili, sexto idus aprilis. Dragice, Lubin, Bergela, Pribis, Luben, Rados, Bladosius, banus Culinus, Martinus archidiaconus Ragusii subscripsimus. Deinde nos Lubin et Brageta ex voluntate omnium fratrum nostrorum in Bosna et ipsius bani Culini, eum eodem domino J(ohanne) capelano ad H(emericum) illustrem Ungarie et christianissimum regem euntes, in presentia ipsius regis et venerabilis (Johannis) Colocensis archiepiscopi et (Caalani) Ouinqueeclesiensis episcopi et aliorum multorum in persona onmium iuravimus hec statuta servare, et si qua alia ccclesia romana super vos ordinare voluerit, et secundum fidem catholicam constituere. Actum in Insula Regia II. kal. maii. Izvori i literatura 1. 2. Antoljak, Stjepan: Pomone istorijske nauke, Kraljevo, 1971. Antoljak, Stjepan: Pomoni istoriski nauki, Skopje, 1956.

19

3. 4.

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

Balta, Ivan: Pregled pomonih povijesnih znanosti, Osijek, 2000.; (u pripremi knjiga: I. Balta A. Koar, Pomone historijske nauke, Tuzla, 2003.) Balta, Ivan: Srednjovjekovna Bosna kao poprite sukoba patarena i katolike crkve u ispravama Diplomatikog zbornika, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, god. 1., br. 1., Tuzla, 1999. Farlati, Daniel: Illyricum sacrum IV., Venetiis, 1751-1775. Fejer, Gyrgy: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, II. 1., Budapest, 1829-1844. Fermendin, Euzebije Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., Zagrabiae, 1892. br. 6. l Franzen, August: Kleine Kirchengeschichte, Freiburg, 1968. (Pregled povijesti crkve, Kranska sadanjost, Zagreb, 1993.) Handi, Mehmed: Glavni uzrok prelaza bogumila na islam, Narodna uzdanica, III., Sarajevo, 1934. Jalimam, Salih: Historija bosanskih bogumila, Tuzla, 1999. Koller, Josephus: Historia episcopatus Quinqueeclesiarum, I. (-VII), Posoni, (Pesthini), 1782.(-1812) Koar, Azem: Pomone historijske znanosti, Tuzla, 1995. Mandi, Dominik: Etnika povijest BiH, Rim, 1967. i Dominik Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962. Pray, Georgius: Annales regnum Hungariae ab anno Christi 997 ad annum 1564., II. Vindobonae, 1776. anjek, Franjo: Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975. anjek, Franjo: Kranstvo Bosne i Hercegovine, Croatica christiana, XVI, br. 30., Zagreb, 1992. ekularac, B. - Atlagi, M.: Pomone istorijske nauke, Pritina, 1997. idak, Jaroslav: Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975. Smiiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Zagreb, 1905. Smiiklas, Tadija: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III., Zagreb, 1905.

21. Stipii, Jakov: Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1972. 22. Theiner, Augustino: Vetera Monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, I., Romae, 1863., 20 (iz reg. an. VI. ep. 141.) 23. ivkovi, Pavo: Pojava bogumilstva i anatema kao nain borbe protiv heretika, Croatica Christiana-periodica, XVII., br. 31., Zagreb, 1993. 24. ivkovi, Pavo: Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea, Mostar, 1994. Ivan Balta THE MODERN TIMES PALEOGRAPHIC AND DIPLOMATIC ANALYSIS OF BILINO POLJE'S DOCUMENT Summary According to the all diplomatic features Bilino Polje's Document from 1203 belongs to the middle European culture sphere, and it doesn't talk only about first remembrance of Zenica region in written historical resources. Bosnia is treated as organized medieval state, with all characteristics of authority, and some individuals and cultural and religious trends of that time are specially emphasized.

21

Refik ati, Pedagoki fakultet u Zenici

KORIJENI BOSANSKOG UNIVERZITETA

Odgoj je u najirem znaenju oovjeenje ovjeka. Kao svrsishodan i intencionalan proces, odgoj omoguava da se iskustva starijih prenose na mlae, zbog ega svaka generacija poiva na ramenima prethodnih. Zahvaljujui odgoju i obrazovanju, ovjek se uspio vinuti u vasionu, otkriti mikrosvijet, sainiti velianstvene graevine, pokoriti hladna bespua i surove pustinje... Odgoj je iskustvena kategorija, kao takva tedi mlae da ne prave greke starijih. Uei se na iskustvima starijih, prvenstveno onim pozitivnim, mlai mogu ii naprijed. ovjek moe odgajati jer pamti i ba zahvaljujui pamenju daleka iskustva predaka mogu biti putokazi kako sr u vremenu sadanjem ponaati i djelovati. Pamenje kao kolektivna svijest modeluje kulturu jednog naroda i daje joj onu osobitost to je izdvaja od drugih. To svaku civilizaciju ini bogatijom jer je u razliitosti ovog svijeta smisao vrijednosnih odrednica. Pamenje na nivou jedinke moe biti senzorno, kratkorono i dugorono. Senzorno pamenje je bitno za svakodnevno orijentiranje i funkcioniranje pojedinca, to nije fenomen samo ovjeka, jer i drugi organizmi imaju ovu mogunost bez koje ne bi bilo opstanka. Kratkorono pamenje je selektivno i svojstveno je ovjeku i nekim primatima. Ono je novi kvalitet u razvoju svijesti gdje se kroz neposredna iskustva pamte informacije samo za potrebe konkretnog ponaanja. Dugorono pamenje je fenomen kojim se pamte razliita iskustva koja se pohranjuju u memoriju i kao takva mogu se akumulirati kako na nivou iskustva pojedinca tako i na nivou generacije.U vremenu usmene predaje dugorono pamenje je bila osnova civilizacijskog uspona,ali kada je ljudska spoznaja prevazila mogunosti pamenja kako pojedinca tako i civilizacije ,javlja se pismo kao racionalniji i efikasniji nain pohranjivanja 23

informacija. Zahvaljujui pismu mogla su se sauvati znanja i prenositi sa generacije na generaciju. O iskustvima drevnih naroda sudimo i na osnovu drugih izvora. Tako o ivotu drvenih Sumeraca, Kmera, Kineza, Egipana i drugih naroda vie saznajemo na osnovu razliitih arheolokih nalaza, ali su svakako pismeni tragovi najznaajniji. Razliiti narodi imaju i razliit odnos spram svoje prolosti. Otuda se i deava da o historiji nekih naroda znamo mnogo vie a o nekim narodima znamo jako malo. Mi spadamo u narod koji nije mario za svoju prolost, to potvrujemo i sadanjim nemarom spram historijskog naslijea. Uz to i zla kob naeg prostora da se na njemu vodi svakih pedeset godina rat koji opet neumitno unitava i ono malo tragova nae prolosti. Dakle, nae arhive je vrijeme izbrisalo i prije nego to smo ih uspjeli utisnuti u sjeanja. Naa su pamenja oskudna kada je u pitanju i razvoj organizovanog visokog obrazovanja to nije sluaj sa evropskim uilitima. Tako se pouzdano zna da se prvi univerziteti u Evropi javljaju s kraja XI stoljea (Bolonja) kao zajednica studenata i profesora (universitas magistrorum et sholiarum). Najstariji dravni univerzitet je osnovao car Fridrih II u Napulju 1229. godine. U poetku univerziteti nisu imali uniformirane nastavne planove i programe. Zna se da je univerzitet u Parizu teite svog rada stavljao na teologiju, Bolonjski na pravo, Salerno na medicinu itd. Na univerzitet su se mogli upisivati studenti svih uzrasta bez ikakvih kvalifikacija, a samo naukovanje je trajalo relativno dugo. U prvo vrijeme na univerzitetima se nisu sticale kvalifikacije za neko zvanje, nego je orijentacija bila sticanje znanja. Kasnije se studenti biljee u matinu knjigu i stiu odreene kvalifikacije. Istraujui korijene naem univerzitetskom obrazovanju nalazimo da je jo s kraja 13. stoljea poznato uilite u mjestu Bosna (vjerovatno dananje Motre kod Visokog) u koje su dolazili heretici iz drugih zemalja, prvenstveno iz Italije. uro Basler pronalazi da je neki Jakov Bech pred turunskim inkvizicijskim sudom na dan 21. august 1387. godine izjavio da je bio krenuo na nauavanje u Bosnu koja je po njemu tada imala "nauku koja je bolja od nauke Rimske crkve". Basler zakljuuje da je u Bosni bilo uilite koje je obrazovalo na osnovama razliitim od onih na kojima je obrazovala Katolika crkva. O ovom uilitu se malo zna dijelom to su se sljedbenici bogumilske crkve progonili, a ovdje su izuavani sadraji ezoterine crkve. Za razliku od tadanjih

evropskih uulita (univerziteta), Bolonja, Keln, Pariz i sl. uilite u Bosni je moralo biti u tajnosti. Uilite u Bosni potvruju i neki arhivski nalazi kao oni pribiljeeni u Pregledu.1 Oko 1200 godine: slikari Matej i Aristodije, rodom iz Apulije, a odrasli u Zadru, po uvjerenju heretici, kolu su uili u Bosni. 1327. godine: Veliki broj heretika iz raznih krajeva Evrope dolaze u Bosnu. 1374. godine: Rebelator de Balbis iz Chierija ui u Bosni. 1360. godine: Johannes Narro i Granonus Bencius iz Chierija ue u mjestu Bosna. 1377. godine: Petrus Patritii odlazi u Bosnu na studije. 1378. godine: Jakobus Bech poao put u Bosnu, ali se zbog nepogode na moru predomislio, pa povratio u Chieri. 1380. godine: Bernardus Rascherius uio u mjestu Bosna. 1382. godine: Jakobinus Ptritii uio u Bosni. Na osnovu ove arhivske grae moe se ustvrditi da su studenti iz Italije blizu dva stoljea dolazili u Bosnu da izuavaju nauku koja se kosi sa onom koju nauava Rimska crkva. Bogumilska crkva je ulazila u ozbiljne rasprave sa Rimskom crkvom zato je trebalo imati razvijenu nauku. Prvobitno uenje Crkve bosanske je vjerovatno bilo pod utjecajem maniheizma koje je zbog specifinih uvjeta modificirano u odnosu na prvotno uenje. Ovo se uenje javlja s poetka treeg stoljea i ne zna se tano kako je i kada nalo pristalice u Bosni. Vremenom se uenju maniheizma dodaju i druge ideje kao one od pavliana,montaista i marcijanista. Tu je, svakako, bio vidan utjecaj grke filozofije posebno onog iz aleksandrijskog kulturnog kruga. Basler tvrdi da se u uenju Bosanske crkve osjea prizvuk Valentina, osnivaa svojevrsne spekulativne helenistike gnose iz drugog stoljea, a koje karakterizira uenje o eonima. Valentinijazam je bio nadahnut Platonovom filozofijom sa blagim dualizmom, gdje se pominje 15 parova eona meu kojima je "Peter " najvei, a "Sofija" najmanji. Bosanski uenjaci su vjerovatno
1

Pregled, Sarajevo, godina LXV, april 1975, br. 4.

25

preko Dalmacije, a ovi preko Italije doli u dodir sa ovim uenjem koje su razvijali u specifinim uvjetima i u odnosu na ostala rimska podruja sauvali u izvornom obliku. Basler umjernost Bosanske crkve, u odnosu na dualizam, objanjava i prihvatanjem uenja Klementa "... koji je zastupao tezu da je svijet stvoren od vjenosti preko Logosa koji je i sam siao s neba da bi ljudima omoguio spoznaju-gnosis." Zbog ovoga je i egzegeza na bosanskim uilitima bila prilagoena dualizmu i otuda se razlikovala od one koja se naukovala na drugim evropskim uilitima. Skolastiko uenje u Bosni imalo je manje dogmatike a vie trezvenog racionalizma proetog aristotelizmom i platonizmom. kolovanje na bosanskom uilitu je trajalo krae nego ono u evropskim i podrazumijevalo prethodnu naobrazbu (septem artium) na koju se kalemila uenje dualizma kroz specifino skolastiko uenje koje su u Bosnu donijeli franjevci. Na bosanskom uilitu se uila neto drugaija egzegeza nego to je to bilo u Parizu jer je je bila prilagoena dualizmu. Uz to se jo izuavala kosmogonija, antroposofija i teosofija. Za kosmogoniju vailo je uvjerenje starih gnostika a koje su podravali profesori na bosanskom uilitu da je kosmos vremenski i prostorno beskonaan. U sklopu antroposofije izuavala se medicina kao nain prevencije i lijeenja. Oskudni podaci o bosanskom uilitu potvruju da je ono intezivno radilo od kraja jedanaestog do poetka etrnaestog stoljea. Danas nemamo pouzdane podatke o organizaciji i ustrojstvu ovog uilita izuzev da se u svojim uenjima razlikovalo od onih u Evropi. Na kojem su jeziku vrena predavanja, kakav je bio curiculum, koje su certifikate dobijali svrenici, koliko je trajalo kolovanje nije poznato. Ipak moemo suditi da su predavanja bila kvalitetna i vie svjetovna zbog ega su privlaila sluaoce iz Italije. Za razliku od evropskih uilita gdje je Aristotelovo uenje bilo dominantno, u Bosni se teite stavljalo na Platonovo uenje. Za studente iz Evrope bosansko uilite je bilo atrakcija zbog svojih slobodarskih i naprednih ideja kakve su one o beskonanosti vremena i prostora,zatim uzajamnost duha i materije. U svom poetku bosansko uilite se po svojoj organizaciji i nivou obrazovnih sadraja nije razlikovalo od bolonjskog univerziteta,ali se zbog razliitih hiostorijskih i ekonomskih prilika bosansko uilite nije razvijalo u smjeru onih u Evropi.

Gdje je tano bilo bosansko uilite nije poznato izuzev to se spominje mjesto Bosna. Basler misli da je Bosna iri pojam i da obuhvata vie naseobina kod Visokog. On, opet, tumai da bi to moglo biti na lokalitetu dananjeg naselja Motre. Naime, u arhivima se nalazi podatak da je "hia" velikog gosta Radoslava bila smjetena na ovom lokalitetu gdje je bio i dvor i rezidencija vladara pa je otuda i zakljuak da je i uilite bilo smjeteno na tom prostoru. Dr. Enver Imamovi pie da su jo u Kulinovo doba u Bosni djelovali filozofsko-teoloki teoretiari koji su 1203. godine vodili dogmatske rasprave sa papinim izaslanikom Casamarisom za koga se govorilo da je veliki vatikanski teoretiar. Hereza se na bosanskim prostorima u Kulinovo doba rairila i prihvatila kao dravna vjera. Ovamo su dolazili heretici iz drugih karajeva, Bugarske, Fancuske, Italije, gdje su slobodno naukovali dualistiku doktrinu koja se nigdje u Evropi nije tako slobodno tumaila. Iz ovoga se namee zakljuak da su bosanski uenjaci bili na glasu kao vrsni poznavaoci ove doktrine i da je bosansko uilite bilo razvijeno kada je moglo da primi studente iz udaljenih krajeva. Bosanski univerzitet je u tom dobu bio u rangu evropskih s tim to se ovdje naukovala dualistika doktrina koja je za Vatikan bila krivovjerna i kao takva proglaena nezakonitom.Tako je i bosanski univerzitet bio nepriznat od strane Vatikana. Upravo injenica da je bosanski univerzitet tada bio jedino uilite gdje se slobodno izuavao dualizam privlaila je studente iz drugih evropskih drava da dolaze u Bosnu i da tu slobodno izuavaju herezu. Potvruje to i savjetovanje koje je odrano u Saint Feliksde Caraman kod Toulouza gdje je starjeina carigradskih heretika Niketa savjetovao Francuze da svoju crkvu organizuju po uzoru na bosansku. Takoer, se spominje i podatak iz 1223. godine da je "antipapa" (papa heretika) dugo vremena boravio u Bosni i da je vjerovatno i sam predavao na bosanskom uilitu. Uitelji bosanskog uilita su propagirali prosvjeivanje, trezvenost i prilagoavanje novim prilikama (crkvenim), to je bilo imperativ ako se htjelo opstati zbog ozbiljnih prijetnji rimske crkve. Njihovo uenje je dopiralo do najirih slojeva to je olakalo Kulinu da se olahko odrekne paterenstva znajui da e narod razumjeti tu mudru politiku odluku i da e i dalje prakticirati svoju vjeru. E. Imamovi, tvrdi da su na bosanskom uilitu znanja stjecala i svjetovna lica, prvenstveno oni koji su bili dvorski pisari i 27

inovnici. Pronaeno je dosta pisanih povelja, oporuka i pisama koja su odailjali bosanski vladari na raznim jezicima to svjedoi o uenosti njihovoj. Ovo potvruje da su postojale institucije skriptorija (prepisivaki centri) u kojima su radili obrazovani inovnici. Analogono iskustvu evropskih univerziteta gdje su profesori uglavnom bila crkvena lica, vjerovati je da su bogumilski prvaci bili i profesori na bosanskom uilitu. Potvruje to i polemika koja je voena sa teoretiarima rimske crkve u kojoj su bogumilski prvaci veoma umjeno vodili dogmatske rasprave Dramatiku egzistiranja Bosanskog uilita modelirala je zla kob ovih prostora na kome su se sudarali istoni i zapadni i sjeverni i juni vjetrovi svjetske historije. Kako je to mudro znao zboriti Mea Selimovi: Mi nismo niiji, uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji miraz...2 Zato se bosansko uilite nije razvijalo kao ono u Bolonji, ili ono u Parizu usud je koji i dan danas prati ovaj prostor. Pa ipak pored te zle kobi koja se vremenom kao prokletstvo nosila, historija ovih prostora ima i svoju svjetlu stranu a ona je kulturna i duhovna tekovina na koju Bosanci i Hercegovci moraju biti ponosni. Safvet-beg Baagi pie: Jedan narod moe izgubiti mo i gospodstvo, slava njegova moe isplaviti, bajrak pod kojim je vojevao moe postati plijenom neprijatelja, njegova prava i pravice mogu se pretvoriti u mrtava slova, - kratko reeno: jedan narod moe doivjeti pravi politiki, socijalni i ekonomski fiasco u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve moe biti od danas do sutra. Ali ipak imade neto to nije prolazno, to ne moe biti puki sluaj, ni najljui neprijatelj ne moe unititi, a to je kultura tog naroda. U tom carstvu ni sila ni sluaj, dapae, ni zub vremena, ne moe pomraiti umne steevine naroda koje je privredio kad je pobijedio varvastvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet buduim naratajima i vremenima.3 Historija ovih prostora je historija sva tri naroda. Na Kulinovu povelju, Vranduku tvravu, Viegradsku upriju... moramo biti svi ponosni bez obzira gdje se okretali da li ka istoku ili zapadu. Isto tako moramo s ponosom isticati nau kulturnu i

Mea Selimovi, Deri i smrt, Sarajevo, 1966., str. 282. Savfet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912.
3

duhovnu prolost, a bosansko uilite je najbolja paradigma tih korijena. ovjek se ne moe opredijeliti za ono to jeste, jer jeste, ali zato se moe opredijeliti za to nije i to iz razloga to bi to elio ... ili zato to to drugi od njega trae. Opredjeljivanje ima smisla samo ukoliko je vezano za odreeni cilj radi kojeg izigravamo ono to jesmo da bismo igrali ono to elimo ili nas okolnosti tjeraju na to. Takvo igranje i izigravanje ini, takorei, monodramu naeg svakodnevnog ivota (danas je gotovo vanije izgledati nego biti). (...) U aspektu moralnog ocjenjivanja, opredjeljivanje po zahtjevu spada u egzemplarne oblike nacionalnog otuenja, gdje se to, u odnosu na indivuduu, oitovalo kao samootuenje, toliko tue ljudskoj prirodi, a tako posvuda prisutno u historiji.4 Izvori i literatura Aneli, Pavao: Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, GZM u BiH, Arheologija, nova serija, XXV, Sarajevo, 1970. 2. Babi, Anto: Fragmenti iz kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2, Sarajevo, 1964. 3. Basler, uro: Visoko uilite u Bosni, Pregled, LXV, broj 4, Sarajevo, 1975. 4. Baagi, Safvetbeg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912. 5. Benac, A. ovi, B. Paali, E. Basler, . Mileti, Na. - Aneli, P.: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984. 6. Imamovi, Enver: Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. 7. Muminovi, Rasim: Povijesnost i nacionalitet, ivot, br. 6-7, Sarajevo, 1969. 8. Selimovi, Mea: Dervi i smrt, Sarajevo, 1966. 9. Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973. 10. Vego, Marko: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, "Pregled", LXIV, Sarajevo, 1974. 1.

Rasim Muminovi, Povijesnost i nacionalitet, ivot, br. 6-7., Sarajevo, 1969., str. 61-63.

29

Refik ati THE ROOTS OF BOSNIAN UNIVERSITY Summary In the paper: The Roots of Bosnian University, the author deals with the important segment of medieval Bosnian society, its education system from the viewpoint of thesis about existence an university in medieval Bosnia. Confirming its roots the author also deals with many other questions, ways of functioning, position in the society and educational functions.

Ibrahim Pai, Sarajevo

O BOSANSKOM VLADARSKOM IMENU KULIN

Jedan od najpoznatijih bosanskih banova bio je ban Kulin (1180-l204). U poznatoj Povelji iz 1189. godine njegovo ime je bosanicom zapisano kao ban kul i n >.1 Na natpisu iz Podbreja kod Zenice ime je zapisano na istovjetan nain: kul i n (a).2 Na takozvanoj Kulinovoj ploi iz Muhainovia kod Visokog ime je zapisano kao koul i n <.3 U latinskoj grafiji ime je najee zapisivano kao "banus Culinus."4 Uz injenicu da se ime bosanskog bana sauvalo i u narodnoj tradiciji kao Kulin neminovno je zakljuiti da je autentino bansko ime Kulin. Sa aspekta srednjovjekovne onomastike ime sadri jednoimeni izraz karakteristian za imena prvih upana i banova. Iako je ime bana Kulina jedinstveno u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici, a u pitanju je vladar iji se pomen ouvao u narodu sve do naih dana, iznenauje da se u nauci skoro u potpunosti prelazilo preko porijekla njegovog imena. T. Mareti u svom poznatom radu o narodnim imenima i prezimenima Srba i Hrvata za ime Kulin pretpostavio je da je nastalo od imena "Cosmas (?)".5 Maretievu dilemu u vezi s ovom pretpostavkom izraava i upitnik koji je upisao iza imena Cosmas. Ovo niim

N. Goi, Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Posebna izdanja ANUBiH, Sarajevo l989., str. 15. 2 Samoglasnik o u natpisu nije jasan. Slovo o duplo je manje veliine od ostalih uklesanih slova, tako da je mogua interpolacija. M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo l970., str. 70. 3 Isto, str. 67. 4 T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU, Zagreb l905. knjiga III, str. l0, 24, 25. 5 T. Mareti, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, Rad JAZU, knj. 81., Zagreb l886., str. 116.

31

argumentovano pretpostavljanje nisu prihvatili lingvisti6 i historiari, tako da nije poznata niti jedna lingvistika ili historiografska studija koja poistovjeuje, ili dovodi u bilo kakvu vezu, imena Kulin i Cosmas. Naprotiv, Anto Babi u jednom od svojih posljednjih radova o drutvu srednjovjekovne Bosne, na osnovu dileme o etnikom porijeklu imena, - postavio je slijedee pitanje: "Moe li se ime Kulin uvrstiti u vlaka imena srednjovjekovne Bosne."7 Ovim je Babi jo jednom pokazao opravdanost miljenja P. Skoka koji je kritikovao lingviste koji idu ispred historiara.8 Tako je od strane zaslunog bosanskog historiara iznova postavljen vaan nauni problem, tim prije to se na osnovu njegovog rjeenja, uz rjeenje problema nekih ostalih vladarskih imena srednjovjekovne Bosne, otkriva onomastika bosanske dinastije Kotromania. Ukoliko se pod Vlasima podrazumijeva najstarije znaenje navedene rijei i iliro-romansko stanovnitvo koje su Slaveni zatekli u Bosni u VI i VII vijeku, A. Babi je bio vrlo blizu rjeenja postavljenog problema. Ime Kulin u svojoj osnovi ima rijedak imenski korijen Kulsadran u ilirskom kognomenu Culus.9 Iz kognomena Kulus, u skladu sa zakonomjernostima ilirske onomastike, nastao je gentilicij Kulius.10 Epigrafski natpisi sa ovim imenima pronaeni su u Rideru, u Dalmaciji. Imenski korijen Kul-, takoer, je zastupljen u ilirskom gentiliciju Culcius, a.11

M. Grkovi u svojoj studiji posveenoj linim imenima kod Srba tretira ime Kosma, i ne dovodi ga u bilo kakvu vezu sa imenom Kulin. M. Grkovi, Renik linih imena kod Srba, Beograd l974., str. 113. 7 A. Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, ANUBiH, knjiga l7, Sarajevo l987., str. 46. 8 P. Skok je bio miljenja da lingvist "ima samo da na osnovu svoga materijala kontrolira i dopunjava ono to je historiar iz svojih vlastitih sredstava ustanovio" i da "lingvistika i historija ima da idu uporedo". P. Skok, eka knjiga o vlakom pravu, GZM XXX, Sarajevo l918., str. 315. 9 Culus Acenius. D. Rendi Mioevi, Ilirske onomastike studije III, iva antika, Skoplje l971., str. 162. 10 Isto. Primjeri sline imenske tvorbe u ilirskom jeziku su: Aplius od Aplus, Avittius od Avitus, Annius i Annaius od Anna, f, itd. A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier,II, Wien l959., str. 210. 11 Culcia C. Secunda an XXC und deren Kinder C. Culcius Ingenuos, C. Culcius Primus, C. Culcius Secundus, Culcia Prisca CIL III 4255, Neckenmarkt, Scarbantia. Isto.

Na lokalitetu Rudua kod Sinja pronaena je jedna ilirska stela na kojoj je ispisano ilirsko ime Culo.12 Ovo ime A. Stipevi proitao je pogreno, kao Cuio.13 Ilirsko ime Cuio nigdje nije potvreno i oito je da je u pitanju pogreno itanje, tim prije to je u srednjovjekovnoj Dalmaciji potvreno romansko ime Culo.14 Iz nepoznatog razloga R. Katii, u svojim radovima koji se odnose na ilirska imena i ilirska imenska podruja15 u potpunosti ignorie ilirska imena sa korijenom Kul-. Ovo posebno iznenauje ako se ima u vidu da tih imena ima vie i da su viestruko potvrena na prostoru dananje Dalmacije. Prilikom utvrivanje porijekla imena Kulin od znaaja je i ime ilirske planine , koju je zabiljeio grki historiar Phylarch.16 Kao to se vidi, naziv jo jednom potvruje ilirski imenski korijen Kul-. Lingvistika analiza antikog korijena Kul- pokazuje da on u bosanskom jeziku nije pretrpio nikakve glasovne promjene. U povijesnom razvoju glasa k (K)ul- poznato je da on u romanskim rijeima "ostaje i kod nas."17 Za predslavensku glasovnu grupu ul, takoer, je poznato da se u bosanskom jeziku nije promijenila i da je ostala ul.18 Pritom, od posebne je vanosti to latinski kognomen Baculus sadri antiko -cul- koje u bosanskom jeziku, u savremenom bosanskom prezimenu Bakula,19 nije pretrpjelo
Po itanju T. Kneza natpis glasi: PAIO TOTIVS IMPLANT FILIA CVLO T. Knez, Situlska umjetnost u Jugoslaviji, Simpozijum Duhovna kultura Ilira (Herceg-Novi 4-6. novembra l982.) Posebna izdana ANUBiH, knjiga LXVII, Sarajevo, l984., str. 117, T 4. 13 A. Stipevi, Iliri, Zagreb l991., str. 53. 14 Culo, Cul, Culio, Gulo, Raguzaner Nobiles 1286-1321, Palma f. g. Petri de C. c. presbyter Nicola de Culo 1321. K. Jireek, Die Romanen in den stdten dalmatiens whred des mittelalters, II, Wien, l904., str. 22. 15 R. Katii, Die illyrischen Personennamen in ihrem sdstlichen Verbreitungsgebiet, iva antika, god. XII, SV 1 tom, Skoplje l962., str. 95-120. Isti: Das mitteldalmatische Namengebiet, iva antika, god XII, SV 2 tom, Skoplje l963., str. 255-292. Isti: Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u prahistorijsko doba, ANUBiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knjiga IV, Sarajevo, l964., str. 9-58. 16 A. Mayer, str. 199. 17 B. Jurii, Nacrt hrvatske slovnice, Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb, l944., str. 92. 18 B. Jurii navodi primjer kapula < *cepulla. Isto. 19 Naziv Bakule poetkom XX stoljea nosila su 4 bosanska ojkonima; zaseok Bakule u naselju Batin kod Posuja, zaseok Bakule u naselju Kuljani, Banja
12

33

nikakvih glasovnih promjena.20 Prema tome, ilirski korijen Kullingvistiki je posve izvjestan u imenu koje u bosanskom jeziku poznajemo kao Kulin. Porijeklo sufiksa in u imenu Kulin zahtijeva posebnu lingvistiku elaboraciju. U junoslavenskoj onomastici, a posebno toponomastici, nazivi sa sufiksom in su rijetki, a "njihove osnove nisu posvema jasne."21 Nejasnoe su posebno izraene prilikom utvrivanja porijekla onih naziva ija akcentuacijea nije poznata. U naem sluaju akcenat je poznat, i on je u imenu Kulin na prvom slogu i samoglasniku u koje je kratko uzlazno u, s tim to se na samoglasniku i osjeti postakcenatska duina: Kln. Prema tome, imenski doetak in u ovom sluaju ne moe biti slavenski adjektivni nastavak in radi naglaska. U pitanju je doetak neslavenskog porijekla, najvjerovatnije ilirskog. Ilirsko in nalazi se u vie ilirskih naziva, kao to su Corini > Karin, Nedinum > Nadin, Pisino > Pazin, itd.22 Doetak -in moe biti i latinski sufiks koji moe doi na ilirske osnove, kao u Scampinus (sc. Fluvius) > kumpi, ili pak, kojim se mogu izvoditi ilirski etnikoni, kao Arupini od Arupium, itd.23 Ime Kulin potvreno je u jednom zapisu dubrovakog notara Andrije Benee iz l301. godine prilikom prodaje roblja u srednjovjekovnom Dubrovniku. Zapis glasi: "Die primo mensio februarii (l301.) Volcoslaus de Culino Dragosclauam de Bosena ancilam...etc Marcuso de Barulo pro uperperis octa, quos... etc. Iudex Marinus Dersie et Martholus de Mauressa, testes (X facta)"
24

Luka, zaseok Bakule u naselju Mrakodo, Bosanska Kostajnica, selo Bakule u naselju Posuje. Rjenik naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, l910., str. 6. 20 Za bosansko prezime Bakula M. Vego je utvrdio da je "sigurno, porijeklom od latinske rijei baculus, koja oznaava tap." M. Vego, Bekija kroz vijekove, Sarajevo, l964., str. 48. 21 P. Skok, Romanstvo i slavenstvo na jadranskim otocima, JAZU, Zagreb, l950., str. 28. 22 Doetak in na ovim i slinim primjerima elaborira P. Skok. P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike, Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etimologiju, knjiga I, sv. 1-2., Beograd l923., str. 22, 23. Upor: A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, II, Wien, l958., str. 140. 23 Isto. 24 Dubrovaki arhiv, Praecepta rect. II, fol. 64 a Zapis je ispisan na dosta oteenom papiru i nije najjasniji. Navode "Volcoslaus de Culino" identino su proitali: G. remonik, Kancelarijski i notarski spisi

Navodi Volcoslaus de Culino iz 1301. godine dovode u dilemu: da li je Volkoslav "iz roda Kulinova", ili de Culino podrazumijeva neko danas nepoznato mjesto u Bosni koje se zvalo Kulino. Drugi zapisi istog notara, u istoj zbirci izvora, pokazuju da je notar oznaku de koristio kao latinski prijedlog iz,25 ali i kao oznaku roda.26 Zbog toga, vrlo je teko utvrditi ta, u ovom izvoru, konkretno znai "de Culino". Poto se notar za rodovsku pripadnost poesto koristio i filijacijom, "de Culino" se ne moe sa sigurnou prihvatiti kao oznaka roda. K. Jireek, tokom svojih istraivanja imena srednjovjekovne Dalmacije, u Dubrovniku je pronaao nobilsku porodicu ije je prezime od 1286-1321. godine zapisivano kao Culo, Cul, Culio, Gulio. U Kotoru je 1330. ivio neki Marcus de Culu (Culli).27 Svakako, u pitanju su romanske porodice iji su najstariji korijeni iliro-romanski. Njihova prezimena zasigurno nisu slavenskog porijekla. Iz Jireekove elaboracije romanskih imena sa korijenom Kul- oito je da je u srednjovjekovnoj Dalmaciji istovremeno egzistiralo vie imenskih varijanti sa tim imenskim korijenom; Culo, Cul, Culio, itd. Poto podruje srednjovjekovne Dalmacije zajedno sa dananjom Bosnom i Hercegovinom jo u ilirska vremena ini jedinstveno imensko podruje,28 pretpostavlja se da je i vie srednjovjekovnih bosanskih imena sa tim korijenom. Pored imena Kulin, jedno od tih imena u srednjovjekovnoj Bosni je ime Kul. Na srednjovjekovnoj nekropli u Parganima kod Zvornika nalazi se steak u obliku sljemenjaka sa natpisom koji se datira u XIV-XV vijek. Iz natpisa se vidi da je ispod steka sahranjen Milc Crni. Pisar natpisa je Kulduk.29 Autori dosadanjih itanja ovog natpisa i imena, Lj. Stojanovi, . Belagi i Vego,

1278-1301. sveska I, Beograd l932., str. 177., i J. Lui, Spisi dubrovake kancelarije, Zagreb l993., knjiga IV, str. 112. Ljubaznou dr. Ante oljia, arhiviste, i Ive Veselia, arhiviste, zaposlenih u Dubrovakom arhivu, u ljeto l999. godine omogueno mi je da izvrim uvid u zapis i da ga skeniram. 25 "Quale Drughi de Chelmo", itd. Isto, fol. l8. Upor. J. Lui, N. dj., str. 43 26 " Catarine de Cato" Isto, fol 96. 27 K. Jireek, n. dj., II, str. 22. 28 R. Katii, isto. 29 "...i to mu pisa Kulduk." M. Vego, Zbornik..., IV, str. 133. Upor. . Belagi, Steci, kataloko-topografski pregled, Sarajevo, l971., str. 486.

35

smatrali su da je ime pisara Kulduk,30 premda to ime nije nigdje potvreno. Smatralo se da je ime turskog porijekla, izvedeno od turske rijei koltuk, kultuk, u znaenju "naslonja, stol".31 Pritom, promjenu glasovne grupe lt > ld M. imundi tumaio je ire shvaenim znaenjem, "kao oslon, potpora roditeljima."32 itanje pisarevog imena sa natpisa u Parganima, kao Kulduk, u potpunosti je pogreno. Ime pisara je Kul i ono je u natpisu odvojeno poluglasom od duk. U srednjovjekovnoj Bosni Duk je osobno muko ime, u znaenju "vojvoda".33 U ovom sluaju, duk ima, najvjerovatnije, preneseno znaenje, i oznaava najboljeg dijaka u ispisivanju natpisa na stecima, itd. Objanjenje po kojem se ime Kulduk izvodi iz turskog koltuk, kultuk, pogreno je i iz onomastikih i povijesnih razloga. U turskoj i bosanskoj antroponimiji orijentalnog porijekla nije poznato slino ime, tako da uope ne iznenauje to nije nigdje potvreno. Istovremeno, malo je vjerovatno da se bilo koje tursko ime moe nai na bosanskom steku iji natpis se datira u XIV ili XV stoljee, posebno ono za koje uope nismo sigurni da je postojalo. Jedno od vanih pitanja je zbog ega ime Kulin nije bilo ire zastupljeno u srednjovjekovnoj Bosni, premda ga je nosio jedan od njenih najznaajnijih vladara. Bitan razlog zbog ega je ime u srednjem vijeku relativno rijetko je u injenici da je ime Kulin neslavenskog porijekla, ogranieno na iliro-romansko malobrojnije stanovnitvo koje se po doseljavanju Slavena na Balkan krajem VI i poetkom VII vijeka nalo u slavenskom okruenju. Jedan od razloga zbog ega je ime Kulin u srednjem vijeku dosta rijetko, je i zbog toga to je ime nosio jedan od najveih vladara Bosne i to je ime, prije svega, iz jedinstvene bosanske
30 31

Isto. M. imundi, Nepoznata osobna imena na srednjovjekovnim nadgrobnicima i drugim kamenim spomenicima u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Radovi, knjiga LXX, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 21, Sarajevo, l981., str. 227. 32 Isto. 3333 U povelji izdatoj oko 1353,. Godine, knez Vladislav, ena mu Jelena, njihov sin ban Tvrtko i njegov brat Vuk, sa dvanaest Dobrih Bonjana, u Suhoj na Prozraci, potvrdili su knezu Vlatku Vukoslaviu povelju koju je prethodno dobio od bana Stjepana II. Meu svjedocima naveden je i Boleslav Dukoevi. Lj Thalloczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, GZM za l911., Sarajevo, l911., str. 408-409. Oito je da je prezime nastalo od imena Duk.

vladarske dinastije. Na rodbinske veze bosanskih vladara, bez obzira to se vladarsko prezime Kotromani javlja znatno kasnije od vremena vladavine bana Kulina, ukazuje povelja bana Ninoslava iz 1234. godine u kojoj kae da su on i njegovi preci "od starine" vladali Bosnom.34 Srodstvo bana Prijesde, osnivaa vladarske dinastije Kotromania i bana Ninoslava potvruje listina pape Grgura IX od 1235. godine u kojoj je Uban Prijesda sukrvnik (consanguineus) bana Ninoslava,35 itd. Srednjovjekovnom Bosnom vladala je jedna vladarska dinastija, a jedan od predaka bosanske dinastije upravo je ban Kulin. Bosansko ime Kulin sauvalo se kao bonjako prezime 36 Kulin. *** Iz elaboracije vladarskog bosanskog imena Kulin nuno je izvesti nekoliko zakljuaka: 1) Ime je neslavenskog porijekla. 2) Imenski korijen Kul- i doetak in viestruko su potvreni kao ilirski. 3) Povijesni kontinuitet imena u relaciji antika-srednji vijek potvruju viestruko potvrena romanska prezimena Culo, Cul, Culio i ime Culli. 4) Vladarsko bosansko ime Kulin ilirskog je porijekla. Ilirsko ime bosanskog bana posve je mogue. Poslije doseljavanja Slovena, na tlu dananje Bosne i Hercegovine nastupio je period simbioze. "O simbiozi dva raznorodna etnika elementa svjedoi relativno dobro ouvana predrimska i rimska toponomastika (nazivi rijeka i planina) i brojne jezike pozajmice koje su se trajno odomaile u vokabularu doseljenih Slavena."37 Izvori i literatura 1. 2. Babi, A.: Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, ANUBiH, knjiga 17, Sarajevo, 1987. Belagi, .: Steci, kataloko-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

34 35

LJ. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I, SKA, Beograd, 1929., str. 7. T. Smiiklas, n. dj., str. 389. 390. 36 Prezime se sauvalo u okolini Gorada. S. eki, Genocid nad Bonjacima u II svjetskom ratu, Sarajevo, l996., str. 624. 37 D. Lovrenovi, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, l998., str. 47.

37

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

eki, S.: Genocid nad Bonjacima u II svjetskom ratu, Sarajevo, 1996. remonik, G.: Kancelarijski i notarski spisi 1278-1301., sveska I, Beograd, 1932. Grkovi, M.: Renik linih imena kod Srba, Beograd 1974. Groi, N.: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Posebna izdanja ANUBiH, Sarajevo, 1989. Jireek, K.: Die Romanen in den stdten dalmatiens whred des mittelalters, II, Wien, 1942. Jurii, B.: Nacrt hrvatske slovnice, Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb, 1944. Katii, R.: Das mitteldalmatische Namengebiet, iva antika, god XII, SV 2 tom, Skoplje, 1963. Katii, R.: Die illyrischen Personennamen in ihrem sdstlichen Verbreitungsgebiet, iva antika, god. XII, SV 1 tom, Skoplje, 1962. Katii, R.: Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba, ANUBiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knjiga IV, Sarajevo, 1964. Knez, T.: Situlska umjetnost u Jugoslaviji, Simpozijum Duhovna kultura Ilira (Herceg-Novi 4-6. novembra l982.) Posebna izdana ANUBiH, knjiga LXVII, Sarajevo, 1984. Lovrenovi, D.: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1998. Lui, J.: Spisi dubrovake kancelarije, Zagreb 1993., knjiga IV Mareti, T.: O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, Rad JAZU, knj. 81., Zagreb, 1886. Mayer, A.: Die Sprache der alten Illyrier, II, Wien 1959. Rendi-Mioevi, D.: Ilirske onomastike studije III, iva antika, Skoplje, 1971. Rjenik naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1910. Skok, P.: eka knjiga o vlakom pravu, GZM XXX, Sarajevo, 1918. Skok, P.: Romanstvo i slavenstvo na jadranskim otocima, JAZU, Zagreb, 1950.

21. Skok, P.: Studije iz ilirske toponomastike, Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etimologiju, knjiga I, sv. 1-2., Beograd, 1923. 22. Smiiklas,T.: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU, Zagreb, l905. knjiga III. 23. Stipevi, A.: Iliri, Zagreb, 1991. 24. Stojanovi, Lj.: Stare srpske povelje i pisma, I, SKA, Beograd, 1929. 25. imundi, M.: Nepoznata osobna imena na srednjovjekovnim nadgrobnicima i drugim kamenim spomenicima u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Radovi, knjiga LXX, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 21, Sarajevo, l981. 26. Thalloczy, Lj.: Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, GZM za 1911., Sarajevo, 1911. 27. Vego, M.: Bekija kroz vijekove, Sarajevo, l964. 28. Vego, M.: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1970. Ibrahim Pai ABOUT BOSNIAN RULER'S NAME KULIN Summary In the paper About Bosnian ruler's name Kulin the author is trying to explain the authentic meaning of the name Kulin and also to define it completely according to the existing reflections in the literature. The author considered that word to be an Illyrian-Celtic name, which has its historical continuity between the classical period and the Middle Ages.

39

Midhat Spahi, Filozofski fakultet u Tuzli

BOGOMILI U VRIJEME BANA KULINA

Najvei problem na koji nailaze istraivai srednjovjekovne bosanske historije predstavlja nedostatak historijskih izvora. Meutim, kada ima dovoljno izvora za prouavanje pojedinih problema, onda slijedi jo tei zadatak, a to je ispravno tumaenje historijskih izvora. Takav je sluaj sa Bilinopoljskom izjavom iz 8. aprila 1203. godine. Ovo je izuzetno znaajan izvorni tekst za prouavanje bosanske vjerske historije, kojeg su mnogi autori interpretirali na razliite naine. Presudan dogaaj u istraivanju historije bosanskih bogomila i Bilinopoljske izjave desio se publikovanjem kapitalne studije Franje Rakog "Bogumili i patareni" u Zagrebu 1869. godine. Na osnovu rezultata ovih istraivanja, uz argumentovano miljenje stvorio je dobar temelj za svako budue istraivanje u vezi s ovim pitanjima. Analizirajui Bilinopoljsku izjavu utvrdio je da je rije o patarenima, a ne o lanovima Istone crkve kako su neki mislili. Za bana Kulina smatra da je bio pravovjeran kranin i da je odan rimskom papi. Velia uspjeh pape Inoentija III kako je bez velikog napora i za kratko vrijeme u Bosni uspio da suzbije krivovjerje, umanjujui pri tome sposobnost bana Kulina. iro Truhelka u svom radu "Bosanska narodna (patarenska) crkva"iznosi miljenje da su pripadnici Crkve bosanske redovnici koji su vjekovima ivjeli bez vieg nadzora, te su zanemarili samostansku disciplinu i redovnike dunosti. Po njemu mjesto odravanja sabora, Bolino Polje nalazi se pod gradom Visokim. Anto Babi u studiji "Bosanski heretici" smatra da su bosanski heretici koji su uestvovali na saboru na Bilinom Polju ustvari bosanski bogomili, koji su svoje vjerovanje zasnivali na manihejskom uenju, kao i heretici iz drugih zemalja. Za razliku od njega, Sima irkovi tvrdi da zastupnici zajednice na Bilinom Polju nemaju veze sa heretikom Crkvom bosanskom, nego da su 41

to monasi reda svetog Vasilija. U svojoj doktorskoj disertaciji "Bosansko - humski krstjani i katarsko - dualistiki pokret u srednjem vijeku" Franjo anjek smatra da akt bilinopoljske izjave ne daje stvarnu sliku vjerovanja i drutveno hijerarhijskih struktura bosanskih krstjana, jer se radi o slubenom spisu, sastavljenom prema uobiajenim kancelarijsko - pravnim formulama. Kao i Raki, tako i on velia uspjeh pape kako je s lahkoom privolio bosanske krstjane da se odreknu krivojerja. Ve odavno postoje tendencije da se bosanski bogomili prikau kao katolici ili pravoslavni, odnosno da oni uope nisu bili heretici. I danas pojedinci kojima nije stalo do historijske istine, nego pod uticajem odreene ideologije nastoje da historijske dogaaje prikau onako kako to njima odgovara. Najnoviji takav primjer jeste tekst Mirka Filipovia "Bosanski krstjani nisu bili heretici". Vrlo esto historiari u svojim radovima Bilinopoljsku izjavu iz 8. aprila 1203. godine nazivaju akt abjuracije, to je pogreno, a znai in odricanja. Pravi naziv ovog historijskog izvora na latinskom jeziku glasi Confessio Christianorum Bosnensium, a prevedeno na bosanski jezik to znai priznanje ili ispovijest Kristijana bosanskih. Da bismo bolje shvatili i pravilno protumaili Bilinopoljsku izjavu, neophodno je da neto kaemo o banu Kulinu, za ije vladavine je i nastao ovaj dokument. Ban Kulin predstavlja jednu od najmarkantnijih linosti u burnoj hiljadugodinjoj prolosti bosanske drave. Samostalno je vladao srednjovjekovnom Bosnom od 1180. do 1204. godine. Bio je odlian dravnik i vojskovoa, zahvaljujui emu je proirio granice bosanske drave, koje su se prostirale deset dana hoda i vie.1 Za vladavine bana Kulina Bosna je doivjela privredni prosperitet, a posebno je bila razvijena trgovina to nam svjedoi trgovaki ugovor koji je sklopio 29. augusta 1189. godine sa Dubrovanima. Pored ekonomskog znaaja, povelja bana Kulina ima jo vei dravno pravni znaaj, jer je to prvi meunarodni akt srednjovjekovne Bosne sa nekom drugom dravom, Dubrovakom opinom. U drugoj polovini 12. vijeka, u veem dijelu Evrope dolazi do jaanja heretikog pokreta, to je bio sluaj i sa Bosnom. Rimskom papi nisu smetali heretici sve dok nisu poeli da ugroavaju pozicije Katolike crkve. Papstvo je u tom periodu bilo
Augustin Theiner, Vetera Monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, vol. I. (1198-1549), Romae, 1863, 19.
1

na vrhuncu svoje moi na elu sa papom Inoentijem III (1198-1216), pa je odluilo da se bori protiv heretika, a esto se sluilo i oruanom silom. Heretiko uenje ili manihejstvo ima svoje korijene na istoku u Perziji, a pod razliitim imenima se proirilo na velikom prostoru od Male Azije sve do Pirineja. Svoje najjae uporite je imalo u srednjovjekovnoj Bosni, gdje je veina Bonjana, na elu sa banom ispovijedalo bogomilsko uenje. Postoje razliiti nazivi za sljedbenike dualistikog uenja kao to su: Katari, Patareni, Bogomili, Valdenzi, Albigenzi, Maniheji, Kutugeri... U srednjovjekovnoj Bosni se koristio naziv Crkva bosanska, a njeni pripadnici su sami sebe nazivali kristijani, naa vjera, na zakon. U historijskoj literaturi se najee koristi naziv bogomili. Krajem 12. vijeka bogomilstvo je imalo veliki broj pristalica u Bosni. Zetski vladar Vukan je, da bi stekao naklonost pape Inoentija III, napisao mu pismo 1199. godine, kojim optuuje bana Kulina da ispovijeda krivovjerje zajedno sa 10.000 Bonjana. I u susjedstvu Bosne, u gradovima Splitu i Trogiru je bilo heretika. Splitski nadbiskup Bernard je protjerao dosta patarena iz Splita i Trogira, a ban Kulin ih je primio u Bosnu i pruio im sigurno utoite. Zato je papa Inoentije III uputio pismo ugarskom kralju Emeriku u kojem trai od kralja da silom protjera heretike iz Bosne.2 Budui da je ban Kulin bio odlian diplomata, on je sve optube odbio tako to je izjavio da smatra osumnjiene ljude u njegovoj zemlji da su pravovjerni katolici, a ne heretici. Da bi skinuo tu sumnju poslao je u Rim jednu delegaciju da se ispita njihovo vjerovanje. Zatim je papa prema Kulinovom traenju uputio u Bosnu svog legata Ivana Kazamarisa da ispita vjerovanje Bonjana. Papski legat je poetkom 1203. godine boravio u Bosni gdje je utvrdio da se uenje koje ispovijedaju Bonjani ne slae sa slubenim uenjem Polje crkve. Nakon toga je dolo do Sabora na Bolinom (Bilinom) Polju u Zenici 8. aprila 1203. godine, kada su velikodostojnici Crkve bosanske izjavili da e ubudue slijediti uenje Katolike crkve. Bilinopoljska izjava predstavlja dragocjen historijski dokument koji nam pomae da bolje razumijemo vjerske prilike u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, a danas se nalazi u Vatikanskom arhivu. Na osnovu nje moemo upoznati glavne
Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, Tuzla, 1997, 24.
2

43

karakteristike vjerskog uenja i vjerske prakse bosanskih bogomila. Ovu izjavu su dali i potpisali starjeine (priori) onih ljudi, koji se dosada navlastito nazivasmo povlasticom kranskog imena na bosanskom zemljitu u prisustvu papskog kapelana Ivana Kazamarisa i pred banom Kulinom zatitnikom i gospodarom Bosne. Ovdje su priori imali ulogu predstavnika svih sljedbenika Crkve bosanske, a kojih je prema optubama zetskog vladara bilo preko deset hiljada, to za to vrijeme predstavlja ogromnu snagu. Tu je bio prisutan i ban Kulin gdje se spominje kao zatitnik njihov i gospodar Bosne, to nam svjedoi da je Bosna bila samostalna drava, za razliku od nekih historiara kao to su Sima irkovi, Vladimir orovi, Vjekoslav Klai koji nastoje da prikau bana Kulina kao stranog vazala.3 Oni su dali obeanje da e potovati odredbe i izvravati zapovijedi rimske crkve, da e svoj ivot i ponaanje uskladiti sa njenim propisima, obavezujui se za sve od njihove drube. Kao dokaz da vie nee slijediti krivovjerje zajamili su svojim posjedima i cjelokupnim imetkom. Zatim, izjavljuju da odustaju od raskola (izme) i priznaju primat Rimske crkve i pape. Iz drugih historijskih izvora poznato je da su bosanski bogomili smatrali da je samo njihova crkva prava Boija crkva, a da je Rimska crkva osuena i odbaena iz kranstva.4 Takoer, sebe su smatrali nasljednicima apostola, a jedan izmeu njih je bio zastupnik Isusa Krista i nasljednik sv. Petra. Dalje obeavaju da e u svim mjestima u kojima se nalaze samostani brae imati bogomolje, te se u njima zajedniki javno sastajati na pjevanje propisanih asova. U svim crkvama imat e oltare i krieve i itat e knjige kako Novog tako i Starog zavjeta. Naime, bogomili do tada nisu imali crkava jer su svoje molitve mogli obavljati u obinim kuama za razliku od Rimske crkve koja je to iskljuivo obavljala u crkvama. Osuivali su materijalno graene crkve koje su nazivali sinagogama Satane, a smatrali su da oni koji se u njima klanjaju Bogu ine idolopoklonstvo. Prezirali su
Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964, 47. U historijskim izvorima nema nikakvih podataka da je ban Kulin bio ugarski vazal. Pretpostavlja se da je ban Kulin uestvovao sa Ugarima i Srbima u borbama Vizantije kod Kueva. Na osnovu toga irkovi tvrdi da je postao ugarski vazal, a to ne moemo prihvatiti kao valjan argument. 4 Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, 280, Zagreb, 1949, 58-59. Zablude bosanskih bogomila (oko 1375. godine): "Takoer, kau da je Rimska crkva crkva idola i da potuju idole oni koji su te vjere. Takoer, kau da su oni Kristova crkva i nasljednici apostola...".
3

krst tako to su ismijavali njegovo oboavanje jer je to predmet na kojem je ubijen Isus Krist. Navodili su primjer u kojem je cjepanicom ubijen sin nekog ovjeka i da nakon toga on oboava tu cjepanicu kojom je ubijen. Vjerovali su da Isus Krist nije lino razapet, nego je to bio neki iluzorni lik, te su u ovom pogledu djelomino se slagali sa Kur'anom. Ne priznaju Stari zavjet u cjelini nego samo neke njegove dijelove. Dalje obeavaju da e: u svim mjestima imati svetenike, uz bogomolje imati groblja u kojima e se kopati, najmanje sedam puta godinje prieivati, obdravati postove crkvom odreene od starijih obzirno zapovijedane. Iz ovoga moemo spoznati da bosanski bogomili nisu imali svetenike koji su drali mise, vrili ispovijed i dijelili pokajanje jer su odbacivali sakramente priesti, potvrde, pokajanja. to se tie posta, to im nije bilo teko prihvatiti, jer je bogomilski post bio stroiji, mnogo dana su provodili u postu pa im je to davalo smiren i blijed izgled. Obeavaju da nee primati u svoju sredinu oenjenog ili udatu, osim ako se oboje obavee na uzdravanje. ene e biti odijeljene od mukaraca u spavaonicama i blagovaonicama, ak e se zabraniti svaki razgovor izmeu njih da to ne bi izazvalo kakvu sumnju. Inae brak kod Bonjana je po mnogo emu interesantna i specifina pojava u srednjem vijeku. Prilikom sklapanja braka Bonjani su uzimali ene pod jednostavnim uvjetom ako mi bude dobra i vjerna. Za razliku od Rimske crkve koja nije dozvoljavala razvod braka, Bonjani ne samo da su dozvoljavali razvod braka nego je to bila esta pojava. Bosansko shvatanje braka toliko je bilo raireno da se ak javlja i u susjednim zemljama. Kasnije, posebno za vrijeme kralja Stjepana Tomaa (1443-1461) koji je vrio nasilno pokrtavanje, Bonjani su se teko odricali upravo tog obiaja.5 U tekstu izjave starjeine bosanskih bogomila se obavezuju da ubudue nee primati meu sebe ni jednog maniheja ili nekog drugog krivovjerca. Kao to se od drugih svjetovnih ljudi razlikuju nainom ivota i ponaanjem, tako e se razlikovati i odjeom, koja e biti zatvorena, bezbojna, duga do gleanja. Ovo je vrlo vaan podatak koji nam svjedoi o bliskim kontaktima bosanskih bogomila sa drugim heretikim pokretima u srednjovjekovnoj Evropi. Drugi historijski izvori to potvruju kao, naprimjer, pismo pape Inoentija III kralju Emeriku 11. oktobra 1200. godine, u
5

Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 2002., 194.

45

kojem navodi da je ban Kulin pruio sigurno utoite patarenima koji su protjerani iz Dalmacije. Ove veze su odravane i kasnije, sve do politikog sloma srednjovjekovne bosanske drave 1463. godine. Bosna je predstavljala sigurno utoite za sve heretike zato to je u njoj bogomilstvo bilo narodna vjera i to je veina stanovnitva, na elu sa vladarem, ispovijedala uenje Crkve bosanske. to se tie naina odijevanja Bonjani su se razlikovali od pripadnika Rimske crkve, jer su nosili arenu odjeu koja je bila kratka. Na nekim stecima, kao to je steak gosta Milutina iz Humskog kod Foe prikazan je ovaj dostojanstvenik Crkve bosanske obuen u tuniku do iznad koljena s tapom u desnoj i knjigom u lijevoj ruci. Prilikom odravanja sabora na Bilinom Polju, papin legat Ivan Kazamaris je izriito zahtijevao od bosanskih bogomila da se vie meusobno ne nazivaju kristijani nego braom da se onim posebnim imenom ne nanese nepravda drugim kranima. Nakon smrti dida (magistra), naelnici e ubudue, uz savjet bogobojazne brae, izabrati poglavara uz potvrdu rimskog pape. Slino kao i drugi heretici, bosanski bogomili su rezervisali samo za sebe naziv kristijani ime su isticali da su oni jedini istinski uvari Isusovog uenja, a to im je jako zamjerala kako Katolika tako i Pravoslavna crkva. Ve u to vrijeme Crkva bosanska je imala svoju organizaciju i poglavara koji se zvao did. Na kraju Bilinopoljske izjave, da bi sve ono to je u njoj navedeno imalo trajnu vrijednost, potpisali su se sedmorica starjeina bosanskih bogomila: Dragi, Ljubin, Brgela, Pribi, Ljuben, Rado, Blado, zatim bosanski ban Kulin, te dubrovaki arhiakon Marin.6 Confesio Christianorum Bosnensium, odnosno ispovijest kristijana bosanskih na Bilinom Polju iz 1203. godine predstavlja vjet diplomatski potez bosanskog bana Kulina da bi se izbjegla opasnost koja je prijetila njegovoj zemlji. Obeanja koja su dali bosanski bogomili nisu bila obezbijeena nikavim bitnim promjenama nego samo spoljnim sankcijama. Te sankcije su imale vrlo slabo dejstvo jer su bogomili privremeno zatajili svoje uenje, sve dok je prijetila opasnost da se nasilnim sredstvima stvarno primijene. U to vrijeme rimska kurija je svu svoju panju usmjerila rjeavanju problema heretika u junoj Francuskoj, gdje su bili u opasnosti vitalni interesi Rimske crkve. Zahvaljujui tim
6

S. Jalimam, Izvori, 25.

okolnostima rimska kurija je zapostavila Bosnu to e bogomili vjeto iskoristiti da slobodno ispovijedaju i jo vie proire svoje vjersko uenje. Na kraju moemo konstatovati da je Bilinopoljska izjava, ustvari mrtvo slovo na papiru, jer se Bonjani nisu odrekli bogomilstva, ak ta vie Bosna je postala njegovo glavno uporite. Izvori i literatura 1. irkovi, Sima: Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964. 2. Jalimam, Salih: Historija bosanskih bogomila, Tuzla 2002. 3. Jalimam, Salih: Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, Tuzla 1997. 4. Kniewald, Dragutin: Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, 280, Zagreb 1949. 5. Raki, Franjo: Bogumili i patareni, SAN, Posebna izdanja, knj. 87, Beograd 1931. 6. anjek, Franjo: Bosansko-humski krstjani i katarskodualistiki pokreti u srednjem vijeku, Zagreb 1975. 7. Theiner, Augustin: Vetera Monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, vol. I. (1198-1549), Romae 1863. Midhat Spahi BOGOMILS IN THE TIME OF GOVERNOR KULIN Summary In this paper it has been trying, according to the relevant reflections in the literature, to define afresh the problem of acting of Bosnian Bogomils in the time of governor Kulin. All of that has been connected to Bilino Polje's Document, where has been found strong and unambiguous proofs of Bogomil's presence.

47

Rusmir Djedovi, Graanica

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI INIOCI IZGLEDA UPE BROD I TERITORIJA ZENICE I OKOLICE U SREDNJEM VIJEKU
Uvod u problem Da bismo to bolje prouili i shvatili sloene drutvenogeografske i drutveno-historijske pojave i procese odreenog prostora i vremena moemo koristiti i rezultate historijske geografije1. Svhatajui svaku geografsku sredinu kao sloeni kompleks prirodno- geografskih i drutveno-geografskih elemenata, odnosno vie ili manje izmjenjenu i kultiviranu prirodnu sredinu djelovanjem ovjeka i drutvene zajednice, historijska geografija upoznaje i objanjava ope geografske karakteristike i kulturni pejza (landaft) pojedinih krajeva u prolosti. Na osnovu naunih rezultata historijska geografija posebno govori o slijedeim elementima geografske sredine nekog prostora u odreeno vrijeme: prometu i komunikacijama, politikoj i ekonomskoj organizaciji prostora, geografskom razmjetaju stanovnitva, etnikoj strukturi i disperziji, nainu ivota, poloaju, tipovima i funkcijama naselja i tradicionalnoj privredi. Historijska geografija u otkrivanju i objanjavanju geografskih karakteristika pojedinih krajeva u prolosti koristi: kartografski materijal, pisane izvore, kulturne spomenike, arheoloke nalaze, toponimiku, predanja, itd. Na osnovu svojih

Historijska geografija je drutveno geografska nauna disciplina koja prouava drutveno-geografske i drutveno-historijske oblike, pojave i procese, kroz prostor i vrijeme (odrenu epohu kulturnog i civilizacijskog razvitka) u pojedinim zemljama i oblastima. Bliska je antropogeografiji i etnografiji, a povezana je i sa historijskom naukom i nekim njenim disciplinama.

49

istraivanja ona prezentuje rezultate i izradom historijskogeografskih karata nekog prostora u odreenom vremenu.2 Od navedenog polaze i historijsko-geografska istraivanja prostora srednjovjekovne upe Brod i njenog geografskog i historijskog jezgra, koje se nalazi na dnu i padinama Zenike kotline. Kulturno-geografski pejza Zenice i okolice je ve u srednjem vijeku komleksan i razvijen, to su uvjetovali brojni historijsko-geografski inioci od najstarijih vremena. Pokuat emo u ovom kratkom prilogu da ukaemo na neke od njih i da pojasnimo njihov znaaj u nastanku, razvitku i izgledu geografske (pa i kulturne) sredine, Zenice i njene okolice, kao geografskoprostorne pozornice, nekih od najvanijih dogaanja bosanske srednjovjekovne drave. Geografsko-prometni inioci Geografski poloaj ire okolice Zenice karakterie kontakt sa juga planinsko-kotlinske i sa sjevera peripanonske Bosne, a dalje Panonske nizije i Mediterana. Transverzalno povezivanje ovih krupnih regija, sa vrlo razliitim prirodnim i kulturnim potencijalima, je prosto predisponirano dolinom rijeke Bosne i dalje preko planinskog prevoja Ivan, dolinom Neretve. Jo od prahistorije se ovaj pravac koristi za migracije, trgovinu i svekolike kontakte Panonije i Mediterana. Preko Zenike kotline se od najstarijih vremena kreu i stoari u svojim sezonskim transhumatornim kretanjima: ljetnje ispae na planinama i zimsko prihranjivanje u nizijama., to ima osobitog znaaja u ranom srednjem vijeku kod jo nestabiliziranih slavenskih stoarskih plemena. U Zenikom polju (dnu Zenike kotline) se stiu i dva sporedna prirodna pravca, onaj sa zapada iz Lave i zapadne Bosne preko prevoja Vjetrenice i onaj sa sjeveroistoka dolinom rijeke Babine (Babinice) prema Krivaji i sjeveroistonoj Bosni. Ovako predisponirani geografski poloaj, oduvijek slijede i znaajne putne komunikacije (karavanski putevi i drumovi), prije svega oni pravca sjever-jug. Za vrijeme rimske uprave sigurno dolinom Bosne, kroz Zeniko polje prolazi drum, sa vezom ka Lavi i Saloni. O velikom znaaju i dugom kontinuitetu korienja
Ovako izraene geografske karte treba razlikovati od karata iz prolosti, koje neko podruje prikazuju sa puno nedostataka, zavisno od tadanjeg nivoa razvitka kartografije i geografskih predstava u drutvu a naroito u sredini gdje je nastala.
2

puta kroz Zenicu dolinom Bosne, govore i injenice da je rimski drum naslijedio prahistorijsku trasu, Slaveni se naseljavaju njime a pored njega nastaju najstarija naselja srednjovjekovne Bosne i razvija se jezgro Bosanske drave. Rimske kolske drumove nasljeuju srednjovjekovni karavanski putevi, a zbog manjih zahtjeva (ui i veih nagiba) uspostavljaju se i novi, uglavnom grebenima i tjemenima kosa. Zapravo, zbog izbjegavanja uskih i teko prohodnih klisura, koje je usjekla rijeka Bosna sjeverno i juno od Zenike kotline, dolinom Bosne idu dva puta po viem terenu, sa obje strane rijeke. Interesantno je da da se ovi putevi dodiruju samo na lokalitetu dananjeg centra grada Zenice, odnosno srednjovjekovnog naselja. Od Zenice ka jugu je krak, sa lijeve strane Bosne, iao pored rjeice Mokonice u Gornju (Staru) Zenicu, preko Putia za Katie i dalje ka Busovai i Kiseljaku, a krak sa desne strane Bosne je prelazio Bosnu kod Bilimia,zatim se uspinjao kod Tiine i prevojem Osjeenik se sputao u Kakanjsko Polje i dalje za Visoko. Od Zenice na sjever lijevi krak ide kroz Podbrjeje i Gradie a zatim kosama planine Lisac, preko arampova do Oboria, gdje lijevi krak ide ka sjeverozapadnoj Bosni, a desni preko Mahnjae ide ka epu i Usori ( od njega se odvaja prijeki krak preko Orahovice sa odvojkom za Vranduk). Desni krak prelazi Bosnu kod Bilinog Polja i dalje tjemenima kosa i grebena preko vrha Tvrdkovac ide ka epu.3 Na ovoj trasi se vide na Kraljevinama ostaci nekog starog puta (usjeci, nasipi i kaldrma irine oko 3 m.), koji je vjerovatno antike starosti ali se koristio i u srednjem vijeku, kao i za turske uprave. Ka zapadu iz Zenikog polja su ila dva stara puta, prvi uz

Ova trasa je do sada bila nedovoljno istaknuta i vrijedi je neto detaljnije opisati. Odmah po naputanju srednjovjekovnog naselja Zenica put prelazi rijeku Koevu i poljem, sjeverno od Zenice, ide ka starom naselju Bilino Polje (nalazila su se na rastojanju od svega 1 km.). Ubrzo nizvodno od Bilinog Polja prelazi preko Bosne i istonim obodom Zenikog Polja, ide ispod naselja Riice i Donja Graanica a zatim se tjemenom kose izmeu rijeka Bosne i Graanice penje ka vrhu Pribija. Odatle opet kosama pored veeg kompleksa zemljita sa nazivima Kraljevine i Stupovi ide na vrh Bobovac (1075 m) i dalje kosama do vrha Tvrdkovac (1303 m). Tu se u njega upaja stari put iz doline Babine (naselja Gradina i Vrhpolje) i dalje srednjovjekovne upe Trstivnice. Od Tvrdkovca put preko Carinice ide dalje tjemenima kosa i grebena na Mraajsko i Orahovako brdo pa silazi u dolinu Bosne u epu. Interesantan je toponim Carinica koji se nalazi na mjestu gdje prestaje Prava ili Gornja Bosna, a poinje stara srednjovjekovna oblast Usora.

51

Koevu i preko prevoja Vjetrenice u dolinu Lave a drugi preko Stranjana u dolinu Bile. itav srednji tok rijeke Bosne, na potezu Kakanj - epe, zbog klisuraste doline i brzog toka Bosne nije pogodan za prelazak komunikacija preko rijeke. Samo u Zenikom polju gdje se rijeka na mjestima razljeva i plia, na nekoliko mjesta je prirodno predisponiran laki prelaz preko nje. Ti gazovi ili Brodovi od najstarijih vremena koriste se za prelaz ljudi, stoke i karavana, prvo obinim gazom, zatim skelom i na kraju i mostovima. Poznati su Brodovi:izmeu centra dananje Zenice i Bilimia, izmeu Bilina Polja i Riica, prelaz ispod Graanice (na kojem poetkom turske uprave zatiemo skelu), ispod Drivue i ispod Janjia. Prelazi preko rijeke Koeve zapadno od Zenice su i V. i M. Broda. Nije onda udno da se prostrana srednjovjekovna upa ije je jezgro u Zenikom polju, naziva upravo Brod.4 Svakako najvaniji je onaj prvi, izmeu kasnijih mahala Sejmen i Musala, gdje se u Bosnu uliva Babina rijeka i svojim nanosim utie na irenje njenog korita, a, takoer, i na opliavanje i usporavanje brzine matice. Ovi brodovi su odredili topografski poloaj i razvoj naselja. Prirodno-geografski inioci Brojni su i znaajni i prirodno-geografski inioci naseljenosti, nastanka i daljeg kontinuiranog razvoja naselja u okolici Zenice. Ne treba zanemariti uticaje bogatog srednjebosanskog geoloko-rudarskog revira, sa dugom tradicijom iskoriavanja raznih ruda. Osnovne geomorfoloke karakteristike ireg prostora se ogledaju u postojanju dvije due klisure rijeke Bosne i kotline izmeu njih. Junije od Zenike kotline je Lavanska klisura (od Janjia pa do blizu Kaknja) a sjevernije je Vranduka klisura (koja se, uz manja proirenja, prua sve do epa). Zavretak prve i poetak druge klisure je narod odavno nazvao Gornja i Donja Vratca (Vraca) i nalaze se na suprotnim stranama kotline. Po dnu kotline (Zenikom polju) su vrlo znaajne fluvio-denudacione terase koje su umnogome predisponirale topografski poloaj najstarijih naselja. Osobito su vane terasa na kojoj se razvio srednjovjekovni trg i turski grad (kasaba) Zenica a niz koju se iri grad za vrijeme Austro-ugarske sa lijeve strane
4

Naziv izgleda potie od indoevropske osnove bhredh, preko praslovenske i staroslavenske bresti, bredo, u znaenju toponima za mjesto gdje se prelazi rijeka, gdje nije duboko pa se moe rijeka pregaziti ili prei zaprenim kolima.

Bosne (visoka 5-10 m) i Kamberoviko-crkvika terasa sa desne strane Bosne (visoka 35-40 m). Pored naselja Zenica, Odmud i Crkvica i druga srednjovjekovna naselja u polju se topografski nalaze na rijenim terasama koje Bosna ne plavi (Bilino Polje, Bilimie, Riice, Radakovo, Klope, Janjii). Ostala naselja su na padinama kotline ili u dolinama pritoka Bosne. Morfoloke karakteristike terena su uvjetovale i pojavu upne klime u Zenikoj kotlini. Dno kotline je na relativno niskih 290-360 m. n. v. a istovremeno dobro zaklonjeno sa sjevera visokim grebenom (Liskovaa 1348, Lisac 1303, Vepar 1053, Lisote 1025, Smetovi 1025 m) od hladnih uticaja Panonije. Zbog navedenog je u Zenici srednja godinja temperatura zraka 10,5 oC, srednja temperatura zimskih mjeseci od 0,9 oC (samo jedan mjesec sa srednjom temperaturom ispod 0 oC) i srednja godinja amplituda od 20,7 oC, to ukazuje na umjereno-kontinentalnu sa elementima upske klimu Zenikog polja.5 Interesantna je i pojava vremena tiina zbog zaklonjenosti kotline od vjetrova. Hidrografska mrea u okolici Zenice je dobro razvijena, jer na malom prostranstvu, pored glavnog povrinskog toka Bosne, se nalazi i desetak njenih pritoka, to je prije svega uvjetovala vodocdriva geoloka osnova. Zeniko polje i naselja u njemu imaju i dosta podzemne vode sa relativno dosta prirodnih izvora. Manje rijeke su od davnina iskoriene za brojne vodenice potoare, pogotovo one koje imaju jae izvore i vrela i ne presuuju ljeti. I na Bosni je bilo veih vodenica, prije svega na brzacima. Auvijalna ravan rijeke Bosne, kao i drugih manjih rijeka je sa plodnim pedolokim pokrivaem, dok su padine slabije plodnosti. Primarna prirodna vegetacija ovog podruja je redovno uma. Pored vodotoka poplavne ume vrbe, johe i topole, na niem zemljitu do 600 m ume hrasta kitnjaka i graba a na viem uma bukve i jele. Ovi umski ekosistemi su odavno iskreni i kultivirani u poljoprivredne svrhe. Kultivirano je Zeniko polje (aluvijalne ravni i fluvio-denudacione terase), padine kotline (blae i sa toplim ekspozicijama) i uravnjena tjemena grebena i kosa. Pod umom su ostali vii tereni i strmije okrenute sjeveru padine.

Zato nisu rijetkost toponimi koji ukazuju na razvijeno srednjovjekovno vinogradarstvo (uglavnom ocjedite padine sa toplim ekspozicijama) kao i registrovani porezi poetkom turske na vinogradarstvo.

53

Drutveno-geografski inioci Brojni geografsko-prometni i prirodno-geografski inioci su vrlo povoljno uticali na naseljavanje ljudi Zenice i okolice jo od najstarijih vremena. O gustoj naseljenosti u prahistoriji govori veliki broj arheolokih lokaliteta, prije svega nekropola. Ovo podruje je naseljeno i u antiko doba. Iz srednjeg vijeka su ouvane i otkrivene mnogobrojne nekropole koje govore o gustoj naseljenosti ovog prostora. Nadgrobnih spomenika, steaka ima u: Podbreju (lokalitet Kri-Bijeli put-15), Rijeci (Glaviice-16, Mramorje), Grmu (Grko greblje), Janjiima (Greblje), Kozarcima (Krievi), Pojskoj (Kozice, Podvinica), Vjetrenici (Zvijezda), Putoviima, Puhovcu. I dosta toponima upuuje na stanovnitvo iz srednjeg vijeka: Dvorita, Gromilice (Bilimie), Zidine, Kuerine, Radakovo, Batalovine, Privil, Miljen, Vlah, Vlahovac, Ptiii, Obre, Predraii, Berkova, Kovaii, Janjii, Didova njiva, Gostinj, Krenac, Od prahistorije ljudi na ovom prostoru organizovano ive u naseljima. Samo u Zenikoj kotlini su registrovana mnogobrojna gradinska naselja na uzvienjima (Gradie-3, Podbreje, D. Graanica-2, Klope, Kopilo, Dobriljevo, Drugovci, Seoci). U rimskom periodu postoje naselja u: Bilimiu, Putoviima, D. Graanici, Podbreju. U srednjem vijeku se tokom XIII i XIV stoljea u pisanim historijskim izvorima spominju sljedea naselja oko Zenice: Bilino Polje (1203), Klope (1370), Brode (1370), a tokom XV stoljea Janjii (1404), Zenica (1436).6 Tokom srednjeg vijeka a najvjerovatnije od samog njegovog poetka u Zenikoj kotlini se formiraju i druga naselja od kojih spominjemo samo znaajnija: Gradie, Babina, Riica, D. Graanica, G. Vratca, Tiina, Stranjani, Svie, G. Ptiii, Odmud, Drivua, Vardite, Gnusi, ajdra, Putovii, D. Vratca, Obre, Peuj, Radakovo. Turski poreski defteri, krajem XV stoljea, registruju mnogobrojna naselja na prostoru upe Brod i Zenike kotline. Po obodu Zenike kotline, u srednjem vijeku, postoje i utvreni gradovi. Neto sjevernije u klisuri je poznati srednjovjekovni bosanski grad Vranduk. Smatra se da potie i iz znatnije starine. Zapadno u Stranjanima na lokalitetu Gradina su arheoloki konstatovani ostaci manjeg srednjovjekovnog utvrenja
6

U historijskim izvorima se Zenica pojavljuje pod nazivima Sjenica, Bzenica, Ibzenica...

na glavici. Vjerovatno je i postojanje utvrenja na istonoj strani kotline u dolini Babine, koje se spominje poetkom turske uprave pod nazivom Vrh Bilica. Pored ili ispod ovih srednjovjekovnih gradova se nalaze i Podgraa tj. Varoi. Varoie je 2 km od Vranduka, pored Gradine u Stranjanima je lokalitet Dvor i nekropola sa stecima a pored Vrh Bilice je zemljite Gradina na kojima je po predanju bilo zgrada. U upi Brod je bilo i vie trgova a na podruju srednjovjekovne seoske opine Zenica ak dva, u Staroj Zenici i gradu Zenici, a bit e da je stariji onaj prvi. Trg u Zenici se spominje odmah po dolasku Turaka i starinom se nalazi na prostoru mahale Trgovite u jugozapadnom dijelu naselja. Nabrojani drutveno-geografski inioci (gustina, naselja, gradovi i trgovi) nakalemljeni na povoljnu prometnu i prirodnu osnovu govore o dugom procesu kultiviranja geografske sredine. Pretvaranjem primarnih ekosistema u poljoprivredne povrine stvara se osnova za egzistenciju i razvoj brojne ljudske populacije kao i razvijene drutvene i kulturne zajednice. Nastali su veliki posjedi krupnih feudalaca, banova i kraljeva ali i kompleksi zemljita namijenjenih zajednikom iskoriavanju cijelih sela na to podsjeaju toponomi: Urije, Dionice, Opine, Ovine, Zgon, Zagoni, Stup, Stupovi, Vrtla, Kraljevi Zgoni, Kraljevine, Banloz. U srednjovjekovnoj upi Brod, koja se granii sa juga i istoka upom Trstivnica, sa zapada Lavom, a sjevernu joj granicu ini stara mea oblasti Usora sa Pravom Bosnom (sjevernije od sela Mraaj i eljezno Polje), moemo prepoznati i najstariju politiko-ekonomsku organizaciju prostora u srednjem vijeku, tj. seoske opine.7 Seoske opine kao specifino organiziran geografski prostor, sa zajednikim imenom, teritorijem, kultom i odbranom, se odlikuje i racionalnim i kompatibilnim ekonomskim iskoriavanjem prostora. U Zenikoj kotlini prepoznajemo sljedee velike i vrlo stare seoske opine: Babina, koja obuhvata gotovo svu dolinu istoimene rijeke (od Crkvine do Trenjeve Glave) i prostranstvom je manja upa, vjerovatno sa utvrenim gradom, zatim Gradie (prostor od Podbreja, preko Predraia do Banloga), Graanica, oko istoimene rijeke, Zenica, koja obuhvata
Seoske opine su se u Bosni i Hercegovii pokazale kao vrlo trajne pojave, jer mnoge su sauvale svoje granice i krajem XIX stoljea. Zapravo Austro-ugarska uprava ih registruje kao katastarske opine (KO) i na osnovu katastarskih planova i topografskih karata moema da ih istraujemo.
7

55

prostor Stare Zenice, Vraala, Dobriljeva, Vardita, V. i M. Broda i trga a kasnijeg turskog grada Zenice, to upuuje na silazak sredita opine u polje, Riice (sa Sviem), Vranduk (sa srednjovjekovnim gradom i Podgraem-Varoi), Stranjani (takoer, sa gradom i podgraem), Nemila (koja je na granici Usore), eljezno Polje (isto), Orahovica, Moanica, G. Vratca,... Teritorijalno su u srednjem vijeku znatno manja sljedea sela u blioj zenikoj okolici: Bilino Polje, Bilimie, Odmud, Klope, Gnusi, ajdra, Drivua, D. Vratca, Peuj, Radakovo,....8 I ovdje se potvruje da se najstarije seoske opine formiraju u slivovima rijeka (Zenica u slivu Mokonice, Stranjani-gornje Koeve, Orahovica-Orahovike rijeke, Doglode-Bistrice, eljezno Polje-eljeznice, Seoci- Seoke rijeke) i ak da dobijaju nazive prema nazivu rijeka, naprimjer: Babina, Graanica, to govori o zaista velikoj starosti ove dvije prostrane srednjovjekovne seoske opine.9 Istraivanje sjeverne granice srednjovjekovne upe Brod, otvara do sada u nauci nedovoljno ispitano podruje mee izmeu dvije ponajkrupnije politiko-teritorijalne oblasti srednjovjekovne bosanske drave, Prave ili Gornje Bosne kao prvobitnog njenog jezgra i velike oblasti Usore, sjevernije od prethodne. Na priloenoj historijsko-geografskoj karti je moemo sada znatno preciznije vidjeti. Interesantno je i da se dva potoka sjevernije od eljeznog Polja i Dogloda odavno nazivaju Ograjina, to upuuje na kraj tj. meu Prave Bosne i upe Brod prema Usori. Vrlo su znaajni kulturni spomenici do sada otkriveni na ovom podruju kao i pisani historijski izvori vezani za Zenicu i okolicu. Oni govore o dostignutom nivou drutvene i kulturne nadgradnje jo u srednjem vijeku, a moe se rei jo u XII i XIII stoljeu. Spomenimo plou velikog sudije Gradie sa kraja XII
Vrijedilo bi pristupiti detaljnijim historijsko-geografskim istraivanjima pojedinih seoskih opina, kako bi se stekao detaljniji uvid u njihovu teritorijalnoekonomsku organizaciju i inioce nastanka i razvoja od najstarijih vremena pa do danas. Za ovakva istraivanja je potreban iskusan i svestran istraiva kako na terenu, tako i brojnih izvora (austro-ugarskih katastarskih planova iz 1880-85. i gruntovnih knjiga sa kraja XIX stoljea, raznih topografskih karata i geodetskih planova), arheolokih nalaza, historijskih izvora, toponima, etnografije,.... 9 Interesantan je hidronim i ojkonim Graanica. Tako se u naoj zemlji nazivaju brojne rijeke i naselja, obino u njihovom donjem toku. Redovno se u blizini takvih toponima nalazi neki srednjovjekovni grad i vrijedilo bi istraiti takvu mogunost i na podruju stare opine Graanica.
8

stoljea pronaenu u Podbreju, zatim poznatu izjavu datu na Bilinom Polju 1203. godine, kasnoantiku crkvu u Bilimiu u koju se sahranjivalo sve do XII stoljea, spomen Dida bosanske crkve u Janjiima 1404. godine, toponime tipa Crkvina, Klisa, Dvorovi itd...Sve ovo govori da je podruje upe Brod i Zenice i njene okolice, jo u starijem periodu srednjeg vijeka, bilo jako kultivirano, i da je predstavljalo povoljnu pozornicu za neke od najvanijih kulturnih pojava bosanskog srednjovjekovlja. Zakljuak Historijsko-geografska prouavanja srednjovjekovne upe Brod i njenog geografskog i historijskog jezgra Zenike kotline i Zenikog polja, omoguavaju nam da lake razumijemo geografske i historijske pojave i procese na tom prostoru u doba bosanskog srednjeg vijeka. Analizom vie historijsko-geografskih inioca na osnovu brojnih elemenata stiemo solidan osnov za upoznavanje ukupne geografske sredine, ije osnovne karakteristike moemo i kartografski prikazati (tako je izraena i priloena historijskogeografska karta srednjovjekovne upe Brod, na kojoj su kartografski prikazani neki od elemenata izgleda geografske sredine u srednjem vijeku: granice upe, granice nekih veih seoskih opina, vea naselja, vaniji putevi, srednjovjekovni gradovi, podgraa i trgovi). I ne samo to, navedena istraivanja nam omoguuju da lake razumijemo (u prostornoj i vremenskoj dimenziji) mnoge suvremene drutveno-geografske i drutvenohistorijske pojave i procese na podruju grada Zenice i njegove okoline. Izvori i literatura 1. 2. 3. 4. 5. Aneli, Pavao: Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Sarajevo, 1988. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine-arheoloka karta, Mapa 2, Sarajevo, 1988. Belagi, efik: Steci kataloko-topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971. Bjeloviti, Milo: Zenica i njena okolinaekonomskogeografska studija, ANUBiH, Djela knjiga XXXI, odjeljnje drutvenih nauka knjiga 18, Sarajevo 1968. 57

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

Bojanovski, Ivo: Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANUBiH, Djela-knjiga XLVII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knjiga 2, Sarajevo, 1974. Bojanovski, Ivo: Rimska cesta dolinom Bosne i njena topografija, Separat, Zenica, 1973. Curi, Zoran i Curi, Boica: kolski geografski leksikon, Hrvatsko geografsko drutvo, Zagreb, 1999. Enciklopedijski leksikon - Mozaik znanja, Geografija, Interpres, Beograd, 1969. General karte von Bosnien und der Hercegovina, R=1:150000, Zenica, Kladanj und Sarajevo, Militargeografischen institute, Wien, 1884-1885. Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. godine, Zemaljska tamparija, Sarajevo,1896. Handi, Adem: Nahija Brod krajem XV i poetkom XVI vijeka, Separat, Zenica, 1973. Ibrahimpai, Fikret: Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog kraja, Separat, Zenica, 1973. Jaliman, Salih: Izvori za historiju srednjovjekovne Bosanske drave, Tuzla, 1997. Katastarski plan grada Zenice, R=1:3125, 1880-85. Katastarski plan katastarske opine (K.O.) Zenice, R=1:6250, 1880-85. Skok, Petar: Etimologijski rijenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga 1, JAZU, Zagreb, 1971. Specialkarte von Osterreich-Ungarn, Zenica und Vares, R=1:75000, Wien, 1914. ehi, Zijad i Tepi, Ibrahim: Povjesni atlas Bosne i Hercegovine, Sejtarija, Sarajevo, 2002. Topografska karta, sekcija Zenica, R=1:100000, reambulacija 1930. Vojno-Geografski Institut, Beograd.

Rusmir Djedovi HISTORICAL AND GEOGRAPHICAL FEATURE FACTORS OF BROD TRIBAL STATE AND ZENICA'S TERRITORY AND ENVIRONMENT IN THE MIDDLE AGES Summary The author in this paper introduce us an important determiners about natural, geographical and historical factors of medieval tribal state Brod and its central place Zenica. It turns out that those important determiners influence cultural and civilization development and they are considered rightfully to be valuable and interesting for wide audience too. Beside the facts from historical geography there are in this paper also a numerous interesting proofs of life continuity in these areas between the classical period and the Middle Ages and in modern era. These researches, in author's opinion, make it easier to understand in space and time many modern socio-geographical and socio-historical phenomena and processes in Zenica and its environment.

59

Idriz Alihodi, Zavidovii

ZENICA I BAN KULIN

Potreba da se i danas, 800 godina poslije potpisivanja Bilinopoljske izjave, o njoj govori na nivou naune konferencije, ukazuje na puni ali i kulturoloko-civilizacijski i nauno-historijski znaaj dogaanja vezanih za nju ali i na postojanje odreenog broja dilema i nerijeenih pitanja koja otvorena stoje pred historijskom naukom. Mnoga pitanja, interesantnosti i potpuno novi saznajni horizonti se otvaraju pred nama ako pokuano povezati mjesto, dogaaj i odreenu linost za koju je ve dokazano da je ostavila dubok trag u historiji. Ovo je, naravno, dopustivo samo uz uvaavanje injenica i historijskih izvora u objektivnoj analizi historijskog procesa to nije lahko ali mnoge do sada manje poznate ili naizgled marginalne injenice dobijaju jedan novi smisao. Zeniko podruje, Confessio christianorum bosniensis i ban Kulin, pri jednom ovakvom posmatranju, tek se potvruju kao bitne i neizbrisive injenice posebnosti srednjovjekovne bosanske drave, civilizacije srednjovjekovne Bosne, ali, ipak, u sklopu i po standardima srednjovjekovne Evrope. Da bi se moglo govoriti uope o znaaju odreenog mjesta, dogaaja ili linosti neophodan je uvid u historijske izvore, literaturu, onomastiki materijal itd. Mjesto Zenica sa okolnim naseljima je prema veini istraivaa imalo privilegiju da bude pozornica, izmeu ostalih dogaaja i onog koji se zbio 8. IV. 1203. godine. Meutim, u istraivanju ovog kao i mnogih drugih dogaaja vezanih za Zenicu u srednjem vijeku, javlja se i problem pisanih historijskih izvora. Gotovo po pravilu, ni za jedan grad u Bosni i Hercegovini a

61

posebno za prigradska naselja i sela, teko se moe nai zbirka historijskih izvora ili tekstova iz prolosti.1 Ovaj problem, kada je u pitanju Zenica odnosno srednjovjekovna upa Brod, mogue je donekle prevazii paljivim objektivnim sueljavanjem arheolokih nalaza i drugih historijskih izvora, onomastike i etnografske grae uvaavajui kvalitet podataka i saznanja ne potpadajui pod dojmove kakvi se mogu javiti pri posmatranju kvaliteta trenutno dostupnih injenica. Neosporno je da su u pravu istraivai kada tvrde da ima malo bibliografskih podataka i literature koja se bavi, kako podrujem Zenice, tako i njezinom neposrednom okolinom.2 Vie je razloga za takvo to, uprkos bogatstvu materijalnih dokaza svojevrsnih svjedoanstava o kontinuitetu ivota kulturi, civilizaciji i dinaminom historijskom procesu vezanom za ovaj prostor. Ovo je zauujue pogotovo ako se ima u vidu poloaj, uloga i znaaj centralnih dijelova zemlje za skoro sva bitna deavanja u srednjovjekovnoj Bosni i opredjeljenje bosansko hercegovake historiografije od osamdesetih godina prolog stoljea.3 Zahvaljujui arheolokim nalazima utvrena je naseljenost podruja Zenice jo u davnoj prolosti. Otkriveni tragovi naselja potiu jo iz vremena neolita izmeu 3000. i 2000. godine p.n.e.4 Izmeu ostalog, ti tragovi su identifikovani u naselju Drivua i selu Gradie. Arheoloki lokaliteti i nalazi iz metalnog doba su brojniji kao npr. Orahovaki potok kod Nemile, selo Graanica, zeniko naselje Ravan, Brist i gradinsko naselje Kopilo gdje je pronaeno mnogo vrijednog materijala.5

Mustafa Spahi - Salih Jalimam, Lastavica od bogomilskog zborita do muslimanskog dovita, Zenica, 1998., str. 32. 2 SaliH Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine glavni tokovi drutvenog razvoja, Zenica, 1996., str. 5. 3 Vidi o tome: Desanka Kovaevi-Koji, Srednji vijek, Iz knjige: Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), ANUBiH, Posebna izdanja Knjiga LXV, Odjeljenje drutvenih nauka - knjiga 12, Sarajevo, 1983., str. 3136. 4 Duanka Trajkovi, Arheoloke karakteristike zenikog kraja, iz knjige: Radovi II Simpozijum: Hronoloka i tipoloka determinacija keramike u Jugoslaviji, Muzej grada Zenice, Zenica 1971., str. 13. 5 Vidi o tome krai pregled kod: Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941., str. 17-18.

U prvom mileniju prije nove ere ovaj kraj je naseljavalo ilirsko pleme Desidijata.6 Na ovaj period nas upuuju i sauvani toponimi kao Gradac, Grad, Gradina, Gradie, Graanica itd. Ovome treba dodati odavna prisutno miljenje o antikim vezama Vranduka i mitskog grada Ardube iz perioda Batonovog ustanka 6-9. stoljea nove ere.7 Dolina rijeke Bosne je kao prirodna komunikacija i u rimsko doba bila gusto naseljena i privredno iskoritavana, pa, takoer, i Zeniko polje, to su potvrdila dosadanja arheoloka istraivanja.8 O znaaju zenikog kraja u vrijeme rimske vlasti uz brojne arheoloke analize direktno govori povezanost ovih prostora magistralnom rimskom cestom sa prostorima sjeverno i zapadno od Zenice.9 Ovo dobija na znaaju ako se ima u vidu da se rimske ceste pomenutog ranga, grade na podrujima od naroitog privrednog, politikog i stratekog znaaja. Taj znaaj je potvren i u srednjem vijeku na to je uticalo, kao i ranije, niz faktora kao npr. prirodno geografski poloaj Zenikog polja uz rijeku Bosnu kojeg tite Lavanska i Vranduka sutjeska, te planinski masivi Ravan planine i Vlaia. Uz sve navedeno ne ude nalazi kao to su rimski natpisi, reljefi, kultni i motivni spomenici, ostaci hramova, grobnica, novca itd. na mnotvu lokaliteta kao to su Bilmie (Ranohrianska bazilika IV-VI stoljea).10 Odmut, Drivua, Putovii, Biljeevo, Raspotoje, Janjii, Krevine, Stranjani, Mala Broda, Podbreje, Vinjica, Tiina, Dvor itd. 11 Seoba naroda sigurno donosi mnoge promjene i na ove prostore ali o tome kao i uope o ivotu u Bosni, u ranom srednjem vijeku malo je pisanih i arheolokih dokaza. Osim to nam iz tog perioda ne ostaju pouzdani tragovi, unitava se i do tada postojee antiko kulturno naslijee.
Aleksandar Stipevi, Iliri povijest, ivot i kultura, kolska knjiga, Zagreb, 1974. , str. 94. 7 Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 19. 8 Ivanka Nikolajevi, Crkva u Bilmiu kod Zenice, iz knjige: Radovi III, sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973, str. 240. 9 Ivo Bojanovski, Rimska cesta dolinom Bosne i njezina tipografija, Iz knjige Radovi III, sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973. , str. 393-414. 10 Ivanka Nikolajevi, Crkva u Bilmiu kod Zenice, str. 240. 11 Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941.godine, str. 22-27.
6

63

Od desetog vijeka javlja se vei broj historijskih izvora gdje posebnu vrijednost imaju pisani izvori a mnogi se odnose direktno ili indirektno na zeniki kraj. Meu njih se moe svrstati spis vizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta iz polovine X vijeka, De administrando imperio u kojem se pored pomenute zemlje Bosne pominju i gradovi a jedan od njih je Desnek. Za njegovu ubikaciju postoje razliita miljenja u literaturi, ali ga nijedno ne odvaja dalje od onoga to u irem smislu moemo nazvati zeniki kraj ili ak srednjovjekovna upa Brod ( od XIII vijeka).12 U dosta rijetkim historijskim zapisima kroz period XI-XV vijeka, zeniki kraj se javlja pod razliitim imenima. U XII vijeku je to Bilino Polje, a kasnije Brod ili Bored da bi se, prema do sada otkrivenim dokumentima, naziv Zenica prvi puta pojavio 20.3.1436. godine.13 Najvaniji dokumenti izvori u kojima se pojavljuju ovi nazivi su Bilinopoljska izjava ili ispovijed bosanskih krstjana na Bilinom Polju od 8.4.1203. godine, Povelja maarskog kralja Bele IV od 20.7.1244. godine gdje se prvi puta pominje upa Brod koja se u historijskim izvorima identificira sa zenikim podrujem. Dananje ime Zenica se kako je reeno javlja 20.3.1436. godine u jednoj vijesti sauvanoj u dubrovakom arhivu a vezana je za provalu osmanskog vojvode Baraka u podruje oko Podvisokog i Zenice.14 Zenica se kasnije ee susree kao ime, takoer, u dokumentima dubrovakog arhiva iz 1447. i 1448. godine.15 Nasuprot tome neka naselja zenikog kraja se ranije spominju kao npr. Klope 1370. godine ili 1373. godine i Janjii 08. 1. 1404. godine.16 Treba istai i natpise koji su otkriveni na podruju zenikog kraja. Meu najvrjednijim, sa aspekta injeninih vrijednosti koje nudi, spada ploa velikog sudije Graee, pisana negdje pred kraj XII stoljea. Posebno zanimljivo svjedoanstvo o prolosti zenikog kraja i velika kulturoloko civilizacijska znamenitost su steci, nadgrobni kameni spomenici dobrih Bonjana koje susreemo u ovom kraju na mnogim lokalitetima kao to su selo Pojske lokaliteti Kozice i Podvinica, selo Kozarci lokalitet Krievi, selo Grm, selo Vjetrenica lokalitet Zvijezda, selo Rijeka lokalitet
Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982., str. 95-96. 13 Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 31. 14 Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 31. 15 Isto, str. 31. 16 Isto, str. 31.
12

Mramorje, selo Puhovac ( steak gosta Miljena ), selo Putovii, selo Janjii, selo Lava zaseok Bie, selo Dusina lokalitet Doi i u zaseoku Brdo lokalitet Hrubine.17 Uz navedene pisane izvore i arheoloke nalaze o kontinuitetu ivota na prostoru Zenice svjedoe i drugi materijali ostaci iz perioda srednjeg vijeka, kao to su i ostaci crkava, novac, utvrde i td. o emu je napisano i objavljeno vie radova.18 Turci Osmanlije zauzimaju Zenicu 1463. godine i ukljuuju cijeli kraj u sastav vilajeta i kadiluka Brod. Rani turski defteri pominju nahiju Brod koja prema popisnom defteru iz 1468/69. godine obuhvata 70 naseljenih mjesta.19 Interesantno je da poetkom perioda vladavine Turskog carstva u Bosni vilajet "Kraljeva Zemlja", teritorijalna jedinica bosanskog sandaka, obuhvata, prema navedenom popisu, porijeje Bosne i njenih pritoka - od Dubrovnika (kod Visokog), Visokoga i Kreeva do Vranduka. Ovdje je uoen naziv Kraljeva Zemlja.20 Uz ovaj toponim je jo krajem XIX i poetkom XX vijeka bilo u upotrebi mnotvo drugih toponima koji po dosadanjim analizama upuuju na srednji vijek.21 Pisani izvori-defteri, kao to su sumarni defter iz l468/69. godine za bosanski sandak, sumarni popis za bosanski sandak iz l485. i opirni popis iz l489. godine, nastali neposredno poslije osvajanja pojedinih oblasti bosanske drave, daju autentinu sliku zateenog stanja.22 S obzirom na estu praksu Osmanlija da preuzimaju i koriste stare nazive pa tako i naziv kadiluka i nahije Brod, za koju je utvreno sredite u Zenici, neophodno je za

efik Belagi, Steci kataloko-tipografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971., str. 145-146. 18 Mustafa Spahi Salih Jalimam, Lastavica od bogomilskog zborita do muslimanskog dovita, str. 48-50. 19 Adem Handi, Nahija Brod krajem XV i poetkom VI vijeka, iz knjige: Radovi III sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura; Zenica, 1973., str. 383-390. 20 Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, l978., str. 77. 21 Fikret Ibrahimpai, Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog kraja, Iz knjige: Radovi III, sa Simpoziijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja muzeja grada Zenice, Zenica l973., str. 427-436. 22 Desanka Kovaevi-Koji, Srednji vijek savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (l945- l982), str. 35.

17

65

odreena pitanja iz historije srednjeg vijeka konsultirati i njihove popise-deftere.23 U mnogobrojnim radovima su koriteni pomenuti historijski izvori kada se pisalo o Zenici uope pa tako i o historiji zenikog kraja u srednjem vijeku. U znaajnije ranije radove o Zenici i okolini koji istina ne daju potpunu sliku zbivanja i prilika, naroito u srednjem vijeku, spadaju radovi: Kemal Hrelja, Zenica i njena okolina (historijski prikaz), Sarajevo 1957., Milo Bjeloviti, Zenica i njena okolina (ekonomskogeografska studija), Sarajevo 1968., Radovi III sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica 1973., Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. god. glavni tokovi drutvenog razvoja, Zenica 1996. i vie radova od istog i drugih autora. Rezultati bavljenja prolou Zenice do l985. godine su sumirani u Bibliografiji radova o istoriji Zenice, Saliha Jalimama, gdje su prikupljene 1184 bibliografske jedinice, od ega se 188 radova u odreenom obimu odnosi na period srednjeg vijeka.24 O bosanskom banu Kulinu evidentirani su podaci u pisanim historijskim izvorima i natpisima nastalim u periodu njegove vlasti u Bosni (1180-1204), ali i kasnije. Objavljeni su u vie zbirki koje su koritene pri pisanju velikog broja djela koja se, uglavnom, ne bave posebno banom Kulinom. Do 1977. godine imamo 41 u kojem se pominje ban Kulina, a koja se nalaze u: Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni od Pave ivkovia.25 Danas je taj broj, vjerovatno, mnogo vei. I pored ovog ne malog broja napisanih radova jo nisu u potpunosti objanjena mnoga interesantna pitanja vezana za Zenicu i zeniki kraj i bana Kulina. Meu tim pitanjima su svakako porijeklo i znaaj odreenih naziva nastalih za XII i XIII vijek, vladavinu Kulina bana, porijeklo naziva Zenice i ulogu ovog prostora u historiji srednjovjekovne Bosne. Ve je reeno da se u historijskim zapisima zeniki kraj javlja pod razliitim imenima. U
Adem Handi, Nahija Brod krajem XV i poetkom XVI vijeka, str. 383. Salih Jalimam, Zeniki kraj kroz arheoloke spomenike, lanci i prilozi, Prilozi 28, 1999., str. 105.; vidi detaljnije u Salih Jalimam, Bibliografija radova o istoriji Zenice, Muzej grada Zenice, knjige IX, Zenica, 1985., str. 166., lat. 25 Pavo ivkovi, Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni, Zaviajni muzej Travnik, Sarajevo, 1982., str. 252., lat.
24 23

historijskoj literaturi preovladava miljenje da je uvena Bilinopoljska izjava od 8.4.1203. godine potpisana na prostoru dananje Zenice - Bilinom Polju. U samom dokumentu se navodi da je Izjava potpisana kao Actum apud Bosnam iuxta flumen, loco qui vocator Bolino Poili.26 Bilo je vie pokuaja razliitih tumaenja i odreivanja lokaliteta za mjesto Bolino Poili. Susreu se i miljenja u historijskoj literaturi da je ispravnije ovaj naziv tumaiti kao na Bilinom pojilu.27 Postoje i miljenja, koja su sa odreenom argumentacijom ili bez nje, da se Bilino Polje nalazi u Milama (Arnautovii) kod Visokog28 ili u Lavi.29 Ipak veina ponuenih i argumentiranih rjeenja govore o dolini rijeke Bosne, od Visokog do Zenice, sa naglaenijim stavom da se ba radi o Bilinom Polju kod Zenice. Slian izraz upotrijebljen je za naziv mjesta u pomenutoj Povelji maarskog kralja od 20.7.1244. godine koja je sauvana u Vatikanskom arhivu. U njoj se meu pobrojanim posjedima bana Matije Ninoslava spominje posjed in supa Bored Belmapola I ovdje se termin Belmapola tumai kao Bilino Polje i argumentirano vee za prostor Zenice. Rije Bored u izrazu in supa Bored Belmapola je ujedno prvi sigurni spomen srednjovjekovne upe Brod (Bored) u historijskim dokumentima.30 Postojalo je vie pretopstavki i miljenja oko porijekla naziva Brod. Uglavnom, zna se da je to ime srednjovjekovne upe i turske nahije i kadiluka po osvajanju Zenice i to sa sjeditem oko dananje Zenice.31 Rije Bored znai prijelaz preko rijeke i to tamo gdje se presijecaju znaajni putevi i postoji mogunost pogodnog prijelaza rijeke to, takoer, upuuje na dananju Zenicu.32 I danas
Eusebio Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., JAZU, Zagreb, 1892., str. 7. 27 Stjepan Krasi, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, Iz knjige: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Radovi simpozija povodom 9 stoljea postojanja bosanske biskupije (1089-1989), Sarajevo 1991., str. 179. (napomena br. 25) 28 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 106. 29 Pavo ivkovi, Drutveno-politike prilike u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Iz knjige: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, str. 22. 30 Isto, str. 43. 31 Adem Handi, Nahija Brod krajem XV i poetkom XVI vijeka, str. 383. 32 Fikret Ibrahimpai, Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog kraja, str. 429.
26

67

se dva zenika naselja zovu Velika Broda i Mala Broda. O sjeditu upe Brod u literaturi se susreu i drugaija miljenja.33 U objanjavanju nastanka i znaenja toponima Zenica izdvaja se nekoliko miljenja. Prema narodnoj legendi ovaj naziv se vezuje za izjavu kraljice Katarine osta moja zenica, pri emu se moe zakljuivati da je voljela zeniki kraj kao zjenicu oka ili se moda misli na izgled kotline u obliku oka i naselja u njoj kao zjenice.34 Dugo vremena, preovlaujue miljenje u filologiji i onomastici je bilo da korijen naziva Zenica treba traiti u razvojnom ciklusu izmjena i prilagoavanja rijei. U turskim izvorima Zenica se nazivala BZenica, Ib Zenica, IZenica. Prema ovome naziv grada je doao od staroslavenske rijei u turskoj preradi. Korijen rijei je Baz to upuuje na bazgu ili zovu.35 Pomenuti izvor Dubrovakog arhiva od 20.03.1436.godine upuuje na sasvim novu potrebu istraivanja jer se u tom izvoru Zenica naziva Senize.36 Veza zenikog kraja bez obzira kako se on nazivao i bana Kulina je neupitna. U historijskoj literaturi je ve konstatirano da se dolaskom Kulina na mjesto bana (1180-1204), srednjovjekovna bosanska drava vie uvezuje to je stvorilo pretpostavke za dodatno intenziviranje kako protoka ljudi i roba tako i za ope jaanje drave i sticanje povoljnije pozicije u odnosu na okruenje.37 Intenziviranje trgovine u Evropi u XI vijeku a onda i u Bosni u XII vijeku, o emu svjedoi i Povelja bana Kulina iz 1189.godine, podstie i razvoj gradova. Utvreni srednjovjekovni gradovi ili tanije, feudalne rezidencije od kojih je do danas vie ili manje sauvano oko 240, nastali su preteno u vremenu od XIII do XV vijeka, a samo manji broj jo u XII vijeku i to na podruju

Jedan od primjera vidi u: Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 77. 34 Fikret Ibrahimpai, Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog kraja, str. 428. 35 Isto, str. 428. 36 Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 31. 37 Ahmet Hadrovi, Bosanskohercegovaki grad raskre istoka i zapada, Iz knjige: Urbano bie Bosne i Hercegovine, Meunarodni centar za mir - Institut za historiju Sarajevo, 1996., str. 174.

33

centralne Bosne koja je ostala jezgrom bosanske drave, gdje su se i nalazile rezidencije bosanskih vladara.38 Mnogobrojni podaci i analize govore o banu Kulinu koji znalaki upravlja zemljom sa uporitem u srednjoj Bosni kamo spada i zeniki kraj. Jaanje ugleda i moi srednjovjekovne bosanske drave krajem XII i poetkom XIII vijeka moe se posmatrati i u sklopu povoljnih spoljnopolitikih prilika po Bosnu kao to su unutranje neprilike u okolnim zemljama, bujanje drugih heretikih pokreta i porazi u krstakim pohodima. Mudra uprava i irenje teritorije dovest e do pojave da papa Inoentije III naziva Bosnu 1202. godine Zemljom Kulina bana, a naredne godine crkveni krugovi trae da se u Bosni uspostave novi biskupi tri ili etiri jer je prostrana i ne moe se prepjeaiti za deset dana.39 Za snagu drave primarnu ulogu osim trgovine ima i sposobnost i mogunost nabavke ili proizvodnje oruja to je u direktnoj vezi sa razvojem rudarstva. S pravom se moe tvrditi da je postojala intenzivna rudarska djelatnost u doba Kulina bana na prostorima srednjobosanskog kriljavog gorja. Osvajanja ne idu bez oruja a njih je itekako bilo.40 Uz sve reeno u srednjovjekovnoj Bosni se razvija i heretiki pokret po mnogo emu specifian u odnosu na druge pokrete, kako po vjerskom sadraju tako i po drutvenom i politikom uticaju.Bosansko bogomilstvo ima oslonac u dravnoj vlasti koja u toleranciji razliitih vjera razvija vjerski pluralizam to je za ono vrijeme vjersko blago i sredinja vrijednost Bosne.41 Ovo je ujedno i sredstvo putem koga drava prema okruenju ostvaruje i potvruje samostalnost a u unutranjosti politiku i vjersku ravnoteu to bogomilstvu daje sasvim novi smisao u vrijeme bana Kulina. Kada se sagledaju mnogi aspekti ivota i prilika u Bosni s kraja XII i poetka XIII vijeka kao i deavanja u okruenju, vidljivo je da Bosna ne tangira posebno ni jednu stranu trougla Rim-Vizantija-Ugarska. U kontekstu svega reenog Bilinopoljska
Nedad Kurto, Ishodite urbanog bia u bosni i Hercegovini, Iz knjige: Urbano bie Bosne i Hercegovine, str. 15. 39 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 28. 40 Marko Vego, Rudarstvo u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Iz knjige: Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Muzej grada Zenice, Zenica, 1999., str. 187. 41 Rudolf Martius, Odnos srednjovjekovne Bosne prema Evropi i odrazi kasne antike, Iz knjige: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, str. 120.
38

69

izjava predstavlja dragocjen historijski izvor otkrivajui mnogo o vjerskim prilikama ali i o politikom poloaju srednjovjekovne bosanke drave i znaaju vladara.42 Istiui dravnost Bosne ali i ulogu Kulina bana, Nada Klai pie: to Kulin znai tada za Bosnu i u Bosni, doznajemo posredno s heretikog zbora na Bilinom Polju 1203.godine. Prioribosanskih heretika odriu se svoga nauavanja u nazonosti ne samo spomenutog papina poslanika Ivana nego i presente bano Culino domino Bosne! (zatitnikom banom Kulinom, gospodarom Bosne - op.a.) Stilizacija teksta ne doputa sumnje u to radi li se o ugledu ili asti! Da je, naime, pisar htio kazati da je Kulin gospodin, onda bi odabrao drugaiji poredak rijei. Rekao bi:presente domino Culino, bano Bosne. Prema tome, Kulin uzima naslov gospodina da pokae kako je njegova vlast nad Bosnom jaa od banske.43 Ve je u literaturi davno konstatirano da je prihvatanje Izjave od strane bana Kulina bio mudar taktiko-politiki potez koji je ojaao vjerski ivot bosankih bogomila dok za Katoliku crkvu nije imao nikakva efekta.44 Da li se i koliko u Kulinovoj snazi i uticaju kao dravnika svoga vremena i njegovoj naklonosti ka bogomilstvu krije uzrok i podsticaj jaanja Crkve bosanske i u narednom periodu? injenica je da pritisak na Bosnu kroz dokument koji je nastao 8. aprila 1203. godine Confessio Christianorum bosniensis nije uspio zaustaviti jaanje bogomilskog pokreta, nego obrnuto, bogomilstvo se iri na sve dijelove srednjovjekovne Bosne.45 O vezi zenikog kraja sa djelatnou bana Kulina svjedoi jo jedan izvor, a to je Ploa sa natpisom velikog sudije Gradjee, otkrivena u selu Podbreje. Prema obliku bi mogla biti gornja polovina dovratnika. Na otesanim stranama su dva napisa pisana starijom irilicom a datira se na kraj XII vijeka.46 Ploa je znaajna potvrda postojanja institucije sudstva kao vanog segmenta drave i njezine nezavisnosti.

42

To je prepoznatljivo u sadraju teksta Izjave. Vidi prijevod u: Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave (izbor), Tuzla, 1997., str. 25. 43 Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Zagreb, 1994., str. 79. 44 Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 2002., str. 35. 45 Isto, str. 68. 46 Salih Jalimam, Zeniki kraj kroz arheoloke spomenike, str. 106.

U ispisanom tekstu na ploi jasno se iznosi tvrdnja o organiziranoj dravnoj vlasti srednjovjekovne Bosne iji su atributi: veliki ban Kulin, veliki sudija Gradjea, arhitekta i graditelj Drae Ohmuanin, pisar Pro, hram sv. Jurja, mauzolej Gradjee.47 Kroz svoje vladanje ban Kulin je ostavio neizbrisiv trag koji e se u dogaajima kasnijih vremena prepoznavati. Na njegovu zakletvu se poziva ban Matej Ninoslav u Povelji Dubrovanima 1234.godine,48 a kralj Tvrtko II trai 1406. godine od napuljskog kralja Ladislava potvrdu granica drave iz Kulinova vremena.49 Navedeni podaci iz historijskih izvora i literature o temi Zenica i ban Kulin, bar donekle govore o posebnom mjestu i ulozi linosti velikog bosanskog bana Kulina ali i zenikog kraja sa svim njegovim specifinostima u sveukupnom historijskom procesu i hodu kroz vrijeme prostora Bosne i Hercegovine unutar ega se profiliralo, na bazi autentinosti, ono to bi se moglo nazvati kultura i civilizacija srednjovjekovne Bosne. Primijetno je da su pojedina pitanja nedovoljno istraena ili ak potpuno otvorena. U njih svakako spada pitanje konkretnijeg odreenja granica srednjovjekovne upe Brod i njezine pozicije u sklopu sveopih politikih, kulturnih, privrednih i vjerskih prilika srednjovjekovne Bosne. Potrebno je, takoer, dalje istraivati onomastiku grau zenikog kraja kako bi se, moda, dobili odgovori na neka pitanja. Sigurno je da odabirui put borbe i politike koja vodi ka potpunoj samostalnosti Bosne kroz svoju, ni istonu ni zapadnu vjeru, ban Kulin ima istaknuto mjesto ne samo u historiji Bosne i Hercegovine ve i u irim evropskim okvirima. Uz ovo se ne moe zaobii ni zeniki kraj kao poprite i prostor raanja meunarodnih politikih i vjerskih pitanja ali i njihovog rjeavanja u procesu raanja bosanske posebnosti modus bosniensis. Izvor i literatura 1. Belagi, efik: Steci kataloko-tipografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971.

Salih Jalimam, Prolost Zenice do 1941. godine, str. 30.; Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 186. 48 Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave (izbor), str. 41. 49 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 30.

47

71

2. 3. 4.

5. 6.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

15.

Bojanovski, Ivo: Rimska cesta dolinom Bosne i njezina tipografija, Iz knjige Radovi III, sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973. Fermendin, Eusebio: Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., JAZU, Zagreb, 1892. Hadrovi, Ahmet: Bosanskohercegovaki grad raskre istoka i zapada, Iz knjige: Urbano bie Bosne i Hercegovine, Meunarodni centar za mir - Institut za istoriju Sarajevo, 1996. Handi, Adem: Nahija Brod krajem XV i poetkom VI vijeka, iz knjige: Radovi III, sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura; Zenica, 1973. Ibrahimpai, Fikret: Srednjovjekovni tragovi u toponomastici zenikog kraja, Iz knjige: Radovi III, sa Simpoziijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja muzeja grada Zenice, Zenica, l973. Jalimam, Salih: Bibliografija radova o istoriji Zenice, Muzej grada Zenice, knjige IX, Zenica 1985. Jalimam, Salih: Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 2002. Jalimam, Salih: Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave (izbor), Tuzla, 1997. Jalimam, Salih: Prolost Zenice do 1941. godine glavni tokovi drutvenog razvoja, Zenica, 1996. Jalimam, Salih: Zeniki kraj kroz arheoloke spomenike, lanci i prilozi, Prilozi 28, 1999. Klai, Nada: Srednjovjekovna Bosna politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. god.), Zagreb, 1994. Kovaevi-Koji, Desanka: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, l978. Kovaevi-Koji, Desanka: Srednji vijek, Iz knjige: Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), ANUBiH, Posebna izdanja Knjiga LXV, Odjeljenje drutvenih nauka - knjiga 12, Sarajevo, 1983. Krasi, Stjepan: Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, Iz knjige: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Radovi simpozija povodom 9 stoljea postojanja bosanske biskupije (1089-1989), Sarajevo, 1991.

16. Nikolajevi, Ivanka: Crkva u Bilmiu kod Zenice, iz knjige: Radovi III, sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973. 17. Spahi, Mustafa Jalimam, Salih: Lastavica od bogomilskog zborita do muslimanskog dovita, Zenica, 1998. 18. Stipevi, Aleksandar: Iliri povijest, ivot i kultura, kolska knjiga, Zagreb, 1974. 19. Trajkovi, Duanka: Arheoloke karakteristike zenikog kraja, iz knjige: Radovi II Simpozijum: Hronoloka i tipoloka determinacija keramike u Jugoslaviji, Muzej grada Zenice, Zenica, 1971. 20. Vego, Marko: Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo,1982. 21. Vego, Marko: Rudarstvo u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Iz knjige: Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Muzej grada Zenice, Zenica, 1999. 22. ivkovi, Pavo: Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni, Zaviajni muzej Travnik, Sarajevo, 1982. Idriz Alihodi ZENICA AND GOVERNOR KULIN Summary This paper is about checking earlier assertion that Bilino Polje's Document has been signed in Zenica, and that fact author has been confirming with strong proofs. There are in Zenica and its environment so many strong acknowledgements about life continuity and certain nuances in cultural and political life that one could rightfully claim that it had exceptional position in the Middle Ages too.

73

Salih Jalimam, Pedagoki fakultet u Zenici

HISTORIJSKI ZNAAJ BILINOPOLJSKE IZJAVE

Saopenje Historijski znaaj Bilinopoljske izjave, napisano je prigodno, da se obiljei osam stotina godina nastanka ovog zanimljivog dokumenta. U historijskoj literature Bilinopoljska izjava okarakteririzirana je kao jedan od najproblematiijih dokumenata crkvene historije Bosne i Hercegovini uz koji se isto tako, veu brojne dileme s kojima se starija i novija historiografija susretala i susree i vrlo teko razrjeavala. Razlog tome je i injenica da se u historijskoj literaturi susree pravo arenilo miljenja o Bilinopoljskoj izjavi, dokumentu od 8. aprila 1203. godine, kao i brojnim njenim dodirima. U konanom definiranju uglavnom su se postavljali neki uvjetovani realiteti i odnosi kojim se moe i treba tumaiti sama Izjava. U historijskoj literature i komunikaciji koristilo se i koristi nekoliko razliitih naziva za jedan isti dokument (abjuratio ili odricanje, izjava, ispovijed) kao i za to ta se stvarno desilo na Bilinom Polju (sabor, sastanak, koncil, skuptina). Bilinopoljska izjava je modernu historijsku interpretaciju doivjela u kapitalnom djelu polihistora Franje Rakog: Bogomili i patareni, ve daleke 1869. godine. Ueni historiar Franjo Raki naziva je listinom kojom su se njekoliko odlinijih Patarena odrekli svoje vjere i to e biti jedan od razloga da se ovaj dokumenat naziva Bilinopoljskom abjuracijom (odricanje od hereze) i do dananjih dana. Potrebno je na samom poetku ukazati da se tekst Bilinopoljske izjave sauvao samo u savremenom latinskom prijevodu kojeg je objavio, prema originalu, Augustin Theiner. Inae Bilinopoljska izjava iz 1203. godine privlaila je i privlai sporadinu panju brojnih istraivaa historije srednjovjekovne Bosne koji su je, zavisno od brojnih pretpostavki i vienja, tumaili, komentirali i davali joj odreena znaenja. 75

Zanimljivo je spomenuti da je Bilinopoljska izjava privlaila panju historiara iskljuivo sa eljom da protumae brojne nedoumice i kontraverze vezane za bosansku srednjovjekovnu herezu, vjerske prilike i odnose u prvim vjekovima srednjovjekovne bosanske drave tako da je stekla status i vanog dokumenta kojim se tumae historijske, drutvene, kulturne i socijalne promjene srednjovjekovne Bosne. Ovim tekstom e se pokuati, metodom interpretacije same Bilinopoljske izjave, nekih dokumenata nastalih prije i poslije izjave, proiriti dijapazon deavajueg, kroz istraivanje i komentiranje duhovnih i vjerskih kretanja u srednjovjekovnoj Bosni poetkom XIII vijeka. Poseban naglasak je usmjeren na pitanje vjerskih i crkvenih odnosa u srednjem vijeku, posebno poslije XI vijeka, kada malobrojni, a dragocjeni historijski izvori biljee odreene promjene u drutvu, ime se moe donekle prodrijeti u tajne srednjovjekovlja. Potrebno je naglasiti da je Bilinopoljska izjava iz 1203. godine nastala u specifinoj srednjovjekovnoj atmosferi kraja XII i poetka XIII vijeka. Za ovaj prvi period historije srednjovjekovne Bosne od sredine XII vijeka evidentirano je nekoliko vanih i kljunih historijskih dokumenata, koji svaki ponaosob, ali i zajedniki ukazuju na nekoliko bitnih injenica o razvoju drutva, crkvenih odnosa i vjerskih prilika o kojima se, uglavnom, u postojeoj historijskoj literaturi samo parcijalno pisalo a koji su svaki na svoj nain, donekle, uticali na nastanak Bilinopoljske izjave. Iz Bilinopoljske izjave potiu mnoge, raznorazne nedoumice, kontraverze, tu su i pojmovi koji unose raznorazne zabune, ak i zablude, te je potrebno, u pravom smislu rijei, skoro svaki pojam identificirati, tumaiti i smjestiti u poznate historijske okolnosti, te provjeravati u historijskim izvorima i u historijskoj literaturi. To se posebno odnosi na pojmove koji imaju odreena tj posebna znaenja a tiu se vjerskih i crkvenih odnosa u srednjovjekovnom bosanskom drutvu, posebno onih krajem XII i poetkom XIII vijeka. Kako je ve napisano malobrojni a dragocjeni historijski izvori biljee neke, tane i primjetljive promjene u drutvu, posebno iz domena crkvenih prilika, ime se moe donekle prodrijeti i u neke tajne heretikog miljenja. Za samu temu ovog priloga smatra se vanim ukazati na postojanje potvrda o direktnim i nedvosmislenim vezama i

odnosima bosanskih i zapadnoevropskih heretika, posebno to se u dijelu historijske literature ovaj problem jo uvijek smatra otvorenim. Naime, na postojanje evidentnih veza, dodira i konteksta izmeu gornjoitalijanskih heretika (iz Lombardije) bugarskih bogomila i bosanskih heretika, ukazuje vei broj injenica sadranih u nekoliko protivheretikih rukopisa i kontraverzistikih prirunika, koji sadre ubicirane potvrde posebno u drugoj polovini XII i poetkom XIII vijeka. Taksativno, pisci i djela kontraverzistikih prirunika su Eberardo, ueni gramatik koji je napisao: Liber antihaeresis, Ermenegerdo i Opusculum contra haerecos, qui dicuntet mundum istum et omnia visibilia non essea deo facte sed a diabolo, zatim Alanus ab Insulis i Summa Anonim iz Lombardije, Duran de Husce, Salvo Burci, Grgur iz Firenze, Stjepan od Bellevile, Eckbert i Sermones adversus Catharos. Zajedniko za skoro sve spomenute kontraverzistike prirunike jeste da su u njima zabiljeeni samo dijelovi heretikog uenja, esto u formi traktata, pjesme, govora ili blage negacije tog i takvog miljenja. Tek sa instaliranjem dominikanskog prosijakog reda 1216. godine tip i oblik djelovanja protiv hereze i heretika dobija smisleniji oblik i znaaj, u emu se posebno istiu sljedei dominikanci: Bonacursus iz Milana, Moneta iz Cremone, Raynerii Sacchoni, ija rukopisna pisana ostavtina skoro da oblikuje jednu cijelu kolu vezanu za borbu protiv heretikog miljenja. Takav oblik i tip kontraverzistikog djelovanja nije mimoiao ni srednjovjekovnu bosansku dravu, gdje se, u vremenskom intervalu od kraja XII i poetka XIII vijeka, na vjerskom planu mnogo toga zanimljivog deava. Sama Bilinopoljska izjava iz 8. aprila 1203. godine ima u sebi neke segmente i osobine antiheretikih prirunika i kontraverzistike literature, posebno u tome to se kroz formu i oblik ukazivanja na neke elemente heretikog uenja razvija specifian oblik borbe protiv svega toga. Posebno je interesantna i neobina forma same Bilinopoljske izjave koja, u nekim svojim dijelovima, ukazuje na niz neobinosti koje e se na narednim stranicama komentirati. Prva od evidentnih neobinosti je da se kroz Bilinopoljsku izjavu mogu prepoznati neki jaki dokazi da se u srednjovjekovnoj Bosni vodio specifian i neobian dijalog meu suprotstavljenim stranama. Rije je o specifinoj dijalokoj formi osobenoj za kraj XII i poetak XIII vijeka kojom se identificira hereza ime se posredno ukazuje i na njenu teoloku misao. 77

U ovom sluaju, u duhu grke foneme dijalog se oznaava kao razgovor dvoje. Rije je ipak o literarnom znaenju ovog toposa, bilo da je rije o teorijskoj (filozofskoj) ili njegovoj praktinoj (historijskoj) dimenziji, ali treba znati da je uvijek, do kraja XIV vijeka zadrao osnovni i izvorni smisao, da se pored ostalog tu radi o izmjeni rijei i misli meu neistomiljenicima. U srednjovjekovnom drutvu vodi se dijalog u prostoru vjere, meu vjerama a za historiare srednjeg vijeka posebno je naglasivo i dragocjeno da je tu mogue nai i dio duhovnog bogatstva i historijske grae jer je vjera milost, dar, eufizija Duha svetoga i susret s Bogom. Svaki dijalog o vjeri u srednjem vijeku, bez obzira da li je rije o vjernicima ili nekim drugim, mora voditi rauna o milosti i priznati posvemanju ovjeiju ovisnost o Bogu. Vjerniku je u dunosti prihvatiti svu Objavu i to onako kako je tumai crkvena dogmatika. Prema Tomi Akvinskom, svako nauavanje ili pisanje u suprotnosti sa Objavom, slubenim ili vrhovnim nauavanjem Crkve znai herezu. Ve je reeno da Bilinopoljska izjava ima odreene elemente dijaloga, putem kojeg se bosanski heretici ispovijedaju, odnosno priznaju svoju krivicu uinjenu prema Katolikoj crkvi i u prvom licu drugoj strani kazuju o svom vjerouenju. Posebno je interesantno da je tekst Bilinopoljske izjave, u jednom dijelu historijske literature, protumaen kao ispovijed bosanskih krstjana (Conffesio Christianorum Bosniensium), te se u samom tekstu nita ne preporuuje u kaznenom pogledu, nema nikakve represivne mjere za heretike i herezu. Treba napomenuti da se prema tom krugu historiara ispovijed na Bilinom Polju pojavio se desetak godina prije etvrtog lateranskog koncila, kada je ispovijed postao obligatan za sve katolike. Da se i na teritoriji srednjovjekovne Bosne neto slino deava kazuju poznati dogaaji. Naime, u vremenskom intervalu izmeu 22. februara 1199. i 21. februara 1200. godine dukljanski knez Vukan ili kako to tano u Relatio Wucani regis Diocleae de haeresi in Bosnia pie W(ucanus) eadem gratia Dioclie atque Dalmatie Rex obavijestio je papu Inocenta III o novonastalim vjerskim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni optuujui bosanskog bana Kulina da je zajedno sa familijom i deset hiljada ljudi prihvatio herezu ili tanije kako pie iri nemalu herezu. U istom Relatio (Izvjetaj) naglaava se da je bosanski ban Kulin heretike cijeni vie od katolika i zove ih autonomasice christianos. Ovim

procesom otvara se dvosmjerna aktivnost rimske kurije, praktina i teorijska, to e, s malim prekidima trajati sve do politikog sloma srednjovjekovne bosanske drave 1463. godine. U historijskoj literaturi o srednjovjekovnoj Bosni mnoge injenice i podaci iz Bilinopoljske izjave nisu dobili tanu, preciznu i potpunu interpretaciju niti su je smjestili u okvire razumijevanja srednjovjekovnih prilika i odnosa u srednjovjekovnoj Bosni krajem XII i u prvoj polovini XIII vijeka. U samom definiranju toga to se desilo na Bilinom Polju 1203. godine miljenja pojedinih historiara kreu se od toga da je druba bosanskih krstjana bila slubeno priznata od strane Katolike crkve kako tvrdi dr. fra Dominik Mandi, zatim da prua zanimljivu sliku o njihovom vjerovanju, nainu ivota i ustroju njihove zajednice kako to izriito navodi prof. dr. Jaroslav idak do toga da se u tekstu Izjave moe nai temeljna potvrda dualistikog uenja bosanskih heretika (miljenje uglednog historiara Ante Babia). Jedna od prvih nedoumica vezanih za vjerske prilike u Kulinovo doba a koje proistiu iz Bilinopoljske izjave odnosi se na pravilno tumaenje pojmova autonomasice christiani koje pojedini historiari razliito prevode i tumae. Meu prvima koji je nastojao odgovoriti na to pitanje je Franjo Raki koji to prevodi kao pravi krstjani. Isti prijevod koristi i Jaroslav idak to je ve davno u historijskoj literature ocijenjeno kao neobino jer bi to znailo da je papa Inocent III dopustio da se iznad naziva katolik pojavljuje i pravi krstjani. Historiar Sima irkovi tvrdi da je bosanski ban Kulin navodne krivoverce iskljuivo povlaivao imenom krstjani ali upotrebljava i pravi i istinski hriani.U novije vrijeme dr. Franjo anjek autonomasice christiani prevodi kao naprosto krani. U najnovijim komentarima pojmovi autonomasice christianos, koji su u Bilinopoljskoj izjavi upotrijebljeni adverbijalno, prevode se kao prema svojim vlastitim zakonima ili uopeno prema svojoj vlastitoj volji, a ne, dakle, prema propisima crkvene dogme. Sljedea zanimljiva nedoumica koja sigurno da je i najintrigantija, vezana je za interpretaciju i pojmovno odreenje termina hereza (sectati fuerimus hereticam pravitatem) koji je prisutan u historijskim dokumentima iz Kulinovog doba, kao i maniheji (manicheum), patareni, katari. Heretiko uenje koje se javilo u XI i XII vijeku a ije pristalice u historijskim izvorima zapadnoevropskih srednjovjekovnih drutava spominju se pod razliitim imenima, prije svih u srednjovjekovnoj Francuskoj pod 79

imenima katari ili albigenzi, izazvalo je opu zabrinutost crkvenih i svjetovnih vlasti. Papa Inocent III, kao protivmjeru 1201. godine odobrio je: Pravila katolikih poniznika (Humilisti catholici) u koja su ukljuena neka pravila obraenih patarena iz Milana. Na taj nain papa je odobrio mnoge njihove obiaje, nepoznate katolikoj vjeri. Sigurno da je ovaj podatak od interesa za pravilnu interpretaciju vjerskih prilika i u srednjovjekovnom bosanskom sluaju koji je imao neke odreene odjeke i kod koncipiranja Bilinopoljske izjave kao i historijskih dokumenata koji su nastali prije i poslije same Izjave. Hereza u srednjem vijeku nastala je prije svega na opim zahtjevima za korjenitim reformama drutvenog i crkvenog ivota, razvijala se ve sa prvim vjekovima historijskog trajanja Kranske crkve. Razmah je doivljavala prema razliitim prilikama, mogunostima u dravama i drutvima, prema razliitim strujama i pravcima, pribliavajui se ponekad manihejstvu, pavlikijanstvu, masilijanstvu, gnosi a esto i ortodoksnom kranstvu. Vjerovatno da su mnogobrojne objektivne i subjektivne okolnosti uticale da se hereza nije mogla tretirati u pojedinim evropskim srednjovjekovnim drutvima kao statina pojava u svim vjerskim, drutvenim, politikim, socijalnim prilikama i odnosima. U historijskoj literaturi to je vrlo plastino objanjeno da hereza nije mogla da bude nezavisna od ekonomske i politike baze koja je diktirala i reproducirala takve odnose. Prema srednjovjekovnim uvjerenjima prava kranska vjera sastoji se od dobrovoljnog prihvatanja Isusa Krista i svega onoga to on propovijeda. Vjernici prihvataju sve ono to propovijeda Kranska crkva, a heretici samo onaj dio koji je preporuljiv za njihovo vjerovanje. Heretiko uenje moe ignorirati pravu vjeru, ono je suprotstavljeno vjeri. Tvrdoglavo prihvatanje uenja suprotnog vjeri, po Katolikoj crkvi je hereza prvog stepena. Ali ako to uenje nije tano oznaeno kao vjera po Katolikoj crkvi, to je sententiae haeraesis proxima, tj. uenje slino herezi i to je drugi stepen hereze. Sljedee je uenje koje se direktno ne suprotstavlja Crkvi i sadri u sebi neke elemente vjene istine, po Crkvi, nije heretiko ve propositio theologicae errorae tj. grjeka u teologiji i to je trei stepen hereze. Dalje, ako suprotstavljanje inu vjere nije niim pokazano, ve samo postoji mogunost da ono postoji, Katolika crkva to naziva sententia de haeresis suspecta, haeresim sapieri

tj. sumnja u herezu kod opinjenog ovjeka, i to bi bio etvrti stepen hereze. Inae, pojam hereza, oznaava etimoloki i izvorno izbor i ono izabrano, meutim, znaenje je sueno na izbor religijskih doktrina. Hereza je grijeh po prirodi, jer je destruktivna prema kranstvu kako je to na zanimljiv nain obrazloio jedan od srednjovjekovnih kontraverzista njena zloba se mjeri savrenou kojom dui oduzima Bogom dati dar. U Bilinopoljskoj izjavi iz 1203. godine, Nos priores illorum hominum, obavezuju se da nee si aliquo tempore deinceps sectati fuerimus hereticam prauitatem pomagati savjetom ostale brae, birati ubudue prelatum a romano pontifice tantum confirmandum. Kao i u kraljevoj ispravi, potpisanoj 30. aprila 1203. godine, tako se i ovdje formule, koje govore o jamstvu i zatiti heretike Crkve bosanske, podudaraju sa formulama originalnih historijskih dokumenata u svim svojim pojedinostima. Potrebno je posebno napomenuti da se u historijskoj literaturi nastaloj osamdesetih godina XX vijeka s pravom tvrdi da prema navodima iz Bilinopoljske izjave bosanski krstjani imaju svoj poseban identitet te da je sama Izjava vrhunac mnogih specifinih odnosa i prilika koje su se desile u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi krajem XII i poetkom XIII vijeka. Skoro svi istraivai sloili su se oko toga da Bilinopoljska izjava sadrava prvorazredne historijske potvrde o njihovom specifinom nainu ivota te se kao takva treba i posebno tretirati. Uglavnom, miljenja su suglasna da su pojedini dijelovi Bilinopoljske izjave iz 1203. godine u mnogo emu neobini, ipak pruaju vjerodostojnu potvrdu za optube zbog pristajanja uz heretiko uenje. Jedna skupina historiara smatra da ovaj dokumenat sadrava u cjelini samo obaveze praktine i organizacione a nipoto vjerske ili crkvene prirode. Pored pape Inocenta III i kneza Vukana posebno je interesantna linost papina poslanika Johannesa Casamare ,koji je, kako je to u historijskoj literature primijeeno bio podesan za zadatak na Bilinu Polju. Potvreno je da je legat prije toga, jo 1199. godine dakle u vrijeme pripreme etvrtog krstakog rata bio poslat u Duklju, gdje je drao pokrajinski crkveni sabor. Odmah poslije potpisivanja Bilinopoljske izjave boravio je na maarskom kraljevskom dvoru gdje je i potvrena Izjava na kraljevskom ostrvu epel 30. aprila 1203. godine. Poslije kratkog boravka u Maarskoj, ve sljedee 1204. godine, u proljee Johannes de 81

Casamare, kao papin poslanik pokuava da izgladi ozbiljan spor koji je izbio izmeu pape Inocenta III i francuskog kralja Filipa Augusta. Postoji jo jedna vrlo ozbiljna nedoumica kada je u pitanju Bilinopoljska izjava iz 1203. godine. Naime, u zbornicima historijskih dokumenata koje su zasebno priredili Augustin Theiner i Eusebio Fermendin, prije Bilinopoljske izjave nalazi se Izvjetaj koji je Johannes de Casamare uputio papi Inocentu III da se ut aliquis Latinus in episcopatu Bosnensi poneretur. Legat trai od pape da se umjesto preminulog bosanskog biskupa postavi neki latinski biskup. Tom prigodom tvrdi da u kraljevstvu bana Kulina (in regno bani Culini de Bosna) postoji samo jedna biskupija i da treba da se osnuju tri ili etiri nove biskupije od ega bi za Crkvu nastala nemala korist jer se Kraljevstvo sastoji od najmanje deset okruga pa i vie. U historijskoj literaturi izostao je komentar posebnog razmjetaja ova dva dokumenta. Vjerovatno da postoji logini razlog da je poslije Vukanove prijave nastao ovaj zahtjev. Tako se moe tumaiti javnost Bilinopoljske izjave kao i njena historijskovjerska posebnost. U Izvjetaju Johannes de Casamare spominje jo jedan zanimljiv podatak, naime doslovno kae: tractato negotio illorum quondam patarinorum in Bosna (raspravljajui o djelovanju nekih patarena u Bosni). Sama injenica da se Izvjetaj u historijskom pregledu moe itati prije Bilinopoljske izjave kazuje puno, da je rimska kurija imala tane informacije o bosanskim hereticima. Papin legat stigao je na teritoriju srednjovjekovne Bosne poetkom aprila 1203. godine te je u prisustvu velikog bosanskog bana Kulina, arhiakona Marina i nos priores illorum homine, qui hactenus singulariter Christiani odrao sastanak na Bilinu Polju (actum apud Bosnam iuxta),pored rijeke (na podruju Zenice). Ispitivanjem prisutnih ustanovio je da su njihova vjerska shvatanja i obredni obiaji u bitnim takama suprotni uenju Katolike crkve i zvaninog kranstva. Legat je zatraio i dobio Izjavu kojom prirores onih ljudi koji su dosada sebi posebno uzimali pravo da se nazivaju christiani usvajaju dogme Rimske crkve, odriui se time pojedinih taaka heretikog uenja. Bilinopoljska izjava iz 8. aprila 1203. godine je javni dokumenat koji su pored bana Kulina i arhiakona Marina kao svjedoci potpisali: Dragi, Ljuben, Draeta, Pribi, Ljuben, Rado i Vlado. U historijskoj literaturi su se razliito nazivali potpisnici

ovog dokumenta: starjeine bosanskih krstjana, priori ili predstavnici krstjanske zajednice, iako se u samoj Bilinopoljskoj izjavi nigdje to tano ne odreuju. Ako su bili starjeine ili priori ta su onda u tom popisu ban Kulin ili arhiakon Marin, koji su istina naslovljeni funkcijama i titulama koje su imali ali to ne mijenja pitanje. Davno je u historijskoj literaturi postavljeno pitanje ko su to christiani iz Bilinopoljske izjave okupljeni 1203. godine, da li pripadnici jedne zanemarene redovnike biskupije, monasi koji su ivjeli po pravilima i u tradiciji istonog monatva , redovnici nekog katolikog reda (benediktinaca) ili heretici, pripadnici ve organizirane dualistike vjere u srednjovjekovnoj Bosni. Najstariji historijski izvor u kome se javlja ime krstjanin je Kulinova ploa, otkopana u blizini Visokog, kod sela Muhainovii, vjerovatno je s kraja XII vijeka, moda 1183. godine, na kojoj je, pored ostalog urezano se pisa Radohna krstjanin. Sljedei spomen je u Bilinopoljskoj izjavi od 8. aprila 1203. godine kada su bosanski krstjani, oito na zahtjev papinskog legata Johannesa de Casamare, morali da izjave da se ubudue vie nee nazivati krstjani ve braa (nos autem de cetero non Christianos, sicut hactenus, sed fratres nos nominabimus, ne singularitate nominis aliis christianis iniuria inferetur), to znai: ubudue neemo se, kao dosada nazivati krstjanima ve braom, da se onim naroitim imenom ne nanese nepravda drugim krstjanima. U Izjavi se ve spominje i njihova zajednica brae (societas fraternitatis), vijee brae (consilio fratrum) ili bratovtina (fratrum conventus). U historijskoj literatruri se s pravom tvrdi da je Bilinopoljska izjava potvrdila da su bosanski krstjani imali svoj poseban identitet, svoju posebnu vjeru, svoju crkvu i njenu specifinu hijerarhiju, vrlo jak upliv i ugled u bosanskoj srednjovjekovnoj dravi i da su kao takvi evidentirani u pouzdanim historijskim izvorima i izvan srednjovjekovne Bosne od kraja XII do XVI vijeka i to je posebno vano, da ih nisu priznavali ni Katolika crkva na Zapadu, a ni Pravoslavna crkva na Istoku. Sljedea vana injnica, koja proizilazi iz same Bilinopoljske izjave, je da se radi o javnom istupanju bosanskih krstjana na Bilinom Polju 1203. godine kao bosanskih krstjana kao i da se lanovi kasnije heretike Crkve bosanske dosljedno nazivaju krstjani. Javnost istupa dokazuje njihov poseban identitet, a u isto vrijeme, svakako, i da im je dravna vlast bila 83

naklonjena, jer je bosanski ban Kulin bio njihov zatitnik (patron). Historijski izvori ukazuju da su i kasniji banovi ukazivali im sve poasti i priznaju ih kao ustanovu od velikog ugleda i posebne drutvene vanosti. Sve do Bilinopljske izjave 1203. godine Katolika crkva nije nita preduzimala protiv bosanskih heretika. U historijskoj literaturi i to se na razliite naine tumailo, prema jednoj skupini, uglavnom starijih historiara moda nije ni znala za njih, prije kraja XII vijeka, a kada je tek konkretno protiv njih istupila, a bili su to predstavnici Katolike crkva iz susjedstva, a ne biskupije u samoj srednjovjekovnoj Bosni. Danas preovladava miljenje da je Katolika crkva bila informirana o tome ta se stvarno deava na teritoriji srednjovjekovne Bosne te je preduzimala mjere koje su bile opravdane. Iz same Bilinopoljske izjave moe se zakljuiti da je zajednica heretika te 1203. godine bila ve dobro organizirana i stabilizirana i to kao dominantna vjersko-drutvena snaga u cjeloj tadanjoj srednjovjekovnoj Bosni. Pretpostavlja se da su u raznim mjestima postojale njihove bratovtine, a njeni lanovi bosanski krstjani imali su svoja privatna imanja i dobra, koja su oni oito nasljedili, a nisu im tek dodjeljenja od drave Pored njih se uopte ne spominje neka druga crkvena zajednica. To svakako ukazuje na jednu duu heretiku tradiciju, a ne na neku tek novu pojavu. Teko je zamisliti da bi starjeine (priores) bosanskih krstjana pred papinom legatom Johannesom de Casamare u prisustvu njihovog zatitinika (patrona) bana Kulina i sa znanjem maarskog dvora i Dubrovnika istupili kao predstavnici cijele svoje heretike zajednice i davali obaveze i obeanja u ime svih, da se radilo o nekoj efemernoj, manjoj pojavi nastaloj tek u posljednjih nekoliko godina. Kad bi to bio sluaj dovoljnia bi bila strogo izreena zabrana i prijetnja, sa najavom odgovarajuih mjera, u prisustvu i sa znanjem papinog legata, pa da se problem isto tako smatra rijeenim, a ne jedna prava manifestacija meunarodnih razmjera. Da bi bosanski krstjani mogli postati tako organizirani da imaju svoje kue ili svoja vjerska sjedita po raznim mjestima srednjovjekovne Bosne, moralo je da proe vie decenija dok su to postepeno ostvarili, a prvi poeci su vjerovatno jo stariji.Kako u zemlji nije postojala stabilna dravna vlast, a pogotovu ni crkvena, mogue je da se vjersko uenje, koje su bosanski krstjani zastupali, vrlo rano i postepeno uvrstilo.

Ve je naglaeno da u Bilinopljskoj izjavi iz 1203. godine na Bilinom Polju bosanski krstjani istupaju kao odluujua vjersko-drutvena snaga, jer pored njihove zajednice nema ni rijei o nekoj drugoj instituciji ili crkvi u srednjovjekovnoj Bosni. Bilinopoljsku izjavu supotpisao je i Marin, arhiakon dubrovaki, u ime dubrovake nadbiskupije, u iju crkvenu nadlenost je spadala srednjovjekovna Bosna. Iz toga nuno slijedi da je i onaj mali broj bosanskih biskupa, koji su posveivani u Dubrovniku, imao posla samo sa zajednicom bosanskih krstjana, jer se pored njih ne spominju neki drugi, pravovjerni krani, koji ne moraju uestvovati u potpisivanju Bilinopoljske izjave. Isto tako je znaajno to meu potpisnicima Bilinopljske izjave nema niko iz bosanske katolike biskupije, koji bi zastupli umrlog biskupa, a to bi bilo i logino i normalno. U tumaenju naziva krstjani kao i njenog konteksta u Bilinopoljskoj izjavi u historijskoj literarturi evidentirana je cijela lepeza miljenja. Postoje vrlo razliita i oprena gledita, koja jasno pokazuju kako je daleko od punog rjeenja samog toposa krstjani a preko njega i skoro sva pitanja vjerskog i crkvenog ivota u srednjovjekovnoj Bosni. Bez obzira na mnogobrojne nijanse i miljenja u historijskoj literaturi o tumaenju pojma krstjani mogue je dati neke njegova odreenja. Pored jezikog odreenja moda je jo vaniji njihov poloaj i uloge u vjerskom i drutvenom ivotu srednjovjekovne Bosne , posebno u doba vladavine bosanskog bana Kulina. Da bi se stekla neka odreena slika, potrebno je osvrnuti se i na ona miljenja u literaturi da su bosanski krstjani ustvari bili redovnici-monasi koji pripadaju redu svetog Vasilija i preko toga da nisu ni bili heretici kao i da su pripadali benediktincima.. Prvo je to sredinom XIX vijeka hipotetiki iznio Franjo Raki uz manju mogunost da su to mogli biti i benediktinci. Fra njoRaki je uvjerenja da je Bilinopoljska izjava, iz 1203. godine, bila od obraenika patarenskih, a ne od bivih lanova iztone crkve. Miljenje da su bosanski krstjani redovnici reda sv. Vasilija prihvaeno je u historijskoj literaturi kao definitivno i sigurno, kao i to da sam pojam krstjani (christianus) potie iz terminologije vasilijanskih monaha koji je uveo sam sv. Vasilije. Jaroslav idak, naglaava da dokaz koji je donijela Maja Mileti o ovom problemu vie ne podlijee sumnji.

85

Potrebno je ukazati na nekoliko injenica pa da se vidi da bosanski krstjani nisu imali veze sa istonim monatvom ili sa nekim monakim redom sv. Vasilija, a isto tako ni sa zapadnim redom benediktinaca ili bilo kojim drugim.Treba napomenuti, kako je to u historijskoj literaturi ve potvreno da u istonom kranstvu uope nema redova, bilo kolskih, vojnikih, prosjakih ili misionarskih kao u Katolikoj crkvi. U istonom kranstvu postojao je samo jedan red, koji je bio striktno reguliran, i to izvorno najvie na temelju savjeta i uputstava sv. Vasilija, koja su se kasnije inaugurirala u Novelama vizantijskog cara Justinijana (527-565) i, prema tome, u pojedinim sluajevima u posebnim ustavima (tipik, typikon), to nikada ne znai neki novi red, bez obzira na interne i ekstremne promjene koje su se kasnije javljale ili bile uvedene u pojedine manastire ili u monaki ivot. Istoni manastiri, kao i sav monaki ivot bili su pod strogim nadzorom nadlenog episkopa, u skladu sa sinodskim odlukama, i to ne samo kad je u pitanju gradnja i osnivanje novih nego i cijeli monaki ivot i njihova organizacija u ve postojeim manastirima. Ne moe se rei da su bosanski krstjani ili njihovi fratrum conventus, odnosno loca, bili ikada pod takvim nadzorom nekog episkopa (biskupa) koga uope nije bilo, nego se spominju samo priori koje brojni historiari prevode kao starjeine heretikih zajednica, poznati kasnije pod imenom strojnika, starca, gosta ili djeda (ve prema rangu), a nijedan od njih, dakle ni djed, nije se mogao smatrati episkopom u onom smislu kako to zahtijeva istonopravoslavne ili zapadnokatolike crkva. Svaki manastir u istonopravoslavnoj crkvi morao je imati svoga redovnog svetenika ili jeromonaha radi vrenja Boije slube, a to bosanski krstjani u Bilinopoljskoj izjavi tek obeavaju, isto kao to obeavaju da e imati i posebne bogomolje (oratoria). Redovnik-monah nije smio imati nikakvo imanje ili privatne svojine, a poznato je iz Bilinopoljske izjave da bosanski krstjani imaju svoja privatna imanja i dobra, kojima njihovi predstavnici jame i tako oito i dalje ostaju u svom posjedu (obligantens nos pro omnibus, qui sunt de nostra societate et loca nostra, cum possessionibus et rebus omnibus...). To je jo vie vidljivo iz kasnijih svjedoanstava o ivotu bosanskih krstjana, a naroito iz primjera gosta Radina.

Istoni redovnici-monasi ne smiju se mijeati niti u crkvene a niti dravne poslove, a to se ni u kom sluaju ne moe rei za bosanske krstjane koji ne samo to piu ili potvruju povelje nego i putuju po raznim dravnim poslovima. Manastiri u Istonopravoslavnoj crkvi nisu smjeli biti upotrebljavani u sekularne svrhe, a kue (domus) koje su drali bosanski krstjani (patareni) bilo kao pojedinci bilo kao druba (societas) sluile su i kao posrednici u trgovini. (Kulturna istorija 435) to se tie samog naziva krstjani, christianus, kojim se redovnici-monasi nazivaju prema pravilima sv. Vasilija, kako se to tvrdi, moe se slobodno rei da se tu radi o velikom nesporazumu. Kada je sv. Vasilije (ca. 330-379) pisao i borio se za ustrojstvo kranskog cenobitskog monatva, borba izmeu kranstva i paganstva bila je jo uvijek ilava i puna iskuenja za krane, a tako je bilo jo i dugo vremena poslije njega. Postojalo je ne samo kransko nego i pagansko monatvo, zasnovano na neopitagorejstvu i neoplatonizmu, koje je bilo tako privlano da nisu rijetki sluajevi otpadnitva iz kranskog u pagansko monatvo, ili, pak uestvovanje kranskih monaha u obredima paganskih monaha. Pod takvim okolnostima jasno je da je crkveni otac sv. Vasilije insistirao na monakoj odanosti samo kranstvu i traio je od monaha da budu podraavaoci (mimetes) Isusa Krista i da kao takovi ne mogu biti pagani nego christiani te da obrazuju kranske, a ne paganske monake zajednice. Inae i monasi-vasilijanci meusobno su se nazivali iskljuivo braa (adelphoi) kao znak jednakosti i jedinstva, isto kao u jednoj familiji. Prema tome upotreba naziva krstjani (christianus) kod sv. Vasilija i navodno kod redovnika - monaha njegovog reda je u smislu chrisitianus versus paganus dok to kod bosanskih krstjana oito ne dolazi u obzir, nego samo u smislu krstjani prema pripadniku Katolike ili Pravoslavne crkve i zato im se u Bilinopoljskoj izjavi i zabranjuje da se ubudue nazivaju krstjani (christiani) ve braa. Ovakav smisao naziva krstjani jasno se nazire i iz pisma pape Inocenta III maarskom kralju Emeriku (od 11. oktobra 1200. godine) u kome mu javlja da je ban Kulin patarenima osuenim od crkve u Dalmaciji dao utoite nazivajui ih samovoljno hrianima (vocans eos autonomasice christianos). Izraz autonomasice o kojem je raspravljano upotrebljen je ovdje adverbijalno, znai prema svojim vlastitim zakonima ili uopeno 87

prema svojoj vlastitoj volji a ne, dakle, prema propisima crkvenih kanona. U historijskoj literaturi se esto navodi da su uesnici Bilinopoljskog skupa bili pripadnici benediktinskog reda. Pojedini historiari su to posebno prihvatali, posebno i zbog toga to se u Izjavi koriste pojmovi fratres, priores i christiani. Historiar Franjo anjek s pravom tvrdi da se ne moe na osnovu nekoliko rijei, kakve god bile, davati taan karakter jednom dokumentu pa ni Bilinopoljskoj izjavi. Prema Pravilima sv. Benedikta postoje etiri vrste monaha.Prva je cenobitska, kojoj pripadaju oni koji ive u samostanu i vojuju pod pravilom i opatom. Druga skupina je anahoreta ili pustinjaka, koja ivot ne zapoinju u prvoj revnosti svog obraenja, nego tek nakon to u samostanu provedu dugo vremena u iskuavanju. Trea, kako to sv. Benedikt naglaava loa vrsta monaha su sarabaiti koji nisu pokuani kao zlato u vatri stegom nijednog pravila nego su mekani poput olova. etvrta vrsta monaha su takozvani girovagi koji cijelog svog ivota obilaze jednu pokrajinu za drugom i po raznim samostanima borave tri ili etiri dana. Uvijek su u pokretu i ne mogu se smiriti, robovi su svoje samovolje i neumjerenosti u jelu, te su u svemu gori od sarabaita. Ovo je najvjerovatnije koptski izraz i vrijedio je za askete koji su ivjeli bez veze s nekim u samostanu. Prema podacima iz Bilinopoljske izjave nemogue je pronai neke sigurne dokaze da su uesnici ovog skupa pripadali nekoj od skupina benediktinskog reda kao i uope da su bili redovnici. I pored injenice da su mnogi navodi kontradiktorni mogue je ipak utvrditi neke zajednike elemente kojima se mogu objasniti i odreeni ozbiljni crkveni prijestupi, radikalno odmicanje od nekih dogmatskih relacija i normi, koji u sebi sadre tane i precizne heretike oznake. Ipak, Izjava ostavlja utisak vrlo blagih mjera i zahtjeva koje je papin poslanik Johannes de Casamare postavio pred bana Kulina i bosanske heretike i pored toga to je oito svjestan injenice da ima teak zadatak da komunicira sa hereticima u srednjovjekovnoj Bosni. U historijskoj literaturi su obraeni i odreeni spoljnopolitiki razlozi koji su uticali na nastanak Bilinopoljske izjave. Sve se to deava u prvim mjesecima 1203. godine, kada su krstai u etvrtom krstakom ratu boravili u Zadru. Spor oko voenja i cilja etvrtog krstakog rata, bar u fazi njegovog prvog

skretanja i oruanog zauzimanja grada Zadra ozbiljno je podijelio evropske srednjovjekovne drave u dva tabora, oko pape i njegovih pristalica, meu kojima se posebno isticala Maarska i druga grupacija okupljena oko Filipa vapskog, pretendenta na Carstvo njegovih saveznika, francuskog kralja Filipa Augusta i Mletake republike. Druga struja nastojala je iskoristiti te okolnosti da pomou princa Alekseja, sina svrgnutog cara Isaka Anela zavladaju vizantijskim carstvom i tako u potpunosti zasjene Rimsku kuriju. Historijski je poznato da je papa Inocent III jo ranije (1201-1202. godine) ve bio izgubio kontrolu nad krstaima i njihovim planovima i kada su oni silom osvojili Zadar 12. novembra 1202. godine, koji je bio pod vlau Maarske, papa je ekskomunicirao sve one krstae koji su uestvovali u osvajanju Zadra. Opoziciona grupa krstaa, predvoena Simonom iz Montforda i opata Guy de Vaux de Cernay-a odluno su se suprotstavili napadu na grad Zadar i kada im to nije uspjelo da to sprijee ta grupa krstaa se odvojila i krenula u drugom pravcu, a voe su prele na teritoriju, koja je bila pod maarskom vlau preko Maarske s kojom su imali ugovor povratili se u Francusku. Opoziciona grupa oito bila je u manjini. Planovi veine krstaa i njihovo uporno dranje protiv volje i odobrenja rimske kurije u ovoj prvoj fazi znatno su uzbudili pristalice obiju strana irom srednjovjekovne Evrope, to je mjestimino dovelo i do graanskih sukoba. Tako je u Lombardiji dolo do otvorenih borbi u toku kojih su pristalice francuskog kralja Filipa Augusta protjerale biskupa i katoliki kler iz Piacenze, to je pomoglo katarima da se ba tu i raire. Spoljnopolitike okolnosti i to one iz neposredne blizine srednjovjekovne bosanske drave donekle su odredile i ponaanje papskog poslanika Johannesa de Casamare da se ne stvaraju novi, aktivni protivnici Rimske kurije u neposrednoj blizini krstaa, da ne otue Ugarsku i Dubrovnik i da pridobiju bosanskog bana Kulina uz vrlo blage uvjete i bez ikakvih pretnji. Naime, to je od bosanskih krstjana blago zatraeno da se oni verbalno odreknu hereze i niza opasnih postupaka i obeaju da e ubudue u svom dranju i ponaanju, ispuniti minimalne zahtjeve Rimske crkve, a dalja briga o tom pitanju preputena je bosanskom banu Kulinu i maarskom kralju Emeriku, sa oitom nadom u bolje vjersko i crkveno stanje u srednjovjekovnoj Bosni.

89

Bilinopoljska izjava iz 8. aprila 1203. godine ima izuzetnu vanost za historiju srednjovjekovne bosanske drave. Njeni podaci pruaju mogunost da se identifikuju brojni segmenti politike i drutvene prolosti sa vanim i evidentnim vjerskim i crkvenim promjenama iz kraja XII i poetka XIII vjeka. U Izjavi dominiraju podaci pragmatine naravi, preovladava miljenje u historijskoj literaturi da je rije o slubenom aktu, sastavljenom prema pravilima uobiajenim kancelarijsko-pravnim normama, Bilinopoljska izjava, iako ne daje stvarnu sliku vjerovanja i drutveno-hijerarhijske strukture bosanskih heretika, pomae u razrjeavanju brojnih dilema iz rane srednjovjekovne historije Bosne i Hercegovine. Izvor i literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Aneli, Pavao: Revizija itanja Kulinove ploe, GZM, Arheologija-nova serija, XV-XVI, Sarajevo, 1961. remonik, Gregor: Original povelje Kulina bana, GZM u BiH, Istorija i etnologija, nova serija, XII, Sarajevo, 1957. irkovi, Sima: Istorija srednjevekovne bosanske drave, Beograd, 1964. irkovi, Sima: Jedan prilog o banu Kulinu, Istorijski asopis, 9-10, Beograd, 1959. orovi, Vladimir: Ban Kulin, Godinjica Nikole upia, XXXIV, Beograd, 1921. orovi, Vladimir: Historija Bosne, Knj. I, Beograd, 1940. Jalimam, Salih: Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 2002. Jalimam, Salih: Prolost Zenice do 1941. godine, Zenica, 1906. Klai, Nada: Srednjovjekovna Bosna, Politiki poloaj bosanskih vladara do krunidbe Tvrtka I, Zagreb, 1994. Klai, Vjekoslav: Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882. Kukuljevi, Ivan: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Vol. II (1102-1199), Zagreb, 1875. Milobar, Fran: Ban Kulin i njegovo doba, GZM u BiH, XV, Sarajevo, 1903. Truhelka, iro: Natpis Kulina bana, GZM u BiH, X, Sarajevo, 1898.

Salih Jalimam HISTORICAL SIGNIFICANCE OF BILINO POLJE'S DOCUMENT Summary In the paper: Historical Significance of Bilino Polje's Document author has been identified a number of confusions linked to this important document of medieval Bosnian history. The problems are about naming the document itself, which makes some misunderstandings or even diametrically opposed opinions of what this document is about. Every observation turns out that key document is being discussed here which is considered as one of the most controversial church documents of the entire history of Bosnia and Herzegovina. Putting it as a part of knowledge about the past and also analyzing it you can find many interesting details, which was also the subject of this report.

91

DRUGI DIO

Radovi nastavnika i saradnika Fakulteta

93

Prof. dr. Mujo Slatina

OBRAZOVANJE SPOSOBNOSTI OPAANJA I PROMATRANJA

Pokuajte nekom ispriati kako vam je svijet izgledao kao djetetu. Odmah ete se suoiti s odreenim potekoama. Iako smo proivjeli svijet djetinjstva, teko se sjeamo kako nam je kao djeci taj svijet izgledao. Razloge ovom moemo nai (i) u samoj injenici naeg rasta i razvoja. Na rast i razvoj sadri itav niz malih i skoro neprimijetnih promjena. Zato nije zauujue to su ljudi uglavnom skloni misliti da se djeiji svijet ne razlikuje mnogo od svijeta odraslih. Ovo shvatanje nije zauujue, ali jeste povrno. Pitanje kako izgleda svijet odraslih i svijet djetinjstva zapoinje uvidom u probleme opaanja i promatranja. Promatranje djeteta malo lii na promatranje odraslog ovjeka Nii rast djeteta utie na opaaj svijeta u kojem ivi. Svijet odraslih nije prilagoen djeijem svijetu. Veliina, oblik i duina predmeta ili veliina, dubina i nagib prostora, primjerice, odrasli su prilagodili svojim tjelesnim i drugim potrebama. Sve ovo dijete mora da promatra drugaije. Prostor, predmeti i objekti u njemu, djetetu izgledaju nesavladivi, moni i vei nego to jesu. Djetetu jedni predmeti izgledaju kao neto to se mora odozgo dohvatiti, druge mora promatrati stojei na vrhovima prstiju, tree nije kadro podii, etvrti su izvan njegova domaaja itd. Zbog toga se u konfluentnom obrazovanju mora pripremiti okolina. Drugo, granice prostora i vremena za dijete su veoma uske. Ono to se pojavljuje u djeijoj neposrednoj sredini to se pojavljuje svugdje u svijetu; ono to se zbilo prije mjesec dana, upravo se desilo jue. Djeije vienje i prostora i vremena je sueno i kao takvo vie je podlono iluzijama. Ogranien je obim onoga to dijete moe u jednom trenutku motriti, paziti i primiti. Za razliku od odraslog ovjeka dijete mnogo tee izdvaja glavne crte i

95

konstantnost oblika, svjetline i veliine nekog objekta (vidi sliku 1.). Zbog svega spomenutog djeiji opaaj ak i sopstvene linosti razlikuje se od opaaja linosti odraslog ovjeka. Kod odraslog ovjeka otkrivamo dvije osobine opaanja: a) njegova opaanja su postojana i b) njegova opaanja su smislena. Ove osobine opaanja nisu prisutne kod djece. One nastaju na odreenom stupnju djeijeg razvoja. Malo dijete je spremno za opaanje predmeta, radnji, svojstava i odnosa. Promatranje djeteta, takoer, malo lii na promatranje odraslog ovjeka. Iako su postojanost i smislenost opaanja proizvod razvoja, dijete veoma rano promatra predmet koji se kree. Samo kretanje prije opaa nego li sam predmet. Ako je postojanost i smislenost opaanja proizvod razvoja onda je neophodno vjebanje ulnih funkcija.
100 90

80

70
PROCENT KONSTANTNOSTI

60
O BLIK SVJET LIN A VELI IN A

50

40

30

20

10

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
S T AR O S T U G O D IN AM A

Slika 1. Grafikoni pokazuju sve vei stepen konstantnosti oblika, svjetlina i veliina uporedo sa uzrastom djece. Na vertikalnoj osi ucrtani su procenti postignute konstantnosti kod grupe djece odreenog uzrasta. Uoavamo da i ako je knostantnost veliina veoma visoka ve u drugoj godini, postoji i dalji napredak poslije tog doba, sve dok se oko desete godine ne postigne savrena konstantnost. Konsatntost oblika i svjetline je slaba u poetku i popravlja se vrlo brzo, mada je ak i u desetoj godini daleko od savrene konstantnosti. IZVOR: Brunswik, E. (1956), Perception and the representative desing of psychological experiments, Berkeley: Univ. Of California Press.1

Prema: Krech-Crutchfield (1973), Elementi psihologije, Beograd, Nauna knjiga, str. 44.

Vaan je zadatak konfluentnog obrazovanja2 poveavanje djelatne sposobnosti ula. Ljudska ula imaju velike mogunosti vjebanja. Zato je vano da se jo u obdanitu obrati panja na ovo vjebanje, tim prije to kola ovom vjebanju ne posveuje dovoljno panje. Ne treba zaboraviti da se vjebanje na ovom uzrastu uglavnom odnosi na poveanje sposobnosti opaanja. Razlog ovome je jednostavan. Opaanje je nevoljna, a promatranje voljna radnja. Za razliku od promatranja koje se oslanja na ciljeve, opaanje moe tei bez ikakvih namjera i ciljeva. Opaanje i promatranje su dvije razliite funkcije koje se mogu vjebanjem usavravati. Opaanje je baza svakog znanja Pomou i preko svojih fizikih i duhovnih osjetila dijete percipira svijet. Osjetila su vrata kroz koja svijet ulazi u ovjeka. To moemo pojasniti na primjeru onih osjetila koja nedostaju: to slijepcu znai boja ili gluhome glazba? (Seitz, M. i Hallawachs, U. 1997:132.). Osjetila se sjedinjuju u promatranju. Nije dovoljno da djeca vide stvari samo oima. Ona moraju stvari vidjeti i rukama. Pipanjem, mirisanjem, kuanjem, osjeanjem, voljenjem itd., a ne samo gledanjem dijete formira svoju percepciju. Ne samo fizikim nego i duhovnim osjetilima dijete unosi svijet u sebe.3 Opaziti, znai biti svjestan predmeta. Iako je opaanje preteno ulno, utjecaj prethodnog iskustva neizostavni je dio svakog novog opanja. Rijei vidjeti i opaziti ne treba upotrebljavati kao sinonime jer opaanje obuhvata mnogo veu koliinu podataka. Opaajni akt je jedan organizirani sadraj u kojem se mogu raspoznati njegove kognitivne, afektivne i voljne komponente. S druge strane, u procesu promatranja, fizika i duhovna osjetila se sjedinjuju tako
Konfluentno obrazovanje je drutveno organizirani proces uenja i poduavanja u kojem bioloki individuum i/ili jedno individualno nagonsko bie, pomou obrazovnih dobar, samo/aktiviteta i unapreujueg poticanja i djelovanja, u svojoj totalnosti izrasta iz unutarnjeg toka formiranja/obrazovanja u jedno zdravo jedinstveno duevno, duhovno i djelatno ljudsko bie. 3 Rudolf Steiner govori o dvanaest osjetila: ja osjetilo, osjetilo za razmiljanje, osjetilo za rijei i osjetilo sluha podreeni su miljenju, to su po njemu vanjska osjetila. Osjetilo za toplotu, osjetilo vida, osjetilo ukusa i osjetilo mirisa podreena su osjeanjima i naziva ih vanjsko-unutarnjim osjetilama. Htijenju su podreena osjetila ravnotee, osjetila za kretanje, osjetila ivota i osjetila opipa koje isto nazaiva unutarnjim osjetilima. Seitz, M. i Hallawachs, U. (1997), Montessori ili Waldorf?, Zagreb, Educa, str. 133.
2

97

da je opaanje kao rezultat, teko odvojiti od asocijacija, sjeanja i osjeanja koji, takoer, nastaju u ovom procesu. Iako je percepcija vie rezultat kognitivnih nego afektivnih ili konativnih procesa, ona je uvijek manifestacija sva tri ova aspekta. Reenica gledati samo s oima mogla bi pasti na pamet samo odraslom ovjeku ija percepcija nije razvijena (Isto, str. 43).

Slika 2. Djeca moraju stvari vidjeti i rukama4

Opaajui boje, likove, pokrete, tonove, slike, slova itd. dijete registrira i prima utiske. Opaanje daje ogromno blago injenica koje se tokom nagomilavanja pojavljuju u vidu same ljudske snage. S oduevljenjem Lorenz istie da sjedinjena osjetila u promatranju ine aparat koji po kompleksnosti i dometima nadilazi svaki raunar. Njegova snaga lei u tome to moe primiti gotovo nevjerojatno velik broj pojedinanih podataka, registrirati njihove nebrojene meuodnose, te u tim odnosima apstrahirati imanentne zakonitosti. U tome nadilazi ak i one vrhunske moderne raunare, koji iz superpozicije brojnih krivulja mogu izdvojiti zakonitost koja je svima zajednika. (Lorenz, 1986:58). Opaanje je baza svakog znanja. Nae znanje o stvarnosti koja nas okruuje temelji se na saopavanju, kako kae Lorenz, udesnog senzornog i nervnog aparata koji iz osjetilnih podatka oblikuje nae opaanje. Ova saopavanja zasnovana su na procesima potpuno nepristupanim i samopromatranju i razumskoj kontroli, ali su u svojim funkcijama analogna racionalnim operacijama.5
4 5

http://www.communityreformed.org/321empathy.htm Vie u: Lorenz, K. (1986), Temelji etologije, Zagreb, Globus.

Upotrebljavajui i fizika i duhovna osjetila u procesu promatranja ovjek se koristi mnotvom pristiglih podataka dovodei ih u razliite meuodnose iz ega nastaje jedinstven rezultat umna percepcija.6 Ona je integrirana cjelina koju sainjavaju akti opaanja, asocijacija, sjeanja i osjeanja. Zato ona istodobno pokazuje svoje kognitivne, afektivne i voljne sadraje. Umnu percepciju ini troplet kognitivnih, afektivnih i konativnih akata spoznaje. Ona je visoko organizirani sadraj nastao djelatnou ovjekovih fizikih i duhovnih osjetila. Prema tome, saznanje kojim prvenstveno upravlja sadraj ulnih receptora, ali koje je, takoer, pod utjecajem drugih faktora, pripada promatranju. Opaanje i racionalno miljenje su neodvojivi. Oni na isti nain pripadaju ovjekovom kognitivnom aparatu, i u stanju su funkcionirati samo kad su zajedno(Lorenz, 1986, 58). Senzorni procesi (opaanje, osjeanje, recepcija) i vii saznajni procesi (uenje i miljenje) isprepliu se u procesu promatranja. Pedagoki smisleno povezivanje ovih dvaju procesa pretpostavlja poznavanje opaajne interakcije (opaajna indukcija, simultana i sukcesivina interakcija).7 Pomou ulnih procesa i pod utjecajem seta i trajnijih iskustava mi postajemo svjesni predmeta, odnosa ili osobina.

Slika 3. i 4. Promatranjem dolazimo do velikog broja podataka8

Filozofi s razlogom govore o tzv. umnoj percepciji. Vie u: Pejak V.(1981), Psihologija saznanja, Sarajevo, Svjetlost. str. 111. i dalje. 8 http://www.communityreformed.org/321empathy.htm; m_453_Aquarium_Allegra_Dada.htm; CnECollege.jpg
7

99

Smislenost i stabilnost opaanja Eksperimenti sa besmislenim mrljama (Rorschach, Bine) pokazali su da je u ovjeku prisutna tendencija da u obinim mrljama vidi i pronae smisao. Rorschachovi eksperimenti su pokazali da ovjek u besmislenim mrljama u normalnom stanju vidi, as ovaj as onaj oblik: svjetiljku, jezero, oblak i sl. ovjek u normalnom stanju mijenja naine osmiljavanja. Samo u dementnom stanju, osobito pri epileptinom stanju, osoba u besmislenim mrljama ne moe da vidi nikakav smisao.

Slika 5. Primjer iz Rorschachova testa9 Bineovi eksperimenti sa mrljama mastila pokazali su da djeca nikad nisu ove mrlje opaala kao besmislene. U njima su uvijek prepoznavala neku ivotinju, oblak ili neku drugu smislenu formu. Otuda se u procesu formiranja sposobnosti promatranja treba iskoristiti spomenuta tendencija. Takoer, eksperimenti su pokazali da stabilnost i konstantnost naeg opaanja nastaju tako to se sam opaaj tijesno sjedinjuje sa tzv. ejdetskom slikom, koja je kod djece jako prisutna. Obrazovanje/formiranje stabilnosti i konstantnosti opaaja, dakle, nastaje stapanjem procesa opaajnog miljenja i samog opaanja. Prema tome, ove se dvije funkcije ne smiju odvajati u procesu uenje/poduka. I iluzije su rezultat osmiljavanja I same iluzije, koje se pojavljuju u procesu opaanja, rezultat su osmiljavanja. Lijep primjer za ovo je Charpentierova iluzija. Ako ispitanik prosuuje teinu dvaju cilindara jednake teine, istog oblika i izgleda ali razliito velikih, manji cilinder mu se ini tei. Zato?
9

http://www.branson.k12.mo.us/langarts/cmflower/rorschac.htm

Na osnovu iskustva ispitanici oekuju da e vei cilinder biti tei, ali kako se osjetilini podaci ne slau s oekivanjem, oni bi prenisko ocijenili teinu veeg predmeta. Pogreno opaanje dva cilindra, istie Pejak (1981) nastaje usljed pogrenog oekivanja (vei cilinder trebao bi biti tei). Dakle, ovo pogreno opaanje prouzrokuju motivacijski inilac oekivanje. Ovim se samo dijelom objanjava Charpentierova iluzija. Potpuniji odgovor dat je u prilogu 1.
Prilog 1

Charpentierova iluzija - vrijedan indikator razvoja djeijeg opaanja

Ako je zadano da se odredi istovremeno ili naknadno teina dva cilindra jednake teine, oblika i istog izgleda, ali od kojih je jedan vei od drugog, nama se uvijek ini da je manji od tih predemta tei. Makar i pred vaim oima izmjerili oba cilindra i vi se uvjerili da su oni iste teine vi ipak kada uzmete u ruku jedan i drugi ne moete se osloboditi ovog osjeanja. Objanjenja za ovu arpantjeovu iluziju, kao to je poznato, predlagano je veoma mnogo, a tek niz istraivanja izvrenih na planu ovih problema koje sam vam iznio pokazala su: ove greke, pravo govorei, nastale su odatle to je naizgled pogreno opaanje, zapravo, u izvjesnom smislu pravilno opaanje. Kao to je ukazao jedan od istraivaa ove iluzije, kada mi neposredno ocjenjujemo mali predmet kao tei, mi ga ocjenjujemo ispravno s take gledita njegove relativne teine, takorei njegove gustine, odnosa njegove teine prema njegovoj zapremini: jer ovaj predmet je doista tei, i upravo zbog toga to je neposredno opaanje teine kod nas zamijenjeno uvjetnim smisaonim opaanjem teine u odnosu prema zapremini. Upravo zahvaljujui tome i izvitoperuje se neposredno opaanje. Ali, dovoljno je zatvoriti oi, pa da mi oba ova predmeta opaamo kao jednaka po teini. Ono to je najinteresantnije u istraivanju iluzije, meutim, sastoji se u tome to, mada svaki odrasli ovjek uvijek opaa manji cilindar kao tei, kad zatvori oi opaa ih kao jednake po teini. Od roenja slijepi ljudi, takoer, su podvrgnuti arpantjeovoj iluziji, tj. u trenutku ogleda ne vide cilindre, ali opipavajui ih, slijepi opaju manji od ovih cilindara kao tei. Oigledno da je to smisleno opaanje u kojem se neposredno opaanje uporeuje sa zapreminom predmeta. (...) Eksperimenti su pokazali da gluhonijema djeca, bez obzira to ona vide, nisu podvrgnuta arpantijeovoj iluziji. Dalja istraivanja pokazala su da ova iluzija ima izvanredno vaan dijagnostiki znaaj. Ovaj tzv. Demorov simptom sastoji se u tome da kod teko zaostale djece ne nasataje arpantijeva iluzija, njihova opaanja ovako ostaju neosmiljena i za njih manji cilindar ne izgleda tei. Stoga, kada imate pola s dejtetom od devet-deset godina a hoete da ustanovite dijagnostiku razliku izmeu tekog stepena zaostalosti i manje tekog, odsutvo ili prisustvo Demorovog simptoma u tom pogledu je vanredno vaan kriterijum. Idui ovim putem i provjeravajui Demorove podatke, E. Klapared je izrekao misao da iluzije mogu postati odlinim indikatorom razvoja djeijeg opaanja, a istraivanja su pokazala da normalna djeca otprilike do petogodinjeg uzrasta ne podlijeu arpantijeovoj iluziji: mali cilinder njima ne izgleda tei.284. Lav S. Vigotski, Problemi ope psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996, str. 283/4.

101

Fenomen koji je Charpentier promatrao nije samo pokazao da su iluzije koje se pojavljuju u procesu opaanja rezultat osmiljavanja. Istraivanja ovog fenomena otkrila su i da: 1) fenomen kojeg je Charpentier promatrao nastaje u razvoju djeije linosti; 2) normalna djeca, otprilike do petogodinjeg uzrasta, ne podlijeu Charpentierovoj iluziji: mali cilinder njima ne izgleda tei; 3) kod teko zaostale djece ovaj se fenomen ne pojavljuje; 4) on se ne pojavljuje ni kod veine gluhonijeme djece; 5) kod slijepe djece redovito se pojavljuje. Demor, belgijski ljekar i pedagog uoio je da se ova iluzija ne pojavljuje kod zaostale djece. Njihova opaanja ostaju neosmiljena. Zato se ova iluzija moe koristiti u dijagnostici, tj. moe biti indikatorom razvoja djeijeg opaanja.10 Razvoj sposobnosti promatranja Dijete rano poinje razlikovati osobine stvari. Tako razlikuje dimenzije: dugake i kratke, debele i tanke, velike i male predmete. Ono rano iskusi to je mehko, glatko, tvrdo, hrapavo, ta je ukus, a ta miris. Ono te predmete poinje da svrstava po njihovim razliitim kvantitativnim i kvalitativnim osobinama, po boji i obliku. Preko diferencirane percepcije11 ono postepeno osvaja svijet i razvija svoje sposobnosti promatranja. Diferencirana percepcija je rezultat bogate i poticajne okline (Seitz, M. i Hallawachs, U. 1997:43). Bogata i poticajna okolina omoguuje da se nesmetano povezuju gledanje i predmet gledanja, sluanje i
Principi organiziranja obrazovne inkluzije oslanjaju se na ove i sline indikatore. Inkluzija podrazumijeva ne samo pravilno ukljuivanje djece u odgojno-obrazovni proces, ve i pravilno iskljuivanje. Dijete ne smije postati suanj u ovom procesu. Zar je nauno razumno i moralno doputeno ukljuiti dijete u proces kolskog uenja da bi postalo njegov zarobljenik! Postoji, dakle, lano iskljuenje i lano ukljuenje, validno ukljuenje i validno iskljuenje. Pravilno ukljuenje individue isto je to i validno pozitivna inkluzija; pravilno iskljuenje individue isto je to i validno negativna inkluzija. Uporedi: Inkluzija u kolstvu Bosne i Hercegovine (2003), Zbornik radova, Sarajevo, TEPD. 11 ovjek s difeenciranom percepcijom zna to je to crveno kao vino, cinober crveno, crveno kao lak, crveno kao vatra, bordo crveno, crveno kao cvijet fuksije, crveno kao ptica plamenac, crveno kao koralji, crveno kao trenja, ruiasto, roza, crveno poput crvene narande, njeno crveno, tamno crveno, kardinalski crveno, crveno kao losos, crveno kao malina, crveno kao zemlja, arko crveno, crveeno kao hra, arlah crveno, crveno kao svjetlo na semaforu, pastelno crveno, blijedo crveno, crveno kao krv, crveno kao crveni makovi, crveno kao rua itd. Seitz, M. i Hallawachs, U. (1997), Montessori ili Waldorf?, Zagreb, Educa, str. 41/2.
10

predmet sluanja, mirisanje i predmet mirisanja, htijenje i predmet htijenja, miljenje i predmet miljenja, voljenje i predmet voljenja, matanje i predmet mate itd. Drugim rijeima to je okolina u kojoj je omoguena snana interakcija izmeu prirode predmeta i njoj odgovarajue prirode ovjekove snage. Tako nesmetano osjetilni podraaji stiu u mozak ovjeka, tamo se razlau i diferenciraju. Konvergentene zone povezuju iskustvo u cjelinu. Preko tog iskustva i dojmova doivljavamo svijet kao cjelinu. Takva percepcija je temelj za nae djelovanje, temelj za kreativni nain ponaanja (Isto, str. 43). Na ovaj nain ula koja ovjek svojim roenjem donosi bivaju oblikovana obrazovnim dobrima koja su izvan tih ula. Ona omoguuju da se dijelom potvruju a dijelom razvijaju ovjekove individualne snage. Ovaj razvoj i potvrivanje ovise o prirodi obrazovnog dobra i o prirodi njemu odgovarajue sutinske snage. Oko ima svoj predmet kao to ga ima uho ili nos, primjerice. Ba ova odreenost odnosa izmeu prirode predmeta i njoj odgovarajue prirode ljudske snage ini poseban zbiljski nain potvrivanja jedne od njegovih individualnih snaga. Muzika budi ovjekov muzikalni smisao, kao to i ljepota oblika godi oku. S druge strane, pak, za nemuzikalno uho i najljepa muzika nema nikakvog smisla. Ili, oko koje nema minerolokog smisla ne moe vidjeti osobitu prirodu i ljepotu nekog minerala. Stoga su osjetila odgojenog i obrazovanog ovjeka drugaija od osjetila neodgojenog i neobrazovanog ovjeka. Prema tome, ljudsko oko drugaije uiva nego grubo, neljudsko oko, ljudsko uho drugaije nego grubo uho itd.12 Zato je ovdje sutinsko pitanje: Kakva treba biti okolina i koja obrazovna dobra treba da dolaze u susret djeijim osjetilima? Ovdje se ne radi o tome da dijete to vie vidi, mirie, kua, dodiruje ili osjea. Poplava podraaja nije dobra. Nagomilavanje hrpe igraaka i didaktikog materijala ne moe da potie djeija osjetila. Dananja atrapska pedagogija zatupljuje dijete. Ukoliko dijete svojim rukama pere lutkinu odjeu ono poveava svoju djelatnu sposobnost, to dakako ne deava stavljanjem te odjee u mainu za pranje rublja. Igrati futbal na livadi i na kompjuteru nije ista stvar. Rad fizikih osjetila omoguuje i rad praktinih, duhovnih osjetila (radoznalost, volja, mata, ljubav, moralnost). U obrazovanju osjetila presudan je samostalni rad djeteta i njegovo duhovno kretanje u tom radu.

12

Marks, K. (1968), Djela, tom III, Beograd, Prosveta, str. 240/1.

103

U procesu razvoja sposobnosti promatranja osnovni odnos jeste: opaanje pokret. Ovo je prvobitni prirodni meusobni odnos koji se javlja u procesu promatranja. U istoj dinamikoj cjelini promatranja, opaanje i pokret su dva neodvojiva elementa. Oni funkcioniraju unutar istog psiholokog sistema. Izmeu opaanja i pokreta u razvoju sposobnosti promatranja postepeno se uvlai neki posrednik, rije ili neki drugi znak. Tako se odnos opaanje pokret zamjenjuje drugim meusobnim odnosima struktura.13 Prema tome, iz ovog prvotnog odnosa niu opaaji predmeta, likova, slova itd. Ovom osnovnom prirodnom odnosu tei sama aktivnost nervnog sistema. Getaltistiki fenomen lik pozadina lijepo potvruje ovu tezu (vidi sliku xx).

Slika 6. Lik i pozadina mogu se meusobno mijenjati14 U prvi mah moete vidjeti lik vazne koja lei na crnoj podlozi. Poslije izvjesnog vremena pojavljuju se i dva ljudska profila. Ono to je bilo figura postaje sada pozadina. Sa produenim promatranjem ponovo e se pojaviti prvobitni nain vienja slike. Mijenjanje lika i osnove ide spontano, kao da su u pokretu. Ovo naizmjenino javljanje vazne i profila trajat e sve dok promatrate sliku. Ovdje se nikakva promejna nije dogodila u fizikoj drai. Osnova opaajne promjene potpuno lei u aktivnosti nervnog sistema. Ovim nije samo objanjeno zato dijete prije opaa kretanje nego sam predmet nego i potreba da se omogui opaanje koje poiva na pokretu.

Vie u Vigotski (1966), Problemi opte psihologije, Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva. 14 http://www.illusionworks.com/html/figure_ground.html

13

Drugo to je vano znati za razvoj sposobnosti promatranja odnosi se na problem dio - cjelina U promatranju dijete ne ide od dijela prema cjelini. Opaanje cjeline prethodi opaanju posebnih dijelova. Dakako, to opaanje cjeline ne znai da mi opaamo odmah povezanost tih dijelova. Sposobnosti promatranja ne izrasta iz posebnih osjeta, predstava koje se povezuju jedna s drugom pomou procesa koji se zbivaju u naim oima i uima. Ta gradnja izrasta iz struktura ili likova, tj. getalta. Drugim rijeima, opaanje uvijek obuhvaa samo relacije i konfiguracije, a nikada apsolutne podatke. Tako i nemuzikalan ovjek raspoznaje kvintu od terce, ali ne moe nita rei o apsolutnoj visini tona. Opaanje je u velikoj mjeri karakterizirano svojom neovisnou o apsolutnoj veliini podataka. Bez daljega prepoznajemo melodiju bilo da je pjevana u basu ili u falsetu. Tu sposobnost transformiranja kao bitan kriterij opaanja oblika istakao je ve Christian von Ehrenfels, jedan od pionira psihologije getaltizma(Lorenz, 1986:57). Ili, primjerice, nae opaanje boja sastoji se u tome to neki predmet prepoznajemo po njegovim svojstvima refleksije, a ne po tome to utvrujemo apsolutne valne duine svjetlosti. Upravo svojstva refleksije su ono to u svakodnevnom govoru nazivamo bojom. Da opaanje nastaje kao cjelovit proces pokazuje injenica da moramo napustiti zamrene linije na nekoj slici da bismo mogli vidjeti samu sliku. Posebne dijelove moemo ovdje mijenjati, ali opi zakon polja uvijek ostaje. Karakter opaaja ostaje ouvan bez obzira na ove promjene. Jednostavnom promjenom jedne strukture stvara se drugi cjeloviti opaaj (vidi sliku 7). a b c

e Slika 7.

105

Ma kako izmijenili strukturu od 12 kvadratia uvijek, nakon te izmjene, njihovo grupiranje redovito opaamo kao cjelinu. Zato mi umjesto disparatnih, tj. odvojenih kvadratia opaamo cijelu figuru koju grupirani kvadratii ine bez obzira kako tu strukturu napravili? Oito je da se nae opaanje ne gradi atomistiki, njega nosi karakter cjeline. Ve na ranijim stupnjevima djeci su svojstvena strukturiranost i cjelovitost (vidi prilog 2). Opaanje cjeline je prvotno u odnosnu na opaanje dijelova. Asocijacionistika i strukturalistike teorija ovdje se razilaze. Zato? Asocijacionistika psihologija je smatrala da povezanost u opaanju nastaje poput povezanosti koja nastaje u pamenju. Naime, ova psihologija smatra da se pamenje gradi prema zakonu asocijacije predstava kao opeg zakona povezivanja zasebnih elemenata. Ovaj zakon, smatrali su predstavnici asocijacionistike psihologije, vai i za opaanje. Po njima je opaanje sveokupnost osjeta. Naime, opaaj nastaje iz zbira izdvojenih osjeta pomou meusobnog asociranja tih osjeta. Poluga razvoja opaaja nalazi se u sposobnosti asociranja, tj. povezivanja onog to se doivljava istovremeno ili u bliskom slijedu. Prema autorima asocijacionistike psihologije dijete od opaanja odvojenih osjeta prelazi na opaanje grupe meusobno povezanih osjeta, odatle - na opaanje povezanih meusobno odvojenih predmeta i, najzad cijele situacije(Vigotski, 1996/II, 277). Ovo je i put i razvoj linosti. Naime, za ovu psihologiju uenje o razvoju djeijeg opaanja potpuno je analogno uenju o psihikom razvoju uope (Vigotski, 1996/II, 277).

Prilog 2 to je prvobitna crta opaanja: cjelovitost opaaja ili odvojeni osjeti

...Kada sam studirao na univerzitetu, opaanje odojeta razmatralo se na ovaj nain: odoje je sposobno da opaa ukus gorki, kiseli; ono opaa toplo., hladno; vrlo brzo poslije roenja ono opaa zvukove, boje. Ali, sve su to razdvojeni osjei.Poto su poznate grupe osjeta koje pripadaju jednim te istim predmetimaa u poznatoj kombinaciji ponavljaju posebno esto, onda dijete poinje da opaa kompleksno, tj. pomou istovremenog obuhvaanja. Zahvaljujui tome nastaje opaanje u pravom smislu rijei. Razvoj ili nastanak tako kompleksonog opaaja, za rzliku od javljanja odvojenih osjeta, ovi ili oni itraivai povezivali su s razliitim mjesecima prve godine ivota. Najesktremniji predstavnici su govorili da u etvrtom mjesecu kod odojeta moemo konstatirati opaanje kao povezan cjelovit proces. Drugi su pomakli nastanak opaanja prema sedom osmom mjesecu njegovog ivota. S take gledita strukturalistike psihologije takva predstava o razvoju djeijeg opaanja jeste neosnovana, kao to je neosnovana sama ideja izvoenja sloene psihike cjeline iz zbira posebnih izoliranih elemenata. Strukturalistika psihologija posebno dri do injenica koje su dobijene na niem razvoja i koje pokazujue da cjelovitost i jeste prvobitna crta naeg opanja. Lav S. Vigotski, Problemi opte psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beogradm, 1996, str. 277.

Strukturalistika teorija, meutim, insistira na strukturalno cjelovitom nastajanju opaaja. Opaanje cjeline prethodi opaanju posebnih dijelova. Ovo je osnovna taka njihovog razlikovanja. Preneseno na logiku razvoja linosti to bi znailo da se psihiki ivot ne izgrauje iz posebnih osjeta, predstava koje se povezuju jedna sa drugom, ve se on izgrauje iz posebnih cjelovitih tvorevina, koje su nazvali as strukturama, as likovima, getaltima (Vigotski, 1996/II:276). Prema tome, po strukturalistima nije osnovana ideja izvoenja sloene psihike cjeline iz zbira posebnih izoliranih elemenata. Cjelovitost je na samom poetku. Ona je prvobitna crta naeg opaanja. Ako je 107

cjelina na samom poetku, a ne nastaje kao rezultat, onda se namee pitanje u emu se sastoji proces razvoja djeijeg opaanja?. Ako je njegova najbitnija karakteristika strukturalnost, ako je cjelovit karakter opaanja jednako prisutan i kod djeteta i kod odraslih, u emu se onda sastoji razvoj? Ovo je taka na kojoj hramlje strukturalistika psihologija. Helmholc kae da uitelji slikarstva moraju prilino truda da potroe na to da bi pokazali uenicima da oni u stvarnosti vide ne sto u cjelini, ve samo dio toga stola(Vigotski, 1996:279.). Zahvaljujui ortoskopskom opaanju mogua je vie ili manje trajna i od subjektivnih i sluajnih posmatranja nezavisna slika. I ortoskopsko opaanje nastaje (obrazuje se) u procesu razvoja. Postepeno steena postojana slika moe odraavati postojano svojstvo predmeta. Da li je ovo najvaniji sadraj u razvoj djeijeg opaaja? Potpuna konstantnost ili potpuna promjenljivost (u smislu nestalnosti opaaja) bila bi bioloki tetna. Ako bismo ivjeli u svijetu stalno promjenljivih predmeta, tada bi apsolutna stabilnost opaanja znaila da mi ne bismo mogli primijetiti rastojanja koja odvajaju predmete od nas(Vigotski, 1996/II, 281). Ako je opaanje cjeline prvotno u odnosnu na opaanje dijelova, kako onda objasniti nalaze Stern i Blonskog, primjerice? Po ternu stupnjevi razvoja sposobnosti promatranja su: 1) opaanje zasebnih predmeta - stadij predmeta 2) zatim dijete poinje da imenuje predmete i da ukazuje na radnje koje se vre ovim predmetima stadij radnje 3) kasnije poinje da obraa panju na svojstva opaenog predmeta - stadij kvaliteta i obiljeja i najzad, 4) dijete poinje da opisuje sliku kao cjelinu, polazei od toga to ona predstavlja u ukupnosti dijelova stadij cjeline. Sa neto drugaijim nijansiranjem ovom problemu pristupa Blonski. Po njemu dijete prvo opaa sliku, svijet kao neki skup predmeta, zatim poinje da ih promatra kao ukupnost aktivnih i pokretnih predmeta, zatim ovo obogauje kvalitetima i svojstvima, i najzad, dolazi do opaanja izvjesne cjelovite slike, koja je kod nas analogna stvarnoj, smislenoj cjelovitoj situaciji, opaaj cjelovite stvarnosti. Meutim, obino promatranje unosi sumnju u slijed stupnjeva (stupanj predmeta, radnje, kvaliteta, odnosa), tj. sugerira

da ne odgovara toku razvoja djeijeg opaanja. Vigotski smatra da se ovaj razvoj u potpunosti podudara s razvojem djeijeg govora. On za sve ovo kae: Ako predloimo djetetu da ispria to je nacrtano na slici, onda emo zaista dobiti taj redoslijed stupnjeva koji su zapazili svi istraivai. Ako djetetu tog istog uzrasta, ili upravo istom tom djetetu, predloimo da odigra to to je nacrtao na slici (pod uvjetom da je slika dostupna njegovom shvaanju), onda ono nee nikada predmete tamo naslikane igrati odvojeno Zapravo, djeca e uvijek igrati sliku kao cjelinu, tj. redoslijed igranja slike pokazuje se tu drugaijim(Vigotski, 1996, 287.). Tano je da dijete u opaanju ide od cjeline ka dijelovima, ali u opaanju slika ide od dijelova ka cjelini. Kako objasniti injenicu da dijete ide u opisivanju slika putem koji je oprean stvarnom putu razvoja njegovog ostalog opaanja? Stern je ovu injenicu objasnio time da zakon strukturalnog razvoja opaanja od cjeline ka dijelovima vai za neposredno opaanje, a obrnuti slijed vai za osmiljeno opaanje, tj. za opaanje koje je sjedinjeno s opaajnim miljenjem. Djeca koja su na poetku sticanja svoga iskustva ne prestaju postavljati pitanja odraslima. Ta njihova pitanja su istraivanja i otkrivanja moguih odgovora. Ova e pitanja prestati onog momenta kada se dijete zamori od svoga istraivanja. Ne samo da je ovdje neophodna strpljivost i metodinost odraslih nego je i potrebno djetetu nuditi odgovarajue zadatke. Na razliitim uzrastima koristiti razliite zadatke znai voditi rauna o perceptualnom razvoju djeteta. Zadaci kao to su geometrijske i druge figure, slike za sparivanje, slike za precrtavanje itd. su zadaci koji razvijaju percepciju. Procjene to je vee, manje, jednako, tee, lake i sl. i pitanja izdvoji, uporedi, sredi, pokai, vidi itd. olakavaju vjebanje i razvijanje sposobnosti promtranja. Prema tome, ono to dijete opaa, osjea, misli, predstavlja, zavisi od onog to mu se nudi. Ovo je samo jedna strana vjebanja sposobnosti promatranja. Ovo vjebanje poiva i na uroenim, spontanim ili steenim sklonostima (panja, koncentracija) i interesovanjima. Na ranim stupnjevima opaanje je povezano s motorikom. Ono je dakle samo jedan dio u cjelovitom senzomotornom procesu koji sa godinama poinje da stie znatnu samostalnost oslobaajui se djelimine veze s motorikom. Levin je npr. pokazao kako s godinama nastaje oslobaanje od psihmotornog procesa i da je tek sa ovim oslobaanjem omoguena sprega izmeu opaanja i 109

opaajnog miljenja. Da je opaanje u ranim fazama svoga razvoja neodvojivo od senzornog procesa i od emocionalnih reakcija pokazali su i G. Folkelt i Kriger.15 Zato je Kriger predloio da se opaanje u ranom uzrastu nazove osjeajnim, emocionalnim. On je, takoer, utvrdio da se vremenom opaanje postepeno oslobaa od veza sa neposrednim afektom, s neposrednom emocijom djeteta.

Slika 8. Na ranim uzrstu opaanje je povezano s motorikom Promatranje ovisi o sposobnostima koncentracije panje. Njeno povienje u procesu konfluentnog obrazovanja trai da se oslonimo na djeija interesovanja.

Slika 9. Kakva koncentracija16

15 16

Vie u: Vigotski, S. L. (1996). http://216.239.57.100/search?q=cache:lVS74XkyFpkJ:www.wilmingtonmo ntessori.com/Samantha.htm+&hl=hr&ie=UTF-8

Uticaj sredine na opaanje Dijete obrazovno dobro opaa na osnovu prostih vizuelnih atributa, kao to su veliina, oblik, struktura povrine i boja, i atributa kao to su miris, ukus, dodir i zvuk. Meutim, opaajni atributi nekog dobra u velikoj mjeri mijenjaju se u zavisnosti od ukupnog konteksta drai sa kojima se javljaju. Objekti se, primjerice, ne opaaju izolirano, ve u odnosu17 sa drugim objektima. I sam opaaj jednog predmeta zavisi dijelom od vienja izvjesnih odnosa koji stvaraju cjelinu. Vizuelne iluzije veliine i oblika su izraziti primjeri te pojave. Primjer 1. Ebbinghaus Illusion18

Slika 10. Opaena veliina pod uticajem je neposredne okoline. Iako su oba kruga u sredini slike a i b ista, u slici b nam izgleda vei zbog drugaijeg okruenja.

17

Poseban nain na koji su opaeni odnosi izmeu pojedinih dijelova koji stvaraju cjelinu naziva se struno opaajnom strukturom predmeta. (Krech Crutchfield, 1973:22). 18 http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/EbbIllusion.html

111

Primjer 2. Mueller-lyerova varka19

Slika 11. Dvije linije jednake duine izgledaju nejednake zbog strjelica na krajevima. Percepcija kao djelatan i sloen proces, kao sloena reakcija na osjete kao neposredne doivljaje podraaja, odrena je sredinom u kojoj je osoba odgojena. Odreena okolina u kojoj je osoba odgojena i u kojoj ivi ima snaan utjecaj na percepciju... Segall i sur. (1966) su pokazali da se poznata Mueller-Lyerova varka, gdje je zatvorena linija (slika xxa) percipira kraom od otvorene linije (slika xx b), ne pojavljuje u kulturama gdje ravne linije i pravi kutovi nisu vane znaajke okoline. Dvije linije (a) i (b) pokazane su pripadnicima nekih afrikih plemena i oni ih nisu vidjeli kao razliite po duljini; nasuprot tome, gotovo svi ispitanici iz zapadnih drutava podlijeu toj varci (Pennigton, C. D. 2001, 141/2).

19

http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/ML_illusion.html

Primje 3. Hering-Helmholtz Illusion20

Slika 12. I ovo je primjer utjecaja sredine na opaeni oblik. Linije koje lee na prugastoj osnovi izgledaju nam krive. Mi esto opaamo kvalitete jednog predmeta u usporedbi sa slinim kvalitetima drugih predmeta: ova jabuka je crvenija od one, ova stolica je manja nego ona, ovaj ton je vii nego onaj. (vidi prilog 3).
Prilog 3

113

to se nauilo Eksperimenti sa transpozicijom a b

Nenagraivan c

Nagraivan b

Koji je izbran?
Subjekt je nauen da bira srednjesivi karton (b) prije nego svjetlosivi karton (a) na taj nain to redovito nalazi nagradu iza kartona (b). Kartoni sluajno mijenjaju mjesta i tako subjekt ne moe da naui da jednostavno bira desni ili lijevi. to e se desiti kada se karton (b) prvi put da zajedno sa jednim novim kartonom (c) koji je zatvorenije sive boje? Bira se karton (c). Oigledno subjekt je nauio da bira karton koji je relativno zatvoreniji - tj. (b) prije nego (a). Otuda kada su (b) i (c) dati, (c) se bira zato to je zatvorenije od (b), iako je (b) bio redovito nagraivan. Odnos otvorenosti je transponovan du skale razliitih sivih boja. Ispitivanja koja su dala u sutini sline rezultate izvrena su na piliima, pacovima, majmunima, djeci i sa drugim dimenzijama drai, kao to su veliina i oblik. Kre, D. i Krafild, R. (1973, Elementi psihologije, Nauna knjiga, Beograd, str. 23.

Koja su opaanja posebno vana za razvoj sposobnosti promatranja? Iz ugla obrazovanja sposobnosti promatranja znaajna su ona opaanj koja se nametnu svijesti kao udnovata, kada nas zapanje, kada nameu pitanje: to je to? Ali ve u tom trenutku prelazi nevoljna radnja opaanja u voljnu radnju pravog
20

http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/Her_Illusion.html

promatranja koja se u bitnosti ne razlikuje od toka jednog logikog procesa miljenja. (Kerentajner, 1932:155.) Ovdje, dakle, odmah poinje promatranje. Naime, to udnovato se prosuuje. Zatim nastupaju sudovi, poreenja, zakljuci, koje prate pretpostavke, iskljuivanja, zakljuivanja, ispitivanja, naknadna ispitivanja ukratko funkcionira cio proces miljenja (Kerentajner, 1932:155). Upravo zbog ovakve povezanosti, promatranja i nema bez volje. Prvim hoemo da svoj predodbe svijet provirimo, ispravimo, ujednaimo. Nema pravog promatranja bez logikog procesa miljenja, ali nema ni logikog procesa miljenja bez paljivog promatranja (Kerentajner, 1932:155). Promatranje nam omoguuje mnotvo pristiglih podataka iz kojih dobivamo potpuno jedinstven rezultat o kojem svijest biva obavjetena. Umjesto zakljuka Za proces obrazovanja sposobnosti promatranja Kerentajner (1936:155-158) smatra da je potrebno imati u vidu sljedee prethodne spoznaje: Nema jedinstvene obdarenosti za promatranje. U jednoj oblasti se moe biti odlian promatra, ali u drugoj se moe sasvim podbaciti. Nastrojenost, zaposlenost, zanimanje, nae interesovanje odreuju krug u kome se razvija obdarenost za promatranje. Svako promatranje voeno je jasnom namjerom, podeeno je prema ciljevima. Cilj je ispitivanje jednog ranijeg iskustva ili jedne novopostavljene pretpostavke uslijed nekog udnog opaanja. Promatranje je naravno i opaanje, ali u vezi sa stalnim poreenjem, suenjem, zakljuivanjem, ralanjivanjem i vezivanjem. Analiza i sinteza stalno se meusobno mijenjaju. Promatranje nije nita drugo nego bogatim iskustvom zasien logiki postupak miljenja koji se nadovezuje na opaanja. Svako promatranje pretpostavlja posredno ili neposredno nagonsko interesovanje za ono to treba promatrati. Za vjebanje sposobnosti promatranja nije dovoljna vanjska pobuda koja dolazi nareivanjem ili zapovijeu ili vjetakim metodskim nadraajima. Promatranje trai 115

spontana, na uroenim ili steenim sklonostima zasnovana egocentrina, altruistina, socijalna ili stvarana interesovanja. Samo promatranje uvijek je upravljeno na saznanje; ali pobuda sa saznanjem dolazi uvijek ili neposredno iz stvarnog interesa za saznanjem ili pak posredno iz drugih stvarnih interesovanja. Dakako, iza ovih interesovanja nalazi se cilj, iza cilja vrednota i jedna njime probuena ili steena sklonost. Promatranje ovisi o sposobnostima koncentracije panje. No njeno povienje nije mogue bez interesovanja. Crtanje nije uope sredstvo za unapeenje dara promatranja. Crtanje slui samo unapreenju takve sposobnosti promatranja koja je upravljena na proirenje i objanjenje predstava oblika. Ono nas ne sili na analizu oblika jedne pojave, a time na promatranje pojedinosti i njihovih smislenih veza.

Izvori i literatura 1. Havelka, N.: Socijalna percepcija, Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1992. 2. Inkluzija u kolstvu Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, TEPD, Sarajevo, 2003. 3. Kerschensteiner G.: Teorija obrazovanja, Geca Kon A.D. Beograd, (Nema godine izdanja) 4. Krech, D. i Crutchfield, R.: Elementi psihologije, Nauna knjiga, Beograd, 1973. 5. Lorenz, K.: Temelji etologije, Globus, Zagreb, 1986. 6. Marks, K i Engels, F.: Djela, tom III, Prosveta, Beograd, 1968. 7. Pejak V.: Psihologija saznanja, Svjetlost, Sarajevo, 1981. 8. Pennington, C. D.: Osnove socijalne psihologije, 2. izd., Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001. 9. Seitz, M. i Hallawachs, U.: Montessori ili Waldorf?, Educa, Zagreb, 1977. 10. Vigotski, S. L.: Problemi opte psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996. 11. Wood, E.: Trening uma i pamenja, IP Babun (Biblioteka praksis), Beograd, 1996. 12. Zarevski, P.: Psihologija pamenja i uenja, 3. izd., Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997.

13. Internet: http://216.239.57.100/search?q=cache:lVS74XkyFpkJ:www.wilmingt

onmontessori.com/Samantha.htm+&hl=hr&ie=UTF-8 http://www.branson.k12.mo.us/langarts/cmflower/rorschac.htm http://www.communityreformed.org/321empathy.htm http://www.communityreformed.org/321empathy.htm; http://www.illusionworks.com/html/figure_ground.html

m_453_Aquarium_Allegra_Dada.htm; CnECollege.jpg http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/EbbIllu sion.html http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/Her_Ill usion.html http://www.rci.rutgers.edu/~cfs/305_html/Gestalt/ML_illu sion.html

117

Ph. D. Mujo Slatina FORMATION OF THE ABILITY OF PERCEPTION AND OBSERVATION Summary An important task of confluent education is increasing of active ability of senses. Human senses have great possibilities of practicing. For that reason it is important to pay attention to this practicing even in the nursery school. Practicing in this age first of all refers to increasing of the ability of perception. The reason of this rests on a fact that perception is an unconscious action while observation is conscious action. The child perceives motion before the object itself. The perception of the adult is known for its stability and sensibleness. There are no these perception features at the children. That means that these features are result of development, so sensory functions can and should be practiced. This work just treats the forming the ability of perception and observation. Rich and stimulating environment makes it possible to connect peacefully observing and observing object, hearing and hearing object, smelling and smelling object, wish and wish object, thinking and thinking object, fondness and fondness object, imagination and imagination object etc. In the process of developing the ability of observing the basic relation is observing motion. Nervous system activity itself longs for this basic relation. Second important thing to know about developing the ability of observing is the problem 'the part the totality'. Perceiving the totality precede perceiving separate parts. Key words: senses, formation of perception and observation, sensibleness and stability of perception, perceptional thinking.

Prof. dr. Devdeta Ajanovi

ZNAAJ PROFESIONALNOG ANGAIRANJA ENE U SAVREMENOM DRUTVU

U predindustrijskom periodu porodice su se sastojale od mnogo lanova. To je ukljuivalo mnogo roaka, koji su se nalazili u razliitim dijelovima zemlje i igrali vanu ulogu u drutvu. Porodica nije bila samo zajednica koja reproducira, sredina iz koje se raaju i odgajaju djeca, ve i vana elija drutva, kulturnog, politikog i religioznog ivota. lanovi porodice su razgovarali o svemu to se dogaalo na javnim trgovima, ulicama, vjerskim objektima i prodavnicama. Mnoge diskusije kod kue su se ticale javnih dogaaja i rjeenja su se traila za najsloenije probleme. To to ostaje kod kue i to ima pune ruke posla za enu, nije znailo iskljuenje iz iroke drutvene okoline. Kroz brojne prijatelje i roake imala je uvid u javni ivot, mogla je uestvovati u njemu i esto mogla uticati na njega. Nekada je takav uticaj znao biti jako vaan. Historija je sauvala imena onih ena koje su uticale na deavanja u politici i koje su odluile o mnogim vanim dogaajima. Naprimjer, takav je bio sluaj sa markizom Jeanne A. Pompadour koja je snano uticala na Luja XV, francuskog kralja, u odluivanju u domaoj i stranoj politici. Ona je bila zatitnica naunika, pisaca, umjetnika, i enciklopedista, koji su dali izvanredna djela francuskoj kulturi tog vremena. Augus II, poljski kralj, je bio pod uticajem barunice Anne H. Cosel. ene nisu uticale samo na najviem drutvenom nivou na iru drutvenu stvarnost i na odluke koje su donosili mukarci. Bio je to uobiajen fenomen u svakoj plemikoj kui u svakom gradu, na svakom selu. Historija, naravno, ne moe pomenuti sve takve ene. Ona je sauvala jedva imena onih najpoznatijih ija je pojava ostavila traga na drutveni i politiki ivot. Iza mnogih odluka koje su donijeli mukarci, stajale su ene, ak i ako je on bio zvanino gospodar domainstva i glava porodice i ako se ona nije zvanino

119

pojavljivala na pozornici javnog ivota. Javno pojavljivanje je bilo iskljuivo pravo mukarca i oni su to htjeli zadrati za sebe. Dananja porodica, koja se sastoji od manjeg broja lanova, ini relativno povezanu drutvenu sredinu. Ona ima karakteristike velike prisutnosti privatnosti u ivotu. Nekoliko opih stvari se tu pojavljuje. Takve stvari su obino ostavljene na poslu, u salama za konferencije, klubovima, kafanama, i u razgovorima ljudi. Ipak, savremena porodica nije vie tako specifian prozor u svijet, kao to je to porodica prije znala biti. Kao posljedica toga ena, koja ostaje u kui, osjea nedostatak uea u javnom ivotu i nedostatak dodira sa ljudima koji oblikuju taj ivot. Njene prirodne potrebe za kontaktom sa irom okolinom se ne mogu zadovoljiti televizijom, novinama, ili videom. Prilika da se zadovolji ovakva potreba, ponuena joj je samo sa zapoljavanjem van doma i drutvenim aktivnostima. Iako zaposlenje nije jedini nain da se ukljui u javni ivot, ipak je jako vano za enu da ne odustaje. Zaposlenje joj prua priliku da ue u iru okolinu, da se ukljui i u probleme koji nisu samo lini i porodini, a to je potrebno za razvoj njene linosti. Savremena ena ne prihvata vie mjesto u sjeni svog mua, koja je u sferi javnog ivota bila prihjvatljiva njenoj nanibaki. eli da govori u svoje ime, i ona to ini dok je ubijeena da je sposobna za to. Potreba da se ivi u iroj okolini, nego to je to porodica, razvija se u savremenim enama jo od ranog djetinjstva. enske osobe provode mnoge sate van kue, u obdanitu, u koli sa vrnjacima, i tako se ne razlikuju od mukaraca. Mnoge godine obrazovanja i pripreme za profesionalni ivot, i uope, za ivot generalno, esto povezanim sa lanstvom u razliitim organizacijama za mlade, razvijaju u modernoj eni, potrebu da je u kontaktu sa irom okolinom. Ova potreba ne zamire u trenutku udaje, iako moe oslabiti na odreeni period, posebno tokom trudnoe, poroaja i podizanja djeteta. Poslije nekog vremena, kada dijete odraste, potreba je ponovo ojaana i ena je voljna da se pridrui ivotu van porodice. Potreba za drutvenim kontaktima je posebno evidentna kod obrazovanih ena, okarakterisana irim horizontima i veim eljama. ena danas pokazuje jaku tenju da uestvuje u drutvenoj stvarnosti, ali moderno drutvo je ee izvlai iz doma, nego drutvo u predindustrijskom periodu, ili ak ono na prvim stupnjevima industrijskog ivota.

Industrijsko drutvo u svojim prvim stupnjevima, u kojima se razvija velika industrija i kada se diu veliki gradovi, zahtijevaju muku radnu snagu, ali kada se ono pretvorilo u drutvo vie orijentirano prema kulturi, i potreba za ensku radnu snagu je porasla. ene su sve vie i vie potrebne u administraciji i uslugama koje se snano razvijaju u modernom drutvu, kao to su obrazovanje, zdravstvo, kulturne aktivnosti, trgovina i drugo. Proces u kojem ene preuzimaju poslove je olakan u modernom drutvu savremenom tehnologijom i organizacijom posla, koja ini rad manje napornim, sigurnijim i ugodnim. U mnogim sluajevima napredak u tehnologiji, higijeni i organizaciji posla zabranjuje podjelu rada na muki i enski, ve se podjela ovih poslova vri po sposobnosti mukaraca i ena. Iako u ovom takmienju odreenu ulogu i dalje igra spol (u korist mukaraca), faktori kao to su obrazovanje, specijalizacija i iskustvo u ivotu postaju sve vie mjerodavni, te ovi kriterijumi pri zapoljavanju su obino u korist ena, koje jo uvijek unapreuju svoje vjetine i nekada nadvise mukarce. Drutveni poloaj pojedinca je odreen brojem razliitih faktora, od kojih su najznaajniji: prihod, profesija, obrazovanje, stav spram imovine, veliina i vrsta autoriteta koju on/ona ima, drutveno porijeklo, vrsta koritenih dobara, nain ponaanja i druge odlike. U modernom drutvu veina ovih faktora je usko povezana sa poslom koji osoba obavlja. Ako je ena zaposlena, onda ona ima osnovu za svoj sopstveni drutveni status i ne mora ovaj status bazirati na drutvenom poloaju porodice iz koje potie, ili na (drutvenom) poloaju svoga mua. Ovakva je situacija kod veine ena, ak i prije braka. ena, koja je ve dobila svoj drutveni status i koja je materijalno nezavisna, ima svoju sopstvenu ivotnu okolinu i moe uivati u profesionalnim postignuima, teko e da se odrekne svega ovoga nakon udaje i nakon roenja prvog i svakog narednog djeteta. Bit e joj krajnje teko da se vrati u poloaj u kojem zavisi od mua, koji njome upravlja, i dijeli njegov drutveni status, koji je obino nii od njenog. Naputanje posla, ak i na samo kratko vrijeme, mnoge ene, a posebno one sa viim obrazovanjem, doivljavaju kao osobnu i drutvenu degradaciju. Ovo je dobro ilustrirano sljedeom ispovijesti: Poslije studija prihvatila sam posao u velikoj graevinskoj firmi. Nakon pola godine unaprijeena sam u nadzornika gradilita,

121

a onda u nadzornika izgradnje velikog postrojenja. Moj profesionalni rad je savreno napredovao. Gradila sam velika skladita, industrijska postrojenja, trgove i ceste. Zadobila sam povjerenje svojih nadreenih i bila sam partner u diskusijama sa projekt-dizajnerima. Sve je bilo dobro dok nisam ostala u drugom stanju. Slijedio je neplaeni porodiljski dopust. Kada su mojoj kerki bile dvije godine, vratila sam se na posao, ali sam postala jedna od onih ena koje rade u administraciji, zatvaraju kancelarije u 1500h i mirno idu kui. Sada nam se kua isti svaki dan, dijete je dobro zbrinuto, imamo vremena za zajednike etnje sa kerkom, za itanje bajki i prve ozbiljne razgovore. Moj mu je prilino zadovoljan situacijom i mirom koji vlada kod kue. Ali ja se osjeam izigranom i oteenom. Moje kolege sa studija i one kolege za vrijeme mojih prvih mjeseci rada, su sada menaderi, visoko cijenjeni strunjaci, a ja pomijeram papire sa jednog mjesta na drugo, dok se moje struno znanje praktino trai. Stalno se nadam da u jednog dana nai posao koji e mi donijeti satisfakciju. Ali koliko e mi tada biti godina, ako su mi ve sada 34! Praktino u morati zapoeti svoju profesiju od poetka. Sva ova iskustva su u meni ubila volju za raanjem i podizanjem jo jednog djeteta (T. Kukulowicz) ene koje mogu uiniti slina priznanja danas su mnogobrojne. Nakon to su napustile posao, imaju jak osjeaj gubitka odreenog drutvenog statusa, konkretnog i drutveno cijenjenog rada koji im je istovremeno davao i satisfakciju. Kada postanu odgajateljice i uiteljice svoje djece i organizatori branog i porodinog ivota, ne dobijaju ni zaslueno potovanje drutva, niti zadovoljavajue priznanje u oima svojih najbliih. To je tako, jer i u oima javnosti, mua-oca, kao i u oima same ene, posao supruge-majke nema istu vrijednost kao zaposlenje van kue. Mnogi ljudi, posebno muevi, su ubijeeni da ena koja ostaje kod kue, ne radi i da vodi lagodan ivot. Mnogi muevi otvoreno naglaavaju ovo ubjeenje govorei svojim suprugama da samo oni rade i da su umorni, i zbog toga ene koje ostaju kod kue sa djecom trebaju obavljati sve kune poslove. Pored svege ti muevi za sebe zahtijevaju posebno potovanje, jednostavno zato, jer oni donose novac i obezbjeuju porodicu, a ne zbog nekih osobnih vrijednosti. Takva niska procjena njenog rada, kao supruge-majke, kod kue doprinosi eninom unutranjem nezadovoljstvu i potie je da nae posao. ena koja dobije zaposlenje, ne mari mnogo za

poveanje finansijskog prihoda, nego ona obraa panju na dobijanje boljeg priznanja za sebe u oima mua-oca i drutva. Potcjenjivanje rada supruge-majke, kod kue se razvilo iz ideje, jako naglaene u marksistikoj ideologiji, barem prvih godina nakon 2. svjetskog rata, da je mjera svakog pojedinca rad, koji se najee identificira sa proizvodnjom za drutvo. enin posao kod kue nije smatran produktivnim, ak i njegovi drutveni aspekti nisu primjeivani. To se openito smatralo poslom privatnog karaktera. Jo jedan razlog za relativno nisko potovanje rada ene u kui, je opa sklonost ka postizanju brzog uspjeha sa minimalnim naporom. Efekte kunog posla je teko izmjeriti i procijeniti. U drutvu su oni postali evidentni tek nakon nekih godina, dok su efekti proizvodnog rada bili vidljivi gotovo odmah. Tako, potraga za odmah vidljivim rezultatima, tako tipina za nae vrijeme, na poseban nain utie na odluku, supruge-majke, da nae profesionalno zaposlenje. Nalaenju profesionalnog zaposlenja, supruga-majka, eli ne samo postii svoj sopstveni drutveni status i nezavisnost od mua, i nastaviti svoju, esto dugu pripremu za profesiju, nego eli imati sigurnost, da ono to ima nee biti izgubljeno u sluaju mueve bolesti, ili smrti, ili u sluaju razvoda. Ona je savreno svjesna injenice da je u tim sluajevima situacija ene bez profesionalnog zaposlenja, mnogo gora, nego situacija ene koja je profesionalno zaposlena. Osnove njenog uzdravanja su tada smanjene i njen povratak na posao, ak i ako je dobro pripremljena za profesiju, i ako je ve neko vrijeme radila, je mogo tei. Takoer, ima manje mogunosti za dobijanje dobrog, zanimljivog i dobro plaenog posla. esto je tako samo zato to nema neophodne kontakte (veze). Prisiljena je da prevazie mnoge potekoe kojih bi bila poteena, da je profesionalno radila bez prekida. ena dananjice razmatra te razloge i oni je navode da se profesionalno angaira, ak i ako iz samih finansijskih razloga takav rad nije neophodan. Pojaano uplitanje ena u posao, takoer, utie na ideologiju jednakosti, koja izraava jednakost prilika za mukarce i ene u drutvenom, politikom i ekonomskom ivotu. Princip jednakosti gradi jednu od osnovnih pretpostavki drutvene politike, ali je u praksi situacija drugaija. Uestvovanje ena u drutvenim i politikim organizacijama, nije veliko u odnosu na mukarce. ene 123

se mogu obrazovati na svim poljima, isto kao mukarci, ali nema vie jednakosti u nalaenju posla. S druge strane, postavlja se pitanje u ovom principu i ono se moe realizovati. U praksi zapoljavanja, princip jednakosti spolova je podreen principima efikasnosti i predanosti osobe koja se prijavila za posao. Situacija ena na radnom tritu, je slina onom sa stranim radnicima u najbogatijim zemljama zapadne Evrope. Oni dobijaju posao samo onda kada graani iz tog mjesta ne ele da ga uzmu, ili su zaposleni kada su visoko kvalifikovani, ili se slau da rade za mnogo manje plate. Slina je situacija kada ena, posebno ako ima djecu, trai posao. Poslodavac e joj dati posao samo ako ne moe nai mukarca da preuzme taj posao, ili ako je ena mnogo bolja, ili ako e enu slabije platiti od mukarca. Ova nepotena realizacija principa jednakih ansi za mukarce i za ene, postaje oita za potonje kada dobivaju mjesene plae. Po pravilu, njihove plae su nie nego muke, ak i kad ena dri istu poziciju kao mukarac. Razmatrajui drutvene razloge koji ukljuuju ire profesionalno aktiviranje ene u modernom drutvu, treba se dodati jo jedan faktor: ekonomski ivot je danas proiren i kao nikada prije usko je vezan sa drutvenim ivotom, da bi bio siromaniji da ene u njemu ne uestvuju. Njihovo prisustvo na radnom mjestu predstavlja odreenu osjeajnost, emotivnost, vie konkretnog, a manje apstraktnog razmiljanja, osjetljivost na ljepotu i njenost. Ovo su vrijednosti koje ine radno mjesto prirodnijim i humanijim, i da nema porasta uea ena kao radne snage, mukarcima bi sigurno nedostajale. Zakljuak Brojna nauna istraivanja, koja prouavaju bitne aspekte drutvenog ivota linosti, esto zanemare specifinost djelovanja ene u drutvu, nijanse njenog duhovnog ivota, suptilni nain razmiljanja i osjeanja. Naunom saznanju esto izmie taj spektar enskih osobina, dublje poniranje u sutinu tanahnog bia, kao i okrutnost okruenja u kojem djeluje i u kojem je, nerijetko, rtva u profesionalnom i emocionalnom smislu. ena je personifikacija demokratije jednog drutva. Da bi se uvjerio u stepe ljudskih prava i demokratinost neke zemlje, ne razmatraj njen ustav, nego razmotri status ene i njen poloaj u drutvu.

Linost ene se ne moe liiti individualnosti i svesti iskljuivo na socioloku funkciju, jer raspolae specifinom unutranjom sturkturom, ali se s njom u potpunosti ne podudara. Psihiki svijet ene uvjetovan je nainom ivota, sredinom koja je okruuje, obrazovanjem, nainom njenog potvrivanja u drutvu, odnosno stepenom profesionalnog aktiviranja ene. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. Halas, E.: Obiteljska sociologija, Lublin, 1994. Kunowski, S.: Postwy wspolczesnej pedagogiki, Lodz, 1996. The Femily In A Transforming Society, Lublin, 2000. Kukolowicz, T.: Edukacja prorodzinna, Lublin, 1996.

125

Ph. D. Devdeta Ajanovi HUMANIZATION OF THE RELATIONS BETWEEN SEXES: EMPLOYING THE WOMAN AS A BASIC OF HER SOCIAL STATUS Summary Some of the factors influencing wife or mother to find employment are subjective, for example need for development, acknowledgment from the others, need for participation in wide community, need for independence and every woman's need to have personal social status and safety. There are also objective factors like: difficult financial situation in family, increasing number of professions and opportunities to work, increasing level of women's education, technological progress, developing of labor organization and also intentional orienting the women to a job. The result of all these factors is the fact that employing of the wives or mothers has become everyday phenomenon and employed woman has become a part of our culture. Nevertheless, there are also many factors influencing wife or mother to stay at home. Some of the biologists and psychologists claim that unlike the men the women posses some characteristics that connect them to home. Throughout the pregnancy, delivery and taking care of the child, especially through first months of child's life, the wife or mother is more connected to the home than father. She's the one who will make appropriate conditions for child's development. This biological and psychological bond between the mother and the child has already been founded and developed inside the European culture, where, in its poetry, art and customs, woman has been pictured in the household milieu and mostly with child while the man has been pictured in the outside milieu, as been devoted to the social life and political activity. However, it has been emphasized nowadays that the man is as important in the home as the woman.

Doc. dr. Devad Zei

RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE ARAPSKE I EVROPSKE MATEMATIKE

Kratak pregled srednjovjekovne arapske matematike Vladajua predstava u povijesti znanosti je da se zasluga znanstvenika islamsko-arapskog kulturnog kruga srednjovjekovnog perioda sastoji samo u tome da su sauvali grko predanje, pri emu ga nisu samostalno i stvaralaki proirili, te da su probudili interes Evrope. Suvremena istraivanja su sakupila dovoljno materijala za sasvim drugaiji pristup ovoj oblasti. To isto tako ne znai da su arapski srednovjekovni znanstvenici iskljuivo djelovali stvaralaki. Meutim, mi smo daleko od jedne cjelovite slike arapske znanosti jer postoje znaajne praznine zbog toga to su mnoga djela izgubljena i mnogobrojna druga poznata djela nisu istraena. Matematika na arapskom koja pripada srednjovjekovnom periodu, moe se hronoloki podijeliti na tri stupnja sa prijelazima koji isto tako karakteriziraju ostale discipline. Prvi se sastoji od perioda recepcije i asimilacije matematike prethodnika. Iza ovoga slijedi stvaralaki period, koji poinje sredinom 9. stoljea. Karakteristika ovog vremena je injenica da su znanstvenici bili u stanju poboljati rezultate svojih prethodnika uitelja i njihovo uenje proiriti i korigirati. Trei period je karakteristian po tome to se matematiari nisu osjeali kao direktni uenici antikih znanstvenika iako su esto koristili njihova djela. Hronoloki se moe uzeti da ovaj period poinje u drugoj polovini 12. stoljea.1 Brzo probueni interes za teoretsku matematiku doveo je, od poetka 9. stoljea, do prijevoda grkih originala, knjiga ili
Fuat Sezgin, Geschichte Des Arabischen Schrifttums, Band V, Matematik BIS ca. 430 H., E. J. Brill, Leiden, 1974, str. 26.
1

127

njihovih poboljanja s jedne strane i s druge strane do prouavanja Arhimeda, Apolonijusa, Menelaja i drugih. S ovim je matematika na arapskom ve u fazi recepcije i asimilacije dovedena na visoki teoretski nivo. Elementi indijske matematike, preuzeti u ranoj fazi indirektno od Perzijanaca a zatim sredinom 8. stoljea direktno od Indijaca, nalaze u islamsko arapskim krugovima, pod utjecajem grke preteno deduktivne metode, nove mogunosti za dalji razvoj. Arapski radovi u oblasti egzaktnih znanosti, koji su zapoeli sa Al-Fazari-jevim prijevodom Siddhant-a, dostigli su svoj prvi uspon u djelima Muhameda ibn Muse al-Horezmija (780-850) i, moe se rei, da povijest arapske srednjovjekovne matematike poinje sa njim. U njegovim rukopisima grka i indijska matematika tradicija postaju jedinstvene. On je napisao dosta djela iz matematike i astronomije. Arapski originali tih radova su izgubljeni ali neki imaju latinske prijevode iz 12. stoljea. U svojoj aritmetici on uspostavlja indijski sistem pisanja brojeva i njegovo djelo, u prijevodu na latinski jezik pod naslovom De numero Indorum, je posluilo kao izvor pomou kojeg je zapadna Evropa upoznala decimalni pozicioni zapis brojeva. U jednom drugom rukopisu autor je imenovan Algorismus i Algorithmus, odakle je u matematiki jezik uveden termin algoritam to predstavlja latinizirano ime autora. Njegovo djelo iz algebre pod naslovom Kitab muhtasar min hisab al-dabr va-l-mukabala (Kratka knjiga o raunanju al-dabr i al-mukabala) oznaava nauku o jednadbama, iji je originalni tekst izgubljen ali je sauvan na Zapadu u prijevodu na latinski jezik i rije al-dabr ostala je u upotrebi kao sinonim itave algebre, koja je do 19. stoljea bila znanost o jednadbama. Za Al-Horezmija se moe rei da je u svojim radovima upotrijebio algebru u naem modernom smislu. On je to uinio kada je objasnio kako je mogue da reducira neke probleme jedne od est standardnih formi jednadbi upotrebljavajui dva procesa, prvi znan kao al-dabr i drugi kao al-mukabala. Al-Horezmi nije koristio simbole kao to mi danas inimo i svoju matematiku je izraavao rijeima. Isto tako nije operirao sa negativnim brojevima. Retoriko izraavanje u matematici i neupotreba negativnih brojeva bit e karakteristika itavog budueg perioda arapske matematike. Prema tome arapska geometrija je bila strogo deduktivan sustav kakav je dao Euklid a u algebri su preuzeli od Grka strog geometrijski dokaz. Od Diofanta su

prihvatili izbjegavanje negativnih brojeva. U predoavanju jednadbi Arapi se vraaju na retoriki oblik, a naputaju sinkopatski koji je razvio Diofant. Izvrili su aritmetizaciju geometrije. U spoju grke strogosti i indijske aritmetizacije uspjeli su dobiti izvanredne rezultate, osobito u algebri. Time u islamskom svijetu, tradicije indijske i grke matematike se susreu i zapoinje jedinstvo unutar strukture u kojoj algebra, aritmetika i geometrija su bile u posjedovanju kontemplativnog, spiritualnog i intelektualnog aspekta. Praktini i isti racionalni aspekt je bio dio srednjovjekovne arapske matematike, nerazdvojiv i razvijen za kasniju zapadnu znanost, poznatu pod istim imenom. Arapske srednjovjekovne znanstvenike je posebno interesirala trigonometrija koja je dugo vremena promatrana u sklopu astronomije. Znaajan dio trigonometrije je sadran u radovima Muhameda al-Battanija (oko 850-929). On je raspolagao tablicama sa vrijednostima kotangensa za svaki stupanj i kod rjeavanja zadataka je primjenjivao kosinusnu teoremu za sferne trokute. Njegovi radovi su pokazali da arapski matematiari nisu bili samo prepisivai nego su unijeli i nove elemente u razvoj matematike. Abu-l-Vafa al-Buzdani (940-998) je uveo sinusnu teoremu u sfernu trigonometriju i sainio je tablicu vrijednosti za sinus, u intervalima 15, sa tanou do deset decimala. On je, takoer, nastavio, slijedei Grke, izuavavati jednadbe treeg i etvrtog stupnja. Mnogobrojne politike i etnike izmjene u islamskom svijetu su izazvale uspone i padove u razvitku astronomije i matematike. Jedni centri su iezavali, drugi su doivljavali procvat, ali u sutini karakter arapske znanosti je ostao neizmijenjen. Tako je, u tom smislu, u sjevernoj Persiji u 11. stoljeu zapoela koncentracija znanosti. Tu je ivio Omar Hajjam (1048-1131) koji je nainio reformu persijskog kalendara. On je napisao algebarski traktat u kojem je sadrano sistematino istraivanje jednadbi drugog stupnja. U drugoj knjizi, u kojoj je razmatrao radove Euklida, Omar Hajjam je zamijenio euklidsku teoriju proporcija brojevnom teorijom i uope shvatio je efikasnost brojeva. Poslije toga, godine 1258, Mongoli su razruili Bagdad i nedaleko odatle je nikao novi cenatar u obliku Maraginske opservatorije, koja je bila uspostavljena mongolskim vladarom 129

Hulaguom, pod upravom Nasir ad-Dina at-Tusija (1201-1274). At-Tusi je odvojio trigonometriju od astronomije kao samostalnu disciplinu. Pokuao je dokazati aksiome o paralelnosti kod Euklida pri emu je slijedio rad mislioca Omara Hajjama, pokazujui da je cijenio teoretski metod kod Grka. On je bio privren tradiciji Hajjama i u svojoj teoriji brojeva raunao je pribline vrijednosti iracionalnih brojeva. Maraginska kola je posvetila posebnu panju prema grkoj geometriji a posebno prema Euklidu. Veliki sirijski enciklopedista Abu-l-Farad je predavao u Maragi Euklida i to 1268 godine. Pod upravom At-Tusija i Muhia ad-Dina al-Magribija u ovom gradu je izalo izdanje Kitab al-mutawassitat, knjiga koja je bila velika kolekcija grkih i arapskih klasika. Drugi persijski matematiar Damid al-Kai (umro oko 1430. godine) je rijeio jednadbe treeg stupnja pomou iteracija i trigonometrijskih metoda. Znao je metodu rjeavanja opih algebarskih jednadbi vieg stupnja, koja sada nosi naziv ema Hornera, i obogatio je metod izvlaenja korijena vieg reda iz obinih brojeva to je vjerojatno bio utjecaj kineske matematike. U njegovim radovima se nalazi binomna formula za svaki pozitivan cijeli broj. On, uporedo sa ezdesetinim razlomcima, koristi desetine sa zarezom. Broj je Kaiu bio poznat sa 16 desetinih znamenki. Srednjovjekovna arapska matematika, u 12. stoljeu, ve je bila na kraju svog uspona i to stoljee predstavlja kraj njihovog zlatnog perioda. Tada je arapska znanost dostigla svoj vrhunac i do novovjekovlja trajala je faza stagnacije. Evropa, ve u 12. stoljeu, biva spremna za prihvatanje te znanosti. Prijenos znanosti u Evropu - Stoljee prijevoda Evropa, prije i u vrijeme Gerberta (940-1003), nije jo bila spremna za razvoj matematike. Katolika crkva, preko svojih institucija i jezika, u skladu sa svojim mogunostima nastavila je da njeguje kulturne tradicije Rimske imperije. Samostani i obrazovani pojedinci odravali su u izvjesnoj mjeri grko-rimsku civilizaciju. Autoritet matematikih djela u Evropi bio je Anicije Manilaj Severin Boecije (480-524), skoro hiljadu godina, i njegovo djelo Osnovi aritmetike (Institutio arithmetica) je povran prijevod Nikomaha.

Gerbert, neovisno od Boecijeve tradicije koja je dominirala u zapadnoj crkvenoj koli, je napisao matematiko djelo koje sadri aritmetiku i geometriju. Bio je meu prvim koji je uio upotrebu indijsko-arapskih cifara. U 12. stoljeu latinska Evropa je prebrodila jeziku barijeru prema arapskom jeziku i time poinje stoljee prijevoda u Evrpi. U to vrijeme, bile su tri glavne spone izmeu islamskog i kranskog svijeta panija, Sicilija i Istono carstvo. U poetku se prevodilo iskljuivo sa arapskog na latinski. Meutim, u 13. stoljeu postojalo je vie naina kao to je sa arapskog na panski ili hebrejeski, sa grkog na latinski ili kombinacija arapski, hebrejski i latinski. Euklidovi Elementi su bili meu najranijim prijevodima sa arapskog i ta verzija pripada Adelardu iz Bata (1075-1160). On je godine 1126 preveo, sa arapskog na latinski, Al-Horezmijeve astronomske tablice. Kasnije je preveo, sa grkog na latinski, Ptolomejev Almagest. Prevodilaki rad Hermana Dalmatina (roen poetkom 12. stoljea) bio je potaknut radom Adelarda iz Bata i poetkom ljeta 1135. on je krenuo na studijsko putovanje po Istoku. Tom prilikom je upoznao arapsku znanost. Ve 1138. je preveo astroloku raspravu Proroica koja je dio astronomskog djela od Sahl ibn Bira iz 9. stoljea. Adelardov prijevod Abu Maarova astrolokog djela potaknuo je Hermana Dalmatina da prevede njegovo glavno djelo Kitab al-madkhal al-kabir 'ala 'ilm ahkam an-nudum pod nazivom Introductorium maius in astronomiam.2 Na slian nain bio je potaknut i preveo je Al-Horezmijeve tablice i Euklidove Elemente. Grad Toledo bio je idealno mjesto za preuzimanje arapske znanosti. U njegovim bibliotekama bilo je obilje arapskih rukopisa, a mnogi su govorili arapski jezik to je olakavalo meujeziki protok informacija. Kozmopolitizam prevodilaca u paniji je jasan po nekim od imena: Robert iz estera, Herman Dalmatin, Plato iz Tivole, Gerard iz Kremone, Don iz Sevilje i drugi. Meu najvee sigurno spada Gerard iz Kremone (1114-1187) koji je na latinski preveo dijelove Euklidovih Elemenata koristei arapsku verziju od Tabita ibn-Kure a koja je bila bolja od Adelardove. Sa njegovim prijevodom Almagesta iz godine 1175, na Zapadu Ptolomej je postao poznat. Isto tako,
2

. Dadi, Herman Dalmatin, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str. 90.

131

Gerard je napisao jednu latinsku adaptaciju Algebre od Al-Horezmija mada je bio vie poznat jedan raniji prijevod Algebre, iz godine 1145, koji je nainio Robert iz estera. Ove godine se smatraju raanjem evropske algebre. Postojala je konfuzija oko imena Al-Horezmija u 12. stoljeu i od njegovog iskrivljenog latiniziranog imena nastao je pojam u matematici pod nazivom "algoritam". Bilo je otpora u Evropi prema prihvaanju indijsko-arapske numeracije. Autori iz 13. stoljea koji su popularisali ovaj vid numeracije zvali su se "algoristi", za razliku od onih koji su bili na tradiciji Boecija a zvali su se "abakisti". Abakusi su se koristili u 11. i 12. stoljeu, mada tradicija rasprava o upotrebi ove sprave dosee do antike Grake pa ak do Egipta i Babilona. Naziv sprave mogue da je izveden od grke rijei , to znai ploa. "Abakisti" su iskljuivo koristili rimske brojeve u njihovim raspravama i nedostatci ovih brojeva se nisu osjeali zbog odsustva stvarnog raunanja. Ti brojevi su bili jednostavni za biljeenje konanog rezultata.3 Meu "algoristima" posebno su se isticali: Aleksandar iz Viledia (1225), Don iz Halifaksa (znan kao Sacrobosco) i Leonardo iz Pize (1180-1250) (znan kao Fibonacci). Carmen de Algorismo od Aleksandra je poema u kojoj osnovne operacije sa cijelim brojevima su potpuno opisane i to sa upotrebom indijsko-arapskih cifara gdje se postupa sa nulom kao brojem. Algorismus vulgaris od Sacroboscoa prikazuje raunanje a isto tako popularie njegov osnovni traktat iz astronomije pod nazivom Sphera koji je koriten u kolama u kasnijem Srednjem vijeku. Knjiga Liber abaci (Knjiga o abaku) od Fibonaccia zavrena je 1202. godine i proslavljena je knjiga. Imala je neodgovarajui naslov. To nije djelo o abaku, nego je to vrlo iscrpno razmatranje algebarskih metoda i problema u kojima se upotrebljavaju indijsko-arapski brojevi u strogom zasnivanju i, naalost, retorika forma izraavanja. Liber abaci je bila otvorena u idejama koje su djelovale skoro moderno, ali ija karakteristika je bila oba razmiljanja, islamskog i kranskog srednjovjekovlja, i tu su aritmetika i geometrija podrale jedna drugu. Ovo gledanje je, naravno, bilo oponaanje Al-Horezmijeve Algebre. Liber abaci, uprkos tome, sadri vie brojeva nego geometrije. U tom djelu je opisano "devet indijskih znakova" zajedno sa znakom 0. Indijci su nulu nazivali "sunja" to znai "prazno" a u prijevodu na arapski je
O tome vidi: G. Sarton, Introduction to The History of Science, The Williams and Wilkins Company, Baltimore, 1931, str. 756.
3

"asifr", odakle je proizala rije cifra (ciffra, chiffre, cipher, Ziffer), to je u evropskoj literaturi prvobitno oznaavalo nulu4. Naravno, Fibonacciev raun sa indijsko-arapskim brojevima je bio vrlo vaan u procesu prenoenja arapskih znanosti. Bilo je velikog otpora prema uvoenju indijsko-arapskih cifara, jer je takva numeracija oteavala itanje trgovakih knjiga. Tek u 14. stoljeu italijanski trgovci su u svojim raunskim knjigama poeli upotrebljavati neke arapske cifre. Meutim to je u Evropi u opu upotrebu ulo tek u 16. stoljeu. Prenoenje indijsko-arapskih cifara u Evropu Srednjovjekovni arapski znanstvenici su koristili dva osnovna vida numeracije. Prvi je preuzet od Indijaca pod nazivom indijske cifre (arkam al-Hind) odakle su proizale nae arapske cifre. Drugi vid je bio slovna numeracija pod nazivom dumal ili abdad. Krajem 8. stoljea Muhammad al-Fazari je preveo indijski traktat iz astronomije pod nazivom Siddhant koji je na arapskom jeziku dobio naziv Sindhind i tada je shvaeno preimustvo pozicione numeracije sa deset cifara, ukljuujui i nulu, nad grkim koje je bilo rasprotranjeno, u to vrijeme, na Bliskom Istoku. Indijski sistem numeracije je dobio iroku primjenu na Bliskom i Srednjem Istoku zahvaljujui aritmetikom traktatu Muhameda alHorezmija. Moderne numeracije sa pozicionim zapisom i nulom su zajedniko znane kao arapske numeracije, koje se razlikuju od rimske numeracije. Imena arapski i rimski jednostavno pokazuju na porijeklo i izvor, ona potvruju injenicu da prva numeracija je bila prihvaena od Arapa a slovna od Rimljana. Arapska numeracija, isto tako, razlikuje dva razliita tipa cifara koje se karakteriziraju sa dva imena, hindu i gubar cifre. Hindu cifre su bile zajednike meu istonim Arapima i jo su prisutne u dananjem arapskom svijetu. Gubar cifre su se nalazile u paniji meu zapadnim Arapima. Rije gubar znai pijesak. Ovaj termin sugerira da su ovi brojevi koriteni u vezi sa nekom vrstom pjeanog abakusa5. Njihove forme su varirale manje ili vie ali se moe utvrditi da gubar numeracija lii naoj modernoj numeraciji mnogo vie nego hindu
G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd, Matematiki i astronomi musulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIII XVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 16. 5 O tome vidi: G. Sarton, Introduction to The History of Science, The Williams and Wilkins Company, Baltimore, 1931, str. 663.
4

133

numeracija i ona je skoro identina sa formom abakus numeracije date u Boeciusovoj geometriji. Ime hindu numeracije je potpuno jasno. To jednostavno pokazuje porijeklo i izvor, to potvruje dobro zasnovanu injenicu da su je Arapi nauili od Hindusa. Mnogo manje je jasno znaenje termina gubar i porijeklo gubar numeracije.6 Predloena je teza od strane Vopkeove teorije i podrana od Ganca da gubar brojevi su bili ireni sa neopitagorejcima i da Arapi su uili njih direktno od Rimljana.7 Znaci prvog tipa jo i sada se upotrebljavaju u arapskom svijetu, dok je na suvremeni sistem, najvjerojatnije, proizaao iz sistema "gubar" iji su se znaci upotrebljavali u paniji prije nego to su tamo doli Arapi. Najvjerovatnije su ih neopitagorejci prenijeli iz Aleksandrije na zapad mnogo ranije (oko 450. god.). Arapska slovna numeracija je proizala iz drevnosemitskih tradicija a bila je i analogna numeraciji koju su primjenjivali Grci. Kod Al-Birunija se nalazi objanjenje: Oznaavanje brojeva sa arapskim slovima je stvar dogovora i konvencije; za to su potrebna za upotrebu slova u obinom poretku alfabeta a, b, th, itd. Zbog postojanja devet jedinica, devet desetica, devet stotica, koji, sa znakom za hiljadu, su obezbijeeni sa dvadesetosam slova. Ovo je bilo raireno meu ljudima od knjige prije arapskog vremena8

Slika 1. Oblici deset cifara iz razliitih perioda9 Dva najstarija arapska rukopisa a koja sadre gubar cifre su iz 874. i 888. godine. Konano najstariji poznati europski datirani
S. Gandz, The Origin of the Ghubar Numerals, or The Arabian Abacus and the Articuli, Isis, XVI, 2, 49 (1931), str. 392-424. 7 O tome vidi: Ibid., 392-424. 8 Al-Biruni, Astrology, Luzac&Co., London, 1934, str. 40-41. 9 C. B. Boyer, A History of Mathematics, John Wiley and Sons, inc., New York, Chichester, Brisbane, Singapore, 1989, str. 237.
6

dokument, koji sadri ove cifre, je latinski rukopis iz 976. godine. "Taj Gerbert i njegovi uenici su znali gubar brojeve i ta injenica ne ostavlja vie prostora za nesuglasice..."10 Renesansna evropska matematika U srednjem vijeku teorijska matematika nije potpuno nestala. Njom su se bavili filozofi. Skolastiari su, povezujui izuavanja Platona i Aristotela, dolazili do zakljuaka o sutini kretanja, kontinuuma i beskonanosti. Slijedei Aristotela, Origen je negirao postojanje aktualne beskonanosti. Sveti Augustin u "Boijem gradu" tretira niz svih cijelih brojeva kao aktualnu beskonanost. Pisci skolastiari srednjeg vijeka, meu kojima je i Toma Akvinski, prihvatili su aristotelovsko nepostojanje aktualne beskonanosti i svaki kontinuum promatrali su kao potencijalno djeljiv do beskonanosti11. Isto tako, rastao je interes za praktinom matematikom i tokom nekoliko stoljea aritmetika i algebra su bile predavane van sveuilita. Predavali su majstori rauna koji nisu poznavali klasike. Dugo vremena smatralo se da dostignua Grka i Arapa ne mogu biti prevaziena nekim novim znaajnim otkriem. Klasina matematika, koja je izvedena najvie iz elementarnih dijelova Euklidovih Elemenata, je bila dosta ezoterina disciplina i pristupana samo onim sa visokim stupnjem pripremnih uenja. Iz tih razloga, otkrivanja grkih rasprava iz ovog podruja nisu uinjena u prvom ozbiljnom dodiru nastavka srednjovjekovne matematike tradicije. Najpoznatija renesansna algebra, koja je bila meu prvim, je izala u Italiji. Kaluer Luka Paoli (1445-1514) je napisao matematiko djelo Summa de arithmetica, geometrica, proportioni et proportionalita12 koje je direktan nastavak Liber abaci iz 1202. godine, bez spominjana prethodnika i posrednika koji su djelovali poslije Leonarda Pizanskog. Put za djelo Summa bio je pripremljen generacijom arapskih algebrista, posebno sa Al-Horezmijem, i izravno matematikim djelom Leonarda Pizanskog. Ovo djelo je
S. Gandz, The Origin of the Ghubar Numerals, or The Arabian Abacus and the Articuli, Isis, XVI, 2, 49 (1931), str. 392-424. 11 D. J. Strojk, Kratak pregled istorije matematike, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd, str. 116. 12 C. B. Boyer, A History of Mathematics, John Wiley and Sons, inc., New York, Chichester, Brisbane, Singapore, 1989, str. 278.
10

135

impresivna kompilacija materijala, sa izvorima koji openito nisu naglaeni, iz podruja aritmetike, algebre, Euklidove geometrije i uvoda u knjigovodstvo. Napisano je na italijanskom jeziku. Od tada su indijsko-arapske cifre bile opeprihvaene. Renesansa u znanosti je esto predstavljala bljesak otkrivanja grkih radova ali u matematici je to ipak bio nastavak srednjovjekovne tradicije. Regiomontanus (1436-1476) je bio meu najutjecajnijim matematirima 15. stoljea. Poslije putovanja i uenja u Italiji, Regomontanus se vratio u Njemaku gdje je otvorio tampariju i opservatorij u Nirnbergu. On je, u astronomiji, upotpunio novu latinsku verziju Ptolomejevog Almagesta koja je potjecala od srednjovjekovne verzije a koja je izvedena od arapske. Regiomontanus je bio svjestan, kroz njegove kontakte sa Averoistima na italijanskim sveuilitima, da je arapska astronomija vodila rauna oko usklaivanja izmeu Aristotelove prirodne filozofije i Ptolomejevog sustava. Isto tako je sa sigurnou znao da su Oresme i Cusa izgradili ozbiljnu mogunost o kretanju Zemlje.To ga je potaklo na namjeru da reformira astronomiju i sigurno bi bio pretea Kopernika da ga u tome nije sprijeila smrt. On nije dijelio humanistike apoteoze Helenizma i bio je spreman da prepozna vanost srednjovjekovne arapske i latinske algebre. Bio je blizak sa radovima Al-Horezmija i Fibonaia. To mu je omoguilo da koristi algoritamske metode koje su razvili arapski algebristi, a to je preneseno u Evropu u 12. stoljeu. Algebra Regiomontanusa, slino kao kod Arapa, bila je retorika. On je bio upoznat sa radovima Nasir ad-Dina at-Tusija (1201-1274) i to je bio izvor njegove elje za zasnivanjem trigonometrije kao zasebne discipline, neovisne od astronomije. Njegovo djelo De triangulis omnimodis, koje predstavlja sistematino rjeavanje trokuta, je ponovno raanje trigonometrije. U italijanskim gradovima, u toku 15. stoljea i kasnije, matematika je zauzimala istaknuto mjesto. Bolonjsko sveuilite bilo je, krajem 15. stoljea, jedno od najveih i najpoznatijih u Evropi. Studenti tog sveuilita u raznim periodima bili su Paoli, Albreht Durer, Kopernik i dr. Tu novu epohu karakterizira tenja da se usvoji znanost klasika i da se stvara nova, koja e prijei granice koje su povukli klasici. Time je Evropa uila matematiku grku, arapsku i latinsku koja je tekla kroz sveuilita, crkvene prepisivae, rastue trgovake aktivnosti i kroz uenja drugih disciplina. Temelji mnogih znanstvenih razmatranja, u 15. stoljeu i kasnije, bila su

gledita to su ih izgradili Abu Maar i Herman Dalmatin a to je astroloka dopuna Aristotelove prirodne filozofije. Upravo takvo uenje Abu Maara a koje je zastupao Herman Dalmatin bilo je prihvaeno u kasnijem srednjem vijeku. Interes za uenjem arapskog znanstvenika Abu Ali Hasana ibn al-Haitama (965-1040), poznat na Zapadu kao Alhazen, trajao je sve do kasnog srednjeg vijeka. Alhazen je najvei dio svog ivota proveo u paniji i bavio se optikom, matematikom, fizikom, medicinom i drugim granama znanosti. Eksperimentirao je i prouavao irenje svjetlosti i boja, optike iluzije i refleksiju svjetlosti. Otkrio je zakone refrakcije svjetlosti promatrajui svjetlosne zrake kroz providne medije. Dao je prvi opis razliitih dijelova oka i dao je znanstveno objanjenje procesa vienja. On je opovrgao Ptolomejevu i Euklidovu teoriju vienja da oko alje zrake na objekt vienja i po njegovoj teoriji zrake potjeu iz objekta vienja a ne iz oka. On je, takoer, pokuao da objasni biokularno vienje, i dao je korektno objanjenje jasnog poveanja veliine Sunca i Mjeseca kada su blizu horizonta i poznat je po najranijoj upotrebi camere opscur. Kroz ova iroka istraivanja optike, Alhazen se smatra tvorcem moderne optike. Njegova knjiga Kitab al-Manazir, inspirirana radom Ptolomeja o refleksiji i refrakciji, prevedena je na latinski poetkom 13. stoljea i na Zapadu je bila poznata pod nazivom Perspectiva ili De aspectibus. Witelo je bio poznati znanstvenik iz tog vremena i smatrao se najboljim tumaem Alhazena. Prema Witelovoj Perspectivi, godine 1572. Fridrich Risner je objavio isto djelo pod nazivom Optical thesaurus Alhazeni Arabis. Alhazenovi radovi su utjecali na Leonarda da Vinija, Franu Petria13, Johannesa Keplera i druge. Znaajni su Alhazenovi radovi iz matematike a posebno pokuaj dokaza petog Euklidovog postulata, to na izvjestan nain predstavlja izvor neeuklidskih geometrija. U 16. stoljeu u Evropi dolazi do pojave novih ideja u matematici a koje su, uglavnom, vezane za F. Vijeta (1540-1603). Njegov najvei uspjeh je usavravanje teorija jednadbi to je prisutno u djelu Uvod u analitiku vjetinu (1591). Bio je meu prvima koji je brojeve predstavljao slovima i njegova "logistica speciosa" oznava pojavu ope simbolike. Druga znaajna tekovina u usavravanju numerike tehnike bilo je otkrie logaritama. To
13

Petriu su bile poznate Witelove ideje o teoriji svjetlosti i njima se sluio kao izvorom i u sluaju kada je neke ideje i odbacivao. O tome vidi: F. Petri, Nova sveopa filozofija, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1979., str. 123.

137

pripada kotskom lordu Donu Neperu koji je godine 1614. tampao Opis divnog kanona logaritma. Godine 1624, Brigs je objavio Logaritamsku aritmetiku. U redove velikih matematiara ovog perioda pripada i Marin Getaldi, roen 1568. godine u Dubrovniku gdje je i umro 1626. godine. Njegov najznaajniji rad O matematikom rjeenju i konstrukcijama daje ideje o primjeni algebre u geometriji i time se moe smatrati preteom Ferme i Dekarta. Time matematika u 16. i 17. stoljeu, sa novim idejama i nainom izraavanja, dobija jaki poticaj za daljnjim razvojem,kree drugim tokom i postie velike rezultate. Ulazak Bosne u sferu islamsko-orijentalne civilizacije Pad Bosne i Hercegovine pod tursku vlast doveo je do prekretnice u politikom, ekonomskom i kulturnom ivotu. Naime, s osmanskom vladavinom Bonjaci su uli u sferu islamsko orijentalne civilizacije koja se odraavala u svim aspektima ivota. S time je i pisana rije bivala dominantnija i rukopisna knjiga u to vrijeme doivljava procvat. U prvoj etapi osmanske vlasti rukopisna knjiga se uvozila iz znaajnijih orijentalnih centara tog vremena, pa se na taj nain privatne biblioteke obogauju djelima koja su bila iz oblasti religije, filozofije, knjievnosti, mistike, lingvistike, astronomije, matematike, geografije, medicine i drugih znanosti. U vremenu od 15. stoljea do sredine druge polovine 19. stoljea formirane su brojne biblioteke, privatne i javne, a koje su sadravale orijentalne rukopise iz razliitih oblasti znanosti. Najznaajnija bosanskohercegovaka biblioteka u vrijeme turske vladavine, koja nije gubila primat ni u austrougarskom periodu, jeste Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, koju je osnovao Gazi Husrevbeg zakladnicom za medresu 1537. godine. Biblioteka je posjedovala i jo uvijek posjeduje dosta turskih, arapskih i persijskih rukopisa iz oblasti svih znanosti a samim tim i iz oblasi egzaktnih znanosti. Isto tako biblioteka uva i djela bosansko-hercegovakih autora koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Ova biblioteka uva izvjestan broj matematikih rukopisa iji su autori iz razliitih islamskih zemalja. ak je veina rukopisa prepisana van prostora Bosne.

5.1. Lista orijentalnih rukopisa iz matematike koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu14 U popisu su navedeni slijedei podaci: ime autora koji je napisao djelo sa osnovnim biografskim podacim, prijepisi njegovih djela sa signaturama koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i godina i ime prepisivaa ako su poznati. 1. ihab ad-Din Abu-l-Abbas Ahmad ibn Muhammad ibn Imad ibn al-Haim al-Faradi (1355-1412) - rodio se u Kairu, predavao matematiku u medresi Salahija u Jerusalimu, umro u Jerusalimu. Prijepisi njegovih matematikih djela iz 1550. godine na arapskom jeziku a koji su sauvani u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu su: I) Nuzha an-nuzzar fi-l-hisab /Zadovoljstvo promatranja u aritmetici pojma gubar (cifra)/ , R-2440/1. II) Al-Wasila fi ilm al-hisab /Pomo u aritmetici/, R-2440/3. III) Al-Mugni fi-l-dabr wal-muqabala /Dovoljno o al-dabr walmuqabala/, R-2440/4. IV) Al-Musri muhtasar al-Mumti fi arh /Brzo skraena zanimljivost u komentaru o al-dabr wal-muqabala/, R2440/5. V) Risala fi ilm al-hisab /Traktat o znanosti aritmetike/, R2440/7. 2. ams ad-Din Muhammad ibn Araf al-Husaini as-Samarkandi al-Maragi (druga polovina XIII stoljea), iz Samarkanda i autor mnogih djela iz podruja filozofije, teologije, logike, prava, matematike i astronomije. Radio je u maraginskoj opservatoriji At-Tusija. Njegovo najpoznatije djelo je Akal at-tasis /Ponuda dokaza/ koje sadri matematiku, prirodne znanosti i filozofiju. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: I) Akal at-tasis /Ponuda dokaza/, prijepis je iz 1721. godine, R-623/1.
14

Popis je napravljen na osnovu linog uvida a podaci o nekim autorima su preuzeti iz dostupne literatura. O ovome vidi: Islamski kalendar i astronomija, priredio dr. Enes Kujundi, El-kalem, 1991., str. 29-36. i 88-91. i G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd, Matematiki i astronomi musulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIII XVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 579-584, 643, 422-423, 569, 487, 472-474.

139

3. ams ad-Din Muhammad ibn Mubarakah Mirak al-Buhari al-Haravi (umro oko 1340. godine), vjerovatno rodom iz Buhare. Napisao je komentar na djelo Akal at-tasis /Ponuda dokaza/ od ams ad-Dina as-Samarkandija. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: I) arh Akal at-tasis /Komentar o Ponuda dokaza/, prijepis je iz 1476. godine, R-2526. 4. Salah ad-Din Musa ibn Muhammad ibn Mahmud Kazi-zade ar-Rumi (1360-1437), rodom iz Burse, sin sudije(kazi-zade), radio u Samarkandu. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: I) arh Akal at-tasis /Komentar o Ponuda dokaza/, R-1889. 5. araf ad-Din Jahia al-Amriti al-Azhari al-Ansari (druga polovina XVI stoljea), pjesnik i matematiar. Napisao matematiko djelo u stihovima pod nazivom Al-Manzuma fi-lhisab /Poema o matematici/. U Gazi Husrev-begov biblioteci je prijepis njegovog djela: i) Al-Manzuma fi-l-hisab /Poema o matematici/, R-1749. 6. Hasan ibn Abu Talib zvani Abu Mahasin al-Baihaki al-Horasani, autor nije registrovan ni u istonim ni u zapadnim izvorima. Napisao je matematiko djelo Muhtasar fiilm al-hisab. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalazi prijepis njegovog djela: I) Muhtasar fi ilm al-hisab /Osnove matematike/, prepisao Imad ibn Muhammad al-Dili 1340. godine. Za sada je jedini registrovani primjerak u svijetu. 7. Baha ad-Din Muhammad ibn Husain al-Amili (1547-1622), roen u Balbeku, uio u Iranu, bio je eih-al-islam pri dvoru aha Abaza I u Isfahanu. Poznati je matematiar, astronom i filozof. Napisao je matematiko djelo Hulasa al-hisab /Sutina matematike/ koje je postiglo veliku popularnost u vremenu od XVII do XIX stoljea. O tome svjedoe mnogobrojni prijepisi koji se uvaju u razliitim svjetskim bibliotekama.

U gazi Husrev-begovoj biblioteci se, isto tako, nalazi nekoliko prijepisa njegovog djela: I) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisiva je nepoznat i prijepis je iz 1678. godine. R-467. II) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisiva i godina prijepisa su nepoznati. R-2551. III) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisao hadi Osman ibn hadi Omer 1664. godine. R-1418. IV) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prijepis je iz 1723. godine i prepisiva je nepoznat. R-1660/4. V) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, tampano u Istanbulu 1851. godine. O-3494. 8. Umar b. Ahmad al-Mai al-illi (XVII-XVIII stoljee), filozof, matematiar i astronom. Napisa je komentar na djelo od al-Amilija. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: I) arh ar-risala al-bahayya fil-hisab /Komentar na djelo Sutina matematike/, R-551. 9. Abd ar-Rahim ibn Abi Bakr al-Marai (umro 1636. godine), turski matematiar. Napisao je komentar na djelo Sutina matematike. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: I) arh al bahayya fil-hisab /Komentar na djelo Sutina matematike/. R-1463. 10. Ramadan b. Ali Husayn al-Gazuri. Napisao je komentar na djelo Sutina matematike. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: I) Risala fil-hisab /Komentar o matematici/. R-1478/1. 11. Risala fi bayan arqam al-hindi /Komentar o indijskim ciframa/, autor i godina nastanka nepoznati. R-1466/1. 12. Karaoz Abdulah, napisao matematiko djelo o osnovnim principima matematike i raunovodstva. U Gazi Husrev-begovoj

141

biblioteci je njegov rukopis: Risala fil al-hisab /Komentar o matematici/. R-3493. Na osnovu pronaenih rukopisa moe se ustanoviti da je bilo Bonjaka koji su se bavili matematikom i iza sebe ostavili matematika djela. Oni su uglavnom napisali matematika djela van Bosne. Najpoznatiji su: 1) Nasuh ibn Ali as-Salaki al-Matraki (umro 1583. godine), roen u Bosni, matematiar i radio je u Istanbulu. Napisao je slijedea matematika djela: I) Damal al-hussab fi kamal al-hisab /Ljepota raunanja i savrenstvo aritmetike/. II) Umda al-hisab fi farud al-makdira bi-l-kullijjat /Oslonac aritmetike u predpostavci svih veliina/. III) Kan-anijja fiilm al-hisab /Posveeno Kananu (knjiga) o aritmetici/. 2) Muhammad ibn Musa al-Bosnavi (umro 1636. godine), iz Bosne, matematiar. Napisao je matematiko djelo pod nazivom: I) Risala fi dizr al-asamm /Komentar o gluhom (iracionalnom) korijenu/. 3) Darwi Husam Bonaq,iz Bosne, je iza sebe ostavio matematiku raspravu na turskom jeziku pod nazivom: I) Lumat al-fawaid /Odsjaj koristi/. 4) Ahmed Hatem Bjelopoljak (umro 1754), ije je puno ime Hatam aih Ahmad Qadi-zade Aqowali, iz Bosne, je iza sebe ostavio matematiko djelo: I) arh Al-Luma fil hisab /Komentar Odsjaj znanosti matematike/.15
15

Biografije pojedinih autora se nalaze u: G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd, Matematiki i astronomi musulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIII-XVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 422, 472, 487, 562, 569, 595 i 643. O tome vidi: S. Bali, Kultura Bonjaka, drugo izdanje, Zagreb, 1994, str. 84-85. i A. Ljubovi i S. Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na

To je komentar na djelo al-Luma od Ahmada ibn Haima (umro 1412.). 5.2. Matematiki rukopis R-998 koji se uva u gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu Zbirka pod registarskim brojem R-998 (na koricama je oznaka T-998 to predstavlja trezorski primjerak) se sastoji od dva rukopisa. Prvi rukopis je matematiko djelo pod nazivom Muhtasar fi ilm al hisab a drugi rukopis je djelo iz oblasti astronomije pod nazivom Kitab fi ilm an-nudum. Oba djela je napisao Hasan ibn Abu Talib zvani Abu Mahasin al-Baihaki al-Horasani. Zbirka ima 270 listova koji su dimenzija 23x16/17x11/. Pismo je nash tadwini i svaki list ima 17 redova. Papir je arapskog (istonog) porijekla izraen od pamuka i konoplje, deblji, ukasto tamne boje. Mastilo je crne boje, izuzetno dobrog kvaliteta, neporozno na dodir sa vodom. Naslovi poglavlja i znaajnije rijei su pisani krupnijim slovima. Brojevi, take i ukrasni elementi su pisani crvenim mastilom. Po marginama ima neto komentara koji su pisani rukom istog prepisivaa. Listovi su sa kustodama.

Sl. 2. a.

Sl. 2. b.

Rukopis djela iz matematike (Sl. 2. a. predstavlja dokaz stava o raunanju povrine paralelograma gdje se autor poziva na neke stavove iz Euklidovih Elemenata) pod nazivom Muhtasar fi ilm al hisab ima 137 listova. Naslov djela nije eksplicitno naveden dok se ime autora nalazi na prvom listu. Djelo ima poetak: Ovo je skraeni prikaz slabog i grjenog Allahovog roba Hasana ibn
orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1995, str. 103-104.

143

Abu Taliba zvanog Abu Mahasin al-Baihaki al-Horasani...". Djelo se zavrava kolofonom u kome stoji biljeka prepisivaa : Zavreno pisanje etvrtak 10. dumad el-ula godine 741., Imad ibn Muhamed el-Dili. Neka Allah oprosti njemu i njegovim roditeljima. /Vidjeti list 136/ Prema tome djelo je prepisano 2. novembra 1340. godine. U dostupnim izvorima, kako zapadnim tako i istonim, nije evidentiran ni autor ni naziv djela.16 Odsustvuju podaci po kojim bi se sudilo o matematici u 13. 14. stoljea Srednje Azije. Malo je poznatih radova iz tog perioda. Vie o njima znamo po imenima i raspoloivo krajnje oskudno o njihovim radovima.17 Rukopis djela iz oblasti astronomije (Sl. 2.b. predstavlja skicu koja se nalazi u ovom astronomskom rukopisu) pod nazivom Kitab fi ilm an-nudum napisao je pomenuti autor. Nedostaje poetak djela. Ima 138 listova. Pisano je rukom istog prepisivaa. Pojedine rijei su podvuene crvenom linijom. Na vie mijesta, crteima raenim crvenim mastilom, prikazan je poloaj nebeskih tijela. Po marginama ima komentara i neto interlinearnih biljeki pisanih rukom istog prepisivaa. Listovi su sa kustodama. Djelo se zavrava kolofonom u kojem stoji biljeka: Sakuplja ovog djela je ponizni skrueni rob svemogueg Boga Hasan ibn Abu Talib zvani Abu Mahasin al-Baihaki al-Horasani. Bog popravio njegovo stanje i sauvao ga od zla i dao da zavreci njegovih poslova na ovom i buduem svijetu budu dobri. Usliaj Gospodaru svjetova pravo Muhameda i sve njegove porodice odabrane i iste. Datum prijepisa i prepisiva nisu navedeni. Papir i rukopis su isti kao kod prijepisa matematikog djela. Moe se zakljuiti da je isti prepisiva i da je djelo prepisano u istom periodu kad i matematiko djelo. Na kraju zbirke se nalaze etiri zatitna lista
16

O ovom je konsultovana sva relevantna literatura, a o tome biljee i katalogisti Gazi Husrev-begove biblioteke koji su na prednjoj strani napisali konstataciju o jedinstvenosti ovog rukopisa. asopis Radovi matematiki, u izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, na naslovnim stranama vol.1 no.1, vol.3 no.1, vol. 6 no.1 i vo.7 no.1 (od 1985-1991) je prezentirao 18., 82., 98. i 90. stranu ovog rukopisa. Urednitvo asopisa je dalo osnovne podatke o rukopisu. Prof. dr. Fuat Sezgin, direktor Instituta za povijest arapsko-islamskih znanosti u Frankfurtu, obavijestio me da u bio-bibliografskim izvorima nije naao ime ovog autora. Daljnja elaboracija o tome i injenice do kojih se dolo, slijede u narednom dijelu ovog rada. 17 G. P. Matvievskaja - H. Tllaev, Matematieskie i astronomieskie rukopisi uenjih Srednei Azii X XVIII vv., Fan, Takent, 1981., str. 3.

novijeg datuma, umetnuta naknadno prilikom posljednjeg korienja. Povez je polukoni, novijeg datuma. Do sada su bila poznata samo ova dva rukopisa, dok autor nije registriran u nama dostupnoj literaturi. Posljednja pretraivanja preko Interneta18 su omoguila da se ustanovi da postoji jo jedan prijepis astronomskog djela a koji se uva u biblioteci Astani Kodse Razi u Mehedu u Iranu i vodi se pod registarskim brojem MS12138 pod nazivom Tuhfei Raidija. U katalogu biblioteke, vol.10, str. 26-27., je kratak opis rukopisa. U oba rukopisa nedostaje poetak i to kod onog koji se uva u Mehedu samo poetni dio a kod onog koji se uva u Sarajevu nedostaje skoro itavo prvo poglavlje uvodnog dijela. Naime od prvog poglavlja je sauvana samo posljednja strana. Uporeivanjem zavretaka oba rukopisa dolo se do zakljuka da je u pitanju isto astronomsko djelo. Meutim moe se primijetiti da je prijepis iz Meheda prepisan 1663. godine, dakle 323. godine poslije prijepisa koji se nalazi u Sarajevu. Prema tome moe se zakljuiti da su se djela Hasana ibn Abu Taliba prepisivala u dosta velikom vremenskom intervalu. Rijetkost tih prijepisa je vjerojatno prouzrokovana njihovim unitavanjem. S druge strane to je dovelo do toga da se ta djela nisu analizirala pa je vjerovatno odatle injenica da se autor ne navodi ni u jednom relevantnom izvoru.19 Sigurno se moe tvrditi da je Hasan ibn Abu Talib ivio u Baihakiu (Horasan) i da je bio iitski musliman kao i veina iz te oblasti. U matematikom djelu pominje velikog matematiara Abu-r-Raihana al-Birunija (973-1048). Prema tome nije mogao ivjeti prije 9. stoljea. Prijepis matematikog djela koje se uva u
18

Preko Interneta sam ostvario najuspjeniju komunikaciju sa znanstvenicima iz Irana. Posebno sa Muhammadom Bagheriem koji je direktor History of Science Department in Encycloaedia Islamica Foundation u Teheranu i profesor povijesti matematike na arif Tehnolokom Univerzitetu u Teheranu. Njegovi saradnici su pronali astronomski rukopis u Mehedu i dostavili mi kopiju dijela iz kataloga gdje je navedeno to djelo. Isto tako su provjerili i druge kataloge razliitih biblioteka i konsultovali su Ahmada Manzavija poznatog katalogistu rukopisa u Iranu. Bagheri je isto tako provjerio Loghatnamaie Dehkoda (Dekhoda rjenik) i Zaria ila tasanif al-shia od Agha Bozorog Teherania. Podatke o Hasanu Abu Talibu nisu pronali. 19 Moje pitanje o autoru Hasanu ibn. Abu Talibu je bilo upueno na sve adrese u svijetu a do kojih sam moga doi. Nisam dobio nikakvu informaciju a koja bi ila u prilog tome da je autor registrovan u adekvatnoj literaturi. Moda jedini put kojim se neto vie moe saznati je traganje i za ostalim prijepisima njegovih djela, ako postoje.

145

Sarajevu je iz godine 1340. Prema tome on je mogao ivjeti u vremenu od 9. pa do prve polovine 14. stoljea. Poslije uobiajene invokacije, autor navodi da je ovo kratak prikaz kojeg je uradio iz rauna i sadri glavne principe havaia (vazdune) i rad sa tahtom i turabom. To su ustvari principi raunanja napamet i pisanjem po povrini odnosno po pijesku. U ovaj dio spada i ono to sam se okoristio od pametnih. Autor navodi da je ovo dijelo napisao u znak sijeanja na njegovog vou Habibullaha Alia ibn Abu Taliba i navodi On mi je jo od prije naredio da za njega napiem osnove iz raunanja i principe geometrije.20 Djelo se sastoji od uvoda, tri glave i zavrnog dijela u kojem su rijetkosti a koje su vezane sa ovom problematikom. Prva glava je iz podruja aritmetike i prvi dio se odnosi na aritmetike operacije sa cijelim i iracionalnim pozitivnim brojevima a drugi dio je o razlomcima. Druga glava je iz podruja geometrije i ima uvod i etiri dijela. Sadri planimetrijsku i stereometrijsku problematiku. Autor dokazuje pravila raunanja povrina ravnih figura pozivajui se na stavove iz Euklidovih Elemenata. Trea glava je iz podruja algebre i obuhvata proporcije, rjeavanje linearnih i kvadratnih jednaina. U sklopu ove glave su neobini zadaci a koji su vezani za prethodno izneene oblasti. Sutinski, djelo se sastoji iz tri matematike oblasti i to aritmetike, geometrije i algebre. Autor ne navodi u eksplicitnom obliku naziv djela ali u uvodu navodi da su ovo samo glavni principi matematike i u tradiciji islamske mediavalne matematike uobiajeno je bilo da se piu djela oblika repetitorija. Njihovi nazivi su bili ili Hulasa al hisab ili Muhtasar fi ilm al hisab. To je rukovodilo popisivaa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu da mu da ovaj naziv mada ono sistematinou, povezanosti, obimom i dokazima koji su prisutni u ovom djelu nadilazi oblik takvih djela. Moe se izvui opi zakljuak da je autor ovog djela vjerovatno ivio u XII ili XIII stoljeu. Napisao je dosta opirno djelo koje je sveobuhvatno i koje u pojedinim svojim dijelovima posjeduje dokaze. U teoretskoj matematici djelo je potpuno oslonjeno na Euklidove Elemente to implicira openiti karakter srednjovjekovne arapske matematike.
20

R-998, Matematiki rukopis, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, 1340., str. 1.

S druge strane autor je, od svojih savremenika, najblii aritmetikim djelima At-Tusija. Izuzev njega on preuzima neke stavove od starijih matematiara kao to je bio Al-Biruni iji ime autor navodi u ovom djelu. Matematika djela ovog tipa su uglavnom bila kompilaciska djela jer se eljelo biti to praktiniji i koncizniji u ovladavanju matematike problematike. Meutim, uzimajui prethodno u obzir, moe se zakljuiti da ovo djelo nadilazi taj tip. Ono sigurno za svoje vrijeme predstavlja mali pomak u tom smislu i pokazuje da pripada stvaralakom periodu srednjovjekovne arapske matematike. Isto tako, kroz izloene dokaze, moe se zakljuiti da autor posjeduje kreativnu slobodu naspram Euklidovih Elemenata i time pokazuje zrelost faze matematike u kojoj se ona nalazila. Danas ovo djelo daje cjeloviti uvid u povijest srednjovjekovne arapske matematike a s obzirom na rijetkost sauvanih rukopisa iz ovog perioda ono postaje jo vrjednije. S obzirom da se rukopis nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i da je koriten na ovom tlu sigurno je imao utjecaj na matematiku naobrazbu u Bosni i Hercegovini za vrijeme Osmanske vladavine. Samim tim ovaj rukopis spada u dio kulturne batine Bosne i Hercegovine. Utjecaj evropske matematike na arapsku matematiku Na osnovu popisa matematikih rukopisa koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu moe se openito zakljuiti da djela pripadaju klasinom arapskom periodu. Prema tome, ta djela su sluila za prouavanje arapske matematike klasinog perioda. Komentari novijih datuma i djela Bonjaka koja su napisana u osmanskoj Turskoj su, uglavnom, komentari na arapske prethodnike ili prirunici koji su proizali iz takvih djela. Znai, da su osmanski Turci pokuali ouvati nivo arapskih znanosti to im, naprimjer u matematici, nije uspjelo. ak pad nivoa matematike nisu uspjeli zaustaviti. Meutim, uspjeli su sauvati mnogobrojna djela iz arapskih znanosti. Postavlja se pitanje da li su, nakon dolaska Turaka u Bosnu, postojali kontakti izmeu islamske i zapadnoevropske znanosti, a koji su se odvijali na ovom i hrvatskom prostoru? To pitanje nije dovoljno istraeno, ali se sa sigurnou moe tvrditi, ako su postojali, da su oni bili neznatni.

147

Franjevci su djelovali u Bosni za vrijeme turske vladavine, u kojoj se njegovala islamska kultura, pa su vjerovatno djelimino poznavali neke orijentalne rukopise islamskih znanosti. Isto tako franjevci u Bosni su studirali u zapadnoevropskim zemljama gdje su usvajali matematika znanja koja su prenesena u Evropu iz islamskog svijeta drugim putem a koja su nastala u doba najveeg procvata islamskih znanosti. Prema tome oni su ve poznavali matematika znanja koja su se mogla nai u arapskim rukopisima u Bosni pa posredovanje franjevaca na kontaktima islamske i evropske matematike je neznatno ili nikakvo. Drugo vano pitanje je mogunost obrnutog komuniciranja, odnosno pitanje utjecaja zapadnoevropske znanosti na islamske matematike i astronomske rukopise koji su nastali u vrijeme turske vladavine. Jedna injenica, koja ukazuje na takvu mogunost, je turski rukopis Beyan-i kesr-i asar-i kaide-i logaritme Tumaenje razlomka s nazivnikom deset po logaritamskim pravilima, koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Prema katalogu u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti tekst je prepisan godine 1650. Meutim postoji vie naznaka da je on prepisan u 18. stoljeu. Logaritme je otkrio John Napier oko godine 1594., a svoje otkrie objavio godine 1614. Meutim, islamski znanstvenici, mada su unaprijedili matematiko znanje od 12. do 17. stoljea, nisu doli do pojma logaritma. U tom sluaju, autor ovog rukopisa o logaritmima morao je taj pojam upoznati iz radova nastalih u zapadnoj Evropi.21 U osmanskoj Turskoj, u vrijeme Selima III (1780-1807), dolo je do utjecaja europske znanosti. Naime, moderna matematika je u osmansku Tursku dolazila preko vojnih znanosti. Meutim, djela iz ovoga perida pokazuju da se s jedne strane teilo uvoenju matematike i prirodnih znanosti radi reformiranja vojske, dok su na drugoj strani znanstvenici u medresama nastavljali da piu i prevode djela koja pripadaju starom dobu. Na taj je nain u znanstvenom svijetu dolo do podvajanja. Husein Rifki je bez sumnje bio jedna od kljunih linosti koje su prihvaale utjecaj Zapada, naroito u oblasti matemetike, astronomije i fizike. Meutim, nain na koji su znanja prenoena bio je na nivou novinskih informacije, dakle nisu objanjavani
21

O tome vidi: arko Dadi, Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja, Naprijed, Zagreb, 1994, str. 281-285.

principi na kojima je poivala odreena znanost. Husein Rifki je napisao djelo Mecmu'at-ul Muhendisin u kojem je koristio zapadne izvore, a koje sadri matematiku, mehaniku i opis sprave za mjerenje razdaljina na moru. Posebno su znaajni neki njegovi prijevodi. Sigurno, najznaajniji od njih je prijevod Euklidovih Elemenata od Bonnycastlea sa engleskog na turski jezik. Prijevod je objavljen 1789. godine. Husein Rifki kae da je Bonnycastle modernizirao Euklida. Meu znanstvenicima koji su doprinijeli da Osmanlije upoznaju zapadnu znanost bio je i Ibrahim Edhem-paa koji je ivio u Egiptu. Vojnicima je drao asove iz crtanja karata, a oficirima iz aritmetike i geometrije. Znaajno je njegovo djelo na turskom jeziku Usul-u hendese, koje predstavlja prijevod djela od Legendrea22 (1752-1834). U ovu knjigu je uvrstio i prijevod nekih teorema iz Lacroixove23 knjige o geometriji, koje je on smatrao vanim. Izbor ove knjige je bio veoma dobar, jer je Legendre postao najslavniji matematiar u Francuskoj u 19. stoljeu. Dvije godine nakon to je Usul-u hendese preveden na turski, na arapski ga je preveo izvjesni Mehmed Ismed. Djelo je tampano u Egiptu pod naslovom Mu'cem-ul Matbuat.24 Ovi primjeri pokazuju da da je u toku 18. stoljea zapoeo utjecaj zapadnih znanosti na znanost osmanskih Turaka, a samim tim i na arapske znanosti. Pojavaom matematikog djela Mu'cem-ul Matbuat na arapskom jeziku konano se zatvara potpuni krug meusobnih utjecaja arapskih i evropskih znanosti. Zakljuna razmatranja Grke rasprave iz matematike u srednjovjekovnoj Evropi nisu bile otkrivene u prvom njihovom dodiru. Klasina matematika je bila uglavnom izvedena iz Euklidovih Elemenata. S obzirom na ezoterinost, ovo antiko djelo je bilo pristupano samo uskom krugu visoko educiranih pojedinaca. Zato je razvoj matematike u vrijeme renesanse morao biti nastavak tradicije arapskog Istoka i latinske Evrope. Bosna i Hercegovina, padom pod osmansku Tursku, nala se u orijentalnom civilizacijskom krugu u kojem se
22

Adrian Marie Legendre (1752-1834) Njegova najire poznata knjiga je bila Elements de geometrie koja je publicirana 1794. godine i bila je dosta prilagoena kao zamjena za Euklida u Europi. 23 Sylvestre Francois Lacroix (1765-1843). 24 O tome vidi: A. Adnan Adivar, Nauka kod osmanskih Turaka, Islamska pedagoka akademija, Zenica, 1999, str. 223-323.

149

njegovala srednjovjekovna arapska matematika. Time u Evropi se deavaju dva odvojena obrazovna sistema a samim time i razliite recepcije matematike. U jednom sluaju je izuavanje srednjovjekovne arapske matematike a u drugom sluaju razvoj evropske matematike kao nastavka arapske srednjovjekovne tradicije i latinske evropske tradicije. Napokon naglim razvojem evropske znanosti, a time i matematike, dolazi do njenog utjecaja na orijentalne znanosti a preko osmanske Turske. Izvor i literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Adivar, A. Adnan: Nauka kod osmanskih Turaka, Islamska pedagoka akademija, Zenica, 1999. Al-Biruni, Astrology, Luzac&Co., London, 1934. Bali, S.: Kultura Bonjaka, drugo izdanje, Zagreb, 1994. Boyer, C. B.: A History of Mathematics, John Wiley and Sons, inc., New York, Chichester, Brisbane, Singapore, 1989. Dadi, .: Herman Dalmatin, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Dadi, arko: Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja, Naprijed, Zagreb, 1994. Gandz, S.: The Origin of the Ghubar Numerals, or The Arabian Abacus and the Articuli, Isis, XVI, 2, 49 (1931), str. 392-424. Islamski kalendar i astronomija, priredio dr. Enes Kujundi, El-kalem, Sarajevo, 1991. Ljubovi A. i Grozdani, S.: Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 199504. Matvievskaja G. P. - Tllaev, H.: Matematieskie i astronomieskie rukopisi uenjih Srednei Azii X XVIII vv., Fan, Takent, 1981. Matvievskaja, G. P. i Rozenfeljd, B.A.: Matematiki i astronomi musulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIII XVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 16. Petri, F.: Nova sveopa filozofija, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1979, str. 123. R-998, Matematiki rukopis, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, 1340. Sarton, G.: Introduction to The History of Science, The Williams and Wilkins Company, Baltimore, 1931, str. 756.

16. Sezgin, Fuat: Geschichte Des Arabischen Schrifttums, Band V, Matematik BIS ca. 430 H., E. J. Brill, Leiden, 1974. 17. Strojk, D. J.: Kratak pregled istorije matematike, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd Ph. D. Devad Zei DEVELOPMENT THE MEDIAEVAL ARABIC AND EUROPEAN MATHEMATICS Summary The development of mathematics in Arabic language, in the Middle Ages, reached its peak by the 13th Century and then Europe was prepared to accept that science. It was only in the 15th Century with the Summa de arithmetica, written by Luca Pacioli, that Hindu-Arabic numbers came to be generally accepted and that was when the development of new ideas started in European mathematics. Science in Ottoman Turkey by the 19th Century had consisted of the science in Arabic and Persian language as well as their continuation that meant mostly its further decline. With the Ottoman Rule, Bosnia entered the sphere of Islamic-Oriental civilization reflected in all aspects of life. Arabic manuscripts of the classic Arabic period preserved and kept in Gazi Husrevbey Library in Sarajevo originate from that time. In the 18th Century the first military reform in Turkey made it possible for the foreign experts to come and widen the influence of the European science onto the science in Arabic. Thereby, in Ottoman Turkey, a full circle of mutual influences of Arabic and European mathematics has come to its natural close.

151

Doc. dr. Salih Jalimam

HISTORIJSKI POGLED NA RAZVOJ METALURGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI25

Historija kao nauka o prolom, najpodlonija je ideologijskom prepariranju, svoja temeljna opredjeljenja, tuma vremena prihvatala je kao nuno zlo otvarujui se shodno skoro svim srodnim naunim dsciplinama po potrebi, ali i principima. Historijska nauka se ne razlikuje od teorijske po tome to bi samo druge objanjavala i to ne ono to je ope i zakonito u konkretnim pojavama, nego po nivou naune apsktrakcije i analize kojim se prilazi unutranjoj strukturi i zakonitosti datih pojava. Po principu univerzalnog historijskog determinizma sve pojave u drutvu, nastale kao rezultat odreenog historijskog kretanja, postojat e, u odreenoj situaciji, i bit e podlone promjeni i nastojanju ako se izmijene ili ieznu uvjeti. Podlona mnogim promjenama, prije svih tzv. progresivna nastojanja, historijska nauka se mijenjala i istraivakim naporima i traganjima darovitih pojedinaca, koji su svaki na svoj nain mijenjali ugao istraivakog zahvata i time, metodologijski mehanizam postavljali u onu ravan koja se prepoznaje kroz misao uglednog filozofa historije Gustava Von Grunebauma da je povijesnost bit ljudske egzistencije, a ovjekov pogled upravljen budunosti pretvara u njegovoj svijesti neartikulirano vrijeme u povijesno vrijeme. Samo se povijesno vrijeme moe smatrati za vrijeme bogato znaenjima. U duhu ovog kategorinog izriaja mogu se pretpostaviti i sljedei redovi, koji se opet, u metodskom pogledu trebaju uzeti kao paradigma. Danas, u ovom vremenu posao i zadatak historiara je posebno delikatan i zbog injenice koja je ve naznaena, ali i zbog potrebe da se, ipak, protumai vrijeme, prilike, pojave i ljudi uz
25

Referat proitan na Naunom skupu: Doprinos akademika Kemala Kapetanovia razvoju nauke u Bosni i Hercegovini, Zenica 2. juni 1994. godine.

153

pomo za ove prilike identifikovanih objektivnih mjerila i mehanizama koji se i sami nameu. Vjerovatno da e potraga za bogatim znaenjima biti jedna od odrednica buduih historijskih istraivanja. Ovom prigodom, s eljom da se sintetiki prikae historijski razvoj prerade metala na teritoriji drave Bosne i Hercegovine u dugom historijskom intervalu od najstarijih, predhistorijskih vremena do poetka XX vijeka, mora se istaknuti i jedna posebna elja, nastojat e se problem postaviti kao temelj za neka budua istraivanja i pravac buduih zahtjeva, ne kao oblast s tzv. margine ivota, ve obrnuto da se ve spomenuto neartikulirano vrijeme prepozna i postavi u historijsko sa svim potrebnim atributima. Nakana saopenja: Historijski pogled na razvoj metalurgije u Bosni i Hercegovini je teka i nezahvalna, prije svega to su okolnosti opredijelile ovog izlagaa da koristi gotove rezultate brojnih istraivaa, konzumira historijsku literaturu, a ne historijske izvore, pa se uz ispriku eli postaviti i jedna ograda, koja se smatra i nunom. Naime, elja je da se protumai metalurgijska proizvodnja u jednom historijskom kontinuitetu kao obiljeje bosanskohercegovake posebnosti, to nikada nije dolazilo pod sumnju, te se uzima kao siguran garant. Primjeri koji ukazuju na razvoj metalurgije u Bosni i Hercegovini u historijskom pregledu su jo uvijek razbijeni u vie dijelova, koji nikako ne mogu oslikati kontinuitet onoga to je tema ovog saopenja. Tako e se i ovom prigodom vie govoriti o gotovim mehanizmima kojima se objanjavaju ti dijelovi prolosti metalurke djelatnosti na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine, kao takvi i tek kao naznaka za nekog budueg istraivaa koji bi sintetikim prilazom sve to pojasnio. Do tada, neka se ovaj pokuaj shvati kao prilog obiljeavanju doprinosa akademika Kemala Kapetanovia historiji metalurgije i rudarstva u Bosni i Hercegovini. Najstarija predhistorijska nalazita eljeznih predmeta, znai metalurgijske prerade, na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine otkrivena su u tumulusima na Glasincu, u Starom Majdanu i u sojenicama u Dolini kod Bosanske Gradike. Prema miljenjima arheologa ovi lokaliteti pripadaju starijem eljeznom dobu. Iz vremena mlaeg eljeznog doba identificirano je vie arheolokih lokaliteta smjetenih u Donju Dolinu, Ripa kod Bihaa kao i predjelima rijeka Sane, Une i Japre. Interesantan je

nalaz kod Sanskog Mosta, rije je o cijevi tvrdo peene ilovae u ijoj se unutranjosti nalazila troska. Na istom mjestu naeni su ostaci rude, troske i komadii eljeza. U arheolokoj literaturi izvrena je komparacija ovog nalaza sa slinim u Egsbachtalu u Siegerlandu, koji pripada periodu mlaeg kamenog doba, te je zakljueno da su skoro isti. Dalje je egzagtnim ekspertizama ustanovljeno da je proizvodnja i prerada eljeza u to doba u Bosni i Hercegovini bila na nivo kao i u ostalim dijelovima Evrope. Karakteristini tragovi obrade metala evidentirani su na lokalitetu Pod kod Bugojna, koji vremenski pripada eljeznom dobu. Opa karakteristika je da su naselja utvrena bedemom kameno-zemljene konstrukcije. Unutar bedema, na relativno malom prostoru (oko 5.500 m2) pronaeni su gusto zbijeni redovi kua s pravilnom mreom uskih, ali redovno odravanih uliica i prolaza. Prema arheolokim sistematskim istraivakim zahvatima identifikovani su tragovi obrade metala, zatim grumenje eljezne rudae-limonita, naeni su od sloja koji vremenski pripada osmom vijeku prije nove ere. Zakljueno je da je u ovom prehistorijskom naselju vrena obrada sirovog, neproienog eljeza (arenje i prekivanje), izrada razliitih eljeznih predmeta (oruje i orue). Da se tu deavala metalurgijska prerada kazuje i to da je naena vea koliina troske, otpadaka eljeza, polomljenih eljeznih predmeta i tsl., kao i ognjite. Zanimljivo je da su naena i po 2-3 ognjita u istom objektu, koja su vie puta obnavljana. Takoer, od veeg broja pei, iji su ostaci brojni u slojevima naselja sigurno je da je jedna (to se zakljuuje prema konstrukciji) sluila za taljenje rudae pa se pretpostavlja da se to obavljalo izvan naselja Pod kod Bugojna. Arheoloki nalazi o prehistorijskoj metalurkoj preradi evidentirani su i u neposrednoj okolini Zenice, na arheolokom lokalitetu Kopilo, gdje se, pored ostalog, naeno grumenje eljezne troske, to jasno ukazuje na prisutnost eljezne rudae i njenu eksploataciju u neposrednoj blizini ovog lokaliteta. Potrebno je napomenuti da ovi prvi identifikovani tragovi i poznati podaci zorno ukazuju na prisutnost eljeza i eljezne rudae kao i njihovu metalurgijsku preradu na prostorima dananje Bosne i Hercegovine. Sljedee zanimljivo razdoblje u razvoju metalurgije je vrijeme Ilira, posebno i zbog toga to su oni imali staro, posebno 155

plemensko ureenje i autohtonu preradu eljeza, to je bilo i temelj njihove moi. Istovremeno, prema arheolokim nalazima, proizvodnja eljeza u to doba obavljala se na najprimitivniji nain. Nalazita eljezne troske identifikovana su na mnogim vrhovima Bosne i Hercegovine, od kojih se posebno izdvajaju visovi planine Vranica smjetene izmeu Kreeva i Fojnice, zatim iznad Konjica, na Karauli iznad Donjeg Vakufa, Travnika, Kraljeve Sutjeske, na Konjuhu itd. U okolini mjesta Blagaj u Bosanskoj Krajini pronaene su ogromne koliine od preko 600.000 tona eljezne troske, to je arheolozima bilo dovoljan znak da je to odlaganje zapoeto mnogo prije rimske epohe. Tolike koliine, mjestimice bez tragova graevinskih ostataka, dokazuje postojanje najprimitivnije proizvodnje eljeza ali istovremno dokazuje poetke razvoja metalurgije na ovim prostorima. To su sigurni i nedvosmisleni dokazi da se na prostorima dananje Bosne i Hercegovine talilo i preraivalo eljezo. Potvreno je da gdje god se nalaze ostaci starih kulturnih naslja, skoro uvijek u njihovoj neposrednoj blizini nalaze se i bazeni za dobijanje eljeza. Zatim, gdje god je evidentirana prerada eljeza nastajala su i naselja. Treba posebno istaknuti jedan zanimljiv primjer iz predhistorije, naime na nekoliko arheolokih lokaliteta naen je i novac starog Egipta i Kartagine, to je sigurna i prepoznatljiv dokaz i trag da su trgovake veze izmeu ovih krajeva i tadanjih najvanijih drava na svijetu bile vrlo ive. Iz literature poznato je da je Ilirik snabdijevao Kartaginu elikom za vrijeme ratova koji su voeni protiv Rimljana. Dokaz tome je 35 kilograma kartaginskog novca naenog izmeu rijeka Une i Sane a pripadaju vremenu Hanibala, Jugurte i Numidije (negdje oko 230. godine prije n.e.). Meu nalazima ima i starog egipatskog novca, to potvruje pretpostavku da su Iliri trgovali i sa afrikim podrujima, i to u vrijeme kada jo ni Rimljani nisu znali za Ilire. Prema sauvanim historijskim izvorima iz rimske epohe glavno sredite metalurgijske proizvodnje i trgovine je Splaunum, koji je pripadao plemenu Mezeja, a lociran je na mjestu dananjeg Starog Majdana kod Sanskog Mosta. Poslije velikog rata kojeg su preko stotinu godina Rimljani vodili protiv Ilira i u kojem su ilirska plemena poraena sva metalurgijska proizvodnja u ovim krajevima je prestala na due vrijeme. Posebno je na to uticala injenica da Rimljani nisu bili metalurzi niti su stimulirali i potovali takvu proizvodnju.

Jedna od najbrojnijih antikorimskih aglomeracija, koja je u potpunosti identifikovana i arheoloki obraena, je lokalitet Gromile u ipovu, gdje se, prema paralelnim istraivanjima, pretpostavlja da je tu dosta rano (ve u prvom vijeku nove ere) formirano utvrenje (castellum) na ijim se temeljima razvilo i vee naselje gradskog tipa sa statusom gradske opine (municipium). Kasnija, nepotpuna arheoloka istraivaja identifikovala su i neke oblike metalurgijske proizvodnje. Odreeni dokazi metalurgijske proizvodnje identifkovani su i na lokalitetu Ilida, gdje se nalazilo vee rimsko naselje sa statusom gradske opine (municipium) ali isto tako i kolonija. Nalazi su datirani u periodu od drugog do etvrtog vijeka nove ere. Od arheolokih nalaza koji asociraju na metalurgiju treba napomenuti postojanje neidentifikovanog predmeta, slian spojnici, duine debljeg dijela 65 milimetara, a tanjeg 5o i teine 20 grama. Neposredno ispod predhistorijskog lokaliteta Pod kod Bugojna, identifikovano je rimsko naselje Grudine, gdje se, prema pretpostavkama nalazilo vee naselje antikog tipa, koje je osnovano, prema pretpostavkama, u prvom vijeku nove ere. Na istraenom prostoru pronaeni su ostaci stambene zgrade iz perioda od drugog do etvrtog vijeka nove ere, koja je vie puta pregraivana, zatim ostaci bazilike sa grobnicama na svod iz petog i estog vijeka. Brojna pregraivanja i ruenja, kao i ukopni grobovi koji pripadaju vremenu srednjeg vijeka, oteavaju stvaranje jasne slike o karakteru ovog naselja, pogotovu to je istraen samo mali dio cijelog kompleksa. Grupa objekata iz koje potie fragment konjske potkove irine 300 a debljine 0,52 milimetra i tene oko 47 grama moe se samo okvirno datovati u vrijeme od drugog do estog vijeka nove ere. Na lokalitetu Crkvine u Obrovcima kod Donjeg Vakufa naen je fragment neidentifikovane okrugle alatke presjeka 14 i duine 65 milimetara i teine 24 grama. Presjek se suava prema sredini, a treba napomenuti da je uzorak jako korodiran, mjestimino su primjetljive oksidne prevlake i porozitet. Fragment je pronaen na prostoru kasnoantike crkvene graevine, a orijentaciono pripada petom vijeku nove ere. Zavretkom rimske vladavine na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine, novi gospodari (prije svih Goti) zatekli su u planinama rudnike i u njihovoj blizini prostore gdje su se mogle preraivati brojne rude, od ega su pravili oruje i orue. Prema miljenjima u historijskoj literaturi u vrijeme velike seobe naroda 157

(V-VII vijek) u ovim krajevima nisu postojali uvjeti za razvoj metalurgije. Naime, vojni pohodi Junih Slavena i Avara zadali su smrtni udarac klasinoj starini ali ipak, u nekim dijelovima eljezni obrt je izdrao posebno i zbog toga to je bio osnov svih ratova (proizvodnja oruja). Uz stabilizaciju prilika Juni Slaveni su u ovim krajevima obnovili antiku proizvodnju eljeza, koja je, zbog brojnih ratova dosta nazadovala. Nedostatak primarnih i sekundarnih historijskih izvora, kao i spomenika materijalne kulture, prije svih sigurnih arheolokih nalaza umanjuje ukupan utisak o tome svemu to ne moe biti od pomoi da se identifikuju sve injenice koje su od bitnog znaaja za razumijevanje razvoja metalopreraivake proizvodnje na prostorima dananje Bosne i Hercegovine. U vrijeme samostalne srednjovjekovne bosanske drave, bosanski banovi i kraljevi drali su pod svojom vlau ve identifikovane krajeve poznate od ranije po proizvodnji i preradi eljeza:Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kreevo, Visoko, Konjic. Istovremeno u tim mjestima odravani su sastanci bosanskog sabora (stanak, rusag, sbor, sva Bosna), ali je i stolovao vladar (ban, kralj). Tu se upravo i stvaraju trgovi, podiu utvrde koje su imale izmeu ostalog i cilj osiguranje rudarske proizvodnje i metalurgije. Bosanski vladar je istovremeno gospodar i patron mjesta rudarske proizvodnje. Zanimljivo je spomenuti da se u historijskoj literaturi spominje interesantan podatak da su 1450. godine franjevaki samostani imali na tri mjesta u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi svoja preduzea eljezne proizvodnje, eljezna kola i samokove to su ih dobili od bogatih graana. U doba samostalnosti, srednjovjekovna bosanska drava je bila jedina drava na Balkanskom poluostrvu koja ne samo da je podmirivala svoje potrebe u eljezu nego to je isto inila i za potrebe istonih i junih susjeda. Bosansko srednjovjekovno eljezo otpremano je u mnoge susjedne drave, gdje je bilo na izuzetno visokoj cijeni. U vrijeme procvata prerade eljezne proizvodnje izvoz istoga iz srednjovjekovne bosanske drave, naprimjer Engleska je 1354. godine zabranila izvoz eljeza.O svestranoj bosanskoj trgovini eljezom i eljeznim preraevinama govori i dubrovaki statut iz 1272. godine. Krajem bosanskog srednjeg vijeka, posebno u godinama politikog sloma srednjovjekovne bosanske drave brojni historijski izvori potvruju da je u ovim krajevima bila razvijena

proizvodnja eljeza, ija je metalurgijska prerada ostala dugo vremena bez konkurencije na Balkanu. Bobovac je jedan od zanimljivijih arheolokih lokaliteta, poznati srednjovjekovni grad i jedno od sjedita srednjovjekovnih bosanskih vladara. U dugom vremenskom periodu otkopan je itav sistem fortifikacija (bedemi, kule), pronaeni su ostaci dviju kraljevskih palaa, neki sakralni objekti (grobna kapela, crkva), ali i nekoliko zgrada koje su imale privrednu namjenu - meu kojima ostaci manje topionice ili kovaice. Jedan od dokaza razvoja metalurgijske proizvodnje u ovim krajevima je i pronaeni eljezni avao, priblino kvadratna presjeka, profila 80 milimetara, duine 170 milimetara, a teine 50 grama. Inae, eljezni avao pronaen je na prostoru kraljevskog dvora. Ve davno je konstatovano u historijskoj literaturi da zbog unosnosti metalurgijske proizvodnje na teritoriji bosanske srednjovjekovne drave rudarstvo i metalurgija su bili na visokoj cijeni. Posebno i zbog toga to je bosanska srednjovjekovna vlastela naroito bila zainteresirana za razvoj metalurgijske prerade i proizvodnje, naroito plemenitih metala, u emu su se isticali rudari Sasi, inae poznati metalurzi, koji su, zbog svoje poslovine radinosti u srednjovjekovnoj Bosni dobijali posebne povlastice. Historijski je potvreno da su Turci - Osmanlije u Foi ve 1416. godine odravali lokalnu proizvodnju oruja, pod ijim uticajem dolazi do izrade oruja nalik na tursko. Zanimljivo je da su sav ostali eljezni obrt i proizvodnja pomalo dobivali istonjako obiljeje. Pronalazak puanog praha preobrazio je srednjovjekovni nain ratovanja pa se i prvi top, inae iskovan u Dubrovniku, pojavio u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi u vrijeme vladavine bosanskog kralja Tvrtka I Kotromania. Po tom uzoru, bosanski kovai, oruari izrauju tzv. prate, manje eljezne topove za odbranu gradova. Pred sam kraj politike nezavisnosti srednjovjekovne bosanske drave u historijskim izvorima primjetljiv je snaan izvoz kovanog eljeza, za kojim je u to vrijeme bila velika potranja. Tako dobar elik, obilje umura i jeftina radna snaga omoguili su da je metalurgijska proizvodnja u srednjovjekovnoj Bosni, u okvirima Balkanskog poluostrva, bila bez premca. Dolaskom tursko-osmanlijske vlasti na ove prostore nastavlja se sa metalurgijskom obradom, a historijski izvori potvruju odreenu zainteresiranost za dalji razvoj i eksploataciju 159

brojnih ruda, posebno srebra, eljeza ili nekog drugog metala. Karakteristika toga doba je i to da su se povlastice i prava bosanskih metalurga i rudara u potpunosti sauvala. Sultan Sulejman II Zakonodavac svojom je uvenom Kanun-namom, izmeu ostalog, dao popisati pravno-rudarske obiaje to ih je tursko-osmanlijska vlast zatekla u doba osvajanja teritorije Bosne i Hercegovine. Posebno su bili zatieni prerada metala i metalurka proizvodnja saskim zakonom, koji je istovremeno titio i omoguavao miran razvitak svih tih privrednih djelatnosti. U meuvremenu, prerada metala, posebno eljeza se poboljava, upoznaje se s novim predmetom izrade, novim orujem koje je po porijeklu osmansko ili arapsko. Rije je o sabljama dimiskiji, aruljanki, misirliji, adenkiji itd. Prisilno iseljavanje bosanskohercegovakih zanatlija u Carigrad ili u neki drugi grad imalo je prije svih ekonomske razloge ali evidentan je vaan problem veliki uvoz metala iz upravo otkrivene Amerike kao i inflacija srebra oslabili su preradu jednog broja metala. I pored oteanih uvjeta za proizvodnju, evidentna je i pozitivna promjena, dolo je do koncentracije rudara i otvaranja novih rudnika, npr. oko Varea to je uticalo da je proizvodnja i prerada eljeza postala ponovo rentabilna. Potrebno je naglasiti da je tadanja evropska metalurgijska proizvodnja bila na istom stepenu razvoja kao i u Bosanskom paaluku, to nimalo ne udi zbog injenice da je bila iskljuivo bazirana na empirijskim saznanjima. Prva poznata knjiga u kojoj je opisana tehnika metalurke proizvodnje je: De re metallica, autora Georga Agricolae, tampana 1556. godine i u 12 tomova. Primjerak ove knjige pronaen je u franjevakoj knjinici u Kreevu, a knjiga je pune dvije stotine godina bila temeljna i skoro jedina informacija o metalurkoj proizvodnji. Za prve vijekove tursko-osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini evidentirani su brojni historijski dokumenti koji sigurno i tano potvruju o bogatim nalazitima eljeznom rudaom (Fojnica, Kreevo, Vare, Stari Majdan, itd.), ali su to ipak nedovoljni izvjetaji za obradu ove teme, posebno zbog toga da su tu esto ili skoro uvijek date ope injenice o nalazitima, a skoro nita o samom postupku metalurgijske proizvodnje. Proizvodne prilike, prije svih ekstenzivni razvoj zemljoradnje uz to se vezuje potreba za obradivom zemljom u Bosni i Hercegovini uticali su da doe do zamanije izrade i

proizvodnje razliitog alata, posua kao i niza kunih potreptina, to nesumnjivo svjedoi o trgovini eline robe, to je, barem prema poznatim i dostupnim historijskim izvorima poprimilo ire razmjere. Indikativno je da se u proizvodnji elika nije puno odmaklo, dokaza ima dovoljno a jedan od sigurnih je i taj da je u upotrebi vrlo malo tursko-osmanskih tehnikih izraza, suprotno njemakim koji su u stalnoj upotrebi. Ratne okolnosti omele su dalji razvoj metalurgijske proizvodnje, da bi se opet od XVIII. vijeka iskazala potreba za preradom eljeza i to ovaj put za potrebe rata. Nakon to se Tursko-osmanlijsko carstvo povuklo sa sjevera, te stiglo iza rijeka Save i Dunava a na zapad iza klike Dinare, na bosanskohercegovakim prostorima razvija se specifina privredna autarhija kojom se hermetiki zatvaraju sve granice. U to vrijeme, iako su evidentne izvjesne konkurentske nedae, kao to je razvoj mletake proizvodnje eljeza oko italijanskog grada Padove, ipak, najvei svoj stepen razvoja postie eljezni obrt koji se skoncentrisao na prostorima srednje Bosne. Tu se evidentira i odreeni znak poboljavanja materijalnog poloaja djelatnika u proizvodnji to je izazvalo niz popratnih promjena i to na skoro svim poljima djelovanja. Razvoj procesne metalurgije tokom vjekova autohtone proizvodnje elika u Bosni i Hercegovini i to sve do kraja XIX vijeka imao je uglavnom isti put kao i u drugim metalurkim centrima Evrope. Moda je, izvjesna zatvorenost i izoliranost, koja je evidentna u Bosni i Hercegovini, svakako usporila proces metalurke proizvodnje. Tako se ve u toku XVIII vijeka, u mnogim evropskim metalurkim centrima, uveliko proizvodilo i preraivalo eljezo u visokim peima putem koksa, zatim, koristio se proces pudlovanja elika nezavisno od umura i poela je prva proizvodnja tenog elika u loncu. Tursko-osmansko carstvo je pedesetih godina XIX vijeka sklopilo konvenciju, tzv. Kapitulacije, sa evropskim dravama i otvorilo im do tada nepristupane luke Levanta. To je uvjetovalo pojaanu konkurenciju koja je uticala na zamiranje do tada velikog izvoza bosanskohercegovakog elika a time i do opadanja domae, autohtone prozivodnje elika. Vremenom e doi do priliva u Bosnu i Hercegovinu jeftinije, uvezene eljezne robe. Historijski izvori iz toga vremena biljee rapidno opadanje metalurgijske proizvodnje, da bi kasnije to postalo akutno, mnogo ee i primjetljivije. 161

Dolazak Austro-Ugarske monarhije 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu imao je uticaja na skoro sva polja djelovanja, a to se tie metalurgije to je znailo i katastrofu za autonomnu proizvodnju i preradu eljeza. Ve prvih dana svoje vlasti, nizom zakonskih mjera, nova vlast je napravila niz radikalnih promjena, tako su npr. oduzeta sva prava na rudita i ume od domaih majdandija kao i nezavisna proizvodnja elika. Neto kasnije, dolo je do poputanja ovog pritiska i to se prepoznaje kroz otvaranje male topionice u Vareu 1891. godine, kao i eljezare u Zenici 1892-1893. godine u kojoj se zapoelo s jednom pei za pudlovanje i malom valjaonicom. Treba znati da je vareka eljezara bila tada najvea eljezara u Evropi koja je u visokim peima koristila kao gorivo umur. Tek 1917. godine dolo je do promjene i prelo se na koks. Nova metalurka industrija unitila je staru domau i podigla se na raun nove tehnologije proizvodnje i prerade metala koji nije vie bio u stanju konkurirati stranoj metalurgiji, nakon otvaranja granica i dolaska Austro-Ugarske monarhije. Austro-Ugarska monarhija iskoristila je vievjekovno iskustvo domaih metalurga, koje je istovremeno zapoeto s eksploatacijom domaih rudnih rezervi i time se nametalo kroz novi profit i konkurenciju. Treba potovati injenicu koja ukazuje da je metalurka proizvodnja u Bosni i Hercegovini sve do poetka XVIII vijeka prolazila kroz iste faze razvoja i procesne mijene kao i u svim evropskim metalurkim centrima, posebno to je istaknuto, da je postojala nevjerovatna komunikacijska vezanost, razmjena i primjena iskustava do nesluenih granica. Kasnije, zbog ve poznatih historijskih okolnosti to se promijenilo do toga stepena da je dolo do stagnacije i potpune ovisnosti od strane vanjskih tehnologija i mehanizama. Na kraju ovog saopenja nuno je ukazati na vanu injenicu: istraivanje metalurgijske prolosti je preokupacija svih drava s razvijenom metalurgijom jer istraivanje u tom pravcu doprinosi ne samo boljem rasvjetljavanju metalurke djelatnosti u prolosti nego slui i potpunijem sagledavanju razvoju domae kulture i civilizacije. Istraivanje metalurke prolosti je skoro nepoznat zahvat u bosanskohercegovakoj historiografiji iz vie razloga, prije svega zbog nedostatka primarnih historijskih izvora, ali i standardnog pomanjkanja inventivnosti kod dobrog broja istraivaa.

Izvor i literatura 1. irkovi, Sima: Dubrovaka kovnica i proizvodnja srebra u Srbiji i Bosni, Istorijski glasnik, 1-2, Beograd 1976. 2. Dini, Mihailo: Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, knj. I, SANU, Posebna izdanja, knj. 240, Beograd 1955. 3. Handi, Adem: Rudarstvo i rudarski trgovi u drugoj polovini XV vijeka, Referat sa simpozija: "Istorija rudarstva i metalurgije od praistorije do XX vijeka", Zenica 1973. 4. Kovaevi-Koji, Desanka: O rudarskoj proizvodnji u srednjovjekovnoj Bosni, Referat sa simpozija: "Istorija rudarstva i metalurgije od praistorije do XX vijeka", Zenica 1973. 5. Mikolji, Vinko: Povijest eljeza i eljeznog obrta u Bosni, Zenica 1969. 6. Rizaj, Skender: Rudarstvo Bosne u XVI i XVII vijeku u svetlu nekih turskoosmanskih izvora, Referat sa simpozija: "Istorija rudarstva i metalurgije od praistorije do XX vijeka", Zenica 1973. 7. Simi, Vojislav: Istorijski razvoj naeg rudarstva, Beograd 1951. 8. Tibold, Dragutin: Rudarstvo i rudnici u Bosni nekad i danas, "Napredak", IV, Sarajevo 1928. 9. Truhelka, iro: Neto o bosanskim solanama, GZM u BiH, XII, Sarajevo 1900.

163

Ph. D. Salih Jalimam HISTORICAL VIEW ABOUT DEVELOPMENT OF METALLURGY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary In the paper: Historical View About Development of Metallurgy in Bosnia and Herzegovina, according to the well known historical recourses and reflections in historical literature, past of this interesting process is being identified from the prehistory time to the end of 18th century. Exploring of metallurgy is rare project for more than one reason, but it is important and valuable because of being acquainted with total socioeconomic circumstances. According to the results it is possible to recognize development directives of metallurgy from the ancient times to nowadays, while metallurgy is almost crucial economic activity in any modern state.

Mr. Hazema Nitovi

POZICIJA BOSANSKOG JEZIKA U AUSTRUUGARSKOM PERIODU

U okviru istraivanja karakteristika rasprava o bosanskom jeziku, a na osnovu tekstova objavljenih u listu Bonjak, uoena su brojna pitanja koja su pokrenuta u jednoj burnoj sociopolitikoj kulturnoj klimi za vrijeme autrougarske vladavine. U tom vremenu uloga Bonjaka je bila znaajna, mada je ovaj list esto morao zauzimati defanzivni kurs u odbrani slavenskog porijekla Bonjaka i kontinuiteta naziva bosanski jezik. Bonjak je preko jezika i pitanja vezanih za jezik odigrao znaajnu ulogu u profiliranju duhovnih stremljenja toga vremena. List je u prvim goditima uspostavio vezu izmeu nacije i naziva jezika. Dogaaje vezane za naziv jezika pratio je kontinuirano, ali bez znaajnijeg istrajavanja na uspostavljanju eksplicitne norme koja bi bila opeobavezujua. U vrijeme kada je austrougarska vlast ozvaniila naziv bosanski jezik, Bonjak izraava formalno kolebanje pri upotrebi ovog naziva. S obzirom da je XX vijek znaio pekretnicu za ukupni razvoj Bosne i Hercegovine, jer su se tada formirale nacije na junoslovenskom prostoru, jezik je bio ona kljuna dimenzija po kojoj se Bosna i Hercegovina razlikovala od drugih slinih zemalja sa zajednikom jeziko-govornom supstancom, te se pitanje jezika nije moglo odvojiti od historijsko-politikih tokova toga vremena. U Bonjaku se pored naziva bosanski jezik mogu sresti i drugi evazivni nazivi: svoj jezik, na jezik, svoj materinski jezik, naki (govori naki). Na osnovu citata izvedenih iz lista Bonjak vidi se kako je u terminolokom i neterminolokom smislu nazivan jezik. "U posljednje doba, to jest prije dvadesetak godina bio je Omer efendija Humo, roeni Mostarac, koji je na bosanskom

165

jeziku napisao lijepu knjigu pod naslovom 'Ilmihal'."1 Bonjak navodi pisce koji su pisali na turskom, arapskom i perzijskom jeziku (ejh Jujo, afi Efendija, Muhamed udi, Nerkesi Efendija) "ali su iz ljubavi prema svojoj brai i domovini pisali i na svom materinskom jeziku".2 U rubrici Nai dopisi, Jusuf Midi, uenik erijatske kole reagira na pisanje nekog Vatanovog dopisnika, te spominje turski, arapski i druge jezike, pa kae: "Da ne bi g. dopisnik to primijetio ovom odgovoru to ga napisah slatkim maternjim jezikom, neka mi dopusti rei: da to uinih samo radi toga, da me bolje razumije i on i sva ostala braa, a ne moe biti to ne znam turski."3 Dokazujui historijsku utemeljenost bosanskog jezika Bonjak navodi neke srpske i hrvatske jezikoslovce pa kae: "Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadi, Danii, pa Ljudevit Gaj prenijeli su na lijepi jezik u knjievnost obaju reenih naroda."4 ak se u istom tekstu ponekad nau svi navedeni nazivi za jezik, a da razlozi nisu stilske prirode. Razlozi za brojne evazivne nazive vie su posesivne prirode, nego uopavanja naziva jezika za sve Bosance. Na osnovu kratkih citata iz razliitih godita Bonjaka, pratit emo kako je sve jezik nazivan, te koji su se evazivni nazivi upotrebljavali i koji su elidirani oblici prisutni. 1891. "...iz ljubavi prema svojoj brai i domovini na svom materinskom jeziku pisali" (I/1891, br. 1, 2. VII, str. 2) "...kako se on nije sluio sa govorom svojih gragjana, nego sa govorom bosanskim" (I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1) "...da je bosanski izgovor najljepi" (I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1) "...te jezik bosanski uzvisi na dino mjesto knjievnog jezika" (I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1) "...sve slubene spise sa bosanicom i bosanskim jezikom pisali" (I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1)

Anonim: Prosvjeta o bosanskoj knjievnosti, Bonjak I/1891, br. 1, 3. VII, str. 3-4. 2 Isto, str. 3-4. 3 Jusuf Midi: Nai dopisi, Bonjak, II/1892, br. 23, 9. VI, str. 2. 4 Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, str. 1.

"...nek' se slian spis sa bosanicom i bosanskim jezikom ispie" (I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1) "Pokojni Kneevi to veli za na jezik i bosanicu to svijet znade..." (I/1891, br. 26, 24. XII, str. 1-2) "...da su i Srbi i Hrvati prigrlili nae narijeje, a da u Bosni i Hercegovini i sada sva plemstva piu bosanicom" (I/1891, br. 26, 24. XII, str. 1-2) "...megju naom omladinom svako nastoji kako e svoj materinski jezik nanakaziti" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...da smo sad, ba u novije doba zamrznuli na svoje obiaje i lijepi svoj materinski jezik" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Nai stari umjeli su bolje cijeniti svoje obiaje i svoj jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Nai stari nijesu htjeli nikome za volju da ostave svojih obiaja ni zaborave svog materinskog jezika, a jo su manje svoj lijepi jezik trovali mijeajui u nj' tugje iskvarene reenice, koje u naem jeziku nemaju nikakva znaaja..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...ne odbacismo svojih obiaja i ne zaboravismo materinskog jezika" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...nikad se nije ulo da je plemenita i ponosna Bosanka za volju Osmanlije svoga ovjeka - zaboravila svoj materinski jezik" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Glasoviti Mehmed-paa Sokolovi nije se stidio govoriti svojim materinskim jezikom..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...u kancelariji velikog vezira govorilo se samo bosanski" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Za to to je Mehmed-paa tako ljubio svoj narod i svoj materinski jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...ostade vjeran svojoj miloj otadbini i svom materinskom jeziku" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Nai stari sauvae nam nae lijepe obiaje i materinski jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...oni nam na jezik sauvae kroz vijekove" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...svi ne znaju i ne moraju znati naega jezika" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...mnogi su iz naeg jezika nauili i ovdje barem toliko, da mogu natucati" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Na jezik nije tako lahak..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1)

167

"...oni prave velike pogreke u naem jeziku" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...prevagjaju nesmotreno i reenice, koje u naem jeziku ne mogi imati nikakva smisla" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...tako grijee u naem jeziku" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...mladi duandija iskree svoj jezik" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...kolika se je mnoina njemakih rijei ukorijenila u na jezik" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Materinskim jezikom beli ne govori..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...kada govori svojim materinskim jezikom, onda govori onako kako te je majka uila." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Ne treba da mijea u svoj materinski jezik rijei stranih jezika..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "Za to govori nakaznu reenicu: "To ne dobro, kad ima svoj materinski jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...ouvae nam materinski jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "uvajmo i mi svoj materinski jezik..." (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) "...uvajmo svoj jezik kao najvee blago" (I/1891, br. 5, 30. VII, str. 1) 1892. "...naziv bosanski jezik i narod poima sa 12. vijekom" (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1-2) "I Bonjanin bosanski govoriti treba..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Za muslimane bosanske poznato je dovoljno i ne treba dokaza da drukije nisu nikad nazivali svoj jezik nego bonjaki ili bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Koje molitve skupi i istumai iz dijakog jezika u bosanski jezik..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "...nauk kristjanski u kratko, obilato i razborito istumaen u bosanski jezik..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Knjige su ove istim bosanskim jezikom pisane..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Ako ja bosanski upiem ove rii..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1)

"...zauzet je bio bosanski jezik i narodnost..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "...u na bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Bogoljubna razmiljanja otajstva odkupljena ovjeanskog na bosanski jezik, i preveo na bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1) "Ispovijed kristjansku itd. sloena u 'bosanski jezik', i preveo na bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "...iz latinskog u bosanski jezik prineen..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "Ispovijednik preneen u bosanski jezik..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "...sloena i izvadjena u jezik slovinsko-bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "...svoja djela pisali istim bosanskim jezikom..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "...znadu za bosanski jezik..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "Susjedni narodi i drave su nas priznavale kao narod bosanski, a na jezik kao jezik bosanski..." (II/1892, br. 15, 14. IV, str. 2) "...ostali su svi primili bosanski jezik iliti jekavtinu..." (II/1892, br. 16, 21. IV, str. 1) "...jednog skupnog imena i narodnog naziva za na jezik..." (II/1892, br. 17, 28. IV, str. 1) "...mi se Bonjaci priznajemo kao narod i jezik bosanski..." (II/1892, br. 17, 28. IV, str. 1) "...fonetiki pravopis je najzgodniji da oznai pravo izgovaranje rijei u naem jeziku..." (II/1892, br. 22, 2. VI, str. 3) 1896. "...zamjerilo se zajednikom ministru finansija preuzv. gosp. B. pl. Kallayu, to slubeno zove jezik u naoj domovini bosanskim..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...da je to naime Bosna, da govorimo bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...te naziv bosanski preko noi prenio megju nas..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...a jezik kojim su pisali, nazivahu bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...koji se s ponosom nazivlju Bonjaci i svoj jezik zovu bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) 169

"...sve je to dokaz da je naziv bosanski usko skopan sa ovom zemljom..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...ministar odabire na ba naziv bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "I on je odobrio naziv bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "Ne varam li se, ovo nije prvi put da se ovdje protura pitanje o nazivu rjeju bosanski..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...kao da bosanska vlada u svojim slubenim spisima naziva taj jezik bosanskim sa naopakom nakanom..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) "...nazivajui ovaj jezik bosanskim..." (VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1) 1897. "...Bonjak se ne dri narodnoga govora, kao to je obeao..." (VI/1897, br. 7, 7. I, str. 2) "A sad nam drugi prigovaraju, to se list Bonjak ne dri zavedenoga knjievno-kolskoga jezika..." (VI/1897, br. 7, 7. I, str. 2) "Nama se pree drati narodnoga muhamedanskoga materina govora i jezika..." (VI/1897, br. 7, 7. I, str. 2) 1899. "...da je od neophodne potrebe, da se nadleni faktori zauzmu oko toga, da bi se neki kjitabi kao, urut-salat, Ilmihal, Bergilija i t.d. preveli sa turskog na na bosanski jezik..." (IX/1899, br. 44, 2. XI, str. 1) "...onda smo u kratko taj na prijedlog i obrazloili i dokazali da bi taj prevod sa turskog na na bosanski jezik, - dakako sa turskijem pismenima, koja bi trebalo nekako za na bosanski jezik preurediti..." (IX/1899, br. 44, 2. XI, str. 1) "...mora imati prvenstvo pred naim milozvunim bosanskim jezikom..." (IX/1899, br. 44, 2. XI, str. 1) "...da ne bi neke vjerske kjitabe preveli na bosanski jezik..." (IX/1899, br. 44, 2. XI, str. 1) "...opetovano govorili o prijekoj potrebi prijevoda kjitaba na na bosanski jezik..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3) "Jo od prije sam razmiljao o udeenju arapskog pisma za na bosanski jezik..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3)

"...jer sam uvjeren da nam je vrlo nuno imati na naem jeziku..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3) "Kada se budu ti kjitabi prevodili na na bosanski jezik sa arapskim pismenima, onda e svak s radou primiti..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3) "...kjitab, koji bi bio napisan sa arapskim pismenima, a na naem milozvunom bosanskom jeziku..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3) "...pokuao sam preurediti arapska pismena za na bosanski jezik..." (IX/1899, br. 47, 23. VI, str. 3) 1901. "...da promjenu u openju omnibusa za prijevoz publike objave i bosanskim jezikom..." (XI/1901, br. 45, 7. XI, str. 3) "...ali to bi opet mali grijeh bio, da su reena gospoda dala oglase na bosanskome jeziku tampati..." (XI/1901, br. 45, 7. XI, str. 3) "...dali su oglase tampati samo na njemakom jeziku, bez i jedne rijei bosanski..." (XI/1901, br. 45, 7. XI, str. 3) "Ne znamo, da li su ta gospoda kod uprave reenog drutva uinila to latinice iz pukog omalovaavanja bosanskoga jezika..." (XI/1901, br. 45, 7. XI, str. 3) "...ovaj postupak reene gospode svakako je jedan neoprostivi grijeh i omalovaavanje nas Bonjaka i naeg bosanskog jezika..." (XI/1901, br. 45, 7. XI, str. 3) 1902. "To to nema dovoljno primjera navodi pisac za glavni razlog, to se slabo prevodi sa arapskog na na jezik..." (XII/1902, br. 34, 7. VIII, str. 2) 1906. "...da su nam danas jako potrebni neki kitabi na naem jeziku..." (XVI/1906, br. 15, 12. V, str. 1) "...zeman od nas iziskuje da svoje poetne vjerske kitabe prevedemo na svoj jezik..." (XVI/1906, br. 15, 12. IV, str. 1) "...dakle je li daiz s turskog jezika na na jezik prevoditi..." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "...da bi narod mogao u svom maternjem jeziku nauiti najnunije vjerske potrebe..." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "...zato mi ne bi iz turskog danas na svoj jezik prevodili..." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) 171

"...da je upravo podvala i iftira na uzvienu religiju govoriti da je s vjerske strane zabranjeno pisati kjitabe na naem jeziku..." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "Dakle o 'daizu' ne treba ni govoriti samo je neto drugo, to mnoge smeta pri prevodu na na jezik..." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "...da se na na jezik napisat turskim hurufatom ne moe itati." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "...time se indirektno tvrdi da arapsko-tursko pismo nije prikladno za pisanje naega jezika." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "...itaju naa djeca u ibtidaijjama svoj jezik." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) "U nas se nikad nije temeljito pokualo da se pie turskim hurufatom na jezik." (XVI/1906, br. 17, 26. IV, str. 1) 1907. "Za uenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo, da se taj jezik ui preko svoga materina." (XVIII/1907, br. 33, 16. VIII, str. 3) "...u nas jo nije bilo niti arapske gramatike, niti rijenika na naem jeziku." (XVIII/1907, br. 33, 16. VIII, str. 3) "...u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vjebe u arapskom i naem jeziku." (XVIII/1907, br. 33, 16. VIII, str. 3) "...dosadanji naziv naeg bosanskog jezika u slubenim stvarima se dokida." (XVII/1907, br. 49) "...na islamski svijet ipak ne e promijeniti naziva svome materinskom jeziku..." (XVII/1907, br. 49) "...da naime Muslimani i islamski zavodi ostanu pri nazivu svoga jezika..." (XVII/1907, br. 49) 1910. "...ima mnogo muslimana u naoj domovini, koji se i danas slue tim slovima, pa ak i jedan list Tarik izlazi pisan tim slovima na hrvatskom jeziku..." (XX/1910, 11. II, str. 1) "...iz tampe je izaao Tursko-srpsko-hrvatski rjenik..." (XX/1910, br. 41, XX, str. 1) Iz navedenih citata vidi se da je u Bonjaku pravo arenilo kada je u pitanju imenovanje jezika. ak i kada je Zemaljska vlada izdala Naredbu o imenovanju jezika (bosanski), u Bonjaku je prisutno izbjegavanje da se jezik nazove pravim imenom.

Tako su esto upotrijebljeni evazivni nazivi: svoj materinski jezik, materinski jezik, na jezik, svoj jezik, nae narjeje, maternji jezik, zavedeni knjievno-kolski jezik, narodni muhamedanski jezik. Postoje i druge varijante jezike nominacije u Bonjaku: slovinsko-bosanski, bosanski jezik iliti jekavtina, bosanski izgovor, bonjaki ili bosanski, na milozvuni bosanski jezik. Kao to se vidi iz priloenih citata, u Bonjaku se jezik najee naziva bosanski, veoma rijetko hrvatski jezik i srpskohrvatski. Odbrana prava na vlastitu nominaciju bosanskog jezika Ideja bonjatva i bosanskog jezika u irem smislu nije bila prihvaena nego je otro napadnuta. Bila je snana propaganda iz Srbije i Hrvatske, jer je bosanskim Srbima i Hrvatima ideja bonjatva i bosanskog jezika bila daleka. Oni nisu ni pomiljali da prihvate taj naziv kao svoj, naprotiv oni su negirali njegovo postojanje. Bonjak je bio u poziciji da brani pravo na vlastitu nominaciju jezika. "Ali mi nikako ne razumijemo, zato naziv, to su ga oni naem jeziku po svojoj volji, a bez naeg pitanja dali, sada nama poto, poto hoe da nametnu, pa nam ak brane, da mi u naoj vlastitoj kui svoj jezik oznaujemo imenom naeg naroda. To je slino, kada bi naem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio."5 Na svako drukije rjeenje list je otro reagirao. Bonjak komentira tekst u Sarajevskom listu i kae: "itamo u Sarajevskom listu da je jedan inovnik imenovat' tumaem za srpskohrvatski, njemaki, magjarski i italijanski jezik. Mi smo upravo u neprilici, ne znajui kako bi mogli razumjeti pravi smjer ovih rijei. Nije jasno da li se u ovoj objavi naziva na bosanski jezik srpskohrvatskim ili se tako priznaje razlika srpskog i hrvatskog jezika od bosanskog te e ovaj tuma prevagjati sa srpskog i hrvatskog na bosanski jezik i obratno. Ne moemo slutiti da se na bosanski jezik naziva srpsko-hrvatskim, jer je Visoka zem. vlada priznala nam njegovo pravo ime, kada je izdala Gramatiku bosanskog jezika za srednje kole, onda moramo uzeti ono drugo. Nu ako je tako ta mi razumijemo, onda znamo, da e ovaj inovnik imati pune ruke
Anomin: Svaije potujemo, a svojim se diimo, Bonjak, I/1891, br 4, 23. VII, str. 1.
5

173

posla, sa prevodima sa hrvatskog ili srpskog na bosanski, ako ovaj sam znade."6 Dokazujui ispravnost svoje teze o zajednikom bosanskom jeziku, Bonjak se poziva na Vuka, Daniia i Gaja koji su bosanski jezik uzeli za osnovicu knjievnog jezika. "Mi se ponosimo time, da je upravo na jezik, a iz nae otadbine uzet za osnovu knjievnog jezika naih komija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadi, Danii, pa Ljudevit Gaj prenijeli su na lijepi jezik u knjievnost obaju reenih naroda, te ga prozvae kako su oni htjeli, jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni pomene."7 Ovdje se, prije svega, misli na Vuka Karadia, ija je ideja bila utvrivanje zajednikog jezika Srba triju vjera. Za osnovu zajednikog jezika uzeto je juno narjeje (istonohercegovaki novotokavski dijalekt) koji je imao ulogu da ujedini junoslavenske jezike. To ujedinjenje je bilo najpogodnije preko jezika. Ideja bonjatva i bosanskog jezika bila je brana romantiarskim tenjama iz Srbije saetim u Vukovu ideju Srbi sva tri zakona. Nacionalni pokreti su se suvie razbuktali, te ideja o bosanskom jeziku kao zajednikom jeziku nije mogla zaivjeti. Bonjaci (muslimani) bosanski jezik doivljavaju kao svoj i s njime se nacionalno identificiraju. Oito je bilo da bosanski jezik nee posluiti kao faktor jaeg integriranja Bosne i Hercegovine u sastav Austro-Ugarske carevine i nee zaustaviti jaku propagandu iz Srbije i Hrvatske. Ideju bonjatva i bosanskog jezika napali su mnogi listovi. Bonjak je na ove napade otro odgovorio istaknuvi da Bonjaci nemaju namjeru promijeniti svoju narodnost i drugim se imenom nazvati. "... nema ni srpskog ni hrvatskog glasila u kojem nas ne napadaju, grde, rue i jo nam neki u budue prijete, to ne kabulimo njihovo ime primiti na se. Veli 'Obzor', 'Narodni list', 'Crvena Hrvatska': nema bosanskoga naroda, niti bosanske narodnosti. S druge strane, 'Srbobran', 'Bavanin', 'Branik' i sva druga srpska glasila, da ne samo Bosna i Hercegovina, ve ak i Dubrovnik da je srpski grad i da u njemu stanuje srpskoga naroda neki ogranci. Jer njihova glavna lozinka glasi: 'Srbi svi i svuda!'"8
6 7

Anonim: Sprsko-hrvatskog jezika tuma, Bonjak, I/1891, br. 2, 3. XII, str. 2. Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, str. 1. 8 Anonim: Svaije potujemo, svojim se diimo, Bonjak, I/1891, br. 24, 10. XII, str. 1.

Poslije nekoliko brojeva Bonjak odustaje od ideje opebosanskog bonjatva i bosanskog jezika za sve konfesije... "Svakome svoje pa mirna Bosna".9 Bonjak istie znamenite bosanske junake (Husein-kapetan Gradaevia i dr.) koji su se i Osmanlijama znali suprotstaviti, nisu se borili ni za srpska ni za hrvatska prava i narodnost ve za svoju brau i za prava svoje domovine Bosne i Hercegovine. Bonjak istrajava na upotrebi naziva bosanski jezik, mada je to sada naziv samo za jezik u bosansko-muslimanskoj sredini. Bonjaci ga rado upotrebljavaju kako bi se distancirali od orijentalnog jezikog miljea i vre vezivali za slavensko tlo. Na ovaj nain su Bonjaci isticali porijeklo, jezik, prolost, obiaje i narodnost. "Mi opet velimo da neemo nikad rei, da nijesmo jedan posebni ogranak od jugoslovenskog naroda i plemena, koji smo kroz tolika stoljea drali svoj jezik, svoje obiaje i svoju pravu narodnost. Mi svi imamo jedno slavno stablo sa vie ogranaka, a svaka grana ima svoje osobine."10 Nazivom bosanski jezik se nije iskazivao odnos prema zapadnoj ili istonoj junoslavenskoj teritoriji ve odnos prema neslavenskom okruenju.11 Bonjak istie vitalnost naziva bosanskog jezika, njegovu sposobnost da ostane i opstane, da se sauva istoa jezika kroz vjekove. On je posebno kritian kada iznosi tezu onih koji su eljeli dokazati da Bonjaci nisu narod, nego da su muslimani srpskog ili hrvatskog porijekla, te da im je jezik srpsko-hrvatski ili hrvatskosrpski u zavisnosti od toga za koji e se naziv Bonjaci opredijeliti. To su oni koji su odvajkada cijepali Bosnu i isticali da su u Bosni svi Srbi koji piu irilicom i Hrvati koji piu latinicom, trei su tvrdili da u Bosni ive samo Srbi, etvrti proglasie da su Zgoljni Hrvati.12 Bosanski jezik je bio trn u oku onima koji su eljeli podijeliti bosansku teritoriju pa su negirali i ignorirali sve dokaze. Zbog toga je bilo potrebno poupati korijen autentinog razvoja pa tek onda crtati granicu da je Bosna do Vrbasa Srbija, a od Vrbasa Hrvatska.13

Isto, str. 1. Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, Bonjak, I/1891, br. 26, 24. XII, str. 1. 11 Isto, str. 1. 12 Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, Bonjak, I/1891, br. 26, 24. XII, str. 1. 13 Isto, str. 1.
10

175

Srbima i Hrvatima pa i nekim Bonjacima nije odgovarala teza o bosanskom jeziku jer je ona ugroavala vezu sa nacionalnim jezikim maticama. Zbog toga su na svako pominjanje tabu jezika otro reagirali i instiktivno osjeali opasnost koju bi mogao proizvesti taj naziv. Svaki dokaz, koji bi iao u prilog zaivljavanja bosanskog jezika, su negirali i otro odbacivali. "... oni e rei da ne vrijedi nita jer da oni bolje poznaju, ta je u naoj kui od nas ukuana, pokaite razliku meu narjejem bosanskim i hrvatskim, oni e vas u la utjerati, pokaite kakva staroga spisatelja koji je o Bosni istinito pisao, s dokazima izdvaja spisatelja potvrivao n.p. Maura Orbinia, oni e ga 'ludom' prozvati, navedite im slubene spise, oni e priznati, mu da je opet 'tendencijozno' pisato, rei e na prosto, da prikazivat izvore i razlagati ne treba, prstom im uprite u grb bosanski isklesan na vratima tvrgjave grada Jajakoga; u stari spomenik Popa Rubia itd... Uprav je smijeno sluati, kako neki histinu od 100 do 200 godina rad, starosti uvaju, a dino ime Bosne i Bonjaka posveeno starinom od trinajest vjekova pogradjuju i odbacuju!..."14 Bonjak polemizira sa onima koji bonjakom narodu osporavaju njegov bosanski jezik. On od poetka svoga izlaenja ima lingvo-prosvjetiteljsku ulogu. Na primjeru bosanskog jezika ukazuje na naa neznanja, laiko tumaenje i politike stranputice koje su razlog oduzimanja Bonjacima prava na postojanje i prava na jezik. Bonjak reagira, objanjava, dokazuje. On slikovito predstavlja kulturni razvoj bonjakog naroda. "Mi svi imamo jedno slavno stablo Slovjansko, svi ga potujemo. Ovo stablo ima vie svojih grana, koje ga kite i rese, a svaka grana imade svoju povijest i svoje osobitosti; budimo pravedni podajmo svakom svoje i eto nas slonih, eto ujedinjenih! Napadaji i otimaine ne znae bratinstvo nego nasilje!..."15 Kontinuitet naziva bosanski jezik Bonjak je esto polemizirao s onim koji su negirali da je Bosna i Hercegovina kolijevka bosanskog jezika, da bosanski jezik ima svoj poseban pravac i razvoj i da se u tom jeziku uva cijela jedna kultura. Kao potvrdu ovome Bonjak iznosi stavove Antuna Kneevia po kojima su i Srbi i Hrvati prigrlili bosanski jezik a svo plemstvo pisalo je bosanicom. "... Pokojni Kneevi to veli za na
Isto, str. 1. Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, Bonjak, I/1891. br. 26, 24. XII, str. 1.
15 14

jezik i bosanicu, to svijet znade, da su i Srbi i Hrvati prigrlili nae narjeje, a da u Bosni i Hercegovini i tada sve plemstvo pie bosanicom, ko ne vjeruje, neka vidi raspravu to ju je donio Glasnik naeg Zemaljskog muzeja, a iz pera dr. ire Truhelke."16 Bonjak navodi i junake pjesme Koste Hrmana kao dokaz kontinuiteta bosanskog jezika.17 U svojim raspravama Bonjak istie da je naziv jezika naslijeen, te da nosi korijene iz duboke kulturne historije Bosne. Vidjeli smo razliite izvore u kojima se govori o prvim pisanim tragovima i gdje se pominje naziv bosanski jezik. Prema nekim navodima, on se upotrebaljavao jo u bogomilskom etnosu, jer su u Bosni tada sazreli uvjeti da se jezik nazove svojim regionalnim imenom. Dakle, to je period kada se u Bosni poelo iriti bogomilsko uenje i kada je preovladala svijest tog slavenskog etnosa o svojoj "individualnosti i usamljenosti". O ovom problemu Bonjak otro polemizira sa asopisom Bavanin koji trai da mu se navede "ime ma jednog nauenjaka, historika jal' etnografa, ma kog bilo naroda koji je govorio ili gdje bilo spomenuo zasebno o bosanskom narodu i njegovom jeziku."18 U Bonjaku se pominje i Vjekoslav Klai, koji u svom djelu Bosna, str. 75. priznaje da su Bonjaci svoj jezik uvijek nazivali bonjaki ili bosanski. Klai istie da su tako zvali jezik i katolici i pravoslavci pa i putnici i susjedi koji bi dolazili u dodir sa Bonjacima. Bonjak navodi pisane dokaze o nazivu jezika od 16. vijeka pa do novijeg doba, ali i s tugom konstatira da i pored vidnih dokaza jo uvijek postoje oni koji negiraju oite injenice i koji nee prihvatiti ono to je ve davno dokazano i zabiljeeno.19
Isto, str. 1. Isto, str. 1. 18 Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), Bonjak, II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1. 19 Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), Bonjak, II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1. ..."1) Divkovi fra Matija iz Jelaaka, osim ostalih djela tampanih u Mlecima god. 1632. Nauk krstjanski, i sam veli na str. 193. 'Koje molitve skupi i istumai iz djakoga jezika u bosanski jezik'. 2) Grlii Ivan, upnik akovaki. On je napisao: "Put nebeski ukazan ovijeku od Boga po svetoj crkvi, t.j. nauk krstjanski u kratko, obilato i razborito istumaen u jezik bosanski. Prikazan Gjurgju Pataiu biskupu bosanskom. U Mlecima kod Jerolima Albrinia 1707. u 12ni, str. 269. 3) Ivan fra Juki u svom 'Bosanskom Prijatelju' svezak II str. 32, osim drugih mjesta govorei o jednom drugom fratru Bonjaku veli: 'Knjige su
17 16

177

Jasno je da ime bosanskog jezika nije bilo plod samo aktuelne politike akcije u vrijeme Benjamina Kalaja, taj naziv su Bonjaci njegovali i uvali stoljeima. Bonjak se argumentirano bori protiv manipulacija jezikom, dezinformacija, zloupotrebe pa i nedovoljnog jezikog obrazovanja. Bonjaci su stoljeima njegovali i razvijali ljubav prema svojoj zemlji, svome narodu i svome jeziku. Govorei o istoi i ljepoti bosanskog jezika u Bonjaku se navodi: "Godine 1670. piui Gradi o divnom
ove istim bosanskim jezikom pisane' . 4) Fra Andrija Kai, koji je po sebi najvei autoritet, premda Dalmatinac, napisao svoja djela, kako sam kae u naslovu Korabljice: bosanskim jezikom. 5) Kai Bratuo Dalmatinac iz Paga u svome Ritualu XV veli: 'Ako ja bosanski upiem ove rii'. 6) O naemu suvremeniku velezaslunom fra Antunu Kneeviu ne treba ni spomenuti, koliko po primjeru svojih preastnika zauzet je bio za bosanski jezik i narodnost. 7) Fra Lastri, Test 179. veli: 'u na bosanski jezik'. 8) Lekui Marijan, franciskan iz Mostara, tampao je: Bogoljubna razmiljanja, otajstva odkupljenja ovjeanskog na bosanski jezik, i preveo na bosanski. II izdanje u Mlecih 1730. u 8ni, str. 164. 9) Fra Stjepan Markovi ili Margiti iz Jajca: 'Ispovjed kerstjansku' itd. sloeno u bosanski jezik. Juki ga osobito fali, da je pisao istom bosantinom. 10) Mati O. Ambrosio, po svoj prilici Slavonac, tampao: 'Raun za prvu i drugu godinu iz latinskog u bosanski jezik prineen'. U Osieku 1827. slovima Divaldovim. 11) Fra Stjepan Matijevi iz Rusle ili Soli izdao je: Ispoviedaonik, preneen u bosanski jezik. 12) Radni Mihajlo, Baanin, (a sada mrtvi Baanin odgovara ivomu Bavaninu?! za veu mu smetnju?! Dakle imao je svjedoanstvo kod kue a nije znao za nj?!) rogjen u Kaloi 1632, franceskan drave bosanske objelodanio je a) 'Pogargjenje iz znanosti od svijeta', u tri dijela razdijeljeno, sloeno i izvagjeno u jezik slovinsko-bosanski, iz sv. pisma i razlikuje iskuenje nauitelja i pisaca. U Rimu kod Krista Dragondelia 1683. Od istoga Radnia ima b) Razmiljanje pribogomiono od ljubavi boje, sloeno i izragjeno u jezik slovinsko-bosanski iz svetoga pisma razlikuje nauitelja. U Rimu 1683. kod Dragondelia u 4ni. str. 402. 13) Mikalja u svom Rijeniku naziva na jezik bosanski. 14) Gradi Dubrovanin govorei o jeziku Gundulia i Palmotia veli, da su svoja djela napisali istim bosanskim jezikom. Napokon i Vuk i afarik mlagji i Jagi znadu za bosanski jezik, te ga preporuivaju kao knjievni jezik, da se uvede u knjievnost to bolje i to vie, kao najbolji od svih ostalih govora i izgovora kod naega ukupnog junog naroda. A sam Bog znade, koliko ih jo imade, to nam nijesu sada pri ruci?! Od bosanskih pisaca muslimana Hilferding imenuje samo dva, ali imade jih mnogo vie u rukopisima, a o njima ne treba govoriti koji su naziv rabili za svoj jezik i narodnost od vajkada pa do danas! Isto tako ne treba govoriti o nazivu u knjievnosti starih Bogomila bosanskih, koji su bili utemeljili svoju narodnu crkvu bosansku i kojima se prepisuje uvedenje bosanskog pisma, tako zvane bosanice. Susjedni narodi i drave su nas priznavale kao narod bosanski, a na jezik kao jezik bosanski, jer dvorska kancelarija bosanske drave je rabila taj naslov jezika i naroda bosanskog, a od nje je to naslijedila i osmanlijska uprava sve do naih dana pa emo i mi od njih."

pjesniku Gunduliu (i Palmatiu) veli kako se on nije sluio sa govorom svojih gragjana nego sa govorom bosanskim, budu da su od iste naravi, kako ljepotom i velianstvom tiela, tako nainom velianstvenog i krasnog govora narieeni."20 Naziv bosanski jezik se kroz historiju mijenjao. Prvobitno je to bio naziv za jezik svih stanovnika Bosne i Hercegovine, da bi se od kraja 19. vijeka naovamo svelo, uglavnom, na osnovno ime maternjega jezika Bonjaka.21 Bonjak je isticao kako su Vuk, afarik i Jagi znali za bosanski jezik, te su ga preporuili kao knjievni jezik, koji je najbolji od svih ostalih govora i izgovora kod naeg ukupnog junog naroda. Bonjaki pisci su odvajkada nazivali svoj jezik bosanskim. Bosanski bogomili ispred naziva svoje knjievnosti, crkve pa i jezika stavljali su naziv bosanski.22 Bonjak istie da se njima pripisuje uvoenje bosanskog pisma bosanice. "Susjedni narodi i drave su nas priznavale kao narod bosanski, a na jezik kao jezik bosanski, jer dvorska kancelarija bosanske drave je rabila taj naziv jezika i naroda bosanskog, a od nje je to naslijedila i osmanlijska uprava sve do naih dana."23 Bonjaci su najee svoj jezik imenovali bosanskim, ali su ga tako imenovali i bonjaki susjedi (katolici) ak i van Bosne. O ovom postoje brojna djela, te brojni dokumenti i svjedoanstva putnika koji su prolazili kroz Bosnu i ostavljali pisane tragove o vienom i doivljenom u Bosni.24 Identitet Bonjaka i bosanskog jezika utvrivao se zasebno. Hrvatski i srpski nacionalni pokreti bili su jaki, te nisu dozvoljavali da bosanski jezik postane interdijalekatsko sredstvo spajanja, ve su podsticali udaljavanje i razdvajanje. Ideja bosanstva i bosanskog jezika uticala je na zauzimanje stava prema orijentalnoj jezikoj tradiciji i potenciranje elje za ukljuivanjem u bosanski
Anonim: Svaije potujemo, a svojim se diimo, Bonjak, I/1891, br. 26, 24. XII, str. 1. 21 Senahid Halilovi: Bosanski jezik (drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje), Sarajevo, 1998, str. 5. 22 Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), Bonjak, II/1892, br. 15, 14. IV, str. 1. 23 Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), str. 1. 24 O prisustvu imena bosanskog jezika u knjievnim djelima i historijskim izvorima vidjeti kod Senahida Halilovia: Bosanski jezik (drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje), str. 21-31.
20

179

viencionalni, ali jednojeziki kolorit. Bonjak ovaj problem pojanjava tako to odgovara na jedno od pitanja Bavanina u kojem anonimni pisac (pitalo) negoduje to muhamedovci u Bosni pravoslavne nazivaju Srbima, a sebe Bosancima, pri tome zanemarujui da je Bonjacima i Srbima osim vjere (koja s narodnou nema veze) sve jednako: jezik, obiaji i drugo. Naravno, Bavanin, pritom, ne misli na zajedniki bosanski jezik nego aludira na Vukove rasprave o jeziku koje nemaju samo lingvistiko nego i nacionalno znaenje (Svi koji govore tokavskim dijalektom su Srbi). Svoju koncepciju naroda koji govore jednim jezikom (srpskim) Karadi je izloio 1936. u tekstu pod nazivom Srbi svi i svuda.25 Bonjaku su bile poznate ove Vukove nacionalnoromantiarske tenje, pa je Bavaninovo pitanje ocijenio neutemeljenim i istakao: "Oprostite, gospodine pitalo, nijeste pogodili istinu, jer vas mi zovemo kao i sami sebe Bonjacima kada se govori o narodnosti srpske vjere kao to vi nazivate pravoslavnu vjeru srpskom vjerom."26 Bonjak ne odvaja pitanje jezika i naroda, on se bavi i etnogenezom Bonjaka i naglaava da su oni ogromnom veinom potomci starih bogomila bosanskih koji su nekada inili veinu bosanskoga naroda. U pomenutom odgovoru na Bavaninovu poslanicu, posebno u okviru pitanja: Otkud su se doselili Bosanci? Gdje su oni onda bili kada se Srbi doselie iza Karpatskih gora u ove zemlje? Bonjak se poziva na historijsko trajanje Bosne i bosanskog jezika. On kao dokaz istie svjedoenje Konstantina Porfirogenita (950. godine) apostrofirajui poglavlje O Srbima i zemlji u kojoj sad stanuju.27 Bonjak naziv zemlje dovodi u vezu sa nazivom rijeke Bosoni ili Besoni. Po rijeci Bosoni ili Besoni je dobila naziv Bosna; Bosona i Bosnia.28 Na Bavaninovo pitanje: Po emu se svaki narod zove? Po zemlji ili maternjem jeziku? Bonjak odgovara da se neki narodi

Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), str. 1. 26 Vidjeti kod Muhsina Rizvia: Bosna i Bonjaci, jezik i pisma, Sarajevo, 1996, str. 183. 27 Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), str. 1. 28 Isto, str. 1.

25

nazivaju po zemlji, drugi po jeziku, a trei su primili svoj naziv od drugih. "Razliiti evropski spisatelji, koji su pisali o narodnosti razlikuju narodnost u smislu etnikom i politikom, a na svemu istoku toga nema, nego vjera sainjava narodnost, i ne pravi se razlika megju vjerom i narodnou razliitih jezika a iste vjere. Kako turska vlada n.p. pod rumunskim ili romanskim miletom ili narodom, razumijevala je jedno i svu onu skupinu od 15 do 20 milijuna pravoslavnih stanovnika najrazliitijih jezika, koji su tada stajali pod patrijarijom carigradskom. Ono 10 milijuna jevreja, rastrkanih po svem svijetu, smatraju se i dan danas kao jedan narod. Isto se tako govori i dan danas o jednom irskom narodu, i ako su Irci svoj celtiki jezik izgubili, a dan danas engleski govore, a ne e da budu Englezi. Jermenci se nalaze malne u istim prilikama kao i ovi pregjanji narodi, ali se smatraju kao jedan narod jermenski ili Jaik, i ako su dobrim dijelom izgubili svoj ivi govor. Arbanasi razdjeljeni na tri vjere a na dva plemena i dijalekta Gega i Toska i ako nemaju kao mi jedan opi knjievni jezik te su razdijeljeni i rastrkani na mnogo drava, ipak su sretniji od nas u tome barem, to se svi priznaju kao kip i kipske narodnosti. Tako bismo mogli proslijediti za Bake, Bretonce, uhonce, Norvee, Estonce, Livonce, Kurlandce, Flaminge, Litvonce itd. itd., koji premda pasivni narodi, to jest bez politike samostalnosti, ipak se smatraju da su one svoje posebne autonomne ili neautonomne narodnosti. U politikom smislu se govori o narodu belgijskom i nizozemskom; obije ove drave razdijeljene su na dva malne jednakobrojna jezika. Govori se o vicarskoj narodnosti, premda je drava razdijeljena na tri jezika. Govorilo se prije o ungarskoj narodnosti u politikom smislu, a dan danas isto tako o magjarskoj, premda su Magjari manjina u toj dravi. Govori se isto tako barem u inozemstvu o jednoj austrijskoj narodnosti u politikom smislu, jer barem izvan drave svaki podanik i brod, koje mu drago raznojezine drave, govori da pripadam dakle austrijske, belijske, holandeke, vicarske itd. Irac veli, da je narodnosti irske ili erinske, Jermenac da je jajke, Arbanas da je kipske, ciganin da je ciganske itd..."29

Anonim: Odgovor na 'Bavaninovu' poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), str. 1.

29

181

Autor lanka istie znaaj teritorijalne povezanosti naroda i jezike tolerancije naroda unutar iste drave. Bonjak naglaava etniko oznaavanje bonjakog naroda unutar Bosne i granica Osmanskog carstva, a s ciljem da se vidi kako je ovaj drugi svijet, onaj evropskog civilizacijskog kruga, sudio o Bosni, kako je Bosnu doivljavao i kakve je predstave imao o njenoj dravno povijesnoj, geopolitikoj i jeziko - kulturnoj cjelini. U profiliranju Bonjaka kao naroda vanu, ako ne i presudnu ulogu, odigrao je jezik i njegov naziv. Ouvanje bosanskog jezika u uvjetima snanih nacionalistikih pritisaka uvrstilo je bonjaku nacionalnu individualnost, ali i svijest o islamskoj etniko-jezikoj pripadnosti. U svojim polemikama sa asopisom Bavanin Bonjak se dotakao i pitanja naziva jezika i teritorije na kojoj je jedan narod nastanjen. Na pitanje Bavanina: "Zato se Turci u Carigradu, oko Carigrada i ovamo blie, koji iskljuivo govore maternjim jezikom (turski) kad oni ne stanuju u Turkestanu (drava u Aziji) ve u ovim zemljama, koje prije nekoliko stoljea nisu bile njihove zovu Turcima?"30 Bonjak negira valjanost pitanja tvrdei da su Turci odvajkada odbacivali taj naziv nazivajui se Osmanlijama i distancirajui se tako od svojih srodnika u pradomovini s kojima imaju unekoliko zajedniki jezik. Osmanlije su bile prestine u kulturolokom smislu. Bonjak se ne trudi da objasni jezike i nacionalne zavrzlame nastale na turskoj historijskoj sceni, ve pokuava da na primjeru Turske objasni sloenost bosanskohercegovakog prostora. Bonjak navodi da narod u Srbiji, Crnoj Gori, Dalmaciji, Slavoniji, Hrvatskoj, Srijemu, Banatu i Bakoj govore razliitim dijalektima, bar to se tie literature. Bonjak je iskljuiv i tendenciozan kada govori o ekavskoj tradiciji. "Izuzev dva miliona tvrdoglavih partikularistikih ekavaca, svi ostali su u literaturi primili bosanski jezik ili jekavtinu, to jest onaj jezik koji je sredina meu ikavtinom i ekavtinom, koji je upravo nastao u dravi bosanskoj pa se onda proirio iseljavanjem po susjednim pokrajinama, tako da u Srbiji ima oko pola miliona jekavaca koji su ostavili tvrdu i zastarjelu ekavtinu kao to su ikavci s ciljm zajednitva i sloge ostavili svoju bogatu ikavtinu."31
30 31

Isto, str. 1. Anonim: Odgovor na "Bavaninovu" poslanicu, bajagi iz bosanske Krajine (sic), Bonjak, II/1892. br. 16, 21. VI, str. 1.

Bonjaci svoj jezik nazivaju bosanskim otkada su se doselili na balkanske prostore. Bonjakova irina dola je do izraaja u onom dijelu kada istie da su Srbi, Hrvati i Bonjaci jedan narod, ali da nemaju zajedniki naziv za jezik. Niko nema pravo da nekome naziv jezika namee silom, to mora biti plod historijskoga razvoja, plod vremena i mirne evolucije, a ne prisile. ... "Svi su ostali narodi proli kroz iste faze, to mi jo preturili nijesmo, nego smo jo na po puta, ali hoemo i mi ako Bog da, i ako mi sami ne budemo smetali mirnom toku povijesti i bratskom postepenom pribliavanju, izvrgavajui se tako ruglu ostalih sretnijih naroda to su tu fazu preli..."32 U istrajavanju na principu jezike slobode Bonjak ipak nije sasvim dosljedan, on pokazuje tendenciozan i neprihvatljiv stav kada je u pitanju upotreba irilice. Insistiranje na jezikoj identifikaciji, a ne na kodifikaciji U jeku bujanja nacionalnih pokreta Zemaljska vlada se nije opredijelila za nacionalni pristup jeziku, ona se odluuje za regionalni naziv bosanski. Bonjaci u poetku prihvataju taj naziv, uvjereni da je to najbolje rjeenje i da ta nominacija vodi ujedinjenju svih naroda. Naziv jezika pokazuje koliko Bonjaci svoje porijeklo i svoju sudbinu vezuju za Bosnu kao svoju najvaniju egzistencijalnu odrednicu. Slubeni naziv za bosanski jezik nije bio odmah po okupaciji ustaljen. U aktima iz 1879. godine jezik se naziva bosanski jezik, bosanski zemaljski jezik, ali i srpsko-hrvatski jezik ili hrvatsko-srpski jezik. U pogledu slubenog naziva nastavnog jezika dola je do izraaja tendencija da se jezik nazove iskljuivo hrvatskim to je posljedica jednog prohrvatskog kursa generala Filipovia. Jezik se naziva i bosanskim, a onda je uslijedilo nekoliko rjeenja Zemljaske vlade iz 1879. i 1880. u kojima je izriito odreeno da se nastavni jezik nazove zemaljski jezik, to je uvjetovano protivljenjem Srba politici preferiranja hrvatstva u Bosni.33 Od tada u kolstvu, administraciji i sudstvu jezik se naziva zemljaski, a rjee bosanski zemaljski jezik.
Isto, str. 1. U nacrtu za organizaciju i djelokrug provizornih sudskih vlasti za Bosnu i Hercegovinu datom uz rjeenje Zajednikog ministarstva finansija od 1. I 1879, upotrijebljen je naziv, bosanski jezik. U kolskoj upotrebi naziv bosanski jezik
33 32

183

U jednom improviziranom Nastavnom planu i programu za gradske osnovne kole iz 1880. jezik se naziva zemaljski bosanski. Tek u Kalajevo vrijeme, kratkotrajno se stabilizira naziv bosanski.34 Kalajev period u Bosni, upravo zbog nominacije jezika predmet je rasprava i kontraverznih tumaenja. U tome se posebno isticao Tomo Kraljai, Herta Kuna, Ljiljana Stani i Todor Kruevac.35 Herta Kuna istie kako je za ovaj period, u pogledu jezika, od bitne vanosti bio Benjamin Kalaj pod ijom je upravom stajala Bosna i Hercegovina. Po miljenju Herte Kune Kalaj je namjeravao da "sprijei nacionalno osvjeivanje naroda u Bosni i Hercegovini pa je sve sile upro da formira novu bosansku naciju i bosanski jezik kao standardni ime bi se anulirao uticaj nacionalnoprogresivnih snaga iz Srbije i Hrvatske i nacionalna i socijalna stremljenja narodnih masa u Bosni i Hercegovini."36 Oznaavanje ovog perioda presudnim u pogledu jezika bilo bi povrno ulaenje u jeziku problematiku vremena. Kalajeva politika je samo povod da se u jednom burnom vremenu animira rasprava o historijskom kontinuitetu naziva jezika, da se utvrdi status Bonjaka u okviru Austro-Ugarske, te da se Bonjaci odvoje od orijentalnog uticaja i orijentalne jezike tradicije, koja je ve bila ukorijenjena i koja je predstavljala smetnju ukljuivanju Bonjaka u bosanski jeziki kolorit. Na stranicama Bonjaka nije bilo ozbiljnog pokuaja stvaranja posebnog standarda, kako su neki tvrdili. Valjda zbog toga nije ni uslijedilo njegovo dokazivanje. Bonjak je ovu problematiku popratio nizom lanaka na osnovu kojih se jasno vidi da se ne radi o insistiranju na posebnom standardu, nego je u pitanju samo naziv jezika. Tako je Vatroslav Jagi, poznati filolog, naslovio svoj tekst: Naziv "bosanski", te time jasno dao do znanja pronicljivom itaocu da se ne radi o posebnom
poet e se primjenjivati od 1883. godine. U poslovniku za organe vlasti u Bosni i Hercegovini 16. II 1879. upotrijebljen je naziv srpsko-hrvatski jezik, a u Naredbi Zemaljske vlade od 17. VII 1879. jezik se naziva i hrvatsko-srpski i srpsko-hrvatski. Tek u Kalajevo doba ustalit e se bosanski jezik kao slubeni jedino je doputeno konfesionalnom kolama da mogu po svom nahoenju upotrebljavati i druge nazive. 34 Vidjeti o ovome vie kod Devada Juzbaia: Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje (1910-1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1999, str. 11-12. 35 Herta Kuna: Jezik tampe u Bosni i Hercegovini do 1918, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo, 1981, str. 53. 36 Slinim tonom i o istoj problematici pisali su V. Slipievi: Bosna i Hercegovina i V. Popi: Iz prolosti.

jeziku nego samo o nazivu jezika. U raznim Vladinim delegacijama esto se vodila rasprava o nazivu za bosanski jezik. Mnogi su zamjerili zajednikom ministru finansija Benjaminu Kalaju to jezik slubeno naziva bosanskim. U redakcijskom uvodu uz tekst Vatroslava Jagia Naziv "bosanski"37 uvodniar istie kako je nepravedno zajednikom ministru pripisivati da je on neto novo izumio i da je naziv bosanski preko noi nametnuo. Bonjak istie da je taj naziv ve odavno poznat, te da su novina drugi nazivi koji su se "istom u zemlju uuljali, naziv bosanski je povezan sa nazivom ove zemlje i poslije toliko vremena postojanja, on je opravdan."38 I Bonjak ne negira da je "zajedniki finansijski ministar" odabrao naziv bosanski da sprijei spor izmeu Srba i Hrvata koji je zapoeo u Hrvatskoj i Srbiji te se prenio i na prostor Bosne i Hercegovine. "...A nama u ovim prilikama ne bi nita moglo toliko koditi koliko ovaki beskoristan spor, od kojeg bi samo neki trei mogao imati korist. To je ministar htio preprijeiti, jer on nastoji svim silama da nas kulturno i materijalno podigne, te da uvrsti u nas blagostanje..."39 Dakle, sam naziv jezika je politike, a ne lingvistike prirode. U raspravu o nazivu jezika ukljuio se i Vatroslav Jagi, iji su stavovi o jeziku postali predmet tendencioznih rasprava i u dananje vrijeme. Neki savremeni srpski lingvisti zamjere Jagiu to je u jeziku "spajao nespojivo, a razdvajao ono to je na jezikoj osnovi nerazdvojivo."40
Vatroslav Jagi: Naziv 'bosanski', Bonjak, VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1. Isto, str. 1. 39 Vatroslav Jagi: Naziv 'bosanski', str. 1. 40 "Izraz bosanski jezik ne pojavljuje se ovde prvi put. On se sree u tekstovima slavista (Dobrovski, Kopitar, afarik i drugi) kao lokalna oznaka za jezik kojim govore Bosanci (svih vera), a taj jezik se smatra istim srpskim jezikom (ne i sa hrvatskim). Upotreba lokalnog imena jezika bosanski u smislu njegove nacionalne oznake za Muslimane danas je neprihvatljiva, jer se Bosancima oduvek nazivaju stanovnici Bosne, koji mogu da budu, ne samo Muslimani, ve i Srbi, i Hrvati, ali i drugi. Izraz bosanski jezik pokula je da nametne AustroUgarska posle okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Za uvoenje naziva bosanski jezik zalagao se, od filologa, najvie Vatroslav Jagi, pravdajui svoj in pragmatinim razlozima. Ali je i on, pod pritiskom javnosti koja je teila ka ujedinjavanju populacije koja ini jednu jeziku zajednicu, od toga naziva odustao. Vano je imati u vidu da se Jagievi stavovi u pogledu jezika i etnikih problema bitno razlikuju od Vukovih. Vuk je smatrao, poput drugih filologa svog vremena, da se narodi meu sobom razlikuju po jeziku a ne po veri. Otuda je i zauzeo nedvosmislen stav da su Srbi oni koji govore srpskim jezikom, bez
38 37

185

Bonjak je posvetio dosta prostora Jagievom stavu prema bosanskom jeziku. Vatroslav Jagi je bio profesor na Bekom sveuilitu, a uz to i lan Gornjeg doma Austrijskog parlamenta. Jagi se trudio da jeziko pitanje lii politikih konotacija, mada e njegova argumentacija ipak imati ton historijskih prilika i prizvuk aktuelne politike. Rasprave o jeziku nisu uvijek bile struno postavljene jer o jeziku nisu raspravljali lingvisti, pa Bonjak posebno najavljuje izlaganje Vatroslava Jagia kao izlaganje filologa koji e govoriti o filolokim pitanjima. "Sluajno se, eto desi, da govori filolog o stvari koja ima da je filoloka. Dozvolite, da se posluim prilikom pa da o njoj sasvim kratko kaem svoje miljenje. Ne varam li se ovo nije prvi put da se ovdje pretresa pitanje o nazivu jezika rijeju 'bosanski'. Ova se je stvar svaki put spominjala i nekim prikazom kao da bosanska vlada u svojim slubenim spisima naziva taj jezik bosanskim sa naopakom nakanom."41 Jagi je svjestan da ovakvim nazivom nisu zadovoljni ni Srbi ni Hrvati, ali istie da je ovo trenutno najbolje rjeenje. "Nu gospodo moja, da pitamo one, koji su nezedovoljni sa ovim nazivom: ta ele, da se mjesto njega prihvati, uli bismo nazore, koji se silno jedan drugom protive. Kau li Hrvati, da je taj jezik hrvatski, nastaje strana graja megju Srbima da je srpski. I obrnuto."42 Ako bi se jezik nazvao srpskim ili hrvatskim, pa ak i srpsko-hrvatskim, ne bi se sprijeilo nezadovoljstvo, spor ne bi prestajao, jer bi se onda postavilo pitanje iji e naziv biti prvi. Naziv bosanski je prihvatljiv u jednom konfliktnom trenutku. Stie
obzira na to da li su grkog, rimskog ili turskog "zakona", tj. da li su Srbi pravoslavci, Srbi rimokatolici ili Srbi muslimani. Taj model nije neki specifino njegov, ve model koji je vaio svuda u Evropi i koji je on neposredno preuzeo od Nemaca. Otuda je on, principijelno, na osnovi jezika razdvajao Srbe od Hrvata. Jagi, naprotiv, spajao je u jeziku ono to je nespojivo (recimo Srbe tokavce i Hrvate kajkavce), a razdvajao ono to je na jezikoj osnovi nerazdvojivo: u blagoj formi ali uporno, instistirao je na stavu da je izraz Srbi rimokatolici u stvari drugo ime za Hrvate. Vremenom je pobedila koncepcija antivukovca Jagia, koji je vaio za jednog od najveih Vukovih sledbenika. Tako je, na Jagievoj osnovi, u Bosni i Hercegovini, narod jednog jezika a raznih vera, pretvoren u tri naroda, koji su (zato to su politiki priznati kao narod) morali da dobiju svaki svoj jezik a zatim i svaki poseban naziv za svoje jezik." Petar Milosavljevi: Dijalektoloke karte srpskohrvatskog, hrvatskog i srpskog narodnog jezika, "Srbistika" Pritina, I/1998, br. 2-3, str. 51-70. 41 V. Jagi: Naziv 'bosanski', Bonjak, VI/1896, br. 29, 16. VI, str. 1. 42 Isto, str. 1.

se dojam da je Jagi tada bio svjestan privremenosti ovog naziva. Bez obzira to istie njegov historijski kontinuitet, on naglaava da je taj naziv privremeno najbolje rjeenje. "Slobodan sam pripomenuti da su u Bosni, kako sam rekao, sve publikacije, jednako u kolskoj literaturi kao i u lijepoj znanstvenoj knjizi, pisane uzornim jezikom i to onim, to ga Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim. I ovo je bitno. Meni je to ujedno najsjajniji dokaz, da tu nema zle nakane pa dokle smo u tom pogledu u neprilici, da to je u savezu sa naim kulturnim razvitkom, jer nai ljudi nemaju osobite dravotvorne sposobnosti i dokle se ne sloimo, moraju izjaviti, ne bojei se nikakva prigovora i ne elei uzgajati puno pravo radi, to da preprijee raspravu, slubeno svuda upotrebljuje na nudu ovaj izraz."43 Ovom kvalifikacijom filolog se ograuje, smatra da to nije ni najbolje, ni trajno rjeenje, ali boljeg trenutno nema, pa je u takvim prilikama opravdano da se upravo jezik nazove imenom zemlje. Jagi navodi da se naziv bosanski upotrebljavao u 17. i 18. vijeku. On je kategorian u tvrdnji da se nazivom bosanski ne upuuje ni na kakvo lokalno narjeje, ne tei se posebnoj ortografiji i sve to se u Bosni objavljuje pisano je uzornim jezikom koji "Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim...".44 Jagi istie kako u Moravskoj ima ljudi koji govore moravski, drugi svoj jezik nazivaju ekim. Ako je neko ovaj naziv odabrao u jednom osjetljivom historijskom trenutku, ako ne dira u sam jezik, onda u tome nema loih namjera. Dakle, za Jagia naziv bosanski je iskljuivo formalne terminoloke prirode, on je plod neminovnosti jednog trenutka, upotrijebljen je na nudu dok se ne sloimo. Jasno je da i Kalajeve namjere nisu bile kulturoloke naravi, to su politiki interesi i nazivom jezika u ovom periodu se manipuliralo. ...nu ako se taj naziv odabrao iz nekih nunih obzira, ne moe se tome prilagoditi opaka namjera, dok nema tomu razloga i dok se ne dira u sam jezik. Kalajev period je samo fragment u razvoju bosanskog jezika, pa se bespotrebno sve oko
Isto, str. 1. "Nu pri tome se uti o drugoj jednoj stvari, i tako se zavode u bludnju gospoda, koja ovih odnosa ne poznadu. Da Nj. preuzvienost, nazivljui ovaj jezik bosanskim pokazuje ma u kojoj svojoj publikaciji bilo u kolskim knjigama, bilo u lijepoj knjizi ili znanstvenim djelima a svega toga u Bosni ima i najmanji trag nastojanja, da se stvori, partikularizam odregjujui lokalno narjeje ili sluei se posebnom ortografijom onda bi stvar imala posve drugo lice. Nu toga ona ne ine." (Isto)
44 43

187

naziva jezika ispolitiziralo. Jagi objanjava itateljstvu razloge Vladine odluke, tvrdei da nai ljudi nemaju dravotvorne sposobnosti, razjedinjeni su i kulturno nerazvijeni. Ako podrobnije razmotrimo Jagiev govor, vidimo da on nije branio bosanski jezik, nego je podrao jeziko jedinstvo, ono to nije sporno, jer niko ni tada nije sporio da to nije jedan jezik, ali ne sa dva, ve sa tri naziva. Jagi je u svom govoru isticao da je ovakva nominacija najbolji nain da se prevazie spor, te da je prava teta to neki u tome vide zle namjere. Jagiev istup vezan za odbranu Kalajevog stava o bosanskom jeziku mnogi tadanji listovi su komentirali, ali e to kasnije postati predmet prosuivanja i politikih manipulacija. Tomislav Kraljai e ii tako daleko da e ustvrditi kako je Monarhija neposredno pred zasjedanje delegacije Jagiu dodijelila poasnu diplomu doktora filozofije Univerziteta u Budimpeti.45 Jezikom se ipak manipuliralo. Sve da su Srbi i Hrvati prihvatili takvu nominaciju, ona bi bila privremena i za nudu.46 Ovakvu situaciju u Bosni i Hercegovini okupator je smatrao tekoom, ali i idealnom mogunou da sprovede svoju opu politiku. Da bi osigurao uspjenu vladavinu, nastojao je prevladati probleme smiljenom taktikom ustupaka formiranjem bosanske nacije i ozvanienjem bosanskog jezika, kako bi sankcionirao uticaj nacionalistikih tendencija sa strane, te tako bosansku sociokulturnu sredinu zatitio od vanjskog utjecaja.47 Odjeci ankete o bosanskom jeziku u listu Bonjak Odjek Jagieve izjave o bosanskom jeziku pomogao je Zemaljskoj vladi da pristupi pripremama za odravanje filolokoetnografskog Kongresa u Sarajevu kako bi se jezikoj politici dao zakonski okvir. Filoloku sekciju je vodio Vatroslav Jagi. Od Kongresa se oekivalo utvrivanje daljeg toka jezike politike. Pripremljena je bila anketa na osnovu koje bi se prikupili podaci o jeziku u zemlji. Pitanja su sastavljali Vatroslav Jagi i Milan

Vidjeti kod: Tomislav Kraljai: Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo, 1987, str. 239. 46 V. Jagi: Naziv 'bosanski', Bonjak, VI/1896, br. 29, 16. VII, str. 1. 47 edi Ibrahim: Jezik Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, Institut za jezik, XIV knjiga, Sarajevo, 1989, str. 14.

45

Reetar. Anketu je sproveo Zemaljski muzej.48 Datum odravanja Kongresa bio je odreen za septembar 1897. pa pomjeren za 1899. godinu. Od odravanja Kongresa se odustalo. Rezultati ankete nisu bili dostupni ak ni onima koji su sastavljali pitanja. ta se eljelo postii ovom anketom, nije sasvim jasno. Malo je vjerovatno da je Kalaj oekivao u Bosni i Hercegovini neki poseban dijalekat, razliit od onih kojim se govori u susjednim zemljama. Poto je zbivanja oko jezika pratio Bonjak, tako su uslijedile i reakcije povodom sprovoenja ankete. U tekstu: U obranu naeg istoga govora i jezika Bonjak pada u zamku ustvrdivi da Bonjaci (Muhamedovci) imaju posebno narjeje ("... sasvim drugo nego li pravoslavni Bonjaci").49 Pri dokazivanju ove teze autor lanka to posebno narjeje dokumentira upotrebom glasa h, navodei tako nauno neutemeljene dokaze za postojanje posebnog narjeja. Ovaj tekst objavljen u Bonjaku izazvao je kasnije opore komentare Tomislava Kraljaia, koji zakljuuje do kakve sve vulgarizacije
Protokol o pripremama Kongresa ABH, ZMF, BH, PRNO, 1418/1897. U Enciklopedijskom rjeniku (MOZAIK ZNANJA) knjiga I Beograd 1972, str. 27, 28. govori se o anketama koje su voene o jezikim problemima na naim prostorima. Pominju se tri ankete, "ako se izuzme Beki knjievni dogovor. Prvu anketu raspisao je slovenaki asopis VEDA, "dvomesenik za znanost in kulturo, god. II 1912, br. 6. Vedina anketa je imala iroku oblast interesovanja ali ni objektivne ni druge prilike nisu pogodovale realizaciju njenih zamisli". Drugu anketu o ovim pitanjima proveo je "Srpski knjievni glasnik" (1913-1914). U decembarskom broju (1913) "pokrenuta je anketa o junom ili istonom nareju". Jovan Skerli, urednik Srpskog knjievnog glasnika uputio je pismo poznatim javnim i kulturnim radnicima "na Slavenskom Jugu" da se izjasne o jednom ili dva knjievna izgovora, uz to o jednom ili dva pisma na srpskohrvatskom jezikom podruju. Skerli je pledirao na ekavtinu i latinicu. Meu uesnicima ankete bilo je i onih koji su se opredijelili, odnosno davali prednost jekavtini, junom izgovoru. Takvog miljenja je bio i I. Supilo. Strunjaci koji su poznavali situaciju na naem jezikom tlu, nisu bili oduevljeni nikakvim unificiranjem, nego su traili ravnopravnost i izgovora i pisama na cijeloj teritoriji (Stojan Novakovi, Aleksandar Beli, Milan Reetar, Petar Skok). Prvi svjetski rat je prekinuo ovu anketu, ali se znalo ve tada da od prieljkivanog jedinstvenog izgovora nee biti nita. Trea anketa objavljena je u Ljetopisu Matice srpske iz Novog Sada. Anketa je imala cilj da sazna miljenje o aktuelnim jezikim pitanjima u zemlji. Poslije zavrene ankete uslijedio je Dogovor u Novom Sadu 1954. gdje su doneseni poznati zakljuci." Anketa koja je provedena 1897. ovdje nije ni pomenuta, malo je vjerovatno da su razlozi ignoriranja ove prve ankete to to ona nije obraena, vjerovatnije je to to su se njene odredbe odnosile na bosanski jezik. 49 Anonim: U odbranu naega istog govora i jezika, Bonjak, VII/1897, br. 1, 7. I, str. 4.
48

189

moe da dovede jedna politika ako ne polazi od realnih osnova.50 Naravno i Kraljai je znao da autor lanka pod posebnim narjejem podrazumijeva jeziku tradiciju, narodni govor Bonjaka, a ne poseban jezik. U pomenutom lanku istie se kako je Bonjak u svom Programu obeao da e slijediti narodni govor "mada zna po novome uvedenome knjievnome jeziku razgovarati".51 Oito da je autoru lanka poznata norma koju je potvrdila i Gramatika bosanskoga jezika iz 1890, ali je privren i jezikoj tradiciji (narodnom govoru). On odgovara na prigovore upuene Bonjaku to se ne dri knjievno-kolskog jezika. "Od prije su nam mlogi Muhamedovci prigovarali da se na list Bonjak ne dri narodnoga govora, kao to je obeao. A sadan drugi prigovaraju, to se list Bonjak ne dri zavedenoga knjievno-kolskoga jezika i pokazuju nam pogrjeke, da sad umjesto im piemo him, mjesto mnogo piemo mlogo itd. Mi tijem odgovaramo: Nama se pree drati narodnoga muhamedanskoga materina govora i jezika, nego li druge rijei u isti mijeati. Poznato je, da mi Bonjaci Muhamedovci imamo sasma drugo narijeje, nego li pravoslavni Bonjaci na pr. mi govorimo aga, a oni haga, mi at, a oni hat, mi han, a oni an, mi hadija, a oni adija, mi duhan, a oni duvan, mi sedeb, a oni sedef, kao i rijei kai him ili donesi him, oni kai im i donesi im itd. te se vidi da him proizilazi iz muhamedanskog, a im iz pravoslavnoga narijeja. Poto je list Bonjak, to hoe da ostane to mu je i dunost, kod muhamedanskoga narijeja i ako podpuno zna po novome uvedenome knjievnome jeziku razgovarati."52 Bosanski jezik ne odstupa od Vukove koncepcije standardnog jezika, jedino odstupanje je bilo na nivou nominacije. Vuletieva Gramatika bosanskoga jezika bila je u skladu s Vukovom normom. Ona je zastupala fonetski pravopis. U fonetici i morfologiji drala se istih principa kojih se drao Vuk Karadi, a to je ijekavski izgovor, istonohercegovakog tipa. Dakle, sasvim je jasno da se ne radi o zasebnom jeziku nego o jezikoj tradiciji. Pomenuti tekst je izazvao burnu reakciju. Neki su ustvrdili da se radi o lokalnom narjeju i posebnoj ortografiji. Ovdje nije bilo te namjere. Nominacijom

50 51

Tomo Kraljai: Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1909), str. 240. Anonim: U obranu naeg istog govora i jezika, str. 4. 52 Anonim: U obranu naeg istog govora i jezika, str. 4.

jezika eljelo se zaustaviti dalje manipuliranje i oslabiti politika pozadina koja je znaajnu podlogu i oslonac nala na polju jezika. Istiui ljepotu narodnog bosanskog jezika u romantiarskom oduevljenju Safvet-beg Baagi e izjednaiti vjeru, jezik i narod.53 Bonjak prati nastajanje knjievnosti na narodnom bosanskom jeziku. Posebno se apostrofira alhamijado knjievnost koja je pisana istim bosanskim jezikom "... bilo je estitih sinova mile nae domovine koji su, premda nije bila potreba ve samo iz ljubavi naspram svojoj brai i domovini, na svom materinskom jeziku pisali, pjevali i pojedine knjiice izdavali."54 Kao znaajan momenat identifikacije i verifikacije bosanskog jezika su djela pisana bosanskim jezikom, bez obzira to je u ovom vremenu stvaranje na orijentalnim jezicima bilo u punom procvatu. Meu piscima koji su pisali na bosanskom jeziku Bonjak istie sljedee autore: Gaibi-efendiju, Kaimi-babu, Ilhami-efendiju, Omer-efendiju, ejh Sirri-babu, Jusuf-beg engia. Autor lanka navodi da su svi ovi pisci najbolji sinovi nae drage domovine koji su pjevali na svome materinskom jeziku.55 On dalje prieljkuje da se "nae neki domoljub koji voli svoj narod, koji ljubi jezik bosanski da ovo znaajno blago sakupi i izda kako bi moglo doi do svih onih kojima je materinska rije na srcu i dobrobit roda svoga na umu."56 Anketa o jeziku nije obraena, niti su njeni rezultati bili poznati javnosti. Bonjak ovo nije komentirao, nije bilo vie ni komentara o posebnom narjeju bosanskog jezika. Bonjakova reakcija na izmjenu naziva jezika Kalaj je dao poseban znaaj terminu bosanski jezik koji je bio u upotrebi sve do kraja njegovog politikog djelovanja. Novi zajedniki ministar naputa i vienacionalnu politiku i ranije forsirani naziv jezika. Poslije Kalajevog odlaska sa bosanskohercegovake politike scene novi nacionalno-politiki kurs zacrtao je Stephan Burian. Naredbom Zemaljske vlade, 4. oktobra 1907. dolazi do
Safvet-beg Baagi: Halb-ul vatani minel iman (Ljubav otadbine s vjerom je skopana), Bonjak, I/1891, br. 9, 27. VIII, str. 2-3. 54 Isto, str. 2-3. 55 Anonim: O bosanskoj knjievnosti, Bonjak, I/1891, br. 1, 2. VII, str. 3-4. 56 Isto, str. 3-4.
53

191

izmjene naziva jezika. Naime nareeno je da se zemaljski jezik svugdje naziva srpsko-hrvtaski, a da se naziv zemaljski jezik moe upotrebljavati tamo gdje je rije openito o nazivu jezika zemlje.57 Bonjaci ovo doivljavaju kao povredu islamskih interesa. U Travniku se 1907. sastao Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije (Rifatbeg Sulejmanpai, Mustajbeg Ibrahimpai, ahinbeg Hafizadi i Dervibeg Miralem). Istaknuti bonjaki predstavnici negodovali su to je dolo do prenominacije bosanskog jezika. Po miljenju Egzekutivnog odbora taj novi naziv poruuje Bonjacima: Krstite se kojim hoete krstom, rianskim ili kranskim. Ovaj in su Bonjaci doivjeli kao ignoriranje vjerskih i nacionalnih osjeanja. Odluka o zabrani naziva bosanski jezik izazvala je brojna negodovanja Bonjaka. Bonjak je donio krai tekst pod nazivom Srpski ili hrvatski u kojem se pita kojim se razlozima rukovodila Zemaljska vlada pri donoenju ovakve odluke. "Prolih je dana izdavala zemaljska vlada naredbu kojom se dosadanji naziv naeg bosanskog jezika u slubenim stvarima dokida; islamski svijet nije ni znao, niti e da zna. S toga nam je da pravo reeno bilo i nerazumljivo, zato je to uinjeno i kakvi su razlozi vodili pri tome zemaljsku vladu, ali znajui s druge strane, da na islamski svijet ipak nee promijeniti naziva svome materinskom jeziku, ne htjedosmo se na to osvrtati. Nu sada nas mnogi pitaju i trae da protiv toga dignemo svoj glas, u koliko se tie nas Muslimana, a naroito to se tie muslimanskih javnih zavoda."58 Posebno se istie problem imenovanja jezika u bonjakim javnim zavodima. Bonjak trai od Visoke zemaljske vlade da se u ovim institucijama zadri stari naziv jezika "... da naime Muslimani i islamski zavodi ostanu pri nazivu svoga jezika, onako kako ga je mati uila."59 Bonjak istie da e Srbi i srpski uredi i dalje "svoj jezik nazivati srpskim, a to im je i Uredbom zajameno, Hrvati e svoj jezik nazivati hrvatskim, jedino Bonjaci ostaju bez prava na svoj jezik."60 List naglaava da bi trebalo bonjake ake pitati kako e
57

O ovome vie vidjeti kod Devada Juzbaia: Jeziko pitanje o AustroUgarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred Prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973, str. 10. 58 Anonim: Srpski ili hrvatski?, Bonjak, XVII/1907, br. 49, 29.VII, str. 3. 59 Isto, str. 3. 60 Isto, str. 3.

im se jezik zvati, bar prilikom izdavanja svjedodbi i upisivanja predmeta maternji jezik u svjedodbe. Zemaljska vlada je shvatila da mora napraviti neki ustupak Bonjacima kako bi stiala opravdano nezadovoljstvo. Tako se izdaje Naredba (29. XI 1907) u kojoj se Bonjacima ostavlja mogunost da upotrebljavaju naziv bosanski jezik u svojim ustanovama, kolama, zavodima. U Zemaljskim svjedodbama, ak i kad se izdaju Bonjacima, treba upotrebljavati naziv srpskohrvatski jezik.61 Ovu naredbu Zemaljske vlade Bonjak nije komentirao, ali tokom daljeg izlaenja nije potovao novu nominaciju jezika. I dalje se u Bonjaku jezik naziva bosanskim a ee na jezik. Izvori i literatura Izvori 1. Bonjak, Sarajevo, 18911910. 2. Selektivno konsultirani izvori 3. Behar, Sarajevo, 19001911. 4. Bonjak, Kalendar za 1903, 1904, 1905, 1907. i 1908. 5. Bosanska vila, Sarajevo, 18851914. 6. Petar Milosavljevi: Dijalektoloke karte srpskohrvatskog, hrvatskog i srpskog narodnog jezika, "Srbistika" Pritina, I/1998, 7. Osvit, Mostar, 18981907. 8. Prosvjeta, Kalendar za 1931. 9. Sarajevski list, Sarajevo, 18811918. 10. TarikPutokaz, 19081911. 11. Dokumentacija iz dravnog arhiva 12. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 1891, 1894. 13. Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906, Zagreb, 1906. Literatura 1. Bogievi, Vojislav: Pismenost u Bosni i Hercegovini od pojave slavenske pismenosti u IX vijeku do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine, Sarajevo, 1985. 2. Filandra, air: Bonjaka politika XX vijeka, Sarajevo, 1996.
Vidjeti o ovome kod Ferde Hauptman: Bosanskohercegovaki aga u procjepu izmeu privredne aktivnosti i reutijerstva, Godinjak DI BiH 17/1966-67, str. 23. i dalje.
61

193

3. 4.

Gramatika bosanskog jezika, Sarajevo, 1890. Grupa autora: Funkcionisanje jezika u vienacionalnim zemljama, Institut za jezik i knjievnost, Posebno izdanje, Knjiga VII, Sarajevo, 1990. 5. Grupa autora: Jezik tampe u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Institut za jezik i knjievnost Odjeljenje za jezik, Radovi, VIII, Sarajevo, 1981. 6. Hadijahi, Muhamed: Od tradicije do indentiteta (geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana), Zagreb, 1990. 7. Halilovi, Senahid: Bosanski jezik (Drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje), Sarajevo, 1998. 8. Halilovi, Senahid: Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo, 1996. 9. Imamovi, Mustafa: Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914, Sarajevo, 1976. 10. Imamovi, Mustafa: Historija Bonjaka, Sarajevo, 1996. 11. Jahi, Devad: Jezik bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1991. 12. Jahi, Devad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora (Trilologija o bosanskom jeziku) Sarajevo, 1999. 13. Jahi, Devad: kolski rjenik bosanskog jezika (Trilogija o bosanskom jeziku) Sarajevo, 1999. 14. Jahi, Devad: Bonjaki narod i njegov jezik (Trilogija o bosanskom jeziku) 15. Sarajevo, 1999. 16. Jahi, Devad: Tretiranje jezika u vezi sa nacionalnim konstituisanju Muslimana, Sveske Instituta za prouavanje nacionalnih odnosa 11-12, Sarajevo, 1985. 17. Jahi, Devad: Uloga bosanskog jezika u procesima srpskohrvatske standardizacije, "Pregled", 2 Sarajevo, 1987. 18. Jahi, Devad, Halilovi, Senahid, Pali, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Zenica, 2000. 19. Juzbai, Devad: Jeziko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973. 20. Juzbai, Devad: Nacionalno-politiki odnosi u Bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje (1910-1914), Sarajevo, 1999. 21. Kai, Miro: Hrvatski i srpski (Zablude i krivotvorine), Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995.

22. Kapetanovi, Mehmed-beg Ljubuak: ta misle muhamedanci u Bosni, Sarajevo, 1886. 23. Kraljai, Tomislav: Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo, 1987. 24. Kruevac, Todor: Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Sarajevo, 1978. 25. Kuna, Herta: Jezik bosanskohercegovake muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku, Knjievni jezik 4, Sarajevo, 1979. 26. Kuna, Herta: Jezik tampe u BiH do 1918, Radovi VIII, Institut za jezik i knjievnost, Sarajevo, 1981. 27. Papi, Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije, Sarajevo, 1972. 28. Pejanovi, ore: Bibliografija tampe BiH 1859-1941, Sarajevo, 1961. 29. Rizvi, Muhsin: Knjievno stvaranje pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, Knjiga I II, Sarajevo, 1973. 30. Rizvi, Muhsin: Bosna i Bonjaci, jezik i pismo, Sarajevo, 1996. 31. Slipievi, Fuad: BiH od berlinskog kongresa do kraja prvog svjetskog rata (1878-1918), kolska knjiga, Zagreb, 1954. 32. Stanii, Ljiljana: Jezika politika i nominacija jezika u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, Knjievni jezik, 12/3, Sarajevo, 1983, 139-160. 33. Stani, Ljiljana: Lingvistika terminologija u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave, Institut za jezik u Sarajevu, Radovi XII, Sarajevo, 1986. 34. ehi, Nusret: Mjere Kalajevog reima u Bosni i Hercegovini na suzbijanju autonomnog pokreta muslimana, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 1972-1973, Sarajevo, 1974. 35. ipka, Milan: Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850-2000), Dokument, Sarajevo, 2001. 36. Zbornik radova: Simpozij o bosanskom jeziku, Institut za jezik u Sarajevu, Posebno izdanje, Knjiga 10, Sarajevo 1999. 37. Zbornik radova: Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Institut za knjievnost, Edicija zbornika, Knjiga X, Sarajevo, 1992.

195

Hazema Nitovi, M.A. POSITION OF BOSNIAN LANGUAGE IN AUSTROHUNGARIAN PERIOD Summary Discussions about Bosnian language in magazine Bonjak will be like a guide in taking a position toward Bosnian language from the aspect of historical roots and genesis of that name, and also from the aspect of social validity, more exactly from the wish of Bosnians to call their language Bosnian, especially because that term was not questionable until Austro-Hungarian entry. According to the science and sociolinguistics it seems to be real, fair and justified the existence of Bosnian language, beside two existing linguistic standards. In its discussions about language Bonjak didn't long for linguistic particularism or introducing a particular type of linguistic standard but for linguistic communal spirit. Even though seems that Bonjak is directing and checking some of linguistic solutions in official language functioning elementally and optionally, this direction and checking acquired an expressive stability, almost steady standard, in many segments and by the time, so that is existing as a stable heritage. It is indisputable that Bonjak is meritorious: for keeping continuity of the term Bosnian language; for introducing Bosnian language as a school subject in religious schools; for translating religious books into Bosnian language; for publishing Arabic grammars with explanations in Bosnian language; for a triumph of phonetic orthography principle; for stronger connecting Bosnians with native linguistic expression; for developing spiritual aspiring of certain time and people and for Bosnians' linguistic emancipation. Bonjak started with the principle of interreligious belonging to the Bosnian nation, and finished it with extinguishing of belonging to the Bosnian nation in that time as national, linguistic and ethnic determination. Therefore, for future approaching to this subject it is necessary to consider Bonjak's attempts to solve linguistic problems that could be very edifying by their unchangeable essence.

SADRAJ
PRVI DIO: RADOVI SA NAUNE KONFERENCIJE "OSAM STOTINA GODINA BILINOPOLJSKE IZJAVE" UVODNA RIJE.............................................................................9 Ivan Balta, Pedagoki fakultet Osijek NOVOVJEKOVNA PALEOGRAFSKO-DIPLOMATIKA ANALIZA ISPRAVE IZ BILINOG POLJA .................................13 Refik ati, Pedagoki fakultet u Zenici KORIJENI BOSANSKOG UNIVERZITETA ..............................23 Ibrahim Pai, Sarajevo O BOSANSKOM VLADARSKOM IMENU KULIN ..................31 Midhat Spahi, Filozofski fakultet u Tuzli BOGOMILI U VRIJEME BANA KULINA .................................41 Rusmir Djedovi, Graanica HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI INIOCI IZGLEDA UPE BROD I TERITORIJA ZENICE I OKOLICE U SREDNJEM VIJEKU..........................................................................................49 Idriz Alihodi, Zavidovii ZENICA I BAN KULIN ................................................................61 Salih Jalimam, Pedagoki fakultet u Zenici HISTORIJSKI ZNAAJ BILINOPOLJSKE IZJAVE ..................75

197

DRUGI DIO: RADOVI NASTAVNIKA I SARADNIKA FAKULTETA Prof. dr. Mujo Slatina OBRAZOVANJE SPOSOBNOSTI OPAANJA I PROMATRANJA ..........................................................................95 Prof. dr. Devdeta Ajanovi ZNAAJ PROFESIONALNOG ANGAIRANJA ENE U SAVREMENOM DRUTVU .....................................................119 Doc. dr. Devad Zei RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE ARAPSKE I EVROPSKE MATEMATIKE...........................................................................127 Doc. dr. Salih Jalimam HISTORIJSKI POGLED NA RAZVOJ METALURGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI ...........................................................153 Mr. Hazema Nitovi POZICIJA BOSANSKOG JEZIKA U AUSTRUUGARSKOM PERIODU ....................................................................................165