Utjecaj

razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zatite intelektualnog vlasnitva
Autor: mr. sc. Mladen Vukmir, MIP1

UVOD
Ovaj lanak razrauje dvije postavke o pravu intelektualnog vlasnitva. Prva postavka tvrdi da je razvoj autorskog prava u bitnome odreen svojstvima tehnologija koje stvaratelji koriste u stvaranju autorskih djela. Drugim rijeima, instituti autorskog prava oblikovani su i nastaju kao odgovori na vrste autorskih djela koja nastaju pod utjecajem odreenih tehnologija, te odnose koji nastaju povodom iskoritavanja takvih djela. To je lako pokazati povijesnom analizom iz koje je vidljivo da razvoj autorskog prava prati razvoj stvarateljstva, pri tome uvijek kasnei u zakonodavnim rjeenjima upravo toliko koliko je potrebno da se razviju drutveni odnosi oblikovani i nastali iskoritavanjem autorskih djela nastalih odreenim tehnologijama koritenim u stvaralakom postupku. Druga postavka neto je sloenija za dokazivanje jer tvrdi da je pravo intelektualnog vlasnitva uslijed svojih svojstvenosti nedovoljno istraeno u svojoj biti. Iako se ovaj lanak nee baviti argumentacijom o tome zato je postojea doktrinarna podvojenost autorskog i srodnih prava u odnosu na prava industrijskog vlasnitva zapravo neodriva u svjetlu potrebe da se pravo intelektualnog vlasnitva smatra jedinstvenom granom prava, ipak emo se u svrhu bolje ilustracije argumenata u korist prve tvrdnje pozabaviti i odreenim pitanjima biti predmeta zatite prava intelektualnog vlasnitva. Naime, ako se prihvati gledanje po kojem je pravo intelektualnog vlasnitva bitno odreeno temeljnim svojstvom svojeg predmeta zatite, otvaraju se brojna pitanja o dananjoj ulozi prava intelektualnog vlasnitva u modernim
1 Mladen Vukmir je odvjetnik u Zagrebu. Autor zahvaljuje kolegi Andreju Matijeviu na pomoi u pripremi ovog

teksta.

drutvenim sustavima. Ako specificiramo osnovno svojstvo predmeta intelektualnopravne zatite kao nematerijalnost samog predmeta zatite, dobivamo jasno razlikovanje intelektualnog vlasnitva kao grane prava koja, za razliku od prava vlasnitva svoju zatitu protee na nematerijalne objekte, koji do doreenog stupnja civilizacijskog razvoja naprosto nisu bili percipirani kao zatitivi. Dakle, ako se porast vanosti i mjesta intelektualnog vlasnitva unutar pravnog sustava posebno, i drutvenih sustava openito tijekom zadnja dva stoljea ocijeni stvarnim i postojanim trendom, te se krene u ocijenjivanje razloga takvog uspona, kao jedan od odgovora namee se duboka promjena u percepciji vlastite stvarnosti predmodernih, modernih i post- modernih drutava. To znai da su drutveni sustavi tijekom zadnja dva stoljea postepeno dolazili do spoznaja o poveanoj vanosti zatite nematerijalne vrijednosti utjelovljene u rezultatima ljudske kreativnosti. Ta svijest dovodila je, i dovodi, do poveavanja razine pravne zatite rezultatima ljudske kreativnosti kao odgovora na povienu spoznaju o gospodarskoj vrijednosti iskoritavanja takvih rezultata. Drugim rijeima moderna su, a pogotovo postindustrijska drutva poela smatrati vrijednosti ostvarene iskoritavanjem intelektualnog vlasnitva jednim od temelja stvaranja drutvenog blagostanja. Postepeno, ovaj je proces doveo do paradigmatske drutvene promjene u kojoj su se suvremena postindustrijska drutva prestrojila na nain da se veliki udio drutvene dobiti ostvaruje putem iskoritvanja nematerijalnih dobara zatienih pravima intelektualnog vlasnitva. Istovremeno postajala je sve snanija svijest da se ljudskom kreativnou resursi drutvene ekspanzije poveavaju, te da drutveni rast zasnovan na poveanju raspoloivih resursa otvara mogunosti koje su vrlo znaajne za drutva koja ovakav sustav prihvate. Prihvatimo li ove teze i elimo li u potpunosti razumjeti pravnu prirodu prava intelektualnog vlasnitva, moramo izvriti ponovljeno istraivanje pravne prirode intelektualnog vlasnitva kao grane prava, te njezinih osnovnih instituta. Kao nedostatak dananjeg stanja pravne znanosti u tome podruju ukazuje se nedovoljni stupanj istraenosti prirode prava intelektualnog vlasnitva, pravne prirode pojedinih svojstvenih pravnih instituta prava intelektualnog vlasnitva, a osobito neistraenosti prirode samog predmeta zatite. Iako smo takva istraivanja zapoeli, njihovo provoenje daleko nadilazi okvire ovog lanka. Utoliko e se ovaj lanak posvetiti samo povrnom ispitivanju prirode objekta zatite i predloiti da se ta priroda za potrebe osnovnog ispitivanja odredi kao jedan relativno novi termin fizike. Iako smo svjesni da je povezivanje prirodnih i drutvenih znanosti u istraivake svrhe sasvim neortodoksno, te u klasinom znanstvenom smislu i neprihvatljivo, smatramo da uslijed promjena izazvanih istom paradigmatskom smjenom koja je izazvala gore spomenuti rast drutvenog znaaja

intelektualnog vlasnitva dolazi vrijeme i za nadilaenje ukorijenjenih dvojnosti kao to je to dihotomija prirodnih i drutvenih znanosti. Takva razmiljanja danas se javljaju sve ee.2

PRVA POSTAVKA

Povijest utjecaja tehnologija na razvoj autorskog prava

Tijekom dvadesetog stoljea neuobiajeno ubrzanje razvoja tehnologija u odnosu na brzinu razvoja tehnologija u bilo kojem ranijem segmentu ljudske povijesti dovelo je do mnoenja novih tehnolokih rjeenja za obavljanje razliitih ljudskih djelatnosti.3 Takav razvoj ne samo da je izloio pojedince osobnim naporima kako bi savladali produktivno koritenje novih tehnologija u svakodenvnom ivotu, nego je i pred drutvene zajednice postavio zadatak ubrzane percepcije takvih odnosa kao i probleme pravne regulacije ponaanja u takvim novonastalim odnosima. Drugim rijeima, pojavila se potreba da se procesi davanja drutvenih odgovora na pitanja koja postavljaju nedoumice izazvane odnosima novonastalima uslijed koritenja prethodno nepoznatih tehnologija takodjer ubrzaju do brzina nesluenih u drutvima ranijih generacija. Jedan od moguih naina poimanja povijesnog tijeka je kroz mjeru doslovne generacijske odrednice ljudskih ivota. elimo time upozoriti na injenicu da dok je tijekom srednjeg vijeka i renesanse nekoliko ljudskih generacija ivjelo unutar jednog obrasca regulacije drutvenih odnosa, dotle tijekom druge polovice dvadesetog stoljea gotovo da bi se moglo utvrditi da se tehnoloki izazvani strukture ljudskih odnosa mijenjaju tijekom jedne generacije, sa trendom ubrzanja. Drugim rijeima, drutvena stanja percepcije vlastite stvarnosti uvjetovana odnosima baziranima na odreenim tehnologijama, koje neki autori nazivaju paradigmama danas se
2 Vidi Stephen Wolfram, The New Kind of Science, Wolfram Media, 2002. 3 Douglas S. Robertson, The New Renaissance, Oxford University Press, 1998, Poglavlje 1, The Information

Revolution, str. 27-28. Naravno, malo je prejednostavno rei da je civilizacija ograniena informacijama, ili openitije, rei da civilizacija jest informacija. No svaka izjava koja se moe dati o civilizaciji je u neku ruku pojednostavljena. Kljuno nije je li ona pojednostavljuje, nego je li ova ideja dovoljno tona i nova da nam prua vane nove uvide, kao to to ini. Izmeu ostalog, ona prua jednostavno i prirodno objanjenje problematinih pitanja kao to su, zato su se prva industrijska i znanstvena revolucija dogodile u zapadnoj Europi a ne, na primjer, u arapskim civilizacijama. (U Kini, gdje je prvo izumljen stroj za tiskanje, popratnu informacijsku eksploziju sprijeilo je nekoliko faktora, najoiglednije nedostatak alfabetskog pisma).

mijenjaju gotovo bre od generacijeske smjene, dok je u prolosti vie generacija ivjelo unutar jedne paradigmatske strukture.4 Uslijed naglih promjena pojedinci izloeni razvoju novih tehnologija, korisnici tih tehnologija u svakodnevnom ivotu moraju ulagati svakodnevne napore kako bi bili u stanju pratiti razvoj koji se svakim danom sve vie ubrzava. Neki autori, temeljem kvantificiranih argumenata, smatraju da se radi o najveim tehnolokim promjenama u povijesti ovjeanstva. Smatra se tako da poveavanje koliine dostupnih informacija ima izravan utjecaj na brzinu daljnjeg razvoja.5
4 Primjerice Thomas Khun The Structure of Scientific Revolutions, University of Chicago Press, 3. izdanje, 1996.

Kuhn tvrdi da je znanstveno istraivanje i razmiljanje odreeno paradigmama ili konceptualnim slikama svijeta koje se sastoje od formalnih teorija, klasinih eksperimenata i provjerenih metoda. Znanstvenici esto prihvaaju prevladavajuu paradigmu te nastoje proiriti njezin opseg usavravanjem teorija, objanjavanjem zbunjujuih podataka i utvrivanjem preciznijih mjera standarda i fenomena. Takvi napori mogu stvoriti nerazrjeive teoretske probleme ili eksperimentalne anomalije koje mogu otkriti nedostatke odreene paradigme ili joj potpuno protusloviti. Prema Kuhnu, ovo nagomilavanje potekoa dovodi do situacije koja se moe rijeiti jedino pravom intelektualnom revolucijom koja staru paradigmu zamjenjuje novom. Primjeri promjena paradigmi su ruenje ptolomejske kozmologije kopernikanskim heliocentrizmom, te istiskivanje njutonovske mehanike kvantnom fizikom i opom teorijom relativnosti. Khun je posumnjao u tradicionalne koncepcije znanstvenog napretka kao postupnog, kumulativnog stjecanja znanja temeljenog na racionalno izabranim eksperimentalnim okvirima. Umjesto toga, tvrdio je da paradigma odreuje vrste eksperimenata koje izvode znanstvenici, vrste pitanja koja postavljaju i problema koje smatraju vanim. Promjena paradigme utjee na temeljne koncepte koji se nalaze u osnovi istraivanja te inicira nove standarde dokaza, nove tehnike istraivanja i nove putove teorije i eksperimenta koji su radikalno nesrazmjerni sa starim. Khunova je knjiga bitno je utjecala na razvoj povijesti i filozofiju znanosti, a njegov koncept promjena paradigme proiren je na takve discipline kao to su politike znanosti, ekonomija, sociologija, ak i na poslovno upravljanje. U tome smislu smatramo, ne moe ostati iskljueno i zakonodavstvo, te ostali dijelovi pravnog sustava. Analiza paradigmatskih struktura u pravu i pravnoj znanosti podruje je koje bi valjalo istraiti.
5 Robertson, o.c. str. 19-20: Kako bismo razumjeli ova informacijska ogranienja moramo prvo odrediti koliine

informacija koje razliite civilizacijske razine u stvari posjeduju. Zatim moramo utvrditi minimalne koliine informacija potrebne za izvoenje odreenih zadataka bitnih za te civilizacijske razine. Nijedan od ovih poduhvata nije lagan. Oba su mogua samo zato to su kvantitativne razlike u informacijskim zahtjevima razliitih civilizacijskih razina toliko velike da e se vrlo grube procijene pokazati kako korisnim tako i indikativnim. Za konstruiranje ovih procjena trebamo znati neto o teoriji informacije. Kao mnoga velika otkria, teorija informacije se temelji na tako jednostavnim idejama da se ine oiglednim, a ne revolucionarnim. Claude Shannon prvi je shvatio da je osnovna jedinica mjere za informaciju koliina informacije potrebna da se odabere izmeu dvije mogunosti. Shannon je ovu jedinicu informacije nazvao bit (od BInary digiT). Ako jedan bit moe odabrati izmeu dvije mogunosti, onda dva bita mogu odabrati izmeu etiri mogunosti, prvo dijelei etiri mogunosti na dva skupa od po dvije mogunosti. Jedan od tih bitova onda odabire izmeu dva skupa mogunosti, a drugi izmeu dvije mogunosti unutar odabranog skupa. Slino tome, tri bita mogu odabrati izmeu osam mogunosti, i tako dalje. Svaki dodatni bit udvostruava broj mogunosti koje se mogu odabrati. Poto je slovo alfabeta jedna od dvadeset est mogunosti (ne uzimajui u obzir velika slova), jedno slovo sadri malo manje od pet bitova informacije. Ovo je samo

 U drugom smislu govorimo dakle o drutvima razliitih generacija kada odreujemo njihov stupanj sposobnosti procesuiranja informacija i time uvjetovan stuppanj poimanja i procesuiranja vlastite materijalne stvarnosti. Iako nitko od poznatih autora nije jo izravno doveo u vezu stvaralatvo i informacije, razliiti autori iz razliith podruja usmjeravaju svoje zakljuke prema tvrdnji da je kreativnost u izravnoj vezi sa informacijama. Tako veliki ameriki fiziar, autoritet na podruju izuavanja gravitacije, profesor Wheeler zakljuuje: Pokuavajui da moj mozak omotam oko ove ideje informacijske teorije kao temelja postojanja, doao sam do fraze it from bit (to iz bita). Svemir i sve ono to sadri (to) moe izrasti iz mnotva da-ne izbora mjerenja (bitova). Niels Bohr muio se skoro cijeli svoj ivot s pitanjem kako inovi mjerenja (ili registracije) mogu utjecati na zbilju. Ta registracija bilo da je od strane osobe ili ureaja ili komada tinjca (odnosno bilo ega to moe sauvati zapis) mijenja mogunost u stvarnost. Nadogradio sam samo malo na strukturu Bohrovog miljenja kad sam predloio da moda nikad neemo shvatiti tu udnu stvar, kvantum, dok ne shvatimo kako informacija moe biti u osnovi zbilje. Informacija ne mora biti samo ono to nauimo o svijetu. Ona moe biti ono to stvara svijet. 6
mali uzorak teorije informacije, ali je dovoljan da nam dozvoli napraviti grube usporedbe informacijskog sadraja raznih civilizacija te tako procijeni uinke informacijske eksplozije. Dozvoljava nam da definiramo informacijsku eksploziju kvantitativno kao porast od oko dva (ili vie) reda veliine u proizvodnji informacija. Kako bismo ocijenili koliinu informacija proizvedenih u razliita vremena u prolosti, potrebno je da razlikujemo pet irokih kategorija civilizacije koje se u naelu razlikuju po metodi koritenoj za pohranjivanje i rukovanje informacijama. Bilo bi zgodno da im damo nazive kako slijedi: Razina 0 Predjezik Razina 2 Pismo Razina 4 Raunala U ocjenjivanju koliine informacija dostupnih na svakoj ovoj razini najtee je rukovati najmanjom koliinom - koliinom informacija na Razini 0. U nedostatku jezika, svaki pojedinac je u biti ogranien na sadraj svoga uma. No, koliko informacija moe sadrati jedan um? Ova koliina je toliko neodreena i varijabilna da bi moda bilo najbolje oznaiti je kao h i pokuat staviti neke granice na nju. Moemo postaviti niu granicu h tako da vidimo da je epska pjesma kao to je Ilijada, a koja sadri oko 5 milijuna bita, bila memorizirana. Za dobivanje vie granice moramo se upitati koliko Ilijada ovjek moe razumno upamtiti. Stotina se ini nevjerojatnom. Izgleda mogue da je h unutar jednog ili dva reda veliine od 5 milijuna bita.
6 John Archibald Wheeler with Kenneth Ford, Geons, Black holes and Quantum Foam, W.W. Norton & Co. 1998,

Razina 1 Jezik Razina 3 Tisak

Chapter 15, It from Bit str. 340-341. Ovom ulomku prethodi malo objanjenje: Pa ipak jedna ogromna razlika odvaja raunalo od svemira sluaj. U naelu, izlaz (output) raunala je tono odreen ulazom (input) (sjetite se poznate opomene programera: smee unutra, smee van). Sluaj ne igra nikakvu ulogu. U svemiru, nasuprot, sluaj igra glavnu ulogu. Zakoni fizike nam govore samo to se moe dogoditi. Stvarno mjerenje nam govori to se dogaa (ili to se dogodilo), Usprkos ovoj razlici, nije nerazumno zamisliti da se informacija nalazi u sreditu fizike, upravo kao

 Nastavljajui se na takvo razmiljanje otvara se pitanje ocjene uloge kreativnosti u proizvodnji informacija. Naime, ljudska kreativna djelatnost nikako se ne svodi samo na primanje i procesuiranje informacija nego, to je jo mnogo znaajnije ona rezultira stvaranjem, odnosno proizvodnjom novih informacija. Ovim emo se pitanjima posvetiti prilikom ralambe druge postavke ovog lanka. Ljudska kreativnost i potreba za stalnim usavravanjem postojeih tehnikih rjeenja, sa ciljem zadovoljenja potreba, osnova su razvoja novih tehnologija. Ove tehnologije, imaju poseban znaaj u autorskom segmentu s obzirom da su stvarateljima autorskih djela danas na raspolaganju novi naini odnosno mogunosti izrade autorskih djela, te distribucije istih, a korisnicima vee mogunosti pristupa i odabira ovih djela prema osobnom ukusu i potrebama. Nove mogunosti izrade, distribucije i koritenja autorskih djela, daju poseban znaaj autorskom pravu. Naime, istovremno s nastajanjem novih mogunosti izrade, distribucije i koritenja autorskih djela nastaju i novi ekonomski i trini modeli odnosa koji nastaju iskoritavanja tih djela. Ukoliko se pretpostavi da je jedna od temeljnih drutvenih promjena koja karakterizira paradigmu razvijenu u visoko tehnologiziranim drutvima upravo pojava ekonomskih odnosa zasnovanih na iskoritavanju nematerijalnih dobara kao to su rezultati ljudskog stvaralatva zatieni pravima intelektualnog vlasnitva, postaje jasan uzrok velikog znaaja prava intelektualnog vlasnitva u modernim drutvima.

Pravna regulativa uvijek zaostaje u odnosu na razvoj tehnologije

Kao posljedicu takvog neusporedivo naglog razvoja uloge intelektualnog vlasnitva do krajnosti se zaotrio ranije primjeen tradicionalni nedostatak pravnih sustava uope; tonije karakteristika pravnih sustava da su reaktivni u odnosu na promjene drutvenih odnosa. Naime, moglo bi se ustvrditi da je karakteristika drutvenog razvoja koji pogoduje odnosnim drutvenim zajednicama odreena reaktivnost u odnosu na nastanak drutvenih normi koje reguliraju drutvene odnose. Smatram da je ovaj model zakonodavne reaktivnosti bio u jo veoj mjeri izraen na podruju prava intelektualnog vlasnitva u svim razdobljima koji su prethodili zadnjem desetljeu dvadesetog stoljea. Tek se krajem devedestih godina dvadestog stoljea poeo primjeivati poveani zakonodavni
to je u sreditu raunala.

napor u najinformatiziranijim drutvima poput SAD i EU, kada uslijed pojave Interneta, te uslijed poveane trine i medijske globalne integracije na podruju prava intelektualnog vlasnitva. Iako bi ova postavka zahtijevala posebno podrobno istraivanje i sistematizirane dokaze, mislim da se uslijed sasvim jasne, svima uoljive promjene dinamike promjena nacionalnih zakonodavstava nakon sklapanja Urugvajske runde GATT-a (danas WTO) i pristupanja velikog broja zemalja pripadajuim sporazumima TRIPS, te u izravnom nastavku takve djelatnosti izazvane zakonodavnom djelatnou unutar regionalnih sporazuma kao to su EU ili NAFTA. Iako je ova dinamika uoljiva, mjerljiva i javnosti, a ne samo strunjacima, ona istovremeno prekriva, odnosno odvija se simultano i sa zakonodavnom djelatnou izazvanom samim promjenama tehnologija, kao to je gore spomenu Internet, odnosno tehnologije kompresije kao to je MP3 i druge koje su izravni generator nastanka novih odnosa na podruju iskoritavanja i zatite autorskog prava i intelektualnog vlasnitva openito. Umjesto preuranjenog zakljuka moda nam je za nastavak diskusije dovoljna privremena teza zasnovana na jednostavnom zapaanju da se priroda zakonodavne djelatnosti na podruju intelektualnog vlasnitva mijenja posljednjih desetljea u smjeru brih i lakih promjena, kako pod snanim utjecajem novih tehnologija i brzim razvojem novih eksploatacijskih modela novih djela, tako i pod reimom centraliziranog zakonodavstva regionalnih integracija. ini se naime oitim, da regionalne zajednice zbog svoje bogatosti resursima, bre dolaze do adekvatnih odgovora na potrebu regulacije novonastalih odnosa nego nacionalne zajednice. Tako, posredno, nacionalne zajednice usvajajui regionalne prijedloge dolaze takoer do blagodati brih odgovora na tehnologijom ubrzana novonstale odnose i njima pertinentna pitanja zahvaljujui koncentriranim naporima regionalnih integracija. Bez obzira na recentne eventualne promjene naina rada nacionalnih zakonodavaca izazvane gore opisanim promjenama, samo postojanje takvih promjena znai da u demokratskim, trino orijentiranim drutvima zakonodavac gotovo nikada ne nastoji propisivati prije nastanka drutvenih odnosa koje se nastoji regulirati, nego nastoji izabrati izmeu pojedinih modela drutvenih odnosa koji su se pojavili na tritu, obitelji ili drugim drutvenim segmentima.7 Dok je takvo to danas mogue ustvrditi za demokratska, trino orijentirana drutva, moglo bi se
7 Bugarska je tako, kao dobar primjer promaene legislative u doba kada istonoeuropske zemlje nisu bile trino

orijentirane, tijekom osamdesetih bila jedna od prvih zemalja koja je zatitu raunalnih programa regulirala zakonom. Naalost, taj je zakon preuranjeno odredio zatitu raunalnim programima putem sui generis prava dok su kasnija zakonodavna rjeanja autorskim programima osigurale pravnu zatitu putem autorskog prava. Kao posljedica bugarski je zakon ostao potpuno nekorisan element pravne zatite. Propis u pitanju je Zakonska Uredba Br. 6 Dravnog komiteta za Znanost i tehniki napredak i Komiteta jednoobrazni sustav drutvenih informacija u pogledu koritenja raunalnih programa, 1979. godine.

rei i da su bilo koji drugi drugi drutveni modeli koje se moglo smatrati uspjenije voenima od svojih suvremenih drutvenih modela uvijek bili karakterizirani takvom zrelom reaktivnou kao i legitimnom borbom za prevladavanje izmeu vie modela novonastalih drutvenih odnosa. Nadalje, mogue je ustvrditi da su istovremeno takvi drutveni modeli koji su bili uspjenije voeni, u odreenim segmentima bili demokratskiji od svojih suvremenika, odnosno da je odreena proporcija zakonodavne reaktivnosti znaajka svakog demokratskog drutva i mjera njegove demokratinosti. Ako je odreena zakonodavna reaktivnost, odnosno poek u propisivanju novonastalih odnosa karakteristika demokratskih, trino orijentiranih drutava to bi pak znailo da su moderna demokratska drutva izloena poveanim naporima prilikom ubrzanih tehnolokih promjena. Naime, pojedinci koji su izloeni takvim promjenama osjeaju potrebu za pravno reguliranim okvirima ponaanja. Kako takvih regulatornih okvira nema uslijed injenice da se tehnologije pojavljuju mnogo bre nego to to drutva putem svojih zakonodavaca mogu pratiti, tako se pojavom novih tehnologija javlja uvijek iznova odreeni pravni vakuum. Takvo odsustvo pravnog okvira ima za posljedicu osjeaj pravne nesigurnosti na razini pojedinca, kao i odreeno lutanje u ponaanju gospodarstva, uz mogue zaostajanje pojedinih tradicionalnih velikih trinih subjekata. Kao daljnja posljedica potrebe da se u nedostatku pravne regulative dobiju odgovori na pitanja otvorena novonastalim odnosima koje izaziva tehnoloki razvitak u modernim drutvima javlja se medijsko praenje zrakopraznog pravnog prostora odnosno drutvene nesigurnosti vezane uz takav prostor. Takva vrsta interesa medija nastoji iskristalizirati trendove i dati korisnicima tehnologija odgovore o doputenom ponaanju u vezi s novim tehnologijama.8 Kada govorimo o utjecaju razvoja tehnologija na razvoj autorskog prava, odnosno na razvoj prava intelektualnog vlasnitva, na umu moramo imati dvostruki odnos pri kojem na jednoj razini same nove tehnologija izazivajui nove odnose na podruju iskoritavanja stvaralatva zahtijevaju konkretne odgovore zakonodavca. S druge strane moramo imati na umu i mnogo iri i dublji uticaj koji razvoj tehnologije uope ima na razvoj drutvenih zajednica, njihove percepcije stvarnosti i naina njezinoga pravnog reguliranja, s posljedicom dubinskih civilizacijskih promjena izazvanih novim tehnologijama. U ovom kratkom prikazu, osvrnuti emo se na neka pravnim kriterijima grubo odreena
8 Recentno je bilo lako primijetiti u Hrvatskoj veliki interes tiskovnih i elektronskih medija za pitanja doputenog

koritenja autorskih djela na Internetu u vezi sa sluajem Napster, kao i interes za djelatnosti spreavanja nelegalnog koritenja raunalnih programa kroz akcije Business Software Alliance (BSA).

razdoblja povijesti razvoja autorskog prava. Kako bismo bili u mogunosti razumjeti utjecaj novih tehnologija na autorsko pravo, vrlo je vano da se prvo prisjetimo povijesnih primjera utjecaja novih tehnologija, odnosno stvaranja uvjeta za razvoj samog stvaralatva, te ekonomskog iskoritavanja autorskih djela.

Predmoderno doba
Izum papira oko 100. godine n.e.9, unio je revolucionarne promjene u nain stvaralatva knjievnih i likovnih djela, te je omoguio izradu trajnog zapisa koji se mogao lako prenositi. Ovim izumom stvoreni su preduvjeti lake razmjene podataka meu ljudima, te su stvoreni uvjeti generiranja tzv. kolektivnog znanja koje je na ovaj nain postalo dostupno irem krugu osoba.10 Kada govorimo o autorskom pravu u srednjevjekovnom razdoblju, potrebno je prisjetiti se injenice kako je pisanje knjievnih djela sve do sredine 15. st. bilo uglavom u rukama crkvenih ljudi, koji su ovladali znanjem pisanog izraavanja i umnoavanja pianih djela. Iz ovog razloga, u veini sluajeva knjievna djela iz ovog povijesnog razdoblja bila su religijska djela11. Iz razloga to u ovom razdoblju jo nije izumljena tehnologija koja bi omoguavala strojni ispis djela, knjievna djela izraivala su se runo, bila su podlona grekama, te iz razloga to su se veinom izraivala u samostanima, bila su jedno od sredstava utjecaja crkve na kler i drutvo u cjelini.
9 http://www.ipst.edu/info_ctr/reference_faq.htm#whenwaspaperinvented Institute of Paper Science and

Technology - Atlanta, GA; Papir je izumljen u Kini. Kineski zapisi ukazuju da je Ts'ai Lun predao na dar caru Ho Ti list papira kao nadomjestak za povrinu za pisanje na svili oko godine 105 n.e. Arheoloki nalazi iz Kine ukazuju da je papir bio izumljen moda i ranije.
10 Vidi Robertson, o.c. str. 22-23: Civilizacija Razine 3 (s tiskom) imala bi stotine knjinica veih od knjinice u

Aleksandriji; neke od tih knjinica vee su za nekoliko redova veliine. Ukupna koliina informacija dostupnih ak i u ranoj civilizaciji Razine 3 je tako velika da je ovjek ne moe ni poeti shvaati cijelu. Za Leibnitza (umro 1716) je reeno da je bio posljednji ovjek koji je shvaao sve poznate informacije, zasigurno pretjerivanje. U potpuno zreloj civilizaciji Razine 3 dnevna publikacijska proizvodnja moe nadmaiti sposobnost shvaanja bilo kojeg ovjeka. Gruba procjena koliine informacija dostupnih u civilizaciji razine 3 moe se dobiti za poetak od brojke iz godinjaka koja pokazuje 10 000 novih naslova knjiga objavljenih u SAD 1950. Ako svaka knjiga sadri 5 milijuna bita, a tiskano je 1000 kopija i te kopije traju oko 20 godina, onda e samo u knjigama biti dostupno 1015 bita. Dozvoljavajui jo jedan ili dva reda veliine za druge publikacije, kao to su novine, periodike, vladina izdanja, reklame i tako dalje, dolazimo do oko 1017 bita informacija dostupnih u civilizacije razine 3, oko milijun puta vie informacija nego to je bilo dostupno u civilizaciji Razine 2 (ak i za znanstvenika koji je ima pristup knjinici u Aleksandriji).
11 Daryl M. Woo, Understanding Napster and Copyright Through the History of Emerging Technologies, CLA Bulletin,

No. 2, 2001, str. 4.

 Ovakva viestoljetna situacija pretenog utjecaja i kontrole crkve nad sadrajem pisanih djela trajala je sve do 1450. godine i izuma Gutenbergova stroja za tiskanje. Zanimljivo je napomenuti kako se nakon izuma tiskarskog stroja crkva istom vrlo brzo prilagodila na nain to je uvidjela da ovaj izum omoguava da primjerci religijskih knjievnih djela mogu prodrijeti do veeg broja vjernika. Takoer crkva je pokuala utjecati na tiskarsku djelatnost na nain da je svojom pozicijom i utjecajem u drutvima toga doba zabranjivala tiskanje, odnosno distribuciju knjievnih djela koja nije smatrala podobnima za tiskanje odnosno distribuciju. Ovakva situacija, pokuaja kontrole nad distribucijom autorskih djela od strane organizacija koje su u drutvima imale izraen politiki ili ekonomski utjecaj, ponavljali su se sa gotovo svakim novim tehnolokim izumom koji ima utjecaj na izradu, distribuciju ili reprodukciju autorskih djela. Drugim rijeima, promatranjem i analogijama moe se stei dojam da privilegija kontrole primjene odreene tehnologije ima vrlo esto za posljedicu nastojanje kontrole, kako stvralakog sadraja koji se eli stvoriti, umnoiti ili distribuirati putem sredstava koji koriste odreenu tehnologiju, tako i kontrole uporabe samih tehnolokih sredstava zasnovanih na odreenoj tehnologiji. Zamjeuje se da takvo nastojanje kontrole sredstava zasnovanih na odreenoj tehnologiji u pravilu opada kada se u drutu pojavi jo novija tehnologija ije se koritenje percipira kao monije i znaajnije od dotada koritenih ih tehnologija. Ubrzavanje drutvenog razvoja kao da ima za posljedicu i ubrzanje ciklusa predaje kontrole korisnicima koji prethodno nisu imali pristup koritenju odreenih tehnologija. Procijep izmeu onih koji dre kontrolu nad sredstvima stvaranja, umnoavanja i distribucije informacija kao da se sveo na dosada najmanju poznatu moguu mjeru pojavom Interneta. Niski trokovi koritenja i sveopa dostupnost tehnologije tako je dovela do situacije gotovo potpuno obrnutoj od tipinih tijekom povijesti, u kojoj je nova tehnologija u ranoj fazi svojeg uvoenja postala dostupnija i jeftinija od tradicionalnih tehnologija koje su koristili privilegirani centri drutvene moi koji su kontrolirali tradicionalne tehnologije kao televiziju, radio i tisak. Promatajui posebno tehnologije razvijene na bazi tehnologije tiska, odnosno umnoavanja tiskane rijei, kao to je apirografija, pisai stroj, te potom i fotokopiranje (reprografija) dolazi se do zakljuka da je i unutar same ideje tiska dolazilo do pojeftinjenja tehnolokih rjeenja, ire dostupnosti strojeva dostupnim pojedinanim korisnicima. Takav proces primjetan je i kod tehnologije radio valova, tako potom i kod televizijske tehnologije.

Doba privilegija
Prvi poeci autorskopravne zatite u modernom smislu sazrijeli su u trenutku kada se pojavila mogunost umnoavanja pisanih djela. Drugim rijeima, pitanja ekonomskih odnosa koji nastaju uslijed iskoritavanja odreenih autorskih djela otvaraju se ne prilikom nastanka samog djela, nego prilikom nastanka mogunosti umnoavanja takvih djela. Naime, do izuma tiskarskog stroja, nije se postavljalo pitanje autorskopravne zatite nad tim djelima iz razloga to nisu postojali tehnoloki procesi koji bi nakladnitvo kao djelatnost inili dovoljno ekonomski isplativim poslom. Upravo je to razlog da rimsko pravo nije razvilo zatitu intelektualnog vlasnitva kao granu prava.12 No, nakon naglog uvoenja tehnologije tiska 1450. godine, prvi vidovi pravne zatite pojavili su se irenjem ove tehnologije. Prvi sukobi oko utvrivanja nositelja autorskopravne zatite pojavili su se oko pitanja tko je vlasnik knjievnog djela u svjetlu ekonomskih odnosa koji su se javljali prilikom umnoavanja i distribucije djela. S jedne strane kao nositelj autorskog prava postavljao se autor koji je svojim naporom stvorio djelo, a sa druge strane nakladnik odnosno izdava koji je uloio znatna novana sredstva u tiskanje i nabavu rukopisa, obavljao pripremu za tisak, te snosio trokove distribucije tiskanih djela. Nakladnici, su da bi bili u mogunosti naknaditi svoje trokove, na odreenom teritoriju zahtjevali za sebe mogunost iskljuivog prava tiskanja kroz odreeno vremensko razdoblje, kako bi bili u stanju pokriti pripremne i druge tiskarske i distribucijske trokove kako bi zaradili na svome poduzetnitvu, te iskljuili druge da jeftinim pretiskom izvornika postignu niu trinu cijenu knjievnog djela. Kao rezultat ovih zahtjeva, prvu polovicu drugog milenija u pogledu specifinog rjeenja autorskopravne zatite moemo slobodno nazvati dobom privilegija. Privilegijama su vladari radi ojaanja ekonomske osnove svojih drava, privlaili sposobne pojedince kako bi se uvoenjem novih tehnologija, odnosno obrta unaprijedila proizvodnja na njihovom podruju, te se nisu nuno odnosili samo na segment autorskopravne zatite. Privilegijima su se davala ovlatenje pojedincima da kroz odreeno vremensko razdoblje imaju iskljuivo pravo na odreenom teritoriju obavljati odreenu djelatnost, bez prisutnosti konkurencije. Prvi nama
12 Ipak, valja imati na umu da se termin plagijat kao oznaka za neovlatenu kopiju upravo pojavio u Rimu kao

posljedica razvoja industrije umnoavanja tekstualnih djela putem koritenja robovske snage u svrhu runog prepisivanja autorskih tekstova. Termin je izveden iz pravnog termina koji je oznaavao protupravno otuenje roba prema Lex Fabia, a prekritelj je bio nazivan terminom plagiarius. Vidi: William Smith, D.C.L., LL.D.: A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, John Murray, London, 1875. Navodi se i kako je Marcijal zapoeo koristiti ovaj termin za oznaku krae knjige. Citirano prema: http://www.ku.edu/history/index/europe/ancient_rome/E/Roman/Texts/secondary/SMIGRA*/Plagium.html

poznati privilegij, potjee iz eke 1315. godine kojim se pojedincu dalo iskljuivo pravo rjeavanja problema odvodnjavanja rudnika te se odnosi zapravo na odreeno tehniko rjeenje.13 Oblik privilegija u autorskopravnom segmentu zatite koji su tadanji gradovi drave davali je oblik privilegija koji se pretenom veinom davao nakladnicima odnosno izdavaima tiskanih djela. Glasovit je privilegij kojim je Mletaka Republika godine 1469. njemakom tiskaru Johannes Speyer-u dala iskljuivo pravo na objavljivanje pojedinih knjievnih djela na nain da u Veneciji tijekom pet godina ima iskljuivo pravo tiskanja knjiga14. Ovakav oblik ekonomske zatite u formi privilegija bio je, dakle, usmjeren prvenstveno prema izdavaima, a ne prema autorima. Osim nakladnikih privilegija potkraj petanastog i poetkom esnaestog stoljea zapoelo je i izdavanje autorskih privilegija.15 Privilegije su tijekom vremena postepeno prerastale iz arbitrarne ad hoc odluke vladara prema pojedincu u ope pravo svih stvaratelja propisano zakonom.

Doba zakona
U Engleskoj je godine 1710. stupio na snagu nacionalni zakon o autorskom pravu - Statute of Anne kojim se na sustavan nain ozakonio nain davanja privilegija koje se tako vie nisu dijelile samo na osnovi arbitrarne odluke vladara. Ovim zakonom dano je pravo, odnosno zatita autorima da imaju pravo kontrolirati umnoavanje svojih djela. Ovaj zakon je uveo dva nova naela u autorsko pravo; naelo da je autor vlasnik autorskih prava, te naelo ogranienog vremenskog roka u kojem se prua autorskopravna zatita nad autorskim djelima.16 Pretpostavka pravu iskoritavanja bila je registracija djela prije njegovog objavljivanja, te donacija devet primjeraka tiskanih djela knjinicama irom zemlje. Pravo iskoritavanja knjievnih djela koja su ve tiskana odreeno je u trajanju od dvadesetjedne godine, raunajui od dana donoenja zakona, a za knjievna djela koja jo nisu tiskana u trajanju od etrnaest
13 Vidi Albert Verona, Pravo industrijskog vlasnitva, Informator 1978, str. 6, citirano prema Silberstein,

Erfindungsshutz und merkantilistische Gewerbeprivilegien, Zrich, 1961, 43.

14 Ivan Henneberg, Autorsko pravo, Informator, 2001, str. 14. 15 Henneberg, o.c., str. 14: U Njemakoj je davanje privilegija obuhvatilo i pravo izdavanja djela likovne umjetnosti

(npr. grafike Abrechta Duurera 1511. i 1528.) te glazbenih djela (sklaba orlanda di Lassa 1581), citirajui Hubman, H. str. 12). Valja napomenuti da je temeljem tih privilegija Drerova obitelj vodila veliki broj postupaka za naknadu svojih prava uslijed povrede.
16 UK Patent Office, Copyright History, www.patent.gov.uk/copy/history

godina koje je slijedio jo jedan period istog trajanja u sluaju da je autor bio iv po isteku prvog perioda.17 Prvi nacionalni zakoni, odnosili su se u veini samo na zatitu knjievnih djela, dok su se za druge grupe autorskih djela donosili posebni zakoni. Tako je u Engleskoj, 1734. donesen Engraving Copyright Act, koji se odnosio na zatitu djela likovnih umjetnosti. Drugim rijeima, ve u samom poetku razvoja autorsko pravne zatite, u doba kada je sustav privilegija jedva prerastao u svima dostupno pravo pod jednakim uvjetima, postala je oita tendencija postupnog izdvajanja pojedinih oblika stvaralakih djela kao zatitivih autorskim pravom. Ova tendencija zaostajanja pruanja autorskopravne zatite u odnosu na razvoj novih tehnologija i nove naine autorskog izraavanja nastavila se i u kasnijem razvoju autorskog prava, te emo pokuati dodatno je prikazati pregledom razvojnih tendencija zakonodavne zatite autorskih djela u SAD- u. Naime, to je povijesno razdoblje ve obiljeeno ubrzanim razvojem tehnologija, te time ini vidljivijim slijed takvih promjena u meuzavisnosti sa pojavom svake nove tehnologije. U svrhu saetosti prikaza preskoiti emo analizu elemenata razvoja autorskog prava uvjetovanih i potaknutih Francuskom Revolucijom 1789. Naime, ini se da su ideje poimanja pojedinca koje je nosilo revolucionarno razdoblje takoer na svoj nain izvrile utjecaj na razvoj meunarodnog autorskog prava. Prvenstveno pri tome mislimo na ideje o pripadanju rezultata autorskog napora autoru pojedincu, a ne pravnoj osobi proizvoaa prvog izdanja djela. Meutim, radi jasnoe analize utjecaja tehnologija na razvoj prava ostaviti emo ovu ralambu za drugu prigodu.

Usporedba nekih slijedova izmeu razvoja tehnologija i prava

Prvi Zakon o autorskom pravu SAD-a, koji je 1790. godine donesen prema uzoru na prvi engleski zakon o autorskom pravu, gore spomenuti Statute of Anne, pruao je zatitu samo odreenim mogunostima iskaza i umnoavanja autorskog djela, moguim u svjetlu tada postojeih tehnologija. Prvi se je dakle autorski zakon SAD odnosio samo na knjige, nacrte i zamljopisne karte, kojima je rok zatite bio dva puta po etrnaest godina.18 To znai da se meu zatienim djelima nisu nalazila samo djela kojima je iskaz bio prvenstveno umjetniki, nego poglavito ona
17 Ivan Henneberg, o.c. str. 15-16. 18 Act of may 31, 1790, CH. 15, 1 Stat. 124, vidi i Marshall A. Leaffer, Understanding Copyright Law, Matthew Bender,

(1989), str. 4. Isto Henneberg, o.c. str. 17.

ija je izrada zahtijevala najvie vremena i ulaganja.19 Zanimljivo je tako da pojedina nacionalna zakonodavstva u ranom razdoblju razvoja autorskoga prava nisu pruala autorskopravnu zatitu autorskim djelima ija je zatita danas samo po sebi razumljiva, kao to su npr. glazbena djela. Tako je glazbenim autorskim djelima pruena u SAD-u autorskopravna zatita tek izmjenama zakona iz 1831. godine, kao posljedica nastanka domaeg trita glazbenim djelima.20 To je trite uspostavilo ekonomsku potranju za glazbenim djelima koja su se poela sustavno izvoditi, te je tako nastalo pitanje davanja naknade autorima. Dramskim je djelima zatita pruena tek 1856. godine. Zatita fotografskim djelima dana je tek 1865. godine. Zanimljiv je upravo primjer fotografije na kojem se vidi u kojoj je mjeri zakonska zatita kasnila u odnosu na pojavu nove tehnologije. Naime fotografija se u doba svoje pojave inila potpuno futuristikom i temeljno novom tehnologijom u odnosu na postojee tehnologije. Ona se inila toliko novom da se smatralo da niti ne moe imati umjetnike primjene, pa bi prema tome bila manje jednaka tradicionalnim autorskim djelima. Stoljeima je trajalo da se ta percepcije postepeno izgubi i tek je zadnjih desetljea dolo do postepenog izjednaavanja trajanja zatite za fotografska djela u odnosu na ostala autorska djela. Kada se uzme u obzir da su razliite fotografske tehnike izumljene od 1727. do 1835. godine vidi se da je do davanja autorskopravne zatite u SAD 1865. godine proteklo tri i vie desetljea. Neto krae, ali jo uvijek mjereno u desetljeima, kinematografskim je djelima zakonska autorskopravna zatita pruena u SAD 1912. godine dok je izum kinematografije od strane brae
19 Ne smije se smetnuti s uma da je pitanje napora i financijskog ulaganja ve dugo jedan od kriterija kojim se

autorskopravna zatita protezala i na djela koja nisu predstavljala autorska djela u strogom smislu rijei jer su imala nizak sastojak kreativnosti, kao to su tradicionalno bili telefonski i drugi imenici. Taj se problem pojaao dolaskom novih tehnologija, pogotovo raaunalne tehnologije koja je istim instrumentarijem nastojala tititi i raunalne banke podataka (databases). Doktrina kojom se autorsko pravo protezalo i na autorska djela niske razine kreativnosti naziva se engleskim terminom sweat of the brow, prema common law doktrini autorskopravne zatite u toj kategoriji predmeta. Vidi Leaffer, o.c. str. 46-47.
20 Zanimljivo je primijetiti da je istom izmjenom Zakona produljen i rok zaite na po dva puta dvadesetosam godina.

Trend produljenja trajanja autorskog prava jedna je od zanimljivosti povijesti prava intelektualnog vlasnitva i zahtijeva posebno prouavanje, osobito u svjetlu komparativnog studija tradicionalnog vlasnitva i prava intelektualngo vlasnitva. Istovremeno valja primijetiti da je dodatno ubrzanje razvoja autorskog prava donio izum fonografa Thommasa Alve Edisona 1877. godine i gramofona Emila Berlinera 1877. godine. Naravno da je mogunost prenoenja izvedbe na daljiunu putem radiovalova uinila dodatni ogromni utjecaj na razvoj autorskog prava. Vidi: Henneberg, o.c. str. 22.

Louisa i Augustea Lumiere bio 1895. godine.21 Ubrzanje razvoja tehnologije nije nuno ubrzalo i protezanje zakonodavne zatite, pa je tako od stvaranja prvih komercijalnih raunalnih programa tijekom ezdesetih godina dvadesetog stoljea proteklo gotovo dva desetljea do 1980. godine kada je u SAD pruena je zakonska zatita programima za raunala. Potom je 1984. godine donesen posebni Zakon o zatiti maski za poluvodike ipove koji kombinirajui osnovne principe autorskopravne i patentne zatite prua zatitu na jo jednom novom tehnolokom podruju. Oito je da ubrzana pojava novih tehnologija zahtijeva sve dublje i bre zakonodavne intervencije, pa je tako za zatitu arhitekture silikonskih ipova bez mnogo odlaganja uvedena zatita sui generis pravom. U kontinentalnoj Europi, nakon Francuske revolucije europsko kontinentalno pravo poelo je pridavati sve vei znaaj zatiti prava autora, postepeno razvijajui posebno aspekte osobnopravne zatite autora. Francuska revolucija kao tenja za priznavanjem osobnopravnih sloboda i prava pojedinca u odnosu na dravni aparat i vladajuu elitu, iznijela je autorsko pravo kao jedno od najviih prava, svrstavajui ovo pravo i obrazlaui njegovu pravnu prirodu, tada vladajuom teorijom o autorskom pravu kao pravu vlasnitva22. Poetkom devetnaestog stoljea, pod utjecajem razvoja novih tehnologija, a poglavito nakon poveanja mogunosti umnaanja i distribucije izazvanih izumom iroke primjene koritenja elektriciteta, uvidjelo se kako sama nacionalna autorskopravna zatita nije dostatna, te ne odgovara tadanjim potrebama zatite autorskih djela. Naime, radi mogunosti distribucije autorskih djela u razne dijelove svijeta, te potrebe prijevoda tih djela na druge jezike, nametnuli su se problemi na koje zasebna nacionalna zakonodavstva nisu bila u mogunosti pruiti zadovoljavajua rjeenja. Time su zapoete izmjene autorskog prava koje su dovele do razvoja meunarodnog konvencijskog sistema zatite autorskog prava, te konano i do donoenja Konvencije o stvaranju meunarodne unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela, 1886. godine, poznatije kao Bernska konvencija. Konvencijski je sistem oznaio poetak harmonizacije autorskog prava i poloio temelje suvremenom sistemu zatite iz kojega izrasta i dananje hrvatsko autorsko pravo.23
21 Ivan Henneberg, o.c. str. 22. 22 Ibidem, str. 17. 23 O povijesti prvog hrvatskog zakonodavstva o autorskom pravu vidi Henneberg, o.c. str. 20. Na podruju Hrvatske

vrijedio je prvo austrijski carski patent o zatiti knjievnog i umjetnikog vlasnitva of 19. listopada 1846., potom ugarsko-hrvatski Zakon o autorskom pravu of 4. svibnja 1884. godine.

Krajem 19. i poetkom 20. stoljea, u SAD-u, jedni od najbogatijih industrijalaca , Andrew Carnegie, John D. Rockfeller i drugi, donirali su bibliotekama veu koliinu knjievnih djela, to je dovelo do ustanovljenja mogunosti iroke ponude knjiga u javnim knjinicama, i gotovo besplatne mogunosti posudbe tih djela. Sistem javnih knjinica, kao riznice znanja i edukacije, u to je vrijeme bio glasno kritiziran i napadan od strane autora i izdavaa, obrazloenjem da e javne knjinice kao rezultat imati prestanak potrebe za kupovinom knjiga, te gaenje izdavake djelatnosti. Ovaj strah pokazao se neutemeljenim , s obzirom da s dananjeg gledita znamo da je izdavaka industrija u stalnom porastu, te se promet izdavake industrije samo u SAD-u procjenjuju na vie od 25 milijardi USD24. Valja primijetiti da se strahovi slini ovome javljaju esto simultano s uvoenjem novih tehnologija. U otprilike isto doba, pojava kinematografske tehnologije, koju su izdavai ocjenili kao opasnu konkurenciju svojim djelima, dovela je do sudskih sporova protiv proizvoaa filmova. U sluaju filmskog djela Ben Hur izdavaka industrija, podnijela je sudsku tubu protiv producenta filma, iz razloga krenja autorskih prava nad knjievnim djelom, u emu je i uspjela25. No, unato razvoju filmske industrije, te mnogim tehnolokim inovacijama koje je ona sa sobom donijela, svjedoci smo injenice kako izdavaka industrija nije nestala pojavom kinematografske industrije, ve upravo suprotno, kroz svoje viestoljetno postojanje pokazuje upornu tendenciju rasta. Slino kao i na primjeru izdavake djelatnosti koja se susrela sa pojavom nove tehnologije - kinematografske industrije, pojava tehnologije snimanja i reprodukcije glazbenih djela dovela je do zabrinutosti kod glazbenih izvoaa. Naime, prije razvoja tehnologije snimanja i reprodukcije glazbenih djela, izvoai su bili u mogunosti naplaivati sami svoje nastupe uivo, te je konzument koji je elio uti glazbenu izvedbu morao istoj prisustvovati za to je platio odreenu naknadu ako je izvoa to traio. No, pojava tehnologija snimanja izvedbe, dovela je do mogunosti da konzument ne bude nuno prisutan glazbenoj izvedbi da bi je mogao uti. Takoer, postalo je mogue upoznavati snimke izvoaa koje naprosto ranije ne bi bilo mogue uti ili vidjeti zbog geografske udaljenosti. Ovaj razvoj doveo je do toga da danas potroa moe kupiti glazbeno djelo sa svih strana svjeta, to kao posljedicu ima odredjene koristi za publiku i umjetnike, emu se diskografska industrija brzo prilagodila, te uvidjela prednosti novih tehnologija. Danas je gotovo nepotrebno naglaavati injenicu kako je prodaja glazbenih djela utvrenih na materijalnu podlogu postao glavni izvor prihoda glazbene industrije, te da je tako
24 Association of American Publishers, http://www.publishers.org/stats/index.htm 25 Kalem Co. v. Harper Bros., 222 U.S. 55 (1911), Ben Hur.

tehnologija snimanja zapravo dovela do postojanja itavu jednu industrijsku granu. Slino ovom primjeru, smatralo se da e pojava radio difuzije unititi tada mladu diskografsku industriju. No, postepeno se uvidjelo da ovaj medij moe posluiti za reklamiranje i promociju glazbennih djela, to je glazbena industrija i iskoristila. Tako je zapoeo mirni suivot ovih tehnologija, to je kao rezultat imalo jaanje diskografske industrije i glazbenih izvoaa kao i jaanje radiodifuzijskih industrija. Slini su se izazovi i strahovi postojeim industrijskim granama pojavili i prilikom pojave magnetofona, a pogotovo kazetofona i portabl kazetofona (walkman). Uvoenje video vrpci na dva standarda (Betamax i VHS) osim novih izazova filmskoj industriji, doveo je i do spoznaja o vanosti usvajanja dominantnog standarda koji bi se u budunosti pokazao uspjenijim, kako bi kinematografska industrija uspjeno mogla zauzeti trinu poziciju u budunosti. Naime pokazalo se da je rat vie standarda nepoeljan u smislu u kojem oslabljuje uvoenje nove tehnologije prema potroaime, te time slabi poziciju industrije koja ima prava na sadraj koji e biti plasirani na tehnolokim medijima. Slino kao i u gornjim primjerima, pojava kablovske distribucije dovela je do napada od strane filmske industrije, koja je zavrila gubitkom spora od strane filmske industrije26. Gore spomenuti spor izazvan pojavom tehnologije videorekordera (VCR), odnosno prema tvrdnjama nositelja autorskih prava, pojava mogunosti da vlasnik novih tehnolokih naprava, samim njihovim koritenjem kri autorska prava dovela je do daljnjih sporova, koje su stigle i do Vrhovnog suda SAD27. No, odlukom Vrhovnog suda, odbijena je filmska industrija u korist proizvoaa videorekordera, sa obrazloenjem da sama mogunost krenja autorskih prava, ne znai i njeno krenje, te da upotreba VCR tehnologije prua i mogunost uporabe kojom se ne kre autorska prava, a ide na korist potroaa, kao to je time shifting, tj. mogunost kasnije reprodukcije televizijskog programa, prema elji gledatelja. Ovdje je oito ocijenjeno da je mogunost vremenskog pomaka u koritenju zatienog djela kao svojstvo nove tehnologije toliko znaajno da nije potrebno dati zatitu vlasnicima djela kojoj bi posljedica bila da se uslijed spreavanja svake nezakonite uporabe moe sprijeiti i samo uvoenje nove tehnologije. Postaje sve jasnije da uvoenje novih tehnologija kao posljedicu gotovo redovno ima pojavu do tada nepoznatih naina koritenja autorskih djela. Naravno da takvo stanje oteava zakonodavcima ranu intervenciju u naine zatite.
26 Fortnightly Corp. v. united Artist television, Inc. (392 U.S. 390, 400 (1968), Cornell Law School,

http://www.law.cornell.edu/copyright/cases/464_US_417.htm
27 Gore spomenuta presuda Sony Corp. v. Universal City Studios Inc. 464 U.S. 417, 430 [220 USPQ 665] (1984).

 Pokuaj sudske zabrane proizvodnje sustava itaa digitalnih zapisa u MP3 kompresijskom formatu ameriki su sudovi odbili tvrdei da bi space-shifting, odnosno prostorno pomicanje koritenja moralo biti dozvoljen kao i time-shifting iz gore spomenutog procesa Sony28. Naime, sudovi su u ovom postupku zauzeli stanovite kako nije zabranjeno upotrebljavati MP3 tehnologiju na nain da autorska djela njihov konzument komprimira putem ove tehnologije. Slini strahovi i njima analogni sudski sporovi pojavljivali su se prilikom svake pojave novih tehnologija - DAT, Mini-Disca i CD-R.

Doba Interneta
Dananja iroka primjena Interneta objedinjava mogunosti umnoavanja i distribucije koji dobivaju potpuno nove momente u odnosu na autora i autorsko djelo. Poveanje brzine Interneta uz pomo modema od 56K i ISDN veze doveo je od mogunosti distribucije raznih vrsta autorskih djela, prvenstveno glazbenih, a razvojem novih broadband tehnologija i beinih broadband tehnologija pristupa dovesti e ubrzo i do mogunosti distribucije audio- vizualnih djela putem Interneta. Sasvim izvjesno, i ova pojava novih tehnologija e dovesti do nametanja novih problema i promiljanja u svezi autorskopravne zatite. Industrije koji su veliki nositelji prava na koritenje autorskih djela putem Interneta, te mogunosti koju on sa sobom donosi reagira jednako kao i u gore opisanom povijesnom razvoju autorskog prava. Moda najpoznatiji sudski postupak, vezan uz problematiku autorskopravne zatite i uporabe novih tehnologija krajem prolog stoljea bio je sluaj Napster, u kojem je diskografskoj industriji sudskim putem uspjelo ishoditi zabranu razmjene autorskim pravom zatienih glazbenih djela putem raunalnog programa koji se nalazio na Internet stranici www.napster.com.29 injenica koja je u ovom predmetu potvrena jest da industrija reagira na isti nain kao i tijekom povijesnog razvoja autorskog prava. To znai da, ako nije u mogunosti kontrolirati nove naine distribucije autorskih djela nad kojima uiva autorskopravnu zatitu, dominantni industrijski interes pokuava ovladati kanalom uvoenja novih tehnologija distribucije, odnosno ukoliko u konkretnom sluaju nije u mogunosti to uiniti, nastoji openito zaustaviti uporabu novih tehnologija kao to je bio sluaj u ovom procesu. ini se da je i ovdje, kao i u ranijim analognim situacijama nastojanje industrije ostalo neuspjeno jer su drugi
28 Recording Industry Association v. Diamond Multimida Systems 180 F.3d 1072 (9th Cir. 1999). 29 A&M Records, Inc. v. Napster, Inc., 2001 App. Lexis 5446 (9th Cir. 2001).

sluajevi uvoenja modificiranih srodnih tehnologija uspjeniji od prvog pokuaja. Tako poraz sustava sa centralnim indexom (kao u sluaju Napster) ne znai i poraz P2P (peer- to-peer) sustava kao KAHZA, Gnutella i slinih, koji za razliku od Napstera omoguavaju neposredni kontakt izmeu osoba koje su spremne jedna drugoj ustupati glazbena djela iz svojih fonoteka, odnosno datoteka. Za ovakve decentralizirane sisteme u ovom trenutku postoje vrlo male pravne mogunosti zabrane. Djelomino je to prvenstveno radi neodgovarajuih zakonskih rjeenja, koja nisu u stanju zadovoljavajue regulirati ovu tehnologiju iz perspektive nositelja autorskih prava, djelomino iz razloga to je teko provjeravati privatno koritenje djela, te konano i zbog brojnosti koritenja koje jasno ukazuje na promijenjene drutvene standarde u pogledu koritenja digitaliziranih djela. Pitanje je kakve e to posljedice imati na zahtjeve prema zakonodavcu u doba kada dananji korisnici P2P programa dobno dorastu ulozi zakonodavca i pojave se kao direktori novih industrija koje koriste autorsko pravo, ili su pak njegovi nositelji. Za oekivati je u bliskoj budunosti jae razumijevanje uloge intelektualnog vlasnitva u kontektstu tradicionalne pravne znanosti, te poboljavanje kvalitete zakonodavstva na podruju intelektualnog vlasnitva homgenizacijom trinih iskustava najznaajnih svjetskih trita kao to su SAD, EU i Japan. Tako se moe ustvrditi da je tijek razvoja prava intelektualnog vlasnitva posljednjih pedeset godina doista voen razvojem prava intelektualnog vlasnitva u SAD, ija su rjeenja modificirale europske zemlje, lanice EU, i Japan, te potom ostale europske zemlje, potencijalne lanice EU. U tome procesu ukljueni su i autorsko pravo, te prava industrijskog vlasnitva openito, a prate ih i srodna pravna podruja kao to su ugovorno pravo na podruju licencnih ugovora i ugovora o franchisingu, kao i pravo trine utakmice. SAD su kao do nedavno najvee integrirano trite na svijetu i vodea zemlja u razvoju pionirskih tehnologija prve razvijale nove odnose vezane uz nove tehnologije, te potom prve pitanja kako pravno regulirati nove odnose postavljale i prve na njih davale odgovore. Te su odgovore nakon vlastitog vrednovanja uglavnom prihvaale druge zemlje. Valja napomenuti da se ovaj proces odvijao, i odvija se, uz razliita trvenja, od politikih, preko razlika u pravnim konceptima koji se esto istiu kao suprotni, pa do razlika u poduzetnikom i kulturnom mentalitetu. Kada govorimo o odnosu autorskog prava i o vrstama autorskih djela kojima se pruala autorskopravna zatita kroz povijest, lako uviamo da je povijest autorskog prava nuno povezana sa povijeu razvoja tehnologije, te da je analogna tehnolokom razvoju zapadne civilizacije koju je ovaj razvoj obiljeio u svojoj osnovi. Kao jedan od uvodnih zakljuaka vezano uz odnos autorskog prava i novih tehnologija, u smislu gore iznesenih opaanja, moe se

ustvrditi da je pravo uvijek sa zakanjenjem slijedilo nove odnose izazvane pojavom novih tehnologija i proizvoda, te da je nastajalo i razvijalo se kao odgovor na te nove odnose. Zamjeujui ovu pojavu Vrhovni Sud Sjedinjenih amerikih drava je u poznatoj presudi posveenoj predmetu u kojem se preispitivala tada nova tehnologija video kazeta, govorei o irem kontekstu uloge tehnologija u drutvima ustvrdio: Od samih poetaka autorsko pravo se razvijalo kao odgovor na znaajne promjene u tehnologiji. 30. Ukoliko danas promatramo razvojnu tendenciju autorskopravne zatite, moemo gotovo svakodnevno naii na potvrdu ove teze, koja je postala posebno aktualna sa obzirom na do nedavno nezamislivo brz razvoj novih tehnologija, te probleme autorskopravne zatite koje ono namee. U vremenu u kojem se neprestano razvijaju i stvaraju nove tehnologije, te kada je koritenje novih tehnologija postalo preduvjet uspjenog stvaranja, izrade, distribucije i reprodukcije autorskih djela, ne smije se zbog injenice da je sama pojava novih tehnologija znaajna, smatnuti sa uma injenicu da istovremno raste i znaaj ekonomije iskoritavanja kreativnih rezultata zatitivih pravom intelektualnog vlasnitva. Naime, digitalizacija rezultata autorske djelatnosti, odnosno digitalizacija velikog broja vrsti autorskih djela, te mogua trenutna reprodukcija i distribucija digitaliziranih autorskih djela te njihovo masovno koritenje bez odobrenja, predstavlja samom svojom brojnou fenomen bez pravog pendant-a u dosadanjem drutvenom razvoju. Drugim rijeima, lakoa umnaanja autorskih djela bez doputenja autora svojom prirodnou izazvanom vlastitom digitalnom prirodom izaziva itav niz oblika koritenja koji iako rjeivi dosljednom primjenom tradicionalnog autorskog prava izazivaju ipak itav niz dodatnih pitanja oko novonastalih odnosa nastalih novim oblicima koritenja. Sasvim je izvjesno da e digitalizacija autorskih djela nastaviti produbljivati probleme primjene postojeih autorskopravnih naela kao i zahtijevati dodatno promiljanje smislenosti takve primjene. Istovremeno novonastali odnosi sami e uspostavljati i rjeenja na pitanja svoje pravne regulacije i tako sami zakonodavcu nuditi odgovore na tako nastala pitanja.

DRUGA POSTAVKA

Informacija kao predmet zatite prava intelektualnog vlasnitva

30 Sony Corp. v. Universal City Studios Inc. 464 U.S. 417, 430 [220 USPQ 665] (1984)

http://supct.law.cornell.edu/supct/cases/464us417.htm

Smatram da je potrebno, kako bi se pravilno razumjela pravna priroda prava intelektualnog vlasnitva koristiti znanstvene metode koji odgovaraju drutvenom okruenju u kojem je upravo ova grana prava postala jedna od sredinjih zatienih drutvenih vrijednosti, naavi se na mjestu prethodno rezerviranom za temeljne pravne i demokratske koncepte kao to su vlasnitvo, pa ak i sloboda. Kada bismo se u istraivanju ograniili na instrumente pravne znanosti koje su koristila drutva koja nisu imala intelektualno vlasnitvo zatieno kao jednu od temeljnih drutvenih vrijednosti , odnosno drutva ije paradigmatske postavke nisu ukljuivale iskoritavenje nematerijalnih vrijednosti, ne bismo mogli dati adekvatan odgovor na pitanje pravne prirode prava intelektualngo vlasnitva. Stoga smo nakon odreenih istraivakih napora usredotoili daljnje istraivanje na pojam informacije, kao onog pojma koji najbolje odgovara sadraju objekta zatite prava intelektualnog vlasnitva. Informaciju je kao moderni fizikalni pojam odredio 1949. godine znanstvenik Bell Laboratories, Claude Shannon. Taj je pojam tijekom razvoja kvantne fizike doivo daljnja istraivanja, a njegova definicija se produbljivala i mijenjala pod teretom novih spoznaja. tovie, pojedini su znanstvenici koncept uloge informacije protegnuli i na podruja temeljnih fizikalnih vrijednosti kao to su masa i energija. Neki idu ak tako daleko da smatraju da su informacije zapravo materijalni izvor stvarnosti u najdoslovnijem moguem, matematiki izrecivom smislu.31 U tome je smislu u ovome tekstu gore koriteno razmiljanje profesora J. A. Wheelera o znaanju informacije kao konstitutivnog elementa svemira.
31 Tako The Economist, 8. lipnja 2002, str 72-73, prikazuje ovaj fenomen na slijedei nain: Cogito ergo sum bio je

Descartesov pokuaj demonstriranja injenice vlastitog postojanja. John Archibald Wheeler, ameriki fiziar, pokuao ga je nadmaiti. Sroio je frazu it from bit (to iz bita) kako bi pruio dokaz postojanja svega u svemiru. Ideja dr. Wheelera je, ako stvar posjeduje bit informacije, to je koliina informacije potrebna da se na pitanje odgovori s da ili ne, onda ta stvar mora postojati. Iako manje lucidno sroena od Descartesove, ideja dr. Wheelera godinama ima snaan utjecaj na fiziare. Neke je od njih potakla da dodaju informacije u katalog osnovnih sastojaka od kojih se sastoji svemir, pored tvari i energije. Takoer je potaknula razvoj nove grane znanosti. Istraivai jo prouavaju fiziku zvijezda i atoma kako bi otkrili, naravno, koliko tvari i energije sadri svemir. No, sad prouavaju fiziku informacija kako bi doli i do toga koliko njih sadri svemir. Takav jedan fiziar, Seth Lloyd s MIT (Massachusets Institute of Technology), nedavno je doveo ovaj pristup do njegovog loginog zakljuka pokuavajui izraunati maksimalni kapacitet raunanja cijelog svemira. Njegovi rezultati objavljeni u (...) Physical Review Letters, dali su podrku ideji dr. Wheelera da teorija informacije moe pruiti vane uvide u fiziku stvarnost. Vidi: Lloyd, S., Computational capacity of the Universe, Physical Review Letters, 88, 237901, (2002) i Lloyd, S., Ultimate physical limits to computation, Nature, 406, 1047 - 1054, (2000). Archibald Wheeler, Shannon,

Kao to sam nagovijestio konana namjera mi je uspostaviti tumaenje prava intelektualnog vlasnitva kao prava koje titi rezultate ljudske kreativnosti kao niz stvorenih informacija. U tome nastojanju emo pravno zatitivi sadraj autorskog djela nazivati informacija. Ovaj rad nije posveen detaljnoj ralambi pojma informacije, niti emo ovdje ulaziti u ralambu zakljuaka koji proizlaze iz ovakve postavke. Ovu analizu provesti u u zasebnom radu. Smatram da se izraz informacija u ovom specijaliziranom znaenju teorije komunikacija moe koristiti i u terminologiji prava intelektualnog vlasnitva. Do sada se izraz nije koristio u tom smislu; a kad se koristio bilo je to za oznaavanje semantikog sadraja djela. Ovdje emo samo rei da e se pojam informacija koristiti u znaenju koje najblie odgovara onom upotrijebljenom u teoriji komunikacije32. U nastojanju da odredimo objekt zatite prava intelektualnog vlasnitva osloniti emo se na malo istraeni izvor matematiku teoriju komunikacije. Iskoristit emo pomo jednog znanstvenika kako bi protumaili drugog znanstvenika koji je tu ideju izrazio u matematikim formulama. Claude A. Shannon je kao istraiva u matematici u Bell Telephone Laboratories objavio 1948. godine rad pod naslovom: The Mathematical Theory of Communication. Rad je ponovno tiskan 1963. godine, te je nadopunjen radom pod naslovom Recent Contributions to the Mathematical Theory of Communication, autora Warren Weaver-a. Knjiga je imala znatan utjecaj tijekom ezdesetih, kad je veina ambicioznih istraivanja u semantici sadravala dobro poznati graf komunikacijskog sustava danog u Shannonovom radu. Usporeujui informaciju u kontekstu teorije komunikacije s njezinom moguom ulogom u ralambi zatitivih elemenata autorskog djela za sada samo nastojimo dati usporedbu koja bi potaknula dublju analizu zatitivih elemenata autorskog djela. Najvanija analogija za nau svrhu je definicija informacije koju je utemeljio Shannon, a Weaver objasnio, pa emo citirati dio Weaverovog rada koji se tie iste. Rije informacija, u ovoj teoriji, koristi se u posebnom smislu koji se ne smije zamijeniti s njezinom uobiajenom upotrebom. Naroito se informacija ne smije zamijeniti za znaenje. U stvari, dvije poruke, od kojih je jedna puna znaenja, a druga je ista besmislica, mogu biti potpuno jednake s ovog stajalita, to se tie informacije. (...) Zasigurno, ova rije informacija u teoriji komunikacije ne odnosi se toliko na ono to kaete, koliko na ono to moete rei. To jest, informacija je mjera neije slobode izbora kad odabire poruku.33
32 Claude E. Shannon i Warren Weaver, The Mathematical Theory of Communication, 1963, na 8: Naroito,

informacija se ne smije zamijeniti za znaenje. (Kurziv u izvorniku).

33 Shannon i Weaver, ibidem, na 8-9. Gleick, o.c., na 255, kad uvodi svoje itatelje u dio matematike s filozofijom

poznate kao informacijska teorija, kae: Informacija se pokazala dobrom kao i bilo koja druga rije, ali ljudi su

 Poto je teorija komunikacije matematiki sustav koji se bavi binarnim brojkama koje uvijek predstavljaju izbor izmeu dvije mogunosti, njezin predmet dijeli shvaanje nove geometrije.34 Mogunost takve usporedbe u stvari sugerira sam Shannon kad uzima primjer Joyce-ovog romana Finneganovo bdijenje kako bi ilustrirao primjer redundantnosti.35 Weaver ide mnogo dalje, kad na samom poetku svog lanka definira komunikaciju u vrlo openitom smislu kako bi obuhvatila sve postupke kojima jedan um moe utjecati na drugi. Ovo, naravno, ukljuuje ne samo pisani i usmeni govor, nego i glazbu, likovnu umjetnost, kazalite, balet i u stvari svo ljudsko ponaanje.36 U ovakvim definicijama naglasak bi trebao biti na utjecati na drugi, kako se sam Weaver vraa na definiciju kako bi je objasnio izjavljujui da [se] na prvi pogled moe initi nepoeljno uskim pretpostavljati da je svrha sve komunikacije da utjee na ponaanje primatelja. No, s bilo kojom relativno irokom definicijom ponaanja, jasno je da komunikacija bilo utjee na ponaanje, ili uope nema nikakav vidljiv niti vjerojatan uinak.37 Zahvaljujui
morali upamtiti da koriste specijalizirani izraz bez vrijednosti, bez uobiajenih konotacija injenica, uenja, mudrosti, razumijevanja, prosvjetljenja. Za one od vas koji razlikuju ideju koju je Shannon nazvao informacije na razini njihove pojavnosti kao matematike jednadbe, taj simbol iste ideje je: H= - [p1 log p1 + p2 log p2 + + pn log pn] H= - pi log pi Gdje: skup n neovisnih simbola ili, to se toga tie skup n neovisnih potpunih poruka, ije su vjerojatnosti izbora p1, p2, pn . [* * *] Gdje simbol oznaava, kao to je uobiajeno u matematici, da se trebaju zbrojiti svi izrazi kao tipini p1 log p1 napisan kao odreujui uzorak. Pogledajte o.c., na 14-15 za daljnja objanjenja.
34 Prema James Gleicku, Chaos: Making a New Science, Viking Penguin, 1987, str. 256, polje u kojem se staze teorije

kaosa i teorije informacije sijeku je redundantnost. Redundantnost je predvidljivi odmak od sluajnog. Na istom mjestu on daje primjer za redundantnost kao objekt teorije informacije: Poznata reklama za obuavanje stenografije if u cn rd ths msg - ilustrira poantu, a teorija informacije dozvoljava da se ona izmjeri.
35 Shannon, o.c. str. 56. Osnovni engleski vokabular ogranien je na do 850 rije, a viak je vrlo velik. Ovo se ogleda u

irenju koje se javlja kad se odlomak prevede na osnovni engleski. Joyce s druge strane poveava vokabular te je navodno postigao kompresiju semantikog sadraja.
36 Weaver, o.c. str. 3. 37 Ibid. str. 5. Ostaviti emo po strani, zbog nedostatka prostora, razmatranje pravnog znaenja odnosa izmeu

komunikacije i informacije u gornjem kontekstu, iako je njihov meuodnos potencijalno vrlo znaajno podruje istraivanja. ini nam se naime da je komunikacija, kao instrument prijenosa informacija koje su rezultat ljudske kreativnosti vrlo znaajan dio proizvodnje novih informacija, odnsono stvaranja novih stvarnosti. Tim vie to odnos izmeu komunikacije i informacije upravo odgovara stalnoj i trajnoj suprotnosti prava intelektualnog vlasnitva koje predstavljaju pravo stvaratelja da kontrolira koritenje svojeg djela i interesa javnosti da se omogui to iri pristup zatienim djelima u svrhu stvaranja novih djela, odnosno novih informacija koje su podloga stvaranju drutvenog blagostanja.

ovoj slinosti moemo u kasnijim istraivanjima koristiti definiciju informacije, te mogue i u svrhe prouavanja onih grana prava koje reguliraju odnose vezane uz autorsko djelo i dobra zatiena drugim pravima intelektualnog vlasnitva. injenica postojanja slobode izbora izmeu dva bita kao osnovne karakteristike stvaralatva je temelj tvrdnje da postupak stvaranja zapravo predstavlja proizvodnju informacija koje u nizu predstavljaju originalnost odnosno novost. Ta je injenica bila primjeena od niza komentatora i promatraa stvaralakog postupka. Matematiar Hadamard je prouavajui znanstvenu kreativnost zakljuio: "(...) jasno je da se niti jedno znaajno otkrie ili izum ne dogodi bez namjere pronalaenja. Ali sa Poincareom, vidmo neto drugo, intervenciju osjeaja ljepoteigrajui svoju ulogu nezamjenljivog sredstva pronalaenja. Dolazimo do dvostrukog zakljuka: da je izum izbor da je taj izbor svakako rukovodjen osjeajem znanstvene ljepote." 38 Sloboda izbora izmeu dva bita je element koji je osim toga i temelj tvrdnji o jednakosti dvaju tradicionalno odvojenih grana prava intelektualnog vlasnitva, odnosno autorskog prava i prava industrijskog vlasntva. Podjela izmeu autorskog prava i prava intelektualnog vlasnitva pokazuje se kao neutemeljena ako se informacija uzme kao predmet zatite prava intelektualnog vlasnitva. Naime, svako stvaralko djelo je naprosto niz izbora izmeu bitova koje ini njegov stvaratelj. Mjerljivost izbora izmeu bitova kvaliteta je pogodna za primjenu u pravnoj znanosti novog tipa.

Umjesto zakljuka: Trajne i stalne suprotnosti zatite intelektualnog vlasnitva

38 Jacques Hadamard, "The Psychology of Invention in the Mathematical Field", 1945, kako ga citira Penrose, "The

Emperor's New Mind", Penguin Books, 1989, str. 421. Ovaj nam se zakljuak ini osobito vaan; on potvrdjuje da se prilkom izuma doista radi o stvaranju informacije, odnosno izbora izmedju dva bita, te da se prilikom stvaranja stvaratelj rukovodi ljudima svojstvenim elementom svijesti koji ukljuuje dodatni korektivni element -- element ljepote. Na podruju prava ovaj isti dodatni kriterij moemo nazvati "dobrotom". Drugim rijeima, na podrujima ljudskih djelatnosti koja potpadaju pod ocjenu putem pravnih normi pojedinac koji stvara predmetne odnose imati e, izmeu ostalih izbora i izbor izmeu dobroga i loega kao izbora prilikom stvaranja. U tome smislu proizvodnja informacija na podruju reguliranom pravnim normama odvijaju se unutar izbora "dobrog" ili "loeg" kao bitova u skladu s teorijom inofrmacije.

Danas je jasno da se Internet moe pojaviti kao sredstvo koje e dovesti do pojave tehnologija koje e omoguiti uspostavljanje ravnotee povijesnih suprotnosti autorskog prava na novoj razini u novom tehnolokom kontekstu. Pod pojmom povijesnih suprotnosti autorskog prava smatramo suprotstavljene interese drutvene zajednice za neometan pristup autorskome djelu u svrhu prouavanja, privatnog umnoavanja i drugih vidova koritenja, u odnosu na pretpostavljeni dominantni ineteres autora da svaki pristup odobri , te primi naknadu za svako koritenje svojega djela. Smatramo da e digitalne tehnologije praenja koritenja autorskih djela dovesti do sustava zatite koji e uz niske trokove praenja pristupa i koritenja kao krajnju posljedicu imati sniavanje trokova naknade za pristup i koritenje autorskih djela. Neki teoretiari tako govore o sigurnim sustavima koji bi mogli postati nadomjestak nekim ugovornim odnosima u pogledu iskoritavanja autorskih djela.39 ini nam se da i tehnoloki trendovi jasno pokazuju da je obiljeavanje digitaliziranih djela jedinstvenim kodovima mogue, te da e jednom djela obiljeena sigurnim elektronikim kodovima biti lako pratiti u pogledu svakog njihovog digitalnog koritenja. Kada govorimoo zatiti intelektualnog vlasnitva, valja imati na umu osnovnu potrebu za zatitom i naknadom stvaratelju radi poticanja daljnjeg stvaralatva, kako njega, tako i nadolazeih autora. No, pri pronalaenju rjeenja koji e posluiti ovoj svrsi, ne smijemo zanemariti injenicu kako su odreena postojea zakonska rjeenja neodgovarajua dananjem stupnju razvoja tehnologija usko povezanih uz autorska djela, te na trenutak u kojem se ove tehnologije pojavljuju, i u kojemu su oblikovale svoju ulogu, te su prihvaene od strane drutva.
39 VidiLawrence Lessig, Code, and Other Laws of Cyberspace, Basic Books 2001, str. 129-130: (Mark)Stefik naziva

takve sustave trusted systems (sigurni sustavi). U nastavku Lessig pojanjava: Sigurni sustavi tako postiu isto to postie autorsko pravo. Ali oni to postiu bez pomoi prava koje bi prualo snagu svoje represije. To onda omoguuje mnogo finiju kontrolu pristupa i koritenja zatienog materijala nego to to doputa pravni poredak, te moe tu kontrolu vriti bez pomoi pravnog sustava. Ono to autorsko pravo nastoji postii koristei pravnu represiju, sigurni sustavi ine putem snage raunalnog koda. Autorsko pravo odreuje drugima da potuju prava nositelja autorskog prava prije nego li koriste njegovo vlasnitvo. Sigurni sustavi daju pravo pristupa samo ako su prava potivana u prvome redu. Kontrole potrebne za reguliranje pristupa ugraene su u sustav, te niti jedan korisnik (osim hackera) nema izbora hoe li ili nee potivati ove kontrole. Raunalni kod na ovaj nain nadomjeta pravni sustav pretvarajui pravni kod u raunalni kod, inei pravna pravila uinkovitijima nego to bi ona bila kada bi ostala samo pravna pravila. Sigurni sustavi u ovakvoj shemi aletrnativa su zatiti prava intelektualnog vlasnitva - privatizirana alternativa pravnom sustavu. Nema potrebe da sigurni sustavi budu iskljuivi; nema razloga koristiti se istovremeno pravnim sustavom i sigurnim sustavima. Naime, raunalni kod odrauje onaj dio posla koji bi obavlljao pravni sustav. On uspostavlja zatitu pruenu pravom putem raunalnog koda na nain koji je mnogo uinkovitiji od onoga to prua pravni sustav. Vidi cijelo poglavlje 10, Intelectuall Property, str. 122-141 gdje Lessig raspravlja mnoga kljna pitanja budue zatite kreativnosti tiene autorskim pravom.

Razvoj autorskog prava se treba kretati kako u smjeru pruanja zatite autorskim djelima, te ujedno pokuati ne biti konica razvoju novih tehnologija, to se moe tumaiti i kao usaena suprotnost u samoj svojoj biti. No, ako smo svjesni injenice kako u dananjem vremenu same nove tehnologije postaju jednom od pretpostavki stvaranjua autorskih djela, jasno je da se koenjem njihove primjene koi i sama ljudska kreativnost kao osnovni poticaj stvaranju ovih djela. Mogua budua dinamika ovog razvoja moe se saeti u formuli poveanja drutvenog znaenja autorsko pravne zatite u buduim drutvima i poveanja ukupnog iznosa naknade koja se dodjeljuje autorima, uz istovremeno poveanje prava pristupa i koritenja autorskih djela od strane javnosti. Kada govorimo o razvojnoj budunosti autorskog prava i autorskopravne zatite, izvjesno je da e mnogi oblici stvaranja djela tek u budunosti biti obuhvaeni zatitom intelektualnog vlasnitva. Da li e odreeni vidovi djela koja danas nisu zatitiva(kao npr. pravila igara, ili ideja odvojenih od naina na koji su izraene, sportske izvedbe ili kuharsko odnosno enoloko stvaralatvo), a koje su danas nezatitive biti u budunosti zatieni autorskim pravom ili drugim pravima intelektualnog vlasnitva? Na ova pitanja moe se potvrdno odgovoriti, no bez jasne vizije o vremenskoj dinamici pruanja zatite nad ovim djelima. No, sa sigurnou se moe rei da je upravo vrijeme naglog razvoja tehnologija kao to je dananje vrijeme, najsigurniji generator snanih promjena u strukturi i oblicima zatite intelektualnog vlasnitva. to se pak razvoja samog prava i pravne znanosti tie, valja jasno ukazati da na ovome podruju treba oekivati promjene jednako temeljite kao to su one koje se dogaaju na podruju prirodnih znanosti. Drutvene znanosti doivljavaju revolucionarne pomake u smislu ljudske sposobnosti percepcije drutvenih povezanosti i uvjetovanosti koje su ranije ostajale skrivene, upravo kao to se to dogaa na podruju prirodnih znanosti. Stoga je za oekivati da e mnoga pravna naela biti ispitivana sa novih i neoekivanih pozicija. Samo kao primjer navodimo spekulacije o tome je li mogue na odreenoj razini, osobito unutar takozvane teorije svega40 usporeivati silu gravitacije sa pravom vlasnitva, odnosno druge pravne ili drutvene koncepte sa drugim fizikalnim konceptima.41 Naravno da bi spoznaje o zajednikim elementima koji
40 Vidi Wolfram, S. , o.c. 41 Vidi u tome smislu navode autora kao to Roger Penrose, "The Emperor's New Mind", Penguin Books, 1989,

Chapter 8, "In search of quantum gravity", str. 348-350: "Veina fiziara ne vjeruje da kvantna teorija zahtijeva promjene kada se ujedini sa generalnom teorijom relativnosti. tovie, oni bi smatrali da u razmjerima znaajnim za nae mozgove fiziki uinci bilo koje kvantne gravitacije moraju biti potpuno beznaajni! Oni bi rekli (vrlo razumno)

odreuju zakonitosti unutar drutvenih i prirodnih znanosti bile jaki zamanjak sasvim novom pristupu razumijevanju prava.

SUMMARY

Influence of Technological Development on Copyright and Legal Nature of the Subject of Intellectual Property Protection
This article explores two assumptions on intellectual property right. The first assumption claims that the development of copyright law is essentially determined by features of the technology used by the author to create works of art. In other words, copyright law doctrines and laws are shaped and created in response to types of works of art created through use of certain technologies, and to relations arising from the use of such works. This is easily shown by historical analysis from which it is evident that the development of creation is followed by the development of copyright. The latter one always legs behind with legal solutions to precisely that extent to which it is necessary for the social relations to be shaped and created by the use of works of art that are made using certain technologies in the process of creation. The second assumption is a bit more complicated to prove, because it claims that, due to its
da iako takvi fiziki uinci doista mogu biti znaajni na apsurdno malenim udaljenostima proporcije znane kao Planckova duljina - koja je 10-35, kojih 100 000 000 000 000 000 000 puta manja od veliine najmanje subatomske estice - ovi uinci ne bi trebali imati nikakv izravni znaaj na fenomene mnogo veih 'regularnih' proporcija od recimo 10-12m, gdje se odvijaju kemijski ili elektrini procesi koji su vani za modanu aktivnost. Doista, ako klasina (t.j. ne-kvantna) gravitacija nema nikakve posljedice, kako bi mogla nekakva sitna "kvantna korekcija" klasinoj teoriji uope mogla predstavljati nekakvu razliku? (...) Ja tvrdim poptuno drugo. (...) Str. 352: Po mojem miljenju, kada konano shvatimo zakone, ili naela, koji stvarno rukovode ponaanjem naeg univerzuma - umjesto fantastinih aproksimacija kojima razumijevamo stvarnost danas, te koje predstavljaju nae najbolje teorije do danas - pronai emo da e razlika izmedju dinaminih jednadbi i graninih uvjeta nestati. Umjesto njih biti ce samo fantastino jedinstvena sveobuhvatna shema. Naravno, iznosei ovo ja izraavam potpuno osobni stav. Mnogi drugi mogu se ne slagati s ovime." Nakon to uvodi u diskusiju kao ilustraciju brojne teoretske eksperimente Penrose zakljuuje: "Moramo se vratiti na nae prvobitno pitanje: "Kako se sve ovo odnosi na fiziku koja rukovodi djelatnou naih mozgova? to sve ovo moe imati s naim mislima i s naim osjeajima? (...)". Vidi takodjer poglavlja 9, "Real brains and model brains", posebno stranice 400-401 "Is there a role for quantum mechanics in brain activity", i 10, "Where lies the physics of mind". Vidi takoer John Archibald Wheeler, A Journy into Gravity and Spacetime, Scientific American Library. 1990, 1999.

characteristics, intellectual property right is insufficiently explored in its essence. Although this article does not dwell on argumentation why the existing doctrinal dichotomy between copyright and related rights on the one hand, and industrial property rights on the other, cannot actually be sustained, because of the need to consider the intellectual property as a single branch of law, the article still addresses certain ontological issues of the subject of intellectual property right protection in order to better illustrate the arguments for the first claim. If the view that intellectual property right is significantly determined by the basic characteristic of its subject of protection is accepted, numerous further questions arise on the present role of intellectual property right in modern societies. If we identify the basic characteristic of the subject of intellectual property right protection as non-material nature of the subject of protection itself, then we get a clearer view of intellectual property as a branch of law extending its protection to non-material objects, unlike the traditional property right protection. These non-material objects were simply not perceived as protectable before a certain level of development of civilization has been reached and certain copying technologies have been developed. Hence, if the increase of importance and the place of intellectual property within legal system in particular and social systems in general in the last two centuries is evaluated as an actual and constant trend, and the reasons for such increase are assessed, a profound change in the perception of pre-modern, modern and post-modern societies own realities imposes itself as one of the answers. It means that during the last two centuries social systems have gradually become aware of the increased importance of the protection of non-material values embodied in the results of human creativity. This awareness has brought about the increase in the level of legal protection granted to the results of human creativity, as an answer to the increased awareness of economic value of use of such results. In other words, modern societies, and especially post-industrial societies, have begun to consider the values realized from the use of intellectual property as one of the foundations for creation of their social prosperity. This process has gradually led to paradigmatic social change in which modern post-industrial societies have been reorganized in such a manner that a huge share of industrial output is realized through use of non-material goods protected by intellectual property rights. Simultaneously, awareness has been arising that human creativity increases resources of further social expansion, and that the social expansion based on the increase of available resources opens further possibilities, deemed very important by the societies that accepted such a system.

The article argues that if we accept the above assumptions and if we wish to fully understand legal nature of intellectual property rights, we must again explore legal nature of intellectual property as a branch of law and its basic doctrines. It is pointed toward insufficient degree to which it the nature of intellectual property law is explored, to the lack of understanding of the legal nature of certain characteristic legal doctrines of intellectual property right, and particularly to the low level of understanding of the nature of the subject of protection itself. Although the author undertook such imitial explorations, the results are not laid out in this article. The article deals with superficial probing of the nature of the object of protection and suggest that, for the purposes of the basic examination, such nature be determined as a relatively novel term in physics. The article proposes that the object of the protection of the intellectual property right be determined as information, in line with the meaning given to this term by the mathematical theory of information. Being aware that linking natural and social sciences for the research purposes is utterly unusual, and even unacceptable in the traditional scientific sense, the author still believes that, due to the changes caused by the same paradigmatic shift which gave rise to the referenced increase of social importance of intellectual property, there comes the time for overcoming the entrenched dichotomies such as the one between natural and social sciences. The author points out that these lines of thought are encountered recently more and more often. Finally, the article examines the strong recentt currents in the fields of sciences, especially natural sciences, and is specculating on the possibility that the new scientific perceptions, such as the theories of everything and the emergence of the new kinds of science bring about radical rethinking of the existing legal concepts. One of the examples raised, is the possiblity to research the scientific properties of the physical concept of gravity and the legal concept of property in order to gain new insights in the meaning of law.