Strana
3
od
42
GROBLJA MAMUTA ŠIROM SVETA
Izvanredan izvor informacija o ostacima surlaša, nalazi se u monumentalnoj knjizi “The Mammoth and theFlood” (Mamuti i Potop), koju je napisao Sir Henry Hoyle Howorth. Ova knjiga koja je teško dostupna,objavljena 1887.god., okuplja ve
ć
inu postoje
ć
e geološke literature, spajaju
ć
i podatke iz prve ruke u
č
vrstedokaze za globalni Potop. Howorth je imao odbojan stav prema biblijskim hriš
ć
anima i nije bio motivisanželjom da “dokaže Potop”, ali je bio primoran da veruje u Potop na osnovu geoloških dokaza. Na žalost, mnogidanašnji istraživa
č
i koji se bave pitanjem mamuta zanemaruju Howorthov rad, i kao rezultat, iznose teorije da je sam Howorth odbacio geološke dokaze pre skoro sto godina, kao odgovor na razumne apele.1Najverodostojniji odnos prema ovom pitanju sa nekatastrofi
č
kog aspekta imao je Tolmachoff, koji jeopsežno citiran od strane Howortha.2 Ve
ć
ina literature iz prve ruke po pitanju mamuta, na žalost, nalazi se uRusiji, tako da još nije potpuno dostupna.Mamuti su bliski ro
đ
aci sa današnjim slonovima Indije. Neki su bili istih dimenzija, visoki oko 3 metra uramenima,3 sa 8,5 cm debelim slojem sala ispod kože.4Kraljevski mamut je bio visok oko 4,2 metra u ramenima.5Ono što je neobi
č
no u vezi sa ovim životinjama, jeste da su njihovi ostaci prona
đ
eni svuda u severnimtundrama, i u Sibiru i na Aljasci, najviše severno od Severnog pola. Na ovom terenu tropski slonovi Indije bibrzo uginuli. Zale
đ
eni leševi mamuta otkriveni su u Kini vekovima pre nego što su otkriveni u Evropi.6 Prvospominjanje mamuta nalazimo u starim kineskim knjigama iz 4. veka pre Hrista.7 U
č
etiri slu
č
aja nau
č
neekspedicije su o
č
igledno bile na mestu pre nego što je leš istrulio ili je bio pojeden od strane divljih životinja:8Adamov mamut (1806. god.) u delti reke Lena, Herzov mamut u reci Beresovka (1901. god.),9 Stenbock-Fermorov mamut sa ostrva Great Lyakhov (1906. god.), i Vollosovichev mamut iz reke Sanga-Yurakh (1907).Howorth dokumentuje brojne nalaske leševa mamuta gde su meki delovi bili sveže sa
č
uvani.10 Ovi nalasciobuhvataju celo podru
č
je Sibira i uglavnom su u blizini Severnog Pola.11 On tako
đ
e citira nalazak lešanosoroga koji je sada prepariran i izložen u Lenjingradskom Zoološkom Muzeju.Bilo bi korisno grupisati ova otkri
ć
a na geografska podru
č
ja - Sibir, Evropa i Severna Amerika.12
1 Na primer, William R. Farrand, “Frozen Mammoths and Modern Geology”, “Science” 133 (March 1961):729-35, iznosi nekoliko gradualisti
č
kih teorija i nigde ne objavljuje Howworth-ov rad koji ve
ć
dugo godina odbacuje.2 Tolmachoff kaže za Howorth-a: “Naro
č
ito važna u tom pravcu je Howorth-ova knjiga, “The Mammoths and theFlood”, u kojoj je iznesen zadivljuju
ć
i broj podataka od strane autora.” Tolmachoff ih je analizirao, i nakon provereHoworth-ovih citata u originalnim izvorima, zaklju
č
io je da je Howothov izvor verodostojan.3 Bjorn Kurten, “Pleistocen Mammals of Europe”, p. 137.4 Ibid., p. 138.5 Carl O. Dunbar and Karl M. Waage, “Historical Geology”, p. 477.6 Tolmachoff, p. viii.7 Ibid., p. 11.8 Farrand, p. 731.9 O. F. Herz, “Frozen Mammoths in Siberia”, “Annual Report of Smithsonian Institution”, pp. 80-89.10 Howorth, pp. 80-89.11 Za dobar uvid u 39 sibirskih leševa poznatih Tolmachoff-u 1927. god., vidi Tolmachoff, str. 20. Ve
ć
ina životinja je zatrpana u sedimentima severno od Arkti
č
kog Kruga.12 Howworth, p. 82.
Leave a Comment