Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Ante Kovacic - U registraturi

Ante Kovacic - U registraturi

Ratings: (0)|Views: 7 |Likes:
Published by Vujasevic Milorad
Roman je napisan u tri dijela nejednake duljine. Prvi, koji govori o Ivičinom djetinjstvu i početcima u gradu je najdulji, dok je treći dio najkraći i fabularno najsloženiji zbog niza paralelnih radnji koje se odvijaju. Drugi dio nam govori Ivičinom povratku na selo, ali i ponovnom odlasku u grad na završetak školovanja.
Roman je napisan u tri dijela nejednake duljine. Prvi, koji govori o Ivičinom djetinjstvu i početcima u gradu je najdulji, dok je treći dio najkraći i fabularno najsloženiji zbog niza paralelnih radnji koje se odvijaju. Drugi dio nam govori Ivičinom povratku na selo, ali i ponovnom odlasku u grad na završetak školovanja.

More info:

Published by: Vujasevic Milorad on Jan 31, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/23/2014

pdf

text

original

 
U registraturiPRVI DIOMir! Molim mir! - zaori dubokim basom koštunjava, dugokraka ljudina,
č
a
đ
ava obraza izaprašene kose. To bijaše gospodin Registar. Njemu u glavi bili su poredani svi oni silniakti što se vrstahu u velikoj
č
etverouglastoj sobi od poda pa do stropa. Njemu se trebalo prijaviti, uljudno pokloniti i ozbiljno umoliti ako si htio porazgovoriti se s kime odnjegove mnogobrojne
č
eljadi.- Mir, velim! - ponovi on grubo. - Vi tamo, mladi
ć
i, netom što ste uskla
đ
eni,
ć
eretate inadvikujete se kano da ste novovjeki filozofi ili, s dopuštenjem govore
ć
i, hrvatski literati.Svakako nijeste plod prokušane juristi
č
ke glave jer se naduvate i hvastate drzovitoš
ć
usvojom. Bit
ć
e da ste djeca kakva mlada starca koji je netom otepao školski prah sa
č
akšira.- Šta? Šta? Molimo, ne vrije
đ
ajte nas! Nikakve protekcije. Mi smo svi jednaki!- Vidiš ti njih, vidiš. Golušavci jedni, žutokljunovi
ć
i, tepci! - mrmljahu zgureni starci ulatinštini, miješaju
ć
i je s kajkavštinom.- Što zgundate, zaprašeni filistri? Verbecijanci. Ionako vam nije više ovdje mjesta. Po pozitivnim zakonskim ustanovama vi biste ve
ć
morali spaljeni biti poput trulih stabala,koja ne nose nikakva ploda! - urlikaše sitan i grbav kicoš što ga je prekju
č
er referent poslao u registraturu.Scandalum! Scandalum! Ne
č
emurna impertinencija! - žvakahu krezubi starci, susprežu
ć
isvaku navalu strasti i konzervativnom zlobom mjere
ć
i grbava kicoša.Prava si slika i prilika svojega vijeka. Da nijesi nakazan i drzovit, kako si blekan ne bi seni znalo da bivstvuješ u ovom starom i
č
asnom domu!Sada je dosta, stari i novi vijek! Jedni ne imaju štom fali - pa basta! Mir! - opet
ć
e nešto tiše Registar, a to je zna
č
ilo da je objektivan.- Prijavio mi se - nastavi Registar hladnom prijatnoš
ć
u - i moli rije
č
neki
č
ovo, koji jest inije naš drug. Spada i ne spada me
đ
u nas. Ali on je svakako
č
asno bi
ć
e ve
ć
po roditeljusvom. Mnogi i ne opaziste ga. Koji ga pako znamo i vidimo, držimo da je nijem i gluh.On nije nikada rije
č
i proslovio me
đ
u nama. Nije verbecijanac, nije ungerovac ili... kakose sve ve
ć
ne zovu ti vaši cimeri koji su vam vazda na jeziku, osobito vama mla
đ
ima...-
Č
ujmo!
Č
ujmo! Što to gazda Registar danas zapli
ć
e i navija kano da je izašao izsjednice berlinskih diplomata - šaptaše omladina.- Da - odahnu i puhnu u zrak Registar - pita za rije
č
onaj
č
ovo u crnom ruhu što je dobrozaklju
č
an u stolu našega gospodina registratora, komu slava i
č
ast naše
č
itave družine!- Slava mu! Slava! Živio! Živio! - orilo se dvoranom.- Neka mu bude! Vi
č
imo iz svega glasa. Nas je, doduše, lijepo poredao, ali nas jenekakvim debelim konopom stisnuo da nam malone popucaše rebra. Ali ipak volimoovako nego kod referenta. Taj nas je razmetao po
č
itavom stolu. Živjesmo baš uraskalašenoj slobodi, ali prašina, muhe, bezimeni kukci što izlažahu iz zida ve
ć
namdosa
đ
ivahu. Najgore pako bijaše da je no
ć
u znao dopuzati nekakav fin, uljudan i lukavlopov - - - kako mrmljaše referent - miš - miš! Taj se stao najprije igrati s nama; ma bašugodan svat, pa je cvilio, mila majko, kano gusle kakva Paganinija. Al kona
č
no - brr!Smu
č
i se
č
ovjeku kada se sjeti: miš - miš! Kako fin, pak ljudožder? O, majko moja, svoje
 
fine, alabastarske zubi
ć
e zabadao u naša rebra, ruke, noge, glavu! I pilio i glodao da jestrahota! Jednome drugu,
č
ini se da
ć
e biti me
đ
u nama, izjeo taj barbar iste moždane.Kada do
đ
e referent, zapali najprije nekakvu duga
č
ku i tanku smotku, a pepeo stresuje u prašinu što se po nama slegla. Iznenada pade mu iz usta cigara, zamumlja, prokune: - O,ti prokleti mamelu
č
e! Hm, hm! Sto je tu moglo biti?... - I referent je dugo misliorazglabaju
ć
i spis, zatim pozvoni i do
đ
e pisar. - Vidite ovu škulju u zapisniku? - Miš! -zinu ponizno pisar. - No tigar ne bijaše - osmjehnu se referent. - Umetnite pred tu škulju:"Nije istina i pori
č
em." I tako su bili umetnuti moždani, namjesto onih što ih izjedekrvolok. Ej, da kod ljudi mogu tako pomanjkale moždane nadomjestiti kano naš referent,to bi istom bio izum! - dovrši nadušak neki debeljkovi
ć
svoju pripovije
č
icu i iza kako seslegoše: "živio" i "slava", a podbradak mu se tresao, micao još dugo nakon svršetka pripovijesti.Registar mlacnu zadovoljno jezikom.- No, takvo što ne
ć
e vam se lje u našem domu dogoditi. O, registrator namiriši teljudoždere ve
ć
osam dana prije negoli se spreme na put da pohode našu ku
ć
u. Jedanput senjih
č
etvero ušuljalo u žakanjski vlak kojim se slu
č
ajno vozio naš registrator. On ih umahizmiriša, što nikomu ne bi na pamet palo. Kada se nave
č
er rastajaše sa mnom izvadinekakovu škatulju iz duga
č
kog kaputa: "Evo, skuhao sam kašu mudrim gostima, ako nas pohode. Prisjest
ć
e im." I on, bogami, podmetne i pite i kola
č
a. Mirisalo je to
č
udnovato.Ja bih sam bio založio da mi, stvorovi od slova i papira, tovimo svoj trbuh kako ti živisisavci. I dosta. Sve se smrklo. Mi smo dugo brbljali i brundali, stari i mladi, te napokonstadosmo hrkati. I mene ljudski uhvati gr 
č
eviti drijem:
č
itav dan me premetao nekakavstari odvjetnik sa žutom barokom, neprestano sline
ć
i prste i mažu
ć
i moje listove, da mi sesmu
č
ilo od vonja duhana što je zaudarao iz sline. Da toga ne bijaše, ne bi me u snu bilouhvatilo vragometno štucanje i žgaravica, i ja ne bih vlastitim o
č
ima vidio onu divnutragikomediju. Snivah da mi tura u grlo svoje slinave duhanske prste onaj stari odvjetnik ida me sili da na dušak progutam njegovu žutu baroku... Sko
č
im iz sna... Nuto oblije mesmrtan znoj, a kosa mi se naježi. Poznam ja iz starih vremena te morske pse. Do
đ
ošedoista drzovito. Umah se sjetih da su oni isti što se dovezoše žakanjskim vlakom jer  bijahu u narodnom odijelu s
č
ikošima i fokošima, a brkova divnijih negoli Hunjadi Janoš.- Kerem alašom! - viknu najstariji. Bio je negdje strašan požderuh: jedva si mu mogaozamijetiti sitne nožice ispod trbušine.- A šta je to? - stade trti znoj i sukati debeli brk. - Kako to miriši?- Milota! Tako se do
č
ekuju gosti!- To je u redu. Hrvati su - Hrvati, badava! Oni stari vrednjakovi
ć
i i poštenjakovi
ć
i kao što bijahu i prije osamsto godina za pradjedova naših! Nuto, bra
ć
o, tu
ć
emo se naseliti.Zalihe ima za epikurejske stomake naše i djece naše do dvadesetoga koljena! Pa daselimo u Ameriku? Kolika nesmotrenost od nekih naših liberalaca! Ali, što se uš
ć
eretahkano da sam na be
č
kere
č
koj obrtnoj skupštini? Tešik! Uh, to divno miriši. Niti blagopokojnomu kralju Beli ne mirisahu tako hrvatske šljive kada je za jednu granu podijelio kmetovima plemstvo! Tešik, ro
đ
aci!I oni se stadoše
č
astiti jelom što im ga skuha naš registrator. Neprestano hodahu srkativodu na zdjelicu, pripravljenu za pokojnoga registratorova Kastora. - Baš se ljudskinatrpasmo! - uzdahne zadovoljno trbušati i baci prvi uvis svoj
č
ikoš i fokoš, zasu
č
e brkove te stade
đ
ipati i jujukati da se tresao
č
itav ovaj naš dom. Onda se uhvate i ostalatrojica. Nije dugo trajao taj ples. Stali se valjati, grozno cviljeti i cijukati, napokon gristi
 
 jedan drugoga. - Pakleni zalogaj! - hripao je u nesvjestici trbušati koga su nemilostivodrpali i grizli ostali, dok ga gr 
č
evi tako stegoše da mu se brci sastali s repom. -
Č
ini mi seda putujem na drugi svijet! Uh, tako lijepo - pa tako brzo... - zavija on. Užasno se nadušesva
č
etvorica i pocrkaše... Skuhao im kašu i poparu naš registrator! Odonda ne pamtimšta sli
č
no. Zato neka živi naš registrator!- Živio! Živio! - kli
č
e stari dom.Ve
ć
dugo što je mali crnoruhi
č
ovo sko
č
io iz registratorova stola. On mirno stoji,zamišljeno se smije složivši ruke na le
đ
ima te ravnodušno
č
eka dok bude na njemu red.Kada je gazda Registar dovršio svoju zanimljivu pripovijest, nakašlja se
č
ovo dva-tri putakano svi neiskusni govornici novajlije.- A sada
č
ujmo! - mahnu Registar govorniku.- Vi me slabo znate ili pravije ne znate.- Nekakva demokrati
č
ka natruha. Niti nas nije oslovio pleno titulo! - mrmorila je stragastranka staraca.-
Č
ujmo,
č
ujmo! - klicahu mla
đ
i.Govornik je, doduše, stao, ali ga dvostrani povici ni najmanje ne smetoše.- Ne znate me - nastavi on povišenim glasom - ne spadam zapravo u vaš starodrevni dom.Da, ja i nijesam tamo u vašim redovima, na vašim
č
asnim stolicama. Kada je tako, pravoda vam prije svega iskreno kažem tko sam. Jest: tko sam?... Vi netom pozdraviste takosrda
č
no našega registratora. A da je u vas organizma živih stvorova, ne dvojim da ga ne bi poklonstvenom deputacijom i mazbatama uvjerili o svojem lojalnom mišljenju i
č
uvstvima privrženosti.- Dakako! To se samo po sebi razumije.- Znajte dakle, ja sam vam srce i duša našega registratora. Ja sam njegova slika i prilika.Ukratko: njegov sam životopis. On me je sam napisao. A nastavlja to dan za danom, izato je meni mjesto ovdje u njegovu stolu i pod klju
č
em. Jeste li opazili danas? Nije on po obi
č
aju kod svog odlaska zapalio lulu i dime
ć
i otputovao - ta ona dimi kanolokomotiva - nego je baci u kut, a na meni napisa: "Svemu bit
ć
e kraj!"- Tako je! - uzdahnu lula. - Danas dogodilo se
č
emu ne ima pametara ve
ć
dvadesetgodina!- A znate li - nastavi krepkim glasom govornik - što to zna
č
i kod ljudi: "Svemu je kraj!"Zna
č
i ono isto kada nas rasto
č
e miševi i crvi ili kada nas uništi oganj.- Znamo, znamo! Ne gudite tako didakti
č
no i tako zorno! -- mrmljahu starci.- Istina je! Ima nas nervoznih i slabih... - dometnuše mladi.- Vidite - uhvati opet rije
č
registratorov životopis - ja, koji krijem u sebi sve tajnenjegove, držim da on više i ne
ć
e me
đ
u nas do
ć
i!- A, a, a! Promjena vlade, a možda i sustava! No to bi nam još trebalo! Takve novotarijedrage volje poklanjamo ljudima i drugima njima ravnim sisavcima! Nazdravlje!Pojavljivala se tiša pa sve ja
č
a halabuka.- Upravo zato jer tako držim - nastavi životopis - otkrit
ć
u vam danas svoje tajne ili bolježivotopis registratora. Ne bih ja toga
č
inio da me je on napisao onako kako ste vi drugi pisani. Budu
ć
i da je pako on izumio posebno pismo koje samo on može odgonetavati irazumjeti - ostao bih ja zavazda neotkriven. Znam da
ć
e me odatle umah izbaciti i da
ć
eme sramotno nestati: budi da u mene kramari zamataju svoj pljesnivi sir i druge odurneljudske stvari, budi da me žrtvuju svemogu
ć
emu Molohu: vatri. Iz života svoga roditeljaregistratora crpim odviše gorkih iskustava a da umišljam kako
ć
e nakon njegova života

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->