You are on page 1of 146

SIRIUS broj 61 srpanj 1981 Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja sudjelovali su: Krsto Maurani, predsjednik

nik kluba Sfera, in. Damir Mikulii te mr Zoran ivkovi Grafika oprema: Ivica Bartoli (omotne stranice) i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder, knjievnik.

SADRAJ: Ray Bradbury:: ZEMLJANI Deset pria domaih autora: 7. MINI YU SIRIUS

str. 3 21

(Bissi: NIKAD NE ZNA GDJE TE TO EKA; Bonjakovi: GRANIARI; Durman: ZLATOOKA; Juri: ZAVRNI ISPIT; Klein: TRONOGI BLUES; Krsti: PROPO KONTAKT; Lazovi: SRETNO DOBA; Mihajlovski: POSJET; Miljkovi: ZABORAVLJENI IVOT; Stankovi: ZA SVEMIRSKI MUZEJ OSEANJA)

Larry Niven: ETVRTA VJETINA Peter Cartur: MAGLA Mack Reynolds i Frederic Brown: MRANA MEUIGRA Philip K. Dick: KOORDINACIJSKI TIM

44 95 99 108

SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Predsjednik Izdavakog savjeta Redakcije: prof. dr. Adolf Dragievi Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR Novinska rotacija n.sub.o. i OOUR TM n.sub.o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Ekonomska propaganda: Vjesnik OOUR Agencija za marketing, 41000 Zagreb, Trg bratstva i jedinstva 6.

Rije urednika
Dragi itatelju! Piete mi: Opazio sam da na prvoj unutarnjoj stranici SIRIUSA 59 pie da je naslovnu stranicu nacrtao Vjekoslav Ivezi, no pomislio sam da je to tiskarska greka, to dovoljno govori o kvaliteti naslovne stranice. Ja sam za Ivezia, uz uvjet da mu i ostale ilustracije budu na nivou one prve. Odgovaram Vam: Radujem se ovakvoj pohvali SIRIUSU, a vjerujem da ni Vjekoslavu Iveziu nee biti mrska. Za svaki sluaj, on je naslikao jo jednu omotnu stranicu, za ovaj broj. Sto mislite o njoj? Da nastavim u domaem stilu: sedmi mini YU SIRIUS na stranicama ovog broja bogatiji nego obino sastavljen je od pria razliitog intenziteta sf. ako se mogu tako izraziti: od onih koje su na samoj granici iste fantastike (Tronogi blues), ili onih koje na nov i svje nain obrauju bradate teme putovanja u prolost, ekologije ili prvog kontakta, pa do onih i koje otkrivaju nove puteljke i po sf-u (Zaboravljeni ivot, Graniari). I jo o domaim priama: ova dva ljetna broja ne bih htio pretrpavati onim to nisu prie, pa Vas molim da uvaite taj razlog i da.se strpite do rujanskog broja u kojem ete moi proitati ocjene svojih pria koje ste poslali SIRIUSU. (Da ne bi bilo zabune: prikaz novog Remevog romana na posljednjim stranicama SIRIUSA je zapravo dobra sf pria! Svakako to proitajte!) Iako ova rije nije zamiljena kao oglasnik, molim Vas da mi oprostite nekoliko redaka iznimke; naime, urednitvu SIRIUSA je potrebno nekoliko knjiga kojih nema ni u knjiarama ni u antikvarijatima; ako ih Vi imale, dragi itatelju, a elite ih prodati ili ustupiti SIRIUSU, ili znate gdje bi ih se moglo nai, molim Vas da mi to javite. Rije je o tri romana to su ih zajedno napisali Z. Furiinger i M. Bjai (Tajna stare opeke, Varamunga, Mrtvi se vraaju) te o dva romana Z. Furtingera (Prokockano nasljedstvo, Kralj podzemlja). Dakle, jeste li mi oprostili? I hvala unaprijed! U skladu s uvanjem prostora za to vie pria, evo naprasno prekidam rije uz obeanje da ni ono u iduem SIRIUSU nee biti mnogo dua. A dotada ugodno ljetovanje eli Vam (i sebi Borivoj Jurkovi

Ray Bradbury:

The Earth Men


Preveo Zoran Milovi

Zemljani
Tko god a je kucao na vrata oito nije namjeravao ta brzo prestati. Gospoa Ttt otvori vrata gurnuvi ih. Da? Vi govorite engleski! povie zapanjeno ovjek koji je stajao pred vratima. Govorim ono to govorim odvrati ona. Pa to je divan, ist engleski jezik! ovjek je na sebi imao uniformu. Iza njega stajala su jo tri ovjeka, svi u velikoj urbi, svi nasmijani, svi prljavi. to elite? htjela je da sazna Ttt. Vi ste Marsovac! smijeio se ovjek. Naravno, vama ta rije nije znana. To je izraz sa Zemlje. Glavom pokae na svoje ljude Mi smo sa Zemlje. Ja sam kapetan Williams. Prije manje od sata spustili smo se na Mars. Evo nas ovdje, Druga ekspedicija! Bila je i Prva ekspedicija, ali ne znamo to se s njima dogodilo. No, bilo kako bilo, mi smo ovdje. A vi ste prvi Marsovac koga smo susreli! Marsovac? obrve joj se podigoe upitno. Hou rei, ivite na etvrtom planetu po udaljenosti od Sunca. Tono? Elementarna stvar prasnu ona promatrajui ih. A mi... pritisnu svoju veliku ruiastu aku na grudi ... mi smo sa Zemlje. Tono, momci? 3

Tono, efel oglase se trojica u horu. Ovo je planet Tyrr odvrati ona ako vas zanima njegovo pravo ime. Tyrr, Tyrr smijeio se kapetan govorei umornim glasom. Kako lijepo ime! No, dobro moja gospoo, kako da govorite tako savreno engleski? Ja ne govorim. Ja mislim odvrati ona. Telepatija! Do vienja! ree i zalupi vratima, Trenutak kasnije taj grozni ovjek ponovo joj je zakucao na vrata. Ona, ljutita, otvori i upita: ta je sad? ovjek je jo bio tu, pokuavajui se nasmijeiti. Doimao se zbunjeno. Isprui ruku govorei: Mislim da ne razumijete... to? povie ona. ovjek je s iznenaenjem zurio u nju: Mi smo sa Zemlje! Nemam vremena odgovori ona. Moram jo skuhati objed, a zatim tu je i pospremanje i ivanje i sve ostale dunosti. Vi, nesumnjivo, elite vidjeti moga mua. Ttt je gore, u svome studiju. Da? odgovori ovjek zbunjeno trepui oima. Svakako bismo htjeli vidjeti Ttta. Ima posla. Vrata se ponovo zalupie pred njima. Ovaj put kucanje je bilo pretjerano glasno. Sluajte vi! povie ovjek kada se vrata grubo otvorie. Skoio je unutra, kao da je namjerava iznenaditi. Ovako se ne postupa s posjetiocima! Posvuda po mom istom podu! urlikalal je ona. Blato! Van! Gubite se van! Ako hoete ui u moju kuu, tada prvo operite izme. ovjek je zaprepateno gledao u svoje prljave, blatne izme. Sada ree nije vrijeme za trivijalnosti. Mislim da bismo morali slaviti. Promatrao ju je jedan dugi trenutak, kao da bi je to promatranje moglo natjerati da shvati. Ako su zbog vas moji kristalni kolai pali u penici uzviknu ona opalit u vas cjepanicom posred glave! 4

Otila je do male vrue penice i zagledala se u nju. Zatim se vratila crvena lica to se puilo od bijesa. Njezine ute oi gledale su otro, koa joj je bila blage smee boje. Bila je tanka, brzih pokreta, poput insekta, glasa otra, gotovo metalna: ekajte ovdje. Vidjet u mogu li vas pustiti da se susretnete s Tttom. Zbog ega ste doli? ovjek je bio blijed kao da oekuje da ga ekiem odalami po ruci. Recite mu da smo sa Zemlje i da ovako neto nikada dosad nije ostvareno! to nije? Ona podie svoju smeu ruku. Dobro, nije vano. Vratit u se. Njezini koraci odzvanjali su kamenom kuom. Vani, beskrajno plavo marsovsko nebo bilo je vrue i nepokretno, poput toplog, dubokog oceana. Jalova pustinja prostirala se svuda naokolo, prei se na suncu poput goleme prethistorijske zemljane tave, dok su se valovi vrelog zraka dizali i treperili ponad tla. Na vrhu oblinjeg brda odmarao se nevelik svemirski brod, a od njega, do vrata ove kamene kue ostali su na tlu duboki tragovi koraka. Odozgo, s kata, zaue se glasovi, kao da se svaaju. Ljudi pred vratima gledali su jedan drugoga, nestrpljivo poskakujui s noge na nogu, igrajui se prstima, drei se za svoje oputene opasae. Na katu muki je glas vikao a enin odgovarao. Nakon petnaest minuta Zemljani poee hodati tamo-amo kroz kuhinjska vrata dosaujui se. Cigaretu? upita jedan. Netko izvadi kutiju s cigaretama i oni zapalie. Otpuhivali su polagane pruge bijelog dima, popravljali uniforme, namjetali ovratnike. Oni na katu nastavie svoje mumljanje i viku. Kapetan Williams pogleda na sat i ree: Dvadeset pet minuta. ini mi se da su se ono dvoje poteno dohvatili. Priao je prozoru i pogledao van. Vreo dan primijeti jedan od ljudi. Da odvrati drugi. Polagano su promicale tople, spore minute ranog poslijepodneva. Glasovi na katu pretvorili su se u jedva 5

ujno mrmljanje i sada su sasvim zamrli. U kui je sve bilo tiho, nita se nije ulo. Sve to su uli bilo je vlastito disanje. Proao je cio sat u tiini. Nadam se da nismo izazvali nesreu ree kapetan, a zatim ode i zaviri u dnevnu sobu. Ttt je zalijevala nekakvo cvijee koje je raslo iz poda u sredini sobe. Kad ga je ugledala, ree: Znala sam da sam neto zaboravila. Otila je u kuhinju i vratila se s papirom u ruci. alim! Ttt je suvie zauzet i ne moe vas primiti. Vratila se kuhanju. Ali vama i ne treba Ttt. Vama treba Aaa. Uzmite ovaj papir i poite do susjedne farme, uzdu plavog kanala. Aaa e vam rei o svemu to elite znati. Mi nita ne elimo znati protivio se kapetan, napui vi svoje tanke usne. Mi to ve znamo. Imate papir. to jo elite? upita ga ona izravno. Znao je da mu vie nita nee rei. Pa... ree kapetan, oklijevajui da poe. Stajao je kao da nekoga eka. Izgledao je poput djeteta koje pilji u prazan novogodinji bor. Pa ree ponovo hajdemo, ljudi. etvorica ljudi ponovo izaoe u tiinu vrelog marsovskog dana. *** Sat i pol kasnije Aaa, upravo u trenutku kada je iz metalne alice ispijao gutljaj elektrine vatre, zau izvana, s puteljka nasutog kamenom, nekakve glasove. Nasloni se na prozor i isturi glavu, gledajui etvoricu ljudi u uniformama kako ga, kiljei zbog sunca, gledaju. Da li ste vi Aaa? pitali su. Jesam. Ttt nas je poslao k vama! vikao je kapetan. Zato je to uinio? upita Aaa. Bio je zaposlen!

No, to je prava sramota ree Aaa sarkastinim glasom. Zar on misli da ja nemam pametnijeg posla nego da zabavljam ljude s kojima se on nije htio gnjaviti jer je bio zaposlen? To uope nije vano vikao je kapetan. Za mene jest. Moram mnogo toga proitati. Ttt je postupio nepromiljeno. Ovo nije prvi put da se ovako, uope ne razmiljajui, odnosi prema meni. Prestanite mahati rukama dok ne zavrim! Ljudi obino sluaju kad ja govorim. I vi ete me utivo sluati ili uope neu s vama razgovarati. etvorica ljudi u dvoritu smeteno su ga gledali otvarajui usta, a kapetanu se, dok su mu vene na vratu iskoile, u oima pojavie suze. No pouavao je Aaa zar ne mislite da nije poteno od Ttta to se vlada ovako neuljudno? etvorica ljudi kroz vruinu pogledae prema gore. Kapetan ree: Mi smo sa Zemlje! Mislim da se uope nije ponio kao dentlmen kvocao je dalje Aaa. Svemirski brod. Njime smo doli. Eno tamo! Znate, nije to prvi pyt da se Ttt vlada tako nerazumno. ak sa Zemlje. No telefonirat u ja njemu i sve mu rei u lice. Samo nas etvorica; ja i ova tri ovjeka, moja posada. Telefonirat u mu. Da, to u uiniti, telefonirat u mu! Zemlja. Svemirski brod. Ljudi. Putovanje. Svemir. Da, telefonirat u mu i dati mu dobru lekciju! vikao je Aaa. Nestao je s prozora poput lutke koja nestaje s pozornice. Za nekoliko trenutaka zaue se s nekakva aparata bijesni glasovi, kako se svaaju. Dolje, kapetan i njegova posada okrenu se i pogledaju u daljini na lijepi svemirski brod to je stajao na brdu tako sladak, divan i lijep. Aaa se pojavi na prozoru, lajui divljim pobjedonosnim glasom: Izazavao sani ga na dvoboj! Na dvoboj sam ga izazavao! Na dvoboj! 7

Sluajte, Aaa... poe kapetan iznova tihim glasom. Upucat u ga i ubiti, ujete li me!!! Aaa, elio bih vam rei neto. Preli smo put od gotovo sto milijuna kilometara. Aaa je tek tada zapazio kapetana. to ste ono bili rekli, odakle ste doli? Na kapetanovom se licu pojavi smijeak. Okrenuvi se posadi, ree: Napokon smo doli na pravo mjesto! Zatim se okrenu Aaau i povie: Preli smo stotinu milijuna kilometara. Sa Zemlje! Aaa zijevnu. U ovo doba godine to je samo osamdeset a ne sto milijuna kilometara. Podie nekakvo oruje zastraujueg oblika i ree: No, sada moram ii. Vi samo uzmite taj glupi papir, mada ne znam kog e vam vraga uope koristiti, i poite tamo, preko onog brda, do gradia Iopr, gdje ete nai Iiija kome ete ispriati sve o svom sluaju. On je ovjek kojeg elite vidjeti. Ne Ttt, on je obian idiot; upravo ga idem ubiti. Mene ne trebate jer niste moja struka. Struka, struka! blejao je kapetan. Zar vam je potrebno da budete u odreenoj struci, pa da pozdravite Zemljane? Ne budite smijeni, pa to svatko zna! zavri Aaa i sjuri niz stepenice. Do vienja! povie, projurivi puteljkom pored njih. etiri putnika stajali su okirani. Napokon, kapetan ree: Ipak emo nai nekoga tko e nas sasluati. Moda bismo mogli otii a onda se ponovo vratiti, ree jedan od njih, turobnim glasom. Moda bi trebalo da uzletimo a zatim se ponovo spustimo. Da im damo vremena da organiziraju doek. To bi mogla biti dobra ideja mrmljao je kapetan umornim glasom. Gradi je bio pun ljudi koji su ulazili i izlazili kroz vrata pozdravljajui se. Na licima nosili su zlatne maske i plave maske i grimizne maske zbog ugodne raznolikosti, maske sa srebrnim usnama i bronanim obrvama, maske koje su se smijeile ili koje su se mrtile, ovisno o raspoloenju vlasnika. 8

etvorica ljudi, mokri od duga puta, zastadoe i upitae djevojicu gdje se nalazi Iiijeva kua. Tamo djevojica pokaza glavom. Kapetan paljivo i oprezno kleknu na jedno koljeno, i, gledajui njezino slatko malo lice, ree: Djevojice, elio bih razgovarati s tobom. Posjeo ju je na koljeno i svojim velikim rukama primio male smee ruice, kao da je vrijeme za priu prije spavanja, koju on upravo paljivo i polako oblikuje u svom umu, do u detalje. Evo, ovako je to, djevojice. Prije est mjeseci jedna se raketa spustila na Mars. U njoj je bio ovjek imenom York i njegov pomonik. to im se dogodilo, mi ne znamo. Moda su se sruili. Doli su raketom. I mi smo doli raketom. Trebalo bi da je vidi kolika je! Velika raketa! I tako, mi smo Druga ekspedicija, koja je dola nakon Prve. Doli smo ak sa Zemlje... Djevojica je oslobodila jednu ruku, ne razmiljajui, i postavila na lice bezlinu zlatnu masku. Zatim je izvadila zlatnu igraku, pauka, i pustila ga da padne na tlo, dok je kapetan i dalje govorio. Pauk se posluno ponovo popeo na njezino koljeno dok je ona hladno razmiljala o njemu, gledajui kroz proreze svoje bezline maske. Kapetan je njeno prodrma i nastavi priu. Mi smo Zemljani ree. Da li mi vjeruje? Da odgovori djevojica, potajno gledajui i pomiui svoju igraku u praini. Fino nastavi kapetan, lagano je utipnuvi za ruku, malo dobroudno, malo podmuklo, kako bi joj skrenuo panju da ga pogleda ponovo. Sagradilil smo na vlastiti svemirski brod. Da li to vjeruje? upita je. Vjerujem odgovori djevojica, akajui prstom po nosu. I... izvadi prsti iz nosa, djevojice... ja sam kapetan, i... Nikada prije u povijesti nitko nije doao iz svemira u velikom svemirskom brodu recitirala je djevojica zatvorenih oiju. Divno! Kako to zna? O, telepatija. No, zar nikada nisi bila uzbuena? vikao je kapetan. Zar ti nije drago? 9

Bit e bolje da odmah odete do Iiija odvrati ona i pusti igraku da jo jednom padne na tlo. Iii e uivati u razgovoru s vama doda i otra, dok je pauk-igraka posluno bjeao za njom. Kapetan ostade uati, gledajui za djevojicom, pruenih ruku. Oi su mu postajale sve vlanije. Gledao je u svoje prazne ruke otvorenih usta. Ostala trojica stajala su na suncu sa svojim sjenama ispred sebe. Pljunue na kamenu ulicu... *** Iii otvori vrata. Zurio je na predavanje, no imao je minutu, ako bi uli i rekli mu, to je bre mogue, to ele... Malo panje odgovori kapetan, crvenih oiju i umornim glasom. Sa Zemlje smo, imamo raketu, etvorica nas je, posada i kapetan, iscrpljeni smo, gladni, htjeli bismo se negdje ispavati. eljeli bismo da nam netko da gradski klju ili tako neto, i da nam netko stegne ruke i kae Hura! i estitamo vam, momci!. To bi, uglavnom, bilo sve. Iii je bio visok, nejasan, vitak ovjek s debelim, neprozirnim, plavim kristalom namjetenim preko utih oiju. Naslonio se na stol, prouavajui nekakve papire a povremeno bi na svoje goste bacao prodorne i pronicave poglede. Pa, ini mi se da nemam kod sebe potrebne formulare govorio je preturajui po ladicama stola. No, gdje li sam samo stavio te formulare mozgao je nastavljajui potragu. Negdje. Negdje. A, evo nas, ovdje su! Evo! Pruio je vrst kartonski papir i rekao: Naravno, morat ete potpisati ove papire. Moramo li proi kroz sve ove formalnosti? upita kapetan. Iii ga pogleda kroz stakla debelih naoala. Kaete da ste sa Zemlje, zar ne? No, tada treba samo da potpiete te papire. Kapetan potpisa svoje ime i upita: elite li da ih potpie i moja pasada? Iii pogleda kapetana, zatim ostalu trojicu i prasne u smijeh, izrugujui se: Oni da potpiu! Ha, ha! Kako divno! Oni, ha, ha, oni da potpiu! 10

U oima mu se pojavie suze od smijanja. Pljesnuo se po koljenu i presavio od smijeha sav se tresui. Pridrao se za stol. Oni da potpiu! etiri ovjeka gledala su ga mrko. to je u tome smijeno? Oni da potpiu! dahtao je Iii oslabjelim glasom od veselja i smijeha, to ga je protresao. Tako je smijeno. Morat u ovo ispriati Xxxu! Prouavao je potpisane papire, i dalje se smijui. Izgleda da je sve u redu... ak i pristajanje na eutanaziju, ako to kao krajnja mjera bude potrebno. Nastavio se kikotati. Pristajanje na to? Nali su se u golemom, prostranom holu obasjanom suncem. Mukarci i ene sjedili su za stolovima ili stajali, priajui o odvojenim grupicama. Ali, im su se otvorila vrata, svi su se okrenuli i pogledali etvoricu ljudi u uniformama. Jedan Marsovac istupi i naklonivi se ree: Ja sam Uuu. A ja sam kapetan Jonathan Williams, iz New York Cityja, sa Zemlje odgovori kapetan jednolinim glasom. Na te rijei hol kao da se zatresao od oduevljenja i radosti ! Zabatne grede na stropu podrhtavale su od galame i izvikivanja. Ljudi su mahali i vritali od sree, jurili prema njima ruei stolove, rojei se oko njih i viui gromoglasno, a na kraju ih podigoe na ramena i pronesoe est puta okolo-naokolo hola, skaui od sree, vritei od radosti, pjevajui. Zemljani su bili toliko zateeni razvojem dogaaja da im je trebala cijela minuta jahanja na leima razdragane gomile da ponu dovikivati jedan drugome: Hej! Pa ovo ve nalikuje na neto!, Ovo je ivot, mome!, Hoj! Haj! Hej!, Jupiiii! Namigivali su jedan drugome, mahali rukama po zraku i pljeskali. Heeeej! Huraaaaa! vikala je gomila. Postavie ih na stol. Vika prestade. Kapetan je zamalo briznuo u pla. Hvala vam. Tako je divno, tako je divno. 11

Priajte nam o sebi predloi mu Uuu. Kapetan proisti grlo. Publika je urlikala Hura!, Hej! ivjeli! dok je kapetan predstavljao posadu. Svaki od lanova odrao je mali govor, prekidan gromkim aplauzom. Uuu potapa kapetana po ramenu i ree: Divno je vidjeti jo nekoga sa Zemlje. Ja sam takoer sa Zemlje, znate. Kako to? Ovdje nas je mnogo sa Zemlje. Vi? Sa Zemlje? kapetan je buljio u njega. Ali, da li je to mogue? Jeste li doli raketom? Da li svemirski letovi postoje ve stoljeima? U glasu mu se osjeti razoaranje. Iz... iz koje ste zemlje? Dosta prianja. Imam neto za vas. Evo ovdje. Uzmite ovaj klu. Kapetan osjeti kako ga ispunjavaju duboki osjeaji. To je velika ast. Ma nije to klju od gradskih vrata, budalo! povie Iii. To je klju Kue. Proite dolje kroz hodnik, otkljuajte velika vrata, uite i vrsto zatvorite i zakljuajte vrata, razumijete. Tamo moete provesti no. Ujutro u poslati Xxxa da vas posjeti. Sav u neizvjesnosti i pun sumnji, kapetan uze klju. Ostao je tako, gledajui u pod, dok se njegovi ljudi nisu ni pomakli. inilo se kao da je iz njih ispranjena i iscijeena sva krv i sva raketna groznica koja ih je ranije obuzimala. Bili su dokraja izmodeni i potpuno suhi iznutra. to je sada? Neto nije u redu? upita Iii. Pa to sada jo ekate? to jo elite? Priao je kapetanu, stao pred njega i zagledao mu se u lice. Hajde, van s time, u emu je stvar? Ne mogu pretpostaviti da biste ak mogli... odvrati kapetan. Hou rei, ovoga, pokuali da... ili pomislili o... oklijevao je. Bilo nam je teko, i preli smo dugaak put, i kad biste mogli bar... da nam bar stisnete ruke i kaete Dobro ste to uradili, momci! Da li vam se to... ini... glas mu je padao i postajao sve neujniji. Iii kruto isprui ruku i ree:

12

estitam! Nasmijei se hladnim smijekom. estitam! Zatim se okrenu i na kraju doda: Sada moram ii. Nemojte zaboraviti klju. Iii se nastavi kretati po sobi, spremajui nekakve papire u torbu, no vie se uope nije osvrtao na njih, kao da su se rastopili i nestali kroz pod. Bio je u sobi jo pet minuta, no vie se nijednom nije obratio sveanoj etvorci koja je stajala pognutih glava i labavih nogu, dok im je svjetlost nestajala iz oiju. Kada je izlazio iz sobe, Iii je bio zauzet promatranjem noktiju na svojim rukama... *** Vrludali su tekim korakom kroz hodnik obasjan zamornim i dosadnim poslijepodnevnim svjetlom. Kad stigoe do velikih, uglaanih, srebrnih vrata, otkljuae ih srebrnim kljuem. Raskrilie ih, uoe, zatvorie a zatim se okrenue. Tuiereol. Doao sam ivamo prije mnogo godina, duhom svoga tijela. Tuiereol mumljao je kapetan. Nikada nisam uo za tu zemlju. A to vam znai: duhom svoga tijela? Evo, i Rrr, ona tamo, takoer je sa Zemlje. Zar ne, gospoo Rrr? Rrr kimnu glavom i udno se nasmijei. A takoer i Www i Qqq i Vvv. Svi su oni sa Zemlje. Ja sam s Jupitera izjavio je jedan, istei kljunom perje. Ja sam sa Saturna oglasi se drugi, dok su mu oi sijale lukavim sjajem. Jupiter, Saturn mrmljao je kapetan trepui oima. Sada je zavladala tiina; Marsovci su stajali naokolo i sjedili za stolovima, koji su, usput budi reeno, bili udno prazni za stolove na banketu. Njihove ute oi udno su se arile a ispod obraza im se pojavie tamne sjenke. Kapetan je tek sada opazio da u prostoriji uope nema prozora; inilo se kao da svjetlo prodire kroz zidove. Bila su samo ona jedna vrata. Kapetan se trgnu. Sve je ovo suvie nejasno. Gdje se na Zemlji nalazi taj Tuiereol? Da li se ta zemlja nalazi u blizini Amerike? to je to Amerika? 13

Vi nikada niste uli za Ameriku? Rekli ste da ste sa Zemlje a ne znate to je Amerika! Uuu ustade sa stolice i bijesnim glasom odvrati: Na Zemlji postoje mora i nita vie osim mora. Ne postoji nikakvo kopno. Ja sam sa Zemlje, za to znam. Samo trenutak kapetan sjede na stolicu. Vi izgledate kao pravi Marsovac. ute oi... a imate i tu smeu kou... Zemlja je mjesto na kojem postoje samo praume ree Rrr ponosno. Ja sam dola iz Orrija, sa Zemlje, iz civilizacije sagraene od srebra. Kapetan okrenu glavu i pogleda Uuua i Wwwa i Zzza i Nnna i Hhha i Bbba. Ugleda njihove ute oi kako se tope i blijede na svjetlu, kako se koncentriraju i rastapaju. Poe se tresti i napokon se okrenu prema svojim ljudima i pogleda ih mranim, sumornim pogledom. Shvaate li to je ovo? to? Ovo nije nikakva proslava odvrati kapetan umornim glasom. Ovo nije banket. Ovo nisu predstavnici vlade. Ovo nije zabava za dobrodolicu. Pogledajte im oi. Posluajte ih to govore! Svi ostadoe bez daha. U zatvorenoj prostoriji jedino su se micale oi koje su gledale as na jedan, as na drugi kraj prostorije. Sada razumijem... javljao se kapetanov glas odnekud iz daljine ... zato nam je svatko davao papire i savjetovao nas kamo da produimo dalje, od jednog do drugog, sve dok nismo doli do Iiija, koji nas je poslao da proemo hodnikom, otvorimo vrata, uemo, a zatim ih zatvorimo. I evo nas ovdje. A gdje smo to? Kapetan uzdahnu. U azilu za luake. *** Zanoilo je. Velika prostorija bila je tiha, osvijetljena jedino nejasnim, tamnim svjetlom to je naviralo iz nekakvih izvora u prozirnim zidovima. etvorica Zemljana sjedila su pognutih glava za drvenim stolom i tiho aptala. Na podu, gurajui se, leali su mukarci i ene. U tamnim kutovima mogli su se zapaziti jedva vidljivi pokreti; samotni mukarci ili ene mahali su rukama po zraku. 14

Svako pola sata jedan od kapetanovih ljudi odlazio bi do vrata i pokuavao ih otvoriti, a zatim bi se vratio do stola. Nita ne pomae. Dobro smo zakljuani. Oni misle da smo i mi ludi, kapetane? Oito. Zato i nije ni bilo nikakvog metea ni dobrodolice da nas pozdrave. Oni su samo tolerirali ono to je, prema njihovu miljenju, bilo stalno ponavljajue psihotino stanje. Pokae glavom prema tamnim, tihim, zaspalim prilikama i ree: Paranoici, svi do jednoga! Kakav su nam samo doek priredili! Za trenutak sam jedva vidljiv plam pojavi mu se u oima i odmah nesta pomislio da smo konano doivjeli pravi doek. Sve to vikanje, pjevanje, govori. Vrlo lijepo je bilo, zar ne... dok je trajalo? Koliko e nas dugo drati ovdje, kapetane? Sve dok ne dokaemo da nismo psihotine osebe, to je bar jasno. To bi se moglo lako dokazati. Nadam se. Ne izgledate previe uvjereni u to, kapetane. I nisam. Pogledajte u kut. ovjek je uao, sam, u mraku. Iz usta mu je izlazio plavi plamen to se u zraku oblikovao u figuru malene gole ene. Lik je bujao i cvjetao u zraku, njeno, pomalo nejasan u kobaltnom svjetlu, apuui i uzdiui. Kapetan kimnu prema drugom kutu, gdje je stajala jedna ena i transformirala se. Prvo je bila uloena u kristalni stup, zatim se rastopila u zlatnu statuu, pa pretvorila u palicu od uglaanog cedra da bi na kraju ponovo postala ena. Kroz cio hol obavijen ponoi ljudi su onglirali tankim ljubiastim plamicima, promjenjivi, mijenjajue se iz trenutka u trenutak, jer nono vrijeme bilo je vrijeme mijenjanja, vrijeme boli i vrijeme tuge. Maioniari, arobnjaci proaputa jedan Zemljanin. Ne, to su halucinacije. Prenose svoju psihotinost na nas, tako da i mi vidimo njihove halucinacije. Telepatija. Autosugestija i telepatija. To vas zabrinjava, kapetane? 15

I te kako. Ako nam se halucinacije mogu uiniti ovako... ovako stvarnima, stvarnima ne samo nama ve i svima ostalima, ako su halucinacije uhvatljive i ako se u njih gotovo moe vjerovati, onda uope nije udno to nas dre psihotiarima. Ako taj ovjek tamo moe stvoriti malu plavu plamen enu, a ona ena tamo, ako se moe istopiti u stup, onda je sasvim prirodno da e normalni Marsovac pomisliti da smo mi stvorili nau raketu pomou umova, i da je to samo halucinacija. Oh oglasie se njegovi ljudi. Oko njih, u velikom holu, talasali su se plamici, plavi, drhtavi, nejasni. Maleni demoni crvenog pijeska trali su meu zubima zaspalog ovjeka. ene su postajale uljem namazane zmije. U zraku se osjeao miris reptila, miris razliitih ivotinja. Ujutro, svi su stajali naokolo i doimali se svjei, sretni i normalni. U sobi nije vie bilo ni plamiaka ni demona. Kapetan i njegovi ljudi stajali su kraj srebrnih vrata nadajui se da e se ona otvoriti. Nakon etiri sata stigao je Xxx. Imali su osjeaj da je najmanje tri sata ekao ispred vrata, gledajui i promatrajui ih, a da je tek onda uao, dao im znak i odveo ih u mali ured. Bio je to dobroudan, nasmijeen ovjek, naravno, ako se moglo vjerovati maski koju je nosio, jer na njoj nije bio naslikan samo jedan osmijeh, ve ak tri. Iza maske, bio je to glas ne odve nasmijanog psihologa. U emu je problem? Vi mislite da smo mi psihopate, a mi to nismo odgovori kapetan. Ba suprotno, ja ne mislim da ste ste vi psihopate odvrati psiholog, upirui malim tapiem u kapetana. Ne. Samo vi! Ostala trojica nisu nita drugo nego sekundarne halucinacije. Kapetan e pljesnu po koljenu. Dakle, u tome je cijela stvar! Zato se, dakle, Iii onako smijao kad sam spomenuo da i moji ljudi potpiu one papire! Da, Iii mi je rekao to psiholog se smijao kroz izrezbarena nasmijana usta. Dobra ala. Gdje sam ono stao? A, da, sekundarne halucinacije. ene su mi dolazile sa zmijama koje su im izlazile iz uiju. Kada sam ih izlijeio, i zmije su nestale. Bit e nam drago ako nas izlijeite. Samo nastavite. Xxx je izgledao iznenaen. 16

Neobino. Nema mnogo ljudi koji ele biti lijeeni. Znate, lijeenje je prilino drastino. Samo vi lijeite! Sasvim sam siguran da ete se uvjeriti kako smo svi savreno normalni. Samo da provjerim vae papire, da vidim da li su u redu to se tie lijeenja. Provjeravao je po papirima. Da. Znate, ovakvi sluajevi kao to je va zahtijevaju specijalno lijeenje. Ljudi u onom holu jednostavniji su sluajevi i oblici bolesti. No kada jednom odete ovako daleko, moram istai, s primarnim, sekundarnim, auditivnim, olfaktornim i labijalnim halucinacijama, zajedno s taktilnim i optikim fantazijama, onda je to prilian, i to dosta mukotrpan posao. Morat emo pribjei eutanaziji. Kapetan skoi na noge s urlikom. Sluajte, bili smo ovdje sasvim dovoljno dugo! Testirajte nas, udarite nas biem po koljenu, provjerite kako nam rade srca, ispitajte nas, pitajte nas to god elite! Vi ste slobodni da govorite to god elite. Kapetan je bjesnio itav sat, dok je psiholog mirno sluao. Nevjerojatno mrmljao je. Ovo je fantazija bogatija detaljima od ikoje za koju sam dosad uo. Do vraga, pokazati emo vam taj svemirski brod! urlikao je kapetan. Volio bih ga vidjeti. Moete li ga manifestirati u ovoj sobi? Pa naravno da mogu. Evo ga, meu vaim papirima, pod slovom R. Xxx s ozbiljnim izrazom lica poe listati po papirima. Procijedivi kroz usta neto kao Tsk, na kraju sveanim pokretom sloi i zaklopi papire a onda upita: Zato ste mi rekli da pogledam? Rakete nema ovdje. Naravno da je nema, budalo nijedna! alio sam se. Da li se lud ovjek ali? Moram priznati da imate prilino udan smisao za humor. A sada, odvedite me do te vae rakete. elio bih je vidjeti. *** Bilo je podne. Kad su stigli do rakete dan je ve postao miran i vrlo opao. Tako ree psiholog prilazei raketi i lagano kuckai po njenoj oplati. Tiho je odzvanjalo. Mogu li ui? pita lukavo. 17

Moete. Xxx polako zakorai i nestade u unutranjosti rakete. Dugo nije izlazio. Sve te lude i aave stvari koje ovjeka ogoravaju. Kapetan je vakao cigaru dok su ekali. Iz ovih stopa bih se vratio kui i rekao ljudima da se ne zamaraju Marsom. Koja sumnjiava gomila neotesanaca! ini mi se da se iz onoga to smo vidjeli dade zakljuiti kako je dobar dio njihova stanovnitva luckast. ini se da ja to glavni razlog zbog kojeg se toliko dvoume, zar ne? Ma ipak, sve ovo tako strano iritira ovjeka. Nakon pola sata provjeravanja, obilaenja, kuckanja, sluanja, mirisanja i kusanja okusa, psiholog se napokon pojavi na vratima i izie iz rakete. Da li sada vjerujete? vikao je kapetan kao da je psiholog nagluh. Xxx zatvori oi i poea se po nosu. Ovo je najnevjerojatniji primjer osjetilnih halucinacija i hipnotike sugestije na koji sam naiao u svojoj dosadanjoj praksi. Proao sam kroz vau raketu, kako je zovete.... Pokucao po trupu broda. ujem. Koja auditivna fantazija! Uvue zrak u sebe. Miriem je. Olfaktorna halucinacija, inducirana osjetilnom telepatijom. Poljubi brod. Osjeam joj okus. Labijalna fantazija! Psiholog prui ruku i stegnu kapetanovu. Mogu li vam estitati? Vi ste psihotiki genije! Nainili ste gotovo savren posao! Onaj zadatak koji ste vi sebi postavili, da projicirate svoj zamiljeni psihotiki ivot u svijet ljudi oko sebe i da stalno odravate halucinacije na istoj razini, da ne postaju osjetilno slabije, taj je zadatak gotovo nemogue izvriti. A vi ste uspjeli. Ostali ljudi u Kui obino se koncentriraju na vizualne fantazije, a najvie to su sposobni uiniti jest kombinacija vizualnih i auditivnih. Vi ste uspjeli uravnoteiti cijeli konglomerat! Vae ludilo je tako divno, tako kompletno! Moje ludilo? Kapetan je bio mrtvaki blijed u licu. Da, da, kakvo divno ludilo! Metal, guma, sjedala, hrana, odjea, gorivo, oruje, ljestve, orasi, vijci, viljuke. Nabrojao sam deset tisua pojedinanih primjeraka na vaem brodu. Nikada dosad nisam vidio neto ovako kompleksno. ak su bile i sjenke ispod 18

leaja i ispod svih ostalih stvari! Koja koncentracija volje! I sve stvari, bez obzira kako i kada ih testirao, imaju miris, vrst oblik, okus, stvaraju zvukove! Dajte da vas zagrlim! Napokon se odmaknu nekoliko koraka. Pisat u o tome u svojoj najveoj monografiji! Govorit u o tome pred Marsovskom Akademijom idueg mjeseca! Pogledajte se! Nevjerojatno, pa vi ste ak promijenili boju oiju iz ute u plavu, a boju koe iz smee u ljubiastu. I ta odjea. Pa onda ruke koje imaju pet prstiju umjesto est! Bioloke metamorfoze postignute mentalnom neuravnoteenou! I vaa tri prijatelja... Izvadio je mali revolver. Naravno, va je sluaj neizljeiv. Vi divni, jadni ovjee. Bit ete sretniji kada umrete. elite li na kraju neto rei? Stanite, zaboga! Ne pucajte! Vi, tuna kreaturo. Spasit u vas toga jada i prokletstva koje vas je navelo da zamislite ovu raketu i ova tri ovjeka. Bit e izvanredan doivljaj gledati kako nestaju vai prijatelji i vaa raketa u trenutku kada vas budem ubio. Napisat u jasan i opiran izvjetaj o nestajanju svih ovih neurotskih slika koje sam vidio danas. Ja sam sa Zemlje! Zovem se Jonathan Williams, i ovi ovdje. Da, znam, znam umirivao ga je Xxx povlaei okida. Tane ga pogodi tono u srce i on se strovali i ostade leati na tlu. Ostala tri ovjeka zavritae. Xxx je buljio u njih. Vi i dalje postojite? Pa ovo je savreno! Halucinacije s neogranienim vremenskim i prostornim trajanjem! Uperi revolver u njih. A sad u i vas poplaiti i vi ete nestati. Nemojte! vikala su tri ovjeka. Aha, auditivna molba, ak iako je pacijent mrtav, primijeti Xxx i povue okida tri puta zaredom. Leali su na pijesku i dalje stvarni, ne miui se. Priao im je i udario ih nogom da vidi jesu li stvarni. Zatim se okrenu prema brodu i pokuca. On postoji! Oni postoje! Pucao je opet i opet u nepomina tijela. Zatim se odmaknu nekoliko koraka. Maska s nacrtanim smijekom pade mu s lica. 19

Polako se izraz na njegovu malom licu mijenjao. Usta mu se objesie. Revolver mu iskliznu iz oputenih prstiju. Oi su mu bile beivotne i prazne. Podie ruku i okrenu se oko sebe. Pipao je po tijelima, dok mu je gorak okus ispunjavao usta. Halucinacije mumljao je mahnito. Okus. Vid. Miris. Zvuk. Osjet. Mahao je rukama naokolo. Oi mu iskoie. Na ustima mu se pojavi pjena. Maknite se! vikao je na nepokretna tijela. Maknite se! Makni se! vikao je na brod. Promatrao je svoje drhtave ruke. Zaraen aputao je divljim glasom. Prelo je i na mene. Telepatija. Hipnoza. Sada sam ja poludio. Sada sam ja zaraen. Halucinacije u svim osjetilnim oblicima. Zastane i pone ukoenim rukama pipati u potrazi za revolverom. Samo jedan lijek. Samo jedan nain da ih otjeram, da nestanu. Pucanj odjeknu tihim podnevnim danom. Xxx pade u pijesak. etiri tijela leala su na suncu. Xxx lei gdje je pao. Raketa, oslonjena na malo, suncem obasjano brdace, nije nestala. Kada su ljudi iz grada u zalasku sunca pronali raketu, pitali su se to li je to. Nitko nije znao. I tako je prodana ovjeku koji je skupljao otpad, a on ju je odvukao i izrezao u staro eljezo. Cijelu no padala je kia Idui dan bio je sunan i topao.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

20

Deset pria domaih autora: 7. MINI

Giuliana Bissi:

NIKAD NE ZNA GDJE TE TO EKA


Toga sam se dana odluio vratiti u 1500. godinu. Naravno, nisam mogao priutiti sebi putovanje u neki drugi grad ostao sam u rodnoj Firenzi. Uvijek kad odlazim na takvo putovanje, sjetim se luckastih ideja nekadanjih mislilaca o tome kako se ne smije naruavati normalan slijed dogaaja u bilo kojem razdoblju historije. Nisu nasluivali, da kad bi to netko i pokuao, ne bi mu uspjelo, jer se putnici nalaze u LD-polju (Lorens-Dempster), iz kojeg nije mogue bilo to dodirnuti, bilo kamo otii, a za ondanje ljude je praktino nevidljivo holografska slika koja se moe vidjeti jedino iz beskonanosti. Firenza se te godine doimala upravo onako kako sam je i zamiljao. ivjela je u punom sjaju renesanse. Ljudi iz tog udnog, dalekog vremena prolazili su, zaustavljali se i smijeili, uzvikivali, pjevali... Panju mi je privukla mlada ena, prekrasno-udnih crta lica. Pribliavala mi e... Uinilo mi se da tonem u maglu, to mi je bila blie. Gledao sam to lice, kosu, oi, usne... Prola je kroz mene ugodna jeza prostrujila mi je tijelom. Oamuen, pritisnuh dugme i naoh se ponovo kod kue, upravo u trenutku kad je zazvonio audiovizor, kao da je ekao da se vratim. Javili su iz uprave grada, da se dogodilo nekoliko uzastopnih greaka na relejima gradskog 21

vremeplova. Do daljeg se zabranjuje njegova upotreba, a prekritelji te zabrane bit e kanjeni. Sjeo sam u fotelju, sklopio vjee i ponovo vidio lik one ene. . Iduih sam dana obilazio gradske arhive, raspitivao se o tom razdoblju i nita. Nisam se, valjda, zaljubio? Kako bih drukije nazvao ono to osjeam kad se nje sjetim? Hvata me vrtoglavica i poinjem sumnjati u vlastitu pamet. Prole su godine, vremeplovi vie nisu za javnu upotrebu. Jednog sam dana navratio do buvlje pijace... Tono je kad kau da nikad ne zna, gdje te to eka! Pronaao sam ono to nizato na svijetu ne bih vie dao. Nije vano to nije original. Postavio sam je pokraj kamina. Iz dana u dan, i u duge zimske veeri, gledam tu kosu, lice, oi i taj osmijeh koji me izluuje. Moja Laura! Tako sam je nazvao onoga dana kad sam je prvi put vidio i tako u je i dalje zvati, iako na poleini slike pie: Mona Lisa... La Gioconda! Miroslav Bonjakovi:

GRANIARI
Robert Anderson zamiljeno je gledao u lampice i oscilografe to su bljetali u tami kontrolne sobe. Prisutni nisu odvajali oi od ekrana na kome su se videli spletovi cevi udne sivkaste boje. Cela slika doimala se fantomski, kao da cevi ne postoje ve se vidi samo njihov odraz. Svi smo uli za temperaturu od 273,15 C ili apsolutnu nulu. Bilo je mnogo pokuaja da se dostigne ta taka, stizalo se veoma blizu ali nikada na sam cilj. Znajui sve to Robert nije oekivao da e i ovaj put biti drugaije. Ipak, kao predstavnik vlade morao je da bude prisutan. Ali, sada se oito deavalo neto neobino. Probijene su sve barijere, apsolutna nula bila je sasvim blizu kada je slika unutranjosti betonske kocke u kojoj su se nalazili kompresori poela da tamni. U trenutku kada je temperatura dostigla apsolutnu nulu, ekran je postao taman. Svi aparati pokazivali su da je video-sistem 22

ispravan ali na ekranu je vladala duboka, zastraujua tama. Robert se okrenu prema fiziaru Davidu Jangu. ta se deava, Davide? David poe da pretura po depovima, izvue pare papira i napisa neto. Robert pogleda na papir i ugleda relaciju Pt = Po (I + gama t). Oprostite ree ali .bojim se da nisam razumeo. David ga pogleda saaljivo i poe da mu objanjava: Pritisak gasa konstantne zapremine, kao u naem eksperimentu, izraunava se iz ove relacije. Po predstavlja pritisak gasa na 0 C a t je temperatura gasa. Ovo je u stvari matematika formulacija fizikalnog zakona. To me podsea na moje kolske dane prekide ga Robert. Ako ste se setili ovog zakona onda ste se verovatno i setili da je gama termiki koeficijent pritiska i da iznosi 1/273,15. A sad, ako ne budemo leni pa za temperaturu apsolutne nule izraunamo pritisak, dobiemo lep i okrugao broj. U evom trenutku mi smo postigli temperaturu od 273,15 C meutim pritisak je pao na nulu. Robert je zbunjeno gledao u Davida. Hoete rei da u onoj betonskoj kocki sada ne postoji pritisak? To nije samo po sebi strano, ali moram vas podsjetiti da onda ne postoji ni kretanje atoma, a, bez toga ne postoji ni materija. Pa dobro, to tamo postoji? uzviknu uzbueno Robert. Za nas, nita. Kako mislite za nas, zar tamo ima jo nekog? Da, upravo to mislim odgovori mu David gledajui ga pravo u oi. U tom su se trenutku prisutni uskomeali. Iako su kompresori i dalje radili nesmanjenom snagom, temperatura je poela naglo padati. Otkrili su nas nasmei se David. Robert ga pogleda zaueno. Da nastavi David hou da kaem da su nas njihovi graniari grekom propustili na svoju teritoriju, ako je tako moemo nazvati. I sada to ispravljaju? 23

Upravo to, sada smo iz njihovog svemira izbaeni kao nepoeljni uljezi. Zato kao nepoeljni uljezi? zaudi se Robert. ovee, pokuajte bar jednom objektivno pogledati celo oveanstvo i razmislite da li biste protuberance sa Sunca, ili munje, pustili u svoju kuu. A bia iz svemira ispod apsolutne nule su otprilike to, samo su mnogo, mnogo hladnija...

Rastislav Durman:

ZLATOOKA
SCIENTIA ULTRA CAPTUM najznaajniji je institut te vrste u svetu, a oka u njemu radi samo zato to je uspeo da konstruie paramaterijalni krokon, usavri eksstelarni kolektor i uda stariju kerku za direktorovog sina. Te srede deurao je u treoj smeni. Obavio je rutinsku kontrolu tekuih eksperimenata, a onda priao ekranu SVEVIDA. Hteo je da vidi da li je dolo do kvalitativnih promena u sazveu DEVICE, onih koje su se oekivale posle kretanja primeenih u sazveu STRELCA. SVEVID, meutim, nije hteo da se pokori njegovim komandama. Koordinate je jednostavno zanemarivao, ekran uinio jo neprozirnijim. oka je proverio sistem za dovod energije, ulje u hladnjaku... Puna dva sata potroena su na rasklapanje, ienje i pod mazivanje, ali oekivanih rezultata nije bilo. ak ni promenom lampe CVRC-565 situacija nije krenula nabolje. oki je preostalo da pokua popraviti kvar po uputstvu koje sadri pogovor svakog iole kvalitetnog prirunika URADI SAM. Turpija se posle dva udarca o SVEVID slomila, ali oka nije imao razloga da bude nezadovoljan na ekranu je zatreperila slika predivne devojke, sasvim elave, ali sa oaravajuim zlatnim oima. Neko su vreme, paralizovani, buljili jedno u drugo, a onda Je Zlatooka mahnula i nasmeila se. Zdravo proaputao je oka. 24

Zdravo odgovorila je. Zahvaljujui tebi ui u u istoriju kao prvi Gdeh koji je video razumno bie sa nekog drugog sveta. Pa nasmijao se oka ne bih rekao da je moj razum ba za istoriju. Jedva ako imam malo vie klikera od Jupiterovaca. ta je Jupiterovci? To su ti bia sa planete Jupiter. Svi udbenici gore od hvalospeva njihovoj inteligenciji, ali ja u tu inteligenciju sumnjam otkako sam jednom od njih prodao Meseevu menu. ta je Meseeva mena? Videla bi ti ta je, samo da si malo manje draga na prvi pogled. Odmah bih ti ponudio tuce na kredit. Kai, kako si se pojavila na mom ekranu? To bih ja tebe mogla da pitam. Posmatrala sam Pam-pahe, slika se odjednom zamutila i ostala mutna sve dok se nisi pojavio. Ne znam koliko e trajati ovaj kontakt, moj SVEVID moe svakog trenutka da otkae. Trebalo bi da pozovemo nae pretpostavljene, ali hou pre toga neto da ti predloim. Da? Ovo moje udo nema zvunik, prema tome, sporazumevamo se na neki telepatski nain. Hajde da kaemo da smo samo mi sposobni da budemo relej. Zato? Ne zato to se kod nas prekovremeni rad izvanredno plaa, nego zato to sam se zaljubio na prvi pogled. Volim te Zlatooka. Da li se i kod vas voli? Nadam se da vaa evolucija, nije .zastranila u pitanju one gluposti koja bi se kod nas zvala tvoj mu? Ako jeste... Moda si mi drag ba zato to puno pria bez veze, to kod nas niko ne radi, a svia mi se... Jako si mi drag, ali mi ne znamo koliko su nai svetovi daleko jedan od drugog, ne znamo da li su iste atmosfere koje diemo... Sve to nije vano, Zlatooka. Nema te prepreke koju ja neu moi da premostim... Prvo su razgovarali Generalni sekretar OUN i neki aboliki smeuranko, a onda je potekla bujica pitanja koju su lili uenjaci oba sveta. Zlatooka i oka prenosili su podatke ne razumevajui ih, pauze koristili da razmene neku slatkastu misao.

25

Posle dva dana ekran SVEVIDA se ugasio. oka je izlomio sve turpije u institutu, pa nita. Nekoliko dana kasnije pregledao je sreenu grau o svetu u kome ivi Zlatooka. Rekao je da e njegova ljubav premostiti sve prepreke. Nee. Zlatooka ivi u drugoj dimenziji. ak i kada bi postojao nain da se smanji, ne bi vredelo rastojanje ostaje isto jer Zlatookina planeta nije nita drugo nego elektron koji krui oko atomskog jezgra azota u okinom srcu. oka je pretuan, a i sa zdravljem nije najbolje. Lekar kae da ima vodu u kolenu. Kupao se u hladnoj vodi, pa su se Pampahi prehladili toliko da se svaka dva minuta upike.

Majda Juri:

ZAVRNI ISPIT
Dok je zurio nepomino u prorez identifikatora (bio je to model M-5, onakav kakav se tako esto susree na javnim mjestima), ekajui da izbaci ovjerenu propusnicu za Institut, Tarha odjednom obuze nevjerica u uspjeh. Besmislica. Bio bi to... ne, to se nee dogoditi. Pa emu je onda posljednje dvije godine provodio dane i noi nad tim diplomskim projektom, usklaujui zamisli, metode i postupke s radom ostalih studenata koji su bili dodijeljeni njegovoj grupi? A bili su to sve vrsni, mladi strunjaci i svakom od njih pedeset i troje bila je to ivotna prilika da se dokau na svome podruju, da nakon tolikih godina naporna rada i uenja budu uvrteni u sam vrh. Vrh, to je znailo krug S-10, kako su ga esto zvali, zbog poligona, bolje reeno galaksije S-10, koja je sluila samo u naune svrhe i gdje je svake godine na stotine apsolvenata iz cijele Federacije diplomiralo na svojim projektima. Najuobiajenija je bila praksa da se kao objekt obrade uzme jedan planet, na kojem bi se tada stvarali specifini uvjeti za nastanak ivota, evoluciju, razvoj neke inteligentne vrste, postanak civilizacije itd. Tarh je vrlo dobro znao da su dovde stizali samo najuporniji i najsposobniji. A znao je i da nije prvi, a ni zadnji koji dolazi u 26

dilemu da odustane u posljednjem trenutku i odjavi ispit. Zatim bi poeo sve iz poetka, stvorio neku drugu koncepciju... ne, nema svrhe da zavarava samog sebe. Od tu stvar nikada ne bi izveo drukije. Znao je vrlo dobro da nee odstupiti od svoje teorije, da nema tog autoriteta koji bi ga prisilio na kompromise i mijenjanja. Ekran nad ulaznim vratima zasvijetli: TARH ANGENIUM, IDENT. CB-795 MOLIMO PROPUSNICU I POTVRDU O PRIJAVI ZAVRNOG ISPITA IZ PSIHOLOGIJE Tarh otipka potvrdu na tastaturi identifikatora, a zatim prie vratima i podie propusnicu prema ekranu koji nanovo zasvijetli: ODJEL 5, ISTONI LABORATORIJ POKRETNA TRAKA BR. 67 AKADEMIK DET TORENT Torent? Pa to je to tako izvanredno napravio da je dodijeljen ba Torentu? Neugodna sumnja. Krenuo je, trudei se da potisne ogavne, crne misli. *** Vrata su se otvorila beumno i on se nae pred krupnim ovjekom sijedih zalizaka koji su skladno uokvirivali markantne crte lica. To je bio Torent. Torent ustane od radnog stola i priblii mu se uz ljubazni osmijeh na licu. Dobar dan, kolega An... Dobar dan... Tarh Angenium. Drago mi je. Klasifikacijski broj vaeg projekta... Tarh mu prui karticu. Projekt Terra Sol, etiri i pol milijarde jedinki, otprilike est tisua godina pisane povijesti, po lokalnom mjerenju vremena, naravno. Torent se neprimjetno trgne. Zato ga nisu prije obavijetili? Pa to je onaj sluaj... teta mladia. No, moda se jo izvue. Tih petnaest dana obilaska planeta, tj. projekta, zna se esto uiniti vrlo dugim. Moda i predugim, ak i kad je rije o nekom ovako 27

opsenom zadatku, kao to je ocjena i provjera izgradnje psiholokih karakteristika pripadnika neke vrste, metoda provedbe cjelokupne zamisli u praksu, oitovanje psiholokog profila jedinki na svakodnevni ivot, obiaje, kulturu, znanstveni napredak... Akademik Torent podigne pogled s kartice i sa smijekom progovori: Pripremni? Uoe u staklenu komoru dematerijalizatora i Torent pritisnu komande. *** Plaviasto svjetlo raskono je ispunilo prostoriju, dok su se u kabini nazirala dva obrisa. Prvi iz komore izae Tarh, a za njim Torent. Znanstvenik se, zaudo, prvi put u karijeri osjeao krivim zbog odluke koju e izrei. Taj senzibilni mladi vezao ga je za sebe svojom inteligencijom, osjeajem izgubljenosti i laganim nagovjetajem poremeenih reakcija jednog pasivnog, bespomonog, ivanog bolesnika, usamljenog u svojim nonim morama. Meutim, tu se neto nije slagalo. Taj projekt, te ideje nikako nisu mogle biti odraz pasivnosti i nemoi. Bilo je toliko stranog, gotovo apokaliptikog u njima. To su bile... sasvim neodrive teorije, koje su se protivile svemu dotad postignutom u ovoj nauci, protivile su se ovom i ovakvom svijetu... naruavale njegov mir... Znao je ta sada slijedi, te je zapoeo, odbacivi uvodne formalnosti. Dakle, u ovaj projekt bila su ukljuena pedeset i tri vaa suradnika. Va zadatak bio je izrada psiholokih odlika vrste, i, uz pomo kompjutera, razrada karakteristika etiri i pol milijarde jedinki. Posao ste obavili vrlo pedantno. No, postoji jedna velika zamjerka. U svakoj individui izraeno je nekoliko karakteristika, potpuno nepoznatih u psihologiji kakvu mi znamo. Vi ste ih definirali kao elju za posjedovanjem, kao vlastoljublje, agresivnost. Veini je ivotni cilj, stoga, potpuno besmislen. Nijedna osoba ne postie unutranji mir. Nema uzajamnosti. Manifestacije su tih unutranjih osobina stravine. Fiziko unitavanje pripadnika iste vrste. Svuda i uvijek samo sukob. Cijela civilizacija koju ste stvorili apsolutno je bolesna. Bolesna u svakom svom i najmanjem djeliu. Neizljeivo, jer su korijeni te bolesti usaeni u psihu svakog pojedinaca. 28

Tajac. Torent je u Tarhovu staklenu pogledu uhvatio odbljesak nekog stranog svijeta nepoznatih emocija. Vidite, alim, ali mislim da bi vam lijeenje dobrodolo. Nakon oporavka, mogli biste opet pokuati... Torent pritisnu jedno od dugmadi ispod monitora. Tarh se naglo digne, izobliena lica. Ono to se sada zbivalo pred oima slavnog akademika, bilo je izvan njegova shvaanja. Onako ukoen, vidio je samo kako mu se Tarh pribliava, vidio mu je oi u kojima se iskrilo neto praiskonsko, divlje. Odjednom se duboko u njemu neto pomjerilo, ali sve je bilo tako nezamjetno, da je to ak i podsvijest jedva registrirala. Upravo kad je osjetio na sebi Tarhove ruke, na vratima su se pojavila dva robota-bolniara. Tarh smjesta ustukne, smiri se. Dok su ga odvodili, Torent se trgne iz letarginosti i prie videofonu. Komandna kontrola S-10? Det Torent na vezi. Nareujem uklanjanje ivota na treem planetu u solarnom sistemu S-10-93. Da, projekt Terra, Terra Sol, etiri i pol milijarde jedinki, ocijenjen negativno. Prekid veze. Det Torent se podie sa stolice. Zanimljivo! Ovo je ve trei slian sluaj u posljednje dvije godine. I uvijek ista reakcija na saopenje negativne ocjene. Zacijelo neka pogreka u Institutima za stvaranje. Sjetio se nekog filma o sekti iji su lanovi prilikom svakog obreda uzimali adrenalin, a nakon toga inili neopisiva zlodjela... Opet neke besmislene asocijacije. No, ne bi li ipak bilo najbolje da odmah obavijesti o tome Vrhovno vijee?

Carmen Klein:

TRONOGI BLUES
Brati je ljubomoran na udovite, udovite je bilo ljubomorno na Djevojicu. Jednom ju je otelo i zatvorilo u vulkan. Sobom je imala samo kovei najfinije svilene odjee i malu zlatnu budilicu koju joj je bila oporuila pokojna Baka to su stvari uz koje se igrala u trenutku otimaine. Djevojica je bila ljepuna, krhka kao porculanska pastirica, crvenkastorie kosice poput 29

prezrelog kukuruza i svijetlih zelenih oiju iz kojih bi isijavao ili se cijedio klorofil kad bi se smijala ili plakala. Imala je glasi zvonak i njean kao potonice. udovite je gojazno, dlakavo, masno, nezgrapno graeno s golemom glavom bavastih izbuljenih oiju i tankih udova, smrde mu noge i ne zna se lijepo ponaati. Nije je istinski ulo kada se smije, ni vidjelo kada plae. udovite je svakodnevno u podne kuhalo svoju porciju graha s repom i kobasicom, mljackalo, podrigivalo se i prdilo, a onda je ilo u etnju i u posjete Bratiu i vraalo se tek naveer. Za to bi vrijeme ona donekle predahnula. Ona je jela ruine latice kojih je grana virila u vulkan: ivjela je ondje samo jednu cvjetnu sezonu. Osjeala je odvratnost i ljigavost prema svojoj baenosti i stijenjenosti, nije mogla pobjei iz vlastite koe. Ali, njezin jad koji je zatomljivala u sebi, najzad je ipak morao probiti: niknuo je u obliku tree noge, najprije kao posve mali izdanak, klica ispod pupka, a iznad venerinog breuljka, a danima se jasno formirala ljupka trea noia, kao mala stabljika najprije do iznad koljena, pa do koljena, rastui sve vie nie. U prvo vrijeme njene dugake svilene haljinice skrivale su od oiju udovita ovo opredmeenje duevne patnje. Svakog dana, u kasnijim popodnevnim satima, prolazi pored vulkana visoki lijepi enskar, idui u grad. Djevojica se sitnim akama drala glinenih reetaka na okancu i eznutljivo gledala van, slutei negdje udaljeni ivot, zrak blag i ljude na terasama s cvijeem pred bistroima; sanjarska pogleda osmjehivala mu se. Vidjeli su iskre jedno drugom u dnu oiju. Plamike. Napokon je postojao, struja je potekla, slikovite melodije protjecale su do njega od nje. Jednom se on prigne, uvue ruku u vulkan i izvadi Djevojicu malo iznutra, iz vlane tame, pa sjede na travu uz oblinji jorgovan i postavi je sebi na krilo. Bilo bi to tako nekih pola sata, a onda ju je vraao i iao dalje. Nije je mogao uzeti za stalno, jer je pridolica na ovoj Zemlji i nema drugog stalnog osim kretanja. Imao je samo da nije imao mira. Ona je navijala svoju zlatnu budilicu na tridesetak minuta unaprijed i tihi cincilin bio bi pozdrav do sutra. udovite je primjeivalo da je Djevojica duhom odsutna. Ono je priglupo i nije osjealo kako ona osjea, ali gonjeno slijepom sebinou, utjelo je tek da ona ne sagorijeva za nj. Ne, nije to dobro pa ukleto udovite, koje bi se pretvorilo u umilno bie kada bi ga ona poljubila. Nije teilo (na njenu sreu), nikakvoj harmoniji s njom. udovite je naprosto eljelo da ono neuhvatljivo i prtavo u 30

njoj, to samo nema u sebi bude njegov rob, slavuj u njegovoj krletki ili zlatna ribica u zamuenoj vodi njegova akvarija. Nije moglo slijediti njene zanesene poglede uvis, zastajkivanja u hodu ukrug i obrtanja i njene misli. ak ga je i saalijevala: ona je imala otklon, ono .nije. Sauvala bi pred oima sliku enskarovih sigurnih vrstih ramena dok bi odlazio i odvijala paljivo kao da proivljava sadraj dragocjene filmske vrpce u samotnim noima i pustim jutrima, od kojeg bi je uvijek iznova hvatale srsi i eludac propadao u pete ili pak obuzimao blaeni mir koji bi inio da se zagonetno smijei. udovite je bilo beznadno, nemono i oajno i iduih popodneva povjerilo je svoj trapavi emocionalnotranscendentni neuspjeh loim opisnim reenicama Bratiu, naravno takoer udovitu. Jedilo se i tuilo to mu i zatvorena u vulkanu izmie, to je ne moe ipak u potpunosti nadgledavati, kontrolirati. Ljubomornom Bratiu udovite je bilo otklon, bio je zaljubljen u nj, ak su povremeno odravali i nespretne nezgrapne incestizirane snoaje. Bratiu je jetra kiptjela i pekla mu u jer je njegov miljenik okupiran drugom i puni sebi glavu nerazumnim. Mrzio je djevojicu iz dna svoje mjeine, nije mogao shvatiti da ona nije kriva. Djevojica i enskar voljeli su se njeno. Vie je voljela ona njega, jer on je prolazio krajevima punim raznobojnog svjetla, pa i tame drukije od one u vulkanu, a ona je hvatala njihove odbljeske. On je iskusan. Pametan i smiren. Velik. Kad je odlazio u no, odlazio bi s njim pritijenjeni dio nje i irio se, rasipao svijetom, on je bio rasipna lea, a u njoj je ostajao pohranjen komadi dosljednog staloenog svjetla i sjene, te krialjke to postoji u njemu i mijena i trajanje, povratak, centriralo se u njoj preko njega, kao da joj srce bi sabirna lea, jaka projekcija vanjskog svijetla skupljala se u njoj. Sjedei mu u krilu, zamolila bi ga da podvrne rukave (ako to ve prije nije sam uinio) i prelazila prstiima preko dobrih podlaktica, pipala mu trepavice i uvala u akama kosu i kojiput protrljala nosiem o netom glatko izbrijano tako svjee lice. Djevojica je imala jamice u obrazima kad se smijala i rupicu na bradi. On bi taknuo prstom u jamicu na bradi podigavi joj glavu uvis i rekao: Bog ti je evo ovdje upro prstom u tebe, proriui: Ova ovdje je ba dobra i svia mi se. Pa bi je sluao kako pjeva i brblja kojetarije. "Vrijeme je letjelo. Ponekad bi se ona duboko zamislila i lice joj poprimilo izraz napete maske. to je?, pitao bi. 31

Ja imam tri noge, ree jednom i iznenada podigne uvis, preko glave svoju haljinicu pastelnih boja s uzorkom kie, da ne vidi u prvi mah izraz njegova lica, meni ubrzano raste trea noga, buja od sabitog nezadrivog bluesa u meni, provaljuje i sve je vea, jo joj ima nekoliko centimetara do tla i ni druga haljina je vie nee kriti i ti sad vie ne treba dolaziti ako nee, kad zna istinu o tuzi... Uostalom, on je ve prije vidio istinu. Djevojica nije bila neki dobar blefer i esto bi joj se naas obrve pribliile, izbila crta izmeu njih, oi skupile i jae zasjale, lice nabralo i usne stisnule. Rekao je: Priuit u se kao i na ostale dvije. Otada su po pola sata sjedili zagrljeni tako da bi joj poloio ruku ispod haljinice preko lijeve i desne noge, a ona njemu treu nogu preko ruke. Sve su tri bile neobino lijepe i fino oblikovane enske noice i donio joj je posebnu cipelicu za tree stopalo koje ne bijae ni lijevo, ni desno, ve draesno simetrino, uiljeno. Sredinom jeseni trea se noga ve doticala poda. Djevojica se kretala pomalo neobino, ali ipak graciozno, pa ak i ljupkije nego prije, jer je vie pazila. Djelovala je kao muzikalni, skladno navijeni tronoac to neprekidno plee valcer uz neujne zvuke glazbe: Eins zwei, drei; Eiens, zwei, drei... udovite je, uoivi za njega novost, bilo uvjereno da je trea noica ono zbog ega su misli Djevojice negdje daleko, kliske, nepristupane, njemu zatvorene, zagonetne, neuhvatljive i nedostupne. Povjerilo je bratiu o treoj noici, a vlastiti neuspjeh i posesivnost bez otkria ugasili su u njemu sasvim e za homoseksualnim snoajem. Ljubomorni Brati, kojemu bijae ve pun kufer, tada naumi ubiti Djevojicu koja mu misli miljenika odvraa od njega i vratiti stvari na njihovo staro negdanje mjesto. (Obojica su imali neto malo preko osam stotina pedeset i devet godina, to bi u njihovoj vrsti otprilike znailo da je pubertet ve iza njih.) Jedne noi, dok mu je roak u vulkanu hrkao, izvue Djevojicu, zaepi joj usta, odalami je toljagom po glavi kao tele prije klanja, odnese je onesvjetenu na pan i odsijee joj sjekirom treu nogu. Djevojica iskrvari i umre. Brati zavitla odsjeenom nogom i odbaci je daleko. Ujutro tutor udovite pronae tijelo, pokupi ga i zatrpa, izdubivi rupu u dnu vulkana. U rano predveerje, lijepi enskar naie na putu na istrgnutu nogu s cipelicom koju joj je bio donio; paljivo je pohrani ispod onog grma i svake sezone on bi (grm) iznova cvjetao i mirisao nakon 32

pupanja kojem je prethodilo zeleno listanje. U toj nozi i jest Djevojiina nezadriva razdirua snaga obnove, dar providnosti, vrijednost koju je gajila. On i dalje uveer odlazi u grad i gdjekad duboko udahne izvijajui miris jorgovana. Vulkan i dalje stoji na raskrsnici, prislonjen uz boni zid neke ruevne kue u sporednoj ulici. udovini bratii odravaju odnose. Kad se nou ili rano (ili kasno), ujutro vraa kui i nalegne na stol, pokrivi glavu rukama i preturajui u glavi proivljeno, obnavljajui, ignorirajui i prizivajui, ustanovi da je prilino neobine tragove u njemu ostavila jedina ljudska tronoga osoba koju je u svom ivotu ikad upoznao. Tri stopala ostavljaju prostraniji i upadljiviji trag nego dva. Naroito ako je tree draesno simetrino usiljeno. Tko ne vjeruje, neka pogleda u snijegu. Dodue, tronogih djevojica vie ne postoji, ali znatieljnik se moe osvjedoiti na temelju tragova osakaenih maaka i pasa. P. S. Autorica ovaj Tronogi blues posveuje Dubravku u, ukoliko se dotinoj osobi melodija svidi.

Nikola Krsti:

PROPO KONTAKT
Vjetar huji nad Romanijom a dva pastira sviraju u diple. Uto se na nebesima ukaza letei tanjir. Prvi pastir: Vidi, bolan, letei tanjir! Leti 'vamo! Drugi pastir: Ignjorii ga! I tako nam niko nee vjerovati! Prvi pastir: Vid' budale, poplai nam ovce! Drugi pastir: Vidi se da je pao s neba! Otud on zna kako ih je teko prikupiti! Valja nam ustajat' s panja! Prvi pastir: Jest, valja ustajat'! Iz tanjira iskau dvojica, tanki, visoki, plavi, to jest mali i zeleni. Prilaze pastirima. Mau pipcima i kracima i neto govore. Prvi pastir: Kakvi su ovo, bolan, marsovci, kad nemaju izbuljene oi? ta ovo kau? 33

Drugi pastir: Kol'ko znam s televizije, ovo ti je ingleski. Ko bi hina razumio?! Probaj der ti s njima, telepatijom. Prvi pastir, poznat u selu kao telepata, se napree, eli im dobrodolicu, pita ih hoe li sira, hoe li rakije. Oni navalili s engleskim. Prvi pastir: Oni ne razumiju telepatiju, ja ne kazivam ingleski! Opet prop'o kontakt! Marsovci se okreu i ulaze u tanjir. Odlete. Drugi pastir: Prop'o kontakt! Hajde da skupimo ovce!

Lazovi, Jankovi, Petrovi:

SRETNO DOBA
Pet ljudi u belom utke je zauzelo mesta za kontrolnom ploom. Napolju, nad breuljcima, irila se pruga rumenila. Zastor oblaka ispresecale su pukotine blede svetlosti, kao da je nono nebo prsio u hiljadu komada. Svitalo je. Pogledavi na sat, jedan od petorice ree: Vreme je. I pritisnu dugme. *** Ivan Melou otvori oi. Jutarnja sveina brzo ga je potpuno razbudila. Voleo je svitanje. *** Polako okrene glavu. Devojka pored njega je spavala. *** Du kontrolne ploe signali na ekranima igrali su neku svoju, nerazumljivu igru. Disanje? Normalno. EKG? Normalan. 34

Tragovi nekontrolisane aktivnosti? Nema ih. ovek u belom pritisnu dugme. U redu. Devojka? Disanje normalno... *** Ivan Melou bee sretan. Bilo je rano jutro istoni horizont bio je crven, jo bez sjaja. Prema crvenkastom obzorju otro su se isticali vrhovi borova, uma je ekala, crna i tiha. inilo mu se da je jutro lepe od svih koje je zapamtio. I da nije bilo sveine koja je prodirala do kostiju poverovao bi da sanja to jutro. Bio je slobodan. I sretan, zato to je svitao dan, zato je iv i osmehnu se ovim zaboravljenim oseanjima. Hladno ti je? Oi mu se sretoe s devojinim. Gledao ju je, a otre crte njegovog lica postajale sii sve meke. Najzad blago odmahnu glavom. *** Na tri ekrana signali su odjednom ubrzali, pa postali nepravilni. Nekontrolisana aktivnost u temenom delu velikog mozga! Prebaci na skaner! Nepotrebno, gotovo. Da li su mu elektrode dobro prikljuene na glavu? Apsolutno. Skaner pokazuje da on prima podatke sa smanjenom uvjerljivou. ta nije u redu? To se deava ponekad, dok kompjuter ne kompletira program. Gotovo je. Kontrola uspostavljena... Kakav je program za njega? Ne znam. Kompjuter ispituje njegovo oseanje, i sam pravi program zato su programi nekad predugi. Objekt tada proivi sve preostale godine, i ima utisak punog ivota, nabijenog dogaajima. Krenuli su polako, on i devojka, drei se za ruke. Tlo je bilo pokriveno mekim tepihom borovih iglica, i koraci su bili neujni. Sputali su se ka obali jezera. Trebalo je zaloiti vatru. 35

Ivan Melou najzad je imao ivot koji je hteo. Bio je slobodan, i sretan. *** Za desetak minuta, koliko Melou intenzivno sanja, kompjuter stvara svijet samo za njega. Svaki svet je drukiji: onaj o kom si matao. Svaki san je kao stvarnost: doivee ispunjenje svih svojih elja. ovek je govorio dubokim, sporim glasom hipnotizera, dok mu je u oima lebdeo kronian smeak. Svia li ti se takvo neto? Drugi ovek u belom se osmehnu: Probaj, ako hoe. Da proivim u snu ivot kakav sam eleo... Ne, drai mi je ovaj, iako nije iz mate. Razmisli: snovi su savreno uverljivi, jer ti ne zna da spava. Iluzija ivota je potpuna. Vreme tee ubrzano. I posle sretnog ivota, dodue odsanjanog, umree spokojan i sretan. Za tebe nema razlike izmeu sna i pravog ivota, a umree sretan! Hej, dosadio si nam. Voleo bih da znam ta sad osea Melou. Mislim da mu je najvea elja bila da doeka kraj naeg DRUTVA... Priao je o tome kako ovek treba da ivi dostojno tog imena, i o nekom ekolokom raju... Jo trideset sekundi. Jak strujni udar, i kraj. Bezbolno,.. A pobunjenik Ivan Melou umree presrean. Imae ivot kakav nikad ne bi doiveo. Mi ispunjavamo snove, inimo da ljudi odive ivot kakav ele... zar nije logino da umesto mrnje od njih dobivamo zahvalnost? Ni Melou ni devojka to nisu shvatili. A ovo i nisu kazne: mi im omoguujemo da odive. ovek preko puta pogleda jo jednom na sat i die se. Gotovo. Smrtna kazna je izvrena. Ostala etvorica su poustajala. Kroz stakleni zid pred njima, videla su se na metalnim stolovima, dva nepomina tela do pola pokrivena snenobelim plahtama. Masa ica polazila je sa glave svakog od njih, pa se suavala u kabl, koji je vodio do kompjutera. Napolju bee sasvim svanulo. *** Osmehnuvi se devojci, Ivan Melou zastade u svitanje, na planinskoj padini. Zastade zauvek. 36

Ljubomir Mihajlovski:

POSJET
Vrata vremeplova se otvorie. U lice joj udari jak pustinjski vjetar. Prije nego je krenula u obilazak, napuni posudu vodom i ponese je sa sobom: Hodajui po pustinjskom pijesku ostavljala je tragove koji su se brzo gubili pod nanosima vjetra. ivotne uvjete nije ni ispitivala: deset stoljea ih nije moglo promijeniti, a upravo na tome komadiu zemlje boravili su i ivjeli njezini daleki preci. Misli joj prekine neki glas. U prvi mah pomisli da se prevarila, da je to vjetar fijukao zvukovima to su podsjeali na ljudske. Nastavi pjeaiti. Glas postade jasniji i ona krene prema mjestu odakle je dolazio. Iza pjeane dine ugleda nekog ovjeka koji posljednjim silama podie glavu. Bio je potpuno iscrpen, lica oprena od vrela pijeska. Ona mu prie i dok se nad njim naginjala, osjeti nekakvo probadanje u prsima. Nije se obazirala na tu jedva primjetnu bol jer je pokuala pomoi unesreenom. Masaom ela uspjela ga je osvijestiti, a zatim mu je dala malo vode. Ali ovjeku nije bilo spasa: tijelo mu se poslije kratkog vremena ukoi. Ona odnese mrtvaca prema vremeplovu. Na putu ponovo osjeti ono probadanje u prsima, ali to je nije brinulo. Unijevi tijelo u vremeplov, poloi ga uz aparat za bioanalizu da utvrdi uzrok smrti. Uskoro ureaj izbaci rezultat analize: smrt je nastupila odmah poslije uzimanja neke otrovne tekuine. Ona je zaueno gledala svojim nebeskoplavim oima odgovor aparata. Pokojnik, oigledno, nije dugo uzimao nikakvu tekuinu jer su mu usta, kad ga je nala, bila ispucala... osim toga pokraj njega nije bilo nikakve posude... Posudu s vodom imala je ona... ali kakve veze moe imati njezina voda sa smru toga ovjeka... ne, to je nemogue. U posudi je samo obina voda, voda koju piju svi bez ikakvih posljedica... svi ljudi njenog vre... Tada ponovo osjeti u prsima ono probadanje. Sada je bol postala nepodnoljivom. Cijelo joj tijelo obuzme panika a mozak zahvati neka obamrlost. Grozniavom brzinom odmakne mrtvo tijelo od bioanalizatora i sama se podvrgne testu da vidi to se zbiva s njom. 37

Pogled joj se poeo mutiti, i uskoro joj se tijelo beivotno opusti. Zavrivi analizu, stroj poe otkucavati rezultat na listu papira koji se, kad je otkucavanje prestalo, polako spusti na enino tijelo: NASTUPILA JE SMRT UZROK SMRTI: GUENJE ZRAKOM S PREVELIKIM SADRAJEM KISIKA A BEZ SMOGA I TRAGOVA RADIJACIJE TEST IZVREN Snaan vjetar mrsio je kose dvaju ljudskih bia. Vrata vremeplova automatski se zatvorie, a ureaj za samounitenje se ukljui. (Izvorni noslou: Poseta S makedonskog preveo K. Poljak)

Dubravka Miljkovi:

ZABORAVLJENI IVOT
Osvijestio sam se... Gdje li sam?... Kao da lebdim?... Niega se ne sjeam... Ne mogu otvoriti oi... Nije ni vano... Spava mi se... Ne znam koliko dugo sam spavao. Sada mi je uspjelo da, s mukom, otvorim oi. Nita ne vidim. Svuda mrak. Gotovo opipljiv mrak. Zatvaram oi. Predajem se oslukivanju: top-top.... top-top... top-top... i sam vibriram u jednolinom ritmu tih potmulih udaraca... Tako mi se... neizmjerno... spava... Nastavljam istraivanje okoline. Oprezno, polako pruam jednu ruku, pa drugu. Zatim to inim i nogama. Oekujem da u dotai neto. Nigdje nita. Mijenjam poloaj i pokuavam ponovno. Opet nita. Odustajem. Poinjem osjeati neku neugodnu prazninu u sebi. Pa da, gladan sam. Pokreem usta kao da jedem, ali ne mogu se zavarati. Razljutila me ta nemo. Gnjevno sam udario aogom u nita i sada se opet preputam uspavljujuem djelovanju toptanja. udno, vie nisam gladan. Trebao bih malo razmisliti o tome. Nisam se ba previe trudio oko toga ak ni kad se stvar poela 38

redovito ponavljati. Tako sam prehranu potpuno izbacio s popisa problema i eventualna kratkotrajna glad vie me nije zabrinjavala. Bilo je mnogo drugih pitanja koja su mi se nametala i traila odgovore kojih nije bilo. Tko sam? Gdje sam? Zato sam tu? to je izvan toga? Neto svakako mora postojati. Odakle inae oni udarci to ih neprekidno i ujem i osjeam? (Sigurno mi se to samo ini, ali neki put kao da ujem sline udarce, dodue mnogo bre, negdje u sebi.) Kasnije su do mene, povremeno, dopirali i drugaiji zvukovi, iznenadni. Uvijek se na njih naglo trgnem. Kad mi se to prvi put dogodilo, osjetio sam pri tom da sam udario o neto. Uplaila sam se ve mi se i prije uinilo da se prostor oko mene smanjuje, pa je to samo potvrdilo ovu moju bojazan. Ne znam koliko sam dugo ovdje. Postalo mi je neudobno. Predosjeam promjenu. Izlazak? Radoznao sam, ali me uznemirava slutnja da se vie nikada neu ovamo vratiti, u ovu sigurnost i, uglavnom, mir... Odnekud mi se namee misao da u ionako sve ovo zaboraviti, tek da u moda, nekada u snu, oivjeti dijelove ovih sjeanja... Pomalo se bojim... Sav sam se skvrio... Ne miem se vie... ekam... Ne znam to... Kad se pojavi, znat u... ta je sad to?! Mora da je... Pa to je strano. Valjda se nee ponoviti. Ne! Evo opet... Neka sila oduzima mi svaku misao, obuhvaa me itavog i gura, pritie... elio bih joj umai, i sam panino traim kamo? Svugdje samo glatke stijenke mog zatvora. Prikupljam snagu, sad znam da e doi ponovno... S panikom za petama, silovito se zalijeem na mjesto gdje mi zadnji tragovi svijesti sugeriraju izlaz. Strahovit pritisak na glavu cijedi iz mene svijest... To... je... *** E... njeee... e... njeee... e... njeee... Rodili ste sina. estitam.

39

Goran Stankovi:

ZA SVEMIRSKI MUZEJ OSEANJA


Vrili smo geoloka iskopavanja na rubu Mora Tiine kada je 380.000 kilometara daleka Zemlja eksplodirala. Iznenadnu, kratkotrajnu tiinu u slualicama naglo je prekinuo glas glavnog dispeera sa Zemlje, glas koji je u praznini etera odjeknuo hladno i pribrano, metalno zvonei u naim uima, glas nalik na ogromnu ledenu santu to nam se rui na glave: Momci, izbio je atomski rat. Najvei gradovi istovremeno su uniteni. ini se da je greka naeg ili njihovog kompjutera, sve je otilo do avola brzo, suvie brzo. Ovo je, izgleda, nae poslednje javljanje. Oekujemo nuklearni... Eterom je zavladala tiina, nalik na najmoniju eksploziju neke supernove. Samo se ulo jedva ujno radio brujanje kosmosa, dubok, taman, nizak, jedva primetan um, kao prigueni smeh ogromne mase ljudi. Zemlja je visila iznad naih glava u crnom, previe crnom nebu, plava, daleka, lepa, suvie lepa. Nismo govorili nita. Nismo imali ta da kaemo. Odjednom, moj saputnik je vrisnuo, prvo jednom, zatim jo jednom, a onda vie nije prestajao da vriti, komino posrui i teturajui u nezgrapnom skafandru. Dugakim, sporim skokovima krenuo je u Meseevu pustinju, padajui, ustajui, sve dok ga nije progutala crna senka nekog velikog kamena. Iskljuio sam radio u svom skafandru i ledena tiina ugui vritanje sada meni ve nevidljivog oveka. Nisam ga ni pokuao dozvati, nisam mu imao to rei. Stajao sam tako u praini do gleanja, u Moru Tiine na tom Mesecu koji je vekovima svetlio zaljubljenima kao uta svetiljka na nebu; stajao sam nekoliko minuta ili nekoliko asova, ne znam, a onda sam se vratio u modul, skinuo skafandar i pokuao dozvati Zemlju brodskim radiom. Eter je bio prazan, prepun hladne, podrugljive tiine koja je probijalo samo avrljanje kosmikah kvazara. Legao sam i buljio u plafon bez ijedne misli, bez svesti da postojim, diem, ivim 380.000 kilometara daleko od uskovitlanog poara atoma na hladnoj i plavoj Zemlji Prolo je nekoliko dana u kojima nisam postojao. Ziveo sam u letargiji, leei 40

i opratajui se od svega to sam poznavao i to nisam poznavao. U trenucima ludila pomiljao sam da uzletim i vratim se na Zemlju, bar da izgorim u njenoj atmosferi. Ali, trei lan posade, koji je ostao u letilici to je kruila u Meseevoj orbiti, vie se nije javljao. Zato se nisam odmah ubio? Ne znam, verovatno sam ekao smrt da doe po mene, da se izbori i za tu malu, poslednju pobedu, da joj skratim zadovoljstvo da me vidi unitenog, dok sam se ja pratao sa svojim slomljenim svemirom, slomljenim ivotom, unitenom Zemljom. Stalno sam pozivao radiom Zemlju, po navici, bez ikakve nade. Zvunik je ostajao nem, a ja sam imao vazduha za jo tri dana, pa sam se poeo pripremati za kraj. Leao sam, kada se modul jedva primetno zatresao. Gotovo mehaniki, bez prave radoznalosti, ukljuio sam spoljmi kameru. Moda je neki meteor, pomislio sam. Napolju, oko kilometar daleko od mog modula, visio je iznad tla ogroman brod, dugaak cilindar neverovatno zbrkane, naborane povrine nalik na golemi umnoeni kristal, na neku zbrkanu nadrealistiku skulpturu. Bio je to, naravno, vanzemaljski brod, brod doljaka sa zvezda. Nisam mogao da se ne nasmejem. Usne su mi se grile razvlaei se u osmeh, pravo keenje. Zakasnili ste, drakani, za svega nekoliko dana. Dugo sanjani susret sa vanzemaljskom civilizacijom desio se nekoliko dana posle propasti Zemlje! Na kraju smo saznali da nismo sami u svemira. Pardon, da nismo bili sami u svemiru. U svakoj drugoj situaciji u tom trenutku u meni bi nastao kovitlac svih moguih i oveku dostupnih misli i oseanja. Ja, predstavnik svoje vrste, da stojim pred doljacima sa zvezde! Ali sada sam bio potpuno miran, prazan, bez misli. Gledao sam taj brod s potpunom prazninom u dui. Sunce je otro bljetalo na izboenim povrinama, dok su senke bile crnje od Meseeve noi. Brzo sam navukao skafandar i izaao u susret posetiocima iz svemira. Nisam se niega plaio. Nisam imao vie ega da se plaim. Sa bednim ostaoima radoznalosti uputio sam se prema njihovom brodu. Tada se na povrini broda neto pomaklo i jedna providna, svetlucajua lopta uputi se prema meni, lebdei u praznini. U lopti se neka pihtijasta, prozirna emulzija neprestano komeala i kretala, pojavljivali, su se i brzo nestajali klobuci. Ukratko, to bie je liilo loncu u kojem neto kljua. Nasmeio sam se ponovo; velika, uskomeana lopta je ve doletela i stala desetak metara od mene.

41

Ne, nita se nije dogodilo, nikakav intelektualni kontakt. Nismo razgovarali telepatski, nisu mi u glavi odjekivale straneve misli. Nije ni moglo doi do bilo kakvog intelektualnog kontakta. Mi smo bili dva sasvim razliita univerzuma, nai sistemi bili su previe razliiti, previe posebni; pa ak i da smo nali zajedniki nain komuniciranja bilo je premalo vremena da pronaemo i neku zajedniku toku razumskog dodira, ako je takvih uopte i bilo. I dok smo tako stajali, u svemirskoj praznini, bie sa drugog planeta i ja, prvi i poslednji ovek koji je doao u dodir s njima, odjednom me preplavilo duboko i snano oseanje saaljenja, saoseanja, razumevanja. Mnotvo blagih, umirujuih oseaja obuzelo mi je duh. Oseao sam da ona nisu moja, da su mi nametnuta, da ne mogu biti moja ta tako plemenita i duboka oseanja. Odmah mi je postalo jasno da smo stupili u vezu emocijama, crpei jedan iz drugoga samo ista oseanja. Odjednom, potpuno spontano, osetio sam prijateljstvo, simpatiju i zahvalnost prema toj lopti. Uzvratio mi je val slinih oseanja. To je bilo kao da su jedan prema drugome stajala dva oveka, civilizovani Evropljanin dvadesetog veka i divljak iz Nove Gvineje i osmehivali se. Ja sam nisam mislio nita; samo sam oseao i primao oseanja stranca, u stvari, sada ve mog prijatelja: otvorili smo jedan drugom duu. Oseanja nisu bila univerzalna samo na Zemlji; i u svemiru, izmeu najrazliitijih bia, oseanja su karika kontakta, ona karika koja ih je spajala pred zajednikim izvorom postojanja: pred svemirom, hladnim, beskonanim i surovim; onaj fluid preko koga je tekao sveopti oseaj ivota. Iz broda su doletele jo dve lopte, jedna velika i jedna manja. Manja lopta (velika kao moja glava), spusti mi se ispred nogu na tlo, dok se velika lopta vratila u brod, ostavljajui me pomalo zbunjenog u praini, sa loptom pored nogu. Da li je to bio poklon? Ili sredstvo za eutanaziju? U taj tren obuze me val umirujuih oseaja; lepota je oseala, slala mi svoja neutralna, umirujua, neodreena oseanja. Bila je to emocionalna praznina koju sam ja trebao ispuniti. Ali ime? Shvatio sam ta su od mene eleli stranci. Vratio sam se u modul, nosei i malu loptu, seo u kabini i prislonio ruke na povrinu lopte. Lopta je zasvetlela, poela se komeati fluidna unutranjost svetlucajui iskrama svitaca. Poeo sam se oseati svet. Ja (i cela moja biva civilizacija) nisam mogao da ostavim nita na intelektualnom planu doljacima. Oni su nae znanje odavno prevazili Jedino to e preostati od mog sveta moja su oseanja, 42

oseanja obinog oveka, zaaurena u ovu loptu na stolu ispred mene. Morao sam ponovo da osetim svet koji vie ne postoji, da prenesem u dnevnik oseanja, u ovu loptu, sva oseanja koja su postojala u meni i tavie, sva oseanja koja su ljudi ikad imali. To sam morao bar pokuati da uradim, kao rekvijem za svoju civilizaciju. A oseati tako duboko i snano bilo je teko. Mi, sada ve bivi moderni ljudi, zaboravili smo da oseamo. Ponosili smo se svojim razumom, tehnikom, idejama, a oseanja smo izgubili negde na putu tehnikih aveti. ovek je postajao sve manje i manje sposoban da osea, da doivljava i preivljava i, polako, pretvarao se u robota, mainu, tehniku, hladnu, mrtvu, koja se na kraju sama unitila, nemajui vie nikakav oseaj za ivot. I, tako, ja sada moram da uklonim tu barijeru hladnog razuma i da se spustim na dno svog bia, u sam izvor emocija, u sam oseaj ivota, gledajui mrtvu Zemlju obeenu u crnom nebu. Moram se setiti svega, proiveti ceo svoj ivot i ceo svet, ponovo moram sve ene, trave, ljude, mora, vetrove, gradove, jutra i veeri osetiti, obojiti onim oseanjima koja nikad nisam imao svesno, moram ivei taj svet u sebi proiveti ga na pravi nain; i sva ta oseanja moram utisnuti u ovu loptu, izgleda, neku vrstu emocionalnog kompjutera, ili neku emocionalnu kameru. Ovo piem odmarajui se od oseanja. U lopti ima sve vie blistavih iskrica u bezoblinom fluidu, praznei me malo-pomalo. Moram pouriti jer mi nestaje kiseonika. Ima jo mnogo stvari koje moram osetiti seajui ih se, jo mnogo stvari na ovoj plavoj kugli iznad moje glave, tako dalekoj i tako bliskoj meni. Kad umrem, pretpostavljam, lopta e i to zabeleeti i obavestiti svoje vlasnike. Onda e oni doi i odneti ta moja oseanja u, moda, neki svemirski muzej oseanja. Moda e to biti i vrlo istaknuti eksponat. Ipak, neto e ostati od mog sveta. Mogu biti ponosan, valjda, to e to biti ba u osnovi moja oseanja. Moram zavriti ovaj zapis. Smestiu ga u radioaktivnu kriptu. Moda e milionima godina kasnije na Zemlji neki novi ivot gledati u svemir, pitajui se da li je sam. A moda e nai i ovaj brod i ovaj zapis. Sve to nalikuje, istina, na naunu fantastiku, ali, mogu sebi sada oprostiti takve ludosti da verujem u nemogue. Sada u se vratiti svom dnevniku i nastaviti oseati sve, sve dok mogu disati. Moram to uiniti valjano. Oseam (haoseam?) da imama sada oseanja za ceo svet; za sve ljude.

43

Larry Niven:

The Fourth Profession


Preveo Krsto Maurani

etvrta vjetina
Kuno je zvonce zazvralo oko podneva, u srijedu. Sjeo sam u krevetu... i iskusio najudniji mamurluk. U glavi mi se nije vrtjelo. Moj je osjeaj za ravnoteu bio bolno budan. U isto vrijeme, glava mi je bila pretrpana znanjem: mali milijun podataka bez ikakve meusobne veze kipio je poput one udotvorne kae. Bilo je to kao da pokuavate hodati po ici i istovremeno rjeavati zagonetke iz romana Agathe Christie. Pa ipak, nisam radio nijedno ni drugo. Kao to ve rekoh, sjedio sam u krevetu i mirkao. A onda se sjetih Fratra, i pilula Koliko pilula? Opet je zazvralo zvonce. Hodati prema vratima bio je doivljaj koji morate iskusiti da biste vjerovali. Ljudi obino ne obraaju panju na somatske osjete. Moji su pak zahtijevali panju, inzistirajui da ih iskuam... saltomortalom unatrag, na primjer. Trudio sam se da odolim toj potrebi. Ne posjedujem miice sposobne za saltomortale unatrag. udno. Bio sam siguran da nisam popio pilulu za akrobacije. ovjek pred mojim vratima bijae krupan, i plavokos, i snaan. Prema pijunki pruao je nekakvu meni nepoznatu legitimaciju drei je meu kratkim, debelim prstima. Imao je estite, plave oi na uglatom, potenom licu. Poznavao sam to lice. Vidio sam ga sino u Dugoj lici: njegov je vlasnik sjedio za stolom u kutu, sam. 44

Sino je izgledao zlovoljno, izgubljen u neugodnim mislima poput ovjeka kojeg je maloas napustila zarunica da bi se udala za drugoga. Izraz lica mu je garantirao samou. Bio mi je zapeo za oko zato, to nije pio toliko koliko bi se moglo oekivati od ovjeka s takvim licem. Danas je izgledao strpljiv, beskrajno strpljiv... toliko bi se strpljenje inae moglo oekivati samo jo od mrtva ovjeka. Osim toga, imao je legitimaciju. Pozvao sam ga da ue. William Morris ree on predstavljajui se. Tajni sluba. Jeste li vi Edward Harlev Frazer, vlasnik bara Duga lica? Suvlasnik. Da, to je tono. ao mi je, to vas smetam, gospodine Frazer. Vidim da sam vas probudio. Promatrao je izguvanu pidamu u koju sam bio odjeven. Sjednite rekoh, mahnuvi rukom prema stolcu. Osjeao sam stranu potrebu da i sam sjednem. Ovako stojei, nisam mogao misliti ni na to, osim na svoje stajanje. Bio sam savreno svjestan vlastite ravnotee. Moje pete nisu htjele doticati pod. Svu sam teinu oslanjao o none prste,; tijelo mi jednostavno nije htjelo da stoji drugaije. Zato sam se spustio na rub kreveta, ali mi se inilo kao da izvodim vjebu na trampolinu. Sva je moja svijest bila usredotoena na taj inae tako nevani pokret koji izvodimo savreno nesvjesno. K vragu. to elite od mene, Morris? Mislio sam da je posao Tajne slube da uva Predsjednika. Njegov je odgovor zvuao kao nauen napamet: Osim to se brinemo o drugim stvarima kakva je, na primjer, krivotvorenje novca, mi uvamo Predsjednika i njegovu bliu rodbinu, novoizabranog Predsjednika do inauguracije, i potpredsjednika ako on to od nas zatrai. Zastao ja. Donedavna smo uvali i ugledne goste iz inozemstva. Ah, tu smo! Doli ste k meni zbog Fratra. Tako je. Morris je spustio pogled na svoje ruke. Moglo bi se oekivati da e uz svoju legitimaciju pokazivati i odreenu dozu samosvijesti i sigurnosti u sebe. Ne, nije pokazivao. Ovo je vrlo udan sluaj, Frazeru. Mi smo ga se latili jer je neko bio na 45

posao da titimo inozemne goste... a osim toga, nitko drugi nije htio imati nikakve veze s njime. I tako ste sino bili u Dugoj lici i uvali gosta iz svemira. Ba tako,. A gdje ste bili veer prije? To je veer kad se prvi put pojavio? Aha rekoh, sjeajui se. Ponedjeljak... *** Uao je nepuni sat poto sam otvorio lokal. inilo se kao da lebdi; donji rub njegove odjee jedva je doticao pod. Sudei po nainu na koji se kretao, moglo je to biti i na kotaima. Oblik mu je bio nekako pogrean, pa biste dobili elju, gledajui ga, da izvrnete vlastite oi i tako ga ispravite. Ima neto neobjanjivo u odjei na osnovi koje su zaradili svoj nadimak. Fratri... Kapuljaa im je sprijeda otvorena kao da se negdje unutra, u sjeni, skrivaju oi; i pelerina je otvorena. Ali prostrana odjea krije vie nego to bi se moglo pomisliti na prvi pogled. Ima previe neprozirnih sjena. U jednom asu, dok je prilazio anku, uinilo mi se kao da mu se odjea malo rastvorila. Unutra kao da nije bilo niega. U Dugoj lici bila je potpuna tiina. Sve su oi bile zalijepljene za Fratra dok je... sjedao?... na barsku stolicu na jednom kraju anka i naruivao. Izgledao je kao stranac, i bio je stranac. Osim toga, inio se nadnaravnim. Imao je skroz-naskroz aavi sistem opijanja. Ja drim pie na zidu iza anka, na tri dugake police, sloeno uglavnom po redu prema tipovima. Fratar je naruivao redom iz svake boce, idui zdesna nalijevo. Svako bi pie popio bez ikakvih dodataka, nerashlaeno. Pio je tiho, polako i potpuno koncentriran na ono to radi. Sve to je te veeri izgovorio bile su narudbe. Nije doputao da se ita vidi ispod te njegove mantije, osim jedne ruke. Ruka je bila slina pileoj nozi, samo je bila vea i imala je kvrgave, nevjerojatno pokretljive zglobove, i pet prstiju umjesto etiri.

46

Kad je dolo vrijeme da zatvorim lokal, Fratar je ve iskuao sve boce na najgornjoj polici osim posljednje etiri na lijevoj strani. Platio mi je novanicama od jednog dolara i otiao, kreui se sasvim sigurno. Dajem vam svoju rije strunjaka: bio je sasvim trijezan. Alkohol na njega uope nije djelovao. *** Ponedjeljak naveer rekoh. Sve nas je uplaio kao sam vrag. Morrise, koga je avla jedan Fratar traio u Hollywoodu? Mislio sam da su svi Fratri u New Yorku. I mi. Ha? Nismo imali pojma da je ovaj na Zapadnoj obali sve dok se o tome nisu raspisale novine juer ujutro. Zato danas niste vidjeli vie reportera, Frazeru. Zadrali smo ih podalje od vaega bara. Ja sam sino doao da vas ispitam, ali sam se predomislio kad sam vidio da je Fratar ve tamo. Ispitati mene. A zato? Ja sam mu samo toio pie. U redu, da ponemo s time. Zar vas nije bilo strah da bi alkohol mogao ubiti Fratra? Pomislio sam na to. Pa? Dao sam mu to je traio. Sami su Fratri krivi da o njima ne znamo nita. Mi ak ne znamo kako oni izgledaju, a kamo li neto vie. Ako pijaa nakodi Fratru, pravo mu budi, sam si je kriv. Kemija se mene nita ne tie, nek' si je provjerava sam. Zvui logino. Hvala. To je jo jedan razlog da sam ovdje ree Morris. Premalo znamo o Fratrima. Mi ak nismo znali da oni uope postoje do prije dvije godine. Oh? Prvi put sam neto o njima proitao u novinama prije mjesec dana. Ne bi bilo ni toliko, da nisu svi astronomi ve i tako gledali na tu stranu, prouavajui supernovu u Strijelcu. Zato su uhvatili signale s njihova broda neto ranije; a on je ve bio unutar Plutonove orbite. Komunikaciju smo uspostavili prije godinu dana. A prije dva tjedna uli su u orbitu oko Mjeseca. Koliko znamo, postoji samo 47

jedan fratarski meuzvjezdani brod, i samo jedna letjelica orbita Zemlja. Ova pak pluta u oceanu nedaleko od Manhattana, to je zgodno zbog sjedita Ujedinjenih naroda. Vjerovalo se da su Fratri na njoj ujedno i svi Fratri na Zemlji. Frazeru, mi nemamo pojma kako je va Fratar dospio na Zapadnu obalu! togod nam moete rei o njemu bit e od velike koristi. Jeste li moda opazili neto neobino na njemu? Neobino? nacerio sam se. Na Fratru?! Potrajalo je trenutak da shvati kakvu je glupost izvalio, a onda se i sam kiselo nacerio. Neto neobino na Fratru. Aha rekoh. Pokuao sam sabrati misli. Bila je to velika pogreka. Opet se onaj milijun nepovezanih podataka poeo igrati lovice u mojoj glavi. Morris je govorio: ... samo pripovijedajte, togod vam padne napamet Fratar je doao opet u utorak naveer. U koliko sati? Oko etiri i trideset. Imao je sa sobom koveg pun... pilula... RNA... Izgubljen sluaj. Znao sam previe toga, a sve najednom sve zbrda-zdola, nesreeno. Znao sam kako se kae Odjea za-meuStrancima, znao sam njenu konstrukciju i namjenu. Znao sam sve o Fratrima i alkoholu. Znao sam nazive za pet primarnih boja, pa me zaas zaslijepilo sjeanje na te boje koje ljudi nikad nee vidjeti. Morris nije skidao pogleda s mene, s vrlo zabrinutim izrazom lica. to je? to se dogodilo? . Pitajte me. Glas mi je bio visok, i udan, i drhtav od usplahirena hihota. Fratri imaju etiri ekstremiteta, sve ruke, a svaka ima uljevitu petu odmah iza prstiju. Ja im znam imena, Morisu. Za svaku ruku, za svaki prst. Znam koliko oiju ima Fratar. Jedno. A cijela im lubanja slui kao uho. Nemaju rije za uho, nego medicinske izraze za svaku od... rezonantnih upljina izmeu modanih renjeva... Djelujete mi omamljeno. Nemate valjda obiaj da i vi Iskuavate alkohol to ga prodajete, ha, Frazeru? Ja sam suprotno od omamljen. U glavi imam kompas. Imam apsolutno tono osjetilo smjera. Morrisu, mora da je to od pilula. 48

Pilula? Morrisove ui su sitne, uglate, i nezamislivo je da bi ih mogao nauliti poput terijera. Ipak, uinilo mi se da je uradio ba to. Imao je koveg pun uzoraka.... edukativnih pilula... Smirite se. Poloio mi je ruku na rame, tjeei me. Opustite se. Ponite od poetka i pripovijedajte. Ja u pristaviti vodu za kavu. Fino. Najednom sam se zaelio kave. Dezva je ve spremna. Samo ukljuite reo. Ja sve pripremim prije spavanja. Morris se izgubio iza paravana to je dijelio ajnu kuhinjicu od spavae sobe moga maloga stana. uo mu se jo samo glas: Ponite od poetka. On se vratio u utorak naveer. Hej, pa kava je ve kuhana. Mora da ste ukljuili reo u snu. Hajde, priajte. Pa, nastavio je piti tamo, gdje je no prije prestao, etiri boce prije kraja police. Bio bih se zakleo da je savreno trijezan. Bar ga njegov glas nije odao... *** Njegov glas ga nije odao jer je to bio samo apat, pretih da bi ga se razumjelo. Tranzistorsko prevodilo govorilo je poput kompjutera slaui rijei od ve prije snimljenih pojedinih glasova ljudskoga govora. Govorilo je polako i vrlo pomno. A zato ne? Pa govorilo je strani jezik. Fratar je te veeri bio vrlo efikasan. Iskuao je sve burbone i irske viskije, i veinu likera. Sad je isprobavao votke. Tu sam skupio dovoljno hrabrosti da ga upitam to on to, zapravo, radi. Objasnio mi je vrlo opirno. Fratarski je meuzvjezdani brod u trgovakoj misiji, krui od zvijezde do zvijezde i trguje. On je zaduen da skuplja uzorke. Zato je i doao u moj bar: da iskua sve alkoholne napitke. Vrlo je zadovoljan. Vjerojatno e naruiti velike koliine nekih napitaka, isuili ih smrzavanjem da se utedi skladini prostor, i ukrcati ih na brod. Kasnije se samo doda voda i alkohol. Onda vam nee biti potrebno da kuate sve votke rekoh mu. Votka i nije drugo do skoro sama voda i alkohol. Zahvalio mi je. Isto vam je sa dinom, osim to se mijenja dodana aroma. Poredao sam etiri razna dina preda nj. Jedan je bio Tanqueray. 49

Jedan je bio nekakav holandski din koji je valjalo hladiti poput nekih likera. Ostala dva su bili sasvim obini. Ostavio sam ga da kua, pa otiao da posluim ostale goste. Bio sam se pripremio za veliku navalu gostiju veeras. Raunao sam s glasinama. Skokni na pie u Dugu licu, pa e vidjeti Stvar iz svemira kako cuga kao smuk. Ali bar je bio napol prazan. Louise se snalazila sasvim lijepo. Ponosio sam se Louisom. Vladala se kao da se ba nita udnovato nije dogodilo. Takvo je njezino dranje bilo zarazno. Mogao sam zamisliti kako moji gosti razmiljaju, Mi volimo popiti svoje pie na miru. Stvar iz svemira ima pravo da ga se pusti na miru. Bilo je zabavno usporediti njezinu veeranju nehajnu bezbrinost i sinonje izbuljene oi od uda i strave kad je ugledala Fratra. Fratar je dovrio isprobavanje dinova. Brinu me neke isparive frakcije rekao je. Neka od vaih pia izgubit e aromu ako ih se kondenzira. Rekao sam mu da je vjerojatno u pravu. A onda sam pitao: ime plaate robu koju kupujete? Znanjem. To je fer. Kakvim znanjem? Fratar je posegnuo u unutranjost svoje odjee i izvadio plosnatu torbu za uzorke. Otvorio ju je. Bila je puna pilula. Vidio sam i jednu veliku staklenu bocu punu istovjetnih pilula mora da ih je bilo bar dvjesta. Te su bile malene, i ruiaste, i trokutaste. One druge pilule bile su kudikamo vee, okrugle, i svih moguih boja. Svaka je bila umotana u posebni omot i oznaena krivudavim fratarskim pismom. Sve su se oznake meusobno razlikovale. Neke su izgledale avolski komplicirano. Ovo su znanja rekao je Fratar. Ah rekao sam ja, i pitao se, ne vue li on to mene za nos. Nigdje ne pie da stranac iz svemira ne smije imati smisla za alu, zar ne? Nema nikakva naina da se vidi lae li on to, ili ne. Jedna kompleksna organska molekula ima veliku ulogu u procesu memoriranja rekao je Fratar. Ribonukleinska kiselina. Ona je prisutna u ivanim sustavima veine organskih oblika ivota. elite li moda nauiti moj jezik? 50

Kimnuo sam glavom. On je izvadio jednu pilulu iz depia u torbi za uzorke i razmotao je. Omota, slian celofanu, odleprao je na ank. Fratar je stavio pilulu na moj dlan i rekao: Ovo morate odmah progutati, jer se, ovako na zraku, vrlo brzo raspada. Pilula je bila obojena poput streljake mete crvenim i zeIenim koncentrinim krunicama. Bila je velika, pa sam imao muke da je progutam. *** Vi ste totalno aav ovjek rekao je Bili Morris u udu. Sad se i meni tako ini. Ali, razmislite malo. To je bio Fratar, stranac, ambasador svoje vrste. Zacijelo mi ne bi podmetnuo neto opasno ne promislivi najprije o moguim posljedicama. Promislio bi, ha? Tako mi se onda inilo. Sjetio sam se kako alkohol djeluje na Fratre. To je bilo znanje iz pilule koje je isplivalo na povrinu kao da sam to znao cijelog ivota. Dolo je prekasno... Razni jezici mnogo govore o osobama koje se njima slue o nainu na koji misle, o nainu na koji ive. Morrisp, fratarski jezik mnogo govori o Fratrima. Daj, zovi me Bili ree on nestrpljivo. Vrijedi. Uzmi Fratre i alkohol. Alkohol na njih djeluje ba kao i na ljude, to jest malo im izgladnjuje stanice u mozgu. Samo to Fratri mnogo sporije apsorbiraju alkohol. Fratar moe ostati pod gasom cijeli tjedan poto je jedne veeri dobro potegnuo iz boce. Znao sam da je trijezan kad je otiao u ponedjeljak naveer. A mora da je bio dobro pripit u utorak. Pijuckao sam kavu. Danas mi je imala nekako drugaiji okus, bolji, kao da je sjeanje na neku fratarsku hranu nekako dospjelo u moje osjetilo okusa. Morris je govorio: ... a ti to nisi znao. Znao? ovjee, ja sam raunao na njegov osjeaj odgovornosti! Morris je tuno zavrtio glavom, a inilo se kao da se iznutra smije na moj raun. 51

Poslije smo jo malo razgovarali... a onda sam progutao jo nekoliko pilula. Zato? Valjda sam bio pijan od prve. Napio si se od pilule? Pa, ne ba napio. Samo nisam bio u stanju da trijezno mislim. Glava mi je bila puna fratarskih rijei koje su gonile jedna drugu trudei se da pronau svaka svoje znaenje. Vrtjelo mi se od neljudskih slika i pojmova i rijei koje nisam mogao izgovoriti. Koliko si ti to pilula progutao? Ne sjeam se. Fantastino. Prisjetili se neega. Sjeam se da sam rekao: A da probam neto neobino? Zbilja neobino. Morrisa cijela ta pria nije zabavljala. Ima vraku sreu to si jo uope sposoban govoriti. Pravo je udo to se jutros nisi probudio kao imbecil! Juer mi se to nije inilo loe. I ne sjea se, koliko si pilula progutao? Potresao sam glavom. Moda je taj pokret istresao novo sjeanje. Ona boca s trokutastim pilulama. Znam kakve su to pilule. Brisai pamenja. Pa nisi viljda... Ne, ne, Morrisu. One ne briu cjelokupno pamenje. One briu samo pamenje steeno pilulom. RNA u fratarskim pilulama ima neku posebnu oznaku, tako da je pilula za brisanje pronae i rastavi. Samo RNA iz pilule. Ostale ne dira. Morris je zinuo od uda. Konano ree: Ovo je nevjerojatno. Ve su i obrazovne pilule udo, a ovo... Jasno ti je, to se tu dogaa, zar ne? Svaka pojedina molekula RNA u svakoj pojedinoj obrazovnoj piluli ima po jedan slobodni radikal. Aktivna komponenta u piluli za brisanje je encim skrojen ba za taj radikal. Vidio je izraz moga lica, pa je dodao: Nema veze, vjeruj mi na rije. Vjerujem da su koristili obrazovne pilule stotinama godina prije nego to su uspjeli smisliti pilulu za brisanje. 52

Lako mogue. Pilule su vrlo stare. Skoio je kao kobac: Kako zna? Ime za pilulu ima samo jedan slog. Postoje tuceti rijei za razne efekte u vezi s pilulama. Kad proguta pogrenu pilulu, za pratee pojave kod raznih inteligentnih vrsta, kad proguta previe pilula odjednom. Postoji poseban naziv za pilule namijenjene treningu ivotinja, i poseban za robove. Morrisu, rekao bih, da mi se pamenje polako vraa. Izvrsno! I zovi me Bili! Bili. Tako je ve bolje. E, pa vidi, Bille, Fratri prodaju svoje pilule po svemiru ve tisue godina. Moda i desetke tisua. A koliko je raznih vrsta pilula bilo u onom kovegu? Pokuao sam se sjetiti. Glava mi se inila kao zgruano mlijeko. Ne znam da li je bilo vie primjeraka jedne vrste pilula. Bile su etiri tvrde pregrade poput listova u knjizi, a u svakoj pregradi bilo je nekoliko redova depia s po jednom pilulom u svakom. Hmmm. Recimo, esnaest depia u osam redova. Moda. Morrisu, morali bismo pozvati Louise. Ona e se moda bolje sjeati od mene, pa. ak ako je i manje primjeivala. Njoj bar glava nije puna svega i svaega. Misli li na Louise Schu, ankericu? Pa, mogla bi. Ili bi mogla nekom asocijacijom protresti tvoje sjeanje. Imate pravo. Pozovi je. Reci joj da je elimo vidjeti. Gdje ona stanuje, u Santa Monici, zar ne? Dobro je uradio svoju domau zadau, nema to. Telefon joj je jo zvonio, kad je Morris rekao: ekaj trenutak. Reci joj da emo se nai u Dugoj lici. I reci joj da emo joj platiti za izgubljeno vrijeme. A onda je Louise podigla slualicu i rekla da smo je probudili, a ja sam joj rekao da emo joj platiti za izgubljeno vrijeme, a ona je rekla a kakav mi je sad to tos. Kad sam spustio slualicu, upitao sam: Zato u Dugoj lici? Neeg sam se sjetio. Bio sam posljednja muterija te veeri. Ne sjeam se da si poistio bar. 53

Pa i nisam. Osjeao sam se udno. Ne, ipak smo malo poistili. Jesi li ispraznio koeve za smee? To najee mi ne radimo. Ima jedan momak koji doe svako jutro i pobrie pod i isprazni koeve i tome slino. Nevolja je u tome, to nam ne dolazi ve nekoliko dana. Gripa. A Louise i ja obino odlazimo rano. Izvrsno. Frazeru, obuci se, idemo u Dugu licu. Izbrojat emo komadie fratarskog ceiofana u kou za smee. Ne vjerujem da ih neemo lako identificirati. To e nam rei koliko si progutao pilula. I zovi me Bili. *** Shvatio sam dok sam se oblaio. Morrisov se odnos prema meni nekako izmijenio. Poeo se vladati kao da mi je tutor, ili neto slino. Nekako je nastojao da mi stoji blizu, kao da se boji da e me netko ukrasti, ili kao da u se ja iskrasti i pobjei. Bogata mata? Moda. Poelio sam da ne znam tako mnogo o Fratrima. Kad sam se obukao, otiao sam u kuhinju da operem dezvu. Navika. Uvijek operem dezvu prije nego to odem na posao. Kad se vratim u tri poslije ponoi, eka me spremna. Nagnuo sam dezvu da izlijem ostatke kave i talog, i zinuo od uda. Dezva je bila puna svjee, tek skuhane kave. *** Vani, na ulici, stajao je jo jedan agent Tajne slube. Visoki tip sa Srednjeg zapada, osmijeha prepuna zubi. Zvao se George Littleton. Nije prozborio ni slovca poto nas je Bili Morris predstavio, vjerojatno zato, to sam ja izgledao kao da u ga ugristi. Bio bih ga ugrizao, da je samo rije prozborio. Moj me osjeaj za ravnoteu gnjavio poput pokvarena zuba. Nisam ga mogao zaboraviti ni na trenutak. Silazei liftom mogao sam osjetiti kako se sav svemir pomie oko mene. inilo mi se da imam etverodimenzionalnu geografsku kartu u glavi, i da sam joj ja u centru, i da se sav svemir oko mene pomie raznim brzinama i pravcima. Promjenjivim brzinama i pravcima.

54

Vozili smo se u lincoln-continentalu. George je bio za volanom. Moja je karta postala triput aktivnijom, biljeei svaki doticaj Georgeove noge i konice i gasa. Dobivat e od nas plau govorio je Morris ako se slae. Ti zna vie o Fratrima nego bilo koji ivi ovjek. Zvat emo te savjetnikom i plaati tisuu dolara na dan, a ti e nam rei sve ega se moe sjetiti o Fratrima. Hou, ali mogu otkazati kad mi se uini da sam rekao sve to znam. Naravno rekao je Morris. Laac. Drat e me tako dugo koliko im se bude svidjelo. A ja tu ne mogu nita, bar ne sada. Zato upitah: A Louise? Ona je, uglavnom, obilazila stolove, koliko se sjeam. Vjerojatno ne zna nita naroito. Platit emo joj tisuu dolara dnevno, za dva dana. Ili, bar za danas, znala to ili ne. Fino rekoh. Ti si zlatna koka, Frazeru. Imao si fantastinu sreu. Te pilule za fratarski jezik jako su vane za budue odnose sa Fratrima. Morat e i oni uiti o nama. Mi emo znati sve o njima, pa im nee biti druge. Frazeru, kako izgleda Fratar ispod mantije i kapuljae? _ . Razliito od ljudi rekoh. Oni stoje uspravno samo da nama ne budu previe udni. A imaju oteklinu du jednoga boka koja izgleda kao nekakva oprema ispod mantije, ali nije. To je dio njihova probavnog trakta. A glava im je velika poput narane, i napola je prazna. uplja. Oni su prirodni etveronoci? Aha, etiri stopala, i penju se. ivotinja iz koje su evoluirali ivi u umama biljke koja izgleda poput prevelikog maslaka. Mogu bacati kamenje bilo kojom nogom. Jo ih ima na Centru, to im je pklanet s kojega su potekli. Ne zapisuje. Magnetofon radi. Zbilja? A ja sam se zezao. Radije vjeruj. togod nam kae, moglo bi se pokazati korisnim. Mi jo ne znamo kako je taj tvoj Fratar dospio amo, u Kaliforni ju. Moj Fratar, ha?

55

Juer su me na brzinu o svemu obavijestili. Nisam ti rekao? Posjetio sam svoje roditelje u Carmelu kad me pozvao ef, juer ujutro. Deset sati kasnije znao sam o Fratrima sve to je bilo tko od ljudi mogao znati. Osim tebe, Frazeru, naravno. Sve do juer smo mislili da su svi Fratri koji su se spustili na Zemlju ili u zgradi Ujedinjenih naroda ili u onom njihovu brodu Zemljaorbita. Mi smo bili u tome brodu, Frazeru. Nekoliko je ljudi prolo taj brod uzdu i poprijeko, sve uvjebani astronaut: u odijelima za etnju po Mjesecu. Na Zemlju je silo est Fratara, osim ako se jo koji nije skrivao negdje u brodu. Moe li se sjetiti kakvoga razloga zato bi im tako neto palo na pamet? Ne mogu. Pa tako ni nitko drugi. I evo, jutros se zna gdje su estorica Fratara. Svi su u New Yorku. Tvoj se Fratar sino vratio kui. Ovo me potreslo. Kako? Nemamo pojma. Istraujemo zrakoplovne linije, kakogod to izgledalo budalasto. Zar ne misli, da bi stjuardesa odmah zapazila da u avionu ima Fratra? Ha? I jutros bi bila u svim novinama? Pa da Takoer istraujemo nije li bilo vijesti o leteim tanjurima: Tu sam se nasmijao u sav glas. A zatim uutio. Vraga, i i to je sasvim logino. I? Nita... to ete sad? Ako ne iakamo nita pametnije, ozbiljno emo promisliti o teleportaciji. To je to rekoh, nimalo se ne iznenadivi. Sjeanje je dolo kao neto prirodno, kao kad neto oduvijek znate. Dao mi je pilulu za teleportaciju. Zato imam apsolutni osjeaj smjera. Da bih mogao teleportirati, moram znati gdje se tono nalazim. Morris je izbeio oi. Moe teleportirati? Ne iz jureeg auta rekoh obuzet refleksnim strahom. To bi bilo smrtonosno. Zadrao bih brzinu. 56

Oh. Bio se odmaknuo od mene kao da su mi izrasli rogovi na glavi. Moje je sjeanje oivjelo, i zato nastavih: Ljudi i onako ne mogu teleportirati. Ta je pilula namijenjena drugom tritu. Morris je doao k sebi. To si mi mogao odmah rei. Sad sam se tek sjetio. Koga si je vraga gutao, ako nije za ljude? Moda da steknem sposobnost orijentacije. Ne sjeam se vie. Uvijek sam se jako lako gubio. Sad neu vie. Morrisu, sad bih bio sigurniji na ici razapetoj izmeu dva krova nego netko drugi hodajui po vlastitoj sobi. A da nije to neto osobito? Mogue rekoh. Istovremeno sam nekako bio siguran da nije. *** Louise je ekala na neasfaltiranom parkiralitu pored Duge lice. Ba je izlazila iz svoga mustanga kad smo stigli. Mahnula je rukom kao semaforom i ustro krenula prema nama govorei: Doljaci iz svemira u Dugoj lici!, jesus! Ovo jesus pokupila je od mene. Ed, zar nisam ja uvijek govorila kako muterije nisu ljudi? Hej, zar vi niste Morris? Sjeam vas se. Bili ste sino kod nas. Popili ste etiri pia. Cijele veeri. Morris se nasmijao: Istina je, ali sam dao veliku napojnicu. Zovite me Bili, vrijedi? Louise Schu je vesela plavua, po izboru, ne od roenja. Sad ve radi pet godina u Dugoj lici. Rijetki od mojih stalnih gostiju znaju moje ime! svi znaju njezino. Louisin smrtni neprijatelj je onih deset kila to ih nosi oko sebe kao viak. Ona ve cijelu vjenost dri dijetu. Prije dvije godine prestala je varati samu sebe i ozbiljno prionula dijeti. Slijedeih se nekoliko mjeseci nije moglo ivjeti s njome. Ipak, uspjela je da se izgladni, zubima i noktima, do pedeset i pet kila. Cijeli je dan izgledala zanosno vitko, a naveer je svoj uspjeh proslavila najevi se, kako je poslije sama priala, natrag na ezdeset i pet kila. Deset kila vie ili manje, bila bi ona savrena supruga. I sam sam pomiljao da je zaprosim, ali je moj preanji brak bio premalo 57

zabavan, i suvie nedavno, a razvod suvie bolan. I alimentacija. Zbog alimentacije ivim u onoj rupi, a takoer si ne mogu priutiti novi brak. Dok je Louise otvarala lokal, Morris je kupio novine. Duga lica je bila svinjac. Louise i ja smo bili poistili stolove i pokupili prljave ae i istresli pepeljare u ko za smee. Ali su prljave ae ostale prljave, a koevi za smee jo su bili puni. Morris je rasprostirao novine po podu. A ja sam zastao i promatrao ga s rukom u depu. Littleton se pojavio iza anka nosei oba koa za smee. Jednoga je istresao na novine na podu, a zatim i drugoga. On i Morris unuli su i poeli eprkati po smeu. A moji su prsti opipavali komad fratarskog celofana u depu. Ove sam hlae nosio sino ispod pregae. Neki me impuls sprijeio da viknem. Izvadio sam ruku iz depa, praznu. Louise je pomagala pregledavati smee. Pridruio sam joj se., Konano je Morris rekao: etiri. Nadam se da je to sve. Ipak, pretrait emo bar. A ja sam razmiljao: Pet. I razmiljao sam: Sino sam nauio pet novih vjetina. to bi me to moglo natjerati da poelim zatajiti bar jednu od njih? Ako me je moja mo rasuivanja tako potpuno napustila da sam progutao pilulu za teleportaciju namijenjenu nekome s previe oiju, koga sam to jo vraga mogao sino progutati? Tko zna? Sada sam moda savreno obrazovan za agenta reklame, ili moda za provalnika? A moda i za dvorskoga krvnika vjetog svim oblicima torture! ak je mogue da sam zahtijevao neto zbilja gadno, kao to je profesija kojoj su bili vjeti Hitler i Aleksandar Veliki. Ovdje nema nita rekao je Morris iza bara. Louise je slegla ramenima. Morris je pruio etiri listia Littletonu i rekao: Pouri s ovime Douglasu. Pozovi me kad stigne. Podvri emo ih kemijskoj analizi rekao je Louisi 1 meni. Neki bi mogli biti pravi celofan s kakvoga bombona. Zasad pretpostavimo da ih ima etiri. U redu rekoh. Da li ti se ini da je to tono, Frazeru? Moda bi ih moralo biti pet, ili tri? 58

Ne znam. Zaista nisam znao... to jest, zaista se nisam sjeao. Dakle, etiri. Identificirali smo dvije pilule. Jedna je bila teaj teleportacije za izvanzemljane. Druga je bila teaj jezika. Tono? Tako izgleda. to ti je jo dao? Osjeao sani kako mi se komadii sjeanja natjeravaju po glavi, ali ih nisam mogao srediti. Potresao sam glavom. Morris je bio nesretan. Oprostite rekla je Louise. Da li pijete na dunosti? Pijem rekao je Morris bez oklijevanja. A Louise i ja nismo bili na dunosti. Louise nam je pripremila tri dina i tonika i donijela ih u jedan separe. Morris je sjeo i otvorio odeblju torbu za spise u ijoj se unutranjosti mogao vidjeti magnetofon. Sad nam nee pobjei nita vano. Louise, razgovarajmo o sino. Nadam se da mogu pomoi. to se, zapravo, dogodilo poto je Ed progutao prvu pilulu? Mmmm. Louise mi je uputila jedan pogled iskosa. Ne znam kad je uzeo prvu pilulu. Negdje oko jedan opazila sam da se ponaa udno. Predugo je petljao oko narudbi. Pogreno je mijeao pia. Vladao se ba kao prole jeseni, kad je ono dobio rastavu braka... Osjetio sam kako mi se lice koi. Ta je bol dola iznenada... to sjeanje. Ja ba nisam samome sebi najbolja muterija; ali to je bio jedan dugi, izgubljeni vikend. Louise me je bila nagovorila da ne pijem i posluujem goste u isto vrijeme. Zato sam se dobro napio. Kad sam opet doao k sebi. vratio sam se svome poslu barmena. Louise je govorila: ... sino mi se inilo da ima slian problem. Morala sam pripaziti to radi, dvaput naruivati, kontrolirati da ne umijea neto aavo. Cijelo je vrijeme razgovarao s Fratrem. Ed je govorio engleski, a Fratar je proizvodio one svoje aptave zvuke iz grla. Sjea se, prologa su tjedna pustili fratarski jezik na televiziji? Zvualo je ba isto. Vidjela sam Eda kako uzima pilulu od Fratra i kako je guta. Okrenula se k meni i dodirnula mi ruku: Mislila sam da si poludio. Htjela sam te zadrati. 59

Ne sjeam se. Bar je ve bio skoro prazan. No, nasmijao si se i rekao da e te pilula nauiti da se vie ne gubi! Nisam ti vjerovala Ali je onda Fratar ukljuio svoju spravu za prevoenje i rekao isto. Da si me bar uspjela sprijeiti rekoh. Da mi bar nisi to sada rekao rekla je Louise zabrinuto. I ja sam progutala jednu pilulu. *** Zagrcnuo sam se. Uhvatila me s ustima punim dina i tonika. Louise me nekoliko puta tresnula akom po leima i tako mi moda spasila ivot. A onda je rekla: Zar se toga ne sjea? Jedva da se sjeam bilo ega poto sam uzeo pilulu. Zar zbilja? Nisi mi izgledao pijan nakon te prve pilule. Morris se umijeao u razgovor: Louise, ta pilula koju si progutala. to ti je rekao Fratar, emu ona slui? Nita. Samo smo razgovarali o meni. Uutjela je da razmisli, zbunjena, udei se sama sebi. Ne znam kako se to dogodilo. Iz istoga sam mira poela priati svoju ivotnu priu. Jednome Fratru! Nekako mi se inilo da me slua sa suosjeajem. Zar Fratar? Da, Fratar. A u jednom je asu izvadio jednu pilulu i pruio mi je. Rekao je da e mi pomoi. Vjerovala sam mu. Ne znam zato, ali ja sam mu vjerovala i progutala je. Osjea li kakve posljedice? Simptome? Jesi li opazila jutros da zna neto novo? Zavrtjela je glavom, zbunjena, i sad ve s grozom. Ovako na danjem svjetlu ranoga poslijepodneva, pomisao da se popije Fratrovu pilulu izgledala je kao potpuno luckasta. U redu rekao je Morris. Frazeru, ti si uzeo tri pilule. Znamo emu slue dvije. Louise, ti si uzela jednu, i nemamo pojma emu te nauila. Naas je zamirio, a onda je pogledao ravno u mene. Frazeru, ako se ne moe sjetiti kakvu si pilulu uzeo, moda se sjea da li si neku odbio? Da li ti je Fratar ponudio... Vidio je moje lice i uutio. Negdje u dubini moje memorije neto se trgnulo... Fratar je govorio svojim jezikom, tim stranim aputanjem kojemu ne treba da bude bilo to drugo osim aputanja jer su osnovni 60

zvukovi fratarskog jezika tako meusobno razliiti, tako nedvosmisleni, ak i za ljudsko uho. Ovo ui ispravnoj tehnici plivanja... moe postii brzine od esnaest do dvadeset i etiri... na... ovom tehnikom, upotrebljavajui ove zamahe. Teaj takoer ui ispravnoj gimnastici... Rekoh: Odbio sam teaj plivanja za inteligentne ribe. Louise se zahihotala. Morris je rekao: Glupari se. Ne. A bilo je jo. Osjeaj preplavljenosti morem podataka vie nije bio tako nepodnoljiv kao u podne. Pojedini komadii zacijelo pronalaze svoje mjesto u mojoj glavi, povezujui se meusobno. Zanimao sam se kakvoga su oblika izvanzemljani. Ne Fratri, jer je to neodgojeno, pogotovo ako to pita pripadnik vrste koja jo nije dokazala da je odrasla. Htio sam znati o drugim izvanzemljanima. Zato mi je Fratar ponudio teaj borbenih vjetina golom rukom u tri verzije. Svaka je davala detaljan opis anatomije. I nisi je uzeo? Nisam. to e mi? Kud bih sa znanjem kako da ubijem naoruanog inteligentnog crva, ali samo ako sam i sam nenaoruani inteligentni crv. Ipak nisam bio toliko zbunjen. Frazeru, poznajem ljude koji bi dali lijevu ruku ili nogu za neke od pilula koje si ti odbio. Sigurno. Nema jo dva sata kako si mi rekao da sam bio lud to sam uope gutao te pilule. Moda sam i bio rekoh jer me moj pretjerani osjeaj ravnotee jo vraki muio. Pardon rekao je Morris. Morrisov me stav zabrinuo. Frazer bi mogao svakoga asa sii s uma. Bolje da iz njega izvuem sve to zna dok ne bude kasno. Ipak, na njegovu se licu to nije moglo proitati. Jesam li postao paranoidan? Priaj mi jo o pilulama ree Morris. ini mi se da tu ima mnogo zakasnjele reakcije. Koliko jo moramo ekati da asimilira i organizira sve to tvoje novo znanje? Rekao je neto... bilo mi je na vrh jezika, a onda sam se sjetio.

61

To djeluje kao sjeanje, rekao je Fratar. Bio je iskljuio prevodilaki stroj i govorio svojim jezikom, jer sam ga sada mogao razumjeti. Zvuk stroja mu je iao na ivce. Zato mi je i dao pilulu. Njegovo je aputanje bilo tiho, i jezik je za mene bio nov, pa sam morao vrlo paljivo sluati da ga razumijem. Sad sam se svega sjeao vrlo jasno. Znanje koje je u piluli postat e dio vae memorije. Neete znati da ste neto nauili sve dok to ne zatrebate. Tada e izii na povrinu. Memorija funkcionira preko asocijacija, govorio je Fratar. I jo; Ima stvari kojima vas ne moe nauiti uitelj. Uvijek postoji razlika izmeu znanja steenog u koli onoga koje vam ostane poto ste neto uradili sami. Teorija i praksa protumaio sam Morrisu. Jasno mi je na to je mislio. Traio koliko hoe, u cijeloj zemlji nema kole za barmene koja e te nauiti da ne stavlja eer u koktel Old Fashioned za popodnevne navale. to si rekao? Ovisi o baru, razumije se. Nijedan bar s bar malo minke nee dopustiti da u njemu bude takva guva. Ali u obinom kafiu, tkogod narui neko komplicirano pie za vrijeme navale, zavrijedio je da dobije to ga ide. Svojom narudbom zadrava barmena kad mu je dragocjena svaka sekunda, kad je svaka sekunda novac. I tako lijepo jednostavno ne stavi eer u Old Fashioned. Previe stoji. Tip ti vie nikad nee doi u lokal. Pa neka ga. Ionako ti nije stalna muterija. Stalne muterije imaju vie soli u glavi. Morao sam se naceriti. Morris je bio okiran i zgranut. Nauio sam ga jednom novom grijehu. To bi morao znati svaki barmen. Vidi, kola za barmene daje svojim polaznicima zvanje. Ona ih ui kako da rade posao barmena. A kako recept zahtijeva eer, u koli se stavlja eer, ili ne dobije diplomu. Morris je vrtio glavom, stisnuvi usne. Konano je rekao: To znai da te je Fratar upozorio kako e dobiti teoriju, a ne praksu. Ba obratno. Gledaj na tu stvar ovako, Morrisu... Bili. Sluaj, Bille. Pilula za teleportaciju ne moe uiniti ljudski ivani sustav sposobnim za teleportiranje. ak mi ni moj nevjerojatni osjeaj za ravnoteu, a on jest nevjerojatan, nee dati 62

muskulaturu sposobnu za saltomortole unatrag. Ali ja znam, kako se ovjek osjea kad teleportira. Na to me je upozorio Fratar. Pilula daje iskustvo. Poslije ti valja pripaziti na reflekse jer te pilula ne mijenja fiziki. Samo se nadam da nisi postao strunjakom za plaena ubojstva. Mora se jako pripaziti na novo nauene reflekse, govorio je Fratar. Louise, mi jo nismo saznali kakvu si to vjetinu sino nauila. Ima li kakvu ideju? rekao je Morris. Moda popravljam vremenske strojeve. Otpila je iz ae, gledajui Morrisa preko njenoga ruba s prenemaganjem. Morris je uzvratio smijeak: Ne bih se zaudio. Idiot. Rekao je to ozbiljno. Ako zaista eli znati to je bilo u piluli rekla je Louise zato ne pita Fratra? Dala je Morrisu vremena da se iznenadi, ali ne i da neto kae. Valja nam samo priekati. On jo nije zavrio ni s drugim redom boca, zar ne. Ede? Pazi, zbilja. Nije. Louise je mahnula rukom po lokalu. Ovo ovdje je pravi svinjac. Ne moemo to poistiti na vrijeme. Bar ne bez pomoi. Ha, Bille? Ti radi za vladu. Zar ne bi mogao nai nekoga da nam poisti lokal do pet sati? Louise, ne zna to govori. Pa sad je tri i petnaest! Zaista, Duga lica je izgledala kao lokalitet prirodne katastrofe. Barovi nisu mjesta zamiljena da ih se gleda danju. Neto zbog nevolja s pilulama, a neto zbog alosne injenice da Duga lica nikako nije bila mjesto za boravak ljudi, Louise i ja smo pomiljali da uope i ne otvorimo bar veeras. A sad je bilo prekasno... Tip Top sjetio sam se. To je firma koja alje ekipu od etiri ovjeka. Petnaest zelembaa na sat. Ali mi ih nikako ne moemo dobiti na vrijeme. Morris je naglo ustao. Da li je njihov broj u imeniku? Pa jasno. Morris je krenuo na posao. Priekao sam da se izgubi u telefonskoj kabini, a onda sam upitao: 63

Jesi li se moda sjetila ega od sino? Louise me je paljivo promotrila: Misli na pilulu? Zato to pita tako sveano? Moramo saznati prije Morrisa. Zato? Kad bi bilo po njegovu rekoh proglasili bi mi glavu dravnom tajnom. Previe znam. Po svoj prilici u ostati politikim zatvorenikom do kraja ivota; a to bi se moglo dogoditi i tebi, ako si sino nauila neto kakljivo. Tada je Louise uinila neto, to me ispunilo veseljem i ponosom. Okrenula se prema telefonskoj kabini gdje je Morris vrtio brojeve i uputila takav pogled pun otrovne mrnje da je bilo pravo udo to se ovjek nije na mjestu skamenio. Ona je meni vjerovala. Nije joj trebalo nikakvih dokaza, i bila je potpuno na mojoj strani. Zato sam bio tako siguran u to? Danas sam ve proveo previe vremena u pokuajima da pogodim tue misli. Moda je to imalo kakve veze s mojom treom ili etvrtom vjetinom... Moramo otkriti kakvu si to pilulu progutala. Inae e Morris i Tajna sluba provesti ostatak svoga ivota pratei te, ne bi li saznali togod korisno od tebe. Kao to su se prilijepili za me. Samo to oni za mene znaju da znam kojekakve korisne stvari. Sve mi se ini da e mi pretraivati mozak dok se sam pakao ne smrzne. Morris je urlao iz telefonske kabine: Dolaze! etrdeset zelembaa na sat, plativo unaprijed kad stignu! Bravo! odgovorih urlikom. Moram jo zvati New York. Zatvorio je vrata za sobom. Louise se nagnula preko stola: Ed, to da uradimo? Taj ton u njezinu glasu!... Mi smo zajedno u toj guvi, i ima izlaz, a ja u ga nai... sve je to rekla tim tonom, tim nainom kako se nagnula prema meni, kako mi je stisnula ruku. Mi. Osjetio sam kako u meni buja samopouzdanje; a istovremeno sam razmiljao: Juer to ona ne bi mogla izvesti. Postala je drugaija. Rekoh: Poistit emo lokal, kako bismo mogli otvoriti. U meuvremenu se pokuaj sjetiti to si sve sino nauila. Moda je 64

neto nevino, kao kako da ulovi klimbulju pomou magnetske mree. Klim...? Neka vrsta svemirskih leptira. Oh! A zamisli da me je nauio kako da izradim motor za nadsvjetlosne brzine? Pobrini se da to Morris nikad ne sazna. No, ne brini. Rijei kao nadsvjetlosni, hiperpogon, izvrtanje prostora ne moe prevesti na fratarski, osim u matematici. Nemogue je ak rei bre od svjetlosti na fratarskom Oh. Morris se vratio smijuljei se poput idiota. Nikad neete pogoditi to sad Fratri hoe od nas. Prelazio je pogledom s mene na Louise, pa natrag, putajui da napetost postane neizdrivom; Divovski laserski top. Louise je dahnula to? a ja sam upitao Hoe rei laser za lansiranje? Da, tako je. Laser za lansiranje. Hoe da im ga sagradimo na Mjesecu. Dat e naim inenjerima pilule kako bi znali specifikacije i nauili kako da sagrade laser. Platit e nam pilulama. Muila me nekakva neodreena misao o laserima za lansiranje. Osim toga, odakle sam znao kako se zovu? Svoj su prijedlog iznijeli pred Ujedinjene narode govorio je Morris. tovie, oni ele sav posao obaviti preko UN, da izbjegnu eventualne optube o favoritizmu, i da njihovo znanje bude dostupno to irem krugu ljudi. Ima zemalja koje nisu lanice UN prigovorila je Louise. Fratri to znaju. Pitali su da li u nekoj od tih zemalja mogu putovati u svemir. Naravno, nijedna od njih nije za to sposobna. Fratri su se odmah prestali zanimati za njih. Razumljivo rekoh, prisjeajui se. Vrsta koja nije sposobna da leti svemirom nije na viem nivou od ivotinja. Ha? Tako na to gledaju Fratri. Louise je rekla: Ali, zato? to e Fratrima laserski top? Pa jo na naem Mjesecu! 65

To je komplicirano rekao je Morris. Sjeate li se, kad se ono pojavio fratarski brod prije dvije godine? Ne sjeamo se odgovorismo Louise i ja manje-vie uglas. To je Morrisa potreslo. Ne sjeate se? Pa bilo je u svim novinama. Slavni astronom kae da se izvanzemaljski svemirski brod pribliava Zemlji. Ne sjeate se? Ne sjeamo. Zaboga! Ja sam skakao po sobi od uzbuenja. To je bilo kao kad su radio-astronomi otkrili pulsare, toga se valjda sjeate? Ba sam zavravao gimnaziju. Pulsare? Oprostite rekao je Morris, pretjerano uljudno. Moja greka. Sklon sam zaboraviti da nije svatko koga sretnem ljubitelj znanstvene fantastike. Pulsari su zvijezde koje pulsiraju... emitiraju ritmike impulse radio-energije. Radio-astronomi su isprva mislili da primaju signale inteligentnih bia. Louise je pitala: Ti si ljubitelj znanstvene fantastkie? Apsolutno. Moj prvi pitolj je bio GyroJet raketni pitolj. Isti kakav je imao Buck Rogers. Rekoh Koji to Buck, a onda vie nisam mogao zadrati ozbiljno lice. Morris je podigao oi prema nebu. Moda je tamo pronaao snage da nastavi. Slavni je astronom bio Jerome Finney. Jasno, on nije uope spominjao Zemlju. To novinari uvijek zabrljaju kod takvih vijesti. On je samo rekao da je jedan objekt umjetnog, izvanzemaljskog porijekla uao u Sunev sistem. Povod svemu je bio nekoliko mjeseci ranije, kad su na Jodrell Banku otkrili novu zvijezdu u Strijelcu. To je u smjeru galaktike jezgre. Jesam li u pravu, Frazeru? Opet smo bili na vi, jer ja nisam ljubitelj znanstvene fantastike. Tono. Fratri dolaze iz centra Mlijene staze. Sjetio sam se bljetavog svjetla u Centru. Moj ga Fratar mogao vidjeti za svoja ivota. Mora da su mu predoili taj prizor uz pomo pilule, zbog patriotskih razloga. 66

No, dobro. Astronomi su prouavali oblinju novu, pa su uoili uljeza neto ranije. Pokazivao je neobian spektar, potpuno drugaiji od nove, i mnogo konstantniji. A onda je postao jo neobinijim. Svjetlo je postajalo sve jae, a spektralne su se linije pomicale prema crvenom. Proteklo je nekoliko mjeseci dok se netko nije dosjetio. To je Jerome Finney pokazao, da se radi o svjetlu naega Sunca, drastino pomaknutom prema plavom. Prilazilo nam je nekakvo ogledalo, vrakom brzinom, ali usporavajui. Oh! sad sam shvatio. Pa bilo je to sunevo jedro! Hej, to ti to znai, Frazeru! Mislio sam da to ve zna! Ne. Sad sam prvi put uo. Ne itam nedjeljne dodatke novinama. Morris je bio izvan sebe. Ali ovjee, pa znao si dovoljno da laserski top nazove laserom za lansiranje! Sad sam tek shvatio zato se tako zove. Morris je buljio u me nekoliko sekundi. A onda ree: Zaboravio sam. Ti to zna iz teaja fratarskog jezika. Bit e da je tako. Vratio se svojoj prii. Novine su pribavile siromanom Finneyu nekoliko neugodnih trenutaka. Nisi vidio ni politike karikature? teta. Bilo kako bilo, kad se fratarski brod pribliio, poeo je slati signale. Bio je to meuzvjezdani jedrenjak, koio je pomou Suneva vjetra, i dolazio je k nama. Signali. Tokice i crtice? To je vrlo lako. Samo okree jedro. Ma sigurno si itao o tome. Zato? Pa to je tako oito. Morrisa je neto potreslo. togod bilo, nije se izjasnio. Jedro je debelo tek nekoliko molekula, a promjer mu je skoro osam stotina kilometara kad je potpuno raireno. Pritisak svjetla je dovoljan da brod razvije meuzvjezdane brzine, ali to traje jako dugo. Akceleracija ba nije velika. Trebale su im dvije godine koenja da bi se spustili na brzinu podobnu za kretanje kroz Sunev sistem. ak i tako su bili prebrzi kad su prolazili Zemljinu orbitu. Morali su obii Sunce orbitom bliom od Merkurove i vratiti se, koei cijelo vrijeme. 67

Rekoh: Pa jasno. Meuzvjezdane brzine moraju biti iznad polovine brzine svjetlosti, ili nisi konkurentan u meuzvjezdanoj trgovini. to? Uvijek ima naina kako da si pomogne. Ne mora ovisiti o svjetlosti zvijezda ako kree s civiliziranog sistema. Svaki civilizirani sistem ima laser za lansiranje instaliran na mjesecu. Kad se brod udalji od lokalne zvijezde toliko da njeno svjetlo vie ne daje dovoljan potisak, snop laserskog topa je taman toliko disperzirao da ga moe koristiti bez straha da e ti neto na brodu spaliti. Razumljivo rekao je Morris, ali je izgledao zbunjen. Pa zato, ako ide prema nekom nepoznatom sistemu, najvei dio puta potroi na usporavanje. Ne moe raunati da taj sistem ima laser za lansiranje. Ako zna da je cilj tvoga puta civiliziran, to je sasvim druga stvar. Morris je kimnuo glavom. Najljepa stvar kod laserskog topa jest to, da ako mu se togod pokvari, evo ti u blizini civiliziranoga svijeta koji e ti ga popraviti. I tako lijepo odjedri u trgovinu meu zvijezde, a motor ostavi kod kue. Zato me svi gledaju kao neko udo? Nemoj se uvrijediti rekao je Morris ali kako to jedan obini barmen s trbuhom zna tako mnogo o meuzvjezdanim trgovakim brodovima? Ha? Nisam razumio to to on hoe rei. Zato je fratarski brod morao zai tako duboko u Sunev sistem? . Ah, to. Sunev vjetar, zna. Isti problem kod svih utih sunaca. Kad jedri, jednako te potiskuje sunev vjetar kao i svjetlo. Nevolja je u tome, to se sunev vjetar sastoji od atoma vodika koji su zigubili elektrone. Svjetlo se od jedra odbija, ali se sunev vjetar za nj lijepi. Morris je zamiljeno kimao. Louise je mirkala kao da vidi dvostruko. Zato ne moe bordiati... Ha? Pa, kormilariti jedrom, ne? Ako okrene jedro tako, da ga sunev vjetar udara iskosa, ne postie nita. Da bi mogao koiti uz pomo suneva vjetra mora tjerati ravno naprijed, ravno prema suncu rastumaio sam. 68

Morris je kimnuo. Oi su mu izgubile fokus ba kao i Louisine. Oh rekoh. K vragu, ba sam glup danas. Morris, to je bila trea pilula. Tako je rekao je Morris, jo kimajui, jo staklasta pogleda. To mora da je ona neobina, zbilja neobina vjetina koju si zahtijevao od Fratra. Mornar na meuzvjezdanom jedrenjaku. Jesus. Umjesto da to kae s gaenjem, zvuao mi je zavidno. Sjedio je s laktovima na stolu, naslanjajui bradu na ake. Takav poloaj iskrivljuje usta pa ne moe vidjeti izraz lica. Ono pak, to sam mogao proitati u Morrisovim oima, nimala rm se nije svidjelo. Od onog normalnog, potenog ovjeka kojeg sam toga jutra pustio da ue u moj stan nije ostalo nita. Morris jc sada postao patriot, i altruist, i fanatik. On mora dohvatiti zvijezde za svoju zemlju i za cijelo ovjeanstvo. Nita mu ne smije stati na put. Pogotovu ne ja. Opet ita misli, Frazeru? Moda posao kapetana meuzvjezdanog jedrenjaka ukljuuje i itanje misli pripadnika posade, kako bi na vrijeme mogao sprijeiti pobunu. Moji novi porivi prema akrobatici moda dolaze iz iste pilule. Vjetina kretanja u besteinskom stanju. Mora da ima kojeta u toj piluli. Jako sam pogrijeio. To je profesija koju je trebalo da prikrijem, a ne Dvorskog muitelja. Kome na Zemlji jo treba dvorski muitelj? Ljudi su svojom domiljatou i brutalnou odavno nadmaili takva trivijalna znanja. Kapetan meuzvjezdanog broda! To je dragocjenost bez premca za ljude koji jo nisu doprli dalje od svoga Mjeseca! A ja sam to posljednji shvatio. Kapetan rekoh. Ne mornar. teta. Mornar bi znao vie o tome kako da sagradi takav brod. Frazeru, kolikim brojem lanova posade zapovijeda? Osam i pet. Trinaest? Da. Pa to to odmah ne kae? emu to osam i pet? Pitanje me je zateklo. Pa, zar nisam...? Oh. To je fratarski numeriki sistem. Baza osam. Zapravo, baza dva, ali oni grupiraju brojke po tri, pa tako dobiju bazu osam. 69

Baza dva. Kompjuterski brojevi. Je li? Da. Frazeru, mora da oni koriste kompjutere ve odavno. Eonima. U redu. Opazio sam da je Louise pokupila ae i otila smiksati svjee pie. Fino, dobro e mi doi, Svoju je au ostavila na stolu, dopola punu. Znajui da se nee ljutiti, srknuo sam iz nje. Soda voda. I grejp. Izgledalo je ba kao din i tonik. Mora da je opet na dijeti. udio sam se samo jer Louise obino svoje dijete najavljuje na sva zvona... Morris je dalje tjerao svoje. Posada ti ima trinaest lanova. Jesu li oni Fratri, ljudi, ili neto tree? Fratri rekoh, a da nisam morao razmiljati o tome. teta. Ima li u svemiru humanoidnih bia? Nema. Ima mnogo dvonoaca, ali se oni meusobno jako razlikuju, i uope nisu slini nama. Louise se vratila s piem, pruila nam ae i sjela bez rijei. Ranije si rekao da vrsta koja ne moe putovati svemirom nije nita bolja od ivotinja. Tako na to gledaju Fratri podsjetio sam ga. U redu. To mi izgleda malo pretjerano, ak i meni, ali neka bude. to je s vrstom koja dosegne stupanj svemirskih putnika, pa tu vjetinu izgubi? To se dogaa. Ima mnogo naina kako se neka vrsta moe vratiti na nivo ivotinja. Atomski rat. Ili ne mogu podnijeti kompleksne probleme ivota u svemiru.. Ili se toliko namnoe, da im ponestane hrane, pa ih svjetska glad upropasti. Ili otpaci nove tehnologije unite ekologiju. Vratiti na nivo ivotinja. U redu. A to je s dravama? Zamislimo da ima dvije drave, susjede su, jedna ima svemirski... Tako je. Ima pravo, Morrisu. Evo, na Zemlji postoje samo dvije drave s kojima Fratri ele razgovarati izravno, a ne preko UN. Mi i SSSR. Ako bi to pokuala Rodezija, ili Brazil, ili Francuska, doivjele bi javnu sramotu. To bi moglo izazvati meunarodni incident. Morris je hrabro stisnuo eljusti. Mi imamo naina da proirimo tu vijest, kako se to ne bi dogodilo. 70

Louise je rekla: Ima zemalja, koje ne bi poalile da im netko opere glavu. Morris je izgledao zamiljeno... a ja sam se pitao, hoe li svi biti upozoreni... *** Tada je stigla ekipa istaa. Zvali smo ve Tip Top, ali nam jo nisu poslali ove etiri crnopute ene. Morali smo im sve objasniti. Nisu one bile krive. One obino iste privatne stanove, a ne barove. Morris je opet zvao New York. Mora da se koristio kreditnom karticom. Nitko sa sobom ne nosi toliko sitnia. Ovo je moda sprijeilo neki manji rat rekao je kad se vratio. Opet smo sjeli u separe. Louise je ostala da pokazuje istaicama to da rade. etiri su crnopute ene miljele amo-tamo s vjedrima i metlama i krpama, brbljajui na panjolskom i ostavljajui iste povrine kudgod bi prole. A Moris je nastavio svoju inkviziciju. Kakav pogon imaju brodovi Zemlja-orbita? Spora H-bomba u magnetskoj boci. Fuzija? Aha. Pomoni motori na velikom brodu takoer se koriste energijom fuzije. Svi su povezani s jednom magnetskom bocom. Ne znam kako to funkcionira. Gorivo dobivaju iz vode ili leda. Fuzija. A kako ekstrahiraju deuterij i tricij? emu? Otopi led, protjera elektrinu struju kroz vodu, i ima vodik. Jesus rekao je tiho Morris. Jesus... Laser za lansirtnje radi na istom principu sjetio sam se. ega se jo moram sjetiti u vezi s laserom? Neega to je strano vano. Sluaj, Frazeru, kad bismo samo mogli Fratrima sagraditi taj njihov laser za lansiranje, mogli bismo se kasnije koristiti istom tehnologijom da sebi sagradimo fuzione motore. Zar ne? Sigurno. Sav sam protrnuo od uasa. Usta su mi bila suha, a srce mi je tuklo kao dvotaktni motor. Skoro sam znao i zato. Kako to misli, kad bismo mogli? Oni bi nam ak i platili! Sramota. teta. Ma, to to govori, ovjee? Mi moramo sagraditi taj laser! Morris je zinuo. Frazeru, to ti je? Uas je dobio ime. 71

Boe! to si rekao Fratrima? Morrisu, sluaj me. Mora se pobrinuti da Vijee sigurnosti obea Fratrima da e im sagraditi laser za lansiranje! Pa to ti misli, tko sam ja... Generalni sekretar? A inae, ne moemo ga sagraditi, to ti je valjda jasno. Bar dok nemamo neto jae od raketa Saturn. Morris je konano zakljuio da sam poludio. Oito je zaelio da pobjegne kros zid separea. Kad im kae o emu je rije, sagradit e ga, ne brini. Mi moemo sagraditi laser za lansiranje, samo ako cijeli svijet prione poslu. Morrisu, zamisli samo kakve bi nam to koristi donijelo! Energija iz morske vode! A jedra na svjetlo funkcioniraju sasvim dobro unutar Suneva sistema. Svakako, to je lijepa slika. Moemo jedriti do mjeseca i do Jupitra i Saturna. Moemo uz pomo energije iz lasera topiti asteroide i tako koristiti metale od. kojih su graeni... Oi su mu naas poprimile sanjarski izraz. Onda se Morris vratio u stvarnost. O tome sam matao kao djeak. Jednom emo i to raditi. Na alost, danas jo nismo spremni. Batina ima dva kraja rekoh. Pazi, znam kako e ti to zvuati. Samo se sjeti, da ima razloga. vrstih razloga. Razloga? Kakvih razloga? Kad trgovaki brod putuje rastumaio sam mu on putuje samo s jednog civiliziranog sistema na drugi. Ima naina da se vidi da li je neki sistem civiliziran do te mjere, da moe sagraditi laser za lansiranje. Na primjer, radio. Zemlja emitira radio-energije poput neke manje zvijezde. Kad Fratri otkriju da od neke oblinje zvijezde dolazi toliko radio-energije, oni poalju trgovaki brod. Kad brod konano stigne, planet koji alje u svemir svu tu radio-energiju obino je sposoban da sagradi laser. Ipak, ne toliko civiliziran da mu ne bi trebalo znanje kojim trguju Fratri.. Zar ne shvaa, da njima treba laser? Ovaj brod u orbiti oko nas doao je s jedne Fratarske kolonije. Ovako daleko od osi Galaktike zvijezde su rijetke. Brodovi se lansiraju pomou zvjezdanog svjetla i lasera, ali oni koe samo pomou svjetla jer ne mogu raunati da na cilju zaista i postoji laser. Kad bi oni morali opet krenuti na put samo pomou svjetla lokalne zvijezde, vjerojatno ne bi uspjeli. Ciklus obnavljanja ekologije na njihovu brodu nema neogranieni vijek trajanja. 72

Ali, sam si rekao da Fratri ne mogu raunati da cilj njihova puta mora i ostati civiliziran. Naravno. Katkada civilizacija dosegne nivo na kojem je sposobna sagraditi laser za lansiranje, ostane na tome nivou taman tako dugo da poalje veliku koliinu radio-energije, a onda se vrati na ivotinjski nivo. A Fratri su ve krenuli! U tome je vic, Morrisu. Ako im kaemo da ne moemo sagraditi laser, bit emo za njih samo ivotinje. A ako odbijemo? Ako im kaemo da neemo, ne da ne moemo? To bi bilo glupo. Toliko bismo toga izgubili. Kontrolirana fuzija... Frazeru, pomisli koliko to stoji. Morris je izgledao oajan. On je elio taj laser. Vjerovao je da ga ne moe imati. Pomisli na politiare koji razmiljaju kako da biraima opravdaju trokove. Glupo ponovio sam. I negostoljubivo. Fratri dre do gostoljublja. Vidi, peeni smo kako god okrene. Ili smo mutave ivotinje, ili smo kriminalni, prljavi negostoljubivci. A Fratarski brod jo uvijek treba vie svjetla za svoje jedro nego to mu to moe dati Sunce. Pa? Pa kapetan upotrijebi spravu kojom izazove Sunce aa eksplodira. *** Da, rekao je Morris, i Sunce i Eksplodira? Nije znao to e. A onda je iznenada prasnuo u glasan, veseo, histerian smijeh tako da su istaice okrenule glavu prema njemu radosno se smijeei. Morris je odluio da mi ne vjeruje. Polako sam ispruio ruku i izlio au po njegovim nogama. Bila je napol prazna, ali je ipak posluila da mu u hipu prekine smijeh. Prije nego to je stigao opsovati, rekoh mu: Ne igram se, Morrisu. Fratri e izazvati Sunce da eksplodira ako im ne sagradimo laser za lansiranje. Hajde, idi sad pozovi svoga efa i reci mu to. ene su nas promatrale s uasom na licu. Louise je krenula prema nama, pa zastala, ne znajui to da radi. Morris je rekao skoro mirnim glasom: Zato si prolio pie po mojim koljenima? 73

Lijeenje okom. Osim toga, htio sam da me saslua. Hoe li telefonirati u New York? Ne jo. Morris je gutnuo. Bacio je pogled na mrlju koja se irila na njegovim hlaama, a onda je nekako uspio da zaboravi na nju. Sjeti se, ja ih moram uvjeriti. A ni sam ne vjerujem. Nitko i nita ne bi uinilo da eksplodira Sunce samo zbog negostoljubivosti lokalnih stanovnika! Ne, ne, Morrisu. oni moraju izazvati eksploziju Sunca kako bi mogli odjedriti dalje. Odbijanje da se sagradi laser vrlo je ozbiljna stvar! To bi moglo unititi i brod! K vragu brod! A to je s naim planetom?! Ti na cijelu stvar ne gleda s prave... ekaj. Taj tvoj brod je trgovaki, tono? Koji bi to idiot iao unitavati jedno trite samo da bi otiao na neko drugo? Ako ne sagradimo laser, mi nismo trite. Ali, bit emo trite sljedei put kad nas posjete! Kako to misli slijedei put? ini mi se da nisi shvatio kako je veliko fratarsko trite. Komunikacijska praznina izmeu Centra i najblie fratarske kolonije iznosi... stao sam da preraunam ... ezdeset i etiri tisue godina! U vrijeme kad brod zavri jedan obilazak veina ga je svjetova koje je posjetio zaboravila. I, to onda? Fratarska baza koja je poslala taj brod moda vie ni ne postoji, ili je toliko tehnoloki napredovala u meuvremenu da se brod nema kamo spustiti, Ili se vratila na nivo ivotinja; to se dogaa i Fratrima. Zato njihovi brodovi nisu obini linijski, nego su sposobni da krue svemirom neovisni o bazama. Vidi, Morrisu, kad se trguje meu zvijezdama, nema sljedei put. Oh bilo je sve to je Morris imao rei. Louise je u meuvremenu potjerala ene na posao. Do svijesti mi je doprlo njihovo hihotanje i diskusija hoe li se Morris tui sa mnom, hoe li mi dati batina... Morris je pitao: Kako to radi? Kako se natjera sunce da postane nova? Ima jedan ureaj velik, otprilike, kao lokomotiva, privren na... hm... mi bismo rekli, glavnu potpornu osovinu. Ureaj je uperen ravno prema krmi, a moe se okrenuti do esnaest stupnjeva ulijevo i udesno, gore i dolje. Ukljui ga kad naputa orbitu oko sunca. Matematiar ti izrauna intenzitet. Zrai sunce 74

prvih godinu dana, otprilike, pa kad ono eksplodira, ve si dovoljno daleko da moe koristiti potisak suneva vjetra, a da te ne spri. Ali, ovjee, kako to futikcionira? Pa, samo ga ukljui. Energiju vue iz fuzionog motora koji... Oh. Zanima te kako ta stvar izazove eksploziju sunca? To ne znam. Zato bih ja to morao znati? Velik poput lokomotive. Izaziva eksploziju sunca. Morris se ponaao pomalo histerino. Siromah, poeo mi je vjerovati. Na mene ta spoznaja nije djelovala poput oka jer sam to sve praktiki znao jo juer, im sam progutao pilulu. Rekao je: Kad smo prvi put ugledali fratarsko jedro, bilo je sasvim blizu nedavnoj novi u Strijelcu. Da nije, kojim ludim sluajem, to bila zvijezda koja nije uspjela postati tritem? Nemam pojma. To ga je konano uvjerilo. Da sam cijelu priu bio izmislio, bio bih mu odgovorio potvrdno. Morris je ustao i odetao bez rijei. Na putu prema telefonskoj govornici stao je uz ank da uzme isti ubrus. *** Otiao sam za ank da priredim svjee pie. Cutty Sark preko leda, kapljica sode: htio sam osjetiti kako me pee u grlu. Vidio sam kroz staklena vrata kako Louise izlazi iz svoga automobila vukui gomilu paketa. Ulio sam sodu u au s ledom, istisnuo malo grejpa i stavio na stranu da mi bude pri ruci kad ona ue. Spustila je pakete na ank. Sve to treba za irsku kavu rekla je. Ja joj pruih au, ali je odbila: Ne, hvala, Ede. Jedna je bila dosta. Kuaj. udno me pogledala, ali je ipak srknula iz ae kad sam joj je pruio. Soda. Dakle, proitao si me. Opet na dijeti? Da. Na ovo pitanje nisi odgovorila sa da otkako te znam. Priaj mi. Detalji o neijoj dijeti za mravljenje uvijek su dosadni. Morala sam to shvatiti ve odavna. Na posao! Imamo jo samo dvadeset minuta. 75

Otvorio sam jednu od papirnih vreica i napunio hladnjak tuenjm vrhnjem. U drugoj je bila svjee samljevena kava. Ovaj trei, plosnati paket mora da je pizza. Pizza. I to mi je tea dijeta rekoh. Vadila je ae za irsku kavu i slagala ih da mi budu pri ruci. To je za Billa i tebe. Poderao sam papir, izvadio pizzu i zagrizao. Bila je specijalka, pokrivena svaim od slanih ringlica do salame. Hrskava i vrua, a ja na samrti od gladi. Jeo sam je radei. Rijetki su kafii koji rutinski serviraju irsku kavu. Prevelika komplikacija. Trebaju vam goleme koliine tuenog vrhnja i mljevene kave, treba vam hladnjak, mikser, veliki broj onih staklenih kuhala za kavu u oblika broja osam, niz vruih ploa, i a to je najskuplje mnogo mjesta iza anka gdje ete sve to drati. S vremenom nauite da imate pri ruci niz aa, to znai da u njih morate stavljati eer kad za to ugrabite vremena. A to opet znai vrijeme, kad moete povui par dimova iz cigarete, pa se zato morate ostaviti puenja! S vremenom nauite da ne maete rukama oko sebe, jer se moete opei. Nauite tui vrhnje samo napola, samo dva-tri okretaja miksera, jer to morate ponavljati mnogo puta, a ako pretjerate, vrhnje se pretvori u putar. Rijetki su kafii koji serviraju irsku kavu. Zato se to isplati. Va prosjeni ljubitelj irske kave nee oklijevati da se vozi tih dodatnih dvadeset minuta do Duge lice. Osim toga, ispit e svoje pie za pet minuta, jer ono ne valja hladno. Drugi provedu pola sata i vie uz au skoa. Pripremajui kavu, naao sam vremena da upitam: Jesi li se ega sjetila? Jesam rekla je. Reci. Nisam se sjetila kakva je bila pilula. Samo... sad mogu ono to prije nisam mogla. ini mi se da mi se promijenio nain razmiljanja. Ede, zabrinuta sam. Zabrinuta? Rijei je ispalila mitraljeski: Osjeam kao da se ve odavno zaljubljujem u tebe. A to nije isitna. Zato se odjednom tako osjeam?

76

eludac mi se skvrio. Neko sam i ja tako osjeao... i uspio se izlijeiti. Nisam si mogao priutiti da se opet zaljubim. Previe me stajalo prvi put. Previe me boljelo. Cijeli se dan tako osjeam. Plaim se, Ede. Zamisli, da to ponem osjeati za svakoga mukarca? to ako mi je Fratar dao pilulu za kolgerle? Smijao sam se mnogo jae nego to sam smio. Louise se ozbiljno naljutila prije nego to sam se mogao zaustaviti. ekaj malo rekoh. Jesi li zaljubljena u Billa Morrisa? Ne, razumije se! Zaboravi brige o kolgerli. On ima vie para od mene. Kolgerla bi bila zaljubljena u njega, razumije, ako bi ve ikoga voljela, to ne bi, jer su kolgerle uglavnom frigidne. Kako zna? zatraila je da joj kaem. itao sam u novinama. Louise se opustila. Poeo sam shvaati koliko je bila uzrujana. U redu rekla je ali to znai da sam zbilja zaljubljena u tebe. Promijenio sam temu. Zato se nikad nisi udala? Oh... Ve je htjela rei neto drugo, a onda se predomislila: S kim god sam se upoznala htio je samnom u krevet. To mi se inilo pogrenim, pa... Zaudila se. Zato mi se to inilo pogrenim? Tako si odgojena. Da, ali... Uutila je, razmiljajui. Kako ti se sad ini? Pa, ne bih ba u krevet sa svakim, ali ako je netko vrijedan da s njime hodam, moda je vrijedan da se i za njega udam, a ako je vrijedan da se za njega udam, sigurno je vrijedan da s njime i spavam, zar ne? Uostalom, bila bih luda da se udam za nekoga s kime nisam prije spavala da vidim kakav je, zar ne? To sam ja uradio. Vidi, kako je zavrilo! Oh, Ede, oprosti. Ali sam si poeo ovaj razgovor. . Aha rekoh. Tako sam i ja prije osjeala. Sad se sve promijenilo. 77

Nismo razgovarali brzo. Bilo je stanki, tutnje, s naporom smo istiskivali rijei. Imao sam vremena da pojedem tri komada pizze. Louise je imala vremena da se rve sa svojom savjeu, da izgubi dvoboj, i da pojede jedan komad. Ipak, nije. Pizza je leala zurei u nju, a Louise joj nije posvetila ni pogleda. Vrlo, vrlo neobino za Louise. Napola u ali, rekoh joj: Kako ti se ini ova teorija? Prije mnogo godina sublimirala si svoj seksualni nagon u nagon za jelom. Ili to, ili smo svi mi ostali sublimirali svoje apetite u seksualni nagon, a ti nisi. A onda me je pilula razsublimirala, ha? Zamiljeno je promatrala pizzu. Oigledno je nije izazivala. To sam ti i htjela rei. Ranije nisam bila u stanju da nadzurim pizzu. Te maslinaste oi. Bile su hipnotske. Dobra kolgerla mora paziti na svoju liniju. Odmah sam pazilo te rijei. Nije bilo duhovito. Oprosti rekoh. Zaboravi. Uzela je pladanj sa svijeama u crvenim vazama i krenula meu stolove. Kretala se spretno i graciozno izmeu stolova kroz polumrak Duge lice, njiui bokovitna taman toliko da izbjegne otre rubove stolova. Povrijedio sam je. Ali, ona me ve dugo poznaje; sad ve zna da mi je jezik bri od pameti... Ovo nije bilo prvi put da vidim Louise i znao sam da je lijepa. Ipak, nikad nisam uoio da je lijepa ne trudei se da to bude. Vratila se istim putem, palei usput svijee. Konano je poloila pladanj na ank, nagnula se preko njega prema meni, i rekla: Oprosti. Ne mogu zbijati ale o neemu u to nisam sigurna. Ne brini vie, ha? togod ti Fratar dao, htio ti je pomoi. Volim te. Ha? Volim te. Okej. I ja volim tebe. Rijetko koristim ove rijei, pa su mi zapele u grlu kao da laem. Sluaj, hou da se uda za mene. Ne vrti glavom. Zbilja, elim se oeniti tobom. Glasovi su nam utihnuli do apta. S mukom je promucala: Neu, dok ne saznam emu sam sposobna, to je bilo u piluli. Ede, ne vjerujem sama sebi! 78

Ni ja sebi rekoh oklijevajui. Ali, ne moemo ekati. Nemamo vremena. to? Tako je. Nisi ula. Negdje izmeu tri i deset godina od danas, Fratri bi mogli unititi Sunce. Louise nije rekla nita. elo joj se naboralo. Sve ovisi o tome, koliko e vremena provesti trgujui. Ako im ne moemo sagraditi laser za lansiranje, moemo ih nagovoriti da priekaju neko vrijeme. Neke su fratarske ekspedicije ekale i po... Ti to ozbiljno govori? Jeste li se oko toga svaali ti i Bili? Aha. Louise je zadrhtala. Vidio sam kako je problijedjela ak i u polutami lokala. A onda je rekla neto udno. Rekla je: U redu. Udat u se za tebe. Fino rekoh. Odjednom sam se poeo tresti. Oenjen. Ja. Opet. Louise je prila, a ja sam stavio ruke oko nje i poljubio je. ekao sam na to... kako dugo? Pet godina? Divno mi je pristajala u naruaj. Njezine se ruke stisnu oko mene. Napetost me napustila, otila nekuda. Oenjen. Ja. Mi. Imamo bar tri, etiri godine. Moda i deset. Morris rekoh. Odmakla se. Ne moe te zadrati. Nisi uradio nita. Oh, kad bih bar znala to je bilo u piluli koju sam progutala! Zamisli, ako sam uvjebana ubojica? A ako sam to ja? Morat emo pripaziti jedno na drugo. A, pa mi znamo za tebe. Ti si zapovjednik meuzvjezdanog broda, izvanzemaljski teleport, i prevodilac s fratarskog. I neto povrh toga. Bila je i etvrta vjetina. Sino sam progutao etiri pilule, ne tri. Oh? Zato to nisi rekao Billu? ali se?.Kakav sam ve bio sino, tko zna nisam li uzeo teaj za dizanje revolucija. Teko meni ako Morris sazna za tako neto. Nasmijala se: Zar zaista vjeruje, da si to progutao? Ne, naravno. Zato smo to uradili? Zato smo progutali sve te pilule? Morali smo imati vie soli u glavi. 79

Moda je i Fratar progutao pilulu. Moda postoji pilula koja ui Fratre kako da djeluju povjerljivo. Ja Sam mu zaista vjerovala rekla je Louise. Dobro se sjeam. Izgledao je tako pun razumijevanja. Zar bi oni zaista bili u stanju da unite nae Sunce? Bili bi zaista. Ta etvrta pilula. Moda te je ona nauila kako da ih zaustavi. Da vidimo. Znamo da sam uzeo teaj lingvistike, teaj teleportacije za Marsovce, i teaj zapovijedanja jedrenjakom. A to se tie... Vjerojatno sam se predomislio i uzeo teaj karatea za crve. To ti bar ne bi nakodilo. Ede, ako se ve sjea da si uzeo pilule, zato se ne sjea emu su one imale sluiti? Ne znam. Jednostavno, ne sjeam se. Kako onda zna da si uzeo etiri? Evo, gledaj. Posegnuo sam u dep i izvukao komad fratarskog celofana. Odmah sam shvatio da u njemu neega ima. Neeg tvrdog i okruglog. Oboje smo to promatrali rairenih oiju kad se Morris vratio. *** Mora da sam bio naas pametan, pa ovo stavio u dep, rekoh ime U neko doba sino, kad sam se osjeao sposobnim da neto ukradem Fratru. Morris je prevrtao pilulu po prstima kao da je to neki neprocjenjivi dijamant. Bila je blijedoplava, s jedne strane oznaena naranastim trokutom. Ne znam da li da je dam analizirati, ili da je progutam. Treba nam jedno dobro udo. Moda e nam ovo rei... Ne zanosi se. Onako smuen, bio sam zaboravio kako se brzo raspadaju fratarske pilule. Gledaj, omot je oteen. Ta pilula vie nije niemu ve dobra dvadeset i etiri sata. Morris je rekao neto prosto. Daj je analizirati rekoh mu. Nai e RNA, a moda ete ak uspjeti da pronaete to Fratrima slui kao matrica. Vjerojatno je veina memorije jo netaknuta. Ali ne gutaj tu prokletinju. Promijeat e ti mozak. Dovoljno je nekoliko sluajnih promjena u sitnom postotku RNA. Nemamo vremena da je poaljemo Douglasu jo veeras. Mogu li je staviti u hladnjak? 80

Fino. Daj je amo. Spustio sam pilulu u plastinu vreicu, isisao zrak iz nje i zavezao na vrhu, pa je ugurao u ledite. Vakuum i hladnoa sauvat e tu stvarcu. Idiot. To sam mogao uraditi jo sino. Ode nae udo .rekao je Morris gorko. Na posao! Imat emo nekoliko naih ljudi vani, na ulici, i nekoliko unutra. Nee znati koji su. Veeras e ui jako malo tvojih muterija. Rei emo im neka gledaju novine, ako ih zanima zato im ne damo ui. Nadam se, da ti to nee jako nakoditi poslu. Donijet e mi bogatstvo. Postat emo slavni. Jeste li to moda i sino radili? Da. Nismo htjeli da u lokalu bude guva. Fratri moda ne vole lovce autograma. Zato je bilo napola prazno! Morris je pogledao na sat. Vrijeme je da otvori. Jesmo li spremni? Sjedni uz ank. I vladaj se nonalantno, do avola. Louise je otila da upali svjetla. Morris je sjeo malo podalje od sredine anka. Jedna mu je velika, uglata aka vrsto stiskala rub stolice. Daj mi din i tonik. Slab. Poslije izostavi din. U redu. Nonalantno. Kako da budem nonalantan. Frazeru, da li ti shvaa da sam Predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava danas rekao kako dolazi smak svijeta ako on neto ne poduzme? Razgovarao sam osobno s njim. Da li ti je povjerovao? Nadam se. Bio je tako avolski smiren i tjeiteljski da sam poeo urlati na njega. Frazeru, to e biti ako ne uzmognemo sagraditi laser? Ako pokuamo i ne uspijemo? Dao sam mu vrlo hladan i klasian odgovor: Glupost je uvijek zloin koji zahtijeva smrtnu kaznu. Vrisnuo mi je u lice: Idi k vragu i ti i tvoj naduti stav i ti tvoji krvoloni monstrumi! Sljedee je sekunde ve bio hladan kao pricer. Ne ljuti se, Frazeru. Razmilja kao kapetan svemirskoga broda. Ha? . Zapovjednik svemirskog broda mora biti sposoban da uniti sunce kako bi spasio svoj brod. Ne moe si pomoi. To je bilo u piluli. 81

K vragu, bio je u pravu. Pilula mi je zauzlala mozak. Eksplodiranje sunca koje grije inteligentnu vrstu mora biti zloin. Zar ne, moda? Nisam vie mogao vjerovati vlastitom osjeaju za pravdu! Ula su etiri mukarca i sjeli su za jedan od veih stolova. Morrisovi ljudi? Ne. Trgovci nekretninama na slubenom putu. Neto me mui rekao je Morris. Iskrivio je lice u grimasu. Osim ostalih problema koji mi unitavaju duevni mir, kao to je, na primjer, skora propast svijeta, ima jedna stvar koja mi ne da mira. Pruio sam mu njegov din i tonik. Kuao je, pa rekao: Fino. I onda sam konano shvatio to je to, ekajui tamo, u telefonskoj kabini da niz ljudskih pueva uspostavi telefonsku vezu s Predsjednikom. Frazeru, jesi li ti studirao? Ne. Gimnazija Webster. Vidi, ti ne govori kao barmeni. Ti upotrebljava velike rijei. Je li? Aha, katkada. Osim toga, govorio si o eksplodiranju sunca, ali si znao na to mislim kad sam rekao nova. Govorio si o energiji H-bombe, ali si znao to je fuzija. Pa da. Pa mi je pala aava misao na pamet, da ti ui rijei odmah kako ih ja izgovaram. Parlez-vouz francais? Ne. Ne govorim ni jedan strani jezik. Ba nijedan? Jok. Pa to ti misli, emu su nas uili u gimnaziji Webster? Ja parle la langue un peu, Frazen. Et tu? Merde de cochon! Morris, je vous dit... Oh, oh. Nije mi dao vremena da razmislim. Odmah je nastavio: to je fanac? Opet mi se moja glava inila poput vree pune rogova. Moe biti bilo to. Izdavati zine, pisati za lettercol, pomagati u organizacija Cona... Morrisu, to e ti to? to je Gafia? Pa, post, ne? Pobjei-od-svega-toga. Morrisu, to ti je? Ovaj teaj jezika je bio mnogo iri nego to smo mislili. 82

Ima pravo. Sad sam se ba sjetio. One istaice govorile su panjolski, ali sam ih sve razumio. panjolski, francuski, fratarski, tehniki jezici, ak i jezik amerikih sf-fanova. ini se da si dobio opi teaj za uenje jezika odmah im koji uje. Ne vidim, kako bi to bilo mogue bez telepatije. itanje misli? Moda. Danas sam nekoliko puta osjetio kako s prevelikom sigurnou pogaa neije privatne misli. Moe li itati moje misli? Pa, nije to ba itanje misli. Ja osjetim kako misli, ne to misli. Morrisu, ne svia mi se ideja da ostanem politiki zatvorenik. O tome emo poslije. Kad budem u boljem poloaju za cjenkanje, mislio je Morris. Kad mi nee trebati barmenova dobra volja da izvozam Fratra. Sad je vano to, da bi ti mogao itati Fratrove misli. To bi moglo biti presudno. A on, moda, moe itati moje. I tvoje. Ostavio sam Morrisa da se znoji nad tim, i otiao da poslaem ae na Louisin pladanj. Gosti su ve sjedili oko etiri stola. Duga lica se brzo punila; a samo su dvojica bili od Tajne slube. Morris je rekao; Ima li ideju kakvo je znanje pojela Louise? Tvoje smo vjetine prilino dobro pogodili. Konano. Imam ideju. Jo nije sasvim jasna. Osvrnuo sam se. Louise je bila kod stola primajui harudbu. Puko nagaanje, zna. Hoe li to zadrati za sebe neko vrijeme. Da ne kaem Louisi? Sigurno, zato ne... neko vrijeme. Umijeao sam etiri pia, a Louise ih je odnijela. Nastavio sam: Imam na umu jednu vjetinu. Za nju nema jednostavna imena od jedne ili dvije rijei, kakva su teleport ili kapetan svemirskog jedrenjaka, ili prevodilac. Pa i nema razloga za to, zar ne? Imamo posla s izvanzemljanima. Morris je pijuckao iz ae. I ekao. Biti ena rekoh moe biti vjetina na nain, na koji biti mukarcem ne moe biti. Moglo bi se rei i kuanica, ili bolje, domaica, ali te rijei ne pokrivaju cijeli pojam. Ni izdaleka. Domaica. Vue me za nos. Ne. Vidio si Louisu tek sino, pa ne zna razliku. Na kakvu promjenu cilja? Osim injenice da je ona lijepa, to jesam opazio. 83

Jest, ona je lijepa. Ali, sino je imala deset kila previe. Valjda ne vjeruje, da ih je izgubila preko noi? Ima pravo, bila je malo preteka. Zgodna, ali preobilna. Morris je okrenuo glavu da baci pogled preko ramena, pa se nehajno okrenuo natrag. Vraga. Jo uvijek je. Zato to nisam prije opazio? Ima jo neto. Ah, usput, uzmi malo pizze. Hvala. Zagrizao je. Oh, oh, jo je vrua. Htio si rei...? Promatrala je tu pizzu dobrih pola sata. Sama ju je i kupila. Nije ju ni okusila! To sigurno ne bi mogla juer. Moda je obilno dorukovala. Aha. Znao sam da nije. Dorukovala je dijetno. Godinama je poveavala svoju kolekciju raznih dijeta, ali joj nikad nije uspjelo da se dri neke od njih. Ali, kako da to kaem Morrisu? Pa ja jo nisam ni bio u njezinu stanu. Jo neto? Postala je majstor za neverbalnu komunikaciju. To je vrlo enstvena vjetina. U stanju je da neto kae samo tonom glasa ili nainom na koji se naslonila ili... A ako je itanje misli jedna od tvojih novih vjetina... K vragu. Hm... neko je Louisu nerviralo ako bi je netko dotaknuo. A ona nikad nije nikoga doticala. Osjetio sam, kako mi lice crveni. Teko mi je govoriti o osobnim stvarima. Morris je bio slika i prilika sumnjiavosti. Sve mi to zvui vrlo subjektivno. tovie, zvui mi kao da samoga sebe tjera da u to povjeruje. Frazeru, zato bi Louise Schu eljela takav teaj? Ti mi i nisi opisao domaicu, zna. Opisao si mi enu koja hvata mukarca za kojega e se udati. Vidio je, kako mi se lice promijenilo. to ti je? Prije deset minuta odluili smo se vjenati. estitam rekao je Morris i ekao. U redu, pobijedio si. Do prije deset minuta nismo se ak ni poljubili. Nikad joj se nisam pokuao pribliiti, ni ona meni. Ne, do vraga, ne vjerujem! Ja znam da me voli; bar bih ja to mogao znati! Ne poriem tiho je rekao Morris. Zato je moda i uzela pilulu. Mora da je bila jaka doza. Frazeru, proeljali smo malo tvoja prolost. Ti se boji braka. Sveta istina. Rekoh: 84

Ako me je voljela i prije, nisam o tome imao pojma. Pitam se, kako je to Fratar mogao znati. Kako je uope mogao znati za takvu vjetinu? Zato bi sa sobom imao takvu pilulu? Hajde, Frazeru, ti si strunjak za Fratre. Morao bi nauiti od ljudi. Moda razgovoram, moda... pa, Fratri mogu preslikati ljudsku ili bilo iju memoriju u prostornu kompjutorsku shemu, pa to prouiti. Moda su to uradili kojemu od naih diplomata. Oh, fantastino. Louise je dola s narudbom. Pripremio sam pie i poslagao ae na pladanj. Ona je namignula i otila, zavodniki se zibajui u bokovima. Morrisu. Nai diplomati, oni koji susreu Fratre, veinom su mukarci, zar ne? Da, veinom. Zato? Tako. Samo ideja. Bila je to komplicirana ideja, teko opisana. Vic je u tome, da su sve promjene u Louisi bile u korist mukaraca. Mora da su Fratri ispitali mnogo ljudi. Pa, zato ne? To bi je uinilo vrednijom za mukarca koga bi ulovila, to jest za sretnika koji bi ulovio nju... To je to! Morris je podigao pogled: Ha? Ona se zaljubila u mene zbog neega u piluli. Nainili su od nje zamorca. Pitam se, to je vidjela u tebi. Morrisov smijeak je usahnuo. Frazeru, pa ti misli ozbiljno. To jo ne daje odgovor... To je teaj za robove. On ini da se ena zaljubi u prvoga... Ma, hajde! Bajke. Ivica i Marica... Sluaj me. U prvoga mukarca kojega sretne, zauvijek, a teaj se brine da mu bude glavni zgoditak. Louise je pokusni uzorak. Fratri namjeravaju prodavati takve pilule mukarcima na Zemlji na veliko. Morris je razmiljao. Konano je proaputao: To je grozno. to emo? Pa, ne moemo joj rei da je pretvorena u domaeg roba! Morrisu. pokuat u da se doepam pilule za zaborav! Ako mi ne uspije... pa, oenit u je. Ne gledaj me tako, prosiktao sam. Nisam to ja uradio! I ne mogu je tek tako ostavite na cjedilu! Znam. Samo je to... oh, u sljedee pie ne tedi dina. 85

Ne osvri se rekoh. Na vratima se mogla vidjeti sjena i micanje. Prilika pod kapuljaom, sjena u sjeni, nadnaravna, ljudska silueta iskrivljena kao u loem ogledalu... *** Primicao se klizei preko poda, rub mu haljine tik do tla. Nita se nije moglo vidjeti osim leprave sive odjee, duboke tame ispod kapuljae, i jednako duboke sjene na mjestima gdje se odjea rastvarala u hodu. Trgovci nekretninama uutjeli su u pola reenice i izbuljili oi, a jedan je od njih posegnuo za pilulama za srce. Fratar mi se primicao poput osvetnike sablasti. Sjeo je na barsku stolicu koja ga je ekala na kraju anka. To nije bio isti Fratar. Po svemu je bio potpuno slian Fratru koji nas je posjeivao prethodne dvije veeri. Louise i Morris nisu to ni naslutili. Dobra veer rekoh. On mi je uzvratio ekvivalentnim pozdravom na apuem fratarskom. Njegov je aparat za prevoenje bio ukljuen samo upola, prevodei moje rijei u fratarski apat, ne dirajui njegove rijei. Rekao je: Vjerujem da je na redu Rock and Rye. Okrenuo sam se, da natoim. Niz lea su mi ili marci opasnosti. Kad sam se okrenuo prema njemu, u ruci je drao neto veliine ake, to je oigledno izvukao ispod halje. Izgledalo je poput spljotene lopte za tenis, imalo je pet dubokih utora za fratarske kande, a u mene su zijevale dvije paralelne cijevi. S druge strane su sjale lee. Da li poznajete ovaj alat? To je... Znao sam, to je to. Projektor zraka, viefrekventni laser. Jedna je cijev traila cilj; poslije su sitni zamanjaci zadravali oruje upereno u cilj. Morris je vidio. Nije prepoznao ureaj, i nije znao to da pone, a ja mu nisam mogao signalizirati. Poznat mi je taj alat potvrdio sam. Morate progutati ove dvije pilule. Fratar ih je imao spremne u drugoj ruci. Bile su male i ruiaste i trokutaste. Rekao je: Moram se uvjeriti da ste ih zaista progutali. Inae biste morali 86

progutati vie od dvije. Prevelika doza bi vam otetila prirodnu memoriju. Priite blie. Priao sam. Sve su osobe u Dugoj lici zurile u nas, i svi su bili previe uplaeni da se pomaknu. Bilo kakav signal bi uinio da se istoga asa etiri pitolja upere u Fratra. A mene bi do smrti isprile rendgenske zrake. Fratar je ispruio treu ruku/nogu/kandu. Obuhvatio je prstima moje grlo, ne prejako, ali dovoljno vrsto. Morris je utke psovao, nemoan. Mogao sam osjetiti agoniju u njegovoj dui. Fratar je aptao: Poznat vam je mehanizam za okidanje. Ako sada popusti moj stisak, ureaj e opaliti. Njegov ste cilj vi. Ako moete sprijeiti vladine agente da me napadnu, uinite to. Uputih gestu prema Morrisu. On ju je shvatio, i jedva primjetno kimnuo glavom ne gledajui u me. Vi moete itati misli rekoh. Da rekao je Fratar; odmah sam shvatio to krije. Mogao je itati svaije misli, osim mojih. Eto ti, Morrisu, tvojih igara lopova i andara! Ali, Fratar nije mogao itati moje misli, a ja sam gledao u dubinu njegove due. itajui tu stranu duu shvatio sam da u umrijeti ako ne progutam pilule. Stavio sam pilule na jezik; jednu po jednu, i progutao nasuho. Ilo je teko. Morris je promatrao kako ih gutam, i nije mogao nita. Fratar ih je napipao dok su silazile niz moj jednjak, kao male izboine to prolaze ispod njegovih prstiju. A kad su pilule prole njegove prste, uinio sam udo. Vae sjeanje izazvano pilulama nestat e za dva sata rekao je Fratar. Podignuo je au s viskijem i unio je pod kapuljau. Kad se aa opet pojavila, bila je napol prazna. Upitao sam ga: Zato ste mi oteli moje znanje? Niste ga platili. Poklonjeno mi je. Poklonjeno vam je od nekoga tko nije imao prava da to uini rekao je Fratar. Pomiljao je da ode. Morao sam neto poduzeti. Sada sam znao, jer sam to dobro promislio, da je Fratar 87

upleten u neke mrane poslove. Mora ostati i sasluati me, kako bih ga mogao uvjeriti. Nee biti lako. Bio je lan posade fratarskog broda. Njegovo je etiko uvjerenje ulo u njegov mozak putem pilule RNA, zajedno sa znanjem potrebitim za njegovo zvanje. Govorili ste o pravu rekoh Na fratarskom. Da prodiskutiramo pravo. Proaptane su rijei udno zujale u mome grlu; kakljale su me; ali su mi moje ui govorile da eam ih izgovorio ispravno. Fratar je bio iznenaen. Reeno mi je da razumijete na jezik, ali ne i da ga moete govoriti. Da li vam je reeno koju sam pilulu dobio? Teaj jezika. Nisam znao da ima takvu u svojoj torbi za uzorke. On nije dovrio kuanje zemaljskih alkohola. Hoete li nastaviti? Osjetio sam, kako nagaa moje motive, i kako ih nagaa pogreno. Vjerovao je da elim iskoristiti njegovu znatielju i naturiti mu jo svoje robe kako bih zaradio. A ega se moe bojati od mene? togod sam nauio iz fratarskih pilula otii e za dva sata. Osim toga, mogao je shvatiti motive jednoga trgovca on, ija vrsta ivi od trgovine. Pruio sam mu au. Upitao sam: to mislite o laserima za lansiranje? *** Diskusija je postala duboko tehnika. Sjeam se da sam rekao: Uzmimo jedan zamiljeni sluaj. Zamislimo, da je neka civilizacija sposobna za svemirski let tokom nekoliko ezdeset etvorki godina... ili ak nekoliko osmica puta toliko. A onda asteroid padne u ocean i uzrokuje ledeno doba... To se ve znalo dogoditi, i on je znao za to. Prirodna katastrofa ne moe utjecati na odraslost neke vrste, zar ne? Ne ako ne promijeni strukturu mozga. Isprva ga je zadrala znatielja. Kasnije sam to bio ja. Nije se mogao oteti. Nikad nije o tome razmiljao. Bio je lan posade svemirskog jedrenjaka, bio je trijezan, i diskutirao je arom fanatika. Sjeam se da sam rekao: Zamislimo ovakav sluaj. Svijet, koji ne moe sagraditi laser za lansiranje, svijet je naseljen ivotinjama, tono? Pa i sami Fratri se mogu vratiti na nivo ivotinja. 88

Znao je to. Sagradite si onda sami taj svoj laser. Ako ne moete, dokaz je da vam brodom zapovijeda ivotinja, i da vam se posada sastoji od ivotinja. Pri kraju diskusije samo sam ja govorio. Sve na aptavom fratarskom jeziku, ije se glasove tako lako raspoznaje, da sam i ja aptao, krivei svoje jadno ljudsko grlo nad stranim frazama. Dobro mi je ilo. Zvualo je, kao da sam tjedan dana jeo samo izlizane ilete. Morris je bio pogodio to se zbiva, pa se nije uplitao. Nisam mu smio nita rei, ak i da sam mogao ni rijeima, ni gestom, ni telepatijom. Fratar bi proitao Morrisove misli. I tako je on mirno sjedio, pio svoje tonike i tonike, i ekao da se neto dogodi. Dok sam se ja svaao, apui, s Fratrom. Ali, brod! aptao je on. to e biti s brodom? Razumio sam njegovu agoniju; brod je svetinja... U jedan i petnaest Fratar je dosegnuo polovicu najdonjeg niza boca. Spuznuo je sa stolice, platio pie novanicama od jednog dolara, odlebdio do vrata, i van. Fali mu samo kosa i pjeana ura, mislio sam, promatrajui ga kako odlazi. Gladovao sam za dobrim, tvrdim snom. A nisam si ga mogao priutiti. Pripazi da ga nitko ne pokua zaustaviti rekao sam Morrisu. Nee. Samo e ga pratiti. Nema svrhe. Odjea Koju Nose Meu Strancima ima mnoge namjene. Ona ih odrava uspravnima; pomae im da zauzmu uspravan stav slian ljudima. Ona je tit i filtar za zrak. Osim toga, ona je plat nevidljivosti. Ha? Rei u ti, ako budem imao vremena. Na taj su nain vjerojatno i doli ovamo. Jedan se od lanova posade podijelio, pa je jedan ostao, a drugi otiao. Imao je dva tjedna vremena. Morris je ustao i zgulio sa sebe svoju sportsku jaknu. Koulja mu je bila skroz-naskroz mokra. Rekao je: Kako bi bilo, da ti ispumpamo eludac? Kasno. Encimi RNA su ve u mome krvotoku. Bit e pametnije da potroimo preostalo vrijeme zapisujui sve ega se 89

mogu sjetiti o Fratrima. Imamo devet ili deset sati vremena dok se sve ne izgubi. To je bila bezona la, naravno. Okej. Da uzmem diktafon, pa da legnemo na posao. Stajat e te to novaca. Morrisov je pogled najednom otvrdnuo. Oh? Koliko? Dobro sam to promislio. Sto tisua dolara. A ako se namjerava svaati, sjeti se, ije vrijeme trati. Nisam se namjeravao. Vraga, htio je, ali se predomislio. Fino. Prebacit emo pare na moj ranu sada, dok jo mogu itati tvoje misli. Okej. Ponudio je da uem u telefonsku kabinu, ali sam odbio ui. Staklo me nee sprijeiti da mu proitam duu. Iziao je utke; neega se bojao. Konano je skupio hrabrost: A Fratri? A nae Sunce? Ovoga sam preobratio, zato neu da ga pratite on e uvjeriti ostale. Preobratio ga? Kako? Nije bilo lako. Dao bih duu da mogu odspavati. Pilula mu je to ubacila u gene; on mora sauvati brod. To je i u meni. Znam kako je to snano. Pa, onda... Ne budi budala, Morrisu. Brod je savreno siguran u orbiti oko Mjeseca. Jedrenjak je u opasnosti samo dok je u meuzvjezdanom prostoru, gdje mu nitko ne moe pomoi. Oh, Nije ga to uvjerilo. Samo sam ga nagnuo da razumno razmotri etiku cijele situacije. A ako ga netko drugi razuvjeri? To se moe dogoditi. Zato moramo sagraditi laser. Morris je neveselo kimnuo. *** Sljedeih je dvanaest sati bilo pravi pakao. U prva etiri sata iscijedio sam iz sebe sve to sam znao o fratarskom sistemu teleportacije, o fratarskoj tehnologiji, fratarskom obiteljskom ivotu, etici, odnosima izmeu Fratara i stranaca, 90

detaljima o raznim strancima, koordinatama raznih naseljenih i nenaseljenih svjetova... sve. Morris i agenti Tajne slube koji su bili glumili goste sjedili su oko mene poput skauta oko vatre, sluajui prie. Louise nam je kuhala kavu, pa je konano otila spavati u jedan od separea. Onda sam se opustio. U devet ujutro leao sam nauznak, zurio u strop, i diktirao nepovezane reenice svakih tridesetak sekundi. U jedanaest je u meni bukala golema lokva crne kave, oi su me boljele samo malo jae od ostalog tijela, i nisam vie davao od sebe nita korisno. Bio sam uvjerljiv, i znao sam to. Morris mi nije davao da se izvuem samo tako. Vjerovao mi je. Osjeao, sam da mi vjeruje. Ipak, trudio se i dalje, jer to nije moglo nakoditi. Ako mu nisam od nikakve koristi, ako ne znam nita, nema potrebe da me mazi. to moe izgubiti? Optuivao me da izmiljam. Optuivao me da sam izmislio i same pilule. Natjerao me da sjednem, i tu me skoro uhvatio. Navalio je na me opskurnim frazama iz matematike i latinskog i atre sffanova. Nije mu pomoglo. Nije me mogao navui na tanak led. U dva poslije podne poslao je nekoga da me odveze kui. Bolio me svaki mii; ipak, morao sam se boriti da odrim stav nasmrt umorna ovjeka. Inae bi me moj mali mozak podignuo na prste i pripremio za eventualnu promjenu u gravitaciji. Napor je tako bio dvostruk, i to je boljelo. Boljelo je satima, onako sjediti s oborenim ramenima i glavom. Morao sam izdrati jo malo, kako me Morris ne bi vidio da hodam poput atlete na trampolinu.... Morrisov me ovjek doveo u moju sobu i otiao. *** Probudio sam se u tami i osjetio da nisam sam. Netko je bio u sobi. Netko, tko mi je elio dobro. Zapravo, Louise. Opet sam zaspao. Probudio sam se u zoru. Louise je bila u mome naslonjau, nogu oslonjenih o rub kreveta. Promatrala me. Rekla je: Doruak? Aha. Nema ba bogzna to u hladnjaku. Kupila sam. Fino.. Zamirio sam. Poslije pet minuta zakljuio sam da sam dosta spavao. Ustao sam, i otiao vidjeti kako se snalazi. 91

Slanina se pekla u tavi, kruh je bio spreman za peenje u tosteru, jaja su ekala da ih se prolije po slanini. Louise je u ruci drala automat za kavu. Dodaj mi to, molim te rekoh. U njemu je bila samo voda. Prihvatio sam ga s obje ruke, zamirio, i pokuao se sjetiti... Ah. Znao sam da mi je uspjelo i prije nego to je vruina doprla do mojih dlanova. U posudi je bila vrua, mirisna kava. Pogrijeili smo to se tie prve pilule rekoh Louisi, Ona me je promatrala vrlo neobino. Evo, to se dogodilo druge veeri. Fratar je imao spravu za prevoenje, ali ga ona ba nije ispunjavala radou. Vritala mu je na uho. Vritala je na engleskom. Mogao je iskljuiti onaj dio koji je vritao na engleskom meni, pa bi sprava jo samo aptala fratarski njemu. Samo to me prije morao nauiti fratarski jezik. Takve pilule nije imao kod sebe. Nije imao ni generalni teaj za uenje jezika, ako takav uope postoji, u to sumnjam. Bio je prilino pijan, ali je uspio pronai neto to e posluiti svrsi. Profesija koju mi je dao slina je tvojoj. Hou rei, to je stara vjetina, i nema za nju imena od jedne rijei. Najblie bi je se moglo opisati kao prorok. Prorok rekla je Louise. Prorok? Radila je neto vrijedno divljenja. Sluala me s punom panjom, i istovremeno pekla jaja. Ili sljedbenik. Bilo kako bilo, ta je vjetina ukljuivala Dar za jezike, a to je ba Fratar i traio. Jasno, u piluli je bilo i drugih vjetina. Kao, na primjer, pretvaranje hladne vode u vruu kavu? Da, uda. Upotrijebio sam taj talent da uinim da mala ruiasta trokutasta pilula nestane prije nego dospije u moj eludac. Ipak, prorokov talent je i mo uvjeravanja. Sino sam uvjerio jednoga Fratra da je eksplodiranje sunca zao posao. Morris se boji da bi ga netko mogao razuvjeriti. Ja ne vjerujem, da je to mogue. Talent itanja misli steen pilulom za proroka ide dublje od obinog itanja misli. Ja itam due. Taj Fratar je sada moj sljedbenik. Moda e on uvjeriti ostale Fratre da ja imam pravo. A moda e samo prokleti hachiroph shisp, onu spravu pomou koje se izaziva sunca da postanu nove. Uostalom, to i sam namjeravam uiniti. Prokleti? 92

Zar misli da se zezam? Oh, ne. Ulila je kavu u alice. Hoe li to sprijeiti taj... hach... da radi? Da. Fino rekla je Louise. A ja sam osjetio snagu njena vjerovanja, povjerenja u me. To joj je dalo ozbiljnost opaticeidealista. Kad se okrenula da servira jaja, ubacio sam ruiastu trokutastu pilulu u njezinu kavu. Dovrila je serviranje doruka, pa smo sjeh za stol. Louise je rekla: To je, dakle, to. Gotovo je. Sasvim gotovo. Ispio sam sok od narane. Divno je, kako etrnaest sati spavanja koristi apetitu. Sasvim. Sad se mogu posvetiti etvrtoj vjetini jedinoj do koje mi je zbilja stalo. Naglo je podigla pogled. Barmen. Kao prvo, zadnje, i najvanije, ja sam barmen. Udat e se za barmena. Fino rekla je oahnuvi. Za neka dva sata teaj za robove nestat e iz nje. Bit e opet kao prije: slobodna, neovisna, nesposobna da se dri dijete, i pomalo srameljiva. Ruiasta pilula ipak nee unititi sve njezino sjeanje. Dva sata kasnije ona e jo znati da je volim; moda e se ipak udati za me. Rekoh: Trebat e nam pomonik. Podii emo cijene. Kad se sazna za ovo, muterije e se tui za mjesto u baru. Louise je slijedila svoje misli: Bili Morris je izgledao strano kad smo odlazili. Morao bi mu rei da nema razloga da se zabrinjava. A, ne. Ja hou da bude uplaen. Morris mora nagovoriti svijet da sagradi laser za lansiranje, umjesto da baca bombe na fratarski brod. Nama je potreban laser za lansiranje. Mmm! Fina ti je ova kava. Zato nam je potreban laser za lansiranje? Da dasegnemo zvijezde. To je Morrisov posao. Ti si barmen, nisi valjda to zaboravio? etvrta vjetina! Zavrtio sam glavom. 93

Ti i Morris. Vi ne shvaate kako je veliko fratarsko trite, i kako su oni ratrkani. Koliko si nova vidjela za svoga ivota? Jako malo nastavio sam. Prokleto je mali broj trgovakih svemirskih jedrenjaka, a prokleto je velik svemir. Vani ima i drugih stvari, ne samo Fratara. Stvari kojih se boje i sami Fratri, stvari za koje ni oni ne znaju! Stvari koje su tako opasne, da je jedina zatita od njih da bude negdje drugdje, da se vrti oko neke druge zvijezde kad se to dogodi naemu Suncu. Fratarski nain putovanja svemirom na je put da se odrimo kao vrsta, na put u besmrtnost! togod platili, bit e to jeftina... Oi ti se krijese proaptala je Louise. Izgledala je napola hipnotizirana, i potpuno uvjerena. A ja sam shvatio da u do kraja svoga ivota morati dobro pripaziti da ne pretjeram sa svojim propovijedima...
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

94

Peter Cartur:

The Mist
Preveo Gavrilo Vukovi

Magla
Veliki ovjek je zagunao ,a onda rekao polako: Ne mogu to uiniti, Subotom uveer odlazim u grad. A ovo je subotnja veer. Mali ovjek na trijemu, sav je drhato dok se naginjao naprijed, pokuavajui da razabere rijei priguivane laveom pasa iz tenare u stranjem dvoritu. Njegovo siuno, budno lice bilo je blijedo, otegnuto, oi usplamtjele. Odavao je dojam osobe koja je, na neki nain, manja nego to bi trebalo da bude kao da se smeurao. Odijelo je visilo na njemu suvie veliko. Oi su mu bile umorne, pogled izgubljen. Browne... sluajte me, molim vas. Ako je to stvarno, ovoga puta a ne samo glasina... molim vas! Brown utke odmahnu glavom, budna pogleda. Ali, to je ono za im sam tragao, Browne. Vi ste to vidjeli. I drugi su. Zakleli ste se da govorite istinu. Naravno potvrdi Browne, kimajui glavom. Naravno. Ni ja ni oni drugi nismo laci. Znam... Browne, ja sam istraiva psihikih fenomena, duhova i slinih stvari. Ja moram noas vidjeti to privienje. Smeurani ovjek zatvori za trenutak oi i osloni se o stup trijema. Subotom uveer moram u grad. Ali, Browne... ovo je posljednja veer, i ja ne smijem propustiti... Moda je ve unutra, ne znam. Ja znam, Browne. Mali ovjek protrlja svoj prst na kome se nalazio veliki zlatan prsten. Znam. I bit e tamo jo 95

najvie desetak minuta. A ja moram... On zastade, putajui svoje oi da preklinju u njegovo ime. Pa, mislim da je to stvar koja zasluuje da je ovjek pogleda. Jeste li... sigurni da znate kako izgleda? Znam valjda to sam vidio. Zlatno i blistavo, eto kakvo je. Ali, mora biti mrak da bi se vidjelo. Potpuni mrak. Ono se, zapravo, i ne pokree. Samo mirno stoji i nekako svjetluca. To je ono, Browne. Moram ga vidjeti! Bojim se da nee moi, Ja moram u grad. Brown je motrio oi malog ovjeka, vidio bol u njima. Naravno, ako bi mi to neto donijelo... raunam da bi mi se isplatilo ostati kod kue ove subote. Trajat e samo jednu minutu... jedan trenutak. Moram da krenem. Spreman sam dati za to sve to imam, Browne. Sve. Koliko? Ja... ja nemam novaca. Humh! Brown odmahnu glavom. Imate lijep prsten... E pa, sada moram u grad. Mali ovjek opusti svoju ruku niz tijelo. Onda je ponovo podie. I pogled mu se usredotoi na udno oblikovani prsten na prstu. Ja... ne mogu vam dopustiti da doete u posjed ovoga. Brown slee ramenima, odstupi jedan korak i spusti ruku na bravu. Sada moram zakljuati kuu i pustiti pse... Nemojte se motati po dvoritu kad pustim pse. Ne... ekajte, moete uzeti prsten. Brown zakilji oima. Ne znam... Moete ga dobiti. Veilki ovjek uze prsten i otvori zavjesom zastrta vrata. Stao je u stranu, da bi propustio malog ovjeka. Zatim kresnu ibicu i pripali petrolejku na stolu. Okretao je prsten u svojim debelim prstima vrlo polako i s velikim zanimanjem. Oi su mu kiljile lukavo. Zlatan, ali ne od zlata. Suvie teak da bi bio zlato ili bilo koji drugi metal. Suvie veliki za prste malog ovjeka. Brovvn ga natakne na svoj mali prst, osjeajui kako prijanja uz meso. 96

Mali ovjek, koraajui nervozno, pronae vrata spavae sobe. Brown ga grubo gurnu naprijed. Hajde, naprijed. Platili ste, a tu nema nita to bi ozlijedilo ovjeka. Ali mali ovjek stade u stranu, proputajui Browna da ue prvi. U zraku, nasred spavae sobe, svjetlucala je zlatna mrlja. Visoka moda dva i pol metra, upola toliko iroka. Brown se hrapavo nasmija. Nije utvara, jel' da? Znao sam da nije. A vi ste zacijelo mislili da plaate za utvaru. Lice malog ovjeka otvrdnu. Pogledao je Browna ispitivaki, sa aljenjem. Onda slegne ramenima. Ne mogu nikako vjerovati da ste vi uistinu proli kroz ovo, Browne. Naravno da jesam. Veliki ovjek se nasmija. Naravno da jesam. Gledajte. ekajte. I ja u poi s vama. ekajte! Mali ovjek koraknu naprijed, a onda, kao da jo nije siguran, poloi svoje prste ha Brownovu ruku. Dobro. Zajedno su krerruli naprijed u zlatnu maglu. Bilo je drukije za velikog ovjeka ovoga puta. Dok su ulazili u maglu, on je svuda po svojoj koi osjeao otro bockanje. Ranije je bilo kao da prolazi kroz zrak. Pokuao se povui, ali ga je mali ovjek sprijeio u tome iznenaujuom snagom. Brown je bio prisljen da produi. Bockanje je postalo gotovo nepodnoljivo. inilo mu se sada da dolazi u vrelim strujnim udarima, s prsta na kojem je prsten. Brown pouri naprijed, pokuavajui da se dokopa poznatog miljea svoje spavae sobe. Onda su iskoraili iz magle. Nije bilo nikakve poznate spavae sobe. Kua je nestala, a zajedno s njom i no. Dnevna svjetlost. Dan u nekom poljskom krajoliku gdje je trava bila plava, kakvu Brown jo nikad nije vidio, i gdje je drvee, visoko i bez grana, samo s dugim iglicama, teilo prema naranastom nebu. Nebu na kojem je Brown mogao vidjeti tri divovska sunca. 97

Veli ovjek se oslobodi stiska, opsova i okrene se da pogleda maglu iza sebe. Mali ovjek odmahnu glavom. Uspjeli smo, Browne. Magla je nestala. Mali ovjek se sad mijenjao. inilo se da raste, da ispunjava svoju odjeu. _ ao mi je, Browne ree on. Nisam mogao proi kroz maglu osim s prstenom na ruci... ili s nekim tko nosi prsten... A to znai s vama. To je ludost. Gdje smo? Veliki ovjek zastade i ponovo die pogled prema ona tri sunca. Zatim prevue rukom preko ela. Kod kue. Kod moje kue... Pronaite neku drugu maglu dok budete nosili prsten. Onda se vratite kui... svojoj kui. Ali... magla? ut ete razne glasine. Divlje prie. I mi ovdje imamo prie o duhovima. Budite istraiva. Provjeravajte sve te glasine. Ali... Sretno, Browne. Mali ovjek se brzo okrene i poe koraati po udnoj plavoj travi. Jednom se osvrnuo i pogledao Browna, koji je nemono zurio za njim. Oklijevao je trenutak, pa opet urno nastavio naprijed. asak kasnije zaao je meu visoko drvee, a onda nestao iz Brownova vidnog polja.

98

Mack Reynolds i Frederick Brown:

Dark Interlude
Preveo Gavrilo Vukovi

Mrana meuigra
Oi erifa Bena Randa bile su ozbiljne. Rekao je: Okej, mladiu. ini mi se da si nervozan; to je prirodno. Ali ako je tvoja pria istinita, ne brini. Ni zbog ega ne brini. Sve e biti u redu, mladiu. Bilo je to prije tri sata, erife ree Allenby. alim to mi je trebalo toliko vremena da stignem u grad i to sam vas probudio. Ali seka je neko vrijeme bila histerina. Morao sam je umiriti, a poslije sam imao muke i s paljenjem one krntije od kola. Ne smeta nita to si me probudio, mladiu. Ja kao erif radim non-stop. Uostalom, nije ni kasno; sluajno sam se veeras vratio kui ranije. A kad dopusti da razbistrimo neke stvari. Kae da se zove Lou Allenby. To je solidno ime u ovom kraju, Allenby. Jesi li roak Rancea Allenbyja, koji je imao trgovinu preko u Coopervilleu? Iao sam u kolu s Ranceom... A sad da prijeemo na tog ovu koji je rekao da dolazi iz budunosti. *** Predsjednik Odsjeka za historijska istraivanja bio je skeptian do posljednjeg asa. Dokazivao je: 99

Ja jo drim da je projekt neizvodljiv. Postoje u tome neki paradoksi koji predstavljaju nepremostive... Doktor Matthe, uveni fiziar, prekide ga utivo: Vi, bez sumnje, znate to je dihotomija? Predsjednik nije znao i zato je utio, dajui time na znanje da oekuje objanjenje. Zenon je postavio principe dihotomije. On je bio grki filozof i ivio je oko pet stotina godina prije onog drevnog proroka iji su dan roenja primitivci koristili da bi njime obiljeili poetak svoga kalendara. Dihotomija tvrdi da je nemogue prevaliti bilo koju datu razdaljinu. Dokaz: najprije se mora prijei polovina razdaljine, zatim polovina preostale razdaljine, zatim opet polovina od onoga to preostane, i tako dalje. Iz toga proizlazi da uvijek ostaje jedan dio razdaljine koji treba prevaliti, i zato je kretanje nemogue. Nema tu analogije ree predsjednik. Prije svega, va Grk je polazio od pretpostavke da svaka cjelina sastavljena od bezbrojnih dijelova mora, samim time, da bude beskrajna, ali mi znamo da beskonaan zbir elemenata sainjava jednu konanu cjelinu. Osim toga... Matthe se blago osmjehnu i podie ruku. Molim vas, nemojte me pogreno shvatiti. Ne poriem da mi danas shvaamo Zenonov paradoks, ali, vjerujte mi, u toku mnogih stoljea najbolji umovi koje je dao ljudski rod nisu mogli to objasniti. Predsjednik ree taktino: Ja Vas ne shvaam, doktore Matthe. Molim vas da mi oprostite zbog moje neupuenosti. Kakve veze ima ta Zenonova dihotomija s vaim projektom ekspedicije u prolost? Samo sam povukao jednu paralelu. Zenon je postavio taj paradoks dokazujui da je nemogue prevaliti bilo koju razdaljinu, a nai drevni preci nisu bili kadri da to objasne. Ali, da li ih je to sprijeilo da prevaljuju razdaljine? Oigledno nije. Danas, moji asistenti i ja izmislili smo jednu metodu da poaljemo onog naeg mladog prijatelja, Jana Obreena, u daleku prolost. Paradoks se odmah namee: pretpostavimo da on ubije nekog starog pretka ili da na drugi nain izmijeni historiju? Ne tvrdim da mogu objasniti kako se taj oigledni paradoks moe prevladati u jednom putovanju kroz vrijeme; znam samo da putovanje kroz vrijeme jest mogue. Nema sumnje, umovi sposobniji od mene rijeit e jednog dana paradoks, 100

ali dok se to ne desi nastavit emo koristiti putovanje kroz vrijeme, pa bilo to paradoksalno ili ne. Jan Obreen je stajao, nervozno miran, sluajui cijenjene starjeine. Sada je kaljucnuo u aku i rekao: Mislim da je doao as za eksperimenat. Slegnuvi ramenima, predsjednik je dao na znanje da se i dalje ne slae, ali nije nastavljao raspravu. Sumnjiavo je odmjerio opremu koja se nalazila u kutu laboratorija. Matthe baci brz pogled prema ureaju za putovanje kroz vrijeme, a onda, urno poe davati posljednje upute svome studentu. Dogovorili smo se o svemu jo ranije, Jane, ali da sumiram ti treba da se pojavi u sredini takozvanog dvadesetog vijeka; gdje zapravo, to ne znamo. Jezik e biti anglo-ameriki, koji si ti temeljito prouio; s obzirom na to imat e malo tekoa. Pojavit e se u Sjedinjenim Dravama sjeverne Amerike, jednoj od najstarijih nacija, kako su ih nazivali, s politikom podjelom ija nam svrha nije sasvim jasna. Jedan od ciljeva tvoje ekspedicije sastojat e se u tome da ustanovi zato su ljudi u to vrijeme bili rascjepkani u itav niz drava, umjesto da imaju samo jednu vladu. Morat e se prilagoditi uvjetima koje zatekne, Jane. Nae historije su toliko nejasne, da ti moemo pruiti samo vrlo oskudne informacije o tome to te oekuje. Predsjednik se umijea: Ja sam vrlo pesimistian u tom pogledu, Obreene, ali vi ste se javili dobrovoljno i zato nemam pravo da se mijeam. Va je najvaniji zadatak da ostavite poruku koja e stii do nas; ako uspijete, doi se do novih pokuaja da se istrae i drugi periodi historije. Ako ne uspijete... On e uspjeti ree Matthe. Predsjednik odmahnu glavom i dohvati Obreenovu ruku u znak oprotaja. Jan Obreen ue u opremu i pope se na malu platformu. Pomalo oajniki zgrabio je metalne ruice na ploi s instrumentima, skrivajui to je bolje mogao zebnju koja ga je zahvatila. *** erif ree: Dakle, taj ovo... kae kako ti je rekao da dolazi iz budunosti, Lou Allenby kimnu glavom. 101

Otprilike etiri tisue godina ispred nas. Rekao je da se vratio iz godine trideset dvije stotine ili tako nekako, ali da je to bilo oko etiri tisue godina raunajui od sada unaprijed; oni su u meuvremenu promijenili numeriki sistem. A ti nisi ni pomislio da je to bilo najobinije buncanje, mladiu? Sudei po tome kako govori, ini mi se da si mu povjerovao. Allenby ovlai usne. Da, ini se da sam mu povjerovao ree on tvrdoglavo. Bilo je neeg u vezi s njim; bio je drukiji. Ne mislim fiziki, to jest kao da nije roen u ovom vremenu, ali bilo je tu... neto drukije. Kao da, hm, kao da je bio u miru sa samim sobom; ostavljao je dojam da su takvi i svi ostali tamo odakle je doao. A bio je lukav, lukav kao zmija. I ne bi se moglo rei da je bio lud. to je traio ovdje kod nas iz prolosti, mladiu? erifov glas bio je blago zajedljiv. Bio je... neka vrst uenjaka. ini se, po onome ta je rekao, da su uenjaci gotovo svi oni koji ive u njegovu vremenu. Rijeili su sve probleme proizvodnje i raspodjele, nitko se ne mora brinuti za svoju sigurnost; zapravo, ini se kao da oni ne brinu ni o jednoj od stvari o kojima mi sada brinemo. U glasu Loua Allenbyja bila je jedna nota sjetne zamiljenosti. Uzdahnuo je i nastavio: Vratio se unatrag da istrauje nae vrijeme. Oni ne znaju mnogo o tome, ini se. Neto se desilo u meuvremenu; bio je gadan period od nekoliko stotina godina i veina knjiga i izvjetaja bili su izgubljeni. Rekao je da oni i sada imaju neke, ali to je premalo. Zato nisu ni znali mnogo o nama i htjeli su upotpuniti ono malo svog znanja. I ti si povjerovao u sve to, mladiu? Da li je imao neki dokaz? *** Bio je to opasan trenutak; onaj koji je sadravao najvei rizik. Jer za praktine svrhe ove vrste oni nisu znali kako je zapravo izgledalo zemljite prije etrdeset stoljea, niti su znali ita o rasporedu drvea ili zgrada. Ako bi se pojavio na pogrenom mjestu, to bi moglo da znai trenutnu smrt. Jan Obreen je imao sreu; nije tresnuo ni o to. Zapravo, ispalo je sasvim obrnuto: iskrsnuo je u zraku na deset stopa iznad jedne preorane njive. Pad je bio dosta gadan, ali ga je zatitila meka 102

zemlja; inilo se da je uganuo gleanj, ali ne suvie opasno. Uspravio se bolno na noge i osvrnuo oko sebe. Ve i sama njiva bila mu je dovoljan dokaz da se Matthejev postupak pokazao bar djelomino uspjenim. Naao se u prolosti mnogo prije svog vlastitog vremena. Poljoprivreda je jo bila nuna komponenta privrede, ukazujui jasno da je rije o civilizaciji mnogo starijoj od njegove. .Otprilike kilometar dalje nalazilo se gusto poumljeno podruje; ne park, pa ak ni planski podignuta uma, koja bi predstavljala obitavalite divljai, kao u njegovo doba. Nasumce izrasla uma gotovo nevjerojatno. Ali, na kraju krajeva, on se mora navii na nevjerojatno; od svih historijskih razdoblja, ovo je bilo najmanje poznato. Mnogo toga e biti udno. Desno od njega, nekoliko stotina metara dalje, nalazila se drvena zgrada. Bilo je to, bez sumnje, ljudsko stanite, uprkos svom primitivnom izgledu. Ne bi vrijedilo zaobii ga; kontakt s ljudskom braom i tako se mora uspostaviti. Odepao je nespretno u susret svom sastanku s dvadesetim stoljeem. Djevojka oigledno nije opazila njegov iznenadni dolazak, ali u vrijeme kad se on pojavio u dvoritu seoske kue ve je izala da ga pozdravi. Njezina haljina bila je iz drugog doba, jer u njegovu vremenu odjea enskog dijela ljudskog roda nije imala svrhu da primamljuje mukarce. Njezina je, meutim, bila svijetla i ukusno obojena i isticala je mladalake konture tijela. Ali nije ga samo haljina zaudila. Bilo je malo boje i na njezinim usnama, i njemu odjednom postade jasno da to nije prirodna boja. itao je kako su te primitivne ene premazivale svoja lica razliitim bojama i iz nekih razloga, sada dok je to gledao, nije osjeao odbojnost. Ona se osmjehnu, a crvenilo usana samo je pojaalo bjelinu zuba. Zatim ree: Bilo bi vam lake da ste doli ovamo putem, umjesto preko polja. Njezine oi su ga premjeravale, i da je nekim sluajem imao vie iskustva, mogao bi u njima proitati zainteresiranost. Rekao je, paljivo sriui rijei: Bojim se da nisam dovoljno upoznat s vaim poljoprivrednim metodama. Nadam se da nisam nepopravljivo otetio produkte vaeg rada. Susan Allenby zatrepta oima. 103

Zaboga rekla je blago, s diskretnim prizvukom smijeha u glasu netko se izraava kao da je progutao rjenik. Odjednom, njezine oi se rairie kad je opazila kako on udobnije namjeta svoje lijevo stopalo. Hej, pa vi ste se ozlijedili. Odmah ulazite u kuu i pustite me da vidim mogu li tu neto pomoi! Hej... Poao je tiho za njom, sluajui samo upola njezine rijei. Neto neto fenomenalno raalo se u Janu Obreenu, utjeui udno, a ipak ugodno na njegov metabolizam. Dakle ree erif ti si bio odsutan kad je on stigao u tvoju kuu... Lou Allenby kimnu glavom. Da, bilo je to prije tri dana. Nalazio sam se u Miamiju, gdje sam koristio svoj dvotjedni odmor. Sestra i ja smo svake godine odlazili nedjelju ili dvije na ljetovanje, ali uvijek u razliito vrijeme, djelomino i zato to smo smatrali da nije loa ideja ako se malo odvojimo jedno od drugog, bar za neko vrijeme. Svakako dobra ideja, mladiu. Ali tvoja sestra... ona je povjerovala u priu o tome otkuda je doao? Da. A imala je i dokaz, erife. Volio bih da sam i ja to vidio. Polje na koje se spustio bilo je upravo uzorano. Poto mu je previla gleanj, bila je dovoljno radoznala, poslije onoga ta joj je on ispriao, da poe tragovima njegovih stopa preko vlane zemlje do mjesta gdje su oni poinjali. A zavravali su se, ili, bolje reeno, poinjali tono tamo na sredini njive, gdje je ostalo jedno udubljenje poslije pada. Mladiu, moda se spustio iz nekog aviona, pomou padobrana. Jesi li pomislio na to? Pomislio sam na to, a i seka je. Ona kae da bi se, u sluaju da je zaista tako, moralo zakljuiti da je on progutao padobran. Mogla je pratiti sasvim razgovjetno njegov trag do kraja (iznosilo je to Svega nekoliko stotina metara) a tamo nije bilo nijednog mjesta gdje bi mogao sakriti ili zakopati padobran. Kae da su se odmah zatim vjenali? Poslije dva dana. Kola su bila sa mnom, pa je seka upregla konje i odvezla se s njim u grad... on nije ni znao kako se tjeraju konji... i onda su se tamo vjenali. Jesi li vidio vjenani list, mladiu? upita erif, Jesi li siguran da su se oni stvarno... 104

Lou Allenby ga pogleda, usne mu za trenutak zadrhtae, i erif doda urno: U redu je, mladiu. Nisam mislio nita runo. Smiri se, mladiu. *** Susan je poslala svome bratu brzojav u kome mu je javila sve o tome, ali on je u meuvremenu promijenio hotel, tako da mu brzojav nije uruen. Prvi put je saznao za vjenanje tek kad se vratio na farmu, gotovo tjedan dana kasnije. Bio je iznenaen, razumije se, ali John O'Brien Susan mu je donekle promijenila prezime doimao se prilino ugodno. A bio je i simpatian, iako udan; inilo se da su on i Susan zaljubljeni ludo jedno u drugo. Naravno, nije imao nikakva novca objasnio je da ga u njegovo vrijeme nisu vie upotrebljavali ali je bio dobar radnik, nimalo mek. Nije bilo nikakva razloga za pretpostavku da se nee snai u ivotu. Njih troje planirali su da Susan i John ostanu na farmi sve dok se John malo navikne na novi ivot. On se nadao da e poslije toga ve smisliti kako e zaraivati novac vrlo optimistiki je gledao na vlastite sposobnosti u tom smislu i korisno upotrijebiti svoje putovanje kroz vrijeme. Bez sumnje, on bi na taj nain bio kadar da upozna sadanjost. Vana stvar, najhitnija stvar, bila je da se smisli nekakav plan za slanje poruke doktoru Mattheu i predsjedniku. Ako je ovakvu vrst istraivanja trebalo nastaviti, sve je zavisilo od njega. Objasnio je Susani i Louu da je ovo bilo jednosmjerno putovanje. Da je njegova oprema djelovala samo u jednom pravcu, da se moglo putovati samo u prolost, ali ne i u budunost. On je bio dobrovoljni izgnanik, osuen da ostatak svog ivota provede u ovoj eri. Zamisao je bila u tome da on, poto ostane u ovom vijeku dovoljno dugo da ga temeljito opie, napravi izvjetaj i stavi ga u jednu kutiju specijalno nainjenu da potraje etrdeset vjekova, a onda je pohrani tamo gdje e moi da bude iskopana na mjestu koje je odreeno u budunosti. Imao je tonu lokaciju toga mjesta. Bio je vrlo uzbuen kad su mu priali o kapsulama vremena koje su bile zakopane na drugim mjestima. Znao je da one nikada nisu bile iskopane i planirane da sainjavaju dio njegova izvjetaja, kako bi ih ljudi budunosti mogli nai. 105

Veeri su provodili u dugim razgovorima. John je priao o svome vremenu i svemu onome to je znao o stoljeima koja su mu prethodila. O dugoj borbi za uspon, o ovjekovim pobjedama na podruju nauke, medicine i meuljudskih odnosa. A oni su njemu priali o svome svijetu, opisujui institucije i oblike ivota koji su njemu izgledali tako jedinstveni. Lou u poetku nije bio naroito sretan zbog ove iznenadne enidbe, ali je zatekao sebe kako se sve vie zagrijava za Johna. Sve dok... *** erif ree: I on ti sve do veeras nije rekao to je zapravo bio? Tako je. Tvoja sestra ga je ula kako to govori? Ona e potvrditi tvoju izjavu? Ja... ja mislim da hoe. Sada je uzrujana, kao to sam rekao, sva nekako histerina. Vriti da e napustiti i mene i farmu. Ali ula ga je da to govori, erife. Mora da je imao veliki utjecaj na nju, inae se ne bi ovako vladala. Nije da sumnjam u tvoju rije, mladiu, da se stvar tako dogodila, ali bilo bi bolje da ga je i ona ula. Kako je dolo do toga? Postavljao sam mu neka pitanja o stvarima iz njegova vremena, i malo kasnije zapitao sam ga kako oni izlaze na kraj s rasnim problemom. Bio je najprije malo zbunjen, a onda je rekao da se sjea o vrstama iz povijesti koju je prouavao, ali da kod njih vie nema nikakvih rasa. Rekao je da su do njegova vremena raunajui od zavretka nekakva rata, zaboravio sam kako se zvao sve rase bile stopljene u jednu. Da su se bijeli i uti najveim dijelom meusobno poubijali i da je Afrika neko vrijeme dominirala svijetom, pa da su se zatim svi poeli stapati, kolonizacijom i mjeovitim brakovima, i da je do njegova vremena taj proces bio zavren. Ja sam samo zurio u njega, a onda sam ga upitao: Hoe kazati kako u tebi ima crnake krvi? Najmanje jedna etvrtina, mirno je odgovorio. Pa, mladiu, ti si uinio tono ono to si morao uiniti ree erif ozbiljno u to nema nikakve sumnje. Sve mi je bilo crveno pred oima. On se oenio mojom sekom; on je spavao s njom. Bio sam tako luaki bijesan da se ne sjeam ak ni kako sam pograbio pitolj. 106

Pa, ne brini nita, mladiu. Postupio si ispravno. Ali, osjeam se vraki gadno zbog toga. On nita nije znao. E, to je stvar za diskusiju, mladiu. Moda si ti progutao malo previe njegova blebetanja. Dolaenje iz budunosti... huh! Te crnje izmislit e najprokletije trikove, samo da se nekako proture kao bijeli. Kakav je dokaz za njegovu priu ono udubijenje na njivi? Sve je to bulanjenje, mladiu. Nema nikoga tko dolazi iz budunosti, ili da odlazi tamo Moda da jednostavno preutimo cijelu stvar, tako da nitko nikad ne sazna o tome. Bit e to kao da se nita nije ni dogodilo.
Objavljeno preroo dogovoru s GPA Mnchen

107

Philip K. Dick:

Adjustment Team
Prevela Nada Kralj

Koordinacijski tim
Jutro je osvanulo vedro. Sunce je obasjavalo vlane travnjake i plonike. Zrake su se presijavale na parkiranim automobilima. Pisar se urio i, mrtei se, prelistavao hrpu izmijeanih papira i dopisa. Zaustavi se naas pred malom zelenom kuom i zatim ue u dvorite kroz stranja vrata. Pas je spavao u kuici, zadnjim krajem okrenut svijetu. Virio mu je. samo rep. Za ime svijeta! usklikne Pisar i podboi ruke. Snano zakuca olovkom o plou. Hej ti tamo! Ustani! O, to ste vi! Zar ve? Zbivaju se vane stvari. Pisar prstom prijee preko kontrolne liste prometa. Jutros podeavaju Sektor T 137. Pogleda na depni sat. Tri sata izmjene. Svrit e do podne. T 137? Pa to je nedaleko! Pisareve tanke usne zadovoljno su podrhtavale. Tako je. Zadivljujue si otrouman, moj crnokosi prijatelju. Moda ak i pretpostavlja zbog ega sam ovdje. I mi se ukljuujemo u T 137? 108

Tako je. Neki elementi iz ovog Sektora su ukljueni u akciju. Moramo se pobrinuti da budu smjeteni na odgovarajuim mjestima u asu kada pone podeavanje. Pisar pogleda na malu zelenu kuu. Tvoj je zadatak da se pobrine za ovjeka iz ove kue. Zaposlen je u poslovnom udruenju koje se nalazi u Sektoru T 137. Bilo bi poeljno da bude na radnom mjestu prije devet sati. Pas stane promatrati kuu. Prozorski su kapci bili podignuti. U kuhinji je gorjelo svjetlo. Iza ipkastih zavjesa nejasno su se nazirale osobe kako sjede za stolom. ovjek i ena. Pili su kavu. Tamo su promrmlja pas. Ovaj ovdje, kae? Nee mu se nita dogoditi, zar ne? Naravno da nee. Ali mora biti rano u uredu. Obino ne odlazi od kue prije devet sati. Danas mora poi u osam i trideset. Mora biti u Sektoru 137 prije no to pone koordinaciona akcija, jer inae nee biti ukljuen s ostalima u vrijeme podeavanja. Pas uzdahne. Znai, moram sazivati. Tako je. Pisar provjeri raspored na svome popisu. Mora ga pozvati tono u osam i trideset. Jasno? Ni asa kasnije. A to nakon poziva u osam i trideset? Doi e prijatelj u automobilu. On e ga povesti na posao ranije no obino. Preklopi spise i prekrii ruke. Tako e poi u ured itav sat ranije. A to je jako vano. Vano promrlja pas. Uvue se napola U kuicu i legne. Oi mu se stanu sklapati. Vano. Probudi se. Ovo se mora izvriti tono na vrijeme. Ako ga pozove prerano ili prekasno... Pas pospano kimne glavom. Znam. Uinit u kako valja. Ja uvijek inim kako valja. *** Ed Fletcher dolije jo malo mlijeka u kavu. Uzdahne i upre se o stolicu. Za njegovim leima, u penici, neto je tiho cvralo irei kuhinjom ugodan miris. Stol je osvjetljavala nisko postavljena kuhinjska svjetiljka. Jo jedno pecivo? upita Ruth. Sit sam. Ed ispije kavu. Moe ga ti pojesti. Moram poi. Ruth. ustane i stane svlaiti kunu haljinu. Vrijeme je da poem na posao. 109

Ve? Naravno, sretnice! Da bar ja mogu ljekarati. Ruth poe prema kupaonici provlaei prstima kroz dugu crnu kosu. Kada radi u dravnoj ustanovi, onda rano poinje raditi. Ali, ti se i vraa prije naglasi Ed. Okrene stranu Chronicla i zagleda se u sportsku rubriku. Pa, dobro se provedi danas. Nemoj otipkavati pogreno slovo ili rijei. Vrata kupaonice se za njom zatvore. Ed zijevne i pogleda na zidni sat. Vremena napretek. Nije jo ni osam sati. Ispije jo malo kave |ia rukom prijee po bradi. Morao bi se obrijati. Lijeno se protegne. Za brijanje mu treba svega desetak minuta. Ruth u prozirnom rublju protri iz kupaonice prema spavaoj sobi. Kasnim. Uurbano se kretala po stanu navlaei na sebe bluzu, suknju, arape i male bijele cipele. Potom se nagne prema Edu i poljubi ga. Zdravo, duo. Veeras idem u kupovinu. Zdravo. Ed spusti novine i obuhvati rukama enu oko tanka struka Divno mirie. Ne zavodi efa! Ruth pojuri prema izlazu i potri vanjskim stepenicama. uo je kako joj odzvanjaju potpetice sve dok se zvuk nije izgubio prema ulici. Otila je. Kua je utihnula. Ostao je sam. Ed ustane i odgurne stolicu. Lijeno se dovue do kupaonice i dohvati brijai pribor. Osam i deset. Nakvasi lice, utrlja kremu za brijanje i pone se brijati. Brijao se polako i lijeno. Ima jo vremena napretek. *** Pisar pogleda na svoj depni sat i nervozno oblizne usne. elo mu orosi znoj. Polovni je sat otkucavao ravnomjerno. Osam i etrnaest. Samo to nije as. . Spremi se! povie Pisar. Sav napet, ukoena tijela, nervozno pone brojati. Jo deset sekundi. Sad! zavriti Pisar. Nita se ne dogodi. Pisar se okrene, oiju rairenih od strave. Iz male je kuice virio debeo crni rep. Pas se bio vratio na spavanje. S a d ! prosike Pisar gubei glas. Bijesno udari nogom o sklupano krzno. Za ime svijeta... 110

Pas se pokrene. Sanjivo pogleda oko sebe i izae natrake iz kuice. Oh ne! Postien, hitro se uputi prema ogradi. Uspravi se na stranje ape i irom otvori usta. Uh! izusti. Skrueno pogleda Pisara. Oprostite, stvarno ne znam kako... Pisar je nepomino buljio u svoj sat. Neto hladno i teko projuri mu utrobom. Na satu je ve bilo osam i esnaest. Iznevjerio si izusti. Iznevjerio. Ti bijedna, nitavna betijo. Iznevjerio si. Pas se spusti na prednje ape i zabrinuto poe natrag. Iznevjerio sam, kaete? Hoete rei da je isteklo vrijeme za poziv? Zakasnio si pozvati ovog ovjeka. Pisar polako, smrknuta lica, spusti sat. Neemo uhvatiti Prijatelja u automobilu. Nemam uputa tko bi mogao doi umjesto njega. Ne smijem ni pomsiliti na posljedice. Nadam se da e ipak stii na vrijeme u Sektor T 137. Nee zakuka Pisar. Nee stii. Pogrijeili smo. Zabrljali smo stvar. *** Ed je upravo ispirao lice kad zau lave psa koji odjeknu kroz utihnulu kuu. Do avola! promrmlja Ed. Probudit e sve susjede. Obrie lice oslukujui. Dolazi li netko? umovi. A tada... Zazvoni na vratima. Ed izae iz kupaonice. Tko bi to mogao biti? Da nije Ruth neto zaboravila? Navue bijelu koulju i otvori ulazna vrata. Mladi pristala izgleda, pogleda iz kojeg je zrailo povjerenje, obrati mu se sa smijekom. Dobro jutro pozdravi i dotakne rub eira. ao mi je to vas ometam tako rano... to hoete? Radim u Saveznom osiguravajuem drutvu na ivotnom osiguranju. Doao sam da vas posjetim u vezi... Ed gurne vrata. Ne elim nikakvo osiguranje. Zurim se. Moram na posao. Vaa mi je supruga rekla da vas jedino u ovo doba mogu zatei kod kue. Mladi dohvati aktovku otvarajui ponovo vrata. 111

Naroito me je zamolila da vas posjetim u ovo vrijeme. Obino ne poinjemo raditi tako rano, no s obzirom na to da me je ona zamolila, uinio sam ustupak. U redu. Ed nevoljko uvede mladia u kuu. Vi biste mogli ispuniti policu osiguranja dok se ja obuem. Mladi poloi aktovku na naslonja i izvue gomilu papira i ilustracija. Htio bih vam pokazati neke od slijedeih iznosa, ako doputate. Od velikog je znaenja za vas osobno i za vau obitelj kad biste vi... Ed sjedne i udubi se u gomilu spisa. Potpisao je policu osiguranja na svoj ivot u visini od deset tisua dolora, pa potom otprati mladia. Pogleda na sat. Devet i trideset. Sto mu gromova! Zakasnit u na posao. Pritegne kravatu, dohvati kratki kaput, iskljui penicu, pogasi svjetla, ugura posue u sudoper i pohita k vratima. Uurbanim je korakom grabio prema autobusnoj stanici. Slubenik Osiguravajueg drutva. Zato je taj nesretnik morao doi ba u vrijeme kada se spremao na posao? Ed pone bjesnjeti. Uope ne eli razmiljati o posljedicama zato to kasni. Nee stii u ured prije deset. Obuze ga tjeskoba. esto mu je ulo govorilo da e sve ovo zavriti loe. Neto e se dogoditi. Bio je to dan kada ne bi smio zakasniti. Srce mu zadrhti. Stari Douglas e ga zacijelo ukoriti. Ve ga vidi. Douglas, uznemiren, crven u licu, s prstom uperenim u nj; gospoica Evans se smijei iza svog pisaeg stroja; Jackie, mladi pisar, ceri se i hihoe; Earl Hendriks, Joe i Tom, crnokosa Mary velikih grudi i dugih trepavica. Svi e se oni zafrkavati na njegov raun do kraja radnog vremena. Doe do ugla ulice i zaustavi se na crvenom svjetlu semafora. Na drugoj strani ulice uzdizala se velika bijela zgrada, tvrava od cementa i elika, greda i staklenih prozora uredska zgrada. Ed zastane. Moda bi mogao rei da se zaglavilo dizalo. Negdje izmeu drugog i treeg kata. Na semaforu se upali zeleno svjetlo. Nitko osim Eda nije prelazio ulicu. Zakorai na plonik na drugoj strani ulice. Stane kao ukopan. Sunce je naglo iezlo. Samo as prije je sjalo. Sad ga odjednom nema. Ed pogleda uvis. Nad njim su se nadvili sivi oblaci. 112

Teki, bezlini oblaci. Nieg vie nije bilo na nebu. Samo neka zlokobna sumaglica kroz koju se sve inilo nejasno i mutno. Proeli su ga nelagodni trnci. to li je to? Nastavi nesigurno hodati probijajui se kroz maglu. Nikakva zvuka ak ni prometne buke. Ed je panino gledao uokolo nastojei da neto vidi kroz maglu. Ni automobila. Ni sunca. Niega nije bilo. Uredska se zgrada pred njim ocrtavala poput golemog duha. Bila je nesnosno siva. Nesigurno isprui ruku i dotakne zid.... Dio zgrade se srui. Do najsitnijih djelia. Kao da je od pijeska. Ed se tupo zagleda u hrpu sivih krhotina koje su mu se rasipale oko nogu. A na mjestu gdje je dotaknuo zgradu zjapila je golema rupa. Duboko potresen krene prema ulaznim stepenicama. Kad se popeo do kraja, stepenice popuste. Stopala mu propadnu. Padao je niz hrpu pijeska to se osipavao. To nije bio beton ve krhka masa to je popustila pod njegovom teinom. Pone se verati po hrpi pijeska i ruevina i uspije nekako ui u predvorje zgrade: Bilo je slabo osvijetljeno. Pogleda na stropne svjetiljke. Vrlo slabo su svijetljele. Posvuda se osjeao nezemaljski dah. Opazi vratara naslonjena na tezgu. U ustima mu akalica, lice bezizraajno. S i v o. Sav je bio siv. Hej prozbori Ed. to se deava? Vratar ne odgovori. Ed mu se priblii. Dotakne mu sivu ruku, no ruka mu proe k r o z vratarevu ruku. upljina. Nemogue promuca Ed. Vratareva se ruka opusti. A onda padne na pod i razlomi se u komadie. Sitne sive estice. Poput praine. Ed se sav ukoi. Pomo! povie ne prepoznavi vlastiti glas. Odgovora niotkud. Pogleda oko sebe. Nekoliko ljudskih likova stajalo je na drugom kraju predvorja: jedan mukarac je itao novine a dvije su ene ekale dizalo. Ed prie ovjeku i dotakne ga. Ovaj se polako stropota na pod. Praina. estice. Samo gomila sivog pepela. I dvije ene su se raspale, tek to ih je dotaknuo. Tiho. Bez ikakva uma. Ed pronae stepenice. Dohvati drvenu ogradu uz stepenice, vrsto se prihvati i pone penjati. Stepenice su se pod njim uruavale. Iza njega razrovan put. Jasno su se vidjeli tragovi stopala. Lebdio je u oblacima praine. Uspio se probiti do drugog kata. 113

Buljio je u hodnik, utonuo u tiinu. Vidio je sve same oblake praine. Nigdje nikoga. Nesigurno se uzvere na trei kat. U jednom asu cipela mu sasvim propadne kroz stepenice. U zadnjem se djeliu sekunde ispravi i zakorai na slijedeu stepenicu. Pogleda na rupu za sobom i vidje da je to prostor bez dna. Nastavi se uspinjati i nekako dogura do treeg kata gdje mu se nalazio ured. Hodnik je bio mraan, u oblacima praine. Stropne svjetiljke jedva da su svijetlile. Dohvati kvaku. Ostane mu u rukama. Ispusti je na pod pa vrcima prstiju pritisne staklena vrata. Staklo se rasprsne u sitne krhotine. Preskoi hrpu stakla i ue u sobu. Gospoica Evans sjedila je za pisaim strojem. Prsti su joj bili na tipkama. Nije se micala. Bila je siva; kosa, koa i odjea. Bila je bez boje. Ed je dotakne. Prsti mu prou kroz njezino rame, suhu krhotinu. Ed ustukne, samo to mu ne pozli. Gospoica Evans se ne pomakne. Poao je dalje. Nehotice dotakne rukom pisai stol koji se istog asa srui i nestane u praini. Earl Hendriks je stajao kraj prozora sa alicom u ruci. Nepomina siva statua. Nita se nije micalo. Nikakva zvuka. Niti ivota. itav je ured bio siva praina bez ivota i pokreta. Ed se ponovo naao u hodniku. Zatrese glavom, oamuen. to sve ovo znai? Da ga sluajno ne naputa razum? Da moda... um. Ed se okrene i zagleda u sivu maglu. Neka mu se prilika uurbano pribliavala. ovjek. ovjek u bijeloj uniformi. Za njim su stizali i ostali. Ljudi u bijelom, pod punom opremom i orujem. Hej! prozbori Ed bez snage. Ljudi stanu i raire usta u udu. Oi im zasvjetlucae. Gledaj! Neto se poremetilo. Jedan ovjek je jo u punoj teini. Dohvati aparat za oduzimanje energije! Ne moemo nastaviti akciju sve dok... Ljudi priu Edu i opkole ga. Jedan od njih izvue dugu cijev na kojoj je bilo nekoliko pipaca. Iskoi pomina antena. Upute su bile brzo izdiktirane. 114

Ed je polako dolazio k sebi. Obuzeo ga je jeziv strah. Panika. Deavalo se neto neslueno. Mora izai odavde. Upozoriti ljude. Pobjei. Okrene se i pojuri prema stepenicama. Stepenice popuste pod njegovom teinom. Osjeti da lebdi u zraku a zatim padne na hrpu praine i nastavi se bono kotrljati. Kada se napokon uspio uspraviti, pohita prema prizemlju. Za njim su jurili ljudi u bijelom teglei sa sobom svu svoju opremu i izvikujui neto nejasno. Dospio je na ulicu. Za njim je ostala uredska zgrada nagnuta u stranu, sva u oblacima praine. Dotri do ugla ulice, a ljudi u bijelom samo to ga nisu stigli. Posvuda sivi oblaci. Pretri ulicu rairenih ruku. Stie do plonika na drugoj strani ulice a onda... Zasja sunce. Topla, uta suneva svjetlost ga obasja. Automobili zabrujae. Upalila se svjetla na semaforu. Posvuda ljudi, ene, djeca u svijetloj, proljetnoj odjei, ure, guraju se. Kupci i prodavai. Trgovine, izlozi, natpisi... A nad glavom mu sja sunce, pravo nebo. Ed zastane, hvatajui dah. Okrene se i pogleda iza sebe u pravcu odakle je doao. S druge strane ulice nazirala se uredska zgrada onakva kakva je oduvijek i bila. vrsta i postojana. Staklo i elik na njoj bili su stvarni. Poe korak natrag i sudari se sa ovjekom koji je urio. Hej proguna ovjek. Pazite kako hodate. Oprostite. Ed zatrese glavom nastojei se sabrati. S mjesta gdje je sada stajao uredska se zgrada doimala kao i uvijek: velika, masivna, impozantna. Na drugoj strani ulice. A samo minutu prije... Moda mu se naas poremetio mozak. Vidio je zgradu koja se gubila u praini. I ljude u bijelom koji su ga opkolili. Ljudi u bijelim uniformama koji su izvikivali naredbe i nosili teku opremu. Svakako mu se poremetilo neto u glavi. Nije bilo nikakva drugog objanjenja. Sporo i onemoalo, Ed nastavi dalje plonikom teturajui. Kretao se kao da je slijep, besciljno, izgubljen od smuenosti i tjeskobe. Pisara su doveli do vrhovnih odaja Administracije i rekli mu da eka. Nervozno je koraao gore-dolje isprepliui prste, sav u agoniji iekivanja. Skine naoale i obrie ih drhtavim rukama. 115

Velika neprilika. A nije bila njegova greka. No, on e snositi posljedice. Dobio je zadatak da sakupi sve one odabrane koji su se zatim trebali drati njegovih uputa. Taj bijedni pomaga u pozivanju je ponovo poao na spavanje i on bi sada trebao za sve odgovarati. Vrata se otvore. Uite pozove ga glas. Umoran, zabrinut glas. Tresui se, Pisar polagano ue dok mu se znoj slijevao niz vrat i natapao ovratnik koulje. Starac podigne pogled do maloas uprt u knjigu. Mirno pogleda Pisara. Nabrane plave oi bile su blage. Duboka staraka blagost koja jo vie preplai Pisara. Izvadi rupi i obrie obrve. ujem da je dolo do neke greke promrmlja Starac. U vezi sa Sektorom T 137. Radi se o jednom elementu iz jedne od prikljunih etvrti grada, zar ne? Tako je. Pisarev je glas bio slabaan i promukao. Na alost. to se tono zbilo? Uputio sam se jutros s popisom uputa. Uglavnom s onim materijalom koji se odnosio na Sektor T 137. Dao sam upute Pozivatelju u svojoj etvrti i rekao da pozove dotinu osobu tono u osam i petnaest, kako je bilo naznaeno u programu. Je li Pozivatelj shvatio vanost i urgentnost situacije? Jest. Pisar je naas oklijevao. Ali... Ali to? Pisar se uzvrpolji nemono. Samo to sam se okrenuo, Pozivatelj se vratio u svoju tabu i ponovo poao na spavanje. Bio sam zauzet provjeravajui tono vrijeme na satu. Pozvao sam u odreenom trenutku ali nije bilo odgovora. Zvali ste tono u osam i petnaest? Tono u osam i petnaest. Meutim, Pozivatelj je zaspao. Dok sam ga uspio probuditi bilo je ve osam i e s n a e s t. Pozvao je, ali umjesto Prijatelja s automobilom dobili smo... slubenika Osiguravajueg drutva. Pisarevo se lice namrti. Slubenik je zadrao naeg elementa do gotovo devet i trideset. Zbog toga je i zakasnio, umjesto da je na posao krenuo prije. Starac je nekoliko trenutaka utio. Znai, element nije bio u Sektoru T 137 kada je poela koordinacija. 116

Nije. Stigao je oko deset sati. Negdje u samoj polovini procesa podeavanja. Starac ustane i pone koraati sobom, gore-dolje, smrknuta lica, prekrienih ruku. Ozbiljan sluaj. U vrijeme koordiniranja Sektora svi odgovarajui elementi moraju biti ukljueni u akciju. Inae, njihove orijentacije ostaju izvan faze. Kada je taj element uao u Sektor T 137, podeavanje je bilo u pogonu punih petnaest minuta. Element je stupio u Sektor u njegovu najviem stupnju deenergiranja. Svemu u Sektoru bila je oduzeta energija. Lunjao je uokolo dok ga nije pronaao jedan od timova za podeavanje. Jesu li ga uhvatili? Na alost, nisu. Odmaglio je izvan Sektora. U oblinju etvrt koja je bila u punom energetskom stanju. to... to onda? Starac zastane, lica jo smrknuta. Podie teku ruku i proe njome kroz sijedu kosu. Ne zhamo. Izgubili smo s njim svaki kontakt. Nekako emo ga pronai. No, ovog je asa izvan nae kontrole. to ete uiniti s njim? Moramo ga pronai i kontejnirati. Moramo ga dovesti ovamo gore. Nema drugog izbora. Ovdje? Sad je ve prekasno da mu oduzmemo energiju. Dok ga se doepamo ve e sve ispriati mnogima. A kad bismo mu potpuno izbrisali pamenje, stvari bi se jo vie zakomplicirale. Ovaj put ne bi koristile uobiajene metode. Moram se osobno pozabaviti tim problemom. Nadam se da ete ga uskoro uhvatiti ree Pisar. Hoemo. Angrairani su svi Promatrai. I svi Sakupljai. Stareve oi zatrepere. ak i Pisari, iako oklijevamo da li da i dalje suraujemo s njima. Pisar mrcne. Bit e mi drago kada sve ovo zavri promrmlja on. *** Ruth je silazila stepenicama svoje uredske zgrade buno udarajui potpeticama. Izala je u grad obasjan toplim podnevnim suncem. Zapali cigaretu i pouri ulicom. Male su joj se grudi nadimale dok je udisala proljetni zrak. Ruth! Ed u jednom asu jednostavno stupi pred nju. 117

Ed! usklikne u udu. to radi ovdje u vrijeme... Doi Ed je zgrabi za ruku i povue. Idemo odavde. Ali to... Rei u ti kasnije. Edovo je lice bilo blijedo i namrteno. Idemo negdje gdje moemo popriati. Nasamu. Krenula sam na ruak u oblinji restoran Kod Luiea. Tamo moemo u miru razgovarati. Ruth bez daha pouri za njim. O emu se radi? to se dogodilo? Tako si mi udan. I zato nisi na poslu? Da nisi... da nisi otputen? Preli su ulicu i uli u mali restoran. Bio je gotovo pun. Ljudi su' objedovali. Ed pronae stol na samom kraju restorana. Ovdje. Sjedne naglo za stol. Ovdje e nam biti dobro. Ruth se spusti na stolicu do njegove. Ed narui kavu, a Ruth salatu, sendvi od tune, kavu i pitu od bresaka. Ed ju je gledao smrknuta lica dok je jela. Molim te, kai mi moleivo e Ruth. Stvarno hoe znati? Naravno da hou. Ruth spusti svoju malu ruku na njegovu. Ja sam ti ena. Neto se dogodilo danas. Jutros. Zakasnio sam na posao. Jedan nesretni slubenik iz Osiguravajueg drutva doao je prije nego to sam krenuo od kue i zadrao me. Zakasnio sam pola sata. Ruth doe do zraka. Douglas te otpustio? , Nije. Ed pokida papirnati ubrus na komadie a zatim papirie spusti u polupraznu au. Jako sam se bio zabrinuo zbog tog zakanjenja. Siao sam s autobusa i pourio preko ulice. Opazio sam to kada sam zakoraio na plonik ispred uredske zgrade. Oprosti, to t o? Ed joj ispria. U detalje. Sve... Kada je zavrio priu, Ruth se nasloni na stolicu, blijeda u licu. Ruke su joj podrhtavale. Razumijem promrmlja. Ti si, bez sumnje, uzrujan. Otpije malo hladne kave i nespretno spusti alicu na tanjuri. Koje li grozne situacije! Ed se ispitivalaki nagne prema eni. Ruth, misli li da sam poludio? Usne joj zadrhte. 118

Ne znam to da ti kaem. Sve je tako udno... Ha! udno je preslaba rije. Gurnou sam ruke sasvim kroz njih. Kao da su od praha. Samo sivi prah. Praina. Likovi od praine. Ed uze cigaretu od Ruth i pripali je nervozno. Kad sam iziao iz zgrade, okrenuo sam se; bila je na svom mjestu! Uredska zgrada. Kao i uvijek. Bojao si se da e te gospodin Douglas izbaciti, zar ne? Naravno da sam se bojao i osjeao krivim. Oi mu zasvijetlie, Znam na to misli. Zakasnio sam i nisam mu se usudio pokazati na oi. I tako sam doivio neku vrst psihikog oka. Odlutao iz stvarnosti. Grevito zagasi cigaretu. Ruth, nakon toga sam lutao gradom. Dva i pol sata. Naravno da se bojim. Vraki se bojim poi natrag. Zbog Douglasa? Ne. Zbog ljudi u bijelom. Ed zadrhti. Progonili su me. S onim stranim cijevima i svom silnom opremom. Ruth je utjela. Napokon pogleda u mua dok su joj tamne oi sjale. Mora se vratiti, Ed. Natrag? Zato? Da bi neto dokazao. Dokazao? to? Dokazao da je sve u redu. Ruth mu dohvati ruku. Mora, Ed. Mora se vratiti i suoiti sa stvarima. Mora pokazati sebi da nema nieg zbog ega bi se plaio. Do avola sve! Zar nakon svega to sam vidio? Vidio sam stvarni svijet koji se raspruje, razilazi. Vidio sam ak i ispod sebe. Sve to se stvarno tamo zbilo. I ne elim se vratiti. Ne elim ponovo vidjeti ljude od praha. Nikad vie. Ruth je uprla pogled u nj. Ja u poi s tobom ree. Za ime svijeta! Ne za ime svijeta ve za tvoje dobro. Za tvoj mir. I tako e lijepo vidjeti pravo stanje stvari. Ruth naglo ustane navlaei kaput. Hajde, Ed. Idem s tobom. Zajedno emo poi u ured gospodina Douglasa. ak u i osobno poi s tobom k njemu. Ed polako ustane zurei tupo u svoju enu. Ti misli da sam skrenuo. Da se nisam u stanju suoiti sa efom. Glas mu je bio tih i dubok. Zar ne? 119

Ruth je ve krenula prema blagajni. Doi. Vidjet e. Tamo e sve biti kako treba, sve na svom mjestu. U redu ree Ed. Polagano ju je slijedio. Poi emo tamo. Vidjet emo tko od nas dvoje ima pravo. Zajedno prijeu ulicu. Ruth je vrsto drala Eda pod ruku. Pred njima se uzizala~zgrada, visoka, od stvarnog metala i stakla. Evo je ree Ruth. Vidi? Bila je tamo. U redu. Visoka se zgrada uzdizala, vrsta i postojana; presijavala se na popodnevnom suncu. Prozori su blijetali. Ed i Ruth stupe na. plonik pred zgradu. Ed se sav stisne i ukoi. Noge su mu klecale pri svakom koraku. No, nita se ne desi. Ulina se buka i dalje ula; automobili, ljudi koji promiu u urbi, djeca koja prodaju novine. U po bijela dana sve ono to grad nosi sa sobom: zvukove, mirise, buku. A gore, nad njihovim glavama, sjalo je sunce i nebo je bilo vedro. Vidi ree Ruth. Imala sam pravo. Popeli su se ulinim stepenicama i uli u predvorje zgrade. Vratar je stajao za tezgom, prekrienih ruku, i sluao prijenos utakmice na radiju. Dobar dan, gospodine Fletcher obrati se Edu. Lice mu je zadovoljno sjalo. Tko je ova dama? Zna li vam ena za nju? Ed se nasmije nelagodno. Poli su prema dizalu. Pet-est poslovnih ljudi stajalo je i ekalo. Bili su to ljudi srednjih godina, dobro odjeveni. Nestrpljivo su ekali da stigne dizalo. Hej, Fletcheru ree jedan gdje si bio itav dan? Douglas e izludjeti. Zdravo Earl promrmlja Ed. Stegne Ruthinu ruku. Bilo mi je malo loe. Dizalo stigne. Uoe. Dizalo se pone uspinjati. Zdravo Ed ree momak u dizalu. Tko ti je ova zgodna maca? Zato me ne upozna s njom? Moja ena mehaniki odgovori Ed. Dizalo se zaustavi na treem katu. Ed i Ruth izau i upute se prema Douglasovu uredu. Ed zastane i pone duboko disati. ekaj. Ovlai usne. Ja... Ruth je mirno ekala dok je Ed rupiem brisao elo i vrat. Je li sada u redu? 120

Daa. Ed zakorai naprijed. Otvori staklena vrata. Gospoica Evans digne pogled i prestane tipkati. Ed Fletcher! Gdje ste, za ime svijeta? Bilo mi je slabo, Zdravo, Tome. Tom podigne glavu sa spisa. Zdravo, Ed.. Zna li da je Douglas pobjesnio. Gdje si? Zdravo. Ed se nesigurno okrene prema Ruth. Mislim da je najbolje da odmah uem u njegovu sobu i odluam paljbu. Ruth mu stisne ruku. Sve e biti u redu. Znam. Nasmijei se a pri tom joj zasja niz bijelih zubi. U redu. Telefoniraj mi ako ti ustrebam. Svakako. Ed je ovla poljubi. Hvala ti, duo. Mnogo ti hvala. Ne znam koji mi se avo pomutio u glavi. Mislim da je sada ve sve prolo. Zaboravi na sve. Do vienja. Ruth izae iz ureda i zatvori vrata. Ed je uo kako se udaljuje prema dizalu. Zgodna mala ree Jackie. Daa Ed kimne popravljajui kravatu. Nevoljko poe prema efovim vratima nastojei da se sabere. Nema druge, sada se s tim mora suoiti. Ruth. je imala pravo. Ali trebat e mu prilino vremena da sve rastumai efu. Ve je unaprijed vidio Douglasa, ljudinu, crvena, gruba lica. Ed odjednom zastane pred ulazom u efov ured. Sledi se naas. efov ured... pa on je drugaiji, p r o m i j e n j e n. Oblije ga hladan znoj. efov je ured bio drugaiji. Polako okrene glavu promatrajui svoj ured i kolege. Stao je sve redom promatrati: pisae stolove, stolice, police, slike. Promjene. Male, sitne promjene. Ed sklopi oi a onda ih ponovo otvori polako. Bio je ukoen i disao je ubrzano pa mu je bilo snano tuklo. Promijenilo se, nema sumnje. Uope nema sumnje. to ti je Ed? upita Tom. Kolega ga je promatrao sa uenjem ostavljajui posao. Ed ne odgovori. Nastavi se polako primicati efovu uredu. Ured je bio p o m a k n u t. U to je sasvim siguran. Stvari su bile izmijenjene. Drugaije poredane. Bio je vie nego siguran. Joe Kent ga pogleda zabrinuto. to je Ed? Djeluje poput pobjenjela psa. Da nije neto... Ed stane promatrati Joea. Bio je drugaiji. Nikako isti. Pa to je to? Joeovo lice. Bilo je zaobljenije. Koulja na plave pruge. Joe 121

nikada nije nosio plave pruge. Ispitivalaki pogleda na Joeov pisai stol. Hrpa papira i rauna. Stol je bio sasvim drugaiji. I vei. To nije bio isti pisai stol! Slika na zidu. Nije bila ista. To je sasvim druga slika, u to nema sumnje. A stvari na policama... Neke su bile nove, a nekih od prijanjih stvari vie nije bilo. Pogleda dalje, prema ulaznim vratima. Kosa Evansonove bila je drugaija, drugaija frizura. I svjetlija. Mary kraj prozora. Sada je via, punija. Torbica na njezinu stolu, crvena pletena torbica. Uvijek ste imali ovu... ovu torbicu? upita Ed. Mary ga pogleda. to? Torbica. I prije ste je imali? Mary se nasmije. Koketno poravna suknju i zatrepe dugim trepavicama. Zato me to pitate, gospodine Fletcheru? to vam sad to pada na pamet? Ed se okrene. Znao je. ak ako i ona sama nije znala. Bila je izmijenjena: njezina torbica, odjea, figura. Sve na njoj. Nitko, osim njega nije nita znao. U glavi mu zazuji. Svi su sada drugaiji. Svi su bili prekrojeni. Ne mnogo, ali dovoljno uoljivo. Koara za smee. Sada je manja, nije ista. Sjenila na prozorima bijela a ne svijetlosmea. Tapete na zidovima drugaijeg uzorka. Svjetiljke na stropu... Beskonane, male izmjene. Ed napokon ipak poe u efov ured. Podie ruku i zakuca na vrata. Uite! Ed otvori vrata. Nathen Douglas ga pogleda uznemireno. Gospodine Douglas... pone Ed. Kako je uao u sobu stane kao ukopan. Douglas nije bio isti. Ni govora. Cio njegov ured je bio promijenjen; sagovi, zavjese. Pisai stol od orahovine a ne od mahagonija. A i sam Douglas. Sada je bio mlai, mraviji. Kosa smea. Lice ne tako crveno. Glatko. Bez podonjaka. Nema ni podbratka. Oi zelene, ne vie crne. Bio je to drugi ovjek. Douglas jedan drugi Douglas. U drugaijem izdanju. to je? nestrpljivo upita Douglas. O, to ste vi, Fletcheru? Gdje ste bili jutros? 122

Ed ustukne. Izae van. Hitro. Zalupi vratima efove sobe. Tom i Evanosava se u udu pogledaju. Ed proe pokraj njih hvatajui za kvaku izlaznih vrata. Hej! pozove ga Tom. to... Ed pouri niz hodnik. Osjeao se jezivo. Morao je pouriti. On je vidio. Nije preostalo mnogo vremena. Pritiskom na dugme pozove dizalo. Nije ga imao strpljenja ekati. Svaki je trenutak dragocjen. Potri niz stepenice. Stie do drugog kata. Sve je vie uplaen. Radi se o sekundama. Sekundama! Telefonska govornica. Ue! Vrata se zalupe za njim. Mahnito ubaci kovani novi u aparat i stane birati broj. Mora telefonirati policiji. Prisloni slualicu na uho dok mu je srce lupalo ubrzano. Halo! povie oajniki. Nije bilo odgovora. ak ni najmanjeg uma. Niega. Ed kao bez glasa spusti slualicu, Klone, poraen. Odjednom shvati da vie nije na drugom katu. Telefonska govornica se uspinjala ostavljajui drugi kat i nosei ga uvis sve bre i bre. Dizala se kat po kat, beumno i lako. Govornica proe i posljednji strop na zgradi pa uvis. Na sunevu svjetlost. Brzina se poveavala. Zemlja je bila sve udaljenija. Ulice i zgrade su svakog asa postajale manje. Oblaci koji se stvorie odnekud postanu neka vrst mee izmeu govornice u zraku i zemlje. Ed zatvori oi, oamuen i prestraen. Bespomono se drao za vrata govornice. Kabina se dizala sve bre i bre. Zemlja je sad ve bila vrlo daleko. Ed grozniavo pogleda oko sebe. Gdje je? Kamo se to uspinje? Kamo ga nosi ova sila? vrsto je drao ruice na vratima i ekao. *** Pisar potvrdno kimne glavom. To je on. To je taj element oko kojeg se sve ovo zbiva. Ed Fletcher pogleda oko sebe. Naao se u golemoj sobi. Nisu se vidjeli ak ni obrisi zidova. Samo nejasne sjene. Pred njim je stajao ovjek sa spisima pod rukom i buljio u njega kroz naoale metalnih okvira. Bio je to neki malen, nervozan ovjek, otra pogleda, kruta ovratnika i u plavom odijelu. Na nogama crne, sjajno izglaane cipele. A iza njega. 123

Jedan je starac nepomino sjedio u nevieno velikoj stolici. Mirno je promatrao Fletchera plavim, umornim oima. udni trnci prou Fletcherovim tijelom. Nije to bio strah. Prije nekakva vibracija, podrhtavanje kostiju dubok odraz nekog neobjanjivog strahopotovanja izmijeanog s faseinirajuim prizorom. Gdje... kakvo je ovo mjesto? upita bezglavo. Jo je bio oamuen od brzog uspona. Ne postavljaj pitanja! nervozno zasike ovjeuljak udarajui olovkom o svoje spise. Ti si ovdje da odgovara, a ne da pita. Starac se pomakne. Podie ruku. S elementom u razgovarati nasamu promrmlja. Glas mu je bio dubok. Odjeknuo je tako da je soba vibrirala. Eda ponovo obuze isti onaj osjeaj plahosti. Nasamu? mali se ovjek makne u stranu i pone prikupljati papire i knjige. Svakako. Neprijateljski pogleda Eda Fletchera. Drago mi je da je napokon u zatvoru. Sva ova guva i muka zbog jednog... Nestane iza vrata. Vrata se za njim tiho zatvore. Ed i Starac ostanu sami. Molim vas, sjednite ree starac. Ed pronae stolicu, Sjedne nespretno. Vidjelo se da je nervozan. Izvadi kutiju cigareta, no opet je vrati u dep. to nije u redu? upita starac. Upravo poinjem shvaati. A to? Da sam mrtav. Starac se kratko nasmije. Mrtav? Ne, vi niste mrtvi. Vi ste... vi ste u posjetu. Neobina zgoda, no, sve je to stjecaj okolnosti. Nagne se prema Edu. Fletcheru, vi ste se sami umijeali u neto. Daa. sloi se Ed. Kada bih bar znao u to. Ili: kako se to dogodilo? Niste vi krivi. rtva ste administrativne greke. Greka je uinjena iako vi niste odgovorni za nju. Meutim, vi ste u sve to umijeani. . . Kakva greka? Ed prijee rukom preko ela. Ja, ja... nabasao sam na neto. Vidio sam previe. Vidio sam neto to nisam smio vidjeti. 124

Tako je kimne starac. Vidjeli ste neto to niste smjeli vidjeti neto ega je samo nekoliko elemenata bilo svjesno, a kamo li da to jo i vidi. Elementi? Slubeni naziv. No, ostavimo to sada. Greka je uinjena, ali se nadamo da emo je ispraviti. Osobno se nadam da... Oni ljudi prekine ga Ed. Hrpe suhog pepela. Sivog. Kao da su bili mrtvi. A sve je bilojia svom mjestu: stepenice, zidovi, pod. Ali, bez imalo ivota. Tom je Sektoru bila privremeno oduzeta energija. Koordinacioni je tim tako mogao ui u zgradu i izvesti izmjene. Izmjene? Tako je kimne Ed. Kada sam se kasnije vratio sve je opet oivjelo. Ali sve je bilo drugaije, izmijenjeno. Koordinacija je zavrena oko podne. Tim je zavrio svoj posao i ponovo vratio Sektoru energiju. Shvaam promrmlja Ed. Vi ste trebali biti u tom Sektoru u vrijeme kada je poela koordinacija. Omakom, vi niste bili tamo. Stigli ste u Sektor sa zakanjenjem, u vrijeme same koordinacije. Pobjegli ste, a kada ste se vratili, sve je ve bilo gotovo. Vidjeli ste, a niste smjeli vidjeti. Umjesto da budete svjedok, vi ste trebali biti dio koordiniranog osoblja. Poput ostalih, i vas je trebalo izmijeniti. Edovo se elo orosi znojem. Obrie ga. U elucu mu se pomakne neto muno. Bez trunka snage proisti grlo. Sada mi je jasno glas mu je bio gotovo neujan. Opet mu trnci projure tijelom. Trebao sam biti izmijenjen kao i ostali. Ali, pretpostavljam da je neto krivo krenulo. Neto je krivo krenulo, tako je. Dolo je do greke. A sada je iskrsnuo ozbiljan problem. Vi ste vidjeli. Sada znate previe. I niste u skladu s novonastalim izmjenama. Ali ja nikome neu nita rei promrmlja Ed. Ponovo hladan znoj na elu. Moete na to raunati. Vladat u se kao da sam i ja izmijenjen. Ve ste kazali hladno odgovori starac. Ja? u udu e Ed. Kome? Svojoj eni. Ed zadrhti. S lica mu iezne posljednja rumen. Sav problijedi. Tako je. Rekao sam. Vaa ena zna. Starevo lice posta srdito. 125

Nisam znao pokua se obraniti Ed dok ga je obuzimala panika. Ali, sada znam. Moete na mene raunati. Moete me uzeti kao ve izmijenjenog. Starake, plave oi gledale su ga prodirui mu durboko u misli. I policiji ste telefonirali. Htjeli, ste obavijestiti vlasti. Ali, ja nisam znao tko je izvrio promjene. Sada znate. Prirodni proces mora biti nadopunjen, podeen tu i tamo. Ispravke se moraju izvriti. Na koordinacioni tim je obavio posao od vitalnog znaenja. Edu se vrati trunka hrabrosti. Ta koordinacija. Douglas. Ured. emu sve to? Uvjeren sam da postoji neki dobar razlog. Starac mahne rukom. Iza njega, u sjeni, pojavi se golema zemljopisna karta. Edu zastane dah. Rubovi karte se oslobode i listovi se sami ponu okretati, poput listova knjige. Ed opazi da su to sektori grada, prikazani vrlo precizno. Vidjeli su se trgovi, raskra, ulice. Svaki je trg bio obojen drugaijom bojom. U svakom dijelu grada gorjelo je drugaije svjetlo. Ta su se svjetla neprestano izmjenjivala, palei se i gasei. Ploa sa svim sektorima grada ree starac. Vrlo sloen posao. Ba razmiljam kako emo postupiti u slijedeoj akciji. Akcija je prijeko potrebna. Za sveope dobro. Za vae dobro. Izmjena u naem... naem Sektoru? Va ured i vaa poslovna jedinica bavi se nekretninama. Stari je Douglas bio otrouman ovjek, no, sve je vie postajao nesiguran. Fizika mu je kondicija naglo opadala. Za nekoliko dana Douglasu bi bilo ponueno da kupi veliki, neobraeni umski teren u zapadnoj Kanadi. Takav bi potez zahtijevao od njega najveu moguu pronicavost i domiljatost. Stariji, manje pokretan Douglas svakako bi oklijevao. A vrlo je vano da ne smije oklijevati. Mora kupiti taj teren i smjesta ga prokriti. Samo mlai ovjek, jedan mlai Douglas, prihvatio bi se tog zadatka bez oklijevanja. Kada bi se uma prokrila, zemlja preorala, tada bi se pronali izvjesni antropoloki ostaci. Ve su odavno tamo. Douglas e ustupiti svoju zemlju kanadskoj vladi zbog naunih istraivanja. Ostaci koji e se tamo pronai uvelike e odjeknuti u svijetu. itav lanac zbivanja e se nastaviti. Ljudi iz svih krajeva svijeta doi e u Kanadu da prouavaju iskopine. Lanac dogaaja e prvi put povezati neke znanstvenike. Prije no to.,se raziu, dogovorit .e se da dopisuju. 126

Krug e se iriti. Biti e osnovano novo udruenje. Sve vie obrazovanih ljudi e se razmjenjivati. Bez obzira na porijeklo i politiku svoje vlade, oni e se zbliiti. Tako bi se mogla smanjiti mrnja meu ljudima, trka za orujem i ratovanjem. Dakle, vidite da je od golemog znaenja kupovina tog teritorija u divljini Kanade. Stari bi se Douglas teko odluio na takav pothvat. Meutim, izmijenjeni Douglas i svi njegovi izmijenjeni suradnici, pomlaeno osoblje, s entuzijazmom e prihvatiti taj posao. A tko e od toga imati koristi? Vi tamo dolje. Moda vam nae metode djeluju udno i neshvatljivo. No, uvjeravam vas, mi znamo to radimo. Sada je i meni jasno ree Ed. Jasno vam je. Vi znate mnogo. Vie nego to biste smjeli znati. Ni jedan element ne smije posjedovati toliko znanja. Moda bih trebao ovamo pozvati jedan od koordinacionih timova. U Edovoj glavi odvijale su se slike: gusti sivi oblaci, sivi mukarci i ene. Zadrhti. Gledajte prozbori. Uinit u neto. Bilo to. Samo mi nemojte oduzeti energiju. Znoj mu je oblio lice. Hoete li? Starac naas razmisli. Ako vam dopustim da se vratite, moete li se zakleti da nikada neete izustiti ni jednu jedinu rije o tome? Moete li se zakleti da nikada nikome neete kazati to ste vidjeli? Svakako usklikne Ed pun nade, dok mu se snaga pomalo vraala. Zaklinjem se. Vaa ena. Ona ne smije saznati vie hi slova. Mora i dalje misliti kako je to bio rezultat psihikog oka, kako ste odlutali iz stvarnosti. Ona tako i misli. I dalje neka tako misli. Trudit u se da ona misli kako je to bio mentalni poremeaj. Nikada nee saznati u emu je stvar. Sigurni ste da moete sauvati istinu i da joj ne kaete? Svakako uvjerljivo e Ed. Znam da mogu. U redu. Starac polako kimne glavom. Poslat u vas natrag. Ali, nikome ni rijei. Upamtite, na kraju ete ipak doi k meni. Kao i svi ostali. Vaa je sudbina neizbjena. Nita joj neu kazati ree Ed preznojavajui se neprestano. Obeavam. Drite me za rije. Mogu izai nakraj s Ruth. O tome uope ne brinite. 127

*** Sunce je ve zalazilo kada se Ed vraao kui. U glavi mu je umjelo od naglog sputanja na zemlju. Na trenutak zastane na ploniku da bi povratio ravnoteu i duboko udahne zrak. Potom nastavi prema kui. Otvori vrata i ue u svoju malenu, zelenu kuu. Ed! Ruth mu pohita u susret, sva u suzama. Baci mu se oko vrata i snano ga privije uza se. Gdje si bio, za ime svijeta? Gdje sam bio? U uredu, naravno. Ruth se naglo istrgne iz zagrljaja. Ne, nisi. Eda zbuni takvo reagiranje. Naravno da sam bio. A gdje bih bio? Telefonirala sam Douglasu oko tri. Rekao je da si otiao. Izaao si iz zgrade samo to sam je otila. Ed... Ed je nervozno potapa po ramenu. Polako, duo. Pone otkopavati kaput. Sve je u redu. Shvaa? Savreno u redu. Ruth sjedne na rub naslonjaa. Obrie suze. Kad bi samo znao koliko sam brinula. Odloi rupi. elim znati gdje si bio. Osjeajui se prilino nelagodno, Ed prie vjealici i objesi kaput. Zatim se vrati k Ruth i poljubi je. Usta su joj bila ledeno hladna. Sve u ti ispriati. Ali, kako bi bilo da prvo neto pojedemo? Umirem od gladi. Ruth ga je pomno promatrala. Ustane s ruba naslonjaa. Presvui u se i prirediti veeru. Poe u spavau sobu i stane se skidati. Ed ju je slijedio. Nisam htio da se zabrinjava zbog mene ree oprezno. im smo se danas rastali, svatio sam da si imala pravo. O? Ruth otkopa bluzu, zatim suknju; skine ih i objesi o vjealicu. U emu sam to imala pravo? Pa, u vezi sa mnom. U vezi s onim to se... to se dogodilo. Ruth ga stane promatrati navlaei u isto vrijeme traperice. Nastavi. Kucnuo je as. Sad ili nikad. Ed Fletcher se uspravi i paljivo pone birati rijei. 128

Shvatio sam izjavi da je sve ono bilo plod moje mate. Imala si pravo, Ruth. Potpuno pravo. ak sam shvatio i koji je uzrok tom mom stanju. Ruth navue pamunu majicu i zakopa traperice. I? Koji je uzrok? Premorenost. Premorenost? Potreban mi je odmor. Ve godinama nisam koristio godinji qdmor. Misli ini vie nisu na poslu. Poeo sam ve halucinirati. Ree to odluno i sigurno, no, srce mu je pri tom lupalo snanije. Moram otii. U brda. Na jezero, pecati. Ili... panino se pokuavao jo neega sjetiti. Ili... Ruth mu se odluno priblii. Ed ree otro. Pogledaj me u oi. to ti je? Uhvati ga panika. Zbog ega me tako gleda? G d j e s i b i o d a n a s p o s l i j e p o d n e? Ed zadrhti. Rekao sam ti ve. Otiao sam proetati. Zar ti to ve nisam rekao? Proetati. Da se priberem. Eddie Fletcheru, nemoj meni lagati! Pouzdano znam da lae Suze joj ponovo obliju lice. Grudi su joj se pod majicom stale nadimati. Priznaj. Nisi bio u etnji. Ed se nemono nakrivi. Graci znoja mu zasjae na elu. Bespomono se okrene prema vratima. to time hoe rei? Ruth bijesno mirne crnim oima. Hajde! elim znati gdje si bio. Reci mi! Imam pravo da saznam. to se stvarno dogodilo? Ed ustukne u panici. Sve je polo u krivo. Zaista, poao sam... Reci mi! Ruth ga dohvati za ruku. elim znati gdje si bio i s kim si bio! Ed irom otvori usta. Htio se oduprijeti, no bio je zateen. Ne znam na to misli. Ti dobro zna na to mislim. S kim si bio? Kamo si poao? Reci mi! Otkriu to prije ili kasnije.

129

Nije bilo izlaza. Bio je poraen, sada je tek toga svjestan. Nije joj mogao zatajiti. Oajniki se borio da dobije na vremenu. Kad bi je samo mogao navesti da misli neto drugo. Kad bi samo noas posustala. Smislio bi on ve neto neku bolju priu. Trebalo mu je samo malo vremena. Ruth, mora... Iznenada se zau neka buka i kuom se prolomi lave psa. Ruth se nevoljko pomakne, To Dobbie laje. Mislim da netko dolazi. Na vratima zazvoni. Ostani ovdje. Odmah u se vratit. Ruth izadje iz sobe i uputi se k vratima. K vragu. procijedi kroz zube i otvori vrata Dobro vee. Bio je to neki mladi koji brzo ue u predsoblje ruku prepunih stvari. Smijeei se, obrati se Ruth: Ja sam iz tvrtke koja prodaje usisavae za prainu. Ruth mu nevoljno uzvrati smijeak. Je li? A ba smo se spremali veerati. Samo as. Nee to trajati dugo. Tek tada opazi da mladi u ruci dri veliki usisiva i gomilu dodatnih cijevi koje se na njega ugrauju. Hitro ga postavi na pod i sloi na njega neke dijelove. Samo bih vas zamolio da tu malo pridrite dok ga ja ukljuim u struju. urno iskopa televizijski aparat i ukljui u utinicu usisiva. Htio .bi demonstrirati rad usisavaa na zavjesama. Postavi na cijev maleni dio i uputi se prema zavjesi. Vi samo sjedite, a ja u vam pokazivati kako funkcionira svaki dio. Veseli mladiev glas nadjaavao je buku koju je irio usisiva Opazit ete... *** Ed Fletcher sjedne na krevet. Rovao je po depu dok nije pronaao kutiju cigareta. Ruke su mu podrhtavale dok je palio cigaretu. Nasloni se na zid, klonuo i oputen. Pogleda uvis dok mu se na licu ocrtavala zahvalnost. Hvala ti ree tiho. Mislim da emo uspjeti na kraju. Mnogo ti hvala.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

130

Zoran ivkovi: PHILIP K. DICK


Gotovo od trenutka anrovskog konstituiranja, naunu fantastiku prati jedna ambivalentnost, koju ona ni do danas, poslije pet decenija upornih nastojanja, nije uspjela razrijeiti na zadovoljavajui nain. Posrijedi je raskol izmeu dviju suprotnih tendencija raskol koji se u raznim prilikama manifestirao razliito u toku polustoljetne historije SF anra. S jedne strane, postoji gernsbekovskokembelovska tradicija, prema kojoj naunu fantastiku valja izolirati u svojevrstan geto, ograditi je od ostalih anrova umjetnike proze, stvoriti njen posebni sistem vrijednosti a sve to da joj se osigura isti anrovski profil. I dok su takva nastojanja jo eventualno bila opravdana u toku druge polovine dvadesetih godina, kad je Gernsback nastojao izvui naunu fantastiku iz pravog kala paraknjievnog kia i osigurati joj kakav-takav anrovski identitet, ta je blokada ve u Campbellovo vrijeme postala samo puki paravan iza koga se, zapravo, krila ozbiljna nemo jedne knjievne vrste da u procesu konstituiranja nadraste vlastite anrovske okvire i pone se razvijati u pravcu istinskih literarnih vrijednosti. No kako to ve biva kod slinih paravana, usporedo s tenjom prema ograivanju od prave knjievnosti, postojala je i Jedna suprotno usmjerena, ali zato priguenija, premda s vremenom sve izrazitija tenja da se spomenuta nemo nadraste tako to e se nauna fantastika proglasiti za krajnji kriterij svih literarnih vrijednosti, odnosno za jedinu autentinu knjievnost novijeg doba. Na ovaj je nain prividno bila riieena osnovna protivurjenost SF anra: on je. naime, mogao ostati izoliran u getu, gdje nije postojala opasnost o sueljavanja s drugim kriterijima ocjenjivanja, pa, dakle, ni opasnost od izvananrovske kritike, a istovremeno samo to sueljavanje, ako bi do njega i dolo, nije moglo biti loe za naunu fantastiku, budui da ie ona ve apriori proglaavana za veliku i jedinu autentinu knjievnost. Nije teko uoiti to je pogodovalo nastajanju ovakve situacije. To je, prije svega, odsutnost istinski vrijedne kritike i teorijske literature. Nije nikakva tajna da su praktno sve do sredine ezdesetih godina dakle u toku prve etiri decenije postojanja SF anra djela koja su prouavala fenomen naune fantastike bila toliko rijetka da su se mogla nabrojiti na prste jedne ruke. No. ak i ti pionirski radovi kao to su Hodoasnici kroz prostor i vrijeme (Pilgrims Througb Space And Time) Jamesa Oslera Baileya, Nove karte pakla (New Maps Of Hcll) Kingleva Amisa. U potrazi za udom (In Search Of Wonder) Damona Knighta ili Predmet pri ruci (The Issue At Han) Jamesa Blisha mnogo su vie odmogli nego to su oomogfi raiavanju situacije u vezi s navedenom ambivalehtnou SF' anra. Stvar je. naime, u tome to nijedan od spomenutih autora nije imao akademsko knjievno-teorijsko obrazovanje, ve, su to uglavnom bili ili poklonici . SF-a, koji se stjecajem okolnosti nisu iskazali kao pisci, ili sami autori s izrazitijim kritikim! i teoretskim ambicijama. Prvi ozbiljniji Pokuaji da se teorijski i kritiki osvijetli nauna fantastika pojavili su se tek negdje na poetku sedamdesetih godina, da bi tek u posljednjoj deceniji nastala opsena i kompetentna sekundarna literatura. Meutim, skoro pola stoljea zabluda i predrasuda nipoto nije bilo lako prevladati, pogotovu na amerikom literarnom tritu, gdje na sistem vrijednosti neke knjievne vrste utjeu

131

snano i zakoni ponude i potranje, koji knjigu nemilice izjednauju sa svakom drugom robom. Sve je to utjecalo da i pored toga to sekundarna literatura o SF anru danas obuhvaa vie od dvije stotine nezaobilaznih jedinica jo imaju glasne zagovornike dvije stare i na alost duboko ukorijenjene zablude, da nauna fantastika treba da ostane izolirana u getu i da ne mora teiti prikljuenju takozvanoj knjievnosti glavnog toka, budui da je ona, zapravo, ta knjievnost. Onima, meutim, koji su iole upueni u teoriju knjievnosti oigledan je korijen tih zabluda: postoje, naime, samo valjana i rava knjievna ostvarenja, a anrovske distinkcije nemaju s tim nikakve veze; posrijedi je, naime, contradictio in adjecto ako se kae za neko ostvarenje da je veliko u anrovskom, a malo u literarnom pogledu iz jednostavnog razloga to su kriteriji anra po definiciji podreeni kriterijima medija (u ovom sluaju, umjetnosti proznog pripovijedanja), odnosno nema malih i velikih anrovskih ostvarenja, ve samo malih i velikih umjetnikih djela. Drugim rijeima, svako djelo koje je u literarnom pogledu istinski vrijedno automatski prerasta okvire anra i ulazi u domen velike knjievnosti, tako da je neprimjereno govoriti o globalnom prikljuenju SF anra literaturi glavnog toka: ova literatura, naime, ne priznaje anrove, ve samo autentine umjetnike vrijednosti. Mnogo prije no to su se uvidjele te okolnosti u okviru sekundarne literature (tokom sedamdesetih godina) povremeno su se u naunoj fantastici javljali autori ija su djela bila profilirana tako da se mogao stei utisak o hotiminom prebacivanju teita sa anra na medij, to je bio jedini preduvjet stvaranju istinski velikih SF ostvarenja. Najpoznatiji primjer u ovom smislu jest takozvani

novi val, iji su se predstavnici poeli javljati u drugoj polovini ezdesetih godina. Iako su to bili stvaraoci vrlo razliitih pristupa SF anru, njihov zajedniki imenitelj predstavljala je tenja da se svakako pristupi literarnom (dakle: medijskom) eksperimentu, makar i po cijenu izlazenja izvan anrovskih okvira. Meutim, brzi krah toga pokreta bio je (osim toga to su djela novog vala izgubila kontakt s literarno neobrazovanim itaocem, nespremnim za sloenije izraajne zahvate) uvjetovan injenicom da su ovdje posrijedi bili ipak samo epigonski pokuaji koji su se kretali stazama to su ih pola vijeka ranije stvorili James Joyce, Froust ili Musil s tom razlikom to u ovih pisaca to nije bilo eksperimentiranje radi eksperimentiranja, ve istinsko stvaralako traganje za mogunostima novih oblika izraavanja u okviru umjetnike knjievnosti. Postoji, meutim, jedan drugi naunofantastini autor, koji se na SF pozornici pojavio mnogo prije predstavnika novog vala i kojeg je akademska kritika s poetka sedamdesetih godina prvoga otkrila kao pisca koji se najdosljednije, u cijelom opusu, uputao u pokuaje prevladavanja raskola izmeu anra i medija ne uvijek s istim ambicijama, ali zato s najvie uspjeha. Rije je, razumije se, o Philipu Dicku. Philip Dick roen je 16. prosinca 1928. u Chicagu, ali je skoro svoj cijeli dosadanji ivot proveo u Berkeleyu, u Kaliforniji. Dok s u potpunosti nije posvetio profesionalnom stvaralatvu, Dick je imao prilino buran ivotni put (koji se, dodue, nastavio i nakon opredjeljenja za SF anr) promijenio je itav niz zanimanja, najee vezanih za muziku (disk-dokej, vlasnik prodavaonice gramofonskih ploa), a enio se ak pet puta.

132

Prvu naucnofanltstinu priu Iza lei Wub (Beyond Lies The wuo) Dick je objavio 1952. godine, dok mu je prvi roman, Solarna lutrija (Solar Lottery), iziao iz tampe 1955. Nakon toga slijedi rijetko ravnomjerna i uzlazna pripovjedaka karijera sve do 1970. godine, kad taj ameriki autor prolazi kroz skoro etverogodinju stvaralaku, krizu, da bi iz nje iziao slino Frederiku Pohlu s nesluenim novim poletom i svjeinom. Phliip Dick doivio je ast da bude prvi autor kome je posveen cijeli jedan svezak vodeeg svjetskog asopisa za prouavanje teorije i kritike naunofantastinog anra. Science Fiction Studies. Tek se tog asa pokazalo da je opus tog pisca ve odavna pravi mamac za prouavatelje SF anra i to, da ironija bude vea, vie u Evropi nego u Sjedinjenim Dravama. Naime, neka su Dickova uvjerenja, vjeto i uvjerljivo sroena u njegovim najboljim naunofantastikim ostvarenjima, mnogo blia onome to bismo mogli nazvati evropskim senzibilitetom; ovdje prije svega imamo na umu svojevrsnu tenju prema razgraivanju nekih, na izgled postojanih vrijednosti, ime je evropska umjetnost (nipoto samo knjievnost) zaokupljena cijelo ovo stoljee. No, najzanimljivije stranice o Dicku potekle su iz pera jednog njegovog prostorno vrlo udaljenog, ali po uvjerenju prilino bliskog kolege poljskog SF pisca i kritiara Stanislawa Lema. U svom naahnutom eseju pod naslovom Nauna fantastika: beznadni sluaj s izuzecima, ija je jedna verzija izvorno objavljena u sjajnoj Lemovoj dvotomnoj studiji Fantastika i futurologija (kod nas je isti tekst publiciran u zborniku Nauna fantastika BIGZ, 1976 pod naslovom Nauna fantastika, aksiologija, kritika, a radi podsjea

nja rei emo da je upravo esej o kome je rije bio povod otrih napada na Lema u Sjedinjenim Drzavama potkraj sedamdesetih godina). Lem pomno i briljivo analizira neke osnovne antinomije Dickova SF opusa, koje se na izvjestan nain mogu uopiti i do nivoa antinomija samog anra. Ono to je ak i italac koji se samo povrno upoznao s naunofantastinini djelima tog amerikog pisca morao zapaziti jest svojevrstan nesklad izmeuu cjeline i dijelova u njegovim SF ostvarenjima. Sto, naime, vie ralanjujemo Diskove tekstove do osnovnih semantikih i semiolokih komponenti. postaje sve oitije da on operira gotovo iskljuivo s onim to bismo mogli nazvati elementima kia. Kako primjeuje Lem, kamenii od kojih Dick gradi svoje mozaike u osnovi se ne razlikuju od onih koje koristi jedan tako minorni pisac kao to je, na primjer, Van Vogt. No, dok je kod Vogta krajnji ishod katastrofalan (i moe se dopasti samo imbecilima), Dickove konstrukcije djeluju neusporedivo funkcionalnije i suvislije. U emu je tajna? Dajmo ponovo rije Lemu: Povrina Dickovih knjiga ini mi se ponekad vrlo gruba, sirova, to je u vezi sa sveprisutnou kia. Ono to on kazuje u jednom poglavlju drae mi je od onoga to kazuje jedna jedina strana, i zato me njegovo djelo primorava da ga itam brzo, jer ako pogled zastane na pojedinostima zapaaju se mnoge neujednaenosti, kao kad bismo sliku kakva impresionista promatrali sasvim izbliza. Dick nije kadar potpuno obuzdati ki; naprotiv, on ee razvija pravi pandemonij i doputa mu da sam iz sebe prokljua i istutnji se. Njegovoj metafizici poesto uspijeva iskliznuti u pravcu jeftinih cirkuskih trikova. Njegova proza ugroena je nekontroliranim izraslinama, naroito

133

kad prelazi u duge nizove fantazmagorinih nalaza koje su bez bilo kakve izraajne funkcije. On je sklon i da toliko zalazi u udovinosti da iz toga rezultira inverzija efekata: ono to je trebalo da izozve jezu djeluje samo smijeno, pa ak i glupo. Imamo, dakle, vrlo neobinu i. rekli bismo, originalnu situaciju. Dick se koristi elementima kia, ali krajnji rezultat nije ki. Na taj nain on se izdvaja iz paraliterature. odnosno rui blokadu SF geta, gdje ki neumitno ostaje jedini rezultat. Meutim, ovakvim se postupkom taj pisac distancira i od knjievnosti glavnog toka shvaenoj u uem smislu, koja ne doputa nikakav ki. bilo da je rije o cjelini ili o dijelovima. ini se, Dick je pronaao svojevrstan trei put: on puta da ki uniti sam sebe, da se anulira, a potom na tom stratitu kia gradi zgradu koja se ne bi mogla sazdati drugim sredstvima O pojedinostima ovog originalnog pripovjedakog postupka ponovo razlono pie Lem: ... Dick se neprestano kree usred tipinog kia SFa, usred arsenala poluljudipolurobota, slubenih proroka (precogs), psipolja i ESP-polja. operacija koje mijenjaju mozak, i stotina slinih budalastih tvorevina i fenomena. Ki je, dakle, svuda prisutan u njegovim knjigama, ali s vremena na vrijeme to jest. u nekim romanima Dicku polazi za rukom i poneki majstorski trik. On je uvjeren sam da je do tog otkria doao nesvjesno i nenamjerno izmislio jednu vrlo rafiniranu taktiku: slui se elementima kia. to jest onim degeneriranim molekulama koje su nekada imale sakralnometafiziku vrijednost, na nain koji postepeno dovodi do uskrsnua odavno mrtve metafizike tajne. On tako rei. puta ki da se bori protiv kia, ne porie ga, ne odbacuje ga, nego od njega pravi ljestve to vode put stranog neba, koje u toku ove opera

cije prestaje da bude ortodoksno nebo, a ne postaje ni ortodoksan pakao, ali sfere egzistencije, koje nadrastaju jedna drugu i uzajamno se negiraju, primoravaju od iskona pokopanu silu da uskrsne. Jednom rijei. Dicku polazi za rukom da unutranjost sajamskog atora preobrati u unutranjost hrama, uslijed ega njegov italac moe doivjeti katarzu. Koja sredinja poruka stoji iza ove katarze? Dick je, nema sumnje, pisac sumorna pogleda na svijet. On razara vrijednosti utjelovljujui neke iskonske strahove koji su kroz SF milje nali nov oblik manifestiranja. No, ujmo tim povodom jo jednom Lema: Mogli bismo Dicka nazvati i perverznim apologetom napretka, jer on spaja neogranien optimizam na podruju tehniki ostvarljivog s beskrajnim pesimizmom na podruju posljedica koje takav napredak civilizacije ima za ljude. Dick nam, zapravo, sve vrijeme poruuje: 'Pa i kad biste mogli ostvariti ono to je nemogue, to vau bijedu nee promijeniti ni za jotu.' Upravo ovo, povremeno izvanredno uspjelo pretapanje anru imanentnog optimizma i mediju imanentnog pesimizma, predstavlja vjerojatno najznaajnije obiljeje Dickova SF opusa i njegov najvaniji doprinos razvoju naunofantastinog anra. Ostvarena karakteristino anrovskim sredstvima, ovakva poruka uvjerljivo pokazuje u kojem pravcu valja tragati za rjeenjem polazne antinomije koja optereuje naunu fantastiku od njena nastanka: antinomije izmeu prividno raznorodnih zahtjeva anra i medija. Upravo Dickova najuspjelija djela predstavljaju moan dokaz da se zidovi geta mogu sruiti bez bozajni da e osjetljivo tkivo zakretano u njima biti progutano pri susretu s maticom velike knjievnosti. Ta matica, naime, guta sa mo autentian ki, ali ne i one vrijednosti ostvarene njegovim dijalektikim negiranjem .

134

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE

Novi roman prvog dobitnika SFere:


MIHA REMEC: IKSION (POMURSKA ZALOBA) Radnja SF-romana Mine Remca Iksion zbiva se u daljoj budunosti, u doba kad Zemlja ue u oblak kozmike praine. Poslije svemirske katastrofe povrina naeg planeta postaje polumrana i ledena, a ivot, koji na povrini vie nije mogu, seli se u hermetiki zatvorene prostore te se gubi svaki dodir s vanjskim svijetom. U tim prostorima ovjeanstvo, sluei se usavrenom tehnikom, koristi unutranju toplotu Zemlje i s pomou tako dobijene energije odrava se na ivotu. Da bi lake izdrali neprirodne i teke uvjete ivota, genetiari su u ljudima izbrisali neka uvstva: strah, srdbu, enju, ljubav. Zahvatili su i svijet podsvijesti i ukinuli sne. A kako je ljudima bilo potrebno dati osjeaj vanosti i smisla ivota, dali su im naizgled vrlo odgovorne zadatke i poslove i usadili im jaki spolni nagon. Pisac opisuje vrijeme kad je ve davno nestao posljednji Zemljanin koji je poznavao svijet izvan hermetiki zatvorenih prostora a stanovnici tih prostora s pomou infuzija produuju sebi ivot do nesluenih granica. O Zemljinoj povrini prije katastrofe

postoje brojni slikovni zapisi, no njih razgledavaju samo jo rijetki pojedinci i tako legenda o Zemlji i elje za povratkom u vanjski svijet polako umiru. Znanost i tehnika su vrlo razvijene i omoguuju slanje mnogih svemirskih letjelica u daleka zvijea gdje trae nove suneve sisteme i planete na kojima bi se Zemljani mogli naseliti. Komunikaciju izmeu letjelica i Zemlje odravaju telepati koji putem misli alju razliite upute i obavijesti. Zovu ih senzori. a da bi mogli uspjeno obavljati svoj posao, njihova je psiha ostala nepromijenjena te imaju uvstva kao dananji ovjek. U romanu se istodobno odvijaju dvije niti zbivanja. Pisac opisuje dogaaje na svemirskom brodu koji ie stigao do zvijezde Septima Ora i njenoj blizini otkrio planet na kojem vladaju slini uvjeti kao neko na Zemlji. Usporedo s tim pisac opisuje dogaaje na rodnom planetu. Senzori. koji su sauvali karakteristike nekadanjih ljudi, imaju mnogo tekoa prjlikom prilagoavanja nehumanih uvjetima ivota. Senzor koji odrava svojim mislima vezu s letjelicom Iksion poinje sumnjati u istinitost svemirske katastrofe i u opravdanost prisilnog boravka u zatvorenim prostorima. Poinje sumnjati u smisao svog posla pa ak i u to da li Iksiom stvarno putuje kroz svemir. Vremenom spoznaje da pojedinci obavljaju lane i samo prividne poslove kojima u stvarnosti rukovode strojevi. Postaje sve svjesniji da su svi zaslijepljeni lanim po

135

dacima o realnosti objektivnog svijeta u kojem ive. Sve se vie uvjerava da svi ljudi samo figuriraju i da nisu nikome potrebni te da su tako samo samima sebi svrhom. Kad otkrije da su neka vrata na zidu njegova boravita vrsto zatvorena, odluuje se za bijeg iz tog lanog svijeta, iz izopaavaonice objektivne stvarnosti. Na brodu Iksion zbiva se neto slino. Misaona veza izmeu Iksiona 'i Zemlje kida se u trenu kad bi trebalo primiti upute za sputanje na nov planet. Pilot broda poslije neuspjenog pokuaja da sam pristane s brodom na povrinu zakljuuje da ljudi nisu nikad stvarno upravljali svemirskim brodom. Cijelo je putovanje bilo programirano na Zemlji. Prividno upravljanje Iksionom. dakle, imalo je samo jednu svrhu, tj. da ih zaposli i dade im osjeaj vanosti. Pisac je u tom romanu vrlo zorno opisao dehumanizaciju ljudi u drutvu koje je tehniki krajnje usavreno. Misao da svi protagonisti romana samo figuriraju a da je njihov svijet samo velika iluzija i da u njemu samo prividno obavljaju poslove koji s njihovim iskustvenim svijetom nemaju nite zajedniko ne moemo samo tako zaobii. Nju moemo primiieniti na obiektivnu realnost i na besmislenost pojedinih poslova u svijetu u kojem sami ivimo. Je li mogue da se i mi nehhotice zatvaramo u lane svjetove? Ljudi koji su u opisanom drutvu jo sauvali neke ljudske vrijednosti su senzori. Nije udo da su iz njega izdvojeni kao neka vrst anahronistikog ostatka dananjeg svijeta jer to omoguuje piscu da opie bijedu drutva u kojem nema mate i elje za spoznajom, bijedu spolnog iivljavanja bez ljubavi i meusobnog potovanja te besmislenost navoenja ljudi da rade samo prividno vane poslove. Iako oba zbivanja teku istodobno, dva senzora dolaze do spoznaje o lanosti

svijeta potpuno samostalno. Miha Remec svoju poruku, koju ponavlja u mnogim svojim djelima, iznosi vrlo neposredno. Sjetimo se protagonistkinje romana Prepoznavanje, koja, unato potpuno izbrisanom pamenju, duboko u svijesti uva podatke koji joj omoguuju da pobjegne iz svog prebivalita. Sjetimo se Ivara i umara u drami Kuga plastionska koji poinju sanjati o Zemlji kakva je bila neko iako nisu nikad osjetili prirodu u svoj njenoj autentinosti i neposrednosti. U romanu Iksion autor iznosi osnovnu misao: ovjeku se, ma koliko ga muili i dehumanizirali, ne moe nikad potpuno oduzeti njegova ovjenost. Otpor ovjeka zarobljavanju ne moe nadvladati ni najsavrenija tehnika. Na svemirskom brodu Iksion uz pilota i senzora nalazi se i djevojka Eva koja na novom planetu mora zaeti ljudski rod iako su u njoj izgubljena sva ljudska uvstva jer su i njeni preci stoljeima ivjeli u zatvorenim boravitima i bili podvrgnuti genetskom zahvatu, u jednoj od najuvjerljivije opisanih scena Eva se zaljubljuje u senzora i dokazuje da ono ljudsko u njoj nisu zatrli ni vrlo temeljiti genetski zahvati. Svemirski se brod sputa na novi planet a preivjeli lanovi posade, senzor i djevojka, kreu kao Adam i Eva, nakon to su prekinuli svaku vezu s komandom na Zemlji, u divan kraj~ koji je tako slian Zemlji. Sumnja u istinitost svega to su protagonisti u poetku vjerovali stalno se potvruje. U tom svijetu lai upravo su senzori bili ti koji su sposobni spoznati stvaran svijet. Kako su bili u manjini i kako se zbog svojih neobinih svojstava nisu pokoravali ope vaeim drutvenim normama, drugi ljudi su ih se klonili a sami su bili najprijemljiviji za poimanje drugaije stvarnosti. Roman Iksion moe posluiti kao

136

znaajno upozorenje da u spoznavanju svoje stvarnosti ne smijemo apriori odbacivati ba nita i da nam svaka konsultacija, ma koiiko naizgled bila oanaina, moe pomoi da se ne zatvorimo u lanost svijeta izopaavanja i iluzija. Kao i za druga djela tog pisca i za ovaj su roman znaajne neke posebnosti. Sva Romeva djela odlikuje promiljeni i bogat jezik koji autor uspjeno koristi kao pomono sredstvo u prikazivanju tueg svijeta. Pripovijedanje se nekako udaljuje od nas. postajemo svjesni da se zbivanja ne mogu dogaati danas ve samim tim to jezik nije sastavni dio stvarnosti nego bitni konstruktivni element svijeta mate. Iako autor opisuje svijet u kojem su ljudima, da bi se lake njima manipuliralo, jako naglaeni spolni nagoni, ipak on odvie iscrpno i opirno opisuje pojedine ljubavne prizore. Iako je roman na potpuno zadovoljavajui nain odgovorio na pitanja postavljena na poetku djela, u toku zbivanja otvaraju se neka nova, za konaan rasplet nepotrebna, pitanja na koja pisac nije dao odgovora. Spomenut u samo sumnje u ovjenost kapetana svemirskog broda, nepoznate telepatske kontakte koje prima senzor na svemirskoj letjelici i donekle nespretno izvedeno samopotvrivanje senzora na Iksionu kad pokuava dokazati da mu se nije pomraio um kad na osnovu telepatskih poruka iz nepoznatog izvora na brodu otkrije jo jedno ivo bie. Nasuprot tome. piscu moemo samo estitati za izuzetno dotjeran opis transformacije Eve u uvstveno ljudsko bie. Bez obzira na primjedbe koje su, dodue, znaajne ali za cjelinu romana nisu osobito bitne, moramo imati na umu da je slovenska znanstvena fantastika dobila djelo kojim se moe ponositi. Moda bi trebalo dodati jo i iednu usporedbu s romanom Prepoz

navanje: u njemu je. na osobnom nivou, lijepo izveden tragian lik mlade djevojke, dok je Iksion vrlo ambiciozno djelo u kojem se pitanja postavljaju u kozmikim dimenzijama i pred nama se pojavljuje sudbina cjelokupnog ovjeanstva. IGA LESKOVEK

Polemika (4)
DA KRAJ BUDE POETAK Piui rije kritiara vodio sam se eljom da ukazujui na odreene nedostatke i loe poteze u ureivanju Siriusa, potaknem itaoce da se i oni jave sa svojim prijedlozima i opaskama. Pri tom sam kao krivce za postojee propuste oznaio . Koevia i B. .Jurkovia, svakog u mjeri i za dio u kojem su radili. Prvi odgovor B. Jurkovia pokazao je da on onglirajui rijeima izvre injenice, izbjegavajui konkretan odgovor na iznesene prigovore. Na tekst Kronologija jednog mraka uope nije odgovorio, ve je lukavo pustio drugove Marinkovia i Bagaria da kao zadovoljni itaoci odgovore u njegovo ime. Svaka ast Borivoju. Time je dokazao da je iskusni novinarski polemiar, jer je upravo reakcija navedenih italaca trebala pokazati kako sam ja nekompetentno angrizalo koje galama reda radi. S obzirom na takvu situaciju prisiljen sam u irem obliku pojasniti neke zablude u koje su upali spomenuti. Teorija SF literature nije na adekvatan nain pratila svojevrstan bum anra. Moe se ustvrditi da je SF u ovom obliku kakav danas poznajemo nastao u Evropi krajem devetnaestog stoljea, ali svoj prodor u literarne, primarno komercijalne sfere zahvaljuje prvenstveno Amerikancima. Od konca dvadesetih godina ovog stoljea pa naovamo, ameriki urednici i pisci, osjetivi da je takva

137

literatura traena, razvili su izuzetno uspjean biznis i pri tom potpuno zanemarili razvoj kriterija vrijednosti i teoretskih koncepcija SFa. Odreena praznina na tom podruju osjea se i danas. Teoretski radovi amerikih autora uglavnom su povrni i manjkavi, a cjelovitih povijesnih analiza gotovo i nema. Povrejnena enciklopedijska izdanja preteno su suhoparno nabrajanje injenica, a recenzije su ograniene na pojedina djela, autore ili pravce u SF knjievnosti. Stvar e najbolje ilustrirati podatak da je jedan od najuglednijih SF teoretiara u SAD Darko Suvin na sugraanin, tj. Zagrepanin! Razgovor s Jackom Williamsonom, voen dok je on bio u posjeti SFeri, daje dovoljno argumenata za takvo stajalite. U tom kontekstu potrebno je posebno cijeniti radove naih teoretiara. Zoran Zivkovi razvio je kvalitetnu i impresivnu povjesnu analizu u sklopu koje je razradio kriterije vrednovanja SF-a, pri emu je posebno znaajno da je ta koncepcija suprotna Suvinovoj. iga Leskovek u svojim radovima polazi od slinih premisa kao i Z. Z. Nedavno je Aleksandar Lakovi postavio novu vrlo zanimljivu koncepciju koja djeluje gotovo poetski. Vrijedni su panje radovi Stojmira Simjanoskog koji SF literaturu analizira usporedbom s fantastikom, a Slobodan Vukanovi daje nekoliko vrijednih analiza SF poezije. Posebno su zanimljivi radovi Drage Bajta koji vrednuje SF literaturu usporeujui je s literaturom u cijelini. Neu nabrajati jo desetak autora koji su se povremeno oglaavali teoretskim radovima kao i desetak mladih jo nedovoljno afirmiranih SF teoretiara od kojih treba u budunosti oekivati velik doprinos na tom polju. Iz svega toga proizlazi da nema jedinstvene teoretske osnove SF-a, pa se pojedini teoretiari osjetno razilaze u svojim radovima. Na alost, Iz pisama drugova

Marinkovia i Bagaria proizlazi da njima treba objasniti neke stvari, barem one osnovne, oko kojih u teoriji nema spora. Prije svega, moram ponoviti jednu konstataciju u Kronologiji.... Moj osobni stav ne mora biti identian slubenom stavu Komisije, jer je, izraen brojano, moj udio 1/9 njenoga rada. Slubeno obrazloenje o dodjeli nagrade napisano u skladu s uputama Komisije potpisano je mojim imenom, jer praksa redakcije Siriusa zahtijeva da svaki lanak bude potpisan od osobe koja ga je napisala. To meutim nikome ne daje pravo, pa ni Vama drue Marinkoviu, da ne slaui se s nekim mojim stavovima omalovaavate jednu nagradu. To vie to biste Vi, kao italac, pojavu nagrade koja eli popularizirati domai SF, trebali pozdraviti kao dobrodolu. U tom kontekstu Vai pokuaji da oborite kriterije po kojima se nagrada dojelila mogu djelovati samo kao nedobronamjernost ili nepromiljena glupost. Nadajui se da ono prvo nije u pitanju (tada bi svaka daljnja diskusija bila suvina), pogledajmo to je s drugom varijantom. Prvo, izraavate sumnju u strunost i objektivnost Komisije, pitajui se da li vie bodova donosi psihologija likova, stil pisanja ili dramska radnja. Nemam namjeru obrazlagati ta tri parametra i njihove meusobne korelacije takvog pokuaja omalovaavanja. To na alost nije zadovoljilo Vae apetite pa nastavljate uporno dalje, ovaj put sumnjajui u kriterij stanovite idejne originalnosti. Trebali biste znati to je to, iako ste faktor koji nazivati potivanje strukture prema knjievnoj vrsti (ukoliko mislite na anr a ne na knjievne oblike izraavanja) svrstali pod prvi kriterij. Radi italaca, citirat u dio zapisnika rada Komisije: S obzirom na relativnu nerazvijenost domaeg SFa, potrebno je ujednaiti kriterije

138

vezane uz pojam originalnosti tema i ideja. Treba stati na stanovite da je teko oekivati potpuno originalne radove. Zato od autora pria treba traiti da obraujui rabljene teme (a to je bio sluaj sa svim domaim priama objavljenim u 1980. god. op. B. M.) sama razrada takvih tema ili ideja bude originalna. Takva se pria tada moe tretirati kao da su i tema i ideja koju obrauje originalni.. Pa drue Marinkoviu, da li u ovom dobronamjernom stavu Komisije elite i dalje traiti sumnjive kriterije ili njenu nekompetentnost? Ni trei kriterij niste potedjeli svojih sumnjienja. Openito uzevi, za obrazlaganje teze poput angairane poruke na nain kakvim Vi pokuavate isprovocirati, trebalo bi napisati esej koji bi zauzeo petinu Siriusa. Zato se morate zadovoljiti kratkim objanjenjem putem primjera. Angairanu poruku ima i EPP program, samo angaman te poruke je striktno funkcionalan, komercijalan. Za razliku od toga, stupanj angairanosti u SFu vrlo je slojevit i esto vieznaan. U Siriusu 47 objavljena je pria Posljednji zadatak, a u 37 Doruak u sumrak. Usporedimo li te dvije prie, vidimo da obje imaju naglaenu antiratnu poruku, ali dok prva ostaje na tom nivou, druga ima viu dimenziju, jer daje itaocu daleko stvarniji doivljaj uasa rata. Uz to, Dick kao majstor pera postie daleko vei efekat smjestivi radnju svoje prie u jednu porodicu nego Carter, koji posie za bitkom monstruoznih podzemnih krstarica, za superbak-terijama i za propau ovjeanstva. Nakon to ste osumnjiili Komisiju i sve njene kriterije, slijedi Vaa izjava da je pria Prsten i po Vaem miljenju odlina. Sto ste time htjeli rei? Kako je mogue da jedna nekompetentna Komisija, radei po sumnjivim kriterijima, dodjeli nagradu odlinoj prii? Odgovor se vjero

jatno izgubio u Vaim sumnjama. Vama za utjehu, da ne biste brinuli za moju objektivnost, napominjem da se na Pravnom fakultetu, iji sam student, posveuje velika panja objektivnoj ocjeni injenica, pa su mu metode i kriteriji utvrivanja materijalne istine dobro poznati. Po Vama, to je prepotentnost. Moram priznati da ste me zaintrigirali podatkom o broju proitanih stranica. Preraunavajui tu brojku, doao sam do zakljuka da ste proitali SVE to je kod nas objavljeno na podruju SF-a i to na SVIM jezicima naroda i narodnosti. Svaka Vam ast, meni to nije polo za rukom. Jasno je da iz toga izvire masa pitanja. Da li itate na kojem stranom jeziku? Da li pratite ostala podruja umjetnikog izraavanja u kojima se SF javlja? Posebno me zanima: da li se u tih 100.000 stranica nalazi 2000 stranica teoretskih radova, koliko odprilike moete nai na naim jezicima? Ako ste i njih proitali, mogli ste razviti vlastite kritike stavove, a ti ne bi trebali biti niski. Uz to je poeljno da ste proitali jo najmanje 100.000 stranica knjievnih ostvarenja izvan SFa. Samo na taj nain moete objektivno ocijeniti vrijednost i poziciju SF-a u sklopu cijele svjetske knjievnosti. Ako to niste uinili, onda ste ono to ste sami za sebe napisali: zagriljivi italac, jedan od onih fanatika koji svojim nekritikim stavovima pomae svima koji nepoznajui SF trpaju taj anr apriori u und. Ono to biste vi trebali biti to je istinski ljubitelj SF-a, a kao takav biste prije svega trebali teiti podizanju ope razine kvalitete, jer je to jedini nain da SF izae iz anrovskog geta u kojem je ve 53 godine. Drue Bagariu stara je istina da je bijes lo saveznik. Iznervirani injenicom da pria Neposredni susret Zemljana po meni nema kvalitetu potrebnu za objavljivanje, gotovo sav

139

prostor posvetili ste omalovaavanju mojih stavova (i komisijinih, na alost), a svega nekoliko redaka Siriusa. tota reeno drugu Marinkoviu vrijedi i za Vas, ali se u kontekstu onoga to ste Vi napisali pojavilo nekoliko oiglednih neistina koje je potrebno razobliiti i prikazati u stvarnom svjetlu. Kritika nije i ne moe biti izraavanje samo negativnih miljenja. Moj prvi tekst nije kritika u klasinom smislu rijei, ve ukazivanje na pojedine propuste u ureivakoj politici koji se mogu negativno odraziti na Sirius u cjelini, ukoliko se ve nisu. Vaa razmiljanja o broju italaca potrebnih za tonu procjenu raspoloenja svih Siriusovih italaca pokazuje da Vam statistike metode anketiranja putem oglednih skupina nisu poznate. Broj jedinki u oglednoj skupini uvijek je minimalan u odnosu na ukupni broj ljudi iji se stavovi istrauju. Posebno se pazi da postotak podgrupa u oglednoj grupi bude identian takvim postocima u ukupnoj masi ljudi. Ilustracije radi, poznati ured za ispitivanje javnog mnjenja Gallup, za utvrivanje raspoloenja biraa, koristi ogledne skupine od dvije hiljade ljudi. Na 60 milijuna amerikih biraa, ta brojka djeluje beznaajno, ali budite uvjereni da u Gallupu vrlo dobro znaju svoj posao. Sada mi, drue Bagariu, recite gdje je tu Vaih famoznih 50 posto? Izjavu o nezadovoljstvu italaca nisam bazirao na miljenju lanova kluba, jer oni kao poznavaoci SFa imaju stroge kriterije. Nisam ubrojio ni dvadesetak bivih, razoaranih italaca, jer oni s obzirom da vie ne itaju Sirius nemaju cjelovit uvid u ureivaku politiku. U razgovorima sa stotinjak ostalih italaca, proizalo je da je svega etvoro njih zadovoljno kvalitetom Siriusa (pardon, estoro treba pribrojiti Vas i druga Marinkovia), a ta brojka ipak neto govori. Va bijes Vas definitivno gura u ponor kad

analizirate priu okoladizator. U pokuaju da oborite moje kriterije, jedino to ste uspjeli dokazati jest injenica da niste u stanju objektivno analizirati ni tuu, a kamoli svoju priu. B. Jurkovi je u broju 58 postavio jednu lukavu zamku. Kao naslovnu priu objavio je Kronojektor Tatjane Vrani (sjetite se da je B. J. nominirao njezinu Partenogenezu), a kao drugu okoladizator G. Hudeca (dobitnika nagrade), navodei time na zakljuak da je dobitnik nagrade napisao loiju priu od nesuene dobitnice. Umjesto mene, u tu zamku ste upali Vi. Da je bio oprezniji, ni B. Jurkovi to ne bi uinio jer je upravo ON u rubrici (ni)je za Sirius ocjenio priu okoladizator kao ODLINU. Ta pria pripada grupi tzv. geg-minijatura, koje nemaju veih pretenzija osim da naglasak stave na kakvu satiriku opasku, alu ili logiku podvalu. Pojedini vrsni pisci ponekad uspijevaju iz takvog materijala stvoriti neto vie, ali vrlo rijetko uspjevaju gegpriu razraditi do maksimuma. Tada takva pria postie nivo najveih SF ostvarenja, ime njeno podgrupno porijeklo pada u. drugi plan. Kao primjer za tu tezu mogu posluiti Millerova pria Poznati podaci o Worpovoj reakciji (br. 11) ili Raphaelova pria Lud ostaje, lud (br. 2). U elji da dokaete moju subjektivnost gubite svaki osjeaj za realnost, pa Hudecovu priu analizirate u dvije krajnje izforsirane varijante. Ako meni predbacujete manipulaciju argumentima, kako da ja nazovem ovo to ste Vi uinili? Pogledajmo kako bi moja objektivnost izgledala na primjeru i u formi koju ste sami izabrali. a) Pria okoladizator je minijatura koja zaplet gradi na nemogunosti svjesnog kontroliranja nesvjesnog. b) Pria je pisana jasnim i razumljivim jezikom

140

c) Tehnika rjeenja su neprecizna, nedostaje im uvjerljivosti. d) Angairanost poruke je na niskom nivou, to vie to su mogunosti koje se pruaju daleko vee od realiziranih. Pria je na samom rubu objavljivosti, ali bi njeno objavljivanje bilo medvjea usluga autoru, pa predlaem preradu i to: a) tehniku podlogu doraditi ili u potpunosti preraditi; b) izbaciti okoladu jer je s tim elementom pria banalna. Nuan je vei stupanj angairanosti. Proizvod aparata mora biti blii ljudskoj realnosti. Postavka da kvantiteta donosi kvalitetu uglavnom je jednostavan izgovor za vlastite greke. Nemojte me uvjeravati da je potrebno itati loe prie zato da biste jednog dana itali i dobre, a da i ne govorim o efektu koji takve prie imaju na itaoce koji ne poznaju anr. Predloio bih Vam da teorijom kvantitet-kvalitet pokuate utjeiti kupce automobila jedne nae poznate tvornice, koji muku mue sa cijelom serijom tehnikih nedostataka. Ukoliko preivite, estitam. Znam koliko papira zavri u kou prije nego to autor dovri priu, ali tvrdim da bi tog papira trebalo biti i vie, jer je to cijena pisanja dobre prie. Vjerovali ili ne, ja Vam najdobronamjernije elim uspjeh u daljem spisateljskom radu, jer vjerujem da ete se afirmirati kao dobar pisac, ako u pisanje pria uloite toliko energije koliko ste uloili u polemiku sa mnom. I na kraju, umjesto zakljuka, nekoliko rijei. Gledano u odnosu na sline asopise u svijetu, mislim prvenstveno na najkvalitetnije, Sirius se dobro dri. Ono to se ne smije ispustiti iz via, jest podatak da veina tih asopisa objavljuje preteno nove tekstove, a Sirius moe birati izmeu svega to je napisano u posljednjih

pola stoljea. U naim okvirima teret koji Sirius nosi daleko je vei od tereta koje nose slini asopisi u svijetu, jer osim to radi na odgajanju mladin autora, tu je i vana drutvena uloga razbijanja pogrenih pretpostavki o SF literaturi meu irokom publikom. Treba znati da se samo kvalitetom moe uvjeriti razne nevjerne Tome, da SF nije bedastoa koja poinje Godzilom a zavrava Flashom Gordonom. Bilo bi nerealno forsirati apsolutnu kvalitetu, ali nije nerealno traiti da Sirius ne objavljuje loe ili ispotprosjene prie, bez obzira da li su one proizvod pera stranih ili domaih autora. O svemu to je u Siriusu dobro ili pokazuje tendenciju prema dobrom reci u vie u recenziji dosadanjih brojeva Siriusa. Zahvaljujem svima koji su se javili i pridonijeli da se uju stavovi italaca, a posebno onima ija pisma nisu objavljena. Ovim smatram, barem to se mene tie, polemiku zavrenom, a nadam se da e njen kraj biti poetak plodnije i dugotrajnije suradnje na relaciji itaoci-urednitvo. P.S. Dradi moj prijatelju Borivoje, kao onaj kojeg se esto spominjalo a vrlo malo ulo, mogao bi i Ti na kraju izviriti iza zastora utnje i konkretno odgovoriti, bez nabadanja, podbadanja i slinih nestaluka, sa svih svojih 11/11 vrste urednike odgovornosti. Boris Marini

SFera javlja...
POHL KOD NAS Postoji mogunost da potkraj kolovoza, na inicijativu SFere, a u organizaciji Amerikog centra u Zagrebu i SFere, u posjet naoj zemlji doe poznati ameriki Sf pisac i predsjednik WORLD SFa Frederik Pohl. On e moda, uz Zagreb, posjetiti i neke druge gradove.

141

KENTAUR
JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija
U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za

142

sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

143

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

144

You might also like