SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi, Ljudevit Bauer, prof. dr.

Adolf Dragievi (predsjedavajui), Vesna Gazdag, Igor Golik, Ana Hrastovi, Marija Jurela, elimir Koevi, Milivoj Paiek, Nada oljan, Ismet Voljevica. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Milivoj Paiek. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 100 dinara. Pretplata: za godinu dana 1080 dinara, za est mjeseci 540 dinara (u cijenu je uraunan popust). Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-8331216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. Cijena oglasa. crno-bijela stranica 10.000 dinara; posljednja omotna stranica 15.000 dinara UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzenti domaih pria: Darije oki i (pisanih na slovenskome) iga Leskovek. Grafika oprema: Ivica Bartoli (omotna stranica) i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder. Slika na naslovnoj stranici: Igor Vilego

SIRIUS broj 103, Sijeanj 1985.

SADRAJ: Dan Dastier: ZATOENICI KAPE Wolfgang Jeschke: MALO VIE OD 12 MINUTA Algis Budrys: CIVILIZIRATI! Neven Jovanovi: PACIFIST Kit Reed: VIDLJIVI SUUESNIK ivko Prodanovi: SANHERIB, KRALJ BABILONSKI Josip Car: KOLONIZATOR S TRI ZVJEZDICE Kir Buliov: AMOROMETAR Alan E. Nourse: VOLA ZA ROGOVE Fletcher Pratt: SANATORIJ dra GRIMSHAWA

str. 3 42 52 61 65 75 90 94 103 110

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju! Vjerojatno su ve svakom ivom dodijali oni crnohumorni vicevi na temu utrka cijena i plaa... pretpostavljam da znate na to ciljam: na novu, znatno viu cijenu po kojoj ste kupili ovaj SIRIUS. Tako je, pogodili ste. No kako nemam pri ruci nikakav pogodan vic iz te crne serije, moda e biti dovoljno da priznam: kao i mnogi drugi proizvodi u nas (i ne samo u nas), tako ni SIRIUS nije izdrao jednu drugu trku, onu izmeu trokova proizvodnje i prodajne cijene. I to nam sad preostaie, dragi itatelju. Vama i meni? Vama: da nainite malu preraspodjelu u svojem kunom budetu i da tih dodatnih 40 dinara smognete, recimo, jednokratnim pjeaenjem umjesto vonje tramvajem ili autobusom. Meni: nada da ete to doista i uiniti. A ta moja nada bila bi posve isprazna ako ne bih istodobno uznastojao da SIRIUS bude jo blii Vaim eljama, da njegov sadraj i kvaliteta budu vrijedni Vaeg dodatnoga odricanja. A sad, na posao. Evo nekih zanimljivih misli iz Vaih pisama: VI: Urednitvo tovano! Va je knjievni ukus puritanski! Kako treba izgledati pria da bi vam se dopala (ostavivi po strani SF element): opisa malo; seksa mnogo; likovi to jednostavniji: njihov duhovni ivot to skueniji i konvencionalniii: razliite knjievne tehnike (na pr. tok svijesti) boe sauvaj; itd. itd... Forma treba da odgovara sadraju, da ga dopunjuje, ne moe se o svemu govoriti jednako svaka tema zahtijeva poseban stil nije vano koliko nekomunikativan. hermetian, teak (nema tekih knjiga ima samo lijenih italaca), ili moderan (jer su sve domae samo domae?) napisane uglavnom u stilu dobrog starog realizma. SF ima svoj sitil. Ali to nije stil pria

koje vi proglaavate izvanrednima, to nije, koliko god to bogohulno zvualo, stil Asimova, Clarkea i si. Njihov je stil stil diletanata. Stil SF-a o tehnici. A budunost SF-a lei u SF-u u ovjeku! JA: Pogaate, dragi itatelju, da se uglavnom ne slaem s Vama i upravo stoga Vae misli i zamisli stavljam bez primisli na diskusiju. VI: Ako ve tekstove objavljujete u originalu, zato onda ne objavljujete akavske, kajkavske i ikavske prie? JA: Ako ve piete dobre takve prie, zato pokoju ne poaljete i SIRIUSU? VI: Zato lektor svoj posao ne obavlja na razini nekadanjih brojeva SIRIUSA? U svakom broju ima nekoliko isputenih redova i desetke isputenih ili zamijenjenih slova u priama. to je mnogo, mnogo je. JA: Da stvar bude jasna, dragi itatelju: lektor, dakle uro najder, nema nikakve veze s grekama koje spominjete, on se brine o otklanjanju pravopisnih, leksikih i ponekad stilskih greaka. Zamijenjena i isputena slova ili cijeli redovi zovu se korektorske greke, a za njih i ja kaem to je mnogo mnogo je, no na alost ni lektor, ni ja, ni bilo tko u urednitvu SIRIUSA nema utjecaja na otklanjanie takvih greaka: one su u nadlenosti novinske korekture, a ova nije u sastavu izdavake nego tamparske djelatnosti Vjesnika. VI: Pria Sofijini ljubavni odnosi, inae dobro napisana, bolje bi pristajala u neko drugo izdanje a ne u SIRIUS. Nije mi jasna S komponenta te prie... JA: Atomi i mutacije su ve odavna omiljena S komponenta. Dalje: Ako je zadaa svake knjievnosti, pa i SF-a. da svijet uini boljim, nije li dio te zadae i da upozorava na ono to bi ga moglo uiniti gorim? elei Vam sve najbolje u 1985. ostaje srdano Va Borivoj Jurkovi

-2-

Dan Dastier: Les sguestrs de Kappa

Preveo Boidar Stani

Zatoenici Kape
Linda Rogers iz Agencije Rogers-Benson ekala je Audrey Glendale na astroluci Thoria-Nak, glavnoj svemirskoj stanici solarnog sustava otkako je Mars postao nastanjeni planet zahvaljujui stvaranju atmosfere pogodne za disanje. Kad je laica sa Zemlje stigla, Linda Rogers popije sok, plati i izie iz ekaonice. Nije se jo bila srela s Audrey Glendale, ali je primila njezinu trodimenzionalnu fotografiju preko magnetovizora. Kao i ostali putnici, i Audrey Glendale je ekala policijske i carinske formalnosti, te prolaz kraj zdravstvenog automata. U posljednje su se vrijeme neki mikrobi brzo razvijali na Marsu, pa je bila potrebna stroga zdravstvena kontrola. Audrey Glendale je bila ljepotica koju je morao svatko opaziti. Gospoice Glendale? nagovorila ju je Linda i lijepa mlada ena je okrenula prema njoj lijepe zelene oi. Va me otac obavijestio da ete doi. Ja sam Linda Rogers... Moj je gliser na parkiralitu... Zar se nismo morale sresti veeras? pitala je Audrey Glendale. Jest, ali su se prilike promijenile odvrati Linda

-3-

 Jeste li pronali tu rijetku ptiicu? zapitala je Audrey. Mislim da jesam... mislim da taj ovjek odgovara zahtjevima koje postavlja va otac.. no, ima tekoa. On e biti mnogo skuplji nego to vi raunate. Nije vano. Kad mogu vidjeti tog fenomena od ovjeka? Jedan na detektiv ga slijedi... odmah u ga pozvati I Linda Rogers pritisne prstom neki senzor, klizajua se vrata zatvore i Linda pritisne dugme za pokretanje motora, pa zatim jo jedno. Jasone? Jasone, gdje ste? U baru na liniji sedam, Loto. Dolazimo onamo ree Linda i ukljui motor do kraja. To je onaj krupni plavokosi mukarac ree Linda kad su uli u bar. Audrey je zapazila mukarca koji je sjedio suelice nekoj tamnokosoj eni. Mukarac je bio nordijski tip, zacijelo porijeklom sa Zemlje. ene su sjele. Osjetio su ugodan miris flen-cigareta, donesenih s granica GALFEDA, Galaktike federacije. Kao i svagdje, svi muki pogledi pratili su Audrey. ovjek se zove Alexis Jansens napomenula je Linda, 32 su mu godine, kozmolektroniki je inenjer, potroio je golemi novac da bi kupio moderan svemirski brod. Kau da su Al Jansens i njegova posada kadri uiniti ono to drugi i ne pomiljaju. Kau i da Jansens ponekad polazi na ne ba legalna putovanja... ovjek koji je ponekad u svai sa zakonom, moda nee dugo razmiljati prije nego to prihvati ponudu da prijee granicu istraenog svemira, na to inae imaju pravo samo automatske sonde Istraivakih snaga. Mislim da je to ovjek kojega traimo napomenula je Audrey Glendale. Pile su martini-din to im je donio android. Alexis Jansens se oprostio od tamnokose ene s kojom je pijuckao i razgovarao. Bio je na odmoru, htio je to sebi priutiti, a onda e poi na Sirius sa zgodnom tamnokosom. Smjestio se u gliser i krenuo uvjerivi se da nema smetnje pri prometu. Poslije tree oznake redar mu je signalizirao da se pribliava neko vozilo bre od njegovoga. Pogledao je. Gliser je bio elegantan, ali vozaa nije vidio zbog tamnoga stakla. Brzo vozilo naglo skrene prema njemu i on opsuje. Da nije tako spretan, to ga je moglo stajati glave pri brzini od 400 kilometara na sat. Poeo je -4-

koiti i zaas su se oba vozila nala zaustavljena pokraj puta. Jansens je bio ljutit, skinuo je magnetski pojas i pritisnuo dugme,za otvaranje klizajueg stakla, I voza glisera koji ga je omeo u vonji iziao je i Jansens je raspolaio oi. Tako ti svih kvazara! Da ne sanjam? Pa takva djevojka ne postoji! promrmljao je. Skoio je iz glisera i pogledao sportski razvijenu djevojku zelenih oiju, sad i nasmijeenu. Dobar dan pozdravi Jansens. Pokuavali ste samoubojstvo, ha? Htio se uvjeriti da li mu je osmijeh dovoljno ironian. Dobar dan, Jansens odvrati Audrey Glendale. Ne, nisam se htjela ubiti, samo sam se eljela upoznati s vama na malo diskretnijemu mjestu... Zato me tako gledate? Pokuavam pogoditi vae ime, kao to ste vi moje. Zasad samo Audrey... ako se sloimo, onda je to i prezime. Ponudio ju je cigaretom flen; ona je uzela i cigareta se, poto je ona skinula zatitni omot, pripalila pri dodiru sa zrakom. Recite mi, Jansens, biste li eljeli zaraditi sto tisua zlensa? zapitala ga je. Alexis Jansens se blago nasmijeio gledajui djevojku, ukusno odjevenu, krasna stasa. Koga bih morao ubiti za 100.000 zlensa? Nikoga...Rekli su mi da ste nezavisan karakter, Jansens... Ne, nije rije o ali. To je svota koju zaradite za godinu dana.. Pokaite mi iskaznicu poreznog agenta .. ini mi se da su me pogreno obavijestili o vama, vjerojatno va ugled nije takav... Audrey se pravila da je razoarana. Tako me neete dobiti nasmijei se Jansens. Ispriajte mi to vas mui. Ako vam ne mogu pomoi, rastat emo se bar kao dobri prijatelji. Djevojci je odlanulo. ini se da je on bio onakav kao to je i pretpostavljala. Nije bilo lako s njime. Dobro pone djevojka. Rije je o ekspediciji prema sustavu Vega, u sazvijeu Lire, na vie od 26 svjetlosnih godina od Suneva sustava. Ma nemojte! Samo to? Recite mi, gospoice, jeste li osim bezazlenih turistikih putovanja ikad zaronili u svemir?

-5-

Andrey je zbunjeno odmahnula glavom. To sam i mislio. Htio bih da shvatite da je Vega izvan opsega istraenog podruja. Da bi se doprlo donde, valja izvesti super svemirski skok, a osim toga to je podruje zabranjeno za privatne ekspedicije. Znam... ali znam i to da se vi i vaa posada niste na to uvijek obazirali... Znai, ona visoka svota trebala bi uutkati moje skrupule? Nasmijeio se i iznenada osjetio ivu elju da prihvati prijedlog, ne toliko zbog novca koliko zbog nje... zbog djevojke koja mu ovako jednostavno predlae da skoi u nepoznato kao da je rije o obinom turistikom putovanju na Sirius. Recimo da sam u naelu prihvatio. Kakav je cilj tog putovanja? Privatno znanstveno istraivanje... odgovorila je nakon kraeg oklijevanja. Nadam se da ste prouili i taj zakon, pa znate da je vlada prisvojila sebi pravo na znanstvene aktivnosti u tom podruju, pa ih kontrolira rigorozno. Istraiva mora biti lan Centralnog tijela za znanstvena istraivanja, CTZI. Moj otac nije lan... S obzirom na karakter istraivanja, nije dobio odobrenje slubi... Nitko, zapravo, ne vjeruje u neke teorije koje je iznio pred Kongresom. Pa sada eli tim starim liscima dokazati da je imao pravo, ha? Kakve to teorije brani va otac, gospoice? eli pokazati da postoje neke izravne veze izmeu razliitih kontinuuma vrijeme-proslor. Da postoje neka vrst paralelnih svjetova. uo sam za tu pretpostavku. Ona je i dovela do otkrivanja mogunosti skoka izvan konvencionalnoga svemirskog prostora, ali... na tome se i stalo. Zbog spornih metoda prorauna, Kongres nije odobrio radove moga oca, a i zato to je porijeklo nekih otkria traio u dalekoj prolosti. Za racionaliste ne postoji razlog zbog kojeg bi se morali oslanjati na radove ovjeka koji je ivio pod Lujem XVI i bio uenik Josepha Balsama, zvanoga grof Cagliostro... Taj se ovjek zvao Armand Loudal, radio je u podrumima dvorca, kau da se bavio vradbinama i da je u toku godina 1787. i 1788. nestalo mnogo osoba. Ljudi su dolazili do dvorca Sermont, ali se nisu vraali. Naoruani su ljudi nahrupili u dvorac, ali je Armand Loudal nestao u

-6-

bljetavom svjetlu, a u luku svjetla nestala su i dva vojnika koji su se previe pribliili. Dakako da takvu priu niu mogli progutati lanovi Kongresa napomene Alexis Jansens. Moj otac ima matematike dokaze da postoje drugi svjetovi u svemiru paralelnom s naim. Otac je pronaao neku Loudalovu knjigu i u njegovu mozgu je niknula ideja da postoje negdje prirodna vrata... to bi bila jedna od crnih rupa, posljednji stadij jedne zvijezde... I prema vaem ocu jedna takva crna rupa postoji u podruju Vege? Zbilja sve pogaate... tu je 100.000 zlensa i rizik da imate posla s vlastima Svemgala jer ste bez dozvole preli doputenu granicu... A da i ne govorimo o tome da nosimo glavu u torbi pri skoku u nepoznato doda Jansens. Osjeao je da bi morao odbiti, ali je isto tako znao da je taj izlet na razini njegova ugleda. Ne bi bilo prvi put da polazi zabranjenim ili bar neutrtim stazama. Opasnost... ? To je tek bila aoka, poticaj za pustolovinu. Tko polazi osim vaeg oca? Ja, ako nemate nita protiv. Znai da moram uvjeriti posadu da prekine odmor.. Ne morate... moj otac ne voli da previe ljudi sazna njegovu tajnu .. Ovo je ve malo opasnije .. teko i gotovo nemogue. Pa vi i ne morate prihvatiti Jansens mirno e Audrev. Recite ne i ja ulazim u gliser i nestajem. Moda naem nekog... ima takvih ljudi... Pretpostavljam na kakvog ete se namjeriti, ali vam kaem: va je plan lud. I ba zato ga moram prihvatiti. Sad se ve na ekranima sideroradara vidjela kontrolna svemirska stanica SC 72. Al Jansens se okrenuo prema Audrey Glendale, koja se ve privrstila na specijalnom naslonjau za supersvemirski skok. Malo dalje je Fred Glendale gledao drugi ekran, takoer sjedei u naslonjau. Uenjak je provjeravao svoje raune optereujui raunala, koja neke podatke i nisu htjela prihvatiti. Prihvatili su ih tek poslije neke modifikacije, ali Alexis nije shvaao to to rauna uenjak. -7-

Kad stari uenjak nije raunao, zatvorio bi se u svoju kabinu Capricornije. Jansensova broda. Budui da nije bilo posade, neke su poslove obavljali roboti, specijalno programirani. Dosad je sve ilo dobro jer su jurili doputenom zonom, ali e se poslije ustanoviti da brod plovi bez posade. Kontrolori e ubrzo shvatiti da se ne kanimo zaustavljati na kontrolnoj stanici napomenuo je Jansens Fredu Glendaleu i Audrey... Moete zamisliti da bi postavili niz neugodnih pitanja jer nismo u programu letova. A ne moemo skoiti u nepoznato ako nismo na liniji jedne od vladinih stanica... Civilni brod u sektoru 362... linija prijelaza 2-27-04... javite podatke radi provjere... SC 72, primio zahtjev... privatna letjelica NC 202... 'Capricornia', matini broj 7-336-AX. 'Capricorni', na pogrenoj ste liniji, odmah izvedite promjenu u vektoru 9! SC 72, imam tekoa s kompjuterom... Ispravite putanju, sad ve 9,5...! Alexis Jansens se sad obratio profesoru Glendaleu: Privrstite magnetski remen. Pribliavamo se podruju skoka. Zatim odgovori kontrolnoj stanici: Ovdje Capricornia, mislim da imamo tekoa s mehanikom to nam programira let. Imam znatnih smetnji... Prijeite na runo manevriranje! Vi ste na rubu podruja supersvemirskog skoka, ali neoznaenog! Jansens je prekinuo vezu, gurnuo komande fotonskog motora i odmah su zatreperile aruljice pokazivaa kompenzacije gravitacije. Na ekranu se vidjelo da su sa stanice poli u potjeru za njima. Oni znaju da bi se moglo dogoditi da imamo smetnji, iako ne znaju odakle te smetnje... Pazite, jo pet sekundi do poetka... prilino je neugodno, kontrolirajte ritam disanja... Iznenada je poela treptati jedna aruljica i ekran pred Jansensom se zatamnio. Alexis je promatrao djevojku. Volio bi da se izmeu njih nije uvukla ona svota koju su poloili u banku... Jansens se suzdravao da ga ne obuzme uobiajena munina. Oko njega su stvari postajale nekako fluidne, kao da su stijene Capricornije postajale providne. Obuzela ga je lagana vrtoglavica, zatim su na ekranu poele skakati slike i pruge u razltnim bojama, uli su se neobini umovi, Alexis je polako tonuo u neku vrst nesvjestice, koja je izgledala stvarna, u kojoj je on drao u naruju ovu djevojku -8-

zelenih oiju... Budui da je bio izvjebaniji, Alexis Jansens se prvi osvijestio i odmah se uvjerio da je na brodu sve u redu. Skok u supersvemir obavljen je normalno i brod je nestao s vidika kontrolnog broda stanice. Budui da nisu znali program i nisu mogli ustanoviti da li je doista bilo smetnji, oni iz stanice nisu mogli ustanoviti kamo se uputila Capricornia. Alexis je otkopao magnetski pojas i priao djevojci, Gospoice Glendale... probudite se...! Otvorila je oi, a on odmah napomene: Pazite, nemojte initi nagle kretnje... Mi smo u supersvemiru... to je izvanredno! Izvanredno je ono prema emu letimo, mladiu javio se Fred Glendale. Oni iz Centralnog tijela za istraivanje nisu shvatili da bi ta teorija mogla pokolebati mnoge teorije o svemiru. Jansens je pogledao djevojku. Bilo mu je zabavno to uti. Moete se otkopati, profesore, ali nemojte odlaziti odavde, jer se jo neko vrijeme vrata nee dati otvoriti. Mi smo pod zvonom... Mi idemo k cilju ree profesor svojoj keri i nasmijei se. Da je Loudal imao vremena do kraja provesti svoje pokuse... Zautio je iznenada, kao da se bojao da je rekao previe. Djevojka je pak bila svijesna da je Alexis promatra i bila je zadovoljna. ak i prezadovoljna. Uskoro je ekran opet prenosio lijepu sliku svemirskog krajolika. Pogledajte, Audrey napomene Alexis zazvavi djevojku po imenu. Vega... jedna od najsjajnijih zvijezda galaksije... Fred Glendale je, ekajui valjda i znajui to bi mogao otkriti u ovom kutku galaksije, prvi spazio tamnu zonu. Odmah se oduevio. Evo je! Evo crne rupe! Prirodnih vrata o kojima je govorio Armand Loudal! Zbilja ih je smjestio tono...! Okrenuo se Alexisu Jansensu, koji je skeptiki promatrao crnu rupu. Priblit emo se! rekao je, a Jansens je stao za komandni pult. Vidio je kako je Audrey lagano problijedila i osjetio je neku neobjanjivu tjeskobu. Ukljuio je program koji e definirati let, odmah su reagirali sideroradari i upalile su se zelene svjetiljice koje su oznaavale kompenzaciju akceleracije. Letjelica je poletjela prema cilju koji je -9-

oznaio Jansens. Fred Glendale je netremice gledao u ekran. Audrev je prila komandantu broda i stavila mu ruku na podlakticu. Al, ja se bojim dahnula je. Imam lo predosjeaj. Pomaem ocu godinama u njegovu radu, ali ipak ne vjerujem potpuno u sve to. Iznenada su fotonski motori zamuknuli. Fred Glendale je oarano promatrao krajolik. Brod je sad plovio po inerciji. Alexis je mislio na crnu rupu, u kojoj je, koliko je znao, nestalo mnogo brodova. Morali bismo se vratiti, Al rekla je djevojka, ali je njezin otac uo to je rekla. Audrey! Ne moemo natrag! Prestar sam, ne bih mogao ponovo na takvo putovanje. Moram saznati! Pokazat u im da sam imao pravo. Da Armand Doudal nije bio obian vra! Sad je crna rupa ispunjavala gotovo cijeli ekran i Jansens se pitao ne bi li zaista trebalo okrenuti brod. Zasad jo nita nije izgledalo prijetee. Ondje je vladala tama, ali nije samo ona zabrinjavala Alexisa, ve injenica da su se instrumenti odjedanput poeli nenormalno ponaati. Aparati su pokazivali da brod srlja u prazninu neobine gustoe. Komandant broda se neko vrijeme kolebao, a onda pritisnuo dugme za inverzivan rad motora. ao mi je, profesore, prije svega sigurnost broda rekao je Glendaleu. Instrumenti ne mogu sondirati cilj. Vai instrumenti nisu ni zamiljeni da imaju odreene kriterije. Zar vam nisam dokazao da mogu matematiki odrediti sve koordinate supersvemirskog skoka? Znam, profesore znam da ste i sve skupo platili, ali ja bih volio biti siguran kamo stavljam nogu. Ja sam odgovoran za ivote. Pritisnuo sam samo dugme za zaustavljanje, jer mi se ini da vaa ki ne eli da nastavimo. A elim i razmisliti. Moram znati da li emo se izvui ivi. inite kako hoete. Samo znam da se ne treba drati tono vaih instrumenata, jer ono vani niste u stanju shvatiti ni vi ni vai instrumenti. Okrenuo se i iziao, te se vratio u svoju kabinu. Alexis je pogledao Audrey, a zatim pritisnuo neko dugme. Poslao sam prema rupi jedan fotar, loptu iste svjetlosne energije. Na ekranu se pojavila svijetlea kugla, jurei strahovitom brzinom prema crnoj rupi. Promatrali su je ozbiljnih lica. Odjednom se Jansens namrti, jer je svijetlea kugla poela blijedjeti.. - 10 -

 Znao sam to... fotar je jurnuo u mrano podruje i ondje utrnuo. To znai da ta nepoznata zona apsorbira energiju! Iznenada je brod potresao jak udarac, a odmah zatim poele su se paliti neke kontrolne aruljice. K vragu! Pa neki otvor komore se otvorio i zatvorio! Ko se to...? Komora broj tri! Alexis Jansens je odmah shvatio to se dogaa, zgrabio je svoj mikrofon: Profesore, nareujem vam da opet hermetiki zatvorite komoru! U komori broj tri nalazila su se tri astrodeta za istraivanje. Zacijelo se Fred Glendale ukrcao u jedan. Audrev je shvatila takoer i htjela potrati prema izlazu. Uzalud napomene Alexis dok traje izbacivanje rakete, vrata komore se ne daju otvoriti. Priekali su nekoliko trenutaka, a onda je poela treptati druga aruljica. Izbacio se u svemir... Ali on nikad nije pilotirao letjelicom... Ako zna upravljati gliserom, znat e se snai i s raketom. Koordinate zna... Djevojka je oajna sjela u naslonja. Na ekranu se sada mogla vidjeti silueta letjelice. Profesore Glendale viknuo je u mikrofon Alexis Jansens okrenite letjelicu i vratite se na Capricorniju! Nemojte se vladati poput hirovita djeteta! Ja sam izabrao, mladiu! odvratio je profesor. Ne mogu riskirati i ivot svoje keri... ne zamjeram vam! Jansens je stavio u pogon fotonske motore i preuzeo runu komandu. Ima izgleda ga stignemo i uhvatimo magnetskim snopom rekao je. Budite pripravni, Audrey, da povuete crvenu ruicu kad vam dadem znak. Instrumenti su ponovo podivljali i poeli davati znakove za uzbunu, ali je Jansens ipak tjerao Capricorniju svom snagom. No, odjednom je pred njima zinula crna rupa, a svjetlo se astrodeta u kojem je jurio profesor Glendale ugasilo. Oplata broda poela je estoko podrhtavati, svjetlo je oslabjelo, dok nije gotovo potpuno nestalo. - 11 -

Na svemirski je brod djelovala privlana snaga crne rupe. Komandant Jansens stisnuo je zube. Trebalo je izvui brod iz toga smrtonosnog zagrljaja, iz toga drijela koje bi ih progutalo kao to je progutalo Freda Glendalea. Instrumenti su pokazivali da je u kabini strahovit pritisak u to Alexis nije vjerovao smatrajui da su instrumenti poludjeli. Oplata broda je podrhtavala, na ekranu samo crnina. Sve se zamrailo, nije vidio ni djevojke... sad su ga poela ostavljati i osjetila, borio se sam sa sobom. Odjedanput bljeskovi, kratki i zasljepljujui. Tada je vidio da se djevojka ukoila nedaleko od njega. Oko njezine glave se iskrilo, a zacijelo je iskrilo i iznad njegove glave. inilo mu se da mu je tijelo postalo neosjetljivo. No, fotonski motori su radili i tu je bila jedina nada. Koliko je vidio, crna rupa je prodirala energiju, a ako su motora Capricornije funkcionirali, znai da ima nade. Kad je spazio pred sobom nekoliko zvijezda, bio je gotovo uvjeren da je blizu pobjedi, ali nije imao snage da vikne. Bio je iscrpljen. Djevojka nije putala glasa od sebe. Znak za uzbunu je naglo prestao i polako se vraalo svjetlo. Alexis Jansens je bio umoran, sve to je otada radio inio je polusvjesno, mehaniki, iako je izvodio vrlo vane operacije. Spustiti se... spustiti se... sletjeti... nareivala mu je podsvijest. Htio je neto rei djevojci, no nije mogao ispustiti glasa. Ruka mu je bila strano teka, ali je ipak uspio potegnuti pravu ruicu krajnjim naporom volje. Tada je zauo zujanje brodskog kompjutera i znao da je uspio. Osjetio je zadovoljstvo i utonu u san ili nesvijest. Alex... Samo ga je jedna osoba tako zvala. Alex... Osjetio je blagu ensku ruku na svome elu. Da, jedino je ona mogla staviti ruku na njegovo elo. Audrey... volim vas! Osjetio je silnu elju da joj to kae. Moda umire i ona mora znati... Pokuao je otvoriti oi. Najprije je sve vidio nejasno, a zatim je pomalo poeo nazirati lice ene nagnute nad njim. Volio bi da se izgubi u zelenilu tih oiju... Zato su te oi sjetne? Ah, da, Fred Glendale... Moram ustati... rekao je tekom mukom. Toliko toga moram uraditi... Ne morate rekla je Audrey. Ne znam kako, no dogodilo se pravo udo... Pogledajte ekran.

- 12 -

Pogledao je i vidio najljepi krajolik neobinih boja. Boje su bile udne, ali ipak skladne: crvena boja lia i trave pod zlaanim nebom i zlatnim suncem. Vega... I Alexis se poeo smijati. Uspio sam! Gubio sam svijest, ali sam uspio uspostaviti pravi program na brodskom kompjuteru. Dao sam zadatak komjuteru da pronae to prije mjesto gdje bismo se mogli spustiti i, evo, naao je planet sustava Vega... Pogledao je neki indikator. Audrey, mi smo... ne, to nije mogue... gotovo smo petnaest dana u svemiru a ipak nismo gladni... Zacijelo smo uli u drugu dimenziju vremena. Da sloi se ona i uslijedio je pomak od petnaest dana u odnosu na nae vrijeme. Ovdje vrijeme bre tee. Va je otac nestao u toj crnoj rupi, sad je zacijelo mrtav. Prevario se. Istina je pred nama... Moda se tata zaista prevario rekla je djevojka zamiljeno. Ali ja mislim... ja to osjeam... da on nije mrtav. On je jednostavno proao stazom kojom mi nismo uspjeli proi. Mi ne znamo to valja poduzeti, no on je znao, Al... Atmosfera je povoljna za disanje, s neznatno veim sadrajem kisika nego na Zemlji ustanovio je Jansens analizirajui rezultate s instrumenata. Gravitacija je neto manja. Pazite da ne uinite koji neoprezan korak. Progutali su vitaminske ploice. Valja se priviknuti i na ritam izmjene dana i noi. Ovdje su dan i no jednako dugi, po est sati. Audrev je sluala, u isti mah i paljivo i rastreseno. to vam je, Audrey? pitao ju je Alexis zapazivi da je nesabrana. Mislim kako je lijep ovaj krajolik... Ne znate lagati... A vi, jeste li govorili istinu kad ste ono rekli dok ste se budili...? Rekli ste da me volite. Oh, oprostite... nisam... nisam bio sasvim pri sebi. Ne traim nikakve isprike rekla je i stisnula se k njemu. Smijem li? pitao se u sebi, ali je shvatio da je najjednostavnije ne pitati toliko. Stisnuo se k njoj i jo jedanput potvrdio da je zaljubljen. Ja pak ne znam rekla je ona. Toliko me sad stvari - 13 -

mui... Crna rupa... Strai me i privlai Moram se jednoga dana vratiti onamo. Da traim istinu kao i moj otac. Lice joj se odjedanput promijenilo. Kao da ju je neto obuzelo. Buljila je u prazno. Ma kakvi ste to vi Glendalei. Va se otac nije mogao oduprijeti pozivu crne rupe, a sad ona i vas opsjeda. Ne moete vi to shvatiti, Alex djevojka e sa sjetom u glasu. Jest, zbilja nije mogao shvatiti, pa je slegnuo ramenima. Moram pregledati brod da vidim ima li kakvih oteenja rekao je suho. Provjeriti energiju... Neemo moi napustiti ovaj planet tako brzo... pa makar poli na Zemlju ili... prema crnoj rupi... Jansens se udaljio stotinjak metara i pogledao brod. Priroda je ovdje bila lijepa, nedirnuti raj, bez svake sumnje nenastanjen. Odnosno, bar ne biima koja misle. Ve je drugi put pao mrak i s druge strane obzora pojavila se zlatna zvijezda Vega. Jansens se vratio na brod. Iznad njega je zjapila ona crna rupa, golema praznina bez zvijezda, beivotno prazno nebo... No, sad ga je vie zabrinjavala djevojka nego neka mogua oteenja broda. Ona je utjela, pogled joj se esto gubio negdje daleko. Kad god bi se sjetio staroga Freda Glendalea, pomislio je kako nije smio pristati na tu misiju. Nije bio siguran da je to uinio zbog novca. Radije bi rekao da je zbog djevojke. A sad se inilo da ona pati od istovetnih fantazija kao i njezin otac uenjak. A osim toga, najvie ga je, zapravo, zabrinjavala injenica da je nee odbiti ako zatrai da pou ONAMO kad Capricornia opet akumulira energiju i kad ustanovi sva oteenja i popravi ih. Jest, samo su se nakratko zagrlili i usne su joj dotakle njegove, ali je to bilo dovoljno, ako ne i previe... Mora sa njom razgovarati. Uao je u brod i stao pred njezinom kabinom. Vrata su bila odkrinuta. Audrey... Nitko nije odgovorio. Otvorio je vrata. Kabina je bila prazna. Alexis dohvati interkom i pozove djevojku. Gdje god bila, morala je uti poziv. No, ona se nije javljala. Nije, znai, bila u brodu. Jansens izleti iz broda, uzevi sa sobom fotonsku svjetiljku. im je iziao, odmah je spazio tragove izgaene trave. Tragovi su vodili prema brdu. Onamo je mogla poi i ostaviti tragove samo Audrey. - 14 -

Jansens je jurio tragom. Neto projuri kraj njega i on uperi mlaz fotonskog svjetla u ivotinjicu nalik na minijaturnog medvjedia, duga repa. ivotinjica vrisne i taj krik kao da je presijekao Jansenove ivce. Audrey! pozvao je. Vratite se! Na brdu je opazio bijelu priliku. Potrao je za njom. Odjednom je ustanovio da svjetlo fotonske svjetiljke slabi. Ipak, mora uhvatiti tu nerazboritu djevojku! Opazio je da je ispred djevojke voda. Jezero. Djevojka je mirno koraala prema jezeru. Odjednom se Alexisova svjetiljka ugasi i on je morao usporiti. Uto su opet poeli i bljeskovi u sve brem ritmu. Zasljepljivali su Jansensa. Audrey je koraala prema vodi, crnoj poput one strane crne rupe gdje je nestao Fred Glendale. Sad se djevojka okrenula prema njemu, a iza nje bljesne jarko svjetlo, milijarde mikrozvijezda. Nakon toga joj se iznad glave pojavi svijetli luk, a drugo se svjetlo ugasi. Audrey se okrene i pode prema svijetleem luku i ondje nestane. Tada nestane i svjetla, a Jansens beznadno padne na zemlju, oajan. Vrijeme je prolazilo, ali ga Alexis i nije sasvim zapaao i mjerio. Tumarao je kabinama Capricornije, prazan, neobrijan, neumiven, otkako je nestala njegova pratilica kraj jezera. Jeo je kad bi osjetio glad, spavao je ako bi ga zgrabio san, pokoravao se nagonima. im bi se osjetio lucidnijim, pokuao je analizirati situaciju. Kad je drugoga dana svanulo, traio je djevojku du obale jezera, ali uzalud. ivotinjice nalik na medvjedie bjeale su kad bi se pribliio i zaustavljale se na pristojnoj i sigurnoj udaljenosti. inilo se da su oni jedina iva bia u tom podruju. I Audrey je, dakle, uronila u... nije mogao definirati kamo. Izgubio je enu koju je volio. im bi pri takvu razmiljanju zakljuio da nije potrebno ostati due na ovom planetu, obuzela bi ga bol i on bio na neko vrijeme zaboravljao po to je uope doao ovamo. U njemu je ivjelo samo sjeanje na Audrey. Fred Glendale i Audrey... Moda e i on jednoga dana zakoraknuti u to nitavilo koje ih je progutalo. Jednoga je jutra odluio da uzleti, da okrene pramac prema crnoj rupi. Sad su se ve obnovile rezerve energije. No, nije uspio programirati let. Pravio je greke. Znao je to, ali je ipak grijeio. Neprekidno je u memoriju ubacivao ite podatke na ekranu se - 15 -

pojavljivao program: primljeno... ostajemo ovdje do novoga nareenja. Sve se odigravalo tako da je Jansensu postalo jasno da ne eli otii odavde, gdje je nestala Audrey Glendale. Buncao je, pomiljao je u groznici na to da mora poslati poziv za pomo. Poao je do odailjaa, no... zaboravljao bi okrenuti selektor frekvencije. I njega je sada obuzela ta crna rupa. Audrey je takoer sumnjala, ali je i ona pola onamo. Vrata... to su bila vrata, prolaz u drugu dimenziju! gunao je za sebe Jansens. Sad je pomalo i on poeo vjerovati, morao je vjerovati da Audrey nije mrtva, jer je osjeao da je iva. On e ostati ovdje, a jednoga e ga dana nai oni sa Zemlje ili Marsa, ako ih program leta dovede ovamo. Ali... to e dotle biti s njim i s brodom? Pomislio je na ivotinjice medvjeega izgleda i klokanskoga repa. Zato misli na njih? Zato misli na jezero i na Audrey upravo sada? Ve dugo nije odlazio na jezero, gdje su rasle crvene rue. Idem jo jedanput, posljednji put pomislio je. A poslije... nije znao to e uiniti. Koraao je otprilike jedan sat po zemaljskom vremenu kad je dospio do neke obale u dnu uvale, pokrivene crvenom vegetacijom, na sivome pijesku. Ondje je opazio kako se skupljaju one ivotinjice, pomisao na koje ga je i dovela dovde. ivotinjice su stajale malo podalje od neeg bijelog to je lealo na pijesku. Audrey! viknuo je Alexis i potrao. Medvjedii su vrisnuli i razbjeali se. Jansens je kleknuo kraj djevojke i polako je okrenuo na lea. Osjetio je radost kad je ustanovio da djevojka die, da je iva. Luda radost ga je obuzela. Audrey! inilo se da ona spava. Podigao ju je i ponio. Je li njezin san prirodan? to je prirodno otkako su otili sa Zemlje i stigli ovamo? Polegao je djevojku na krevet i poao u blok za reanimaciju. Ka se vratio, ustanovio je da vjerojatno i nee biti potrebni aparati koje je ponio jer je Audrey poela otvarati oi. Audrey, kako se osjeate? zapitao je. Djevojka je otvorila oi i pogledala oko sebe. Alex... to se dogodilo? Ja ni sam ne znam, Audrey... Znai, nije se sjeala svjetla ni svijetleeg luka. Znam da sam ila prema vodi rekla je. Neto me zvalo - 16 -

onamo... netko me zvao, i ja sam ila... ne znam to se poslije dogodilo. Znai, ona ne zna, morat e joj on ispripovijedati. Dakle, moe se pretpostaviti da postoji neka veza izmeu oeva i mojega nestanka! zakljuila je kad joj je Alexia sve ispriao. Rekao bih da je tako odvrati Alexis etajui po sobi. Samo u drukijim okolnostima. Uz one iste bljeskove i neku omaglicu... ini mi se da me zvao otac... doda ona. Bilo je nekog oaja u njegovu pozivu... Kao da u posljednje vrijeme ne vladamo svojim postupcima promrmlja Jansens. I ja sam pod neijim utjecajem poao do one uvalice gdje sam naao vas. Dakle, neka nepoznata sila djeluje na nas... Sve bi to moralo imati nekakav smisao primijeti Alexis. Moda smo mi samo igrake u neijim rukama. Bojim se, Alex. Moramo otii odavde brzo. Imam dojam da nikad vie neu vidjeti oca, da ne moemo vie nita uiniti za njega. Smirite se, Audrey on e blago. Otii emo. Sad je Capricornia u voznom stanju. ao mi je, Alex, to sam vas uvukla u to... Ja moda nisam oduevljen to sam sve ovo doivio, ali ne alim nita... sreo sam vas. Pogledala ga je i on je postao svjestan da e se opet izgubiti u tom istom zelenilu njezina oka. Ja mislim... da te volim, Alex rekla je tiho. Pruila mu je usne i on ih je njeno poljubio. inilo mu se da poljubac traje cijelu vjenost, i da njihova ljubav udaljuje opasnost koja se nadvila nad njima. Da poemo, Alex rekla je i blago ga odgurnula. to prije, da opet ne pone... nije ovaj svijet za nas. Crna rupa nam neprekidno prijeti. Otii emo, Audrey rekao je on i nasmijeio se. Ona gospoda iz Svemirske policije bit e oduevljena kad opet vide Capricorniju u kontrolnoj zoni. Prema programu koji je ubacio u kompjuter, Capricornija je - 17 -

skoila iz supersvemira. Oboje su bili u kabini za navigaciju, ali je Alexis zapazio kako oboje izbjegavaju da gledaju u golemu crnu zonu na ekranima sideroradaia. Tek kad su skoili, Audrey se mogla opustiti. Tada joj je dao nekoliko vitaminskih tableta i naredio da ode na poinak. Moram biti sam, da razmislim kako u se opravdati pred policijom Uinit u sve da tajna Freda Glendalea ostane tajna... No, valjat e objasniti njegov nestanak i tada emo morati uskladiti izjave. No. Jansens se izvukao ve iz svakakvih situacija... Zna da si sjajan, Alex rekla je i nasmijeila se. Zbog sigurnosnih razloga, zone skoka pri uronjavanju razline su od zona skoka pri izronjavanju, pa se ovaj put Capricornia pojavila ve blizu Zemlje. Alexis je kao astronaut prilino dugoga staa proao mnogo planeta, ali uvijek je osjetio radost kad bi ugledao Zemlju. Nije ga smetalo ni to to su sideroradari oznaavali da se pribliava patrolni brod. Imat emo posjet uzdahnuo je Alexis i Audrev je kimnula glavom. I ona je izgledala kao da joj je odlanulo, iako je i sad mislila na nestanak svoga oca. Alexis je manevrirao Capricornijom kako bi je uveo u orbitu ekanja patrole. Zatim je ugasio fotonske motore i gledao kako se pribliava patrolni brod. naikan topovskim cijevima. 'Capricornia', pripremite se za kontrolu! Ovdje 'Capricornia', Jansens... prihvaamo vas na komori pet. Alexis je pritisnuo neko dugme, magnetske su hvataljke prihvatile oplatu patrolnog broda i za desetak minuta u Capricorniju su ula dva uniformirana policajca plaena tehniarom. Drago mi je to vas vidim rekao je Jansens i nasmijao se. Mislio sam da vie nikad neu vidjeti majicu Zemlju! U redu, Jansense ree jedan policajac znamo mi vau pjesmu napamet. Smetnje na programu, nepredvieni iznenadni skok... I on se nasmijeio. Pa kako je u zoni Vege?, Jansens? Dakako, ve prema mjestu uronjavanja nije bilo teko pogoditi odredite. Zbilja drukije nego ovdje, porunice. A moemo li znati koliko su vam platili putnici za to zabranjeno putovanje? To je postao sport, ha? Moete misliti to hoete, porunice. Instrumenti uronjavanja - 18 -

su vam na raspolaganju. Dolo je zaista do smetnje u programiranju, kao to sam upozorio stanicu SC 72. Jedva smo imali vremena da se smjestimo u naslonjae s kopama. Upiite u izvjetaj da smo pri tome izgubili jednoga putnika. Mrtav je. Fred Glendale, otac djevojke koju vodim na Zemlju, nije imao vremena da sjedne u specijalni naslonja... vi znale to to znai, zar ne...? Znam... trenutna dezintegracija... pretpostavljam da e to djevojka potvrditi. Izvolite je posjetiti. Ona je u svojoj kabini. Odvest, u vas... Onda, porunie? Dobro, Jansens uzdahnuo je policajac. Za sad ne moemo nita poduzeti protiv vas. No, bit e istrage. Mislim da bi bilo dobro da va brod ostane blizu orbitalne stanice. Mogu li bar otpratiti gospoicu Glendale kui? zapita Jansens. Ona se mora odmoriti i zaboraviti. Imali smo mnogo muke dok smo se vratili nakon skoka. Shvaam, Jansens. To je sad samo pitanje formalnosti. Moe vas pogoditi globa ili privremena zabrana leta, jer niste na vrijeme obavijestili SC 72. ao mi je... Posluite se jednim od vaih astrodeta da doete na Zemlju.... kad ga pregledamo kako valja... Evo, Audrey, sad si kod kue rekao je Alexis kad je astrodet stao pred vilom-modulom. Poslijepodnevno je sunce blago grijalo. Audrey i njezin otac krenuli su gliserom iz te kue prije dvadeset dva dana. Ui, Alex pozvala ga je djevojka i on je poao za njom. Nosio je kovei s njezinim stvarima. Audrey je neto eprkala po elektronikoj bravi i vrata su se otvorila. Kad su uli, osjetio se miris na ustajali zrak, pa je djevojka odmah ukljuila ureaj za kondicioniranje. Alexis je stavio kovei na pod i htio se oprostiti od djevojke. Nemoj me putati samu noas... bojim se, Alex. Zagrlio ju je i pomilovao. Drhtala je. Poljubili su se strasno i Alexis je ubrzo zaboravio sve svoje nemire. Zato, napokon, ne bi ostao? Pa nisu vie djeca. Jesi li gladan? - 19 -

 Mislim da nisam nasmijao se on i podigao je na ruke. Ako mi kae gdje je tvoja soba, mislim da u ostati s tobom. Njemu se ponekad inilo da je djevojka nekako udna otkako ju je naao na obali. I sad se nekako ukoila, ali se odmah snala. Hajde, pronai je sam rekla je i Alexis je sve brzo zaboravio. Iao je iz prostorije u prostoriju dok napokon nije pronaao spavau sobu. Dosta si se ispromaivao Audrey se nasmijala opet nekako udno, kao da to vie nije ona ista djevojka. No, opet, kad ju je poloio na krevet, prestao je na to misliti i nastojao se umiriti. elio je Audrey Glendale. Sad je samo to bilo vano, premda je osjeao da jo ni sad nisu ni on ni ona gospodari svoje sudbine. Nagnuo se nad nju i povukao patentni zatvara kombinezona. Zakljuio je da i ona eli da bude potpuno njegova. Mamile su ga lijepe i izazovne grudi. Povukao je zatvara jo nie, a zatim dotakao usnama tu svilenastu kou. Uzdahnula je, zastenjala i privukla ga k sebi. Sklopila je oi i predala mu se potpuno, ekajui konani sladostrasni gr... A Alexis je tada zaboravio na onaj unutranji glas koji mu je govorio da jo ni sada neto nije u redu. Probudio se usred noi. Opet je uo glas u sebi, glas koji ga je opominjao. Neto ga je probudilo, ali nije znao to. Odjedanput je postao svjestan da je sam u krevetu. Upalio je svjetlo uz postelju i ustanovio da Audreyjina odjea nije vie ondje gdje ju je ostavila i da su vrata otvorena. Ustao je i obukao se. Nije se uznemirio. Pa djevojka je bila u svojoj kui... moda je bila edna... No, postao je uznemiren kad je proao cijeli stan a nije ju naao. Odmah je pomislio na laboratorij Freda Glendalea u dvoritu i iziao. Poao je perivojem i napokon ugledao neko slabano svjetlo izmeu drvea. Na kraju staze naao je ulaz u suteren gdje je bio laboratorij. Po laganoj buci unutra zakljuio je da je Audrey ondje. Trebalo je da samo ue i da je pozove, ali onaj unutranji glas mu nije dao... zato se oprezno pribliio laboratoriju, prepunom kojekakvih aparata, retorta, generatora i kontrolnih ploa, na kojima su ponegdje jo svijetljele aruljice. Djevojka je bila okrenuta leima pred nekim velikim zidnim ormarom. Bez reda je praznila ormar i razbacivala papire, jednadbe - 20 -

i knjige. ini se da je traila neto. Budui da je takvo djevojino vladanje bilo neobino, Alexis je stajao i promatrao. Odjednom je djevojka neto nerazumljivo rekla i prela na svjetlo. Taj izraz lica.,.! Alexis Jansens ga nikad dotad nije vidio na Audrevjinu licu. Halucinantna, divlja radost zbog neega to je nala i sad je drala u ruci. Bile su to neke stranice, zacijelo rukopis Freda Glendalea. U Jansensu je rasla tjeskoba dok je ona itala biljeke s izrazom beskrajnoga zadovoljstva na usnama. Osjeao je da se mora dogoditi neto strano. Poelio je da ode da ne bi vidio izraz lica djevojke kad sve proita, djevojke s kojom je donedavno vodio ljubav... Audrey se odjednom divljaki nasmije i tada se dogodi neobina stvar: kao da su se papiri sami od sebe u njezinim rukama zapalili, a djevojka se poela ludo smijati. Plamen joj je dodirivao prste, ali ona kao da ga nije osjeala. Vatra se sirila, a ona je u tome oito uivala. Alexisu se inilo da sanja, da e se sad probuditi i ustanoviti da to nije istina. Sad je djevojka dodirivala prstima pojedine predmete i oni bi se odmah zapalili, papiri na podu takoer. Je li Audrey poludjela? Pa ona e zapaliti cijeli laboratorij! A on kao da je ukoen i ne moe priskoiti u pomo. Jedan je aparat eksplodirao i opet je buknuo visok plamen, eksplodirali su i drugi aparati. Sad Alexis vie nije vidio djevojku od dima. Poeo je kaljati. Nije vie ni pokuavao shvatiti kako je Audrey mogla uiniti takvo neto neobjanjivo. Pomislio je da je ona ovdje, u tom paklu, da e umrijeti... Audrey...! Pojurio je i uao u laboratorij. Ona je bila nedaleko od njega. Priao joj je i uhvatio je za ruku. Poela se otimati neobinom snagom. Tada je Alexis odluio da ne postupa blago. Pustio ju je, pa je udario nadlanicom po vratu. Prestala je vikati i sruila se. Uhvatio ju je, podigao na ruke i iziao na zrak. Vani se sruio s njome na travu i ostao ondje neko vrijeme da doe do daha. Djevojka je leala kraj njega bez svijesti. On mora neto poduzeti, mora zaustaviti irenje vatre. Prije nego to su poli u svemir, bio je dvaput kod njih. inilo mu se da je negdje zapazio ureaj za gaenje. Ustao je i uao u laboratorij. U hodniku je opazio nekoliko protupoarnih aparata. Povukao je ruice i kad je zauo itanje, vratio se k Audrey. Prije nego to obavijesti vlasti, odnosno vatrogasce, mora saznati to je navelo djevojku da to uini. Podigao ju je na ruke i unio u sobu, na krevet. Tek je tada - 21 -

ustanovio da je stvar tea nego to je mislio. Djevojin je pogled bio halucinantan. Zelene su oi bile irom otvorene, posve prazne, a pogled tih oiju iao je slijeva nadesno, i obratno, ritmiki, ujednaenim pokretima... Alexis se ukoio opinjen, nije znao kako da reagira. Promatrao je kao zaaran taj pogled to se kretao na jednu, pa na drugu stranu poput metronoma. Kad je udario djevojku zacijelo joj je ozlijedio neki ivotni centar. Okrenuo se i poao u potragu za nekim aparatom za komunikaciju. Naao je ureaj i okrenuo broj. Pred njim se osvijetlio ekran. Osoba koju elite moli vas da priekate nekoliko sekundi odgovorio je automat. Jansens je bio zadovoljan to je Reno Vardi bio kod kue. Uskoro se na ekranu pojavio pedesetogodinjak srebrnaste kose. Alexis je ukljuio video-kameru i kirurg Reno Vardi ga je odmah prepoznao. Alexis! to je? Izgleda uznemiren. Reno, ne obraam se samo prijatelju ve i kirurgu pone Alexis. Doi brzo, dogodio se nesretan sluaj. Ja sam sada na jugu Savannaha, a upalit u i oznaku na svom astro- detu. Podaci su RUZ-TPB 12, kanal 80, radi veze. Sektor vila. Dobro, ti ukljui oznaku, a ja u ukljuiti transpozitor. Iskljuivi aparat, Alexis je pourio u sobu. Nita se nije promijenilo. Djevojine su oi jo lutale slijeva nadesno i obrnuto. Nikad si nee oprostiti ako je ozlijedio neki vitalni dio njezina tijela. Zatm je iziao iz kue i ukljuio radio-oznaku na astrodetu kako bi Reno lake lokalizirao mjesto. Zatim se opet vratio. Nikakve promjene kod Audrey. Transpozitorom su se mogli sluiti radi brzine samo oni koji su morali obaviti neki hitni posao. A lijeniki je posao bio takav. Prozirna se lopta nala nekoliko metara od astrodeta, kraj kojega je Jansens nervozno koraao. Ona je u kui rekao je Alexis i Reno Vardi pojuri u kuu s koveiem u ruci. to se, zapravo dogodilo da je ona u takvom stanju zapitao je lijenik. - 22 -

 Buknula je vatra u laboratoriju njezina oca... poslije u ti priati pojedinosti... ona je gotovo poginula pri tome i ja... ja sam je morao udariti, iako nisam htio... mislim da sam je udario po vratu... Neto mi je u tome zanimljivo... Kirurg je okrenuo djevojku na bok i pregledavao je. Zatim se polako okrenuo prema svome prijatelju. Da se nisi umijeao u neto izvanredno, nesvakidanje? upitao je. Moe li to objasniti? Teko... prii blie i pogledaj... Lijenik je dohvatio skalpel i zarinuo ga duboko u djevojinu podlakticu da su Alexisa proli marci. to misli to e se dogoditi kad izvuem skalpel? Obino bi, dakako, moralo doi do krvarenja... I on naglo izvue skalpel. I tada su Alexisa ponovo proli marci. Na djevojinoj ruci vidio se urez, ali umjesto krvi pojavila se nekakva plavkasta tekuina. Dakle, prijatelju, ova ena, sa svim karakteristikama Zemljanke, ipak to nije. To je prvo... drugo... to uope nije ena... odnosno ljudsko bie. Rekao si mi da si vodio ljubav s njom... vodio si ljubav s androidom! A sad mi lijepo sve ispripovijedaj da se snaem u svemu. Jer ovo ovdje je android. Izvanredan, usavren, ali ipak android. Jansens je bio zaprepaten. Nije elio prihvatiti Renovo objanjenje, ali je pred sobom imao dokaz. Ovaj je android, androitka, bio u stanju razgovarati suvislo, osjeati, raditi... Alexis je to spomenuo Renu. To je fantastino rekao je lijenik zamiljeno promatrajui tijelo. Zasad ne moemo nita uiniti za nju... to je mehanika, koju je vjerojatno onesposobio tvoj udarac... Pokuat u da ti objasnim, Reno rekao je gorko Jansens. Reno Vardi je paljivo sluao Jansensa, pogledajui ponekad androida na krevetu. Bilo je oito da ne moe povjerovati u sve pojedinosti jer je uvijek imao posla s racionalnim stvarima. Moram povjerovati u nevjerojatno jer mi to ti pria, Alexis, ali teko mi je progutati neto takvo. Ne udim se... i ja poinjem sumnjati. Vidi, jednom u ivotu se zbiljski zaljubim, a ono androitka! Ne znam... ne vjerujem u androide koji mogu sami - 23 -

razmiljati. Valja pokuati shvatiti. Uzmi si je ako eli. A ja idem na odmor nekamo na Sirius. Lijenik ga nije sluao. Tvoj je udarac neutralizirao neku bitnu funkciju u tom kompleksnom mehanizmu. Gdje si je udario? Alexis je pogledao androida i odjednom pomislio nije li i njezin otac android. Je li on genijalni pronalaza tako usavrenih androida? Udario sam je u vrat, ovdje... Ima li jo onu kuu na obali Tampe? Znam da si ondje neko imao elektroniki laboratorij, prije nego to si poeo letjeti... Laboratorij jo postoji... Volio bih je ondje pregledati, pokuati da shvatim. No, tada bih morao zatraiti pomo nekog elektroniara... Znai, ja sam ti potreban? U Jansensu se opet budio istraiva. Opet e se nai meu vodovima... Pretvorili su Jansenov laboratorij u operacijsku salu. Android Audrey Glendale bila je poloena na trbuh, bez odjee. Mora se priznati da je bila savrena kopija ene, do najintimnijih pojedinosti Ovdje si je udario kirurg je pokazao prekinuti vod. To bi se dalo popraviti, Reno! Strpljivo, a onda... Pa da vidimo to e se dogoditi, ha? Reno je takoer bio uzbuen, opsjednut time da sazna. Nekoliko sljedeih sati Jansens nije mislio ni na jelo ni na odmor, ni na tjeskobu koja ga je pritiskala. Progutao je samo nekoliko vitaminskih tableta. Reno je morao malo proiriti otvor oko oteenoga mjesta kako bi Alexis umetnuo drugi vod. To je zanimljivo, Reno, ali mogu te uvjeriti da tako neto ne moe potjecati iz GALFED-a, iz nae federacije. Popravit u taj vod, ali prije toga treba neutralizirati Audrey... ovaj, tu androitku. Popravi taj vod, a ja u joj nataknuti specijalne stezaljke. Nakon nekog vremena Alexis se uspravi Gotovo je... smjestio sam ondje mikrorelej da je moemo ponovo neutralizirati bude li potrebno. Moemo ga daljinski upravljati. Sad je okrenimo na lea... ree kirurg. Okrenuo ju je i Alexis pritisne dugme upravljaa. Oi androitke odmah ni se prestale kretati lijevo-desno, pogled je odjednom ponovo postao ljudski, tijelo je jedva vidljivo zatreperilo. inilo se da ponovo oivljava. - 24 -

 Reklo bi se da nas vidi primijeti Alexis. Jest, u djevojinu je pogledu bilo pitanja, ona je promatrala mukarce kraj stola. Alexis je opet pomislio da e ga izdati razum. Ovo je opet bila Audrey Glendale. Odvedi je, Reno, ne mogu je gledati... Nije to android! Pogledaj je! Ona ivi! U oima joj pitanje, micala je udovima i napokon rekla: Alex! Trgnuo se. Ona ga je tako zvala. Ovaj put tjeskobno. Nemogue da je to robot. Audrey, duo, ne boj se, ja u shvatiti.,. Sluaj me, Alex... neu imati vremena da ti sve ponovim. Sve je to nevjerojatno. Ovo to upravo gleda, dakle ja, zbilja je sintetiko tijelo androida, naao si ga kraj jezera... ja sam drugdje, daleko... Moda u onom svijetu o kojem mi je pripovijedao otac, u nekom ukoenom, nepominom svijetu... Pogled Audrey Glendale androitke se zamutio. Ovo je sintetiko tijelo animirano mojim psihizmom nastavila je androitka u djevojinu liku. ivim posredstvom toga sloenog tijela koje je zauzelo moje mjesto s odreenim ciljem. Nisam ja odgovorna za njezine postupke. Sve je to nadzirao stroj. Ima mnogo stvari u meni i oko mene koje ne mogu shvatiti, pa me i ne pitaj... Stroj je kontrolirao reakcije sluio se mojim psihizmom vjerojatno da bi razorio laboratorij mog oca. Kad je vatra zahvatila laboratorij i kad je robot pao, osjetila sam stanovitu slobodu da mislim i da ujem. Zato se sada mogu slobodno izraavati preko tog tijela. Mislim da shvaam to se dogodilo primijeti Reno. Stroj koji ju je kontrolirao smatra da je androitka unitena pa se prestao zanimati na nju poslije poara, kad su planuli papiri... Papiri, Alex... papiri... oni su vani. Uniteni su, duo rekao je Alexis. Znai da se neemo vie vidjeti, Alex... to su bile biljeke koje je moj otac pribljeio nekoliko dana prije nego to sam razgovarala prvi put s tobom. To je rezime teorije koju mi nije htio otkriti prije polaska... Znao je zacijelo to e uraditi... Sad je i on kao i ja negdje u tom nepokretnom svijetu, uao je kroz ona prirodna vrata, ali su mene uhvatili oni koji nadziru rad stroja. Alexis je sluao, ali nije gledao. Zadubio se u misli. Alexis! pozvao ga je kirurg i stao kraj njega. Pogledaj! Pogledao je: Tijelo androitke Audre promijenilo je boju.

- 25 -

 Imam dojam primijetila je i Audrey da se neto dogaa. Ne bih znala definirati... ini mi se da poinje samounitenje sintetikog tijela. Proces je poeo nakon poara... Alexis je zaprepateno gledao kako fina, meka koa, koju je on milovao, polako blijedi i dobiva bolesne boje. Umai e mu tajna Freda Glendalea! Reno, ona je itala papire! Opet se obratio Audrey: Audrey, sjeti se, negdje u tvojoj ili androidovoj memoriji stoji tekst iz papira. Ne znam, Alex... neto se dogaa... Reno je iz kovega izvadio neku dugaku crnu kutiju. Registar memorije, moe itati pacijentove misli... Brzo, Reno, ini mi se da se androitka dezintegrira, da nestaje... Reno je prikopao aparat na glavu androitke. Koa androitke postajala je prozirna, pa su se na nekim mjestima mogli vidjeti vodovi. Ne mogu, Alex... ne mogu... aptala je Audrey u tijelu androida. Oi su joj izgubile sjaj. Androitka je prestala disati. Tijela je nestajalo, ostale su samo stezaljke koje su bile oko ruku androitke. Alexis je zadrhtao. Moram se vratiti onamo, gore, Reno rekao je Alexis polazei za kirurgom, koji je izlazio iz djevojine sobe. Moram poronai tu crnu rupu. Ako ve moram neslavno zavriti, neka to bude u potrazi za tom djevojkom. Ve poinjem vjerovati da voli fantoma... nedostupnog odvrati Reno. Stajao je u drugoj prostoriji i ukljuio memoregistrator u utinicu videoparata. Alexis se namrtio. Nije shvaao neke ifrirane znakove koji su se pokazali. Kompjuter e biti u stanju prevesti to u razumljiv jezik rekao je kirurg Reno Vardi. Za nekoliko minuta bili su u astrodetu i poli prema San Francisku. Ondje su kompjuteri Centra za medicinu deifrirali jezik i uskoro je Alexis bio vrlo zadovoljan. Sad je znao uglavnom to sadravaju biljeke Freda Glendalea s crnoj rupi. To sve to smo uhvatili moram dati svojem kompjuteru na Capricorniji rekao je i on e ih modificirati i uiniti upotebljivim. A Capricornia je pod kontrolom policije. Ali, svakako moram gore... ne mogu ovako ivjeti ovdje s tom idejom, - 26 -

Reno. Moda bih mogao neto uiniti u vezi s tvojim brodom, Alexis. Lijeio sam jednu vrlo vanu osobu, beznadan sluaj, i spasio sam ga... valjda nije zaboravio. Ne, nije. Ta vana osoba imala je izvrsno pamenje i izvrsne veze. I ne samo to je ishodila doputenje Jansensu da moe uiu svoj brod ve je ishodila i dozvolu za let u inae zabranjena podruja, stazama koje omoguuju skok u drugu galaksiju. Zauzvrat je Jansens morao dopustiti da Centralno istraivako tijelo instalira u brodu ureaj koji e registrirati sve potrebne znanstvene podatke korisne na tom putu za centar. Da se vlasti ne bi predomislile, Alexis je brzo pripremio sve, zahvalio Renu Vardiju na pomoi i pritisnuo dugme za pogon fotoninih reaktivnih motora. Cilj: Vega. ekajui na skok u supersvemir, Jansens je prouavao biljeke Freda Glendalea. To je sve izazivalo njegovu imaginaciju, negiralo evidentne injenice koje je odavna poznavao. I kad je dolo vrijeme za to, programirao je kompjuter prema cilju, opasnoj zoni. Opet su se ukljuili ureaji za uzbunu, ali ih je Jansens neutralizirao dok je tama polako obavijala kabinu. Opet su se pojavili popratni bljeskovi i on se morao truditi da ne popusti elji koja ga je vukla da okrene letjelicu i uputi je svim snagama natrag prema Zemlji. Morao se boriti da prihvati neprihvatljivo i neizbjeno, mislei, koliko je uope mogao mislit, kako e se razbiti u tim tamnim svjetovima kojima juri u susret. Mora onamo. Sad je samo ekao kad e ga zadesiti smrti, sluajui kako su utihnuli fotonski motori. Tada je pomislio na Audrey. Pokuao sam, duo... rekao je poluglasno. Pokuao sam... Prelazio je u crnu rupu, poeo se smijati, kao da mu se linost udvojila, kao da je jedna linost govorila drugoj besmislice, a on je odvraao da se samo jednom ivi i umire. Ali nije umro. ivot i lucidnost vraali su mu se pomalo kako se vraalo svjetlo. Bio je opet on, ali je ovaj put bio drugdje, ondje, sad je znao da je Fred Glendale imao pravo. Sad mu je odlanulo, sad je mogao misliti na Audrey, inilo mu se da je blizu njega... ukoeni, nepomini svijet. - 27 -

inilo mu se kao da je odjednom otvorio oi i probudio se. Pred njim na ekranu upravo se pojavila poznata slika, slika neega to je ve vidio. Proli su ga marci. Bila je to slika astrodeta s njegova broda, letjelice kojom je Fred Grendale poletio s broda u tamu nepoznatog. Letjelica je leala na golemom prostoru koji se inio kao da je iz staklaste tvari opalna sjaja. A mnogo dalje, na udaljenosti koju je bilo teko odrediti, dizao se pod zrakama plavog sunca fantastian, staklen, blistav grad. Nije bilo ni drveta ni trave, samo taj golemi, prozirni i nehumani grad, u isto vrijeme i velianstven i beznadan... Usred grada uzdizao se visok toranj, a plavo je sunce na njegovim staklenim stijenama palilo odraze gotovo neizdrive za ljudske oi. Alexis je pogledao to kau njegovi brodski instrumenti: podaci su bili nesuvisli, ali su analizatori pokazivali da se na tom planetu moe ivjeti. Ustao je. Sad treba da nae Audrey... Iznenadila ga je prva eksplozija koja je potresla Capricorniju. Poao je prema ekranu. Spazio je neko bljetavo svjetlo koje se rasprsnulo u zraku s desne strane broda. Odmah zatim zaula se druga eksplozija i brodska je oplata zatreperila i uzdrmala se. Jansens je uspio vidjeti svijetleu kuglu energije kako dolijee s vrha tornja i eksplodira nedaleko od Capricornije. Shvatio je to bi mu se moglo dogoditi ako ostane na brodu i pojurio je prema izlazu uzevi sa sobom termiki pitolj. Alexis je iziao iz broda i jurio prema staklenom gradu upravo u asu kad je nova kugla energije poletjela s tornja i pogodila brod blizu fotonskih reaktora. Trao je prema tornju. Tlo po kojem je trao bilo je neobino mekano. Ugibalo se pod njegovim koracima. Opet je bljesnula uarena energetska kugla i Capricornia se pretvorila u baklju. Alexisa je tlak bacio na tlo. Zatim je ustao i potrao sve bre, u strahu od radijacije koje e se osloboditi kad eksplodiraju fotonski motori. Ako ga dohvati radijacija, smrt e biti samo pitanje sati. ini se da je to zakljuio i njegov nevidljivi neprijatelj na tornju, jer je ondje bljesnula neka bljetava zraka i dotakla brod. Vatra se odmah ugasila. Tada je Alexis zauo neki snaan smijeh, koji mu je zagluio bubnjie. Odmah nakon toga neki jednolini glas odjekivao je prostorom: Bjeite, Jansens, bjeite ako elite ivjeti, nije ovaj svijet za vas! - 28 -

Veliki je rizik doi ovamo i otkriti...! Onaj tko je govorio isticao je svaku rije, a njegov metalni zvuk draio je Jansensove ivce. Okrenuo se. Broda vie nije bilo. Ona zraka ugasila je poar i izbrisala brod. Iznenaeni ste, Jansens? Ali ako ste hrabri, nita vas ne moe iznenaditi. Kakvu smrt zamiljate? Doi da vidi... promrmlja kroz zube Alexis. Pribliio se gradu i ugledao neki poluokrugli otvor u zidu. Ponovo je zauo sulud smijeh, ovaj put sasvim blizu i neka naranasta kugla iskrsnula je pred njim. Bacio se na tlo. Kugla je prola kroz zid zgrade, Alexis je ustao i trao dalje. U ruci je drao svoj termiki pitolj. Ali na koga ili na to e pucati? Nije znao ni kamo e stii. Moda je na dobrom putu prema tornju u tom nevjerojatnom gradu, koji je nalikovao na grad iz 18. stoljea. Moda ga iza prozora nadziru oi neznanog neprijatelja. Iznenada je zauo korake u susjednoj uliici i sklonio se u udubinu vrata, drei pripravan pitolj. Nekoliko je ljudi prolo nekoliko metara pored njega. Ljudi su bili odjeveni sankilotski, dvojica su nosila puke dugih cijevi, ostali obina koplja. Sjetio se Armanda Loudala... Dekor... mrmljao je. ele da poludim! Potrao je dalje. Odjednom je pred njim iskrsnuo neki ovjek u odijelu s kraja 19. stoljea i uperio prema njemu tap. Jansens je brzo skoio u stranu i iz tapa je suknula strelica, pa se zabila u zid. Bravo, Jansens! Imate reflekse! zauo je opet onaj glas, praen suludim smijehom. Mukarac koji je odapeo strelicu iz lanog tapa pribliio se, ali je Alexis podigao svoj termiki pitolj, povukao otponac i mukarac je nestao u zasljepljujuem svjetlu. Tada je prema njemu pola neka ena, smijeei se. Stanite! povikao je. Taj je smijeh mogao biti neka varka, mogao ga je hipnotizirati. Alexis je nagonski pritisnuo otponac i ena je nestala. On je nastavio trati. Morao je ubiti dvoje ljudi da bi pronaao Audrey. Pred njim se stvorila skupina andara i opet je djelovao njegov pitolj. Sad je trao prema velikom tornju. Neto mu je govorilo da je ondje konaan cilj. Odjednom se sjetio kako mu je Audrey govorila da su iz onoga stoljea kad je ivio Armand Loudal nestali neki ljudi. Dakle, ovo su oni, njih je sad pobio. Ali moda su to bili obini roboti, androidi...

- 29 -

S druge Strane mosta koji je upravo proao ugledao je osobu koju je poznavao: profesora Freda Glendalea, u kombinezonu. Podigao je pitolj. Ne pucajte, mladiu! doviknuo je profesor. Onda ostanite gdje jeste, profesore Alexis je bio neodluan. Nije znao da li da puca. Ovaj je svijet bio sulud. Ne miite se, profesore Glendale! viknuo je. Podesio je svoj termiki pitolj na najslabije djelovanje, za svaki sluaj. Odjednom se profesor maio za pojas. Ondje je Alexis opazio pitolj istoga tipa kakav je imao i on: termiki. Profesor ga je, znai, uzeo s broda. Jensens je uperio pitolj i pogodio profesora u prsa. ovjek je zateturao i pao. Alexis je razmiljao. Ovo su zacijelo roboti, sve redom androidi prema slici i prilici i psihizmu ljudi kcji su ovdje zavrili. Podesio je pitolj na smrtonosnu jainu i jo jednom pogodio profesora. Prema rupi koja je ostala u prsima takozvanog profesora ustanovio je da se nije varao. Treba pobiti sve to mu se nae na putu... ili e on sam umrijeti. Iza njega su se kataklizmiki ruile zgrade od neprozirna stakla, kao da ga neka zagonetna sila eli omesti da doe do cilja. Tada je opet zauo onaj bezlini glas: Ne pribliavajte se, Jansense! Nitko se nije vratio iz ovog ukoenog svijeta. Ako uete, izgubljeni ste... Nisam ba tako siguran odvratio je Alexis. inilo mu se da je osjetio paniku u metalnom glasu. Vlasnik toga glasa zacijelo je oekivao da e ga zaplaiti androidi koje mu je poslao u susret. Sad se ve preplaio jer u tom tornju postoji neto to se ne smije unititi. Alexis je uao u golemi toranj, koji je izgledao kao da je sagraen od leda. Svjetla nije bilo ve je kroz stijene prodiralo mutno svjetlo dana. Dugo je trao hodnikom, a onda je zauo buku glasova. Skrenuo je nadesno. Sad se pred njim pojavilo uto svjetlo. Alex, nemoj ii... ! Molim te! Okrenuo se. Iza njega je stajala Audry Glendale blijeda kao smrt. Audrey! Alexisu se grlo stegla. Nije se mogao maknuti. Nemoj, Alex... dodi, poimo odavde. Povedi me! On joj je priao i zagrlio je, ali se odmah javio onaj njegov unutranji sumnjiavi glas. Odgurnuo ju je i pogledao je paljivo. Doi govorila je ona, vukui ga od onog utog svjetla. - 30 -

Pogledao joj je ruku, koja je bila puna neke neznane snage, nenormalne. Otrgnuo se od nje i uperio termiki pitolj. Zatim ju je naglo ogrebao. Ti nisi Audrey rekao je kad je vidio kako iz rane na ruci, kaplje plavkasta tekuina. Opet jedna androitka na djevojinu sliku i priliku! A ta androitka je odjednom nasrnula na njega. Nije htio troiti termiku energiju pitolja na nju, pa ju je tresnuo drkom po glavi. Kad je pala, nije izdrao u svom bijesu. Jo ju je nekoliko puta udario po glavi. Bilo je grozno gledati kako posvuda tee ona ljepljiva plavkasta tekuina. Alexisu se stisnuo eludac i morao se okrenuti. Poao je prema utom svjetlu u dnu hodnika. im je proao polukruni otvor, imao je dojam da je uao u drugi svijet. Nije bilo vidljivih zidova oko njega, samo golemi prostor utoga svjetla. Zakoraknuo je, pa jo jedanput, uo je neke nerazumljive krikove, umove, glasove, buku... Zakoraknuo je ponovo i kao da se uto svjetlo razdvojilo i stisnulo uz njega. Pred njim se ukazala golema, gotovo beskrajna ravnica, glatka poput stakla. Znao je da je to samo iluzija, znao je, prema veliini tornja, da je to nemogue, imao je dojam da se promijenila i dimenzija, da je opet proao kroz neka vrata, koja niotkuda vode nikamo. Iluzija... Niz prozirnih sarkofaga u kojima su bila nepomina tijela. To ne moe postojati! Proao je kraj dvaju sarkofaga, okupanih u ruiastom odsjaju. U svakom je bilo nepomino tijelo. Alexis je zadrhtao kad je prepoznao tijelo onog mukarca koji je na njega nianio lanim tapom. Prolazio je kraj tih sarkofaga, vidio one andare. Iz tih kutija izvirivale su nekakve ice, koje su se, ini se, sastajale u nekoj golemoj uspravnoj i visokoj ploi. Sad je bio siguran da su ovo mrtva tijela onih koje je sreo na ulici i ubio. Mrtva ili umrtvljena tijela. Proao je i kraj ene koju je morao ubiti, odnosno ubiti njezinu dvojnicu. Odjednom ena vrisne, a iz svih sarkofaga podie se neopisiva buka i Jansens pone trati. Nije znao kamo tri, ali je znao da mora pobjei to dalje od ove luake prostorije. Negdje u tom svijetu mora se nalaziti Audrey. Zvao ju je, vikao njezino ime, obeshrabrio se u toj prostranosti, mogao je beskrajno lutati u toj dimenziji. Proao je kroz prostor u kojem su leali prazni sarkofazi, ekajui zacijelo nove rtve, najeivi se pri pomisli da je moda jedan odreen i za njega. Nije bio svjestan kako je stigao do prozirne kugle, koja je, inilo se, bila od iste tvari kao i sarkofazi, a poivala je na metalnom - 31 -

podnoju. Iza te kugle, promjera pet do est metara, nije bilo niega, samo neprozirna tama. A u jezgri kugle, na nekom nosau, koji su osvjetljavali mlazovi raznobojnog svjetla, lealo je neko tijelo. Audrey! Alexis Jansens je pojurio i stao pred postoljem. Audrey je ovdje, u kugli! Nije znao da li iva ili mrtva, otvorenih, ali praznih oiju. Ispod kugle bili su neki Alexisu nepoznati ureaji, sve je zujalo, a Alexis je znao da taj aparat odrava Audrev u takvom stanju. Moram to unititi rekao je glasno. Unititi tu udovina stvar! I Alexis je uperio pitolj u kuglu, ali tada je zauo gromki glas: Ako to unitite, i Audrey e biti mrtva! Neprozirna tama iza kugle iznenada se rasprila i Alexis se pitao moe li vjerovati u ono to je poeo nazirati preko prozirnih stijena. Prepoznao je glas koji je viknuo upozorenje i najeio se. Ne miite se, Jansense! Ako taknete koji od tih aparata, Audrey je izgubljena! Iza kugle upalila se sada neka svjetlosna mrea, nalik na golemu pauinu, i Alexis je nagonski ustuknuo. U sredini svjetlee mree nazirao je ljudsku priliku, ovjeka koji kao da je zarobljen u toj mrei. Prepoznao je profesora Glendalea. Prizor je bio halucinantan. Glendale! To je nemogue! Na planetu Kapa sve je mogue, i stari Fred Glendale, kojeg su smatrali luakom, marginalcem, dokazao je to. Ovdanji zakoni bjee od svake logike. Postao sam svemoni gospodar ovog svijeta, Jansens, i vi nita ne moete protiv toga! Nasmijao se opet onim suludim smijehom i Jansens je osjetio marce po tijelu. Doli ste dovde, Jansens, zbilja ste bili hrabri, imali ste i sree... ali to nije niemu sluilo. eljeli biste shvatiti? Mogu vam pruiti to posljednje zadovoljstvo. Saznat ete i da sam ja reinkarnacija starog Armanda Loudala. Ma vi ste ludi, Glendale! vikne Jansens. To sam morao odmah znati! Svijetlea je mrea prela iz jarkobijelog svjetla u zeleno, a Alexisu se inilo da se uenjakovo tijelo uzalud otima iz sredita goleme paukove mree. Jadni neznalica! vikne Glendale. Ludost nita ne znai. Ona moe jednostavno biti stanje superlucidnosti, koje ljudi - 32 -

odbacuju jer ne mogu poneke stvari razumjeti. Nisam ja lud u onom smislu kako to vi shvaate. im sam doao ovamo, odmah sam znao na to je nalik ovaj svijet koji ste sada i vi otkrili. Odmah sam poao prema tornju i znao sam kakva mi je sudbina namijenjena. Uao sam u simbiozu s tim svijetom, koji vi ne shvaate. Svijetlea je mrea pomalo poprimala bijelu boju i Glendale se smirivao. Kad sam ustanovio da sam shvatio Loudalovo otkrie, odmah sam shvatio i da moram tititi to otkrie pred ljudima s drugih planeta. I privukli ste ovamo vlastitu ker zato to je znala previe o vaim radovima, a ostala je u naem svijetu. Tono mirno e Glendale. Nadao sam se i da e ona sudjelovati u divovskom poslu koji se ovdje priprema, ali ona nije bila pripravna na ovakvu stvarnost. Ona je iva, ali Kapa kontrolira njezinu duevnu aktivnost. Jednoga e dana postati svjesna to joj mogu ponuditi. Osigurali ste se, dakle, ali ostao je bio i va laboratorij na zemlji... one biljeke. One su mi pomgle da dospijem ovdje. Dobro ste rezonirali, mladiu. Bilo je neoprezno s moje strane to sam ih ostavio ondje. Ali poslao sam androida na Zemlju. Onda jo nisam znao kakvom moi raspolaem. Mnogo toga jo moram uraditi i nauiti! Jeste, imate toliko posla da niste zapazili da me vaa androitka nije prevarila i da sam preko nje ak i doznao podatke kako u doi ovamo. Nisam predvidio kakve e blesave osjeaje Audrey imati prema vama. To je prilino otealo stvar. Jansens je pomislio kako je dobro da mu profesor Glendale to vie toga ispripovijeda o Kapi, kako bi moda pronaao rjeenje za Audrey. to zapravo, znai Kapa, osim to je slovo grkog alfabeta? eljeli biste znati, a ja se pitam jeste li u stanju shvatiti i najmanji dio onoga to vide vae oi. Da bi se znalo to je Kapa, valja znati sve o Armandu Loudalu. On je izumio superkompjuter, a taj je kompjuter Kapa. I najsavreniji stroj, a vi ste u jezgri toga nevjerojatno sloenog stroja. Loudal u svoje vrijeme nije raspolagao elektronikim komponentama, ali je izumio matematiki jezik drukiji i kompletniji od binarnog sustava. Budui da nije imao elektronike komponente, Loudal se koristio ljudskim - 33 -

komponentama. Alexis je osjetio da je uenjak uao u sr problema. Sjetio se onih nepominih tijela u prozirnim sarksfazima, povezanih icama, sloenom mreom ti su ljudi bili elementi udovinog kompjutera. Ljudskog kompjutera. Izdvojeni mozak nije u stanju ostvariti neto kompleksiju radnju. A sinteza djelominih takvih rezultata daje definitivan rezultat. I to je Kapa, gospodine Jansens! Izvanredan stroj, koji rjeava i tee probleme. Samozadovoljno se nasmijao, pa nastavio: Armand Loudal je znao da svijet u kojem je ivio nije u stanju shvatiti takvo otkrie. Kad je doao u dvorac svoga zatitnika markiza de Sermonta, on je ve imao djelomino gotovo svoje otkrie, ve je rijeio mnoge krupne probleme. Shvatio je kakvoj se opasnosti izlae ako pronau zabranjene podzemne pokuse. Kapa mu je omoguila da pobjegne na mjesto gdje ga nitko nee smetati. A sad ono najvanije, Jansens: Loudal nije otkrio paralelni svijet kao to sam mislio prije. On nije otkrio kontinuum vrijeme-prostor u kojem ste sada. On ga je izmislio! Kapa odrava koheziju dimenzije koja ne postoji. Tiinu koja je nastala prekidalo je samo zujanje aparata koji su podravali tijelo Audrey Glendale u kataleptikom stanju. Loudal je potraio utoite u ovom svijetu. No, da bi njegovo djelo doseglo konanu dimenziju, bilo je potrebno jo mnogo ljudskih komponenti. Zato je stvorio nekoliko mjesta gdje su umjetna vrata. U tome mu je pomogla Kapa, stvarajui u nekih ljudi stanje nalik na hipnozu i putove sa prijelaz u crnu rupu. Za Audrey sam morao uiniti neto da ne bude sasvim integrirana u kompjuter... A androidi? Koja im je svrha? Doi u i na to. Armand Loudal nije imao vremena da dovri svoje djelo i nakon njega Kapa je funkcionirala samostalno, integrirajui nove elemente od ljudi koji bi se previe pribliili vratima. Jansens je sluao paljivo. inilo mu se da se profesor jo nije dotakao svega, da ga eka jo iznenaenja. Osjetio je da se u ambijentu prostorije neto promjenilo, ak u smjetaju kugle u kojoj je leala Audrey, ali nije mogao tono ustanoviti to. Androide je stvorila Kapa nastavio je Glendale na sliku i priliku ljudi koji su uhvaeni iz konvencionalnog svemira. Svi oni

- 34 -

ovise o stroju koji ih je stvorio. Jednoga dana... oni e postati disciplinirana armija, koja e osvojiti onaj svijet iz kojeg sam ja doao, svijet koji me, zapravo, odbacio, jer se moje ideje nisu uklapale u njegov sustav. A ja u biti voa, Jansens! Potinjeno se ovjeanstvo mora integrirati u to divovsko djelo. Pokuajte zamisliti to moe ostvariti jedan ljudski kompjuter na razini galaksije! Kompjuter od milijarda mozgova ujedinjenih u slubu jednoga! Jansens se sada zaista uznemirio. Nije posumnjao da je Glendale u stanju poiniti neto takvo ako mu se prui prilika. Zbilja ste poludjeli, Glendale rekao mu je glasom koji je jedva prepoznao. Zaboravljate samo jedno... ostarjeli ste, uskoro vas nee biti i neete moi dugo uivati u toj svojoj moi koja vam je udarila u glavu Opet je zaorio smijeh. Najljepe uvijek dolazi na kraju, mladiu smijao se Glendale. Jest, bio sam star kada sam doao ovamo, u svijet koji je pripremio Armand Loudal. Mogao sam se nadati da u ivjeti jo najvie dvadesetak godina. Ali Kapa je rijeila to pitanje, koje mui ovjeka... pogledajte ove mukarce i ene u tom sabiralitu. Neki e imati trista ili etiri stotine godina! Da nisu integrirani u Kapu, ve bi odavna umrli. Izvadite bilo kojega iz krinje i on e se raspasti, a ipak, nisu ostarjeli otkako su pod kontrolom Kape. Profesor je opet zautio, kao da je htio dati vremena Jansensu da probavi ovo to je uo i da se navikne na ovakva , otkria. Zatim je nastavio: Ne, neu umrijeti, neu jer je Kapa za mene rijeila problem besmrtnosti! Sve je bilo reeno, sada je Jansens znao na emu je u pogledu Glendalea, Kape i svih tih dijelova ljudskog kompjutera kojima upravlja neuravnoteeni uenjak. A bio je i svjestan da unato svemu to je saznao nema razboritog rjeenja ni izlaza. Djevojin ivot ovisi o toj udovinoj Kapi. Postao je svjestan i da se neto ovdje promijenilo, a i da Glendale vie ne govori. inilo se, osim toga, da je uenjak govorei dobivao na vremenu. Sad je trebalo da Jansens uspava uenjakovu panju. Glendale! viknuo je. - 35 -

 Sluam vas odvratio je Glendale, ali drukijim glasom. Kao da je bio iznerviran i zbunjen. Jansens je razmiljao to da kae da bi dobio na vremenu. Negdje mora postojati neki propust, neka rupa u sustavu. Sjetio se da je uenjak bio uznemiren kad je on htio unititi kuglu, odnosno ureaj oko kugle. Treba govoriti, govoriti... pokuati da ustanovi odakle vreba opasnost... Moda je Glendale bio tada uzbuen jer je u kugli bila njegova ki? A postoji li, uostalom, u njemu jo neto ljudskog osjeaja? Jeste li pomiljali na svoju ker, Glendale? Sami znate da u vaim planovima nema mjesta za dva razliita mozga. Ako va usrani kompjuter i uspije modificirati psihizam vae keri, ona e drukije gledati na to. I vi ete tim dualizmom stvoriti humanu situaciju u potpuno nehumanom svijetu. Dva razliita mozga ne mogu neprekidno odravati i usklaivati svoja stajalita. Tu Kapa ne moe pomoi! Jedno e od vas jednoga dana pokuati izgurati drugog kad bude previe monotono... Svijetlea je mrea ponovo promijenila boju u zelenu. Rijeit u ja taj problem kao to sam rijeio i druge zamumljao je uenjak. Ne moram se zadravati na sitnicama pred irinom posla. Ipak je Jansens osjetio da Glendale nije osobito uvjeren u to. Audrey je bila Glendaleova slaba strana. Njegovo ludilo nije jo uspjelo istisnuti kritinu toku ljudskog osjeaja. Profesor zacijelo nije sklon s njome dijeliti sudbinu i jednostavno je integrirati u sustav planeta Kapa. Nije ju mogao vidjeti ni mrtvu. Jansens je osjetio da Glendale blefira kad kae da je Audrey ugroena ako napadne kuglu i aparaturu u njoj. Osjetio je i da se Glendale ne boji zbog Audrey ve zbog sebe. Sve ono to bi moglo napasti i pogoditi Kapu u njenoj besmislenoj strukturi, izravno bi pogodilo i njega, sredinji mozak. Odjednom su oko kugle zapucketale ljubiaste iskre. Alexis je osjetio da mora donijeti odluku, ali nije znao kakvu. Kapa zacijelo pokuava i mene kondicionirati pomislio je. udovini kompjuter nije se mogao fiziki okomiti na njega a da ne izazove kvar koji Glendale ne eli. Zato je pokuao neutralizirati njegovu volju. Kapa ili Glendale, to je isto tijelo pokuavali su iz njega iupati pomisao da je mogue spasiti Audrey. Alexisove su se misli komeale, nije se mogao usredoiti na jedno, na ono to bi morao uiniti... - 36 -

Nita, nita, ne moete i ne smijete nita uiniti! Jansensa je obuzeo neopisiv umor. Valjda telepatija... mentalni glas Freda Glendalea... ili Kape. Ne moete nita poduzeti za Audrey. Ona vie ne pripada vaem svijetu! Odjednom je u njegovu svijest prodrla ideja da bi spominjanje njezina imena moglo promijeniti situaciju. Audrey...! Ljubavi moja! U neopisivoj duevnoj oluji postojao je jedan pojas za spaavanje za koji se hvatao svom snagom: njegova ljubav prema Audrey. Sublimirao ju je u sebi, nadao se. Skretao je misli i kompjuter se dezorijentirao zbog toga nekanja da se prilagodi utjecaju. Dok je Glendale shvatio odbijanje utjecaja, Jansenov je prst ve bio na otponcu termikog pitolja i pritisnuo ga. Pogodio je najblii aparat i unitio vodove. Pritisak Kape je odjednom popustio i Jansens je uo neljudski vrisak profesora Glendalea, koji se jednostavno trgao usred mree svjetla, koja je prela u crvenu boju, kao da je podnosila boli. Jansens je sad znao da Glendale trpi bolove, jer je pogoen vitalni element Kape, onaj u koji je profesor bio integriran. Naao sam slabu stranu, Glendale! viknuo je Alexis. Dosta, Jansens! Ionako odavde ne moete izii! Osueni ste na smrt! Ja vam nudim vjeni ivot! Onako kako ive ovi nesretnici, zatoenici zagrmi Jansens. Radije u umrijeti i povesti i vas u smrti Jansens je uperio pitolj u drugi aparat. NE! oajniki je zaurlao Glendale. Bilo je jezivoga straha u tome vrisku, ali se Jansens nije obazirao. Pritisnuo je otponac i aparat je odmah planuo, uz novi starev vrisak. A matao je kako e zagospodariti svijetom... ega se bojite, Glendale? doviknuo mu je Jansens. ega se bojite ako ste besmrtni? Unutar prozirne kugle dolo je do nekoliko lananih eksplozija. Va svijet se rui, Glendale! vikao je Alexis. Traite sada od Kape da donese rjeenje! Usred svijetlee mree Glendale se sumanuto otimao. Doimao se poput insekta u paukovoj mrei. Osjetila se odjednom uskomeanost, aktivnost Kapina - 37 -

potencijala, ve ozbiljno naeta. Sarkofazi su potamnjeli, uli su se krici i besmislene rijei. Jansens je iza sebe zauo nekakvo micanje i okrenuo se. S postolja je polako ustajala Audrey. Brzo joj je priao. Ustanovio je da joj u oima blista iskra ivota. Alex! Promatrala ga je, a zatim joj pogled skrene prema svijetleoj mrei usred koje se Glendale trzao sve slabije, pogoen bolima koje nije mogao suzdrati. Nemoj, Audrey, nemoj gledati pokuao ju je odvratiti Alexis, ali je ona odmahnula glavom. Ve dugo znam... rekla je bila sam ukoena, pod kontrolom... te Kape, ali vidjela sam kakvo je udovite postao moj otac. ula sam njegovo rijei. Poludio je. Jednim trzajem je Glendale uspio obuzdati ono to ga je kidalo i sad su Alexis i Audrey uli kako govori isprekidano: Bjeite... bjeite... dok je... jo vrijeme... Armand Loudal... zna da je... njegov svijet... sruen... ja... vrata... treba... ! Nije uspio dovriti jer ga je opet zgrabila bol i potresali ga urlici. Ne moemo vie nita uiniti za njega promrmljao je Alexis, a Audrey se korenula i zaplakala. Alexis je odbacio svoj pitolj. Moramo otii odavde! Pomogao joj je da sie s postolja kugle. Iza njih je svijetlea mrea sad sjajila neizdrivim sjajem pa nisu mogli razaznati profesorovu siluetu. Potrali su izmeu sarkofaga drei se za ruke. Tijela u sarkofazima pretvarala su se u kosti ponekad pokrivene isuenom koom. Androidi su tumarali besciljno, i jedan po jedan su se dezintegrirali. Niu pokuavali zaustaviti djevojku i Alexisa. Kapa vie nije bila u stanju da izdaje zapovijedi. Jurnuli su u slobodan prostor, pod nebo koje je postajalo crno poput tua. Plavo sunce nije vie imalo snage. Prozirne su se zgrade malo-pomalo pretvarale u ono to su i prije bile: u istu energiju, u svjetlo. Neobian svijet Armanda Loudala nestajao je. Stali su na mjestu gdje je neko bila Capricornia. Nje, dakako, vie nije bilo, a ni astrodeta iz Jansensova broda. Ali sad je Audrev pokazivala neto prstom i Alexis je ugledao nedaleko od njih luk svjetla. Obuhvatio je grad i zgrade su se dezintegrirale. Tada se na desnoj strani pojavio drugi... Vrata! viknula je Audrey. Kapa ih je i nehotice stvorila! - 38 -

To im je bila jedinstvena i jedina prilika da pobjegnu iz ovoga svijeta koji je nestajao u nitavilu. Potrali su prema luku svjetla, proli kroza nj drei se za ruke. inilo im se da doivljavaju posljednje trenutke svoga ivota. Jansens je prestao trati i zagrlio djevojku. Audrey... moda nemamo vie mnogo vremena... volio bih znati... Pogledala ga je. Volim te, Alex... voljela sam te i preko one androitke koju je moj otac poslao k tebi... Kapa nema nita s tim... Obuzela ih je vrtoglavica. Lebdjeli su izvan realnog svijeta, u fantastinom bijelom svjetlu. Mislim... da je to... kraj... mrmljao je Jansens. Nita vie nije opaao, ak je i prisutnost Audrey kraj njega bila neto nestvarno. Potonuo je u nitavilo. Alexis Jansens je prvi otvorio oi osjeajui se kao da se probudio poslije duge more. Sunev ga je sjaj priveo u zbilju. uo je i um morskih valova. Oh, tako mi... pa to je more! Prualo se neizmjerno, pod ugodnim suncem. Lagani je povjetarac njihao kronje palmi. Plaa... pijesak... iznad njih bijeli oblaii i plavo nebo. Trebalo je da si postavi ono ve tradicionalno pitanje: gdje sam ja? Ali to sada nije bilo vano. Znao je barem gdje nije bio! Bio je potpuno siguran da se ta plaa i to more nalaze na dobrom starom planetu koji zovu Zemlja. Nasmijao se i okrenuo. Audrey, gledaj! Djevojka je leala kraj njega na pijesku. Prodrmao ju je. Gdje smo? zapitala je ona kad se probudila. Nemam pojma, ali sigurno smo na Zemlji. Krasno, Alex... znai, onaj je komar gotov? Vrata... promrmljao je on. Jedna od onih vrata su nas dovela ovamo... A moda se Fred Glendale urazumio u posljednji trenutak... moda je on stvorio ona vrata... valja,to zaboraviti, Audrev. Zaboravit emo to, Alex, ali zajedno, ako hoe. Ipak, on je bio moj otac...

- 39 -

Ustali su, uhvatili se za ruke i koraali du plae. Jo to nisu znali, ali oni su se zapravo nalazili na otoiu... ...na otoiu u Bermudskom trokutu.

Za SIRIUS...
Prie to ste ih, dragi itatelju, poslali u toku listopada nisu ba masovno zastupljene u ovoj za rubrici, no one koje su se tu nale, svakako zasluuju da ih se istakne njihovom kvalitetom. Tako je Vaa pria Onoliko koliko... vjerojatno pria godine, a Tree pitanje bila bi najbolja sf-ala da onaj kompjuter-sveznadar nije u nju ubaen pomalo nasilno. Hiperprostor ali iznienje... nema takav nedostatak: na aljiv, ali i vrlo ozbiljan nain bavi se problemima koji brinu dananje drutvo. Primjeran angairani literarni tekst! Kitajske katuljice je vrlo itko napisana pria teta je to filozofska potka u njoj nije bolje iskoritena a glavna joj je mana posvemanja nemotiviranost glavnoga junaka, koji malo-malo pa poinja samoubojstvo, bez ikvakva valjanog razloga. Unato tome: pria je objavljiva. I to bi bilo sve za. Pa i nije. Kad budete proitali te etiri prie, vidjet ete da je dosad bilo malo ovako uspjenih mjeseci... No, na redu je:

...nije za SIRIUS
Najprije, nekoliko rijei o nekoliko pria u kojima se nedostaci mogu tako otkloniti, pa preraene mogu konkurirati za rubriku za. Na primjer. Planet muh (uz to to je pisan s obje strane papira!) sadri posve suvian opis vremenskoga stroja, a ne opisuje kako je mogu bilo kakav ivot na planetu promjera dvadesetak metara. Ne bi li se, na primjer, ta zgodna priica mogla odvijati negdje na Zemlji umjesto na takvom nemoguem planetu? Feniks ima dobru ideju, teta to je ona utroena tako jeftino... Osim toga: nismo li se dogovorili (ve dvadesetak puta) da neemo tipkati prie bez proreda? Tako se tipkaju sudske odluke, a ne prie! Junaina ni u preraenoj verziji nije stekao kvalitete za objavljivanje: slino je i s priama Spaavanje i Flar sve su to prie bez veih nedostataka, ali i bez veih razloga da budu objavljene u SIRIUSU. Prostoplov ima dvije greke: prve dvije stranice su dvostruko preduge, a uz to nije razjanjeno kako se onaj tip, izlazei iz atoma na stolu, odjednom nae na stolici. U no: otklonite nerazumljivosti u prii, ali nemojte pri tom otkloniti i njene kvalitete atmosferu i emocije. Devjenske elegije bi

- 40 -

mogle proi da su kompaktnije, ali i da imaju nekakav poetak, jer ovako djeluju kao da ste zaboravili poslati prvih nekoliko stranica prie... Dvigalo bi bilo objavljeno kad bi (posve dobra) ideja bila (posve dobro) obraena: treba potanje objasniti neugodnosti to ih proivljava glavni junak te domiljatije obraditi zaplet i rasplet prie (nezamislivo je da se junak tek prilikom zamjene stana susree s problemom dizala !). Dugo ekanje ima dobru ideju, no ona bi bila prolazna tj. za SIRIUS i kad bi se prvi dio prie skratio na pola (tj. prepolovio). Ostale prie doista nisu za

SIRIUS. i to zbog vrlo razliitih, razloga. Na primjer: Daar-Saan je zapravo izvrsna pria, no nije jasno je li ona psihotest, etnografija ili bajka. Svakako je ponudite pod neki drugi, ne-sf anr, nekom drugom listu! Jamim Vam da e biti objavljena! Novo ivljenje je loe zbog plitkosti opisa odnosa izmeu mukarca i ene, te plitkosti poruke, koja zapravo i ne postoji, itkost prie ne znai da ona ima i knjievne kvalitete! Moja ena Iza je takoer itka, ali i plitka, pravocrtna, takva da joj se ve na Nastavak na 52. stranici

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 41 -

Wolfgang Jeschke: A Little More than TwelveMinutes

Prevela Vesna Mahei

Malo vie od 12 minuta

Zrana se luka lijepo pruala na suncu. Kiara. Stara zemlja, ispeena, zarinuta u prolost. ega. Praina se ljeskala na suncu, rijetko drvee dobilo je od nje sivu boju. Na rubu uurila se Vremenska spona, iji su visoki prozori zijevali u poslijepodnevnoj omari. Vjetar je spavao. Veliki stroj, zadravan u tromoj struji vremena nitima svog mozga, pruao je osjetila, tragao nad ponorima prolosti, nad tjesnacima i nad prijevojima, nad vodama stajaicama, promatrao je uvijek pripravnim tankim podnicama. Meutim, nijedna stopa nije tragala za svojim korakom, nijedna ruka nije traila to da prihvati, samo paraliza, san, beivotna refleksija. Mrea srebrnih elektroda u sivim oblacima mozga iz kutije, jedna ruka koja vam oprezno dira elo drei vas, sitne niti energije, splet to bez tekoa lei u lubanji, novlai va ego preko kontrolnih ploa i krugova u duboku tamu prolaza kojima tee vrijeme. - 42 -

Zrana se luka lijepo pruala na suncu, zrana luka Kiara, na rubu prastarog, naputenog grada izmeu pustinje i davno presahnule rijeke. Imam stanara. Znam, rei ete da to nije nita naroito, i bit ete sasvim u pravu. Mnogi ljudi imaju stanare, simpatine ili neugodne, ili pak takve koji vas stalno nerviraju; ali kao to ete se i sami uvjeriti, moj je ipak sasvim poseban. Obojica ivimo u istoj sobi, a ipak ga nisam nikad vidio, ak ni uo; mislim, naravno, stvarno uo. To je doista ugodan stanar, rekli biste; no, samo trenutak, poekajte malo! Posluajte dalje. Moram istai da ne vjerujem u duhove, tovie, nisam ni plaljiv, ali sve mi se ovo ini pomalo zlokobnim. Stoga u vam ispriati malo vie o ovome. Nikako ne bih htio dosaivati; ipak, unato svemu, htio bih znati da li su i drugi u istom poloaju, kao i ja. Nemojte se smijati. Imam osnovanih razloga za ovu pretpostavku. Ja, eto, imam stanara, kojeg nikad nisam vidio ili uo, mislim, stvarno uo. Osim nou. Ponekad ga ujem nou. On govori vrlo lagano, gotovo neujno, premda mu glas dopire izravno u moj mozak, makar i zaepim ui. esto sam to i inio kako bih se sasvim koncentrirao na njegov glas. Glas je previe rei: to je prije neodreen apat, utanje, zvrjanje; imam problema dok ga shvatim, i esto ga moram zamoliti da ponovi, ili pak sasvim prekidam na razgovor, i ustajem da bih se osvjeio. Ponekad sam suvie umoran, ili se ne mogu sabrati, i tada ga molim da odgodimo razgovor. On pristaje, nikad se ne ljuti zato to ima vremena vie nego to to moemo i zamisliti. Mnogo toga to mi govori ne razumijem. I meni se ini zbrkano i besmisleno; meutim, elim to ponoviti upravo onako, kako vjerujem da mi je bilo ispriano: On kae da je u Vremenskoj sponi. ini mi se da je to neto kao stroj, brod, ili neto takvo, a istodobno i ulaz kroz koji se moe ui ili izii, Pomou toga je bio prebaen iz buunosti u daleku prolost; meutim, ini se da je propustio svoju vezu, pa sad mora ekati. Kae da je prastar, a ipak, nije se jo ni rodio; jo nije stvaran, ali je meu nama, posvuda, u vama, i meni, u pepelu i listu, moru i prahu, zvijezdama i svjetlu jo nesreen.

- 43 -

On mi kae da sam telepat, nisam obian, da mu se rijetko dogaa da ima sreu da bude u drutvu. Ne znam jesam li telepat, kako bih? Nemom pojma da bih zbog toga morao biti sretan. Meutim, on bi morao znati: prastar je, mnogo je vidio i uo, premda se jo nije rodio; moda sam ja njegov pra-pradjed, tko zna s koliko pra. Koga to i zanima? Ispriao mi je svoju priu, neobinu priu. Nou dok grad miruje i spava pod svojim krovovima, a mjesec je pun i blistajui pliva po nebu, na samom rubu sna ja ga ujem. Moram paziti da susjedima ne ispriam o ovome. Oni bi se smijali jer oni ne shvaaju. Moda bi me ak proglasili ludim, a njihovi bi mi uprti prsti oteavali stvari u ivotu. Meutim, vi me ne poznajete, i kad se nasmijete, to zacijelo hoete, meni to nee nita nauditi, a ne moete upirati prstom u mene. Ne znate ni moje ime ni adresu. No, moda e vaa reakcija biti sasvim drukija; neete se nasmijati, ve duboko odahnuti s olakanjem, i konano dobiti dokaz kako se to ne dogaa samo vama, znat ete vie nego dobro moju priu, s obzirom na to da i vi imate stanara kojeg se plaite i koji vas mui. O da, siguran san! Ima ih jo mnogo, koji takoer ekaju izum prvog stroja, pomou kojeg e se vratiti kui, u budunost. Oni ekaju na Ulaz Johannesburg, kao to mi je rekao moj stanar. Nae je stoljee nalik na enormnu, stranu ekaonicu, gdje oni sjede, sjenoviti, nevidljivi, istei svoja grla, ponekad uzdiui. Jedni pokuavaju aputavo razgovarati, drugi spavaju; nita ih vie ne zanima, sve su ve vidjeli, i previe. Sad ekaju na prvi vlak da odu, ali tranice po kojima moraju putovati, nisu jo ni poloene. Ponekad pokuavaju s nama zapodjenuti razgovor. Moda im ujete glasove. Nou, kad se grad smirio a mjesec pliva nad krovovima, tada ih se uje savreno. Na samom rubu sna. Moda... ? Kiara i ega. A ispred visokih prozora poslijepodne nad zranom lukom. Prano drvee. Doista bi trebalo ponovo kiiti, Gin. Zna, onakva prava kia s grmljavinom, kia to prska i plee, od koje se sve prelijeva, sve je mokro, ali stvarno mokro. On je esto govorio stvarno, a bio je jedan od posljednjih starih - 44 -

slubenika na Vremenskoj sponi. Bio je vrste grae, odjeven u smeu uniformu boje pijeska i jako se znojio. Uniforma mu je bila isprana, gotovo boje praine na liu, s tamnim mrljama od znoja. elava lubanja mu je bila pocrvenjela od sunca, a staro se lice smijalo u tisuama bora. Ovdje nisu dopuene grmljavinske oluje, efe. Elektrina rastereenja atmosfere bila bi katastrofalna za Vremensku sponu. Vi to znate, ba kao i ja, efe. Sluba za vrijeme ne bi nikad dopustila grmljaviriske oluje u ovom kraju. Gin bijae visok i vitak, kretao se snano i gipko, i nije se znojio. Koa mu je bila glatka, a glas pomalo bezbojan. Tijelo mu je bilo izraeno od metalnih i plastinih vlakanaca. Bio je android i obian slubenik. Da, znam, na nesreu. Samo sunce, sunce i jo sunca. Vie ak ne daju ni povjetarce, ti klipani, dok se mi tu guimo li ovoj rupi. A ja samo elim kiu, usprkos svim zabranama. Da stvarno lijeva. Zamislio si je to i veselo protrljao ruke. Da stvarno kii tako da je sve mokro. Moe li to zamisliti, Gin, da je sve stvarno mokro? Naravno, efe, ali moj organizam ne voli kiu. Moji preci nisu doli iz vode, poput ovjekovih predaka. Tvoje se tijelo plai vode, kao i maje, znam. No, ja bih ipak volio da danas bude grmljavinska oluja. Stvarna oluja s vihorima i kiom. Dodaj mi vremensku kartu. Odmah, efe. Brod se spustio na pistu i zvunik razbi mir poslijepodneva. Ono potee u pustinju, a veliki ga glas vrati na rub piste, gdje je stajalo skladite. ega je ostala. Zadravamo se u Kiari dvadeset minuta, zatim pravac Vega, Aldebaran, Berenice i dalje... Restoran se aputavo ukopao na svom mjestu i smjestio se. Djelovao je svjee i svijetlo obojeno. Gosti su dolazili i sjedali oko stolova; jedan od njih iskorai iz sjene i krene ravno preko polja prema Vremenskoj sponi. Bio je otrcan i imao je dugu kosu. Djelovao je tamno, udno, kao da putuje izdaleka. Poloio je svoju veliku putnu torbu na radni stol. Cipele su mu bile prasne. elio bih krenuti na put, molim. - 45 -

Rekao je to polako, skoro plaljivo, poput djearca koji eli kupiti neto veliko. Glas mu je, poput lica, takoer bio izdaleka. Kamo? upita Gin igoui uputnicu. 17.346 prije Zahatopolka, molim ree stranac, pa spusti pogled na svoje prasne cipele. Kosa mu je bila crna i gusta, bio je jo mlad, najvie 200 godina. Kini ovjek podie pogled i briui znaj sa ela ree: U ovom odjelu radimo rasturanje do najvie dvije godine. Takoer, nemamo nikakva tijela na raspolaganju, morate to znati. Mislim, stvarna tijela, ili slubenik se nasmijao jeste li moda traga? Stranac nesigurno slegnu ramenima. Upozoravam vas na injenicu da je povratno putovanje mogue tek 15.300 prije Zaha. Stoga vam predstoji dugi period ekanja. Je li vam jasno to to znai? Hoete li to pretrpjeti? Slubenik je djelovao zabrinuto. Znam to radim ree stranac. Spreman sam na to. Komisija... ta znate. Moram otii onamo... Prekinuo je kao da je ve odvie rekao i odmah isplatio kredite na radnom stolu Dobro. Onda me sluajte. Slubenik je pokazao na veliki raspored iza sebe. Mi smo ovdje prst mu je dugo putovao po vremenskoj liniji, pokrivenoj stotinama obojenih oznaka i brojeva, sve dok oznake nisu postale rjee, pa jo dalje. Ovdje silazite. Pustio je malu plavu ploicu da koljocne na jednoj toki vremenske linije, gdje je i ostala. Gin udari oznaku pozicije na uputnici. Odatle nadalje moramo vas pustiti da se sami snalazite. Morat ete ekati oko 3000 godina na vrijeme povratka slubenik je jo dalje pomaknuo vremensku liniju. Ovdje udario je prstima po zelenoj oznaci vremenska je spona izumljena 15.370 godina prije Zaha, ali tek 70 godina poslije otvoreni su prvi ulazi za putnike iz nae vremenske sfere. Preporuujem Ulaz Johannesburg, prvu stvarno opremljenu Vremensku sponu, dobro prilagoenu tehnikim mogunostima vremena, otvorenu jo od 15.275. Vrlo pouzdan ulaz. Nikad nismo imali nikakvih problema. Odande vas moemo sigurno vratiti. Ako se ondje ne pojavite, onda moramo tragati za vama. Na taj nain moe proi i nekoliko stoljea. Stoga je u vaem interesu da se pojavite na vrijeme. - 46 -

 Da, hvala. U redu. Bit u ondje. Dobro se provedite. Hvala. Nema na emu. Uvijek na usluzi. Gin, otprati gospodina do kabine broj trinaest. Izvolite ovamo. Gin izie. Stranac podigne pogled na visoko sae putnike kabine. Odozgo se sputala platforma. Vrata elije zajeae zatvarajui se. Gin usmjeri plin u njegovo lice, dok ga je promatrao kroz staklo. Stranac vidje kako je androidovo lice zaplivalo i uzleti. Vremenska spona se pokrenu. Dok su mu pipkave elektrode prodirale u mozak, inilo mu se kao da mu po kosi vrljaju dugi prsti neije blage ruke. Poeo je letjeti. Postajalo je sve tamnije, hladnije, jurio je sve bre. Prolazi vremena. Samo jedan lagani hvat ruke u kosi drao ga je u tami, drao ga je tako da ne padne i da ne ostane izgubljen. Letio je sve dalje i dalje, preko ravnica od pepela i noi, ondje gdje mu je tijelo bilo jo prah i lie, cvijee i ivotinje, vi i ja, zvijezde i svjetlost i sve zajedno, bez reda. Leao je nemono, naslonjen leima u eliji, dok je toka u sreditu koja je bila, jest i bit e njegov ego, jurila preko odailjaa i prijenosnika, preko elektronskih krugova, letjela i letjela nad ravnicama pepela i noi. San i beivotna refleksija. Kiara i ega. Gin, pogledaj ovo. Jesi li ikada vidio knjige, mislim stvarne knjige? Rovao je po velikoj, istroenoj putnoj torbi, to ju je stranac ostavio otvorenu na radnom stolu. Stvarne knjige, istinske starine. Paljivo je izvukao jednu i onjuio je. Mirii, tko zna na to. - 47 -

Prelistao ju je, ali su mu oznake bile nepoznate. Stresao je glavom. udan je to ovjek, Gin. udan, kao i njegove knjige. Svi su ljudi udni bio je Ginov sistem razmiljanja. On je pratio svijetlu toku po vremenskoj liniji. Ti tako misli, ha? Poslijepodne se ponovo razvuklo nad zranom lukom, radoznalo se povlaei preko stranog broda, i po otvorenim, sjenovitim stolovima restorana. Svijetlea se toka na vremenskoj liniji ugasila kad je stigla do cilja. Gin se naglo okrenuo. Jasno mi je, efe. to ti je jasno? Razmatrao sam injenice: nekako mi je sinulo. Sad mi je jasno. Ma to? 17.346 poela je jedna stara era, bazirana na nekom kulturnom ili religijskom dogaaju na ovom planetu. No? To je razlog vie da sociolog ili historiar malo zagleda tamo. Moda je svemirski historiar, to je sad moderno. U svom znanju ne nalazim svemirskih putovanja u tom stoljeu. Ma, no, on ve neto hoe. To nije naa briga. Ali, jedva da bi ekao 3000 godina da nema pravog razloga. To nije zabavno, uvjeravam te, Gin. Nita vie nije zabavno, premda sam i to jednom doivio putujui po vremenskoj liniji. Ja bih, takoer, volio putovati po vremenskoj liniji. Gin je to kazao sa enjom. To bi bila propast. Ne bi ilo s tvojim mozgom osjetljiva kruga, na sreu, inae bismo po itavom mileniju morali skupljati tijela za tebe. Ali, daj kai on se okrenuo zaprepateno koji te je to slaboumni elektriar programirao s takvim nemoguim eljama? Nije programirano sve ono to sam ja, to mislim ili to osjeam odvrati Gin. ini se da zaboravljate da se ubrajam meu samorazvojne modele. Pa onda se poni razvijati ree stari slubenik smjekajui se. Ja bih radije danas u mirovinu, nego sutra, ali tko e se onda penjati u eliju i izvoditi ljude koje je Vremenska spona pokupila tko zna gdje?

- 48 -

 U tom smislu potrebno je razviti proceduru pomou koje se moe koristiti pozitronski mozak, a da ne bude uniten. Nadam se, Gin, da je tako, jer doista je svega dosta. Star sam. Tisuu godina u slubi Vremenske spone. Za, Vremensku sponu to nije nita, nego nova crtica na skali; za mene je to gomila vremena. Da, efe. Vremenska je spona ekala u johanesburkoj epohi. Kad je stranac uao, stroj je zabiljeio identian modani titraj. Ruka ga prihvati povlaei ga natrag preko ravnica pepela i noi, mora i praha, kroz hladnou i tamu. Kiara. Svijetlea toka se javi na Ulazu Johannesburg, proputova vremenskom linijom i ugasi se na polaznoj oznaci Kiara-Vremenska spona-Datum. Istodobno se oglasi zvono. On je ponovo ovdje, efe ree android koji je kontrolirao instrument. Probudi ga, Gin. Donijet u mu au vode. Mora da je svata proao. Kad je stranac iziao iz kabine, hramao je. Moglo se vidjeti da je blijed, usprkos tamnoj boji koe, a cipele su mu bile isto tako prane kao i prije 3000 godina. No ree slubenik zadovoljni? Dobar posao, ha? Nema petljanja. Tono dvanaest minuta. Nasmijeio se samozadovoljno i pokazao na veliki sat iznad ploe s instrumentima, gdje su ispod znaka s natpisom Vremenska spona: Vrijeme relativno, sadanje. Vrijeme na destinaciji sekunde jurile na ekranu oznaene osvijetljenim znacima. Stranac je bio malo oamuen i pogledao je instrumente uznemireno. Slubenik je pratio njegov pogled i smijao se. Da, nije lako ponovo se snai ovdje, na prvi pogled. Osim standardnog, mjerimo i univerzalno i relativno vrjieme Sada ovog sistema, kao i 7000 drugih, relativnih vremena. tovie, ovo je stari stroj. Ali, najprije popijte neto. Gurnuo je prema njemu au s vodom. Stranac je protrljao ruke kao da ga bole. Jeste li se ozlijedili? - 49 -

 Ne, nije to nita ree on. Jeste li ispunili svoju misiju, ili ste imali tekoa? raspitivao se stari slubenik. Sve je dobro odvrati stranac. Premda, da sam predvidio... Da, da, znam. ekanje. Stranac strese glavom, ali ne odgovori. Pogled mu svrati na brod na pisti. Zar je brod jo tu on e zbunjeno. Naravno. Kao to rekoh, ist posao. Svih dvanaest minuta. Stranac odsutno posegnu za aom, i ruke mu se sklopie oko njezine hladne krivine, kao da su bile vrele. Hvala ree i ispi. Da, imate vremena, ali ne mogu Gin prekinu tiinu. Brod polazi za tri minute. On se okrene da poe. Vaa torba. Ne zaboravite svoju torbu ree Gin. Stranac pogleda oko sebe, kao da se jo ne snalazi. Meutim, dok je odlazio sa svojom torbom i knjigama, nije vie hramao. Svijetlea je toka nala svoj put kui, upravna je instanca opet preuzela tijelo, prilagodila se. Kad su se za njim zatvorila vrata, Gin ree: Ne izgleda kao da se lijepo proveo. To nije krivica stroja odvrati stari ovjek to je krivica vremena. Nijedno vrijeme nije dobro. Restoran se bio podigao i nestao. Kad je brod odskoio, poslijepodne se oklijevajui vratilo nad zranu luku, rasplelo svoj mir sunajui se. Praina je letjela uokolo dajui rijetkom drveu na rubovima jo sivlju boju. ega je ostala. Stranac nije sasvim popio vodu. Stari slubenik, koji bijae ovjek i znojio se, proli ostatak vode u svoju aku i zadovoljno pokvasi lice i vrat. Gin ree upitaj preko prijenosnika da li mogu otvoriti kanal za Manilu. Tamo bi trebalo da bude otvorena veza za mene. Svakako, efe. Ondje e padati kia. On pokaza na vremensku kartu. Ondje uvijek pada, zbog tropskog prirodnog parka i on je uivao zamiljajui tekuu, zapljuskujuu mokrinu na koi.

- 50 -

Gin se gotovo nasmijeio dok je pokuavao oblikovati neku privlaivost tom pojmu, ali pri pomisli na mokrinu strese se. Uniforma slubenika, koji je bio ovjek, sad je pokazivala mnogo malih, novih, tamnih mrlja izmeu velikih mrlja ispod pazuha i na leima. Ispred visokih prozora zrana se luka lijeno pruala na suncu, a vjetar je puhao u pustinju na drugoj strani starog grada. Kiara. Ulaz prema prolosti pun tajni za arheologe, historiare, za udake, jedno uporite negdje daleko u galaksiji. Zemlja. Oprostite ako ponem opet o sebi i o svom stanaru, ali i vi biste se mogli nai u istom poloaju. U subotu je sjalo sunce. Naravno, bilo je hladno, ali prekrasno; i ondje smo bili ja i moj prijatelj na putu za Institut Max Planck u Garchingu. Moj prijatelj ima kola, znate, a ja nemam, pa sam ga zato nagovorio da idemo na izlet. No, tako smo malo toga razgledali, naravno, samo izdaleka jer ne moete ii dalje od barikada. Ondje gdje eksperimentiraju s atomima prave od toga takav cirkus, ograde od bodljikave ice, specijalne propusnice, da si ovjek ne moe, mirno ni nos obrisati. Sve je to bilo uinjeno i ispitano i objavljene su brojke, zapanjujue brojke: ali kad se uzme jedno s drugim, to je na kraju djelovalo zaista alosno. Zapoeli smo razgovor s vratarom i popili s njim pivo. Rekao nam je da sad imaju kompjuter koji tako brzo rauna da moe u jednom satu uiniti vie nego stotinu matematiara u stotinu godina. Mojem se prijatelju to uinilo silno velikim, kao i vrataru, ali ja sam mislio drukije. Ako elimo doista ovladati vremenom, trebalo bi da imamo strojeve koji u jednom satu mogu obaviti ono to stotinu takvih kompjutera moe u jednom stoljeu. A tek kad sjedite u kolima gdje grijanje ne radi kako treba, moete suosjeati s ljudima koji ekaju na prvu Vremensku sponu. Zar nije s vama isto? Oni e tu sjediti jo jako dugo prije nego to budu mogli natrag kui. Openito, mora se mnogo razmiljati i raunati. Naravno, jednog dana e sve stii dotle da e oni napraviti ulaz, inae ja ne bih ni imao stanara. Toliko je sasvim jasno. Ali do - 51 -

toga je moda jo daleko. Jadnik je ve ekao 2000 godina. Samo zamislite! U toj stranoj ekaonici vremena, sivoj i punoj sjena. Moramo pokuati da ih umirimo i biti prema njima prijateljski raspoloeni. Moda emo ih uti jo veeras. Hoemo li pokuati? Nou, dok grad miruje i spava pod svojim krovovima, a Mjesec je svijetao i pliva nebesima. Tada, dok leimo budni ili u polusnu, na samom rubu snivanja... Tek aputanje, zvrjanje, mrmorenje, sasvim blizu. Tada osluhnite jako! Moda ... ?
Objavljeno prema dogovoru s G.P.A Mnchen

...nije za SIRIUS
Nastavak s 41. stranice prvim stranicama moe naslutiti poenta. Kdaj, zdaj, desetar Cuckoo? je vrlo zanimljiva pria, no slang na kojemu je pisana posve je nepredvidiv: Vojake vaje su naracijski nerazumljive, neuvjerljive. naivne. Dialektika (i ostale dvije minijature) nisu SF, no to ne znai da prestanete pisati ako se anrovski opredijelite, uspjeh vam ne gine! Povest o Ljubljani ima knjievne kvalitete, ali ne pripada SF anru. teta! En dan v Rock cityju posveuje previe prostora ovjeku-glazbi. Neuspjela minijatura! Dolgas (Dosada)) uz nejasan motiv sadri i doista dosadno putovanje kroz prolost, posve nepotrebno za tok pripovijesti; treba ga izostaviti ili mu dati sadraj! e bi mi kdo povedal... (Kad bi mi netko pripovijedao) doista mu ne bih povjerovao: Vaa je pria posve neuvjerljiva, a tom mozaiku besmisla ne pomae ni (dvostruka) pojava Travolte... Rojstvo takoer nije uvjerljivo, a nije ni SF. Lovac i lovljeni: tema poznata odvie razliitih elemenata nabacano bez prave potrebe, loa obrada. ovjek i ratio ni poslije prerade nisu dobri, iako su bolji nego u prvoj verziji: nepotrebno je filozofiranje o ovjeku i njegovom mjestu u Prirodi. I druga je pria loa stereotipna i razvuena spaceopera. bez novih i zanimljivih elemenata. Bila jednom jedna Zemlja: na sreu ljudskog roda, tajni agenti nisu tako blesavi kako ih vi opisujete. Drugim rijeima: karakterizaclja dibidus promaena! Nastavak na 102. stranici

- 52 -

Algis Budrys: To Civilize

Prevela Vesna Parovi

Civilizirati!
Nije bilo mjeseca ni zvijezda; nebo je bilo zastrto oblacima. Astrodromska svjetla oblikovala su utobijeli kiobran, proaran srebrnastim odsjajima svemirskog broda na uzletnoj platformi. ice dizalica na otvorima za utovar buno su kripale. Osim tog neprekidnog zvuka napetog metala, na astrodromu je vladala tiina. Nije li i previe tiho, razmiljao je Deric. Nije li to tiina prije oluje, zatije prije nego to vjetar iznenada provali, prije nego to nahrupi iz tropa i zaurla? Hoe li sve ovako zavriti? Deric se naslonio svom teinom na ogradu promatranice, napevi do krajnosti svoje tijelo nalik na bi. Astrodromska svjetla odbijala su se od sjajne povrine njegove crne koe, svjetlucala na nakupinama srebrnih mjehuria na njegovoj kresti. Zar Zemljani ovako postupaju? Osim vitkih pojava njegovih sunarodnjaka na beumnim teretnim nosaima to su klizili prema brodu, astrodrom je bio beivotan. ak ni iza velikih otvora za utovar nije se nita kretalo. Ispod njega, u prizemlju, Galaksijci su ekali da se zavri utovar. Tada e prema brodu krenuti njihova povorka s osobnom prtljagom, ene drei djecu u naruju ili vodei ih za ruku, mukarci uz njih. Kad su objavili naredbu, Deric je isprva smatrao da bi moglo biti tekoa. Galaksijci nisu bili nimalo krotki. Iako su bili dovoljno samostalni u svakodnevnom ivotu, pa ak se i ponekad svaali, u izvanrednim situacijama sjedinjavali bi se u vrstu, slonu skupinu koja je djelovala brzo i efikasno. Bilo je logino oekivati nekakav protest s njihove strane. - 53 -

Nita se nije desilo. Galaksijci su prodali svoje posjede vladi bez ijedne rijei, i rijeili se svih nebitnih stvari brzo i mirno. Njihova djeca napustila su kole ili aktivnosti kojima su se bavila, svi su se oprostili, a sada, ni mjesec standardnih galaktikih dana nakon izdavanja naredbe Vorosejaca, Galaksijci su zauvijek naputali Vorosei. Zauvijek? Deric ni sada nije mogao vjerovati u to. Naredba je bila izriita, pravomona, no koji se propis ne bi mogao ublaiti, ili izbjei tokom vremena? Ili silom prekriti. Da nije u tome bila stvar? Deric je ne jednom sluao prie o galaksijskoj floti i njenim velikim zelenim brodovima to rigaju vatru iz bezbrojnih topova. Nisu li moda Zemljani naputali Vorosei kako bi ga izloili bombardiranju iz svemira? Ne, ta je mogunost ve bila razmotrena i odbaena. Naravno, nijedan se planet ne bi mogao oduprijeti Federaciji. Ne bi to moglo ni nekoliko sistema. Sjeanje na ardansko otcjepljenje bilo je jo svjee i zastraujue. No, Vorosei je titila upravo injenica to je bio jedan jedini planet, razmjerno nevaan, za Federaciju u cjelini. U usporedbi s galaksijskom flotom, vorosejska je bila zaista beznaajna. No njeni su brodovi, mada malobrojni, bili isto toliko ubojiti koliko i galaksijski, i cijena osvajanja bila bi prevelika u odnosu na dobitak. Ne, rata nee biti. Svejedno, zato nije bilo protesta? Galaksijci su imali domove i posjede na Voroseiju. Na Voroseiju su se rodili i rasli praunuci prvih doljaka. Pa prijateljske veze, poslovni odnosi, stotine veza svih vrsta... Deric je znao da e mu kao ljubitelju opere, te neobine i sloene umjetnike forme, nedostajati nova Berkeleyjeva libreta jer nitko nije znao tako dobro suraivati s Martom Lihhom. Sama Federacija nije uinila nita osim organiziranja transporta. Svako pozivanje na naredbu bilo je normalno, leerno, kao da je rije o neemu posve prirodnom i neosporivom. Nije mogao pustiti Galaksijce da odu bez odgovora. Napustio je promatranicu i spustio se niz rampu u prostoriju gdje su se nalazili Zemljani. I ovdje je bilo tiho; ak su i djeca bila mirna. Galaksijci su sjedili na klupama, jedni nasuprot drugima du uskog prolaza. Nisu razgovarali, ali skupine znanaca sjedile su zajedno, i ponekad bi se netko nasmijeio ili kimnuo nekome s druge strane prolaza.

- 54 -

Kad je Deric uao, nekoliko Zemljana se okrenulo i, prepoznavi ga, prijazno se nasmijeilo. Neki su se odvojili od skupine i prili mu. Deric! To je bio Morris, jedan od njegovih suradnika u muzeju. Galaksijac mu je priao te vrsto i prijateljski pogladio Dericov potiljak, a Deric je njeno dotaknuo Zemljaninovu aku svojom desnom akom. Oekivao sam da e doi ree Morris. Na licu mu se ocrtavalo aljenje zbog odlaska. Sada, kad je bio ovdje, medu njima, Deric je jo jae nego prije osjeao neobinost situacije. Nikad prije nije vidio skupinu Galaksijaca bez Vorosejaca. Obuzeo ga je udan osjeaj kad je shvatio da je ta skupina uzorak svih Galaksijaca na Voroseiju, da veina tih ljudi bolje poznaje pojedine Vorosejce s kojima su ivjeli i radili nego jedan drugoga, iako su iznenada postali homogena i odvojena skupina ve i zbog injenice da su svi bili Galaksijci. Naravno, sve se to moglo razmatrati s intelektualnog stajalita, vrednovati ekonomskim faktorima koji su uvjetovah naredbu. No, Morris je bio njegov prijatelj i suradnik, i njegov odlazak znaio je Dericu da e izgubiti dobrog prijatelja, da vie nikada nee vidjeti njegovu obitelj, da e morati zaboraviti da je 184. dan po standardnom galaksijskom vremenu roendan Suan Morris. Htio sam te vidjeti ree Deric. Ne znam ba da li bih smio biti ovdje, ali... Stao je, ne znajui to bi rekao. Morris se nasmijei. Hvala ti, Deric. I ostali Galaksijci se pozdravie s njim. I njihova su lica, kao i Morrisovo, izraavala aljenje ravno Dericovu. Uoio je Berkeleyja kako sjedi sam na kraju klupe, sumorna lica. Kako li se on osjea? pomisli Deric. Okrenuo se prema Morrisu. Ja... ako je mogue... da li bih mogao razgovarati s njim? Zna koliko se divim njegovim djelima... Kako da ne odgovori Morris. Deric je slijedio svog prijatelja kroz ekaonicu. Prolazei izmeu Galaksijaca, opaao je tragove tuge u njihovim oima tuge, ali ne protesta, pobune. Berkeley podigne pogled kad ga je Morris oslovio. Deric Liss? svrnuo je pogled na Derica. Ispruio je ruku i srdano dotaknuo Dericov potiljak. Proitao sam vau Povijest - 55 -

kulture. Jedno od najvrednijih djela to sam ih ikada vidio. Hvala odgovori Deric. Sav se zbunio i osjeao je kako mu se tijelo gri. Uvijek sam se divio vaim djelima izlane, svjestan nezgrapnosti svoje izjave. Nakon Berkeleyjeva komplimenta zvuala je poput ispraznog laskanja umjesto iskrenog potovanja to ga je namjeravao izraziti. No Berkeley se samo nasmijeio. Nikad vie neu moi suraivati s kompozitorom kao to je Marto Lihh ree. Na licu mu se pojavio traak prijanje tuge. Deric nije vie mogao skrivati uenje. Pogledao je Morrisa i Berkeleyja. Ne razumijem ree, nesigurna glasa. Zato odlazite? Ili, ako morate otii, zato ne... Nije dovrio reenicu. Nikad ne smije nekoga pitati zato se ne buni zbog nepravde koju si mu nanio. Zato ne ispoljavamo svoju tipinu zemaljsku agresivnost? upita Berkeley smijeei se. Da odgovori Deric, potpuno zbunjen. I vi, ovjek koji ostavlja sve to voli, sav svoj trud. Zar se ak ni ne ljutite zbog ovog to smo uinili? Berkeley odmahne glavom. Ljutiti se? Va planet je prenaseljen. U ovome sistemu nema drugih naseljivih planeta, i mi vam samo oduzimamo ivotni prostor. Posve je normalno to vaa vlada mora uzeti u obzir dobrobit svog naroda. Napokon, mi smo strana vrsta, ovo je va planet i vae je pravo da o njemu odluujete. Mislim da je ovo vrlo mudar potez za va narod. Uvjeren sam da se i svi ostali slau sa mnom. Morris kimne. Ali Federacija... Federacija je samo Federacija, ne carstvo. Imate ast da budete njeni lanovi... kao i da uivate njena prava istakne Berkeley. Ako je i osjeao osobni gubitak, zadravao je osjeaj u sebi. Jo ne shvaam. Kad se otcijepila aranska grupa, ostatak Federacije nije to dopustio primijeti Deric. Berkeley se namrti. Ardansko otcjepljenje je bila oruana pobuna, rezultat - 56 -

potisnute ambicije i elje za moi. Ardanci su jedino htjeli ponovo zadobiti kontrolu nad Federacijom. Ali Ardanci su smatrali da imaju pravo, kao to i mi... ree Deric. Berkeley nakrene glavu. Moda... ali to onda s ardanskim separatistima? Da li je to bio znak da .se svi Ardanci slau s politikom svoje vlade? Ni ja ne odobravam postupak svoje vlade odgovori Deric. Berkeley se nasmijei. Hoete rei da vam se sve ovo ini bezuvjetnim, a taj je dojam pojaan injenicom da se mi pokoravamo bez ikakve akcije koja bi emotivno opravdala naredbu. Kad bismo pruili otpor, moda biste bar osjeali da je vrijedilo rijeiti se svadljivih Zemljana. Pa... da prizna Deric zbunjeno. Nije na to ni pomiljao. Dodue, vi se zapravo ne ljutite zbog naredbe nastavi Berkeley. Vi suosjeate s nama, ali ne smatrate naredbu sramotnom. Galaksijac je bio u pravu. Deric je osjeao kako se ponovo gri od neugodnosti. Ne znam to bih rekao promrmlja. Libretist se ponovo nasmijei. Nema ni potrebe za tim ree srdano. Znali smo od poetka da e se to kad-tad dogoditi. Prihvatili smo tu injenicu, pa nije bilo iznenaenja. Deric ponovo nije mogao obuzdati iznenaenje. Ali... ali zato ste onda uope i doli? Pogledajte povijest triju posljednjih generacija. Poto je va izviaki brod uspostavio kontakt s nama, vai su doli ovamo, uklopili se u nau kulturu i civilizaciju, i poeli ivjeti uz nas. Vie nego uz nas. Radili ste za isti cilj kao i mi za napredak vorosejske kulture i civilizacije. Govorite naim jezikom. Nakada niste nita napravili za dobrobit Federacije... ili Zemlje. Kao... kao da ste i vi sami Vorosejci, kao da uope niste stranci... Bilo nam je to teko vjerovati nastavi Deric. Oekivali smo poreze, ili bar nekakve namete. Oekivali smo da ete donijeti svoju umjetnost i znanost, da ete nau kulturu stopiti sa svojom. Ali nita od toga se nije dogodilo. A sada, iako ste Zemljani, vi ste i Vorosejci. Ako ste znali da ete jednom morati otii, zato ste tako svesrdno prihvatili Vorosei kao dom, vie no bilo koji drugi - 57 -

planet? Berkeley, koji je pisao pjesme u estotonskoj ljestvici kao pravi Vorosejac, nije mogao obuzdati aljenje. Da, to ste vjerojatno oekivali. To je ono to su uinili Ardanci kad su vodili Federaciju. Imate pravo, ali i nemate. Neveselo se nasmijeio. Da, Vorosei je zaista na dom, i nedostajat e nam. Ali, mi se ipak borimo za dobrobit Federacije. Morali smo se ponaati kao da emo uvijek ovdje ivjeti... ne samo ponaati, morali smo vjerovati u to. Morali smo posvetiti sve svoje napore Voroseiju. Mi smo... zastao je, i u tom je trenutku izgledao izgubljen, pa nastavio: Zaprepastili smo se kad smo shvatili da je na posao obavljen, da je Vorosei spreman za izlazak u svemir. Svemir? Deric se iznenaeno zgrbi. Morris kimne. Da. naravno. Zato i imate svoju svemirsku flotu. Dosad ste samo razvijali potrebnu tehnologiju. Ali Federacija upravlja Galaksijom. Hoete li nam dopustiti da prodremo na va teritorij? Federacija ne upravlja ni sa ime odvrati Berkeley. Civilizacija se ne moe nametnuti. Sada je na vama red, kao lanovima pokreta nosilaca civilizacije, da prenosite drugima ono to imate. Svemir je pun svjetova i naroda. Zemlja vodi Federaciju, to je tono, ali ne upravlja njome... nitko ne upravlja Federacijom. Nas vezuje civilizacija, ali civilizacija kao apstraktna koncepcija, ne kao neka vrsta, kruta i nepromjenjiva ablona po kojoj bi svaku kulturu trebalo strpati u ovaj ili onaj pogreni kalup. Mi vas nismo prisiljavali da nas oponaate, nije tako? upita Morris. Deric odmahne rukom. Ne, ne, niste. Vi ste uili od nas, i onda ste postali dio nas, radili zajedno s nama na unapreivanju nae kulture. Otkrili ste nam nov pristup mnogim problemima, ali taj se pristup temeljio na naoj a ne na vaoj kulturi. Razglas zakri: Utovar zavren. Molimo putnike da se ukrcaju. Dispeerov glas je izgubio svoju bezlinost. Jo je jedan Vorosejac pozdravljao svoje prijatelje: Zbogom, Zemljani. Znai li to da emo odsad biti uz vas u svemiru? upita Deric Barkeleyja. Galaksijac kimne. - 58 -

 Kad skupine poput nae napuste neki svijet, to je povijesni znak da jo jedna civilizirana vrsta kree u svemir da civilizira druge. Derica odjednom obuzme ponos. Ovo je znai bio jedan od stupnjeva u naem razvoju, kao u doba pokusnog broda kad ste nas poduavali. Nismo vas poduavali zanijee Morris. Tono je da je pokusni brod bio test.,. ali samo test vae sposobnosti da shvatite kako u svemiru postoje i druge civilizacije, da shvatite kako je putovanje svemirom stvarnost. Zato bismo vas poduavali? Naa kultura nije naprednija od vae ni u kojem pogledu. Osim toga, u svemiru ima previe vrsta, a premalo Zemljana, i ne bi nipoto bilo opravdano navoditi druge civilizacije da slijede primjer Zemlje. Ne, nas su poslali ovamo samo zato da vas priviknemo na suradnju s drugim vrstama. Nismo bili uitelji, bili smo suradnici. Veina Galaksijaca je ve izila na astrodrom. Morris i Berkeley dotaknue jo jednom Dericov potiljak. Zbogom, Deric ree Morris. Berkeley iznenada zavue ruku u svoj zaveljaj i izvue pozamaan rukopis. Uzmite ovo, Deric. Deric pogleda prvu stranu. Ali... ovo je originalan rukopis Epa o Lierstheinu! Berkeley kimne. Uzmite ga. Ja u ga zapamtiti... uostalom, tamo kamo sad idem nitko ga nee razumjeti. Ozbiljno su se pogledali. Iako Berkeley nije pripadao Dericovom narodu teoretski bi trebalo biti nemogue raspoznavati i izraze lica druge vrste Deric je mogao gotovo itati misli svog sugovornika i nije to smatrao nedolinim. Hvala vam izusti, izraavajui svoje emocije kretnjama tijela i ruku. Dvojica Galaksijaca podigli su svoje zaveljaje i zabacili ih na ramena, pa se pridruili obiteljima koje su ih ekale. Deric ih je pratio pogledom, pokuavajui shvatiti sve ono to je napol vidio i napol razumio. Znao je da je to vano. To je objanjavalo, vie nego tuga, tiinu to je vladala ekaonicom, udan osjeaj da se Galaksijci povlae u brojne male skupine, svaki sa svojom obitelji i bliskim prijateljima.

- 59 -

Kao da su u opasnosti... Strah! Bojali su se! Morris, Berkeley, svi...Promatrao ih je kako stiu do vrata i proputaju obitelji ispred sebe. Skupio je miie i odsklizao prema njima naglim kretnjama. ekajte! Berkeley i Morris se okrenue gledajui ga upitno. Kamo idete? upita Deric. to ete sada raditi? Ne znam odgovori Berkeley. Ne znam ponovi ... odvest e nas na Zemlju. Deric je odjednom jasno mogao razabrati nesigurnost u njihovim oima, oklijevanje, strah. Moramo krenuti ree iznenada Morris. Glas mu je odjednom postao grub, odajui da je bio napet do krajnjih granica, do toke gdje bi svako novo optereenje moglo dovesti do sloma. Berkeley se nesigurno nasmijei Dericu i njeno mu dotakne potiljak. Bilo mi je lijepo ovdje. Tu sam se rodio, kao i moj otac. Pogledao je kroz vrata i u tom trenutku oblaci su se razili i otkrili zvjezdano nebo. Berkeley se trgnuo kao da ga je neto udarilo, a zatim se stresao i razvukao usta u karakteristini osmijeh Zemljana. No u njegovu glasu bilo je neeg nedokuivog kad je rekao: Pitam se, kako li izgleda Zemlja? Idemo ree Morris i gotovo ugura Berkeleyja kroz vrata. Mahnuo je Dericu posljednji put, a Berkeley se, s Morrisovom rukom na ramenu, jo jednom okrenuo i odmahnuo, ispriavajui se zbog uzrujanosti svog prijatelja. Deric ih je promatrao, osjeajui kako mu shvaanje polako prodire u svijest, znajui da e uskoro sve shvatiti. to je ono dispeer bio rekao? Zbogom, Zemljani. Odmahnuo je glavom, kretnjom nauenom od Zemljana, okrenuo se i ponovo popeo do promatranice. Promatrao je posljednje Galaksijce kako ulaze u brod. Zbogom, Vorosejci izusti, dok su njegova braa bez prigovora kretala u progonstvo.

- 60 -

Neven Jovanovi:

Pacifist
Duboko u svemiru, daleko od bilo koje zvijezde, mutno sjajei u tmini, lebdjela je borbena flota Saveza. U dvorani za sastanke na divovskoj, teko oklopljenoj krstarici, komandnom brodu flote, okupili su se predstavnici tridesetak inteligentnih vrsta galaksije. Bili su nervozni, zabrinuti, uzbueni; u razliitim stupnjevima, dodue neki su bili temperamentniji, neki mirniji ali unato godinama stjecanoj samokontroli, nitko nije uspijevao zatomiti nelagodne osjeaje. Nije ni udo. U ovoj dvorani oni su ekali spas ili propast; za sebe i svoje vrste. Brod s njim je stigao! On dolazi! obavijesti skup jedno bie. Velika vrata kliznu u stranu. Niz stepenice u dvoranu sie ovjek. Stao je pred skup malo preplaen i nadasve zbunjen. Mir s tobom! sveano pozdrave stvorenja. On se trgne. Kako? promuca histerino. Odakle? Ne boj se. Ne elimo ti zlo. Ali... ja znam to priate, a ne ujem vas! Ne vidim ni da govorite! Kako to moete? Tko ste vi? Telepati. Komuniciramo prenoenjem misli, razumije? Osim toga, misli se u telepata ne moraju pretvarati u rijei, prenose se izravno... predodbe... i tako se, iako su nam jezici vrlo razliiti, savreno razumijemo... Mi predstavljamo Savez, organizaciju dvadeset i sedam vrsta razumnih bia, koja upravlja... koja je upravljala gotovo petinom galaksije. Ovaj... nemam rijei ree ovjek vrativi donekle duevnu ravnoteu. Ali... zato jedan tako razvijeni... Savez, je li?... kidnapira bie s nekog zabitog planeta, voza ga dugo u nekakvom - 61 -

brodu i na kraju dovodi ovamo, u tko zna koji dio svemira? to elite uiniti sa mnom? Mi... potrebna nam je tvoja pomo. Pomo? Vama od mene? Da. U ratu smo, i... ekajte... u ratu? Tako razvijeno drutvo pa jo ratuje? On nam se ruga! ote se jednom stvoru. Na alost, mislili smo istinu. Razgovor se odvijao telepatski, pa je mislili bio ekvivalent pojmu rekli. U ratu smo sa Skrletnima, mladom vrstom koja je s nama uspostavila kontakt prije nekoliko ljudskih stoljea. U poetku su se vladali miroljubivo; bili su, ak, vrlo spremni na suradnju. No to je trajalo samo dok nisu dobili od nas ono to su eljeli: tehnologiju. Dobivi je, napali su. A Savez vrlo dugo nije ratovao. Potpuno smo zapostavili proizvodnju oruja. Omekali smo. A Skrletni su, pokazalo se, okrutni, ludo hrabri, i uasno eljni rata, ubijanja, krvi. Kao da imaju i religiju kojoj je bog rat... I tako, eto, Savez se naao u nezavidnom poloaju. A koja bi bilo moja uloga u svemu tome? Vidi, svi lanovi Saveza su telepati. I Skrletni su telepati. Ali mi moemo samo prenositi misli. Vi ljudi ste drukiji. Jedna naa ekspedicija je otkrila va planet, Zemlju, i vratila se desetkovana. Ono to su preivjeli istraivai ispripovijedali potaklo nas je da vas paljivo, vrlo paljivo prouimo. Ustanovili smo tako da ste obdareni neobinom vrstom telepatije, telepatskom snagom. Ba to je gotovo unitilo nau prvu ekspediciju, i mnoge druge poslije nje. Ta je snaga sposobnost da se u drugih bia mislima izazove bol, pa i smrt. Ljudi posjeduju nevjerojatno veliku snagu, samo su je zaboravili upotrebljavati. Najvie ste se njome koristili u doba divljatva; ona vam je, zapravo, uz mozak i ruke, i omoguila da postanete vladajua vrsta na planetu. Meutim, u daljem ste se razvoju sve vie posveivali usavravanju mozga, jer su malo-pomalo sva bia na Zemlji postala imuna na snagu... i tako ste je i zaboravili. Zapravo, za nju jo znate, ali u njenom povratnom obliku. Zovete je osjeajima: strast, mrnja, bijes, ljubav... No za nas, neotporne, i to je strano. Na Zemlji se svakog asa negdje voli, mrzi, bijesni, a sve to moe nas lako ubiti... Koja je tvoja uloga, pitao si: Evo je: snagom unititi Skrletne!

- 62 -

 Molim? Uniti Skrletne telepatskom snagom. Koncentriraj se i zamrzi ih. Ili se razbjesni. Ali... ja... O tebi sve ovisi. Dok ti ovo priamo, glavna flota Skrletnih sprema se na hipersvemirski skok dovde, do odluujue bitke. Mi ih jednostavno ne moemo pobijediti, brojano i orujem jai su od nas... Ali su i vrlo dobri telepati, i zato, kao i mi, vrlo osjetljivi na snagu. Pomozi, ovjee! Uniti Skrletne i sve nae je tvoje! Uniti Skrletne i svemir ti je otvoren. Nadajmo se da je neto shvatio!, netko pomisli otrovno. Vrlo alim ree ovjek, preuvi (namjerno? sluajno?) tu misao ali to je nemogue. uenje u skupu. Neije nervozno likovanje: Zaostali primitivac! ekaj! Zato nemogue? Ja sam pacifist! Pacifist? Pacifizam je pokret na Zemlji; pokret mira, miroljubivosti, nenasilja. Mi pacifisti vjerujemo da se sve moe rijeiti na miran nain. Moda biste se i vi mogli pomiriti sa Skrletnima? U skupu kao da je eksplodirala bomba; vritanje, krici, psovke na razliitim jezicima, telepatski val gnuanja. Smirivi se malo, bia rekoe: Mora ih unititi! Nikad se nisu susreo s njima; da si ih vidio, drukije bi mislio. To nisu ni ivotinje, one nisu toliko okrutne Ne, s njima nagodbe nema. Uniti ih! Ne ree ovjek tiho i odluno. Ne. Ne mogu. Ako ih sada ne zaustavi, Skrletni e se rairiti po galaksiji nosei smrt, mrak, ropstvo! Ja... jao, kako da vam kaem... Ne mogu! Ako sam se iega drao u svome ivotu, drao sam se vjere u mir. Na tome sam sagradio ivot, na tome i na vjeri u ljudsku dobrotu. Ja... Unitio bih svoj ivot inei takvo neto! Ne mogu! To je idiotski stav! Postoji vrijeme za mir, ali i vrijeme za rat! Ne daj da te porobe! Brani se! Uzalud! Da pokuamo dovesti nekoga drugog? upita jedan stvor.

- 63 -

 Prekasno je odgovorie mu alosno. Prokleta naa srea! opsuje netko. Skrletni su izvrili skok, sada su ovdje! uleti u dvoranu uzbueni oficir. ovjee, galaksije radi, uniti ih! Ne. Ne i ne. Ne mogu. Onda odlazi! bia su kapitulirala. Misli su im bile proete prezirom, gaenjem, oajem. Vrati se na Zemlju! ovjek se okrene i poe prema izlazu ne gledajui ni u to. Iz dvorane su vodile stepenice. Hodajui naslijepo, zbunjen, rastrzan sumnjama, ovjek ih nije vidio. Saplete se o prvu stepenicu i ljosne koliko je dug i irok. Pruio se po podu, ruku i nogu groteksno raskreenih, briui trbuhom prainu. Skup prasne u smijeh. Stvorenja su se smijala gromoglasno i grevito, kriala su, rikala, ciala, rzala. Akvarij amlibija i vodenih bia kljuali su od cerekanja. Jedan se gestalt organizam od grohota raspao na sastavne dijelove. Smijali su se na svim frekvencijama, na sve naine; samo to nisu pucali od smijeha. Nezdrava se veselost irila skupom poput zaraze zahvaljujui prenapetim ivcima, strahu i panici zahvaljujui, neodoljivo i neizbjeno, i one staloenije i razumnije. Smijela su se jo bunije, jo neobuzdanije, jer je predmet poruge bio ba onaj koji ih je malo prije tako strano razoarao. ovjek polako ustane. Tresnuo je nezgodno, krv mu je kapala iz nosa i iz posjekotine na obrazu. Ali nije ga to boljelo. Stisne pesnice. Pred njegovim se oima skup pretvarao u rulju poludjelu od oaja i zlobe. Krv mu navre u glavu. Hrpa oholih budala! Pone teko disati.. Rugaju mu se! Oni! Crknite! zaurla gnjevno. Crkli svi, dabogda! Neuronska munja bljesne mu u mozgu i valovi divlje, jezivo mone snage iknu satirui skup komandni brod, flotu Saveza, Skrletne, sve...

- 64 -

Kit Reed: The Visible Partner

Preveo Boidar Stani

Vidljivi suuesnik
Ne svia mi se ovdje. Vlano je i odurno, hladnoa mi se penje uz glenjeve i bokove u mozak. Ako ne odem odavde, mogu krepati. Ali uuren sam ovdje u mraku i ekam onog luaka to negdje tumara gol, a ne mogu ga vidjeti ak ni da gori svjetlo. Ne znam s kim je sad i gdje je. Mogao bi biti i stotine kilometara odavde, ali i sasvim blizu, ili u mojem uredu, gdje moda eprka po mojim tajnim papirima Kad je postigao svoj cilj da bude nevidljiv spomenuo je da svaki nevidljivac mora imati vidljiva suuesnika. inilo mi se to normalnim. Tko je tada mogao pretpostaviti da e me to uvui u tucet kraa, da u izgubiti posao i ugled, svoju djevojku i nadu da u ikad ivjeti normalnim i potenim ivotom? Tko je mogao pretpostaviti da e ga taj recept uiniti ludim? Trebalo je da odmah posumnjam, da postupim razborito i oprezno, trebalo je da naslutim da e biti teko ivjeti ovako i da ga se neu moi rijeiti. No, obeavao mi je brda i doline, obeavao da e i na mene doi red. Svaki od nas bit e po nekom redu nevidljiv, vidjet e! Kako se ovjek osjea pri tome, Ivore? Zrak je treperio na mjestu gdje se morao nalaziti. Po umu shvatio sam da je mahao rukama i uzdisao pokuavajui izraziti zagonetne dojmove. - 65 -

 To se ne da izrei, Same, to valja doivjeti. Jest, ali ja jo nisam prihvatio. Dobro, potrait u partnera drugdje. ekaj, stari moj. Posluio si se naom formulom, a formula pripada meni kao i tebi. Naom formulom plus sastojkom X, svojim pronalaskom. Izvadio je neku boicu i stavio je na stol. Htio sam je dohvatiti, ali je odmah nestala. Da li u njegovoj ruci ili depu? Taj bi sastojak mogao traiti cijelog ivota. Pa onda? emu on moe sluiti? Zamisli kakva mo! Njegov je glas dolazio s drugog kraja prostorije. Mlaki vjetar miluje golo tijelo dok eta kraj ljudi... Zar si gol? Glupane! Pa i arape bi se vidjele. Moram hodati gol... u kazalita, u enskoj svlaionici, posvuda... I nije ti hladno? Ba si glup! Prevrnuo je stolac. Obian glupi pjeak! Nije trebalo da gubim vrijeme s tobom... Glas mu se udaljavao. ekaj! U mojoj su se svijesti nizale slike, zamiljao sam sebe na raznim mjestima, golog. ekaj, Ivore! Znao sam da e se predomisliti glas mu je bio ironian. Pronai mi odjeu. Koliki e biti moj dio? Pedeset posto, a kao to sam rekao, i na tebe e doi. Donio sam mu svoj kuni ogrta, klompe i naoale za skijanje. Obukao se. Zbunjivale su me praznine izmeu grla i naoala, pa u rukavima. No, to je olakavalo razgovor, jer dok smo razgovarali, nije me mogao iznenaditi. Dobro, Ivore. Da ujem plan. Mislio sam da bismo mogli malo pogurati tvoje imenovanje. Trgnuo sam se. Kako zna? Bio sam na sjednici za imenovanje... nisi u ruiastoj situaciji. . Kako si...? Vidio sam praznine izmeu rukava i rukavica. Jest, slaem se dodao sam. Bio sam kemiar, uio sam svoje studente da mukaju formule komercijalnih mjeavina, tekuih deterdenata i ak afrodizijaka, ali je ipak moj sluaj predan na rjeavanje nadlenoj komisiji i bilo je: ili imenovanje ili vrata. To je pogodilo i Ivora, koji je bio otputen dva dana prije nego to je - 66 -

nestao. Direktor ga je pozvao i javio mu vijest, a on je viknuo: Poalit ete vi to! Zatim je izletio kao furija i nestao. Nitko ga otad nije vidio ni uo neto o njemu. Sve do trenutka kad je doao u moju biblioteku. Bio sam iznenaen. Zbog ega si zainteresiran da ja budem imenovan? Pogotovo kad ti nisi... To mi moe koristiti. Potreban mi je tvoj laboratorij. Ne mogu poboljati svoju formulu ako nema materijala. Nau formulu podsjetio sam ga. Hajde reci to komisiji za imenovanje, pa da vidi kamo e te to dovesti. Hoe li da ti pomognem ili nee? Ne znam, ja... U nezavidnoj si situaciji. Dobro, dobro... to bih, po tvom miljenju ti mogao uiniti? Pa, za poetak mogao bih ukloniti dva dokumenta iz tvog dosjea. Iskreno govorei, loa su da ne mogu biti gora. A ako ne elim sudjelovati? Sssskkk! Potegnuo je prstom preko vrata. A hou li ja zbilja takoer iskoristiti sve prednosti formule? Pokuavao sam se zamisliti gol, pod mlakim milovanjem vjetra. Obeavam. Dobro. I kad poinjemo? Nema urbe. Prije nego to doe do imenovanja, valja uiniti dvije-tri stvarice. I tako sam mu, za poetak, drao vreu dok je iz stana Lede Kalita uzimao svoju pastu za zube, brijai pribor, ljubavna pisma i dragulje, koji su vrijedili mnogo novca, a i odnio sam i robu u zalagaonicu, jer to ne moe uiniti nevidljiv ovjek. Kad sam se vratio, Ivor je napomenuo da nee biti dovoljno novca. Dakle, morao sam se angairati i zabavljati slubenike banke pokuavajui izvaditi utedu koje nisam imao, dok je Ivor gurao vreu s novcem prema vratima. Odglumio sam tada ovjeka izvan sebe, pa su doli i uvari, ak i lijenik. Kad sam bio siguran da je Ivor iziao s novcem, smirio sam se i napomenuo da sam elio uiniti generalnu probu za prizor koji sam imao odglumiti na dramskom teaju. Bilo je to neugodno, ali je uspjelo, pa je Ivor obeao da e pisma koja dou u moj dosje iz banke izvaditi kad mu pomognem jo u dva-tri poslia. Novcem je kupio laboratorij starog profesora Knoxa, koji je - 67 -

izbaen sa sveuilita prije mnogo godina jer je smatrao da bi mogao nauiti biljke da razlikuju ljude i da ih ubijaju. Nemojte me pitati kakvi su bili Ivorovi planovi, znam samo da je sve prevezao u podrum ispod moga stana, pa kad je sve to smjestio, nije me pustio da uem i ondje je provodio najvei dio vremena. Pustio sam ga jer sam se angairao da tjeim Ledu Kalita, koja me je pozvala im je ustanovila da su pokradene Ivorove stvari i njezine dragocjenosti. Zaeljela je da se rasplae na mojem ramenu. S obzirom na situaciju, nisam joj mogao rei nita utjeno, ali sam je zagrlio i stiskao k sebi i moram priznati da mi je to godilo. Ne znam to da mislim o tome rekla je. Bio je kraj mene, a onda odjedanput... nita, ode bez traga. Strano rekao sam i stisnuo je ogledajui se. A dragulji? Ne znam da li je on iv ili mrtav. Oh, Same, tako se udno vladao u posljednje vrijeme. Jest. Mnogo ga je pogodilo to nije bio postavljen za profesora. Bio je ljutit, zamjerao je svima... Nije mogla nastaviti. Ne misli vie na njega, duo, nije zavrijedio. Saznao sam poslije da je Ivor kupio neku cvjearnicu, ili barem staklenik. Bilo je cvijea i biljaka po stubitu, begonije su stajale u salonu, u kuhinji su bile bromelijaceje i to mi se nije svialo. elio sam uti neka objanjenja, ali je Ivor bio zlovoljan, odgovarao je: ako mi se to ne svia, da si mogu naslikati svoje imenovanje za profesora, a sigurno je da vie nikad neu dobiti nikakav posao. Leda me tjeila. Nisam joj mogao iznijeti svoje tekoe, pa sam dopustio da mi ona iznosi svoje, o tome kako je Ivor u posljednje vrijeme bio neuravnoteen, kako je obeao da e doi k njoj... Ja ne bih tome obraao mnogo panje... rekao sam, a suze su ve briznule na njezinim trepavicama. Gotovo svi mukarci su loi dodao sam i zagrlio je. inilo mi se da ujem kako se netko zlurado smije. Gad, rekao sam u sebi, u ovakvom trenutku, ali nisam ga mogao prisiliti da izie iz sobe. Bio sam uvjeren da sjedi na Ledinu stolu i da promatra nae poljupce i ljubavne prizore. Pitao sam se kamo e me to dovesti, bojao sam se da ne budem imenovan, ali ona se nije imala ega bojati. - 68 -

 Oh, Same rekla je mislim da me je netko dotakao po kosi. Priinilo ti se! rekao sam, ali imao sam dojam da su se zatvorila vrata. to se tie mene i tebe... Bilo je to poslije: Leda i ja; pa ja i Leda. Iste veeri, kad se Ivor pojavio obuen u moj kuni ogrta, napomenuo sam: Mora li, Ivore, zaista tako postupati s jadnom Ledom? Nosio je naoale za skijanje tako nekako poprijeko lica da nisam bio siguran da li me je gledao u oi. Nije vano rekao je to je dio plana. Jest, upravo sam htio napomenuti da mi nita nisi govorio o planu. Rekao si samo da bih ti mogao uiniti dvije-tri usluge za uslugu koju bi ti meni uinio. Zapravo ree kao da me i nije uo danas sam izvukao iz tvoga dosjea dokumente koji bi te mogli kompromitirati i ubacio sam druge, odlino falsificirane. Uinio sam time od tebe buduega kandidata za Nobelovu nagradu. Zahvaljujem ti od srca, Ivore. Naa je suradnja, dakle, manjevie zavrena? Jedva sam ekao da ga se rijeim, njega i njegove kolekcije cvijea. Sad bih se ve najeio kad bih ga spazio, pogotovu kad me je neprestano pijunirao. Odloio je viljuku. Dakako, ako ti ba eli, ali jo nisi okuao mo formule, mo nevidljive golotinje. Pomislio sam na Ledu. Sad mi se to vie ne ini tao vanim odgovorio sam. Kako hoe, ali mora znati da se Dean Plotkin usprotivio tvojem imenovanju. Dean... Plotkin? Usprotivio se? Pa, oni dokumenti koje sam ubacio u dosje gotovo su dostajali, ali mora znati... i kod mene je bilo tako, i kod mene je manjkalo za dlaku... bio bih imenovan, ali... sitnica je sve dovela u pitanje. Dean Plotkin moe sve pokvariti. to to? Plotkin je star, ali moan, moe svakog asa okrenuli sve protiv tebe. - 69 -

 Dobro, Ivore, i to da radim? Valja ekati. Moje e biljke raditi umjesto nas. Kako to? Vidjet e odgovorio je. Nisam imao pojma koliko sam zagrezao u sve to. Nisam znao to e i kako e djelovati biljke, a kad sam to ustanovio, dogaaji su se stali odvijati vrtoglavom brzinom i ja sam ih morao slijediti. I ne slutei, pomagao sam Ivoru da ostvari svoj plan. Kad sam sutradan doao u ured, svi su govorili o Deanu Plotkinu. Bio je bolestan, pogodila ga neka strana bolest i nitko nije znao hoe li se izvui. Jo se nisam ni oporavio od toga. kad sam u novinama proitao da je neka zagonetna bolest pogodila ljude u institutu Lifman. Ivore, to sve to znai? Pa elio si se rijeiti Piotkina, zar ne? Gurnuo sam mu novine pod nos. Ali ovo? Pa ba je jedno Lifmanovo pismo sprijeilo da budem imenovan. On je znao neto o mojim istraivanjima oko nevidljivosti i mislio da me se moe rijeiti i... Proitao je lanak i nasmijao se. Zar ne shvaa? To je osveta! Ali, Ivore, svi namjetenici koji su u zgradi oboljeli su. To e nauiti Lifmana da me se ne moe samo tako rijeiti. Ali to e biti ako umru? Hajde zavei i pusti me da uivam naredio je. Plaio sam se, osjeao sam da sam kriv, pitao sam se kako da zaustavim Ivorova nedjela i to mogu uiniti protiv nevidljiva ovjeka, ali me svakog dana neki novi dogaaj sprijeio da neto poduzmem. Komisija koja je morala rijeiti pitanje mojeg imenovanja sastala se bez Deana Piotkina i odluila da moje imenovanje preda savjetodavnom komitetu. Budem li se svidio komitetu, proi u. Osim toga, inilo se da mi je Leda sve odanija, pozivala me u slobodno vrijeme i bila puna obeanja. A ja sam bio rastrgan: imenovanje i Leda usreivali su me, ali bilo je i oblaka: oboljeli ljudi, Ivor u podrumu i njegovi zahtjevi. Kad je poduzeo neku pljaku kako bi financirao svoje planove, ekao sam ga s vreom dok je kroz prozor bacao novac. Neke stvari su me smetale: mrzio sam pljaku u velikoj robnoj kui, ili u banci, - 70 -

ali sam tada ve bio prilino duboko zagreznuo i nisam mogao natrag. Ivor je odluio da se pozabavi Savjetodavnim komitetom, obavjetavao me o tajnim odlukama i bio sam ve tako blizu cilju da sad nisam mogao odustati. A u isto je vrijeme razvijao grozniavu aktivnost u podrumu: nove biljke, vee i opasnije, pristizale su svakoga dana i Ivor me slao da kupujem skupe i sumnjive sastojke koji su mu bili potrebni za njegovu formulu. Nisam ga mogao zaustaviti i nisam ga uspio privoljeti da mi kae to radi. Nisam mu mogao odbiti suradnju jer bi otiao u Savjetodavni komitet i ubacio kompromitirajue dokumente u moj dosje. Nekako u isto vrijeme Leda je postala rastresena. Jest, bila je zadovoljna kad bih doao k njoj, ali je vrlo rijetko bila kod kue. Htio sam znati kako i gdje provodi noi, ali nije mi htjela odgovoriti. Pomogao sam Ivoru da stavi biljku u kuu nekoga dugogodinjeg neprijatelja i cijela je obitelj oboljela. Ali, kad smo pljakali draguljarnicu, ukljuio je nepanjom alarm i malo je trebalo pa da nas zgrabe. Te noi nisam spavao, sav sam drhtao. to sam vie razmiljao o tome, bio sam sve uznemireniji, jer pou li stvari po zlu, ja u biti uhapen. Ivor e nestati, a ja u se nai iza reetaka kao njegov suuesnik, vidljivi suuesnik. U mojoj su se kui nalazili neoborivi dokazi, ja u ravno u buturu, a Ivor e se mirno vratiti i pojesti sve rezerve hrane koju imam, a zatim e pronai novu rtvu. Razmiljao sam: nisam bio nita blie imenovanju nego onoga dana kad smo zakljuili dogovor. Moj se ivot nije poboljao time to sam se udruio s Ivorom. Bilo je sve gore. Nita se nije popravilo, Ivore napomenuo sam. Strpljenja rekao je. Mislim da je sjedio na rubu stola. Ivore, prola su tri mjeseca. Ako ne zavee, uperit u biljke u tebe. Nemoj prijetiti. Upozoravam te. Ne pokuavaj. Otkrio sam svoje tajno oruje: trcaljka za boju. trcnuo sam malo boje na rub stola. Ne moe se izbrisati napomenuo sam. Dobro, dobro.... hoe li kuati svojstva formule? Ne znam, Ivore. Drao sam u ruci trcaljku sprej. Kakva korist od toga? - 71 -

 Moe poi u kazalite, u enske svlaionice... Sad je ve prekasno. No, dobro. Danas je sastanak u vezi s tobom. Iskreno reeno, nisi se ba izvukao. Moe prevagnuti na svoju stranu, utjecati na njih... doapnes neto ovdje, poduzme neto ondje. Glasanje je tajno i moe promijeniti listie. I nita nee opaziti? Pa bit e nevidljiv. Razmiljao sam. Imao sam dobrih razloga da to elim. Imao sam dojam da me Leda vara. Spremio sam trcaljku boje. Dobro. Nee biti kakve podvale? Misli li da ne moe imati povjerenja u mene? Sve je izreirao. Donio je boicu i postavio me pred ogledalo, kako bismo se mogli promatrati dok ja pijem. Kako da budem siguran da to nije otrov? Ne budi glup. Najprije sam imao dojam da mi je u glavi neto eksplodiralo. Pustio sam boicu i teturajui pojurio sobom drei glavu rukama. Onda sam osjetio neku izvanrednu lakou i vrtoglavicu, pa kad sam opet mogao gledati, uhvatila me panika jer ogledalo nije odraavalo moju sliku ve samo sliku koulje i kravate. Ivore! Vidi! Svukao sam odjeu, nije mi moralo biti neugodno jer me Ivor nije mogao vidjeti. Bio sam sam i slobodan. Ivore, to je krasno! Pljesnuo je rukama i poeo se smijati. to sam ti rekao, Same? Same? Nije me vie mogao nai taj pasji sin. Iziao sam radostan poput ptice. Bilo je fantastino. Krao sam hranu i jeo gol kao od majke roen, u blagovaonici sveuilita, a kad je dolo vrijeme, uao sam u konferencijsku dvoranu na sastanak Savjetodavnoga komiteta. Uao sam za sekretaricom. Dakle, taj Ivor! Lagao je, gad! Upravo sam saznao da su ona pisma jo u mojem dosjeu, i da ima i drugih, novih. Ivor nije odrao obeanje. Htio sam uzeti pisma i otii, ali su doli lanovi komiteta. Ustanovio sam tada da je Dean Plotkin zdrav i da je bio u bolnici zbog slijepog crijeva a ne zbog Ivorove biljke. Uostalom, on me branio, a to je trea Ivorova la. Ivore, gade, to si to umijesio? Upravitelj je rekao: - 72 -

 Ima ovdje kompromitirajuih pisama. A Dean Plotkin, kojeg sam pokuavao onemoguiti, napomenuo je: Ali on je izvrstan profesor i mislim da to moramo imati na umu. Sve je to lijepo napomenuo je predsjednik ali danas su dola jo dva pisma. Moji kolege su se iznenadili. Kakva pisma? Nagnuo sam se iza predsjednikovih lea, onako nevidljiv i gol, i opazio da ima jo nekih dokumenata. Priavi blie, prepoznao sam slova svojega pisaeg stroja i Ivorov rukopis. Iz nekoliko reenica spoznao sam da sam gotov. Tada sam pokuao neto glupo: uzeti te papire. to je to... ? promucao je predsjednik, ali bio je bri i ja mu nisam uspio istrgnuti pisma. A tada sam iza sebe uo krikove svojih kolega i vidio iznenaena lica. to je to?! vikali su. Zato?! Izgleda kao... ! Gle, postaje vidljiv! Gol je! Neukusno! Pustite na miru predsjednika! viknuo je netko. Uzmakao sam i ustanovio da me gledaju s izrazom gaenja. Dean Plotkin je odmahivao glavom i rekao: Oh, Same, a ja sam vam proricao briljantnu budunost! Je li vam sad jasno da je ovo kraj vae karijere? Ustuknuo sam. Nisam namjeravao... Bolje bi bilo da odete i da vie ne stupite nogom u ovaj kampus. Poslat emo vam ek... Predsjednik se bacio na mene. Vi.,.. vi, jedan...! to vas je zgrabilo, Same? Dean Plotkin je stao pred mene. to me je zgrabilo? Uzeo sam predsjednikov ogrta i ogrnuo se. Netko mi radi o glavi. Netko me nasamario. Znao sam to moram uiniti. Ogrnut predsjednikovim ogrtaem poao sam prema Ledinu uredu. Ona e mi dati ili se pobrinuti za neku odjeu, a zatim u se osvetiti. Vrata su bila odkrinuta i netko je bio s Ledom. Prepoznao sam glas. Ali, Ivore, nije ti nita uradio. - 73 -

 Oni su njega htjeli postaviti na moje mjesto. To je bilo njegovom krivnjom Ali tako se osvetiti, zar to nije previe? Nije se udostojio ni odgovoriti samo je rekao: Dakako, moram ti se zahvaliti to si se pobrinula da to uini. Sad prelazimo na fazu dva. Zavirio sam u sobu. Neobian prizor. Ona gadura mu je sjedila na koljenima. Drugu fazu? Da, unitit u fakultet, a zatim... pomou svojih biljaka mogu terorizirati svakoga. Ali ne s biljicama iz stana... Htjela je rei: iz mojega stana. Kad je bila u mojem stanu i u podrumu? Ja je nisam vidio onamo. Bio sam bijesan. Ne, imam velike, one iz skladita Ajax. Stavit u ih na povoljna mjesta... Skladite Ajax? Nitko ne zna za to, samo ti i ja, Leda. Nas dvoje mogli bismo zajedno uiniti velike stvari. Oh, dragi njezin dio zagrljaja postao je jai. Otiao sam. I ne pokuavam opisati svoje osjeaje. Najprije u poi u svoj stan... ondje sam se obukao u crno, da budem teko vidljiv. Zatim sam uzeo kantu benzina, polio stan i zapalio. Kad se vrati, Ivor e nai samo zgarite, jer sve e izgorjeti: kua, formula, otrovne biljke... Ako mu je potrebna formula da ostane nevidljiv, bit e u kripcu, bude li trebao formulu da postane vidljiv, isto tako. Nee znati kamo da ode, pa e otii u skladite Ajax, a kad doe, ustanovit e da nema svjetla. U mraku emo imati podjednake anse. Poi e do kutije gdje su osigurai i u mraku me nee vidjeti onako uurenog, sa trcaljkom-sprejom fosforescentne boje u rukama. Potrcat u ga fosforescirajuom bojom i zatim u ga hvatati u noi, jer e nalikovati na raketu dok bude jurio ulicama i urlao...

- 74 -

ivko Prodanovi:

Sanherib, kralj babilonski

Dan iz kojeg e se izroditi stravino umorstvo Idne i ono ludilo uasavaj- ueg nemira, panini gubitak samog sebe, taj dan bio je prekrasan i na izmaku. Nasluivalo se ve blisko veernje poigravanje svjetla na udaljenim planinskim visovima to e ga sunce stvarati na razmeu kamena i jedva zamjetnih oblaka. Na radost oku, jer kako shvatiti ljepotu svega to nas okruuje bez svjetlosti to nam iz sunca stie? Kako sve to osjetiti bez sunca u oima, bez sunca u mislima? Slikar Tiun Dee s oitim je zanimanjem itao neku knjigu uope ne opaajui raskonu mijenu dana, punu toliko privlanih, pomislili bismo, slikarima gotovo neodoljivih izazova. No, Tiun Dee nije mario za taj izazov. Zaneseno je itao knjigu, udobno zavaljen u prostranu lealjku, iji je neobini oblik otkrivao vlasnikovu sklonost prema egzotinim predmetima. I odjea je neto kazivala o toj odanosti bio je odjeven u starovremensku bijelu togu, ukraenu sloenim geometrijskim ornamentima od zlatnih ica u koje su bili upleteni smaragdi, tirkizi, rubini, akvamarini i safiri. Oko snanog vrata koji mu je davao vie sportski no umjetniki izgled, nosio je teak zlatan lanac, divan primjerak vrhunskog zlatarskog umijea, o koji je bila objeena sedmerokraka zlatna ploica, zvijezda znak najvieg priznanja i dostojanstva. To se nije postizavalo i dobivalo samo tako, kao neka druga odlikovanja i manjevrijedna priznanja. Bili su rijetki pojedinci koji su zasluili to najuglednije priznanje Zajednice, jo manje je bilo umjetnika s tim znamenjem, a ponajmanje onih koji su se tako mladi uzdigli toliko visoko, na sam vrhunac. - 75 -

Da i sam nije bio vrsto uvjeren u svoje izuzetno stvaralako umijee i nepobitno visoku razinu svojih brojnih umjetnikih djela, zacijelo ne bi s toliko nehajne, reklo bi se i pomalo podrugljive leernosti, mogao nositi taj uzvieni znak, nedostupan mnogima. I ba on e biti ubojica, prvi u mnogim generacijama. Tiun Dee, slikar i ubojica! Zar se to moglo naslutiti u ovoj mirnoj, tihoj prostoriji, u danu koji tiho zamire zaodjenut u udesne boje? Tridesetpetogodinji Tiun Dee zaista je postigao najvie to se moe postii u ljudskom ivotu. Vlastitim sposobnostima, putem koji je najtei. Od samog poetka sudbina je bila dareljiva prema njemu. Izrastao je u lijepog mukarca, bio je sposoban, bogat, hvaljen, priznat, uzdignut meu najvie dostojanstvenike Zajednice. Ali bio je i marljiv radnik, ne doputajui da ga talent prevari i zanese i da tom talentu ne doda upornost, istrajnost i radinost. Zaista je imao dovoljno razloga da bude i te kako zadovoljan svojim poloajem. Duboko u sebi znao je da najveu potvrdu njegovom stvaralakom biu ipak ne donose slubene nagrade i priznanja, ve iskreni zanos onih koji su promatrajui njegove slike, vremenom sve jednu slavniju od druge, glasno izraavali svoje divljenje. Tog zanosa nikada nije nedostajalo. Zato i nije nikada sustajao u svestranoj znatielji da sazna neto novo, nepoznato i da to onda pretoi u novu sliku. Jer jedno je umijee slikanja, sposobnost oblikovanja, a drugo je njegovo sadrajno iskazivanje. A u tome je i bila njegova prava snaga, nedostina veliina, sveukupnost koja je budila i zavist i divljenje. Na drugoj lealjci leala je Idna i polaganim, makastim pokretima njegovanih ruku eljala svoju kosu crvenkaste boje mahagonija. Bila je lijepa i poeljna. I znala je to. Prostorija u kojoj su se nalazili slavni slikar i njegova prekrasna prijateljica, model i zna se ljubavnica, svakim je djeliem odavala da je prebivalite osebujnoga umjetnika. Teko bi se tu mogla nazreti pozornica za zloin, a upravo e tako biti. Posebnu dra tom nemarno ureenom, ali ugodnom ambijentu, davali su brojni rijetki predmeti, umjetnine iz raznih epoha, nekih ve i zaboravljenih. Vrevi, vaze, likovi od terakote sa zauenim velikim oima, porculanske skuplture, ulomci kamenih reljefa i ine starine sakupljene sa svih strana svijeta, svojim su suprotnostima stvarali jedan nov, primamljiv sklad. Idna, posluaj, ovo je vrlo zanimljivo ree Tiun Dee i - 76 -

zatvori knjigu. Nakon smrti Salmanasara V, kralja babilonskog, zavladao je jednim dijelom te drevne zemlje Merodahbaldan II ili po drugom nainu itanja starih kraljevskih listina Merodak-Baldan II. No, bez obzira na to da li itam njegovo udno ime ovako ili onako, to je svejedno, nalazim da je cijelo vrijeme ratovao s velikim kraljem Saragonom II, koji ga je nakon jedanaest godina vojevanja konano i oborio. Saragona je naslijedio Sanherib, kojemu je pak vlast pokuao oduzeti Marduk-zakir-um, ali se taj uzurpator odrao tek jadnih tridesetak dana. Merodahbaldan II, koji je bio svrgnut ali ne i uniten, ekae svoju priliku sedam punih godina i sada jurne na Sanheriba, izmuenog ratom s Marduk-zakir-umom, ali bi poraen, a Sanherib vrstom rukom zavlada zemljom babilonskom. Sanheriba zovu jo Senaherib ili Sinnahheriba, a neki autori tvrde da je kralj Saragon... Uh, prilino zapetljana pria puhne Idna koja je paljivo sluala Tiunovo prianje. Jedva se snalazim tko je koga svrgnuo s prijestolja, tko je s kim ratovao. Kada bih jo znala zato su uope to radili! Samo ubijanje, patnja. Mislim da je to bilo prilino bezumno vrijeme i da bih se dosta teko snala u svim tim dogaajima, bilo da sam tada ivjela, bilo da o njima sada itam. A osim toga, bili su tako okrutni ti babilonski despoti. Uope nije pjesnika konstrukcija kada kaem da je prolost ispisana krvlju. Grozno. Sva se najeim kada ujem neto takvo, ali, na alost, to je istina. Da, da. Zanimljivo je koliko su troili znanja, snage, upornosti, napora, materijalnih dobara i ljudskih ivota da bi osvojili vlast i da bi je odrali po svaku cijenu. Ljudski ivot, taj uzvieni in prirode, u tim borbama nije nita znaio, a esto se gubio u najstranijim mukama, nama neshvatljivim zbog udovinih okrutnosti upotrebijavanih da bi se usmrtilo ovjeka. Na svu sreu nae je vrijeme poteeno tih strahota. Za sva vremena. No ti babilonski kraljevi u svojim su ratovima... to e ti sve to? to je bilo, bilo je. Prepusti to zaboravu. elim naslikali Sanheriba. Starog bradatog babilonskog kralja? I on je bio mlad u svoje vrijeme. Da, naslikat u njega. I njegovo vrijeme.

- 77 -

 Zanimljivo. Ne misli li da e ti to oduzeti dosta vremena, moda potrebnog za neto drugo, za neku drukiju sliku? Zna i sam da je tvoje vrijeme dragocjeno, da nije kao u obinih ljudi. Oho. Ti si umjetnik. Najvei meu nama. Ti se ne mjeri mjerilima koja vrijede za druge. Ba zato. Ali prvo moram raskriti tu praumu raznih podataka i ne do kraja rasvijetljenih injenica iz tog davnog vremena. Ima tu jo mnogo nepoznanica. eka me golem posao, a nisam siguran da u uspjeti. Ta slika je pravi izazov za mene, iako postoji mogunost da je nikada i ne naslikam. Pa, onda ne mora slikati tog Sanheriba, Tanheriba ili kako se ve zove taj babilonski svrgnem te ja, svrgne me ti, kralj. Draga, malo si otrovna i zajedljiva. Tako ljupkom stvorenju ne prilie takve rijei. Sanherib me izaziva i ja sam prihvatio njegov izazov. Naslikat u ga, tako mi svega, zaista u to uiniti. Ba si tvrdoglav... moda zato i uspijeva. Govori kao da ti se ne svia kako se pripremam i kako radim. Nije rije o tome. Meni se nema to svidjeti ili ne svidjeti kako ti radi, kako se priprema, kako se odluuje na stvaranje nove slike, ali ne volim da vrijeme u kojem bi mogao naslikati nove slike troi bez nekog vidnog rezultata. To je... bahato. Budi bez brige. Sanheribova slika bit e prava. Sve ove knjige otkrile su mi dobar putokaz prema najnovijoj slici. To e biti remek-djelo, vidjet e, osjeam da e biti tako, siguran sam da e to biti neto nevieno, neto to jo ljudska ruka nije naslikala... Zamisli ovu izvanrednu scenu nastavio je. Sanherib je u naponu moi. Nalazi se ispred svojeg novosagraenog dvora u Ninivi. Uzima obrednu au, toi svetu tekuinu u nju i zatim je dostojanstvenom kretnjom istresa na tlo, zahvaljujui tako bogovima na pobjedi u jednom od svojih brojnih ratova. On, vladar asirske drave, proirio je svoju neogranienu vlast nad cijelu Mezopotamiju, kralj je babilonski, pobjednik u mnogim bitkama, od njega strahuju Judeja, Galileja i Kosejska drava, pali su moni Sidon i Joppa, klanjaju mu se buntovni Tir, Askalon i Ekron. Sada vidim samo njegovo lice. Ono izraava svu slast pobjede i svojim rukama steene moi, ali i teke slutnje vladara u divljem, nemirnom - 78 -

vremenu. On zna da su pred njim jo mnogi krvavi ratovi i sukobi puni okrutnosti. Kad ih ve ne moe suzbiti, bit e najvei ratnik i najsuroviji okrutnik. Tu je i briga kako sauvati prijestolje za sina, svojeg nasljednika, Asur-nadin-uma, kao da zna da e mu taj sin biti odvuen u elamsko ropstvo. A moda se i boji svojih sinova, njihovih zmijski pritajenih ambicija i elja, moda sluti da e ga na kraju jedan od njih i ubiti. Pobjeda, neograniena vlast, mo i strepnja... to je Sanherib. Da li su sveenici amaa i Adada, bogova koji su gospodari proricanja, ve neto zlosutno prorekli, kazali neto to mu moe poremetiti pobjedniko slavlje? Da li je neki do gole koe oiani baru, tuma znamenja, apnuo monom kralju neku zlu vijest o budunosti? Ili je preplaen protumaenim znakovima zadrao za sebe ono to je doznao, plaei se da mu mrano proreknuta budunost ne doe glave? Vladari ne vole zlosutna proroanstva. Sve to mora biti zapisano na vladalaki gordom licu Sanheriba. Lijepo si to zamislio, Tiune. Ima pravo, to e biti velika slika, makar govori o tom davnom, krvavom dobu kojeg se svaki dananji ovjek grozi, koje mu je u biti i neshvatljivo i strano. Kada poinje raditi? Jo se nisam odluio. Razmiljam da li kraj njega treba biti Nakija, njegova ljubimica, inae vrsna spletkarica. Da li u pozadinu treba postaviti velik orkestar sa citrama, mandolinama, bubnjevima, talambasima, inelama i sistrumom i masu ljudi koja s divljenjem promatra pobjedniki in svojeg gospodara, svojeg boga? Da li je moda bolje prikazati samo njegovo lice? Ili naslikati cijeli lik i uz njega mali orkestar u kojem harfa, kitara, bubanj i inele oznauju njegovu vladarsku osamljenost, nedokuivu obinim ljudima? O svemu tome valja dobro razmisliti prije nego to prva boja bude nanesena na platno Tiun Dee je tjednima naporno radio na svojoj velikoj kompoziciji Sanheriba, kralja babilonskog. Gotovo potpuno umrljana bijela tunika, koju je obino nosio za slikanja, svjedoila je koliko se udaljio od uoavanja svakodnevnih problema i koliko im je malo panje obraao. Pred desetometarskim platnom stajali su porazbacani vrevi s kistovima, boje je bilo i na podu i u nepoeljanoj kosi, atamni podonjaci najbolje su govorili o mnogim satima provedenim pred platnom, pred djelom koje je izrastalo. - 79 -

Bio je zamiljen. Zastao je. Prekinuo je tek zapoeto mijeanje boja na paleti, i kist u sputenoj ruci ostavljao je novu modru mrlju na tunici. On to nije osjeao. Oi su se zatvarale, kao da se iza onih kapaka nalazio odgovor na neko muno pitanje. to ti je, dragi? Idna je to rekla tiho, plaei se da ne poremeti neto u stvaralakom inu, a ipak osjeajui potrebu da to upita, makar poremetila tiinu. Razmiljam i nikako ne mogu domisliti gdje da na sliku ukomponiram Lugalzagisija. Lugalzagisija? Da, njega. Siguran si da je to potrebno? Da nisam siguran da tako treba biti, ne bih mu traio mjesto na slici. Na ovoj slici? A gdje drugdje? to je tu udno? Nervira me tim svojim pitanjima. Pa, koliko se mogu sjetiti iz tvojeg kazivanja i onog to sam sama proitala, Lugalzagisi nije bio suvremenik Sanheriba. Ne? Ne. ivio je otprilike tisuu i devet stotina godina prije Sanheriba. To je gotovo dva tisuljea razlike. Jedino ako ti nema na pameti nekog drugog Lugalzagisija... O emu ti to govori? O Lugalzagisiju, vladaru Tree dinastije iz Uruka, kojeg si iz nekog svojeg razloga namjeravao ukomponirati u sliku o Sanheribu, jednom kralju pridruiti drugog kralja, iako mi se to ne ini suvislim. Smijeno. Kako to da sam htio naslikati Lugalzagisija zajedno sa Sanheribom? Uope mi nije jasno kako sam doao na tu pomisao. Njih dvojica zaista nemaju nikakve meusobne veze. Neto sam gadno pobrkao. Kako? Ako ti ne zna, otkud bih ja to znala, skromna tvoja prijateljica, koju, ini mi se, ne voli koliko bi trebalo i vie na nju kada ti treba njezina pomo? Moda si do toga doao nekom asocijacijom? Moda eli, podsvjesno, saeti taj dvotisuljetni dio babilonske povijesti na jednoj slici i zato si upriliio susret Sanheriba i Lugalzagisija. Kao susret vremena. Pravi odgovor samo ti zna. - 80 -

 Nita ja ne znam. Ne, to to si postavila kao mogunost nisam elio. Valjda znam to sam hou. A da to nije bila moja namjera, znam pouzdano. Zaista udan dogaaj, ne znam kako bih ga protumaio. Onda ni meni nije jasno. Ali kako se to dogodilo? Mislio sam da savreno poznajem svaki detalj babilonske povijesti, a naroito to razdoblje koje kanim naslikati. Neto si pobrkao. Moda si u posljednje vrijeme previe itao te knjige o Babilonu i njegovim vladarima, a Sanheriba da i ne spominjem. to vie itam, vie znam. Pravilo staro kao samo itanje i jo ima svoju teinu. Neto sam pobrkao, ali kako? Nikada mi se nije dogodilo nita slino. I tako sam snano osjeao potrebu da naslikam i Lugalzagisija. Upravo neodoljivu potrebu da to uinim. Lijepo bih se obrukao. Bar su moje kompozicije, naroito povijesne, poznate kao savreno tone, objektivne i istinite. One su uzor! O njima se govori s podjednakim potovanjem i u umjetnikim i u znanstvenim krugovima. Na njima mladi slikari ue kako se ozbiljno pristupa poslu. Moda si umoran od tekog posla. Sve treba biti u ravnotei. Ti si tu ravnoteu poremetio i zato ti misli mogu odlutati i ondje gdje im nije mjesto, vratiti se nepovezane i stvoriti zbrku. Malo dobrog odmora i sve e biti u najboljem redu, vidjet e. Na mojim slikama sve je autentino. Odmor je najbolji lijek. Uzmi ga. Sve, od odjee, obue, oruja, krajolika, obiaja do najtananijeg psiholokog nijansiranja likova. A sada ovo, zaista, nita ne razumijem. Ti sebi te stvari previe uzima k srcu. Tu sam da ti pomognem. Odmori se uz mene. Zaboravi naas svoju sliku. Zaboravi tog Sanheriba. Sutra e se sam smijati svojoj zabuni. Odmori se. Vjerojatno ima pravo. Idem se okupati... i u krevet. Sutra je nov dan. Smaragdnozelena tunika doivjela je zamrljanu sudbinu bijele tunike, ali Tiun Dee to nije opaao, dapae, moglo bi se kazati da je - 81 -

bio jo vie umrljan bojama. Atelje, pun raskonog sunevog svjetla koje je stizalo kroz velike prozore, bio je ispunjen otrim mirisima boja. Uostalom, zar je to sada vano: slika je pred zavretkom. Idna, pogledaj sliku... kako ti se sada svia? Jo nije gotova, ali... Njegov glas odavao je suspregnuto zadovoljstvo. Kako i ne bi nakon tolikog stvaralakog napora. Divna je, zaista prekrasna, ali mislim da ne razumijem tu simboliku. Kakvu to prokletu simboliku ne razumije? Nikakvu ja smotanu simboliku nisam naslikao i nemam nikakve namjere da se bavim takvim stvarima. A zato si Sanheriba, kralja babilonskog, odjenuo u kriarsko ruho? Tiun Dee zagleda se u svoju sliku kao da je vidi prvi put u ivotu. O emu to Idna pria? to li sam to naslikao? Kriarsku odoru, kae? Zar to nije njegova prava, originalna odjea, kakvu su nosili vladari iz njegova doba? Ne, dragi, nije. To je ratna odora kriara koji su sa pojavili u sasvim drugo vrijeme, mnogo, mnogo poslije smrti ubijenog Sanheriba. Kriari su na svoju odjeu i ratniku opremu navlaili bijele plateve s velikim kriem koji je oznaavao pripadnost vojnovjerskom pokretu kojem su pristupili zanijeti jednom idejom. A ta ideja... Lice Tiuna Deea zgrilo se kao od neizmjernog bola zadanog prijateljevom rukom. I bol i zaprepatenje. utke je promatrao sliku, kao da u njoj trai opovrgnue rijei koje je upravo uo. Ali smisao rijei i dalje je muklo udarao, nije bilo sumnje u to. Ne, ne, duga Sanharibova brada, paljivo ukovrana, padala je na grudi, a na njima je stajao veliki kriarski znak, kri. Zar sam ja to naslikao? Poludjet u. to se to dogaa sa mnom? Zar vie ne vladam svojim postupcima? Neto se dogaa, ali ja ne znam to i ne mogu to sprijeiti. Niti znam to to moram zaustaviti u sebi. to li to sili moje prste da pred vlastitim, otvorenim oima slikaju ono to nikada ne bih naslikao priseban? Najstranije je to da ne znam to radim, a ono to je uraeno, katastrofalno je pogreno. to se to dogaa? - 82 -

 Idna, molim te, reci mi to sada vidi. Nikako ne mogu srediti misli. Stalno grijeim. Ni sam ne znam kako, ali grijeim. Jesam li i sada naslikao neto to je izmaklo mojoj kontroli? U glasu Tiuna Deea vie nije bilo sigurnosti, strepnja je prevladala. Moram ti kazati da jesi. Opet! Te tvoje greke sve su udnije i udnije. Nema logike u njima; neega to bi ih, makar i zamagljeno, na prvi pogled neprimjetno, povezivalo u neto suvislo. to sam sad pogrijeio? Jedan od naslikanih muziara svira elektrine orgulje. Plaim se da ni Babilonci ni kriari nisu upotrebljavali takvo glazbalo i da bi kritiarima bilo vrlo teko da objasne kako su se elektrine orgulje s kraja dvadesetoga stoljea pojavile na toj slici. Strahota! Dragi, dragi moj tvrdoglavi prijatelju, zato ne ostavi slikanje na neko vrijeme, zato radi tako grozniavo? Moram. Mora li? Da, inae ne postojim. Nitko te ne sili da se iscrpljuje tako nemilosrdno. Jo si mlad. Pred tobom je veliko iskuenje, osjeam da je tako. Ali mladi si, ima dovoljno vremena za sve slike koje eli naslikati. Imam li? Ima, i te kako ima. Tko bi ti ga uzeo, nego ti sam? Ostavi zlosretnog Sanheriba, ostavi Babilon, uivaj u drugim ivotnim radostima. A kad se malo sredi, kad proe ta nejasna situacija, nastavi ondje gdje si zastao.Za sve to ima dovoljno vremena. Da li u moi nastaviti? Hoe, sigurna sam u to. Potpuno? Da. Ti si najvei slikar ovog vremena, od tebe nema boljih. Ima sedmerokraku zvijezdu dostojanstva. Dobio si je prije bilo koga. Tebi su otvorena sva vrata, i to irom. Tvoja se rije slua. Ima sve to hoe, kada hoe. Nadaren si kao nitko! Nema nita - 83 -

loe u tome da zastane na neko vrijeme. Uini to, molim te, radi slikarstva, zbog sebe samoga. Da to ne bude i konaan kraj: Tiun Dee je gotov, bez povratka? Da ne bude tako, optimistika moja prijateljice? Bio je zaplaen. Potpuno. Duboko u sebi nazirao je neki tamni prostor i osjeao kako mu se tama odatle iri tijelom. Drhtao je, sa znojnim mrljama na tunici. Svukao se i legao u krevet, ali mu san nije nikako dolazio na oi. Duge su noi bez sna, to due to je vea elja za snom. Pokraj njega mirno je spavala Idna. Lako je njoj, malo je potresena cijelom situacijom, no, o emu ona ima da se brine? On je okrutno suoen s problemom iju irinu i znaenje uope ne moe dokuiti. Sve mu izmie. I svjesno i nesvjesno, u njemu samom. Osjeao je da bi nuno morao zaspati, spavati, spavati, u blagom snu sve zaboraviti i iz sna izii preporoen, bez svih tih problema, promaaja, zbrke, straha. Da, trebalo bi da se u snu odmori i da se ujutro novim snagama baci na posao koji ga eka. I mami. Kao zamka, klopka ili unitenje? Sanherib je razorio Babilon, a svoju rezidenciju u gradu strane boice Nin, Ninivi, bogato je i raskono izgradio, uprkos svima. Morao bi spavati, ostaviti Sanheriba da trune u svojoj ninivskoj praini. Na planini Mau sunce noiva, uvaju ga divovski ljudi korpioni. ... Ne, nema sumnje, poludio sam. Odakle mi sada planina Mau, ljudi-korpioni? Nijednu misao vie ne smijem uputiti Babilonu. Dosta je toga. Misli moje, budite slobodne, zvijezdama ravne, idite kuda elite, ostavite se prolosti, ta to e vam ona, tako je strana, okrutna ta naa prolost, nevjerojatno je da je dananji ovjek potekao iz tog mora strahota. Ne, ne smijem misliti o tome, dosta je prolosti, sutra idem na jezero. Tako je. To je dobra zamisao. Pametna. Najzad Idna bi i onako ve danima govori da bismo se mogli odmarati na jezeru. I nju je ve izmuila, sva ta moja nejasna situacija, sve to to se zbiva sa mnom i oko mene. Plivat emo, udisat svje zrak, diviti se prirodi, uivati u suncu, voziti se u amcu. Ja u veslati, biti laar, a ona e golih ruku i grudi, onako crvenokosa, arobna, izazovna, biti vatrena jezerska vila. A to ako laar bude Uranabi, sluga dviju treina, - 84 -

ako ga Umnapiti poalje na nae jezero? Uas! Sve mi se mijea u glavi. Rado bi usnuo, ali kako? Ne mogu! Kako da pobjegnem? Kuda? Avetinjski me ekaju laari. Dragi, Tiune moj. Sada je slika zbrkanija nego ikada dosad. Sve si izmijeao. Sanherib, kralj babilonski, razapet je na kriu izmeu dva razbojnika. Pod njegovim nogama vrti se ruleta i bljeti neonska reklama kokakole. Na sliku si ugurao i lomau na kojoj gori i u mukama umire Jan Hus. Oko njega pleu japanski samuraji i ronini, crne koe, kao da su sudanski crnci. Zaista, pretjerao si do krajnje udnih granica, moda i dalje od njih. Vie ni dva detalja ne pripadaju istom razdoblju. A Sanherib se smije avolski podrugljivo. Jan Hus i Sanherib. Marija Magdalena i Sanherib. Jean Baptiste Pigalle i Sanherib. William John Macquorn Rankine i Sanherib. Sanherib i Sanherib. Sanherib. No postaje mora. Dugotrajna, otrovna, vijugava, zbrkana, krivudava, podla, zasvrdlana u mozak otrim suprostavljanjima Sanheriba cijelom svijetu. I sebi samom. I njemu. Jutro je jo bolnije, ono je stvarnost. Otvorenim oima gleda i vidi kako se Sanheribova glava kotrlja kao nogometna lopta, a tisue fanatinih navijaa urla u pobjednikom zanosu. Urla i trai krv i smrt. Onda je opet sve u redu, mirno, isto, bez privienja i muka. Razaznaje i osjea stvari oko sebe, misli u sebi i sve pripada svojem vremenu. Tiun Dee osjea dovoljno prisebnosti da pone sve iz poetka. Naslikat e on ve tog Sanheriba, ne plai se on njega, nita mu ne moe ta istrunula avet iz prolosti. Ukrotit e on ve njega, tu na slici, sluit e on njemu, Tiunu Deeu, najveem sliku i nosiocu sedmerokrake zvijezde. Pokorno e pokleknuti taj Sanherib, na koljenima e puzati taj uljivi babilonski kralj, budala, okrutnik, razvratnik, ubojica kojeg su crvi izjeli prije tri i pol tisue godina! Napravit e on od njega dvorsku ludu, podlonika, uplaenog roba, smodit e njegovu kraljevsku visinu u prah obinoga, ta to mu moe jedan mrtvi kralj, nita mu ne moe, nita, nita, nita... - 85 -

 Tiun Dee eta ulicama i vie nita ne opaa oko sebe, misli su mu prazne, cijeli se kovitlac izvjetrio, ali i sva snaga potrebna za slikanje, toliko potrebna da bi se opet osjetio ovjekom. Koliko vremena nije umoio kist u boju? Najmanje tjedan dana, a moda i vie. Dani su teko prebrojivi orijentiri. Nema ni neki posebni razlog da ih broji. Jednostavno traje u vremenu, i tako je najbolje. To se mozak sam isti od svih nataloenih crnih misli i ludih privienja. Ima Idna u biti pravo. Previe je radio, previe je itao, nije sve to moglo proi bez ozbiljnih posljedica. Daleko je stigao i visoko se uzdigao, sada plaa to putovanje, cijena je,visoka, ali neke, neka bude tako, Tiun Dee se ne plai. Zaista? No, gdje su ljudi s ulice? Sama pusto oko njega, bezbojna, slina guenju. Zar nikoga nema? Koliko je sati? Gdje su ljudi? Oh, zacijelo sam poludio, uo sam da se to moe dogoditi i u nae vrijeme. Zgrade kao da se ugibaju preda mnom, sve leluja, treperi u nestvarnom krajoliku. Gotovo je, budan sam, imam otvorene oi, a cijeli svijet oko mene nestaje u nestvarnoj izmaglici. Prokleti Sanherib. to mi je to donio? Ja prolazim kroz zidove. Lud sam i sve mogu, ak i to, poludio sam i eka me uas beskonani, ponor, zvijezde se rue na mene, sve je tama, mrak; udovini Sanheribu, proklet da si, u tamu se pretvaram. to to radi, zar ti nije dosta moje patnje? Zato me ne ostavi u miru? Ne radim ti o glavi i ne kujem zavjere, ne treba mi tvoje prijestolje, ne trebaju mi tvoja ulaga, ni tvoja slava, ni tvoj Babilon. Ostavi me na miru! Oh, opet sam proao kroz neki zid. to je istina? to je zbilja? Da li sam zaista ubio Idnu? Jesam, jesam, jesam... ja sam ubio svoju vjernu crvenokosu Idnu, prijateljicu svoju. Ja sam joj zabio no u njeno grlo. Njezina je krv jo na mojim rukama. Sama je kriva. Kako je mogla biti toliko podrugljiva kad je ugledala posljednju varijantu slike u kojoj Sanherib davi garotom Atahualpu? Grozniavim prstima, ukraenim tekim zlatnim prstenjem. Tako je moralo biti naslikano. Dobila je to je zasluila. Ja nisam lud, evo, mogu bez greke projuriti babilonskim mjesecima: Nian, Aiar, Nivan, Tamuz, Ab, Elui, Terit, Araamana, Kislimu, Tebet, ebat i Adar. Ja sve znam i ne mogu pogrijeiti. Ja sam najvei slikar Zajednice. Mene oboavaju, nitko mi nije ravan. To je trebalo da - 86 -

shvati, mrtva moja ljepotice, podrugljivice moja, noem sam te u grlo i no je jo u tvojem grlu i ti vie nikada nee moi govoriti grube rijei o meni i mojim slikama. I ne ljuti se, Idna, no u tvojem grlu je moj tirhatu, zaruniki poklon, ako ti ne treba vrati mi ga, to je tvoje pravo, gle, klupa u parku, ja moram spavati, to je prekrasni Merodahbaldanov vrt, tu raste afran, rutvica i majina duica, metvica, kim i bosiljak, tu se zeleni loika i endivija i jo mnogo raznih biljaka, lei u meu njih i spavati, one e biti mirne, a ja u spavati, spavati... Tama. Gusta, gotovo opipljiva, kao nikada do sada, prijetea, zastruujua. Tiun Dee lei u uskom, preuskom prostoru neke udne lealjke i otvara oi. Da li se komar nastavlja? Pokuava se pridignuti, strano je umoran i bez snage, jedva pokree one kapke, a ve blaeno svjetlo struji u njih i nudi mu neko obeanje, valjda ne lano. S mnogo napora pomie ruku, sputan je, ne, nije vezan, meutim, tako je bez snage, obeshrabrujui je slab. Pokuava se uspraviti, to traje mnogo vremena i uzima mu svu snagu, glava mu udara u providni pokrov lealjke, jo ga nije opazio, sve do udarca, zaista... Gdje se to nalazim? pomisli i odlui odgonetnuti zagonetku svoga novog poloaja. Gdje je atelje? Gdje je Idna? Ona je mrtva, da, to je jedina istina. Ako dokuuje istine, onda nije potpuno lud. Dakle, valja razmiljati. A Sanherib je ostao na velikom platnu i uope ga vie ne zanima ta slika. Jo vie se uspravlja, rui poklopac koji pada s velikim treskom. Svjetlo potpuno slobodno ulazi u njegove oi. Gleda, a isprva ne shvaa, ne razaznaje nita, iako vidi mnogo toga. On, Tiun Dee lei u nekom kovegu, a oko njega, dokle mu pogled see, stotine, tisue istovjetnih kovega, blistavo metalnih s providnim poklopcima. Zar su u svima ljudi? Oito nisu, ta isti su kao i njegov leaj. Da li je to bolnica, ludnica, zatvor, mrtvanica? Oko kovega prolaze i neto rade mali metalni stvorovi, to su roboti, ponosan je kako se brzo domislio, no, kakvo je to strano mjesto bez ljudskog zvuka, mjesto gdje tek tiho bruje i zuje ti metalni kukci. Tiun Dee se uspravlja, najvie koliko mu to doputa snaga. Misli su mu jasne, kao da nikada nisu bile jasnije nego u tom trenutku. Ali je tijelo tako slabo, jedva izdrava napor i najmanje kretnje. Otar zvuk, alarm, prodire u njegove ui, roboti zastaju u svojem radu i kao jedan okreu se u njegovu pravcu. Da nisu bezlino - 87 -

metalnih povrina moglo bi se kazati da su zaprepateni. Dva robota brzo odmiu od kovega kraj kojeg su neto radili i beumno se kreui ure prema njemu. Tiun Dee hi htio pobjei iz ove dvorane uspavanih ljudi u kojoj, iako lee tisue i tisue ljudi, jedino se kreu roboti. Ali kako bjeati s tim umornim, slabim nogama, s tim tijelom bez snage? Glava mu na trenutak klone na prsa, a svijest mu obuzme straan osjeaj posvemanje nemoi. Roboti su ve stigli do njega. Promatraju ga svojim bezizraajnim elektronskim oima, vjerojatno alju podatke o njemu i ekaju nareenje za postupak. I on njih promatra i osjea kako ih beskonano mrzi, kako im ne moe nita uiniti. Nakon nekoliko minuta obostrane tiine, stranije od bilo kakvog govora i prijetnji, jedan mu robot prilazi i Tiun Dee osjea kako ga omamljuje neko uspavljujue sredstvo. San. Bez snova. Bez postojanja. Jednostavno san u kojem jesi, a ne postoji. San. Izvjetaj 4523-12, sektorska jedinica 7-9-50. Kvar na programu otklonjen. Pokvareni blok uklonjen i zamijenjen ispravnim. Program Vjena srea nastavlja se normalno. Probueni mukarac 2421968 iz generacije LR uspavan i vraen na svoje mjesto u programu. Posljedice otklonjene. Obavljena kontrola na cijelom planetu. Provjereno stanje i ne postoji opasnost da i jedan ovjek izmakne kontroli programa Vjena srea. Svatko ima svoj optimalni san u kojem ivi. Provjereno svi su sretni. Odravanje normalno. Tiun Dee obrie ruke o bijelu tuniku ukraenu cvjetovima i ornamentima satkanim od zlatnih ica i niski bisera. Bio je vrlo zadovoljan. Veliko platno, jo je odisalo svjeom bojom, slika je bila tek dovrena. Sanherib, kralj babilonski, bio je sredinja figura velebne kompozicije. Njegovo lice izraavalo je sve to je Tiun htio doarati i mo vladara, ovjeka koji odluuje o ivotu i smrti drugih, i strah pred vlastitom sudbinom. Idna mu prie i zagrli ga. Tiune, ti si zaista najvei. Da je Sanherib iv, iako kralj, poklonio bi se do poda pred tvojom umjetninom. Tako sam sretna to sam uz tebe i to bar malo pomaem tvojem stvaranju. - 88 -

 I ja sam sretan, draga moja Idna. Ispunjavam svoj ivot neim korisnim, velikim djelima i bio bih zaista neskroman kada bih tajio svoje osjeaje. Sretan sam, i ponosan to sam iv.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

- 89 -

Josip Car:

Kolonizator s tri zvjezdice

U ovo nikad ne bi zapao da nemam odreenu manu. Naime, srea mi okrene lea ba kad je najpotrebnija. Do tog trenutka sve su mi osobine na samom vrhu. Ruke su mi uvijek savreno mirne, vid otar, refleksi brzi. Uz to sam izvrstai strunjak za otvaranje trezora, dezaktiviranje alarmnih i video-sistema, a razumijem se i u programiranje kompjutera i jo u mnogo toga vanog za lopova. Kad sam se prebacio na intergalaktike linije, te se specijalizirao na tom podruju i posao je procvjetao. Operirao sam najee po transportnim galaktikim brodovima za opskrbu najudaljenijih stanica jer je to bilo najsigurnije. Trezor se kod takvih brodova provjeravao na kraju puta, a u meuvremenu moglo se nakon obavljena posla nestati u nekoj od usputnih stanica. I to bi trajalo vrag zna koliko da jednog lijepog dana prilikom obraivanja alarmnih ploica nisam zaboravio sat. Obino sam ga skidao kad bih operirao. Sat kao sat; meutim, toj prokletoj stvarici dao sam ugraditi metalni glas koji me oslovljavao mojim vlastitim imenom. Naravno, Federalnoj je policiji to bilo dovoljno. Osudili su me na 25 godina prisilnog rada i nakon kratkog testiranja zapala me Tula. Tula je najzabitniji planet, tek uao u popis Zemlji poznatih i interesantnih svjetova. Ipak bio sam u sedmom nebu jer to je bolje od rudnika rijetkih minerala na Kesonu gdje su obino zavravali tipovi moga kova. Vraga, znali su oni to rade. Jeste li ikad vidjeli slike kamenitih pustinja Jala, ili ako ba elite Grand Kanjon na Zemlji? Vjerujte, - 90 -

svakog normalnog oduevi taj krajolik, ali nakon samo est mjeseci za vas postaje to samo hrpa stijena, poput peluda sitan pijesak uvlai se u svaku poru koe, a ona dva prokleta sunca samo pre i pre... Posao nam nije bio teak. Nakon dvije godine obuke u svim disciplinama koje su nam mogle zatrebati, ovjek se vrlo dobro snalazio. Dobili ste svoj kvart, tako smo nazivali mi kanjenici dio pustinje gdje smo obavljali svoje zadatke. Svi su poslovi bili istraivakog tipa. Planet je bio tek u prvoj fazi kolonizacije. Najvea nam je kazna bila usamljenost. ivjeli ste sami u svojoj kapsulastoj bazi. Imali ste stolni kompjuter s kojim ste mogli pripovijedati. No ak i tu su nas ograniili prekidom komunikacije im bismo se tematski udaljili od svog radnog zadatka. Ali iskreno govorei, snalazio sam se to sam koristei se tako skromnim predznanjem obavio neke sitne preinake na programu svog Charlieja (kako sam ga obiavao zvati). Nakon toga svake veeri uzdisao sam nad slikama golih cura. Svi mi kanjenici ivjeli smo za jedan dan u mjesecu kad smo se okupljali u glavnom gradu Tula. Taj je dan slubeno proglaen za popunu rezervi. Budui da je to bilo gotovo za nekoliko sati, uprava je doputala da ostatak dana provedemo po elji. Slobodne sate provodio sam sa svojim stalnim drutvom uvijek na raketodromu u jednom baru, gdje su nam gotovo pred nosom uzlijetali cargo brodovi. Tu smo izmeu grmljavina motora, sirena, vike ljudi i jo mnogo drugih zvukova to su dopirali iz luke izmjenjivali zdravice, prepriavali zgode iz proteklih trideset dana. Nakon nekoliko aica ljudima bi se razvezali jezici, poeli bi povjerljivo priati o bijegu, zatim o nekim ljudima koji su nestali. Navodno pronali su neki nain i zbrisali. U to vrijeme bio sam prilino skeptian prema tim naklapanjima, no to je ionako sve padalo u vodu zbog dubokog pijanstva. No taj put nisam bio pijan. Kao i obino podizao sam toga dana opremu to sam je zatraio za naredno razdoblje i sasvim sluajno pruila mi se prilika da uem u cargo brod. Sve me se to ne bi mnogo dojmilo da nisam vidio trezor i to upravo onakav kakav sam obino obraivao. Gotovo sam se sruio. Vjerujte, ne iz sentimentalnih razloga, jer njemu sam mogao zahvaliti svoje robovanje, ve zato to je bio novijega tipa i imao mnogo novotarija i prednosti. Ne mogu to objasniti, ali skoro u istom trenutku u glavi mi se rodila ideja. - 91 -

Svi pokuaji bijega bili su usko vezani za te brodove, meutim, cargo brod nije imao ivu posadu ve specijalne kompjutere koji su upravljali automatski. Kisik je bio nepotreban, ime je lukavo izbjegnuta mogunost slijepih putnika na relaciji Tula civilizacija. Dosad nitko nije pomislio na trezor, a ja sam bio uvjeren da je to jedini mogui nain da se pobjegne. Taj trezor novog tipa leao je na tranicama, to znai da bi trezor bio izbaen u svemir ako bi dolo do havarije, a zatim bi ga motori usmjerili prema toki gdje bi ga pokupila krstarica. Tako bi se spasio vrijedan materijal, no po mojoj raunici trezor bi uz neke sitne izmjene mogao prenijeti i mene. Lukavo! Naravno, samo do susjednog svijeta Alfa 4, oko pola dana leta od toke katapultiranja. Dalje ne bih imao kisika niti bi izdrali motori. Alfa 4 je najpovoljnija izmeu svih planova za bijeg. Ve je dugo kolonizirana, ne postoji dobro organizirana policija, te u se nekako izgubiti u rudarskim naseljima dok se stvar ne zataka. I tako sam se cijeli sljedei mjesec pripremao za bijeg nestrpljivo oekujui dan nabave. To jutro bilo je do posljednje sitnice slino ostalima. Oluja to je obino divljala nou premjetajui cijela brda pijeska prepustila je nastavak pakla paru sunaca to su slono nastavljala priti pijesak i kamen kao i milijune godina prije. Meutim, ini se da sam ja bio jedini koji je poremetio slijed dogaaja u cijeloj Tuli. Umjesto uobiajenog proklinjanja i psovki, fukajui, ubacio sam opremu u svoj transporter i otpraio prema centru veselo urlajui neku pjesmicu vrsto uvjeren da mi je to posljednji dan u Tuli. Ovaj put nisam u vrevi ljudi traio svoju klapu i nije me pekla savjest. Na kraju krajeva mjesta ima samo za jednoga. Uskim ulicama prepunih ljudi probijao sam se do istonog dijela uzletita. Tu je ve bila manja guva. Svi su uglavnom bili u uniformama tehnikog osoblja ili uvara. Sa svojom iskaznicom kolonizatora u nabavi mogao sam proi kroz sve koridore. Uao sam u drugi nivo uzletita gdje su obino stajali brodovi. Tehniari su se vrzmali razgovarajui i ne obraajui panju na mene. Posvuda su jurili transporteri nosei kontejnere u letjelice. Zrakom se razlijegao metalni glas upozoravajui na uzlijetanje pojedinih brodova. Nakon toga bi se brod lagano odlijepio i vinuo u zrak. Kao i uvijek dosad, bez imalo dvoumljenja, uputio sam se prema svom transporteru usidrenom na suprotnoj strani uzletita. Nekoliko sati kasnije moj brod zajedno sa mnom vinuo se u nebo. - 92 -

Nervozno sam petljao prstima gotovo naslijepo. U skuenom prostoru bila je prava umjetnost smjestiti se u irokom odijelu pa jo namjestiti sva ona crijeva za zrak, kablove energetskog napajanja, monitor na lice i prste na daljinski upravlja, a sve to u mraku. Nakon pola sata bio sam mokar od znoja no spreman da ukljuim kamere. Osjeao sam kako mi srce ubrzano lupa. Duboko sam udahnuo a zatim pritisnuo taster. U tom trenutku pred oima mi je bljesnulo milijarde zvijezda. Nije me uzbudio taj prekrasni prizor ve injenica da je sve timalo. Lagano sam okretao kameru sve dok nisam na monitoru ugledao ostatke broda. Moja mala bombica dobro je obavila posao. Dijelovi transportera plutali su posvuda polako se udaljavajui od centra eksplozije. Sve je gotovo savreno podsjealo na posljedice napada gusarskih brodova, to su katkad operirali tim prostorima. Zadovoljno sam se nacerio i potraio kamerom Alfu 4. Bio je to odista lijep planet, plav poput Zemlje koje se tono sjeam sa slika iz prospekta. Gledao sam Alfu 4 netremice moda cijeli sat sve dok nije ispunila gotovo cio ekran. Neto mi ipak nije dalo mira. Jo jednom okrenuo sam kamere prema ostatku broda elei se uvjeriti da sam doista zavrio onaj ropski ivot. A onda me je neto stislo u grlu. Na mjestu gdje sam oekivao krhotine sada je tiho plovila patrolna krstarica. Bilo je to izvan svih mojih prorauna. Minutu kasnije vojnici sa elinim kacigama i smrtno ozbiljnih lica izvukli su me iz moje konzerve i odveli pred ovjeka s mnogo zvjezdica na ramenu. Nisam ga mogao sluati, sve mi je tutnjalo u glavi. estitam, vi ste pronali jedini mogui nain da pobjegnete. U skladu s tim unapreujemo vas u najisturenijeg kolonizatora sa tri zvjezdice. Prokletnici! Kao to rekoh, znaju oni to rade, to im je nain regrutacije, sranje! Koji mi vrag nije dao mira, mogao sam odleati svoje na tvrdom, a ne lunjati brodom izvan ruba galaksije... Al' vidjet e oni, nai u ja put, nai u...

- 93 -

Kir Buliov: Gradusnik uvstv

Preveo Ivan Paprika

Amorometar
Moete biti sigurni da nas ne zanimaju ni podaci o biografiji, pa niti oni za anketni list. Ah, da, zaboravio sam rei, radi se o podacima Eme Proskurjankove. Vano je samo jedno ova se krasna, stasita i zelenooka djevojka istie zatvorenou. Uostalom, procijenite sami: etiri je puta Ema ila u kino s Mihailom Stehdalom, suradnikom gradskih novina, dvaput je bila s njim u kafiu, provela s njim cijelu jednu veer na klupi u parku, ali nije otkrila svoj stav prema Mihailu ni jednom rijei, pa ak ni jedinim najobinijim pogledom A Stendal je bio sav uzavreo. Zapravo je ve kipio. I to sve od osjeaja koji ga je obuzimao, ali zato to jo nije znao dijeli li s njim iste osjeaje i prekrasna Ema Proskurjakova. Napokon se jednog dana, kad je pratio Emu iz kina, ohrabrio i upitao: Ema, eto mi hodamo zajedno, a ja bih elio znati, krije li se to iza toga? A to? Moda se nisam tono izrazio, no, s druge strane, ja sam prole veeri napisao pjesmu. Ne samo da ste je napisali nego ste mi je i proitali rekla je zagonetna Ema. S velikim u zanimanjem sasluati svaki va novi proizvod. Eh! rekao je na to Mihail Stendal. I sve do vrata na ogradi Emine kue, iza kojih je obino nestajala Ema, oni su preli bez i jedne rijei. Sutradan je Mia Stendal posjetio profesora Minca, velikog - 94 -

znanstvenika, koji je privremeno ivio u Velikom Goslaru. Profesor Minc ga je primio u omanjoj sobi i na Miino pitanje, kako poslovi na njegovoj peradarskoj formi, odgovorio: Dragi mladiu, dirnuli ste prekinutu strunu u mojoj dui. Profesor se Minc ponekad volio izraavati elegantno. Zatim je pogladio svoju blistavu elu i pokazao na kavez u kojem je amilo neobino stvorenje s kljunom. Stendal je pogledao to stvorenje. Nalikovalo je i na ovna i na kokicu. Moglo bi se rei ovan u veliini kokoi, ili koko pokrivena ovjom vunom. Oekujem od vas da mi date podatke za lanak ree Stendal. Ta o emu pisati? uzdahnuo je znanstvenik. Poet emo od toga, kako ste doli na ideju da... Pa, razmiljao sam o tome, kako smo eto nauili krumpir istiti, odnosno guliti strojevima, a ivac upamo golim rukama. A to je primitivan nain prozvodnje. I skup. I onda ste odluli Odluio sam stvoriti koko bez perja i bilo kakva pokria, to zaista nije teko ovjeku moga znanja i iskustva. I stvorio sam. Meutim, goli su se pilii prehlaivali. Izumili smo za njih pokrivae, no pili su rasli, a mijenjati pokrivae prema rastu odvie je skupo, ukratko nerentabilno. Jednostavnije je i rentabilnije upati ivad. I tada ste...? Tada smo poslali jaja golih kokoi i svu dokumentaciju indijskim i kubanskim kolegama, za koje je probleme klimatskih uvjeta rijeila sama priroda. I poeli misliti dalje. I vi ste...? Stvorio sam pasminu kokoi koje su prekrivene ovjom vunom. Koje nije potrebno ni klati. Obrije ih i gotovo, neka dalje pasu. Uz to ta nova pasmina, nazovimo je kokoovce, za razliku od obinih ovaca nosi i jaja. I sada vi...? Ali nisam zadovoljan. Pokazalo se da je kokoovce teko strii zbog malog rasta i velike pokretljivosti. Lake je bilo upati kokoi. No, zar sama injenica sjajnog eksperimenta...?

- 95 -

 Sama je injenica besmislena ako ne donosi koristi ovjeanstvu odrezao je profesor. Osim toga, otkrio sam da se kod kokoi pokrivenih vunom javlja osjeaj manje vrijednosti. One bjee od svojih kolegica s perjem. I ja sam tome naao i uzrok. Profesor Minc je zakoraio prema svome pisaem stoln, pokrivenom strunim asopisima, rukopisima i priborima, razgrnuo gomilu tog papira i izvukao termometar, nalk na one kojima mjere temperaturu vode u djejim kadicama, te ga potresao pred Stendalovim nosom. Donesite mi, molim vas, iz hodnika drugi kavez. U njemu je pijetao zatraio je profesor od novinara. Stendal je posluao. Kavez s pijetlom bio je prekriven nekakvim starim stolnjakom, i kada je Minc skinuo stolnjak s kaveza, pijetao je rairio krestu, pokuao razmahnuti krilima i zakliktao kao kakav orao. udesan primjerak rekao je Minc. Oboavam pijetlove. Glupi su, ali koliko li je u njih osjeaja vlastitog dostojanstva. I vlastite vrijednosti. Zatim je pribliio svoj termometar kavezu s kudravom kokoovcom, koja je upravo zurila u pijetla i gotovo ga gutala oima nervozno se premjetajui s noge na nogu. to vidite na skali? Stupi ive popeo se i zaustavio se otprilike na 20C, to je Stendal i saopio profesoru. A sad pribliite termometar pijetlu. Stupi se vrlo brzo spustio, proao niticu i pokazao 15 ispod nitice. Jasno? upitao je Minc. Nije priznao je Stendal. udno. Zaista udno. Dajete dojam pametnog mladia, a ne shvaate. Dakle, ovo nije obian termometr. Taj mjeri snagu osjeaja, pozitivnog ili negativnog uzbuenja, tj. odnos jednog ivog bia prema drugome. Nula znai da ne postoji nikakav odnos, nego najobinija ravnodunost. Ako stupi ive krene prema gore, znai da je odnos, odnosno osjeaj prema nekome pozitivan. to se vie popne, to su osjeaji jai. Ukratko, 20C to je stupanj pozitivnog osjeaja kokoovce prema obinom pijetlu. A obrnuto? dosjetio se Stendal. A obrnuto...pijetao prezire kokoovcu. I to je injenica. - 96 -

 Nevjerojatno uskliknuo je Stendal. Napisat u o tome... Ni u kojem sluaju. Pokuse s kokoovcama prekidam za sva vremena. Ne mogu i ne elim proizvesti pasminu prezrelih odroda ili izroda kokojeg roda, na koje e kolegice i kolege gledati s prezirom, pilie koje e prezirati vrnjaci, pijetlove koje nee nadariti svojom ljubavlju nijedna kolegica. Nisam mislio na to. Mislio sam na taj termometar rekao je Stendal. Ah, ostavite to, mladi ovjee. Ta na stvaranje ovog termometra potroio sam svega pola sata. To je samo pomoni pribor. Ipak... Ni govora. Na je razgovor zavren. Od sutra poinjem uzgajati merino-krave s dugim runom, odnosno pramenima vune. Stendal se oprostio i napustio sobu s osjeajem dubokog potovanja prema ovom koncentratu izumiteljskog genija, to se smjestio u zbijenom tijelu naega profesora. Da, da, razmiljao je Stendal, presijecajui dvorite svega pola sata razmiljanja i pred nama je znaajan pribor. No izumitelju se on ne ini znaajnim. Njemu je to ve postalo dosadno, nezanimljivo, on je otiao sa svojim mislima dalje. A koliko li se samo naina primjene moe nai takvome termometru? I Stendal se odjednom zaustavio usred dvorita. Da rekao je naglas upravo tako. I vratio se profesoru. Oprostite rekao je odmah s vrata oborivi pogled. elim vam uputiti osobnu molbu. Da? ree profesor i obiljei prstom stranicu u knjizi koju je upravo itao. Vi ete mi oprostiti, ali ja sam u takvoj situaciji kad mi je neobino vano... Ah, ne, nisam... Nisam to mislio. Stendal je opazio kako se profesorova ruka poela pribliavati depu na kaputu u kojem se vjerojatno nalazila lisnica a novcima. Biste li mi mogli posuditi samo na dva sata ovaj va termometar? Vratit u vam ga u savrenom redu. I to jo danas. Stendal je opazio da je na susjedni zid pao crveni odraz. Od njegova lica. Ah, vi ste zaljubljeni? upita profesor strogo, U odreenu smislu.

- 97 -

 asno govorei ree profesor ja sam se zarekao sam sebi da neu nikad davati svoje izume u ruke amatera. No meni je potrebno samo da saznam, znate... gore ili dolje? Samo da to saznam. Neu zloupotrebljavati. Ah, ta mlade! rekao je profesor prijekorno. U moje smo vrijeme gledali jedno drugome u oi. Samo ovo je poseban sluaj. Svi su sluajevi posebni. Ne postoje standardni. Inae bi ljubav izgubila svoju romantinu aureolu rekao je profesor. Uzmite termometar, mladiu. I elim vam mnogo sree. Na putu u redakciju Stendal je razmiljao. Termometar je bio toliko velik da ga nije mogao upotrijebiti neprimjetno. teta to nije malen kao runi sat. Mora ga izvaditi iz depa, ili gdje e ga ve imati, pred Eminim oima. Samo, pod kakvm izgovorom? To jo mora izmisliti. Glavni je pitao za tebe doekao je Stendala Stjepan Stjepanovi, redakcijski veteran i ljubitelj Pukina. Rekao je da mu se odmah javi. Pouri. A to? to u mu ja? spustio se Stendal na grenu Zemlju i u mislima se ozlijedio. Naime, razgovori s glavnim urednikom rijetko su prolazili bez posljedica. Maljukin je smatrao da su NOVINE sredite cijelog svemira. Mi smo pothvat profesora Minca podrali, razglasili po cijelom rajonu, a od tebe ni traga ni glasa. to je s tvojim lankom o tome? Ta je tema isparila. Likvidirana. I to je sve rekao je Stendal. Sada se sprema da stvori pasminu krava s ovjim runom. S tvojim profesorom se nikad nee dosaivati ree Stjepan Stjepanovi samo sumnjam da e to shvatiti na Maljukin. On je ve poeo akciju, podnio izvjetaj onima gore i... No ti razumije. Stendal je stavio na stol svoju izlizanu mapu, a misli su mu smjesta napustile redakciju i prenijele u onaj bliski trenutak kad e on napokon saznati da ili ne... da ili ne .. A to ako taj termometar reagira samo na kokoi? Treba iskuati. Stendal oprezno otvori svoju mapu i izvadi termometar. Srce mu je tuklo kao ludo. Ruke se tresle. Termometar je bio topao i teak. to ti je to? upitao je Stjepan Stjepanovi podigavi glavu. Termometar si kupio? Zar kani djecu kupati? Ah da, pa ti i nema djece! - 98 -

Stendal je gledao na skalu. ivin stupi se pokrenuo od nitice, poeo se penjati i napokon se zaustavio kod brojke sedam. Nije ba mnogo. Stendal je vjerovao da ga Stjepan Stjepanovi simpatizira. Ne, ne rekao je nastojei se pokazati ravnodunim. To je nov model. U tren oka izmjeri temperaturu, vlanost, tlak i zasienost zraka prainom. Poslali su Mincu na ispitivanje. Oh, Mia, Mia uzdahnuo je Stjepan Stjepanovi odrastao momak a izruguje se starijima. I Stjepan Stjepanovi ponovo sjedne, a ivin se stupi spusti. Oprostite, Stjepanoviu zamolio je Stendal. Nisam se ja vama izrugivao. Ta vi i sami znate koliko vas cijenim. Redakcijska sekretarica, potajno zaljubljena u Stendala, a to je bilo poznato svima, zavirila je u sobu. Mia rekla je glavni pita za vas. Stendal je smjesta krenuo prema njoj ne sputajui oka sa skale. Kako se pribliavao sekretarici, ivin je stupi poeo sve bre rasti. Kada se stupi podigao do dvadeset i pet, Stendal je termometar sakrio iza lea i nasmijeio se sekretarici. Hvala rekao je ljubezno. Nema na emu, drue Stendal! rekla je sekretarica i pri tom je pocrvenjela. Stendal zaula se rika iz daljine. Glavni urednik Maljukin gledao je otro u Stendala, koji je stajao meu dovracima. Njegov je pogled ispod gustih crnih obrva bio tvrd i jasan. Maljukin je bio lijep i velianstven ovjek, sa svojim prosijedim kovrama i dubokim borama u kutovima usta nalikovao je na poznatog filmskog glumca. Sjedni, Mihajlo rekao je Maljukin. Stendal je poloio termometar na koljena tako da ga je pisai stol skrivao od pogleda glavnog urednika. Jesi li bio kod profesora Minca? Upravo dolazim od njega. Kako nova pasmina peradi, onih vunastih? podsmjehnuo se Maljukin. Profesor je odustao od daljih pokusa. Nije vrijeme za ale rekao je Maljukin. Nikako. Ve je nekoliko sovhoza poslalo zahtjeve da ih se obavijesti potanko o svemu. Postoji mogunost da upravo mi budemo na elu novoga pokreta. Prekasno je da bismo odustali. Nadam se da si tako i rekao profesoru? - 99 -

Stendal je pogledao na termometar. Pod stolom je bilo tamno, morao ga je izvui. Stupi ive se nervozno vrtio oko nitice. A mi smo ve izmislili i glavni naslov: Zlatno runo iz peradarnika. Priznaj da je lijepo. I zamamno. Naravno, zvui izvrsno sloio se Stendal. No profesor je ve poeo uzgajati krave s dugim pramenovima vune. Stoga moemo izabrati drugi naslov: Zlatno runo iz stoarskih gospodarstava. Ruga se? I to u trenutku kad se nae novine mogu proslaviti irom nae oblasti... Odlazi. I bez pristanka naega profesora da e proizvoditi dugorune kokoi, ne dolazi mi na oi. Ako do est sati ne donese njegov pristanak, nadrljao si kao uti maak. Stendal se stresao. U est je sati imao sastanak s Emom. Drue glavni. Molim vas poeo je moliti profesor nee pristati. Profesor me uope nee primiti. Profesor je zauzet. Hajde, hajde. Prazni izgovori rekao je Maljukin. Nema nita. U novinama se moraju pojaviti novi podaci o kokoima. Nadam se da ti je jasno? Stendal je shvatio da s istinom nee nita postii. Glavno je bilo dobiti na vremenu. Profesor Minc rekao je stoga Stendal dospio je pod automobil. Sreom, nita se strano nije dogodilo. Kako smije rei da se nije dogodilo nita strano? Ponos znanosti naega grada dospio pod automobil, a ti smatra da se nita strno nije dogodilo. Gdje je on? U bolnici? U gradskoj. Sutra e ga otpustiti. Lake ozljede. Odmah u telefonirati ree Maljukin pruajui ruku prema telefonu. emu? Ta on ne moe razgovarati. ivani ok. udno. I ti si siguran da to nije neija neslana ala? Takvim se stvarima ne ali ree Stendal proklinjujui sebe i svoju slabost. Jedna la uvijek vue za sobom drugu. I tko e to zaustaviti? Valja i dalje lagati. Neka se sutra obrue na njega sve munje i gromovi, nita zato, samo da on uspije za pola sata biti kod ulaza u gradski perivoj. A dalje... njemu e biti svejedno. Siguran si? tvrdoglavio se Maljukin. Znam to potpuno sigurno rekao je Stendal mrano. Njegova mu se vlastita la gadila, ali se nije mogo zaustaviti. I to zbog toga jer se sve to dogodilo pred mojim oima. Profesor je mene spasio. - 100 -

 Tebe spasio? Da. Stajali smo na ulici. Dijete je istralo na kolnik i teretnjak kiper... Stendalu je malo zastao dah. Osjetio je kako tobonji dogaaj opisuje jezikom novinske biljeke nije uspio zakoiti, pa je bio prisljen da se popne na plonik. A njemu se na putu naao suradnik gradskih novina M. Stendal. Svega trenutak je ostalo jo do prave tragedije. No u isti je tren mjesni znanstvenik L. H. Minc, koji se nalazio uz njega, uspio odgurnuti Stendala u stranu, zadobivi sam tom prilikom lake ozljede. Eto, tako je to bilo. Ne moe bti izjavio je Maljukin, kojega je stil pripovijedanja uvjerio da Stendal govori istinu. Kakva hrabrost! No ti si sada ipak siguran da e se on sutra vratiti naim kokoima? Naravno rekao je Stendal drhtavim glasom. Onda hitno napii malu vijest. Nazovi je, tj. daj naslov Tako postupaju pravi znanstvenici. I izloi u njoj sve kako je bilo. Nita ne izmiljaj. Za sutranji broj. Jasno? Jasno rekao je Stendal slabim glasom shvativi da ga je la usisala u svoj zagrljaj kao ivi pijesak. Spasa nije bilo. Stiui u znojnoj ruci termometar, Stendal je ustao. Da poem? Idi. Samo tren. Kad napie, smjesta u bolnicu. Ne smije zaboraviti svog spasioca. Evo uzmi pet rubalja. Za to sve kupi cvijee. Svjee. U ime nae redakcije. Naeg kolektiva. Idi. Stendal je uzeo slobodnom rukom novac. A to je s tim termometrom? Aha dosjetio se glavni urednik za njega? On je traio? Stendal je kimnuo. Govoriti nije mogao. I odstupio je prema vratima, okrenut prema njima leima, pa nije opazio da su se vrata otvorila. I iza lea se javio poznati zvonki glas. Oprostite to sam provalio. Traio sam vaeg mladog suradnika. Zaboravio je kod mene svoju bijelu kapicu. I kako sam prolazio mimo... Stendal nije sebe mogao natjerati da pogleda glavnom uredniku u oi. Nije sebe mogao natjerati ni da se okrene i pogleda u oi profesoru Mincu. Zurio je jednostavno u termometar, zapravo amorometar, kojega je kuglica ive bila usmjerena prema glavnome uredniku. I u nastaloj utnji Stendal je ugledao kako stupi ive juri prema

- 101 -

dolje. Evo ve trideset ispod nitice, etrdeset... i tu se zau laki prasak. Staklena cjevica u kojoj se nalazi iva nije izdrala pritisak emocionalne zime to se irila od glavnog urednika Maljukina. Pukla je i iva se u siunim srebrnim kapljicama razletjela po kabinetu... Do sastanka s Emom preostalo je jo samo petnaest minuta.

...nije za SIRIUS
Nastavak s 52. stranice. Paraziti su psiho-pria a ne SF. Dnevnik robota: loa tema, jo loija obrada neega vie nego poznata. Sam svoj majstor jest SF, ali mu je mjesto u asopisu istoimenoga naslova. Centralni fond programa je za list programera. Pria br. 12 ima zanimljivu ideju i grafiko rjeenje, no uvod je dvostruko predug, a stil toliko mladalaki da nikako ne pristaje u SIRIUS; uz to: nejasno je objanjenje zbog ega se zbiva podvajanje. Psovka na svemirskom brodu je posve prizeman vic. Kuja ima oajno lou karakterizaciju; ako ste to pisali nakon odsluenja roka u JNA, tada zaista niste niu nauili. Nije valjda SF: tako opisan poetak 3. svj. rata doista to nije. Samo za nepuae je pria bez greaka, ali samo za neki kolski list. Preivjeli je stilski OK. no sve je previe razvueno (4 stranice uvoda!). Pria djeluje doista amaterski, a Vaa zamolba da se Va amaterizam ne uzme u obzir ne dolazi a obzir: SIRIUS nije amatersko vjebalite. Dnevnik Herberta Bluma ima prilino dobru osnovnu ideju, no ispripovijedan je tako da se odmah zna kako e zavriti. Osim toga: to se to dogodilo s raunarom, u posljednjem odlomku? Ljestve itd. su tri neduhovita i ve dovoljno poznata vica. Nidar je posve pristojna postkatastrofika pria, no to pristojnost, pa i njen dobar stil nisu dovoljni. Zato toliko nadripoetinosti? Crna kutija je grdno prerazvuena, a uz to i prilino nejasna. Melodrom je nerazumljiva pria ni o emu. Sugestija da ili ne je dobra pria: DA, ali SF: NE. Stari prijatelj je loa space opera, kojoj uz to nedostaju i kraj i poetak. Poetak kraja ne pokazuje Vau namjeru da neto kaete, osim neumjesne elje da pokaete kako (loe) vladate engleskim jezikom. Osueni su 1001. pria na temu Zemlje kao kaznenoga planeta. Mladi bez predrasuda je prerazvuena, a ni ideja ni zavretak nisu mu originalni. ivot stvarno... moe biti dosadan, ako ovjek ita Vau priu koja je ve ocjenjena negativno i u kojoj niste nita bitno izmjenill. Gorak okus vremena gotovo i nema greaka, ali ni snage ili vrijednosti. I to bi bilo sve. Uz svesrdnu pomo Darija okia i ige Leskoveka. Va Borivoj Jurkuvl.

- 102 -

Alan E. Nourse: Tiger by the Tail

Prevela Jasenka Planinc

Vola za rogove
Nakon praznika robna je kua bila puna kupaca, tako da je bilo pravo udo to su je uope opazili. Prodavaica je imala posla na drugom kraju pulta, a ta je ena na svom kraju pulta bila isto tako zaposlena trpanjem stvari u crnu runu torbu. Kearney ju je promatrao nekoliko minuta, a onda je pozvao drugog efa odjela. Daj malo promatraj onu enu proaptao je nemarno. Bira stvari kao da je ona vlasnica! Kleptomanka? Pa to eka? upitao ga je drugi. Hajde da porazgovaramo s njom. Kearney se poeao po glavi. Promatraj je neko vrijeme. Ima tu neeg strano sumnjivog. Promatrali su je. ena je stajala za pultom gdje su se prodavale kuhinjske potreptine. Rukama je prelazila preko predmeta. Uzela je tri noa za kolae i stavila ih u torbicu. Zatim dve velike limene plitice za kolae i napravu za drobljenje krumpira. Zatim malu kutiju za kolae i dva lonia. Onda veliku aluminijsku tavu. Drugi je ef zurio u nju s nevjericom. Uzela je dovoljno stvari da i sama otvori trgovinu. I sve to stavlja u onu runu torbicu. Kearney, nemogue je da je sve to strpala u torbicu. Znam odgovorio je Kearney. Hajdemo! Pribliili su joj se, svaki s jedne strane, a Kearney ju je lagano uhvatio za ruku. - 103 -

 Gospoo, eljeli bismo razgovarati s vama. Molim vas da tiho poete s nama. ena ih je pogledala zbunjeno, a onda slegnula ramenima i pola za njima u ured. Ne znam to ovo znai. Promatramo vas ve petnaest minuta. Kearney joj je uzeo torbicu iz ruke, otvorio je, bacio pogled unutra, a onda je uzrujano poeo tresti. Podigao je glavu i pogledao svog kolegu zbunjenim pogledom. Jerry, pogledaj ovo! Jerry je pogledao. Kad je pokuao neto rei, jednostavno nije znao to da veli. Torbica je bila prazna. Frank Collins parkirao je kola ispred Instituta za fiziku. Uao je u zgradu i slijedio znakove do krila s laboratorijima, Evanson ga je doekao u hodniku. Drago mi je da vas vidim pozdravio ga je Evanson ozbiljnim tonom. Sluajte, John, kakva je to pria o torbici? Nadam se da nije neka vaa ala. Ova stvarica sigurno nije uvjeravao ga je Evanson. Samo priekajte da je vidite! Poveo ga je u jedan od velikih odjela s laboratorijima. Collins je nervozno preao pogledom preko sjajnih kontrolnih ploa, gigantskih generatora, svjetlucavih cijevi i zamrenih ica. Ne razumijem zato ste mene pozvali. Ja sam ininjer strojarstva. Evanson je uao u mali ured pored laboratorija. Vi ste oduvijek bili majstor za popravke. Da vas upoznam s istraivakom ekipom, Frank! lanovi ekipe imali su kute, naoale i kape. Collins je kimnuo i bacio pogled na torbicu to je leala na stolu. Meni izgleda kao svaka druga runa torbica rekao je. Podigao ju je. to je unutra? To vi recite nama! odgovorio je Evanson. Collins ju je otvorio. Iznutra je bila neobino tamna, obrubljena metalnim prstenom. Okrenuo ju je i otvorom prema dolje i protresao. - 104 -

Nita nije ispalo. Ne gurajte ruku unutra upozorio ga je Evanson. Nije sigurno. Jedan je to ve uinio i ostao bez runog sata. Collins ga je pogledao znatieljnim pogledom. Odakle vam ovo? Dva namjetenika robne kue Taylor-Hyden opazila su prije nekoliko dana jednu enu kako krade u njihovu odjelu. Uzimala je kune potreptine i stavljala najrazliitije stvari u tu torbicu. Uhvatili su je, no kad su pokuali izvaditi ukradene predmete iz torbice, nisu pronali nita. Jedan je ostao bez runog sata dok je kopao po torbici. Dobro, ali kako se torbica nala kod vas? Sve od kraja rata osamdeset i prve, kad su organizirali PSIH, sve kradljivce predaju njima. Ovu su enu odveli u PSIH, no kad su je pokuali prisiliti da se sjeti tko je, nije se mogla sjetiti da ima torbicu. Poto su pogledali torbicu, poslali su je nama. Pokazat u vam zato. Evanson je uzeo metar i poeo ga gurati u torbicu. Metar je uao u torbicu oko deset centimetara i stigao do dna. I onda je nastavio ulaziti u dubinu. Nije probio dno niti napravio izboinu na torbici. Collins je izbuljio oi. Nevjerojatno! Kako je to mogue? Moda metar ide nekamo drugamo. U etvrtu dimenziju. Nemam pojma. Glupost! A onda kamo? Evanson je izvukao metar i stavio ga na stol. Jo neto nastavio je ova se torbica nikako ne da izvrnuti. Collins je pogledao mranu unutranjost torbice. Oprezno je uvukao jedan prst unutra, protrljao metalni prsten i zagrebao ga noktom. Pojavila se sjajna linija. To je aluminij rekao je. Prsten od aluminija. Evanson je uzeo torbicu i pogledao je. Sve stvari koje je krala bile su od aluminija rekao je. To je jo jedan razlog zato smo vas pozvali. Vi se razumijete u mehaniku i metale. Ve tri dana pokuavamo ustanoviti to se ovdje dogaa, ali bez uspjeha. Moda ete vi uspjeti. to ste do sada uradili? - 105 -

 Ubacivali smo unutra kojekakve stvari. Kontrolirali svim instrumentima, rendgenom, svime. Nismo saznali apsolutno nita. Zanima nas kamo odlaze te stvari koje ubacujemo. Collins je bacio u torbicu dugme od aluminija. Dugme je kliznulo kroz prsten od aluminija i nestalo. ekajte! iznenada se namrtio Collins to ste mislili time da se torbica ne da izvrnuti? To je geometrijski oblik drugog reda. Evanson je paljivo zapalio cigaretu. Oblik prvog reda, kao to je kugla ili gumena lopta, moe se izvrnuti kroz rupicu na povrini. Ali, nikako se ne moe izvrnuti cijev s unutranjim otvorom. Zato? Zato to u sebi ima otvor. A otvor se ne moe povui kroz otvor. ak ni kroz infinitezimalni otvor. Pa? namrtio se Collins. Isto vrijedi za tu torbicu. Mi mislimo da je ona omotana oko jednog dijela nekog drugog svemira. etverodimenzionalnog svemira. A ne moe se povui dio nekog drugog svemira kroz ovaj, a da se pri tom ne izazovu velike neprilike. Ali cijev s unutranjim otvorom se moe izvrnuti usprotivio se Collins. Moda vie nee izgledati isto, ali e cijela proi kroz otvor. Evanson je promatrao torbicu na stolu. Moda. To bi bio geometrijski oblik drugog reda podvrgnut stresu. No, postoji jedan problem. To vie nee biti cijev s unutranjim otvorom. Evanson je ubacio etvrti predmet od aluminija u torbicu. Umorno je odmahnuo glavom. Ne znam. Neto uzima taj aluminij. Ubacio je u torbicu drveno ravnalo. Ravnalo je odmah iskoilo. I to neto hoe samo aluminij. Nita drugo. Taj je detektiv iz robne kue imao vojni sat od aluminija, koji mu je nestao s ruke, a imao je na istoj ruci dva zlatna prstena, i nijedan nije nestao. Hajdemo se malo igrati zakljuivanja rekao je Collins. Evanson ga je otrp pogledao. to elite rei? Collins se nacerio. - 106 -

 ini se da ono to se nalazi s druge strane te torbice torbice eli aluminij. Zato? Oko otvora je prsten od aluminija, i to oko cijelog otvora. Kao vrata. No taj prsten nije velik, u njemu nema mnogo aluminija. ini se da oni hoe mnogo vie aluminija? Oni? Ti koji uzimaju metal ali vraaju drvo. Zato? Moemo nagaati. Moda od tog aluminija izrauju drugi otvor. Velik otvor. Evanson je zurio u njega. Glupost! razljutio se. Zato? Samo sam glasno mislio smireno je odgovorio Collins. Podigao je elini metar. vrsto ga je primio za jedan kraj, a drugi gurnuo u torbicu. Evanson je zbunjeno promatrao to se dogaa. Ne ele ga! Pokuavaju ga izgurati! Collins je nastavio gurati metar u torbicu, a onda je drugi kraj metra iziao natrag iz nje. Kao munja Collins je zgrabio drugi kraj metra i poeo istovremeno vui oba kraja. Pazite, pazite! viknuo je Evanson. Prisiljavate njihov svemir da se prilagodi naoj geometriji! inilo se da se torbica uleknula. Iznenada je jedan kraj metra skliznuo iz Collinsove ruke. Collins je zateturao unatrag i dohvatio metar. Bio je ravan. Evanson! povikao je uzbueno. Moete li nabaviti vitlo? Evanson je kimnuo. Dobro rekao je Collins. Mislim da znam kako da se zakvaim za njihov svemir. Velika elina poluga promjera est i pol centimetara dovezena je u laboratorij. Kraj poluge, na duini od oko petnaest centimetara, bio je prevuen sjajnim aluminijem i savijen u otru kuku. Je li vitlo spremno? upitao je uzbueno Collins. Evanson mu je odgovorio da jest. Onda stavite torbicu na kraj poluge. Kraj poluge nestao je u torbici. to pokuavate uiniti? uznemirio se Evanson. Budui da ele aluminij, dat emo im aluminija. Ako od njega rade drugi otvor, elim se zakvaiti za taj otvor i povui ga u ovaj laboratorij. Oni e stavljati aluminij na ovu polugu zajedno s - 107 -

drugim. Ako se budemo vrsto drali tog aluminija, morat e ga ili odrezati i omoguiti nam da ga dobijemo natrag ili ga otvoriti u ovaj laboratorij. Evanson se namrtio. A to ako ne uine ni jedno ni drugo? Moraju. Ako povuemo fiksni dio njihova svemira kroz torbicu, to e cijeli njihov geometrijski oblik podvrgnuli velikom pritisku. Cijeli e se njihov svemir iskriviti. Kao cijev s unutranjim otvorom. Vitlo je cviljelo dok je Collins pomicao polugu po unutranjosti torbice. Malo povucite rekao je ovjeku koji je upravljao vitlom. Evanson je zabrinuto odmahnuo glavom. Ne razumijem poeo je. Poluga je zazvrjala pod iznenadnim pritiskom. Stanite! Zakvailo se! povikao je Collins. Vitlo je glasno cviljelo, motor zavijao pod optereenjem. elina je poluga polako klizila iz torbice, milimetar po milimetar, napeta kao klavirska ica. Svakih deset minuta tehniar je stavljao oznake kredom na polugu kod otvora torbice. Frank Collins napunio je lulu i poeo nervozno povlaiti dimove. Koliko se meni ini zapoeo je ta su bia potajno napravila mali etverodimenzionalni otvor u naem svemiru i na neki nain dovela onu enu u trans, u kojem se podvrgavala njihovim naredbama. Naredili su joj da skuplja aluminij, tako da oni mogu nainiti vei otvor. Ali zato? Evanson je natoio kavu iz termosice. Bilo je ve kasno i u cijeloj je zgradi vladala tiina. Jedini zvuk koji se uo u sobi bilo je cviljenje vitla, to je vuklo drugi svemir. Tko zna? Da dobiju jo vie aluminija? Bez obzira na razlog, oni zbog neeg ele doi do naeg svemira. Moda je njihov u nekoj opasnosti. K vragu, taj bi razlog mogao biti tako udan da ga mi uope ne bismo mogli ni shvatiti. No, zato smo se zakvaili za njih? zabrinuto ga je pogledao Evanson. Radi kontrole. Mi emo povui fiksni dio njihova svemira u na, tako da se nee moi koristiti otvorom. Otvor e biti izloen

- 108 -

veem optereenju. Onda e morati prihvatiti nae uvjete. Morat e nam rei ono to znaju, tako da moemo sami napraviti otvore, a njih dobro pregledati. Ako to ne uine, unitit emo im svemir. Ali mi ak ne znamo ni to oni tamo rade? Collins je slegnuo ramenima i stavio jo jednu oznaku na polugu. Poluga je zujala. Mislim da ne smijemo preuzeti takav rizik usprotivio se Evanson. Nisam imao doputenje za ovo. Dopustio sam vam da neto uinite iznenada se stresao na temelju tako prokleto oskudnih podataka, da to uope nema nikakvog smisla. Collins je odluno istresao lulu. To su jedini podaci koje imam. Tvrdim da je to pogreno. Mislim da odmah moramo osloboditi ovu polugu i ekati do jutra dok ne doe Chalmers. Collins je sve uznemirenije promatrao vitlo i poeo pripaljivati lulu drhtavim prstima. Sada ne moemo osloboditi polugu. Koloturi su previe napeti. ak je ne bismo mogli autogeno prerezati za manje od dvadeset minuta, a kad bi pukla, stresla bi se cijela zgrada. Ali opasnost! Evanson je ustao, elo mu je bilo mokro od znoja. Kimnuo je glavom u pravcu vitla. Moda ste stavili na kocku cijeli na svemir. O, smirite se! razljutio se Collins. Sad vie nemamo izbora, pa ak ni vremena da o tome raspravljamo. Sada to radimo, i gotovo! Kad ovjek jedanput primi vola za rogove, vie ga ne moe pustiti. Evanson je uzbueno koraao po sobi. ini mi se rekao je nervozno da se taj vol moda nalazi u boljem poloaju. Ako se promijeni smjer, zamislite to bi oni mogli uiniti naem svemiru! Collins je ispuhnuo oblaak dima. Svakako mi je drago da smo se mi prvi toga sjetili. Zastao je i poblijedio. Evanson je pratio njegov pogled. Disanje mu je postalo isprekidano. Termosica je uz veliku buku pala na pod. Pokazao je drugu oznaku na ipki, koja je klizila natrag u torbicu. Mislite... nadate se da smo se mi sjetili prije njih?

- 109 -

Poutjela SF-godina 1934. Fletcher Pratt: Dr. Grimshaws Sanitarium

Preveo Momir Luki

Sanatorij dra Grimshawa

Napomena izdavaa: Ovaj rukopis ili je falsifikat ili vjerodostojno objanjenje skandala u sanatoriju doktora Grimshawa. Ako je prijevara, onda je izvedena majstorski, jer se podudara sa svim do sada utvrenim injenicama o ovom sluaju. S druge strane, nema ba nikakvih dokaza da se glavni podaci o eksperimentima doktora Grimshawa bilo kako temelje na injenicama. Svi pokuaji da se eksperimnetalno ponove njegovi rezultati bili su bez izuzetka neuspjeni. Budui da su okolnosti takve, izdavai su odluili ovaj rukopis predati javnosti u obliku u kome je deifriran. to vi mislite? Radi italaca koji ne poznaju sluaj Grimshawa navodimo ove poznate injenice: Dr Adelbert Grimshaw, lijenik njemakog porijekla, otvorio je privatni sanatorij za ivane bolesti u blizni Dravne bolnice za umobolne u Gowandi. Bila je to sasvim ekskluzivna ustanova orijentirana na bogatu klijentelu. Meutim, doktor Grimshaw imao je poseban milosrdni odjel na kome su lijeeni siromani pacijenti.

- 110 -

Od samog poetka doktor Grimshaw postizao je fenomenalne rezultate. Njegova ustanova zabiljeila je rigorozno provjerene sluajeve potpunog izljeenja i od dementiae praexox i od paranoje uz nisku stopu smrtnosti. Skandal je izazvao sluaj Harlana Warda. Taj mladi ovjek, nasljednik jednog vlasnika tvornice automobila, poto je, diplomiravi, napustio koled, upustio se u opsean postdiplomski studij tehnike ilegalne proizvodnje alkoholnih pia toga vremena, pa je 1927. godine hospitaliziran u sanatoriju Grimshawa kao alkoholiar. Nakon otprilike osam mjeseci otputen je kao izlijeen, no poslije godinu dana uhapen je u jednoj raciji protiv narkomana i vraen u sanatorij. Njegova ena i roditelji primili su za boravka u Evropi kablogram u kome im dr Grimshaw javlja o smrti Harlana Warda. Nakon povratka u Sjedinjene Drave naruili su prijenos njegovih posmrtnih ostataka iz privremenog poivalita na groblju Trinity u Gowandi u svoju obiteljsku grobnicu na Short Hills, Long Island. Za prolaska mrtvakih kola kroz New York dolo je do prometne nesree. Mrtvaka kola u kojima se nalazio lijes prevrnula su se kad je na njih naletio automobil, a lijes se raspao. Pokazalo se da u njemu nije mrtvo tijelo, nego vjerodostojno nainjena lutka napunjena pijeskom i odjevena u odjeu Harlana Warda dok je na licu bila rnajstorski izraena maska. Odmah je otvorena istraga u toku koje je nareena ekshumacija jo nekoliko pacijenata umrlih u sanatoriju dra Grimshawa. Ni u jednom lijesu nije naen mrtvac nego, redovito, lutka napunjena pijeskom s votanom maskom na licu. Ni jedan od mrtvaca nije nikada otkriven. Smrtovnice su u svim sluajevima nosile vlastoruni potpis dra Grimshawa. U tom stadiju istrage Grimshaw je bio nestao, a sva nastojanja da mu se ue u trag ostala su uzaludna. Meutim, uhapen je njegov asistent dr Benjamin Voyna. Policija je mukotrpnom rekonstrukcijom gotovo unitene dokumentacije sanatorija uspjela dokazati da su Grimshaw i Voyna bili u sreditu lanca za distribuciju droge koji je vlastima neko vrijeme zadavalo priline glavobolje. Meu pacijentima sanatorija otkriveno je nekoliko narkomana, premda su oni slubeno bili hospitalizirani zbog drugih razloga, i sasvim je vjerojatno da je Harlan Ward bio jedan od njih. Osobitost ovoga sluaja s drogama jest u tome to kod ovisnika nisu otkrivena simptomi ni jednog poznatog narkotika. - 111 -

Dr Vojna je bio tvrdokoran i nije htio odati koja se droga upotrebljavala, a prije hapenja uspio je unititi sve zalihe. Tako je pitanje te specifine droge ostalo nerazjanjeno do danas. to se tie ostalih injenica otkrivenih u istrazi, samo jedna koliko-toliko govori u prilog vjerodostojnosti ovdje objavljenog rukopisa. Utvreno je, naime, da je dr Grimshaw bio upleten u opskrbljivanje cirkusa patuljcima. Svi ti patuljci bili su, u najboljem sluaju, kreteni, a neki toliko slaboumni da se nisu mogli sami ni odjenuti. Grimshaw ih je isporuivao za gotov novac, prakticirajui tako pravu trgovinu ljudskim robljem. Veina njih bili su narkomani. Na kraju je dr Voyna osuen na pet godina; po zakonu Sjedinjenih Drava bila je to najvea kazna za raspaavanje droge. Bude li dr Grimshaw ikada pronaen, neizvjesno je hoe li se i protiv njega moi podii ikakva druga optuba. On je nepobitno uzrokovao ako ne smrt, onda nestanak brojnih osoba. No ne postoji nita na emu bi se mogla graditi optuba zbog otmice ili ubojstva, budui da je kao dokaz da je netko ubijen nuno pribavati corpus delicti. Tvrdi se da je ovaj rukopis pronaen u sanatoriju prilikom racije teritorijalne policije. Obavljajui pretres u dnevnom boravku sanatorija, jedan je policajac (on tako tvrdi) naao u kaminu tri kapsule od elatine. Uinilo mu se da nemaju neku posebnu vrijednost. Strpao ih je u dep i zaboravio na njih. Kasnija povijest ovih kapsula je dvojbena. Dospjele su u ruke nekog Harryja Kamajina, putujueg preprodavaa iz Oleana, koji je upitao ljekarnika u tom gradu jesu li dobre za glavobolju. Otvorivi jednu od tih kapsula, ljekarnik je otkrio da u njima nema nikakva lijeka, nego svitak tankog indijskog papira, oito izrezanog iz neke knjige. Svitak je bio ispisan sitnim slovima. Sadraj ostalih dviju kapsula bio je istovjetan. Slova su bila sitnija od najsitnije gravire, a mogla su se itati samo s pomou mikroskopa. Ljekarnik, koji ne eli da mu se objavi ime, odbio je dati originale na ispitivanje dok mu se ne plati odteta. Treba zabiljeiti da nedostaje dio rukopisa, vjerojatno onaj to se nalazi u etvrtoj kapsuli koja nije pronaena. Molim boga da onaj, ma tko to bio, a u ije ruke ovo dospije, to prije ovo preda policiji. Ovim optuujem dra Adelberta Grimshawa zbog trgovine drogom. Optuujem ga zbog ubojstva. U to mora da je takoer upleten i dr Voyna. - 112 -

Bojim se da e ovo, uinili mi to mu drago, ipak dospjeti u ruke Grimshawa. Ako nita drugo bar e vidjeti kako izgleda u oima drugih ljudi Shermana i Kraickog, Arthura Kaya i mene. Ne mari ti za to, doktore, znam. Umirui te pozdravljaju! Ali pogledaj se, evo ti ogledala. Meutim, ako ti koji ovo ita nisi Grimshaw, hoe li mi ukazati posljednju milost? Molim te obavijesti djevojku Millicent Armbruster, 299 Wallace Avenue, Buffalo da je John Doherty umro. Ali najprije obavijesti policiju. Ne budu li vjerovali, evo indicija: reci im neka pronau gdje je pokopan Arthur Kaye, neka pogledaju u lijes gdje bi trebalo da lee njegovi posmrtni ostaci. To bi ih moralo uvjeriti, jer u lijesu nita nee nai. Kada proitam to sam dosad napisao zvui nategnuto i histerino kao da sam jedan od ovdanjih psihijatrijskih sluajeva, pacijent obolio od manije proganjanja. Istina je obratna ja to nisam, uj, tko god da si ti koji ovo ita, provjeri me. To je lako. Zovem se John Doherty. Diplomirao sam 1916. na koledu Hamilton. lan sam Theta Alpha. Ja sam jedan od budala koje nisu htjele raditi obine poslove. Zaposlio sam se kod jednog privatnog detektiva. Zvao se Morrison. Imao je ured u zgradi Binghamtonske tedionice. Evo kako se to dogodilo. I to moe provjeriti. Taj detektiv to jest firma Pinkertons ponudio mi posao, a ja sam prihvatio. Povjerili su mi zadatak da uvam poiljku novca od Philadelphije do Pittsburgha, jer nisu bili ba sasvim sigurni u dostavljaevo potenje. Zakljuali su nas s novcem u ekspresno dostavno vozilo. Bila je to nona vonja. Naravno, nije bio poten. ekao je i vrebao. Kada mu se uinilo da sam zaorio, potegao je pitolj da provjeri neu li i ja to uraditi. Pogodio sam ga, ali i on mene, u tjeme, pa su nas obojicu poslije izvukli iz vozila. Ja sam morao na operaciju trepanaciju, mislim, tako su to nazvali. Sjeam se bio sam sve samo ne blesav, ali poslije te operacije, ini se, nisam se ba uvijek mogao koncentrirati, pa me je detektiv poslao Grimshawu. Pazi ovo: ispriat u ti cijelu priu jer su tu svi dokazi. Premda moda ne bi mogli posluiti na sudu, mogu se provjeriti. Kad sam stigao ovamo, podvrgli su me dugotrajnom testiranju. Lako sam prepoznao testove, kao modifikacije BinetSimonovih i pitao sam se zato Grimshaw jednog akademski obrazovanog ovjeka gnjavi ovakvim rutinskim postupkom. To je ono to ja nisam znao. I nisam poznavao ni fizike testove kojima su - 113 -

me podvrgli. Reim u sanatoriju nije bio teak. Otkako pamtim tada sam se prvi put imao prilike stvarno odmarati. Uglavnom su nas drali u sobama, osim poslije podne kad su svi pacijenti izlazili u park s vrtom i potoiem radi gimnastike. Imao sam prilike upoznati jo neke pacijente. I njih moe provjeriti: Arthura Kayea, krupna ovjeka visoka ela, posrednika koji je ovdje bio zbog alkoholizma; Kraickog, Poljaka, koji je tvrdio da je plemi, no ja mislim da je bio slabouman. Sherman je bio internist. Dobro sam se s njim slagao, volio je istu vrst knjiga kao i ja. Nas etvorica bili smo drutvo i najee zajedno. Poeli smo igrati brid, no igra se brzo prekidala, Kraicki se nije mogao koncentrirati. Bio je zabavan, shvaa, ali brid nikako nije mogao nauiti. Ba kao da kravu pokuava nauiti da se vozi na koturaljkama. Tako je to bilo. Zato smo jednostavno razgovarali. Vidi, u tome je i bio problem. Nismo imali to raditi osim razgovarati. U koledu sam se bavio sportom nogometom i hokejem pa me vjeito sjedenje i gledanje filmova ponekad naveer dotuklo. Po svemu sudei, uope nismo bili lijeeni, jednostavno smo tu uvjeli a ja nisam imao to raditi. Poeo sam, dakle, izmiljati naine kako da se rijeim dosade, a jedini nain koji sam uspio smisliti bio je da krim pravila. Najzanimljivije mi se inilo prekriti pravilo u vezi sa zidom, visokim kamenim zidom kojim je bio odijeljen cnaj do parka gdje se nalazio milosrdni odjel sanatorija. Sherman jednog dana ree da nitko osim Grimshawa i Voyne ne smije u taj dio, a zgrada u kojoj su ivjeli siromani pacijenti bila je povezana s ostalim dijelovima ustanove samo natkrivenim prolazom, zatvorenim eljeznim vratima. Ne volim se uputati u stvari koje ne mogu dokuiti eto zato sam se toga prihvatio, a ponajvie jer sam se sada imao ime pozabaviti. Poeo sam, dakle, premiljati kako da se prebacim preko tog zida i otkrijem to se to deava s tim siromanim pacijentima. Evo kako sam to uradio. Nainio sam lutku i stavio je u svoj krevet. Poslje podne, kad smo odmah nakon ruka pozvani na gimnastiku, oduljao sam se u veliki ormar za odjeu to se nalazio iza vrata blagovaonice. Tu sam priekao da proe uvar sa zaelja kolone. Kada je zamakao iza ugla, vratio sam se u blagovaonicu, pa kroz prozor brzo u park, ne prema milosrdnom odjelu nego u onaj dio parka koji uvari nisu nadzirali. Oduljao sam se du zgrade do - 114 -

grmlja rododendrona na rubu potoia. I to moe provjeriti. Tu sam, sakriven u grmlju, ekao da padne mrak. Znao sam da nas nitko nee prebrojavati, a noni e uvar iz hodnika samo posvijetliti kroz rupu na vratima. Lutka e ve odigrati svoje. Kada su svjetla u glavnoj zgradi bila pogaena, krenuo sam du zida dok nisam pronaao drvo izraslo uz sam taj zid. Uspeo sam se, ne bez tekoa, i skoio na suprotnu stranu. Nigdje nikoga. Vie da bih sebe uvjerio kako nema izgleda da uem, pokuao sam otvoriti vrata. Na moje iznenaenjevrata su bila otkljuana. Hodnik u prizemlju imao je kameni, isto izribani pod, a na samom njegovu kraju svijetljela je jedna jedina sijalica, bez sjenila. Bila je tiina, osim nekog vrlo priguenog stenjanja negdje na katu. To nije ni bilo udno jer je uvijek neki od luaka koji su inili veinu pacijenata dra Grimshawa negdje dizao nekakvu buku. Upravo sam htio krenuti stepenicama na kat da vidim ono to se kroz rupe za virenje moglo vidjeti kad li zaujem zveckanje kljua i tropot brave na vratima prolaza. Stepenite je bilo predaleko, izolirala bi me vrata na koja sam bio uao, ali bila su tu u neposrednoj blizini druga vrata, meni zdesna i na sreu otkljuana. Dohvatio sam se tih vrata i naao u spremitu meu metlama, usred otiraa, gdje sam se jedva smjestio prije nego su koraci odzvonili hodnikom. Kroz kljuanicu ugledao sam Grimshawa i Voynu i nekog djeaka od otprilike dvanaestak godina, odjevena u neto nalik na pidamu. Upalili su svjetlo u sobi odmah do mog skrovita i uli ostavivi vrata otvorena. Samo na trenutke mogao sam opaziti to se ondje zbiva dok su im se figure kretale amo-tamo u okviru kljuanice kroz koju sam virio. Meutim, glas dra Grimshawa uo se sasvim jasno, razgovijetno: Dakle, hoe li nas sasluati i posluati? Testovi pokazuju da ti je to potrebno, a dobro zna da ti je to potrebno, a dobro zna da e se poslije bolje osjeati. Ne, neu ree drugi glas. Znam ja to je to. Dajete mi drogu. Svejedno mi je to radite. Moete od mene nainiti patuljka jer sam nemoan, ali ovisnik ne elim postati. Bio je to djeak koji nije bio djeak. To sam odmah shvatio obuzet nekom jezom premda nisam sve sasvim razumio. Svinja! ree Grimshaw. uo se udarac. Uradi to kaem! Neu! ree mali ovjek. Idi do avola! - 115 -

Ponovo udarac, a zatim neto kao cviljenje, pa glas Voyne: Injekciju... Ah, dokad u ti govoriti da to mora uzeti oralno? rekao je Grimshaw. Aber, Herr Doktor oglasio se Voyna, pa su onda obojica nastavili klepetati njemaki, a ja taj jezik ne razumijem. Potom su zatvorili vrata. Odunjao sam se iz spremita za metle do vanjskih vrata. Bilo mi je dosta istraivanja za tu veer. Dosta sam toga imao sebi razjasniti, a sumnjao sam da bih na katu milosrdnog odjela naao neka bolja objanjenja. Osim toga, nisam elio da tu ostanem zarobljen, a Grimshaw i Voyna u onoj sobi prizemno. Tu no prespavao sam napolju pod drveem. Nisam se elio uljati po hodnicima, jer ako se dogaa uistinu neto udno, moglo je to biti opasno. Iskreno reeno, u tom trenutku nisam znao kako da sve to protumaim. Taj patuljak mogao je lako biti obian kreten, ali Grimshaw i Voyna nisu s njim postupali kako se postupa s mentalnim bolesnikom. Spominjanje droge takoer je bilo zagonetno. Moje iskustvo privatnog detektiva bilo je dovoljno da shvatim kako bi ovakav sanatorij mogao biti savreno pokrie za raspaavanje droge. Da se od nekoga moe nainiti patuljak to mi ba nije zvualo razumno, ali ja nisam lijenik i ne mogu biti siguran. Ujutro sam se vratio u blagovaonicu i na vrijeme se pridruio ostalima kod doruka, ali tek poslije podne odluio sam o tome porazgovarati sa Shermanom. Tekoa je bila u tome to nisam znao kako da se otarasim Kayea i Kraickog. Nisam uspio, pa sam sve ispriao Shermanu pred njima. Kad sam zavrio, Sherman ree: Ma, ini mi se da su sve to nagaanja... i zauti. U redu, priznajem rekoh. To su samo sumnje. Ali iznenadio bih se da zna koliko se toga u mome poslu temelji na sumnji i nagaanjima. Pitam te zna li ti ito to bi na bilo koji nain ovo potvrdilo? Bojim se, nita osim novih sumnji ree Sherman. injenica je da u milosrdni odjel ne ulazi nitko osim Grimshawa i Voyne, odnosno osim jednog ili dvojice uvara, onih snagatora. Znam da imaju laboratorij, ni onamo nitko od nas ne zalazi, pa je mogue da proizvode vlastite tipove droge. Da bi Grimshaw stvarao - 116 -

patuljke, to je zbilja nevjerojatno, ali... to: ali? Ma, dva-tri puta vidio sam tu auto Great Neiderlinger Shows... Kako je sve to bilo neodreeno i pomalo suludo, smislio sam kako u konano stvari raistiti. Nije mi se pruala prilika sve do jedne noi. Nas etvorica jeli smo uvijek zajedno za istim stolom, ali taj obrok nije nam prijao jer je Kraicki bio suvie uznemiren onijm o emu smo razgovarali tog poslijepodneva pa je svoju uznemirenost prenosio i na ostale. Te je napokon postalo sasvim vidljivo. Naem stolu priao je sam Grimshaw i rekao kako bi elio da Kraicki doe u njegov ured nakon deserta. Evo kako se to tono dogodilo. Kraicki je skoio, pa uzviknuo da se moglo uti u cijeloj blagovaonici: Ha, ha! Pa da postanem narki ili patuljak kao oni ondje. Kaem vam, to vam nee uspjeti. Grof Kraicki se ne da. Nikada. Grimshaw nas je jednog po jednog mirno promatrao. Nitko od nas nije ni rijei progovorio, ali mora da je po izrazu naih lica shvatio to smo saznali i u to sumnjamo. Napokon se cinino nasmijeio i rekao: Da, grofe Kraicki s vama mi to nee uspjeti. Otiao je na svoje mjesto kao da se nita nije dogodilo. U svom poslu sreo sam mnogo tipova koji su se ovako vladali i znao sam da to uvijek znai nevolje, ali nisam ni slutio kolike e nevolje iz ovoga izai, ni koliko je Grimshaw brz na obarau. Nije mi palo na pamet da upozorim Shermana koji je jedini od nas mogao pobjei. Uostalom, evo to se dogodilo. U jedan sat poslije ponoi netko je priao naim vratima. Ja sam lakog sna. Skoio sam na noge im su uli. Prvoga sam opalio tono u bradu i oborio ga. Ali Grimshaw je i na to mislio. Drugi me zgrabio za ruku diju-dicu zahvatom a trei mi skoio na plea. Brzo su me sruili. Tek tada su upalili svjetlo. Ugledao sam Grishawa nad sobom. Maznuo sam ga divljaki bar jedanput i dobro sam se zbog toga osjeao. Tako! ree on. Prijatelju moj, ima veoma ozbiljan napad manije proganjanja. Kojeta se tebi priinja, a ovdje smo svi prema tebi dobri, dragi moj detektivu. S tobom je gore nego to sam mislio. Moramo te, Doherty, neko vrijeme smjestiti u odjel za opasne. - 117 -

Htio sam zapitati uvare hoe li dopustiti starom pokvarenjaku da ostvari prijetnju, ali prije nego sam i zaustio Grimshaw je izvukao obinu pricu i spraio mi potkonu injekciju. Onesvijestio sam se. Osvijestio sam se u nekoj drugoj sobi. Nisam mogao otkriti gdje sam, no po kutu iz koga sam kroz prozor ugledao drvee nagaao sam da sam negdje u milosrdnom odjelu. Bili su mi navukli luaku koulju i stalno su me drogirali pa sam izgubio osjeaj vremena. Na meni je obavljena i nekakva operacija. Kada sam se osvijestio, glava i vrat bili su mi u gipsu i osjeao sam muninu. Posljedica etera. Poslije toga je dolazio Voyna i hranio me licom, a Grimshaw mi je svake veeri davao novu injekciju. Osjeao sam se strahovito loe i bio neopisivo slab. Budio sam se ujutro s nepodnoljivom glavoboljom. Bio sam strano iscrpljen, sasvim onemoao. Pitao sam se ne radi li on sve to da bi me natjerao u ludilo, jer mi se inilo kao da se soba poveava, a luaka koulja postaje sve vea. Jednog se dana toliko poveala da sam se sasvim lako iz nje izvukao. Nakon svega toga nisam mogao ni pomiljati na bijeg, pa ipak kad je Grimshaw uao nisam mogao odoljeti a da ne navalim na njega. Ali nije ilo. Toliko sam oslabio da me je on kao kakvo perce podigao, i kad me spustio na krevet, shvatio sam da se desilo neto suludo, jer ne samo da me je podigao kao kakvo perce nego je bio za glavu vii od mene, a ja sam visok metar i osamdeset. To, i ono to je onaj patuljak govorio one noi kad sam ih prislukivao, bilo je dovoljno da sve shvatim. Ali ne smijete zaboraviti da sam se osjeao vrlo loe. Stvarno sam bio izluen i nisam mogao pohvatati ni glavu ni rep svemu tome to se zbilo. Jednom su me bili iznijeli na balkon na zrak. Ugledao sam na lealjci pored svoje Arthura Kayea, svega umotanog. utio je, a ja sam bio suvie slab. esto sam sanjao nekakve divove koji s orujem u ruci hodaju po sobi. Prvi put sam bio potpuno svjestan, tko zna nakon koliko vremena, onoga dana kad nam je Grimshaw sve ispripovijedao. Prethodne veeri nije mi dao uobiajenu injekciju. Kad sam se ujutro probudio, strop nada mnom uinio mi se milju daleko, a onih tridesetak centimetara od kreveta do poda bili su golema udaljenost. Soba je bila divovskih razmjera. Malo poslije uao je Grimshaw s nekakvim zaveljajem u naruju. U prvi mah nisam mogao povjerovati. Izgledao mi je vii od pet metara. Onaj zaveljaj poloio je na krevet. Ispostavilo se da je to Arthur Kaye onaj krupni ovjek, odjeven kao i ja u pidamu, samo - 118 -

mi smo bili mnogo manji nego onaj patuljak koga sam bio vidio u milosrdnom odjelu. Hej, to se to dogaa? rekao sam Kayeu. Pogledao me malo oamuen, pa rekao: Ne shvaam! i stane pokraj mene na krevetu. U tom trenutku vratili su se Grimshaw i Voyna i donijeli jo dva zaveljaja. Bili su to Sherman i Kraicki. Voyna je iziao. Grimshaw je svisoka pogledao nas etvoricu koji smo stajali na krevetu jedan uz drugoga i progovorio. Glas mu je bio toliko snaan i tako dubok da sam prilino teko razumijevao o emu govori, pa zato i ne mogu ovdje potpuno tono prenijeti njegove rijei, no nastojat e biti to vjerniji. Tko god ovo naao, zaklinjem ga neka se pobrine da to dospije na pravo mjesto. To je vanije od svega. Evo to je on rekao: Dopustite mi da vam estitam. Vi ste osobno dali doprinos neizmjerno velikom unapreenju fundamentalne znanosti. Vas etvorica sudionici ste onoga to e se zvati eksperiment Grimshawa. elim vam zahvaliti to ste me promaknuli meu prve endokrinologe svijeta. Doktore Shermane, vi i sami shvaate o emu je rije. Za ostale, za vas Kaye, za grofa Kraickog i za naeg cijenjenog prijatelja, detektiva Dohertyia, evo objanjenja u nekoliko rijei. U ljudskom tijelu postoje odreene lijezde koje se nazivaju sasvim nedolino... hm, svakako s potcjenjivanjem: tiroidna, paratiroidna i hipofiza. Poznate su kao lijezde s unutranjim luenjem, a funkcija im nije sasvim jasna. Uvrijeena je pretpostavka da im je funkcija zapravo odravanje ravnotee ljudskog bia izluivanjem razliitih vitamina u krvotok. A to je pogreno, i vi ste dokaz. Utvreno je da mlada ivotinja, recimo ovca ili pas, kojoj je unitena tiroidna lijezda, ostane patuljasti primjerak svoje vrste i to, kako se pretpostavljalo, samo zbog nedostatka vitamina. S druge strane, ako otetimo tiroidnu ljezdu ili hipofizu, a to su potvrdila istraivanja, dobivamo diva, cirkuskog monstruma od dva i pol metra. To su ope poznate injenice. Promjene se deavaju ak i kod odraslih. Dr Haussler je zabiljeio sluaj ovjeka u zrelom doba kod koga je abnormalni porast hipofize izazvao skraivanje prstiju koji su postali debeli i stupasti. Ja sam otkrio da uzrono-posljedinu vezu endokrilnih lijezda i krljanja, patuljasta rasta, odnosno prekomjernog rasta, gigantizma, ne uzrokuju vitamini nego jedan enzim. Uh, kako e to revolucirati medicinu! Ja sam taj enzim - 119 -

nazvao Theta. Izolirao sam ga i na dobrom sam putu da ga sintetiziram. Evo formule. Izvadio je komad papira. Nisam razumio simbole, ali Sherman je kriknuo, a Grimshaw nastavio: Vi shvaate vanost? Kolosalno! Ali to se znanstvenom svijetu mora dokazati. Radi toga sam tono odreenom stimulacijom endokrinih lijezda u kombinaciji s injekcijama enzima Theta proizveo umjetne patuljke. No bilo je tu zapreka: ivotinje nisu davale zadovoljavajue rezultate. ini se da ovaj enzim djeluje samo na ovjeka. Koristei se ovim enzimom stvorio sam patuljke visoke samo osamdesetak centimetara. Na alost, ni jedno ovakvo stvorenje nije bilo mogue pustiti u svijet kao prirodnog patuljka. Predrasude amerike cvilizacije previe su mone i protivne istraivanjima! Bio sam prisiljen naviknuti svoje patuljke na koritenje narkotika, zapravo samo jednog narkotika po vlastitoj recepturi kako bih ostvario kontrolu nad njima. Meutim, s vama etvoricom eksperiment je podignut na mnogo viu razinu. Vi ete biti prvi primjerci novog reda veliine superpatuljaka, odnosno subpatuljaka. Dobra ala, zar ne? Kada sam pokuavao postii izrazito mali rast moji su imbecilni pacijenti obino umirali. Vi, meutim, svi... osim moda Kraickog... imate dovoljno snanu mentalnu konstituiciju da podnesete tretman i pojavite se kao potpune individue, veliine svega nekoliko desetaka centimetara. O tome sam pripremio izrjetaj koji nee biti objavljen za moga ivota, no poslije, ime Grimshaw... Primjedba izdavaa: Ovdje nedostaje dio rukopisa. Pretpostavlja se, onaj dio u izgubljenoj kapsuli. U vezi s pojedinostima navedenim u rukopisu kako slijedi: nije pronaen nikakav izvjetaj o eksperimentima dr Grimshawa. Ako je takav izvjetaj uope postojao, Voyna ga je najvjerojatnije unitio prije hapenja. Jedan Pinkertonov detektiv imenom Dougherty (ne Doherty) hospitaliziran je u sanatoriju dr Grimshawa 1922. godine. Istovremeno, ondje je takoer na lijeenju bio ovjek imenom Arthur Kaye. Nema, meutim, nikakvih tragova o Kraickom, kao ni o internisti Shermanu. Prema podacima velik je vremenski razmak izmeu smrti Doughertvja i Kayea. Detektiv je umro 1923. a Kaye tek u oujku 1924. godine. Na adresi navedenoj u Dohertyjevu rukopisu doista je ivjela izvjesna Millicent Armbruster. Podaci kazuju da se u listopadu 1922. godine udala za ovjeka imenom Kellett nakon ega joj se gubi trag. - 120 -

Preostala kapsula sadri ovo: ... spotaknuo o busen trave, pa smo se zbog njega morali zaustaviti. Trava se inila poput ume, tako je bila gusta i da nismo ekali zasigurno bismo ga izgubili. U komeanju kukac je pobjegao, pa ni te noi nismo imali hrane. Kaye se uspeo na stabljiku korova i dojavio da je vrt za nas jo predaleko da bismo do noi stigli, te smo se utaborili u jednom busenu trave. Bilo je hladno. Onaj komad zavoja bio je toliko grub da nam je naribao kou, a trojica koja su spavala morala su se koristiti svom svilom kao pokrivaem Ja sam straario u drugoj smjeni. Svaki put kada bih se oeao o vlati trave poprskala bi me ledena rosa kao iz tua. Ujutro je Kraicki poeo cmizdriti jer nije bilo dovoljno hrane. Morali smo ga vui za sobom. Nakon jednog sata putovanja nali smo neku natrulu granicu. Mogli smo sada zapaliti vatru uspijemo li nai ita to bismo skuhali na toj vatri. Izvukli smo nekoliko vlakana i ponijeli ih sobom. Iznenadilo nas je koliku smo koliinu mogli nositi, a Sherman je rekao da to moemo zato to smo ispravno postavili zakon kocke. Tko bi ga znao to mu je to? Znali smo da vatru nee biti teko zapaliti s pomou oblutka i komada opruge runog sata koju je Sherman dan prije bio pronaao. Neto podalje, Sherman, koji je predvodio, dozivao je iza jednog busena trave. Nali smo ga gdje stoji na jednom hrutu koji je, izvrnut na lea, malaksalo trzao nogama. Napao sam ga komadom one opruge, ali se iljak okliznuo po ljuturi, a ja sam zaradio gadnu ogrebotinu po leima jednom od dlakavih nogu hruta. Sherman je smatrao da ga trebamo obrnuti i udariti pod krila, ali ja sam se bojao da bi hrut mogao odletjeti prije nego to mi ita uradimo, pa smo odluili postiviti lomau iznad kukca i speci ga na mjestu gdje smo ga i ulovili. Indijancima je bilo lako izbiti iskru iz kamena, ali nama nije. Kad smo napokon zapalili vatru, vrelina je toliko uzbudila kukca da je mlatarajui nogama razgrnuo drvo, tako da smo se nali ondje gdje smo i poeli. Onda smo Kaje i ja nali neki kamen velik koliko nas dvojica zajedno. Uspjeli smo kukca zviznuti po glavi. Jo se malo vrpoljio ali vie nije razgrtao vatru. Zaboravili smo da e dva vlakna iz one granice vrlo brzo sagorjeti, pa je najtei zadatak bio odrati plamen sve dok jelo nije bilo pripremljeno. Meso na bedrima bilo je dobro. Po okusu je podsjealo na meso raka. Iznutrica nije bila ba najbolje peena, a bila je i premasna. - 121 -

Jedino je Kraicki i to mogao jesti. Bilo je ve kasno poslije podne kad smo dokrajili hruta pa smo odluili te noi odustati od mukotrpnog putovanja do vrta. Od kukca je ostalo jo dosta mesa, pa se nismo eljeli predaleko udaljavati od nae opskrbne baze dok se bolje ne opremimo. Problem oruja djelomino je rijeen tako da smo otkinuli krila i razrezali ih pomou opruge. Dobro naotrene kamenom postala su dosta djelotvorno oruje. Kaye, koji se pomalo bavio starinama prihvatio se posla toga popodneva. Od nekoliko vlati ilave trave nainio je praku. Do mraka uspio je njome oboriti nekoliko muha. Bila je to zanimljiva ali nekorisna majstorija, jer nakon prvog kusanja nitko od nas nije elio vie jesti muje meso. Meutim, sljedeeg jutra uspio je oboriti jednu pelu pa smo dobili malo dobrog mesa. Tjedan dana poslije uspio je maknuti s naeg puta pauka vrlo zloudna izgleda. Ponestaje mi papira. Moram saeti izvjetaj. Odijevanje, to je bio na najvei problem. Kada smo rijeili problem prehrane, odluili smo se na put po parku nadajui se da emo pronai kakav rupi koji je nekome ispao. Nismo ga pronali, ali smo uz rub potoka naili na stolicu. Neki lijenik ostavio je ne samo lijeniku torbu nego i neku knjigu, neto papira za pisanje i boicu tinte. Bilo je to pravo bogatstvo. Kaye i ja razbili smo kamenom bravu i otvorili torbu. Osim razliitih, za nas nekorisnih stvarica, bilo je nekoliko kapsula koje smo ispraznili pa smo tako dobili vrlo korisnu ambalau. Uspjeli smo razbiti jednu od boica i s pomou krhotina stakla nainiti orue i oruje. Bio je to zanimljiv povratak u kameno doba. Moram pouriti. Papir na kome smo pokuali ispisati nae zapise bio je preteak, a noga kukca kojom sam pokuao pisati suvie kripava. Ali knjiga, na veliku sreu, bila je Brinkleyjeva Povijest Japana tampana na tankom indijskom papiru. Namuili smo se dok smo istrgli nekoliko listova. Svejedno sumnjam da bih naao vremena za drugo, osim da zapiem ono to se dogodilo juer. Bilo nam je vrlo udobno u naoj kolibi od trave i bili smo dobro opskrbljeni odjeom i hranom. Sherman je ubio krticu, a Kraicki otkrio da je uta srika u stabljikama trave dobro povre, po okusu na parogu. Planirali smo prije zime dospjeti u kuu gdje, vjerojatno, ne bi bilo teko - 122 -

opskrbljivati se hranom. Meutim, nakon tri dana dolo je do promjene. Sherman i Kraicki otili su zajedno u lov, a Kaye i ja iskuavali smo razliite materijale za lukove kad dojuri Sherman sav blijed i poderana kaputa nainjena od krtije koe. to se dogodilo? pitao sam. Gdje je Kraicki? Nema ga vie rekao je naduak. Grimshaw je nabavio maku. Eto, zbog ega ostavljam ovaj zapis. Pouzdajem se u sreu da ovo nee nai Grimshaw, nego netko drugi.

Prije desetak godina, na svjetskom SF kongresu u Washingtonu (DISCON 2). izlagao je svoje likovne radove 24-godinjI ilustrator Michael Whelan. Iako je u to doba bio jo potpuno nepoznat i jo ni jedna njegova ilustracija nije bila objavljena, posebno iri mu je dodijelio prvu nagradu za najbolju ilustraciju na temu fantastike. Ako jo znamo i to da je iri dao Whelanu posebno priznanje i za jednu SF ilustraciju, moemo slobodno napisati da je 1974. godine, u vrijeme kad je najvei SF ilustrator svih vremena, Frank Kelly Freas, bio na vrhuncu svoje stvaralake snage, poela jedna od najbriljantnijih karijera u svijetu SF ilustracije. Tako je u sjeni Franka Kellyja Freasa, kojeg su ljubitelji SF tada ve po osmi put izabrali za najboljeg SF ilustratora godine i dodijelili mu nagradu Hugo. Izala nova zvijezda SF ilustracije kojoj u svijetu SF gotovo nema ravne.

PRIKAZI VIJESTI OSVRTIDOGAAJI POLEMIKE U posljednjih pet godina Velemajstori Michael je primio ak pet nagrada ilustracije Hugo koju su mu ljubitelji SF dali u SF-u: kao najboljem SF ilustratoru godine, pet puta za redom primio Michael Whelan je nagradu Locus koju dodjeljuje

istoimeni list i koja zbog velikog broja italaca vjerovatno najrealnije Dokazuje Whilanovu omiljelost. Wheian je 1981. prvi put primio i posljednju veu nagradu koju moe dobiti SF ilustrator. Na sedmom svjetskom kongresu fantazije (The World Fantasv Convention), koji svake godine okuplja strunjake za fantastiku, stravu i nadnaravnost u suvremenoj umjetnosti. Whelan je dobio nagradu World Fantasy, ili krae Howard, kako se ona zove u spomen na velikog prozaika fantastine knjievnosti Roberta Howarda. Michael Whelan je dobio nagradu Howard i 1982. pa ponovo 1983. a na kongresu u listopadu 1984. u Ottawi ta mu je nagrada izmakla iz ruku. ivotni put Mlchaela Whelana poeo ie 29. lipnja 1950. u Oulver Cityju u Kaliforniji. Otac mu je bio zrakoplovni inenjer a zbog specifinosti njegove profesije

- 123 -

koja je zahtijevala este selidbe na nova radna mjesta, obitelj Whelan morala se neprekidno seliti. Michael, koji je zbog zauzetosti roditelja bio vrlo esto sam, posebno je rado listao oevu zbirku starih SF asopisa kojih je u kui uvijek bilo dovoljno. Oduevljavao se prije svega arenim naslovnim stranicama koje su mu rasplamsavale matu i prije nego to ie nauio itati i pisati, a s ocem je gledao i veinu SF filmova u oblinjim kinima. Vizualne komponente, koje su se manifestirale kako u SF asopisima tako i u filmskom mediju, snano su djelovale na Whelana i zacijelo presudno utjecale na njegov dalji put ilustratora. Iako je Michael Whelan tada bio jo dijete, vizualna SF futuroioka ikonografiia nadahnula ga je do te mjere da bi poslije povratka iz kina crtao letee tanjure, svemirske kupole i slikao svoje verzije pojedinih prizora iz filma. Kao primjer kako se u Whelana jo u ranoj mladosti usadio SF nain miljenja, spomenimo aljiv dogaaj koji se zbio tada petogodinjem Michaelu. Kad ga je poslije neuspjelog bijega od kue policija nala u oblinjem samoposluivanju i dovela ga kui, zatvorio se u garau i od drvenih ploa poeo graditi svemirski brod. Iznenaenoj majci uvrijeeni djeak je objasnio da e odletjeti ak na Mars. Godinama je Whelan sa zanosom itao SF beletristiku, a posebno su mu se sviala djela Edgara Ricea Burroughsa. Michael Whelan je mnogo vremena posveivao i crtanju i ilustraciji. Kad je navrio petnaest godina, pohaao je u Denveru likovni seminar gdje se upoznao s radom u studiju i s osnovama likovne umjetnosti. Whelanovi roditelji, koji su mislili da se ilustratorskim radom nee

moi uzdravati, nagovarali su sina da izabere unosnije zanimanje. Isto su tako bili uvjereni da je SF pogodna samo za omladinu i da, e to njihov sin prije ili poslije prerasti. Iako je Whelan znao da nee tako lako moi unititi svoju sklonost prema umjetnosti, popustio je pred argumentima roditelja i stavio ilustratorsku djelatnost na sporedni kolosijek. Odluio je da se posveti medicini i da podane lijenik. Michael Whelan se poslije zavretka srednie kole upisao na sveuilite u San Joseu gdje je kao glavni smjer izabrao bioloke znanosti, a kao dodatni studij umjetnosti. Za vrijeme kolovanja, uzdravao se radom na benzinskim crpkama i u prodavaonicnma. a dodatni mu je izvor prihoda bila izrada ilustracija za neki medicinski asopis. U viim godinama studija pomagao je u anatomskom laboratoriju u kojem je, meu ostalim obavljao i seciranje i tako se detaljno upoznao s gradom ljudskog tijela. Whelanovu nadarenost za slikarstvo nije ostala, nezapaena na sveuilitu. I sam sve vie osjeajui da mu je ilustratorski rad i previe prirastao srcu da bi ga odgurnuo u drugi plan, odazvao se pozivima svojih profesora te je za glavni smjer izabrao studij umjetnosti. Svakako valja napomenuti da je Whelan, iako se odrekao studija medicine, i dalje posjeivao seminare iz anatomije, to mu je dalo izuzetno dobru bazu za uspjeno slikanje aktova. Upravo Whelanovim mentorima, koji su vjerovali u likovnu kreativnost svog studenta, pripada zasluga to se Whelan potpuno posvetio ilustratorskom radu. Michael Whelan je diplomirao 1973, a poslije godinu dana zavrio u Los Angelesu devetomjesenu specijalizaciju za likovnu ilustraciju i tu upoznao komercijalnu

- 124 -

stranu ilustrativne djelatnosti. Do Whelanovog prvog dodira s ljubiteljima SF dolo je potpuno sluajno. Za vrijeme specijalizacije u Los Angelesu na zidu kolskog hodnika vidio je obavijest o skupu u San Diegu (Comic-con 1974), izabrao nekoliko svojih ranih radova i u San Diegu priredio svoju prvu prodajnu izlobu. Kupci, koji su oduevljeno pokupovali izloene Whelanove slike, vjerojatno nisu ni sanjali da su za upravo smijenu cijenu doli do djela koja e s vremenom oznaiti znaajno rano razdoblje jednoga od najpopularnijih SF ilustratora. Iako Whelan za svoja likovna ostvarenja nije dobio ni izdaleka pravu protuvrijednost, lijep oziv ljubitelja SF potakao ga je na poduzetniji nastup. Nasuprot veini ilustratora koji poetak slikarskog puta provode obino u likovnim studijima gdje se bave manje vrijednim poslovima i tek se poslije mnogo godina probijaju da znaainiiih projekata. Whelan je odluio da ide na sve ili nita. Sve svoje znanje je uloio u pripremanje likovne mape koja e reprezentativno predstaviti njegovo svestrano likovno stvaralatvo. Dijapozitive svojih likovnih radova koji su ilustrirali SF, fantastiku i tematiku strave i uasa, poslao je nakladnikoj kui DAW koja se bavi iskljuivo objavljivanjem fantastikih djela u najirom znaenju te rijei. Stvar je uspjela, i Donald A. Wolheim, osniva i urednik kue, pokazao je prilino zanimanje za Whelanove ilustracije. Zatim se sve odvijalo vrtoglavom brzinom. Discon 2. svjetski SF kongres u Washingtonu 1974. bio je Whelanu prva vea stepenica na ilustratorskom putu. iri, u kojem su medu ostalima bili priznati ilustratori Jack Gaughan i John Schoonherr te knjievna i likovna kritiarka i knjievnica Sandra

Miesel, u jakoj je profesionalnoj konkurenciji, kao najuspjenijeg izlagaa izabrao tada jo potpuno nepoznatog Michaela Whelana. Whelanov neoekivani uspjeh u Washingtonu i zanimanje urednika izdavake kue DAW koji je povoljno ocijenio trinu vrijednost njegovih ilustracija, odluno su pridonijeli tome da se Michael Whelan preseli na istonu obalu SAD. u Brookfield u saveznoj dravi Connecticut. Od dogaaja koji su krojili Whelanovu ilustratorsku karijeru spomenimo jo SF kongres u New Yorku (Lunaron 1974) na kojem je on priredio svoju drugu prodajnu izlobu. U New Yorku se Whelan sreo s Harlanom Ellisonom. jednim od najznaajnih pisaca kratke SF proze kojega su se Whelanova djela duboko dojmila. Ellison, koji je bio svjestan snage umjetnikog izraza koji nastaje prilikom funkcionalne interakcije pisane rijei i slikarskog medija, a znao je i koliko je znaajna dobra naslovna stranica pri prodaji knjievnog djela. kod nakladnika svojih djela esto je uspijevao isposlovati da naslovne stranice slikaju umjetnici koje bi sam izabrao. U prvom redu spomenimo slikarski par Lea i Dirana Dillon koji su prije jednog desetljea ilustrirali Ellisonova sabrana djela za izdavaku kuu Pyramid, pa Barclaya Shawa koji je slian projekt izvrio prije dvije godine za Izdavaku kuu Ace. Do prvog zajednikog projekta Elisona i Whelana dolo je ve potkraj 1974. Ellison je tada napisao kratku SF priu Croatoan. prodao je asopisu Gallery i uvjerio uredniki kolegij da za ilustratora izabere Whelana. Ako se sjetimo da je Ellison na Lunaconu kupio jednu Whelanovu ilustraciju za ciglih pedeset dolara, to to je Whelan za objavljivanje u

- 125 -

asopisu Gallery dobio ak pat stotina, pokazuje vie nego zorno kako se Whelan u toku nekoliko mjeseci probio meu najbolje plaene SF ilustratore. Prva Whelanova naslovna stranica pojavila se 1975. godine kod DAW-a. ilustrirala je djelo Lina artera arobnica s kraja svijeta (The Enchantress of World's End). Od tada vie nikad nije bio bez posla. Iako je u poetku radio samo za kuu DAW, uskoro je proirio djelatnost i na druge izdavake kue. prije svega na Ace i Ballantine/Del Rey. Zanimljivo je to da je Whelan u cijelom desetljeu svog rada ilustrirao samo knjievna djela i da, suprotno Franku Kellyju Freasu, nije poklanjao gotovo nikakvu panju periodikoj SF tampi. Naslovna stranica koju je naslikao za jedan broj revije Isaac Asimov's SF magazine (rujan listopad 1978) samo je usamljen primjer, a i ta je bila naslikana u prvome redu kao donura lanku o njegovoj ilustrntorsknj djelatnosti. Razlog je vjerojatno u tome to revijalna tampa plaa razmjerno nie honorare a, s druge strane, Whelan je od izdavakih kua dobivao toliko posla da mu za periodinu tampu jednostavno nije ostajalo vremena. Ako elimo bolje shvatiti uzroke koji odrauju knjinu ilustraciju i koji su odluno utjecali kako na slikarsku usmjerenost Michaela Whelana tako i na upravo meterski rast njegove popularnosti meu ljubiteljima SF anra, moramo spomenuti nekoliko znatnijih trinih karakteristika knjine ilustracije koje su se prvenstveno manifestirale u razvoju depne knjige. Iako su povijesniari industrije knjiga morali prilikom traenja prethodnika depne knjige posegnuti ak u 16. stoljee (kad je

jedan mletaki nakladnik objavljivao klasina djela rimske i grke knjievnosti u depnoj zbirci Aldina), do masovnog razvoja italake kulture moralo je proi jo gotovo 400 godina? Meu znaajnijim evropskim izdavaima valja spomenuti lajpciku izdavaku kuu Tauchnitz koja je u doba svog djelovanja od sredine 19. do sredine 20. stoljea izdala, meu ostalim, 5000 depnih knjiga na engleskom jeziku, te aurnim plaanjem autorskih honorara, kako za prevedena djela tako i za pretiske, mnogo pomogla uvoenju i konanom ozakonjenju autorskih prava. Zanimljivo je da su u toj zbirci knjiga na prijelazu iz 19. a 20. stoljee ugledala svijetlo dana i neka klasina SF djela kao to su na primjer, Pogled unatrag (Looking Backward) Edwarda Bellamyja i veina djela H. G. Wellsa. S obzirom na to da nas zanima prije svega razvoj knjine ilustracije koja je s vremenom postala jedna od bitnih trinih komponenti industrije knjiga, posvetimo vie panje ba opremi kniige. Do poetka 20. stoljea bilo je razmjerno malo knjiga koje su imale ilustrirane naslovne stranice. Razlog za to je vjerojatno u tome to su se izdavai oslanjali na uzak krug redovitih kupaca knjiga koje nije trebalo privlaiti arenim naslovnim stranicama poticati ih na kupnju. To se odraavalo i na izdavakim programima, koji su sadravali preteno klasike evropske i amerike knjievnosti, a lakeg tiva, koje bi bilo dostupno onim potencijalnim itaocima kojima knjiga samo povremeno doe u ruke i koji sebi tek stvaraju redovite italake navike, bilo je razmjerno malo. Kultura itanja nije bila masovna a izdavai, koji su uz to imali preslabu distribucijsku mreu i za

- 126 -

ire mase neprilagoen izdavaki program kojim bi knjigu kao robni proizvod pribliili potencijalnom itateljstvu, jo nisu poznavali funkciju i utjecaj likovne opreme naslovne stranice knjige na potroaa. Poeci ilustriranja naslovne stranice knjige pojavili su se sredinom 19. stoljea u Velikoj Britaniji. Meko uvezane knjiice sa utim koricama koje su dobile naziv yellowbaeks, esto su na naslovnim stranicama imale drvorezne otiske u boji kojima su privlaile kupce. U etrdesetim godinama devetnaestog stoljea u SAD je izvren prvi ozbiljniji pokuaj da se knjiga priblii iroj javnosti. Izdavai novina koji su raspolagali razvijenom distribucijskom mreom, s istodobno koristili nisike potanske tarife, poeli su tada izdavati dodatke u obliku knjiga koje su naruiocima slali potom. Kako su eljeli privui i dodatan krug itatelja, te su dodatke opremili ilustriranim naslovnim stranicama u boji a nudili su ih kupcima i na kioscima, gdje su meu novinama odmah privlaili panju ponajprije svojom opremom. Iako je taj pokuaj prodora jeftine knjige propao za samo etiri godine zbog osjetnog poveanja cijene potanskih usluga i zbog labilnog privrednog stanja, znaajno je bilo to to su izdavai pravilno ocijenili komercijalnu ulogu ilustrirane naslovne stranice pri irenju kulture itanja meu najirim masama. Drugi pokuaj revolucije na tritu knjiga u SAD poeo ie tik prije izbijanja graanskog rata. Kolekcija knjiga Beadle's Dime Novels, koja je objavljivala lake tivo, kao na primjer prie s Divljeg zapada, pustolovine privatnih detektiva itd., na ilustriranim naslovnim stranicama prikazivala je pojedine prizore iz knjige, a izdavai su posebno uspjene ilustracije

ponekad pretiskivali i na omote drugih knjiga. Ubrzo su se pridruile i mnoge druge izdavake kue koje su izdavale lako tivo, ali i priznata knjievna djela evropskih i amerikih pisaca. Sredinom 19. stoljea nastao je i zatitni omot tvrdo ukorienih knjiga, koji je u poetku sluio iskljuivo kao zatita knjige, a poslije su mu poduzetni izdavai, da poveaju prodaju, dodali i ilustrativnu komponentu. Iako se depna knjiga odrala na tritu ak tri desetljea, stekla je preuzak krug italaca i time donosila izdavaima premalenu dobit, pa je stoga do kraja 19. stoljea postupno nazadovala kultura itanja u SAD. Izdavai su, u elji da niskim cijenama privuku to vie kupaca, neprekidno smanjivali proizvodne trokove, to je uskoro dovelo do toga da je depna knjiga zbog loeg tiska i uveza, bijednog papira, senzacionalistikih naslova i ilustracija izgubila ugled, to je opet utjecnlo na dalji pad prodaje. Trokovi su i dalje padali, no kako je tvrdo uvezena knjiga bila srazmjerno jeftina, to nije donosilo eljene rezultate. Konaan udarac tom zaaranom krugu zadao je zakon o potivanju autorskih prava, koji je 1891. donijela amerika vlada i koji je, kako kae povjesniar knjige Frank Luther Mott, konano i zauvijek prisilio gusare da spuste crne zastave. Svretak u iduem SIRIUSU (iga Leskovek) Na posljednjoj omotnoj stranici ovoga SIRIUSA sa etiri Whelanove ilustracije: Dijadem sa zvijezda. Plavi strah, Dijete Zemlje i Bijeli vuk (Diadem from the Stars, Blue Fear, Earthchild, The White Wolf.)

- 127 -

SFERAKON 85
Ovogodinji SFERAKON odrat e se 2224. veljae (februara) u Zagrebu. Ivanigradska 41a. Sve pojedinosti o programu ovog zanimljivog dogaaja bit e objavljene u iduem SIRIUSU. (d)

SF entuzijasti u Makedoniji
Klub za SF i futorologiju Pulsar, koji ve nekoliko godina uspjeno djeluje pod krovom Doma mladih 25. maj u Skoplju, izdao je nedavno, poslije ozbiljnijih priprema, prvi broj biltena Pulsar, a ovih dana i drugi. Na dvadesetak stranica depnog formata, u oba je broja veliki dio prostora posveen poecima SF-a, te znaenju i potrebi za SF-om u svijetu i u nas, uz posebni osvrt na filmsko stvaralatvo. U svakome e broju biti objavljeno i nekoliko domaih i stranih vrhunskih SF pria. Pulsar se priprema da bude domain narednoga Jukona, koji bi trebalo da se odri potkraj 1985. u Skoplju. Uvelike se radi na pripremama za ovaj veliki dogaaj u SR Makedoniji, a organizatori uvjeravaju kako nastoje da se ne ponove greke koje su dosad pratile takve skupove. Klub e uskoro obznaniti i tonu satnicu za sve dane odravanja Jukona i jo prima sve dobronamjerne prijedloge u vezi s tim. Treba napomenuti i to da Dom 25. maj uvelike radi na tome da se ovih dana premijerno izvedu dramatizacije triju pria Raya Braburyja Tetovirani ovjek (ovjek: Nikakvo odreeno jutro, nikakva odreena no; Posljednja no na svijetu). Izvest e ih amatersko kazalite Kameleon, prema scenariju A. Jankovia i u reiji M. Janevskog. (B. Jankovski)bor.

SIRIUS-burza
Kupujem SIRIUSE 1 i 2, te komplet Wellsa (Kentaur). Prodajem ili mijenjam razliita Izdanja SF-a, te stotinjak Galaksija. Lazar Sekuli, Jovana Tomaevla 13, 81000 Titograd Dobro ouvane romane Vrli svet (Huxley), Dan Triphida (Wyndham), Kapija (Pohl) i Svet se kae Suma (LeGuin) mijenjam za starije brojeve Vikenda i Galaksije poslije 100. broja Anka Orekovie, Smolikara 6, 51000 Rijeka. Prodajem SIRIUSE 158, 74 89, 9194, 96100 1 YU SIRIUS. sve za 3000d. Ratko Getz, Smiiklasova 20. 41000 Zagreb SIRIUSE 9. 11, 12, 17, 21, 33, 4450, 52. 55100, prodajem po dogovoru, 111 lh mijenjam za programe za CBM 64 111 za SF knjige. Marijan DraSi. Omika 31 5f,000 Split. Prodaje SIRIUSE 1100 (nedostaju samo nekt brojevi) Ili lh mijenjam za stripove, prema dogovoru. Buro Marsi, A. V. Bubnja 18 41020 Zagreb. Prodajem Clarkeove knjige Kraj djetinstva (500d). Rajski vodoskoci (500d), Odiseja 20U (700d), te od Herberta Pjean planeta 1-6 (2500d) i Templea Tajna zvijezde Sirlus (1000 d).

- 128 -