SVJETSKA POVIJEST XX. st.

1. SVIJET DO POETKA 1. SVJETSKOG RATA

Do poetka 20. st. svjetske sile bile su optereene u svojim meusobnim odnosima pitanjima podjele kolonija, odnosno imperijalistikom politikom. Zavretkom podjele svijeta i rjeavanjem pitanja odnosa u prekomorskim krajevima one se ponovno okreu Europi. Rjeenje kolonijalnih sukoba izmeu Engleske i Francuska donijelo je njihov meusobni sporazum, London je uspio razgraniiti svoje interesne sfere s Rusijom u Aziji, a preostali su sukobi izmeu Njemake i Francuske, te Austrije i Rusije. Njemaka je smatrala da nije u novoj podijeli svijeta dobila onoliko kolonija koliko bi odgovaralo njenom poloaju u Europi, a to je pripisivala tome da u vrijeme kolonijalnih osvajanja nije imala jaku mornaricu. elja za stvaranjem velike flote potakla je Njemaku da 1900. g. donese Zakon o floti. Kako je Engleska u to vrijeme poela s gradnjom modernih ratnih topovnjaa (dreadnoughta), zapoela je utrka u naoruanju izmeu Njemake i Engleske. Zaotreni odnosi izmeu Njemake i Engleske dodatno su se pogorali dvjema krizama u Maroku, koji je Francuska uz pristanak Engleske htjela ukljuiti u svoju kolonijalnu sferu. Prva marokanska kriza izbila je 1905. g. kad je njemaki car Vilim II. posjetio marokanski luki grad Tanger i izjavio da e se Njemaka zalagati za prijateljstvo s Marokom, za slobodnu trgovinu i za ravnopravnost s ostalim dravama u tom dijelu svijeta, dok je marokanskog sultana priznavao suverenim vladarom. Njemaka je tim pokazala da ne priznaje anglo-francuski sporazum o Maroku, te je zahtijevala saziv meunarodne konferencije koja bi ponitila taj sporazum. Budui da se Francuska usprotivila takvom prijedlogu, Njemaka je zaprijetila ratom. Sazvana je konferencija u Alhesirasu koja je zakljuila da Maroko ostane neovisna drava, ali da Francuska i panjolska svaka u svojoj zoni odravaju red. Njemaka nije postigla to je eljela, a Francusku je osim VB, RUS i SAD-a podrala i Italija, koja je jo 1900. g. postigla s Francuskom sporazum o podjeli njihovih interesnih podruja, gdje je Maroko bio interesno podruje Francuske, a Tripoli Italije. Druga marokanska kriza izbila je 1911. Francuska je sve vie uvrstila svoj gospodarski i politiki poloaj u Maroku. Kad su se pobunila marokanska plemena protiv Francuza i sultana, Francuzi su na to odgovorili vojnom intervencijom i zauzeli marokansku prijestolnicu. Nijemci su odmah na to reagirali i poslali vojnu topovnjau "Pantera" (Panterin skok) u luku ispred grada Agadira, gdje je prijetila Francuskoj i zahtijevala od nje da joj preda taj grad ili neki drugi posjed u Africi. Kriza je rijeena dogovorom, gdje je Njemaka dobila pogranini dio Konga (proirila je svoju koloniju u Kamerunu), a Francuskoj je priznato pravo na Maroko. U to vrijeme i Italija je zaratila s Turskom i otela joj Tripoli i Cirenaiku. Promijene u Turskoj izazvane mladoturskom revolucijom 1908. g. i svrgavanjem sultana Abdulhamida II. izazvale su krizu u odnosima OC i A-U. Mladoturci su se zalagali za reformu Osmanskog Carstva koja bi konsolidirala dravu na ustavnim temeljima i modernizirala je po ugledu na ostale europske zemlje. To nije odgovaralo A-U i njenim interesima u BiH, jer se bojala da 1

mladoturci nee zahtijevati reviziju Berlinskog sporazuma. Zbog toga je pourila i ve 1908. anektirala BiH. Proglaenje te aneksije bez odobrenja ostalih supotpisnica Berlinskog sporazuma izazvalo je krizu, ponajprije s Turskom i Rusijom. Kriza je zavrila 1909. g. zakljuenjem ugovora s Turskom u kojem je Turska priznala aneksiju, a zauzvrat je dobila odtetu od 52 milijuna kruna i obeanje da e A-U povui vojsku iz novopazarskog sandaka. Njemaka je kao saveznica A-U napravila pritisak na Rusiju da prizna aneksiju, to je ona uinila, kao i Srbija. Tako je okonana i ova kriza. Voene krilaticom "Balkan Balkancima" balkanske su zemlje Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grka gajile svoje ekspanzionistike elje koje su namjeravale ostvariti istjerivanjem Turaka s balkanskog prostora. One su 1912. g. sklopile balkanski savez i iste godine zaratile s Turskom. Turska je rat izgubila i bila je primorana na potpisivanje primirja. Prema mirovnom sporazumu zakljuenom u Londonu 1913. g. saveznici su zadrali osvojena podruja, a stvorena je nova drava Albanija koja je trebala sprijeiti Srbiju da izae na more. Nedugo zatim nastali su sporovi saveznika s Bugarskom oko pitanja Makedonije, pa je izbio drugi balkanski rat u koji se umijeala i Rumunjska i Turska (zauzela istonu Trakiju i Edirne). Bugari su zatraili mir i sklopili ga u Bukuretu. Srbija je dobila Vardarsku Makedoniju, Grka Egejsku i dio Trakije, Bugarska Pirinsku Makedoniju, Rumunjska Dobrudu, a Turska istoni dio Trakije i Jedrene. Rat izmeu europskih sila pripremao se postupno vie od trideset godina. Kad je Njemaka postala ujedinjena i mona imala je jaku tenju jo vie poveati svoju gospodarsku i politiku mo, a tu tenju mogla je ostvariti ponajprije pribavljanjem kolonija i utjecajnih sfera u svijetu. Kako su one bile ve razdijeljene izmeu velikih europskih sila (VB i FRA), Njemaka je nastojala da se njih dokopa u nekom veem oruanom sukobu. U savezu s A-U nastojala je to jae podupirati svoga saveznika, koji je zbog unutranjih nacionalnih sukoba i sam bio izvor moguih sukoba, ali ponajvie zbog njegovog vanjskopolitikog poloaja i antagonizma prema Rusiji. Njemaka je bila svjesna da e kad-tad doi do sukoba i zato je nastojala biti to spremnija za njega. To moe objasniti i injenicu da do rata nije dolo ni za obje marokanske krize, ni za aneksione krize, ve ba 1914. g., onda kad su sve strane bile spremne za rat. ekao se samo povod. Jo od 1903. g. na Balkanu su se sukobljavali austrijski i velikosrpski ekspanzionizam. Austrougarska je u svojoj ekspanziji ukljuivala i pokoravanje Srbije, dok je Srbija teila osvajanju susjednih teritorija (BiH, Hrvatske). Da bi stvorili Veliku Srbiju, velikosrbi su se nastojali povezivati u razne teroristike organizacije koje su djelovale protiv A-U. Jedna takva organizacija bila je i "Ujedinjenje ili smrt" koja je zapravo organizirala atentat na a-u prijestolonasljednika Ferdinanda. Ferdinand kao budui car nije odgovarao srpskoj politici, jer se zalagao za preureenje Monarhije u po trijalistikom kljuu, a to bi znailo njezino ouvanje, dok se Srbija nadala proirenju upravo na njezinim ruevinama. Stoga je stupila u kontakt s organizacijom "Mlada Bosna" koja je djelovala u BiH i pripremila neke njezine lanove za izvrenje atentata. Franjo Ferdinand boravio je u lipnju 1914. u BiH na vojnim vjebama. 28. lipnja 1914. izvren je atentat na Franju Ferdinanda i njegovu suprugu u Sarajevu. Atentat je izveo Punia Rai, pripadnik Mlade Bosne.

Sarajevski atentat potaknuo je A-U diplomaciju da pokua prvo to mirnije rijeiti taj dogaaj. A-U se nadala diplomatskom igrom primorati Srbiju na poputanje i na kraju je ak i dovesti pod svoj protektorat. Uz to se nadala da Rusija nee podravati zemlju "caroubojice". No A-U se prevarila. Rusija je i dalje podravala Srbiju, a ova se pokazala tvrdim orahom u pregovorima. 23. srpnja A-U objavila je ultimatum Srbiji u kojem trai od nje da dopusti njenim istraiteljima da istrae ubojstvo. Srbija je to odbila jer je to smatrala povredom svoga suvereniteta, ali je pristala na suzbijanje daljnjih teroristikih akcija. A-U se time nije zadovoljila te je 25. srpnja prekinula diplomatske odnose, a 28. srpnja 1914. g. objavila Srbiji rat.

2. PRVI SVJETSKI RAT

Njemaku nije previe iznenadio razvoj dogaaja. Ona je, kao i ostale europske velesile, odmah po objavi ultimatuma stavila svoju vojsku pod mobilizaciju. No, da bi izbjegla ratovanje na dva bojita (Schlieffenov plan), prvo je planirala napasti Francusku, a zatim Rusiju. 1. kolovoza 1914. g. Njemaka je navijestila rat Rusiji, a dva dana kasnije Francuskoj. Da bi zadala udarac Francuskoj i izbjegla utvrenu nje-fra granicu, Njemaka se u duhu svoje taktike munjevitog ratovanja okomila na Belgiju, te tako preko sjevera provalila u Francusku. 4. kolovoza 1914. u rat ulazi i Velika Britanija i alje pomo francuskim snagama. Samo na taj nain uspjeli su se Francuzi obraniti od Nijemaca koji su morali odustati od opsade Pariza i napustiti bojinicu na rijeci Marni. Rat se ubrzo pretvorio u poziciono ratovanje gdje su se bitke vodile na ogranienom podruju, na crtama bojinice, umjesto do tada na otvorenom borilitu, gdje se brzo odluilo tko je pobjednik, a tko poraeni. U rat se na strani Antante ukljuio i Japan, s namjerom da se teritorijalno uvrsti u Kini i zauzme tamonje njemake posjede. Kad je zapoeo rat, Italija je suprotno oekivanjima saveznika, proglasila neutralnost i na taj nain izazvala raspad Trojnog saveza. Ostao je samo Dvojni savez kojem su kasnije pristupile Bugarska i Turska s kojima je Centralnim silama polo za rukom zatvoriti tjesnace. Italija je proglasila neutralnost jer nije htjela pomoi irenje i uvrivanje A-U na Balkanu i jer je i sama na tom prostoru imala vlastite ekspanzionistike tenje (Dalmacija!). S druge strane raunala je i na teritorijalne ustupke koje bi dobila prelaskom na stranu Antante. Stoga je 1915. g. u Londonu sklopila tajni sporazum kojim je za ulazak u rat na strani Antante dobila u obeanje juni Tirol i Goricu, Gradiku, Trst i Istru i vei dio jadranske obale. Na balkanskom bojitu A-U je 1914. g. doivjela dva poraza protiv Srbije i to na Ceru (to je bila prva pobjeda Antante u 1.s.r.) i na Kolubari. Na istoku su Nijemci i Austrijanci bili suoeni s voenjem rata na dugakoj ruskoj fronti. Zajednikim udarima A-U i Njemake 1915. g. Rusiji je oduzeta Poljska. U Europi su Nijemci bili angairani na dva bojita zapadnom i istonom. U 1915. g. odluili su se vie usmjeriti na istono bojite i u snanim udarima onesposobiti rusku vojsku i onda se ponovno okrenuti zapadnom bojitu. No, kako su i Rusi predvidjeli snane napade u to vrijeme, sudarila su se dva snana napada u kojima je na kraju prednost izborila Njemaka. Bojinica se utvrdila od Rikog zaljeva do Dnjestra. Da bi olakali poloaj ruske vojske engleske i francuske trupe poduzele su 1915. tzv. dardanelsku ekspediciju 3

kojom su nastojale zauzeti tjesnace i spojiti se s ruskom vojskom, te na svoju stranu pridobiti Grku i Rumunjsku. No ta akcija nije uspjela. Ta akcija navela je njemake i a-u trupe da uz pomo Bugarske, kojoj su obeani odreeni teritorijalni ustupci, pomognu Turskoj i spoje se s njezinom vojskom. Smjer tog pothvata iao je preko Srbije, ija se vojska pred udarima morala povui na otok Krf. Okupirana je i Crna Gora. Ulaskom Italije u rat otvorilo se i talijansko bojite na rijeci Soi. Iako su tamo a-u jedinice bile brojano manje, uspjele su suzbiti sve talijanske napade. Tek kad je A-U morala poslati neke jedinice na istono bojite osvojili su Talijani Goricu. Na zapadnom bojitu vodile su se 1916. g. velike bitke. Francuzi su obranili Verdun, a u toj bitci stradalo je oko 1 000 000 ljudi. Druga velika bitka vodila se na rijeci Som, gdje su francuske i engleske snage nastupale zajedno protiv Nijemaca. U toj su bitci Britanci prvi puta upotrijebili tenkove. Rusi su na istonom bojitu 1916. izveli nekoliko uspjenih napada i zauzeli Bukovinu i dio Galicije i izbili na Karpate. Tamo su zarobili vie od 400 000 a-u vojnika. Nakon neuspjele dardanelske ekspedicije, Francuzi i Britanci iskrcali su svoje jedinice 1915. g. u Solunu sa zadaom da djeluju dolinom Vardara. Uskoro su tamo prevezene i sve srpske jedinice sa otoka Krfa i dobrovoljaki odred SHS obueni u Rusiji. Tako je otvoreno i Solunsko bojite. Sve do potkraj rata nisu se na ovom bojitu vodile vee akcije. Rat se vodio i izvan Europe, ponajvie da bi se zauzele njemake kolonije. Njemaka nije imala tako dobre pomorske veze sa svojim kolonijama, niti su one imale neko strateko znaenje, tako da su brzo bile zauzete. I njemaka mornarica je nakon bitke kod Skagerraka 1916. g. bila prisiljena na mirovanje u lukama. U blokadi njemakih luka i opskrbe najrevniji su bili Britanci, koji su primjenjivali taktiku tzv. puinske blokade umjesto blokade pojedinih luka. Rat je u to vrijeme (kraj 1916. g.) poeo polako unitavati gospodarstvo i ekonomiju zaraenih zemalja, koje su oskudijevale u raznim sirovinama i hrani. Njemaka flota u koju je toliko ulagano pokazala se nesposobnom da se nosi s britanskom flotom, te je osuena na mirovanje u lukama. Najvea pomorska bitka izmeu britanske i njemake mornarice vodila se kod poluotoka Jilanda. Tek usavravanjem podmornikog ratovanja, Nijemci su pokuali probiti blokadu Sjevernog mora i Britancima su najavili podmorniki rat. Njemake podmornice torpedirale su trgovake brodove, te talijanske, francuske i britanske ratne brodove. SAD je u to vrijeme raznim trgovinskim sporazumima podupirao Antantu. Ugroavanje trgovakih putova prema Europi nije bilo u interesu amerikog gospodarstva, koje se pobojalo da pobjedom Centralnih sila europske drave nee moi isplatiti svu robu. Zato je uzimajui za povod akcije njemakih podmornica (koje su bez upozorenja torpedirale i putnike brodove) 6. travnja 1917. uao u rat s Njemakom, to su uinile i neke druge srednjoamerike zemlje, Portugal i Kina. Prvi svjetski rat uveo je u uporabu brojna nova oruja kao strojnicu i brzometni top, a najvee je bilo 1917. g. kada su prvi u ratu Englezi upotrijebili tenkove u bitci na rijeci Som. Avioni su tek bili na poetku razvoja, tako da nisu mogli jo efikasno djelovati kao to e to moi u 2.s.r. ZBIVANJA U RUSIJI 1917. g.

Rusija je u 1. svjetski rat ula prilino nespremna. Njezini privremeni uspjesi u ratu nisu mnogo znaili njezinom stanovnitvu koje je bilo nezadovoljno zbog gospodarske zaostalosti, siromatva, velikih poreza i drugih nevolja. Seljaki nemiri i radniki trajkovi tijekom 1915. i 1916. g. pojaali su se osobito 1917. g. Najnapetije je bilo u Petrogradu, glavnom gradu Rusije. Tu je 25. veljae 1917. izbio generalni trajk koji je pokuala uguiti carska vojska, ali i ona se pobunila. Tada je pod pritiskom ruskog visokog graanstva odstupio car Nikola II. Romanov, a Rusija je postala republika. Njome je upravljala privremena vlada. Koristei se daljnjim nezadovoljstvom ruskog seoskog stanovnitva i radnika ruski su boljevici pod vodstvom Lenjina pripremali oruani ustanak. Lenjin je do 1917. g. boravio u vicarskoj, gdje je okupljao meunarodnu ljevicu i propagirao svjetsku proletersku revoluciju (zimmerwaldski pokret). Nakon povratka u Rusiju zalagao se za provoenje trenutane revolucije, ali su tada u boljevikoj stranci veinu imali menevici i eseri koji su bili za dogovor s liberalnim graanstvom. No Lenjin je nakon dobivanja veine u moskovskom i petrogradskom sovjetu oduio podii oruanu revoluciju. Posvuda su se osnivali sovjeti koji bi postali nova tijela vlasti, a ustrojavali su i svoje oruane odrede (Crvena armija). Trocki je svojom agitacijom priveo na stranu boljevika vojnike i mornare u Krontatu. Nakon provedenih priprema oni su 25. listopada 1917. g. poduzeli oruanu pobunu u Petrogradu i zauzeli sve najvanije ustanove, svrgnuli privremenu vladu i proglasili svoju vlast sovjeta. Bila je to oktobarska revolucija kojom na vlast u Rusiji dolaze komunisti. Odmah je osnovana boljevika vlada pod nazivom Savjet narodnih komesara koju je izabrao 2. kongres sovjeta radnikih i vojnikih deputata, a donesena su i tri historijska dekreta: dekret o obrazovanju sovjetske vlasti, dekret o zemlji i dekret o miru. Nakon to su na odranim izborima veinu u konstituanti dobili eseri, Lenjin je proglasio konstituantu u socijalistikoj dravi nepotrebno i raspustio je 1918. g. Sovjetska Rusija nastojala se iskljuiti iz rata i to je uradila mirom u BrestListovsku 1918. g. Rusija se tim mirom odrekla Kurlandije, Litve, Letonije, Estonije i Poljske, te nekih podruja u Aziji, korala je priznati mir koji je sklopila Ukrajina s Centralnim silama, obvezati se na razvojaenje vojske i platiti ratnu odtetu od 6 milijardi zlatnih maraka. Sovjetska je vlada priznala nezavisnost Finskoj, a bila je spremna i Poljskoj, ali je ona jo uvijek bila pod okupacijom. Da bi sprijeila odvajanje rubnih neruskih naroda (Ukrajina) 1918. boljevika vlada donijela je dekret o pravima naroda Rusije, kojim se pravo na samoopredjeljenje naroda priznaje iskljuivo ako ga zatrae sovjeti dotinog naroda, kao revolucionarna tijela, a narodima je ponuena federacija. ZBIVANJA 1918. I KRAJ RATA Wilson je s jedne strane potaknut boljevikom deklaracijom o miru i samoopredjeljenju naroda, a s druge strane elei da tom revolucionarnom zahtjevu postavi graansko-demokratsku opreku, 8. sijenja 1918. g. podnio Kongresu svoj program 14 toaka u kojem je zacrtao principe meunarodnih odnosa nakon rata. 1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno, a poslije toga ne smije biti nikakvih tajnih sporazuma, a diplomacija e od tada uvijek raditi javno; 2. apsolutna sloboda pomorske plovidbe za vrijeme rata i mira izvan teritorijalnih voda; 3. ukidanje svih ekonomskih prepreka; 4. sniavanje nacionalnih naoruanja na najmanju moguu mjeru koja odgovara sigurnosti 5

zemlje; 5. nepristrano rjeavanje kolonijalnih zahtjeva uzimanjem u obzir interesa naroda o kojima je rije; 6. odlazak stranih vojnih snaga sa ruskog teritorija; 7. odlazak stranih vojnih snaga iz Belgije i uspostava njene pune suverenosti; 8. oslobaanje itavog teritorija Francuske s korekcijom nepravde koju su joj nanijeli Prusi 1871. g. u Alzasu i Lorenu; 9. uspostava Italije u njezinim nacionalnim granicama; 10. puna sloboda za autonoman razvitak A-U; 11. evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore i slobodan prilaz moru za Srbiju; 12. autonoman razvoj za neturske narode u Osmanskom Carstvu, slobodan prolaz kroz Dardanele; 13. osnivanje slobodne Poljske s izlazom na more i prikljuenje Poljskoj onih teritorija koje su naseljene Poljacima; 14. osnivanje Drutva naroda koje e pruiti uzajamno jamstvo za politiku i teritorijalnu nezavisnost malim dravama. Ovim programom Wilson je ponudio samostalnost svim narodima i zalagao se za novi svjetski poredak bez velikih sila. Iako su Wilsonove toke predviale samo autonomiju narodnosti unutar A-U, 1918. g. situacija se znatno promijenila, jer je SAD priznao ehoslovakoj status zaraene drave i izjasnio se u prilog nezavisnosti Jugoslavenima. Wilson je u svom odgovoru caru Karlu rekao da njima (narodima), a ne njemu (caru) pripada pravo da odlue u kojem obliku se mogu zadovoljiti njihove nacionalne tenje. Bio je to konaan znak za poetak raspada A-U. Narodno vijee u Pragu objavio je da vie nema pregovora s Beom, Jugoslavensko Narodno vijee objavilo je stvaranje Drave SHS, Rumunji u Sedmogradskoj eljeli su izabrati Narodnu skuptinu. Karlo je sada pristajao na samostalne drave, ali je predlagao da budu povezane zajednikim izvrnim vijeem. No tada je dolo i do promjena u Maarskoj, gdje je grof Karolji formirao ugarsko Narodno vijee i objavio kraj dualistike monarhije i postanak nezavisne drave Ugarske. im je ula da je Bugarska otpala, turska vlada osjetila je da se rat blii kraju. Saveznici su bili pred samim Carigradom, a turska vojska rasprena po itavom carstvu. I Carigrad je bio izloen pomorskom napadu, gdje su saveznici htjeli probiti blokadu Dardanela. Mladoturska vlada bila je nesposobna da se opire, pa je Enver-paa podnio ostavku. Nova vlada na elu s Izet-paom pokuala je brzim mirom izbjei opasnost i zakljuiti separatni mir prije kapitulacije Njemake, nadajui se u blae uvjete od saveznika. Vlada se obratila Britancima, traei od njih zatitu ako napusti Njemaku. To je prihvaeno, uz uvijete da Turska otvori tjesnace i da autonomiju Mezopotamiji, Siriji i kavkaskom podruju. Tako je Turska 18. X. 1918. kapitulirala. Primirje s Turskom potpisano je u Mudrosu i njime je Turska morala demobilizirati vojsku, dati u zatoenitvo sve ratne brodove i predati garnizone u Siriji, Tripolitaniji i Mezopotamiji. Saveznici su ovlateni da zaposjednu tjesnace, te Batum i Baku koji im je omoguavao kontrolu eljeznica. No kako je sporazum sklopljen samo s Britancima oni su gledali jedino svoje interese. Tako ni Francuska, ni Italija, ni Grka nisu nale u tom primirju garancije koje bi titile njihove interese u Siriji i Maloj Aziji. Talijanska vojska zapoela je 24. listopada 1918. g., kad je ve sve bilo gotovo, odluujuu ofenzivu protiv A-U. Napadnute su austrijske snage koje su se ionako ve nalazile u raspadu. Ne udi stoga to su Talijani imali mnogo uspjeha u toj ofenzivi. Zauzeem Vittoria Veneta ofenziva je zavrena i poraz se pretvorio u rasulo. Austro-ugarska komanda nastojala je samo sprijeiti 6

katastrofu, a jedino su njemake jedinice tu i tamo krenule u protunapad. Ovaj napad Italija je uinila samo iz razloga da dobije teritorije, a njime je zapravo izazvala konani raspad A-U, koji je bio i glavnim uzrokom kapitulacije Njemake. Vojni poraz austrijske vojske na talijanskom bojitu ubrzao je i raspad Monarhije. U ekim i jugoslavenskim zemljama narodna vijea poela je organizirati vlade. Car je 29. X. 1918. kapitulirao, ali je jo uvijek pokuavao da izmeu novoformiranih drava osnuje neku dunavsku konfederaciju, kojem bi na elu stajala carska dinastija. Taj prijedlog poslan je i silama Antante, ali one su odgovorile da se ne mogu uputati ni u kakvo pogaanje s carskom vladom koja vie nema ustavne vlasti. Ona priznaje samo vlade novih nezavisnih drava. 29. X. 1918. proglaena je ehoslovaka Republika, a istog dana je u Zagrebu proglaena Drava SHS. Dana 30. listopada 1918. g. Narodna skuptina austrijskih Nijemaca izglasala je stvaranje austrijske drave, koja je postala republikom, nakon abdikacije cara Karla. Istog dana priznata je vlast Karoljiju u Budimpeti, a Tisa je ubijen. Nijemci su nakon objave rata od strane SAD-a pourili s napadima na zapadnom bojitu prije iskrcavanja Amerikanaca. No ti napadi su bili odbijeni, a Nijemci potisnuti. U kolovozu 1918. g. saveznike snage poduzele su odluujue napade na zapadnom bojitu, a u isto vrijeme dolo je i do proboja Solunskog bojita. 29. rujna 1918. iz rata je istupila Bugarska i sklopila primirje. A-U se morala povui s talijanskog bojita gdje su se njene snage, uglavnom sastavljene od pripadnika raznih naroda, raspale. A-U je zatraila primirje 29. listopada, a 8. studenog Njemaka koja je 11. 11. 1918. kapitulirala. Time je zavren 1. svjetski rat.

3. MIROVNA KONFERENCIJA U PARIZU

Krajem rata nestale su sa karte tri velike carske dinastije, to je dovelo i do promjene reima vlasti u njihovim dravama. U pobjednikim su dravama oblici vlasti ostali nepromijenjeni (parlamentarizam). Liberalne i parlamentarne ideje bile su isto tako ugroene pojavom novog politikog pokreta na istoku komunizma. Dok liberalno i demokratsko uenje nalae dravi zadatak da potuje prava ovjeka i u zakonodavstvu se pridrava stanovitih opih pravnih naela i vrijednosti, sovjetsko uenje potpuno podinjava ovjeka dravi i smatra da zakonodavac ne treba postavljati nikakvu granicu njezinoj vlasti kad se radi o mjerama koje su u skladu s revolucionarnim ciljem. Tako su se nakon rata pojavila dva koncepta ureenja poslijeratnog svijeta: revolucionarni koncept, koji se nije razvio poto se socijaldemokratske snage u srednjoeuropskim zemljama nisu zagrijale za revoluciju sovjetskog tipa. Drugi je bio buroaski na temeljima Wilsonovih 14 toaka i Parike mirovne konferencije. Mirovna konferencija u Parizu poela je s radom 18. sijenja 1919. g. u vrijeme kada je Europom harala panjolska groznica (gripa), koja je pokosila gotovo 20 milijuna ljudi, gotovo dvostruko vie nego to ih je poginulo u ratu. Znaajno obiljeje vremena u kojem je zasjedala konferencija bile su socijalne revolucije, najveim dijelom sa socijalistikim ciljevima. Sredinja linost konferencije bio je ameriki predsjednik Wilson, koji je na zasjedanje doao s vrstim uvjerenjem da e se rad konferencije odvijati pod zastavom 7

graanske demokracije. On je bio najvei autoritet na konferenciji jer je na njoj sudjelovao kao predsjednik SAD-a, one zemlje koja je drala u rukama polovicu sveukupnog svjetskog kapitala, i kod koje su ostale zemlje Europe bile do grla zaduene. Izmeu pobjednikih sila Antante, posebno izmeu Engleske i Francuske nije bilo jedinstvenog gledita u pogledu rada konferencije. Francuska je eljela osigurati prevlast u Europi i to vie oslabiti Njemaku, kako je ova ne bi mogla vie ugroavati. Insistirala je da njemaka granica bude na Rajni i da se Njemakoj nametnu to tee ratne reparacije. S druge strane, eljela je da lanice Antante vojno reagiraju protiv Rusije, kako bi sprijeile irenje socijalizma u Srednjoj i Zapadnoj Europi. Engleska se zauzimala za unitenje njemakoga kolonijalnog imperija i osiguranje prevlasti na moru. Smatrala je da Njemaku ne treba previe oslabiti, jer bi jaka Njemaka trebala biti brana Europe od Rusije i ravnotea Francuskoj. Uz ove tri sile, na strani pobjednika sjedile su Italija i Japan, a sudjelovati su eljeli i predstavnici manjih drava saveznica, predstavnici naroda Podunavlja i Istone Europe. Stoga se postavljalo pitanje kako organizirati rad konferencije s 25 drava sa svih pet kontinenata. Plenarne sjednice su odrane stoga samo na poetku i na kraju konferencije, a stvarne odluke je prvo donosilo Vijee desetorice, sastavljeno od po 2 predstavnika velikih sila, a nakon povlaenja Japana, Vijee etvorice. Pitanje formiranja nove zajednice europskih drava postalo je najveom potekoom u radu konferencije. Pitanje granica novostvorenih drava i njihovih teritorijalnih zahtjeva rijeeno je pravima manjina: novonastale drave koje nisu obuhvaale samo jedan narod, morale su se obvezati da e pripadnicima drugih naroda u okviru svojih granica osigurati opstanak bez prisilne integracije. Prvi je to prihvatio u ime ehoslovake Toma Masarik. Odustalo se od naela samoopredjeljenja naroda, da se ne bi njemake austrijske pokrajine i dijelovi eke i Poljske gdje su preteito stanovali Nijemci prikljuili Njemakoj. Na konferenciji su formulirana naela i nain rada Drutva naroda, koje je kao prva vanija odluka konferencije osnovano u travnju 1919. g., a njegova su pravila ula u zavrni dokument konferencije Versajski ugovor. Wilson je Drutvo naroda zamiljao kao organizaciju svih suverenih drava, koje bi trebale ravnopravno i demokratski odluivati o svim pitanjima meusobnih odnosa i o razvoju cijelog ovjeanstva. Drutvo naroda nije naruavalo naelo suverenosti, jer nije obvezivalo njene lanice na zajedniko postupanje, ve je trebalo postati samo sastajalite lanica na kojem bi one uskladile svoje poglede. Imalo je Generalnu skuptinu, Vijee od 4 do 6 stalnih i 9 nestalnih lanova, Stalni sekretarijat, Meunarodni sud i Meunarodni ured za rad. elja za kolektivnom sigurnou izraena je u pravilima Drutva samo naelnom izjavom da e svaka lanica potovati teritorijalni integritet i politiku nezavisnost drugih lanica, ali nije stvoren instrument koji bi osiguravao da se ta obveza potuje. Za spreavanje eventualnih ratova predviene su ekonomske sankcije lanica protiv drave napadaa. Iako je Wilson bio jedan od idejnih tvoraca Drutva naroda, ono je ve na samom poetku doivjelo veliki udarac kada je ameriki Senat odbio pristupanje SAD-a Drutvu. Izostanak Rusije inio ga je jo labavijim. Jedan od elemenata Drutva koji je 8

imao trajan efekt bio je mandatni sistem. Posljedica rata bila je elja Velike Britanije i Francuske da se domognu njemakih kolonija i dijelova osmanlijske drave. Ali tim podrujima vie nisu mogle upravljati po svojoj volji, kao u kolonijama, ve su dobile mandat od Drutva naroda da rade na razvoju i dobrobiti tih naroda. Drutvu su morali podnositi izvjetaj svake godine. Prvi mirovni ugovor na konferenciji zakljuen je s Njemakom u Versaju 28. lipnja 1919. g. Njemaka delegacija nije mogla sudjelovati u izradi ugovora, ve su joj uruili gotov ugovor i ostavili joj nekoliko dana da ga potpie. Njemaka nije smjela imati veu vojsku, niti uvesti vojnu obvezu. Morala je Antanti predati veinu svojega tekog naoruanja i obvezati se da e unititi golem broj puaka. Zabranjeno je da ima mornaricu i gradi ratne brodove. Oduzeti su joj Alzas i Loren i pripojeni Francuskoj, Danska je dobila sjeverni lezvig, a Poljska zapadnu Prusku, Poznanj i Gornju lesku. Gdanjsk je postao slobodni grad pod upravom Drutva naroda i stupio je u carinsku uniju s Poljskom. Na rok od 15 godina morala je demobilizirati i ustupiti Rajnsku oblast. Bilo joj je zabranjeno ujedinjenje s Austrijom. Najtea odredba bila je golema ratna odteta to ju je morala platiti saveznicima i to 126 milijardi zlatnih maraka u roku od 30 godina. Drugi mirovni ugovor zakljuen je u Saint ermenu 10. rujna 1919. g. izmeu Antante i Republike Austrije. U njemu je priznat nastanak ehoslovake, Italija je dobila Juni Tirol do Brenera gdje je ivjela znatna talijanska manjina. Prema Londonskom ugovoru Italija je jo dobila i neke slovenske i hrvatske krajeve: slovensko primorje s Trstom, Istru, dio Koruke i Kranjske. Za te su pokrajine voene diplomatske borbe izmeu Italije i Kraljevine SHS. Novoj je Kraljevini SHS priznat dio Koruke, slovenska tajerska, Kranjska i Dalmacija, a kasnije, od Ugarske, Hrvatska, Slavonija, Vojvodina, te BiH. Poljska je dobila Galiciju. S ugarskom je sklopljen poseban sporazum u Trianonu. Treu ugovor zakljuen je 27. studenog u Neuillyju s Bugarskom. Njime je Bugarska u korist Grke izgubila dio Trakije i izlaz na Egejsko more. U lipnju 1920. g. zakljuen je mirovni ugovor Antante s Maarskom, koji je potvrdio prikljuenje Slovake i potkarpatske Rusije Slovakoj, te Sedmogradske Rumunjskoj. Antanta je 1920. g. primorala i Tursku da u Sevresu potpiu mirovni ugovor kojim je Turska svedena na turski etniki teritorij Anadoliju i tjesnace s Carigradom i zaleem. Grka je na 15 godina dobila upravu nad Smirnom i jugozapadnom Malom Azijom te nekoliko egejskih otoka. Turska je morala priznati samostalnost Armenije pod engleskim protektoratom, a Kurdistanu osigurati autonomiju. Versajski mirovni sustav stvoren je sa gledita pobijeenih i pobjednika, tako da je u svom korijenu nosio klicu revanistikih tenji, koje e se kasnije rasplamsati u novi rat.

4. SOCIJALISTIKE REVOLUCIJE U SREDNJOJ EUROPI

NOVEMBARSKA REVOLUCIJA U NJEMAKOJ Revolucija je zapoela 3. studenog 1918. g. pobunom mornara u 9

njemakim podmornikim bazama. Narednih dana zahvatila je radnitvo svih veih njemakih gradova koje je poelo organizirati svoja vijea i zahtijevati republiku. Vodea politika snaga revolucije bila je Socijaldemokratska stranka Njemake (SPD). Revolucija je najprije pobijedila u Mchenu, gdje su Socijaldemokrati 7. studenog preuzeli vlast i svrgnuli vladajuu dinastiju. 9. studenog dolo je do generalnog trajka u Berlinu. Stara je vlast bila posve paralizirana, a vladajui slojevi okirani. Predsjednik carske vlade Max Badenski predao je tada svu vlast predsjedniku SPD-a Friedrichu Ebertu, a njegov suradnik Scheidemann jo je istog dana s balkona Reichstaga proglasio republiku. No dva sata kasnije Karl Liebknecht je sa balkona Reichstaga proglasio Njemaku socijalistiku republiku i pozvao radnitvo da izgradi svoju vlast. Veina radnitva slijedila je politiku SPD-a koja se zalagala za mirno i zakonito ostvarenje socijalizma u suradnji s buroazijom. Tome se suprotstavila ekstremna ljevica okupljena oko Rose Luxemburg i Karla Liebknechta u Spartakovom savezu koji su traili uspostavu vlasti preko radnikih i vojnikih vijea. Negdje u sredini su bili Nezavisni socijalisti, koji su s SPD-om formirali Vijee narodnih opunomoenika. Ebert je osigurao lojalnost vojske, obeavi da nee dirati u njenu strukturu. Time je njegova vlast bila osigurana. Nakon toga SPD je krenuo u program oblikovanja demokratske parlamentarne republike. Spartakov savez promijenio je kasnije ime u Komunistiku partiju Njemake, koja je demonstracijama pokuala oboriti Ebertovu vladu. Ebet je pozvao u pomo vrhovnu komandu i vojska je otjerala demonstrante s ulica. Zbog toga su Nezavisni socijalisti napustili vladu, pa je SPD formirao samostalnu vladu. Stanje se zaotrilo kad su Spartakovci poetkom 1919. g. organizirali velike demonstracije, a protiv njih pozvani su tada reakcionarni dobrovoljaki odredi, a umijeala se i vojska. Tako je obraunom vojske i demonstranata zavrio pokuaj socijalistike revolucije u Njemakoj, dok su Rosa Luxeburg i Karl Liebknecht uhvaeni i ubijeni. Ebert je odrao vlast, te su ubrzo provedeni izbori za konstituantu na kojima su pobijedili Socijaldemokrati. No u parlamentu su veinu ipak izborile graanske stranke, koje nisu od Njemake stvorile republiku kakvu je htio Ebert, ve parlamentarnu graansku dravu proglaenu u Weimaru. OSNIVANJE KOMUNISTIKE INTERNACIONALE Ponesen zbivanjima u Njemakoj, Lenjin je potkraj 1918. g. predloio revolucionarnom marksistikom radnitvu svijeta osnivanje nove komunistike internacionale, koja bi se posve odvojila od socijaldemokrata, koji nisu prihvaali ideju o revoluciji. Tako je osnivaki kongres Tree komunistike internacionale odran 6. sijenja 1919. g. u Moskvi. U internacionalu su ule manje komunistike organizacije i skupine, ali nijedna organizirana radnika stranka s masovnom bazom, osim lijeve norveke i bugarske socijaldemokracije. MADARSKA SOVJETSKA REPUBLIKA (pogledaj u skriptu Povijest srednje i jugoistone Europe u XX. st.)

10

5. SJEDINJENE AMERIKE DRAVE DO 2. SVJETSKOG RATA

Na izborima 1920. g. predsjednik Wilson i Demokratska stranka pretrpjeli su teak poraz. Republikanska veina odbila je sudjelovanje Amerike u Drutvu naroda, a isto tako i potpisivanje Versajskog sporazuma, te su SAD 1921. g. s Njemakom sklopile poseban mir. SAD se jo nisu htjele vezivati za nikakve vanjskopolitike sporazume i meunarodne organizacije, ve su ponovno poele provoditi svoju politiku izolacionizma. Rat je isporukama za saveznike i izgradnjom vlastite vojske dao privredi snaan zamah i zapoela je preobrazba SAD-a u najmoniju gospodarsku silu na svijetu. Teilo se oslobaanju privrede dravne kontrole, a te su tendencije nale svoj izraz u Republikanskoj stranci koja je u svojem programu branila vrsti individualizam, kao ameriki nain ivota. Dolo je do stvaranja golemih koncerna i korporacija koji su zavladali itavom amerikom privredom. Od privrednog zamaha imao je koristi i tzv. srednji sloj koji je naao posao u novim poduzeima. 1928. g. za predsjednika je izabran kreator gospodarske politike SAD-a nakon rata Hoover. 1929. g. Amerika je doivjela, kao i ostatak svijeta, gospodarski slom koji je zapoeo na crni petak 25. listopada i uskoro se produbio u veliku gospodarsku krizu s opadanjem itave proizvodnje i rasulom nadnica i cijena. Hooverova vlada nije se znala ponijeti s posljedicama gospodarske krize, te je na izborima 1932. g. pobijedio demokratski kandidat Roosevelt. On je zapoeo s mjerama hitne pomoi, zapoljavanju putem velikih javnih radove, stabilizaciji cijena u poljoprivredi, iskoritavanju prirodnih sila (regulacija rijeke Tenessee). Zatim je donio obiman program socijalnog preobraaja i ureenje radnog odnosa. U poetku se krupni kapital tome odupirao putem Vrhovnog suda koji je neke zakone proglaavao protuustavnima, ali je nakon izmjene njegovog sastava vlada dobila slobodne ruke. Taj program gospodarskog oporavka poznat je u svijetu pod nazivom New Deal. Dolo je do preobraaja strukture itave poljoprivrede, od iskoritavanja tla do uklanjanja zakupa. Liberalizacija radnog odnosa donijela je priznavanje sindikata u federalnom okviru kao partnera u pregovorima s poduzetnicima, te je uvedeno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Teite se polako poelo pomicati s pojedinih drava prema federalnoj vladi, ija se djelatno poveala. Roosevelt je smatrao da se obrana amerikog stila ivota i amerike slobode o vanjskih i unutarnjih neprijatelja mora sastojati od mjera za zatitu ekonomske sigurnosti graana.

6. VELIKA BRITANIJA I NJEZIN COMMONWEALTH

Na kraju rata Velika Britanija je u potpunosti postigla svoj cilj, a to je bilo iskljuivanje Njemake s mora, a s druge strane bila je osloboena i ruskog pritiska u azijskom prostoru. Razvijena brodogradnja brzo je nadoknadila gubitke u floti, nastale tijekom rata. No ekonomska baza britanskog imperija nije vie bila onako jaka, kao prije rata, jer su trite preuzimale nove industrijske grane koje su imale svoje najjae centre u SAD-u i Njemakoj. Britanija se ipak drala svoje povijesne politike tradicije da se sve neminovne promjene vre postupno i demokratski preko parlamenta. Nije bila spremna 11

svoje politiko i drutveno ureenje mijenjati na brzinu, pa zato socijalistika revolucija u Britaniji nije nikada imala izgleda za uspjeh. Radnici su svoja prava branili preko trade uniona, koji su i 1919. g. sprijeili veu vojnu intervenciju protiv sovjetske Rusije. Nakon parlamentarnih izbora 1922. g. Liberalna stranka je izgubila odluujue mjesto na politikoj sceni, iako je njezin voa Lloyd George uivao veliki ugled. Potrebe novog vremena shvatili su najbolje konzervativci, koji su pokuali sauvati to vie od predratne Engleske. Odluan prodor izvojevala je Laburistika stranka, koja je zamijenila liberale kao najjaa opozicijska stranka. Financijsku podrku imala je u raznoliko udruenim trade unionima. Oni su tako 1924. g. doli na vlast, ali je vlada pala, jer Parlament nije htio ratificirati priznanje SSSR-a. Ponovno e dobiti mandat 1929. g. kada e razliitim javnim radovima postupno poeti preusmjerivati privredu i rjeavati pitanje nezaposlenosti. No zbog gospodarske krize 1931. g. bila je oformljena vlada narodne koalicije, koju je vodio Mac Donald. Njegova politika gospodarskog zatvaranja nije uspjela, jer su britanski dominioni ve izvojevali toliku samostalnost da njima nije vie bilo mogue upravljati prema potrebama otoka. Ipak, koalicijska vlada je uspjela sanirati posljedice krize, a 1935. g. ju je zamijenila konzervativna vlada Stanleya Baldwina. Engleska vanjska politika izmeu dva rata bila je prilino kobna za razvoj svijeta. Britanija je htjela nastaviti predratnu politiku apsolutnog gospodstva na moru i ouvanju svoj imperija, a na kontinentu politiku ravnotee snaga. U dvadesetim godinama je politikom poputanja pokuala Njemaku ponovno integrirati u europsku zajednicu, te je sredinom dvadesetih Njemaka osloboena plaanja reparacija. Zbog toga je bila u stalnim nesporazumima s Francuskom, ali je s njom morala suraivati jer je samo tako mogla osigurati jamstvo napretka Europe. Kad se pojavio faizam Britanci su pokazali kolebljivu politiku. U vrijeme panjolskog graanskog rata zauzimali su se za potpuno nemijeanje, ime su slabili panjolsku republiku. Najkobnija je bila vanjska politika Chamberlaina koji se nadao da e od 1937. g. teritorijalnim koncesijama u Europi zadovoljiti Hitlera i sauvati mir, te je bio inicijator Mnchenske konferencije 1938. g. Nakon 1.s.r. engleski su se dominioni jo vie osamostalili. Tako je 1922. g. Irska postala dominionom, ime je privremeno okonana dugotrajna borba Iraca za samostalnost. Naglaavajui potpunu ravnopravnost matine drave sa dominionima, koje su nazivali slobodni narodi, Britanci su naziv Imperija zamijenili sa Britanska zajednica naroda. elja za dobivanjem statusa dominiona javila se i u Indiji, najvanijoj engleskoj koloniji. Odmah nakon zavretka rata Indiju su zahvatili snani protuengleski nemiri pod vodstvom Kongresne stranke Mahatme Gandhija. On je 1922. g. zatraio autonomiju, a potom poveo politiku pasivnog otpora protiv Engleza. Indijce je pozvao da bojkotiraju englesku industrijsku robu. Britanci su odgovorili represivnim mjerama, ali je otpor i dalje rastao. Na zasjedanju Indijskog nacionalnog kongresa u Lahoreu 1929. g. pretena veina pod vodstvom Gandhija i Nehrua, zahtijevala je potpunu samostalnost Indije, to je izazvalo zatvaranje nacionalnih i politikih voa. 1935. g. britanski je parlament donio zakon o Indiji, prema kojem se 1937. g. Burma odvaja od Indije, a sama Indija i dalje ostaje pod britanskom vlau i bila je ureena kao savez pokrajinskih dravica, 12

koje su dobile autonomne vlade. 1937. i 1939. g. dolo je do krvavih sukoba izmeu muslimana i hindusa, to je pred poetak 2.s.r. onemoguilo Indiji dobivanje nezavisnosti.

7. FRANCUSKA DO 2. SVJETSKOG RATA

Francuska je iz 1.s.r. izala kao pobjednik, te je na Parikoj mirovnoj konferenciji bila glavni strateg. Do Hitlerovog uspona u europskoj politici ponaala se kao hegemon, te se osobito u Srednjoj Europi oslanjala na niz drava koje su ispunjavale njezine elje. Francuska je neprestano strahovala od obnove Njemake, koja bi se mogla ponovno uzdignuti. Na poetku 20-ih ekonomija se oporavila povratkom Lorena i Alzasa to je ojaalo francusko rudarstvo i metalurgiju, ali je i nakon rata u industrijskoj proizvodnji zaostajala za Britanijom i Njemakom. Zbog naglog pada vrijednosti franka veliki broj ljudi je osiromaio, osobito srednji sloj. Valutu je stabilizirala vlada tek sredinom dvadesetih na elu s Poincareaom. Desetljee nakon 1.s.r. politiki je bilo vrlo nestabilno. Stare konzervativne monarhistike stranke su nestale. Desnica (bogati ljudi koji su branili svoj privilegiran poloaj) prihvatila je demokraciju i parlamentarizam i djelovala je unutar sistema. Radnike nemire 1919. doekao je desniarski reim Clemenceaua mjeavinom sile i poputanja. Poboljano je socijalno zakonodavstvo i zakljueni novi kolektivni ugovori izmeu poslodavaca i sindikata. Radniki se pokret, potkraj 1920. g. podijelio na komuniste, koji su bili u veini i prikljuili se Komunistikoj internacionali i na socijaliste, koji su tek 1924. g. dostigli komuniste. Oni su bili pristae parlamentarizma i reformistikog puta u socijalizam. U prvim poratnim godinama vladali su desniarski reimi koji su u pogledu Njemake zauzimali kruto i beskompromisno stajalite i traili su striktno provoenje odredbi mirovnog sporazuma. Postigli su da 1923. g. Francuska okupira Ruhrsku oblast, ali su ve 1924. g. na izborima izgubili od socijalista (lijevi kartel). Vladu je formirao lijevi radikal Herriot. Radikalna stranka republikanizma, demokracije i slobode, koja je branila naela francuske revolucije, afirmirala se potkraj 19. st. i bila je sve vrijeme glavni nosilac Tree Republike. Predstavljala je uglavnom nii sloj i seljake srednjake, inovnike, ljude slobodnih zanimanja. Politika joj je bila napredna, ali u ekonomskom pogledu konzervativna i reakcionarna. Bila je neprijateljski raspoloena prema katolicima, krupnom kapitalu i veleposjedu, ali nepovjerljiva i prema socijalizmu, drei se vrsto putova demokracije i parlamentarizma. Heirrotova vlada je smanjila napetosti s Njemakom i priznala je SSSR. Francuski ministar Briand 1928. g. postigao je s amerikim m.v.p. Kelloggom sklapanje pakta kojim bi se sve sile potpisnice odrekle upotrebe sile u meusobnim sporovima. Poetkom tridesetih godina ekonomska je kriza donijela i politiku krizu. Pojavio se niz organizacija faistikog tipa kao kraljevi kameloti, patriotska omladina, francuska akcija i ognjeni krievi. Oni su zahtijevali ukidanje parlamentarne demokracije i okonanje klasne borbe uvoenjem autoritarnog sistema vladavine. Na izborima 1932. g. radikali i socijalisti ponovno su dobili veinu, ali nisu mogli rijeiti ekonomsku krizu, a kad se 1934. g. saznalo za 13

financijske skandale u koje su bili umijeani i lanovi vlade, faistike organizacije organizirale su masovne demonstracije i pokuale sruiti reim. Tada su socijalisti pozvali radnitvo i sve demokratske politike snage na obranu parlamentarizma i demokracije. Tako su i komunisti prihvatili ponudu socijalista za suradnjom i napustili politiku klasne borbe. Privremeno su odgodili otru borbu za socijalizam u korist borbe protiv faizma. 1936. g. stvoren je Narodni front sastavljen od Radikala, Socijalista i Komunista. Front je pobijedio na izborima i stvorena je vlada koju je vodio Leon Blum, voa socijalista. Iste godine sindikati su organizirali velike trajkove kojima su pokuali prisiliti vladu da ostvari obeani program. Matingonskim sporazumom poveane su plae i sklopljeni kolektivni ugovori, ali je inflacija ubrzo anulirala taj napredak. Dolo je do razilaenja u koaliciji, jer radikali nisu bili naklonjeni politici Bluma koja je bila usmjerena na socijalizaciju. A i u vanjskoj politici Blumova se vlada nala u tekoj poziciji. Blum je elio podrati republikansku panjolsku, ali se plaio otpora radikala, koji su insistirali na neutralnosti, pa i desnice koja je bila za Franca. Naposljetku vlada se pridruila Englezima u komitetu za nemijeanje. Narodni se front 1938. g. raspao i do poetka rata vlade su sastavljali radikali (Daladier) koji su se prikljuili Britaniji 1938. g. prilikom potpisivanja Mnchenskog sporazuma.

8. NJEMAKA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA

WEIMARSKA REPUBLIKA Privredni temelji Njemake nakon rata bili su toliko vrsti da ih ni udar nakon Parike mirovne konferencije nije mogao pogoditi. Osnove industrije rudarstvo, industrija eljeza i elika, radile su prema suvremenim metodama uz neprestanu racionalizaciju, pa ak i integraciju. Monopol na podruju kemijske industrije bio je zbog nametanja ugovora o izruenju patenata djelomini izgubljen, ali je i dalje bio znaajan. Kapaciteti su se koncentrirali u nekoliko podruja: u Ruhrskoj oblasti i u Srednjoj Njemakoj. Berlin je kao glavni grad postao privredni centar Njemake. Poljoprivreda je i dalje bila vrlo efikasna i proizvodila je dovoljno za domae potrebe. Na izborima za konstituantu 1919. g. SPD nije dobio apsolutnu veinu, pa je morao suraivati s dvjema graanskim strankama (Njemaka demokratska stranka i Katoliki centar). Oni su stvorili tzv. weimarsku koaliciju, koja je 11. studenog donijela i ustav. Tim ustavom drava je ostala decentralizirana i pokrajinske su vlade sauvale svoje politike nadlenosti, a Pruska je ostala netaknuta. Upravo je opstanak Pruske pridonio stabilnosti nove drave, jer su u njoj veinu imali socijaldemokrati, za razliku od Bavarske i Ruhra, gdje su desniari iskazivali snaan separatizam. Uvrenju drave trebao je pridonijeti i jak poloaj predsjednika republike. Njega je plebiscitarno birao cijeli narod, te je on bio nezavisan o parlamentu. On je imenovao i otputao kancelara i njegove ministre, a zakonske je prijedloge, pa ak i ako su proli parlament, mogao stavljati na referendum i bio je vrhovni zapovjednik vojske. Na temelju ustava mogao je objaviti izvanredno stanje protiv saveznih zemalja koje bi povrijedile ustav. Tako monog predsjednika nazivali su nadomjestkom za cara. Prvi predsjednik bio 14

je Ebert, koji je na odgovoran nain koristio svoje ovlasti i pomagao je da nova drava prebrodi sve krize u prvim godinama nakon rata. 1920. g. ipak je desniarski orijentiran berlinski garnizon izvrio pu i na vlast doveo Wolfganga Kappa. Legalna se vlast sklonila u Dresden, a potom u Stuttgart, dok je radnitvo diljem drave spontano zapoelo trajk. Dio vojske ostao je vjeran staroj vladi, koju je podravala i Antanta i pu je propao, ali je pokazao kako su antidemokratske snage u Njemakoj i dalje jake. Na izborima 1920. g. SPD i Demokratska stranka izgubile su mnogo mandata, a ojaala je ljevica (nezavisni i komunisti). Nakon tih izbora, pa sve do 1928. g. nastaju vlade centra (demokrati, narodna stranka i centrum) koju su tolerirali, pa i podravali socijaldemokrati i ljeviari. SPD je na vlast doao samo jo 19281930. Brojano ojaala KP pokuala je u dva navrata doi na vlast revolucionarnim prevratom i to 1920. g. i 1923. g. No nije imala uspjeha, jer je vojska bila izrazito protusocijalistiki orijentirana. Godine 1923. izbila je i ekonomska kriza koja je onemoguila plaanje reparacija. Tako su Francuzi, da bi osigurali svoj dio, vojno okupirali industrijski najjae njemako podruje Ruhr. Nijemci su odgovorili pasivnim otporom i proizvodnja u Ruhru je obustavljena. Amerikanci i Englezi nisu se slagali s francuskom politikom okupacije, ali nisu nita poduzimali. Stoga je njemaka vlada da bi izbjegla ekonomsku katastrofu, morala odustati od pasivnog otpora. Ekonomsku nestabilnost pokuala je 1923. g. iskoristiti malobrojna Nacionalsocijalistika stranka Adolfa Hitlera i u Mchenu izvriti prevrat i dokopati se vlasti. Bavarska vlada i vojska su uguile pu i nakon toga ne pokret gotovo zamro. Kad su 1924. g. Amerikanci i Englezi izali s novim planom plaanja njemakih reparacija, a Njemaka poela s plaanjem, Francuzi su se povukli iz Ruhra. Dolazi do naglog jaanja privrede. Na izborima za predsjednika 1925. g. pobijedio je kandidat desnice Hindenburg, koji je u poetku potovao ustav i republiku, ali je kasnije radio u korist desnice i pridonio padu Weimarske republike. Prvi diplomatski uspjeh Njemake bio je 1922. g. sklopljeni Rapallski ugovor sa SSSR-om, koji je Njemakoj pruio oslonac protiv omrznute Poljske i otvorio sovjetsko trite. Ugovorom u Locarnu 1925. g. Njemaka je priznala francuske granice na zapadu i bila primljena u Drutvo naroda, ali nije htjela priznati istone granice prema Poljskoj. Nastojala je i dalje dobiti olakice za plaanje reparacija, to joj je uspjelo 1929. g. na konferenciji u Hagu. Privredna kriza poetkom tridesetih imala je za Njemaku katastrofalne posljedice. Vlada posljednjeg socijaldemokratskog kancelara Mllera pala je 1930. g. zato to SPD nije mogao prihvatiti zahtjeve kapitala da se smanje izdaci drave za pomo nezaposlenima kako bi se tereti ekonomske krize prebacili na lea radnika. Osnovana je nova graanska vlada centra na elu s Brnningom. Na izborima 1930. g. SPD je i dalje najjaa stranka, ali su se glasovi ostalih lijevih stranaka presipali u 20% za nacionalsocijaliste. Brnning nije imao mnogo podrke u parlamentu, a svoj je program provodio posebnim vladinim odlukama, primjenom predsjednikovih ovlatenja. Tako je Njemaka postala predsjednika republika. Privredna kriza pokuala se svladati tednjom, ali je to samo povealo broj nezaposlenih. To je iskoristila desnica i 1932. g. oborila Brnninga. Privrednu krizu nije okonalo i otpisivanje reparacija 1932. g. u Lozani. Krupni kapital odluio se tada osloniti na 15

Hitlera, koji je obeavao prestanak klasne borbe. Do njegovog dolaska na vlast kancelar je bio Franz von Papen koji je pridonio ruenju ostataka weimarske demokracije. Raspustio je zemaljsku vladu Pruske koju su predvodili socijaldemokrati, ime su izgubili svoju najvaniju bazu. Radnitvo nije prualo nikakav otpor. Nacionalsocijalisti su pojaali propagandu i fiziki teror i poveavali svoj postotak na parlamentarnim izborima 1932. g. U sijenju 1933. g. sporazumjeli su se s ostalim desniarskim strankama i predsjednikom Hindenburgom i Hitler je 31. sijenja 1933. g. postao njemaki kancelar. NJEMAKA POD NACIONALSOCIJALIZMOM Hitler je svoj program nacionalsocijalizma iznio jo 1924. g. u knjizi Mein Kampf. U njoj je svoje poglede na psihologiju masa, iz kojih se moe raspoznati njegova nadarenost za zavoenje naroda. Taj mu je talent omoguio da brzo preraste sve svoje suparnike u stranci. U knjizi je odbacio politiku Weimarske republike i iznio je svoj vanjskopolitiki cilj da za njemaki narod dobije prodor na Istok (Lebensraum) kako bi Nijemci stekli svjetsku vanost. Program stranke proglaen je jo 1920. g. nepromjenjivim i u svojoj prvoj toki zahtjeva pravo Nijemaca na samoopredjeljenje radi ujedinjenja. U Hitlera se ta ideja povezivala i s rasnom ideologijom, s primitivnim biologizmom iz Darwinove borbe za opstanak. U Mein Kampfu on je objavio nadmonost nordijsko-germanskog ovjeka, utjelovljenog u Nijemcu, te njemako gospodstvo, kao povijesno poslanje njemakog naroda. Smisao sveg politikog ivota on vidi u dobivanju prostora, zadai kojoj dravnik treba podrediti sve ostalo. Unutranja politika treba sluiti samo da stvori temelj sile u borbi za opstanak prema vani. Iz toga je izraslo opravdanje za vou-diktatora i totalitarno-diktatorsku dravu. Njemaki je narod imao pravo da sve druge tobonje manje vrijedne narode zgazi, uniti, protjera ili pretvori u svoje sluge. U vrijeme ekonomske krize NSS je svojim antikapitalizmom i antiboljevizmom privukla mase srednjih slojeva, koje su rado prihvaale njezinu propagandu da treba tititi onog koji ivi od rada svojih ruku i poteno zaraene imovine. Svi ti ekonomski upropateni slojevi zduno su odobravali NSS-u njezin napad na nepravedan versajski sistem i pogubni kolektivizacijski boljevizam. Kako su na vrhuncu ekonomske krize reakcionarni kapitalistiki krugovi shvatili da nee moi lako izai na kraj s ljevicom, odluili su se da upotrijebe nacionalsocijalizam kao oruje protiv nje. Nakon dogovora u Bad Harzburgu 1931. g. bilo je samo pitanje vremena kada e NSS doi na vlast. Pri tome se ona koristila i neuobiajenim fizikim terorom koji su provodili njezini udarni odredi tzv. Sturmabteilugen. im su nacionalsocijalisti uli u vladu, zapoeli su provoditi unutranjopolitike mjere koje su ih ubrzo pretvorile u prave gospodare Njemake. Hitler je postigao rasputanje Reichstaga i raspisivanje novih izbora 1933. g., vjerujui da e na njima dobiti plebiscitarno pravo za nacistiku vladavinu. Da bi se obraunao s svojim najeim protivnicima komunistima optuio ih je za paljenje Reichstaga 27. veljae. Dan nakon paljenja, vlada je donijela uredbu O zatiti naroda i drave i Protiv veleizdajnikih smutnji koje su ukidale osnovna ustavna prava i pravo priziva pred sudom. No, unato tome, izbori nisu Hitleru donijeli podrku kakvu je oekivao, te se morao udruiti s drugim desnim strankama da bi imao veinu u parlamentu. Iz parlamenta su 16

iskljueni komunisti. 1933. g. parlament pristankom graanskih stranaka donosi Zakon o ovlatenju kojim je vladi do etverogodinje pravo izdavanja zakona svake vrste bez sudjelovanja parlamenta, ukljuujui i budet i zakljuivanje meunarodnih ugovora. Time je oznaen kraj Weimarskoj republici. Uskoro su rasputene sve zemaljske parlamentarne vlade i postavljeni su dravni komesari. Velika ovlatenja dobila je i policija, a uspostavljena je i Tajna policija (Gestapo). Njemaka je poela revno s provoenjem politike svoga Fhrera, koji je uivao podrku cijele zemlje zahvaljujui propagandnom stroju svoga ministra Gbbelsa. Nacisti su se brzo obraunali i s radnikim sindikatima kada su u krvi uguene radnike demonstracije. Sindikati su rasputeni, a radnici ulanjeni u Njemaku frontu rada koju su vodili nacisti. Uskoro je zabranjen SPD, a graanske su se stranke same raspustile. Nenacistike stranke u vladi Hitler je odgurnuo na poloaje na kojima nisu mogli ni o emu odluivati. Kod daljnjih izbora za parlament postojala je samo NSS (NSDAP). Prijetnju vlasti Hitleru jedino su predstavljali sukobi unutar njegove stranke, koji su izbili oko udarnih odreda koje je predvodio Ernest Rhm. Njega je Hitler smatrao suparnikom i dao ga je 1934. g. likvidirati to su uinile snage zatitnog odreda (Schtzstaffel) na elu sa Heinrichom Himmlerom. Po Njemakoj su uskoro poeli nicati koncentracioni logori u koje su nacisti zatvarali politike protivnike, ponajvie komuniste. 1934. g. umro je i predsjednik drave Hindenburg, pa je Hitler postao i predsjednik drave i postao formalno vrhovni zapovjednik vojske. Ekonomska politika NSS-a odgovarala je stanju u kojem se nala Njemaka nakon gospodarske krize. Nacisti su poeli ubrzano naoruavanje i postavili su program autrakije, da bi drava postala neovisna o uvozu sirovina. Ta je politika za nekoliko godina uklonila nezaposlenost i stabilizirala njemaku marku. Takav ekonomski polet mogao je biti samo kratkotrajan, jer je nakon njega morala uslijediti vojnika agresija i osvajanje. 1933. g. Hitler je zakljuio konkordat s Vatikanom i tako izbjegao kritiku katolikih Nijemaca. Potekoa nije imao ni s protestantima, jer je nacizam formalno osiguravao sve eljene slobode za vjerski ivot. Za mlade je uspostavljena organizacija Hitlerjugend koja je propagirala uenje o krvi i tlu. Nacisti su ubrzo poeli provoditi svoj program antisemitizma i progoniti njemake idove. Najprije su uklonjeni iz javnih slubi, a u noi izmeu 9. i 10. studenog 1935. g. napadnute su njihove sinagoge i groblja (kristalna no). Na kongresu NSS-a u Nrbergu 1935. g. usvojeni su tzv. Nrberki zakonu, na temelju kojih su idovima oduzeta graanska prava. U vanjskoj politici nacizam je od samog poetka bio agresivan. 1933. g. Njemaka istupa iz Drutva naroda i otkazuje kolektivnu suradnju. Ubrzo je prekinula odnose s SSSR-om, elei demonstrirati svoj programski antiboljevizam. 1934. pribliila se Poljskoj i s njom zakljuila ugovor o nenapadanju i prijateljstvu. 1936. g. Hitler uvodi vojsku u demilitariziranu Rajnsku oblast. Od 1936. g. Njemaka je sve jaem prijateljskom odnosu s Italijom i obje se drave meusobno podupiru u vanjskoj politici. 1938. g. Hitleru je uspio njegov veliki vanjskopolitiki cilj prikljuenje Austrije. U jesen 1938. g. dolo je do Mnchenskog sporazuma u kojem je unitena ehoslovaka, a sudetska oblast prikljuena Njemakoj. Kad je okupirao ehoslovaku i potpisao sporazum o nenapadanju s SSSR-om, Hitler je 17

1. rujna 1939. g. napao Poljsku i zapoeo 2.s.r.. (o njemakom pripajanju Austrije i eke vidi u skripti PSIJE 20. st.)

9. SOVJETSKI SAVEZ DO 2. SVJETSKOG RATA

Nakon Oktobarske revolucije Rusija je bila jedina zemlja Europe u kojoj se poeo razvijati socijalistiki sovjetski sistem. Pobjeda Lenjinovog komunizma u Rusiji izazvala je u marksistikom radnikom pokretu podvajanje na dvije struje: komunistiku, koja je pokuala provesti u svijetu revolucionarnu Lenjinovu ideji i socijaldemokratsku, koja je odbacivala Lenjinov koncept i zauzimala se reformski put u socijalizam. Komunizam je nakon 1.s.r. bio jo preslab da bi se ostvarila njegova ideja o svjetskoj socijalistikoj revoluciji. Sovjetski se Savez morao sam i vlastitim naporima razvijati iz svoje zaostale privrede i pronalaziti odgovarajua politika i ekonomska rjeenja. Boljevici su se mirom u Brest-Listovsku osigurali od vanjskih neprijatelja, ali su bili suoeni sa sve snanijom kontrarevolucijom unutar zemlje, koju je podravala Antanta. Zbog suprotstavljanja miru s Njemakom boljevike su napustili lijevi eseri koji su se zalagali za nastavak rata. Oni su se protivili i boljevikoj agrarnoj politici koja je zahtijevala od seljaka da dravi predaju sve proizvodne vikove. Lijevi su eseri bili protiv klasne borbe na selu i zauzimali se za trinu privredu. Oni su u suradnji s drugim eserima podigli pravi seljaki ustanak, te su u atentatu ranili i samog Lenjina. Pobuna je uguena, a njezini voe osueni na smrt. Nakon toga iz sovjeta su potisnuti svi protivnici boljevika i organiziran je jednopartijski sistem vladavine. Na periferiji Rusije organizirala se kontrarevolucionarna vojska koju je vodio bivi carski admiral Aleksandar Kolak. Kontrarevoluciju je novcem i orujem pomagala Antanta. Englezi su se ubrzo iskrcali u Arhangelsku, a Japanci u Vladivostoku. Najvanija podrka kontrarevolucije bila je tzv. eka legija sastavljena od bivih A-U vojnika. Kad su ih boljevici pokuali razoruati zapoeli su neprijateljstva i zauzeli sibirsku eljeznicu. Tek u jesen 1918. g. Crvena armija (CA) se pregrupirala i na elu s Trockim poela potiskivati kontrarevolucionarne snage (KRS). Kad je zavren 1.s.r. Antanta je krenula u otvorenu akciju protiv boljevika u Rusiji. Kolakovu vladu u Omsku priznala je kao vladu cijele Rusije, a priznao ga je i general Denikin koji je s Francuzima skupljao kontrarevolucionarnu vojsku u Ukrajini. KRS su u proljee 1919. g. krenule u vojniki mar na Moskvu i Lenjingrad, koji je dobio teak udarac nakon to je na prijedlog Wilsona u Parizu odlueno da se Antanta ne mijea otvoreno u sukob u Rusiji. Crvena armija je to iskoristila i razbila KRS koje se bez pomoi Antante nisu mogle odrati. Do 1920. g. sovjetska se vlast proirila na sve krajeve nekadanjeg carstva. Izvan je ostao Kakvkaz za koji su se boljevici morali boriti, te baltike drave kojima je 1920. g. priznata nezavisnost. 1920. g. SSSR je upleo u pogranini sukob s Poljskom. Nakon prvih vojnih uspjeha Poljaka i njihovog prodora do Kijeva, Crvena armija je prela u protunapad i doprla do Varave, ali je tamo poraena jer su Poljacima pomogli 18

Francuzi. Nakon toga poljska je granica pomaknuta daleko na istok, to je SSSR mirom u Rigi 1921. g. i priznao. Boljevici su 1921. g. osvojili i kavkaske drave. U prvim godinama nakon rata, u tzv. ratnom komunizmu boljevici su nastojali ukinuti trinu privredu, pa ak su pokuali ukinuti i novac, te uvesti robnu razmjenu izmeu pojedinih grana privrede. Za plaanje hrane poljoprivredi, drava je slala industrijske i zanatske proizvode posve podravljene industrije. Za voenje takve privrede stvoren je golemi birokratski aparat koji je bio nestruan i nedorastao zadacima. To je izazvalo nezadovoljstvo tvornikih radnika, jer je 1920. g. poelo nedostajati sirovina, pa i hrane. To nezadovoljstvo poetkom 1921. g. dovelo je do ponovnog zahtijevanja za vlau sovjeta koji bi ukljuivali vie stranaka, a ne samo boljevike. Poeo se pojavljivati i anarhizam. Poetkom oujka izbila je pobuna u luci Krontatu, gdje su radnici i vojnici zahtijevali odbacivanje jednopartijske diktature i uspostavljanje sovjeta bez boljevika. Pobuna je uguena vojnom akcijom Tuhaevskog. Te bune navele su boljevike da razmisle o novom nainu gospodarenja. Na 10. kongresu usvojen je Lenjinov prijedlog nove ekonomske politike (NEP) koja se zasnivala na dvjema postavkama: ne odustajanje od socijalistikog program ukidanja privatnog vlasnitva na veim poduzeima u vanim privrednim granama, ali osobnu zainteresiranost proizvoaa treba poveati razvijanjem trinih odnosa. 1921. g. ukinuta je seljacima rekvizicija i uveden porez u naturi. Vikove koji bi im preostali seljaci su mogli slobodno prodavati na tritu. Doputena su i manja privatna poduzea i trgovine. Protiv NEP-a bili su neki boljevici (Trocki) jer je on znaio odustajanje od revolucionarnog puta u socijalizam. U rukama sovjetske drave i dalje su financije, teka industrija, vanjska trgovina, promet i velike poljoprivredne povrine, pa nema opasnosti od ugroavanja socijalizma. Krajem 1922. g. boljevici su formalno proglasili Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR). Drava je nastajala postupno, s pobjedama boljevika i uvoenjem njihovih sovjeta kod pojedinih naroda biveg Ruskog Carstva. Boljevika stranka je priznala nakon revolucije samoopredjeljenje naroda, ali se zauzimala za federativno povezivanje posebnih nacionalnih sovjetskih republika (Lenjin), protiv ega je bio Staljin koji se zalagao samo za autonomiju naroda. SSSR je 1923. g. dobio i svoj ustav. Najvii organ bio je Svesavezni kongres sovjeta u koji su sovjeti saveznih republika slali svoje delegate. Samo su mjesni sovjeti birani izravno na opim izborima. Kongres sovjeta izabirao je svoj prezidij i predsjednik prezidija formalno je predstavljao dravu, ali nije imao nikakve ovlasti. Savjet narodnih komesara ostao je i dalje snana izvrna vlast koja je obavljala sve dravne poslove. 1924. g. umro je Lenjin, a nakon njegove smrti dravu je vodio kolegij trojice trojka Zinovjev-Kamenjev-Staljin. Na kraju je Staljinu (od 1922. g. generalni sekretar partije) polo za rukom da preuzme svu vlast, zahvaljujui tome to je u rukama drao partijski birokratski aparat. Uklonio je s puta sve svoje protivnike, pa i samog Trockog i Buharina. Staljin je objavio uenje o socijalizmu u jednoj zemlji (nasuprot Trockom koji je htio svjetsku revoluciju). On je poeo s pretvaranje preteno agrarne Rusije u industrijsku dravu, pa je 1927. g. proglasio prvi veliki petogodinji plan. Taj je plan razbio 19

seljaki privatni posjed i donio potpunu kolektivizaciju, ali i modernizaciju poljoprivrede. Preobraaj sela vrio se bezobzirno, pa su ogoreni seljaci sami poklali svoju stoku i izazvali propast. U razdoblju 1931-1933 zemlju je zahvatila velika glad, koja je odnijela oko 10 milijuna ivota. Nakon toga zapoinje postupan ekonomski oporavak zemlje. Drugi petogodinji plan donio je izgradnju kanala i eljeznica, te nastajanje velikih kombinata u koje bi se udruile industrije cijelih pokrajina. Poelo je i naglo jaanje i naoruavanje Crvene armije. Oni koji nisu postupali u skladu s interesima drave i partije bili su odvoeni u koncentracione logore u Sibiru, pa je do 1935. g. u njima bilo vie od milijun zatvorenika koji su sluili kao radna snaga za velike pothvate. Staljin je provodio istke i u partijskom vodstvu, koje su vrhunac dosegle 1936. i 1938. g. Prvo se okrenuo protiv desne opozicije, koja se opirala prinudnoj kolektivizaciji, a potom protiv eventualnih suparnika. Na politikim sudskim procesima osuena je veina vodeih boljevika iz dana revolucije i potom likvidirana. Trocki je bio prisiljen da ode u emigraciju u Meksiko, gdje ga je ubio Staljinov atentator. Desetkovano je vodstvo Crvene armije sa slavnim Tuhaevskim, tako da je vojska due vrijeme bila oslabljena. Na vrh se sada popela nova generacija sovjetske inteligencije koja je odrasla u novoj dravi. Iskovala se nova svijest ispunjena tradicijom ruske prolosti koja je pravi nastavak nala sada u socijalizmu. Na vrhu drave stajao je Staljin koji je imao neogranienu vlast. Od 1934. SSSR je bio lan Drutva naroda i s pomou njega se htio osigurati od nacistike agresije. Ali kako nije postignut sporazum sa zapadnim demokracijama SSSR je napustio tu politiku i u kolovozu 1939. g. na sastanku Staljina i Ribentropa sklopio sporazum o nenapadanju s Njemakom, te o podjeli Poljske.

10. RAZVOJ FAIZMA U ITALIJI DO 2. SVJETSKOG RATA

Faizam je naziv za totalitarni politiki sistem koji se nakon 1.s.r. pojavio u onim kapitalistikim zemljama u kojima parlamentarna demokracija nije bilo dovoljno uvrena u politikom ivotu. To se prije svega odnosi na Italiju, Njemaku i Japan. Za pojavu tih sistema postojali su vanjskopolitiki i unutranjopolitiki razlozi. Versajskim mirom te su drave dobile manje nego to su oekivale (Italija) ili ih je pak mir jako pogodio (Njemaka), pa su se zato u njihovim drutvenim strukturama pojavile jake politike, prije svega konzervativne snage, koje su teile reviziji odredaba mirovnog ugovora, a u vanjskom politici zauzimale agresivna stajalita prema svojim susjedima. Sve su se te snage pothranjivale tekim ekonomskih stanjem u dravi koji je proizlazio iz stanja nakon 1.s.r., a u kojem se najbrojniji srednji sloj (seljaci, sitna buroazija, inovnitvo) poinje oslanjati na novu drutveno-politiku izrazito konzervativnu doktrinu. Ta je doktrina sadravala opiranje liberalnom kapitalizmu i monopolizmu koji je ugroavao opstanak srednjeg sloja, a s druge strane je odbacivan i socijalizam. Faizam je politika mobilizacija zaostalih sektora drutva, mobilizacija nezadovoljnih modernizacijom, racionalizacijom i drutvenom emancipacijom. Faizam je vidio spas u vrstoj autoritarnoj nacionalnoj dravi koja bi ukinula truli liberalni parlamentarizam i klasnu borbu. Ideal faizma je bilo staleki ureeno drutvo, koje bi se oslanjalo na solidarnost, ali istodobno sauvalo privatno vlasnitvo u proizvodnji. Faistiki pokreti osnivali su i vlastite vojnike odrede, koji su sluili za vrenje fizikog 20

nasilja nad politikim protivnicima. Razvile su se i metode suvremenog naina obavjeivanja i propagande koje su faisti koristili kako bi manipulirali masama. Faistiki se pokret dokopao vlasti tako to se povezao sa tradicionalno vladajuim elitama, koje su u faizmu vidjele dobrodolo sredstvo za obraun s demokratskim i socijalistikim snagama, pa su tako faisti postali orue krupnog kapitala. Ukinuli su sve demokratske politike institucije i graanske slobode, te uveli diktaturu. U vanjskoj politici faistike su drave bile izrazito agresivne i svojim iskljuivim zahtjevima i prijetnjama postale su glavni krivac za 2.s.r.. U Italiji se kao prvoj zemlji razvio faizam, koji je kasnije prihvaen i u drugim zemljama. Zbog velikih obeanja prilikom stupanja Italije u 1.s.r., talijanska je buroazija bila razoarana ratnim plijenom, premda je dobila znatan dio nekadanje A-U. Glavna smetnja ostvarenju planova Italije na jadranskoj obali bila je Jugoslavija. I financijski Italija se nala u vrlo tekom poloaju, a njezina privreda bila je neujednaeno razvijena: sjever je bio industrijski najrazvijeniji, a jug preteno agrarno podruje i nerazvijen. Nakon to je Amerika ograniila useljavanje izgubljen je i ventil za poputanje pritiska zbog brzog rasta stanovnitva. Ope izborno pravo donijelo je masovne stranke koje su se nakon rata pridruile vladajuim liberalima. Nasuprot katoliki orijentiranoj Narodnoj stranci stajali su socijalisti koji su se prikljuili Treoj internacionali, ali su se 1921. g. podijelili na socijaliste i komuniste. U sjevernoj Italiji 1920. g. bili su stvoreni uvjeti za socijalistiku revoluciju, ali ona nije uspjela jer je radnitvo bilo preslabo za preuzimanje vlasti u cijeloj dravi. Strah od mogue socijalistike revolucije poveavao je izglede za preuzimanje vlasti Benita Mussolinija (koji je prije rata djelovao kao socijalist). Svojim borbenim sastavima (fasci di combattimento) zapoeo je borbu protiv postojeih politikih stranaka, pa je tako 1922. g. naredio svojim borbenim jedinicama mar na Rim kada je ljevica najavila generalni trajk. Kralj se pokorio i predao Mussoliniju mandat za novu vladu. Faistiki pokret u Italiji je htio stvoriti uvjerenje da je Italija pravna nasljednica antikog Rima, pa prema tome moe nastupiti svojim imperijalistikim zahtjevima prema Sredozemlju. Mussolini nije dirao ni u ustav ni u monarhiju, ali je uspostavio svoju jednopartijsku vladavinu. Njegov faistiki pokret polazio je od starorimske tradicije pa je od nje preuzeo i rimski korak (passo romano), rimski pozdrav (saluto romano) i svoj simbol (liktorski sveanj prua fasci). Na izborima 1924. osigurao je faistiku veinu, a 1925. g. uveo potpunu diktaturu. 1926. g. rasputene su sve politike stranke, a u parlament su se birali samo posluni zastupnici. Osim parlamenta postojalo je i Faistiko veliko vijee, ali je odluujuu vlast imao duce tj. voa. Povelja rada iz 1927. g. depolitizirala je sindikalne radne saveze i spojila ih s poduzetnicima u poslune kooperativne strukovne saveze. Gospodarska politika imala je uspjeha to je uvrstilo vlast Mussolinija. 1929. g. sklopljen je Lateranski ugovor s Vatikanom koji mu je pribavio i naklonost katolike crkve. Tim je sporazumom rijeeno tzv. rimsko pitanje koje je postojalo od 1870.g. kada je Papinska Drava ukljuena u sastav Kraljevine Italije. Kraljevina Italija priznala je suverenu Dravu Vatikan koja je obuhvaala podruje Vatikana, papinsku rezidenciju u Castel Gandolfu i tri bazilike u Rimu. Sveta Stolica priznala je Kraljevinu Italiju s glavnim gradom Rimom. Rimokatolika vjera postala je dravna vjera. 21

Protivnici faizma morali su napustiti Italiju. U vanjskoj politici talijanski faizam pokazao se vrlo agresivnim, osobito sredinom tridesetih godina kada je Italija iz svoje kolonije Somalije i Eritreje napala 1935. g. Etiopiju. Svi prosvjedi Drutva naroda i sankcije ostali su bez uspjeha i Etiopija je 1936. g. prikljuena talijanskom imperiju. Etiopski kralj Hajle Selasije napustio je tada zemlju i otiao u Veliku Britaniju, a Mussolini je talijanskog kralja proglasio etiopskim carem. Velika Britanija i Francuska priznale su 1938. g. talijansku okupaciju Etiopije, nadajui se da Italija nee nastaviti osvajanje. Potkraj 1936. g. Mussolini je objavio stvaranje osovine Rim-Berlin, te je otvoreno potpomagao generala Franca u panjolskoj. Tako se od 1937. g. na Francovoj strani borila talijanska vojska. elja za nekim francuskim podrujima dovodila je Italiju u sukob s Francuskom, a neizravno i s Engleskom. Sve to tjeralo je Italiju na vre veze s Njemakom. Prvi sastanak Hitlera i Mussolinija bio je 1934. g. u Veneciji i od tada su neprekidno suraivali. Godine 1937. Italija je napustila Drutvo naroda, a u travnju 1939. g. napala je Albaniju i okupirala je. Albanski kralj Zogu morao je napustiti zemlju, a albanski je parlament zemlju pripojio Italiji.

11. JAPAN DO 2. SVJETSKOG RATA

Nakon 1.s.r. inilo se da e parlamentarizam odnijeti pobjedu i u Japanu. Tako je 1918. g. zemlja dobila prvu civilnu vladu koju su sainjavali zastupnici politikih stranaka na elu s Takai Harom, voom liberala. No njegova vlada nije mogla potpuno demokratizirati zemlju i uvesti parlamentarni sistem, jer je znaajan izvanparlamentarni inilac ostao car, koji je bio oslonac starih elita i zemaljske oligarhije, te vojne elite. Usprkos modernim graanskim reformama, japanska je vojska drala povlaten drutveni poloaj. Vojska i mornarica nisu bile podreene parlamentu, ve caru i zbog njegove pasivnosti su bile potpuno samostalne. Nakon smrti Takaija Haroa 1921. g. na vlasti su se smjenjivali liberali (Seijukai) i agrarna stranka (Minseito), no stranke nisu stvorile modernu organizaciju, pa nisu imale ni veu popularnost ni autoritet. Radniki pokret se nije mogao ni razviti uz snane patrijarhalne komponente kod japanskog radnitva. Svjetska privredna kriza izazvala je i u Japanu ekonomske i drutvene potrese. Za nekoliko mjeseci cijena svile i izvoz smanjili su se za 50%, a pala je i cijena rie. To je najvie pogodilo japanske seljake, a siromane slojeve pogodila je i zabrana useljavanja Azijaca u SAD. Sve to pobudilo je porast japanskog nacionalizma i rasizma. Nezadovoljstvo amerikom politikom dolo je do izraaja 1930. g. kada je izvren atentat na premijera Hamaguija koji je prihvatio diktat SAD-a i VB o ogranienju snage japanske mornarice (5:5:3). Nacionalno-militaristiki i totalitaristiki krugovi preuzeli su vlast i izvrili agresiju na Manduriju 1931. g. Totalitarni sistem ukinuo je demokraciju, politike stranke i sindikate. Japan je prvo krenuo u vojnu agresiju, to je potaknulo procese unutar zemlje faizaciju. Najvaniji ideolozi japanskog faizma bili su Kita Ikki i potpukovnik Hiimata Kingoro. Obojica su se odluno protivili parlamentarizmu i odbacivali liberalni kapitalizam, ali i marksizam. Obitelj i seoska zajednica predstavljali su praoblik japanskog stila ivota, koji je propao prodorom pokvarenog zapadnjakog 22

utjecaja i u buduem dravnom ureenju Japana treba ga ponovno uspostaviti. Drutveni nosioci preporoda bili su seljaci i oficiri. Japanu su pridavali pravo da svoju vlast ima proiriti na prostranstva Istone Azije. U narodu se propagirao militarizam i vojnike vrline sadrane u japanskom vojnikom kodeksu buido. Japanski se faizam od ostalih razlikovao samo po tome to nije imao neku karizmatinu linost na elu pokreta. Vou je vjerojatno nadomjetala careva linost. Zauzimanje Mandurije potaknuto je 1931. g. incidentom u Mukdenu. To je bio poetak japanskog imperijalizma i povratak nepravedno oduzete zemlje koje su se pod pritiskom SAD-a i VB morali 1922. g. odrei na konferenciji u Washingtonu. Nakon zauzimanja Manduriju su proglasili samostalnom dravom Manduko, koja je dobila vlastitog cara i ugovorom o prijateljstvu se povezala s Japanom. 1933. g. Japan je istupio iz Drutva naroda kada je ono osudilo njegovu akciju. Nakon incidenta kod Pekinga, Japan je 1937. g. poveo prvi rat protiv ang-Kaj-ekove Kine i nakon nekoliko mjeseci slomio njen otpor. Japanci su svojim osvajanjima u stilu Monroeve doktrine htjeli sebi osigurati neiscrpno sirovinsko podruje i trite za svoju industriju. No takvom svojom politikom sve su vie dolazili u sukob s SAD-om. Japan je 1936. g. zakljuio sporazum s Njemakom i Italijom kao pakt protiv Kominterne, a 1937. g. je iz Maduka poveo rat protiv komunistike Mongolije i SSSR-a, ali je 1938. g. poraen od Crvene armije.

12. KINA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA

Kina ulazi u onu skupinu zemalja koje su razvile oblik meutipa izmeu demokracije i totalitarizma. Drave tog tipa uglavnom su bile agrarne, dakle optereene problemima veleposjeda i socijalne ugroenosti srednjeg i malog seljaka. Moderni kapitalistiki razvoj tek je bio u zaetku. Politika je demokracija u njima bila bez tradicije, a vrlo vaan integracijski faktor predstavljala je vojska. U veini tih drava (srednja, jugoistona Europa, Latinska Amerika, panjolska) drava se borila s zaotrenim nacionalnim suprotnostima. Kina je nakon 1.s.r. zapoela obnovu s ljudima kolovanim na zapadu, uglavnom na amerikim sveuilitima. Nakon pada posljednjeg cara 1911. g. uspostavljena je republika. Versajska odluka kojom je Japan zadrao vojnopolitiki diktat nad Kinom izazvala je veliko nezadovoljstvo i zato Kina nije htjela potpisati taj sporazum. Protesti protiv Versajskog sporazuma oznaili su poetak procesa obnove pod vodstvom Sun Jat-Sena, tzv. kulturne revolucije. Njezini su najvaniji ciljevi bili emancipacija duhovnog i drutvenog ivota zemlje uklanjanjem konfucijanske pravovjernosti, ukljuivanje Kine u suvremeni razvoj zapadnog svijeta, otkrivanje zanemarenih dostignua kineske narodne kulture, reformu jezika i uvoenje ivog narodnog govora u knjievnost. 1922. g. sklopljen je sporazum s Japancima u Kantonu kojim su se odrekli nadzora nad Kinom, ali su zadrali kontrolu Mandurije. 1923. g. u Kinu na poziv Jat-Sena dolaze savjetnici iz SSSR-a koji od revolucionarnih grupa prema zapadnom uzoru formiraju stranku Kuomintang (s tri programske toke: nacionalizam, demokracija, socijalizam). Prili su osnivanju moderne vojske, a agrarne promjene provodile su se postupno. Nakon Jat-Senove smrti 1925. 23

vodstvo drave preuzeo je ang Kaj-ek. On je otpustio sovjetske savjetnike, na to ga je nagnala sovjetska politika koja se zalagala za komunistiki program u Kini, a u Kuomintangu su prevladale desne strane bogatog graanstva kojima nije bilo do suradnje s komunistima. 1927. g. su radnici u angaju proglasili komunistiku komunu i poetak socijalistike revolucije u Kini, koju je unitila vojska. U Nankingu je formirao novu vladu sastavljenu od desnog krila Kuomintanga koja nije ukljuila komuniste. Dovelo je to do graanskog rata. Komunisti su pokuali uspostaviti tada sovjetsku komunu u Kantonu, ali se ona odrala samo nekoliko dana. Komunisti su istisnuti iz gradova i obalnog pojasa, pa su teite svojeg djelovanja prenijeli na siromane seljake u JZ Kini, kojima su poeli dijeliti veleposjedniku zemlju. Voa KP Kine postao je Mao Ce-Tung, koji je poeo izgraivati svoju revolucionarnu seljaku sovjetsku republiku i kinesku Crvenu armiju. Maova ideologija pustila je korijenje u zaostalom seljatvu, a poeo je primjenjivati taktiku partizanskog ratovanja. ang Kaj-ek ga je 1930. g. pokuao unititi, te je Crvena armija potisnuta na sjever Kine do kojeg je dola u tzv. Dugom maru. Komunisti su uspjeli spasiti jezgru svoje Crvene armije koja je i dalje stjecala mnogo pristaa na sjeveru. U Jenanu su komunisti poeli s izgradnjom svog drutvenog sistema (Jenanska republika), dok se u kuominstanskoj Kini uvrivao reim ang Kaj-eka. 1937. g. dolo je do napada Japana na Kinu, pa su komunisti i Kuomintang prekinuli neprijateljstvo i sklopili sporazum za borbu protiv Japanaca. (za Poljsku vidi u PSIJE 20. st.)

13. PANJOLSKA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA

Nakon 1918. g. u panjolskoj vlada parlamentarna monarhija, no ni vlada ni parlament (cortes) nisu predstavljali najbrojnije drutvene slojeve, ve je izborima i dalje upravljala oligarhija iz gornjeg i srednjeg sloja. Radnici i seljaci bili su odgurnuti na politiku periferiju organizirani u socijalistikim (UGT) u anarhistikim (CNT) sindikatima. Kod socijalista je bio ukorijenjen reformizam, a panjolska specifinost je bio anarhizam, koji je nailazio na jak odjek kod najbrojnijeg panjolskoj sloja agrarnog proletarijata i siromanih seljaka Andaluzije i Aragonije, kao i kod industrijskog radnitva Katalonije. CNT je teio ukidanju svake dravne prisile i usitnjavanje vlasti, tj. stvaranje carstva slobodnih linosti udruenih u manja udruenja povezana meusobno dobrovoljnim sporazumom. Tako je 1927. g. osnovana Organizacija pravih anarhista (FAI) s ciljem da sprijei skretanje CNT-a u lijevo. Gornji sloj panjolskog srednjeg stalea bio je socijalno i ekonomski povezan s agrarnom aristokracijom. Oni su kontrolirali novane zavode, pri emu su bogati zemljoposjednici svoj novac ulagali u industriju. U vladajuim strukturama panjolske bila je izvanredno utjecajna katolika crkva, koja je posjedovala goleme posjede, kao i nekretnine u gradovima. Ljudi su bili duboko religiozni, osobito ene gornjeg i srednjeg sloja. Svojim zavjerenikim oficirskim organizacijama u politiku se mijeala i vojska, koja nije bila dobro plaena, ali su oficirski zbor inili sinovi iz uglednih obitelji s materijalnom podlogom. Vojska je vjerovala u ideale 19. st. da je pozvana da se brine za red i 24

iskorjenjivanje korupcije koja potjee od liberalnog parlamentarizma, pa je 1923. g. u dogovoru s kraljem preuzela vlast. General Primo de Rivera suspendirao je parlament i uveo diktaturu koja je nastojala stvoriti konzervativni sistem staleke solidarnosti. ak je donijela i neke socijalne zatitne zakone u korist radnitva, ali nije pokuala provesti agrarnu reformu. Zbog velikog politikog nezadovoljstva de Rivera je 1931. g. dopustio odravanje opinskih izbora, koji su donijeli pobjedu republikancima, pa su i kralj i Rivera morali napustiti dravu. Iste godine odrani su izbori i za ustavotvornu skuptinu u kojoj je republikanska veina proglasila republiku. To je bila Druga panjolska republika koju su u poetku podravali svi slojevi panjolskog drutva. Prvi predsjednik postao je Alcala Zamora, a predsjednik vlade Manuel Azana. Vladu su podrali i socijalisti i njihov je voa Largo Caballero postao ministar rada. Vlada je priznala autonomiju Kataloniji sa samostalnom vladom, a isto je obeala i Baskima, pa je tako i njihove stanovnike pridobile za republiku. Vlada je ozakonila dravni kolski sistem, ali je zbog toga dola u sukob s Crkvom. 1932. g. izdan je zakon o agrarnoj reformi koji je trebao rasformirati veleposjede i zemlju predati zadrugama i seljakim obiteljima. No nedostajalo je novca za plaanje odtete, pa je podijeljeno malo zemlje. Azana je pokuao reformirati i vojsku, te je umirovio konzervativne generale, a unaprijedio republikanske. Republikanski je reim uspostavio i svoju policiju. Od 1931. g. traju sukobi republikanske vlade s anarhistima, koji su poeli uspostavljati svoje komune u Andaluziji i Kataloniji. Naoruani anarhistiki odredi sukobljavali su se s civilnom gardom. 1933. g. milicija je pucala u anarhiste. Nerede pokuava iskoristiti vojska i civilna garda i organizirati pu, to navodi vladu da 1933. g. odstupi. Na novim izborima pobijedila je katolika desniarska organizacija (CEDA) pod vodstvom Gila Roblesa i centar. CEDA se zalagala za konzervativno parlamentarni sistem. Anarhisti su bojkotirali izbore, a Azanina lijeva vlada pretrpjela je poraz. Nova vlada provodila je posve suprotnu politiku. Ukinula je autonomiju Kataloniji i nastupila protiv Baska. Obustavila je agrarnu reformu, nastavila plaati Crkvu iz budeta i ponovno dopustila otvaranje crkvenih kola. Svojim proturadnikim mjerama izazvala je prosvjede sindikata, osobito UGT-a koji je sada pod vodstvom Caballera postao revolucionaran i bio spreman za oruanu borbu protiv reakcije. Tako je 1934. g. u Austuriji izbio trajk koji je doveo do ujedinjenja socijalista i anarhista, te malobrojnih komunista u Radniki front. U Asturiji je dva tjedna vladao radniki komitet koji je poeo s organiziranjem panjolske Crvene armije. Vlada je protiv radnika poslala vojsku koja je pod zapovjednitvom Franciska Franca krvavo uguila pobunu. 1935. g. predsjednik Zamora nije htio popustiti desniarskim zahtjevima Gila Roblesa i raspustio je parlament. Na izborima 1936. g. lijeve stranke stvaraju Narodnofrontovski blok i odnose pobjedu. Novi predsjednik republike postao je 1936. g. Azana, a premijer Quiraga. Socijalisti nisu uli u vladu, ali su je podravali. Nova vlada nastavila je politiku Azanine vlade. No zemljom su vladali nemiri, seljaci su zauzimali veleposjede i traili zavretak agrarne reforme, dok su radnici trajkali. Desnica se poela pribojavati socijalnih nemira, kao i kapitalisti, koji su ih odluili podrati u njihovim nastojanjima za autoritarnom konzervativnom 25

neparlamentarnom dravom. 1936. g. CEDA je prihvatila posve faistiki program. Desniarske su organizacije osnivale svoju vlastitu miliciju i provodile teror protiv ljeviara i republikanaca. 1936. g. umijeala se i vojska i izvela pu, koji nije jednako uspio u svim dijelovima panjolske. Kad je vlada podijelila oruje civilnom stanovnitvu 19. srpnja 1936. g. zapoeo je graanski rat. panjolska se podijelila na dio koji je podravao vladu i koji je drala desnica. Puisti (falangisti = faisti) su drali Sevillu, Cordobu i Cadiz. Voa puista je 1936. g. postao konzervativni general Francisco Franko, koji je poeo propagirati konzervativizam na elu s voom (caudillom). Francisko je svoj rat nazivao mar protiv crvenih, iako je Azanina vlada bila vlada demokratskih socijalista, dok su prava ljevica bila anarhisti i lijevi socijalisti, koji su pu iskoristili da bi preuzeli vlast od Azane. Na elo republikanske panjolske doao je Caballero koji je uivao veliki ugled meu radnicima. On je uvidio da bez discipline u republikanskoj vojsci nee biti mogue pobijediti nacionaliste, pa je u vladu pozvao i anarhiste. Na posljetku su u revolucionarnu vojsku ukljueni i komunisti koji su dobili podrku iz SSSR-a. Kako su oni bili protiv vraanju demokratskom parlamentarizmu i za uspostavu sovjetskog socijalizma, poeli su se okretati od anarhista i socijalista i 1937. g. poeli likvidirati neke anarhiste, to je oslabio republiku. Pod pritiskom komunista iste je godine odstupio i Cabellero, a njegov nasljednik je postao Juan Negrin. Zbog takvih suprotnosti unutar republikanskog tabora nije mu vie mogla pomoi ni pomo izvana u obliku meunarodnih partizanskih brigada. Zapadne su sile svojom neutralnou vie tetile republici nego koristile. S druge strane Njemaka i Italija otvoreno su podupirale falangiste. Njemaki zrakoplovi su 1937. g. potpuno unitili panjolski grad Guernicu. Falangisti su bili vrlo okrutni i inili razna zlodjela, ali su to inili i komunisti, osobito prema Crkvi.

14. DRUGI SVJETSKI RAT

ZBIVANJA UOI POETKA RATA Prvih nekoliko tjedana poslije Minhenskog sporazuma provedeni su oprezni razgovori njemake s poljskom vladom, da se ispita bi li ona moda htjela nastaviti politiku iz 1934. g. i pripomoi ostvarenju tih planova. Varava je sudjelovala ak u razbijanju ehoslovake i tom prilikom dobila sporni komad industrijskog podruja oko Teina. Poljaci su slutili to im prijeti, ali su se osjeali dovoljno snani da brane svoju samostalnost. 21. oujka 1939. g. Hitler je zatraio od Poljske da odstupi Njemakoj Gdanjsk i dopusti joj da kroz koridor gradi auto-cestu koja e biti pod njezinim suverenitetom. Poljska je odbila taj prijedlog nadajui se pomoi Francuske i Britanije. Hitler je 28. travnja 1939. g. otkazao ugovor o prijateljstvu s Poljskom i iskoristio je njemake albe oko Gdanjska kako bi zaotrio meunarodnu krizu. Tada je zapoela diplomatska utrka za manje europske drave u kojoj je njemaka zbog svoj poloaja bila u prednosti. Minhenskim sporazumom SSSR je ostavljen postrani, i pokuaj Britanije i Francuske da ga kasnije ukljue u savez protiv Njemake nije uspio jer Poljska nije htjela sovjetskim trupama dopustiti prolaz ni su sluaju rata niti sklopiti ugovor o uzajamnoj pomoi. Pregovori su se otegnuli dok ih nije prekinula vijest 26

o njemako-sovjetskog Paktu o nenapadanju (23. kolovoza 1939. g.). Staljin se nadao da e takvim ugovorom moi ostati izvan rata, a Hitler je time htio izolirati Poljsku od mogue pomoi sa Zapada. S tim Paktom bio je povezan i tajni sporazum u kojem su obje sile meusobno razgraniile svoje interesne sfere, pri emu je Baltik i poljski istok pripao Rusiji, a ostatak Njemakoj. Tako je izvrena etvrta dioba Poljske. Nakon komadanja ehoslovake, vlade VB i Francuske konano su shvatile da se Treem Reichu treba oduprijeti. Zato su stale na stranu najugroenijih zemalja Poljske, Rumunjske i Grke i zajamile im neovisnost. VB je tada sklopila i vojni savez s Poljskom. Pripremajui se za rat, Njemaka je stvorila novi ratni plan. Glavno obiljeje njezinog ratnog plana bilo je u tome da je nastojala izbjei istodobno ratovanje na dva ili vie bojita i orijentirala se na pokoravanje pojedinih zemalja munjevitim ratom. Prije zapoinjanja napada oslanjala se na pouzdane informacije o zemlji prethodno dobivene pijunaom, a uoi napada propagandom je izazivala defetizam i u tjednu napada aktivirala petu kolonu. 1. rujna 1939. zapoeo je njemaki napad na Poljsku. Hitler ju je brzo svladao i okupirao. Nakon vijesti o tom napadu, poljski saveznici VB i Francuska navijestili su 3. rujna rat Njemakoj, a to su uinili i Australija i Novi Zeland, te Kanada. U pobijeenoj Poljskoj Nijemci su poeli s teroriziranjem poljskog naroda. Nekadanje pruske pokrajine proglaene su njemakim okrujima na kojima se provodila germanizacija. U preostalom dijelu Poljske, tzv. Generalnom guverneratu odredi SS-a i SD-a poeli su hapsiti i strijeljati ljude, osobito do tada veoma brojne idove. Budui da je Njemaka u sporazumu s SSSR-om priznala sovjetske interese u europskom pograninom pojasu, SSSR je od baltikih zemalja zahtijevao teritorijalne ustupke koji su za njega bili strateki vani. Krajem rujna i poetkom listopada 1939. g. SSSR je s Estonijom, Litvom i Letonijom sklopio ugovor o uzajamnoj pomoi i na njihovim podrujima poeo s podizanjem vojnih baza. Te su zemlje brzo potpale pod sovjetski utjecaj, pa su komunisti u njima uz pomo SSSR-a u izbornim tijelima preuzeli vlast. Tako su njihovi parlamenti 1940. g. odluili da se te zemlje pripoje SSSR-u. SSSR je stvarao probleme i Finskoj, s kojom je od 1934. g. imao sporazum o nenapadanju. Od nje je traio da mu u zamjenu za druga podruja ustupi etiri otoka, dijelove Karelije i poluotoka Rivaki, te da mu dade u zakup poluotok i luku Hang, da bi se zatitio Lenjingrad. Kako finska vlada nije pristajala na te zahtjeve, SSSR je otkazao ugovor o nenapadanju i u studenom 1939. g. napao Finsku. Nakon 10 dana Finska je morala pristati na mir u Moskvi. Zadrala je svoju neovisnost, ali se morala odrei podruja koja je traio SSSR. U srpnju 1940. g. SSSR je promijenio granicu i prema Rumunjskoj okupiravi sjevernu Bukovinu i Besarabiju. TIJEK RATOVANJA U EUROPI DO NAPADA NA SSSR U proljee 1940. g. zapoele su velike ratne operacije, koje su najprije zahvatile neutralnu Norveku uz iju obali su se kretali njemaki brodovi sa rudama potrebnim njemakoj ratnoj industriji. Vodstvo njemake ratne mornarice htjelo je taj put osigurati i vojniki, a zapad je to htio sprijeiti. U sukobu je Njemaka izgubila sve svoje moderne razarae, ali su se VB i FRA morale takoer povui, a Norveka pokoriti njemakoj okupaciji. Iznenadni napad onemoguio je Norveanima da provedu potpunu mobilizaciju, a peta kolona, kojom je 27

rukovodio Vidkun Quisling, pridonijela je porazu norveke obrane. U okupiranoj Danskoj Nijemci su ostavili dotadanja tijela vlasti, ali su obilato iskoritavali njezine gospodarske mogunosti. Osvajanje Norveke i Danske Nijemci su planirali osigurati vana strateka uporita na Baltikom moru, a zatim se obruiti na Nizozemsku, Luksemburg i Belgiju, koje su bile vane za napad na Francusku i VB. Napad na Belgiju Nijemci su zapoeli tamo gdje je zavravala utvrena Magnitova linija. Plan zahvata srpom imao je za cilj pregaziti Nizozemku i Belgiju, dok je engleski ekspedicijski korpus bio opkoljen kod Dunkerquea, odakle je prebaen u Englesku. Otpor Francuza na Seini brzo je slomljen i Francuska je 22. lipnja 1940. g. kapitulirala. Njemaka osvajanja iskoristio je i Mussolini koji je 10. lipnja navijestio rat Engleskoj i Francuskoj, jer nje htio izostati kod podjele ratnog plijena, iako se Italija u poetku nastojala suzdravati od napada. Jedino je Engleska jo bila neokupirana. Chamberlain je morao odstupiti zbog svojih prijanjih politikih stajalita i zbog poraza u Norvekoj, a voenje kabineta je preuzeo Winston Churchill. On nije pristajao na Hitlerovo nuenje okonanja rata, to je Hitlera navelo na poetak Operacije morski lav, tj. napada na Englesku, kojom je nastojao izboriti njemaku prevlast u zraku. Njemaki zrani napadi zapoinju na VB u srpnju 1940. g. bombardiranjem zranih luka, vojnih uporita, industrijskih objekata i gradova, od kojih je najtee stradao Coventry. Kako su Britanci pruali estok otpor, Nijemci su odustali od napada i u proljee 1941. g. poeli s pripremama za napad na SSSR. U zranim napadima Nijemci su izgubili oko 2000 zrakoplova. Amerika je u poetku rata ostala neutralna, ali je gospodarski i financijski potpomagala VB, a 1940. g. su SAD u zamjenu za uporita na zapadnoindijskim otocima ustupile VB 50 svojih razaraa. Francuska je odredbama primirja bila podijeljena na okupirano podruje (koje je obuhvaalo sjever i istok zemlje, Pariz i pojas uzdu atlantske obale i neokupirani dio, gdje je maral Petain pokuao uspostaviti svoj novi konzervativno-katoliko usmjereni dravni poredak i ouvati jedinstvo francuskog kolonijalnog posjeda pod svojom vlau. Sjedite te slobodne Francuske bilo je u gradu Viiju. Dio francuskih boraca prebacio se u Englesku, a njihov zapovjednik bio je general de Gaulle, koji je nastojao pridobiti francuske kolonije na svoju stranu. On je u Engleskoj osnovao pokret Slobodna Francuska. Primirje je bilo potpisano i s Italijom kojoj su ustupljeni Manton i osvojeni krajevi u predjelu Alpa. Dok su Nijemci napadali VB, Talijani su iz svojih afrikih kolonija (Libije, Eritreje, Talijanske Somalije i Etiopije) poduzimali ratne akcije protiv susjednih britanskih podruja (Egipat, Sudan, Somalija, Kenija). U Egiptu su Talijani pretrpjeli velike gubitke i zatraili su pomo Nijemaca, koji su tamo poslali svoj afriki korpus na elu s Erwinom Romelom. Nijemci su s Francuzima (Petainom) i panjolcima (Francom) pokuali stvoriti zajedniki savez protiv Britanaca, ali to zbog francusko-panjolskog antagonizma oko francuskog Maroka ti pregovori propali, a Petain se odluio za politiku ekanja. Pored toga, Italija se pokazala slabim saveznikom, jer talijanska flota nije postizala uspjehe koji su odgovarali njezinoj stvarnoj snazi. Britanska ratna mornarica u Sredozemlju je imala snane baze na Gibraltaru, Aleksandriji i na Malti, a pokuali su se domoi i francuskog brodovlja u luci Oranu. Kad je Petain to 28

odbio, Britanci su ga unitili. Kako se Musollini elio barem na kopnu izjednaiti sa Nijemcima odluio je u listopadu 1940. g. napasti Grku, ali je doivio sramotan neuspjeh. Drugi svjetski rat jo je vie zbliio Njemaku, Italiju i Japan, koje su u rujnu 1940. g. sklopile Trojni pakt. Tim je paktom Japan Italiji i Njemakoj priznao pravo odluivanja pri stvaranju novog poretka u Europi, a Japan je dobio vodstvo u Aziji. Sve tri potpisnice tog ina obvezale su se na uzajamnu pomo, ako bi koja bila napadnuta od sila koja do tada nije ula u rat (SAD). Paktu su do kraja 1940. g. pristupile Maarska, Rumunjska, Slovaka, a 1941. g. Jugoslavija i Bugarska. SSSR je bio namjerno nespominjan da bi ga Hitler u pregovorima s Molotovom pridobio da pristupi Osovini, za prodor prema jugu Azije. No Molotov je ustrajao na tome da se moraju osigurati Ruski vitalni interesi na Balkanu i turskim tjesnacima, pa je taj plan propao, a Hitler naredio Plan Barbarosa. ZBIVANJA 1941. I NAPAD NA SSSR Prije napada na SSSR, Hitler je naumio stabilizirati talijanski front u Tripolitaniji, za to je dobio zadatak afriki korpus. Njemu je 1942. g. uspjelo prodrijeti do doline Nila. Zatim je cilj bio potisnuti Engleze s Egejskih otoka i iz Grke, jer je engleska avijacija s Krete mogla ugroavati naftonosna polja u Rumunjskoj. Zbog toga su Nijemci zauzeli Kretu, ali su njemaki padobranci pretrpjeli teke gubitke. Pristupom Jugoslavije Trojnom paktu, dolo je do politike krize u toj zemlji i izbijaju demonstracije. Oficiri zavjerenici svrgavaju kneza Pavla i uspostavljaju novu vladu na elu s generalom Simoviem, dok je za kralja proglaen Petar II. Zbog toga je Njemaka napala Jugoslaviju, kako bi imala mir u zaleu prije napada na SSSR. Napad na SSSR zapoeo je bez objave rata 22. lipnja 1941. g. Efekt iznenaenja potpuno je uspio (iako su Staljina upozoravali na mogui napad) i njemake ete su napredovale vrlo brzo i zarobile oko 3 milijuna ruskih vojnika. Kako su Rusi dovodili neprestano nove snage napad na Moskvu zapoeo je tek u listopadu, prije poetka razdoblja kia i blata. Njemake su snage tada ve bile vrlo iscrpljene. Sovjetska vlada povukla se iz Moskve u Kujbiev, a velike su tvornice premjestile svoje strojeve iza Urala. Sam Staljin rukovodio je obranom Moskve. Zbog razilaenja u strategijskim planovima, dolo je do podjele u njemakom vrhovnom tabu i Hitler je osobno preuzeo komandu nad kopnenom vojskom u prosincu 1941. g. Na osvojenim podrujima brzo se razmahalo nacistiko nasilje, a za te krajeve osnovano je Ministarstvo za Istok na elu sa Rosenbergom koje je razvilo odgovarajuu ideologiju o germanskom gospodstvu i superiornosti arijevske rase. Nasilje se provodilo programom germanizacije jedinica SS-a, koje je vodio Himmler, koji je htio u stvarnost pretvoriti Hitlerove fantazije o naseljavanju njemakih seljaka na Istok. Tako se tu provodilo plansko istrebljivanje idova i Slavena, koje je provodio Glavni ured dravne sigurnosti. Sustavno unitavanje izvravalo se nad mukarcima, enama i djecom u poetku strijeljanjem, a kasnije u plinskim komorama i peima za spaljivanje u logorima. Na taj nain poubijano je 6 milijuna idova. U Srednjoj Europi se pak provodilo ukljuivanje srodnih naroda u Hitlerov novi poredak potlaivanjem i terorom. U osvojenim zemljama se uspostavljaju pokreti slini nacizmu, kao u Nizozemskoj pod 29

Mussertom ili Norvekoj pod Quislingom. im je zapoeo napad na SSSR, Churchill je ponudio SSSR-u saveznitvo i 8. srpnja 1941. g. potpisan je u Moskvi englesko-sovjetski sporazum u kojem se sile obvezuju da e rat okonati u meusobnom sporazumu. Ubrzo nakon toga SAD je poeo SSSR-u isporuivati ratnu opremu. U kolovozu 1941. g. sastali su se na palubi ratnog broda Prince of Wales u Atlantiku Churchill i Roosevelt i potpisali su Atlantsku povelju koja je istaknula program od 8 toaka za pravedno novo ureenje svijeta. U povelji su istaknuta slobodoljubiva demokratska naela, prema kojima svaki narod, kojemu je u ratu silom oduzeta neovisnost, ima pravo na svoj suverenitet i na oblik dravne vladavine koju eli, pravo na sudjelovanje u trgovini, pravo na meunarodnu suradnju i neogranieno pravo plovidbe svim morima i oceanima. Naglaeno je da SAD i VB ne tee svom teritorijalnom poveanju i teritorijalnim promjenama bez slobodne volje naroda. ZBIVANJA NA DALEKOM ISTOKU Japan se ni nakon uvrenja u Kini i izgradnje mandurske industrije nije mogao osloboditi ovisnosti o sirovinama iz SAD-a i nafte iz Nizozemske Indije (Indonezija). Ne imajui jo prave strategije za djelovanje, Japanci su u travnju 1941. g. sklopili sporazum o neutralnosti s SSSR-om. To je omoguilo SSSR-u premjetanje velikih vojnih snaga na zapad, osobito u obranu Moskve. Zatim je u pregovorima s Viijskom Francuskom uao u francusku Indokinu, da bi zatim odatle krenuo u osvajanje june Kine. Francuska Indokina sluila je Japanu kao polazite za osvajanje britanskih i nizozemskih kolonija. Tijekom rata Tokio je vodio pregovore s Washingtonom, ali kako oni zbog tvrdih stajalita Amerikanaca nisu uspjeli, Japan je donio odluku o poetku ekspanzionistikog rata na Pacifiku. Kako su Amerikanci deifrirali japanski tajni kod znali su sve to oni pripremaju. Japansko ratno zrakoplovstvo 7. prosinca ipak je potpuno unitilo pacifiku flotu SAD-a stacioniranu u Pearl Harbouru. Istodobno napadnuti su Filipini, Hong Kong, Singapor, Manila, Sijam i Gilbertovi otoci. Napad Japana na Pearl Harbour bio je povod SAD-u da 8. prosinca objavi rat Japanu. Na to su Njemaka i Italija objavile rat SAD-u, a on je uzvratio objavom rata njima i njihovim satelitskim dravama. U svibnju 1942. g. vodile su se snane bitke na moru i u zraku izmeu SAD-a i Japana u Koraljnom moru. U tim bitkama dugo nije bilo pobjednika, sve do 4. lipnja 1942. g. kada su Amerikanci izvojevali pobjedu kod otoka Midway. Ta je pobjeda znaila kraj japanske premoi na Tihom oceanu jer je Amerikancima uspjelo potapanje etiri japanska nosaa aviona. No temelj amerike strategije bio je da prednost mora imati rat u Europi, gdje je njemaka armija nakon to je izdrala rusku zimu ponovno krenula u ofenzivu na istonom bojitu. ZBIVANJA U EUROPI OD 1942. DO KRAJA RATA Nijemci, koji su krenuli o novu ofenzivu na istonom bojitu, nisu mogli osvojiti Lenjingrad, a napredovanje prema jugu se razdvojilo prema Hitlerovoj uputi u dva pravca udarca na Kavkaz i na donju Volgu, ali je tu opet zapelo kod Staljingrada, dok je u pozadini na velikom prostoru zapoeo partizanski rat. To 30

je dovelo do slabljenja njemake vojske. Meinstainove trupe su na vrijeme uspjele skloniti se sa Kavkaza, ali je esta armije pod von Paulusom bila opkoljena kod Staljingrada. U bitci koja je trajala od 13. 7. 1942. do 2. 2. 1943. g. kada se njemaka vojska predala. U ljeto je njemaka pokuala novu ofenzivu, koja je dovela do najvee tenkovske bitke u povijesti ratovanja kod Kurska i Orsela (4-5. 7. 1943. g.). U toj bitci je samo na njemakoj strani sudjelovalo 900.000 vojnika i 2.700 tenkova, 2.000 zrakoplova i 10.000 topova. To je bila najvea koncentracija tehnike u 2.s.r. I ova bitka zavrena je porazom Nijemaca i od tad je Crvena armija imala premo na svim bojitima od Baltikog do Crnog mora. U jesen 1942. g. zapoeo je preokret u ratu na Zapadu. Anglo-amerike jedinice iskrcale su se 7. studenog 1942. g. pod vrhovnih zapovjednitvom Eisenhowera u Maroku i Aliru i ubrzo pridobile na svoju stranu te francuske kolonije. Ujedno je s Nila krenula jedna britanska oklopna divizija pod Montgomeryjem protiv Romela (bitka kod El Almeina), a u lipnju 1943. g. morale su kapitulirati sve njemako-talijanske trupe u Tunisu. Nakon toga u kolovozu 1943. g. saveznici su izveli desant na Siciliju i u rujnu se iskrcali kod Salerna. Talijanska buroazija na taj je preokret reagirala dravnim udarom u kojem je faistiki reim bio uklonjen, a Mussolini je odlukom Velikog faistikog vijea uhapen. Kralj je pozvao tada umirovljenog marala Pietra Badoglia da sastavi novu vladu koja je tajno potpisala primirje, a zatim bezuvjetnu kapitulaciju 8. rujna 1943. g. Nijemci su na iskrcavanje u Sjevernoj Africi odgovorili zauzimanjem itave Francuske, a pod maralom Kesselringom uspostavili su vrstu obrambenu frontu od jedne do druge talijanske obale, a desantom padobranaca oslobodili su Mussolinija zatvorenog u Gran Sassu. U sjevernom dijelu zemlje Mussolini je uspostavio svoju socijalnu republiku, marionetsku faistiku dravu. Njemaka je morala obustaviti i podmorniki rat, jer su savezniki razarai i avioni sve bolje kontrolirali mora, a prije svega zato to je pronaen radar. Amerikanci su ojaali svoje zrakoplovstvo lovcima koji su mogli letjeti na velike udaljenosti, te tekim bombarderima, leteim tvravama koje su postigle potpunu prevlast u zraku. Nakon izlaska Italije iz rata 1943. g. i sloma njemake vojske na ruskom bojitu poslije Staljingrada i Kursk-Orsela, godina 1943. donijela je na strani Saveznika i najvanije politike odluke. Poelo je konferencijom Churchilla i Roosevelta konferencijom u Casablanci o nastavku rata nakon ponovnog osvajanja Afrike. Kao neposredan cilj borbe protiv Osovine bila je proklamirana njezina bezuvjetna kapitulacija. to su saveznici bili svjesniji svoje konane pobjede, to su vie razmiljali o onome to e biti poslije rata, pa su se meu njima poeli javljati sukobi interesa. Osobito je eril izraavao zabrinutost da e Rusi zadobiti prevlast i ugroziti zapad. Staljin je ve 1941. prilikom sklapanja sporazuma s Britanijom nagovijestio da njegov poslijeratni plan sadri slabljenje Sredinje Europe i insistiranje na sovjetskim granicama s poetka rata (okupirana Poljska). No kako su se Amerikanci bojali da isticanjem suprotnosti ne ugroze savez s SSSR-om, Ruzvelt je poputao Rusima. Sovjeti su uspjeli nametnuti svoje stajalite na konferenciji u Teheranu 1943. g. Tu je zakljueno da budua granica poljske drave bude pomaknuta na zapad do Odre, te je priznato pravo komunistikim strankama da budu primljene u 31

koalicije, ali Staljin nije pristao da se pismeno obvee u pogledu predviene podjele Europe. U lipnju 1944. g. Anglo-Amerikanci su se nakon dugotrajnih priprema (ifra Overlord) iskrcali u Francuskoj. 6. lipnja 1944. g. poeo je najvei pomorsko-zrani desant u povijest ratovanja. Uz goleme gubitke i strane borbe dvije saveznike armije su iskrcane na obalu, gdje je zatim odsjeena tvrava Cherbourg i probijena fronta to su je iza nje izgradili Nijemci. Tek kada im je zaprijetila opasnost od okruenja Nijemci su se poeli povlaiti preko rijeke Seine. Tada je izvedena druga saveznika invazija u junoj Francuskoj, pa su se Nijemci morali i dalje povlaiti. Saveznici su tada 25. kolovoza 1944. g. uli u Pariz i zauzeli ostale dijelove Francuske, Belgiju i Luksemburg, te vei dio Nizozemske. Saveznici su zatim zastali i dopustili Nijemcima da se na starom zapadnom bedemu (Westwall) ponovno pregrupiraju, pa je Hitler naredio u prosincu 1944. g. jo jednu ofenzivu u Ardenima, koje nije imala uspjeha. Na poetku 1944. g. i Crvena je armija poduzela veliki napad na ratitima od Crnog do Barentsovog mora. Nijemci su tada na tim ratitima imali 257 divizija. Nakon oslobaanja sovjetskih teritorija, Crvena armija stupila je na teritorije njemakih satelita Rumunjske, Bugarske, Maarske i Slovake, a zatim su zauzeli i dio Poljske, gdje su se zaustavili pred Varavom u kojoj je izbio ustanak Poljaka. Zatim su preli u istonu Prusku, preli eku i nastavili prodirati u Njemaku desnim, a u Austriju lijevim krilom, te su 13. travnja 1945. g. uli u Be. Nakon to su svladani svi njemaki saveznici, saveznike postrojbe ule su na teritorij Njemake. Civilno stanovnitvo bjealo je na istoku od ruskih divizija, a na zapadu su gradovi bili nemilosrdno bombardirani, iako to vie nije imalo nikakvog taktikog znaaja. Vrhunac strahota bilo je bombardiranje Dresdena, prepunog izbjeglica. Bilo je to unitavanje njemakog naroda, za koji je Hitler objavio da se nije pokazao vrijednim njegovih velikih ideja. Svojim djelovanjem na teritoriju Njemake, saveznici su u odmazdi bili jednako tako surovi, kao to su Nijemci bili na poetku rata. Pred kraj rata Hitler je, kao i Goebbels, 30. travnja 1945. g. poinio samoubojstvo, imenovavi oporuno svojim nasljednikom admirala Dnitza. Sovjetska armija 2. svibnja ula je u Berlin, a nekoliko dana poslije potpisan je slom Treeg Reicha. General Jodl potpisao je 7. svibnja u Reimsu bezuvjetnu kapitulaciju, koju je ratificirao general Keitl u Berlinu 8. svibnja. Nakon saveznikog iskrcavanja u Normandiji i poetka kraja rata tijek daljnje poslijeratne politike odvijao se na putu teheranskih odluka. Gotovo itav Balkan dospio je pod utjecaj SSSR-a, osim Grke, za koju je Staljin u sporazumu 1944. g. priznao da pripada u britansku interesnu sferu. Amerikanci su pokazivali sve manje zanimanja za europska zbivanja i svoju panju okretali na rat na Pacifiku. U borbama preskakanja s otoka na otok ondje je sve vie dolazila do izraaja njihova premo na moru i u zraku, pa su na prijelazu iz 1944. u 1945. g. ponovno zauzeli Filipine. No jo ih je uvijek zabrinjavala snaga japanske vojske na azijskom kopnu. eljeli su da se i SSSR ukljui u rat na Istoku, pa su zato bili spremni poputati Sovjetima u Europi. Takva njihova politika pokazala se ve na pitanju uspostave Poljske. Staljin vie nije priznavao izbjegliku vladu u Londonu, ve je osnovao novu vladu u Lublinu u kojoj su veinu imali komunisti. Slian je razvoj bio i u Rumunjskoj, Maarskoj i Bugarskoj, koje su do 32

dolaska Crvene armije imale domae faistike reime. Na konferenciji u Jalti 1945. g. sile pobjednice bile su jedinstvene u gleditu da Njemaku valja oslabiti i obvezati je da nadoknadi ratnu tetu, ali nisu bile jedinstvene u pogledu pojedinosti unutar njezine teritorijalne podjele i u pogledu naplaivanja ratne tete iz njezine privrede. Stoga je pored namjere da se Njemaka teritorijalno podijeli, bilo objavljeno da e poslije kapitulacije saveznici preuzeti svu vlast u Njemakoj. U pogledu istonih granica konferencija se izjasnila za liniju Odra-Neisa. Sovjeti su poduprli stvaranje Ujedinjenih naroda koje je stvoreno 25. travnja 1945. g. u San Francisku i u kojem su glavnu rije imale velike sile okupljene u Vijeu Sigurnosti. UN su trebali biti stvoreni na temelju Atlantske povelje i u njima su se trebali ujediniti svi slobodni narodi. Na formalnoj osnivakoj konferenciji sudjelovalo je 46 zemalja, meu njima i Jugoslavija. Rat je zavren u Europi kapitulacijom Njemake 8. 5. 1945. g. Nakon kapitulacije Njemake Savezniko kontrolno vijee je 5. lipnja 1945. g. preuzelo vrhovnu vlast nad bivom Njemakom u granicama od 1937. g. izuzevi istone pokrajine s one strane linije Odra-Neisa. U to kontrolno vijee je na zahtjev VB primljen i predstavnik Francuske, kako bi se poveala protutea nasuprot Rusiji, jer se oekivalo skoro povlaenje Amerikanaca. Njemaka je podijeljena ne 4 okupacijske zone. Konferencija pobjednika u Potstadmu (od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. g.) samo je potvrdila stanje na terenu. Sastanku su bili nazoni Staljin, Harry Truman i Churchill, kojeg je zamijenio Clement Attlee. Na toj konferenciji odlueno je da se Njemaka potpuno razorua, a njene tvornice ratnog materijala ili unite ili stave pod nadzor saveznika. Zatim, da se provede denacifikacija, kazne ratni zloinci, raspuste karteli i monopoli. Savezniko nadzorno vijee u Berlinu dobilo je sva prava vrhovne vlasti u Njemakoj, ali su doputena mjesta autonomna tijela vlasti, demokratske politike organizacije i druge graanske slobode. Njemaka je izgubila sjeveroistoni dio Pruske, koji je dobio SSSR, a Poljska podruja istono od Odre-Neisse. SSSR i Poljska dobili su pravo da podmire svoja reparacijska prava od Njemake oduzimanjem industrijskih ureaja i proizvoda iz sovjetske okupacijske zone. Zakljueno je da se osnuje i Savjet pet ministara velikih sila (SSSR, SAD, VB, FRA i Kina) sa sjeditem u Londonu koji bi izradio prijedloge mirovnih ugovora s Italijom i satelitskim dravama. Odlueno je da se mirovni ugovor s njemakom sklopi kada bude sastavljena jedinstvena njemaka vlada. Zakljueno je i da sve neutralne zemlje, osim panjolske, mogu postati lanice UN-a. U proljee 1945. g. ameriki protujapanski napad imao je velikog uspjeha. Ameriko zrakoplovstvo svakodnevno je bombardiralo japanske brodove, borbene poloaje, luke i utvrene gradove. Japanci su, suoeni s injenicom da e izgubiti rat, poeli u napade uvoditi svoje kamikaze dobrovoljce pilote samoubojice. S konferencije u Potsdamu Japanu je 26. srpnja 1945. g. upuen ultimatum, ali su ga Japanci odbili. Nakon toga, da bi ubrzali kraj rata, Amerikanci su upotrijebili i atomske bombe. Prva je baena 6. kolovoza 1945. g. na Hiroimu, a druga 9. kolovoza na Nagasaki. Njihov uinak bio je strahovit. SSSR je 8. kolovoza 1945. g. navijestio rat Japanu i poeo ratne akcije. Crvena armija zauzela je Manduriju i sjevernu Koreju, a mornarica Kurilske otoke i juni dio Sahalina. Kad su Japanci uvidjeli da e biti poraeni, ali 33

ponajprije zbog straha od novih atomskih bombi, prihvatili su ultimatum, pa je 2. rujna 1945. g. potpisana bezuvjetna predaja. Bio je to posljednji dan 2.s.r. U Japanu je nakon toga uvedena amerika vojna uprava. Drugi svjetski rat trajao je 6 godina. Od 67 drava samo je 6 ostalo neutralno, tako da je rat pokrio 96% zemljine povrine. Izravno se ratovalo na teritoriju 40 drava (22% zemljine povrine). Bilo je mobilizirano 110 milijuna ljudi, a poginulo je oko 50 milijuna, a 35 milijuna je bilo ranjeno. Ratni izdaci zaraenih drava bili su 1.117 milijardi dolara (60-70% njihovog nacionalnog dohotka). U 2.s.r. primijenjena su mnoga nova tehnika sredstva (razorne i zapaljive bombe, nagazne i podvodne mine, dalekometno topnitvo, raketni projektili, atomska bomba, mlazni zrakoplovi, radar, telekomunikacije), kao i novi taktiki oblici borbe (zrani i pomorski desant). POKRETI OTPORA U DRUGOM SVJETSKOM RATU Pokreti otpora pokazali su da je za uspjeh u 2.s.r. potrebno dobrovoljno i aktivno sudjelovanje najirih masa i da je naoruana partizanska borba najefikasnije oruje naroda u borbi za slobodu te da je za uspjean razvoj pokreta otpora bitna organiziranost i jedinstvenost rukovodstva. Najboljim organizatorom pokreta otpora pokazale su se komunistike partije jer su u okupiranim zemljama upravo one poele s organizacijom borbe protiv okupatora. Meu najznaajnije pokrete otpora u Europi spadaju NOB Jugoslavije, partizanski rat u SSSR-u, pokret otpora u Poljskoj i Francuskoj, pokret otpora u ehoslovakoj i Albaniji. Pokret otpora u Sovjetskom Savezu jedan je od rijetkih za koji su unaprijed izvrene sve organizacijske pripreme. Politbiro je obvezao sve partijske, dravne i sindikalne organizacije da se u sluaju rata organiziraju za partizanske borbe iza neprijateljske linije. Nakon njemakog napada, Staljin je uputio svim sovjetskim narodima na podrujima to su ih okupirali Nijemci poziv na stvaranje partizanskih odreda, ali oni se zbog nedostatka oruja i Staljinova iskrivljavanja marksistike doktrine nisu odmah razvijali takvom brzinom kakvom se oekivalo. No kad su Nijemci na okupiranim podrujima poeli provoditi svoj Hitlerovski plan, pokret je poeo jaati. Od 1942. g. poele su organizirane diverzantske akcije za komunikacije i transporte, a partizanske su se jedinice povezale s Crvenom armijom. Najvei je razmah partizanski odred doivio 1943. g. kada je nastao itav niz osloboenih teritorija. Prema sovjetskim podacima u okupiranim podrujima SSSR-a borilo se 1,5 milijuna ljudi u partizanskim odredima. Francuski pokret otpora bio je najsveobuhvatniji, ali i najkompliciraniji pokret otpora u Europi. Francuski je pokret otpora imao tri centra: ParizLondon, Moskvu i de Gaullea, koji nisu obuhvaali itav pokret otpora, jer je postojao itav niza samostalnih grupica, koje su djelovale bez suradnje s tim centrima. No, okupator nije uspio iskoristiti njihovu nejedinstvenost. Osnovno razilaenje u pokretu otpora bilo je da li da taj otpor bude pasivan ili aktivan, a i oni koju se zalagali za pasivnost nisu bili jedinstveni u obliku te aktivnosti. Prvi prilog aktivnom otporu dao je de Gaulle iz Londona. On je nakon sporazuma s Churchillom priznat kao ef slobodnih Francuza i orijentirao se na organiziranje borbe protiv Nijemaca izvan Francuske, nastojei u prvom redu 34

pridobiti francuske kolonije. Smatrao je da je vano da Francuzi sudjeluju kao organizirana vojna snaga u sastavu saveznike vojske. U oslobodilaki pokret u domovini nije se mnogo pouzdavao, a naroito je zazirao od komunista. Ipak, pod njegovim utjecajem su bile i neke snage unutar Francuske, koje su imale zadatak da pripremaju teren za iskrcavanje saveznika. Za francuski je pokret otpora karakteristina masovnost sabotaa i diverzija s jedne, a veoma polagano stvaranje operativnih partizanskih jedinica s druge strane. Tek 1944. g. ujedinile su se sve snage francuskog pokreta otpora (FFI). FFI je u pozadini njemake fronte nakon iskrcavanja saveznika, sam oslobodio dvadesetak gradova, a Pariko oslobodilako vijee diglo je 18. kolovoza ustanak u Parizu, koji je pod vodstvom komunista gotovo potpuno osloboen. (za pokrete otpora u Poljskoj, ehoslovakoj, Albaniji i Grkoj vidi u PSIJE 20. st.)

15. KARAKTERISTIKE POSLIJERATNOG SVIJETA

SUKOBI UNUTAR SAVEZNIKE KOALICIJE Odnosi unutar antihitlerovske koalicije nisu bili izgraeni tako vrsto da bi se mogli odrati i u poslijeratnim uvjetima. Svaka je strana polazila od svojih specifinih interesa, a sumnjiavost i nepovjerenje obiljeavali su koaliciju u svim fazama rata. Zakljuci s konferencija velikih sila dobili su novo znaenje u poslijeratnim uvjetima. Nova snaga socijalizma poela se iriti iz SSSR-a koji je iz rata, uz SAD, izaao kao nova sila. Staljinova koncepcija novih odnosa u svijetu bila je posve drukija od one SAD-a i Britanije. On je uvidio da je rat omoguio Crvenoj armiji da postane znaajan vojno-politiki faktor, ije znaenje prelazi granice SSSR-a. On je nastojao da to povoljnije rijei pitanje sovjetskih granica na zapadu i zato je traio da se u Istonoj Europi stvore prijateljski reimi koji e biti u posebnim odnosima sa SSSR-om. U godinama rata Zapad je prihvatio takvu Staljinovu politiku. Kapitalistike zemlje su smatrale da je Staljin zainteresiran za odravanje koalicije i da se ponaa kao dravnik bilo koje druge zemlje. No kad su nakon rata u istonim zemljama poeli nastajati oblici narodnih demokracija uz pomo Crvene armije, zapadni su se saveznici zabrinuli za daljnji razvoj svijeta. Kao rezultat rata nastao je nov odnos snaga i bitno je izmijenjen njihov raspored. Sovjetski Savez je kao jedina socijalistika drava uz tada nerazvijenu NR Mongoliju izaao iz rata kao svjetska sila. Svojim djelovanjem uspio je razbiti izolaciju nametnutu u godinama izmeu dva rata i postati znaajnom politikom silom. Prisutnost sovjetskih snaga u jednom dijelu istonoeuropskih drava omoguili su mu ostvarenje novih politikih poteza. Rat je sruio staru politiku strukturu Europe. To se prije svega odnosi na Istonu Europu, gdje je dolo do likvidacije kapitalistikog sistema pod utjecajem sovjetskih snaga. Meu kapitalistikim zemljama SAD je postao apsolutni predvodnik, dok su Britanija i Francuska izgubile prevlast oslabljenje i unitene ratom, te gubitkom kolonijalnih posjeda. U ratnim godinama britanski premijer Winston Churchill nastojao je djelovati s pozicija prevladanog modela interesnih sfera, u kojem je VB trebala zadrati ulogu jezica na vagi, ali su ga promijene u mnogim europskim i kolonijalnim 35

zemljama natjerale na promjenu politike. Rooseveltova administracija bila je posebno zainteresirana za suradnju s SSSR-om i Rooseveltova vizija poslijeratnog svijeta bila je zasnovana na potrebi da se odri jedinstvo meu velikim saveznicima i pomou njega sprijei izbijanje moguih novih sukoba. 2.s.r., posebno njegova dimenzija u Aziji, ubrzali su proces sazrijevanja ideje nacionalne nezavisnosti i njezino ostvarivanje u praksi. Narodno oslobodilaki pokreti odluno su traili likvidiranje kolonijalnog i polukolonijalnog statusa, to je rezultiralo stvaranjem niza novih osloboenih drava. KANJAVANJE RATNIH ZLOINACA Ve na sastanku predstavnika SSSR-a, VB i SAD-a u listopadu 1943. g. u Moskvi bilo je zakljueno da se nakon rata izvedu pred sud svi ratni zloinci. U skladu s tim stavom, predstavnici VB, FRA, SSSR-a i SAD-a na svom su sastanku u Londonu 1945. g. odluili da se osnuje Meunarodni vojni sud i donijeli njegov statut. Sud je bio sastavljen od po jednog suca i njegovog zamjenika iz svake saveznike zemlje, a radio je u Nrbergu od studenog 1945. do listopada 1946. g. Sudio je ne samo istaknutim nacistikim pojedincima, ve i nacistikim organizacijama. Okrivljeni su bili odgovorni za zlostavljanja, deportacije, ubijanja civila, talaca i ratnih zarobljenika, za pljaku privatne imovine i za pustoenje i razaranje sela. Najpoznatiji osuenici na smrt vjeanjem bili su Gring, Ribbentrop, Keitel, Jodl. Osueni na smrt su objeeni, osim Gringa, koji se uoi pogubljenja sam ubio. Njihova tijela su spaljena, a pepeo baen u neku od njemakih rijeka. Krivima su proglaene i NSS, Gestapo, SS, a sve osobe koje su pripadale tim organizacijama mogle su biti optuene za ratne zloine i izvedene pred vojne ili redovite sudove. Nrberki sudski proces bio je prvi proces u povijesti sudovanja u kojem je ratna agresija proglaena ratnim zloinom, a njezini pokretai i poinitelji optueni za taj zloin izvedeni pred meunarodni sud i osueni. Slian proces vodio se i za Daleki Istok i to u Tokiju od svibnja 1946. do studenog 1948. g. sudilo se 28-irci japanskih ratnih zloinaca. U toku suenja dvojica optuenih su umrla, a jedan je proglaen nauraunljivim. Sedmorica su osuena na smrt, a 16 na doivotni zatvor. Zbog pokretanja pitanja zastarijevanja ratnih zloina utvreno je stanovite da ratni zloin nikada ne zastarijeva.

MIROVNI UGOVORI Mirovni ugovori sa zemljama pripadnicama Osovine potpisani su 10. veljae 1947. g. i odmah su stupili na snagu. Mirovnim ugovorom s Italijom ustanovljena je njezina odgovornost za rat. Ona se morala odrei teritorija na slovenskoj i hrvatskoj obali, zatim kolonija u Africi, Dodekaneza i Rodosa, a Albaniji priznati suverenitet i neovisnost. Mirovnim sporazumom s Maarskom, Rumunjskom i Bugarskom utvreni su ispravci njihovih granica, tako da su one svedene na stanje iz 1938. g. Maarska je morala vratiti Transilvaniju, a utvrena je slobodna plovidba Dunavom. Mirovnim 36

ugovorom s Finskom odreeno je da ona SSSR-u ustupi podruje Viborga i Petsama, a SSSR je mirovnim ugovorima jo dobio neka vana podruja na istoku kao dijelove Poljske, Potkarpatsku Ukrajinu, Bukovinu i Besarabiju. U svim su ugovorima bile precizirane i reparacijske obveze (75% utvrene ratne tete) kao i dunost poraenih zemalja da osiguraju graanske slobode svojim dravljanima i ukinu diskriminacijske propise. Mirovni ugovor s Njemakom nije sklopljen zbog nepostojanja zajednike njemake vlade, a Austrija je tretirana kao rtva Treeg Reicha. Mir s Japanom sklopljen je 8. rujna 1951. g. u San Franciscu. Japan se tim ugovorom morao odrei svih posjeda koje je bio osvojio u Aziji. Taj ugovor nije zadovoljio SSSR, jer u njemu nisu bile predviene reparacije, kao to nije predvieni da se Formoza i Peskadores vrate Kini. NASTANAK NOVIH DRAVA Prva nova drava nastala nakon 2.s.r. bila je republika Izrael, koji je 14. svibnja 1948. g. proglasilo idovsko narodno vijee uz odobrenje Glavne skuptine UN-a nakon prestanka britanskog mandata na tom podruju. Karakteristika nekih drava nastalih nakon 2.s.r. je da su nastale na istom, ali zbog razliitih politikih okolnosti podijeljenom nacionalnom teritoriju, pa su nastale dvije Kine, dvije Njemake i dvije Koreje. Nakon 2.s.r. prekinuta je suradnja izmeu dviju kineskih vojski, tj. Kuomintanga i komunista, te je ponovno dolo do graanskog rata. SSSR je materijalno potpomagao komuniste Mao Ce Tunga, a SAD pristae Kuomintanga ang Kaj eka. Kako je komunistika vojska sada bila jaa i brojnija, ang Kaj ek se sa svojom vojskom povukao na otok Formozu (Tajwan). Bio je to poetak dvoju kineskih drava. U jesen 1949. g. proglaena je Narodna Republika Kina (na elu s Mao Ce Tungom), a na Taiwanu Republika Kina koja se drala legitimnim nasljednikom prijanje Kine, te je kao takva bila lanica UN-a sve do 1971. g., kada odlukom Glavne skuptine UN-a to postaje NR Kina. Okupirana Njemaka je nakon zavretka rata bila podijeljena na 4 okupacijske zone. Zapadni su saveznici ujedinili svoje okupacijske zone, uveli civilnu sredinju upravu i proveli parlamentarne izbore. Tako izabrani zapadnonjemaki parlament proglasio je 7. rujna 1949. g. zapadnonjemaku dravu pod imenom SR Njemaka s glavnim gradom Bonnom. est godina poslije (1955.) SR Njemaka je postala suverenom dravom, pa je od tada mogla imati i svoju vojsku. U sovjetskoj okupacijskoj zoni zbivalo se slino, pa je tamo mjesec dana nakon proglaenja SR Njemake proglaena NDR Njemaka s glavnim gradom Istonim Berlinom. I ona je 1955. g. postala suverena drava. Slino kao i u Njemakoj, dogodilo se i u Koreji. U sjevernom dijelu zemlje, koji je okupirala sovjetska vojska, stvorena je 1949. g. DNR Koreja, a u junom dijelu, koji je okupirala amerika vojska, osnovana je Republika Koreja.

16. UJEDINJENI NARODI

37

Ideja osnivanja UN provlaila se jo od prvih sastanaka saveznikih elnika, a konanu formulaciju dobila je na sastanku u Jalti, kada je zakljueno da se sazove osnivaka skuptina organizacije. Ta skuptina odrane je od 25. travnja do 26. lipnja 1945. g., a u njoj su sudjelovali predstavnici 50 (46) drava. Njezini sudionici donijeli su povelju UN-a, koji su zatim ratificirala najvia tijela njihovih drava. Povelja je stupila na snagu 24. listopada 1945. g., pa se taj dan slavi kao Dan UN-a. Tom poveljom utvrene su glavne zadae UN-a: ouvanje mira i sigurnosti, zatita ljudskih prava, poticanje drutvenog napretka, odravanje dobrosusjedskih odnosa i briga za gospodarski i drutveni napredak. U naelima Povelje posebno je istaknuto da e Organizacija potovati jednakost svih drava i da se nee mijeati u njihova unutranja pitanja. Isto tako istaknuta je obveza svih drava da svoje sporove rjeavaju mirnim putem te da suzdravaju svake uporabe sile protiv bilo koje drave. Glavna tijela UN-a su: Generalna skuptina koju ine delegati svih drava lanica. Ona se sastaje jedanput godinje, a po potrebi moe se sazivati i njezino izvanredno zasjedanje. Moe raspravljati o svemu iz djelokruga UN-a i donositi preporuke. Ona bira lanove svih ostalih vijea i imenuje suce Meunarodnog suda i generalnog sekretara. Imala je veliku ulogu u vrijeme hladnog rata, kada Vijee sigurnosti nije moglo zbog svoje nejedinstvenosti rijeiti neka pitanja. Vijee sigurnosti sastoji se od 15 lanica (5 stalnih i 10 koje bira Glavna skuptina na vrijeme od 2 godine). Stalni lanovi Vijea sigurnosti su SAD, VB, FRA, Rusija (SSSR) i Kina. Vijee sigurnosti ima zadau da brine za uvanje meunarodnog mira i sigurnosti, stalno se sastajati i donositi odluke koje obvezuju. Njegova je odluka pravovaljana ako za nju glasuje najmanje 9 lanova, meu kojima trebaju biti svi stalni lanovi. Ako jedan od stalnih lanova glasuje protiv, znai da je time iskazao svoj veto i takav se prijedlog ne moe prihvatiti. Zbog ovoga UN kao organ kolektivne sigurnosti moe biti djelotvoran samo u sluaju jednodunosti velikih sila. Gospodarsko i socijalno vijee, Starateljsko vijee, Tajnitvo i Pomona tijela su ostali organi UN-a. Najvie upravno tijelo UN-a je Tajnitvo, kojem je na elu glavni tajnik koji ima samo savjetodavnu funkciju pred Vijeem sigurnosti, te objavljuje i registrira meunarodne ugovore. Meunarodni sud ima zadau da savjetuje Generalnu skuptinu i izglauje meunarodne pravne sporove. Sjedite UN-a je u New Yorku, a u Genevi se nalazi europski ured UN-a. Od 2000. g. UN ima preko 200 lanova.

17. OSNOVNE KARAKTERISTIKE HLADNOG RATA

Poetna faza meunarodnih odnosa nakon 2.s.r. bila je hladni rat. Stvaranje 38

novih socijalistikih sustava u Europi i Aziji i val borbe kolonijalnih naroda za nacionalno osloboenje ocjenjeni su u kapitalistikom svijetu kao promjene kojima se treba suprotstaviti. U svakoj toj promjeni vidjela se sovjetska akcija. Bojei se za svoje privredne i politike pozicije, kapitalistike zemlje pod vodstvom SAD-a zapoele su stvarati organizirane oblike otpora SSSR-u. Taj novi tip odnosa moe se nazvati bipolarni tip, jer su sve snage bile okupljene oko dva centra, a meunarodni se ivot odvijao unutar dvaju zatvorenih sistema. U poetku je hladni rat imao obiljeje da su ga pokrenule kapitalistike zemlje Zapada, uvjerene da e skupom razliitih mjera zaustaviti komunizam. Druga karakteristika bila je postojanje nuklearnog oruja u oba tabora i da bi u sluaju rata moglo doi do unitenja obje strane. Vojna ravnotea snaga postala je tako osnovnom znaajnom hladnog rata, pa je prisutno jaanje konfrontacije nevojnim sredstvima (izolacija socijalistikih drava, politika otrog konfrontiranja na rubu rata, stalna napetost i nepostojanje uzajamnih kontakata) tj. zahlaenje odnosa, odakle i dolazi naziva hladni rat, nasuprot vruem ratu odnosno oruanom i direktnom sukobu. Hladni rat je nastao kao posljedica postojanja dvaju razliitih sistema i bio je izraz borbe tih sistema koje su imale globalni karakter. Kapitalistike zemlje nisu se usmjerile samo na SSSR, ve i na druge socijalistike zemlje, a jaanjem antikolonijalistike borbe hladnoratovska sredstva prenoena su iz Europe na druge dijelove svijeta, jer su se zapadne zemlje bojale da nove zemlje, nastale procesom dekolonizacije, ne bi prihvatile socijalizam, pa su kao reakciju na to isticale borbu protiv dekolonizacije. Glavni pravac konfrontacije u Europi tekao je oko Njemake, jer su obje strane bile zainteresirane za to kako e se razvijati situacija u Njemakoj i kako e biti iskoritene njemake povijesne tradicije i njezine goleme ekonomske mogunosti. Ta je politika vodila saveznike snage i jo za vrijeme rata, kada se svaka saveznica natjecala koja e osvojiti vee i bolje dijelove Njemake. A nakon rata dvije su Njemake postale protagonistima hladnog rata. SAD i njezini saveznici nisu se htjeli odrei Njemake kao velike drave koja bi na osnovi saveznikih planova trebala imati vano mjesto u zapadnom svijetu, jer se njezin potencijal mogao uvelike iskoristiti protiv Istoka. SSSR je pak htio iskoristiti pogodan trenutak da se jednom zauvijek rijei njemake opasnosti i zalagao se za kontrolirani razvoj Njemake. Socijalistike snage koje su u zemljama istone Europe ojaale tijekom rata bile su zahvaljujui dogmatskom Staljinovom sagledavanju svijeta i borbe za socijalizam sputavane i u potpunosti podreene njegovom diktatu. Staljin je u pobjedi u 2.s.r. gledao mogua teritorijalna proirenja i zalagao se da stekne to vie teritorija, uvjeren da na taj nain jaa interese sovjetske drave. Dravni interesi bili su u potpunosti izjednaeni s interesima socijalizma. Unutranje deformacije unutar SSSR-a ubrzo su prenesene kao vjerna kopija na zemlje narodne demokracije i na njihove meusobne odnose. Znailo je to odustajanje od propagiranja nacionalnog puta u socijalizam i prelazak na sovjetski tip u svim dravama istone Europe, osim u Jugoslaviji.

39

18. SVIJET U VRIJEME HLADNOG RATA

PRVA FAZA HLADNOG RATA (1947. 1949.) U ovom razdoblju na vidjelo izlaze sve suprotnosti meu saveznicima. Kao rezultat toga dolazi do definitivne podjele Njemake i formiranja SR Njemake i NDR Njemake. Zapadne sile su poele s izradom planova kojim bi okruile SSSR i sve ostale socijalistike zemlje mreom vojnih punktova ojaanih vojno-politikim savezima. Kad se 1947. g. snano razmahao graanski rat u Kini i komunisti (2 milijuna vojnika) preli u ofenzivu, SSSR i SAD su se odluile potpomagati suprotstavljene strane. Kako je gubitak Kine bio velik udarac za SAD u kojem su poele rasprave o korisnosti njegove dalekoistone politike, on se tada odluio za posebno povezivanje s Junom Korejom i Japanom. S druge strane u zapadnoj Europi sve su se sile okupljale upravo oko SAD-a, da bi njihovo formalno ujedinjavanje bilo zavreno formiranjem Sjevernoatlantskog pakta (NATO). Godine 1948. SSSR je blokirao zapadne Berlinske sektore prosvjedujui tako protiv ujedinjenja zapadnih zona pod jedinstvenu upravu. Zapadne sile prevladale su blokadu tako to su poele dopremati osnovne potreptine zranim putem, kako bi na taj nain sprijeile da cijeli grad padne u ruke SSSR-a. Zapadni Berlin kasnije je postao sastavim dijelom SR Njemake. SAD je u vrijeme Trumanove administracije (1945-1953) razvio svoju antikomunistiku politiku. Jaanje socijalistikih zemalja proglaeno je kao velika opasnost koju na svaku nain treba suzbiti. Rezolucijom senatora Vanderberga omogueno je vladi da napusti naelo nestupanja SAD-a u saveze s evropskim dravama i formiranje NATO pakta. Proces stvaranja ovog saveza poeo je 1948. g. potpisivanjem Bruxselleskog pakta izmeu VB, FRA i Beneluxa, a njemu su se nakon donoenja Vanderbergerove rezolucije prikljuile SAD i Kanade. Na ekonomskom planu SAD su novanom pomoi (Marshallov plan) nakon rata nastojale i gospodarski uzdii zapadne drave i tako ih jo vie vezati uza sebe. Nakon osnivanja NATOA stvorenog 1949. g. u Washingtonu izmeu SAD-a, Kanade, VB, Islanda, Belgije, Nizozemske, Luksemburga, Francuske, Danske, Norveke, Portugala i Italije, SAD su odmah namijenile milijardu dolara kao hitnu pomo njegovim lanicama, a namijenile su im i isporuke u oruju. U Latinskoj Americi osnovan je 1947. g. Rio pakt koji je SAD-u omoguio da kontrolira i to podruje svijeta. Sve akcije SAD-a u razdoblju predsjednikovanja Trumana ile su provoenju tzv. Trumanove doktrine, iji cilj je bilo aktivno globalno djelovanje SAD-a utemeljenoj na snanoj ideologiji antikomunizma i potrebi suzbijanja eventualne ekspanzije komunistikih snaga. S druge strane u ovoj etapi hladnog rata zapoinje i prestrukturiranje snaga unutar istonog bloka, gdje zapoinje proces staljinizacije, koji se temelji na uenju da je samo sovjetski put u socijalizam pravi put. Ubrzo je u Jugoslaviji postalo jasno da Staljinov pokuaj nametanja nedemokratskih i neravnopravnih odnosa izmeu socijalistikih drava proizlazi iz nedemokratskih odnosa unutar samog SSSR-a. Stoga je Jugoslavija traila ravnopravan tretman svih socijalistikih drava i prestanak Staljinovog diktata. Kao centar koji e izvravati njegove odluke u drugim zemljama osnovan je Informbiro (1947. g.) koji je u poetku imao sjedite u Beogradu. 40

Kako Jugoslavije nije htjela prihvatiti njegovu politiku, 1948. g. Informbiro je zapoeo formalni napad na Jugoslaviju i njezino partijsko rukovodstvo, koji e se zavriti tek Staljinovom smru 1953. g. DRUGA ETAPA HLADNOG RATA (1950-1958) Na poetku ovog razdoblja 1950. g. izbio je Korejski rat koji je trajao do 1953. g. Sjeverna Koreja je uzimajui kao povod incidente du granice napala Junu Koreju. Vijee sigurnosti UN-a (bez sudjelovanja SSSR-a) proglasilo je Sjevernu Koreju agresorom i pozvalo svoje lanice da prue pomo Junoj Koreji. U jeku korejskog rata SAD je stvorio vojni savez s Australijom i Novim Zelandom (ANZUS-pakt). Korejski rat posluio je objema stranama kao provjera odnosa snaga. SAD su se nale pod zastavom UN-a, dok je NR Kina u Sjevernu Koreju poslala dobrovoljce. Tada je zapovjednik snaga UN-a Daouglas McArthur zahtijevao sveopi napad na Kinu, no UN to nije odobrio. Kad su obje strane shvatile da se crta razgranienja nee moi pomaknuti, sazvana je velika konferencija u enevi 1954. g. te je odlueno da 38 paralela i dalje ostaje granica izmeu dviju drava. U isto vrijeme su Francuzi u Indokini vodili svoj mali prljavi rat kojim su nastojali zadrati svoje nekadanje posjede u Kambodi, Laosu i Vijetnamu. Kad su stekli nadzor nad junim Vijetnamom, Francuzi su eljeli prisiliti Viet Minh da prihvati federaciju u kojoj e se, pod francuskim vodstvom, nai sve tri zemlje. Borbe su izbile ve 1946. g. a zavrile su 1954. g. kada su snage Viet Minha izborile pobjedu kod Dien Bien Phua. Nakon niza francuskih poraza u enevi je 1954. g. je poelo traenje rjeenja. Sporazumom je Francuska dala nezavisnost Laosu i Kambodi, a Vijetnam je podijeljen izmeu Ho i Minove komunistike vlade na sjeveru i vlade na jugu, koja je uivala povjerenje SAD-a. Svestrano pomaganje SAD-a Francuskoj i pokuaji da se ojaaju poloaji Francuske u Indokini nisu bili dovoljni, te je 1954. g. osnovan SEATO-pakt (Sjeveroistono-azijski pakt). Njime se predviala vojna suradnja SAD-a, VB, FRA, Novog Zelanda, Australije, Sijama, Pakistana i Filipina u sluaju izvanjskog napada ili pokuaja prevrata u bilo kojoj lanici (protiv komunistikih revolucija). No izvan SEATO-pakta ostao je niz vanih azijskih drava (Indija, Indonezija, Burma), koje su se prikljuile Pokretu Nesvrstanih. Staljinova smrt 1953. g. omoguila je postupne promijene u unutranjoj i vanjskoj politici SSSR-a posebno prema drugim socijalistikim dravama, u kojima je zapoeo proces traenja drugaijih oblika odnosa. Na 20. kongresu KP SSSR-a izvrena je temeljita analiza dijela staljinistikih deformacija. To je svoju formu dobilo 1955. g. prilikom donoenja Beogradske deklaracije, koja je trebala sluiti kao osnova za razvijanje novih odnosa izmeu svih socijalistikih drava, a ne samo SSSR-a i SFRJ. Ona je polazila od naela potivanja suvereniteta i nezavisnosti, integriteta i ravnopravnosti meu dravama. Novo sovjetsko rukovodstvo, koje je bilo zaokupljeno rjeavanjem pitanja u svezi podizanja ivotnog standarda i jaanju privredne moi i obrambenih snaga, iniciralo je daljnji proces suradnje meu socijalistikim dravama. Tako je 1955. g. stvoren Varavski pakt, kao sredstvo vojnopolitike suradnje, dok je za gospodarsku suradnju ve postojao SEV (Savjet za uzajamnu i ekonomsku pomo). No nove odnose ponovno je poeo potresati tzv. kineski sindrom komunizma, odnosno nacionalni put u 41

socijalizam, zbog ega je SSSR poeo strahovati da preopsene reforme u socijalistikim zemljama, ne bi ugrozile njegovu blokovsku politiku. 1955. g. SAD-u je polo za rukom stvaranje jo jednog pakta Bagdadskog pakta kojem su prile VB, Turska, Iran i Pakistan. Ovaj pakt je bio vaan jer je titio interese amerikog kapitala na naftom bogatim podrujima. Iz pakta je na kraju istupio Irak, te je on promijenio ime u CENTO-pakt. SAD su pri kraju 1955. g. imale sklopljeno priblino 40 razliitih ugovora o uzajamnoj sigurnosti koji su im davali mogunosti da svoje saveznike naoruavaju vojnom opremom i orujem, da alju vojne misije u te zemlje i prate opi razvoj njihovih vojnih snaga. 1956. g. izbila je tzv. Sueska kriza u kojoj su Velika Britanija i Francuska pokuale jednostrano rijeiti pitanje svojih odnosa s Egiptom, odnosno suprotstaviti se odluci egipatske vlade o nacionalizaciji kanala. Kriza je prijetila zaotravanjem odnosa, jer su upravo u to vrijeme izbile i napetosti u Maarskoj i Poljskoj koje su traile veu samostalnost od Moskve i reforme u partiji. Situacija u Poljskoj se smirila zbog prijetnje vojnom silom, dok je u Maarskoj izbila pobuna. Trailo se istupanje Maarske iz Varavskog pakta. 4. studenog 1956. sovjetske su trupe ule u Budimpetu i sruile vladu Imre Nagyja i uspostavile novu na elu s Janoem Kadarom. 1958. g. dolazi do prvih opsenijih i izravnih pregovora izmeu SAD-a i SSSR-a usmjerenih prema ograniavanju nuklearnog naoruanja. Ve 1959. g. Nikita Hruov posjetio je SAD kada su zapoeli konkretni pregovori. Na takvu politiku detanta, odnosno poputanja, supersile je navodila odgovornost prema vlastitu narodu, ali i prema ovjeanstvu uope. TREA ETAPA HLADNOG RATA (1958 1991) Trea etapa hladnog rata obiljeena je politikom detanta izmeu SAD-a i SSSRa. Vrhunac hladnog rata bila je tzv. Kubanska kriza 1962. g. koja je prijetila da se pretvori u opi ratni sukob. Naime, Kuba, u kojoj je 1959. g. pobijedila socijalistika revolucija pod vodstvom Fidela Castra, bila je izloena stalnom pritisku i prijetnjama od SAD-a, jer je bila samo 90 km udaljena od amerikog kopna. U doba kad su amerike prijetnje postale vrlo ozbiljne i kad su se spremale nove akcije protiv Kube, na otoku su instalirane sovjetske rakete s nuklearnim glavama. Keneddyjeva administracija, suoena s takvim razvojem dogaaja brzo je reagirala i traila izlaz koji ne bi ugrozio svjetski mir. Punih 13 dana se izmeu Washingtona i Moskve trailo rjeenje koje bi zadovoljilo obje strane i omoguilo asno povlaenje. Kompromis je naen u formuli kojom su SAD obeale da nee napasti Kubu, a SSSR je povukao svoje rakete s otoka. Ta kriza potaknula je uspostavljanje vrue linije ili crvenog telefona izmeu Moskve i Washingtona kako bi se omoguilo stalno komuniciranje i otklanjanje moguih nesporazuma. Nakon toga odlueno je da se u enevi osnuje Komitet 18 drava za pitanja razoruanja. Donesena je i odluka da se amerika penica moe prodavati u SSSR-u, a postignut je i prvi sovjetsko-ameriki sporazum o zabrani nuklearnih pokusa (1963.). Taj ugovor nisu potpisale Francuska i NR Kina, jer se de Gaullova Francuska nije vie pouzdavala u SAD kao saveznika i radila je na svoju ruku, a NR Kina je ljubomorno razvijala vlastiti nuklearni program. 42

NR Kina nije bila ni u dobrim odnosima s SSSR-om s kojim je od 1961. g. bila u sukobu, jer kinesko rukovodstvo nije prihvatilo odluke 20. kongresa KP SSSR-a (destaljinizaciju i miroljubivu aktivnu koegzistenciju). Kina je ustrajavala na svom vlastitom putu u komunizam, a postojale su i odreene teritorijalne pretenzije Kine. Sukob unutar socijalistikog lagera zaotrio se ponovno 1968. g. kada je dolo do izbijanja tzv. Prakog proljea, odnosno revolucije u ekoj pod vodstvom Aleksandra Dubeka. Sovjetski predsjednik Brenjev u poetku je mirno promatrao razvoj situacije u ehoslovakoj, da bi na kraju odluio vojno intervenirati i silom (Brenjeva doktrina = ogranieni suverenitet) i sruiti reformski pokret. (vidi vie u PSIJE 20. st. pod ekom i Slovakom nakon 2.s.r.). Nastavljajui tzv. nuklearni dijalog, velesile su 1967. g. potpisale Ugovor o istraivanju i koritenju svemirskog prostora, kao i Ugovor o neirenju nuklearnog naoruanja. Na prijedlog predsjednika Jonsona zapoeli su 1969. g. pregovori o ograniavanju strategijskog nuklearnog naoruanja (SALT 1), a ugovor je potpisan 1972. g. prilikom posjeta amerikog predsjednika Nixona SSSR-u. Taj ugovor predvidio je mogunost izgradnje takvih sistema samo na dva mjesta u zemlji. Rampe za lansiranje raketa moraju biti opremljene za lansiranje samo jedne bojeve glave i moraju biti statine i postavljene na zemlji. U tekstu drugog ugovora istaknuto je da e svaka zemlja zadrati postojei broj svojih nuklearnih glava. 1973. g. pojavile su se prve rakete s vie bojevih glava MIRV, koje ugovorom nisu bile zabranjene, pa je to potaknulo novu utrku u naoruavanju. Iako je tim ugovorima postignut napredak u odnosima dviju velesila (jer se sprjeavala mogunost nuklearne katastrofe i izravnog sukoba dvaju velesila), one su i dalje bile upletene u brojne druge meunarodne sporove, posebno rat u Vijetnamu i palestinskoarapski sukob. Trea etapa hladnog rata zavrila je padom komunistikog sistema u SSSR-u i njegovim raspadom, te ukidanjem Varavskog pakta 31. veljae 1991. g.

19. OSTALE KRIZE I RATOVI NAKON 2. SVJETSKOG RATA

Nakon stvaranja drave Izrael u Palestini, susjedne arapske drave odmah su joj objavile rat. Tako je 1948. g. izbio prvi i-a rat. Izraelsko odbijanje priznavanja palestinskih zahtjeva na podruja na kojima su prije izbijanja rata ivjeli, te odbijanje arapskih drava da priznaju Izrael, dovelo je do tri palestinskoizraelska rata. Uzrok je bio i taj to su Izraelci okupirali i ona podruja koja im poveljom UN-a nisu bila dodijeljena. Prvi vei sukob izbio je 1956. g. kada su se Francuska i VB umijeale u sukob oko Sueskog kanala, ali je posebno znaajan bio onaj 1967. poznat i kao estodnevni rat. Zbog suprotnih interesa Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza na tome podruju prijetila je i opasnost prerastanja lokalnog sukoba u rat irokih razmjera. Poetkom 1967. oruani granini incidenti bili su sve brojniji. Poslije obavijesti da e Izrael napasti Siriju i da skuplja snage prema Jordanu, u svibnju je poela koncentracija egipatskih jedinica na Sinaju. Istodobno Izrael je u najveoj tajnosti poeo opu mobilizaciju. Stanje je bilo krajnje napeto kada su se povukle snage 43

Ujedinjenih naroda iz sinajske pustinje i kad je Egipat blokirao izraelsku luku Elat u Akapskom zaljevu. Izrael je 5. lipnja 1967. krenuo u napad. Rat je poeo iznenadnim udarom izraelskog zrakoplovstva na egipatska uzletita. Ve prvoga dana rata izraelsko zrakoplovstvo unitilo je gotovo sve borbene zrakoplove Egipta, Sirije i Jordana. Odmah nakon toga poeli su i prodori izraelskih oklopnih jedinica. Na cijeloj sinajskoj fronti egipatske snage napadane su iz zraka i sa zemlje, s razbijenim sustavom zapovijedanja, naputale su prigodom povlaenja teko naoruanje, vozila i drugu ratnu opremu. Treega dana rata Izraelci su izbili na obalu Sueskog kanala kod Al Kanta, a iduega dana du cjelokupne njegove duljine. Egipat je u tom trenutku ostao bez svoje operativne vojske. U tom ratu Izrael je okupirao Gazu i Zapadnu obalu s preteitim palestinskim stanovnitvom. Uz posredovanja Ujedinjenih naroda, kasno nou 8. lipnja, prekinute su borbe na sinajskoj fronti. Izraelci su postigli zapaene uspjehe i u borbi s Jordanom i Sirijom. Premda je Vijee sigurnosti prihvatilo Rezoluciju o prekidu sukoba kao osnovnog uvjeta za uspostavu mira na Bliskom istoku, Izrael nije postupio po toj Rezoluciji. Bliski istok i dalje je ostao opasnim ratnim aritem. Okupacija palestinskih podruja dovela je do stvaranja PLO-a (1964.) koja je sebi za cilj postavila oslobaanje cijele Palestine. Da bi rijeio pitanje okupiranog Sinaja, egipatski predsjednik Sadat 1979. g. potpisuje mirovni sporazum s Izraelom i vraa Sinaj, a Egipat priznaje Izrael. Sukob oko Palestine nije rijeen jo do danas. 1993. g. Palestinci su Izraelu priznali pravo na postojanje, dok su od Izraela dobili pravo na ogranienu samoupravu. Godine 1961. vlada SAD-a zabrinuta zbog irenja Komunizma u JI Aziji, poela je upuivati vojnu pomo u Juni Vijetnam, kako bi toj dravi pomogla da odbije napade gerilaca komunistikog Viet Minha (Vietkonga), koji je podravao Sjeverni Vijetnam. Vietkong se zalagao za ujedinjenje sjevera i juga, ali to ujedinjenje odbijala je vlada Junog Vijetnama i progonila pripadnike Vietkonga. Zbog toga je izbio viegodinji graanski rat. Pod izgovorom da ele zaustaviti graanski rat, SAD je 1965. g. napao vojne baze Vietkonga i Sjeverni Vijetnam. U tom ratu kao saveznici SAD-a sudjelovali su Australija, Novi Zeland, Juna Koreja i Tajland. U tom ratu sudjelovalo je 400.000 Amerikanaca. Godine 1968. Vietkong je pokrenuo veliku ofenzivu pod nazivom Tet. Iako je ofenziva doivjela neuspjeh, uspjela je uvjeriti ameriku javnost da se vijetnamski rat ne moe dobiti. Godinu dana kasnije amerike su se jedinice poele povlaiti. No tri godine kasnije, 1971. SAD je obnovio razorna bombardiranja, a 1972. g. blokirao sjevernovijetnamske luke. Ipak, 1973. g. bio je primoran potpisati primirje u Parizu i izjavio da prestaje ratno djelovati protiv Vijetnama. 1976. g. proglaeno je konano ujedinjenje Vijetnama pod komunistikom vkau. Godine 1960. izbio je tzv. Sukob oko nafte, kada je 13 uglavnom arapskih zemalja osnovalo Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC) radi zajednikog odreivanja cijena. Zarade od prodaje nafte viestruko su se poveale, a zemlje OPEC-a silno obogatile. SSSR i SAD stoga su se natjecali za utjecaj u tom dijelu svijeta. Tijekom arapsko-izraelskog rata 1973. g. lanice OPEC-a prekinule su opskrbu SAD-a i Europe naftom, jer su podupirali Izrael. Upravo radi stabilizacije tog podruja i svjetskog gospodarstva, na poticaj SAD-a potpisan je izraelsko-egipatski sporazum.

44

Meu lokalnim ratovima novog doba najznaajniji je irako-iranski sukob zbog pograninih podruja, koji je u pozadini imao vjersku podlogu (iiti-suniti). Rat izmeu Iraka i Irana je zavren 1989. g. posredovanjem UN-a. Kad je Irak 1990. g. okupirao i anektirao Kuvajt, UN je od njega zahtijevao da se povue. Kako on to nije uinio, UN je odluio silom ga otjerati, te je formirana antiiraka koalicija od 29 zemalja koja je 1991. g. pod vodstvom SAD-a porazila iraku vojsku. Potkraj 1971. g. vodio se i pogranini rat izmeu Pakistana i Indije. U istonom je Pakistanu postajo odred Bengalaca koji su podravani od Indije zahtijevali autonomiju. Rat je zavrio porazom Pakistana i proglaenjem neovisnosti Istonog Pakistana koji se zove Banglade.

20. PROCES DEKOLONIZACIJE NAKON 2. SVJETSKOG RATA

Jedno od znaajnih poslijeratnih meunarodnih odnosa je nastanak velike skupine novih zemalja - nekadanjih kolonija. Borei se za slobodu i samostalnost, pojedini su se kolonijalni narodi sluili politikim sredstvima, a neki oruanom borbom. U toj politikoj i oruanoj borbi pozivali su se na Povelju UN-a, u kojoj je istaknuto potovanje naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda. Metropole su se nale u poloaju ili da svojim kolonijama doputaju stjecanje neovisnosti, ili da nastave tradicionalan oblik iskoritavanja i pritisaka, koji e jednoga dana ipak doivjeti slom. Potrebu poputanja prva je shvatila Velika Britanija i 1947. g. dala neovisnost Indiji, a iste godine i Cejlonu, te 1948. g. Burmi. Neovisnost je jo za rata izvojevao Egipat (1943.). Francuska je bila mnogo tvrdokornija u svojoj kolonijalnoj politici. U Indokini nije priznala neovisnost Sjevernom Vijetnamu i vodila je protiv njega gerilski rat. Kako nije imala uspjeha u ratu, bila je prisiljena priznati nezavisnost Kambodi, Laosu i Sjevernom Vijetnamu. Rat je vodila i s Alirom, koji je neovisnost stekao tek 1962. g. Veliki poticaj protukolonijalnoj borbi dali su zakljuci Bandunke konferencije (1955.) kojima se 26 afriko-azijskih drava izjasnilo za potpuno ukidanje kolonijalizma i ranog ugnjetavanja. U tom je smislu 1960. g. i Glavna skuptina UN-a donijela deklaraciju o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, a 1963. g. deklaraciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Proces dekolonizacije zavren je 1990. g. kada je neovisnost stekla posljednja kolonija Namibija i ukinut apartheid u Junoafrikoj Republici. No, hladni rat izmeu istoka i zapada svrstao je mnoge zemlje u suprotstavljene blokove, produbljivao meu njima nepovjerenje i minimalizirao njihovu gospodarsku suradnju. Dekoloniziranim zemljama, kao samostalnim dravama, nije odgovaralo svrstavanje ni u istoni, ni u zapadni blok, te su se deklarirale kao nesvrstane i osnovale Pokret nesvrstanih. Kao vana lanica pokreta bila je i SFRJ. Prva osnivaka konferencija odrana je 1961. g. u Beogradu. Tada je pokret imao 25 lanica. Druga je konferencija odrana u Kairu, trea u Lusaki. U vrijeme odravanja pete konferencije pokret je imao 86 45

lanica. Nesvrstane zemlje zalagale su se za miroljubivu koegzistenciju i ravnopravnu gospodarsku i politiku suradnju. Taj pokret djeluje i danas, ali se sve oitije gasi, jer su se bitno promijenile okolnosti u kojem je nastao i djelovao.

21. KRATKI PRIKAZ SVJETSKE POVIJESTI XX. st.

SVIJET DO POETKA 1. SVJETSKOG RATA 1904. g. Anglo-Francuski sporazum (Entente cordiale) 1904-1905 Rusko-japanski rat oko Mandurije 1905. g. Prva marokanska kriza 1906. g. Konferencija u Alhesirasu 1907. g. Antanti se prikljuila Rusija 1908. g. mladoturski prevrat aneksija BiH (aneksijska kriza) 1909. g. Zavretak aneksionistike krize; Sporazum Japana i Rusije oko podjele interesnih sfera u Manduriji 1910. g. Japan anektirao Koreju 1911. g. Druga marokanska kriza (Panterin skok); Italija zauzela Triporis i Cirenaiku 1912. g. Prvi balkanski rat 1913. g. Mir u Londonu Albanija samostalna drava; Drugi balkanski rat mir u Bukuretu 1914. g. puten u promet Panamski kanal PREGLED PRVOG SVIJETSKOG RATA 1914. 28. 6. Atentat u Sarajevu (povod ratu) 13. 7. A-U ultimatum Srbiji (rok ultimatuma je dva dana) 28. 7. A-U objavljuje rat Srbiji 1. 8. Njemaka objavljuje rat Rusiji 3. 8. Njemaka objavljuje rat Francuskoj, poetak nadiranja prema Belgiji 5. 8. A-U objavljuje rat Rusiji kolovoz Galicijska bitka (pobjeda Rusa protiv A-U) 46

Cerska bitka (pobjeda Srbije nad A-U) rujan Bitka na Marni (poetak pozicijskog ratovanja) prosinac Kolubarska bitka (Srbi tjeraju A-U na povlaenje) 1915. travanj desant na Galipolje (Dardanelska ekspedicija) 26. 4. U Londonu potpisan sporazum s Italijom svibanj Italija objavljuje rat A-U listopad Bugarska ulazi u rat na strani Centralnih sila studeni povlaenje srpske vojske preko Albanije na Krf 1916. veljaa srpanj Verdunska bitka svibanj Bitka kod Skagerraka pobjeda britanske flote lipanj studeni Bitka na Sommi kolovoz Rumunjska stupa u rat na strani Antante prosinac Centralne sile predlau primirje (Antanta odbija) 1917. sijeanj Njemaka poinje neogranieni podmorski rat oujak Februarska revolucija u Rusiji (Car Nikola II. se odrie prijestolja) 14. 7. SAD ulazi u rat na strani Antante kolovoz 12. bitka na Soi (poraz Talijana) studeni Balfourova deklaracija (Britanci obeavaju stvaranje idovske drave u Palestini) 7. / 8. Studeni Oktobarska revolucija u Rusiji prosinac Proglaena nezavisnost Finske 15. 12. potpisano primirje izmeu Njemake i Rusije 1918. sijeanj objavljeno 14 toaka predsjednika Wilsona 3. 3. mir u Brest Listovsku rujan A-U trai primirje rujan poetak saveznike ofenzive na Solunskom bojitu 28. 10. proglaena nezavisna ehoslovaka drava 29. 10. proglaena Drava SHS 16. 11. proglaena nezavisnost Maarske 3. 11. potpisano primirje izmeu Antante i A-U 9. 11. u Berlinu proglaena Njemaka Republika, car Wilhelm II. odlazi u Nizozemsku 11. 11. Potpisano primirje izmeu sila Antante i Njemake u ampanju 11. 11. car Karlo I. se odrie prijestolja Bojita a) Zapadno FRA, VB, Belgija pozicijski rat na Marni b) Istono NJEM i A-U protiv Rusije 47

c) Balkansko A-U protiv Srbije d) Talijansko otvoreno 1916., bitke na rijeci Soi e) Solunsko u nizini Vardara, VB, FRA, Srbija, dobrovoljci SHS protiv Bugara MIROVNI SPORAZUMI NAKON 1.s.r. 18. 1. 1918. poetak rada mirovne konferencije 28. 6. 1919. mirovni sporazum s Njemakom u Versaju 10. 9. 1919. mirovni sporazum s Austrijom u Saint ermenu 27. 11. 1919. mirovni sporazum s Bugarskom u Neuillyu lipanj 1920. mirovni sporazum s Maarskom u Trianonu kolovoz 1920. mirovni sporazum s Turskom u Sevresu NJEMAKA DO 2.s.r. 1919. -u politikim borbama u Berlinu poraena revolucionarna ljevica (ubijeni Rosa Luxembourg i Karl Liebknecht) -izbori za ustavotvornu skuptinu (SPD + graanske stranke = vlada) -Ebert predsjednik Njemake (poloaj predsjednika jak) -Ustav proglaenje Weimarske Republike (11. 11. 1919.) -Bavarska sovjetska republika 1920. Hitler objavljuje program Nacionalsocijalistike stranke -Kappov pu u Berlinu (vlada u Dresdenu i tutgartu) 1921. oujska akcija neuspio pokuaj komunista da preuzmu vlast 1922. Rapallski ugovor Njemake i SSSR-a o Poljskoj 1923. Stresemann njemaki kancelar (1920-1928 vlade centra) -Hitlerov pu u Mnchenu (8-9 studeni) -Francuzi zaposjeli Ruhrsku oblast 1924. Hitlerov Mein Kampf 1925. za predsjednika izabran Hindenburg -ugovor u Locarnu Njemaka priznala francuske granice 1926. Njemaka primljena u Ligu naroda 1930. saveznici naputaju Rajnsko podruje -pad Mllerove vlade kancelar Brning poinje vladati bez parlamenta 1932. kancelar Franz von Papen -konferencija u Lozani jednokratna isplata reparacija -nacisti postaju najjaa stranka u parlamentu 1933. Hitler pozvan za kancelara (30. 1.) -paljenje Reichstaga (27. 2.) -Zakon o ovlatenju -konkordat izmeu Njemake i Vatikana -Njemaka istupa iz Lige naroda 1934. pakt o nenapadanju s Poljskom -No dugih noeva - ubijen voa SA odreda Rhm -Hitler postaje predsjednik i kancelar 1935. Njemakoj vraeno Saarsko podruje -Nrberki zakoni o iskljuivanju idova iz javnog ivota 1936. njemake trupe ulaze u demilitariziranu Rajnsku oblast 48

-stvorena Osovina Rim-Berlin (25. 10.) -Antikominterna pakt izmeu Njemake i Japana (25. 11.) 1938. Njemake trupe ulaze u Austriju (13. 3. prikljuenje) -Mnchenski sporazum (29. 9.) -Prva beka arbitraa prikljuenje dijelova Slovake Maarskoj -Kristalna no (9/10. studenog) 1939. Hitler zaposjeda eku i Moravsku (15. 3.) -otkazivanje sporazuma s Poljskom (oujak) -vojni savez izmeu Njemake i Italije (elini pakt) -sovjetsko-njemaki sporazum o nenapadanju (23. 8.) -1. 9. napad na Poljsku SAD DO 2.s.r. 1920. poraen Wilson i Demokratska stranka na izborima -Ameriki kongres odbija ratificirati Versajski mirovni ugovor 1921. Konferencija u Washingtonu (SAD, VB, FRA, ITA, JP, KIN) sporazum o ogranienju pomorskog naoruanja -sklapanje posebnog mira s Njemakom 1928. predsjednik Hoover 1929. Crni petak na amerikim burzama (25. 10.) 1933. Franklin T. Roosevelt postaje predsjednik SAD-a (New Deal) -SAD priznaje SSSR VELIKA BRITANIJA DO 2.s.r. 1922. ukidanje protektorata nad Egiptom, Egipat proglaen nezavisnom kraljevinom -Irska dobila nezavisnost -Liberalna stranka silazi s vlasti, jaanje laburista -Kongresna stranka Ghandija trai autonomiju za Indiju 1926. britanska imperijalna konferencija u Londonu ravnopravnost dominiona 1929. na vlast dolazi Laburistika stranka 1930. Londonska konferencija o ratnim flotama (odricanje od gradnje novih oklopnjaa) -poetak pasivnog otpora u Indiji pod vodstvom Mahatme Ghandija 1931 Vlada narodne koalicije (Mc Donald) 1935. njemako-britanski pomorski sporazum -konzervativna vlada Stanleya Baldwina -zakon o Indiji 1937. Chamberlain 1939. VB i FRA garantiraju nezavisnost Poljske FRANCUSKA DO 2.s.r. 1919. Clemenceau 1920-1924 vladavina desnice 1923. Francuska zaposjeda Ruhrsku oblast 1924. dolazak Lijevog kartela na vlast (Heirrot) 49

1924-1934 vladavina ljevice (Radikalna stranka republikanizma + socijalisti) 1928. Herriot-Kellogov pakt o odricanju upotrebe sile u sporovima 1934. faistike demonstracije 1935. Francusko-sovjetski pakt o uzajamnoj pomoi 1936. Osnovan Narodni front (radikali+socijalisti+komunisti) voa Leon Blun 1938. Raspad Narodnog fronta vladaju radikali (Daladier) SOVJETSKI SAVEZ DO 2.s.r. 1919. u Moskvi osnovana III. komunistika internacionala -kontrarevolucija na elu s Kolakom 1920. Crvena armija razbija Denjikinovu vojsku na jugu kraj kontrarevolucije -udo na Visli - pobjeda Poljaka nad Crvenom armijom -priznata nezavisnost baltikim zemljama -ratni komunizam 1921. pobuna mornara u Krontatu (uguio ju Trocki) -10. kongres KP-a NEP -sklopljen mir u Rigi s Poljskom -osvojene kavkaske drave 1922. formalno uspostavljen Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR) 1923. prvi ustav SSSR-a 1924. Lenjinova smrt Staljin 1926. ugovor o prijateljstvu s Njemakom 1927. Trocki iskljuen iz KPSSSR-a 1928. poetak prvog petogodinjeg plana 1931-1933. glad u Rusiji 1934. SSSR ulazi u Ligu naroda -poetak Staljinovih istki (ubijen Kirov) 1939. sovjetsko-njemaki sporazum o nenapadanju (23. 8.) ITALIJA DO 2.s.r. 1920. Rapallski ugovor izmeu Italije i Kraljevine SHS -neuspjela socijalistika revolucija u sjevernoj Italiji 1922. mar na Rim Benitto Mussolini 1924. faisti izborili veinu na izborima 1925. faistika diktatura 1926. rasputen parlament i stranke 1929. Lateranski ugovor sa Sv. Stolicom 1935. talijanske trupe ulaze u Etiopiju (talijansko-abesinski rat) 1936. Italija anektirala Etiopiju -Stvorena Osovina Rim-Berlin 1937. Italija pristupa Antikominterna paktu -Italija istupa iz Lige naroda -pomo Francu u panjolskoj 1939. Italija zaposjeda Albaniju (travanj) JAPAN DO 2.s.r. 50

1918. prva civilna vlada (Takai Haro) liberali od 1921. izmjena liberala i agrarne stranke na vlasti 1922. Japan se odrie protektorata nad Kinom, ali zadrava Manduriju 1930. atentat na premijera Hamaguija 1931. napad na Manduriju Manduko -poetak faizacije i militarizacije (Kita Ikki, Hiimata Kingoro) 1933. Japan istupa iz Drutva naroda 1936. sporazum s Njemakom (Antikominterna pakt) 1937. prvi rat protiv Kine -rat protiv Mongolije i SSSR-a poraen KINA DO 2.s.r. 1919. 1921. 1922. 1923. poetak Sun Jat Setove kulturne revolucije Sun Jat Set stvara u Kantonu vladu protiv vojnih vlastodraca u Pekingu sporazum s Japancima u Kantonu u Kinu dolaze savjetnici iz SSSR-a -formiranje Kuomintanga 1925. umire Sun Jat Sen, na elu Kuomintanga ang Kaj ek 1927. ang Kaj ek rui radniku revoluciju u angaju -u Nankingu stvorena kineska vlada pod vodstvom ang Kaj eka 1927-1936 graanski rat komunista i kuomintangovaca 1928. poetak agrarne revolucije u pokrajini Hunan pod vodstvom Mao Ce Tunga 1934. poetak ofenzive protiv komunista Dugi mar Jenanska republika 1937. napad Japana na Kinu (ujedinjenje komunista i Kuomintanga) PANJOLSKA DO 2.s.r. 1918. 1923. parlamentarna monarhija (socijalisti, anarhisti, aristokracija) 1923. Primo de Rivera vojni pu diktatura 1931. kraj diktature -pobjeda republikanaca -abdikacija kralja Alfonsa XIII. republika 1931-1933. premijer Azana 1933. CEDA dolazi na vlast (Gil Robles) 1934. trajk u Asturiji ujedinjenje socijalista i anarhista -Francisko Franko gui pobunu 1935. rasputanje parlamenta 1936. Narodnofrontovski blok pobijedio na izborima -predsjednik Azana, premijer Quiraga -CEDA prihvaa faistiki program -vojni udar -graanski rat (19. 8.), na elu republikanske panjolske Caballero 1937. komunisti preuzimaju vodeu ulogu u republikanskoj vojsci -progoni anarhista

51

PREGLED DRUGOG SVJETSKOG RATA 1939. 1. 9. Njemaki napad na Poljsku, poetak rata 3. 9. VB i FRA objavljuju rat Njemakoj 17. 9. SSSR ulazi u istonu Poljsku listopad osnovan Generalni Guvernerat u osvojenoj Poljskoj studeni SSSR napada Finsku prosinac Drutvo naroda proglasilo SSSR agresorom i iskljuilo ga 1940. oujak Finsko-sovjetski ugovor u Moskvi travanj Njemaka osvaja Dansku i Norveku svibanj Njemaka ulazi u Nizozemsku i Belgiju; Churchill postaje premijer u VB lipanj Italija objavljuje rat FRA i VB; osvojen Pariz; Petain potpisuje primirje u ampanju; SSSR zaposjeda sjevernu Bukovinu i Besarabiju Srpanj poetak njemakih zranih napada na VB Kolovoz druga beka arbitraa 27. 9. stvaranje Trojnog pakta Listopad talijanske ete napadaju Grku Studeni Maarska i Rumunjska pristupaju Trojnom paktu 1941. oujak Jugoslavija pristupa Trojnom paktu; vojni udar u Jugoslaviji; ofenziva afrikog korpusa u Libiji travanj napad na Jugoslaviju (6. 4.) i Grku; Japansko-sovjetski ugovor o nenapadanju svibanj Nijemci zauzimaju Kretu lipanj Njemaka napada SSSR (22. 6.) kolovoz Atlantska povelja (Churchill-Roosevelt) studeni Nijemci prodiru preko Volge prosinac poetak sovjetske protuofenzive kod Moskve 7. 12. -Japanci napali Pearl Harbour 8. 12. -SAD i VB objavljuju rat Japanu 11. 12. -Njemaka i Italija objavljuju rat SAD-u 29. 12. zaustavljena njemaka ofenziva u SSSR-u 1942. sijeanj-veljaa Japan osvaja Singapur, Nizozemsku Indiju, Burmu, Filipine 4. 7. 6. -pomorska bitka na Midwayu pobjeda SAD-a nad Japanom kolovoz Amerikanci se iskrcavaju na Solomonskim otocima rujan-kolovoz britanska protuofenziva u sjevernoj Africi; Montgomery probija njemtalijanske poloaje kod El Alameina studeni britanske i amerike trupe se iskrcavaju u Maroku i Aliru 11. 11. njemake ete ulaze u Viijsku Francusku 19. 21. 11. Crvena armija opkoljava Nijemce kod Staljingrada 52

1943. sijeanj konferencija u Casablanci Sile osovine moraju kapitulirati veljaa predaja feldmarala von Paulusa u Staljingradu svibanj kapitulacija njem-talijanskih trupa u Africi srpanj iskrcavanje saveznika na Siciliji, poetak sovjetske ljetne ofenzive 25. 7. u Italiji svrgnut Mussolini 3. 9. tajno primirje Italije i Saveznika 8. 9. kapitulacija Italije rujan Nijemci oslobaaju Mussolinija, osnivanje Socijalne Republike Italije 13. 10. -Italija objavljuje rat Njemakoj 8. 11. Teheranska konferencija 1944. sijeanj Crvena armija zapoinje ofenzivu kod Lenjingrada i Novogoroda oujak poetak sovjetske ofenzive protiv junog njemakog krila (Krim-Odesa) lipanj-srpanj poetak velike amerike ofenzive na junom Pacifiku lipanj amerike ete zauzimaju Rim 6. 6. iskrcavanje Saveznika u Normandiji (poetak tzv. druge fronte) srpanj probijena njemaka linija kod Avranchea; Crvena armija dolazi na Vislu kolovoz Crvena armija zaustavlja se pred Pragom i Varavom (ustanak u Varavi) kolovoz-listopad konferencija u Dumbarton Oaksu osnivanje UN-a 25. 8. Rumunjska objavljuje rat Njemakoj rujan Crvena armija zauzima Prag i Sofiju listopad Amerikanci zauzimaju Filipine; Bugarska potpisuje primirje s Saveznicima prosinac njemaka ofenziva u Ardenima 31. 12. -Maarska objavljuje rat Njemakoj 1945. sijeanj probijena fronta na Visli, Crvena armija zauzima Varavu veljaa konferencija u Jalti 7. 3. Amerikanci prelaze Rajnu kod Remagena, slom njemake zapadne fronte travanj-lipanj bitka za Okinawu 13. 4. -umro Roosevelt naslijedio ga Hary Truman travanj amerike i sovjetske ete sastaju se na Labi travanj-lipanj konferencija u San Francisku osnivanje UN-a 30. 4. Hitler izvrava samoubojstvo (Dnitz) 2. 5. kapitulacija Berlina 7. 5. u Reimsu potpisana kapitulacija Njemake 9. 5. u Berlinu potvrena kapitulacija Njemake 6. 8. atomska bomba na Hiroimu 8. 8. SSSR objavljuje rat Japanu 9. 8. atomska bomba na Nagasaki 30. 8. ameriko iskrcavanje u Tokijski zaljev 2. 9. kapitulacija Japana. 53

Studeni 1945. poetak rada Nrberkog ratnog suda Svibanj 1946. poetak rada Tokijskog ratnog suda 10. 2. 1947. potpisivanje mirovnih ugovora (osim s Njemakom) 8. 9. 1951. mirovni ugovor s Japanom POSLIJERATNI SVIJET Nove drave nastale nakon 2.s.r. 1946. Filipini, Jordan 1947. Indija i Pakistan 1948. Izrael, Burma 1949. Narodna Republika Kina / Republika Kina (Taiwan) 1949. Savezna Republika Njemaka / Narodna Demokratska Republika Njemaka 1949. Demokratska Narodna Republika Koreja/ Republika Koreja 1949. Indonezija, Vijetnam, Laos, Kamboda 1956. Sudan, Maroko, Tunis 1957. - Gana 1960. Kamerun, Togo, Zair, Somalija, Magadaskar, Nigerija, Kongo, Gaborn, Senegal, Mali, Mauritanija 1961. - Kuvajt 1964. - Tanzanija Ujedinjeni Narodi 25. travnja 1945. poetak osnivake konferencije u San Francisku 24. listopada 1945. ratificiranje Povelje UN-a (Dan UN-a) Savezi nakon 2.s.r. 1947. 1947. 1948. 1949. 1949. TUR, Rio pakt (Latinska Amerika) Kominform Briselski pakt (FRA, VB, BEL, NIZ, LUX) Vijee za ekonomsku pomo (SEV) Sjevernoatlantski pakt (NATO) (SAD, KAN, ISL, DAN, NOR, POR, GR,

SRNJ + Briselski pakt) 1951. ANZUS pakt (SAD, AUSTRALIJA, NZ) 1951. Europska zajednica za ugljen i elik 1954. Sjeveroistono-azijski pakt (SEATO pakt) (SAD, FRA, NZ, AUS, SIJAM, PAK, FILIP.) 1954. Balkanski pakt (JUG, GR, TUR) 1955. Varavski pakt (BUG, S, MADJ, DNRNJ, POLJ, RUM, SSSR) 1955. Bagdadski pakt (VB, TUR, IRAN, PAK) CENTO pakt 1961. Pokret nesvrstanih (Beograd) Krize i ratovi nakon 2.s.r. 1947-1949. Graanski rat u Kini 54

1947-1954. Indokineski rat (francuski mali prljavi rat) 1948. Berlinska kriza 1948. Prvi izraelsko-arapski rat 1948-1953. Jugoslavenska kriza (sukob s Kominformom) 1950-1953. Korejski rat 1953. general Nagib obara monarhiju u Egiptu 1954 1962. ustanak u Aliru protiv Francuske 1956. Sueska kriza (2. izraelsko-arapski rat) 1956. Maarska kriza 1958. dravni udar u Iraku oborena monarhija 1959. ustanak Tibeta protiv Kine 1960. pijunska kriza (ameriki pijunski zrakoplov U2 oboren u SSSR-u) 1962. Kubanska raketna kriza 1965-1973 Vijetnamski rat 1967. Trei izraelsko-arapski rat 1967. Ciparska kriza 1968. Prako proljee 1970. SAD intervenira u Kambodi 1971. Rat Indije i Pakistana (Bengalski rat) 1973. dravni udar u Afganistanu uspostava republike 1973. etvrti izraelsko-arapski rat 1989. Iraki rat 1991. Kuvajtska kriza Konferencije i ugovori nakon 2.s.r. 1945. Potsdamska konferencija 1947. objavljen Marshallov plan 1954. konferencija u enevi o Indokini 1955. Bandunka konferencija afrikih i azijskih zemalja 1957. Rimski ugovori o osnivanju EEZ-a 1960. Sukob oko nafte 1960. Deklaracija UN-a o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima 1962. Eviantski sporazum (nezavisnost Alira) 1963. Moskovski sporazum (djelomina zabrana nuklearnih pokusa) 1963. Deklaracija UN-a o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1966. Taketski sporazum (Indija i Pakistan o Kamiru) 1967. Ugovor u miroljubivom koritenju i istraivanju svemira 1968. Ugovor o neirenju nuklearnog naoruanja 1968. Carinska unija zemalja EEZ-a 1973. Pariki sporazum (Vijetnam) 1975. Helsinka deklaracija o sigurnosti i suradnji 1979. mirovni ugovor Egipta i Izraela

55

56