Veernjakova biblioteka Kolo II. Kriminalistiki romani Knjiga 6.

Edgar Allan Poe: Umorstva u ulici Morgue i druge prie Preveo s engleskog: Leo Dri Naslov izvornika: Edgar Allan Poe Murders In Morgue Street And Other Stories copvright d 2004. Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija, za ovo izdanje Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Veernji list, d.d. ISBN 953-7161-31-5 Knjiga se prodaje jedino uz Veernji list. Edgar Allan Poe Umorstva u ulici Morgue i druge prie Veernji list Umorstva u ulici Morgue I Koju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeoAhil kad se krio meu enama pitanja su, to, premda zbunjuju, ipak ne iskljuuju svako nagaanje. Sir Thomas Browne Pokapanje u urnama* Duhovne osobine koje opisujemo kao analitike same su po sebi tek malo podlone analizi. Moemo ih ocijeniti samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, meu ostalim, da su svojem vlasniku, kad ih posjeduje u velikoj mjeri, uvijek izvor najivahnijeg uitka. Kao to se ovjek raduje svojoj fizikoj moi, te uiva u onim zadacima koji zahtijevaju napor svih njegovih miia, tako se analitiar s veseljem predaje

onoj moralnoj aktivnosti koja razrjeava. On nalazi zadovoljstvo ak i u naj-beznaajnijim zanimanjima koja e uposliti njegove talente. On voli zagonetke, pitalice, hijeroglife: pokazujui, pri rjeavanju svakog pojedinog od njih, stupanj pronicljivosti koji se obinom poimanju ini nadnaravnim. Njegovi rezultati, do kojih je doao samom biti i jezgrom metode zapravo nam se prikazuju kao ista intuicija. Sposobnost ralambe zacijelo se moe veoma ojaati prouavanjem matematike, a posebno one njezine najvie grane koja se, nepravedno, i iskljuivo na temelju njenih retrogradnih operacija naziva, kao par excellence, analitikom. A ipak, proraunavati ne znai samo po sebi analizirati. Igra aha, na primjer, ini jedno, i ne trudei se pokuati drugo. Iz toga slijedi da je igra aha, s obzirom na njezin utjecaj na duhovni znaaj, u velikoj mjeri pogreno shvaena. Ne piem sada raspravu, ve naprosto uvodim u poneto osebujnu pripovijest zapaanjima, koja su posve usputna; stoga u iskoristiti ovu priliku da * Sir Thomas Browne (1605.-1682.) - engleski lijenik i pisac, koji je u djelu Urn Burial {Pokapanje u urnama, 1658.) u meditativnom i mistinom tonu pisao o pogrebnim obredima, raznim nainima pokapanja mrtvaca, o smrti i besmrtnosti. utvrdim kako su uzvienije sposobnosti refleksivnog intelekta odreenije i korisnije zaokupljene nepretencioznom igrom dame nego a zamrenom izvjetaenou aha. U ovom posljednjem, u kojem su kretnje figura razliite i bizarne, s raznolikim i vari-

jabilnim vrijednostima, ono to je naprosto zamreno pogreno se dri (prilino uobiajena zabluda) neim to je dubokoumno. Panja je ovdje zaokupljena u najveoj mjeri. Ako popusti samo na tren, dolazi do propusta, koji e uroditi gubitkom ili porazom. Budui da mogui potezi nisu samo mnogobrojni ve i zamreni, anse za takve propuste umnoavaju; i u devet od deset sluajeva pobijedit e sabraniji, a ne otroumniji igra. U dami, naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i mogu tek malo varirati, vjerojatnost se neopreza umanjuje i, budui da puka panja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju neka strana stekne steena je veom pronicavou. Da budemo manje apstraktni - zamislimo igru dame u kojoj su figure svedene na etiri kralja i gdje se, dakako, ne moe oekivati nikakav propust. Oigledno je da pobjedu ovdje moe odluiti (budui da su igrai u svemu jednaki) samo neki recherche potez, rezultat odreenog intelektualnog napora. Lien uobiajenih sredstava, analitiar se udubljuje u duh svoga protivnika, identificira se s njim, i nerijetko na taj nain na prvi pogled, spoznaje jedine metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne) kojima moe navesti na greku, ili natjerati na prenagljeno i pogreno prosuivanje. Vist je odavno poznat po svojem utjecaju na ono to se naziva mo prosuivanja, i poznato je da je bilo ljudi na najvioj intelektualnoj razini koji su u njemu nalazili naizgled neprotu-maivi uitak, dok su ah odbacivali kao frivolan. Nema sumnje da ne postoji nita slino to u tolikoj mjeri napree sposobnost ralambe. Najbolji

ahist na kranskom svijetu nije nita drugo nego najbolji igra aha; ali vjetina u vistu znai sposobnost u svim onim znaajnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad kaem vjetina, mislim ono savrenstvo u poznavanju igre to ukljuuje obuhvaanje svih izvora iz kojih se moe izvui zakonita prednost. Oni nisu samo mnogobrojni, ve poprimaju i razliite oblike i esto se kriju u onim zakucima misli koji su potpuno nepristupani obinom poimanju. Promatrati paljivo znai pamtiti razgovijetno; i, do tog trenutka, sabran e se ahist snalaziti vrlo dobro u vistu, dok su Hovleova pravila* (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre) dovoljno i openito *Hoyleova pravila - kartaka pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle. shvatljiva. Tako su posjedovati dobro pamenje i postupati "po knjizi" trenuci koji se obino dre dovoljnim za dobru igru. Ali upravo se u pitanjima kod granica pukih pravila oituje vjetina analitiara. On utke prikuplja zalihu zapaanja i zakljuaka. To isto moda ine i njegovi drugovi, i razlika u opsegu steene informacije ne krije se toliko u valjanosti zakljuaka, koliko u kakvoi zapaanja. Nuno je znati to valja promatrati. Na se igra uope ne ograniava; niti ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru premda mu je igra cilj. On prouava izraz lica svojeg partnera, paljivo ga usporeujui s licem svakoga od svojih protivnika. Promatra nain slaganja karata u svakoj ruci; esto brojei adut za adutom, i jednu po jednu najjau kartu, pomou pogleda koje na njih bacaju oni koji ih

dre. On zapaa svaku promjenu na licu dok je igra u toku, prikupljajui zalihu miljenja na temelju razlika u izrazu sigurnosti, ili iznenaenja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po nainu na koji uzima tih, on ocjenjuje moe li osoba koja ga je dobila napraviti jo jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu lica uz koji je baen na stol. Sluajna ili neoprezna rije; nehotino isputanje ili okretanje neke karte, s popratnom strepnjom ili nemarom s obzirom na njeno prikrivanje; prebrajanje tihova, i red po kojem su sloeni; nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost - sve to predstavlja, za njegovo prividno intuitivno shvaanje dvije ili tri runde, on u cijelosti poznaje sadraj onoga to svaki pojedini igra dri u ruci, te otada nadalje odlae svoje karte s jednakom odreenou svrhe, kao da su svi ostali igrai okrenuli svoje na pravu stranu. Analitiku mo ne valja brkati s pukom dosjetljivou; jer, dok je analitiar nuno dosjetljiv, dosjetljiv je ovjek esto udesno nesposoban za analizu. Sposobnost uoavanja redoslijeda, te kombiniranja po kojoj se dosjetljivost obino oituje, i kojoj su frenolozi* (rekao bih zabludom) pripisali poseban organ, pretpostavljajui da je rije o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se esto susree u onih iji intelekt inae granii s idioterijom da je privukla panju svekolikih pisaca o etici. Izmeu dosjetljivosti i analitike moi uistinu postoji razlika znatno vea nego izmeu mate i imaginacije**, ali po svojoj naravi uoljivo analogna. * frenologija - prouavanje karakternih i mentalnih

osobina na temelju oblika lubanje, koje je bilo raireno u Poeovo doba i izazvalo njegovo posebno zanimanje. ** Poe se ovdje slui poznatom romantinom podjelom poetskih osobina na matu, povrnu i ukrasnu pjesniku djelatnost, i imaginaciju, duboku stvaralaku snagu koja pjesniku daje gotovo nadnaravno znaenje i mo. Ustanovit e se, zapravo, da su dosjetljivi uvijek matoviti, a da istinski imaginativni, ne mogu biti drugo nego analitiari. Pripovijest koja slijedi moda e se itatelju uiniti pomalo, kao komentar netom iznesenim tvrdnjama. Boravei u Parizu tijekom proljea i dijela ljeta 18__., upoznao sam ondje Monsieura C. Augustea Dupina. Taj je mladi gospodin bio iz odline - tovie, iz vrlo slavne obitelji, ali je, zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siromatvo da mu je energija njegova znaaja potpuno podlegla, te se prestao kretati u svijetu ili nastojati da ponovno povrati svoj imetak. Susretljivou nekih vjerovnika, u njegovu se posjedu jo zadrao mali ostatak njegove oevine i iz prihoda koji mu je odatle pritjecao on je uspijevao, pomou najstroe tednje, pokrivati najnunije ivotne potrebe, ne brinui se za suvinosti. Knjige su mu, zaista, bile jedina rasko, a do njih je u Parizu lako doi. Prvi se susret zbio u nekoj zabitnoj knjinici u Rue Montmar-tre, gdje nas je sluajna okolnost to smo obojica traili isti vrlo rijedak i vrlo poseban primjerak knjige dovela do prisnijeg druenja. Viali smo se vrlo esto. Mene je iskreno zainteresirala mala obiteljska

povijest, koju mi je on ispripovjedio s onom otvorenou, tako karakteristinom za Francuza, kad god je predmet razgovora iskljuivo njegovo ja. Bio sam zaprepaten, takoer, golemim opsegom njegove naitanost, a iznad svega sam osjeao kako me neobuzdani ar i ivahna svjeina njegove imaginacije uzbuuje do dna due. Znajui to traim i za im teim tada u Parizu, osjeao sam da bi mi drutvo takvog ovjeka predstavljalo neprocjenjivo blago; i to sam mu vrsto iskreno povjerio. Napokon je bilo dogovoreno da emo stanovati zajedno tijekom mojeg boravka u gradu; a budui da su moje ivotne okolnosti bile neto sreenije od njegovih, bilo mi je doputeno pobrinuti se za troak unajmljivanja, te opremanja, u stilu koji je odgovarao prilino fantastinoj sumornosti nae zajednike udi, zubom vremena nagrizene i groteskne zgradurine, davno naputene zbog praznovjerja o kojima se nismo raspitivali, i naherene prema konanom padu u povuenom i usamljenom dijelu Faubourga St. Germaina. Da je svakodnevnica naega ivota u toj kui bila, poznata svijetu, drali bi nas za luake - premda moda za luake bezazlene naravi. Naa je osama bila savrena. Nismo doputali nikakve posjete. Zaista, i samo je mjesto nae povuenosti briljivo drano u tajnosti pred mojim nekadanjim znancima; a mnogo je godina prolo otkako je Dupin prestao ikoga poznavati ili biti poznat u Parizu. Postojali smo sami za sebe. Bio je poseban hir mog prijatelja (jer kako da to inae

nazovem?) da bude zaljubljen u No zbog nje same; i toj sam se bi-zarrerie, kao i svim ostalima, bez rijei priklonio; predajui se bez ikakvih ograda njegovim mahnitim hirovima. Ta tmasta boica nije uvijek htjela sama prebivati uz nas; ali mogli smo krivotvoriti njenu prisutnost. Pri prvom traku zore zatvorili bismo sve masivne kapke na naoj staroj zgradi; upalili bismo dvije svijee koje su intenzivno namirisane zraile tek vrlo sablasnim i slabanim svjetlom. Njihovom pomou uposlili smo tada svoje due sanjarijama - itali, pisali ili razgovarali, dok nas ura ne bi upozorila da nastupa prava Tama. Tada bismo i etali ulicama, rukom pod ruku, nastavljajui razgovor o temama dana, ili lutajui na daleko i iroko do u kasne sate traei, posred neobuzdanih svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj duhovnog uzbuenja kojim moe uroditi mirno promatranje. U takvim trenucima morala mi je upasti u oi i zadiviti me (premda sam, po njegovom bujnom idealizmu, bio pripravan oekivati je) osebujna analitika sposobnost Dupina. inilo se takoer da on gorljivo uiva njome se koristiti - ako je ba i ne pokazuje - i nije oklijevao priznati zadovoljstvo koje je na taj nain postizao. Hvalisao se preda mnom tiho se smijui, kako veina ljudi, obzirom na njega, nosi prozore na svojim grudima, i bio je sklon dodati tim tvrdnjama izravne i upravo nevjerojatne dokaze njegova duboka poznavanja moje nutrine. Dranje mu je u takvim trenucima bilo hladno i odsutno; oi bezizraajne; dok mu se glas, inae puni tenor, uzdizao do piskavosti, koji bi zvuao

mrzovoljno da nije bilo odmjerenosti i savrene razgovijetnosti izgovora. Promatrajui ga u tim raspoloenjima, esto sam se u mislima zadravao na drevnoj filozofiji Dvodijelne due, te sam se zabavljao zamiljajui dvostrukog Dupina - stvaralakog i rastvaralakog. Ne treba pretpostaviti po onome to sam netom ispripovjedio da iznosim nekakvu tajnu, ili biljeim neku romantinu priu. Ono to sam u tom Francuzu opisao bio je naprosto posljedica uzbuene, a moda ak i bolesne inteligencije. Ali kakve su prirode bile njegove primjedbe u dotinim razdobljima najbolje pokazati jedan primjer. Jedne smo noi etali dugakom, prljavom ulicom u blizini Palais Rovala. Kako smo obojica oigledno bili zaokupljeni mislima, ni jedan od nas nije prozborio ni slova barem petnaest minuta. Odjednom je Dupin naglo izgovorio ove rijei: "Zaista, on je vrlo malen rastom i bolje bi pristajao u Theatre des Varietes" "O tome nema nikakve dvojbe" odgovorio sam nehotice, isprva i ne primijetivi (koliko sam bio udubljen u meditacije) udesan nain na koji se govornik suglasio s mojim razmiljanjima. Sabrao sam se nakon minute, i moje je zaprepatenje bilo silno. "Dupine" rekoh ozbiljno, "Ovo prelazi moje poimanje. Ne oklijevam rei kako sam zapanjen, i kako jedva vjerujem svojim uima. Po emu si ti uope mogao znati da ja mislim o -?" Tu sam zastao da utvrdim izvan svake sumnje zna li on zaista o kome sam mislio.

"- O Chantillvju" ree on, "zato si zastao? Govorio si sam sebi kako ga njegova siuna pojava onemoguuje u tragediji!' A upravo je to bio predmet mojih razmiljanja. Chantilh/ bijae quondam postolar iz Rue St. Denis, koji se, poludjevi za pozornicom, okuao u ulozi Kserksa u istoimenoj Crebillonovoj* tragediji, te su ga obasuli podrugljivim pamfletima zbog tog pokuaja. "Reci mi, za ime Boje" uskliknuh, "koja metoda - ako metoda uope postoji - koja ti je omoguila da dokui o emu mislim!' - Uistinu sam bio jo zaprepateniji nego to sam bio voljan iskazati. "Bio je to piljar" odvrati moj prijatelj, "koji te naveo na zakljuak da onaj postolar nije dovoljno visok za Kserksa et id genus omne**!' "Piljar!" - ti me iznenauje - "ja uope ne poznajem nikakva piljara!' "Onaj ovjek koji je naletio na tebe kad smo ulazili u ulicu -to je moglo biti prije petnaest minuta" Sad sam se sjetio da me zaista neki piljar, nosei na glavi veliku koaru jabuka, zamalo sluajno oborio dok smo izlazili iz Rue C. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali; ali kakve je to veze imalo sa Chantillviem nisam nikako mogao dokuiti. U Dupinu nije bilo ni trunka charlatanerie. "Objasnit u ti" ree on, a da bi sve jasno shvatio, ponajprije emo slijediti trag * Prosper Crebillon (1674-1762) - francuski dramatiar Dramu o perzijskom kralju Kserksu napisao je 1714. godine.

** et id genus omne (lat.) - i sve to je od te vrste. 10 tvojih meditacija unatrag, od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do asa rencontrea s dotinim piljarom. Vee karike tog lanca niu se ovako. - Chantilh/, Orion, Dr. Nichols. Epikur*, sterotomija**, ulina kaldrma, piljar." Malo je ljudi koji se nisu u nekom razdoblju svoga ivota zabavljali na taj nain da korak po korak unatrag slijede put kojim su doli do odreenih zakljuaka u svom duhu. To je zanimanje ponekad silno interesantno; i onaj koji se u njemu prvi put okua zapanjen je naizgled neizmjernom udaljenou i nepovezanou poetne toe i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje zaprepatenje kad sam uo Francuza da govori ono to je netom izrekao i kad nisam mogao, a da ne priznam kako govori istinu. Nastavio je: "Razgovarali smo o konjima, ako me pamenje ne vara, trenutak prije nego to smo izili iz Rue C. To je bio posljednji predmet o kojem smo raspravljali. Kad smo proli u ovu ulicu, piljar, s velikom koarom na glavi, hitro je proao pokraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kamenih kocaka, naslaganih na mjestu gdje se popravlja plonik, ti si nagazio na jedan labavi djeli, okliznuo se, malo nategnuo lanak, napravio si ljutito ili mrzovoljno lice, promrmljao nekoliko rijei, okrenuo se da pogleda hrpu kamenja, i zatim utke nastavio put. Nisi obraao posebnu panju na ono to ini; ali zapaanje je u mene u posljednje vrijeme postalo neka vrta nunosti!' "Oi su ti bile oborene - pogledavajui, s mrzovoljnim

izrazom na rupe i brazde u ploniku (tako da sam vidio kako jo uvijek misli na kamenje) dok nismo stigli do male uliice zvane Lamartine, koja je poploena, u pokusne svrhe, ploama to gusto nalijeu jedna na drugu, uvrene zakovicama. Tu ti se lice razvedrilo i, primijetivi kako ti se usnice pomiu, nisam ni trenutak dvojio da si promrmljao rije "stereotomija" naziv koji se vrlo umjetno primjenjuje na ovu vrstu plonika. Znao sam da nisi mogao sam sebi rei "stereotomija" a da ti misli ne krenu u smjeru atomija, a odatle i Epikurovih teorija: a budui da sam, kad smo ne tako davno, raspravljali o tome predmetu, spomenuo kako su zaudno, a ipak kako neprimjeeno, neodreena * Epikur, starogrki filozof, sljedbenik Demokritov. Prema Epikuru svijet se sastoji od atoma i praznine. Atomi vertikalno padaju kroz prazninu dok se jednom, sluajno, jedan ne otkloni od svoje vertikalne putanje i tako izazove sudaranje atoma i stvaranje svjetova. ** sterotomija - znanost rezanja kamena. 11 nagaanja toga plemenitog Grka nala potvrdu u najnovijoj nebularnoj kozmogoniji*, osjetio sam da ne moe izbjei bae iti pogled uvis, na veliku nebulu** u Orionu***, i svakako sam oekivao da e to uinit. Ti jesi pogledao u nebo; i sad sam bio svjedkom da sam pravilno slijedio tvoj trag. Ali u onoj jet-koj kritici o Chantillvju, koja je objavljena u jueranjem "Mu-see" satiriar je, neukusno aludirajui na postolarevu promjenu imena poto je stao na koturne, citirao latinski stih o kojem smo est razgovarali. Mislim na stih.

Perdidit antiquum litera prima sonum**** Ve sam ti rekao da se to odnosi na Orion, koji se nekad pisao Urion; i zbog odreene zajedljivosti povezane s tim tumaenjem, bio sam svjestan da ga nisi mogao zaboraviti. Bilo je stoga jasno da nee propustiti povezati ta dva pojma Oriona i Chan-tillvja. Da si ih doista i povezao, uoio sam po naravi smijeka koji ti je zaigrao na usnama. Pomislio si kako je rtvovan bijedni postolar. Do tada je tvoje dranje bilo pogureno; ali sada sam vidio kako si se uspravio u svojoj punoj visini. Tada sam se uvjerio da razmilja o siunoj pojavi Chantillvja. U tom sam trenutku prekinuo tvoje meditacije primjedbom da bi, budui da je on u stvari zaista vrlo malen ovjeuljak - taj Chantillv - pristajao mnogo bolje u Theatre des Varietes. Nedugo poslije toga pregledavali smo jedno veernje izdanje Gazette des Tribunaux, kad su nam panju privukli slijedei stupci. "udnovataumorstva. - Danas ujutro, oko tri sata, stanovnike Quartiera St. Rocha trgnuo je iz sna niz jezivih krikova, to su, kako se ini, dopirali iz etvrtog kata jedne kue u Rue Morgue, u kojoj, kako je poznato, prebivaju iskljuivo neka Madame L'Espanave i njena ki Mademoiselle Camille L'Espanave. Poslije stanovitog zatezanja, uzrokovanog bezuspjenim pokuajem da se u kuu ue na uobiajeni nain dveri su provaljene eljeznom polugom i ulo je osam do deset susjeda u pratnji dvaju gen-darmea. U to su doba krikovi ve umuknuli; ali, dok je skupina hitala uz prvi niz stepenica, razabrala je dva ili vie grubih gla-

* kozmogonija - teorija ili opis nestanka svemira. **nebula - u astronomiji nebeska, obino svijetla maglica. *** Orion - zvijee na sjevernom dijelu neba. **** perdidit antiquum litera prima sonum (lat.) - prvo je slovo izgubilo svoj starinski zvuk. 12 sova u ljutitoj svai, koji kao da su dopirali iz gornjeg dijela kue. Kad su stigli do drugog odmorita, i ti su glasovi umuknuli, i zavladala je savrena tiina. Skupina se podijelila i urila od prostorije do prostorije. Poto su dospjeli do velike stranje sobe na etvrtom katu (koje su vrata, budui da su zakljuana s kljuem iznutra, bila nasilu provaljena) zatekli su prizor koji je u svakom od prisutnih izazvao ne samo zaprepatenje ve i uas. Stan je bio u bjesomunom neredu - namjetaj polomljen i razbacan na sve strane. Bio je samo jedan krevet; a s njega je bila podignuta krevetnina i baena nasred poda. Na jednom stolu leala je britva, umazana krvlju. Na kaminu su bila dva ili tri dugaka i gusta pramena sijede ljudske kose, takoer oblijepljena krvlju, i oigledno iupana s korijenom. Na podu su naena etiri napoleondora, jedna naunica od topaza, tri velike srebrne lice, tri manje od metal d'Alger, i dvije vreice, koje su sadravale gotovo etiri tisue franaka u zlatu. Ladice bureaua, koji je stajao u jednom kutu, bijahu otvorene te su oigledno bile opljakane, premda su brojni predmeti ipak ostali u njima. Malena je elina blagajna otkrivena pod krevetninom (ne pod krevetom).

Bila je otvorena, a klju je jo uvijek bio u bravi. Nije sadravala nita do nekoliko starih pisama, i ostalih papira bez vee vanosti. Nigdje ne bijae traga Madame L'Espanave; ali budui da je u kaminu primijeena neuobiajena koliina ai, pretraen je dimnjak i (uasno je i ispriati!) le keri, glavom prema dolje, izvuen je iz njega; tako je naime bio utisnut u uski otvor do priline visine. Truplo je bilo jo prilino toplo. Pri pregledu uoena su brojna mjesta na kojima je koa bila oguljena, nedvojbeno zbog nasilnog naina na koji je bilo ugurano u dimnjak i izvueno. Na licu je bilo mnogo runih ogrebotina, a na grlu tamnih modrica i dubokih tragova noktiju, kao da je pokojnica bila udavljena. Nakon pomnog pretraivanja svakog dijela kue bez daljnjih novih otkria, skupina se zaputila u malo poploeno dvorite na zaelju kue, gdje je leao le stare gospoe tako potpuno prerezana grkljana da je, pri pokuaju da je podignu, glava otpala. Tijelo je, kao i glava, bilo strahovito osakaeno - tijelo u tolikoj mjeri da je jedva zadralo neki izgled ljudskosti. U ovoj se jezivoj zagonetki, vjerujemo, jo ne nazire ni traga nekom rjeenju!' Novine slijedeega dana donijele su jo ove pojedinosti. "Tragedija u Rue Morgue. Brojni su pojedinci ispitani u vezi s ovom vrlo udnovatom i jezivom aferom" (rije "affaire" u Francuskoj jo nema onaj frivolni smisao koji je poprimila u nas), ali 13 nije reeno nita to bi na nju moglo baciti neko svjetlo.

Donosimo ovdje sve iskaze svjedoka. Pauline Dubourg, istaica, izjavljuje da je poznavala obje pokojnice tri godine, jer je za njih tijekom toga razdoblja prala rublje. inilo se da su stara gospoda i njezina ki u vrlo dobrim odnosima - vrlo njene jedna prema drugoj. Plaale su izvanredno. Ne moe nita rei u pogledu njihova naina ivota ili sredstava za ivot. Vjeruje da se Madame L. izdravala proricanjem sudbine. Govorilo se da ima uteevine. Nikad nije susrela nikoga u kui kad bi donosila rublje ili ga odnosila kui. Sigurna je da nisu imale nikakve stalne posluge. inilo se da nema namjetaja ni u kojem dijelu kue osim na etvrtom katu. Pierre Moreau, trafikant, izjavljuje da je gotovo etiri godine obiavao prodavati male koliine duhana i burmuta Madame L'Espanave. Roen je u susjedstvu te tu oduvijek prebiva. Pokojnica i njena ki nastavale su kuu, u kojoj su naeni leevi, vie od est godina. Ranije je u njoj stanovao neki draguljar, koji je gornje sobe davao u podnajam razliitim osobama. Kua je bila vlasnitvo Madame L. Postala je nezadovoljna zbog toga to njen stanar zloupotrebljava kuu u kojoj stanuje te se sama uselila u nju, ne elei iznajmljivati ni jedan jedini dio. Stara je gospoa bila djetinjasta. Svjedok je vidio kerku kojih pet ili est puta tijekom tih est godina. Njih su dvije ivjele osobito povueno -govorilo se da imaju novaca. uo je kako se meu susjedima govorka da Madame L. prorie sudbinu - nije u to vjerovao. Nikad nije vidio nikoga da ulazi na vrata osim stare gospoe i njezine keri, nekog nosaa jednom ili

dva puta, te lijenika kojih osam do deset puta. Mnoge druge osobe, susjedi, svjedoili su u istom smislu. Nije spomenuto da je itko posjeivao tu kuu. Nije poznato jesu li Madame L i njena ki imale ivih roaka. Kapci na prednjim prozorima rijetko su se otvarali. Oni u zaelju bili su uvijek zatvoreni, osim velike stranje odaje na etvrtom katu. Kua je bila dobra kua - ne tako stara. Isidore Muset, gendarme, izjavljuje da je bio pozvan u kuu oko tri sata ujutro, te je na ulaznim vratima zatekao dvadesetak do tridesetak osoba, koje su pokuavale ui u kuu. Napokon ih nasilu otvori, bajunetom - ne motkom. Gotovo da nije imao tekoe pri otvaranju jer su vrata bila dvostruka ili sloiva, a uz to nisu bila zatvorena ni dolje ni gore. Krikovi nisu prestajali sve dok se vrata nisu otvorila - onda su odjednom umuknuli. inilo se da su to vrisci neke osobe (ili osoba) u strahovitoj muci - bili su glasni i otegnuti, ne kratki i isprekidani. Svjedok je prvi krenuo niz stepenice. Dospjevi na prvo odmorite, uo je dva gla14 sa kako se glasno i ljutito prepiru - jedan osoran, drugi mnogo prodorniji - vrlo neobian glas. Mogao razabrati neke rijei prvoga glasa, koji je pripadao Francuzu. Siguran je da glas nije bio enski. Mogao razabrati rijei "sacre" i "diable" Prodorni je glas pripadao nekom strancu. Nije mogao sa sigurnou utvrditi je li to glas mukarca ili ene. Nije mogao razumjeti to se govori, ali vjeruje da je jezik bio panjolski. Stanje prostorije i

trupla ovaj je svjedok opisao kao to smo ih mi opisali juer. Henry Duval, susjed, i po zanimanju srebrnar, izjavljuje daje bio u skupini koja je prva ula u kuu. Potvruje u glavnim crtama iskaze Museta. im su silom uli u kuu, ponovno su zatvorili vrata da sprijee ulaz gomili, koja se okupila vrlo brzo, bez obzira na kasni sat. Prodorni glas je po miljenju ovog svjedoka bio glas nekog Talijana. Uvjeren je da nije bio Francuz. Ne moe sa sigurnou rei da je glas bio muki. Mogao je biti i enski. Ne poznaje talijanski jezik. Nije mogao razabrati rijei, ali je po intonaciji govornika uvjeren da je govornik bio Talijan. Poznavao madame L. i njezinu ker. esto je s obje razgovarao. Uvjeren da prodorni glas nije pripadao ni jednoj od pokojnica. Odenheimer, restaurateur. Ovaj je svjedok dobrovoljno dao iskaz. Budui da ne govori francuski, ispitivan je putem tumaa. Inae je stanovnik Amsterdama. Prolazio je kraj kue u doba kad su se uli krikovi. Potrajali su nekoliko minuta - po svemu sudei, deset. Bili su otegnuti i glasni - vrlo strani i potresni. Bio meu onima koji su uli u zgradu. Potvruje iskaze prethodnih svjedoka u svakom pogledu, osim u jednom. Siguran je da je prodoran glas pripadao mukarcu - Francuzu. Nije mogao razabrati rijei koje su izreene. Bile su glasne i brze - neujednaene - izgovorene oigledno u strahu, kao i u srdbi. Glas je bio hrapav - ne toliko prodoran koliko hrapav. Ne bi ga mogao nazvati prodornim glasom. Osorni je glas nekoliko puta rekao "sacre" "diable" i jednom "mon Dieu"

Jules Mignaud, bankar iz tvrtke Mignaud et Fils, Rue De-lonaine. Stariji je Mignaud. Madame L'Espanave posjedovala je neto imutka. Otvorila je raun u njegovoj banci u proljee godine - (prije osam godina). esto je ulagala male svote. Nije nita podizala sve do treeg dana prije svoje smrti, kad je osobno podigla svotu od 4000 franaka. Svota je isplaena u zlatu, i slubenik otposlan njenoj kui s novcem. Adolphe Le Bon, slubenik u banci Mignaud et Fils, izjavljuje da je navedenog dana oko podneva pratio Madame L'Espanave do njezina boravita s 4.000 franaka, podijeljenih u dvije vree. Poto su se vrata otvorila, pojavila se Mademoiselle L. i uzela mu iz ruku jednu vreicu, dok gaje stara gospoa oslobodila druge. 15 On se zatim poklonio i otiao. Nije vidio nijednog ovjeka na ulici u to vrijeme. Ulica je sporedna - vrlo pusta. William Byrd, kroja, izjavljuje da je bio meu onima koji su uli u kuu. Englez je. ivi u Parizu dvije godine. Bio je jedan od prvih koji su se uspeli stepenicama. uo je glasove u svai. Osoran je glas bio glas Francuza. Mogao je razabrati nekoliko rijei ali vie ih se ne moe svih sjetiti. Razgovijetno je uo "sacre" i "mon Dieu" Po buci koja se u tom trenutku ula inilo se kao da se nekoliko osoba bori - kao da neto strue ili se vue po podu. Prodoran je glas bio veoma glasan - glasniji od onog osornog. Siguran je da to nije mogao biti glas Engieza. ini mu se daje glas Nijemca. Moda je bio i enski glas. Ne razumije

njemaki. etvorica od gore navedenih svjedoka, ponovno pozvani, izjavljuju da su vrata odaje u kojoj je naeno tijelo Mademoiselle L bila zakljuana iznutra kad su svjedoci stigli do njih. Sve je bilo savreno tiho niotkud ni stenjanja ni bilo kakva uma. Poto su vrata silom provaljena, na vidiku nije bilo ni ive due. Prozori, kako u stranjoj tako i u prvoj sobi, bijahu sputeni i vrsto zatvoreni iznutra. Vrata izmeu dviju soba bila su zatvorena, ali ne i zakljuana. Vrata koja vode iz prednje sobe u hodnik bila su zakljuana, i klju je bio iznutra. Mala sobica na prednjoj strani kue, na etvrtom katu, na dnu hodnika, bila je otvorena, zapravo odkrinutih vrata. Ta je sobica bila zatrpana starim krevetima, sanducima i slinim. Sve je paljivo pomaknuto i pretraeno. Nema nijednog pedlja u bilo kojem dijelu kue koji nije bio paljivo pretraen. istai su provueni gore i dolje kroz dimnjake. Kua je etverokatnica, s tavanskim stanovima (mansardes). Vrata na krovu bijahu vrsto zabijena avlima - inilo se da nisu godinama otvarana. Svjedoci su razliito prikazali vrijeme koje je proteklo izmeu trenutka kad su uli glasove u svai i nasilnog otvaranja vrata sobe. Po nekima je trajalo jedva tri minute - po nekima ak pet. Vrata su otvorena s mukom. Alfonzo Carcio, pogrebnik, izjavljuje kako prebiva u Rue Morgue. Roeni je panjolac. Bio u skupini koja je ula u kuu. Nije poao dalje uza stepenice. Osjetljivih je ivaca, te strepio od posljedica uzrujavanja. uo glasove koji se prepiru. Osoran je glas bio glas

Francuza. Nije mogao razabrati to se govori. Prodoran je glas pripadao Englezu - u to je uvjeren. Ne razumi- . je engleski jezik, ali sudi po intonaciji. Alberto Montani, slastiar, izjavljuje da je bio medu prvima koji e se popeti uza stepenice. uo glasove o kojima je rije. Osoran je glas bio glas Francuza. Razabrao nekoliko rijei. inilo se da se govornik s nekim pravda. Nije mogao razabrati rijei izreene prodornim glasom. Bile su brze i neujednaene. Misli da glas pripada nekom Rusu. Potvruje ostala svjedoenja. Talijan je. Nikad nije razgovarao s roenim Rusom. Nekoliko svjedoka, ponovno pozvanih, posvjedoilo je na ovom mjestu da su dimnjaci svih soba na etvrtom katu odve uski da propuste ljudsko bie. Pod "istaima" se razumijevaju cilindrine etke kakvima se slue dimnjaari. Te su etke provuene u oba smjera kroz svaki dimnjak i odvod u kui. Nema n ikakvoga stranjeg prolaza kojim se netko mogao spustiti dok se skupina uspinjala stepenicama. Tijelo Mademoiselle L'Espanve bilo je tako vrsto uglavljeno u dimnjak da se nije moglo izvui dok etvero ili petero prisutnih nije udruilo snage. Paul Dumas, lijenik, izjavljuje daje negdje u zoru bio pozvan pregledati trupla. I jedno i drugo lealo je tada na gruboj platnenoj podlozi kreveta u odaji u kojoj je pronaena Mademoiselle L Le te mlade dame bio je strahovito natuen i izguljen. injenica da je bio uguran u dimnjak zacijelo dovoljno objanjava tu pojavu. Grlo je bilo vrlo nauljano. Tono pod bradom nalazilo se nekoliko dubokih ogrebotina, uz niz plavih tragova, koji

su oigledno bili otisci prstiju. Lice je bilo strahovito iznakae-no, a one jabuice izbuljene. Jezik je bio djelomino pregrizan. Velika masnica pronaena je u dubini trbuha, nastala, kako se ini, pritiskom koljena. Po miljenju M. Dumasa, Mademoiselle L'Espanave zadavila je neka nepoznata osoba, ili osobe. Le majke bio je strahovito osakaen. Sve su kosti desne noge i ruke bile manje ili vie smrskane. Lijevi dio gotovo potpuno skrhan, kao i sva rebra na lijevoj strani. itavo tijelo strahovito isprebijano i iznakaeno. Nije bilo mogue ustvrditi kako su ozljede nanesene. Kakav teki drveni tap ili neka iroka eljezna motka - stolac -bilo kakvo omano, teko i tupo orue imalo, bi takvo djelovanje, ukoliko bi njime rukovao vrlo snaan ovjek. ena ne bi nikako mogla zadati te udarce bilo kakvim oruem. Glava pokojnice, kad ju je svjedok ugledao, bila je potpuno odijeljena od tijela, te takoer silno razmrskana. Vrat je oigledno bio prerezan nekim vrlo otrim instrumentom - vjerojatno britvom. Alexandre Etienne, kirurg, bio je pozvan da s M. Dumasom pregleda trupla. Potvruje svjedoenje i miljenje M. Dumasa. Nikakvi daljnji vani podaci nisu izili na vidjelo, premda je ispitano jo nekoliko osoba. Umorstvo tako tajanstveno, tako zamreno u svim svojim pojedinostima nikad prije nije poinjeno u Parizu - ako je umorstvo uope poinjeno. Policija tapka u potpunom mraku - vrlo neobina pojava u dogaajima ovakve vrste. Na vidiku, meutim, nema ni traga nekom rjeenju!'

Veernje izdanje novina objavilo je da u Quartier St. Roch i dalje vlada silno uzbuenje - da su prostorije zgrade o kojoj je 16 17 rije jo jednom paljivo pretraene, i da su svjedoci iznova ispitani, ali bez ikakva rezultata. U jednoj se pripomeni, meutim, navodi daje Adolphe Le Bon uhapen i sproveden u zatvor premda se ne ini da ga bilo to tereti, osim ve iznesenih injenica. Dupina kao da je neobino zanimao razvoj te zagonetke barem sam tako zakljuio po njegovu vladanju, jer nije izrekao ni jednu primjedbu. Tek poto je objavljeno da je Le Bon uhapen, upitao me on to mislim o tim umorstvima. Mogao sam se tek sloiti s cijelim Parizom u tome da ih drim nerjeivom tajnom. Nisam vidio naina na koji bi bilo mogue ui u trag ubojici. "Ne smijemo suditi o nainu" rekao je Dupin, "na temelju ovoga nesavrenog sasluanja. Parika policija, koju toliko hvale zbog njezine Pronicavosti, lukava je, ali nita vie. U njezinim postupcima nema metode, osim metode trenutka. Ona se naveliko hvali raznim mjerama; ali su one vrlo esto toliko neprilagoene postavljenim ciljevima da nas moraju podsjetiti na Monsieura Jourdaina, koji trai svoju robe-de-chambre pour mieux entendre la musique.* Rezultati koje ona postie esto iznenauju, ali se do njih ponajvie dolazi pukom marljivou i energijom. Kad ta svojstva nisu svrsishodna, njezini planovi propadaju. Vidocq je, na

primjer, dobro pogaao, i bio je uporan ovjek. Ali, bez pomoi obrazovana miljenja, neprestano je grijeio upravo s prevelika intenziteta svojih istraivanja. On je suavao svoje vidno polje zato to je predmet drao preblizu. Mogao je moda vidjeti jednu ili dvije pojedinosti neobino jasno, ali je pritom nuno gubio iz vida pojavu kao cjelinu. Postoji dakle mogunost da se u neto i odve udubljuje. Istina se ne nalazi uvijek u zdencu. Zapravo, to se tie znaajnijih spoznaja, vrsto vjerujem daje ona vazda na povrini. Dubina se nalazi u dolinama gdje tragamo za njom, a ne na planinskim vrhuncima gdje se otkriva. Za oblike i izvore te vrste zablude vrlo je karakteristino promatranje nebeskih tijela. Pogledavati u zvijezdu -motriti - je iskosa, okrenuvi prema njoj vanjske dijelove retine (prijemljivije za slabane dojmove svijetla od unutarnjih) znai vidjeti zvijezdu jasno - znai najbolje ocijeniti njen sjaj - sjaj koji jenjava razmjerno tome kako pogled skreemo ravno na nju. * Jourdain - komini junak Moliereove komedije Graanin plemi. Moliere se izruguje skorojeviu koji pokuava oponaati plemie, pa glupavo misli da e u kunom ogrtau bolje uti muziku. 18 U posljednjem sluaju vei broj zraka stvarno dospijeva u oko, ali u prvom postoji profinjenija mogunost shvaanja. Nepotrebnim udubljivanjem zbunjujemo i oslabljujemo misao; i mogue je postii da ak i sama Venera nestane s nekog svoda promatranjem odve upornim, odve usredotoenim, ili odve izravnim.

to se ovih umorstava tie, upustimo se naas sami u istraivanje, prije nego o njima stvorimo neko miljenje. Istraga e nas zabaviti "(uinilo mi se da je to pomalo neobian izraz, primijenjen u ovom smislu, ali nisam nita rekao)" a osim toga, Le Bon mi je jednom uinio uslugu za koju mu dugujem zahvalnost. Otii emo i svojim oima pogledati zgradu u pitanju. Pomajem G-a, prefekta policije, i pribavljanje potrebnog doputenja nee predstavljati tekou!' Dozvola je nabavljena i smjesta smo krenuli u Rue Morgue. lb je jedan od onih bijednih prolaza koji su se isprijeili izmeu Rue Richelieu i Rue St. Roch. Bilo je kasno poslijepodne kad smo onamo stigli; taje etvrt, naime vrlo udaljena od one u kojoj smo boravili. Kuu smo nali bez muke; jer brojni su prolaznici jo uvijek s dokonom znatieljom zurili uvis u zatvorene kapke sa suprotne strane ulice. Bila je to obina parika kua, s ulaznim" vratima na kojima je s jedne strane stajala ostakljena uvarska kuica, s pominim kapkom na prozoru, nagovjetavajui loge de concierge. Prije nego smo uli u kuu, poli smo pjeice do kraja ulice, skrenuli u jedan uski prolaz i onda, ponovno skrenuvi, proli uz zadnju stranu zgrade - dok je Dupin razgledao cijelu okolinu, kao i kuu, s podrobnom panjom kojoj nikako nisam mogao vidjeti svrhe. Vrativi se istim putem, ponovno smo doli pred proelje zgrade, pozvonili i, budui da smo pokazali svoje isprave, agenti na strai pustili su nas da uemo. Poli smo gore - u odaju u kojoj je pronaeno tijelo Mademoiselle L'Espanave, i gdje su obje pokojnice jo

uvijek leale. U nered u sobi nije, kao obino, nitko dirao. Nisam vidio nita do onoga to je ve ranije izneseno u Gazette des Tribunaux Dupin je sve pomno pretraio - ne izuzimajui ni tijela rtava. Tada smo krenuli u druge prostorije, i u dvorite; cijelim putem pratio nas je gendarme. To nas je istraivanje zaokupilo do mraka, kad smo se spremili na odlazak. Putem kui moj se pratilac na trenutak zaustavio u urednitvu jednoga dnevnika. 19 Ve sam rekao da su hirovi moga prijatelja bili mnogobrojni, i da Je les menageais* - jer za tu frazu u engleskom jeziku nema odgovarajueg izraza. Sad mu je bilo drago otklanjati svaki razgovor na temu umorstva, sve otprilike, do popodneva idueg dana. Tada me upitao, iznenada, jesam li opazio neto udnovato na onom popritu uasa. Sam nain na koji je naglasio rije "udnovato" izazvao je u meni zbog neega jezu, a da nisam pravo znao zbog ega. "Ne, nita udnovato " rekao sam, "u najmanju ruku, nita vie nego to smo obojica mogli vidjeti u novinama!' "Gazette" odvratio je on, "nije, na alost, ulazila u neobinu strahotu samog dogaaja. Ali odbacimo dokone zakljuke tih novina. Imam dojam da se ta tajna dri nerazrjeivom upravo s onog razloga zbog kojega bi je valjalo drati vrlo rjeivom - to jest zbog otre naravi njenih svojstava. Policiju zbunjuje prividan nedostatak motiva - ne za samo umorstvo - ve za

krvolonost umorstva. Zbunjuje ih takoer prividna nemogunost da izmire glasove koji su se uli u svai s injenicama da gore nije pronaen nitko osim umorene Mademoiselle L'Eslpanave, i da nije bilo nikakve mogunosti izlaska, a da to ne bi primijetila skupina koja se uspinjala stepenicama. Suludi nered u sobi; les uguran glavom nadolje u dimnjak; strahovito osakaenje tijela stare gospoe; te okolnosti, uz one koje sam, netom spomenuo, i ostale koje ne moram spomenuti, dovoljne su da potpuno paraliziraju sposobnosti vladinih slubenika, dovodei njihovu proslavljenu pronicljivost u nedoumicu. Pali su rtvom krupne, ali este zablude brkanja neobinog s teko razumljivim. Ali upravo po tim odstupanjima od razine uobiajenog pipka razum traei put, ako ga uope trai, u potrazi za istinom. U istragama kakvu mi sada vodimo ne bi se smjelo pitati toliko "to se zbilo" ve "to je to to se zbilo, a da se nije zbilo nikad prije" Zapravo lakoa kojom u doi, ili sam ve doao do rjeenja ove zagonetke, u pravnom je razmjeru s njenom prividnom nerjeivou u oima policije!' Zurio sam u govornika u nijemom zaprepatenju. "Sada oekujem" nastavio je on, gledajui prema vratima naeg stana - sada oekujem osobu koja je, premda moda nije poinitelj ovog pokolja, morala do neke mjere biti umijeana u taj in. U najgorem je dijelu poinjenih zloina on vjerojatno neduan. Nadam se daje ta moja pretpostavka tona; jer na njoj se temelji moja nada da shvatim itavu zagonetku. Oekujem tog ' je les menageais (franc.) - podnosio sam ih, nastojao

sam im ugoditi. 20 ovjeka ovdje - u ovoj sobi - svakog trenutka. Istina je, mogao bi i ne doi; ali mislim da hoe. Doe li, bit e ga potrebno zadrati. Evo pitolja; a obojica se znamo njime koristiti kad to sluaj zahtijeva!' Uzeo sam pitolje, a da sam jedva znao to inim ili vjerovao svojim uima, dok je Dupin nastavio govoriti, gotovo kao da dri monolog. Ve sam spomenuo kako mu je u takvim trenucima izraz bio odsutan. Njegovo je izlaganje bilo namijenjeno meni; ali glas mu je, premda ni u kojem sluaju glasan, imao onu intonaciju kojom se obino sluimo kad razgovaramo s nekim na veliku udaljenost. Njegove su oi, potpuno bezizraajne, promatrale samo zid. "Da glasovi koje su svjedoci na stepenicama uli kako se svaaju " rekao je, "nisu bili glasovi samih ena, iskazi su svjedoka u cijelosti dokazali. To nas oslobaa svake sumnje s obzirom na pitanje je li stara gospoa mogla najprije umoriti ker, a poslije poiniti samoubojstvo. Govorim o tom momentu iskljuivo za volju metode; jer snaga Madame L'Espanave ne bi ni izdaleka bila dorasla zadatku da ugura le svoje keri u dimnjak onako kako je bio naen; a narav ozljeda na njenoj vlastitoj osobi potpuno iskljuuje pomisao na samounitenje. Umorstvo je dakle poinila neka trea osoba; i glasovi te tree osobe bijahu oni koji su se uli u svai. Dopusti sada da ti skrenem panju - ne na itavo svjedoenje koje se odnosi na te glasove - ve na ono to je udnovato u tom svjedoenju. Jesi li

primijetio bilo to udnovato u njemu?" Spomenuo sam daje, premda su se svi svjedoci slagali u tome da je osoran glas bio glas Francuza, veliko neslaganje izazvao prodoran ili, koliko gaje jedan pojedinac opisao, hrapavi glas. "To je bilo samo svjedoenje" rekao je Dupin, "ali to nije bila udnovatost svjedoenja. Ti nisi zapazio nita karakteristino. Neto je ipak valjalo zapaziti. Svjedoci su se, kao to si spomenuo, sloili u pogledu osornog glasa; u tome su bili jednoglasni. Ali s obzirom na prodoran glas, osebujno je - ne da se nisu slagali -ve daje, dok su ga jedan Talijan, jedan Englez, jedan panjolac, jedan Nizozemac i jedan Francuz pokuavali opisati, svaki od njih govorio o njemu kao o glasu stranca. Svaki je od njih siguran da to nije bio glas njegova zemljaka. Svaki ga prispodobljuje - ne glasu pripadnika bilo koje nacije u iji je jezik dobro upuen - ve obrnuto. Francuz pretpostavlja daje to glas panjolca, i bio bi mogao razabrati neke rijei da poznaje panjolski. Nizozemac tvrdi da je pripadao nekom Francuzu; ali vidjet emo da stoji 21 napisano kako je, budui da ne razumije francuski, ovaj svjedok ispitivan putem tumaa. Englez misli daje posrijedi glas Nijemca, a ne razumije njemaki. panjolac je "siguran" daje to bio glas Engleza, ali "sudi po intonaciji" u cijelosti, zato to ne razumije engleski jezik. Talijan vjeruje da je glas bio glas Rusa, ali nikad nije razgovarao s roenim Rusom. Drugi se Francuz,

tovie, razilazi u miljenju s prvim, i uvjerenje daje glas pripadao Talijanu, ali budui da mu taj jezik nije poznat, uvjerila ga je, jednako kao panjolca, intonacija. Koliko je, dakle, udesno nesvakidanji morao zapravo biti taj glas o kojemu su se mogli pojaviti iskazi poput ovoga! - kojemu ak ni u tonovima stanovnici pet velikih dijelova Europe nisu mogli otkriti nita poznato! Rei e da je to mogao biti glas nekog Azijca ili Afrikanca. Pariz ne obiluje ni Azijcima ni Afrikancima; ali, ne poriui takvo zakljuivanje, naprosto u ti sada skrenuti panju na tri momenta. Jedan je svjedok opisao taj glas kao "hrapav vie nego prodoran" Druga su ga dvojica predoila kao "hitar i neujednaen" Nikakve rijei - nikakve glasove nalik rijeima - nijedan svjedok ne spominje kao razgovijetne. Nije mi poznato, nastavio je Dupin, "kakav sam dojam do sada mogao ostaviti na tvoje rasuivanje; ali ne oklijevam rei kako su ispravne dedukcije ak i iz ovog dijela svjedoenja - dijela koji se odnosi na jedan osoran i jedan prodoran glas - same po sebi dovoljne da pobude sumnju koja bi morala usmjeriti itavo daljnje istraivanje ove tajne. Rekoh "ispravne dedukcije" ali time nisam dokraja izrazio ono to mislim. elio sam nagovijestiti kako su te dedukcije jedine pravilne, i kako ta sumnja iz njih neizbjeno proistjee kao jedini rezultat. Koja je to sumnja, meutim, za sada jo neu kazati. elio bih samo da dri na umu kako je za mene ona bila dovoljno snana da podari odreeni oblik - izvjesnu tendenciju - mojim ispitivanjima u onoj odaji. Prebacimo se sada u mati u tu odaju. to emo u njoj

ponajprije potraiti? Nain izlaska kojim su se ubojice posluile. Nije pretjerano kazati da ni jedan od nas dvojice ne vjeruje u nadnaravna zbivanja. Madame i Mademoiselle L'Espanave nisu ubili duhovi. Poinitelji toga djela bijahu zbiljski i zbiljski su pobjegli. Dakle, kako? Sreom, postoji samo jedan nain razmiljanja o toj pojedinosti, i taj nas nain mora dovesti do odreenog zakljuka. - Razmotrimo, jednu po jednu, prihvatljive mogunosti izlaska. Jasno je da su ubojice bile u sobi gdje je pronaena Mademoiselle L'Espanave, ili barem u susjednoj sobi, kad su se svjedoci uspinjali stepenicama. Moramo dakle traiti izlaz samo iz tih dviju prostorija. Policija je podrobno pregledala podove, 22 stropove, samu grau zidova do u najmanju pojedinost. Nikakav tajni izlaz nije mogao promaknuti njihovoj budnosti. Ali ne pouzdavajui se u njihove oi, razgledavao sam vlastitim. Nije, dakle, bilo nikakvih tajnih izlaza. Ijedna i druga vrata koja vode i z soba u hodnik bila su dobro zakljuana, s kljuem iznutra. Obratimo sada panju na dimnjake. Oni, premda uobiajene irine do kojih dva i pol do tri metra iznad kamina, ne mogu propustiti u cijeloj svojoj duini ak ni tijelo velike make. Kako je nemogunost izlaska na ve navedene naine time konano utvrena, preostaju nam jo samo prozori. Kroz one iz prednje sobe nitko nije mogao pobjei, a da ga ne zapazi gomila na ulici. Ubojice su dakle morale proi kroz prozore stranje sobe. Sada, dovedeni do tog zakljuka na tako nedvosmislen nain, nije na nama, kao misliocima,

odbaciti ga zbog prividne nemogunosti. Na nama je samo dokazati kako te prividne "nemogunosti" u stvarnosti to nisu. U odaji postoje dva prozora. Jedan od njih nije zaklonjen pokustvom i potpuno je vidljiv. Donji je dio drugoga sakriven od pogleda uzglavljem nezgrapnog drvenog kreveta, koji je na-tisnut tik do njega. Prvi je prozor zateen vrsto zatvoren iznutra. Odupro se krajnjem naporu onih koji su ga pokuali podii. Velika rupa bila mu je prosvrdlana na lijevoj strani okvira, gdje je vrlo krupan avao bio zatjeran u drvo gotovo do glavice. Kad je pregledan i drugi prozor, uoen je slian avao, slino zatjeran u okvir i snaan pokuaj da se podigne to okno takoer nije uspio. Policija je sad bila potpuno uvjerena da nitko nije izlazio s te strane. I stoga su drali kako bi pretjerali u izvravanju dunosti da izvlae avle i otvaraju prozore. Moje je istraivanje bilo neto podrobnije, i to iz razloga koji sam netom naveo, jer sam znao da e se upravo ovdje morati dokazati kako sve prividne nemogunosti u stvarnosti to nisu. Poeo sam razmiljati ovako - a posteriori. Ubojice jesu po-bjegle kroz jedan od tih prozora. Budui da je to tako, oni nisu mogli iznova privrstiti okna iznutra, onako kako su kasnije naena; - pojedinost, koja je svojom oiglednou obustavila istraivanja policije u tom smjeru. A ipak, okna su bila uvrena. U njih dakle mora postojati neka mogunost da se sama zakraunaju. Tome se zakljuku nije bilo mogue oteti.

Priao sam onom nezaklonjenom prozoru, izvukao avao uz stanovite tekoe i pokuao podii okno. Oduprlo se svim mojim naporima, kao to sam i oekivao. Neko skriveno pero mora postojati, to mije sad bilo jasno; i ta potvrda mojeg miljenja uvjerila me kako su moje pretpostavke, u najmanju ruku, bile tone, ma kako se 23 tajnovito jo uvijek doimale okolnosti u vezi s avlima. Paljivo pretraivanje ubrzo je iznijelo na vidjelo sakriveno pero. Pritisnuo sam ga i, zadovoljan tim otkriem, uzdrao sam se od toga da podignem okno. Sada sam ponovno umetnuo avao i paljivo ga promotrio. Osoba koja je prola kroz taj prozor mogla gaje ponovno zatvoriti, i pero bi kljocnulo - ali avao nije mogao biti nanovo zakucan. Zakljuak je bio jasan, i ponovno je suzio polje mojih istraivanja. Ubojice su morale pobjei kroz drugi prozor. Pretpostavivi zatim da su pera na oba okna jednaka, kao to je bilo vjerojatno, mora biti pronaena neka razlika izmeu avala, ili, u najmanju ruku, izmeu naina na koji su uvreni. Uspevi se na platnenu podlogu kreveta potanko sam preko uzglavlja pregledao drugi prozor. Spustivi ruku iza kreveta smjesta sam -pronaao i pritisnuo pero koje je, kao to sam i pretpostavljao, bilo po tipu potpuno istovjetno sa svojim susjedom. Sada sam pogledao avao. Bio je jednako vrst kao i onaj prvi, i oigledno zabijen na isti nain - zatjeran gotovo do glavice. Rei e da sam bio zbunjen; ali, misli li tako, zacijelo

si pogreno shvatio prirodu ovih indukcija. Da se posluim izrazom iz sporta, nisam ni jedanput "napravio faul" Trag nije bio izgubljen iz vida ni na jedan trenutak. Nije bilo pukotine ni u jednoj kariki toga lanca. Slijedio sam tajnu do njena konana rezultata - a taj je rezultat bio avao. On je, kaem, u svakom pogledu izgledao poput svog para u drugom prozoru; ali ta je injenica bila apsolutno nevana (ma koliko se mogla initi konanom) kad se usporedi s okolnou da ovdje, na ovoj toki, trag koji vodi do kljua tajne zavrava. "Neto nije u redu" rekao sam, "uvezi s avlom:' Dodirnuo sam ga; i glavica mi je, zajedno s otprilike pola centimetara kraka, ostala u ruci. Ostatak se kraka nalazio u rupi izbuenoj svrdlom, gdje se nekad slomio. Prijelom je bio star (jer su mu rubovi bili obloeni rom) i oigledno je bio rezultat udarca ekiem, koji je djelomino zatjerao glavicu avla u vrh donjeg okna. Sad sam paljivo ponovno poloio taj gornji dio avla u udubinu odakle sam ga izvukao, i slinost s itavim avlom bila je potpuna - prijelom nije bio vidljiv. Pritisnuvi pero, blago sam podigao okno za nekoliko palaca; glavica se podigla s njim, i dalje vrsto uglavljena u svoju podlogu. Zatvorio sam prozor, i privid je cijelog avla bio ponovno savren. Zagonetka je, dakle, do te toke bila odgonetnuta. Ubojica je pobjegao kroz prozor koji gleda na krevet. Spustivi se sam od 24 sebe kad je on iziao (ili moda namjerno zatvoren), prozor se zatvarao pomou pera; i djelovanje je toga

pera policiju dovelo u zabludu tako da je pomislila da je prozor zadran avlom stoga se daljnje istraivanje smatralo nepotrebnim. Naredno je pitanje nain silaska. To sam pitanje na zadovoljavajui nain rijeio kad sam s tobom obilazio zgradu. Otprilike metar i tri etvrtine od dotinog prozora ide munjovod. S toga bi munjovoda bilo nemogue uope dosegnuti sam prozor, a da o ulaenju tim putem i ne govorimo. Zapazio sam, meutim, da su kapci na etvrtom katu od one osebujne vrste koju pariki stolari nazivaju ferrades - vrsta koja se dandanas rijetko izrauje, ali se esto via na vrlo starim zgradama u Lvonsu i Bordeauxu. Po obliku oni su nalik obinim vratima (ednokrilnim, ne dvokril-nim vratima), osim to je gornja polovica reetkasta ili izraena s ornamentalnim letvicama - te tako predstavlja izvanredan rukohvat. U ovom su sluaju ti kapci iroki itav metar. Kad smo ih vidjeli sa zaelja kue, oba su bila otprilike dopola otvorena - to jest, stajali su u pravom kutu od zida. Vjerojatno je policija, jednako kao i ja, razgledala zaelje stambene kue; ali, ako jest, promatrajui te ferrades postrance u liniji njihove irine (a drukije nije ni mogla), nije spoznala kolika je zapravo ta irina ili je, u svakom sluaju, nije uzela u obzir. U stvari, poto se jednom uvjerila da nikakav izlazak nije mogu s te strane, sasvim je prirodno da ju je podvrgla samo vrlo povrnom ispitivanju. Meni je meutim bilo jasno da bi se kapak koji pripada prozoru uz uzglavlje kreveta, ako se dokraja otvori tako da dodirne zid, naao na tek dvije stope daleko od

munjovoda. Bilo je takoer oigledno daje, primjenom posve neuobiajene mjere spretnosti i smionosti, bilo mogue na taj nain uspjeno ui kroz prozor s munjovoda. Ispruivi ruku na udaljenost od jednog metra (sada pretpostavljamo daje kapak otvoren do krajnjih granica), provalnik se mogao vrsto uhvatiti za reetkasti dio. Odvojivi se zatim od munjovoda, oduprijevi se stopalima vrsto o zid i hrabro se odbacivi od njega, mogao je zamahnuti kapkom tako da ga zatvori i, ako zamislimo da je prozor u to doba bio otvoren, mogao se ak istim zamahom ubaciti u sobu. elio bih da posebno dri na umu kako neprestano govorimo o vrlo neuobiajenom stupnju okretnosti kao uvjetu za uspjeh tako pogibeljna i tako teka pothvata. Namjera mije pokazati ti kao prvo, daje to bilo mogue izvesti: - ali drugo, i najvanije, elim posebno nametnuti tvojem shvaanju vrlo neobian - gotovo nadnaravan karakter te okretnosti, koja je to mogla izvesti. 25 Rei e, nema sumnje, sluei se pravnikim jezikom, kako bih "da bih obranio svoju tezu" morao radije podcijeniti nego uporno zahtijevati tonu ocjenu okretnosti koju je ovaj sluaj zahtijevao. Moda je to pravnika praksa, ali to nije postupak razuma. Moj je konani cilj samo istina. Neposredna mi je svrha navesti te da usporedo, jedno uz drugo, razmotri vrlo neobinu okretnost, o kojoj sam netom govorio, i onaj vrlo, osebujni prodorni (ili hrapavi) i neujednaeni glas, o ijoj se nacionalnoj pripadnosti ni dva ovjeka nisu

mogla sloiti, i u ijem se izriajima nije mogla razabrati nikakva tvorba slogova!' Nad tim mi je rijeima mozgom proletjelo neodreeno i napola oblikovano poimanje onoga to je Dupin elio rei. inilo mi se da sam na granici shvaanja, a nemoan shvatiti - kao to se ljudi povremeno nalaze na samom rubu sjeanja, a da se na kraju ipak nisu u stanju sjetiti. Moj je prijatelj nastavio svoje izlaganje. "Zapazit e" rekao je, da sam pitanje naina izlaska prebacio na pitanje ulaska. Namjera mi je bila nagovijestiti kako se oboje zbilo na isti nain, na istom mjestu. Vratimo se sada unutranjosti sobe. Promotrimo kako stvari tu izgledaju. Ladice komode bile su, kako je reeno, opljakane, premda su mnogi odjevni predmeti ipak ostali u njima. Taj je zakljuak na ovom mjestu besmislen. To je puko nagaanje - vrlo glupo - i nita vie. Kako moemo znati da predmeti pronaeni u ladicama nisu sve to su te ladice od samog poetka sadravale? Madame L'Espanave i njezina ki ivjele su izvanredno povuenim ivotom - nisu primale drutvo rijetko su izlazile - nisu imale potrebe esto mijenjati haljine. Ono to je pronaeno takve je kakvoe da neto bolje te gospode nisu mogle ni posjedovati. Ako je lopov uzeo neto od toga, zato dakle nije uzeo najbolje -zato nije uzeo sve? Jednom rijeju, zato je ostavio etiri tisue franaka u zlatu da bi se opteretio hrpom rublja? Zlato je bilo ostavljeno. Gotovo cijela svota koju je spomenuo Monsieur Mign-aud, bankar, pronaena je na podu u vreama. elim da stoga iskljui iz svoga razmiljanja pomisao na motiv, koja te mora zavesti na

pogrean put, a u mozgu je policije potaknuta onim dijelom svjedoenja to govori o novcu dostavljenom na vrata kue... Podudarnosti deset puta uoljivije od ove (dostava novca i umorstvo poinjeno tri dana nakon to ga je ta osoba primila) dogaaju nam se svakog trenutka naeg ivota, a da ne privuku ak ni trenutnu panju. Podudarnost je openito veliki kamen smutnje na putu one vrste mislilaca koji su odgojeni tako 26 da nemaju pojma o teoriji vjerojatnosti - onoj teoriji kojoj najvei ciljevi ljudskog istraivanja duguju najvee ilustracije. U naem sluaju, da je zlato nestalo, injenica da je dostavljeno tri dana ranije predstavljala bi neto vie od puke podudarnosti. Ona bi potkrijepila ovu misao o motivu. Ali, u stvarnim okolnostima ovoga sluaja, ako pretpostavimo daje zlato motiv ovoga nasilja, moramo takoer zamisliti da je poinitelj tako kolebljiv idiot da je istodobno odbacio i svoje zlato i svoj motiv. Drei sada neprestano na umu momente na koje sam ti skrenuo panju - ovaj osebujni glas, onu neobinu okretnost, i onu zapanjujuu odsutnost motiva u umorstvu koje je tako izuzetno stravino kao ovo osvrnimo se na sam pokolj. Nalazimo jednu enu uguenu na smrt snanim rukama i uguranu u dimnjak glavom nadolje. Obine se ubojice ne slue takvim nainom umorstva. A najmanje e se na taj nain pokuati osloboditi umorenog. U tom postupku uvlaenja lesa u dimnjak, priznat e, postoji neka pretjerano outre crta - neto potpuno nespojivo s naim

uobiajenim pojmovima o ljudskim postupe ima, ak i ako pretpostavimo da su poinitelji najizopaenije osobe. Zamisli takoer kolika je to morala biti snaga koja je u taj otvor mogla truplo ugurati nagore tako silovito da je udruena sila nekolicine bila jedva dovoljna da ga povue dolje! Obrati sad panju na ostale znakove primjene upravo udesne sile. Na kaminu su se nalazili pramenovi - vrlo gusti pramenovi sijede ljudske kose. Bili su iupani s korijenom. Poznata ti je velika snaga koja je potrebna da se iz glave na taj nain iupa ak i dvadeset ili trideset vlasi istodobno. Vidio si uvojke o kojima je rije isto kao i ja. Korijeni su im (o jeziva li prizora!) bili oblijepljeni djeliima mesa s tjemena - siguran znak goleme snage koja je bila primijenjena da bi se izvuklo moda pola milijuna vlasi u jednom zamahu. Grkljan stare gospode nije bio naprosto presjeen, ve je glava bila potpuno odijeljena od tijela: instrument je bila obina britva. elio bih takoer da promotri brutalnu estinu tih djela. O tragovima udaraca na tijelu u Madame L'Espanave ne govorim. Monsieur Dumas i njegov uvaeni pomonik Monsieur Etienne izjavili su da su bili zadani nekim tupim oruem; i utoliko su ta gospoda imala u cijelosti pravo. Tupo je orue oigledno bilo kamenom poploeno dvorite na koje je rtva pala kroz prozor koji gleda na krevet. Ta je pomisao, ma kako sada izgledala jednostavna, promakla policiji iz istog razloga iz kojega im je promakla irina kapaka - zato to su, zbog situacije s avlima, njihova shvaanja bila hermetiki zatvorena pred bilo kakvom mogunou otvaranja

prozora uope. 27 Ako si sada, uza sve to to sam nabrojio, temeljito razmislio o neobinom neredu odaje, stigli smo tako daleko da moemo povezati predodbe o okretnosti koja je zapanjujua, o snazi koja prelazi ljudsku, o estini upravo brutalnoj, o pokolju bez motiva, o grotesquerie koja je po strahoti potpuno tuda ljudskosti, a o glasu koji zvui strano pripadnicima mnogih naroda, te koji je lien svake razgovijetne i razumljive tvorbe slogova. Kakvom je to dakle posljedicom urodilo? Kakav sam dojam izazvao u tvojoj mati?" Osjetio sam kako mi se koa jei kad je Dupin postavio to pitanje. "Luak je" rekao sam "poinio to djelo - neki pomahnitali manijak, umakao iz oblinje Maison de Sante." "U stanovitom pogledu, odgovori on, "Tvoja ideja nije irelevantna. Ali glasovi luaka, ak i u njihovim najbjesomunijim provalama, nikad se nee poklapati s onim osebujnim glasom koji se uo sa stepenica. Luaci pripadaju nekom narodu i njihov jezik, ma kako nepovezan u rijeima, nikad ne gubi suvislost silabizacije. Osim toga, kosa luaka nije nalik ovoj koju sad drim u ruci. Ovaj sam uperak izvukao iz kruto stegnutih prstiju Madame L'Espanave. Reci mi kako ti to tumai?" "Dupine" rekao sam, potpuno obeshrabren: "ova je kosa vrlo neobina - to nije ljudska kosa!' "Nisam ni tvrdio da jest" ree on; "ali prije nego to odluimo o tom momentu, elio bih da baci pogled na

malu skicu koju imam ovdje pri ruci. To je facsimile, crte onoga to je u jednom dijelu iskaza svjedoka bilo opisano kao "tamne modrice i duboke ogrebotine od noktiju" na grlu Mademoiselle L'Espanave, a u drugom iskazu Messrs, Dumasa i Etiennea kao "niz plavih tragova, koji su oigledno bili otisci prstiju" "Zapazit e" nastavio je moj prijatelj, rasprostrvi papir na stol pred nama, da ovaj crte stvara dojam snanog i vrstog zahvata. Nije vidljivo nikakvo poputanje. Svaki je prst zadrao - po svoj prilici do smrti rtve - jezivi stisak, kojim se ve na poetku utisnuo u meso. Pokuaj sada postaviti sve svoje prste istodobno na dotine otiske, onako kako ih vidi." Pokuao sam, ali uzalud. "Moda ovu pojavu ne razmatramo posve pravedno " rekao je "Papir je prostrt po ravnoj povrini, ali ljudski je vrat cilindrian. Ovdje imamo jednu drvenu cjepanicu, koje je opseg otprilike ravan opsegu vrata. Omotaj crte oko nje, i izvedi jo jednom pokus!' 28 To sam i uinio; ali tekoe su bile jo oiglednije nego prije. "Ovo, rekoh, nije nikako trag ljudske ruke." "Proitaj sada" odvrati Dupin, "ovaj odlomak iz Cuviera*" Bio je to podroban anatomski i openito opisni prikaz velikog crvenkasto-utog Ourang-Outanga s Istono-indijskih otoka. Divovski stas, golema snaga i okretnost, divlja okrutnost i sposobnost oponaanja kojima se ti sisavci odlikuju svima su dobro poznati. Smjesta sam pojmio svu strahotu onoga umorstva. "Opis prstiju" rekoh, kad sam zavrio sa tivom,

"potpuno se podudara s ovim crteom. Vidim da ni jedna ivotinja osim Ourang-Outanga, od vrste ovdje spomenute, nije mogla ostaviti ovakve otiske kakve si tu skicirao. Taj ueprak smea dlake takoer je identian s dlakom Cuvierove zvijeri. Ali ne mogu nikako shvatiti pojedinosti te stravine tajne. Osim toga, dva su se glasa ula u svai, a jedan je od njih nedvojbeno bio glas Francuza!' "Istina; i prisjetit e se jednog: izraza koji su svjedoci gotovo jednoglasno pripisali tom glasu - izraz "mon Dieu" Taj je izraz, u ovim okolnostima, jedan od svjedoka (Montani, slastiar) okarakterizirao kao prijekor ili opomenu. Na te sam dvije rijei stoga uglavnom i gradio svoje nade u potpuno rjeenje zagonetke. Neki je Francuz znao za to umorstvo. Mogue je - uistinu, ak je vie nego vjerojatno - da nije ni po emu umijean u krvave dogaaje koji su se odigrali. Ouran-Outang je moda pobjegao od njega. On je moda slijedio njegov trag do one odaje, ali, u uzbudljivim okolnostima koje su uslijedile, nikako ga nije mogao ponovno uhvatiti. Zvijer je jo uvijek na slobodi. Neu se dalje uputati u svoja nagaanja - zato to nemam pravo drukije ih nazvati -jer su nijanse razmiljanja na kojima se temelje jedva toliko jasne da ih moj intelekt moe ocijeniti, i jer ne mogu preuzeti na sebe da ih razjasnim drugome. Nazvat emo ih, dakle, nagaanjima, i govoriti o njima kao o takvima. Ako je dotini Francuz zaista, kao to pretpostavljam, neduan U toj strahoti, ovaj oglas, koji sam sino kad smo se vraali kui ostavio u urednitvu Le Mon-dea (lista

posveenog pitanjima moreplovaca i veoma traenog meu mornarima), dovest e ga u na stan!' Pruio mi je novine, i proitao sam ovo: UHVAEN U Bois de Boulogne**, rano ujutro - ovog mjeseca (na dan umorstva) vrlo velik, utosmei Ourang-Outang bor* Frederic Cuvier (1773.-1838.) - francuski prirodoznanstvenik koji je prouavao ivot ivotinja. ** Bois de Boulogne - Bulonjska uma u blizini Pariza. 29 neanske vrste. Vlasnik (za koga je utvreno daje mornar s nekog maltekog broda) moe ponovno dobiti ivotinju, ako je na zadovoljavajui nain identificira te isplati stanovite trokove nastale pri njezinom hvatanju i uvanju. Javiti se na br. -, Rue Faubourg st. Germain au troisieme. "Kako si mogao znati" upitao, sam, "da je taj ovjek mornar i da pripada nekom maltekom brodu?" "Ja to ne znam" ree Dupin. Nisam u to siguran. Ovdje, meutim, imam mali komadi vrpce koja je, sudei po obliku te po masnom izgledu, oigledno sluila za vezivanje kose u onaj dugaki queue, toliko omiljen meu mornarima. Osim toga, taj je vor one vrste koju zna vezati malo tko osim mornara, a karakteristian je za Malteane. Pronaao sam tu vrpcu u podnoju munjovoda. Nije mogla pripadati ni jednoj od pokojnica. Meutim, ako sam usprkos svemu pogrijeio u izvoenju zakljuaka na temelju te vrpce, jo uvijek nisam uinio nikakvu tetu time to sam onako sastavio

oglas. Ako sam u zabludi, on e naprosto pretpostaviti da sam zaveden nekom okolnou u koju se nee potruditi da ulazi. Ako sam u pravu, stekli smo vanu prednost. Upoznat s umorstvom, premda neduan, Francuz e razumljivo oklijevati odgovoriti na oglas zahtijevati Ourang-Outanga. On e razmiljati ovako: Ja sam neduan; ja sam siromaan; moj je OurangOutang vrlo vrijedan - za ovjeka mojih mogunosti pravi imutak - zato bih ga izgubio zbog ispraznih strahovanja od opasnosti? On je ovdje, nadohvat ruke. Pronaen je u Bois de Boulogne - na golemoj udaljenosti od poprita onog pokolja. Kako bi itko uope mogao i pomisliti da je nerazumna zvijer poinila to djelo? Policija je u nedoumici - nije uspjela pronai ni najmanji trag. Kad bi ak i uspjeli ui u trag ivotinji, bilo bi nemogue dokazati da ja znam za umorstvo, ili me proglasiti sukrivcem zbog toga. Iznad svega, mene poznaju. Znaju da sam vlasnik zvijeri. Nisam siguran do koje bi se granice moglo protezati njegovo znanje. Izbjegavam li traiti povrat imovine tako velike vrijednosti, za koju je poznato da je posjedujem, u najmanju u ruku izloiti ivotinju sumnji. Javit u se na oglas, uzet u Ourang-Outanga, i negdje ga kriti dok se praina ne slegne!' U tom smo trenutku zauli korak na stepenicama. "Budi spreman" ree Dupin, "sa svojim pitoljima, ali ih nemoj ni upotrijebiti ni pokazati dok ti ja ne dam znak!' Ulazna smo vrata kue ostavili otvorena, i posjetilac je uao ne pozvonivi te se uspeo nekoliko stepenica. Sada se, meutim,

30 inilo da oklijeva. Nakon nekog vremena uli smo kako silazi. Dupin se hitro pribliio vratima kad smo ponovno uli kako se uspinje. Drugi put se nije vratio, ve je odluno zakoraknuo i zakucao na vrata nae odaje. "Naprijed" rekao je Dupin, veselim i srdanim tonom. Uao je jedan mukarac. Bio je mornar, oigledno visoka, krupna i miiava pojava, prilino pustolovna izraza lica, ne sasvim neprivlana. Obrazi su mu veoma opaljeni od sunca, bili vie od polovice sakriveni zaliscima i mustachiom. Sa sobom je nosio golemu toljagu od hrastovine, ali inilo se da je inae nenaoruan. Nespretno se naklonio i zaelio nam "dobro veer" francuskim jezikom, koji je, premda s poneto neufchatelskim naglaskom, ipak u dovoljnoj mjeri otkrivao pariko porijeklo. "Sjednite, prijatelju" ree Dupin. "Pretpostavljam da ste nas posjetili zbog Ourang-Outanga. asna rije, gotovo da sam vam zavidan na tome to ga posjedujete; izvanredno krasna, a zacijelo i vrlo vrijedna ivotinja. to mislite, koliko mu moe biti godina?" Mornar je duboko udahnuo, kao ovjek koji se oslobodio nekoga nepodnoljivog tereta, te odgovorio samouvjerenim glasom: "To vam nisam u stanju rei - ali ne moe biti stariji od etiri ili pet godina. Imate li ga ovdje?" 'Ah, ne; ovdje nismo imali prikladnih prostorija da ga zadrimo. On je u konjunici u Rue Dubourg, posve u blizini. Moete ga uzeti ujutro. Vi ste ga dakako spremni identificirati?"

"Razumije se da jesam, gospodine." "Bit e mi ao rastati se od njega " ree Dupin. "Ne elim da sav va trud bude uzaludan, gospodine" ree ovjek. "Ne bih to mogao ni oekivati. Posve sam spreman platiti nagradu to ste nali ivotinju - ali, u to razumnijim granicama!' "Pa" odvrati moj prijatelj, "moram priznati da je to poteno. Da razmislim! - to bih ja traio? Ah! Rei u vam. Moja e nagrada biti slijedea. Vi ete mi dati sve podatke kojima raspolaete o onim umorstvima u Rue Morgue" Dupin je posljednje rijei izgovorio vrlo tihim glasom, i vrlo mirno. Isto je tako mirno poao prema vratima, zakljuao ih, i spremio klju u dep. Tada je iz njedara izvukao pitolj i poloio ga, bez i traga uzrujanosti, na stol. * Neufchatel - grad u vicarskoj. Francuski jezik koji se govori u dijelu vicarske razlikuje se od parikog, prije svega u izgovoru. 31 Mornarovo je lice porumenjelo kao da e se ovaj as uguiti. Napola je ustao i stegnuo svoju toljagu; ali u iduem se trenutku ponovno sruio u svoj stolac, estoko se tresui, sa smrtnim izrazom na licu. Nije progovorio ni jedne jedine rijei. alio sam ga iz dna due. "Prijatelju moj" ree Dupin prijaznim glasom, "nepotrebno se uznemirujete - zaista nepotrebno. Mi vam ne elimo nikakva zla. Dajem vam asnu rije kao dentelmen i kao Francuz kako nam nije namjera da vam bilo ime naudimo. Vrlo dobro znam da ste vi

neduni u strahotama u Rue Morgue. Ne bi, meutim, bilo dobro poricati kako ste do stanovite mjere u njih umijeani. Po onome to sam ve rekao, morali biste shvatiti kako imam izvore obavjetenja o ovom sluaju izvore o kojima vi ne biste mogli ni sanjati. Stvari sad stoje ovako. Vi niste uinili nita to ste mogli izbjei nita, u svakom sluaju, to bi vas inilo krivcem. Ne moete biti optueni ak ni za pljaku, premda ste mogli opljakati nekanjeno. Vi nemate to kriti. Nemate nikakva razloga da neto krijete. S druge strane, svako vas naelo asti obavezuje da priznate sve to znate. Jedan je neduan ovjek sada zatoen, optuen za onaj zloin u kojemu vi moete ukazati na poinitelja." Mornar je u velikoj mjeri povratio prisutnost duha dok je Dupin izgovarao te rijei; ali njegova je prvotna smionost u dranju iezla. "Tako mi Bog pomogao" ree on nakon kratke stanke, "zaista u vam rei sve to znam o tom dogaaju; - ali ne oekujem da povjerujete ni polovicu onoga to kaem, bio bih prava luda da to i pomislim. Ipak, ja jesam neduan, i skinut u taj teret s due, pa makar umro" Ono to je izjavio bilo je, ukratko, slijedee. Nedavno je plovio do Indijskog otoja. Jedna se skupina, kojoj je on pripadao, iskrcala na Borneu te pola na izlet u unutranjost otoka. On i neki drug uhvatili su OurangOutanga. Kad je taj drug kasnije umro, ivotinja je prela iskljuivo u njegovo vlasnitvo. Poslije silnih neprilika- tijekom plovidbe prema domovini, izazvanih neukrotivom divljinom njegova zarobljenika, uspio gaje

napokon smjestiti u svoj stan u Parizu, gdje ga je, da ne bi izazivao neugodnu radoznalost susjeda, drao paljivo izdvojena dok se potpuno ne oporavi od rane na nozi, zadobivene od ivera na brodu. Njegova je konana namjera bila prodati ga. Nakon to se vratio s neke mornarske veselice u noi, ili bolje rei, u jutro umorstva, zatekao je zvijer gdje boravi u njegovoj 32 spavaoj sobi, kamo je provalila iz susjedne sobice u kojoj je, kako je vjerovao, bila dobro zatvorena. S britvom u ruci i puna sapuna, sjedila je pred ogledalom pokuavajui izvesti operaciju brijanja, koju je zacijelo ve vie puta promatrala svojeg gospodara kroz kljuanicu u komorici. Uasnut pri pogledu na tako opasno oruje u posjedu ivotinje tako divlje, i tako sposobne da ga upotrijebi, ovjek na trenutak nije znao to initi. Bio je, meutim, navikao biem umirivati to stvorenje ak i u njegovim najbjesomunijim trenucima i to je i sad namjeravao. im je ugledao bi, OurangOutang je smjesta nagnuo kroz vrata sobe, niz stepenice i odatle kroz prozor, na nesreu otvoren, no ulicu. Francuz ga je slijedio sav oajan, majmun, jo uvijek s britvom u ruci, povremeno je zastajao da bi se osvrnuo na svog progonitelja i ivo gestikulirao, sve dok ga on nije zamalo dostigao. Tada je ponovno pobjegao. Na taj je nain potjera dugo trajala. Ulice su bile potpuno mirne jer je bilo ve oko tri sata ujutro. Prolazei jednom uliicom iza Rue Morgue, panju je bjegunca privuklo svjetlo koje je sjalo s otvorenog prozora odaje

Madame L'Espanave, naetvrtom katu njezine kue. Poletjevi prema zgradi,zapazio je munjovod, popeo se nevjerojatno okretno po njemu, dohvatio kapak, koji je bio potpuno otvoren tako da je dodirivao zid, te se pomou njega odbacio ravno na uzglavlje kreveta. itav pothvat nije trajao ni jednu minutu. Ourang-Outang je ponovno raskrilio kapak poto je uskoio u sobu. Mornar je, u meuvremenu, osjetio istodobno i radost i zbunjenost. Ozbiljno se ponadao da e sada ponovno uhvatiti zvijer, jer je teko mogla pobjei iz stupice u koju se upustila, osim preko munjovo-da, gdje ju je mogao predusresti kad bude silazila. S druge strane, imao je mnogo razloga strahovati od onoga to bi ona mogla u kui uiniti. Pomisao na to nagonila je ovjeka da i dalje slijedi bjegunca. ovjek, a posebno mornar, moe se bez tekoa uspeti uz munjovod; ali kad je dosegao visinu prozora, koji mu je bio daleko s lijeva, njegovo je napredovanje prekinuto; nije mogao uiniti nita drugo nego da se isprui toliko da uzmogne baciti pogled u unutranjost sobe. Pri tom se pogledu od silnog uasa gotovo sruio s uporita. Upravo su se u tom trenutku kroz no prodrli oni jezivi krici, koji su trgnuli iz sna stanovnike Rue Morgue. Madame L'Espanave i njezina ki, odjevene u nonu odjeu, ureivale su, kako se ini, i neke papire u ve spomenutoj eljeznoj krinji, koja je na kotaima bila dovuena na sredinu sobe. Bila je otvorena, ali sadraj je leao pokraj nje na podu. rtve su zacijelo sjedile leima okrenute prozoru; i sudei po vremenu koje je proteklo izmeu ulaska zvijeri i krikova, ini se vje-

33 rojatnim da nije bila odmah primijeena. Lupanje kapka moralo je, dakako, biti pripisano vjetru. Kad je mornar pogledao unutra, divovska je ivotinja zgrabila Madame L'Espanave za kosu (koja je bila rasputena, jer ju je prije toga eljala) i vitlala je britvom oko njena lica, oponaajui kretnje brijaa. Kerka je nepomino leala ispruena na podu; pala je u nesvijest. Krici i otimanje stare gospode (za vrijeme kojih joj je kosa bila iupana s glave) uspjeli su pretvoriti zacijelo miroljubive ciljeve Ourang-Outanga u gnjevne. Jednim odlunim zamahom svoje miiave ruke gotovo joj je odrubio glavu od tijela. Pogled na krv rasplamsao je njegov gnjev u bjesomunu mahnitost. krguui zubima, dok mu je vatra sijevala iz oiju, bacio se na tijelo djevojke i zario joj svoje stravine kande u grlo, ne poputajui stisak sve dok nije izdahnula. Njegov nemirni i izbezumljeni pogled pao je u tom trenutku na uzglavlje kreveta, iznad kojega se moglo upravo razaznati lice njegova gospodara, ukoeno od uasa. Bijes zvijeri, koja je zacijelo jo uvijek pamtila omraeni bi, istog se trenutka pretvorio u strah. Svjesna da je zasluila kaznu, inilo se kao da eli sakriti svoja krvava djela, i skakala je po sobi u strahovitom stanju uzrujanosti; bacajui i lomei pokustvo dok se kretala, i povlaei krevetninu s kreveta. Na koncu je zgrabila najprije le keri i ugurala ga u dimnjak, onako kako je naen; zatim tijelo stare gospoe, koje je smjesta naglavce zavrtjela kroz prozor. Dok se majmun pribliavao oknu sa svojim unakaenim

teretom, mornar se uasnut stisnuo uz munjovod i, vie skliznuvi nego spustivi se niz njega, smjesta pohitao kui - strepei od posljedica pokolja, te bez razmiljanja, odbacujui svu brigu za sudbinu OurangOutanga. Rijei koje su svjedoci uli na stepenicama bili su Francuzovi usklici uasa i strave, izmijeani sa sotonskim blebetanjem ivotinje. Jedva da ovome mogu jo togod dodati. OurangOutang je zacijelo pobjegao iz sobe preko munjovoda, neposredno prije nego su vrata provaljena. Mora da je zatvorio prozor kad se kroz njega izvukao. Kasnije ga je uhvatio sam vlasnik, koji je za njega dobio veliku svotu u Jardin des Plantes*. Le Bon je smjesta osloboen poto smo mi ispripovijedali ta zbivanja (s nekoliko Dupinovih popratnih primjedbi) u bureau prefekta policije. Taj uglednik, ma koliko naklonjen mom prijatelju, nije mogao potpuno prikriti svoju zlovolju to su dogaaj krenuli tim smjerom, : Jordan ties Mantes - pariki botaniki i zooloki vrt. 34 te je bio sklon ponekoj sarkastinoj primjedbi o tome kako je svakoj osobi najbolje baviti se svojim poslom. "Neka govori',' ree Dupin, koji nije imao potrebu odgovoriti. "Neka raspravlja; to e mu olakati savjest. Zadovoljan sam to sam ga porazio na njegovom vlastitom podruju. Usprkos tome, injenici to nije uspio rijeiti tu tajnu ni u kojem se sluaju ne treba uditi kao to on pretpostavlja; jer uistinu, na je prijatelj prefekt odve lukav da bude dubokouman. Njegovoj mudrosti nedostaje vrstina. Sve je to sama

glava bez tijela, kao one slike boice Laverne* - ili, u najboljem sluaju, sve sama glava i ramena, kao u bakalara. Ali on je usprkos svemu dobro stvorenje. Drag mi je osobito zbog svog talenta za prazne rijei, kojima je sebi priskrbio glas dosjetljiva ovjeka. Pritom mislim na sposobnost kojom zna "de nier ce qui est, et d'expliquer ce qui n'est pas"** * Laverna - latinska boica, moda jedan od duhova mranog podzemlja, koju su smatrali zatitnicom kradljivaca (koji kradu u mraku!) ** de nier ce qui est, et d'expliquer ce qui n'est pas - da nijee (zanemaruje) ono to jest, a tumai ono to nije. Poe biljei daje to citat iz Nove Heloize J. J. Rousseaua. Doivljaji Arthura Gordona Pyma Uvodna napomena Kad sam se prije nekoliko mjeseci vratio u Sjedinjene drave, doivjevi na junom moru i drugdje niz neobinih stvari o kojima e biti govora u narednim stranicama, sluaj me nanio u Richmond, u Virginiji, u drutvo nekolicine gospoda koja su se osobito zanimala za sve to se odnosilo na krajeve koje sam bio pohodio, te su me neprestano salijetala da svoje pripovijedanje objavim, jer da mi je to dunost. Imao sam, meutim, vie razloga to ne uiniti. Neki su razlozi bili privatne naravi i ne tiu se nikoga osim mene, a drugi nisu bili posve takvi. Jedan od razloga koji me spreavao bio je taj to na svojem putovanju due vrijeme nisam uope vodio dnevnik, pa sam se bojao da ne bih mogao prema sjeanju napisati izvjetaj, koji bi se inio dovoljno istinit uz prirodno i neminovno preuveliavanje kojemu

je sklon svaki od nas, kad potanko pripovijeda dogaaje koji snano uzbuuju stvaralaki dar. Drugi je razlog bio taj to su dogaaji koje bih trebalo ispripovijedati bili tako izvanredni da ih ne bih mogao dokazati (osim svjedoanstvom jednog ovjeka, a taj je ovjek indijanski mjeanac), te sam mislio da e mi vjerovati samo moja obitelj i neki moji prijatelji, koji su imali razloga, poznavajui me, vjerovati u moje istinoljublje. Bilo je vjerojatno da e opinstvo moje pripovijedanje smatrati pukom bestidnom i zgodno ureenom izmiljotinom. Nepovjerenje prema mojoj spisateljskoj sposobnosti bilo je, dakako, glavni razlog koji me je sprijeio posluati upute svojih savjetnika. Medu onom gospodom u Virginiji, koja su se najvie zanimala za moj izvjetaj, osobito za onaj dio koji se odnosio na Antark-tiko more, bio je g. Poe, koji je kasnije bio urednik mjesenika Southern Literarv Messenger, kojega je izdavao g. Thomas W White u gradu Richmondu. On mi je, izmeu ostalog, savjetovao neka odmah spremim potpuni izvjetaj o svemu to sam vidio i pretrpio, i neka se pouzdam u otroumnost i zdrav razum opinstva. Uporno je i vrlo uvjerljivo tvrdio da e moje djelo uspjeti, premda e moda - zbog moje spisateljske neiskusnosti - biti 37 neizbrueno. Njemu se, tovie, inilo vrlo vjerojatnim da e moj izvjetaj biti smatran istinitim upravo zbog nevjesta stila. Usprkos ovom tumaenju nisam se odluio uiniti kako mije savjetovao. On je kasnije predloio (vidjevi da se

neu pokrenuti) neka mu dopustim da svojim rijeima opie moje pripovijedanje o prvom dijelu mojih pustolovina, prema mojim podacima, i da to objavi u Southern Messengeru kao izmiljenu priu. Na to sam pristao, ne vidjevi razloga protivljenju, uz jedini uvjet, a to je da ne spominje moje pravo ime. Dvije toboe izmiljene prie redom su izale u Messengeru za sijeanj i veljau (1837) i, kako bi se doista vjerovalo da su izmiljene, u sadraju mjesenika uz te prie bilo je navedeno ime g. Poa. Obzirom na nain na koji je ta lukavtina primljena, odluio sam napokon skupiti i objaviti te doivljaje. Ustanovio sam da opinstvo - unato tome to je taj dio mojeg izvjetaja izaao u Massengeru u obliku prie (a da nije promijenjena ni iskrivljena nijedna injenica) nije nimalo raspoloeno smatrati ga priom, te je na adresu g. Poa stiglo nekoliko pisama koja su jasno dokazivala suprotno uvjerenje. Tako sam zakljuio da su injenice iz mojeg pripovijedanja takve da same pokazuju svoju vjerodostojnost, i da se prema tome ne trebam bojati prigovora zbog navodne nevjerojatnosti. Kad ovaj izvjetaj bude dovren, odmah e se vidjeti koliko od toga smatram svojim djelom, a bit e mi jasno i to da nijedna injenica nije iskrivljena na prvih nekoliko stranica koje je napisao g. Poe. tovie, ni onim itateljima koji nisu itali Messenger nee biti potrebno isticati gdje svrava njegov dio, a gdje poinje moj. Razlika u stilu lako e se opaziti. A.G. Pym I

Ime mi je Arthur Gordon Pym. Moj otac je bio ugledan trgovac pomorskih potreptina u Nantucketu, gdje sam se rodio. Moj djed s majine strane bio je odvjetnik s dobrom praksom, sretan u svemu i vrlo je uspjeno pekulirao dionicama Edgarton New Bank, kako se nekada zvala. Tako je, a i slinim putovima, uspio utedjeti prilian novac. Volio me vie nego ikoga na svijetu, pa sam se nadao da u nakon njegove smrti naslijediti najvei dio imutka. Kad sam navrio est godina, poslao me u kolu starom Rickettsu, nekom jednorukom gospodinu. Gotovo svatko tko je dolazio u New Bedford poznaje toga udaka. U toj sam koli os38 tao do svoje esnaeste godine, a tada sam poao u akademiju g. K. Ronalda. Tu sam se sprijateljio sa sinom pomorskoga kapetana g. Barnarda, koji je obino plovio u slubi Llovda i Vredenburgha. Imao je, znam tono, mnogo veza u Edgartonskoj banci. Sin mu se zvao August i bio je gotovo dvije godine stariji od mene. Jednom je bio s ocem u lovu na kitove, pa je neprestano priao o svojim pustolovinama na jugu Tihog oceana. esto sam dolazio k njemu i ostajao ondje po cijeli dan, katkad i cijelu no. Leali bismo u istom krevetu, i on mi ne bi dao zaspati gotovo do zore. Pripovijedao bi mi prie o domorocima s otoka Tiniana i o drugim mjestima koja je pohodio na svojim putovanjima. Napokon sam se i ja poeo zanimati za ono to mi je pripovijedao, te sam pomalo i sam poeo osjeati sve veu elju za odlaskom na more. Imao sam jedrenjak koji se zvao Ariel. Vrijedio je oko sedamdeset

i pet dolara. Imao je polupokrivenu palubu ili cud-dy i jedan jarbol s jedrom. Zaboravio sam kolika mu je bila nosivost, no mogao je bez potekoa primiti deset osoba. S tim smo brodiem obiavali praviti najlue vratolomije. Kad se sada toga sjetim, udim se to sam jo iv. Ispripovjedit u jednu od tih pustolovina kao uvod u dulju i vaniju pripovijest. Jedne veeri sastalo se drutvo kod g. Barnarda. Potkraj zabave i August i ja smo bili prilino oamueni. Kao to je obiaj u takvim sluajevima, ostao sam radije kod Augusta, umjesto da idem kui. On je, kako sam mislio, posve mirno zaspao (bilo je gotovo jedan sat poslije ponoi kad se drutvo razilo), a da nijednom rijei nije spomenuo svoj omiljeni predmet razgovora. Prolo je oko pola sata i ja sam upravo zadrijemao kad on iznenada skoi uz neku stranu psovku i ree da nee za volju nikakvog Arthura Pyma na svijetu spavati, dok s jugozapada pue tako divan povjetarac. Nikad se u ivotu nisam toliko zaudio. Nisam znao to hoe i pomislio sam da su mu vino i alkoholno pie koje je popio smutili pamet. On je meutim nastavio vrlo nehajno/Rekao je kako zna da ga smatram pijanim, no da u ivotu nije bio ovako trijezan j. Dodao je da nee tako divnu no provesti u postelji poput psa, nego da e ustati, odjenuti se i proetati brodiem po valovima. Ne bih znao rei to se dogodilo sa mnom, no nakon to su te rijei bile izgovorene, osjetio sam golemo uzbuenje i radost, te sam njegovu ludu zamisao smatrao najsjajnijom i najrazumnijom stvari na svijetu. Puhala je gotovo bura i bilo je vrlo

hladno - bio je konac listopada. Ipak sam nekako zanosno skoio iz postelje i rekao mu da sam i ja hrabar kao on, da ni ja neu leati u postelji poput psa, i da sam takoer spreman za svaku veselu vonju po valovima, ba kao neki August Barnard iz Nantucketa. 39 Nismo gubili vrijeme odijevajui se. Pojurismo k brodiu. Leao je u starom trulom pristanitu, kraj skladita drva Pan-key & Co. i udarao bokovima o neravne grede. August je skoio u brodi i lopaticom izbacio vodu koja ga je bila ispunila gotovo do polovice. Kad je bilo gotovo, digli smo preku i glavno jedro, okrenuli smo brodi u vjetar i smiono zaplovili na more. Vjetar je otro puhao s jugozapada. No je bila posve vedra i hladna. August je prihvatio rudu kormila, a ja sam stajao kraj jarbola, na palubi cuddvja. Letjeli smo velikom brzinom. Nismo progovorili ni rijei otkako smo odrijeili brodi u pristanitu. Tada upitah svojega prijatelja kojim smjerom namjerava poi i u koje emo se vrijeme vjerojatno vratiti. On je neko vrijeme zvidao, a tada mrzovoljno rekao : - Ja idem na more...ti moe, ako ti se svia, kui. Pogledavi ga, odmah zamijetih daje veoma uzbuen, premda se pretvarao daje bezbrian. Dobro sam ga vidio na mjeseini - lice mu je bilo bljee od mramora, a ruka mu je tako drhtala da je jedva drao rudo kormila. Osjetih da neto nije kako treba i ozbiljno se zabrinuh. Tad sam znao vrlo malo o upravljanju brodiem, te sam u potpunosti ovisio o pomorskoj vjetini svojeg prijatelja. Vjetar je iznenada ojaao, pa smo brzo izili

iz zavjetrine. Jo me uvijek bilo sram pokazati i malo straha, te sam gotovo pola sata utio. Napokon nisam vie mogao izdrati, pa rekoh Augustu da bi bilo bolje vratiti se. Proao je, kao i prije, gotovo jedan sat dok je odgovorio, odnosno, dok je pokazao daje uo moj savjet. - Polagano - ree napokon - ima vremena...polagano. Oekivao sam ovakav odgovor, no u zvuku tih rijei bilo je neto to me je ispunilo nekim neopisivim osjeanjem straha. Opet ga pozorno pogledah. Usnice su mu bile sasvim blijede, a koljena su mu tako estoko udarala jedno o drugo da se inilo da jedva stoji na nogama. - Zaboga Auguste, - kriknuh preplaen - to ti je?...to se dogodilo?...to kani? - Dogodilo! - promuca kao da se strano udi, te u istom trenutku ispusti rudu kormila i isprui se na pod brodia -dogodilo...nita se nije...dogodilo...Zar ne vidi, da se vraamo kui? Sada mi sine. Skoih i podigoh ga. Bio je pijan - pijan kao ivotinja - nije mogao ni stajati, ni govoriti, ni gledati. Oi su mu bile posve staklene, a kad sam ga u oaju pustio, bubnuo je kao klada u vodu na dnu brodia, iz koje sam ga bio podigao. Bilo je oito daje te veeri popio vie nego to sam mislio i daje njegovo ponaanje u krevetu bilo posljedica visokog stupnja pijanstva 40 - stanja koje - kao i ludilo - esto doputa rtvi da se ponaa kao da je posve pri svijesti. Meutim, hladan

noni zrak uinio je svoje - duevna snaga popustila je pod njegovim utjecajem - i mutna spoznaja opasnosti pospjeila je katastrofu. On je bio potpuno bez svijesti, i nije bilo vjerojatno da e se tako brzo osvijestiti. Teko je bilo zamisliti veliinu mojeg straha. Alkoholne pare su ishlapile, a ja sam bio jo uplaeniji i neodluniji. Znao sam da nisam sposoban upravljati brodiem i da nas estoki vjetar i jaka oseka tjeraju u propast. Iza nas se oito spremala bura. Nismo imali ni kompasa ni hrane, i bilo je jasno da emo prije zore izgubiti iz vida kopno nastavimo li sadanjim smjerom. Te misli, uz mnotvo drugih, jednako stranih, zbrkano su jurile mojim mozgom, pa sam za trenutak bio nesposoban za bilo kakvo djelo. Brodi je na jakom vjetru plovio strahovitom brzinom - ni preka ni glavno jedro nisu bili skraeni - grabei pramcem zapjenjenu vodu. Bilo je pravo udo to se brodi nije razbio kad je August ispustio rudu kormila, a ja sam bio previe uzbuen samo pomisliti prihvatiti je. Ipak je, sreom, brodi bio vrst, a ja sam pomalo stekao sigurnost. Jo je uvijek rasla snaga vjetra. Kad god bismo pramcem izronili iz vode, more bi straga zalilo krmu i zapljusnulo nas. Udovi su mi bili tako ukoeni da gotovo nita nisam osjeao. Napokon sam u oaju prikupio malo odvanosti. Jurnuo sam do glavnog jedra i odvezao ga. Kao to se moglo oekivati, jedro poleti preko pramca, natopi se vodom i slomi jarbol. Taj me dogaaj spasio od neposredne propasti. S prekom sam tutnjio sam niz vjetar, grabei na mahove uzburkano more, ali straan

osjeaj neposredne blizine smrti bio je uklonjen. Kad sam ustanovio da jo ima nade za spas, prihvatih rudu kormila i odahnuh. August je na dnu brodia leao bez svijesti. Prijetila je opasnost da e se udaviti (tamo gdje je leao bilo je vode u visini oko tristo centimetra). Htio sam ga malo podii i posjesti, pa sam mu oko pasa provukao konop i svezao ga za neki kolut na palubi. Kad sam uinio sve kako sam najbolje mogao, onako prozebao i uzbuen, preporuio sam se Bogu i odluio da u sve podnijeti svom svojom hrabrosti. Jedva sam bio donio svoju odluku, kad mi se iznenada uinilo daje zrak oko brodia i iznad njega ispunjen nekim krikom, nekim urlanjem, kao da zavijaju tisue demona. Dokle god sam iv neu zaboraviti smrtni strah koji sam osjetio u tom trenutku. Kosa mi se na glavi najeila. Osjetio sam da mi se krv ledi u ilama. Srce mi je gotovo prestalo kucati. Ni ne pogledavi to bi mogao biti uzrok mojeg zaprepatenja, padoh naglavce, bez svijesti, na tijelo svojega druga. 41 Kad sam se osvijestio, bio sam u kabini golemog broda kito-lovca (Penguin), koji je plovio u Nantucket. Oko mene stajalo je nekoliko ljudi, a August, bljei od smrti, marljivo je trljao moje ruke. Kad je opazio da sam otvorio oi, poeo je urlati od zahvalnosti i veselja, tako daje izazvao naizmjence smijeh i suze na surovim licima nekih ljudi oko nas. Uskoro je bila razjanjena tajna naega spasa. Nas je pregazio kitolovac, koji je uz vjetar plovio punim jedrima u Nantucket, dakle, gotovo pod pravim kutem na na smjer. Nekoliko je ljudi

motrilo na pramcu, no na su brodi opazili kad vie nije bilo mogue sprijeiti sudar. Njihovi usklici upozorenja bili su ono, to me je tako prestrailo. Rekli su mi daje golemi brod tren proao preko nas takvom lakoom kojom bi na brodi preao preko nekog pera bez ikakve zapreke. S palube se nije uo nikakav krik. ula se tek lagana kripa pomijeana s urlanjem vjetra i vode kad je krhki brodi strugnuo o kobilicu svojega unitavatelja, i to je bilo sve. Kapetan (kapetan C. T. V Block iz New Londona) mislio je da je na brodi (sjetit ete se da je bio ostao bez jarbola) samo beskorisna olupina noena vodom, pa je htio nastaviti put odreenim smjerom, ne mislei vie o tom dogaaju. Sreom, dvojica su se promatraa zaklela da su kod kormila vidjeli ovjeka. Mislili su da ga je mogue spasiti. Razvila se rasprava. Block se naljutio, te je napokon rekao da nije njegova dunost vjeno paziti na svaku ljusku od jajeta, da brod zbog takvih gluposti ne moe skretati sa svojeg smjera. Ako je pregazio ovjeka, znai daje to pogreka tog ovjeka i niija vie - neka se utopi i neka ga nosi vrag. Tada se zauzeo prvi porunik Handerson, koji je, kao i cijela brodska posada, bio ogoren zbog tako okrutnih kapetanovih rijei. Kad je vidio da je momad uz njega, rekao je otvoreno kapetanu da zasluuje vjeala i da se nee pokoriti njegovim zapovijedima, pa makar ga, onog trena kad stupi na kopno objese. Gurnuvi u stranu Blocka (koji je problijedio, no nita nije odgovorio) on pojuri prema krmi, zgrabi kota kormila i zapovijedi snanim glasom:

- Krmom! Momad poleti na mjesta i brod se okrene. Sve je to trajalo gotovo pet sati, i malo je bilo vjerojatno da e onaj ovjek biti spaen - uz pretpostavku da je doista tko bio na palubi brodia. Ipak su spasili Augusta i mene. Svoj spas zahvaljujemo nepojmljivom sretnom sluaju, kakav mudri i poboni ljudi pripisuju posredovanju providnosti. Kad je brod stao, porunik spusti amac i skoi u nj s dvojicom ljudi, mislim s onima koji su tvrdili da su me vidjeli uz kormilo. Upravo su se otisnuli iz zavjetrine koju je davao brod (mjeseina je jo uvijek bila jaka), kad se brod snano zaljuljao prema vjetru, a Henderson u isti as skoi sa sjedala i povie posadi: 42 - Natrag! Nita drugo nije rekao - nestrpljivo je ponavljao: - Natrag! Natrag! Ljudi su zaveslali natrag to su bre mogli. Za to se vrijeme brod okrenuo, te krenuo punom brzinom naprijed, premda se sva momad trudila zadrati ga. Usprkos opasnosti, porunik, im je mogao, zgrabio je glavni lanac. Novi nagib na bok digne desnu stranu broda iz vode gotovo do kobilice, i tada se pokae uzrok njegova nagibanja. Ugledali su tijelo nekog ovjeka koje je na neobian nain visjelo na glatkom i sjajnom trupu broda (Penguin je bio obloen bakrom) i snano udaralo o trup pri svakom pokretu broda. Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja, dok se brod naginjao, i uz golemu opasnost da se amac potopi, uspjeli su me

napokon osloboditi iz tog opasnog poloaja i dii na palubu - jer ono tijelo je pripadalo meni. Ustanovilo se,da je jedan od drvenih klinova iskoio i prodro kroz bakar, zaustavio moje putovanje ispod broda i uhvatio me na neobian nain. Glava klina probila je ovratnik mojeg zelenog suknenog haljetka, zabola se u stranji dio mojeg vrata izmeu dvije tetive, upravo ispod desnog uha. Odmah su me poloili u postelju - premda se inilo da u meni vie nema ivota. Na brodu nije bilo lijenika, no kapetan mi je pruio svu pomo. Vjerujem da je to uinio zato da se pred svojom posadom ispria zbog svog okrutnog vladanja u poetku ove pustolovine. Meutim, Hendersen se opet odmaknuo od broda, premda se vjetar pretvorio gotovo u orkan. Nekoliko trenutaka kasnije naie na neke dijelove naega brodia, a jedan od njegovih ljudi ubrzo razabere, u tutnjavi bure, krik zapomaganja. To navede hrabre pomorce da trae jo itavih pola sata, premda ih je kapetan Block znakovima pozivao da se vrate, i premda su u onom krhkom amcu bili u smrtnoj opasnosti. Gotovo daje nemogue vjerovati kako je mali amac mogao ostati i jedan trenutak itav. amac je, meutim, bio graen za lov na kitove, te su, kako sam kasnije utvrdio, na njemu bile ugraene posude za zrak, kao i na nekim amcima za spaavanje na obali VValesa. Nakon spomenute due uzaludne potrage odlue se vratiti na brod. Tek to su to odluili, zaue slabi krik, koji je dolazio s nekoga tamnog predmeta koji je brzo plovio kraj amca. Oni su zaveslali i uskoro ga sustigli. Ustanovie daje taj predmet nekada bila Arielova

paluba. Pokraj nje se posljednjom snagom borio za ivot August. Kad su ga prihvatili, ustanovili su da je konopom svezan za drvo koje je plovilo na vodi. Sjeat ete se da sam mu ja taj konop svezao oko pasa i privrstio ga za neki kolut, da bih ga odrao u uspravnom poloaju. Tako mu je taj moj in spasio 43 ivot. Ariel je bio lagane konstrukcije, pa se njegov kostur raspao, kao to se moglo i oekivati. Navala vode u brodi otkinula je palubu, koja je ( dakako, s drugim ostacima brodia) zaplovila po povrini. August se na palubi odrao na povrini vode, te je tako izmaknuo stranoj smrti. Prolo je vie od jednog sata dok nije na palubi Penguina doao k svijesti, odnosno dok nije razumio, kakva se nesrea dogodila naem brodiu. Napokon se sasvim osvijestio, te je mogao pripovijedati to je osjeao kad je bio u vodi. Najprije je zapazio da je na povrini vode, da se vrti neobinom brzinom i da mu je neki konop omotan tri ili etiri puta oko vrata. Trenutak kasnije osjetio je da je poletio uvis, i tada se, udarivi snano glavom o neki tvrdi predmet, opet onesvijestio. Kad se opet osvijestio, osjeao je da je posve pri svijesti, - no i ta je svijest bila jo veoma mutna i zbrkana. Sad je znao da se dogodila neka nesrea i da je u vodi. Na svu sreu usta su mu bila nad vodom, pa je nekako mogao disati. Vjerojatno je u to doba vjetar brzo nosio palubu, a ona je njega, dok je leao na leima, vukla za sobom. Dok se mogao odrati u tom poloaju, bilo je nemogue utopiti se. Tada ga neki val baci na

samu palubu. Nastojao se odrati u tom poloaju, te je na mahove vikao u pomo. Neposredno prije nego to ga je otkrio g. Henderson, bio je tako iscrpljen da je ispustio svoje uporite, pao u more i predao se sudbini. Cijelo vrijeme nikako se nije mogao sjetiti ni Ariela ni bilo kakva dogaaja u vezi sa svojom nesreom. Obuzeo ga je neki neodreeni osjeaj straha i oaja. Kad su ga napokon nali, izgubio je svaku sposobnost miljenja, pa je, kako je sam prije rekao, trebalo gotovo cijelih sat vremena dok je na palubi Penguina postao potpuno svjestan svojeg poloaja. to se tie mene - ja sam uskrsnuo iz stanja vrlo bliskog smrti. Tri i pol sata uzalud su na meni isprobavali razliita sredstva; snano sume trljali flanelom umoenim u vrue ulje, kako im je predloio August. Rana na vratu bila je runa, ali neopasna i ja sam se uskoro oporavio. Penguin je uplovio u luku oko devet sati ujutro, izdravi jednu od najeih bura oko Nantucketa. August i ja pojavili smo se kod Barnardovih tono u vrijeme zajutarka, koji je, sreom, radi sinonje zabave, bio serviran prilino kasno. Mislim da su svi oko stola bili previe mamurni da opaze na izmoren izgled -koji ne bi izmakao pozornom promatrau. aci znaju, meutim, stvarati uda, kada se radi o pretvaranju, pa sam siguran, da nitko od naih prijatelja u Nantucketu nije ni najmanje posumnjao da se strana pria nekih mornara, kako su na moru naletjeli na neki brodi i potopili trideset ili etrdeset bijednika tie Ariela, mojega prijatelja i mene. Nas dvojica smo vrlo esto razgovara-

44 li o tom dogaaju - no nikada bez neke jeze. U jednom naem razgovoru August mi je iskreno priznao da u svojem ivotu nije nikad osjetio takve muke i oaja kao kad je u naem brodiu otkrio koliko je pijan i kako zbog toga gubi svijest. II Bez obzira na to da li nas neto privlai ili odbija, teko je izvesti zakljuak, pa ak i iz najjednostavnijih injenica. Moglo se oekivati da e dogaaj, o kojemu sam upravo pripovijedao, ohladiti moju strast za morem. Pa ipak, nisam osjeao snaniju elju za pustolovinama na moru nego u onih sedam dana nakon udnovatog spasa. To kratko vrijeme bilo je dovoljno dugo da mi iz pamenja izbrie tmurne sjene opasnog doivljaja i da u ivahnom sjaju istakne svu ugodnost uzbuenja i slikovitost. Moji razgovori s Augustom bili su danomice sve ei i sve zanimljiviji. On je znao tako priati svoje prie o moru (danas vjerujem da ih je vie od polovice izmislio) da su one utjecale na moju uzbudljivu ud i mranu, ali ivahnu matu. Neobino je i to da me je najvie oduevio za ivot pomoraca, kad je slikao najstranije trenutke patnje i oaja. Za ljepote se nisam odvie oduevljavao. U mati sam gledao brodolome i glad, ropstvo i smrt usred divljakih rulja, ivot pun jada i suza na nekoj sivoj i osamljenoj klisuri u dalekom i nepoznatom moru. Takve slike i elje - jer one su izrasle u elje - zajednike su, kako su me uvjerili, mnogim melankolinim ljudima; u to doba, o kojem govorim, to mi se inilo proroanskom slikom sudbine

koju sam u neku ruku morao slijediti. August je posve uao u moje misli. I vjerojatno je zbog toga nae tprisno prijateljstvo dovelo do djelomine zamjene u naim karakterima. Nekih osamnaest mjeseci nakon Arielove propasti preuzela je tvrtka Lloyd i Vredenburgh (poduzee, koje je, mislim, bilo u vezi s gospodom Enderbvjevima u Liverpoolu) popravak i opremanje jedrenjaka Grampus za lov na kitove. To je bio stari trup, jedva sposoban za plovidbu i nakon potrebnog popravka. Ne znam zato su ga izabrali, izmeu drugih i dobrih brodova istog vlasnika - no tako je bilo. G. Barnard bio je bio zaduen upravljati njime, a August je trebao otii s njim. Dok je jedrenjak bio na popravku, August mi je esto isticao sjajnu priliku, koja mi se sada prua, da udovoljim svojoj elji za putovanjem. Ja sam to rado sluao - no ipak nije bilo lako tu stvar urediti. Otac se nije odluno opirao, no majka bi pri samom spominjanju dobila napada histerije. Najgore je bilo ipak to to se moj djed, od kojeg sam najvie oekivao, zakleo da e me razbatiniti, ako mu 45 samo spomenem tu stvar. Te potekoe nisu oslabile moju elju, ve su je samo raspirile. Odluio sam pod svaku cijenu otii na putovanje. Kad sam svoju namjeru priopio Augustu, poeli smo zajedno smiljati kako to izvesti. Za sve to vrijeme nisam nikome od rodbine vie ni spomenuo putovanje, a kako sam se pretvarao da marljivo uim, mislili su da sam odustao od svoje namjere. esto sam poslije s nezadovoljstvom i

uenjem razmiljao o svojem vladanju tada. Pretvaranje, kojim sam se posluio da ostvarim svoju namjeru - pretvaranje svakom rijei i svakim inom mogao sam sebi protumaiti samo divljom i vatrenom enjom, kojom sam oekivao ispunjenje davnoga sna o putovanju. Pri izraivanju osnove za prijevaru morao sam se uvelike oslanjati na Augusta, koji je danomice provodio vei dio vremena na palubi Grampusa, nadzirui umjesto svojeg oca radove u kabini i u prostoru za teret. Nou bismo naravno raspravljali i govorili o raznim mogunostima. Kad je tako prolo mjesec dana, a da nismo nali nikakvu zgodnu mogunost, on mi napokon priopi da je sve sredio. Ja sam u New Bedfordu imao roaka, nekoga g. Rossa, kod kojega sam kadkad znao provesti po dva ili tri tjedna. Jedrenjak je morao isploviti sredinom lipnja (1827), a dan ili dva prije polaska primit e moj otac pismo od g. Rosssa, u kojem me taj roak poziva da provedem etrnaest dana s njegovim sinovima Robertom i Emmetom. August je preuzeo dunost napisati to pismo i poslati ga. Poto toboe otputujem u New Bedford, javit u se svojem prijatelju, koji e na Gram-pusu pronai za me neko skrovito mjesto. Uvjeravao me da e to skrovite biti dosta ugodno, pa u se u njemu moi skrivati vie dana. Kad jedrenjak odmakne toliko da se vie nee moi ni pomisliti na povratak zbog mene, tada u se, ree, preseliti u kabinu, a to se tie njegova oca, on e se od srca nasmijati toj ali. Susrest emo dosta brodova koji e moji roditeljima ponijeti pismo s obavijesti o toj

pustolovini. Napokon doe polovica lipnja, i sve je bilo spremno. Pismo je bilo napisano i poslano, te jednoga ponedjeljka ostavih dom. Mislili su da sam se ukrcao na potanski brodi za New Bedford, no ja sam otiao ravno k Augustu, koji me je ekao na uglu neke ulice. Naa prvobitna namjera bila je sakriti se negdje do noi, a onda se douljati na palubu jedrenjaka. Dobro nam je, meutim, dola gusta magla, pa smo odluili ne gubiti vrijeme. August otie prema pristanitu, a ja krenuh za njim na maloj razdaljini, umotan u debeli mornarski ogrta koji je donio August, pa me nije bilo lako prepoznati. Upravo kad smo zakrenuli za drugi ugao iza bunara g. Edmunda, pojavi se tono ispred mene, gledajui me ravno u lice, moj djed, stari gospodin Peterson. 46 - Gle, za Boga miloga, Gordone, - ree nakon duge stanke -hej... iji si to prljavi ogrta navukao? - Gospodine! - odvratih, koliko sam god mogao iznenaeno i otresito - vi ste se poprilino zabunili, gospodine!... U prvom redu, moje ime uope nije Goddin, ni tome slino, a htio bih da znate, vi, huljo, da moj novi ogrta nije prljav. Jedva sam se suzdrao od smijeha, vidjevi, kako je stari gospodin smijenom kretnjom doekao ovaj odgovor. Uzmaknuo je za dva ili tri koraka, problijedio, a zatim se strano zarumenio. Podigao je na elo naoale, a tada je, spustivi ih opet, jurnuo na me zamahnuvi kiobranom. Ipak se brzo zaustavio, kao da se iznenada neega sjetio, zatim se okrenuo, te odetao

niz ulicu, drhtei cijelo vrijeme od bijesa i mrmljajui kroz zube: - Ne valjaju... nove naoale... Mislio sam da je to Gordon... Mornarska nitarija. Jedva smo tako izmaknuli i krenuli opreznije dalje, te smo stigli sretno na cilj. Na palubi su bili samo jedan ili dva mornara. Bili su neim zaposleni sprijeda na pramcu. Znali smo da je kapetan Barnard bio kod Llovda i Vredenburgha i da e se tamo zadrati do kasno uveer, pa ga se nismo trebali bojati. August se prvi uspeo na brod, a ja sam poao za njim. Ljudi koji su radili nisu me opazili. Krenusmo odmah u kabinu. Ni tamo ne zatekosmo nikoga. Kabina je bila vrlo udobno ureena - to je inae neobino na kitolovcima. etiri sjajne sobe bile su opremljene irokim i ugodnim Majevima. Opazio sam golemu pe i veoma debeli i skupocjeni prostira na podu izmeu kabine i soba. Strop je bio visok punih dva metra i sve je bilo ljepe i ugodnije nego to sam oekivao. August mije, meutim, ostavio malo vremena za razgledanje. Uporno je zahtijevao da se to prije sakrijem. Odveo me u svoju kabinu, koja je bila na desnoj strani jedrenjaka, nedaleko pregratka broda. im smo uli, zatvorio je vrata i povukao zasun. Uini mi se da jo nikada nisam vidio zgodnije male sobice od ove. Bila je duga nekih tri metra i imala samo jedan leaj, koji je bio, kao i oni drugi, irok i ugodan. Uz ovu prostoriju nalazio se omanji prostor sa stolom, stolcem i zidnom policom punom knjiga, uglavnom putopisa. U sobi je bilo i drugih udobnosti, od kojih moram spomenuti neku vrst

hladnjaka, u kojemu mi je August pokazao mnogo poslastica i pia. On tada pritisne prstom na neko mjesto na prostirau u kutu spomenute prostorije i ree mi, da je dio poda, oko sto dvadeset etvornih centimetara, izrezan i opet umetnut. Kad je pritisn47 uo, taj se dio poda na jednom kraju toliko podigao da je u otvor mogao ui Augustov prst. Tako je podigao vrata u podu (o koja je prostira bio privren avliima), te ustanovih da ona vode u donju prostoriju. August upali fosfornom ibicom malu svijeu i, stavivi je u mutnu svjetiljku, spusti se kroz otvor, pozvavi i mene da poem za njim. Kad smo se provukli, on zatvori vrata nad rupom s nekim klinom s donje strane. Prostira je doao na svoje prvotno mjesto na podu i svi su tragovi otvora bili sakriveni. Svijea je tako slabo svijetlila da sam jedva tapkao po hrpi starudija u kojoj sam se naao. Oi su mi pomalo priviknule na mrak, pa sam se lagano provlaio drei se za skut prijateljeva kaputa. On me napokon dovede, nakon puzanja i vijuganja kroz nebrojene uske prolaze, do neke eljezom okovane krinje, kakvu su nekada koristili za spremanje fine glinene robe. Bila je gotovo metar visoka, a dva duga, no vrlo uska. Dvije velike prazne bave za ulje leale su navrh krinje, a na njima je leala jo neka golema hrpa hasura, koja je gotovo doticala strop. Svugdje naokolo bio je gusto nabacan, takoer do stropa brodski alat svih vrsta, zajedno s razliitim koarama, bavama i zamocima, te se inilo

daje pravo udo to to smo nali pravi put do te krinje. Poslije sam saznao da je August namjerno uredio tu prostoriju da bih se ja bolje mogao sakriti. Pritom mu je pomagao samo jedan ovjek, koji nije polazio s jedrenjakom na put. Zatim mije moj drug pokazao da se jedna ploha krinje moe lako izvaditi. On je izvadio, te se tako ukazala unutranjost krinje. Na dnu je bila prostrta strunjaa, kao na leaju u kabini, a bilo je u krinji i drugih potrebnih predmeta, koliko ih je god stalo u taj mali prostor. Bilo je dovoljno mjesta i za sjedenje i za leanje. Meu onim predmetima bilo je nekoliko knjiga, pero, crnilo, tri pokrivaa, veliki vr pun vode, bavu pomorskog dvopeka, tri ili etiri goleme talijanske kobasice, velika butina, hladni peeni kravlji but i est boca vina, rakije i likera. Odmah sam se uselio u svoj mali stan, vjerojatno zadovoljniji od svakoga vladara kad ulazi u novu palau. August mi pokae kako se krinja zatvara, a zatim rasvijetli svijeom poklopac krinje o koji je bio privren komad crnog konopca. Ree mi da taj konopac vodi od mojega skrovita kroz sve prolaze, izmeu nabacanih predmeta do avla koji je zabijen u strop prostorije tik kraj vrata u podu njegove kabine. Pomou tog konopca moi u, dogodi li se neto neoekivano, lako, bez vodstva, nai put. Tada ode, ostavivi mi svjetiljku i mnogo svijea i ibica, i obeavi da e me posjeivati koliko god bude mogao, a da ne bude opaen. To je bilo sedamnaestog lipnja. 48 Ostao sam tri dana i tri noi (ako sam dobro izraunao)

u svojem skrovitu, a da uope nisam odatle iziao, osim to sam dvaput protegnuo udove stojei uspravno izmeu koara nasuprot otvoru. Cijelo to vrijeme nisam uope vidio Augusta, ali to me je malo uznemirivalo, jer sam znao da se jedrenjak mora svakog asa otisnuti na more, a u onoj guvi nije mu lako uhvatiti priliku da me posjeti. Napokon zaujem kako se otvaraju i zatvaraju vrata u podu, a zatim me dozove tihim glasom, pitajui kako mi je i trebam li togod. i - Nita - rekoh. - Dobro mi je. Kad e jedrenjak isploviti? - Za manje od pola sata - odvrati. - To sam ti doao rei i ne plai se zbog moje odsutnosti. Neko vrijeme neu moi k tebi... moda jo tri ili etiri dana. Gore je sve u redu. Kad odem i zatvorim vrata, dopui uz konop do mjesta gdje je zabijen onaj avao. Tamo e nai moj sat... moda e ti trebati, kad ne moe razlikovati dan od noi. Pretpostavljam da ne zna kako si dugo zatvoren... samo tri dana... danas je dvadeseti. Ja bih donio sat k tebi, no bojim se da e gore opaziti da me nema. I tada ode. Nakon otprilike sat vremena to je otiao jasno sam osjetio da je jedrenjak zaplovio i estitao sam sebi to sam napokon poeo putovati. Ovako zadovoljan odluio sam da u sve prepustiti dogaajima do onog trenutka do kad mi bude doputeno zamijeniti krinju za prostranije i udobnije boravite u kabini. Najprije sam se pobrinuo uzeti sat. Ostavivi u krinji zapaljenu

svijeu poeh tapkati u mraku. Drei se za konop, provlaio sam se kroz mnoge zavijutke, no esto bih se, prevalivi muno prilinu udaljenost, opet naao stopu ili dvije od mjesta s kojega sam poao. Napokon sam stigao do avla i uzeo sat. Zatim se vratih. Prelistao sam knjige koje su bile promiljeno pripravljene i iz-abrah knjigu o istraivakom putovanju Lewisa i Clarka na ue Kolumbije. Time sam se zabavljao neko vrijeme dok ne osjetih da sam pospan. Tada sam oprezno ugasio svijetlo i uskoro zaspao zdravim snom. Kad sam se probudio, bio sam neobino zbunjen i trebalo mi je malo vremena da se prisjetim u kakvu sam poloaju. Pomalo sam se sjetio svega. Upalivi svjetlo, pogledao sam na sat, no on je stao, pa nisam mogao ustanoviti koliko sam dugo spavao. Udovi su mi bili vrlo ukoeni, pa sam ih morao protegnuti stojei izmeu koara. Budui da sam osjetio stranu glad, sjetio sam se hladne bravetine koju sam prije spavanja malo pojeo i koja mi je bila jako ukusna. Nevjerojatna mi je bila spoznaja da je zapravo pokvarena! To me je strano uznemiri49 lo. Najprije sam to doveo u vezu sa svojom zbunjenou, a onda sam zakljuio da sam neobino dugo spavao. Tome je mogao biti uzrok zaguljivi zrak prostorije. A to bi napokon moglo izazvati i druge tetne posljedice. Glava me je strano boljela. inilo mi se da teko diem, zapravo, uznemirivale su me mnoge tmurne misli. Ipak se nisam usudio otvoriti onaj otvor, pa sam, navinuvi sat, nastojao se umiriti kako god sam znao.

Kroz narednih jednolinih dvadeset i etiri sata nitko nije doao u moje skrovite, pa poeh optuivati Augusta zbog besramne nepanje. Najvie me uznemirilo to je u vru bilo jo samo malo vode, a strano sam bio edan jer sam se, da nadomjestim gubitak bravetine, poteno najeo talijanske kobasice. Osim toga, osjeao sam elju za snom, no drhtao sam i pri samoj pomisli, da u popustiti toj elji, jer sam mislio kako bi ustajali zrak skrovita mogao biti poguban, kao plin kod izgaranja drvenog ugljena. Meutim, po ljuljanju jedrenjaka sam znao da smo ve daleko na moru, a neki mukli um koji je kao iz goleme udaljenosti dopirao do uiju, govorio mi je da ne pue obian vjetar. Nisam mogao zamisliti koji je bio je razlog Au-gustove odsutnosti. Zacijelo smo na naem putovanju odmakli dovoljno daleko, pa bih ve mogao moi izii. Sigurno mu se neto dogodilo - no nisam mogao zamisliti koji je to razlog da me tako dugo dri u zatvoru, osim u sluaju, dakako, da je nenadano umro ili pao u more. S tom se misli, meutim, nisam mogao nipoto pomiriti. Moda nam je protivni vjetar osujetio putovanje, pa smo jo uvijek u blizini Nantucketa. Tu sam misao ipak morao otkloniti, jer, kad bi bio tako, jedrenjak bi se morao esto okretati, a ja sam ustanovio - sudei po neprestanom nagibanju jedrenjaka na lijevi bok - da plovimo uz jaki vjetar s desne strane. Osim toga, kad bismo zaista bili u blizini obale, zato me u tom sluaju August ne bi posjetio i obavijestio o svemu? Razmiljajui tako o svojem osamljenom i tunom poloaju, odluih priekati jo dvadeset i etiri sata, pa ako mi ni tada ne doe pomo,

poi u do otvora i nastojati pronai prijatelja ili kroz otvor samo udahnuti malo istoga zraka, te u kabini uzeti novu zalihu vode. Meutim, dok sam bio zabavljen tim mislima, pao sam, unato opiranju, u duboki san, ili bolje reeno u neko mrtvilo. Moji su snovi bili strani. Doivljavao sam svakakve nesree i strahote. Izmeu ostalog, neki su me strani i divlji demoni golemim jastucima guili. Stezale su me goleme zmije i gledale me stranim, blistavim oima. Zatim se preda mnom prostrla beskrajna pustinja, oajna i strana. Golema i visoka stabla, siva i gola, izrasla su u dugim nizovima, dokle god je 50 oko sezalo. Njihovo korijenje skrivalo se u irokim movarama koje su preda mnom leale sasvim crne, tihe i strane. Neobino drvee bilo je nalik ljudima. Stabla su na mahove mahala rukama, upravo slinim rukama kostura, te su kretavim i prodornim krikovima smrtnog oaja traila vodu molei je za milost. Prizor se promijeni i ja sam stajao gol i sam usred arkog pijeska Sahare. Do nogu mije leao zguran bijesni lav. Najednom otvori oi i pogleda me. Grevito skoi na noge i iskesi strane zube. Zatim mu se iz crvena drijela prolomi urlik slian grmljavini i ja se sruih na tlo. Guei se u gru straha napokon sam se napola probudio. Moj san ipak nije bio samo san. Sad sam napokon u potpunosti bio svjestan. ape neke goleme grdosije teko su mi pritiskale grudi - njezin topao dah osjeao sam kod uha - a njezini bijeli i strani onjaci svjetlucali su u mraku.

Da mi je tisuu ivota ovisilo o pokretu jednog uda ili o jednom slogu, svejedno se ne bih bio mogao pomaknuti, ne bih bio mogao govoriti. Zvijer, kakva god bila, leala je nepomino, nije me pokuavala napasti, a ja sam leao posve bespomono, inilo mi se, u zagrljaju smrti. Osjeao sam da me naglo ostavljaju snaga tijela i uma ukratko, umirao sam, umirao sam od strana samog. U glavi mi se vrtjelo... pozlilo mije... vid mije slabio - ak su potamnjele i one sjajne oi iznad mene. Uz posljednji, krajnji napor, apnuh napokon Boje ime i spremih se umrijeti. Uini se daje zvuk mojeg glasa probudio sav skriveni bijes ivotinje. Ona se cijelom svojom duinom bacila na moje tijelo. Zaudih se kad je uz otegnuto i tiho cviljenje, neobino radosno i njeno poela nestrpljivo lizati moje obraze i ruke. Zbunio sam se zauen -no nisam mogao ne prisjetiti se osobitog naina cviljenje mojeg newfoundlandera Tigra i njegova smijena naina iskazivanja njenosti. To je bio on. Osjetih kako mi se naglo vraa krv u slje-pooice. Obuze me suludi i neodoljivi osjeaj spasa. Nanovo sam oivio. Brzo ustadoh sa strunjae na kojoj sam leao i zagrlih svojega vjernog prijatelja, a itav potok strastvenih suza ublaio je dugu nonu moru u mojim grudima. Jednako kao i prije, kad sam se probudio, moja je svijest bila neobino mutna i pobrkana. Dugo nisam mogao povezati misli, no polagano mi se vratila sposobnost miljenja, i ja sam se opet sjetio svih pojedinosti. Uzalud sam sebi pokuavao razjasniti prisutnost Tigra. Nakon tisuu razliitih nagaanja morao sam se

zadovoljiti veseljem to je Tigar uz mene u ovoj pustoj osam-ljenosti i injenicom da e me tjeiti svojim umiljavanjem. Mnogi ljudi vole pse, no ja sam volio Tigra vie od obine ljubavi, i dois51 ta, nikad nijedan stvor nije bio dostojniji takve ljubavi. Sedam je godina bio moj nerazdvojini drug, i u mnogim je prilikama dokazao svu onu plemenitost koju cijenimo kod ivotinja. Ja sam ga jo dok je bio malen, u Nantucketu spasio iz panda nekog zloestog djeaka, koji ga je vukao u vodu, svezavi mu oko vrata konopac. Tri godine poslije toga, kao odrasli pas, oduio mi se spasivi me od toljage nekog razbojnika. Napipavi sat, prislonili ga na uho i ustanovih da je opet stao. Nisam se uope zaudio jer sam sudei po svojem neobinom stanju znao da sam, kao i prije, vrlo dugo spavao. Bilo je, meutim, nemogue utvrditi koliko dugo. Imao sam vruicu, a e je bila nepodnoljiva. Pipao sam po krinji traei ono malo preostale vode. Nisam imao svijetla jer je svijea u svjetiljci do-gorjela, a kutiju sa ibicama nisam mogao nai. Onda sam napipao vr i ustanovio da je prazan. Nema sumnje, Tigar je ispio vodu, kao to je i pojeo ostatak bravetine. Oglodana kost leala je kod otvora krinje. Bilo mi je svejedno za pokvareno meso, no klonuh pri pomisli na vodu. Bio sam neobino slab, te sam pri najmanjem pokretu drhtao kao u groznici. Osim toga, jedrenjak se tako nagibao i ljuljao da sam se bojao da e se sa krinje sruiti bave za ulje i zatrpati mi jedini prolaz. Strano me muila i morska bolest. Sve me to nagnalo da se

pokuam dovui do otvora i zatraiti pomo prije nego to budem posve nesposoban traiti je. Kad sam tako odluio, poeo sam opet traiti kutiju sa ibicama i svijee. Uskoro sam naao ibice, no nisam odmah pronaao svijee (jer se nisam mogao sjetiti gdje sam ih spremio). Zato sam odustao od traenja. Zapovjedih Tigru da bude miran te krenuh prema otvoru. Tek se tada pokazalo koliko sam slab. Puzao sam uz krajnji napor, noge su mi otkazivale poslunost. Sruivi se licem na pod, ostao sam nepomino i nekoliko sati gotovo bez svijesti. Ipak sam polako i muno napredovao, u strahu da u se svakog trenutka onesvijestiti usred uskih i zamrenih zavijutka u hrpi starudija, gdje me oekuje samo smrt. Napokon udarih, potegavi svom snagom elom o otri ugao neke krinje okovane eljezom. To me omami samo na nekoliko asaka, a onda sam naalost ustanovio da je brzo i snano ljuljanje broda sruilo tu krinju upravo na prolaz, koji je bio potpuno zakren. Uza sav trud nisam mogao pomaknuti krinju ni za jedan palac jer se vrsto zabila medu krinje i brodarski alat. Trebalo je, stoga, obzirom na moju slabost prestati ii uz konop i potraiti novi prolaz, ili se popeti preko zapreke i ii istim putem. Prvo je bilo 52 preteko i preopasno, a plaila me i sama pomisao na to. Zbog oslabljene moi prosuivanja i slabosti tijela zacijelo bih zalutao pokuavi to uiniti i bijedno bih poginuo u labirintu te nesretne i odvratne prostorije. Stoga sam bez oklijevanja skupio preostalu snagu i

hrabrost da se popnem na onu krinju. Kad sam se uspravio, ustanovio sam da je taj pothvat znatno ozbiljniji nego to mi se inilo. Sa svake strane uskoga prolaza hrpe nabacanih predmeta stvorile su pravi zid, te bi svaka moja pogreka, ak i najmanja, sruila hrpu na moju glavu ili bi, ak da mi se i ne srue na glavu, tako zakrile put da se vie ne bih mogao vratiti. krinja je pak bila visoka i glomazna, pa na njoj ne bih mogao nai sigurno uporite. Uzalud sam pokuavao dosegnuti vrh, nadajui se da u se tako moi popeti na krinju. Da mi je to i uspjelo, zacijelo bi mi ponestalo snage privui se na vrh, pa je svakako bolje to mi to nije uspjelo. Napokon osjetih, trudei se oajno pomaknuti krinju, pomicanje jedne njezine stranice. vrsto sam upro rukom o daske i ustanovio da je jedna iroka daska popustila. Sreom, imao sam kod sebe depni no, te sam je uspio tekom mukom izvaditi je. Proavi kroz otvor, otkrio sam na svoju veliku radost da sa suprotne strane nema dasaka -drugim rijeima, da nema poklopca i da sam probio dno krinje. Sad sam bez velikih potekoa nastavio put, dok konano nisam doao do avla. Srce mi je udaralo, kad sam, uspravno stojei, lagano pritisnuo o vrata otvora. Vrata se nisu otvorila kako sam oekivao, pa sam ih jae gurnuo, bojei se, ipak, da bi netko drugi, a ne August, mogao biti u kabini. Na moje iznenaenje vrata se nisu pomaknula, i ja sam se zabrinuo jer sam znao da su se prije otvarala s lakoom. Gurnuh vre - ostala su nepomina. Gurnuh svom snagom - nita. Bilo je oito do je otvor bio otkriven i da je zabijen avlima, ili je na

otvor postavljen nekakav vrlo teak predmet, koji neu nikako moi pomaknuti. Spopali su me strah i oaj. Uzalud sam pokuavao pronai razlog zbog ega su me iva pokopali. Vie nisam mogao suvislo zakljuivati, te se spustih na tlo. Poele su me napadati najtmurnije misli, meu kojima su najstranije bile jezovita smrt od ei, od gladi, od guenja. Napokon sam dolazio k sebi. Ustao sam i pokuao prstima napipati spojeve ili pukotine u otvoru. Kad sam ih naao, pozorno sam ih promotrio, ne bi li vidio proputaju li neto svijetla iz kabine. Ne opazih nita. Zatim sam u pukotinu gurao otricu noa, sve dok nisam osjetio da je zapela. Strugnuvi o tu zapreku ustanovio sam da je na otvoru neki teki eljezni predmet, a kako se pod noem osjea53 la neobina valovita povrina, zakljuio sam da bi to moglo biti klupko eljeznog lanca. Sad mi nije preostalo druge, ve da se vratim u krinju i da se ondje predam svojoj tunoj sudbini ili da se smirim i pokuam izmisliti neki nain spasenja. Nakon mnogih potekoa vratio sam se na svoje mjesto. Bio sam na rubu iznemoglosti i klonuo sam na strunjau. Tigar se ispruio pokraj mene, kao da me eli utjeiti ili ohrabriti svojim umiljavanjem, da ne bih smalaksao. Napokon opazih da se Tigar neobino ponaa. Nekoliko mije trenutaka lizao lice i ruke i tiho cvilio. Kad bih prema njemu ispruio ruku, osjetio bih da lei na leima sa apama uvis. Takvo mi se ponaanje, koje se tako esto ponavljalo, uinilo neobinim. Nisam mogao

shvatiti. Kako mi se pas inio tuan, zakljuio sam da je ranjen. Opipao sam mu ape jednu za drugom, no nisam naao ni traga nekoj ozljedi. Tada pomislih da je gladan i pruih mu veliki komad butine, koji je lakomo progutao. Ipak, opet je nastavio sa svojim neobinim vladanjem. Tada mi se uinilo da ga mui e kao i mene, no onda se odmah sjetih da sam mu pregledao samo ape, a da bi mogao biti ranjen na tijelu ili na glavi. Opipao sam mu oprezno glavu, no nita. Prelazei rukom preko plea, osjetio sam da su mu dlake nekako nakostrijeene. Istraih prstom i otkrih konopac koji mu je bio svezan oko tijela. Pomnijim istraivanjem napipao sam mali smotuljak papira koji je bio privren ispod Tigrove lijeve lopatice. III Odmah mi je palo na pamet daje taj papir sigurno pismo od Augusta, i da ga je neki nepredvieni dogaaj sprijeio da me oslobodi iz moje tamnice, pa me ovim nainom htio obavijestiti o situaciji. Drhtei od nestrpljivosti, poeo sam ponovo traiti fosforne ibice i svijee. Nekako sam se nejasno prisjetio da sam ih brino spremio prije nego sam zaspao. I zaista, prije nego to sam se posljednji put uputio prema otvoru, uini mi se da sam se tono sjeao mjesta gdje sam ih spremio. Sad sam se, meutim, uzaludno pokuavao sjetiti. Gotovo sam sat vremena posvetio munom traenju izgubljenih stvari. Nikad nisam bio u munijem stanju tjeskobe i neizvjesnosti. Napokon, pipajui po tlu, opazih izvan krinje, blizu otvora, neko slabo svjetlucanje u smjeru krme broda. Jako sam se iznenadio. Htio

sam se pribliiti tom predmetu, jer mi se uinilo da je udaljen samo ne vie od metra od mene. Tek to sam se pomaknuo, on mi je nestao iz vida. Opet sam se morao vratiti u krinju kako bih ga 54 ponovo mogao ugledati i utvrditi njegov poloaj. Tada, miui oprezno glavom, ustanovih da se svijetlu mogu pribliiti ako polagano krenem u protivnom smjeru od onoga kojim sam bio krenuo prije. Doao sam do svijetla (budui da sam proao kroz nebrojene uske zavijutke) i ustanovio da ono dolazi iz nekih komadia ibica, koje su bile u praznoj, prevrnutoj bavi. Zaudio sam se odakle tamo ibice, a onda sam napipao dva ili tri komadia voska od svijea, koje je oito provakao pas. Odmah sam zakljuio daje pas pojeo svu moju zalihu svijea, te sam izgubio nadu da u ikada moi proitati Augustovo pismo. Preostali komadii voska bili su tako pomijeani sa smeem u bavi, da sam ih ostavio tamo, uvjeren da ih ne mogu upotrijebiti. Onih nekoliko mrvica fosfora sam paljivo pokupio i s mukom se vratio u svoju krinju u kojoj je Tigar leao cijelo to vrijeme. Nisam znao to uiniti. Prostorija je bila tako tamna, da nisam mogao vidjeti ni prst pred sobom. Jedva sam razabirao bijeli traak papira i to samo tada kad ga ne bih gledao izravno, ve ukoso, gledajui vanjskim dijelom mrenice oka. To dovoljno govori o tome kakav je bio mrak u mojem zatvoru, a pismo mojeg prijatelja ako je to doista bilo njegovo pismo - samo me bacilo u jo veu muku, uznemirivi jo vie moj ve oslabljeni i

uzbueni um. Uzalud sam razmiljao o mnotvu besmislenih naina da doem do svijetla - o nainima, kakve bi ovjeku padale na pamet samo u smetenom opijumskom snu, i koji mu se naizmjence ine najrazumnijim i najluim, ovisno o tome kad njime vlada razum, a kad mata. Napokon se dosjetih neega to mi se uinilo razumnim, te se zaudih to se nisam toga prije sjetio. Stavio sam papir na korice neke knjige, skupio otpatke fosfornih ibica koje sam naao u bavi i poloio na papir. Zatim sam ih dlanom trljao brzo i snano. Jasno svijetlo odmah se rasprostre po cijeloj povrini i da je na papiru bilo togod napisano, zacijelo bih bez potekoa sve mogao proitati. No nije bilo napisano ni slovo -nita, samo tuna bjelina. Svijetla nestane za nekoliko trenutaka, a s njim i hrabrosti u mojem srcu. Ve sam vie puta rekao da sam neko vrijeme bio na granici ludila. Bilo je trenutaka potpune razumnosti, pa i fizike snage, no sve je to bilo vrlo rijetko. Trebam napomenuti sam mnogo dana udisao gotovo kuni zrak zatvorene prostorije u kitolovcu i da sam ve dugo bio bez vode. U posljednjih etrnaest ili petnaest sati nisam je uope imao - a nisam ni spavao. Slana i jaka jela bila su mi, nakon gubitka bravetine, jedina zaliha hrane, osim dvopeka, koji je bio gotovo beskoristan, jer je bio presuh i pretvrd 55 za moje oteeno i suho grlo. Imao sam jaku groznicu i bio sam vrlo bolestan. To e razjasniti injenicu da su proli mnogi tuni sati oaja nakon posljednjeg

dogaaja s fosforom, sve dok sam se napokon sjetio da sam pregledao samo jednu stranu papira. Neu ni pokuati opisati gnjev (jer, mislim da sam bio vie nego bilo to drugo bijesan) kad sam iznenada otkrio svoj golemi propust. Sama po sebi, ta pogreka ne bi bila tako strana da svojom ludou i naglou nisam poinio i drugu. Razoaran to na papiru nisam naao nijedne napisane rijei, djetinjasto sam ga poderao i bacio tko zna kamo. Tigar je svojom otroumnou rijeio najtei dio. Kad sam nakon duga traenja naao mali komadi papira, dao sam psu da ga ponjui i tako nae ostale komadie. Na moje veliko uenje (jer ga nikad nisam poduavao ni jednoj vjetini zbog kojih je njegova pasmina na glasu) on je odmah razumio i njukajui nekoliko trenutaka brzo pronaao velik komadi papira. Kad mi je to donio, malo je zastao i protrljao svoj nos o moju ruku, kao da eka pohvalu za svoje djelo. Pogladih ga po glavi, a on odmah nastavi traiti. Nakon nekoliko trenutaka, vratio se s velikim komadom papira, pa sam uvidio da vie nita nedostaje - inilo se da sam ga bio poderao na samo tri komada. Sreom, lako sam naao mrvice fosfora - jedna ili dvije jo su uvijek blijedo svjetlucale. Moja me nesrea nauila biti opreznijim, pa sam sada najprije razmislio to uiniti. Vrlo je vjerojatno daje na onoj strani papira, koju nisam pregledao, bilo neto napisano - no koja je to strana? Sastavljanjem komadia ne mogu rijeiti to pitanje, premda sam bio siguran da u sve rijei (ako ih uope ima) nai samo na jednoj strani i da u ih nai u

loginom slijedu. Pametnije je bilo da sa sigurnou utvrdim prvu toku pitanja, jer preostali fosfor ne bi bio dovoljan za trei pokus, ako ne uspije ovaj na koji se spremam. Poloih papir opet na knjigu, a zatim prosjedih razmiljajui neko vrijeme. Napokon se dosjetih da bi se na ispisanoj strani mogle napipati neke neravnosti na povrini papira. Odluih uiniti taj pokus i, vrlo oprezno, povukao sam po jednoj strani. No, kako nisam nita osjetio, okrenuh papir. Opet sam povukao kaiprst po papiru, a onda mi se uinilo da se iza prsta pojavljuje neko sasvim blijedo, no ipak primjetno svjetlu-canje. Znao sam da su uzrok tome sasvim sitne estice fosfora, koje su preostale na papiru od mojeg prvog pokusa. Prema tome, vjerojatno je druga ili donja strana papira ispisana, ako je uope togod napisano. Opet okrenuh papir i ponovih ono to sam malo prije radio, Kad sam utrljao fosfor, pojavilo se svijetlo. Ovaj put jasno razabrah nekoliko redaka napisanih krupnim slovima i 56 oito crvenom tintom. Premda je svijetlo bilo dosta jasno, bilo je samo kratkotrajno. Ipak, da nisam bio tako uzbuen, imao bi dovoljno vremena pomno proitati sve tri reenice - vidio sam da su bile tri. Bio sam, meutim, nestrpljiv, htio sam proitati sve odjednom, a uspio sam proitati samo ovih nekoliko posljednjih rijei: ".. krvlju... tvoj ivot ovisi o tome hoe li ostati zatvoren!' Da mi je uspjelo proitati cijeli sadraj pisma, saznati cijeli smisao opomene koju mije prijatelj tako pokuao

priopiti, ne bi me ta opomena, ak i da mi je otkrila i cijelu jednu priu neopisivih strahota proela ni desetinom mune i neopisivog straha koje mi je u srce ulilo to nepotpuno upozorenje. A i "krvlju" ta jezovita rije - tako puna tajnovitosti, patnje i straha - kako li se sada inila trostruko znaajna (ovako nesuvisla, bez ikakve povezanosti s rijeima prije nje, koje bi joj odredile smisao i razjasnile je), kako li su strano i teko padala njezina nejasna slova usred duboke tame mojega zatvora, u najskrovitiji dio moje due! August je zacijelo imao dobrih razloga kad je elio da ostanem skriven, i ja sam razmiljao o tisuu odgovora, no nikako nisam mogao smisliti rjeenje tajne koje bi me zadovoljilo. Nakon vraanja mojeg posljednjeg puta do otvora, i prije nego to e me Tigrovo neobino vladanje upozoriti na neto drugo, odluio sam da u se pod svaku cijenu javiti onima na palubi, ili, ako mi to ne uspije, da u pokuati probiti put kroz donju palubu. Djelomina sigurnost koju sam osjeao da u u stranoj nudi uspjeti na jedan ili drugi nain, dala mi je hrabrosti (koje inae ne bih imao) podnijeti svoj teki poloaj. No ono nekoliko rijei koje sam uspio proitati otele su mi i to, pa sam sad prvi put osjetio svu bijedu svoje sudbine. U nenadanom napadu oaja bacih se na strunjau na kojoj ostadoh otprilike dan i no u nekom mrtvilu, dolazei k svijesti samo na trenutke. Napokon sam opet ustao i poeo misliti o strahotama kojima sam okruen. Bilo je nemogue izdrati bez vode jo dvadeset i etiri sata. Za prvih dana svojeg zatoenitva pio sam alkoholna pia kojima me

opskrbio August, no ona mi nisu ni najmanje gasila e, ve samo pojaavala groznicu. Sad mi je i njih preostalo jedva pola litre, i to je bila neka vrst jake rakije od bresaka od koje me hvatala muka. Kobasice sam pojeo. Od butine je ostao samo komadi koe, a sav dvopek, osim jednog razmrvljenog komada, 57 pojeo je Tigar. Da bi se poveali moji jadi, pojaavala mi se svakog trenutka glavobolja, a usto sam zapadao u neku vrst mahnitanja, koje gotovo da me i nije naputalo od prvog napadaja sna. Ve nekoliko posljednjih sati disao sam vrlo teko, a sada je svaki pokuaj disanja pratilo bolno grenje u prsima. Uznemirivalo me i neto drugo, a to je i bilo glavni razlog zbog kojeg sam se trgnuo iz mrtvila na strunjai. To je bilo ponaanje psa. Promjenu u njegovu vladanju opazio sam prvi put kad sam ponovno protrljao papir fosforom. Dok sam trljao fosfor, on mi je njukom gurao ruku, neznatno reei. Tada sam bio odvie uzbuen da bih poklanjao tome panju. Nedugo zatim, kao to je poznato, bacio sam se na strunjau i zapao u neku vrst mrtvila. Sada sam sasvim blizu uha osjetio neki piskutavi zvuk. Ustanovio sam da potjee od Tigra, koji je drhtao i hripao, pri emu su mu oi bijesno sjale u tami. Dozvao sam ga. On odvrati tihim rezanjem, a tada se smiri. Zapadoh u mrtvilo iz kojeg me opet probudi Tigrovo slino vladanje. Ovo se ponovi tri ili etiri puta. To me ispuni tolikim strahom da se sasvim probudih. Sad je pas leao tik uz izlaz iz krinje. Strano je reao, premda nekako prigueno, i kripao zubima, kao da gaje spopao snani

gr. Vie nisam sumnjao da je od ei ili od zaguljiva zraka u prostoriji pobjesnio, pa nisam znao to bih. Nisam ga mogao ubiti, premda sam znao da to moram uiniti zbog vlastite sigurnosti. Jasno sam opaao kako su mu oi pune smrtne mrnje uprte u mene i oekivao sam, da e me ovog trena napasti. Napokon vie nisam mogao podnijeti taj strani poloaj, te odluih pod svaku cijenu izai iz krinje, a psa ubiti, u sluaju da mi ne da izai. Morao sam prijei preko njegova tijela, i on se, kao da je osjetio moju namjeru, odupre o svoje prednje noge (to sam zakljuio po promijenjenom poloaju njegovih oiju). Blijesak njegovih bijelih onjaka dobro sam razabrao u tami. Uzeo sam ostatak od butine, bocu s rakijom i iroki no, to mi ga je ostavio August, pa sam vrsto smotao oko tijela ogrta i krenuo prema izlazu iz krinje. im sam se maknuo, pas je glasno zareao i skoio na mene. Svom teinom tijela udario je o moje desno rame. Ja sam se sruio na lijevu stranu, a bijesna se ivotinja cijela ispruila po meni. Pao sam na koljena, a glava mi se zakopala medu pokrivae koji su me zatitili od drugoga bijesnoga napadaja, koji sam osjetio kroz vunene pokrivae kao jak stisak otrih zubi na svojem vratu - ipak, sreom preslab, da zubi probiju pokrivae. Sada sam bio ispod ivotinje i ona bi me zacijelo bila za nekoliko trenutaka potpuno svladala. Oaj mi je 58 dao snage, te sam snano gurnuo psa, trgnuo se i povukao k sebi sa strunjae pokrivae. Bacio sam ih na psa i proao - prije nego se mogao iskoprcati iz njih -

kroz otvor krinje, koji odmah i zatvorih da pas ne bi mogao za mnom. U toj sam borbi izgubio onaj komadi koe butine, pa se sva moja zaliha svela na pola litre rakije. Dok sam razmiljao o tome, osjetio sam elju za jednom od onih psina, kakva zna napasti razmaeno dijete u slinim prilikama. Prinesoh bocu ustima, popih sve, zatim lju-tito tresnuh njome o pod. Tek to je zamro odjek udaraca, zauo sam kako neki nestrpljivi prigueni glas negdje iz krmenog dijela broda izgovara moje ime. To je bilo tako neoekivano, a uzbuenje tako snano da sam uzalud pokuao odgovoriti. U potpunosti sam izgubio dar govora. Ispunjen smrtnim strahom da e prijatelj pomisliti kako sam umro i da e se vratiti, a da ni ne pokua doi do mene, stajao sam izmeu koara tik uz ulaz u krinju. Grevito sam drhtao i naprezao se progovoriti. Daje tisuu ivota ovisilo o jednom mojem slogu - ne bih ga mogao izgovoriti. Tada sam zauo neko micanje u ropotarnici, negdje ispred mjesta gdje sam stajao. Opet se zvuk slabije razabirao, zatim jo slabije, pa jo slabije. Hou li ikada zaboraviti osjeaje tog trenutka? On je odlazio, moj prijatelj, moj drug od kojega sam imao pravo toliko oekivati... on je odlazio... on e me ostaviti... otiao je! On e dopustiti da bijedno poginem, da izdahnem u najstranijoj i najogavnijoj od svih tamnica - a jedna bi me rije, jedan mali slog mogao spasiti - a ipak ne mogu izgovoriti taj jedini slog! Osjetih muku koja je sigurno gora od umiranja. Mozak mi se smutio i ja sam se sruio, izmuen do smrti, preko krinje.

Kad sam se sruio ispadne mi no iza pojasa te padne, uz zveket, na pod. Nikada moje uho nije ulo slai zvuk! Napetom strepnjom prislukivao sam hoe li taj zvuk djelovati na Augusta - znao sam da onaj koji je izgovorio moje ime nije mogao biti nitko drugi. Nekoliko je trenutaka sve bilo tiho. Napokon zauh opet tiho i oklijevajui izgovorenu rije: - Arture! Nova nada vrati mi je napokon vratila dar govora, te vrisnuh koliko sam god mogao: - Auguste! Oh, Auguste! - Pst! Zaboga, uti! - odgovori od uzbuenja drhtavim glasom. - Odmah u biti kod tebe... im se probijem kroz to spremite. Dugo sam sluao kako se probija kroz ropotarnicu i inilo 59 mi se da to traje vjeno. Napokon osjetih njegovu ruku na ramenu. On mi u isti as stavi bocu vode na usta. Samo oni koji su bili iznenada spaeni iz ralja smrti ili oni koji su upoznali nepodnoljive muke ei u takvim prilikama kakve su bile moje u tom bezutjenom zatvoru, mogu zamisliti neopisivu slast koju mi je pruio taj dugi gutljaj najdivnijeg od svih raskoi prirode. Kad sam nekako ugasio e, August izvadi iz depa tri ili etiri prena krumpira koje sam lakomo progutao. Imao je i zapaljenu svjetiljku, pa me zrake svijetla nisu nita manje razveselile od hrane i pia. Silno sam elio saznati razlog njegove tako duge odsutnosti, i on mi

pone pripovijedati to se dogodilo na brodu za vrijeme mojeg zatoenitva. IV Jedrenjak je bio isplovio kao to sam i ja bio zakljuio, nakon otprilike sat vremena nakon to mi je August bio ostavio sat. To je bilo dvadesetog lipnja. Poznato je da sam tada bio u skrovitu ve tri dana. Cijelo to vrijeme je na brodu bilo tako ivahno, toliko uurbano, osobito u kabini i u ostalim prostorijama, da August nije imao prilike obii me, a da ne oda tako tajnu mojega skrovita. Kad je napokon ipak doao, ja sam ga uvjeravao da je sve u najboljem redu, stoga se idua dva dana nije osobito brinuo za mene, premda je vrebao priliku da doe k meni. Tek mu se etvrti dan pruila prilika. Cijelo je vrijeme namjeravao o tome pothvatu obavijestiti svojega oca, te me izvesti na palubu, no jo smo uvijek bili dovoljno blizu Nantucketa, a po nekim izjavama kapetana Barnarda nije bilo sigurno da emo se odmah vratiti, u sluaju da me nae na brodu. Osim toga on nije mogao zamisliti - kako mi je August rekao, razmislivi o svemu - da meni ita treba, ili da se u sluaju nude ne bih javio. Kad je tako o svemu razmislio, odluio je ostaviti me u skrovitu dok se ne prui prilika da me u tajnosti obie. To se dogodilo tek etvrti dan, jer mi je bio donio sat, a tono sedmi dan mojeg ulaska u skrovite. On je siao dolje ne ponijevi ni vode ni hrane u namjeri da me najprije pozove k otvoru, pa da mi onda iz kabine prui jelo i pie. Kad je siao, zakljuio je da spavam, jer mu se uinilo da glasno hrem. Sudei po svemu, to je morao biti onaj

san u koji sam bio zapao kad sam se vratio sa satom u krinju, pa prema tome, taj je san morao trajati vie od puna tri dana i tri noi. Kasnije sam - po vlastitom iskustvu i po uvjeravanju drugih - utvrdio da je razlog tom snu bilo snano uspavljujue djelovanje smrada od starog ribljeg ulja u zatvorenu prostoru. Kad pomislim na pros60 toriju u kojoj sam bio zatvoren, pa kad se sjetim da je taj brod vrlo dugo sluio kao kitolovac, tee mi je vjerovati da sam se uope probudio iz onoga sna nego da sam toliko spavao. August me je najprije zvao tihim glasom, ne zatvarajui vrata na otvoru, no ja se nisam odazvao. Tada je zatvorio vrata, pozvao me glasnije, napokon i vrlo glasno - a ja sam jo uvijek hrkao. Nije znao to uiniti. Trebalo bi mu dosta vremena za probijanje kroz ropotarnicu do moje krinje, a za to bi vrijeme kapetan Barnard, koji gaje svaki as trebao radi sreivanja i prepisivanja spisa u vezi s ovim putovanjem, mogao opaziti da ga nema. Stoga on, razmislivi, odlui se vratiti i priekati drugu priliku za posjetu. Na to se odluio lako, jer mu se moj san inio veoma prirodnim, a nije mogao zamisliti da bi meni taj zatvor mogao ikako nakoditi. Upravo je to bio odluio kad je zauo neku neobinu buku, koja je dopirala, kako mu se uinilo, iz kabine. to je bre mogao, skoio je kroz otvor, zatvorio vrata u podu i otvorio vrata sobice. Tek to je prekoraio prag, zabljesnuo mu pred oima pitolj, a u isti tren oborio ga udarac drvenom palicom

po glavi. Neka snana ruka pritiskala ga je o pod drei ga vrsto za vrat, no on je ipak mogao vidjeti to se oko njega dogaa. Njegov je otac leao strmoglavce na stepenicama kabine svezanih ruku i nogu, s dubokom ranom na elu iz koje je neprestano tekla krv. Nita nije govorio i inilo se kao da umire. Nad njim je stajao prvi porunik. Gledao ga je posprdno i mirno mu pregledavao sadraj depova iz kojih je upravo izvukao veliki novanik i sat. Sedam lanova posade (meu njima i kuhar, Crnac) prevrtalo je stvari po kabinama na lijevoj strani krme, traei oruje. Ti su se ljudi ubrzo naoruali muketama i streljivom. Ne raunajui na Augusta i Kapetana Barnarda, nalazila su se u kabini devetorica najgorih lupea meu lanovima posade jedrenjaka. Ti su razbojnici svezali mojem prijatelju ruke na lea i poli s njim na palubu. Krenuli su prema pramnici. Pred zatvorenim vratima potpalublja stajala su dva pobunjenika sa sjekirama - a dvojica su stajala i kod glavnog otvora. Porunik se proderao: - ujete li vi dolje? Iziite jedan po jedan... i upamtite... bez mrmljanja! Prolo je neko vrijeme, a da se nitko nije pojavio. Napokon izie neki Englez, novak medu lanovima posade, plaui i ponizno molei porunika da mu potedi ivot. Mjesto odgovora dobio je udarac sjekirom po elu. Bijedni momak sruio se na palubu bez glasa, a crni gaje kuhar dignuo kao malo dijete i mir61 no bacio u more. uvi udarac i pljusak tijela, ostali

nisu htjeli izii ni na prijetnje ni na obeanja, dok netko nije predloio da ih istjeraju dimom. Tada su oni odozdo izvrili opi juri. Na trenutak se inilo da e preoteti jedrenjak, no buntovnici su napokon uspjeli zatvoriti potpalublje, prije nego to je izilo vie od estorice njihovih protivnika. Ta se estorica nala nenaoruana pred monijim neprijateljem, te su se predali nakon kratke borbe. Porunik im se obratio lijepim rijeima zacijelo zato da navede one dolje na predaju, jer su lako mogli uti sve to je govorio na palubi. Njegova otroumnost i paklena podlost urodile su plodom. Svi su ljudi u potpalublju odmah izrazili elju predati se, a kad su se jedan po jedan uspeli, svezali su im ruke i oborili ih na lea. Zajedno s prvom estoricom - bilo ih je ukupno dvadeset i sedam. Zatim je izvreno strano klanje. Svezane mornare, koji nisu sudjelovali u pobuni, odvukli su do otvora na uglu broda. Tu je kuhar redom udarao rtve sjekirom po glavi, a tada su ih pobunjenici pobacali preko ograde. Tako su poginula dvadeset i dvojica, i August je izgubio svu nadu ekajui njegov red. Meutim, zlikovci kao da su se umorili ili im se nekako zgadio taj krvavi posao. etvorica preostalih zarobljenika, zajedno s mojim prijateljem, kojega su dovukli na palubu, bili su poteeni. Porunik je poslao po rum i cijelo je drutvo ubojica pijanevalo do veeri. Tada su poeli raspravljati o sudbini preivjelih, koji su leali svega etiri stope od njih, te su jasno mogli razabirati svaku rije. Pie je, ini se, umirilo neke buntovnike jer se ulo nekoliko prijedloga da zarobljenike posve oslobode, ako se

pridrue pobunjenicima. Crni kuhar (koji je zapravo bio pravi zloduh i imao je na svoju drubu bar toliko utjecaja, koliko i porunik, ako ne i vie) nije htio ni uti za takav prijedlog, te je nekoliko puta ustao elei nastaviti svoj posao kod otvora no boku broda. Bio je, sreom, tako pijan, da su ga u tome mogli sprijeiti manje krvoloni drugovi, meu kojima je bio i neki mornar pod imenom Dirk Pe-ters. Taj je ovjek bio sin neke Indijanke iz plemena Upsaroka, koje ivi meu klisurama Black Hills, nedaleko izvora Missouri-ja. Njegov otac je bio trgovac krznom, ili je bar odravao neke veze s indijanskom trgovakom postajom na rijeci Lewis. Peters je bio ovjek strano okrutna lika. Bio je niska stasa, visok jedva metar i ezdeset centimetara, no snaan kao herkules. Osobito su mu bile goleme i iroke ake, tako da su jedva bile sline ljudskima. Ruke i noge bile su mu neobino iskrivljene, pa se inilo do uope nisu gipke. I glava mu je bila izobliena i golema, s izboinama na tjemenu (kao i na glavama veine Crnaca), i posve 62 elava. Da sakrije taj nedostatak, kojega nisu prouzroile godine, obino je nosio vlasulju, od kakva dlakavog materijala - kao krzno panjolskog psa ili amerikoga sivog medvjeda. Sada je imao na glavi komad medvjee koe koja je jo vie isticala priroeni okrutni izraz njegova lica, pomalo slian izrazu Upsaroka. Usta su mu stizala gotovo od uha do uha. Usnice su bile tanke, i inilo se da su kao i drugi neki dijelovi njegova tijela - nepokretne. Nikakav se osjeaj

nije odraavao na tom licu. Imao je duge zube koji su mu tako strili da ih njegove usnice nikada nisu, ni djelomice, pokrivale. Kad bi ga ovjek letimino pogledao, uinilo bi mu se da se taj stvor grevito smije, no kad bi ga ovjek pogledao bolje, ostao bi zaprepaten. Izraz njegova lica nosio je trag nekog veselja, avolskog veselja. Meu nantucketskim pomorcima irile su se mnoge prie o tom stvorenju. Govorili su o njegovoj strahovitoj snazi u asu uzbuenosti, a neki su izraavali sumnju u njegovu zdravu pamet, a na Grampusu su ga u doba pobune smatrali, ini se smijenim likom. Pripovijedam o Dirku Peter-su tako opirno zato to je on, koliko se god doimao okrutnim ovjek, bio glavni spasitelj Augustova ivota, i to u jo poslije esto imati prilike o njemu govoriti, prikazujui tako neobine i nevjerojatne dogaaje da posve odustajem od toga da e mi itko vjerovati. Nadam se samo da e vrijeme i napredak nauke potvrditi najvanije i najnevjerojatnije od mojih navoda. Nakon puno kolebanja i dvije ili tri estoke svae, napokon odlue da sve zarobljenike (osim Augusta, kojega je Peters na aljivi nain traio za sebe kao pisara) odmah ukrcaju u jedan od najmanjih amaca i da ih prepuste sudbini. Porunik je doao u kabinu vidjeti je li kapetan Barnard jo iv. (Njega su pobunjenici, poavi na palubu, ostavili). Uskoro su se obojica pojavila. Kapetan je bio blijed kao mrtvac, no ipak se bio nekako oporavio od svoje rane. Jedva je jasno izgovarao rijei, molei ljude neka ga ne ukrcaju u

amac i neka se vrate na svoj posao, obeavajui im da e ih iskrcati gdjegod zaele i da nee nita poduzeti da budu kanjeni. No kao da je govorio u vjetar. Dva su ga lupea zgrabila za ruke i bacila preko boka jedrenjaka u amac, koji su spustili u more. Odvezali su i etvoricu zarobljenika, koji su leali na palubi, te im zapovjedili ukrcati se. Oni su posluali bez rijei. August, jo uvijek u istom poloaju, nastojao je ustati i molio je da mu dopuste oprostiti se od oca. Tada spustie u amac aku dvopeka i vr vode, no nisu im dali ni jarbol, ni jedro, ni veslo, ni kompas. amac je jo neko vrijeme, dok su se pobunjenici neto dogo63 varali, ostao svezan na krmi - a tada prerezae konop. Meutim, pala je no. Nije bilo ni mjeseca ni zvijezda. More je bilo puno kratkih i opasnih valova, premda nije bilo jakoga vjetra. amac je brzo nestao s vidika. Za one nesretnike u amcu bilo je malo nade. Sve se to zbilo na 35 30' sjeverne irine i 61 20', zapadne duine, dakle, nedaleko Bermudskih otoka. August se pokuao utjeiti milju da e amac moda dohvatiti kopno ili mu se barem toliko pribliit da ga uspiju opaziti brodovi uz obalu. Na jedrenjaku pak razapee sva jedra, i brod nastavi put prema jugozapadu. Pobunjenici su namjeravali izvesti neki gusarski pothvat. Htjeli su vjerojatno napasti neki brod, koji plovi od Kapverdskih otoka u Porto Rico. Nisu se uope obazirali na Augusta, koji vie nije bio svezan i smio se slobodno kretati, jedino nije smio poi stepenicama prema kabini. Dirk Peters je postupao s

njim nekako prijazno, a jednom ga je prilikom spasio od kuharove surovosti. Njegov poloaj bio je jo uvijek opasan jer su ljudi neprestano bili pijani, pa se nije mogao oslanjati na njihovu dobroudnost ili nehaj. Rekao mi je da je bio zabrinut za mene. Doista, nikad nisam imao razloga posumnjati u iskrenost njegova prijateljstva. Vie puta je bio odluio pobunjenicima odati tajnu mojega boravka na brodu, no svaki put se svladao, djelomice zbog strahota to ih je sam vidio, a djelomice zbog nade, da e mi uskoro pomoi. Neprestano je pazio i vrebao priliku, no prola su tri dana otkako je u more sputen amac, a nikakva se prilika nije pruila. Napokon, treeg dana naveer, udari s istoka jaki vjetar. Svi su bili zaposleni oko jedara i on pokua neopaeno sii u kabinu. Na svoju alost ustanovi daje njegova kabina pretvorena u spremite razliite robe i brodskog alata i daje nekoliko hvati starog brodskog lanca, koji je prije leao pod stepenicama kabine bilo maknuto kako bi se napravilo mjesta za neku krinju, pa sad lei upravo na vratima na podu! Bilo je nemogue maknuti lanac i ostati neopaen. Zato se vrati na palubu to je bre mogao. im je doao na palubu zgrabi ga porunik za vrat i upita ga to je radio u kabini. Ve ga je htio baciti preko ograde s lijeve strane krme kad se umijeao Dirk Peters i opet mu spasio ivot. Tada su stavili Augustu na ruke okove (kojih je na brodu bilo nekoliko pari) i svezali mu noge. Zatim su ga bacili u donju prostoriju posade kraj pregradnog potpalublja i napomenuli mu da vie nee doi na palubu dok je jedrenjak jedrenjak. To je bila ku-

harova izreka kad ga je bacio u tu prostoriju. Teko je znati to je s tom reenicom doista mislio rei, no cijeli taj dogaaj posluio mu je da me napokon spasi. 64 Kad je kuhar iziao iz potpalublja, August je nekoliko minuta oajavao. Izgubio je nadu da e odavde izii iv. Odluio je rei prvom ovjeku koji doe k njemu sve o mojem poloaju, mislei da je bolje da okuam sreu s pobunjenicima, nego da u skrovitu skapam od ei - jer sam bio ve deset dana zatvoren, a moj je vr sadravao vode jedva za etiri dana. Razmiljajui o tome, najednom se dosjeti da bi kroz glavno spremite mogao doi sa mnom u vezu. Da je neto drugo u pitanju ne bi se iz-vrgnuo tolikoj opasnosti, no sada je, nakon svih tih dogaaja i uz tako malo nade da e se spasiti usredotoio na taj zadatak svu snagu svojeg uma. Prva pomisao bili su mu okovi na rukama. Najprije nije znao kako ih skinuti. Bojao se da to nee moi. Ispitujui ih tonije, otkrio je da se uz vrlo malo napora ili neugodnosti okovi mogu po volji skidati jednostavnim izvlaenjem ruku. Ta vrst okova bila je bez pravog uinka, u sluaju da su bili stavljeni na ruke mladog ovjeka, ije su kosti njenije, te poputaju pod pritiskom. August je razvezao noge. Konop je ostavio tako da ga - u sluaju da itko doe - lako mogao opet namjestiti. Poe pregledavati pregradu prostorije. Ona je bila od mekane borove daske, debele za palac. Ustanovi da se nije morao puno truditi probiti je. Tad je zauo na stepenicama potpalublja neki glas. Upravo je uspio gurnuti desnu ruku u okove (lijevu nije bio ni izvukao) i

svezati konop laganim vorom oko glenja, kad je uao Dirk Peters, a za njim Tigar, koji odmah skoi na leaj i legne. Psa je doveo na brod August. Znajui koliko ga volim, mislio je da e me njegova prisutnost razveseliti. im me je odveo u skrovite, otiao je po psa, no zaboravio mi je to rei kad mi je bio donio sat. Od poetka pobune August vie nije vidio psa, sve dok se pas nije pojavio s Dirkom Petersom, pa je mislio da su ga porunikovi lupei bae ili u more. Pas se, meutim, kako se poslije ispostavilo, sakrio u neku rupu ispod amca, iz koje se nije mogao iskoprcati, jer nije imao mjesta okrenuti se. Napokon gaje spasio Peters. Vjerojatno gaje neki osjeaj, koji je moj prijatelj u Petersu vrlo cijenio, doveo sad k njemu u potpalublje, da ne bude sam. Donio mu je i neto usoljena mesa i krumpira, te posudu vode. Otiao je, obeavi da e sutradan opet doi i donijeti mu jelo. im je Peters otiao, August oslobodi obje ruke iz okova i raz-veza noge. Tada odmaknu strunjau na kojoj je leao. Depnim noiem (razbojnici nisu smatrali da je potrebno pretraiti ga) 65 poe odluno rezati dasku, koja je bila najblie podu. Izabrao je to mjesto, kako bi po potrebi mogao sakriti izrezanu dasku strunjaom. Nitko ga, meutim, nije vie smetao, pa je te noi posve prerezao dasku. Treba spomenuti i to da nitko nije spavao u potpalublju i da su svi od poetka pobune bili u kabini i pili vino i gostili se zalihama kapetana Barnarda. Za upravljanje jedrenjaka nisu se brinuli vie nego to je bilo najnunije. Ove

okolnosti dobro su dole Augustu i meni, jer inae on ne bi uspio stii do mene. Nekako pred zoru, kad je prerezao dasku i na drugom mjestu (oko jedne stope iznad prvoga reza), uinio je prilino velik otvor, tako da je bilo lako proi kroza njega do glavne gornje palube. Premda bi se trebalo penjati preko niza visoko naslaganih baava od ulja, medu kojima je jedva bilo mjesta da se provue ljudsko tijelo, sada je bilo lako doi i do donjeg glavnog otvora. Kad je August doao do otvora, opazi daje Tigar poao za njim i da se poeo gurati meu bave. Bilo je, meutim, ve prekasno pokuati doi k meni prije dana. Glavna potekoa bila je u neprohodnosti donjega spremita. Stoga odlui da se vrati i poeka do idue noi. Ipak je odkrinuo glavni otvor kako se ne bi zadravao kad opet doe. im ga je odkrinuo, Tigar je nestrpljivo skoio k otvoru, ponjuio ga i otegnuto zacvilio, pa je poeo grepsti apama, kao da eli maknuti poklopac s otvora. Nije bilo sumnje, osjetio je da sam ja u spremitu, te August pomisli da e me pas sam pronai, ako ga pusti unutra. Tada se sjetio da bi mi mogao poslati pismo i upozoriti me da nikako ne pokuam izii, te da zbog sadanjih prilika ne zna hoe li e sutradan moi k meni, kako je namjeravao. Kasniji su dogaaji dokazali kako je bila sretna njegova zamisao. Da nisam dobio to pismo, bio bih svakako izvrio koju od oajnikih namjera i uzbunio posadu, a najvjerojatnije je da bismo tada obojica izgubili ivot. Kad je odluio napisati mi pismo, opazio je da nema pribora za pisanje. U potpalublju je bio mrak kao u rogu, no on naini pero od neke stare akalice.

Posluilo mu je nalije pisma - onog krivotvorenog pisma g. Rossa. Ovo je zapravo bilo izvorno pismo, no rukopis nije bio dobro pogoen, pa je August bio napisao drugo, spremio ga sreom u dep svojeg kaputa u kojemu ga je sada i naao. Nije imao tinte, no odmah je naao zamjenu. Depnim noiem lagano se ubode u prst iznad nokta. Iz rane je odmah isteklo dosta krvi. Tako je u mraku napisao pismo. Ukratko je ispriao da je na brodu izbila pobuna, da je kapetan Bar-nard ukrcan u amac i preputen sudbini, te da se mogu nadati hrani, no da se ne smijem odati. Zavrio je ovim rijeima: 66 "To sam napisao krvlju... tvoj ivot ovisi o tome hoe li ostati zatvoren" Taj papir svezao je psu oko tijela i pustio ga kroz otvor, pa se zatim bre bolje vratio u potpalublje. Nije naao nikakav znak daje itko osim njega bio u prostoriji. Da sakrije rupu u pregradi, zabio je no iznad rupe, te je na no objesio svoj haljetak. Tada je opet nataknuo okove i svezao konop oko glenja. Tek to je to napravio, doe Dirk Peters, vrlo pijan, no vrlo raspoloen i donese mojem prijatelju dnevni obrok : dvanaestak velikih prenih irskih krumpira i vr vode. Sjeo je na krinju kraj leaja i bez sustezanja poeo govoriti o poruniku i uope o prilikama na jedrenjaku. Njegovo vladanje bilo je vrlo hirovito i smijeno. Augusta je to njegovo vladanje ispoetka strahovito uzbuivalo. Napokon Peters ustane, promrmlja obeanje da e sutradan donijeti zarobljeniku

dobar objed, pa ode na palubu. Tog dana doao je i kuhar s dvojicom mornara (harpunara). Sva trojica bijahu potpuno pijani. Ni oni se, kao ni Peters, nisu ustruavali otvoreno govoriti o svojim namjerama. inilo se da imaju razliita miljenja o konanom cilju putovanja, te se ni u emu nisu slagali, osim u odluci da napadnu brod koji plovi od Kapverdskih otoka i koji su oekivali svakoga trenutka. Koliko se moglo ustanoviti, pobuna nije bila izvrena samo radi pljake. Glavni uzrok bila je osobna porunikova mrnja prema kapetanu Barnardu. Sad se inilo da su se pojavile dvije glavne stranke - jedna porunikova, a druga kuharova. Prva je htjela zaplijeniti prvi zgodniji jedrenjak koji susretnu, a zatim ga na jednom od otoka Zapadne Indije opremiti za gusarenje. Druga pak stranka, koja je bila jaa i kojoj je pripadao i Dirk Peters, htjela je nastaviti plovidbu prema Junom moru, gdje e loviti kitove ili, ovisno o mogunostima, poduzeti neto drugo. Oito su Petersovi opisi (Peters je esto bio u tim krajevima) silno utjecali na pobunjenike, tako da su se kolebali izmeu elje za dobitkom i elje za zabavom. On im je ivo opisivao nevieni svijet i zabavu koju e nai na nebrojenim otocima Tihog oceana, govorio im je o potpunoj sigurnosti i neogranienoj slobodi, a osobito o slastima podneblja, o obilju dobre hrane i o razbludnoj ljepoti ena. Dotad jo nisu bili nita konano odluili, no Petersonovi opisi.su tako uzbudili matu mornara daje bilo vrlo vjerojatno da e konano prihvatiti njegove prijedloge. Nakon gotovo sat vremena otila su i ta trojica. itav

dan nije nitko vie dolazio. August je mirno leao do noi. Tada je odvezao 67 konop i skinuo okove, te se poeo spremati. U jednom od leaja naao je bocu. Napunio ju je vodom iz vra, kojega mu ga je ostavio Peters, a u depove je spremio hladne krumpire. Jako se razveselio kad je naao svjetiljku s malim komadiem votane svijee. Mogao ju je i upaliti jer je u depu imao kutiju fosfornih ibica. Kad se sasvim smrailo, provukao se kroz rupu u pregradi. Prije toga je, opreza radi, namjestio posteljinu na svojem leaju tako da se ini da na leaju spava ovjek. Provukavi se, objesio je, kao i prije, svoj haljetak na depni noi sakrivi otvor (to je lako bilo uiniti, jer izvaeni komad daske nije bio ponovno umetnuo). Sad se nalazio kod glavnog otvora u palubi, te je nastavio put izmeu gornje palube i bavi za ulje prema glavnom otvoru za ukrcavanje. Tu je upalio svijeu. Tapkajui tekom mukom kroz nakrcani prostor, spustio se u spremite. Uskoro ga uznemiri nepodnoljivi smrad i zaguljivi zrak. Poeo se bojati da u skrovitu nisam mogao ostati iv, diui tako zaguljivi zrak. Nekoliko puta dozvao me je imenom, no ja mu se nisam odazivao, pa mu se inilo da je njegova bojazan opravdana. Jedrenjak se snano ljuljao. Zbog buke August nije mogao uti slabi zvuk mojeg disanja ili hrkanja. On otvori svjetiljku i digne je to je mogao vie kako bih ja, ako sam iv, mogao opaziti svijetlo i znati da se pribliava pomo. Meutim, od mene ni glasa. Bio je uvjeren da je njegova pretpostavka o mojoj smrti tona. Vie nije

sumnjao u istinitost svoje slutnje, ali se ipak i dalje probijao prema krinji. Nekoliko puta morao je sebi probijati put. Napokon je ustanovio daje prolaz sasvim zakren i da ne moe doi do cilja. Bacio se potpuno oajan na ropotarnicu i zaplakao kao dijete. Tada je zauo tresak boce, koju sam bacio o pod. Taj sluaj bio je doista sretan. Bila je to naoko sitnica, no o tome je ovisila moja sudbina. To mi August, dodue, nije odmah rekao. Sramio se svoje slabosti i neodlunosti, no kasnije mi je sve iskreno priznao. Ustanovivi da ne moe svladati zapreke, odluio je odustati i odmah se vratiti na pramac. Ne treba ga ipak osuditi prije nego to uzmemo u obzir sve one mune okolnosti. No je brzo prolazila i njegova odsutnost iz potpalublja mogla je biti otkrivena. To bi se i dogodilo da se nije do zore vratio na svoj leaj. Njegova je svijea izgarala u svjetiljci, i bilo bi vrlo teko u tami pronai put do otvora. Treba uzeti u obzir i to da je imao razloga vjerovati da sam mrtav i da mi ne bi nita koristilo ni da je stigao do krinje, a sam bi se bez razloga izvrgnuo mnogim opasnostima. On me je dozivao nekoliko puta, a ja nisam odgovarao. Bio sam jedanaest dana i noi zatvoren s ono malo vode koliko je sadravao vr kojega mi je bio ostavio. Tu zalihu u poetku zatoenitva vjerojatno nisam tedio jer sam oekivao brzo osloboenje. Nje68 mu, koji je doao izvana, zrak se u spremitu inio otrovnijim i nepodnoljivijim nego meni kad sam se nastanio u krinji. (Tada je otvor za krcanje bio vie

mjeseci neprestano otvoren.) Tome treba dodati i prizore krvoprolia i strave to ih je doivio moj prijatelj, pa njegovo zatoenje, oskudicu i smrtnu opasnost, kojoj je jedva izmakao. Sve te okolnosti svladale bi i najjau odvanost - i itatelj e, kao i ja, misliti o njenu prije s osjeajem alosti nego s osjeajem srdbe. August je jasno uo tresak boce, no nije bio posve siguran dolazi li zvuk iz skrovita. Ipak je i sama sumnja bila dovoljan poticaj na ustrajnost. On se po teretu popeo gotovo do stropa. Uhvativi trenutak zatija, dozvao me imenom to je mogao glasnije, ne marei pritom hoe li ga netko od posade uti. Znamo da je njegov glas dopro tada do mene, no ja sam bio tako uzbuen, da se nisam mogao odazvati. Sada je bio posve uvjeren da je njegova najgora bojazan opravdana. Spustio se s tereta namjeravajui se odmah vratiti u potpalublje. U urbi je prevrnuo neke male krinje, i ja sam, kao to je poznato, uo taj tropot. On je bio ve prilino odmakao kad gaje opet zaustavio pad noa. Odmah se opet popeo na teret, te me u trenutku zatija ponovo zovnuo. Ovaj sam se put uspio odazvati. Bio je presretan to me je naao iva, pa je odluio svladati svaku potekou i opasnost da doe do mene. Iskopao se to je mogao bre iz one zbrke starudija kojom je bio okruen, probio se do nekog otvora, i napokon je, tekom mukom, sav iscrpljen, stigao do krinje. VI August mi je tu, kraj krinje, ispripovjedio glavne dijelove svojih doivljaja, a kasnije ih upotpunio svim

potankostima. On se bojao da e opaziti da ga nema, a ja sam eljno ekao otii s tog prokletog mjesta gdje sam bio zatoen. Odluili smo odmah otii do rupe u pregradi gdje u ja ostati, a on e se povui izvidjeti mogunosti. Nijedan se od nas nije mogao pomiriti s pomisli da ostavimo Tigra u krinji, no nismo znali to uiniti. Sada se inilo daje pas posve miran. Ni um njegova disanja nismo mogli razabrati kad smo prislonili uho na krinju. Mislio sam da je uginuo, pa sam odluio otvoriti vrata na krinji. Pas je leao ispruen, ali ipak jo iv. Nismo smjeli gubiti vrijeme, a ipak nisam mogao ostaviti ivotinju koja mi je dvaput spasila ivot. Nisam mogao ne pokuati ga spasiti. Stoga smo uz velike potekoe i napor ponijeli Tigra sa sobom. August se neko vrijeme penjao preko zapreka s tekim psom u naruju, a ja zbog svoje slabosti to ni69 kako ne bih mogao izvriti. Napokon smo stigli do rupe. August se provukao, a Tigra sam ugurao za njim. U kabini je bilo sve u redu, pa smo zahvalili Bogu to smo se spasili iz neposredne opasnosti. Zakljuili smo da ja zasad ostanem u blizini rupe, s druge strane pregrade, a da mi moj prijatelj kroz rupu daje dio svojeg dnevnog obroka hrane. U novom skrovitu moi u udisati znatno istiji zrak. Da budu jasnija neka mjesta u ovom izvjetaju gdje sam govorio o teretu jedrenjaka, mjesta koja bi se mogla initi nejasnima itatelju, koji moda jo nije vidio pravi i propisni smjetaj tereta, moram rei da je kapetan Barnard zanemario svoju najvaniju dunost na

Grampusu, tj. nije pokazao ono znanje i iskustvo pomorca koje je potrebno u njegovoj pogibeljnoj dunosti. Mnogi nesretni sluajevi, pa i nesree koje sam sam iskusio dogodile su se zbog nemara ili neznanja. Obalni brodovi, koji esto u urbi krcaju teret, obino stradavaju upravo zbog toga to se premalo pozornosti poklanja teretnom prostoru. Glavno je kod ukrcavanja da se ni roba, ni mrtvi teret, ni pri najjaem ljuljanju broda ne miu. Prema tome, treba poklanjati veliku panju ne samo teretu sipane robe, ve i ostale robe, bio to puni ili samo djelomini teret. Teret se ukrcava veinom pomou vitla. Tako se duhan ili brano pri ukrcavanju toliko tlai vitlom u teretni prostor, da su bave kod iskrcavanja sasvim spljotene, te je potrebno neko vrijeme dok opet dobiju svoj pravi oblik. Tlaenje se vri uglavnom zato da se dobije vie mjesta u teretnom prostoru, jer pri punom utovaru robe, kakva je brano ili duhan, ne moe biti nikakve opasnosti pomicanja, barem ne takvog, koje bi zadalo neprilike. Ima dodue primjera, gdje je taj nain tlaenja donio vrlo jadne posljedice, koje su sasvim razliite od opasnosti pomicanja tereta. Tako moe, primjerice, teret pamuka, koji je vrsto stlaen, pod odreenim uvjetima, koji su dobro poznati, dovesti, pri rastezanju robe, do rasprsnua broda na moru. Nema sumnje da se isto moglo dogoditi i kod duhana pri vrenju, kad izmeu oblina bava ne bi bilo praznina. Ako je teretni prostor samo djelomino ispunjen, opasnost prijeti uglavnom od pomicanja tereta, pa treba uvijek poduzeti mjere protiv takve nezgode. Samo oni

koji su se namjerili na snaan vjetar ili su iskusili ponaanje broda u iznenadnom zatiju mogu sebi zamisliti silnu snagu valova i posljedice stranoga zamaha svih neprivrenih predmeta u brodu. Potreban je, dakle, oprez pri ukrcavanju robe, kad je oito, da e teret samo djelomice ispuniti teretni prostor. Brod (osobito brod 70 s malim glavnim jedrom), koji nema propisano graene lukove, vjetar esto baca na bokove. To se dogaa prosjeno svakih petnaest ili dvadeset sati, no posljedice nisu ozbiljne, ako je teret uredno ukrcan. Ako to nije uinjeno kako treba, sav e se teret pri prvom jaem nagibu na bok prevrnuti na onu stranu broda, koja lei blie vodi. Brod e tako izgubiti ravnoteu, pa e se za neko vrijeme napuniti vodom i potonuti. Nije pretjerano rei da je pomicanje ukrcane robe ili mrtva tereta, u najmanje od polovice sluajeva razlog zato su brodovi za vrijeme jakoga vjetra na moru pretrpjeli brodolom. Kad je teretni prostor samo djelomice nakrcan robom, treba ukrcane predmete vrsto stlaiti i pokriti ih slojem debelih dasaka. Na te daske treba staviti vrste motke koje seu do stropa kako bi tako svaki komad tereta bio uvren na svojem mjestu. Kod ukrcavanja ita ili sline robe potrebne su i druge mjere opreza. Teretni prostor, koji je pri izlasku iz luke posve ispunjen itom, bit e pri dolasku broda na odredite jedva do tri etvrtine pun, a ipak e teret, kad ga primatelj dobro izmjeri, u znatnoj mjeri premaiti poslanu koliinu (radi bubrenja ita). Uzrok tomu je slijeganje za vrijeme

plovidbe. to je vrijeme burnije, to je slijeganje jae. Ako je ito slobodno ukrcano u brod, prouz-roit e vrlo pogibeljne nezgode, premda je osigurano daskama i motkama, jer je ito na dugom putovanju sklono snanom pomicanju. Da se to sprijei, treba prije izlaska iz luke primijeniti sve mjere opreza kako bi se teret to bolje ustalio. Od mnogih naina da se to postigne, treba spomenuti zabijanje klinova u teret ita. I kad je sve to poduzeto, i kad je poklonjena neobina panja osiguranju daskama, nijedan se pomorac nee osjeati posve sigurno ako ima ukrcano ito, a jo manje, ako je teretni prostor samo djelomino ispunjen. Stotine naih obalnih brodova, a vjerojatno i mnogo vie brodova u europskim lukama svakog dana isplove nepotpuno ispunjeni, pa i s vrlo opasnim teretom, a da nisu poduzete nikakve mjere opreza. udo je to nema jo i vie nesretnih sluajeva. Znam da se zbog nemarnosti kapetana Joela Ricea na brodu Krijesnica dogodio sluaj vrijedan aljenja, kad je taj brod godine 1835. plovio iz Richmonda u Virginiji u Madeiru s teretom kukuruza. Kapetan je mnogo puta plovio, a da mu se nije dogodila nikakva ozbiljna nezgoda, premda uope nije obiavao poklanjati vie panje svojem teretu, nego to je najnunije. Nikad prije nije plovio s teretom ita, pa je slobodno ukrcao kukuruz i napunio jedva polovicu broda. Na poetku putovanja puhao je samo laki povjetarac, no kad je bio udaljen od Madeire jedan dan plovidbe, zahvatio ga je snaan vjetar 71 sa sjevera-sjeveroistoka. Brod je plovio s dvostruko

skraenim glavnim jedrom i nije zagrabio ni kapljicu vode. Pred no je vjetar nekako jenjavao. Brod je plovio uz jae ljuljanje nego prije, no jo uvijek sigurno, a tad ga je jaki nagib na bok prevrnuo udesno. Zaulo se kako se kukuruz naglo pomaknuo. Snaga udarca razbila je glavni otvor za krcanje. Brod je potonuo kao sjekira. To se dogodilo u neposrednoj blizini nekog malog brodia iz Madeire, koji je sasvim sigurno plovio na vjetru i koji je primio jednog lana posade broda (jedinog koji se spasio). Teret na Grampusu bio je prilino nespretno ukrcan, ako se uope moe nazvati teretom ona hrpa bavi za ulje i brodskog alata nabacanog bez reda. (Brodovi kitolovci obino su oprem-Jjeni eljeznim sudovima za ulje, pa nisam nikad mogao ustanoviti zato i Grampus nije bio tako opremljen.) Ve sam govorio 0 stanju tereta u spremitu. Na donjoj palubi bilo je za me dosta mjesta (to sam ustanovio) izmeu baava za ulje. Oko glavnog otvora za krcanje bio je ostavljen slobodan prostor. Bilo je i drugih slobodnih mjesta izmeu tereta. Blizu rupe koju je August izrezao u pregradi bilo je dovoljno mjesta za veliku bavu, i ja sam se tu udobno smjestio. Kad je moj prijatelj uao u svoju prostoriju i namjestio okove 1 konop, bio je ve dan. Doista, jedva smo stigli na vrijeme. Tek to je August sve uredio, doe k njemu porunik s Dirkom Pe-tersom i kuharom. Neko su vrijeme govorili o onom brodu koji plovi od Kapverdskih otoka. inilo se da ga nestrpljivo oekuju.

Napokon kuhar pristupi Augustovu leaju i sjedne na uzglavlje. Ja sam iz svojeg skrovita mogao sve vidjeti i uti jer izrezani komad daske nije bio namjeten u otvor. Sa strahom sam oekivao da e se Crnac nasloniti na haljetak, koji je skrivao otvor. U tom bi sluaju sve bilo otkriveno, te bismo, nema sumnje, izgubili ivot. Srea nas ipak nije iznevjerila. Kako se brod ljuljao, kuhar je esto dodirivao haljetak, no nikad se nije tako naslonio i tako otkrio to se krije iza haljetka. A rub haljetka bio je tako privren o pregradu, da se rupa ni pri ljuljanju broda nije mogla otkriti. Tigar je sve to vrijeme leao na dnu leaja. inilo se da se pomalo oporavlja. Vidio sam kako s vremena na vrijeme otvara oi i duboko die. Nekoliko trenutaka porunik i kuhar su otili, ostavivi Dirka Petersa, koji je, im su oni otili, sjeo na mjesto gdje je malo prije sjedio porunik. Poeo je vrlo prijateljski govoriti Augustu, pa smo sada vidjeli da se, dok su ona dvojica bili prisutni, dobrim dijelom samo pretvarao da je pijan. Sada je posve slobodno odgovarao na pitanje mojeg druga. Rekao mu je da ne sumnja da je njegov otac spaen jer je onog dana, prije zalaza sunca, bilo najmanje pet jedrilica na vidiku, i inae ga je tjeio, pa sam se iznenadio i razveselio. Poeo sam se nadati da bismo uz Peters-ovu pomo opet mogli zavladati jedrenjakom, pa sam tu misao prvom prilikom spomenuo Augustu. I on je mislio da je to mogue, ali je isticao da moramo biti vrlo oprezni, jer mu se ini da je njegovo ponaanje samo neki samovoljni hir. Doista, teko je bilo rei daje Peters uvijek pri zdravoj pameti. Sat kasnije Peters ode na

palubu i ne vrati se do podneva, kad je Augustu donio obilan obrok usoljene govedine i puding. Kad smo ostali sami, dobio sam i ja svoj dio. Cijeli dan nije nitko vie doao u potpalublje. Naveer sam uao u Augustovu prostoriju i slatko spavao do zore, kad me je August probudio, jer je uo neko komeanje na palubi. Brzo sam se vratio u svoje skrovite. Kad je sasvim svanulo, opazili smo da se Tigar gotovo potpuno oporavio. Nije pokazivao znakove bjesnoe, i vrlo je pohlepno popio malo vode to smo mu dali. Nema sumnje da je njegovo neobino ponaanje bilo posljedica otrovnog zraka u spremitu, a ne znak bjesnoe. Jako sam se radovao to smo ga donijeli iz krinje. Bilo je to 30. lipnja, dakle, trinaesti dan otkako je Grampus isplovio iz Nantucketa. Na dan 2. srpnja doao je porunik, pijan kao obino i vrlo dobro raspoloen. Pristupio je Augustovu leaju, potapao ga po pleima i upitao bi li se znao vladati kako treba kad bi ga oslobodio, i hoe li obeati da vie nee ulaziti u kabinu. Moj prijatelj je, dakako, obeao. Lupe mu je tada pruio bocu ruma koju je izvadio iz depa svojeg kaputa, a zatim mu skinuo okove. Obojica su poli na palubu. Gotovo tri sata nisam vidio Augusta, a kad je opet doao donio je dobre vijesti. Dopustili su mu da se slobodno kree od glavnoga jarbola prema pramcu, i da, kao i dosad, spava u potpalublju. Donio je dobru veeru i dovoljno vode i za mene. Jedrenjak je jo krstario oekujui onaj brod s Kapverdskih otoka. Upravo su ugledali neko jedro za koje misle daje to taj brod. Kako se u iduih osam dana nije dogodilo nita vano,

ispri-povijedat u dogaaje u obliku dnevnika, jer ne bih htio da budu posve isputeni. 3. srpnja. - August je nabavio tri pokrivaa, pa sam u svojem skrovitu uredio ugodnu postelju. Cijeli dan nitko nije siao, osim mojeg prijatelja. Tigar se smjestio na Augustovu leaju tik uz otvor i spavao, kao da se jo nije posve oporavio od posljedica 72 svoje bolesti. Pred no je nenadani udarac vjetra zahvatio brod prije nego to su mogli skratiti jedro, i brod se gotovo prevrnuo na bok. Vjetar je odmah prestao, pa nije bilo nikakve tete, osim to se zaderalo prednje vrno jedro. Dirk Peters bio je cijeli dan vrlo ljubazan s Augustom. Upustio se s njim u dugi razgovor o Tihom oceanu i o otocima koje je bio pohodio u tom dijelu svijeta. Pitao ga je ne bi li i on htio poi s pobunjenicima na istraivako i zabavno putovanje u te krajeve. Rekao je da se ljudi postepeno priklanjaju porunikovim namjerama. August je mislio da je najbolje rei kako bi mu bilo drago kad bi mogao sudjelovati u takvoj pustolovini, jer ionako ne zna to bi radio, i daje sve bolje od gusarskoga ivota. 4. srpnja - Brod, koji su bili opazili bio je mali jedrenjak iz Liverpoola, pa su ga pustili u miru. August je proveo vei dio vremena na palubi kako bi to vie saznao o namjerama pobunjenika. Oni su se esto i estoko svaali, te su jednom prilikom, u svai, bacili u more harpunara Jima Bonnera. Porunikova stranka je prevladala. Jin Bonner je pripadao kuharovoj drubi, kao i Peters.

5. srpnja. - Nekako je u zoru zapuhao otar vjetar sa zapada, koji se u podne pretvorio u buru, pa je jedrenjak mogao ploviti samo s bonim i prednjim jedrom. Pri skraivanju prednjeg vrnog jedra pao je u more mornar Simms, koji je takoer pripadao kuharovoj drubi. Bio je vrlo pijan, pa se utopio. Nitko ga nije ni pokuavao spasiti. Sad je ostalo na brodu trinaest ljudi: Dirk Peters, crni kuhar Sevmour, Jones, Greelv, Hartman Rogers i Wil-lam Allen - svi pristae kuharove stranke, pa porunik, ije ime nisam nikada saznao i njegovi pristae: Absalom Hicks, Wilson, John Hunt i Richard Parker, a na koncu August i ja. 6. srpnja. - Bura je bjesnila itav dan. Puhala je snanim zamasima uz kiu. Jedrenjak je nagrabio dosta vode kroz pukotine, pa je jedna sisaljka neprekidno radila. I August je morao pomagati. Upravo u sumrak proao je tik uz nas neki veliki brod, a mi ga nismo opazili, dok se nije primaknuo na dohvat glasa. Pobunjenici su mislili daje to brod koji su oekivali. Porunik je poeo dozivati, no odgovor je utonuo u tutnjavi bure. Oko jedanaest neki se val survao na sredinu palube, te je otplavio dobar dio ograde s lijeve strane broda, a uinio je i neto malo tete. Prema jutru je vjetar jenjavao. Kad je izlazilo sunce, puhao je samo jo slab vjetar. 74 7 srpnja. - Na slabo natovareni jedrenjak cijeli se dan strano ljuljao na golemim valovima, pa sam u svojem skrovitu jasno uo kako se mnogi predmeti u spremitu kotrljaju. Prilino sam patio od morske bolesti. Peters je

tog dana dosta razgovarao s Augustom. Rekao mu je da su dvojica iz njegove drube, Greellv i Allen, preli na porunikovu stranu jer su odluili biti gusari. Pitao je Augusta za neke stvari koje August tada nije tono razumio. Naveer je jedrenjak poeo proputati vodu, no tome nije bilo pomoi, jer je voda ulazila u brod kroz pukotine kod jakog nagibanja. Razderali su jedno jedro i njime zaepili rupe ispod lukova, pa je tako voda slabije ulazila. 8. srpnja. - Pri izlazu sunca zapuhao je lagani vjetri s istoka. Porunik je okrenuo jedrenjak prema jugozapadu jer je htio radi svojih gusarskih namjera - stii na neke otoke Zapadne Indije. Ni Peters ni kuhar se nisu tome usprotivili - barem ne u prisutnosti Augusta. Napustili su zamisao da napadnu onaj brod s Kapverd-skih otoka. Sad je voda slabije prodirala u brod pa je svakih tri etvrt sata radila sisaljka. Jedro je izvaeno ispod lukova. Toga dana izmijenili smo znakove s dvjema malim jedrenjaama. 9. srpnja. - Lijepo vrijeme. Svi su zaposleni pri popravljanju ograde. Peters je opet dugo razgovarao s Augustom. Govorio je jasnije nego do sada. Rekao je, da ga nita ne moe pridobiti za porunikove namjere, te je, tovie, natuknuo da mu namjerava oteti jedrenjak. Pitao je mojega prijatelja moe li u tom sluaju raunati na njegovu pomo. August je odgovorio bez oklijevanja: "Da!' Tada je Peters rekao da e u toj stvari ispitati miljenje ostalih pripadnika njegove stranke, a zatim je otiao. Ostatak dana August vie nije imao prilike nasamo razgovarati s njim.

VII 10. srpnja. - Izmijenili smo znakove s nekim jedrenjakom iz Ria koji je plovio u Norfolk. Vrijeme maglovito s lakim, nestalnim vjetrom s istoka. Danas je umro Hartman Rogers, nakon to su ga osmoga spopali grevi nakon ae groga. Taj je ovjek pripadao kuharovoj stranci i Peters se u njega osobito pouzdavao. Peters je rekao Augustu kako misli da gaje porunik otrovao i da oekuje da bi to uskoro moglo zadesiti i njega, ako ne bude oprezan. Sad su ostali samo on, Jones i kuhar - s druge strane bilo ih je pet. Peters je govorio Jonesu o preuzimanju zapovjednitva broda, ali ga je Jones sluao hladno. Peters se stoga bojao da svoju zamisao pouruje, pa kuharu nije nita rekao. Bilo je dobro to je bio 75 tako mudar jer je poslije podne kuhar izjavio da e se pridruiti poruniku. On je zaista i preao na njegovu stranu. Jones se meutim posvadio s Petersom, te je natuknuo da e obavijestiti porunika o pripremanju pobune. Sad je bilo jasno da ne valja gubiti vrijeme. Peters je rekao da e pod svaku cijenu pokuati preuzeti vlast na brodu, ako mu August bude spreman pomoi. Moj gaje prijatelj odmah uvjerio u svojoj spremnosti sudjelovanja u takvom pothvatu. Mislei da je prilika povoljna obavijestio ga je o mojoj prisutnosti. Peters se iznenadio, ali i razveselio jer se nije pouzdavao u Jonesa, za njega je ionako mislio da ve pripada porunikovoj stranci. Odmah su sili k meni i August me pozvao, pa smo se Peters i ja brzo upoznali.

Dogovorili smo se da emo prvom zgodnom prilikom pokuati zauzeti brod, no da neemo na dogovor pozvati Jonesa. U sluaju uspjeha odvest emo jedrenjak u prvu luku i predati ga. Peters je, naputen od svoje drube odustao od namjere otii na Tihi ocean - jer se ta pustolovina ne bi mogla izvesti bez posade, a nadao se da e ga sud rijeiti krivnje zbog ludosti (sveano je uvjeravao da je u pobuni pomagao u napadaju ludosti), ili e, ako bude proglaen krivim, biti pomilovan Augustovim i mojim posredovanjem. Nae dogovaranje prekinuo je uzvik: "Svi k jedrima" pa su Peters i August potrali na palubu. Kao obino, gotovo sva je posada bila pijana, i prije nego su dospjeli skratiti jedra, jak udarac vjetra prevrne jedrenjak na bok. Brod se ipak nekako uspravi, ali je zagrabio mnogo vode. Tek to je bio uspostavljen red, novi udarac vjetra zahvati brod, pa za njim jo jedan, no nije poinio nikakve tete. To je dalo nasluivati buru, koja se doista uskoro pojavila, bjesnei sa sjevera i zapada. Brod je bio osiguran kako se najbolje moglo. Plovili smo samo sa skraenim prednjim jedrom. Kad je pala no vjetar je estoko puhao, a more se jo vie uzburkalo. Tada doe Peters s Augustom u potpalublje. Nastavili smo vijeanje. Sloili smo se da nema bolje prilike od ove da ostvarimo svoju namjeru, jer se u ovom trenu nitko ne nada napadaju. Budui da je brod siguran, nee trebati nikakva upravljanja dok se vrijeme opet ne popravi, pa ako na pokuaj uspije, moi emo osloboditi jednoga ili dvojicu od posade da nam pomogne dovesti brod u

luku. Glavna je potekoa u velikom nerazmjeru naih snaga. Protiv nas trojice u kabini su devetorica. I sve oruje je u njihovim rukama, osim Petersovih dviju malih pitolja i dugog mornarskog noa kojeg je on uvijek nosio na pojasu. Prema nekim znacima primjerice, nijedna sjekira ni klin nisu bili na uo76 biajenim mjestima - poeli smo se bojati da je porunik neto posumnjao, barem to se tie Petersa, pa da nee propustiti zgodnu priliku rijeiti ga se. Bilo je, dakako, jasno, da se ne smijemo prenagliti. I nadmo je bila prevelika da ita poduzimamo i bez najveeg opreza. Peters je predloio da e on poi na palubu i upustiti se u razgovor sa straom (Allenom), pa e ga, im mu se prui prilika, bez buke baciti u more. Tad emo August i ja doi na palubu i pokuati se opskrbiti bilo kakvim orujem, a zatim emo zajedno napasti i zauzeti stepenice prema kabini, prije nego bude pruen ikakav otpor. Ja sam se tomu usprotivio jer nisam vjerovao da bi porunik (budui da je bio praznovjeran, ali i lukav momak) dopustio da tako lako bude uhvaen. Sama injenica da je na palubi straa bila je dovoljan dokaz njegova opreza - jer nije obiaj, osim na brodovima gdje vlada stroga stega, da za vrijeme bure, kad brod plovi sa skraenim jedrom stoji na palubi straa. Kako veina itatelja nikada nije bila na moru, bit e dobro opisati brod u ovakvoj prilici. Skraivanje jedra je mjera koja slui razliitim svrhama i na razliite naine. Kod povoljnog vremena, ona se esto primjenjuje kako bi se brod zaustavio i saekao drugi brod ili slino. Ako brod

plovi punim jedrima, taj se manevar obino izvodi tako da se dio jedra okrene, da ih straga zahvati vjetar i tada se brod zaustavlja, kad vjetar udara sprijeda i kad je prejak da se upotrijebe jedra bez opasnosti prevrtanja broda. Brod se katkada zaustavlja i onda kad je vjetar povoljan, ali je more previe uzburkano, pa ne moe ploviti. Ako brod plovi po vjetru i po vrlo uzburkanom moru, obino nastaje dosta tete jer se voda prelije preko krme, a esto i zbog toga to pramac duboko uroni. Tada se rijetko primjenjuje ta mjera, osim u nudi. Ako brod proputa vodu, uope se ne zaustavlja nevezano za to je li more uzburkano, jer bi more pri snanom otporu jo vie proirilo pukotine. To se ne dogaa kad brod plovi s vjetrom. Osim toga, treba esto prepustiti brod vjetru, i to kad je vjetar tako estok da bi mogao na komade razderao jedro, koje je namjeteno radi zaustavljanja broda, ili kad je zbog drugih razloga nemogue izvriti taj manevar. U buri se brod zaustavlja na razliite naine, ve prema njegovoj grai. Neke je brodove najbolje zaustavljati prednjim jedrom, i zato je to jedro koje se najee upotrebljava. Veliki brodovi s pravokutnim jedrima imaju zato posebna jedra, takozvana jedra za buru, no katkad se upotrebljava sama preka - katkad preka i prednje jedro, ili dvostruko skraeno prednje 77 jedro, a nerijetko i krmeno jedro. esto prednje vrno jedro bolje slui svrsi, nego jedro druge koje vrste. Grampus se zaustavljao skraenim prednjim jedrom. Kad se eli zaustaviti brod, treba ga tako okrenuti prema

vjetru, da se jedro napuni, to jest da se krene poprijeko, obzirom na smjer broda. Kad je to uinjeno, pramac se za nekoliko stupnjeva odmakne od smjera vjetra. Brod tad dobiva udarce valova s one strane pramca, koje je sad okrenuto prema vjetru. U tom e poloaju dobar brod izdrati vrlo jaku buru, a da ne zagrabi ni kapljicu vode, i posada nee imati vie nikakva posla oko broda. Kota kormila obino se privrsti, no to je posve nepotrebno (osim to se ublai tropot udaraca), jer kormilo nema nikakva utjecaja kad je brod zaustavljen. Ipak je bolje ostaviti kormilo slobodno nego vrsto privezano, jer se moe dogoditi da ga otkinu valovi u sluaju da se ne moe slobodno micati. Sve dok jedro izdri, dobro graeni brod ostat e u svojem poloaju i prebrodit svaki val kao da je kakav razuman i iv stvor. No ako snaan vjetar razdere jedro (to moe uiniti samo pravi orkan), opasnost je neposredna. Brod se okrene od vjetra, valovi zahvate bokove, i brod je preputen milosti mora. U tom je sluaju jedini spas da brod okrenemo uz vjetar i da ga pustimo dok se ne namjesti drugo jedro. Ima brodova koje je nemogue zaustaviti, no ti brodovi nisu sposobni za plovidbu morem. Vratimo se svojoj prii. Porunik nije nikada obiavao postavljati strau na palubi dok je brod bio izvrgnut buri. Ta nas je injenica, povezana s nestankom sjekira i klinova, posve uvjerila daje posada na oprezu i daje ne bismo mogli iznenaditi, kako je predlagao Peters. Ipak je trebalo uiniti neto, i to to prije, jer nije bilo sumnje da e Petersu, ako su ve posumnjali u njega, zakrenuti

vratom prvom prilikom, a to e se zacijelo desiti im se bura stia. August je rekao kako bi bilo dobro kad bi Peters, pod bilo kojom izlikom, maknuo onaj eljezni lanac s otvora u podu kabine. Tad bismo neopaeno mogli izvriti napad iz spremita. Nakon kraeg razmiljanja uvjerili smo se daje to nemogue, jer se brod previe ljulja. Napokon se dosjetih da bismo se mogli okoristiti porunikov-im praznovjernim strahom i neistom savjeu. Poznato je da je tog jutra umro jedan lan posade, Hartman Rogers, kojeg su prije dva dana, nakon ae pirita pomijeane s vodom, spopali 78 grevi. Peters je bio uvjeren da ga je otrovao porunik. Rekao je da ima nepobitne dokaze, ali nam ih nije htio odati - sigurno zbog njihova neobina znaaja. Bez obzira na to ima li on vie razloga nego mi sumnjati ili ne, mi smo se sloili s njim i odluili se na djelo. Rogers je umro u estokim grevima oko jedanaest sati prije podne. Njegovo tijelo bilo je ve neko vrijeme nakon smrti strasnije i gnusnije od svega to sam ikada vidio. Trbuh mu je bio silno nadut, kao kod utopljenika koji je vie tjedana leao pod vodom. Ruke su mu bile u jednakom stanju, a lice zgreno, nabrano i bijelo poput krede, s dvije ili tri krupne crvene mrlje. Jedna od tih mrlja rairila se preko lica i posve mu pokrila jedno oko - poput vrpce crvena baruna. Tijelo su oko podneva donijeli u tom stranom stanju iz kabine s namjerom da ga bace u more. Kad ga je porunik ugledao (tad ga je vidio prvi put), odredio je - moda zbog grinje savjesti

ili pod dojmom toga stranog prizora - da se tijelo uije u mreu, te je dopustio obred koji je uobiajen kod pokopa na moru. Izdavi tu zapovijed, otiao je u kabinu, kao da vie ne eli vidjeti svoju rtvu. Dok su se vrile pripreme za pokop, dignula se estoka bura, pa su privremeno odustali od pokopa. Tijelo je, preputeno samom sebi, puteno u lijeb s lijeve strane palube gdje je i sad jo lealo i koprcalo se pri estokom nagibanju jedrenjaka. Dogovorivi se o svemu, bacili smo se na posao to smo mogli bre. Peters je otiao na palubu. Ondje mu je kako je i pretpostavljao - odmah priao Allen, koji je, ini se, bio na strai vie radi motrenja potpalublja nego radi ieg drugog. Sudbina tog lupea bila je brzo i odluena u tiini. Peters mu se sluajno pribliio, kao da mu eli neto rei, uhvatio ga za grkljan i bacio preko ograde prije nego je lupe uspio kriknuti. Tada nas je Peters pozvao gore. Najprije smo traili neto ime bismo se mogli naoruati. Kretali smo se oprezno jer smo zbog jakog ljuljanja jedva stajali na nogama i jer je uzburkano more pri svakom uranjanju pramca preplavljivalo brod. Morali smo uriti - porunik je svakog trenutka mogao izdati zapovijed upotrijebiti sisaljke, jer se jedrenjak brzo punio vodom. Neko smo vrijeme traili, a onda smo pronali samo dvije ruke od sisaljke - jednu je uzeo August, a drugu ja. Naoruavi se njima, skinuli smo s mrtvaca koulju, a zatim smo bacili leinu u more. Peters i ja sili smo u potpalublje, a August je ostao na strai na palubi, tono tamo, gdje je prije stajao Allen. August je stajao leima okrenut

stepenicama kabine, tako da bilo tko od porunikove drube tko izae iz kabine pomisli da je to njihova straa. 79 im smo sili, poeo sam se preodijevati da prikazem Rog-ersovu leinu. Tu mi je uvelike pomogla koulja koju smo svukli s tijela mrtvaca, jer je bila osobita kroja i oblika, pa ju je bilo lako raspoznati. Sliila je nekoj vrsti haljetka kojeg je pokojnik nosio preko svojeg odijela. Koulja je bila saivena od modrog pletenog tkiva sa irokim bijelim poprenim prugama. Kad sam je navukao, napravio sam sebi laan trbuh, kako bih to bolje odglumio strahovitu iznakaenost leeva trbuha. To sam postigao tako da sam ispod koulje natrpao neto posteljine. Tada sam unakazio i ruke, navukavi na njih par bijelih vunenih rukavica bez prstiju i ispunivi ih svakakvim krpama. Peters mije uredio lice. Najprije ga je dobro natrljao kredom, a zatim ga je, porezavi prst, zaprljao krvlju. Nismo zaboravili ni onu prugu preko oka, koja je inila lice jo strasnijim. VIII Kad sam se pogledao u komadiu ogledala koje je visjelo u kabini, i jo pri blijedom svijetlu mutne svjetiljke, moj je lik prizvao u sjeanje strahovitu stvarnost koje sam bio dio, pa me spopao toliki strah da sam jedva odluio dalje odigrati svoju ulogu. Ipak, nisam smio odustati, pa smo se Peters i ja vratili na palubu. Sve je bilo u redu, i sva trojica, drei se ograde, oduljali smo se do ulaza u kabinu. Vrata su bila samo

pritvorena, a na gornjoj stepenici bila je podmetnuta drvena klada kako se vrata ne bi zatvorila. Bila je to mjera opreza da ih i tkogod izvana iznenada ne zatvori. Nije nam bilo teko pregledati unutranjost kabine kroz otvor kraj stoera vrata. Sad smo se uvjerili da je bilo vrlo dobro to to ih nismo pokuali nenadano napasti, jer su oito bili na oprezu. Samo je jedan ovjek spavao, a i on je leao u podnoju stepenica, s muketom na dohvat. Ostali su sjedili na strunjaama koje su uzeli s leaja i bacili na pod. Ozbiljno su razgovarali. Dva prazna vra i velike razbacane limene ae svjedoile su da su obilno pili, no ipak nisu bili uobiajeno pijani. Svi su imali noeve, jedan ili dvojica i pitolje, a najednom leaju imali su na dohvat prilian broj muketa. Neko vrijeme prislukivali smo njihov razgovor i razmiljali to uiniti jer dosad nismo zakljuili nita osobito, osim da emo pokuati, kad doe vrijeme napada sprijeiti njihov otpor pojavom Rogersa. Raspravljali su o svojim gusarskim namjerama, te je, koliko smo uli, bilo oito da se ele udruiti s posadom kune 80 Hornet, i, ako bude mogue zaposjesti brod radi nekog veeg pothvata. Pojedinosti o tome nismo ipak mogli razumjeti. Jedan od njih rekao je neto o Petersu, a porunik mu je odgovorio tako tiho da nismo nita razumjeli. Zatim je dodao glasnije da "ne moe razumjeti, to se toliko zadrava u potpalublju s kapetanovim deritem i da misli kako ih obojicu treba to prije baciti u more!' Na

to nije nitko nita odgovorio, no mogli smo opaziti, da je cijela druba zadovoljno primila taj prijedlog, osobito Jones. Ja sam bio vrlo uzbuen vidjevi da se ni August ni Peters ne mogu odluiti neto uraditi. Stoga sam odluio da u svoj ivot prodati to skuplje i da neu dopustiti da me svlada strah. Strahovito tutnjanje vjetra u oputi i pljuskanje mora preko palube spreavalo nam je uti to su govorili. Za vrijeme trenutnog zatija jasno smo uli kako je porunik rekao jednome od ljudi neka "ode u potpalublje i kae onim prokletim klipanima da dou u kabinu" gdje e ga drati na oku, jer ne eli nikakve tajne na jedrenjaku. Sreom se brod u trenutku tako estoko zaljuljao da se ta zapovijed nije mogla odmah izvriti. Kuhar je ustao sa strunjae krenuti po nas, kad ga strahoviti trzaj broda - mislio sam da e nam se slomiti jarboli - baci naglavake i on udari o vrata s lijeve strane kabine. Vrata se razbie i nastade zbrka. Sreom, nitko od nas nije stradao, pa smo imali vremena pouriti se do potpalublja, i u brzini, prije nego stigne glasnik ili, bolje, prije nego pomoli glavu iz kabine (jer uope nije izaao na palubu), odluili smo to emo poduzeti. Kuhar nije ni opazio da nema Allena, pa je povikao ponovivi porunikovu zapovijed. Peters je izmijenjenim glasom viknuo gromko 'Ay, ay" a kuhar je odmah siao ne pokazavi ni najmanju sumnju. Sad su moja dva druga hrabro otila u kabinu. Peters je za sobom pritvorio vrata onako kako su i prije bila pritvorena. Porunik ih je doekao hinei srdanost. Augustu je rekao da moe stanovati u kabini i da ga

primaju u svoje drutvo, jer se u posljednje vrijeme tako dobro vladao. Tada mu je do polovice napunio au rumom i pruio mu je ispiti je. Ja sam sve to gledao i sluao jer sam otiao za svojim prijateljima do kabine im su zatvorili vrata i zauzeo sam svoje staro mjesto na motritu. Sa sobom sam donio obje ruke sisaljki. Jednu sam sakrio nedaleko od ulaza u kabinu, kako bi mi u sluaju nude bila pri ruci. Zgodno sam se namjestio da mogu dobro vidjeti to se unutra dogaa. Pritom sam nastojao umiriti ivce, kako bih, kad 81 mi Peters da ugovoreni znak, siao meu pobunjenike kako treba. Peters je uspjeno skrenuo razgovor na krvave prizore prilikom pobune, te je pomalo naveo ljude na prianje tisue praznovjernih pria koje su tako uobiajene meu pomorcima. Nisam mogao uti to se sve govorilo, no jasno sam vidio uinak razgovora na licima prisutnih. Porunik je bio vrlo uzbuen. Kad je netko spomenuo strahoviti izgled Rogersova lesa, inilo mi se kako e se porunik onesvijestiti. Tada ga je Peters upitao ne misli li da bi bilo bolje kad bi le odmah bacili u more, jer da je strano gledati kako se koprca u lijebu. Tada je lupe poeo hvatati dah. Polagano je pogledao svoje drugove, kao da ih moli da netko od njih izvri taj zadatak. Nitko se nije ni maknuo. Bilo je jasno daje sva druba do krajnosti uzbuena. Tada mije Peters dao znak. Odmah irom otvorih vrata kabine i poeh silaziti ne progovorivi ni rijei, te stadoh nasred drube.

Lako je razumjeti snaan dojam koji je izazvala ta nenadana pojava, ako se uzmu u obzir sve okolnosti. U slinim sluajevima gledatelj obino moe ipak malo posumnjati u stvarnost pojave. Ostaje neto nade, premda slabe, daje to samo varka i da pojava uistinu nije neki gost s onog svijeta. Nije pretjerano rei da gotovo u svakom takvom sluaju ipak ostane neto sumnje i da je razlog straha vie neka slutnja da je pojava stvarna nego nepokolebljivo vjerovanje u njezinu stvarnost. U ovom sluaju, kao to emo odmah vidjeti, nije u glavama pobunjenika bilo ni traga sumnji. Svi su povjerovali daje Rogersov straan le doista oivio ili da je to barem njegov duh. Osamljenost jedrenjaka i nemogunost pribliavanja ikoga pri toj buri sveli su mogunost neke varke u tako uske i odreene granice da su pobunjenici vjerovali kako bi takvo to sigurno opazili. Bili su na moru ve dvadeset i etiri dana, a da nisu ni sa kakvim brodom imali drugu vezu osim dozivanja. I sva je posada - barem svi ljudi za koje su znali da su na brodu - bila okupljena u kabini, osim straara Allena. Njegov golemi stas (bio je visok oko dva metra ) svi su vrlo dobro poznavali, pa nitko nije mogao ni pomisliti da je ta pojava on. Tome treba dodati tjeskobu zbog bure, zatim razgovor kojeg je zapoeo Peters, a onda snaan dojam lesa, pa moje izvrsno predstavljanje i nemirno svijetlo iz mutne svjetiljke u kojem su me ugledali, i koje je na mene padalo na mahove. Stoga, nije udno to je uinak varke bio znatno vei nego to smo oekivali. Porunik je skoio sa strunjae na kojoj je leao i odmah se, ne

prozborivi ni slova, sruio mrtav na pod kabine. Pri snanom ljuljanju jedrenjaka otkotrljao se u zavjetrinu kao klada. Od preostale sedmorice samo su trojica u poetku zadrali neto prisut82 nosti duha. Ostala etvorica sjedili su neko vrijeme kao da su se stopila s podom - bio je to najjadniji prizor straha i oaja koji sam ikada vidio. Otpor su pruili samo kuhar, John Hunt i Rich-ard Parker, no i to je bila slaba i neodluna obrana. Prvu dvojicu Peters je odmah ustrijelio, a ja sam oborio Parkera udarcem ruke za sisaljku po glavi. Meutim, August je pograbio jednu od muketa koja je leala po podu i jednom je pobunjeniku, Wil-sonu, prostrijelio prsa. Sad su ostala samo trojica. Kad su doli k sebi i vidjeli da su prevareni poeli su se boriti vrlo odluno i bijesno, pa nas je spasila samo golema snaga Petersovih miia. Ta tri ovjeka bili su Jones, Greelv i Absalom Hicks. Jones je bacio Augusta na pod ubo ga je na nekoliko mjesta u desnu ruku, i bio bi zacijelo brzo svrio s njim (jer se ni Peters ni ja nismo mogli odmah osloboditi naih protivnika) da nije na vrijeme pomogao jedan prijatelj na iju pomo uope nismo raunali. To je bio Tigar. Uz tiho rezanje skoio je u kabinu u najopasnijem trenutku za Augusta, te se bacio na Jonesa i zaas ga pritisnuo o pod. Moj je prijatelj bio ranjen pa nam uope nije mogao pomoi, a meni je toliko smetala moja odjea da sam se jedva micao. Pas nije nikako isputao Jonesovo grlo - a Peters je bio odve jak za preostalu dvojicu, te bi ih se zacijelo brzo rijeio da je bilo vie prostora i da nije bilo

strahovitog nagibanja broda. Tada se doepao jedne od nekoliko tekih stolica koje su leale na podu. Njima je razbio glavu Greelvju, upravo kad je Greelv htio u mene ispaliti hitac iz mukete, a zatim ga je nagib jedrenjaka bacio na Hicksa. Zgrabio gaje za grlo svom snagom i odmah ga zadavio. Tako smo bre nego to smo oekivali zagospodarili jedrenjakom. Od naih protivnika ostao je na ivotu jedino Richard Parker. Njega sam u poetku napada oborio udarcem ruke za sisaljku. Sad je nepomino leao kraj vrata porazbijane kabine, no kad ga je Peters gurnuo nogom, progovorio je i zamolio milost. Bio je malo ozlijeen na glavi, no inae nije bio ranjen, jer se od udaraca odmah onesvijestio. Ustao je, a mi smo mu za svaki sluaj svezali ruke na leima. Pas je mrtav leao nad Jonesom. Kad smo bolje pogledali, ustanovili smo da je i Jones mrtav. Krv mu je obilno tekla iz duboke rane na grlu, koja je potjecala od otrih zuba ivotinje. Bilo je oko jedan ujutro, a vjetar je jo uvijek estoko puhao. Jedrenjak se naporno valjao, vie nego obino, pa je svakako trebalo uiniti neto da se olaka stanje. Gotovo pri svakom nagibu prema zavjetrini grabio je vodu, koja je za vrijeme nae tunjave pomalo ulazila u kabinu. Budui da sam, kad sam silazio os83 tavio otvor za krcanje otvoren, itava ograda s lijeve strane bila je sruena Jednako bijae poplavljena i brodska kuhinja, zajedno s amcem s krme. kripanje i trzanje glavnoga jarbola bilo je upozorenje da e se uskoro prevrnuti. Da se dobije vie prostora za teret u

stranjem spremitu, donji dio jarbola bio je utvren izmeu gornje i donje palube, (postupak koji katkada primjenjuju loi graditelji brodova), pa je prijetila neposredna opasnost da e iskoiti iz uporita. A kao kruna svih naih napora nali smo, zaepivi rupu, nita manje nego vie od dva metra vode u brodu. Leeve smo ostavili u kabini i odmah se prihvatili posla oko sisaljki. Parkera smo dakako oslobodili kako bi nam pomogao. Augustu smo povezali ruku kako smo najbolje mogli, pa je i on radio koliko je mogao, no bez velike koristi. Ipak smo ustanovili da moemo sprijeiti jae prodiranje vode ako jedna sisaljka bude stalno radila. Kako nas je bilo etvorica bilo nam je teko, no mi smo nastojali ne klonuti duhom i eljno smo oekivali jutro, nadajui se da emo tada moi olakati brod ako odreemo glavni jarbol. Tako smo proveli napornu no punu briga, a kad je napokon svanuo dan, bura nije jenjavala niti je bilo ikakva znaka da e prestati. Izvukli smo leeve na palubu i bacali ih u more. Zatim smo se krenuli rjeavati glavnog jarbola. Izvrili smo potrebne predradnje i Peters je prerezao jarbol (u kabini smo nali sjekire). Mi smo pazili na potpore i konope. Kad se jedrenjak nagnuo prema zavjetrini, prerezali smo na zapovijed konope i itava je komadina drva s oputom pljusnula u more. Jedrenjak se oslobodio bez ikakve tete. Brod se vie nije tako naprezao kao prije, no na je pokuaj jo uvijek bio veoma opasan. Unato krajnjem naporu jedva smo, uz pomo dviju sisaljki, zadravali navalu vode. Au-gustova pomo bila je doista neznatna. Da naa

nevolja bude jo vea, jedan veliki val udari o bok jedrenjaka i pomakne ga od vjetra. Prije nego to se brod mogao vratiti u svoj poloaj, drugi val ga je posve prevrnuo na bok. Teret u brodu naglo se pomaknuo prema zavjetrini (on se ve neko vrijeme svojevoljno pomicao). Neko vrijeme nam se inilo da nas nita ne moe spasiti, da emo se prevrnuti. Uskoro smo se ipak malo ispravili. Teret je jo uvijek ostao s lijeve strane, pa smo tako leali na boku. U tom bi stanju bio beskoristan rad sisaljki, a ionako nismo vie mogli raditi s njima, jer su nam ruke bile posve izranjavane, od prevelikog napora i strano su krvarile. 84 Protivno Parkerovu savjetu prerezali smo tekom mukom i prednji jarbol. Kad je padao u more odnio je i jedro te nam je tako ostao samo trup broda. Radovali smo se to nam dosad valovi nisu otplovili s palube najvei brodski amac, no ni to veselje nije potrajalo dugo. Kako smo izgubili prednji jarbol, a s njim i prednje jedro, koje je nekako dralo ravnoteu jedrenjaka, poeli su nas preplavljivati valovi, pa je za pet minuta naa paluba bila pometena od pramca do krme. Najvei amac i desna ograda bili su otkinuti, a vitao je bio razbijen u komade. Teko je i zamisliti bjedniji poloaj od naeg. Oko podneva se uinilo kao da e bura jenjati, no grdno smo se razoarali jer je zatije trajalo samo nekoliko minuta. Bura je opet navalila dvostrukom snagom. Oko etiri sata popodne bilo je gotovo nemogue izdrati estinu vjetra, a kad je pala no, izgubio sam svaku

nadu da bi brod mogao izdrati do jutra. Oko ponoi utonuli smo vrlo duboko, a voda je dosizala do najnie palube. Uskoro nam je voda odnesla kormilo, a more po-dignulo stranji dio jedrenjaka posve iz vode. Brod se tako za-tresao, kao da e potonuti. Svi smo mislili da e kormilo izdrati do kraja jer je bilo neobino vrsto. Uzdu njegove glavne grede nalazio se niz jakih eljeznih kuka, kao i na krmi. Kroz te kuke bila je provuena vrlo debela ipka od kovanog eljeza, i tako je kormilo bilo privreno o krmu, visei slobodno na sipki. Strahovita snaga valova, koji su otkinuli kormilo, mogla se ustanoviti po tome to su sve kuke na krmi bile iupane iz tvrda drva, a bile su zabijene u potpunosti kroz drvo i zavinute s unutarnje strane. Nakon toga estokog udarca jedva smo imali vremena odahnuti, kad se golemi val sruio na palubu i otplavio stepenice koje su vodile prema kabini i navalio u otvor za krcanje, te napunio vodom svaki dio broda. IX Pred no smo se, sreom, sva etvorica vrsto svezala za ostatke vitla i potrbuke se ispruili na palubi. Samo nas je to spasilo od propasti. Od goleme teine valova koji su nas preplavljivali bili smo vie ili manje omamljeni, a voda se povukla s nas tek kad smo bili gotovo potpuno iscrpljeni. im sam doao do daha, glasno sam dozvao svoje prijatelje. Odazvao se samo August: 85 - S nama je gotovo. Neka se Bog smiluje naim duama!

Malo po malo odazvala su se i druga dvojica opominjui nas da ne gubimo hrabrosti, jer jo uvijek ima nade. Teret je u jedrenjaku takav da brod ne moe potonuti, a do jutra e sigurno prestati bura. Te su mi rijei ulile novu snagu. Kako se god inilo neobinim, posve sam bio smetnuo s uma da brod s teretom praznih bavi za ulje ne moe potonuti, a ba sam taj teret neko vrijeme drao opasnim. im je u meni opet oivjela nada, nastojao sam pojaati konop kojim sam bio privren za ostatak vitla. Opazio sam da to isto rade i moji drugovi. No je bila vrlo tamna, te bi bio uzaludan pokuaj opisati strahovite zviduke, tropot i zbrku oko nas. Naa paluba bila je u ravnini s povrinom mora ili, bolje rei, bili smo okrueni visokim zidom pjene koja se svakog trenutka prelijevala preko nas. Nije pretjerano rei da su nae glave neko vrijeme bile samo jedan trenutak izvan vode. Leali smo posve blizu, no nismo mogli vidjeti jedan drugoga, a nismo vidjeli ni onaj dio jedrenjaka po kojemu smo se kotrljali. Na mahove smo se dozivali da obnovimo nadu i hrabrost. Au-gustova slabost izazivala je nau suut, a kako on svojom ranjenom rukom nije mogao dosta vrsto stegnuti konop, oekivali smo svakog trenutka da e pasti u more. Ipak, nismo mu nikako mogli pomoi. Sreom, njegovo je mjesto bilo sigurnije od naih. Gornji dio njegova tijela leao je upravo ispod dijela razbijenoga vitla, pa su valovi, valjajui se prema njemu, u znatnoj mjeri gubili snagu. U svakom drugom poloaju (u sadanji ga je poloaj s opasnog mjesta na kojem se bio svezao sluajno bacio neki val) poginuo bi svakako prije jutra.

Kako je jedrenjak bio vrlo nagnut manje smo bili izloeni opasnosti od valova. Jedrenjak je bio nagnut, kako sam prije ustanovio, na lijevu stranu, te je jedna polovica palube bila neprekidno pod vodom. Stoga su se valovi, koji su udarali s desne strane, razbijali o bok broda, pa su nas, koji smo leali potrbuke, zahvaali ve sasvim raspreni. Oni pak valovi, koji su dolazili slijeva, bili su tzv. mrtvi valovi, koji zbog naeg poloaja nisu imali dovoljno snage istrgnuti nas iz naih konopa. U tom smo strahovitom poloaju leali do zore kad smo jasno mogli razabrati svu strahotu oko sebe. Jedrenjak je bio obina klada preputena milosti svakog vala. Bura je bila sve gora. Postala je ve pravi orkan, pa nam se inilo da vie nema nikakve nade za spas. utjeli smo nekoliko sati oekujui svakog trena da e popustiti nai konopi, da e se ostaci vitla prevrnuti u more, ili da e koji od ogromnih valova koji su se valjali sa svih 86 strana gurnuti trup broda tako duboko pod vodu da emo se udaviti prije nego to opet izronimo. Bojom milosti ipak smo izali iz te neposredne opasnosti. Oko podneva ohrabrilo nas je sunce. Odmah zatim opazili smo da je snaga vjetra znatno manja. Tada je, prvi put od sino, August progovorio. Upitao je Peter-sa, koji mu je bio najblii, postoji li ikakva mogunost za spas. Kako nismo odmah uli odgovor na to pitanje, zakljuili smo da se on udavio, no on se, na nau veliku radost, uskoro odazvao vrlo slabim glasom. Rekao je da mu je vrlo muno jer su mu se konopi vrsto zareali oko

eluca, pa ih mora na neki nain otpustiti ili e poginuti, jer tu muku vie ne moe izdrati. To nas je vrlo raalostilo jer je bilo posve beskorisno i pomisliti da bismo mu mogli nekako pomoi, dok nas more, kao sad, neprestano preplavljuje. Opominjali smo ga neka hrabro podnosi patnje i obeavali da emo mu pomoi prvom prilikom. On je odgovorio da e uskoro sve biti prekasno, da e sve biti gotovo prije nego mu uspijemo pomoi. Jo je neko vrijeme stenjao, a onda je umuknuo, pa smo zakljuili da je izdahnuo. Naveer se more tako stialo da se u pet sati jedva koji val prelio preko trupa broda. Vjetar je bio znatno slabiji, premda je jo uvijek puhala otra bura. Nekoliko sati nisam ni glasa od svojih drugova, pa sam zazvao Augusta. On mi se odazvao vrlo slabim glasom, pa nisam mogao razumjeti to je rekao. Zatim sam zvao Petersa i Parkera, no nijedan se od njih nije odazvao. Uskoro sam i ja zapao u stanje djelomine besvjestice u kojoj su mi se u mati javljale najljepe slike: zelena stabla, polja lelujala zrela ita, povorke plesaica, ete konjanika i drugo. Sjeam se da je u svemu to mi se privialo glavna zamisao bila kretanje. Nikako mi se u mati nisu javljali nepokretni predmeti kao kua, brijeg ili to slino. Vjetrenjae, brodovi, velike ptice, baloni, ljudi na konju, kola u bijesnoj vonji i slini predmeti u pokretu javljali su mi se, naprotiv, u beskrajnim nizovima. Kad sam se prenuo iz toga stanja, sunce je ve bilo izalo, i to, koliko sam mogao prosuditi, prije sat vremena. Vrlo mije teko bilo sjetiti se razliitih okolnosti u vezi svojeg stanja, pa sam neko vrijeme bio

vrsto uvjeren da sam jo uvijek u prostoriji za teret, nedaleko od krinje i da je Parkerovo tijelo Tigar. Kad sam se napokon sasvim osvijestio, ustanovio sam da vjetar nije jai od blagog povjetarca, a daje more razmjerno mirno. Tako se stialo da je preplavljivalo samo sredinu jedrenjaka. Lijeva mi se ruka izvukla iz konopa. Na njoj je bila, oko lakta, pril87 ina ozljeda. Desna mi je bila sasvim utrnula, a aka i zapee jako su mi natekli od pritiska konopa kojim sam bio svezan ispod ramena. Osjeao sam jaku bol i od drugoga konopa, kojim sam bio nepodnoljivo vrsto svezan oko pasa. Pogledao sam svoje prijatelje. Vidio sam da je Peters jo iv, premda mu je debeli konop tako snano stezao trbuh da se inilo kako je gotovo prerezan na dvoje. im sam se pomaknuo, Peters mi je iznemoglom kretnjom ruke pokazao konop. August nije davao nikakav znak ivota. Leao je gotovo dvaput savijen oko odlomljenoga komada vitla. Parker je progovorio kad je opazio da se miem i upitao me imam li dovoljno snage osloboditi ga iz tog poloaja. Dodao je da bismo se jo moda mogli spasiti, kad bih ja mogao sabrati sve snage i odvezati ga, a u suprotnom emo svi poginuti. Rekao sam mu neka se hrabro dri. Ja u ga pokuati osloboditi. Napipao sam u depu hlaa svoj depni noi. Nakon vie bezuspjenih pokuaja konano sam ga uspio otvoriti. Tada sam lijevom rukom oslobodio svoju desnu ruku, a zatim sam prerezao konop kojim sam bio svezan. Pokuao sam se ne micati, ali sam pritom ustanovio da su me noge posve

iznevjerile i da ne mogu ustati. Ni desnu ruku nisam uope mogao maknuti. Kad sam to rekao Parkeru, savjetovao mi je da mirno leim neko vrijeme drei se za vitlo lijevom rukom, dok mi opet pone kolati krv. I doista, odmah je poela nestajati ukoenost, im sam uinio ono to mi je savjetovao Parker. Najprije sam mogao micati jednom nogom, zatim drugom. Uskoro sam se pomalo mogao sluiti i desnom rukom. Vrlo oprezno, ne ustajui, otpuzao sam do Parkera i prerezao sve konope kojima je bio svezan, pa je ubrzo i on mogao djelomice upotrijebiti sve svoje udove. Tada smo se brzo bacili n na posao kako bismo oslobodili Petersa. Konop mu se bio duboko zarezao u trbuh, kroz pojas njegovih vunenih hlaa i kroz dvije koulje, pa mu je iz trbuha, kad smo skinuli konop, obilno potekla krv. Ipak je, im smo uklonili konop, progovorio i odmah se oporavio jer se mogao lake micati, lake nego Parker i ja. Tome je zacijelo bio uzrok putanje krvi. Slabe su nam bile nade da e se August osvijestiti, jer uope nije davao znakova ivota. Kad smo mu se pribliili, vidjeli smo daje samo u nesvijesti, jer je izgubio mnogo krvi. Zavoj koji smo mu bili namjestili oko ranjene ruke razderala je voda. Inae, nijedan konop kojim je bio svezan nije bio tako vrsto stegnut da moe prouzroiti smrt. Oslobodivi ga konopa i uklonivi komade vitla, odnijeli smo ga na suho mjesto u zavjetrini. Ondje smo mu glavu poloili nie od tijela, a zatim smo mu sva trojica poeli trljati udove. Nakon pola sata on se osvijestio, ali nas je tek idueg jutra mogao prepoznati. Tek je tad smogao snage

govoriti. Dok smo se oslobaali konopa, postojalo je tamnije i naoblailo se, pa smo se poeli bojati da se sprema bura u kojoj emo - onako iscrpljeni - svakako poginuti. Sreom, vrijeme je nou ostalo vrlo mirno. More se svakog asa sve vie smirivalo, pa smo se poeli nadati da emo se ipak spasiti. Blagi vjetri puhao je sa sjeverozapada, no nije bilo hladno. Augusta smo vrsto zavezali u zavjetrini da pri ljuljanju broda ne oklizne u more. Bio je preslab sam se pridravati. Nama drugima to nije bilo potrebno. Sjedili smo jedan uz drugoga, drali smo se pomou pokidanih konopa za vitlo i razmiljali kako izai iz toga stranog poloaja. Bilo je ugodno to smo mogli svui odjeu i iz nje iscijediti vodu. Kad smo se zatim odjenuli, bilo nam je toplo. I Augusta smo svukli, iscijedili njegovu odjeu, te je i on osjetio jednaku ugodu. Nae glavne muke bile su sad glad i e. Potraili smo pomo, no pritom nas obuze oaj, i ve smo poeli aliti to smo izmaknuli manje stranoj smrti u moru. Pokuali smo se utjeiti nadom da e nas uskoro nai neki brod. Hrabrili smo tako jedan drugoga da lake podnesemo zlo. Napokon je svanulo jutro etrnaestog. Vrijeme je jo uvijek bilo vedro i blago, sa stalnim i vrlo laganim povjetarcem sa sjeverozapada. More je sad bilo posve mirno. Ne znam zbog ega brod nije vie bio tako nagnut kao prije. Paluba se uglavnom osuila, pa smo se po njoj mogli slobodno kretati. Vie od tri dana i tri noi nismo ni jeli ni pili, pa je bilo krajnje vrijeme pokuati odozdo neto donijeti. Kako je jedrenjak bio pun vode,

maloduno smo se bacili i na taj posao i malo smo se nadali da emo doi do neeg. Uinili smo neku vrst jaruala: u dva komada drva zabili smo avle koje smo nali na ostacima vrata. Zatim smo drva zajedno svezali krajem konopa. Tu smo napravu bacili u kabinu, te je vukli amo-tamo nadajui se da emo tako izvui neto za jelo ili bar neki predmet, koji bi nam mogao dalje pomoi pri traenju hrane. Vei dio jutra proveli smo radei bez uspjeha. Izvukli smo tek nekoliko pokrivaa, koji su zapeli o avle. Naa je naprava doista bila tako nespretna da nismo mogli oekivati bolji uspjeh. Tada smo pokuali u potpalublju, no jednako bez uspjeha, i ve smo bili oajni, kad Peters predloi da njemu sveemo oko pasa konop. On e pokuati zaroniti i donijeti togod hrane iz kabine. Radosno smo prihvatili taj prijedlog. Opet se u nama probudila nada. On je odmah svukao kaput, a zatim smo mu svezali 89 vrsti konop oko tijela i preko remena tako da se konop ne moe izmaknuti. Taj pothvat bio je vrlo teak i opasan. Koliko god je bilo nade da e u kabini nai hrane, ronilac je morao najprije krenuti desno, a zatim proi pod vodom tri ili etiri metara kroz uski prolaz do spremita hrane, i vratiti se, a da za to vrijeme uope ne die. Kad je sve bilo spremno, Peters se spustio u kabinu po stepenicama dok mu voda nije dosegla do brade. Tada naglavce zaroni, zaokrenuvi se desno kako bi krenuo prema spremitu hrane. Taj prvi pokuaj nije uspio. Za manje od pola sata osjetili smo snaan trzaj konopa (to

je bio ugovoreni znak da eli biti izvuen). Odmah smo ga izvukli, no tako nespretno da se sav izudarao o stepenice. Nita nije donio jer se nije mogao provui kroz prolaz. Voda ga je neprestano dizala do stropa. Kad smo ga izvukli, bio je vrlo iscrpljen i morao se odmarati petnaest minuta. Drugi pokuaj proao je jo gore. Ostao je pod vodom i nije davao ugovoreni znak tako dugo da smo se uplaili i izvukli ga. Ustanovili smo da je bilo ve krajnje vrijeme. On je rekao da je, nekoliko puta potezao konop, no mi nismo osjetili taj trzaj. Razlog tomu je to to se konop zapleo o ogradu na podnoju stepenica. Ta je ograda doista smetala, pa smo je odluili ukloniti prije nego to nastavimo s radom. Kako nismo imali drugog orua osim naih ruku, uli smo svi u vodu, dokle god smo mogli. Zajednikim smo snagama gurnuli ogradu i slomili je. I trei pokuaj bio je bezuspjean, kao i prva dva, pa je sad bilo oito da se nita ne moe postii, osim ako ronilac ne bude imao teak predmet, koji bi ga pritezao na pod kabine dok bude traio hranu. Dugo smo uzalud traili predmet koji bi mogao posluiti. Napokon smo, na nau veliku sreu, otkrili daje jedan od lanaca slabo privren, te smo ga lako skinuli. Kad smo lanac privrstili oko Petersovih glenjeva, on se po etvrti put spustio u kabinu. Ovaj put se uspio probiti do vrata spremita hrane, no vrata su - na njegovu veliku alost bila zakljuana, pa se morao vratiti, a da nije uao u spremite, jer vie ni sekunde nije mogao izdrati pod vodom. Sad je na poloaj doista bio oajan, pa se ni

August ni ja nismo mogli suzdrati od plaa. Mislili smo na ogromne nevolje koje nas more i na neznatne mogunosti spasenja. Ta naa slabost ipak nije dugo potrajala. Pali smo na koljena i zamolili Boga da nas izvede iz svih tih mnogobrojnih opasnosti. Ustali smo puni nade i ohrabreni, poeli smo razmiljati to jo moe smrtnik uiniti za vlastiti spas. 90 X Nedugo zatim dogodilo se neto to nam je u prvi mah pruilo radost, a zatim me ispunilo velikim strahom, neto, to je bilo uzbudljivije od svih mojih dugih devet godina punih najstranijih i esto najnevjerojatnijih i najnerazumljivijih dogaaja. Leali smo na palubi nedaleko od stepenica i razgovarali kako bismo ipak mogli doi do spremita hrane, kad sam pogledao Augusta koji je leao meni nasuprot i opazio da je iznenada smrtno problijedio i da su mu usnice poele neobino i nerazjanjivo drhtati. Jako sam se uplaio. Pomislio sam da je iznenada obolio, no tada opazih da su mu oi nepomino uperene u neki predmet iza mene. Okrenuh glavu, i nikad neu zaboraviti zanos koji je proeo svaki dio mojega tijela kad sam ugledao neki golemi jedrenjak kako - udaljen svega dvije milje plovi prema nama. Skoih na noge kao da me iznenada pogodilo u srce tane mukete. Ispruio sam ruke prema brodu i nepomino sam i nijemo stajao u tom poloaju. Uzbudili su se i Peters i Parker, premda na razliite naine. Peters je kao luak poeo plesati po palubi. Izgovarao je razliite besmislice isprekidane urlicima i

kletvama, a Parker je briznuo u pla, te je nekoliko trenutaka jecao kao dijete. Brod koji se pribliavao bio je veliki jedrenjak nizozemske gradnje, crno obojen, s neukusno pozlaenim likom na pramcu. I taj je brod vjerojatno proivio jaku buru i mnogo je, inilo nam se, podnio za vrijeme bure, koja je za nas bila tako kobna. Nije imao prednji jarbol, a ni dio ograde s desne strane. Kad smo ga ugledali, bio je oko dvije milje udaljen i plovio je prema nama. Povjetarac bijae veoma blag, pa smo se najvie udili tome to brod nije imao razapeta druga jedra osim prednjega, glavnog i preke. Zato se vrlo polagano pribliavao, tako da smo od nestrpljenja gotovo oboljeli. Bez obzira na uzbuenost, ipak smo opazili i nespretno kretanje broda. Tako je odmicao od smjera da smo jedanput ili dvaput pomislili kako je mogue da nas nisu opazili, ili smo pak pomislili da su nas, dodue, opazili, ali da nisu nikog vidjeli na palubi, pa kane okrenuti i otploviti drugim smjerom. U svakom smo trenutku vritali i vikali koliko smo god mogli, samo da strani brod, kako nam se inilo, opet promijeni svoju namjeru i opet zaplovi prema nama. To se udnovato vladanje ponovilo dvaput ili triput, pa smo napokon zakljuili da nema drugog objanjenja, nego da je kormilar pijan. Na palubi nismo opazili nikoga, sve dok nam se brod nije 91 pribliio na etvrtinu milje. Tada smo ugledali tri mornara koje smo po odjei prepoznali da su

Nizozemci. Dvojica su leala na nekom starom konopu nedaleko potpalublja, a trei koji kao da nas je veoma radoznalo promatrao, stajao je naslonjen s desne strane nedaleko jedra. To je bio vrst i visok ovjek vrlo tamne koe. inilo se da nas svojim kretnjama eli ohrabriti da budemo strpljivi. Veselo nam je klimao glavom, premda nekako neobino, i neprestano se smjekao pokazujui pritom niz sjajno bijelih zubi. Kad se njegov brod jo vie pribliio, vidjeli smo kako mu je kapa od crvena flanela najednom pala s glave u more. On se na to nije obazirao, ve se i dalje smjekao klimajui glavom. Ja to prepriavam potanko i tono onako kako se sve to nama inilo. Brod se polagano pribliavao, sad opet blie nego prije, i... ne mogu mirno govoriti o tom dogaaju... srca su nam divlje lupala, cijelom smo duom klicali i zahvaljivali Bogu za neoekivani i divni spas koji nam je ve nadomak. Iznenada dopre do nas sa stranog broda (koji nam je ve bio sasvim blizu) neki miris, neki smrad za koji na cijelom svijetu ne bismo nali ime... za to nema predodbe... pakleni, do krajnosti zaguljiv, nepodnoljiv, nepojmljiv smrad. Zapeo mi je dah, a kad sam se okrenuo svojim drugovima, opazio sam da su bljei od mramora. Nismo, meutim, imali vremena raspravljati ili pitati - jedrenjak je bio udaljen od nas samo esnaest metara, pa se inilo da kani pristati uz nas kraj krme kako bismo se mogli ukrcati na sputeni amac. Potrali smo prema krmi, kad najednom neki iroki val potjera brod od njegova smjera. Dok je tako plovio oko est metara udaljen od nae krme, pruio

nam se slobodan vidik na njegovu palubu. Hou li ikada zaboraviti trostruku strahotu tog prizora? Dvadeset ili trideset ljudskih leeva, od kojih nekoliko ena, lealo je tamo u posljednjem i najodvratnijem stanju raspadanja izmeu krme i brodske kuhinje. Jasno smo vidjeli da na tom prokletom brodu nema ni ive due. Ipak smo mrtvace zvali u pomo! Da, dugo smo i glasno u trenutku bolne napetosti molili te nijeme i odvratne likove da nam pomognu, da ne dopuste da i mi budemo nalik njima, da nas prime u svoje jadno drutvo! Mahnitali smo u strahu i oaju - bili smo posve ludi od boli zbog svojega gorkog razoaranja. Kad smo po prvi put glasno vrisnuli od uasa, neto se na stranom brodu, nedaleko jedra odazvalo ; glas je bio tako slian ljudskom kriku da bi se i najosjetljivije uho moglo uplaiti i prevariti. U taj nam as opet jedan nenadani trzaj broda otvori vidik na predjel oko potpalublja. Odmah razabrasmo odakle 92 dolazi onaj zvuk. Ugledasmo onaj snani lik, jo uvijek naslonjen na ogradu. ovjek je neprestano klimao glavom, no sad mu nismo mogli vidjeti lice jer je bilo okrenuto od nas. Ruke su mu bile rairene preko ograde, a dlanovi izvrnuti. Koljena su mu bila naslonjena na debeli, napeti konop koji je vezao jedro s ogradom. Na golim leima, s kojih je bio otkinut komad koulje, sjedio je golemi galeb. Marljivo je prodirao ono meso. Kljun i aporke duboko je zario u le, a bijelo perje sasvim je poprskao krvlju. Kako se jedrenjak dalje okretao, ptica je, valjda ugledavi nas, s mnogo muke

izvukla krvavo rumenu glavu. as nas je zaprepateno gledala, zatim se lijeno digla s lesa na kojemu se gostila. Poletjela je iznad nae palube i lebdjela nad njom nekoliko trenutaka s nekim zgruanim komadom u kljunu, s neim to je bilo slino jetri. Taj strahoviti zalogaj padne napokon uz neugodni pljesak do Parkerovih nogu. Neka mi Bog oprosti, no u prvi mi je as mozgom sinula neka misao, misao, koju neu izrei. Krenuo sam prema toj krvavoj mrlji. Pogledah gore i moje se oi sretoe s Augustovim oima, u kojima je bilo toliko snage i razuma da sam se odmah osvijestio. Brzo sam skoio i uz straan osjeaj jeze gurnuo u more taj odvratan predmet. Le s koje je galeb bio uzletio bila je poduprta konopom i lagano se njihala, kako ju je kljuvala ptica mesoder. To su bile kretnje zbog kojih nam se najprije inilo da je ovjek iv. Kad se galeb digao, leina se, olakana, zaljuljala i okrenula, tako da smo joj ugledali lice. Doista, nikad nisam vidio strasniji prizor! Nije vie bilo oiju, a ni mesa oko usta, Vidjeli su se posve goli zubi. To je, dakle, bio smijeak kojim nas je bodrio! To je... no bolje da preutim. Jedrenjak je, kako sam ve rekao, proao kraj nae krme i nastavio polako i sigurno svoj put prema zavjetrini. S njim i s njegovom stranom posadom nestala je sva naa radost, nestala su sva naa vedra privienja. Dok je brod polagano prolazio mogli smo moda nai naina i ukrcati se na nj - da nam nenadano i stravino razoaranje nije posve sputalo i duh i tijelo. Gledali smo i osjeali, ali nismo mogli misliti ni raditi... dok nije bilo prekasno! Koliko je taj

dogaaj oslabio na um, itatelj moe ocijeniti po injenici daje brod bio ve tako udaljen da smo jedva vidjeli polovicu njegova trupa, a onda je pao ozbiljan prijedlog da pokuamo plivanjem dostii brod! Ja sam otad uzalud nastojao otkriti stranu tajnu sudbine tog broda. Njegov nain gradnje i vanjski oblik, kao to sam prije rekao, odavao je dojam da je to nizozemski trgovaki brod, a to je miljenje potvrivala i odjea posade. Lako smo mogli proi93 tati ime broda na krmi, a mogli smo vidjeti i tota drugog to bi nam otkrilo podrijetlo broda da nas golemo uzbuenje nije liilo sposobnosti promatranja i miljenja. Po boji afrana onih tijela koja se jo nisu bila sasvim raspala zakljuili smo da je cijela posada pomrla od utice ili od koje druge strane bolesti. Ako je to bio uzrok (a drugo ne mogu zamisliti), smrt je, sudei prema poloaju leeva, morala doi iznenadno i silovito - posve razliito od onih smrtonosnih bolesti koje poznaje ljudski rod. Moda je i neki otrov dospio u spremite hrane i prouzroio nesreu. Moda su jeli neku nepoznatu, otrovnu vrstu riba ili koju drugu morsku ivotinju, ili pticu. Svakako, posve je beskorisno nagaati kad je sve obavijeno tajnom, pa e to, nema sumnje, zauvijek ostati najstranija i nedokuiva zagonetka. XI Ostatak dana proveli smo u stanju potpune otupljenosti. Buljili smo u brod koji je odlazio dok ga mrak nije posve sakrio, a onda smo se opet donekle osvijestili.

Tada su se vratile muke gladi i ee, kraj kojih su nestale sve druge brige i misli. Do jutra nismo mogli ipak nita uiniti, pa smo se smjestili kako god smo mogli i malo odmorili. Meni je to uspjelo iznad oekivanja, te sam spavao sve dok me prijatelji, koji nisu bili takve sree, nisu u zoru probudili da ponovo pokuamo doi do hrane iz spremita. Vrijeme je bilo posve mirno, a more glatko kao rijetko kad. Bilo je ugodno i toplo. Onaj jedrenjak nismo vie vidjeli. Poeli smo raditi. Istrgli smo, uz malo muke, jo jedan lanac. Oba lanca privrstili smo o Petersove noge, i on je opet pokuao doi do vrata spremita. Mislio je da e ih moi razbiti ako brzo stigne do njih. Nadao se sve vie jer je trup broda leao uspravnije nego prije. Doista je vrlo brzo doao do vrata, skinuo s glenja jedan od lanaca, pokuao razbiti ta vrata, no uzalud graa je bila vra nego to smo mislili. Ve je bio posve iscrpljen od dugog ronjenja, pa ga je trebao netko zamijeniti. Parker se odmah javio. Nakon treeg uzaludnog pokuaja uvidio je da nikako ne moe stii do vrata. August, zbog ranjene ruke, nije mogao razbiti vrata ni kad bi stigao do njih, pa sam tako ja bio na redu uiniti neto za na zajedniki spas. Peters je dolje u prolazu ostavio jedan od lanaca, a ja sam, zaronivi, ustanovio da nemam dosta ravnotee odrati se pod vodom. Stoga odluih najprije potraiti onaj drugi lanac. Tapkajui po podu prolaza osjetih neki tvrdi predmet, te ga odmah zgrabih i vratih se na povrinu. Sad smo vidjeli da sam iznio neku bocu. Na

nau radost boca je bila puna porta. Bogu smo zahvalili za tu pravodobnu pomo. Odmah smo mojim noiem izvukli ep i svaki je potegnuo po jedan umjereni gutljaj. To nas je grijalo, to nam je jaalo tijelo i duh. Zatim smo pomno bocu zaepili i objesili je pomou rupia - tako da se ne razbije. Odmorivi se malo, nakon toga sretnog nalaza, opet zaronih. Sada sam pronaao lanac i odmah izronio. Onda sam svezao lanac i po trei put zaronio. Uvjerio sam se da nema sile koja bi u tom poloaju mogla razbiti vrata spremita. Vratih se natrag oajan. inilo se da vie nema nikakve nade, a po dranju mojih drugova zakljuio sam da su se pomirili s injenicom da e poginuti. Vino je u njima izazvalo neku vrst uzbuenosti koju ja nisam osjetio, valjda zbog ronjenja. Govorili su nesuvislo o stvarima koje nisu bile ni u kakvoj vezi s naim stanjem. Peters me je neprestano zapitkivao o Nantucketu. Sjeam se da mi je i August pristupio ozbiljna lica i zamolio me da mu posudim depni ealj jer da mu je kosa puna ribljih ljusaka i da ih eli ieljati prije nego se iskrca. inilo se daje Parker najvie pri svijesti. On me je molio da se jo jednom spustim u kabinu i da izvuem to god naem. Pristao sam na to. Ronei cijeli jedan sat, donio sam mali konati koveg koji je pripadao kapetanu Barnardu. Odmah smo ga otvorili nadajui se da emo u njemu nai togod za jelo ili pie, no nismo nita, osim neke kutije s britvama i dvije lanene koulje. Zaronih ponovo, no vratih se praznih ruku. Kad mi je glava provirila iz vode, zauo sam kao da se neto na palubi

razbilo. Kad sam iziao iz vode, vidio sam to je bilo. Moji nezahvalni prijatelji iskoristili su moju odsutnost i ispili ostatak vina. elei staviti bocu na mjesto prije nego se vratim, ispustili su je. Ona je pala i razbila se. Kad sam im prigovorio zbog beutna vladanja, August je zaplakao. Ostala su se dvojica pokuala nasmijati, kao da se radi o nekoj ali, no nadam se da nikada vie neu ugledati takav smijeh. Njihova nacerena lica bila su strana. Vjerojatno je vino odmah i snano djelovalo u njihovim praznim elucima, pa su bili potpuno pijani. Jedva sam ih nagovorio da legnu. Odmah su tvrdo zaspali. Disali su glasno i hroptavo. Sada sam bio zapravo sam na jedrenjaku, a misli su mi bile mrane. Nije bilo nikakve nade. Oekivao sam samo polaganu 94 95 smrt od gladi ili, u najboljem sluaju, smrt u prvoj buri koja e nas napasti, jer ovako iscrpljeni ne bismo mogli izdrati jo jednu buru. Muke od gladi koje sam sad osjeao bile su gotovo nepodnoljive. Osjeao sam da bih mogao uiniti sve samo da ih ublaim. Noem sam odrezao komadi konatog kovega i pokuao ga pojesti, ali sam ustanovio da ne mogu progutati ni jedan zalogaj. Ipak mi se uinilo da mi je malo lake ve i od samoga vakanja. Naveer su se moji prijatelji probudili. Svi su bili neopisivo slabi i prestraeni, jer je prestalo djelovanje vina. Tresli su se kao u jakoj groznici i oajno zapomagali za vodom. Njihovo me stanje

dirnulo. Ipak sam se istodobno i radovao to se sretnim stjecajem okolnosti nisam i ja prepustio uitku vina i zapao tako u sjetu i klonulost. Ipak sam se zbog njihova stanja zabrinuo i uzrujao. Oni mi uope nisu mogli pomoi pri traenju hrane. lo nisam bio posve napustio zamisao da se neto donese iz kabine, no nita se nije moglo pokuati, dok se barem jedan od njih sasvim ne oporavi kako bi mogao drati jedan kraj konopa kad budem ronio. inilo se da je Parker nekako vie pri svijesti nego ostali, pa sam nastojao, koliko sam god mogao, podii ga. Mislio sam da bi mu voda mogla koristiti. Svezao sam mu dakle konop oko tijela, pa sam ga doveo do ulaza u kabinu (on je cijelo vrijeme bio sasvim bez volje), gurnuo sam ga u vodu i odmah ga izvukao. Taj mi je pokus dobro uspio. Parker se inio ivahniji i osvjeen, a kad sam ga izvukao iz vode, upitao me sasvim razumno zato sam to uinio. Kad sam mu razjasnio, zahvalio mi se i rekao da se osjea vrlo dobro. Razborito je razgovarao sa mnom o naem poloaju. Odluili smo da jednaki postupak primijenimo kod Augusta i Petersa. To smo odmah uinili i obojica su se poslije kupke osjeali znatno bolje. To sredstvo naglog uranjanja u vodu upamtio sam itajui neku lijeniku knjigu o izvrsnom djelovanju uranjanja u vodu u sluaju kad bolesnik mahnita u pijanstvu. Kad sam ustanovio da im opet mogu povjeriti dranje konopca, zaronio sam tri ili etiri puta redom u kabinu, premda je ve bilo posve tamno i premda su blagi, iroki valovi sa sjevera poeli ljuljati trup broda. Kod tih pokuaja iznio sam dva noa u koricama, prazan vr od

tri galona i jedan pokriva, ali nikakve hrane. Ronio sam sve dok se nisam posve iscrpio, no iznio nisam nita. Nou su ronili Parker i Peters, ali ni oni nisu nita iznijeli, pa smo oajni napustili taj posao jer smo se uvjerili da uzalud troimo snagu. 96 Ostatak noi proveli smo u duevnoj i tjelesnoj klonulosti. Napokon je svanulo jutro esnaestog, pa smo eznutljivo pregledavali obzorje. More je jo uvijek bilo mirno, sa irokim valovima sa sjevera, kao i juer. To je bio esti dan otkako nismo okusili nikakve hrane ni pia, osim one boce porta. Bilo je jasno da moemo izdrati samo jo kratko vrijeme, ne naemo li togod za jelo. Nikad prije nisam vidio, a i ne elim opet vidjeti ljude koji su smravjeli kao Peters i August. Da sam ih takve vidio gdjegod na kopnu, ne bih rekao da znam tko su. Posve su im se izmijenile crte lica, pa nikako nisam mogao vjerovati da su to isti ljudi s kojima sam bio prije nekoliko dana. Premda je i Parker prilino oslabio i bio tako nemoan da ni glavu nije mogao podii, ipak se nije tako promijenio kao ova dvojica. Vrlo je strpljivo podnosio muke, nije se tuio i elio nam je uliti nadu kako je god znao. to se mene tie, ja sam patio manje od ostalih, premda sam na poetku putovanja bio slaba zdravlja. Mnogo sam manje smravio, a um mije bio u punoj snazi, dok su ostali bili posve iscrpljeni, te se inilo da su nekako podjetinjili. Gledao sam njihova nacerena lica s glupim smijekom i sluao njihove besmislice. Ipak bi

se na mahove iznenada osvijestili i kao da bi razumjeli svoje stanje. Tada bi u nekom blijesku ivahn-osti pokuali ustati, i neko bi vrijeme govorili posve razborito, premda puni oaja, o svojim namjerama. Mogue je da su moji drugovi jednako mislili o svojem stanju, mogue je da sam ja nesvjesno zapadao u jednake pretjeranosti i govorio besmislice kao i oni - no to ne mogu znati. Oko podneva je Parker rekao da s lijeve strane broda vidi kopno, i jedva sam ga zadrao da ne skoi u more elei otplivati do kopna. Peters i August se nisu nimalo osvrtali na njegove rijei, jer su utonuli u mrane misli. Pogledao sam onamo kamo je Parker pokazivao, no nisam mogao opaziti ni najmanji trag obale. Predobro sam znao da smo daleko od svakoga kopna da bih se tome nadao. Trajalo je dugo dok sam uvjerio Parkera da se vara. On je tada zaplakao, jecao je kao dijete, glasno se derao, uzdisao je dva ili tri sata, a onda je izmoren zaspao. I Peters i August pokuali su progutati komadi one koe. Savjetovao sam im da je samo provakaju i ispljunu, no bili su preslabi za to. Ja sam meutim i dalje vakao komade koe i bilo mi je lake. Najvie me muila e, pa me je samo sjeanje na strane posljedice zadralo da ne popijem gutljaj morske vode. 97 Tako je prolazio dan kad najednom opazih neko jedro na istoku, nama s lijeve strane. inilo se daje to veliki brod. Plovio je okomito na na bok, udaljen oko dvanaest ili petnaest milja. Nitko od mojih drugova nije

ga jo opazio, a ja sam se suzdravao ne rei im zasad nita da se ne bismo moda opet razoarali. Napokon sam, kad se brod pribliio, jasno razabrao da plovi ravno k nama. Vie se nisam mogao suzdrati, pa sam pokazao brod svojim supatnicima. Oni su odmah skoili na noge i poeli su se neizmjerno radovati, vritati, glupo se smijati, skakati, tapkati po palubi, upati sebi kosu i naizmjence moliti i psovati. Mene je uzbudilo i njihovo vladanje, uzbudila me i vjerojatnost da emo se spasiti, pa nisam mogao i sam ne sudjelovati u tom ludovanju. Pustio sam maha nagonu zahvalnosti i zanosu, te sam se valjao po palubi, pljeskao rukama, vikao i radio sline stvari, dok se iznenada ne osvijestih. Osjetio sam oaj, jer nam je brod najednom okrenuo krmu i zaplovio gotovo u posve suprotnom smjeru. Trebalo mi je vremena da uvjerim svoje bijedne prijatelje da je nastao straan obrat u naim izgledima. Na sva moja uvjeravanja odgovarali su ukoenim pogledima i kretnjama kojima su pokazivali da ne ele biti prevareni takvim iskrivljenim izvjetajem. Osobito me dirnulo Augustovo ponaanje. Usprkos svemu to sam govorio ili inio, on je ustrajao u tvrdnji da nam se brod brzo pribliava, te se spremao ukrcati. Morsku travu, to je plovila uz na jedrenjak, drao je za brodski amac, te je htio - strano urlajui i viui - baciti se na nj. Jedva sam ga zadrao da se ne baci u more. Kad smo se malo umirili, gledali smo kako brod odmie dok nam napokon nije nestao s vidika. Meutim, uz laki povjetarac se poela sputati magla. Upravo tad kad je brod sasvim nestao. Parker se najednom okrenuo k

meni. Izraz lica bio mu je takav da sam zadrhtao. inio se hladnokrvan kao nikada dotle. Prije nego to je i otvorio usta moje mi je srce reklo to e rei. Rekao je da jedan od nas mora umrijeti kako bi ostali mogli ostati ivi. XII U posljednje vrijeme bio sam ve razmiljao o toj krajnjoj strahovitoj nudi, te sam u sebi odluio da u radije umrijeti nego se posluiti takvim sredstvom. Tu odluku nisu nipoto poljuljale sadanje muke zbog gladi. Ni Peters ni August nisu uli 98 Parkerov prijedlog. Odveo sam stoga Parkera na stranu i poeo sam, pozvavi u pomo Boga, prosvjedovati. Dugo sam ga molio - u ime svega to mu je sveto - da odustane od te zamisli i da je uope ne spomene pred drugom dvojicom. On me je sluao i nije pokuao protusloviti, te sam se poeo nadati da u postii svrhu. Kad sam prestao govoriti, on mi, meutim, ree da sve to dobro zna, da je istina sve to sam rekao, i da ovjek ne moe ni zamisliti strasnije rjeenje, no da je on do sada izdrao koliko god ovjek moe podnijeti, te daje nepotrebno da poginu svi kad je mogue i vjerojatno da smrt jednoga spasi ostale. Dodao je da sam sebi mogao pritedjeti muku preobraajui ga, jer je on ve i prije pojave onog broda o svemu dobro razmislio, te daje pojava broda samo odgodila objavu tog prijedloga. Tad sam ga zamolio da prieka bar jo jedan dan ako ve nee odustati od svoje namjere, jer e nam moda

neki brod donijeti spas. Opet sam ponavljao niz razloga za koje sam mislio da bi mogli utjecati na njegovu grubu narav. On mi odgovori da do sada nije o tom govorio, no da vie ne moe izdrati bez hrane, jer bi, barem to se tie njega, bilo prekasno ekati do drugog dana. Kad sam ustanovio da ga neu ganuti blagim nainom, poeo sam drugaije; rekao sam mu da valjda vidi da sam ja od svih nas najmanje pretrpio, da sam sad,prema tome, zdraviji i jai od njega, pa i od Petersa ili Augusta, ukratko, da u znati silom uspostaviti red, bude li potrebno, te da u ga - pokua li on obavijestiti ostale o svojim krvavim i ljudoderskim namjerama - bez oklijevanja baciti u more. Tad me je zgrabio za grkljan, izvukao no, te je nekoliko puta, no bez uspjeha, pokuao zabosti mi ga u trbuh. Samo njegova slabost sprijeila ga je da izvri to krvolono djelo. Ja sam se neobino naljutio, pa sam ga odvukao do ruba broda elei ga baciti u more. Od toga ga je spasilo Petersovo posredovanje. Peters je doao, rastavio nas i upitao za uzrok svae. Prije nego to sam mogao ikako sprijeiti, Parker mu je sve rekao. Uinak njegovih rijei bio je strasniji nego to sam oekivao. I August i Peters, koji su, ini se, i sami u sebi ve nosili strahovitu zamisao koju je Parker prvi izrekao, pristali su na njegov prijedlog, te su zahtijevali da se ona odmah ostvari. Mislio sam da e barem jedan od njih imati toliko razuma da mi pomogne 99 pri otporu protiv izvrenja te ogavne odluke. Nisam

sumnjao u svoj uspjeh, uz uvjet da mi se koji od njih pridrui, ali sam se razoarao u tom oekivanju, pa sam morao najprije pomiljati na svoju sigurnost, jer bi ti ljudi svaki moj otpor mogli uzeti kao dovoljan razlog da u tragediji koja e se, znao sam, uskoro odigrati, sa mnom ne postupaju ba poteno. Rekao sam im da pristajem na prijedlog, ali da bih htio da se sve odgodi za jedan sat, koliko je potrebno da se razie magla, jer je mogue da tada opet ugledamo neki brod. Tekom sam mukom iznudio od njih obeanje da e priekati. Magla se, kako sam i pretpostavljao, jer je uskoro zapuhao povjetarac, digla prije sat vremena, no broda nije bilo na vidiku, pa smo se spremili vui drijeb. S najveom mukom opisujem straan prizor koji sam doivio. Nikakvi kasniji dogaaji nisu mogli izbrisati iz mojeg pamenja taj prizor sa svim njegovim najsitnijim potankostima, i pomisao na njih unitavala mi je svaki trenutak mojeg kasnijeg ivota. Dozvolite mi, da taj dio svojeg izvjetaja ispripovjedim to krae, koliko doputa priroda dogaaja. Jedini mogui nain odluivanja, u kojem e svaki od nas okuati sreu, bilo je izvlaenje slamke. Male drvene trijeske posluile su umjesto slame, a odlueno je da u ih ja drati u ruci. Otiao sam na jedan kraj trupa broda, a moji su bijedni drugovi utke sjeli na drugi kraj, okrenuti leima prema meni. U toj stranoj drami podnosio sam, pripravljajui drijeb, najtee muke. Malo je sluajeva smrtne opasnosti u kojima ovjek ne osjeti arku elju za ouvanjem vlastitog ivota. Sad, kad sam uz taj tihi,

odreeni i nemili posao mogao razmisliti o neznatnoj mogunosti da u se ouvati od najstranije smrti - od smrti s najstranijom svrhom - svaki se djeli moje snage rasprio poput perja na vjetru, te me svladao najjadniji i najbjedniji strah. Najprije nisam imao ni toliko snage prelomiti i sloiti male trijeske. Prsti su mi sasvim otkazali poslunost, a koljena su mi drhtala i udarala jedno o drugo. U mozgu mi je jurilo na tisue besmislenih misli, kako bih se mogao izvui iz te ogavne igre. Htio sam se baciti na koljena pred svoje prijatelje i zamoliti ih da me potede tog posla. Zatim sam pomislio da iznenada navalim na njih, da ubijem jednoga od njih, pa da tako sprijeim vuenje drijeba ukratko, mislio sam na sve, samo ne na izvrenje onoga to sam trebao izvriti. Tim glupim razmiljanjem izgubio sam ve dosta vremena, kad me napokon dozove k svijesti Parkerov glas. Pourivao me, traio je da ih sve ve jednom rijeim strahovite tjeskobe, no ja ni tada 100 jo nisam mogao sloiti trijeske. Bilo je dogovoreno da e onaj koji iz moje ruke izvue najkrau trijesku umrijeti kako bi spasio ostale. Samo onaj tko nije bio u slinom poloaju, osudit e me zbog te oite beutnosti. Napokon vie nisam mogao odgaati, te pooh - srce mi je umalo m probilo grudi - prema potpalublju gdje su me ekali moji prijatelji. Ispruio sam ruku s trijeskama, te je Peters odmah izvukao. Bio je slobodan - njegova trijeska nije bila najkraa. Vjerojatnost da se ja neu

spasiti bila je sad vea. Skupio sam svu snagu i pruio trijeske prema Augustu. I on brzo izvue. I on je bio slobodan. Sad je mogunost za moj ivot ili smrt bila sasvim podjednaka. U tom trenutku osjetih u grudima sve bjesnilo tigra. Osjetih najeu, najpodliju mrnju prema svojem bijednom prijatelju Parkeru, no taj osjeaj ne potraja dugo. Drui, grei se i zatvorenih oiju, pruih mu ruku s dvije preostale trijeske. Prolo je pet minuta dok se odluio vui, a za sve to vrijeme strahovitog ekanja ja nisam otvorio oi. Tada osjetih kako mi je iz ruke naglo izvukao jednu od dviju trijeski. Sudbina je bila odluena - nisam znao da li u moju korist ili protiv mene. Nitko nije nita rekao, a ja se nisam usudio pogledati trijesku koju sam drao. Napokon me Peters uhvatio za ruku i ja prisilih samog sebe otvoriti oi. Po Parkerovu sam dranju odmah opazio da sam spaen, a on osuen. Duboko udahnuh zrak, a zatim se bez svijesti sruih na palubu. Osvijestio sam se na vrijeme da vidim svretak tragedije: Smrt onoga, koji je bio zaetnik te strahote. Nije se uope opirao. Kad ga je Petersov no pogodio u lea, odmah se sruio mrtav. Neu se zadravati pripovijedajui o stranom obroku jela. To moe ovjek samo zamisliti - rijei nemaju snage opisati strahotu stvarnosti. Dosta e biti rei da smo najprije utaili ludu e napivi se Parkerove krvi, a zatim smo se sloili odrezati ruke, noge i glavu. Te smo dijelove zajedno s iznutricom bacili u more. Ostalo smo, komad po komad, pojeli u etiri dana, koje ne u nikada zaboraviti:

sedamnaestog, osamnaestog, devetnaestog i dvadesetog. Devetnaestog se spustio estoki pljusak, koji je trajao petnaest ili dvadeset minuta. Sjetili smo se da u jedan od pokrivaa to smo ih nakon bure bili izvukli iz kabine, uhvatimo neto vode. Uspjeli smo uhvatiti u pokriva jedva pola galona vode, no i ta ograniena zaliha ispunila nas je nekom snagom i nadom. 101 Dvadeset i prvog bili smo opet u krajnjoj nudi. Vrijeme je jo uvijek bilo toplo i ugodno, tu i tamo s maglama i lakim povjetarcem, obino sa sjevera prema zapadu. Dvadeset i drugog, dok smo zajedno sjedili i potiteno razgovarali o naem tunom stanju, iznenada mi bljesne neka zamisao, koja me ispuni vedrom nadom. Sjetih se da mi je Peters, kad smo ruili prednji jarbol, dao jednu od sjekira i da me zamolio da je spremim po mogunosti na neko sigurno mjesto. Nekoliko trenutaka prije nego to su navalili veliki valovi i jedrenjak napunili vodom, ja sam tu sjekiru bio odnio u potpalublje i poloio je na jedan od leaja s lijeve strane. Sad sam se dosjetio kako bi mogli pomou te sjekire probiti palubu iznad spremita hrane i tako se lagano domoi hrane. Kad sam prijateljima priopio tu zamisao oni kriknue od veselja, i svi podosmo prema potpalublju. Tu su potekoe pri silasku bile vee nego kod silaenja u kabinu. Otvor je bio ui jer je ulazna vrata u kabinu odnijelo more, a tu, kod potpalublja, iznosio je ulazni otvor koji je ostao neoteen samo malim djelom. Ipak nisam oklijevao. Svezao sam oko tijela konop, zaronio i brzo dopro do leaja. Odmah sam naao sjekiru. Sjekira

je doekana sa zanosom i radou, a lakou s kojom smo pribavili sjekiru smatrali smo znakom svojega konanog spasa. Sad smo svom snagom raspaljene nade poeli razbijati palubu. Naizmjence smo radili Peters i ja. August, radi svoje ranjene ruke, nije mogao pomagati. Kako smo jo uvijek bili toliko slabi da smo jedva mogli stajati na nogama, nismo mogli ni raditi, a da se svakoga asa ne odmaramo, pa smo uvidjeli da e proi mnogo dugih sati do svretka posla - to jest, dok razbijemo dosta iroki otvor da moemo ui u spremite hrane. To nas ipak nije obeshrabrilo. Radili smo na mjeseini cijelu no te smo u zoru dvadeset i treeg uspjeli. Sad se Peters sam javio da e zaroniti. Opremio se kao i prije, spustio se kroz rupu i uskoro se vratio nosei mali lonac, koji je na nau veliku radost bio pun maslina. Kad smo ih medu sobom razdijelili i pohlepno pojeli, spustili smo Petersa opet kroz rupu. Ovaj put je premaio sva naa oekivanja. Vratio se s velikim butom i bocom madeire. Iz boce smo svaki potegnuli po jedan umjereni gutljaj, jer smo iz iskustva znali kakve su pogubne posljedice neumjerenosti. But, osim kilograma oko kosti, nije bio dobar za jelo jer se od slane vode bio sasvim pokvario. to se mo102 glo jesti podijelismo meu sobom. Peters i August se nisu mogli obuzdati, te su svoje obroke odmah pojeli, no ja sam bio oprezniji, pa sam pojeo samo mali dio svojeg obroka, jer sam se bojao ei, koja e se, znao sam, pojaviti. Tad smo se odmarali od rada, koji je bio

nepodnoljivo naporan. Osjetivi se oko podneva opet neto snaniji i svjeiji, ponovo smo pokuali opskrbiti se hranom. Peters i ja naizmjence smo ronili, s vie ili manje uspjeha, sve do zalaza sunca. Za to smo vrijeme iznijeli jo etiri mala lonca s maslinama, jo jedan but, jednu bocu od gotovo tri galona izvrsne madeire i, emu smo se jo vie obradovali, jednu malu kornjau s otoja Galapagos. Kapetan Barnard je nekoliko komada takvih kornjaa uzeo na brod kad je prilikom izlaska Grampusa iz luke uplovio brod Mary Pitts, koji se upravo bio vratio s lova na tuljane u Tihom oceanu. U nastavku ovog izvjetaja imat u jo prilike spomenuti tu vrstu kornjae. Ona se uglavnom nalazi, kako to i veina itatelja zna, na skupini otoka nazvanih Galapagos. panjolska rije galipago oznaava slatkovodnu golemu kornjau, pa je po toj ivotinji i to otoje dobilo svoje ime. Tu kornjau zovu katkad - zbog njezine veliine i snage - i slonovskom kornjaom. esto su goleme. Vidio sam nekoliko takvih kornjaa koje su bile teke esto do sedamsto pedeset kilograma, no ne sjeam se daje bilo koji pomorac pripovijedao daje vidio primjerke tee od etiri stotine kilograma. Izgled im je neobian, gotovo odvratan. Kreu se vrlo polagano, odmjereno i teko, i tijelo im je pri tom oko tristo centimetra uzdignuto od tla. Vrat im je dug i vrlo tanak, obino od stotinu i ezdeset do esto centimetara, no ja sam ubio kornjau, kojoj je razmak od ramena do glave iznosio nita manje nego jedan metar. Glava je sasvim slina glavi zmije. Te kornjae

mogu ivjeti bez hrane nevjerojatno dugo. Ima primjeraka koji su ivjeli bez ikakve hrane u spremitu broda i po dvije godine - a ipak su ostale jednako debele. Te neobine ivotinje sline su u neemu devi. U vrei pri dnu vrata nose stalnu zalihu vode. U vreama ubijenih kornjaa znali su nai i do tri galona izvrsne i svjee vode, premda nisu cijelu godinu primile nikakvu hranu. Uglavnom se hrane divljim perinom i celerom, pa sonom morskom travom i divljim krukama, od kojih divno uspijevaju. Divlje kruke rastu obino na obroncima breuljaka nedaleko obale, gdje ima i kornjaa. Te su kornjae izvrsne i vrlo hranjive, te su spasile ivote tisuama pomoraca, koji love kitove ili inae plove po Tihom oceanu. 103 Kornjaa koju smo izvukli iz spremita hrane nije bila ba velika. Bila je teka vjerojatno trideset i dva do trideset i pet kilograma. Bila je enka, dobro uzdrana, vrlo debela. U vreici je imala vie od etvrtine bistre i slatke vode. To je doista bilo pravo blago, pa smo slono pali na koljena i gorljivo se zahvalili Bogu za tu pravodobnu pomo. Jako smo se izmuili dok smo ivotinju provukli kroz rupu jer se estoko opirala, a bila je vrlo snana. Umalo je bila pobjegla iz Petersovih aka i otpuzala natrag u vodu, no August joj je bacio na vrat konop s omom, a ja sam skoio u otvor i pomogao Pe-tersu dii je na palubu. Vodu iz vreice paljivo smo natoili u vr koji smo ve

prije donijeli iz kabine. Kad smo to uinili, odbili smo grlo jednoj boci, zaepili ga epom i tako dobili neku vrst ae, koja je sadravala oko pola litre. Zatim smo svaki ispili po jednu punu au vode i odluili drati se te mjere kao dnevnog obroka, dok ne iscrpimo svu zalihu. Kako je posljednja dva ili tri dana vrijeme bilo suho i ugodno, posve se osuila posteljina koju smo izvukli iz kabine i naa odjea, pa smo proveli no (to je bilo dvadeset i treeg) razmjerno ugodno i mirno, budui da smo veerali masline i but s malo vina. Bojali smo se, u sluaju da zapue vjetar, da nam se nou neto od naih zaliha hrane otkotrlja u more, pa smo sve svezali konopom uz ostatke vitla. Kornjau smo prevalili na lea i pomno je svezali, jer smo htjeli da to dulje ostane iva. XIII 24. srpnja. - Tog jutra smo se probudili se divno oporavljeni, i duevno i tjelesno. Opasnost nam je jo uvijek prijetila - nismo znali gdje smo, premda je bilo oito da smo veoma vrlo od kopna. Hrane smo imali samo za etrnaest dana, i to uz najveu tednju, vode gotovo nita, a plutali smo na najobinijem trupu, izloeni na milost svakom vjetru i valu. Ipak smo, sjeajui se strasnijih nevolja i opasnosti, iz kojih smo se nedavno sretno izvukli, smatrali sadanje stanje manjim zlom. Dobro ili zlo tako je relativno! im je izilo sunce, spremili smo se da opet pokuati izvui togod iz spremita hrane, kad je najednom udario jak pljusak uz

104 bljeskanje, pa smo se bacili na hvatanje vode pomou pokrivaa, kako smo to ve jednom i bili uinili. Nismo imali drugog sredstva za skupljanje kinice, imali smo samo taj razapeti pokriva, koji smo u sredini opteretili komadom lanaca. Tako je voda tekla prema sredini pokrivaa i curila u na vr. Na taj smo ga nain gotovo posve napunili, a onda je sa sjevera udario snaan vjetar. Morali smo odustati od tog posla, jer se trup broda opet poeo strano ljuljati, te nismo mogli stajati na nogama. Poli smo prema pramcu i svezali se, kao i prije, za ostatke vitla. Taj smo dogaaj doekali puno mirnije nego to bi itatelj pomislio obzirom na te okolnosti. U podne je vjetar ojaao, a kad je pala no, zapuhala je jaka bura uz pratnju strahovitih valova. Iskustvo nas je, meutim, nauilo kako treba urediti vezove, pa smo tu oajnu no proveli prilino sigurni, iako nas je more gotovo neprestano zapljuskivalo, tako da smo bili mokri do koe i premda smo se neprestano bojali da e nas valovi otpraviti u more. Sreom, bilo je toplo, pa nam je voda gotovo godila. 25. srpnja. - Bura je ujutro jenjala, vjetar je puhao slabije, a more se prilino smirilo, pa nas valovi vie nisu preplavljivali. Na nau smo veliku alost ustanovili, meutim, da nam je more uzelo dva lonca s maslinama i cijeli but, premda smo sve to bili dobro zavezali. Ipak smo odluili ne ubiti kornjau, te smo se zadovoljili zajutarkom od nekoliko maslina i po jednom mjericom vode pomijeane s pola vina. Ta nas je

mjeavina dobro okrijepila, a ipak se ne nismo opili, kao kad smo pili porto. More je jo uvijek bilo previe burno da bismo opet mogli pokuati izvaditi togod hrane iz spremita. Neki su predmeti, koji nam u naem poloaju nisu trebali, isplivali toga dana kroz otvor, a voda ih je odmah odgurnula u more. Opazili smo daje trup broda sada jae nagnut nego prije, pa smo neprestano morali biti svezani. Tako smo proveli tuan i neugodan dan. U podne se pojavilo sunce, gotovo okomito iznad nas, pa nije bilo sumnje da nas je niz sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova dognao u blizinu ekvatora. Predveer smo vidjeli nekoliko morskih pasa i prilino smo se uzbudili, vidjevi kako nam se neki vrlo veliki morski pas nemilo pribliava. Jednom se trup broda naglo nagnuo, pa je paluba uronila pod vodu. Onda je neman preplivala iznad nas, okrenula se upravo iznad ulaza u kabinu i repom je snano udarila Petersa. Uvelike nam je laknulo kad je napokon jedan veliki val odnio morskoga psa s palube u more. Da je vrijeme bilo mirnije, lako bismo ga uhvatili. 105 26. srpnja. - Vjetar je tog jutra prilino jenjao, a ni more nije bilo jako burno, pa smo odluili nastaviti s radom u spremitu hrane. Radei prilino teko cijeli dan, ustanovili smo da u tom dijelu broda ne moemo nita vie nai, jer su se nou sruili zidovi u toj prostoriji, pa je voda sve odnijela u teretni prostor. To nas je otkrie ispunilo oajem. 27 srpnja. - More je gotovo u potpunosti glatko. Lagani vjetar jo uvijek pue sa sjevera i sa zapada. Kad je

poslije podne prigri-jalo sunce, osuili smo svoju odjeu. e smo utaili kupajui se u moru, no pri tom smo morali biti vrlo oprezni jer smo se bojali morskih pasa, koje smo vidjeli oko jedrenjaka. 28. srpnja. - Jo uvijek lijepo vrijeme. Jedrenjak se sada tako opasno nagnuo da smo se uplaili kako e se posve prevrnuti. Pripremili smo se kako smo najbolje mogli izbjei toj opasnosti. Svezali smo kornjau, vr s vodom i preostala dva lonca s maslinama to smo mogli dalje u zavjetrinu, s vanjske strane trupa, ispod glavnog lanca. More je cijeli dan vrlo glatko, s malo vjetra ili uope bez vjetra. 29. srpnja. - Vrijeme kao juer. Augustova ranjena ruka pokazuje znakove obamrlosti. On se tui na pospanost i na jaku ed, no nema jaih bolova. Nikako mu ne moemo pomoi, osim to mu ruku trljamo s malo octa iz lonca s maslinama, no ini se, da od toga nema nikakve koristi. Uinili smo sve to smo mogli da mu bude ugodnije, i utrostruili smo njegov obrok vode. 30. srpnja. - Neobino vru dan bez vjetra. Golemi morski pas plivao je cijelo prije podne oko trupa broda. Pokuavali smo nekoliko puta bezuspjeno ga uhvatiti petljom. Augustu je puno gore. On oito propada i zbog nedostatka dobre hrane i zbog posljedica rane. Neprekidno se moli ne bi li se oslobodio svojih patnja i eli si samo smrt. Te veeri pojeli smo posljednje masline, a voda u vru bila je tako bljutava da je bez vina nismo mogli piti. Ujutro smo odluili ubiti kornjau. 31. srpnja. - Proveli smo vrlo nemirnu i napornu no jer

je poloaj trupa broda bio kritian. Ujutro smo ubili kornjau i raskomadali je. Ustanovili smo da je mnogo manja nego to smo mislili, premda je bila dobro popunjena - mesa je bilo ukupno jedva pet kilograma. Da bi meso to dulje odrali upotrebljivim, razrezali smo ga na posve sitne komade i stavili ih u tri preosta106 la lonca od maslina i u bocu od vina (samo nam je to od svega ostalo), a zatim smo meso zalili octom koji nam je ostao u Ione ima od maslina. Tako smo spremili oko kilogram i pol kornjaina mesa. Mislili smo to ne dirati dokle god ne pojedemo ostalo. Odluili smo smanjiti svoj dnevni obrok mesa - tako emo imati hrane za trinaest dana. U sumrak udari jak pljusak s grmljavinom i sijevanjem, no bio je tako kratak da smo jedva uspjeli uhvatiti oko pola pinte vode. Pristali smo svu tu vodu dati Augustu, koji je sad, inilo se, bio na kraju. On je ispio vodu iz pokrivaa kako smo je uhvatili (drali smo pokriva iznad njega, pa mu je voda tekla ravno u usta), jer nismo imali nikakve druge posude, a nismo htjeli izliti vino iz boce ili bljutavu vodu iz vra. Neto od toga svakako bismo bili uinili da je pljusak potrajao. Bolesniku, ini se, nije bilo od vode lake. Ruka mu je bila posve crna, od ake do ramena, a noge su mu bile hladne kao led. Svaki as smo oekivali da e izdahnuti. Bio je strano smravio. Kad smo isplovili iz Nantucketa, imao je ezdeset i tri kilograma , a sada nije imao vie od dvadeset ili najvie dvadeset i pet kilograma. Oi su mu duboko upale, te su se jedva i opaale. Koa na licu visjela je tako mlohavo da mu je

smetala kad je vakao hranu, a jedva je gutao i tekuinu. 1. kolovoza. - Vrijeme je jednako toplo, sunce nesnosno vrue. Trpjeli smo strahovitu e, voda u vru bila je posve gnjila, u njoj su vrvjeli nametnici. Ipak smo popili mjericu te vode pomijeane s vinom, ali smo samo malo utaili e. Vie nas je osvjeilo kupanje u moru, no tim smo se sredstvom - zbog blizine morskih pasa - rijetko kad mogli posluiti. Sad nam je bilo jasno da Augustu nema spasa - umire. Nismo mu mogli olakati patnje, koje su bile velike. Oko dvanaest sati izdahnuo je u jakim grevima, a da ve nekoliko sati uope nije progovorio ni rijei. Njegova smrt ispunila nas je mranim slutnjama i utjecala je na nae raspoloenje tako snano da smo cijeli dan nepomino prosjedili kraj lesa i razgovarali samo aptom. Tek kad se sasvim smrailo, skupili smo hrabrost ustati i baciti tijelo u more. Bilo je neizrecivo odvratno i ve toliko gnjilo da se otkinula noga kad ju je Pe-ters uhvatio u namjeri da digne tijelo. Kad je le, koji se raspadao kliznuo preko ograde u more, fosforno nam je svjetlucanje lesa otkrilo sedam ili osam golemih morskih pasa; a kad su morski psi poeli trgati svoj plijen, ulo se, valjda na udaljenost od jedne milje, kako im zubi kljocaju. Mi smo se tresli od straha sluajui taj zvuk. 107 2. kolovoza. - Jednako strana tiina i vruina. Zora nas je zatekla posve klonule i tjelesno iscrpljene. Voda u vru bila je sad posve neupotrebljiva - pretvorila se u gustu elatinoznu tvar u kojoj su se mekoljili runi crvi. Ispraznili smo vr i dobro ga oprali u moru, a onda

smo u njega nalili malo octa iz naih posuda s kornjainim mesom. Sad smo jedva podnosili e, te smo je uzalud pokuavali ugasiti vinom; ono ju je samo pojaalo, a osim toga, odmah smo se strano opijali. Zatim smo pokuali ublaiti svoje muke mijeajui vino s morskom vodom, ali smo odmah poeli strano povraati pa smo se odrekli tog sredstva. Cijeli smo dan vrebali priliku za kupanjem no bez uspjeha. Trup broda su opkolili sad sa svih strana morski psi. Bili su to, nema sumnje, one iste nemani koje su juer prodrle naega bijednog prijatelja. Sada su ekale novu, slinu gozbu. Ta nas je okolnost ispunila gorkim i tunim slutnjama. Znali smo da je kupanje neopisivo ugodno i da nam je to sredstvo posve uskraeno. Pomisao na to bila je nepodnoljiva. Nismo uope bili sigurni jer nas je i najmanje klizanje ili kriva kretnja mogla baciti na dohvat tih prodrljivih riba, koje su se, plivajui sve do ruba jedrenjaka, nagurale oko nas. Nikakva vika, nikakvo nae nastojanje nije ih plailo. tovie, kad je Peters jednog od najveih morskih pasa udario sjekirom i prilino ranio, taj je morski pas i dalje navaljivao na nas. U sumrak se pojavio oblak, ali je, na nau veliku alost, proao bez kie. Gotovo je nemogue razumjeti nae patnje od ei. Proveli smo no bez sna, mueni ei i strahom pred morskim psima. 3. kolovoza. - Nikakve nade da emo se spasiti. Jedrenjak se ve tako nagnuo da uope nismo vie mogli stajati na palubi. Pourili smo se osigurati vino i kornjaino meso, da nam ne propadne, ako se prevrnemo. Izvukli smo dva klina i sjekirom ih zabili

kojih pola metra iznad vode sa strane zavjetrine, nedaleko kobilice broda, jer smo leali gotovo ve posve na boku. Za te klinove smo svezali smo hranu jer je tu bila sigurnija nego prije, ispod lanca. Cijeli dan smo strahovito bili edni - nije bilo nikakve prilike za kupanje jer nas morski psi nisu ni naas ostavljali. Nismo mogli ni spavati. 4. kolovoza. - Malo pred zoru opazili smo da se trup prevre, te smo se spremili sprijeiti najgore. Trup se okretao ispoetka polagano i postepeno, pa smo se onda uspjeli uspeti na uzdignutu stranu - po konopima kojima smo svezali hranu za klinove. Nismo raunali s ubrzanjem okretanja. Trup se poeo ponovo 108 okretati tako naglo da se u taj tren nismo mogli ni pomaknuti. Prije nego to smo i znali to se dogaa bili smo estoko baeni u more. Koprcali smo se malo ispod povrine vode, a tik nad nama nalazio se golemi trup broda. Kad sam potonuo, morao sam ispustiti konop koji sam drao. Ustanovio sam da sam pod brodom, pa kako sam bio gotovo posve iscrpljen, jedva sam se i pokuavao spasiti, te sam se u nekoliko trenutaka pomirio s injenicom da u umrijeti. Ipak sam se i ovoga puta prevario. Nisam uzeo u obzir prirodni ods-kok trupa. Nastali vrtlog vode, od djelomino obratnog okretanja, izbacio me je na povrinu jo snanije nego to sam bio uronjen. Kad sam izronio, bio sam, koliko sam mogao ocijeniti, osamnaestak metara daleko od trupa broda. Jedrenjak je leao s kobilicom prema gore i silno se

ljuljao, a more je sa svih strana bilo vrlo uzburkano i puno vrtloga. Nigdje nisam vidio Petersa. Jedna bava za ulje plivala je nekoliko stopa od mene, a i razliiti drugi predmeti s jedrenjaka plutali su naokolo. Sad sam se bojao samo morskih pasa, za koje sam znao da su u blizini. Da mi se ne priblie, lupao sam rukama i nogama po vodi okruivi se pjenom i plivao prema trupu broda. Samo tome mogu, nema sumnje, zahvaliti svoj spas. More je, naime, prije nego se brod prevrnuo bilo tako puno nemani da sam se zacijelo morao plivajui sukobiti s kojim morskim psom. Ipak sam, sreom, stigao itav do boka broda. Toliko sam oslabio od tekog napora da se bez Petersove pravodobne pomoi ne bih uspio popeti na brod. Peters se, na moju veliku radost, pojavio (popeo se na kobilicu sa suprotne strane trupa) i bacio mi kraj konopa, koji je bio svezan za klin. Tek to smo izmaknuli toj opasnosti, morali smo obratiti pozornost na drugu stranu pogibelj koja nam je prijetila - glad. Svu nau zalihu hrane odnijela je voda, koliko god smo se trudili osigurati je. Spoznavi da vie nema ni najmanje mogunosti pribaviti novu hranu, obojica smo u oaju glasno zaplakali kao djeca, te nismo ni pokuali utjeiti jedan drugoga. Teko je razumjeti takvu slabost. Onome tko jo nikada nije bio u slinom poloaju ona e se svakako initi neobinom, no treba se sjetiti daje na duh, zbog duge oskudice i straha, bio tako rastrojen da nas nitko ne smije promatrati kao ostala razumna stvorenja. U kasnijim opasnostima, koje su bile jednake, ako ne i gore, hrabro sam podnosio sve

muke, a Peters je, kako e itatelj i sam vidjeti, pokazivao neku stoiku filozofiju, jednako nevjerojatnu kao to 109 je nevjerojatna ova djetinjasta tromost i slaboumnost razlika je samo u duevnom raspoloenju. Prevrtanje jedrenjaka, pa i njegove posljedice - gubitak vina i kornjaina mesa - ne bi zapravo toliko pogorale na poloaj da nismo izgubili i pokrivae kojima bismo mogli hvatati kinicu i vr, u koji bismo mogli spremiti vodu. Cijeli donji dio broda - esto do devetsto centimetara od ruba do kobilice, pa i sama kobilica - bio je gusto pokriven velikim koljkama za koje smo ustanovili da su izvrsna i zdrava hrana. Tako se dogaaj, koji nam se inio tako straan, pokazao vie koristan nego tetan. Otkrio nam je zalihe hrane koja e nam biti dovoljna za mjesec dana, budemo li je tedljivo troili, a to je uvelike pridonijelo i naoj udobnosti, jer smo sada bili u puno manjoj opasnosti nego prije. Trebalo je, meutim, nabaviti vodu, ali kako? Ta nas je potekoa uinila slijepima za sve prednosti naeg novog stanja. Da budemo u sluaju kie spremni, skinuli smo koulje da ih upotrijebimo kao to smo prije upotrebljavali pokrivae - no nismo se nadali da emo, pa ni u najpovoljnijim okolnostima, uhvatiti na taj nain vie od polovice pinte vode. Cijeli dan nije bilo ni traga oblacima, a muke od ei bile su gotovo nepodnojive. Peters je nou jedva sat vremena spavao nemirnim snom, no ja nisam ni na trenutak sklopio oi. 5. kolovoza. - Danas je zapuhao ugodan povjetarac i

natjerao nas kroz golemu povrinu pokrivenu morskom travom u kojoj smo sretno pronali jedanaest malih rakova, pa smo si priutili nekoliko slasnih obroka. Ljuske tih rakova bile su sasvim mekane, te smo ih pojeli itave. Od njih nismo bili tako edni kao od koljki. Kako u travi nismo vidjeli ni traga morskim psima, usudili smo se i okupati. Ostali smo u vodi etiri ili pet sati i znatno utaili e. Vrlo smo se dobro osvjeili i tako ugodnije proveli no. Obojica smo malo odspavali. 6. kolovoza. - Nagla i neprekidna kia blagoslovila je taj dan. Padala je od podneva do noi. Gorko smo alili gubitak vra i boce, jer bismo bili, unato, nespretnom sredstvu za hvatanje kinice, napunili barem vr, ako ne i vr i bocu. Ovako smo pokuali utaiti e cijedei koulje natopljene vodom, cijedei u kapima dragocjenu tekuinu u usta. Tako smo proveli cijeli dan. 7 kolovoza. - Upravo u zoru smo istodobno obojica opazili na istoku jedro koje je oito plovilo prema nama! Pozdravili smo tu no divnu sliku slabim, ali dugim i zanosnim krikom, te smo odmah poeli davati sve mogue znakove. Mahali smo kouljama, skakali uvis koliko god smo onako oslabljeni mogli, a i vikali smo svom snagom svojih plua, premda je brod bio udaljen najmanje petnaest milja. Ipak se brod pribliavao naem trupu. Znali smo da mora doi do nas, da nas mora opaziti nastavi li put tim smjerom. Sat kasnije jasno smo vidjeli ljude na palubi. To je bio dug, niski, gizdavi brod s vrnim jedrima, s crnom

kuglom na prednjem vrnom jedru i s potpunom posadom. Najednom smo se prestraili da e nas prepustiti sudbini - koliko god nismo mogli ni zamisliti da nas nisu opazili. To bi bio in najveeg divljatva, a ipak, koliko se god inilo nevjerojatno, na moru je to bio est sluaj u slinim prilikama. Takva su divljatva znala izvriti stvorenja koja se ubrajaju u ljudski rod. Mi smo sad, hvala Bogu, bili sretniji, jer smo opazili ivahno komeanje na brodu, koji je digao britansku zastavu. Po okretanju k vjetru zakljuili smo da plovi ravno prema nama. Pol sata kasnije bili smo u kabini broda. To je bio brod Jane Guy, koji je pod zapovjednitvom kapetana Guya, isplovivi iz Liverpoola, plovio u Juno more i Tihi ocean radi lova na tuljane i trgovine. Sluaj jedrenjaka Poly iz Bostona i njegova sudbina tako je oito slina naoj da ne mogu, a da to ne spomenem. Taj je brod sa stotinu i trideset tona tereta drva i hrane isplovio 12. prosinca 1811. pod zapovjednitvom kapetana Casneaua, iz Bostona za Santa Croix. Osim kapetana, bilo je na brodu osam ljudi: porunik, etiri mornara i kuhar, te g. Hunt i njegova sluavka, Crnkinja. Petnaestog, kad su proli pliak kod Georgesa, za vrijeme snanog jugoistonog vjetra brod je dobio rupu, te se napokon prevrnuo, no nije se slomio, i brod se opet uspravio. Tako su ostali u tom poloaju, s vrlo malo hrane, stotinu devedeset i jedan dan (od 15. prosinca do 20 lipnja), kad je kapetana Casneaua i Samuela Badgera, koji su jedini ostali ivi, s trupa pokupio brod Fame iz Hulla. Taj je brod, pod

zapovjednitvom kapetana Featherstonea, plovio iz Rio de Jeneira kui. Kad su ih nali, bili su na 28 sjeverne irine i 13 zapadne duine - bili su, dakle, noeni oko dvije tisue milja! Fame je 9. srpnja susreo jedrenjak Dromeo pod zapovjednitvom kapetana Perkinsa, koji je oba patnika iskrcao u Kennebecku. Izvjetaj, iz kojega sam sakupio ove podatke svrava ovim rijeima: "Prirodno je pitati se kako su tako dugo mogli plutati naj-prometnijim dijelom Atlantskog oceana, a da ih cijelo vrijeme nitko nije naao. Oni su proli kraj vie od dvanaestak brodova, ili od kojih im se jedan tako pribliio da su jasno mogli vidjeti ljude na palubi i ljude koji su ih promatrali s jarbola, pa ipak je posada broda - na neopisivo razoaranje gladnih i napola smrznutih ljudi - uguila u sebi osjeaj suuti i otplovila, prepustivi ih okrutno sudbini!' XIV Jane Guy bila je lijep brod s vrnim jedrima, nosivosti stotinu i osamdeset tona. Bio je neobino vitkih bokova, a na vjetru, pri blagom vremenu jedna od najbrih jedrenjaa, to sam ih ikada vidio. Na uzburkanu moru nije bila ba zgodna, a s obzirom na svrhu kojoj je bila namijenjena, preduboko je gazila. Za takvu su svrhu zgodniji iroki brodovi, s razmjerno pliim gazom recimo brod od tri stotine do pet stotina tona. Jedrenjaa je trebala biti opremljena kao jedrenjak s tri jarbola i trebala je biti graena razliito od obinih brodova na Junom moru. Svakako, i dobro naoruana. Trebala je

imati, recimo, deset ili dvanaest kratkih brodskih topova od est kilograma i dva ili tri duga, sa irokim mjedenim cijevima, a uz svaki top krinju za oruje, koja ne proputa vodu. Sidra i elini konopi trebali bi biti znatno vri nego obino, a to je najvanije, posada bi morala biti mnogobrojna i sposobna. Brodu, kakav sam opisao, bila bi potrebna posada od barem pedeset ili ezdeset snanih momaka. Jane Guy imala je posadu od trideset i pet sposobnih mornara, ne raunajui kapetana i porunika, no nije bila naoruana ni opremljena kako bi trebalo i kako bi to poelio pomorac koji poznaje sve potekoe i opasnosti tog zanimanja. Kapetan Guy bio je vrlo uglaen gospodin i ovjek s velikim iskustvom u trgovini na Jugu, kojoj je posvetio vei dio svoga ivota, no nedostajalo mu je snage, pa prema tome i poduzetna duha, koji je tu svakako potreban. Bio je suvlasnik broda kojim je zapovijedao i bio je ovlaten da na putovanju po Junom moru ukrca svaki teret koji mu se nae pri ruci. Vozio je, kao obino na takvu putovanju, krunice, ogledala, kresiva, sjekire, sjekirice, pile, bradve, blanje, dlijeta, ljebasta dlijeta, svrdla, turpije za kovinu, strugae, velike turpije, ekie, avle, britve, igle, konac, lonarsku robu, pamuk i druge osobne predmete i sitnice. Jedrenjaa je iz Liverpoola isplovila 10. srpnja, dvadeset i petog prela je Rakovu obratnicu na 20 zapadne duljine i stigla dvadeset i devetog na jedan od Kapverdskih otoka, gdje je ukrcala sol i druge potreptine za putovanje. 3. kolovoza napustila 112

je Kapverdske otoke i zaplovila na jugozapad, prema obali Bra-zilije, te je prela ekvator izmeu 28 i 30 zapadne duljine. Tim smjerom obino plove brodovi iz Europe prema Rtu Dobre Nade ili prema Istonoj Indiji. Tako se brodovi uklanjaju zavjetrini i jakim protivnim strujama koje stalno prevladavaju uz obalu Gvineje, a to je, napokon, i najkrai put, jer tu uvijek ima zapadnih vjetrova pomou kojih se dolazi do Rta. Kapetan Guy se namjeravao najprije zaustaviti kod Kerguelenove zemlje - ne znam zato. Kad su nas bili pokupili, jedrenjaa je prola kraj Rta St. Roque na 31 zapadne duljine. Prema tome smo ustanovili da je trup naeg broda plutao od sjevera prema jugu itavih 25! Na palubi Jane Guy postupali su s nama vrlo ljubazno, kako je to zahtijevalo nae bijedno stanje. Nakon etrnaest dana, dok smo uz blagi povjetarac i lijepo vrijeme plovili neprestano prema jugozapadu, Peters i ja sasvim smo se oporavili od posljedica nedavne oskudice i stranih patnji, te smo se svega sjeali vie kao nekog jezovitog sna iz kojega smo se sretno probudili nego prave i gole zbilje. Kasnije sam ustanovio daje obino ta pojava djelominog zaborava posljedica naglih prijelaza iz radosti u alost ili iz alosti u radost - stupanj zaborava odgovara stupnju razlike u promjeni osjeaja. Ja, na primjer, nikako ne mogu zamisliti punu mjeru bijede koju sam podnosio u one dane na trupu. Sjeam se dogaaja, ali ne i osjeaja koje su ti dogaaji izazivali u ono doba. Znam samo to da sam tada mislio da ljudska priroda nikako ne bi mogla podnijeti vee patnje.

Putovali smo nekoliko tjedana, a da se nije dogodilo nita znaajno od sluajnog susreta s nekim kitolovcima. esto bismo susreli kojeg crnog ili pravog kita, kako ga nazivaju za razliku od uljeure. Uljeura ima uglavnom juno od dvadeset i pete usporednice. 16. rujna, u blizini Rta Dobre Nade, jedrenjaa je doivjela prvu jau buru otkako je isplovila iz Liverpoola. U tom dijelu, no jo ee juno i istono od Rta (mi smo bili zapadno), pomorci se esto moraju boriti sa stranim burama sa sjevera. One uvijek uzburkaju more, a jedna je od njihovih najopasnijih znaajki iznenada promjena smjera vjetra. To se obino dogodi kad bura najsnanije pue. Jedan trenutak pue pravi orkan sa sjevera ili sjeveroistoka, a onda se odjednom iz toga smjera ne javi vie ni daak vjetra, ve iznenada neopisivom snagom zapue s jugozapada. Svijetla mrlja na jugu siguran je predznak promjene vremena, pa tako brod moe poduzeti sve potrebne mjere opreza. 113 Bilo je oko est ujutro kad je zapuhao vjetar jakim udarcem i, kao obino, sa sjevera. Oko osam vjetar je ojaao i navalio na nas tako golemim valovima kakve nikada nisam vidio. Svaki predmet na brodu bio je osiguran kako se najbolje moglo, no jedrenjaa se strano naprezala. Pokazala je, pritom, kako je loe kakvoe jer je svaki as uranjala pramcem i teko se borila sa svakim valom. Naredni bi je val ipak opet zalio. Ba pred zalazak sunca pojavi se na jugozapadu svijetla mrlja koju smo oekivali i za jedan sat smo opazili daje malo glavno jedro mlitavo zalepralo uz

jarbol. Dva sata kasnije, usprkos svim mjerama, legli smo kao zaarani na bok, a pobjenjela pjena poletjela je preko nas. Jugozapadnjak je, sreom, tek jednom zapuhao, pa je uspjelo uspraviti brod bez gubitka krieva. Zatim smo se jo nekoliko sati borili s uzburkanim morem, a prema jutru je vrijeme bilo opet gotovo jednako kao prije bure. Kapetan Guy je rekao da smo se udom spasili. 13. listopada ugledali smo otok Princa Edvvarda na 46 59' june irine, 37 46' istone duljine. Dva dana kasnije bili smo nedaleko otoka Possession, a tada smo proli kraj otoka Crozet na 42 59' june irine, 48 istone duljine. Osamnaestog stigosmo do Kerguelenova otoka ili Pustog otoka u junom Indijskom oceanu, te se usidrismo u Boinoj luci, u vodi dubokoj etiri hvata. Taj otok, ili bolje, skup otoka, lei jugoistono od Rta Dobre Nade. Od toga rta je udaljen gotovo osam stotina liga. Otkrio ga je 1772. Francuz barun de Kergulen ili Kerguelen, koji je mislio da je taj otok dio nekoga velikog junog kontinenta, te je tako i izvijestio. To je u ono doba pobudilo prilino zanimanje. Stoga je vlada uzela stvar u ruke, te je naredne godine poslala baruna da svoje otkrie tono ispita. Tada se otkrila zabluda. Godine 1777. naiao je na isti skup otoka kapetan Cook. On je glavni otok nazvao Pustim otokom. To mu ime izvrsno pristaje, no kad se pomorac pribliava tom otoku ini mu se da nije tako. Veina breuljaka pokrivena je od rujna do oujka divnim zelenilom. Uzrok je toj varljivoj pojavi neka mala biljka, slina

alpskoj saxi-fragi, koja bujno raste na irokim komadima zemlje, na nekoj vrsti razmrvljenog tresetita. Osim te biljke na otoku nema ni traga nekom znaku biljnoga svijeta, izuzevi neto krupne bujne trave u blizini luke, neto liaja i grmlja, koje je slino zelju, kad ve nosi sjeme, i koje je gorka i ljuta okusa. Povrina otoka je breuljkasta, no nijedan breuljak nije visok. Ipak su vrhovi breuljaka pokriveni vjenim snijegom. Na otoku ima nekoliko luka, meu kojima je najzgodnija Boina luka. Ta je luka prva po redu na sjeveroistonoj strani otoka, a do nje se dolazi kad se uz sjevernu obalu oplovi Rt Francois, koji svojim osobitim oblikom slui kao putokaz. Istaknuta toka rta svrava visokom klisurom u kojoj je iroka rupa i ini se kao neki prirodni svod. Ulaz je na 48 40' june irine, 69 6' istone duljine. Kad se tuda proe, dolazi se do dobrog sidrita kojeg okruuje nekoliko malih otoka, koji su dovoljna zatita od svih istonih vjetrova. Krenemo li od tog sidrita dalje prema istoku, dolazimo u Osin zaljev - u glavni dio luke. To je mali bazen dubok etiri hvata, s dnom od tvrde gline, a posve je opkoljen kopnom. Brod tu moe bez opasnosti ostati usidren velikim sidrom i do godinu dana. Zapadno, kod ulaza u Osin zaljev, tee na dohvat mali potok s izvrsnom vodom. Na Kerguelenovu otoku ima jo uvijek nekih tuljana s dlakavim krznom, a ima i mnogo tuljana sa surlom, poznatih pod imenom morski slon. Ptica ima vrlo mnogo. Osobito puno ima pingvina, i to etiri razliite

vrste. Najvei je kraljevski pingvin -nazvan tako zbog veliine i lijepa perja. Gornji dio njegova tijela obino je siv, katkad nekako ljubiasto obojen, a donji je dio neopisivo bijel. Glava mu je sjajno, blistavo crna, a takve su mu i noge. Najljepe su ipak dvije iroke zlatne trake perja, koje idu od glave do grudi. Kljun mu je dug i ruiast ili jarko crven. Te ptice hodaju uspravno i dostojanstveno. Glavu nose visoko, krila su im sputena uz tijelo, kao ruke, a rep im stri od tijela usporedno s nogama. Stoga su vrlo slini ljudskim stvorenjima, pa e njihova pojava na prvi pogled ili u sumrak lako zavarati gledaoca. Kraljevski pingvini koje smo vidjeli na Kerguelenovu otoku vei su od guske. Jo ima makaronskih pingvina, magareih pingvina i drutvenih pingvina. Ti su pingvini puno manji, perje im nije tako lijepo, a i inae se razlikuju jedni od drugih. Osim pingvina ima i mnogo drugih ptica. Treba spomenuti morske kokoi, modre golube, patke, portegmontske kokoi, kukaste kormorane, golube, morske lastavice, morske galebove, burnice, velike golubove i, napokon, albatrose. Veliki golub velik je kao obini albatros i mesoder je. esto ga nazivaju i kostolomcem ili morskim orlom. To su vrlo neoprezne ptice. Kad su dobro skuhane, tena su hrana. esto lete nad povrinom vode sasvim rairenih krila, te se ini da uope ne miu krilima. 114 115 Albatros je jedna od najveih i najdivnijih ptica Junog mora. To je vrst galeba. Svoj plijen hvata u letu. Nikada

ne dolazi na kopno, osim kad treba snesti jaja. Izmeu te ptice i pingvina postoji neobino prijateljstvo. Gnijezda grade zajedno. Albatrosovo je smjeteno u sredini izmeu etiriju gnijezda pingvina. Pomorci nazivaju skupove takvih gnijezda gnjezditem. Ta su gnjezdita opisana u mnogim knjigama, no ima itatelja koji zacijelo nisu jo proitali te opise, pa u ja neto rei o pingvinu i albatrosu, o njihovu nainu graenja gnijezda i o njihovu ivotu. Kad doe doba leanja na jajima, ptice se skupe u velikim jati- j ma, te se ini da se nekoliko dana dogovaraju. Napokon krenu na posao. Izaberu ravan komad tla, dosta irok, obino je to povrina od tri do etiri ara, to blie moru, ali ipak dosta udaljenu, da ih more ne preplavi. Kod izbora mjesta odluuje ravnina povrine. Mjesto mora biti to manje zakreno kamenjem. Kad je to pitanje rijeeno, ptice u isti mah i nekako jednoduno, matematiki tono nacrtaju etverokut ili pravokutnik - prema tome, kako bolje odgovara prirodi tla, i dovoljno veliku, da se unutar nje lako mogu smjestiti sve udruene ptice, ali ni jedna vie, - vjerojatno zato, da se tu ne bi smjestile ostale ptice, koje nisu sudjelovale u graenju gnjezdita. Jedina strana omeenog tla ide usporedo s rubom vode, a otvorena je za ulazak i izlazak. Kad su tako utvrene granice gnjezdita, prostor se oisti od svih otpadaka i smea. Ptice odnesu kamen po kamen izvan granica, poslau to kamenje tik uz granicu i tako s tri kopnene strane podignu zid. S unutarnje strane uza zid naine savreno ravan i gladak put, irok

dva do tri metra, koji vodi oko cijelog gnjezdita, i slui kao javno etalite. Tada podijele cijelu povrinu u jednake male etverokute. To naine tako da sagrade uske, vrlo glatke puteljke, koji u pravim kutovima vode po cijelom gnjezditu. Na svakom raskru tih puteljaka sagrade po jedno albatrosovo gnijezdo, a u sredini svakoga etverokuta sagrade pingvinovo. Tako je svaki pingvin opkoljen sa etiri albatrosa, a svaki albatros istim brojem pingvina. Pingvinovo gnijezdo posve je plitka rupa u zemlji, tek tolika da sprijei da se pingvinovo jedino jaje ne otkotrlja. Albatrosovo gnijezdo nije tako jednostavno. To je breuljak visok tristotinjak centimetara, a u promjeru esto. Taj breuljak nainjen je od zemlje, morske trave i koljaka, a albatros se ugnijezdi na njegovu vrhu. Ptice se posebno brinu da im gnijezda nikada ne budu prazna, ni za vrijeme leanja, ni dok mladi nisu dovoljno snani da se sami mogu brinuti za sebe. Dok je mujak odsutan pribavljajui hranu, u gnijezdu je enka, i tek kad se vrati njezin drug, ona izlijee. Jaja nikad nisu nepokrivena - dok je jedna ptica izvan gnijezda, druga lei na jajima. Taje mjera potrebna, jer se stanovnici gnjezdita ne libe jedan drugome svakom prilikom ukrasti jaja. Premda u mnogim gnjezditima ive jedino pingvini i al-batrosi, ipak ima gnjezdita u kojima ima i razliitih morskih ptica s jednakim pravima. Te ptice smjeste svoja gnijezda tamo gdje nau mjesta, no nikad se ne uguraju meu gnijezda brojnije vrste ptica. Iz daljine je

takvo gnjezdite neobino. Zrani prostor iznad takvih naselja sav je ispunjen mnogobrojnim al-batrosima (meu kojima ima i manjih ptica), koji neprekidno lebde nad gnjezditem, odlaze i vraaju se kui. Istodobno gomila pingvina prolazi uskim puteljcima. Oni stupaju poput vojnika ili eu po glavnom etalitu, koje okruuje gnjezdite. Ukratko, kako god promatrali taj prostor, moramo se diviti razumu tih pernatih stvorenja koji u svakom pogledu podsjeaju na dobro ureeno ljudsko drutvo. Sutradan, nakon naeg dolaska u Boinu luku, uzeo je prvi porunik, g. Patterson, amac i (premda jo nije bilo vrijeme za to) poao u potragu za tuljanima. Kapetan se s nekim svojim mladim roakom iskrcao na zapadnom, pustom dijelu otoka, jer je trebao obaviti neki meni nepoznat posao. Kapetan Guy uzeo je sa sobom bocu u kojoj je bilo zapeaeno pismo i krenuo je prema jednom od najviih vrhova na otoku. Vjerojatno je htio ostaviti to pismo na nekoj uzvisini, za neki drugi brod, koji je tu imao kasnije pristati. im su nam oni nestali iz vida, nastavili smo (Peters i ja bili smo u porunikovu amcu) plovidbu oko otoka, traei tuljane. Tim smo se poslom bavili tri tjedna. Jako smo pozorno ispitivali svaki kuti, ne samo Kerguelenove zemlje, ve i nekoliko malih otoka u blizini. Sav nam je trud bio gotovo bezuspjean. Vidjeli smo mnogo krznenih tuljana, no bili su tako plaljivi da smo se doepali samo tri stotine i pedeset koa. Bilo je mnogo i morskih slonova, osobito na zapadnoj obali otoka, no ubili smo ih jedva dvadeset. Na manjim otocima nali

smo dosta tuljana, no nismo ih dirali. Vratili smo se na jedren-jau jedanaestog. Tu smo nali kapetana Guya i njegova sinovca, koji su nam priopili loe stvari o otoku. To je najpustiji i najne-plodniji kraj na svijetu. Oni su na otoku ostali dvije noi, i to zbog nekog nesporazuma - drugi porunik nije na vrijeme poslao po njih amac sa jedrenjae. 116 117 XV Dvanaestog smo isplovili iz Boine luke prema zapadu, is- j tim putem kojim smo doli. S lijeva nam je bio Marionov otok, jedan iz skupine Crozet. Zatim smo proli kraj otoka Princa Ed-warda, ostavivi ga takoer s lijeve strane. Tada smo zaokrenuli \ malo prema sjeveru, te smo za petnaest dana stigli do skupine otoka Tristan d'Acunha na 38 8' june irine, 12 8' zapadne duljine. Ta skupina, koja je danas dobro poznata i koja se sastoji od tri okrugla otoka, otkrili su Porlugalci, a zatim su ga pohodili Nizozemci (1634) i Francuzi (1767). Ta tri otoka ine zajedno tro- j kut, a udaljeni su jedan od drugoga desetak milja, te se izmeu * njih otvara lijep, irok prolaz. Povrina tih otoka vrlo je brdovita, osobito na Tristanu d'Acunha. To je najvei otok u skupini. Povrina mu je petnaest milja, a tako je visok da se pri lijepom vremenu vidi s udaljenosti od osamdeset ili devedeset milja. Jedan dio kopna sa sjeverne strane die se strmo uz more vie od tristo metara. Na toj visini iri se visoravan gotovo do sredine otoka, a s te visoravni die se vrlo visoki stoac, poput stoca j na Teneriffi.

Donja polovica stoca pokrivena je prilino visokim stablima, a gornji dio je goli kamen, obino zastrt oblacima i vei dio godine pod snijegom. Oko otoka nema pliina ni drugih opasnosti. Obale su strme, a voda duboka. Na sjeverozapadu je zaljev sa alom od crna pijeska, gdje lako mogu pristati am- | ci ako pue junjak. Tu ima izvrsne vode u izobilju. Udicom se moe loviti bakalar i druga riba. Drugi otok po veliini je najzapadniji u skupini. Zove se Nepristupani otok. Lei na 37 17' june irine, 12 24' zapadne duljine. Povrina mu je sedam ili osam milja, a obala je sa svih strana strano strma. Najvei dio otoka posve je ravan, a cijela je povrina neplodna. Samo na sjevernoj strani ima neto krljava grmlja. Otok Slavuja najmanji je i najjuniji, a lei na 37 26' june irine, 12 12' zapadne duljine. Na njegovoj junoj strani visoko stre kreviti otoii, a ima ih nekoliko i sa sjeveroistone strane. Tlo je neravno i pusto, a duboka dolina presijeca otok na dva dijela. U odreeno doba godine na obalama tih ima otoka tuljana, morskih slonova, tuljana krznara i mnogih razliitih morskih ptica. U blizini ima i mnogo kitova. Podruje je prikladno za lov tih ivotinja, pa su ljudi marljivo obilazili te otoke. Najprije su dolazili Nizozemci i Francuzi. Godine 1790. bio je na Tristanu d'Acunha kapetan Patten s brodom Industrv iz Philadelphije. On je ondje ostao oko sedam mjeseci (od kolovoza 1790. do travnja 1791.) lovei tuljane. Za to vrijeme sakupio je nita manje nego pet tisua i est stotina koa, te je govorio kako bi za tri tjedna bez

potekoa mogao uljem nakrcati i kakav veliki brod. Kad je doao onamo, nije naao nikakvih etveronoaca, osim nekoliko divljih koza. Danas otok obiluje svim naim najvrednijim domaim ivotinjama, koje su pomalo doveli pomorci. Mislim da je kratko vrijeme nakon kapetana Pattena pohodio otoke kapetan Colquhoun s amerikim jedrenjakom Betsev i da se zaustavio radi vode kod najveeg otoka. On je tu zasadio luk, krumpir, zelje i mnogo drugo povra, kojeg na otoku ima i danas. Godine 1811. otiao je na Tristan neki kapetan Haywood Nereusom On je tamo zatekao tri Amerikanca, koji su na otoku preraivali tuljanovu kou i ulje. Jedan od njih, Jonathan Lam-bert, rekao je da je on vladar te zemlje. Iskrio je i obradio oko 243 metra kvadratnih zemlje i trudio uzgojiti kavovac i eernu trsku, kojom ga je opskrbio ameriki poslanik u Rio de Janeiru. Taje zemlja meutim naputena, a otok je godine 1817 zaposjela britanska vlada, poslavi ovamo jedinicu vojske s Rta Dobre Nade. Ni ti vojnici nisu ostali dugo jer je Britanija napustila posjed. Tada su se, neovisno od vlade, naselile ovdje dvije ili tri engleske obitelji. 25. oujka 1824. stigao je ovamo kapetan Jeffrev s brodom Bervvick, na putu iz Londona u Van Diemenovu zemlju. On je tu naao nekog Engleza, imenom Glass, biveg podasni-ka britanskog topnitva. Taj je Glass tvrdio da je on vrhovni upravitelj otoka. Vladao je naseljem koje je brojilo dvadeset i jednog mukarca i tri ene. Strano je hvalio zdravu klimu i plodnost zemlje. Puanstvo se uglavnom bavilo

sakupljanjem tuljanovih koa i ulja morskih slonova, a trgovali su s Rtom Dobre Nade, jer je Glass imao malu jedrenjau. U doba naeg dolaska Glass je jo uvijek upravljao otokom, no njegova se mala zajednica poveala. Na Tristanu je bilo pedeset i est osoba, a na Otoku Slavuja malo naselje od sedmero ljudi. Opskrbili smo se bez potekoa koju god smo svakovrsnu hranom trebali - bilo je u izobilju ovaca, svinja, goveda, kunia, peradi, koza, razliitih riba i povra. Usidrili smo se blizu velikog otoka, u vodi dubokoj trideset i etiri metra, te smo mogli lijepo ukrcati sve to smo htjeli. Kapetan Guy kupio je od Glassa i pet stotina tuljanovih koa i neto slonove kosti. Ostali smo na otoku oko sedam dana, za to su vri118 119 nr jeme prevladavali sjeverni i zapadni vjetrovi, a vrijeme je bilo nekako neodreeno. Otplovili smo 5. studenoga prema jugozapadu, namjeravajui potraiti skupinu otoka pod imenom Auro-ras. Neki su mislili da tih otoka uope nema. Tvrdi se daje te otoke jo 1762. otkrio zapovjednik broda Au-rora. Godine 1790. proao je upravo izmeu njih, kako sam tvrdi, kapetan Manuel de Ovarvido na brodu Princess. Taj brod je pripadao Kraljevskom filipinskom drutvu. Godine 1794. otila je panjolska korveta Atrevida sa zadatkom utvrivanja tonog poloaja tih otoka. U asopisu Kraljevskog hidrografskog drutva u Madridu godine 1809. taj je

pohod opisan ovako: "Korveta Atrevida izvrila je u razdoblju od 21. do 27 sijenja, u neposrednoj blizini, sva potrebna promatranja, te je kronometrom izmjerila razliku duljine izmeu tih otoka i luke Soledad na otocima Ma-nilas. Tu su tri otoka. Gotovo da su na istom meridijanu. Srednji je otok prilino nizak, a ostala dva mogu se vidjeti iz udaljenosti od devet liga." Prema promatranjima koja su izvrena s palube Atrevida toan je poloaj otoka ovakav: najsjeverniji let na 52 37' 24" june irine, 47 43' 15" zapadne duljine, srednji na 53 2' 40" june irine, 47 55' 15" zapadne duljine, a najjuniji na 53' 15' 22" june irine, 47 57' 15" zapadne duljine. 27. sijenja 1820. krenuo je iz Staten Landa kapetan britanske mornarice James VVeddel takoer u potragu za otocima Auro-ras. On izvjetava daje najpomnije pretraio ne samo toke koje je naveo zapovjednik Atrevide, ve da je pretraio i okolicu tih toaka, no da nije otkrio ni traga kopnu. Ti protuslovni izvjetaji potaknuli su druge pomorce da pou u potragu za tim otocima. I zaudo, dok su jedni preplovili svaki metar mora, a da ih nisu nali, ima ih dosta koji tvrde da su ih vidjeli i da su ak bili posve blizu njihovih obala. Kapetan Guy je namjeravao pod svaku cijenu rijeiti to toliko vano pitanje. Nastavili smo plovidbu jugozapadnim smjerom uz promjenjivo vrijeme. Dvadeset i prvog stigli smo na 53 15' june irine, 47 58' zapadne duljine, to jest u neposrednu blizinu mjesta, koje je zabiljeeno kao poloaj najjunijeg otoka u skupini. Nismo opazili ni

trag kopna, pa smo plovili dalje prema zapadu usporedo s 53 june irine do meridijana na 50 zapadne duljine. Tada smo krenuli prema sjeveru usporedo s 52 june irine, a zatim smo okrenuli, drei se nae usporednice i meridijana prema istoku. Stigavi istono do meridijana zapadne obale Georgije, vratili smo se do june irine, s koje smo bili krenuli. Jo smo proli dijagonalno cijeli opisani prostor, neprekidno pregledavajui okolicu s vrha nieg jarbola, i tri smo tjedna sve tono promatrali. Vrijeme je bilo neprestano lijepo i vedro, bez imalo magle, pa smo se uvjerili da otoka, ako ih je u tom dijelu ikad i bilo, sad vie nema. Kad sam se vratio kui, saznao sam da su isti predjel jednako pomno pretraili 1822. kapetan Johnson na amerikoj jedrenjaci Henry i kapetan Morrell na amerikoj jedrenjaci Osa - obojica s istim uspjehom kao i mi. Od kapetana brodova, koji su u razliito doba tvrdili da su pronali otoke Auroras, treba spomenuti kapetana broda San Miguel (1769), kapetana broda Aurora (1774), kapetana jedrenjaka Pearl (1779) i kapetana broda Dolores (1790). Svi su naveli jednaki poloaj otoka: 53 june irine. XVI Prvobitna namjera Kapetana Guya bila je rijeiti pitanje otoja Auroras i nastaviti plovidbu kroz Magellanov tjesnac, sve do zapadne obale Patagonije. Obavijesti koje je meutim dobio na Tristanu d'Acunha, utjecale su da zaplovi prema jugu, nadajui se da e nabasati na neke male otoke, koji, kako su mu rekli, lee otprilike

na 60 june irine i 41 20' zapadne duljine. U sluaju, pak, da ne nae te otoke namjeravao je, ako mu dopusti vrijeme otii prema polu. Tako smo 12. prosinca zaplovili u tom smjeru. Osamnaestog smo bili otprilike u poloaju koji je bio oznaio Glass, pa smo tri dana krstarili u tom predjelu, ali nismo nali ni traga otocima o kojima je on govorio. Budui daje vrijeme bilo neobino lijepo, dvadeset i prvog smo zaplovili dalje prema jugu, kako bismo doprli to dalje. Prije nego to ponem taj dio svojeg izvjetaja, trebam ukratko spomenuti malobrojne pokuaje koji su dosada izvreni da se dopre do junog pola, jer ima itatelja koji su poklanjali malo panje istraivanju tih krajeva. Kapetan Cook prvi je to pokuao. Godine 1772. zaplovio je prema jugu na brodu Resolution, a pratio ga je porunik Fur-neaux s broda Adventure. U prosincu je stigao do 58. usporednice june irine i 26 57' istone duljine. Tu je naiao na uska ledena polja, debela oko osam ili deset palaca, koja su plovila prema sjeverozapadu i jugozapadu. Taj je led bio tako gust da se brod probijao tekom mukom. Kapetan Cook je mislio, sudei po golemim jatima ptica, a i po drugim znakovima, da je u blizini neko kopno. On je nastavio plovidbu prema jugu, premda je vrijeme bilo strahovito hladno, sve dok nije stigao do 64. usporednice, 38 14' istone duljine. Tu je pet dana vrijeme bilo blago, uz 120 121 ugodan povjetarac, premda je toplomjer pokazivao 36 stupnjeva. U sijenju 1773. brod je proao polarni krug,

no dalje nije mogao prodrijeti. Kad je, naime, stigao do 67 15' irine, sprijeile su mu napredovanje goleme koliine leda, koje su se prostirale na junom obzorju, dokle god je sezalo oko. Led je bio vrlo raznolik nekoliko milja iroke sante leda tvorile su gusto brdo, koje se dizalo pet ili est metara iznad vode. Godinje doba bilo je ve poodmaklo, te nije bilo nade da bi se ta zapreka mogla oploviti. Stoga je kapetan Cook, premda nerado, opet okrenuo prema sjeveru. Sljedee zime on je obnovio svoja istraivanja u Antarktiku. Na 59 40' june irine naiao je na jaku struju koja ga je nosila prema jugu. U prosincu, kad su brodovi stigli na 67 31' june irine i 142 54' zapadne duljine, zima je bila izvanredna, uz snane vjetrove i maglu. I tu je bilo mnogo ptica: albatrosa, pingvina, a osobito golubova. Na 70 23' june irine naili su na neke velike ledene otoke, a malo zatim opazie na jugu oblake bijele kao snijeg, koji su odavali blizinu ledenih polja. Na 71 23' june irine i 106 54' zapadne duljine pomorce je, kao i prije, zaustavila golema smrznuta povrina, koja se protezala po cijelom prostoru junog obzorja. Sjeverni rub te povrine bio je neravan i nabijen oko jedne milje prema jugu, no pojedini komadi leda bili su tako vrsto spojeni da se izmeu njih ne bi moglo proi. Poslije toga vidjeli su neku glatku povrinu, koja je, napokon, u daljini svravala divovskim ledenim gorskim lancem. Kapetan Cook je zakljuio da ta golema povrina dopire do junoga pola ili da je u vezi s nekim kontinentom. G. J. N. Revnolds, kojemu je, uz veliki napor i ustrajnost, uspjelo opremiti

se za narednu ekspediciju, ovako govori o pokuaju broda Resolution: "Ne udimo se to kapetan Cook nije mogao doprijeti dalje od 71 IO! ve smo iznenaeni to je stigao do te toke na meridijanu 106 54' zapadne duljine. Palmerova zemlja lei juno od Shet-landa, na 64 irine, i protee se na jug i zapad dulje, i to je vie nego to je ijedan pomorac mogao doprijeti. Cook je plovio prema toj zemlji, a led ga je zaustavio. To se mora na toj toki uvijek dogoditi, osobito u tako rano godinje doba (6. sijenja). Ne bismo se iznenadili kad bi se dokazalo da dio opisanih ledenih bregova pripada Palmerovoj zemlji ili nekom drugom dijelu kopna, koje lei jo junije i zapadnije!' Godine 1803. ruski car Aleksandar poslao je Kreutzenster-na i Lisiauskoga, oploviti zemaljsku kuglu. Oni su, elei doprijeti na jug, stigli jedva do 59 58' june irine, 70 15' zapadne duljine. Naili su na jake istone struje. Vidjeli su mnogo kitova, ali leda uope nije bilo. O tom putovanju kae g. Revnolds, da bi Kreutzenstern svakako bio naao led da je onamo stigao u ranije godinje doba - jer je ve bio oujak kad je stigao do navedene irine. Vjetrovi s juga i zapada, koji su prevladavali, odnijeli su sante leda uz pomo struja u ledeni predjel koji ga omeuje: Georgija sa sjevera, Sandwichska zemlja i Juni Orknevji s istoka, a juni Shetlandski otoci sa zapada. 1882. godine dopro je James VVeddel, kapetan britanske mornarice, s dva vrlo malena broda, prema

jugu, dalje nego li je ijedan pomorac prije njega, a nije pritom naao ni na kakve osobite potekoe. On izvjeuje da ga je esto opkolio led jo prije nego stoje stigao do 72. usporednice, no kad je stigao tamo, uope nije naao led. Kad je stigao do 74 15' june irine, nije bilo nikakvih ledenih povrina, osim tri ledena otoka. Vidio je, dodue, golema jata ptica i druge obiajne znakove kopna. S jarbola je, juno od Shetlandskih otoka, opaena na jugu neka nepoznata obala, no VVeddel odbacuje svaku pomisao da bi u junim polarnim krajevima bilo kopna. 11. sijenja 1823. otplovio je kapetan Benjamin Morrell na amerikoj jedrenjaci Osa iz Kerguelenove Zemlje ne bi li prodro to dalje na jug. 1. veljae naao se na 64 52' june irine i 118 27' istone duljine. Tog je dana u njegovu dnevniku zapisano ovo: "Vjetar je ubrzo ojaao do brzine od jedanaest uzlova, pa smo iskoristili tu priliku i krenuli prema zapadu. Bili smo uvjereni da dalje od 64 june irine ima sve manje leda, pa smo krenuli malo prema jugu, dok nismo preli polarni krug i doprli do 69 15' istone duljine. Na toj irini nije bilo nikakvih ledenih polja, a vidjeli smo vrlo malo ledenih otoka!' 14. oujka upisano je jo ovo: "Sad je more posve isto od ledenih polja, a ne vidi se vie od nekih dvadesetak ledenih otoka. Toplina zraka i vode barem je za trinaest stupnjeva via (i blaa), nego to smo ustanovili izmeu 60. i 62. june usporednice. Sad smo na 70 14' june irine, i toplina zraka je etrdeset stupnjeva, a toplina vode trideset stupnjeva.

Na tom poloaju ustanovio sam otklon magnetske igle za 14 27' istone duljine po azimutu... Nekoliko puta sam na razliitim meridijanima preao polarni krug i ustanovio da su i zrak i 122 123 voda sve topliji, to sam dalje prodirao iza 65 june irine. Otklon magnetske igle smanjivao se u istom omjeru. Sjeverno od te irine, recimo izmeu 60 i 65 june irine, na je brod, naprotiv, esto vrlo teko prolazio izmeu golemih i gotovo nebrojenih ledenih otoka. Nekim je od tih otoka promjer bio jednu do dvije milje, a strili su iznad povrine vode vie od sto ezdeset i dva metara." Nisu imali dosta goriva i vode, bili su i bez potrebnih sprava, a i godinje je doba bilo kasno, pa se kapetan Morrell morao vratiti, a da nije ni pokuao doprijeti dalje na zapad, premda je pred njim bilo posve isto more. On je rekao da bi stigao barem do 85. usporednice, ako ne i do samoga pola da nije bilo onih opravdanih razloga, zbog kojih se morao vratiti. Ja sam malo opirnije iznio njegove misli o tome, kako bi itatelj mogao prosuditi koliko ih je kasnije potvrdilo moje iskustvo. Godine 1831. otplovio je kapetan Briscoe, u slubi gospode Enderbv, vlasnika kitolovca iz Londona, u Juno more na jedrenjaku Livelv, u pratnji kutera Tula. 28. veljae, naavi se na 66 june irine, 47 13' istone duljine, opazio je kopno, a "kroz snijeg su se jasno raspoznavali crni vrhovi gorskog lanca, koji se

protezao od istoka prema jugoistoku" On je ostao u tom kraju itav naredni mjesec, no nije se mogao, zbog bure, pribliiti obali vie od deset liga. Kad je ustanovio da zbog godinjega doba ne moe nita vie otkriti, vratio se prema sjeveru, da prezimi u Van Diemenovoj zemlji. Poetkom 1832. opet je krenuo prema jugu, pa je 4. veljae opazio na jugoistoku kopno na 67 15' june irine i 69 29' zapadne duljine. Naskoro je ustanovio, da je to neki otok u blizini kopna, koje je ve prije bio otkrio. Dvadeset i prvog istoga mjeseca uspio se tamo iskrcati i zauzeti otok u ime Williama IV U ast engleske kraljice dao mu je ime Adelaidin otok. Kad su ti podaci bili javljeni Kraljevskom geografskom drutvu u Londonu, to je drutvo dolo do zakljuka "da je to neprekidni dio kopna, koje se protee od 47 30' istone duljine do 69 29' zapadne duljine usporedno sa 66 do 67 june irine!' S obzirom na taj zakljuak g. Revnolds dodaje: "Ne moemo se sloiti s tim zakljukom, a ni Briscoeova otkria ne opravdavaju takav zakljuak. Ba unutar: tih granica napredovao je Weddel na jug po meridijanu istono od Georgiie, do Sandwichske zemlje, od junih Orknevja i Shetlandskih otoka!' Moje e iskustvo bolje potvrditi netonost zakljuaka Kraljevskog geografskog drutva. To su bili glavni pokuaji da se dopre to vie na jug. Vidjet e se da je do putovanja Jane Guy preostao jo golemi prostor preko kojeg uope nitko nije preao u polarnom krugu. Pred nama je bilo, dakako, iroko polje otkria, i ja sam s najnapetijim zanimanjem sluao kapetana Guvakad je izjavio daje odluio smiono

krenuti prema jugu. XVII Napustivi potragu za Glassovim otocima, plovili smo etiri dana prema jugu, no uope nismo naili na led. Dvadeset i estog u podne stigli smo na 6323' june irine, 2125' zapadne duljine. Sad smo ugledali nekoliko golemih ledenih otoka i jedno ledeno polje, koje nije bilo ba veliko. Vjetar je uglavnom puhao s jugoistoka ili sjeveroistoka, no nije bio jak. Kad god je puhao zapadni vjetar, to je bilo rijetko, uvijek bi donio kiu. Svakog dana padalo bi neto snijega. Dvadeset i sedmog toplomjer je pokazivao trideset i pet stupnjeva. 1. sijenja 1828. - Toga dana posve nas je opkolio led, pa su nai izgledi bili neveseli. Cijelo prijepodne puhao je snaan vjetar sa sjeveroistoka i tjerao velike sante leda, koje u tako jako udarale o kormilo da smo svi bili zabrinuti zbog posljedica. Predveerje vjetar jo uvijek bijesno puhao. Jedna se golema santa leda otki-nula, pa smo se uz pomo jedra probili izmeu manjih santa leda do otvorena mora. Pribliavajui se otvorenom moru, pomalo smo skraivali jedra, a kad smo napokon bili sigurni, zaplovili smo samo sa skraenim prednjim jedrom. 2. sijenja. - Vrijeme je prilino lijepo. U podne smo doli do 6910' june irine, 4220' zapadne duljine. Proli smo polarni krug. Na jugu se opaalo vrlo malo leda, premda su iza nas bila velika ledena polja. Upotrijebivi veliki eljezni lonac od dvadeset galona i konop od dvjesto hvati, nainili smo neku napravu za mjerenje vodene struje. Ustanovili smo da struja tee

prema sjeveru brzinom od oko etvrt milje na sat. Toplina zraka bila je oko trideset i tri stupnja. Tu smo ustanovili otklon magnetske igle 1428' prema istoku po azimutu. 5. sijenja. - jo uvijek plovimo prema jugu bez veih zapreka. Tog jutra ipak nas je na 7315' june irine, 4210' zapadne duljine, opet zaustavila golema povrina vrsta leda. Na jugu smo vidjeli mnogo slobodnog mora, te smo vjerovali da emo doi do njega. Plovei prema istoku uz rub sante leda, stigli smo napokon do prolaza irokog oko jedne milje, kroz koji smo se o zapadu sunca povukli. Tada smo uli u more puno ledenih otoka, no bez ledenih polja, pa smo hrabro krenuli dalje. inilo se, da 124 125 se studen ne pojaava, premda je esto snijeilo. I premda bi od vremena do vremena zapuhao veoma snaan vjetar. Cijeli dan letjela su iznad kune, od jugoistoka prema jugozapadu, velika jata albatrosa. 7 sijenja. - More je jo uvijek prilino isto, pa nema nikakvih potekoa kod plovidbe. Prema zapadu vidjeli smo nekoliko nevjerojatno visokih santa leda, a poslije podne proli smo pokraj sante leda, koje je vrhunac strio najmanje etiri stotine hvati iznad povrine mora. Njezin obujam na podnoju bio je vjerojatno tri etvrtine lige. Iz pukotina sa strane sante teklo je nekoliko mlazova vode. Dva dana vidjeli smo taj otok, a tada nam je nestao iz vida - u magli. 10. sijenja. - Rano ujutro pao je nesretnim sluajem u

more jedan ovjek. Bio je to Amerikanac, imenom Peter Vredenburgh, rodom iz New Yorka, jedan od najboljih lanova posade na jedrenjaci. Poskliznula mu se noga kad je hodao po pramcu i on je pao izmeu dvije sante leda, te se vie nije pojavio. U podne bili smo na 7830' june irine, 4015' zapadne duljine. Sad je zima bila strahovita, a vjetar s tuom neprestano je udarao sa sjevera i istoka. U tom smo smjeru vidjeli jo nekoliko golemih santa leda, a cijelo istono obzorje kao da bijae zakreno ledenim poljima, koja su se nizala jedno povrh drugoga. Naveer je pokraj nas plovilo naplavljeno drvlje, a mnotvo ptica prelijetalo je iznad nas. U jatu je bilo zovoja, albatrosa i nekih velikih ptica sa sjajnim modrim perjem. Tu je otklon magnetske igle po azimutu bio manji nego kad smo preli polarni krug. 12. sijenja. - Opet se inilo neizvjesno hoemo li se probiti prema jugu, jer u smjeru pola nismo vidjeli nita drugo osim naoko beskrajnog polja leda, s pozadinom golemih isprekidanih ledenih bregova, koji su se prijetei dizali jedan povrh drugoga. Plovili smo prema zapadu sve do etrnaestog, nadajui se da emo nai neki prolaz. 14. sijenja. - Tog jutra stigli smo do zapadnog ruba polja, koje nam je stajalo na putu. Mi smo ga oplovili i uli u otvoreno more, u kojem nije bilo ni mrvice leda. Spustivi na pravu za mjerenje do dubine od dvije stotine hvati, ustanovili smo da neka struja tee prema jugu brzinom od pola milje na sat. Toplina zraka bila je etrdeset i dva stupnja, a vode trideset i etiri stupnja. Do esnaestog plovili smo bez ikakva prekida prema

jugu, a tada smo oko podneva stigli do 1821' june irine, 42zapadne duljine. Tu smo opet spustili napravu za mjerenje i ustanovili da struja jo uvijek tee prema jugu, no brzina joj je tri etvrtine milje na sat. Otklon magnetske igle po azimutu smanjio se, a zrak bijae blag, topao i ugodan. Toplomjer je pokazivao pedeset 126 ijedan stupanj. U to vrijeme nismo opazili ni komadi leda. Svi smo se nadali da emo doprijeti do pola. 17. sijenja. - Taj dan bio je pun dogaaja. Iznad nas je pre-letjelo prema jugu golemo mnotvo ptica, te smo s palube poubijali nekoliko njih. Jedna od tih ptica, neka vrsta nesita, bila je izvrsna za jelo. Oko podneva ugledali smo s vrha jarbola, lijevo od pramca, malu santu leda na kojoj je bila, kako se inilo, neka velika ivotinja. Kako je vrijeme bilo lijepo i gotovo bez vjetra, kapetan Guy zapovjedi da se spuste dva amca i da izvide stvar. Dirk Peters i ja poli smo s porunikom u veem amcu. Kad smo stigli do sante, opazili smo da na njoj stoji divovski polarni medvjed, vjerojatno najvei od te vrste. Bili smo dobro naoruani, pa smo ga bez razmiljanja odmah napali. Ispalili smo brzo nekoliko hitaca u glavu i tijelo, od kojih je veina oito pogodila cilj. Neman se nije nimalo uplaila, ve se sa sante bacila u vodu, te je otvorenih ralja zaplivala prema amcu, u kojem smo bili Peters i ja. Taj nas je neoekivani obrat zbunio. Nitko nije bio spreman ponovno odapeti i medvjedu je uspio prebaciti polovicu svojega golemog tijela preko ruba amca. Jednog je mornara dohvatio po kriima prije negoli je itko i

pokuao odbiti napadaj. U toj krajnjoj opasnosti spasila nas je od propasti samo Petersova brzina i okretnost. Skoivi golemoj zvijeri na lea, on joj jednim udarcem zabode no u vrat do modine. Zvijer se bez otpora sruila mrtva u more i povukla sa sobom Petersa. On ubrzo izroni, svee konopom koji smo mu bacili medvjeu leinu i vrati se u amac. Tada smo se u slavlju vratili na jedrenjau, teglei za sobom svoj plijen. Medvjed je bio dug punih pet metara. Krzno mu je bilo savreno bijelo, s veoma otrom i gustom dlakom. Oi su mu bile crvene kao krv i vee nego oi obinog sjevernog medvjeda. I njuka mu je bila oblija, vie nalik na buldogovu njuku. Meso je bilo mekano, no veoma gorko i ribljeg okusa. Ipak su ga ljudi lakomo pojeli, ak su i pohvalili izvrsnu hranu. Jedva smo smjestili svoj plijen na palubu kad je ovjek s vrha jarbola radosno uskliknuo: - Kopno s desne strane pramca! Svi smo skoili na noge. Kako je zapuhao vrlo zgodan povjetarac sa sjeveroistoka, ubrzo smo se pribliili obali. Ustanovili smo daje to niski kameni otoi malog promjera. Na njemu je rasla samo neka vrsta bodljikave kruke, a inae je bio posve pust. Pribliavajui se otoku sa sjevera, vidjeli smo neki neobini greben, vrlo slian svenjevima pamuka svezanim konopom. Zapadno od toga grebena bio je mali zaljev, u kojem smo se lako iskrcali iz svojih amaca. 127 U kratkom smo vremenu pregledali cijeli otok, no nismo nali nita to bi bilo vrijedno nae pozornosti.

Samo smo na junom dijelu nali, nedaleko obale, komad drva, napola ukopan u hrpu kamenja. Bio je to, kako se inilo, pramac amca. Na njemu su se vidjeli neki pokuaji rezbarenja. Kapetan Guy je tvrdio da je tu prikazan lik kornjae, no ja nikako nisam mogao opaziti neku slinost. Osim tog pramca, ako je to doista bio pramac, nismo nali nikakvog drugog znaka da je ovdje ikada prije bio neki ivi stvor. Uz obalu smo ponegdje nali male sante leda, no nije ih bilo mnogo. Toan poloaj tog otoia (to ga je kapetan Guy nazvao Bennetov otoi u ast drugog suvlasnika jedrenjae) je 8250' june irine 4220 ' zapadne duljine. Doprli smo na jug za osam stupnjeva dalje nego to je do sad dopro ijedan pomorac, a pred nama je jo uvijek bilo otvoreno more. Ustanovili smo i to da se otklon magnetske igle smanjuje i da zrak i voda postaju u posljednje vrijeme, zaudo, sve topliji, vrijeme je bilo gotovo ugodno. Neprestano je puhao blagi povjetarac u sjevernom smjeru. Nebo je bilo vedro, tek se na junom obzorju katkad pojavljivala rijetka para - no to bi uvijek potrajalo tek kratko vrijeme. Prijetile su nam samo dvije potekoe: nismo imali dosta goriva, a kod nekih lanova posade pokazali su se znakovi skorbuta. Te okolnosti opominjale su kapetana Guya da je vrijeme za povratak, i on je esto govorio o tome. to se mene tie, ja sam bio uvjeren da bismo sadanjim smjerom ubrzo mogli doi do nekoga kopna, a mnogi su znakovi govorili da ne bismo nali neku neplodnu zemlju, kao na Arktiku; stoga sam navaljivao da ustraje barem jo nekoliko dana i da nastavimo put u istom smjeru. Htio

sam iskoristiti priliku, kakve jo nikada nije bilo, kako bih rijeio veliko pitanje antarktikog kontinenta, i priznajem, prezirao sam strah i kapetanove straljive prijedloge. Vjerujem da sam, ne mogavi se svladati, rekao kapetanu i neke nezgodne rijei, no ini se da su ga upravo te rijei navele nastaviti putovanje. Pa premda ne mogu, a da ne poalim nesretne i krvave dogaaje koji su bili posljedica mojega savjeta, ipak sam donekle i zadovoljan to sam upravo ja pomogao, iako samo posredno, da se znanosti otkrila najuzbudljivija tajna koja je ikada zaokupljala pozornost uenjaka. XVIII 18. sijenja. - Toga jutra krenuli smo po jednako lijepom vremenu dalje prema jugu. More je bilo posve mirno, a zrak razmjerno topao. Puhao je sjeveroistonjak, a temperatura vode bila je pedeset i tri stupnja. Opet smo ispitali smjer struje. Pomou ko128 nopa od stotinu i pedeset hvati ustanovili smo da struja tee prema polu stalnom brzinom od jedne milje na sat. Taj stalni smjer vjetra i struje prema jugu bio je povod da su se neki na jedrenjaci zamislili, pa i uzbudili, a jasno sam opazio da je i kapetan Guy pod tim dojmom. Kako je on bio strano osjetljiv, uspio sam ipak ismijavanjem razbiti njegovu zabrinutost. Otklon magnetske igle bio je sada sasvim neznatan. U toku dana vidjeli smo nekoliko velikih pravih kitova, a nebrojena jata albatrosa preletjela su iznad broda. Iz vode smo izvukli neki grm pun crvenih bobica slinih

glogu i strvinu neke neobine kopnene ivotinje. Bila je jedan metar, a visoka samo etrdeset i pet centimetara. Imala je etiri veoma kratke noge, a na apama su joj bili dugi apor-ci sjajno jarke boje, sline boji koralja. Tijelo joj je bilo pokriveno glatkom svilenom, sasvim bijelom dlakom. Rep joj je bio iljast kao u takora, a dugaak oko pola metra. Glava joj je bila kao u make, samo to su joj ui bile preklopljene kao u psa. Zubi su bili jednako sjajno jarki kao i aporci. Izrazi jutro i veer, koje upotrebljavam u svojem izvjetaju, ne smiju se, dakako, uzimati u njihovu obinom znaenju. Ve dugo nije zapravo uope bilo noi, nego je neprestano trajao dan. Dani su navedeni prema nautikom vremenu, a smjer prema kompasu. Ovdje bih htio napomenuti i to da ne mogu tvrditi da su dani, geografske irine i duljine u prvom dijelu mojeg izvjetaja posve tone, jer nisam redovito vodio dnevnik, pa sam se u mnogo sluajeva morao osloniti samo na svoje pamenje. 19. sijenja. - Danas, kad smo stigli na 83 20' june irine, 435 'zapadne duljine (more je bilo neobino tamne boje), opet smo s vrha jarbola ugledali kopno, te smo, nakon tonog ispitivanja, ustanovili da je to skupina nekih velikih otoka. Obala je bila strma, a unutranjost otoka inila nam se umovitom. Tome smo se silno razveselili Nakon otprilike etiri sata poto smo prvi put ugledali to kopno, spustili smo sidro jednu ligu od obale, u vodi dubokoj deset hvati, jer nam je jako udaranje valova o obalu prijeilo pribliavanje. Tada smo spustili dva najvea amca. Dobro naoruana eta

(u kojoj smo bili Peters i ja) krenula je istraiti ima li neki prolaz meu grebanima, koji su, kako se inilo, opkoljavali otok. Nakon nekog vremena pronali smo prolaz kroz koji smo i proli. Najednom smo ugledali etiri velika amca koji su se otiskivali s obale. Bili su puni oito dobro naoruanih ljudi. Poekali smo da nam se priblie, a kako su vrlo brzo plovili, brzo su nam se primaknuli na domet glasa. Kapetanu Gyu je tada digao bijeli rupi svezan o veslo. Stranci se zaustavie i poee brzo i glasno neto nerazumljivo brbljati, uzvikujui s vremena 129 na vrijeme neke rijei, od kojih smo razabrali Anamoomoo! I Lama-Lama! Tako su vikali najmanje pol sata, za to vrijeme smo ih mogli dobro promotriti. U ona etiri amca - od kojih je svaki bio oko esnaest metara dug i metar i pol irok - bilo je ukupno stotinu i deset divljaka. Bili su obina stasa, kao Europljani, samo s vie miia i jai. Put im je bila crna poput ugljena, a kosa duga, gusta i vunasta. Bili su odjeveni u dugodlako svileno krzno nepoznate crne ivotinje, vjeto skrojeno. Dlaka krzna bila je okrenuta prema unutra, osim oko vrata, zapea i glenja. Oruje su im bile uglavnom toljage od tamnog, oito vrlo tekog drva. Opazili smo i nekoliko koplja sa iljcima od kremena i nekoliko praki. Dno amaca bilo je puno crnog kamenja veliine veeg jajeta. Dovrivi onim brbljanjem svoje bodrenje (jer je ono brbljanje oito imalo tu svrhu), jedan od njih, vjerojatno poglavica, stane na pramac svojega amca i pokae nam

znakovima da se pribliimo. Pretvarali smo se da to nismo razumjeli, jer smo mislili da je pametnije ostati, po mogunosti, na nekoj udaljenosti. Ta bilo ih je etverostruko vie od nas. Tada je poglavica zapovjedio da tri amca ostanu na mjestu, a on se sa svojim primakao k nama. im je stigao, skoio je u najvei od naih amaca i sjeo kraj kapetana Guya. Pokazujui prstom na jedrenjau ponavljao je rijei: - Anamoo-moo! Lama-Lama! Tada smo krenuli prema brodu, a za nama, na maloj udaljenosti i ona etiri amca.Kad smo stigli do broda, poglavica pokae znakove velikog uenja i radosti. Pljeskao je rukama, udarao se po bedrima i prsima i buno se smijao. Njegovi ljudi su se pridruili se tom veselju, pa je neko vrijeme galama bila upravo zagluna. Kad se napokon buka smirila, kapetan Guy zapovijedi da se za svaki sluaj dignu amci, te razjasni poglavici (uskoro ustanovismo da mu je ime Too-wit) da ne moe pustiti na palubu vie od dvadeset njegovih ljudi u isto vrijeme. inilo se daje poglavici to bilo jasno, pa je neto doviknuo amcima. Tad se pribliio jedan amac. Drugi su ostali udaljeni etrdesetak metara. Zatim je dolo na brod dvadesetak divljaka. Poeli su lutati po palubi i penjati se po oputi. Ukratko, v radoznalo su pregledali svaki predmet. Bilo je oito da jo nikad nisu vidjeli bijelce - po njihovu izrazu lica zakljuili smo da se zgraaju. Vjerovali su da je Jane ivi stvor. Izgledalo je da se boje ozlijediti je iljcima koplja, pa su ih brino okrenuli. Nae ljude je vrlo zabavljalo Too-witovo ponaanje.

Kuhar je nedaleko od kuhinje cijepao neko drvo i sluajno sjekirom prilino duboko zasjekao u palubu. Poglavica 130 je odmah priskoio, grubo odgurnuo kuhara u stranu, i napola cvilei, napola urlajui, poeo davati znakove suosjeanja sa stradanjem jedrenjae, trepui i gladei trag udarca sjekire rukom i polijevajui ga morskom vodom iz kablia, koji je nedaleko stajao. Nitko od nas nije oekivao toliko neznanje, a ja sam ak mislio da je to vladanje nekako i hinjeno. Kad su posjetitelji donekle udovoljili svojoj radoznalosti na gornjem dijelu broda, pustismo ih dolje gdje je njihovo uenje prelo sve granice. Bilo je odve lako iskazati ga rijeima, pa su utke lutali brodom prekidajui utnju tihim usklicima. Mnogo su mozgali o oruju koje smo im dali da ga po volji razgledavaju i ispituju. Ne vjerujem da su i naslutili njegovu pravu svrhu. Drali su ga valjda za idola vidjevi kako mi s orujem brino postupamo i kako ih pozorno promatramo dok ga dre u rukama. Pred velikim topovima njihovo se divljenje udvostruilo. Prilazili su topovima s oitim znakovima najdubljeg potovanja i strahopotovanja, no suzdrali su svoju elju potanko ih pregledati. U kabini su bila dva velika ogledala, i tu je njihovo uenje doseglo vrhunac. Too-wit im se prvi pribliio. Stajao je u sredini kabine, okrenut licem prema jednom, a leima prema drugom ogledalu, i nije ih odmah opazio. Kad je sluajno podigao oi i ugledao u ogledalu sebe, pomislih da e divljak poludjeti. Brzo

se okrenuo elei pobjei, no s druge strane ponovno ugleda sebe! Uplaih se da e odmah umrijeti. Nikako ga nismo mogli navesti da ponovno pogleda u ogledalo. Bacio se na pod, lice je pokrio rukama i tako leao, dok ga nismo odvukli na palubu. Svi su divljaci redom, dvadesetorica po dvadesetorica, pregledali brod, a Too-wit je cijelo vrijeme ostao na palubi. Nismo opazili da su ti ljudi bili skloni krai. Nakon njihova odlaska nije nam nedostajao nijedan predmet. Za vrijeme svojega pohoda ponaali su se vrlo prijateljski, no ipak je u njihovu dranju bilo neto to nikako nismo mogli razumjeti. Nismo ih, primjerice, mogli navesti da se priblie nekim posve bezazlenim predmetima, kao to su jedra, jaje, otvorena knjiga ili lonac s branom. Htjeli smo saznati imaju li predmeta koje bi rado zamijenili, no nismo se mogli sporazumjeti. Ipak smo saznali - a to nas je iznenadilo - da otoci obiluju velikim kornjaama s Gallapagosa, od kojih smo jednu vidjeli u Too-witovu amcu. U rukama jednog divljaka vidjeli smo i biche de mer, koji ju je sirovu pohlepno jeo. Sve te osobitosti - jer bile su osobitosti, ako se uzme u obzir stupanj irine - izazvale su u kapetana Guya elju da pozorno istrai taj kraj. On se nadao da e od tog otkria imati koristi. to se tie mene, i ja sam htio vie saznati o tim otocima, no ipak sam znatno vie elio a bez odgaanja nastaviti putovanje prema 131 jugu. Vrijeme je bilo lijepo, no nismo znali kako e dugo potrajati. Bili smo ve na 84. usporednici, pred

nama bijae otvoreno more, jaka struja vodila je prema jugu, a vjetar bijae povoljan, pa nisam htio ni uti da se zadrimo dulje nego to je najnunije radi zdravlja posade i da nabavimo dovoljno zalihe goriva i svjee hrane. Predoih kapetanu da se na tom otoju moemo zadrati i na povratku, da moemo ovdje i prezimiti, ako nam led zakri put. On je napokon pristao uz moje miljenje (imao sam, ne znam zato, mnogo utjecaja na kapetana), pa je na koncu odlueno da emo - sve da i naemo biche de mer - ostati ovdje samo sedam dana, da se oporavimo, a tada emo krenuti to dalje prema jugu. Spremismo dakle sve to je trebalo, i Jane - pod vodstvom Too-witovim - proe izmeu grebena i usidri se u nekom krasnom zaljevu s crnim pjeanim dnom, sasvim okruenim kopnom, oko jednu milju od jugoistone obale glavnog otoka, u vodi dubokoj devetnaest metara. Na kraju toga zaljeva bila su (tako su nam rekli) tri sjajna izvora dobre vode, a u blizini smo vidjeli veliku umu. etiri una plovila su za nama u pristojnoj udaljenosti. Too-wit je ostao na brodu, a kad smo bacili sidro, pozvao nas je da s njim poemo na obalu i da pohodimo njegovo selo u unutranjosti otoka. Kapetan Guy pristade. Deset divljaka zadrasmo na brodu kao taoce, a dvanaest naih ljudi pazilo je na poglavicu. Pobrinuli smo se da se dobro naoruamo, a da pri tom ne pobudimo nikakvu sumnju. Na jedrenjaci su topovi bili izvueni, podigli smo zatitne mree i poduzeli sve druge mjere opreza da nas ne iznenade. Prvi porunik dobio je zapovijed da za nae odsutnosti nikoga ne pusti na brod. Ne vratimo li se za dvanaest

sati, trebao je poslati u potragu za nama kuter s pokretnim topom. Stupili smo na tlo. Pri svakom koraku bilo nam je sve jasnije da smo u zemlji koja se bitno razlikuje od bilo koje druge zemlje, to su je do tada pohodili civilizirani ljudi. Nismo opazili nita to bi nam se inilo i malo poznato. Stabla nisu bila slina raslin-ju ni arkog, ni umjerenog, ni sjevernog ledenog pojasa, a nisu bila slina ni stablima koja smo vidjeli na drugim niim junim irinama. I klisure su bile nove po obliku, boji i slojnim naslagama, pa i sami potoci, koliko se god inilo nevjerojatno, tako su malo bili slini potocima u drugom podneblju da smo se bojali okusiti njihovu vodu. Doista, jedva smo povjerovali da je to sasvim prirodna voda. Kod nekoga malog potoia, koji je presijecao na put (bio je to prvi potoi na koji smo naili), Too-wit i njegovi ljudi stadoe piti. Nama se voda uinila neobinom, pa je nismo htjeli kuati, mislei daje zaprljana. Tek nakon nekog vremena smo razumjeli da su svi potoci na cijelom otoju takvi. Ne 132 znam kako opisati tu tekuinu, i ne mogu to rei u nekoliko rijei. Voda tee dodue vrlo brzo kao i svaka obina voda niz strminu, a ipak se nikad, osim u slapu, ne ini bistrom. Meutim, voda je ipak savreno bistra, kao svaka voda u vapnencu, a samo je naoko drukija. Na prvi pogled, osobito ako je strmina bila neznatna, voda se inila, to se gustoe tie, kao gusta otopina gumiarabike u obinoj vodi, no to je bila najnebitnija od neobinih kakvoa vode. Voda nije bila bezbojna, a ni

jednobojna - kad je tekla, inila se purpurnom u svim nijansama, kao boje neke osobite vrste svile. Te su promjene u nijansama jednako zaprepastile nas, kao to je ogledalo zaprepastilo Too-wita. Kad smo vodu zagrabili u zdjelu i priekali da se smiri, opazili smo da se cijela tekuina sastoji od mnogo razliitih ila, od kojih je svaka bila druge nijanse. Boje se nisu mijeale jedna s drugom; estice jedne ile savreno su prianjale. Kad smo otricom noa proli preko tih ila, voda se odmah prelila preko noa, kao i naa, a kad smo no izvukli iz vode, u njoj je odmah nestao svaki trag noa. Ako smo noem proli tono izmeu dviju ila, voda se savreno razdvajala. Snaga prianjanja bila je za neko vrijeme slabija. Te pojave u vodi bile su prva karika u golemom nizu prividnih uda koja su me ekala. XIX Nakon gotovo tri sata hoda stigli smo do sela koje je bilo udaljeno od obale vie od devet milja. Put do njega bio je vrlo neravan. Dok smo hodali, Too-witova se druba (svih stotinu i deset divljaka iz amaca) neprestano poveavala. Kao sluajno, pridruivali su nam se na pojedinim zavojima mali skupovi od dva do est ili sedam ljudi. inilo se da u svemu tome ima neke sustavnosti, pa sam poeo pomalo sumnjati. Spomenuo sam to kapetanu Guyu, no bilo je prekasno vratiti se, pa smo se odluili - radi nae sigurnosti - ponaati kao da smo potpuno uvjereni u Too-witove potene namjere. Budno smo, dakle, motrili sve pokrete divljaka, i nismo dopustili, da nas razdvoje. Tako smo, prolazei kroz strme gudure napokon stigli u selo koje je, bar nam se

tako inilo, bilo i jedino naselje na otoku. im smo ga ugledali, poglavica stane neto vikati. esto je ponavljao rije Klock-klock, pa smo mislili da je to ime sela ili moda uope naziv za selo. Nastambe u selu bile su strano jadne i uope nisu bile sline ni najskromnijem boravitu divljakih plemena koje poznaje ljudski rod. Neke nastambe (pripadale su VVampoosima ili Yampoosima, poglavarima zemlje) sastojale su se od stabla 133 odrezanog oko jedan metar iznad korijena. Preko debla bilo je prebaeno iroko crno krzno, koje je visjelo u naborima. Ispod toga krzna stanovao je divljak. Druge nastambe bile su od granja s osuenim liem na granama. Grane su bile prislonjene u kutu od etrdeset i pet stupnjeva uz hrpu ilovae, koja je bila bezoblino nagomilana do visine od metar i pol do dva. Bilo je i nastambi koje su bile obina okomita rupa u zemlji, pokrivena granjem. To je granje trebalo pomaknuti kad bi stanar ulazio, i opet ga namjestiti kad bi uao u stan. Nekoliko nastambi bilo je ureeno pod raljastim granjem. Gornja grana bila je malo narezana, kako bi se mogla svinuti prema dolje, da bolje titi od nevremena. Nastambe su, meutim, bile veinom male plitke rupe izdubene u okomitim crnim peinama, kojima je cijelo selo bilo okrueno sa tri strane. Kod ulaza u svaku od tih rupa leao je maleni kamen, koji bi stanar, kad bi odlazio, brino prislonio na ulaz. Nisam mogao utvrditi zato to ini, jer kamen nije bio dovoljno velik da pokrije ni treinu otvora.

Selo, ako ga moemo tako nazvati, lealo je u dolini. U njega smo mogli ui samo s juga. Strme peine o kojima sam ve govorio prijeile su pristup s ostalih strana. Sredinom doline umio je potok pun onako arobno obojene vode, kakvu sam ve opisao. Meu nastambama opazili smo nekoliko neobinih domaih ivotinja. Najvea od tih ivotinja bila je slina obinoj svinji -barem po obliku tijela i rilu -no rep joj je bio upav, a noge vitke kao u antilope. Kretnje su joj bile nespretne i neodlune, a nikad nisam vidio da pokuava potrati. Opazili smo jo nekoliko slinih ivotinja, no mnogo duljeg tijela i prekrivenih crnom vunom. Bilo je mnogo razliite pitome peradi, koja je bila, inilo nam se, glavna hrana uroenika. Jako smo se zaudili kad smo u tom mnotvu peradi opazili posve pitoma crna albatrosa, koji bi s vremena na vrijeme letio na more po hranu i opet se vraao kui, u selo. Kad je trebalo leati na jajima, odlazio je na nedaleku junu obalu. Tamo bi se albatrosima pridruili pingvini, no oni nikad ne bi s albatrosima dolazili u selo. U jatima peradi bilo je pataka, koje su se malo razlikovale od sjevernoamerike patke. Bilo je tu i crnih nesita, pa nekih velikih ptica prilino slinih kanjcu, no te ptice nisu bile mesoderi. Riba je, ini se, bilo u izobilju. Dok smo bili u pohodima, vidjeli smo mnogo suenih lososa, bakalara, modrih dupina, skua, crnih lososa, raa, velikih jegulja, trilja, listova i neobino puno drugih vrsta riba. Opazili smo i to daje veina riba sliila ribama otoja Lorda Aucklanda na 51june irine. Bilo je i mnogo Gallapagos-ko-rnjaa. Vidjeli smo tek malo

divljih zvijeri, a nijedna nije bila ni velika ni poznata. Jedna ili dvije strahovite zmije prele su nam preko puta, no uroenici se na njih nisu gotovio ni osvrnuli, pa smo zakljuili, da nisu otrovne. Kad smo se s Too-witom i njegovom drubom pribliili selu, dola nam je ususret gomila ljudi. Glasno su klicali ponavljajui razgovijetno samo rijei Anamoo-moo! i Lama-Lama! Strano smo se zaudili, vidjevi da su, osim nekoliko iznimaka, svi bili goli. Samo ljudi iz amaca nosili su krzna. inilo se da je isto tako bilo i s orujem, jer gotovo nitko od stanovnika sela nije imao oruja. Bilo je mnogo ena i djece. ene nisu bile liene tjelesne ljepote. Bile su vitke, visoke, lijepo razvijene, hod im bijae draestan i gibak, to ni u civiliziranom drutvu ne susreemo esto. Usnice su im bile, meutim, kao u mukaraca, debele i nezgrapne, pa im se nisu vidjeli zubi, ni kad bi se smi-jale. Kosa im je bila ljepa nego ona od mukaraca. Najvie deset ili dvanaest stanovnika sela bilo je odjeveno kao lanovi Too-witove drube. Nosili su na sebi crna krzna, a bili su i naoruani kopljima i tekim toljagama. Ti su ljudi oito bili ugledniji od ostalih, zvali su ih Wampoo. Stanovali su u palaama od crna krzna. Too-witova nastamba bila je u sredini sela, a bila je vea i nekako bolje napravljena od ostalih. Deblo bijae odsjeeno oko etiri metara iznad korijena, a na deblu bijae ostavljeno i nekoliko grana, kako bi bolje dralo krzno, da zastor ne lepra oko debla. I pokrov, koji su sainjavala etiri velika krzna sastavljena na drvenim tapiima, bio je na dnu privren kolcima o zemlju. Na podu je bilo,

umjesto toga, prostrto lie. Uveli su nas vrlo sveano u tu kolibu, a za nama se naguralo uroenika koliko god je stalo. Too-wit je sjeo na lie i dao nam znak da i mi sjednemo. Kad smo sjeli, nali smo se u vrlo nezgodnom, ako ne i opasnom poloaju. Nas dvanaestorica sjedilo smo na podu, a oko nas se tako tijesno naguralo etrdeset divljaka, tako da u sluaju potrebe ne bismo uope mogli upotrijebiti oruje, a ni ustati s poda. Guva nije bila samo u atoru, ve i napolju, gdje je vjerojatno stajalo sve ivo s cijelog otoka i samo nas je neprekidna vika Too-witova spasila, te nas mnotvo nije pogazilo. Glavno jamstvo nae sigurnosti bio je Too-wit, pa smo se odluili prilijepiti to tjenje uz njega i odmah pri prvom znaku neprijateljstva rtvovati njega. Kad je nakon dosta potekoa uspostavljen prilian red, poglavica zapoe prilino dugaak govor, vrlo slian govoru u amcu, samo to se sad ee ulo Anamoomoo!, negoli Lama-Lama! Tiho smo sasluali njegov govor, a tada je progovorio kapetan Guy i poeo uvjeravati poglavicu o vjenom prijateljstvu i dobrim namjerama. Zavrivi govor poklonio je poglavici nekoliko nizova modrih kuglica i jedan no. Na nae iznenaenja 134 135 poglavica je kuglice primio oito prezirno, no s noem je bio izvanredno zadovoljan, pa je odmah zapovjedio da donesu objed. Jelo su pruili u ator preko glava gledatelja. Objed se sastojao od crijeva neke nepoznate

ivotinje, vjerojatno onakve tanko-noge svinje kakvih smo vidjeli kad smo doli u selo. Vidjevi da smo u neprilici kako poeti, poglavica pone jesti. Prodirao je komad po komad te zamamne hrane. Zbog oitih znakova pobune naih eludaca, njegovo se velianstvo iznenadilo gotovo kao onda kad je vidjelo ogledalo. Usprkos tome nismo se htjeli posluiti tom poslasticom. Pokuali smo mu razjasniti da nikako ne moemo jesti, jer smo malo prije odlaska pojeli dobar zajutrak. Kad je vladar dovrio objed, poeli smo ga najdomiljatijim nainima ispitivati o glavnim proizvodima zemlje, i bi li se koji od proizvoda mogao iskoristiti. Napokon je, ini se, donekle razumio, te nam je ponudio odvesti nas na obalu gdje ima u izobilju biche de mer (pokazao nam je jedan primjerak te ivotinje). Bilo nam je drago to emo se rijeiti one guve, pa smo pristali odmah poi. Izili smo iz atora, te smo, u pratnji cijeloga sela, krenuli za poglavicom na jugoistonu obalu otoka, gdje je - nedaleko zaljeva - bio usidren na brod. Tu smo ekali gotovo sat vremena, dok je nekoliko divljaka dovezlo etiri amca. Ukrcali smo se u jedan amac i tada su nas odvezli uz greben o kojem sam ve govorio do nekog drugog grebena, gdje smo vidjeli mnogo vie biche de mer nego to ih je i najstariji mornar medu nama ikad vidio na otocima, koji su na glasu zbog te trgovake robe. Neko vrijeme stajali smo na tom grebenu i uvjerili se da bismo s lakoom mogli nakrcati i dvanaestak brodova tim ivotinjama. Zatim su nas odvezli do jedrenjae gdje smo se oprostili od Too-wita, koji nam je obeao da e nam za dvadeset i etiri sata

dovesti pataka i Gallapagos-kornjaa, koliko god moe stati u njegove amce. Sve to vrijeme nismo u vladanju uroenika opazili nita to bi moglo probuditi nau sumnju, izuzmemo li ono sustavno poveanje Toowitove drube kad smo ili od jedrenjae prema selu. XX Poglavica je odrao rije, pa smo se uskoro opskrbili dovoljnim zalihama dobre hrane. Kornjae su bile izvrsne, a patke izvanredno mekane, sone i meke, uope, znatno bolje od naih najboljih vrsta pernate divljai. Divljaci su, osim toga, na nau elju, donijeli goleme koliine smeeg celera i trave protiv skorbuta, te pun amac svjeih i neto suenih riba. Celer je bio vrlo ukusan, a trava je pomagala naim ljudima kod kojih su se pojavili znakovi skorbuta. U kratko vrijeme svi su ozdravili. Imali smo dovoljno i drugih vrsta svjee hrane, primjerice neku vrst koljkaa slinih jestivoj koljci puici, no i ostrige. Bilo je mnogo rakova kozica te albatrosovih i drugih ptijih jaja s tamnom ljuskom. Utovarili smo i veliku zalihu svinjskog mesa. Veini je naih ljudi to meso bilo ukusno, no meni se inilo slino ribljem mesu, a i inae je bilo odvratno. U zamjenu za sve te dobre stvari poklonili smo uroenicima modre staklene kuglice, mjedene stvari, avle, noeve i komade crvene tkanine, za koju su se oduevili. Na obali, pod topovima kune, otvorili smo pravo trite, gdje smo mijenjali robu za robu. Sve se odvijalo poteno i u redu, emu se, sudei po vladanju divljaka u selu Klock-klock, nismo nadali.

Ti prijateljski odnosi trajali su nekoliko dana. esto su na palubu jedrenjaka dolazili skupovi uroenika, a nai su ljudi nesmetano odlazili na obalu i u unutranjost otoka. Zbog lakoe kojom bi se brod mogao ukrcati mnotvom biche de mer, zbog prijateljskog raspoloenja otoana i njihove spremnosti pomoi u sabiranju tih ivotinja. Kapetan Guy je odluio stupiti u pregovore s Too-witom kako bi se na obali sagradila prikladna zgrada u kojoj bi se ta roba suila u dimu, i da bi on i njegovo pleme sakupilo to vie robe, dok bismo mi iskoristili povoljno vrijeme i nastavili putovanje prema jugu. Kad je to spomenuo poglavici, inilo se da se poglavica s tim slae. Na zadovoljstvo obiju strana sklopljena je pogodba prema kojoj emo, nakon potrebnih priprema (izbor zgodnog zemljita, podizanje dijela zgrade, i jo neki radovi za koje je potrebna naa posada) nastaviti svoje putovanje, ali emo ostaviti na otoku trojicu naih ljudi da nadziru radove i pouavaju uroenike u suenju biche de mer. Nagrada e biti izraunana naknadno, prema trudu divljaka za vrijeme nae odsutnosti, a primat e ugovorenu koliinu modrih staklenih kuglica, noeva, crvene tkanine i drugih predmeta, u zamjenu odreenu koliinu biche de mer, koja e pri naem povratku biti preraena. Moje e itatelje sigurno zanimati opis te znaajne trgovake robe i nain preraivanja, pa je najzgodnije rei neto o tome. U jednom od suvremenih izvjetaja o putovanja po Junom moru ima o tom predmetu ovaj opirni zapis: "To je mekuac iz Indijskog mora, koji je u trgovini

poznat pod francuskim imenom Bouche de mer (morska poslastica)" Ako se ne varam, slavni ga je Cuvier nazvao gasteropeda pulmonifera. Ima ga u izobilju na obalama otoka u Tihom oceanu, a osobito se lovi za kinesko trite, gdje za njega plaaju velike svote, moda iste kao i za glasovita jestiva ptija gnijezda. Ta su gnijezda vje136 137 rojatno nainjena od elatinozne tvari koja je neka posebna vrsta lastavice vadi iz tijela mekuaca. Ti mekuci nemaju ni ljuske, ni nogu, ni bilo kakvih istaknutih dijelova, osim ulaznog i izlaznog otvora, no oni svojim rastezljivim tijelom, kao gusjenice ili crvi, gmiu u plitkoj vodi. Tu ih moe opaziti lastavica, koja onda u mekanu ivotinju zarine svoj otri kljun i iupa neto ljepljive i vlaknaste tvari, pa je, kad se osui, ugradi u vrste zidove svojeg gnijezda. Odatle i naziv gasropeda pulmonifera. Mekuac je duguljast, a veliina mu varira - dugaak je tri do osamnaest palaca, no vidio sam primjeraka dugakih i gotovo sedamsto centimetra. Ti su primjerci bili gotovo okrugli, malo plosnati s one strane koja je okrenuta prema morskom dnu i debeli jedan do dva palca. U odreeno godinje doba plivaju ti mekuci u plitkoj vodi udvoje, vjerojatno radi parenja. Kad je sunce najtoplije i kada je voda posve mlaka, oni se priblie obali. esto se nau u tako plitkoj vodi da za vrijeme oseke ostanu na suhom, izloeni sunanom aru. Oni ne lijeu mlade u plitkoj vodi, jer tamo nismo

nikad vidjeli njihovo potomstvo, a kad dolaze iz duboke vode ve su potpuno odrasli. Hrane se uglavnom koraljnim ivotinjicama. Biche de mer se obino lovi u dubini od metra do metra i pol. Kad ga izvuku na obalu, razrezu ga noem na jednom kraju. Rez mora biti dug jedan palac ili vie, prema veliini mekuaca. Kroz taj otvor istisnu utrobu. (Ti su mekuci vrlo slini drugim malim stanovnicima dubina.) Zatim se ivotinju opere i skuha, no ne smije se kuhati ni previe ni premalo. Tada mekuce treba zakopati u zemlju na etiri sata, onda ih opet malo prokuhati, pa osuiti na vatri ili na suncu. ivotinje, koje su suene na suncu, imaju veu cijenu, no suenja na dimu je puno bre. Kad se dobro osue, moemo ih bez opasnosti da e se kvariti, drati i po dvije ili tri godine na suhom mjestu. Ipak ih treba pregledati svakih nekoliko mjeseci, recimo etiri puta godinje, da se ne bi pokvarile od vlage. Kao to je prije spomenuto, Kinezi cijene biche de mer kao osobitu rasko i vjeruju da ta hrana neobino jaa i uzdrava tijelo, te da obnavlja snagu nakon neumjerene razbludnosti. Roba prve vrste ima visoku cijenu. U Kantonu plaaju devedeset dolara za sveanj. Za robu druge vrste plaaju sedamdeset i pet dolara po svenju, trea stoji pedeset dolara, etvrta trideset, peta dvadeset, esta dvanaest, sedma osam, osma est, a deveta etiri dolara po svenju, no s jeftinijim vrstama esto e se vie zaraditi u Manili, Singapuru i Bataviji;' Kad smo se tako o svemu dogovorili odmah smo otili i na kopno sve pripremiti za gradnju zgrade i oistiti

zemljite. Iz138 abrali smo irok ravan prostor nedaleko istone obale od zaljeva jer je ondje bilo dosta drva i vode i jer nije bio udaljen od grebena na kojemu se moglo loviti biche de mer. Svi smo se zduno bacili na posao, te smo uskoro, na veliko udo divljaka, sruili potrebna stabla i priredili drvenu grau. Za dva ili tri dana toliko smo uznapredovali da smo ostatak posla mogli povjeriti trojici ljudi, koji su trebali ostati na otoku. To su bili John Carson, Alfred Har-ris i Peterson (mislim, da su svi bili iz Londona), oni su se sami prijavili za tu slubu. Koncem mjeseca bili smo potpuno spremni za odlazak. Obeali smo da emo prije odlaska jo jednom pohoditi selo, a i Too-wit je tako tvrdoglavo zahtijevao da odrimo to obeanje da smo mislili da ne bi bilo zgodno uvrijediti ga. Mislim da tad nitko od nas nije ni najmanje sumnjao u iskrenost divljaka. Svi su se oni vladali vrlo pristojno, spremno su nam pomagali, davali nam svoje proizvode esto i besplatno, a nikad nisu nita ukrali, premda su, kad bismo im togod poklonili, svojom radou oito pokazivali kako visoko cijene takve predmete. ene su bile osobito uslune, pa bismo zbog svega toga morali biti zaista najsum-njiaviji ljudi na svijetu da pomislimo da se ti ljudi pretvaraju. Uskoro se ipak pokazalo da je ta srdanost bila samo posljedica dobro promiljene namjere unitenja i da su ti otoani koje smo tako cijenili, bili najbarbarskiji, najlukaviji i najkrvoloniji lupei na svijetu.

1. veljae otili smo na kopno pohoditi selo. Nismo sumnjali u divljake, ali smo ipak poduzeli sve mjere opreza. estoricu naih ljudi smo ostavili na jedrenjaci. Dobili su upute da ne smiju dopustiti nijednom divljaku, za vrijeme nae odsutnosti, pod bilo kakvim izgovorom, da se priblii brodu, i da cijelo vrijeme moraju biti na palubi. Bile su podignute zatitne mree, topovi su bili nabiti samom i nabojima za kartee, a pokretni topovi puanim nabojima. Brod je bio usidren oko milju od obale, pa se nijedan amac nije mogao pribliiti, a da ne bude opaen i izloen vatri iz naih pokretnih topova. Budui daje njih estorica ostala na brodu, naa je eta, koja je otila na kopno, brojila ukupno trideset i dvije osobe. Svi smo bili do zuba naoruani muketama, pitoljima i mornarskim sabljama. Osim toga, svaki je imao dug mornarski no, slian lovakom nou, koji se mnogo upotrebljava u zapadnom i junom dijelu nae zemlje. Kad smo se iskrcali, doekalo nas je stotinu ratnika u crnim krznima, koji e nas pratiti na naem putu. Iznenadili smo se, meutim, kad smo opazili, da su svi nenaoruani; upitasmo Too-wita to to znai, a on je odgovorio samo: Matee non we pa pa si, to je znailo da ne treba oruja kad su svi braa. Mislili smo da je to dobra stvar i otili smo. 139 Proli smo izvor i potok o kojem sam ve govorio i uli u usku guduru, koja je vodila kroz klanac breuljaka, medu kojima je lealo selo. Gudura je bila puna peina i neravna, te smo se tuda i prvi put muno penjali prema Klock-klocku. itava gudura bila je duga milju, moda i

dvije. Vijugala se u svim smjerovima izmeu breuljaka (vjerojatno je u davno vrijeme nastala kao korito neke bujice), te je gotovo svakih osamnaest metara otro zakretala. Strane gudure dizale su se u cijeloj njenoj duljini okomito dvadeset tri ili dvadeset est metara, a na nekim su mjestima bile tako visoke daje danje svijetlo jedva prodiralo u prolaz. Prolaz bijae irok oko dvanaest metara, ali se mjestimice tako suavao da usporedo nije moglo prolaziti vie od pet ili est ljudi. Ukratko, nije bilo boljeg mjesta za zasjedu, pa smo, dakako, im smo uli u guduru, svi opipali oruje. Kad pomislim kako smo bili neuveno ludi, ini mi se posve udno to smo se tek tako predali u ruke nepoznatim divljacima i dopustili im da u toj guduri stupaju i pred nama i iza nas. Taj smo nain hodanja slijepo prihvatili, uzdajui se nerazumno u svoju snagu, u nenaoruanog Too-wita i njegove ljude, u djelovanje naih puaka (koje uroenici nisu poznavali), a jo vie u prijateljstvo tih podmuklih lupea. Petorica ili estorica tih razbojnika ili su sprijeda, kao da nam pokazuju put, sklanjajui s puta vee kamenje i otpatke. Iza njih je ila naa eta. Stupali smo blizu jedan do drugog, pazei da se ne odijelimo. Iza nas je hodala veina divljaka u neobinom redu i vrlo pristojno. Dirk Peters, neki Wilson Allen i ja ili smo s desne strane. Usput smo promatrali neobine slojeve i naslage u strminama iznad nas. Opazili smo neku pukotinu u glatkoj klisuri. Bila je dovoljno iroka da u nju lako ue jedan ovjek. Pruala se ravno est ili est i pol metara, a onda je zakretala lijevo. Otvor je bio visok pet do pet i

pol metara. U pukotini su rasla dva tri zakrljala grma s nekim plodom slinim ljenjaku. Zaelio sam to pogledati izbliza, pa se na tren uvukoh u pukotinu i ubrah pet ili est ljenjaka koje sam mogao dohvatiti, a zatim se opet spremih za povratak. Okrenuvi se, opazih da su Peters i Allen poli za mnom. Rekao sam im neka se vrate, jer nije bilo mjesta za dvojicu i da u im ja dati neto svojih ljenjaka. Oni su se okrenuli i poeli se sputati. Allen je doao do otvora pukotine. Iznenada osjetih potres kakav jo nikada nisam osjetio, te pomislih, ako sam uope bio sposoban misliti, da se cijela zemaljska kugla rasprsnula, i da je doao dan ope propasti. 140 XXI im sam se osvijestio, ustanovio sam da sam se gotovo uguio i da leim u potpunom mraku pod itavom hrpom rahle zemlje, koja je jo uvijek sa svih strana padala na mene kao da e me sasvim zatrpati. Ta me je pomisao strano uplaila, te sam krajnjim naporom pokuao ustati, a to mi je napokon polo za rukom. Nekoliko trenutaka stajao sam nepomino elei ustanoviti to mi se dogodilo i gdje sam. Tik do svojega uha zaulo se teko stenjanje, a zatim mukli Petersov glas; zvao me u pomo. Pomaknu sam se jedan ili dva koraka naprijed, te sam se spo-taknuo o glavu i ramena svojeg druga, koji je bio, kako sam uskoro ustanovio, napola zatrpan hrpom rahle zemlje, te se oajno naprezao iskopati se. Svom sam snagom poeo divlje kopati zemlju oko njega, te ga napokon i iskopah.

Kad smo se toliko oporavili od straha i iznenaenja moemo razumno razgovarati, zakljuili smo da su se stijene pukotine u koju smo uli sruile zbog nekog prirodnog potresa ili moda zbog vlastite teine, te da smo prema tome ivi pokopani i zauvijek propali. Dugo smo nepomino leali, na smrt prestraeni i oajni. Taj osjeaj ne moe ni zamisliti tko sam nije bio u slinom poloaju. Uvjeren sam da nikakav dogaaj ne moe jae izazvati duevnu i tjelesnu klonulost, nego kad je ovjek iv zakopan. Crna tama koja okruuje rtvu, strahoviti pritisak na plua, pa jezovita izvjesnost da nema nikakve nade za spas, i da se jedino moemo nadati smrti - sve to ispunjava ljudsko srce nepodnoljivim strahom, koji se ne da ni zamisliti. Napokon je predloio Peters da pokuamo utvrditi veliinu nae nesree i opipom ustanoviti oblik nae tamnice, premda je gotovo nemogue, rekao je, da postoji neki izlaz kroz koji bismo se mogli spasiti. U meni se odmah probudila nada, te pokuah probiti put kroz rahlu zemlju. Tek to sam zakoraknuo, spazio sam traak svijetla, koji me odmah uvjerio, da se neemo uguiti. Malo se ohrabrismo. Popeli smo se preko hrpe zemlje, te smo poeli napredovati prema svijetlu. Osjeali smo da nestaje onaj strani pritisak u pluima koji nas je muio. Uskoro smo poeli razlikovati i predmete oko sebe, a zatim smo otkrili da se nalazimo nedaleko od mjesta gdje je pukotina skretala ulijevo. Jo malo napora, pa smo stigli do zavoja, gdje smo opazili, na svoju veliku radost, neku dugu pukotinu koja se irila visoko prema gore, uglavnom u kutu od oko etrdeset i

pet stupnjeva. Katkad jo i strmije. Nismo mogli pogledom obuhvatiti itav otvor, no sudei 141 po koliini svijetla koje je prodiralo kroz otvor, bili smo uvjereni da emo na vrhu pronai(ako uspijemo nekako doi do vrha) na prolaz za slobodan zrak. Tada mi pade na pamet da smo trojica uli iz gudure u pukotinu i da jo ne znamo to je s naim prijateljem Allenom. Odmah smo se odluili vratiti i potraiti ga. Nakon dugog traenja i uz opasnost da e nas zemlja ponovo zatrpati, Peters napokon povie daje naiao na nogu naega prijatelja, no daje njegovo tijelo tako duboko pod zemljom daje nemogue iskopati ga. Ustanovili smo daje to, naalost, istina, i daje ovjek, dakako, ve davno mrtav. Tuna srca ostavili smo les i opet se smo se poeli probijati prema zavoju. irina te pukotine bila je jedva tolika da smo stali u nju. Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja prodiranja prema gore, poeli smo opet oajavati. Prije sam spomenuo da se lanac breuljaka kroz koji vodi gudura sastoji od nekog mekanog kamena, slinog steatitu. Stijene raspukline kroz koju smo se pokuali uspeti bile su od istoga kamena, a bile su tako skliske zbog vlage da smo jedva nali oslonac za nogu, pa i na najmanje strmom dijelu. Na nekim mjestima, gdje je uspon bio gotovo okomit, bilo je, dakako, jo tee. Neko smo vrijeme mislili da je nemogue svladati zapreke. Ipak smo se trgnuli iz oaja. Lovakim noevima urezivali smo stepenice u mekanom kamenu i penjali se uz

ivotnu opasnost do malih izboina od kriljevca, koje su strile iz zemlje, te smo napokon stigli do neke prirodne ravne plohe s koje se vidio komadi modra neba iznad gusto poumljene ravnice. Kad smo, dakako s olakanjem, pogledali prolaz kroz koji smo proli, vidjeli smo po stijenama da je nastao tek nedavno, pa smo zakljuili da nam je potres, koji nas je zatrpao, istodobno otvorio i ovaj prolaz. Tako smo bili iscrpljeni od napora i tako slabi da smo jedva mogli stajati na nogama i govoriti; stoga Peters predloi pokuati dozvati u pomo prijatelje pucnjavom pitolja, koji su nam ostali na pojasevima (mukete i mornarski noevi propali su nam na dno ponora u rahloj zemlji). Kasnije su dogaaji dokazali da bismo se pokajali da smo ispalili pitolje, no sreom nismo to uinili, jer sam u taj tren posumnjao u namjere divljaka, pa ih nismo htjeli obavijestiti o naoj blizini. Odmarali smo se gotovo itav sat, a zatim smo se poeli polagano uspinjati iz pukotine. Bili smo prevalili tek malen dio puta, kad smo opet zauli strahovitu tutnjavu. Napokon smo stigli na mjesto koje bismo mogli nazvati povrinom tla. Otkad smo, naime, poli s one ravne plohe, na je put prema gore prolazio kroz svodove visokih klisura i zelenila. Dovukosmo se vrlo oprezno do nekog uskog otvora kroz koji smo jasno vidjeli okolicu, i odmah smo otkrili jezovitu tajnu potresa. Mjesto s kojega smo ugledali okolicu bilo je nedaleko vrha najvie glavice u nizu steatitskih breuljaka. Gudura, u koju je ula naa eta od trideset i dva

ovjeka protezala se oko esnaest metara lijevo od nas. Na dubini od najmanje devedeset metara korito gudure bilo je puno zemlje i kamenja: vie od milijun tona zemlje i kamenja bilo je srueno umjetnim nainom. Sredstva kojima je sruena ta golema koliina bila su jednostavna. Jo su se uvijek vidjeli tragovi toga zloinakog djela. Na vie mjesta uzdu istone strane gudure (mi smo sada bili na zapadnoj strani) vidjeli smo drvene kolce zabijene u zemlju. Na tim mjestima zemlja nije popustila, no uzdu itave strmine, s koje se sruilo kamenje i zemlja, jasno su se vidjeli tragovi u zemlji, slini rupama pri potkopavanju klisura. To je dokazivalo da su i tu bili zabijeni kolci, slini onima koje smo vidjeli. Tragovi su se opaali u duljini od kojih devedeset metara, po jedna rupa na svaki metar, tri metra iza ruba ponora. Za kolce na breuljku bili su jo uvijek svezani konopi spleteni od vinove loze, pa nam je bilo jasno da su i za ostale kolce bili svezani takvi konopi. Ve sam govorio o neobinim naslagama tih steatitskih breuljaka. Moj opis uske i duboke pukotine kroz koju smo se spasili iz groba jo bolje razjanjava prirodu tih naslaga. Naslage lee tako da se zemlja pri svakom, pa i prirodnom potresu, mora raspucati u okomitim, usporednim slojevima ili brazdama, a jednaki se uspjeh mora postii i sasvim nevinim umjetnim potresom. Nema sumnje da je niz kolaca izazvao djelomini prolom tla, a divljaci su, poteui za kraj onih konopa (konopi su bili svezani za vrhove kolaca i vodili preko ruba klisure) snagom poluge, odvalili na dani znak itav gornji sloj breuljka u guduru. Sad nam

sudbina naih bijednih prijatelja nije vie bila neizvjesna. Samo nas dvojica izmakli smo toj strahovitoj smrti. Bili smo jedini ivi bijelci na otoku. XXII Na nam se poloaj sada uinio gotovo jednako straan kao i tad kad smo mislili da smo zauvijek ivi zakopani. Nije bilo nikakve nade. Bili smo uvjereni da e nas divljaci poubijati ili da e nas zadrati kao zarobljenike. Mogli bismo se, dakako, neko vrijeme skrivati medu breuljcima ili u pukotini iz koje smo up142 143 ravo izili, no napokon bismo poginuli od zime i gladi u dugoj polarnoj zimi, ili bi nas ipak otkrili. inilo nam se da itav otok vrvi divljacima. Mnotvo ih je dolazilo, kako smo opazili, na splavima s nekih otoka na jugu, zacijelo s namjerom pomoi zauzeti i opljakati Jane. Brod je jo uvijek mirno leao usidren u zaljevu, a oni na brodu oito nisu ni slutili opasnost koja ih eka. Da smo sada mogli biti s njima i pomoi im pri bijegu, ili da skupa s njima poginemo u pokuaju obrane! Nije bilo mogunosti ih upozoriti ih na opasnost, a da ne upropastimo sebe - a nije bilo izgleda da bi od upozorenja bilo ikakve koristi. Hitac iz pitolja bio bi moda dovoljan da ih obavijesti da se dogodilo neko zlo, no ta im obavijest ipak ne bi mogla rei da je jedina mogunost spasa u tome da odmah isplove iz luke - ne bi im mogla rei da ih vie ne vee potenje da ostanu u zaljevu, jer su njihovi prijatelji mrtvi. Kad bi to i uli, ne bi se mogli bolje pripremiti za obranu od neprijatelja

koji priprema napadaj. Hitac bi, dakle, mogao donijeti samo zlo, pa smo, dobro razmislivi, odustali od toga. Najblia nam je bila pomisao pojuriti prema brodu, dohvatiti jedan od etiri amca koji su leali u dnu zaljeva, i pokuati se probiti na palubu. Naskoro smo uvidjeli da nema nikakve nade da takav oajniki pothvat uspije. Kao to sam ve rekao, otok je vrvio uroenicima koji su se uljali po grmlju i obroncima breuljaka, kao da su se skrivali da ih ne bi opazili sa jedrenjaka. U naoj neposrednoj blizini, zaposjevi jedini put kojim bismo mogli stii na obalu, nalazila se cijela eta ratnika u crnom krznu pod zapovjednitvom Too-witovim. Oni su vjerojatno ekali pojaanje, pa da zatim navale na Jane. I amci koji su leali na dnu zaljeva bili su ve krcati divljacima. Oni su bili nenaoruani, no oruje im je zacijelo bilo na dohvat ruke. Stoga smo morali, i protiv volje, ostati u svojem skrovitu i kao obini gledatelji promatrati bitku koja e zaas planuti. Nakon nekih pola sata vidjeli smo kako ezdeset ili sedamdeset splavi i plosnatih amaca s plovcima puna divljaka plovi junim zaljevom luke. inilo se da nemaju nikakva oruja, osim kratkih toljaga i kamenja, koje je lealo na dnu amca. Odmah zatim, pojavila se sa suprotna smjera jo vea eta naoruana slinim orujem. Sad su se uroenici, dojurivi iz grmlja u zaljev, ukrcali na amce, pa su se brzo otisnuli pridruiti se drugim etama. Tako je za krae vrijeme nego to je meni trebalo da to ispripovjedim, i kao nekom arolijom, i Jane bila opkoljena

144 golemim mnotvom opasnih razbojnika, koji su je oigledno odluili zauzeti. Nije bilo sumnje da e im to i uspjeti. Ona estorica na brodu, ma koliko odluno branili brod, nisu mogli posloiti sve topove ili se bilo kako odrati u toj stranoj borbi. Nisam mogao ni zamisliti da bi se oni uope mogli oduprijeti, a ipak - prevarih se! Uskoro sam ih vidio kako skau po konopima i okreu desnu stranu broda prema amcima, koji su se za to vrijeme pribliili na domet pitolja, dok su splavi bile udaljene gotovo etvrtinu milje. Ne znam zato, no najvjerojatnije radi uzbuenja naih prijatelja, koji su se nali u tako beznadnom poloaju, hici nisu imali nikakva uinka. Nijedan amac nije bio pogoen, nijedan divljak ranjen. Hici su bili prekratki, ili su prozujali iznad njihovih glava. Jedini uinak bilo je iznenaenje zbog neoekivanog praska i dima. To iznenaenje bile je tako snano da sam na tren pomislio da e divljaci posve odustati od namjere i vratiti se na obalu. Oni bi to vjerojatno bili i uinili da su nai ljudi u njih ispalili puke. amci su bili blizu, pa hici zacijelo ne bi promaili ili bi time bar sprijeili divljake da se jo vie priblie, pa bi dotle mogli ispaliti puke i na divljake u splavima. Umjesto toga, oni su dopustili da se ljudi u amcima oporave od straha. Vidjevi da nitko nije ranjen, nai su pojurili na lijevu stranu broda doekati splavi. Uinak hitaca, ispaljenih s lijeve strane, bio je strahovit. Hici iz velikih topova sasvim su smrvili sedam ili osam

splavi, a poubijali kojih tridesetak ili etrdesetak divljaka. Najmanje stotinu divljaka, veinom teko ranjenih, baeno je u vodu. Ostali, izvan sebe od straha, poeli su se naglo povlaiti, ni ne pokuavajui izvui iz vode osakaene prijatelje, koji su plivali na sve strane, vriskajui, urlajui, viui u pomo. Taj veliki uspjeh doao je, meutim, prekasno da bi se nai odani ljudi mogli spasiti. Oko sto i pedeset divljaka iz amaca bilo je ve na palubi jedrenjaka. Veina se popela po lancima i preko zatitnih mrea prije nego to su se nai ljudi mogli primaknuti topovima na lijevoj strani broda. Sad se nita vie nije moglo oduprijeti njihovu ivotinjskom bijesu. Nai su ljudi za tren oka bili oboreni, svladani, pregaeni i rastrgani u komade. Kad su to vidjeli divljaci sa splavi, ohrabrili su se, pa su se i oni sjatili radi pljake. Za pet sati je Jane bila tuna slika pravog pustoenja i silovitog unitavanja. Paluba je bila rasjeena i raskomadana. Konopi, jedra i svaki pokretni predmet na palubi, sve 145 bijae uniteno kao nekom arolijom. Napokon su trup broda -gurajui ga s krme, teglei ga amcima i vukui ga s bokova -dotjerali do obale (lanac sidra se odrijeio) i predali ga na milost i nemilost Too-witu, koji je, kao neki iskusni general, za vrijeme cijelog pothvata bio na sigurnom mjestu na breuljku. Sad, kad je pobjeda bila izvojevana na njegovo zadovoljstvo, udostojao se dohrliti na obalu sa svojim ratnicima u crnom krznu i sudjelovati u podjeli pljake. Kad je Too-wit siao, mi smo mogli izii iz svojega

skrovita i pregledati breuljak u blizini pukotine. etrdeset i pet metara od ulaza opazili smo mali izvor vode, pa smo utaili e koja nas je muila. Nedaleko izvora nali smo nekoliko ljenjakovih grmova, o kojima sam prije govorio. Ustanovili smo da su ljenjaci vrlo ukusni i da su gotovo jednako dobri obini engleski ljenjak. Napunili smo eire, spremili ljenjake u pukotinu, te se zaputili u berbu. Dok smo marljivo brali ljenjake, uzbuni nas neko ukanje u grmlju. Htjeli smo se ve oduljati u svoje skrovite, kad se neka velika crna ptica, slina bukavcu nespretno i polagano digne iz grmlja. Bio sam tako iznenaen da nisam znao to bih, ali Peters se snaao, potrao je do nje i zgrabio je za vrat prije nego je mogla pobjei. Strano je krijetala i otimala se, pa smo je ve pomislili pustiti jer smo se bojali da e buka uzbuditi divljake, koji su jo uvijek bili u blizini. Napokon smo je svladali udarcem lovakog noa i ugurali je u pukotinu. Bili smo zadovoljni to smo se opskrbili zalihom hrane za cijeli tjedan. Zatim smo opet izili izvidjeti okolicu, te smo se usudili djelomice spustiti niz juni obronak breuljka, no nismo nali nikakve hrane. Sakupivi dovoljno suhih drva, vratili smo se, a onda smo opazili dvije velike skupine uroenika, koji su se vraali u selo, natovareni opljakanim predmetima s broda i koji bi nas, prolazei kraj breuljka, mogli otkriti. Najvea nam je briga bila to bolje osigurati svoje skrovite, pa smo grmljem pokrili otvor kroz koji smo, penjui se iz pukotine, ugledali komadi modrog neba.

Ostavili smo samo malen otvor, tek toliki da smo mogli vidjeti zaljev, a da nas odozdo ne opaze. Kad smo to uinili, bili smo zadovoljni svojim sigurnim poloajem. Dokle god smo u pukotini, sigurni smo da nas nitko ne moe nai. Nigdje nismo opazili znakova koji bi upuivali da su divljaci ikad dolazili u blizinu te rupe. Sjetili smo se, meutim, da je ta pukotina nastala tek nedavno, zbog pada suprotne klisure, i da nema nikakva drugog naina doprijeti do nje. Ali se 146 budemo uplaili, nema nikakve mogunosti sii odatle. Odluili smo pomno istraiti obronke breuljaka, im nam se prui prilika. Sada smo kroz rupu promatrali kretanje divljaka. Oni su ve potpuno opljakali na brod, pa su se spremali zapaliti ga. Uskoro smo opazili da se die jaki dim iz glavnog otvora broda. Malo zatim bukne gusti plamen iz potpalublja. Plamen odmah zahvati oputu, jarbole i ostatke jedra, i vatra se brzo proiri po cijeloj palubi. Jo je uvijek mnogo divljaka ostalo kod broda. Udarali su velikim kamenjem, sjekirama i topovskim kuglama po klinovima i drugim eljeznim i bakrenim dijelovima broda. Na obali, u amcima i na splavima, takoer u neposrednoj blizini jedrenjae, bilo je oko deset tisua uroenika, ne raunajui gomilu koja je natovarena plijenom ila prema unutranjosti otoka i plovila na susjedne otoke. Znali smo da e biti nesree, i nismo se prevarili. Najprije se osjetio prilino jak udarac (jasno smo ga ovdje gore osjetili, kao da nas je lagano udarila struja), premda nismo uli prasak.

Divljaci su se oito zaprepastili, te su naas prestali raditi i urlati. Upravo su htjeli ponovo poeti, kad iz palube sukne gusti dim, nalik na crn i teak olujni oblak. Tada se, kao iz sredine oblaka, digne visoki mlaz arkog plamena oko etvrtinu milje visoko, a zatim se vatra najednom rairi okolo. Cijeli zrani prostor napuni se u trenu divljom zbrkom drva, kovine i ljudskih udova. Napokon se zau tutnjava. Silni potres obojicu nas naglo srui. Po breuljcima je odjekivala grmljavina, a gusta kia najsitnijih dijelova broda padala je na sve strane oko nas. Opustoenje divljaka bilo je mnogo strasnije nego to smo oekivali. Oni su sad ubrali obilne plodove svoje izdaje. Barem tisuu ljudi poginulo je od eksplozije i najmanje isto toliko bilo je strano osakaeno. Cijela povrina zaljeva bijae posuta tim lupeima, koji su se koprcali i utapali, a na kopnu je bilo jo i gore. inilo se da su posve izgubili glavu zbog nenadanog i potpunog poraza, te nisu ni nastojali drugima pomoi. Napokon smo opazili da se njihovo vladanje posve promijenilo. Iz potpune otupjelosti preli su najednom u krajnju uzbuenost i poeli bijesno juriti po obali. Na licima im se odraavala neobina mjeavina straha, gnjeva i oite radoznalosti. Trali su urlajui iz svega glasa: - Tekeli-li! Tekeli-li! Tada smo opazili da je jedna velika skupina otila prema breuljcima. Ti su se ljudi uskoro vratili nosei drvene kolce. 147 Odnijeli su ih tamo gdje je gomila bila najgua. Sada

se gomila razdijelila, pa smo mogli ugledati ono to ih je tako uzbudilo. Vidjeli smo da na tlu lei neto bijelo, no nismo odmah mogli razabrati to je. Napokon smo ustanovili da je to crkotina one neobine ivotinje jarkih zubi i panda, koju je jedrenjaa nala u moru 11. sijenja. Kapetan Guy je spremio crkotinu da ispuni njezino krzno i da ga dopremi u Englesku. Sjeam se da je kapetan prije dolaska na otok dao neke upute o tome pa su crkotinu odnijeli u potpalublje i da su je spremili u neku krinju. Sad ju je eksplozija izbacila na obalu. Nikako nismo mogli razumjeti zato su se divljaci toliko zabrinuli. Stajali su vrlo blizu strvine, no nitko se, ini se, nije htio posve pribliiti. Strvinu su pomalo ogradili kolcima koje su zabili naokolo, a kad je to bilo uinjeno, cijela golema rulja pojurila je u unutranjost otoka glasno urlajui: - Tekeli-li! Tekeli-li! XXIII Nakon toga ostali smo est ili sedam dana u svojem sklonitu. Samo bismo uz najvei oprez katkad izlazili po vodu i ljenjake. Na ravnoj plohi breuljka napravili smo kolibicu u kojoj smo uredili leajeve od suhoga lia, a tri velika kamena sluila su nam kao ognjite i stol. Vatru smo zapalili bez potekoa. Trljali smo dva komada suhoga drva - jedno meko, a drugo tvrdo. Ptica koju smo uhvatili bila je izvrsna, premda poneto ilava. To nije bila morska koko, ve neka vrst bukavca sa crnim i sivim perjem i s razmjerno vrlo malim krilima. Poslije smo u blizini gudure vidjeli tri takve ptice, koje su vjerojatno traile onu koju smo uhvatili. One se nisu

spustile, pa ih nismo mogli uhvatiti. Dok je bilo mesa od te ptice, nije nam nedostajalo hrane, no kad smo je pojeli, morali smo traiti hranu. Ljenjaci nisu mogli utaiti glad. Od njih smo, osim toga, dobivali greve u crijevima, a kad bismo ih jeli vie, zaboljela bi nas estoko i glava. Nedaleko od obale, istono od breuljka, opazili smo nekoliko velikih kornjaa. Lako bismo ih uhvatili da smo mogli do njih, a da nas ne opaze uroenici. Stoga smo odluili da emo se pokuati spustiti s breuljka. Sputali smo se niz juni obronak, koji nam se inio najblaim, no jedva da smo devedesetak metara (tako smo ocijenili prema udaljenosti glavice breuljka) kad nas zaustavi neki ogranak gudure u kojoj su poginuli nai drugovi. Ili smo dalje 148 rubom oko etvrtinu milje, a tada nas zaustavi neki strmi golemi ponor. Dalje nismo mogli, pa smo se morali vratiti istim putem kojim smo doli. Tada smo krenuli prema istoku, no uspjeh je bio posve jednak. Nakon cijelog sata penjanja, uz opasnost da emo slomiti vrat, nali smo se u nekoj golemoj rupi u crnom granitu, s vrlo sitnom prainom na dnu. Iz rupe je vodio samo jedan put - teki put, kojim smo sili. Kad smo se opet uspeli tim putem, pokuali smo proi sjevernim rubom breuljka. Tu smo morali pozorno paziti na svaki svoj pokret jer nas je i najmanja nerazborita kretnja mogla izloiti pogledima divljaka u selu. Zato smo puzali na rukama i koljenima, a katkada smo se morali i posve ispruiti po tlu i tako se provlaiti

kroz grmlje. Proli smo tako tek malen dio puta, kad smo stigli do nekog dubokog ponora kakvog jo nismo vidjeli. Ponor je bio vezan s glavnom gudurom. Na se strah pokazao opravdanim. Bili smo posve odsjeeni od svijeta u dolini. Vratili smo se u svoje skrovite potpuno iscrpljeni i bacili smo se na leajeve od lia prespavati nekoliko sati. Nakon toga besplodnog traenja bavili smo se istraivanjem svakog dijela breuljka ne bismo li pronali nain spasenja. Ustanovili smo da nema hrane, osim onih kodljivih ljenjaka i neke gorke trave, koja je rasla u malom komadiu zemlje od etiri metara, a koju smo brzo potroili. 15. veljae, ako se tono sjeam, nije bilo vie ni travke, a i ljenjaci su se prorijedili. Na poloaj bio je teak. (Tog dana smo opazili na jugu nekoliko golemih dijelova sivkaste pare.) esnaestog smo obili opet prostor oko naeg zatvora, nadajui se da emo moda nai neki izlaz, no bezuspjeno. Spustili smo se i u pukotinu, u kojoj smo bili zatrpani, pomalo vjerujui da emo otkriti neki prolaz u glavnu guduru. I tu smo se razoarali. Nali smo tek jednu muketu i uzeli je sa sobom. Sedamnaestog smo krenuli s namjerom bolje pregledati rupu u crnom granitu u kojoj smo se nalazili kad smo prvi put traili izlaz. Sjetili smo se da smo tek djelomice pregledali neku pukotinu u stijeni, pa smo je htjeli istraiti, premda nismo oekivali da emo pronai neki otvor. Spustili smo se, dakle, bez velikih potekoa na dno rupe, pa smo je u miru pregledavali. To je doista bilo

posve neobino mjesto. ovjek bi jedva povjerovao daje to djelo prirode. Rupa je, sa svim zavojima, bila duga oko etiri stotine i pedeset metara. 149 Udaljenost u ravnoj crti od istonog do zapadnog kraja nije bila vea (kako mi se inilo, jer nisam mogao tono izmjeriti) od trideset do trideset i pet metara. Pri vrhu rupe - to jest oko stotinu stopa ispod glavice breuljka stijene rupe nisu bile jedna drugoj sline i vjerojatno nikad nisu inile neku cjelinu, jer je jedna stijena bila od steatita, a druga od lapora pomijeanog sa zrncima neke kovine. Prosjena irina ili razmak izmeu obje stijene bio je tu oko dvadeset metara, no inilo se da nema pravilnih oblika. Kad smo se spustili nie, razmak se, meutim, naglo suzio. Stijene su bile usporedne, premda su i dalje bile nejednaka sastava i nejednaka oblika na povrini. Spustivi se do esnaest metara iznad dna, opazili smo savrenu pravilnost. Stijene su bile posve jednaka sastava i boje. Bile su od posve crna i sjajna granita. Razmak izmeu obje stijene bio je svugdje tono osamnaest metara. Oblik rupe bit e nam jasniji ako pogledamo crte, koji je izraen na samom mjestu. Sreom, u dugom nizu pustolovina sam sauvao biljenicu i olovku, emu mogu zahvaliti svoje biljeke o mnogim stvarima koje bih inae zaboravio. samo po duguljastom obliku. Eto njezinih glavnih obrisa. (Vidi crte br. 2.) Crte br. 1 prikazuje openite obrise rupe bez manjih udubina u bokovima, kojima su s protivne strane odgovarale jednake izboine. Dno rupe bilo je

pokriveno vrlo njenom prainom, debelom dvadeset pet do trideset centimetara, ispod koje smo takoer otkrili crni granit. S desne strane, na niem dijelu, vidimo na crteu odvojak malog otvora. To je pukotina, o kojoj sam prije govorio, i koju smo htjeli pomno ispitati pri drugom silasku. Uklonivi mnogo grmlja, koje nam je smetalo i golemu hrpu otrog kremenog kamenja, koje je nekako bilo slino iljcima strelica, brzo smo uli u tu pukotinu. Hrabro smo napredovali, tim vie to smo u daljini opazili neko blijedo svijetlo. Napokon smo se ugurali oko deset metara duboko u pukotinu i ustanovili smo daje taj otvor nizak i pravilan svod; dno otvora bilo je i ovdje pokriveno sitnom prainom, kao u glavnoj rupi. Tada prodre do nas jako svijetlo i mi smo se, krenuvi kratkim zavojem, nali u visokoj upljini, koja se od one iz koje smo doli, razlikovala Duljina te rupe od otvora a, pa zavojem b do krajnje toke d iznosi petsto metara. Kod c otkrismo malen otvor slian onome kroz koji smo izili iz prve rupe. I taj je otvor bio jednako zakren grmljem i hrpom bijelih kamenih iljaka za strelice. Probivi se kroza njega, ustanovili smo da je dug oko dvanaest metara i uosmo u treu rupu. I ta je rupa bila sasvim jednaka prvoj, samo to je bila duguljasta. (Vidi crte br. 3) Trea rupa bila je duga dvije stotine i devedeset metara. Kod toke a nalazio se otvor s promjerom od koja dva metra. On je u duljini od pet metara ulazio u klisuru, u kojoj je svravao slojem lapora. Dalje nije bilo nikakve druge rupe, kako smo i oekivali. Kad smo htjeli izii iz te pukotine, u kojoj gotovo da i nije bilo svijetla, Peters

me upozori na niz neobinih zareza na povrini lapora, kojim je svravao taj slijepi otvor. Uz malo mate mogao bi ovjek zareze s lijeve strane ili najsjevernije zareze, smatrati grubim crteom uspravnog ljudskog lika s ispruenom rukom. Ostali zarezi bili su slini nekim slovima. Peters je ustanovio da to i jesu slova. Napokon ga uvjerih da se vara. Upozorio sam ga, naime, na nekoliko velikih komada lapora na podu, koji su se - oito zbog nekog potresa - otkinuli od stijene, na kojoj smo opazili one zareze. Ti su komadi tono pristajali u rupe zareza. Tako smo ustanovili da je to prirodna pojava. Crte br. 4 prikazuje tonu sliku zareza. 150 151 Uvjerivi se da nam te neobine rupe ne pruaju nikakvu mogunost bijega iz naega zatvora, vratili smo se utueni i potiteni na vrhunac naega breuljka. Narednih dvadeset i etiri sata nije se dogodilo nita to bi bilo vrijedno spomena, osim to smo pri pregledavanju tla istono od tree rupe nali dvije veoma duboke trokute rupe ije su stijene bile takoer od crnog granita. Nije nam se inilo vrijedno truda pokuati sii u te rupe, jer su bile, kako se inilo, prirodni okomiti rovovi bez izlaza. Svaka je rupa imala obodnicu od osamnaest metara, a njihov oblik i poloaj prema treoj rupi pokazuje crte br. 5. XXIV 20. veljae smo ustanovili da se vie ne moemo hraniti ljenjacima, od kojih smo dobivali tako strane bolove,

pa smo odluili da pod svaku cijenu pokuamo sii niz junu strminu breuljka. Povrina te strmine bila je od najmekega steatita, premda je bila gotovo sasvim okomita (dubina je iznosila najmanje etrdeset i osam metara) i premda je na nekim mjestima, tovie, dobivala oblik svoda. Nakon dugoga traenja otkrili smo, oko est metara ispod ruba ponora, uski izbojak. Petersu je uspio skoiti na taj izbojak, i to uz pomo naih depnih rupia koje smo zajedno svezali. Neto sam tee siao i ja. Tada smo vidjeli da bismo se mogli spustiti na onaj nain, na koji smo se uspeli iz pukotine u kojoj smo bili zatrpani - to jest, tako da ureemo noevima stepenice u povrini steatita. Teko je opisati stranu opasnost koja nam je prijetila kod tog pokuaja, no nije bilo druge, pa se odluismo na to. Na izbojku na kojemu smo stajali, raslo je nekoliko grmova ljenjaka, pa smo za jedan grm svezali kraj naega konopa od 152 rupia. Drugi kraj smo zavezali oko Petersova pasa, i ja sam ga onda sputao niz strminu, dokle su dosizali rupii. Tada je on iskopao duboku rupu u steatitu (oko osam ili deset palaca), a zatim iznad rupe odbio komad stijene nekako u visini od tri stotine cm, pa je drkom pitolja zabio u stijenu prilino jak klin. Zatim sam ga povukao gore za kojih metar i pol, gdje je on opet izrezao rupu i zabio klin, tako da se sada mogao oduprijeti nogama i prihvatiti rukama. Nakon toga sam odvezao rupie s grma i dobacio Petersu kraj rupia, koji je on zavezao za klin kod najvie rupe. Peters se tad

polagano spustio oko metar nie -to jest, koliko su dosizali rupii. Tu je iskopao novu rupu i zabio klin. Zatim se opet digao do rupe koju je izrezao, prihvativi se rukama o gornji klin. Sad je trebalo odvezati rupie s najvieg klina, kako bi ih mogao privezati o drugi klin. Pokazalo se da je pogrijeio to je pravio rupe u tako velikim razmacima. Ipak je, nakon nekoliko neuspjelih pokuaja da dohvati uzao (drei se samo lijevom rukom, dok je desnom odvezivao uzao), napokon prerezao konopac, ostavivi na klinu komadi od etrdeset i pet cm. Svezavi rupie za drugi klin, spustio se ispod treega klina, pazei da se ne spusti preduboko. Tako se (a to ja nikad ne bih smislio, i sve je zasluga Petersove domiljatosti i odlunosti) moj prijatelj napokon - uz pomo izbojaka u stijeni - sretno spustio na dno ponora. Trebalo je dosta vremena da skupim hrabrosti poi za njim. Napokon se odluih. Peters je prije silaska skinuo koulju, pa sam od te i svoje koulje nainio konop za sputanje. Bacivi muketu koju smo nali u pukotini u ponor, privezah konop za grm i brzo se spustih nastojei odlunim kretnjama svladati drhtanje. To mi je kod prvih etiri ili pet stepenica prilino uspijevalo, no tada me strano uzbudi pomisao na golemu visinu koju moram prijei i na nesigurne klinove i rupe u steatitu, koje su mi jedino uporite. Uzalud sam pokuavao ne misliti na to i gledati samo u stijenu pred sobom. to sam se vie borio ne mislizi, to su moje predodbe bile sve strasnije i sve jasnije. Napokon nastupi onaj straan sudbonosni as, koji se pojavljuje u takvim sluajevima,

sudbonosni as u kojem ovjek unaprijed poinje proivljavati osjeaje s kojima e padati - poinje zamiljati muninu, vrtoglavicu, i krajnje naprezanje, polunesvjesticu i konano strahotu strma padanja. Sve te misli kao da se u trenu pretvorie u stvarnost. Spopalo me zaprepatenje. Osjetih kako mi strahovito dru koljena. Zahvat mojih prstiju doista je pomalo poputao. U uima mi je zvonilo, te rekoh sam sebi: - To je moje smrtno zvono! 153 Tada me obuzme neodoljiva elja pogledati dolje. Nisam mogao, nisam htio gledati u stijenu pred sobom, ve pogledah nekako divlje, neopisivo uzbuen, napola prestravljen, napola potiten, dolje u ponor. Prsti su mi naas grevito obuhvatili uporite. U tom trenutku nejasno pomislih, kao u magli, na mogunost spasa, a zatim mi svu duu proze elja da padnem. Bijae to elja, enja, neka sasvim neodoljiva strast. Is-pustih klin i zateturah, okrenuvi se napola od ponora. Tada mi se zavrtjelo u mozgu. U uima mi je prodorno i sablasno protut-njio neki glas. Tik ispod mene stajae neki mrki, neprijateljski i mutni lik. Osjeajui kako mi udara srce, udahnuh, potonuh i -zaronih u naruaj onoga lika. Onesvijestio sam se. Peters me je uhvatio u padu. On me je s dna ponora promatrao. Opazivi da je opasnost blizu, pokuao me ohrabriti na sve mogue naine, no moja je svijest bila tako zamuena da nisam nita uo i nisam uope znao da je neto govorio. Napokon se, vidjevi da teturam, brzo popeo prema meni. Stigao je u pravi as. Da sam pao svom teinom, svakako bi konop

od koulja popustio, i ja bih se strmoglavio u ponor. Ovako me Peters polagano spustio, pa sam visio na konopu, dok se nisam osvijestio. Nesvjestica je potrajala petnaest minuta. Kad sam se osvijestio, posve je nestalo straha. Osjeao sam se kao neko novo bie, i uz neznatnu pomo svojega prijatelja, sretno sam stigao na dno ponora. Sad smo bili nedaleko gudure u kojoj su poginuli nai prijatelji. To je bilo juno od mjesta gdje se sruio breuljak. Ovdje se inilo neobino divlje, te se sjetih opisa putnika koji opisuju tuno mjesto na kojem je stajao srueni Bablion, a da i ne govorim o ruevinama sruene klisure, koje su sa sjevera inile neurednu pregradu. Povrina tla je na sve strane bila posuta golemim humcima, oito ostacima nekih golemih graevina, premda se svaki pojedini humak nije inio kao umjetna tvorevina. Bilo je mnogo pepela, lave i golemih nepravilnih komada crnoga granita pomijeanih s komadima lapora (i lapor je bio crn, na otoku nismo vidjeli ba nita to bi bilo svjetlije boje), a sve je bilo pomijeano sa zrncima kovine. Nije bilo ni traga biljnom svijetu - dokle god je sezao pogled. Vidjeli smo nekoliko golemih tipavca i drugih gmazova kojih nema na tako visokim geografskim irinama. Kako nam je hrana bila najvea briga, odluili smo krenuti prema obali, udaljenoj jedva pola milje. Namjeravali smo uh154 vatiti koju od kornjaa koje smo opazili iz naeg skrovita na breuljku. Kroili smo oprezno izmeu

velikih klisura i humaka i preli smo oko devedeset metara. U tom je asu iskoilo iz neke spilje na nas pet divljaka. Zakrenuvi oko ugla, bacie se na nas i oborie Petersa toljagom. im je pao, svi pojurie na njega, pa je meni ostalo vremena da se oporavim od iznenaenja. Jo sam uvijek imao muketu, no cijev joj se neto otetila kad sam je bacio niz strminu. Zato sam je odbacio. Oslonio sam se na pitolje koji su bili brino sauvani. Poletjeh na napadae i brzo ispalih iz obiju pitolja. Dva divljaka padnu, a jedan, koji je upravo htio probosti Petersa kopljem, skoi na noge. Sad je moj prijatelj bio osloboen, pa se nismo vie bojali. I on je imao pitolje, no razumno je odustao od toga da ih upotrebi. Pouzdavao se u svoju golemu snagu, kakvu doista nisam nikada vidio. Peters uzme toljagu jednom od mrtvih divljaka i za tren smrska glave trojici preivjelih. Tako zavladasmo bojnim poljem. To se dogodilo tako brzo da smo jedva vjerovali da se uope neto zbilo. Stajali smo nekako glupo zamiljeni nad leinama, kad nas dozove k svijesti zvuk uzvika u daljini. Bilo je jasno daje pucnjava uzbudila divljake, a malo je bilo vjerojatno da nas nee otkriti. Da se doepamo klisure, trebalo bi poi u smjeru odakle su se uli uzvici, a kad bismo i uspjeli stii do podnoja klisure, nikako se ne bismo mogli neopaeno uspeti. Bili smo u velikoj opasnosti. Nismo se mogli odluiti na koju stranu potrati, kad jedan od divljaka, u kojega sam pucao, i za kojega sam mislio da je mrtav, skoi na noge i pokua pobjei. Ipak smo ga jo na vrijeme uhvatili. Htjeli smo ga ubiti, kad je Peters rekao da nam on

moda moe posluiti kad bismo ga prisilili poi s nama. Odvukli smo ga dakle s nama i zaprijetili mu da emo ga ustrijeliti, bude li se opirao. On se za ubrzo pokorio i potrao s nama izmeu klisura prema obali. Neravnina tla zatvarala nam je, osim malih prekida, vidik prema moru, a kad smo ga napokon ugledali, bili smo moda udaljeni stotinu i osamdeset metara. Kad smo stigli na obalu, zaprepastili smo se. Golema rulja uroenika jurila je iz sela, i iz svih vidljivih dijelova otoka, bijesno maui rukama prema nama i urlajui poput divljih zvijeri. Ve smo se htjeli okrenuti i da povui se u bregoviti dio otoka, kad spazih dva amca koja su virila iz vode iz nekog velikog grebena. Potrali smo svom brzinom k amcima. Nitko ih nije uvao. Bili su gotovo prazni. U njima bijahu samo tri Gallapagos -kornjae i uobiaena oprema za ezdeset veslaa. Odmah skoismo u jedan amac, povukosmo unutra i svojeg zarobljenika, te sa svom snagom otisnusmo od obale. 155 Jedva da smo odmakli etrdeset i pet metara, kad smo opazili da smo uinili veliku pogreku to smo drugi amac ostavili divljacima. Oni su za to vrijeme bili samo dvaput dalje od obale nego mi, i brzo su se primicali. Nismo smjeli gubiti vrijeme. Naa nada bila je neznatna, no ipak, bila je nada. Malo je bilo vjerojatno da bismo mogli stii prije njih i zauzeti amac, no nije bilo posve nemogue. Ako nam to uspije, mogli bismo se spasiti, a ako ne pokuamo, moramo se pomiriti sa sudbinom. Sigurno e nas poklati.

Pramac i krma amca bijahu jednaka oblika, pa smo, umjesto da se okrenemo, jednostavno promijenili poloaj vesla. im su divljaci to opazili, podvostruili su urlanje i brzinu, te su se poeli brzo pribliavati. Ali i mi smo veslali oajnom snagom. Kad smo stigli na cilj, doekao nas je samo jedan uroenik. Taj je ovjek skupo platio svoju neobinu ustrinu. Peters mu je prostrijelio glavu hicem iz pitolja, im smo se pribliili obali. Najblii od ostalih divljaka bio je, kad smo se doepali amca, udaljen moda dvadesetak ili tridesetak koraka. Najprije smo htjeli gurnuti amac u duboku vodu, kako ga divljaci ne bi mogli dohvatiti, no kad smo ustanovili daje un predaleko izvuen na obalu, i da nemamo vremena, Peters razbi, zamahnuvi jedanput ili dvaput kundakom mukete veliki komad pramca i boka. Tada se otisnusmo. Dvojica uroenika zgrabe na amac, i nisu ga htjeli ispustiti sve dok ih nismo otjerali noevima. Sad smo bili slobodni, te smo zaplovili na more. Glavnina divljaka, stigavi do razbijenog amca, pone strahovito bijesno i oajno urlati. Koliko sam mogao upoznati te lupee, ini mi se da je to najpokvarenija, najlicemjernija, najosjetljivija, najkrvolonija i uope najopakija vrsta ljudi na zemaljskoj kugli. Jasno je da za nas ne bi bilo milosti da smo im pali u ruke. Luaki su pokuali doi do nas u razbijenom amcu, ali su ustanovili da je to beskorisno, pa su opet dali oduka svojem bijesu runim urlanjem. Napokon odjurie u brda. Tako smo izmaknuli neposrednoj opasnosti, no na je poloaj jo uvijek bio mraan. Znali smo da divljaci

imaju etiri takva amca kakav je na, no nismo znali (kasnije smo to saznali od naeg zarobljenika), da su dva amca stradala prilikom eksplozije Jane Guy. Mi smo dakle raunali da e nai neprijatelji doi za nama im stignu na drugu stranu zaljeva (oko tri milje), gdje su im obino bili amci. Bojei se toga, nastojali smo se svakako to vie udaljiti, pa smo brzo plovili - prisilivi i zarobljenika da vesla. Oko pola sata kasnije, preavi pet ili est milja prema jugu, vidjeli smo kako od zaljeva dolazi mnogo plosnatih amaca ili splavi, oito u potjeri za nama. Vidjevi da nas nee dostii, uskoro su se vratili. 156 XXV Sad smo bili na irokom i pustom Antartikom moru, na irini od kojih osamdeset i etiri stupnja, u krhkom amcu sa ukupno tri kornjae, kao jedinom hranom. Osim toga, treba uzeti u obzir da se pribliavala duga polarna zima, pa je trebalo dobro promisliti o smjeru kojim emo zapravo zaploviti. Na vidiku nam je bilo est ili sedam otoka, koji su pripadali skupini, a bili su jedan od drugoga udaljeni pet ili est liga. Nismo se namjeravali iskrcati ni najednom od tih otoka. Kad smo na Jane Guy dolazili sa sjevera, ostavili smo iza sebe najhladnije ledene krajeve - to moda nije u skladu s openitim pojmovima o Antarktiku, no to je injenica koju potvruju naa iskustva. Pokuati stoga krenuti natrag, bila bi ludost - osobito u tako kasno godinje doba. inilo se da nam samo jedan smjer daje neku nadu. Odluili smo krenuti prema jugu jer smo samo

napredujui u tom smjeru mogli oekivati da emo otkriti neko kopno, odnosno - to je jo vjerojatnije - da emo nai neko blae podneblje. Dosada smo ustanovili da na Antarktiku, kao i na Sjevernom moru, gotovo da i nema snjenih bura ili jaih valova. Na amac je bio velik, ali prilino krhki, pa smo ga nastojali svojim ogranienim sredstvima bolje uvrstiti. Trup amca bio je od kore - od kore nekog nepoznatog stabla. Rebra su bila od neke ilave vrbe, koja je za to bila zgodna. Od pramca do krme, bio je esnaest metara dugaak, irok metar do dva, a dubok, po cijeloj duljini, metar i pol. Ti amci se prilino razlikuju po obliku od amaca drugih poznatih stanovnika Junog mora. Nikako nismo vjerovali da su te amce izradili oni neuki otoani, koji su ih imali. I doista, nekoliko dana zatim otkrismo, ispitujui naeg zarobljenika da su ih izradili uroenici nekog otoja na jugozapadu, te da su sluajno pali u ruke naih divljaka. Veoma smo malo mogli uiniti za sigurnost naega amca. Blizu krajeva smo pronali nekoliko irokih pukotina, koje smo zaepili komadima vunenog haljetka. Uz pomo suvinih vesala, kojih je bilo mnogo, napravili smo neku vrstu okosnice oko pramca, kako bi se o nju razbijali valovi, ako bi bilo opasnosti da nas zaliju. Upotrijebili smo i dvije plohe vesala kao jarbole. Postavili smo ih jednu nasuprot drugoj uz rub ograde amca, te smo tako utedjeli kri jarbola. Na te jarbole privrstili smo jedro nainjeno od naih koulja. To nas je stajalo dosta truda, jer nam zarobljenik nije pri tom pomagao, koliko je god inae u svakom drugom poslu

dragovoljno sudjelovao. inilo se da je pogled na platno na njega djelovao veoma neobino. Nikako ga nismo mogli nagovoriti da dodirne platno ili da mu se priblii. On je odmah poeo drhtati i vritati: 157 - Tekeli-li! Kad smo tako uinili sve to je bilo mogue da osiguramo un, zajedrili smo prema jugoistoku, s namjerom da oplovimo najjuniji otok u skupini koji smo vidjeli. Vrijeme nije bilo neugodno. Neprestano je puhao blagi vjetar sjevera, more je bilo glatko, a dan nije prestajao. Nigdje nismo vidjeli leda. Uope nismo vidjeli ni komadi leda otkad smo preli usporednicu Bene-tova otoka. Voda je bila odve topla da u njoj bude leda. Ubili smo najveu od naih kornjaa i od nje dobili ne samo hrane, ve i obilno vode. Nastavili smo put u istom smjeru. Sedam ili osam dana nita se znaajno nije dogodilo. Prevalili smo veliki put prema jugu, jer je vjetar neprestano puhao u naem smjeru, a nosila nas je jaka struja u smjeru, kojim smo plovili. 1. oujka - Neobine pojave govorile su nam da ulazimo u predjel pun novoga i neobinoga. Na junom obzorju vidjeli smo cijelo vrijeme neki visok krug svjetlosive pare, koji bi katkad za-bljesnuo vrlo visokim trakama (trenutak bljesnuvi od istoka prema zapadu, trenutak od zapada prema istoku, pa opet u ravnoj i jednolinoj crti) - ukratko, u svim neobuzdanim promjenama polarnog svijetla. Prosjena visina te pare mogla je biti oko dvadeset i pet stupnjeva. inilo se da toplina vode svakog asa raste, a bilo je vrlo vidljivih

promjena i u boji vode. 2. oujka. - Danas smo ponovno ispitivali naeg zarobljenika i saznali mnoge potankosti o onom otoku krvoprolia, o njegovim stanovnicima i obiajima - no zar da sada time zadravam itaoca? Ipak u rei da smo saznali da u skupini ima osam otoka, da njima vlada zajedniki kralj Tsalemon ili Psalemon, koji ivi na jednom od najmanjih otoka, da crno krzno, koje je odora ratnika, potjee od neke goleme ivotinje, koja se zadrava samo u nekoj dolini nedaleko kraljeva dvora, da stanovnici tog otoja izrauju samo splavi, da su ona etiri amca jedina te vrste, i da su do njih doli sluajno na nekom velikom otoku na jugozapadu, da je ime naeg zarobljenika Nu-Nu, da on uope ne zna za Benetov otoi, i da je ime otoka, s kojega je on doao, Tsalal. Poetak rijei Tsalemon i Tsalal izgovarao je dugim siktanjem, koje nikako nismo mogli oponaati, premda smo to nekoliko puta pokuali. Taj je zvuk bio posve jednak glasu crnog bukavca, kojeg smo pojeli na vrhu breuljaka. Zbog razumljivih razloga ne mogu tvrditi da su dani tono oznaeni. Navedeni su samo radi jasnoe u izvjetaju, i kao to sam ih olovkom biljeio u svojoj biljenici. 158 3. oujka. - Toplina vode bila je sada doista znatna, a i boja se brzo mijenjala. Voda vie nije bila prozirna, ve gusta i bijela kao mlijeko. U naoj neposrednoj blizini bila je neobino mirna. Nikad nije bilo tako uzburkana da ugrozi amac - no esto bismo se iznenadili, opazivi

kako bi se povrina vode i desno i lijevo od nas u razliitoj udaljenosti, nenadano i snano uzburkala. Napokon smo opazili da je tomu uvijek prethodilo neobuzdano treptanje one pare na jugu. 4. oujka. - Kad smo danas htjeli poveati jedro, jer je povjetarac sa sjevera osjetljivo jenjao, izvadio sam iz depa bijeli rupi. Nu-Nu je sjedio kraj mene, i platno mu je sluajno zalepralo po licu. On se poeo savijati kao da su ga spopali strani grevi. Nakon toga sjedio je kao u polusnu. Tupo je i tiho mrmljao: "Tekeli-li! Tekeli-li!" 5. oujka. - Vjetar je sasvim prestao, no mi smo ipak, noeni snanom strujom, jurili prema jugu. Bilo je dovoljno razloga da se uzbudimo zbog onoga to e se dogoditi, no mi se uope nismo uzbudili. Petersovo lice nije pokazivalo strah, premda sam mu na licu katkad opazio neki izraz, koji nisam mogao sebi razjasniti. inilo se da dolazi polarna zima - no bez strane zime. Osjeao sam neku omamljenost tijela i due, neku pospanost i to je bilo sve. 6. oujka. - Siva para digla se sada znatno vie iznad obzorja i pomalo je gubila sivu boju. Vruina vode bila je tolika daje bilo neugodno dodirnuti je, a mlijena gustoa bila je jo oitija. Danas se voda snano uzburkala veoma blizu amca. Opazili smo, kao i obino, neobuzdano blijetanje na vrhu pare, dok se para pri dnu za trenutak razdijelila. Kad je prestalo blijetanje u pari i kad se sleglo komeanje u moru, padao je u amac i na iroku povrinu vode njeni bijeli prah, slian pepelu - no to zacijelo nije bio pepeo. Nu-

Nu se bacio licem na dno una i nikako ga nismo mogli nagovoriti da ustane. 7. oujka. - Danas smo upitali Nu-Nua, zato su njegovi zemljaci poubijali nae drugove, no on je oito bio tako prestraen da nije mogao razumno odgovoriti. Tvrdokorno je leao na dnu amca. Kad smo ga ponovno upitali o onom dogaaju, on je samo idiotski mahao rukama i kaiprstom dizao svoju gornju usnicu, tako da su mu se vidjeli zubi. Zubi su mu bili crni. Nikada prije nismo vidjeli zube stanovnika Tsalala. 159 8. oujka. - Struja je danas kraj nas pronijela onakvu bijelu ivotinju zbog kakve je nastalo na obali Tsalala ono estoko komeanje medu divljacima. Htio sam je povui u amac, no iznenada me obuzela neka mlitavost, pa sam odustao od toga. Vruina vode neprestano je rasla, pa nisam mogao ni ruku umoiti u vodu. Peters je malo govorio. Nisam znao odakle ta njegova ravnodunost. Nu-Nu je tek disao. 9. oujka. - Sad je oko nas neprestano padala, u velikim koliinama, ona tvar slina pepelu. Krug pare na jugu strano je porastao iznad obzorja i poeo dobivati jasniji oblik. Mogao bih ga opisati jedino kao neki beskrajni vodopad, koji se s nekog neizmjernog i veoma udaljenog nebeskog nasipa tiho rui u more. Taj golemi zastor protezao se itavim junim obzorjem. Nije se odatle uo nikakav zvuk. 21. oujka. - Sad je iznad nas lebdjela neugodna tama no iz mlijenih dubina mora dizao se neki svjetlucavi sjaj i prikradao se bokovima amca. Kia bijelog pepela,

koja je padala po nama i u amac, gotovo nas je zasula, no u vodi se otapala. Vrhunac vodopada sasvim je nestao u tami i daljini. Ipak smo se pribliavali tom vodopadu iroke pukotine, a iz tih pukotina, u zbrci lepravih i nejasnih slika, navaljivali su snani, no bezglasni vjetrovi, koji su burkali more. 22. oujka. - Tama je porasla. Samo odsjaj bijelog zastora u vodi razbijao je donekle taj mrak. Mnoge goleme i bijele ptice neprestano su dolijetale iza onog zastora, a kad su nestajale, ostajao bi iza njih vjeni krik Tekeli-li! Nu-Nu se pomaknuo na dnu amca, a kad smo ga dodirnuli, ustanovili smo da je izdahnuo. Zatim smo pojurili u naruje onog vodopada, u kojem se upravo rairila neka pukotina koja nas je propustila. U tom se trenutku pojavio pred nama neki zakukuljeni ljudski lik - mnogo vei od stanovnika Zemlje. Boja koe tog lika bila je savreno bijela kao snijeg. Napomena Novine su ve obavijestile javnost o nedavnoj nenadanoj i tunoj smrti g. Pyma. Bojimo se daje onih nekoliko preostalih poglavlja koja su trebala dovriti njegovu pripovijest, i koja je zadrao dok je ostalo ve bilo u tisku, da ih pregleda, izgubljeno nepovratno u nesrei u kojoj je i on poginuo. No, ako se papiri ipak pronau, bit e naknadno objavljeni. 160 Nita nije proputeno da bi se nadoknadio taj gubitak. Gospodin, ije je ime spomenuto u predgovoru, i koji bi prema onome to je ondje reeno moda mogao ispuniti prazninu, odbio je to uiniti - s opravdanim razlogom:

zbog netonosti podataka i zbog nevjerojatnosti posljednjega dijela izvjetaja. Peters, od kojega bi javnost mogla togod saznati, jo je iv i boravi u dravi Illinois, no nije ga bilo mogue odmah nai. Moda emo ga kasnije pronai, pa e on, bez sumnje, dati materijala da se dovri pria g. Pyma. Treba aliti to su izgubljena dva ili tri zakljuna poglavlja, tim vie to su ona zacijelo sadravala podatke o polu ili barem o predjelu u blizini pola. I pieve tvrdnje s obzirom na taj predjel mogle bi se ispitati prilikom istraivakog putovanja u Juno more, kojeg sad sprema vlada. Jednoj toki izvjetaja moglo bi se ipak neto dodati. Piscu ovoga dodatka bilo bi jako drago kad bi itatelji poklanjali vie panje i vjere neobinim podacima u ovoj knjizi. Tu mislimo na rupe na otoku Tsalal i na crtee u dvadeset i treem poglavlju. G. Pym je dao crtee onih rupa bez tumaenja i odluno rekao da su zarezi pronaeni u istom dijelu tih rupa. Spojimo li crtee br. 1, 2, 3 i 5 onim redom, kojim se javljaju rupe, i ispustimo li male pobone ogranke ili hodnike (koji su, kakao znamo, sluili samo kao prolazi izmeu glavnih rupa, te su se od njih i razlikovali), vidjet emo da ti crtei daju etiopski glagolski korijen: A Aiv^j - "biti sjenovit" odakle se izvode rijei sjena ili tama. to se tie zareza "s lijeve strane ili prema sjeveru" na crteu br. 4, vie je nego vjerojatno da je bilo ispravno Petersovo miljenje, i da je hijeroglifski lik doista umjetno nainjen, i da je pisar htio prikazati ljudski lik.

Pogledamo li crte, opazit emo slinost. Ostali zarezi potvruju Petersovu misao. Gornji je red oito arapski glagolski korijen: v-sn. ND = "biti bijel" odakle se izvode rijei sjaj i bjelina. Donji red nije tako jasan. Znakovi su nekako prekinuti i nepovezani; ipak nema sumnje da u izvornom stanju tvore egipatsku rije: XX&W?HC ~ "juni predjel" Oito je da ovo tumaenje potvruje Petersovo miljenje u pogledu "najsjevernijeg" znaka. Ruka je ispruena prema jugu. 161 Ti zakljuci ostavljaju iroko polje razmiljanju i uzbudljivo polje nagaanja. Moda ih treba dovesti u vezu s nekim dogaajima u izvjetaju koji su tek povrno istaknuti. Iako nema vidljive veze, lanac je potpun. Tekeli-li! bio je usklik uroenika na Tsalalu kad su nali strvinu bijele ivotinje koju je izbacilo more. To je bio i jezoviti usklik zarobljenika s Tsalala kad je opazio neki bijeli predmet u g. Pyma. To je bio krik brzih, bijelih, golemih ptica, koje su izlijetale iz bijelog zastora pare na jugu. Na Tsalalu nita nije bilo bijelo, kao ni na cijelom prostoru do kraja putovanja. Nije nemogue da bi jezikoslovci tonim ispitivanjem ustanovili da je "Tsalal" ime otoka s onim rupama u nekom srodstvu s rupama ili s etiopskim slovima s onim vijugavim znakovima, koji su bili tako tajanstveno urezani. "Ukopah ga u bregove i osveujem se praini u klisuri." 162 Crni maak

Ovoj silno fantastinoj, a ipak silno jednostavnoj pripovijesti, koju sam nakanio prenijeti na papir, niti oekujem niti zahtijevam da tko povjeruje. Zaista bih bio bezuman to oekivati kad mi i sama osjetila odbacuju vlastito svjedoenje. A ipak, lud nisam - i sigurno je da ne sanjam. Ali sutra u umrijeti, i danas elim olakati svoju duu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu jednostavno, saeto i bez popratnih primjedbi, niz obinih, svakidanjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uasavala - ta su me zbivanja muila- ta su me zbivanja unitila. A ipak, neu ih nastojati protumaiti. Za mene su ona predstavljala gotovo samo stravu - mnogima se nee uiniti toliko uasna koliko baroques. Kasnije e se moda pronai neki um koji e moje tlapnje svesti na neto svakidanje - neki um mirniji, loginiji i znatno manje razdraljiv od mojega, koji e spoznati u ovim dogaajima koje iznosim s jezom, tek obian slijed vrlo loginih uzroka i posljedica. Od djetinjstva sam bio poznat po popustljivosti i ovjenosti svoje udi. Njenost mojeg srca bijae toliko uoljiva daje izazivala porugu mojih prijatelja. Posebno sam volio ivotinje, i moji su mi roditelji ugaali nabavkom najraznovrsnijih mezimaca. S njima sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji nego kad bih ih hranio i milovao. Ta je osebujnost mojeg znaaja rasla zajedno sa mnom, i u mojoj muevnoj dobi bila mi je jedan od glavnih izvora uitka. Onima koji su gajili sklonost prema kakvom vjernom i mudrom psu, ne moram se potruditi tumaiti

narav ili snagu zadovoljstva koje se na taj nain moe osjetiti. Postoji neto u toj nesebinoj i portvovnoj ljubavi zvijeri to dira ravno u srce onoga, koji je esto imao prilike iskuati nitavno prijateljstvo i krhku vjernost pukog ovjeka. Oenih se rano, i bio sam sretan to u svojoj eni naoh narav veoma srodnu mojoj. Zapazivi moju privrenost kunim mezimcima, nije proputala priliku pribaviti one najugodnije vrste. Drali smo ptice, zlatne ribice, krasnog psa, kunie, malog majmuna i jednog maka. Ovo posljednje bijae neobino velika i krasna ivotinja, potpuno crna i upravo zaprepaujue mudra. 163 Govorei o njegovoj inteligenciji, moja je ena, koja je u dnu due bila dosta proeta praznovjerjem, esto spominjala ono drevno vjerovanje u narodu po kojemu su sve make zapravo preruene vjetice. Nije o tome ikad ozbiljno razglabala - a i ja ne spominjem tu okolnost ni zbog kakvog boljeg razloga nego to je sluajno, u ovom trenutku, iskrsnula u sjeanju. Pluton to bijae ime make - bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri. Sam sam ga hranio i on me slijedio kamo god sam se kretao po kui. Tek sam ga s mukom mogao sprijeiti da me ne prati i po ulicama. Nae je prijateljstvo trajalo tako nekoliko godina, tijekom kojih je moja opa ud i znaaj - djelovanje onog vraga Neumjereno-sti u piu - pretrpjela (sram me je priznati) korjenitu promjenu na gore. Postajao sam iz dana u dan mrzovoljniji, razdraljiviji, bezobzirniji prema tuim osjeajima. Dopustio sam sebi sluiti se

neumjerenim rijeima u razgovoru sa svojom enom. Napokon, podvrgnuo sam je ak i nasilju. Moji su mezimci, dakako, bili prisiljeni osjetiti promjenu u mojoj naravi. Nisam ih samo zanemarivao, ve i grubo s njima postupao. Prema Plutonu sam, meutim, zadrao dovoljno potovanja, koje me spreavalo da ga ne zlostavljam onako kao to sam bez ikakvih obzira zlostavljao kunie, majmuna, pa ak i psa, kad bi mi se sluajno naao, ili iz privrenosti, nali na putu. Ali moja me bolest sve vie obuzimala - jer koja je bolest nalik alkoholu? - i napokon ak i Pluton, koji je sad ve ostario, pa tako postao i poneto razdraljiv - ak je i Pluton poeo dolaziti u priliku iskusiti posljedice moje zle volje. Jedne noi, vrativi se kui vrlo pijan s jednog od mojih lutanja po gradu, uini mi se da maak izbjegava moju nazonost. epah ga; kad mi on, prestravljen mojom nasilnou, zubima zadade sitnu ranicu na ruci. Demonsko bjesnilo obuzme me istog asa. Vie sam sebe nisam poznavao. Moja nekadanja dua kao da je odjednom izala iz tijela; i vie nego sotona sama, pothranjena rakijom, prome svako vlakno moje grae. Izvukoh iz depa prsluka noi, rasklopih ga, epah bijednu ivotinju za vrat i hotimino joj izrezah jedno oko iz one duplje! Rumenim, gorim, drhtim, dok biljeim to prokleto zvjerstvo. Kad mi se s jutrom vratio razum - kad mi je san raznio pare tog nonog razvrata - osjetih kao me obuzima napola uas, a napola kajanje zbog zloina koji sam poinio; ali bijae to u najboljem sluaju tek slabaan i

neodreen osjeaj, i dua pri tom nije bila ganuta. Ponovno se odah neumjerenosti, te ubrzo utopili u vinu svekoliko sjeanje na taj in. U meuvremenu, maak se polako oporavio. Duplja izgu-j bljenog oka predstavljala je, istina, stravian prizor, ali inili se da vie ne trpi nikakvu bol. Kretao se po kui kao obino, al 164 je, kao to se moglo i oekivati, bjeao u silnom strahu im bih se ja pribliio. Toliko mi je jo preostalo starih osjeaja da sam isprva bio rastuen tom oiglednom nesklonou stvorenja, koje me neko toliko ljubilo. Ali taj osjeaj ubrzo ustuknu pred razdraenou. I tada naie, kao da mi priprema posljednji i neopozivi poraz, duh nastranosti. O tom duhu filozofija ne vodi brigu. A ipak, kao to sam siguran da moja dua ivi, tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva ljudskog srca - jedan od onih nedjeljivih prvotnih initelja ili osjeaja, koji usmjeruju narav ovjeka. Tko se jo nije stotinu puta zatekao kako ini neto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga, nego zato to zna da ne bi smio? Ne osjeamo li trajnu sklonost, usprkos razlozima zdravog razuma, da krimo ono to je Zakon, naprosto zato to znamo da on to i jest? Ovaj duh nastranosti, rekoh, uzrokovao je moju konanu propast. Bijae to ona nedokuiva enja due da samu sebe izjede - da vri nasilje nad vlastitom prirodom - da ini zlo samo radi zla sama - koja me tjerala nastaviti i napokon okonati zlo koje nanesoh nedunoj ivotinji. Jednog jutra, posve hladnokrvno, nabacih mu omu oko

vrata i objesih ga o granu nekog drveta - objesih ga dok su mi suze curile iz oiju, i s najgorim kajanjem u srcu - objesih ga zato to sam znao da me ljubi, i zato to sam znao da se nije niim o mene ogrijeio - objesih ga zato to sam znao da time inim grijeh -smrtni grijeh, koji e toliko ugroziti besmrtnu mi duu da e se nai ako je to uope mogue - van dosega beskrajnog milosra Najmilosrdnijega i Najstranijega Boga. U noi onog dana, kad je to okrutno djelo poinjeno, trgnuo me iz sna povik "Vatra"! Zavjese oko moga kreveta prodirali su plamenovi. itava je kua buktala. S velikom smo mukom moja supruga, sluga i ja uspjeli umaknuti poaru. Pustoenje je bilo potpuno. itavo je moje zemaljsko bogatstvo bilo izgubljeno, i od tada nadalje prepustio sam se oaju. Ne bi bilo dostojno pokuati ustanoviti neki slijed uzroka i posljedica izmeu te katastrofe i onog okrutnog zvjerstva. Ali ovdje iznosim lanac injenica, i ne elim ostaviti ni jednu jedinu moguu kariku nesvrenu. Dan poslije poara posjetio sam razvaline. Zidovi su se, osim jedne iznimke, uruili. Iznimka se sastojala od jednog pregradnog zida, ne vrlo debelog, koji se zadrao otprilike na sredini kue, i na koga se prislanjalo uzglavlje mojeg kreveta. buka je ovdje u velikoj mjeri odoljela djelovanju vatre -to sam pripisao injenici da je bila tek nedavno nanesena. Oko tog zida okupila se gusta gomila, i inilo se da vei broj osoba razgleda jedan njegov posebni dio s vrlo podrobnom i napetom panjom. Rijei "udnovato!" "neobino!" i drugi slini izrazi po-

165 budili su moju znatielju. Pristupio sam i ugledao, kao urezan u bareljefu na bijeloj povrini, lik divovskog maka. Dojam je bio izazvan uistinu zaudnom vjerodostojnosti. Oko vrata ivotinje nalazilo se ue. Kad prvi put spazih to privienje - jedva sam mogao i pomisliti da bi moglo biti neto drugo - moja zaprepatenost i strah bili su neizmjerni. Ali napokon mi u pomo priskoi razmiljanje. Maak je, sjetio sam se, bio objeen u vrtu tik uz kuu. Na znak uzbune za vatru, vrt je smjesta ispunila gomila - od koje je netko zacijelo odsjekao ivotinju od stabla i ubacio je, kroz otvoreni prozor, u moju odaju. To je vjerojatno bilo uinjeno s namjerom da me probude oda sna. Ruenje ostalih zidova utisnulo je rtvu moje okrutnosti u masu svjee razmazane buke; a vapno je iz nje, uz pomo plamena i amonijaka iz lesa, izvelo zatim portret onako kao sam ga ja vidio. Premda sam tako besramno objasnio svom razumu, ako ne i u cijelosti i svojoj savjesti, zaudnu injenicu koju sam netom iznio, ona je ipak ostavila trag u mojoj mati. Mjesecima se nisam mogao osloboditi privienja maka; i tijekom tog razdoblja u duhu mi se ponovno pojavilo neki poluosjeaj slian kajanju, ali to nije bio. Otiao sam tako daleko da sam ak tugovao zbog gubitka ivotinje, te poeo traiti oko sebe, u onim odvratnim sredinama koje sam redovito posjeivao, drugog mezimca iste vrste, i poneto slina njemu, koji bi zauzeo njegovo mjesto. Jedne noi, dok sam sjedio, napola omamljen, u nekoj

jazbini vie no sramotnoj, moju panju iznenada privue neki crni predmet, koji je poivao na vrhu jedne od golemih bavi dina, ili ruma, to sainjavahu glavni namjetaj prostorije. U vrhu sam te bave gledao neprestano ve nekoliko minuta, i ono to me sad iznenadilo bijae injenica da ranije nisam primijetio taj predmet na njoj. Pristupih mu i dodirnuh ga rukom. Bijae to crni maak - vrlo velik - jednako tako velik kao Pluton, i potpuno nalik njemu u svakom pogledu osim u jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni na jednom dijelu tijela; ali taj je maak imao veliku, premda neodreenu, mrlju bijeloga, koja je prekrivala gotovo cijelo podruje prsa. Kada ga dodirnuh, on smjesta ustade, pone glasno presti, protrlja mi se o ruku, naizgled presretan to sam ga zapazio. To je dakle bilo upravo ono stvorenje za kojim sam tragao. Smjesta sam ponudio da ga otkupim od krmara; ali ta osoba nije polagala nikakva prava na nj - nije nita znala o njemu - nikad ga ranije nije vidjela. Nastavio sam ga milovati i kad sam se pripremio krenuti kui, ivotinja iskae sklonost otpratiti me. Dopustio sam joj, povremeno se saginjui i mazei je dok sam se kretao. Kad je stigla kui, smjesta se udomaila, i odmah postala veliki miljenik moje ene. to se mene tie, ubrzo osjetih kako se u meni budi nesklonost prema njemu. Bilo je to upravo suprotno od onoga to sam oekivao; ali - ne znam kao ili zato njegova oigledna privrenost meni ispunjavala me

znatnom odvratnou i bijesom. Polako i postupno taj osjeaj odvratnosti i bijesa prerastoe u gorinu mrnje. Izbjegavao sam to stvorenje; stanovit osjeaj srama i spomen na ono prijanje zvjersko djelo branio mi je da ga fiziki zlostavljam. Nekoliko ga tjedana nisam udario ili mu bilo kako nasilno naudio; ali postupno - vrlo postupno - stadoh ga promatrati s neizrecivim gaenjem i utke bjeati iz njegove ogavne nazonosti, kao od kuna daha. Ono to je nedvojbeno povealo moju mrnju prema ivotinjama bijae otkrie, onoga jutra poto sam je donio kui, da je, poput Plutona, i ona takoer liena jednog oka. Zbog te je okolnosti, meutim, samo jo vie omiljela mojoj eni, koja je, kako ve rekoh, posjedovala u velikoj mjeri onu ljudskost osjeaja koja je neko bila moja bitna odlika, i izvor brojnih najudnijih i najistijih uitaka. S mojom odvratnou prema tom maku, meutim, kao daje rasla njegova privrenost meni. Slijedio je moje stope upornou koju je teko itatelju uiniti shvatljivom. Gdje god bih sjeo, zavukao bi mi se pod stolac, ili bi mi skoio na krilo nameui mi svoje odvratno umiljavanje. Ako bih ustao da zakoraim, zaao bi mi meu noge, i tako me gotovo oborio na tlo, ili bi mi se, zakaivi se svojim dugim i otrim kandama za moju odjeu, uspeo na taj nain do prsa. U takvim bi me trenucima, premda sam eznuo da ga ubijem jednim udarcem, ipak neto u tome prijeilo, djelomino spomen na moj nekadanji zloin, ali ponajvie - odmah u priznati - apsolutni strah pred tom

zvijeri. Taj strah nije bio zapravo strah od tjelesnog zla - a ipak, naao bih se u nedoumici kako daje drugaije odredim. Gotovo se sramim priznati - da, ak i ovoj eliji zloinca, gotovo se sramim priznati - da su strah i groza kojom me ta ivotinja ispunjavala bili pojaani jednim od najluih privienja koje je mogue zamisliti. Moja mi je supruga skrenula panju, vie no jednom, na narav one mrlje bijele dlake o kojoj sam govorio, i koja je predstavljala jedinu vidljivu razliku izmeu ove nepoznate zvijeri i one koje sam neko umorio. itatelj e se prisjetiti da je ta mrlja, premda velika, isprva bila vrlo neodreena; ali postupno i sporo - sporo tako da bijae gotovo neosjetno, te se moj razum dugo vremena borio to odbaciti kao plod mate - ona je napokon 166 167 poprimila vrlo strogu odreenost obrisa. Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom - i zbog toga sam iznad svega mrzio tog monstruma, i strahovao, i bio bih ga se oslobodio da sam imao hrabrosti - bila je to sad, kaem, slika jedne jezive - jedne grozne stvari - slika VJEALA! - oh, tog sumornog i stranog orua uasa i zloina - orua samrtne muke i smrti! I sad sam zaista zapao u toliki emer daje to prelazilo obian ljudski jad. A jedna nijema ivotinja - koju sam nisko umorio -jedna nijema ivotinja da priinja meni meni, ovjeku, stvorenom na sliku i priliku Velikog Boga - toliko nepodnoljiva jada! Jao! Ni danju ni nou

vie nisam znao za blagoslov odmora! Tijekom prvoga, to me stvorenje nije ostavljalo ni trena samog; a za drugog trzao sam se, svakog sata, iz snova neizrecive jeze, da bih osjetio vrui dah te stvari na svom licu, i njenu golu teinu-utjelovljenu moru koju nisam u stanju sresti sa sebe - koja mi vjeno leala na srcu! Pod pritiskom muka poput ove, podlegao je i posljednji slabani ostatak dobra u meni. Opake misli postadoe mi jedini prisni drugovi - misli beskrajno mrane i opake. Zlovolja mojeg uobiajenog raspoloenja prerasla je u mrnju na svekolike pojave i svekoliko ovjeanstvo; dok je od iznenadnih estih i nesavladivih provala bijesa kojima sam se sada slijepo preputao, moja strpljiva supruga, na alost! Trpjela ponajvie i bez mrmljanja. Jednog me dana pratila po nekom kunom poslu u podrum strre zgrade, u kojoj nas je naa bijeda prisilila da obitavamo. Maak me slijedio niz strme stepenice i, zamalo me oborivi naglavce, razdrailo do ludila. Podigavi sjekiru, i zaboravivi u svom gnjevu djetinjastu grozu koja mi dotle zadravae ruku, usmjerio sam na ivotinju udarac, koji bi se, dakako, pokazao trenutno smrtonosnim da je pao onako kao sam ja elio. Ali je taj udarac zaustavila ruka moje ene. Natjeran tim mijeanjem u bjesnilo vie no demonsko, izvukao sam ruku iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak. Pala je na mjestu mrtva, bez glasa. Poto sam izvrio to jezivo umorstvo, smjesta sam se latio, i to savreno promiljeno, zadatka da sakrijem truplo. Znao sam da ga iz kue ne mogu iznijeti, ni

danju ni nou, a da se ne izloim opasnosti da me susjedi ne primijete. Mnoge su mi se misli raale u glavi. U jednom sam razdoblju razmiljao rasjei truplo na siune djelie i unititi ih vatrom. U drugom, odluio sam mu iskopati raku u podu podruma. Onda sam opet smiljao baciti ga u zdenac u dvoritu - ili ga spremiti u sanduk, kao neku robu, po uobiajenom postupku, te onda pozvati nosaa da ga odnese iz kue. Napokon sam naiao na rjeenje koje mise uinilo mnogo boljim od dotadanjih. Odluio sam ga zazidati u podrum - kako su, prema zapisima, redovnici u srednjem vijeku zidali svoje rtve. Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Zidovi su mu bili labavo graeni, i nedavno su bili potpuno obukani grubom bukom, kojoj je vlaga u ozraju prijeila da se skruti. tovie, u jednom se zidu nalazilo ispupenje, uzrokovano lanim dimnjakom ili kaminom, koje je bilo ispunjeno tako da bi izgledalo poput ostalih dijelova podruma. Uvjerio sam se da nam tom mjestu mogu lako razmaknuti cigle, umetnuti le, i sve ponovno zazidati kao ranije, tako da nijedno oko ne bi moglo otkriti nita sumnjivo. I u tom se proraunu nisam prevario. Pomou motke lako sam uklonio cigle i, poto sam truplo paljivo poloio uz unutarnji zid, podupro sam ga u tom poloaju dok sam, bez velike muke, ponovno podigao cijelu graevinu onako kako je izvorno izgledala. Poto sam nabavio vapna, pijeska i strune, uza sve mogue mjere opreza pripremio sam buku koja se nije mogla razlikovati od stare, i s njom sam vrlo paljivo

premazao novu naslagu cigle. Kad sam zavrio, uvjerio sam se da je sve kako valja. Na zidu se ni po emu nije moglo primijetiti da ga je netko dirao. Smee je s poda uklonjeno s najtemeljitijom panjom. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: "Dakle, ovdje, u najmanju ruku, moj trud nije uzaludan." Slijedei mije korak bio da potraim zvijer, koja je bila uzrokom tolikoj nevolji; jer napokon sam vrsto nakanio ubiti je. Da sam je mogao susresti u tom trenutku, o njenoj sudbini ne bi bilo nikakve dvojbe; ali inilo se daje lukavu ivotinju preplaila silina mog prijanjeg gnjeva, te se sklonila da mi se pokae u mom trenutnom raspoloenju. Nemogue je opisati, ni zamisliti dubok, blaen osjeaj olakan koji mi je odsutnost te omraene ivotinje izazivala u grudima. Nije se pojavila tijekom noi - i tako sam barem jednu no, od njezina uvoenja u kuu, vrsto i mirno spavao; da, spavao, ak i s teretom umorstva na dui! Proao je i drugi i trei dan, a mojeg muitelja jo uvijek ne bijae. Iznova sam stao disati kao slobodan ovjek. Monstrum je u uasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikad mi se vie nee pojaviti pred oima! Moja srea bijae neizmjerna! Grijeh mojeg crnog ina tek me malo uznemirivao. Bilo je postavljeno nekoliko upita, ali je na sve spremno odgovoreno. Dolo je ak do pretrage - ali nita se dakako nije moglo otkriti, drao sam svoje budue blaenstvo osiguranim. etvrtog dana nakon umorstva, odred policajaca doao je posve neoekivano u kuu, i ponovno je poeo vrlo

temeljito 168 169 pretraivati prostorije. Siguran, meutim, u nemogunost da se moje skrovite otkrije, nisam osjeao ni najmanju nelagodu. Policajci su mi naredili da ih pratim pri njihovu traganju. Nisu mimoili nijedan ugao ili zakutak. I napokon, po trei ili etvrti put, spustili su se u podrum. Ni jedan mii mi nije zaigrao. Srce mi je udaralo mirno, kao u ovjeka koji sniva u nedunosti. Koraao sam s kraja na kraj podruma. Prekrstio sam ruke na grudima i lagodno etao amotamo. Policajci su bili potpuno uvjereni, te su se pripremili za odlazak. Radost u mom srcu bijae suvie jaka da bi se mogla obuzdati. Gorio sam od elje da izreem barem jednu rije, da pokaem svoju pobjedu i dvostruko uvrstim njihovo osvjedoenje o mojoj nevinosti. "Gospodo, prozborili napokon, dok se skupina uspinjala stepenicama, "presretan sam to sam otklonio vae sumnje. elim vam najbolje zdravlje, i neto vie uljudnosti. Uzgred reeno, gospodo, ovo je - ovo je vrlo dobro zidana kua" (U toj mahnitoj elji da kaem neto prirodno, jedva sam znao to izgovaram.) "Mogao bih rei, izvanredno dobro zidana kua. Ovi zidovi - zar odlazite, gospodo - ovi su zidovi vrlo dobro graeni"; i tu sam, iz puke bjesomunosti razmetanja, snano pokucao bambusovim tapom koji sam drao u ruci, tono po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao le moje roene supruge.

Ali neka me Bog zatiti i izbavi iz kanda Sotone! Netom je odjek mojih udaraca utonuo u tiinu, kad mi odgovori glas iz nutrine groba! - pla, isprva priguen i isprekidan, poput jecanja djeteta, a zatim naglo prerastao u jedan dugaak, glasan i neprekinut vrisak, potpuno neprirodan i neljudski - urlik - bolan krik, napola uasnut a napola pobjedonosan, krik koji bi mogao odjeknuti samo iz pakla, istodobno iz grla prokletih u njihovim smrtnim mukama, i zlih duhova koji uivaju u tom prokletstvu. Budalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. Izgubivi ravnoteu, zateturao sam k suprotnom zidu. U jednom je trenutku skupina na stepenicama stajala nepomino, obuzeta silinom uasa i strahopotovanja. U slijedeem, nekoliko je snanih ruku ve trgalo zid. Sruio se u cjelini. Le, ve u stanju znatnog raspadanja i oblijepljen zgruanom krvlju, pojavio se uspravan pred promatraima. Na njegovoj glavi, crvenih razjapljenih usta i s jednim jedinim rasplamsanim okom, sjedila je ona jeziva zvijer koje me prepredenost namamila u umorstvo, i koje me izdajniki glas izruio krvniku. Zazidao sam tog monstruma unutar grobnice! f Jama i njihalo Impia tortorum longos hic turbafurores Sanguinis innocui, non satiata, aluit. Sospite nunc potrla, fracto nuncfuneris antro, Mors ubi dirafuit vita salusque patent. etverostih sroen za natpis na vratnicama trnice koja se treba podignuti na mjestu nekadanjeg Jakobinskog

kluba u Parizu.* Bilo mije zlo - uasno zlo od tih dugotrajnih muka, a kad su me napokon odvezli i dopustili mi sjesti, osjetio sam kako gubim svijest. Osuda - strana osuda na smrt bila je posljednja razumljiva reenica koja mi je doprla do uiju. Nakon toga glasovi inkvizitora kao da su se stopili u nejasan amor. To mi je izazvalo u glavi pomisao za revoluciju - moda zato to me taj amor podsjetio na lupanje vodenikog kola. To je vrlo kratko potrajalo, jer uskoro nisam vie nita uo. Ipak sam jo vidio, ali sve strano preuveliano! Vidio sam usne sudaca u crnim haljinama. Usne su mi se uinile bijele bjelje od papira na kojem piem ove rijei - i upravo groteskno tanke; tanke zbog snanog izraza odlunosti, nepokolebljivosti, strogog preziranja ljudskih patnji. Vidio sam kako te usne jo izgovaraju odluku koja je za mene znaila Sudbinu. Vidio sam kako se iskrivljavaju od smrtonosne reenice. Vidio sam kako oblikuju slogove mojeg imena i prezimena, i protrnuo sam jer nisam uo glasa. Vidio sam, takoer, u ono nekoliko trenutaka bjesomunog straha, lagano i gotovo neprimjetno lelujanje crnih zastora kojima bijahu zastrti zidovi prostorije. A tada mi pogled pade na sedam visokih svijea na stolu. U prvi mah dojmile su me se kao olienje milosra, kao bijeli vitki aneli koji e me spasiti; ali mi tada odjednom spo-pade duu nekakva smrtna muka, i osjetih kako mi svaka ilica u tijelu treperi, kao da sam dotaknuo icu galvanske baterije, a * Ovdje je dugo bjesnila bezbonika rulja muitelja, nikad sita krvi nevine. Sad kad je spaena domovina i

razvaljeno leglo ubojica, ondje gdje je vladala okrutna smrt otvara se put ivotu i spasu. 170 171 aneoski se likovi prometnue u sablasti koje nita ne znae, sablasti plamenih glava, te uvidjeh da se od njih ne mogu nadati nikakvoj pomoi. A zatim mi se u glavu uvue, kao kakva divna melodija, pomisao na to koliko mora biti slatko poivati u grobu. Ta mi je pomisao dola na um njeno i kradomice, te mi se ini da mi je trebalo dosta vremena dok je nisam potpuno shvatio; ali, upravo kad mi ju je duh napokon potpuno dokuio i prihvatio, likovi sudaca rasplinue mi se pred oima kao kakvom arolijom; visoke svijee utonue u nitavilo; plameni im se posve ugasie; nastade mrkli mrak; sve osjeaje kao da proguta nekakva po-mamna struja to mi odvue duu u had. Zatim svijet postade tiina, i mir, i no. Obeznanio sam se, ali ne bih rekao da sam potpuno izgubio svijest. Neu ni pokuati odrediti, pa ak ni opisati, koliko mi je svijesti ostalo, ali ja nisam potpuno izgubio svijest. Neu ni pokuati odrediti, pa ak ni opisati, koliko mi je svijesti ostalo, ali je nisam potpuno izgubio. Ni u najdubljem snu, ni u bunilu, ni u nesvjestici, ni u smrti, pa ak i na grobu, ne izgubi se ona sasvim. U protivnom ne bi za ovjeka bilo besmrtnosti. Budei se iz najdubljeg sna, kidamo tanahnu koprenu nekakva snivanja. Ali ve trenutak kasnije (moda je ta koprena toliko slabana) ne sjeamo se vie da smo sanjali. U vraanju iz oduzetosti

u ivot postoje dvije faze; prva faza- osjeaj duevnog ili duhovnog postojanja, i druga - osjeaj tjelesnog postojanja. ini mi se vjerojatnim, kad bismo se u toj drugoj fazi mogli prisjetiti dojmova iz prve, da bi nam ti dojmovi rjeito govorili o uspomenama iz svijeta s onu stranu ponora. A to je taj ponor? Kako da barem raspoznamo njegove sjene od sjene u grobu? Ali, ako se dojmova onoga to sam nazvao prvom fazom i ne moemo prisjetiti kad god elimo, ipak, zar se ne pojave ti dojmovi, nakon duljeg vremena, i sami, pa se udimo odakle nam dolaze? Tko se nije nikad oduzeo, taj nee vidjeti neobine dvore ni udnovata poznata lica u uarenu ugljevlju; nee gledati kako u zraku lebde tuna privienja koja veina ljudi ne moe vidjeti; nee premiljati o mirisu nekog neznanog cvijeta; i nee mu se u glavi zamutiti od znaenja neke muzike cadenze koja mu nikad dotle nije bila privukla pozornost. Usred estih i briljivih nastojanja da se neeg prisjetim, usred ozbiljnog napora da prikupim po koji spomen na prividno nitavilo u koje mi je dua bila zapala, bilo je trenutaka kad sam sanjao da sam uspio; bilo je kratkih, vrlo kratkih razdoblja kad sam dozvao u pamet uspomene koje su se, kako me uvjerava zdrav razum kasnijih dana, mogle odnositi samo na ono stanje prividne nesvijesti. Te sjene sjeanja nejasno govore o visokim spodobama koje su me podigle i nijemo ponijele dolje - dolje -sve nie i nie - sve dok me nije spopala grozna vrtoglavica od same pomisli na beskonanost tog sputanja. Isto mi tako govore o nekoj mutnoj zebnji oko srca zato to mi je srce bilo ne-

prirodno mirno. Tada slijedi osjeaj nenadane nepominosti u svim stvarima; ba kao da su oni koji su me nosili (sablasna pratnja!) u svom silaenju preli granice bezgraninog i zastali da odmore od silnog napora. Zatim se sjeam ravnine i vlage; a onda je sve ludilo - ludilo sjeanja koje je zabavljeno zabranjenim stvarima. Neobino naglo vratio mi se u duh osjeaj pokreta i umova -burno lupanje srca, a u ui njegovi otkucaji. Zatim nastaje prekid u kojem se sve gubi. Zatim opet umovi, i pokreti, i dodir - sveg me proima nekakva jeza. Zatim samo osjeam da postojim, bez misli - ovo je stanje dugo potrajalo. Zatim, neobino naglo, pomisao, i grozna strepnja, i silno napinjanje pojmiti svoje pravo stanje. Zatim snana elja da me obuzme neosjetljivost. Zatim mi dua naglo oivljava, i polazi mi za rukom da se pomaknem. I tada prisjeam se svega - suenja, sudaca, crnih zastora, osude, munine, nesvjestice. Zatim potpuno zaboravljam sve to je slijedilo; tek kasniji dani i vrlo ozbiljno naprezanje pomogoe mi da se svega mutno prisjetim. Sve dotle nisam jo bio otvorio oi. Osjeao sam da leim na leima, odrijeen. Ispruih ruku i ona teko pade na neto vlano i tvrdo. Ostavio sam je da tako lei vie minuta, napinjui se dosjetiti se gdje li sam i to li sam. udio sam, ali se nisam usuivao posluiti vidom. Zazirao sam od prvog pogleda na predmete oko sebe. Nije da sam se bojao gledati strane stvari, nego sam strahovao da neu imati to vidjeti. Naposljetku, s ludim oajem u srcu, brzo otvorih oi. Obistinie se moja

najgora predvianja. Oko mene je bila tama vjene noi. Jedva sam disao. inilo mi se da me mrklina mraka pritie i gui. Bilo je uasno zaguljivo. Jo sam mirno leao i naprezao se da pokrenem svoj um. Pris-jetih se postupka inkvizicije i pokuah odatle izvui zakljuke o svom pravom stanju. Osuda je bila izreena, a inilo mi se da je od tada prolo vrlo mnogo vremena. Pa ipak, nisam ni na tren pomislio da sam uistinu mrtav. Takva pomisao, ma to itali o tome u priama, nikako se ne slae sa stvarnim postojanjem. Ali, gdje sam bio, i u kakvu stanju? Znao sam da osueni na smrt obino svravaju na autodafeu, a jedan je bio tako spaljen one veeri uoi dana kad sam bio osuen. Da me nisu moda vratili u tamnicu da ekam dan kad e prinijeti rtvu, to znai tek za nekoliko mjeseci? Odmah sam uvidio da je to nemogue. 172 173 [i rtve su se traile bez odlaganja. Osim toga, u mojoj je eliji, kao i u svim samicama u Toledu, pod bio od kamena i u nju je ipak dopirala svjetlost. Odjednom jedna grozna pomisao natjera mi svu krv u srce, te za kratko vrijeme ponovno izgubih svijest. im se povratih, skoih na noge drhturei grevito cijelim tijelom. Mahnito sam zamahao rukama iznad sebe i oko sebe. Nita nisam napipao, ali sam strepio zakoraiti da ne bih naiao na zidove kakve grobnice. Znoj me svega obli i hladne krupne kapi orosie mi elo. Muke zbog neizvjesnosti postadoe napokon nepodnoljive, pa

oprezno zakoraih, ispruenih ruku, a oi samo to mi nisu iskoile iz duplja od napora da uhvate koju slabanu zraku svjetlosti. Prooh podosta koraka, ali svejednako sama tama i praznina. Poeh slobodnije disati. inilo mi se da me ipak nije snala najgora sudbina. I dok sam i dalje oprezno koraao, navrijee mi u sjeanje na tisue neodreenih glasina o toledskim grozotama. O tamnicama se svata prialo - oduvijek sam mislio da su to puke prie, ali udne i odvie jezive da bi se mogle ponoviti drukije osim apatom. Jesu li me ostavili da skapam od gladi u ovom podzemnom svijetu mraka? Ili, kakva me, moda jo gora, sudbina oekuje? Da me na kraju eka smrt, i to smrt gorka preko svakog obiaja, o tome nisam sumnjao jer sam dobro poznavao karakter svojih sudaca. Samo me zanimala i zaokupljala misao kako e me i kada smaknuti. Naposljetku moje ispruene ruke naioe na nekakvu tvrdu zapreku. Bio je to zid, inilo mi se od kamena vrlo gladak, ljigav i hladan. Pooh du njega; koraao sam vrlo oprezno i nepovjerljivo, imajui na umu neke stare prie koje sam negda uo. Na taj nain nisam, meutim, mogao utvrditi dimenzije svoje elije, jer sam je mogao svu obii i vratiti se na polaznu toku, a da to i ne primijetim - toliko mi se jednolik inio taj zid. Stoga potraih no koji mi je bio u depu kad su me poveli u sudnicu inkvizicije, ali ga vie nije bilo; odijelo mi je bilo zamijenjeno haljetkom od grube vunene tkanine. Pomislio sam bio da zabijem otricu u koju usku

pukotinu u zidu i tako obiljeim mjesto odakle sam poao. Potekoa je, dodue, bila nitavna, ali se u prvi mah, u mojoj poremeenoj mati, inila nesavladiva. Otkinuh napokon dio poruba sa svog haljetka i postavih ga u cijeloj duini pod pravim kutom prema zidu. Pipajui oko sebe, morao sam naii na tu krpu, kad obiem cijelu eliju. Tako sam bar mislio, ali nisam raunao na veliinu elije i na svoju malaksalost. Pod je bio vlaan i sklizak. Glavinjao sam neko vrijeme, a onda se spota-koh i padoh. Prekomjerni zamor natjera me da ostanem leati; i ubrzo me, onako na podu, shrva san. 174 Kad se probudih i ispruih ruku, naoh pokraj sebe kruh i vr vode. Bio sam suvie iscrpljen da razmiljam otkud sad to, samo sam pohlepno jeo i pio. Ubrzo nakon toga nastavih obilaziti eliju i jedva nekako stigoh do onog komadia tkanine. Do trenutka kad sam pao, nabrojao sam bio pedeset i dva koraka, a otkako sam nastavio obilazak, nabrojio sam jo etrdeset osam. Ukupno je, dakle, bilo stotinu koraka; a ako uzmemo da su dva koraka jedan metar, izraunao sam da elija ima oko pedeset metara u krugu. Naiao sam, meutim, na vie uglova u zidu, pa nisam mogao predoiti sebi kakva je oblika ta podrumska prostorija, jer, nisam se mogao oteti dojmu da sam pod zemljom. U tom svom istraivanju nisam imao bogzna kakav cilj, a svakako nimalo nade, ali me nekakva neodreena radoznalost tjerala da nastavim. Odmaknuvi se od zida, nakanio sam proi kroz cijelu prostoriju. Isprva sam

iao neobino oprezno, jer je pod, iako oito od tvrdog materijala, bio nepouzdan zbog sklis-kosti. Napokon se odvaih i bez krzmanja krenuh vrstim korakom, nastojei da proem kroz prostoriju u pravoj liniji. Tako sam prevalio desetak-dvadesetak koraka kad mi se ostatak otkinutog poruba s haljetka zaplete meu noge. Stadoh na njega i tresnuh svom snagom licem na pod. Onako zbunjen zbog pada, nisam odmah uoio jednu prilino neobinu okolnost, koja mi je tek nakon nekog vremena, dok sam leao na zemlji, privukla pozornost. Bilo je to ovo - brada mi je poivala na tamnikom podu, ali usne i gornji dio glave, iako mi se inilo da su nie od brade, nisu nita dodirivale. U isto vrijeme elo kao da mi se parilo u nekakvoj ljepljivoj pari, a do nosa mi je dopirao neobian miris trulih gljivica. Ispruih ruku i protrnuh kad pojmim da sam pao na sam rub okrugle jame, veliinu koje nisam, naravno, mogao procijeniti u tom trenutku. Pipajui zid ispod samog ruba, uspio sam otkinuti komadi zida te ga bacih u ponor. Nekoliko sam sekunda oslukivao kako udara o strane provalije; napokon potmulo bune u vodu, a zatim uslijedie glasni odjeci. U isti tren zauh nekakav um nalik na brzo otvaranje i isto tako hitro zatvaranje vrata, negdje gore, a kroz tamu iznenada bijesnu slabaan traak svjetlosti i isto se tako nenadano ugasi. Sad mi je bilo jasno kakvu su mi sudbinu spremili, i estitah sam sebi to mi se u pravi as dogodila nezgoda koja me spasila. Da sam bio poao jo samo korak dalje, ne bi me vie bilo medu ivima. A smrt kojoj sam netom umakao bila je upravo onakva kakvu sam do tada

smatrao pukom izmiljotinom u priama o inkviziciji. rtve njezine tiranije mogle su birati izmeu smrti od najgorih tjelesnih muka i smrti od najuasnijih duevnih patnji. 175 Meni su bili namijenili ovu drugu. ivci su mi od pretrpljenih muka bili toliko oslabili da bih zadrhtao i kad bih zauo vlastiti glas, pa sam bio u svakom pogledu prikladna rtva za vrstu muenja koja me ekala. Tresui se kao prut u vodi, odvukao sam se natrag do zida, jer sam bio odluio da radije tu skapam nego da se izvrgnem strahotama jame. U mati sam ve vidio mnotvo tih jama na razliitim mjestima u eliji. Moda bih u nekom drukijem duevnom stanju smogao hrabrosti da dokrajim svoje muke tako da skoim u jednu od tih jama, ali sam sad bio prava pravcata kukavica. A nisam mogao ni zaboraviti ono to sam bio proitao 0 tim jamama - da naglo ugasnue ivota nije predvieno tim jezovitim planom. Nisam mogao satima usnuli zbog duevnog uzbuenja, ali sam napokon zadrijemao. Kad se prenuh, naoh pokraj sebe kao 1 prije, kruh i vr s vodom. Morila me strana e, pa ispih vr naduak. Mora daje u vodi bilo nekih opojnih sredstava jer, im sam je popio, obuzme me nekakva neodoljiva snenost. Utonuh u dubok san - pravi mrtvaki san. Dakako da ne znam koliko sam dugo spavao; ali, kad sam ponovno otvorio oi, vidio sam

predmete oko sebe. Zahvaljujui nekom udnovatom sjaju nalik sumporu, kojem nisam mogao u prvi mah odrediti izvor, vidio sam kolika je i kakva moja tamnica. Bio sam se grdno prevario u njezinoj veliini. Cijeli opseg njenih zidova nije bio vei od dvadeset pet metara. Ta mi je injenica zadala na nekoliko minuta cio roj uzaludnih briga; uistinu uzaludnih! Jer, to je u tim strahovitim prilikama u kojima sam se nalazio moglo biti nevanije od pukih dimenzija moje elije? Ali, dua mi se ivo zanimala za sitnice, pa sam se trudio da dokuim pri emu sam se prevario pri mjerenju. Napokon mi pukne pred oima istina. U prvom pokuaju mjerenja izbrojio sam pedeset dva koraka do trenutka kad sam pao: tada sam zacijelo bio korak - dva od komadia tkanine; zapravo sam bio obiao gotovo cijelu eliju. Tada sam zaspao, a kad sam se probudio, zacijelo sam krenuo natrag, pa sam tako zakljuio da je opseg gotovo dvostruko vei nego to je doista bio. Onako smuen, nisam zapazio da mi je zid bio s lijeve strane kad sam poao, a s desne strane kad sam zavrio obilazak. Prevario sam se i to se tie oblika prostorije. Pipajui po zidu, naiao sam na vie uglova, pa sam odatle zakljuio da je vrlo nepravilna oblika; eto kako mrkli mrak moe djelovati na ovjeka kad se budi iz obamrlosti ili sna! Uglovi su jednostavno bili bridovi nekoliko plitkih udubina ili nita na nejednakim razmacima. Ono to sam smatrao za zid od opeke inilo mi se 176

sad da je od eljeza, ili od neke druge kovine, u golemim ploama, a njihovi su spojevi ili sastavci tvorili te udubine. Sva je ta metalna povrina bila grubo iarana runim i odvratnim crteima, koji svoj nastanak imaju zahvaliti grobnikom praznovjerju fratara. Likovi zloduha punih prijetnje, u obliku kostura, i druge jo strasnije slike pokrivale su i nagrivale zidove. Zapazio sam da su obrisi tih udovita prilino jasni, ali da su boje izblijedjele i zamuene, kao da je na njih djelovala vlaga. Sad sam primijetio i pod koji je bio od kamena. U sredini je zjapila okrugla jama, ijim sam raljama izmakao; ali to je bila i jedina jama u eliji. Sve sam to vidio nejasno i na jedvite jade, jer se poloaj mog tijela bio znatno promijenio dok sam spavao. Sad sam leao poleice, koliko sam dug i irok, na nekakvu nisku leaju od le-tava. Za nj sam bio vrsto vezan dugakim remenom nalik na kolan. Njime su mi tijelo i udovi bili vie puta omotani tako da su mi samo glava i lijeva ruka ostale slobodne, i to tek toliko da sam jedva nekako mogao dohvatiti jelo iz zemljane posude to je leala pokraj mene na podu. Opazio sam, na svoj uas, da vra vie nema. Kaem na svoj uas zato to me morila nesnosna e. ini se da su moji muitelji i eljeli da oednim, jer je jelo u posudi bilo meso - vrlo otro zainjeno. Ugledavi, promatrao sam strop svoje elije. Bio je desetak-dvanaestak metara visok i izraen slino kao i zidovi. Nekakav udnovat lik na jednoj ploi prikova mi svu pozornost. Bijae to slika Vremena, onako kao se obino prikazuje, samo to je, umjesto kose, dralo u

ruci neto to mi se na prvi pogled uinilo da je golemo njihalo kakvo se moe vidjeti na starinskim satovima. Ipak, bilo je neega na toj spravi to me nagna da je bolje promotrim. Dok sam gledao gore, pravo u nju (jer je bila tono iznad mene), uinilo mi se da se kree. Trenutak kasnije taj se moj dojam potvrdi. Motrio sam ga nekoliko minuta, pomalo u strahu, jo vie u udu. Zamoren napokon promatranjem njegovog jednolinog njihanja, svrnuh pogled na druge predmete u eliji. Lagan um privue mi pozornost, pa pogledah na pod i spazih nekoliko golemih takora kako trkaraju po njemu. Izili su bili iz jame koju sam vidio desno od sebe. I na moje oi penjali su se iz jame hrpimice, uurbano, pohlepnih oiju, primamljeni mirisom mesa. Ulagao sam mnogo truda i panje da ih otjeram od jela. Moda je bilo prolo pola sata, a moda i sat (jer nisam imao tone predodbe o vremenu) prije nego to sam ponovno digao pogled. Ono to tada ugledah zbuni me i osupnu. Njihaj klatna poveao se bio za otprilike jedan metar. Prirodna je posljedica 177 toga bila da mu je i brzina znatno porasla. Ali, najvie me zabrinulo to to se njihalo bilo osjetno spustilo. Tada zapazih - nije ni potrebno rei koliko sam se zgrozio da mu je donji kraj, od sjajnog elika u obliku polumjeseca, oko trideset centimetara dugaak od jednog vrka do drugog; izvjesni vrci i donji rub bijahu, oito, otri kao britva. Isto tako kao britva bio je masivan i teak, jer se od ruba najvie sve vie irio i zavravao vrstim i irokim hrptom. Visio je o tekoj

bronanoj sipki, a cijelo je njihalo fijukalo njiui se u zraku. Vie nisam mogao sumnjati kakvu su mi sudbinu spremili redovnici, dosjetljivi u izmiljanju muka. Izvritelji inkvizicije znali su da sam otkrio jamu - jamu koje su strahote bile namijenjene tako drskom otpadniku kao to sam ja - jamu, sliku sama pakla, o kojoj se prialo da je Ultima Thule* svih njihovih kazni. Samo pukim sluajem nisam pao u tu jamu, a znao sam da je iznenaenje ili hvatanje u zamku vaan dio grotesknog ubijanja po tamnicama. Poto nisam sam pao u jamu, njihovim paklenskim planom nije bilo predvieno baciti me u ponor, pa me stoga (tu vie nisam mogao birati) ekala drugaija i blaa smrt. Blaa! Umalo to se nisam osmjehnuo u svojim mukama pri pomisli na upotrebu ovakva izraza. to vrijedi priati o dugim, dugim satima vie no smrtnog uasa, u kojima sam brojio estoke njihaje elika! Palac po palac, red po red, postupnim poniranjem uoljivim samo u vremenskim razmacima to su bili dugi kao vjenost, sputalo se njihalo sve nie i nie. Prolazili su dani - moda je i mnogo dana prolo - prije no to se zanjihalo toliko blizu iznad mene da me hladilo svojim jetkim dahom. Miris britka elika prodro mi je u nosnice. Molio sam se - preklinjao nebo svojim molitvama da se njihalo to prije spusti. Pomahnitao sam i upinjao se da se izdig-nem od otrice te strane krivoije. A tada se iznenada smirih i leah smijeei se blistavoj smrti, kao to se dijete smijei rijetkoj igraki. Ponovno me obuzela nesvjestica, ali je kratko trajala jer,

kad sam se opet povratio, njihalo se nije bilo primjetno spustilo. A moda je nesvjestica i dulje trajala jer znam da je ondje bilo zloduha koji su zapazili da sam se onesvijestio i koji su mogli po volji zaustaviti njihanje. Kad sam se osvijestio, bio sam vrlo, o, neizrecivo slab i iznemogao, kao nakon duga gladovanja. ak i u smrtnim mukama ljudska je priroda u meni udjela za hranom. Jedva nekako ispruih lijevu ruku koliko mije remen *Ultima Thule - posljednje naseljeno mjesto na svijetu, kraj svijeta 178 doputao, i dohvatih ono malo jela to su mi ga takori bili ostavili. Kad sam prinio komadi mesa ustima, sijevne mi u glavi napola uobliena misao puna radosti... i nade. Ali otkud u meni nada? Bila je to, kako rekoh, napola uobliena misao - ovjeku padne na um mnogo misli koje nikad ne dovri. Osjeao sam da je bila radosna i puna nade; ali sam isto tako osjeao da se zatrla dok se stvarala. Uzalud sam se naprezao da je upotpunim... da je ponovno ulovim. Duge patnje gotovo su potpuno poremetile moje normalne umne sposobnosti. Bio sam slaboumnik... idiot. Njihalo se njihalo pod pravim kutom prema mom tijelu. Vidio sam da e me otrica presjei oko srca. Najprije e pohabati grubu tkaninu moga haljetka - pa e se vraati da nastavi svoje djelo - opet, i opet... Usprkos strahovito irokom luku ( oko deset metara ili ak i vie) i fijukavoj snazi njihala koja je mogla presjei i same eljezne zidove, ipak e njihalo u iduih nekoliko

minuta samo iskrzati moj haljetak. I na toj se misli zaustavih. Nisam se usuivao poi dalje u razmiljanju. Uporno sam se zadravao na toj misli, ba kao da u ostajui pri njoj, zaustaviti i sputanje elika. Silio sam se da mislim na to kako e otrica fijukati kad bude prolazila kroz moju odjeu - na udnovat, uzbudljiv osjeaj koji izaziva trenje tkanine. Premiljao sam o svim tim ispraznim stvarima dok me nisu proli srsi. Nie - sve nie klizilo je njihalo. Bjesomuno sam uivao usporeujui brzinu njegova sputanja s brzinom njihanja. Lijevo-desno-daleko u stranu- cvilei kao ukleta dua; primiui se mom srcu pritajenim korakom tigra! Naizmjence sam se cerio i urlao, kako je koja misao u meni prevladavala. Sve nie - neizbjeno, nemilosrdno sve nie! Njihalo se njihalo na svega dvadeset centimetara od mojih prsa! Upinjao sam se estoko, bijesno, ne bih li oslobodio lijevu ruku. Bila mi je slobodna samo podlaktica. Mogao sam je pruiti, jedva jedvice, od posude pokraj sebe do usta, ali nikako dalje. Da sam mogao prekinuti remen iznad lakta, bio bih zgrabio njihalo i pokuao ga zaustaviti. Ali, isto bih tako mogao pokuati zaustaviti lavinu! Sve nie - neprekidno, neumitno sve nie! Drhtao sam i trzao se pri svakom njihaju. Grevito sam se skupljao pri svakom zamahu. Oima sam napeto pratio kako se njihalo naglo udaljava i penje, obuzet najluim oajem; oi su mi se grevito sklapale kad bi se njihalo sputalo, iako bi mi smrt bila dobro dola, oh, i te kako dobro dola! Ipak su mi ivci drhtali pri pomisli kako bi i

najmanje poputanje te sprave bile dovoljno da mi ta britka, blistava sjekira padne na prsa. Nada mi je tjerala ivce da drhte, i tijelo da se skuplja. Nada - nada koja slavi pobjedu i na muilitu - tjei apatom ak i osuene na smrt u tamnicama inkvizicije. 179 Vidio sam kako se njihalo trebalo jo deset do dvanaest puta zanjihati pa da mi elik dodirne haljetak, a kad sam to pojmio, iznenada mi obuzme duu intenzivna, staloena mirnoa roena iz oaja. Prvi put sam nakon vie sati - a moda i dana - razmiljao. Palo mi je na pamet da je remen, ili lanac, kojim sam bio vezan, od jednog komada. Nisam bio sputan nikakvim drugim uzetom. im bi otrica, britka kao britva, zahvatila bilo koji dio ramena rasjekla bi ga pa bih se mogao lijevom rukom odrijeiti. Ali kako bi strana bila, u tom sluaju, blizina elika! Kako bi i najmanji trzaj bio smrtonosan! I zar je mogue, uostalom, da sluge mojih muitelja nisu predvidjeli i preduhitrili tu mogunost? Zar je mogue daje remen na mojim prsima na putu njihala? Strepei da mi ta slabana, i kako mi se inilo, posljednja nada ne propadne, pridigao sam glavu toliko da razgledam svoja prsa. Remen mije vrsto obavijao udove i trup na svim mjestima - osim na onom koji je bio na putu pogubnoj otrici. Tek to sam ponovno spustio glavu u prvotni poloaj, pade mi na um neto to ne bih mogao bolje opisati nego kao onu neuobiajenu polovicu misli o osloboenju koju sam ve spomenuo, a ija mi je

polovica samo nejasno promaknula mozgom kad sam prinio jelo svojim vrelim usnama. Sad je itava misao bila tu -slabana, jedva da je bila razumna, jedva da je bila odreena -ali je bila itava. Proet nervoznom snagom roenom iz oaja, pokuah odmah provesti tu misao u djelo. Ve je satima neposredna okolina niskog drvenog leaja na kojem sam leao doslovno vrvjela od takora. Bili su divlji, drski, lakomi; mjerkali su me svojim uarenim oima kao da samo ekaju da se smirim, pa da navale na plijen. "Na kakvu li su samo hranu navikli u jami?" pomislih. Poderali su bili, unato svim mojim naporima da ih u tome sprijeim, sve to je bilo u posudi, osim nekoliko mrvica. Bilo mi je prelo u naviku da rukom mlatim ili maem oko zdjelice - ali naposljetku je nesvjesna jednolinost mojih pokreta izgubila sav uinak. Gamad je u svojoj prodrljivosti poesto zaranjala svoje otre onjake u moje prste. Ostacima masnog i zainjenog mesa dobro sam namazao remen dokle sam god mogao dokuiti; zatim sam digao ruku s poda i nepomino leao suspreui dah. Isprva su prodrljive ivotinje bile iznenaene i zaplaene tom promjenom - prestankom svakog pokreta. Usplahireno su ustuknule; mnoge su potraile utoite u jami. Ali to je potrajalo samo trenutak - dva. Nisam uzalud raunao na njihovu prodrljivost. Primijetivi da nepomino leim, jedan ili dva od 180 i

najodvanijih skoie na leaj i poee njukati remen. To kao da je bio znak za opi juri. Izletjee iz jame u novim oporima. Puzili su uz drveni leaj, preplavili ga, i na stotine njih jurcalo je po meni. Odmjereno kretanje klatna nije ih nimalo smetalo. Izmiui njegovim udarcima, navalili su na umaeni remen. Tiskali su se, vrvjeli po meni u sve veim gomilama. Koprcali su mi se po vratu; njihove hladne njuke traile su moje usne. Umalo to se nisam uguio od te silne navale; gaenje za koje na svijetu nema imena nadimalo mi je prsa, a srce mi se ledilo od nekakve ljepljive teine. Ali slutio sam da e za koji trenutak borba biti okonana. Lijepo sam osjeao kako remen poputa. Znao sam da na vie mjesta samo to nije pukao. Leao sam i dalje nepomino svladavajui se nadljudskom snagom. I nisam se prevario u raunu niti sam uzalud trpio. Napokon sam osjetio da sam slobodan. Remen je s mog tijela visio u komadima. Ali klatno mi je ve bilo nadomak prsima. Prerezalo je bilo grubu vunenu tkaninu. Presjeklo je koulju ispod nje. Jo se dva puta zanjihalo, te me ignuo otar bol u svakom ivcu. Ali kucnuo je as da se oslobodim. Na jedan moj pokret rukom moji se osloboditelj razbjeae kud koji. Neprestano se pomiui -oprezno, porebarke, polagano, sav skutren - izvukao sam se iz zagrljaja remena i izvan dohvata krivoije. Na trenutak sam bar bio slobodan. Slobodan, a u vlasti inkvizicije! Tek to sam bio stupio sa svoje drvene postelje za muenje na kameni pod zatvora, paklenska se sprava zaustavi, i vidjeh kako je neka nevidljiva sila povue kroz strop u vis. To mi je

bila pouka koju sam teko primio k srcu. Nesumnjivo su svaki moj pokret budno pratili. Slobodan! Izbjegao sam smrti u jednom obliku muka samo da budem izruen gorem od smrti, u nekom drugom obliku. Pri toj pomisli preneraeno sam mjerkao oima zapreke to su me opkoljavale, Neto neobino, neka promjena, koju u prvi mah nisam mogao jasno procijeniti, oito se zbila u toj prostoriji. Nekoliko sam se minuta, obuzet nekakvom sanjarskom i ustreptalom zanesenou, bavio jalovim, nesuvislim nagaanjima. Dotle sam prvi put zapazio odakle dopire ono svjetlo poput sumpora u eliju. Prodiralo je kroz pukotinu, oko centimetar iroku, to se protezala oko cijele elije na dnu zidova, koji su stoga izgledali, i doista bili, potpuno odvojeni od poda. Pokuao sam, ali naravno uzalud, da zavirim kroz taj otvor. Dok sam se nakon tog pokuaja pridignuo, iznenada mi pukne pred oima otkud ta promjena u prostoriji. Ve sam napomenuo da su obrisi likova na zidovima bili prilino jasni, ali da su boje bile nekako zamuene i neodreene. Te su boje sad 181 poprimile, i svakim su trenom sve vie poprimale, zaudan i vrlo iv sjaj, koji je onim sablasnim i demonskim spodobama pridavao izraz koji bi moda uzdrmao i jae ivce od mojih. Demonske oi, bjesomune i krvolono ive, piljile su u mene sa tisuu strana, gdje ih prije nije uope bilo, i krijesile se od groznog odbljeska nekakve vatre koju nisam, ni pored najbolje volje, mogao smatrati za nestvarnu.

Nestvarnu! Udahnuvi, osjetio sam u nosnicama dah pare od uarena eljeza! Zaguljiv zadah ispunio je eliju! Oi koje su me gledale u mojim mukama bivale su svakim trenutkom sve uarenije! Po naslikanim krvavim strahotama irilo se sve jarce rumenilo. Disao sam! Hvatao dah! Nije moglo biti dvojbe 0 namjerama mojih muitelja - o, tih najnemilosrdnijih, o, tih najdemonskijih od svih ljudi! Uzmicao sam od usijanog metala prema sreditu elije. Usred misli o tom kako u iv izgorjeti, predodba o studenoj vodi u jami pala mi je na duu kao melem. Pohitam prema njenom kobnom rubu. Pogledah u nju napreui oi. Sjaj od uarenog stropa obasjavao je i najskrovitije zakutke. Ali, u trenutku izbezumljenosti, razum mi nikako nije htio pojmiti smisao onoga to sam vidio. Naposljetku se taj smisao probije - prokri sebi put do moje due utisne se kao plameni ig u moju ustreptalu svijest. O, gdje je glas da progovori! O, strahote! O, strahote nad strahotama! Kriknuvi, uzmaknuh od ruba jame 1 zarih glavu u ake plaui gorko. ar je naglo rastao, pa jo jednom ugledah drhturei kao da me trese groznica. Zbila se jo jedna promjena u eliji, a ta se promjena oito ticala njezina oblika. Kao i prije, uzalud sam u prvo vrijeme nastojao proniknuti ili pojmiti to se zbiva. Ali nisu me dugo ostavili u nedoumici. Poto sam se ve dva puta izvukao, inkvizicija se urila da se osveti. Nije vie bilo ale s majstorom strahota. Prostorija je do tada imala oblik kvadrata. Sad sam pak vidio da su joj dva eljezna kuta otra, a druga su dva, prema tome, bila tupa. Ta se

uasna razlika brzo poveavala praena nekakvim tihim tutnjanjem ili stenjanjem. Zaas je prostorija poprimila oblik romba. Ali to jo nije bio kraj promjeni - a nisam se ni nadao ni elio da to bude kraj. Poeljeli prigrliti uarene zidove kao ruho vjenog mira. "Smrt" rekoh, "Bilo kakva smrt, samo ne u jami!" Budala! Zar nisam ve morao znati da je cilj usijanog eljeza da me natjera u jamu? Zar sam mogao odoljeti uarenosti? A romb se, eno, sve vie i vie suavao, toliko brzo da nisam imao vremena da razmiljam. Njegova sredina i, naravno, najvea irina bila je upravo ondje gdje je zjapio ponor. Ustuknuo sam, ali su me zidovi to su se zatvarali neodoljivo gurali dalje. Naposljetku mojem oprenom i zgrenom tijelu nije ostalo 182 ni trunke slobodnog prostora na vrstom tlu elije. Nisam se vie opirao, ali su moje duevne muke nale oduka u glasnom, dugom i oajnom posljednjem vrisku. Osjetio sam kako se njiem na samom rubu...odvratih pogled... Zauh graju ljudskih glasova! Zauh glasnu jeku, kao da trube mnoge trublje! Zauh otro struganje, kao da pucaju gromovi! Uareni se zidovi naglo razmaknue! Netko isprui ruku i uhvati me dok sam gubei svijest, padao u ponor. Bio je to general Lasalle*. Francuska je vojska ula u Toledo. Inkvizicija je pala u ruke svojih neprijatelja. * General Lasalle (1775. -1809.) - slavni Napoleonov general 183

Krabulja crvene smrti Dugo je ve Crvena Smrt* pustoila zemljom. Nikad nije kuga bila toliko kobna ni toliko grozna. Krv joj je bila olienje i peat -rumenilo i uas krvi. Najprije bi nastupili otri bolovi i iznenadna vrtoglavica, a zatim obilno krvarenje na sve pore i napokon svretak. Jarko crvene pjege po cijelom tijelu, a napose po licu, bijahu simptomi bolesti zbog kojih su rtve ostajale bez pomoi i suosjeanja blinjih. A cijela bolest, od samog poetka do kobnog kraja, ne bi trajala dulje od pola sata. Ali knez Prospero bio je sretan i neustraiv i mudar. Kad su mu posjedi bili napola opustjeli, pozvao je tisuu krepkih i bezbrinih ljudi, koje je izabrao medu vitezovima i damama na svom dvoru, i povukao se s njima u duboku osamu jedne od svojih utvrenih opatija. Bila je to prostrana i velebna graevina sagraena po kneevu hirovitu, ali profinjenu ukusu. Bila je opasana debelim i visokim zidinama, a vratnice su bile od eljeza. Kad su se dvorani uselili, dopremili su pei za taljenje i teke ekie pa su zavarili sve kraune. Htjeli su tako sprijeiti ulazak onima izvana koje bi iznenada zahvatio oaj, i izlazak onima iznutra koje bi obuzela mahnitost. Opatija je svime bila dobro opskrbljena. Zahvaljujui takvim mjerama opreza, dvorani su mogli prkositi zarazi. Ostali svijet neka se pobrine sam za sebe! A dotle bi bilo ludo tugovati i pametovati. Knez je pripremio sve to treba za razonodu. Bilo je tu lakrdijaa, improvizatora, baletnih plesaa, bilo je glazbenika, ljepotica, vina. Sveg je tog, pa i sigurnosti, bilo unutra. A vani je bila Crvena Smrt.

Negdje potkraj petog ili estog mjeseca ivota u tom utoitu, dok je kuga vani najee harala, knez Prospero priredi za svojih tisuu gostiju neobino velianstven krabuljni ples. Taj je ples bio doista zamaman prizor. Ali, da vam najprije opiem odaje u kojima se odravala. Bilo ih je sedam-carski niz * Kod nas je zapravo kuga poznata pod nazivom Crna Smrt, ali je ovdje ostavljena Crvena Smrt prema izvorniku, zbog vanosti boja u cijeloj pripovijetci. 185 odaja. U mnogim palaama, meutim, odaje se pruaju u dugom i ravnom redu, vrata se irom otvore i krila im se priljube gotovo uza sam zid, te se jednim pogledom mogu vidjeti gotovo sve odaje. Ali ovdje je bilo sasvim drukije, kao to se moglo i oekivati, s obzirom na kneevu sklonost bizarnosti. Dvorane su bile tako nepravilno rasporeene da se pogledom moglo obuhvatiti jedva neto vie od jedne. Iza svakih dvadesettrideset metara ovjek bi naiao na otar zavijutak, a iza svakog zavi-jutka pukao bi sasvim nov prizor. Lijevo i desno, usred svakog zida visok i uzak gotski prozor gledao je na zatvoren hodnik koji je pratio zavijutke niza odaja. Ti su prozori bili od obojena stakla, a boja se mijenjala u skladu s bojom koja je prevladavala u toj odaji. Krajnja odaja na istonoj strani, primjerice bila je ureena plavim tkaninama, pa su joj i prozori bili jarkoplavi. U drugoj su sobi ukrasi i tapiserije bili purpurni, pa su i okna bila purpurna. Trea je bila potpuno zelena, pa su takvi bili i prozori. etvrta je bila

namjetena i osvijetljena naranasto, peta bijelo, esta ljubiasto. Sedma je odaja bila sva u crnim barunastim tapiserijama koje su pokrivale cijeli strop i visjele po zidovima, padajui u tekim naborima na sag od iste tkanine i boje. Ali samo u ovoj sobi boja prozora nije se slagala s bojom dekoracija. Ovdje su okna bila jarkocrvena -crvena kao krv. Meutim, ni u jednoj od tih sedam odaja, usred svega tog obilja zlatnih uresa to su leali razasuti na sve strane ili su visjeli sa stropa, nije bilo ni jedne svjetiljke ni svijenjaka. U cijelom tom nizu odaja nije bili svijetla koje bi potjecalo od svjetiljke ili svijee. Ali u hodnicima du odaja stajao je, nasuprot svakom prozoru, po jedan teak tronoac, na kojem je bila eravica iz koje su se irile zrake kroz obojeno staklo i na taj nain jarko obasjavale dvoranu. Tako se stvaralo mnotvo arenih i fantastinih slika. Ali u zapadnoj ili crnoj odaji uinak odsjaja vatre, to je kroz krvavo obojena okna padao na crne zastore, bio je jezovit preko svake mjere, i pridavao je licima onih koji su ulazili toliko mahnit izraz da ih je malo bilo koji su se usuivali da stupe u nju. U toj je odaji stajala, uza zapadni zid, i golema ura od ebanovine. Njezino se klatno njihalo amo-tamo proizvodei potmuli, teki, jednolini zveket; a kad bi velika kazaljka obila cijeli brojanik, pa bi dolo vrijeme izbijanja sata, iz mjedene utrobe rasprostro bi se zvuk koji je bio jasan, i zvonak, i dubok, i neobino muzikalan, ali tako posebna tona i izraza da su svirai u orkestru morali svaki sat na trenutak prekinuti svirku da osluhnu taj zvuk; a plesai su bili primorani prestati se vrtjeti; i cijela bi se vesela

druina zakratko uznemirila; i dok je ura otkucavala, moglo se zapaziti kako i oni najobjesn-iji blijede, a postariji i staloeniji ljudi prelaze rukom preko ela, 186 kao da su utonuli u zbrkano sanjarenje ili razmiljanje. Ali, im bi odjeci potpuno utihnuli, cijeli bi skup prasnuo u veseo smijeh, svirai bi se zagledali i nasmijeili, kao da im je smijena bila vlastita uznemirenost i ludost, pa su se apatom zaricali jedan drugome da idue otkucavanje sata nee u njima izazvati slino uzbuenje; a onda, nakon isteka ezdeset minuta (koje sadre tri tisue i est stotina sekunda vremena to leti), ura bi ponovo poela otkucavati te bi zavladala ista onakva uznemirenost i strepnja i zamiljenost kao i prije. Ali, unato svemu tome, bila je to vesela i velianstvena zabava. Knez je imao poseban ukus. Imao je dobro oko za boje i efekte. Nije odve drao do pomodnog jeftinog sjaja. Uvijek se zanosio smionim planovima, a zamisli su mu bile barbarski blistave. Bilo je ljudi koji su mislili da je sumanut, ali njegove su pristae drale da nije. ovjek bi ga trebao uti i vidjeti i dotaknuti pa da bude siguran da nije. Ukrasi u sedam odaja za ovu veliku zabavu bili su izraeni uglavnom po njegovim uputama, a njegov je osobni ukus odredio i karakter preruavanja. Dakako da su krabulje bile groteskne. Bilo je tu mnogo arenila i sjaja i duhovitosti i op-sjenarstva - mnogo od onoga to se poslije vidjelo u Hermaniju*. Bilo je arolikih figura s neprikladnim udovima i opremom. Bilo je likova koji

kao da su bili plod luake mate. Bilo je mnogo lijepog, mnogo razuzdanog, mnogo bizarnog, poneto groznog, a nije bilo malo onoga to moe izazvati gaenje. Amo-tamo po svim tim odajama motalo se zapravo mnotvo likova iz snova. A oni -ti likovi-uvijali su se na sve strane poprimajui boju soba, i reklo bi se da je pomamna svirka orkestra samo jeka njihovih koraka. Pa ponovo poinje otkucavati ura od ebanovine, to stoji u dvorani zastrtoj barunom, i naas se sve umiri i sve zanijemi osim glasa ure. Likovi iz snova skamenili su se u poloaju u kojem su se zatekli. Ali odjeci otkucavanja ure zamiru -razlijegali su se samo trenutak - dva -i lak, napola priguen smijeh odjekuje za njima. I svirka opet nabuja, i likovi iz snova oive, i uvijaju se na sve strane veselije nego ikad, poprimajui boju arenih prozora kroz koje prodiru zrake svjetla s tronoaca. Ali nijedna se krabulja ne usuuje vie stupiti u onu odaju to lei na zapadnoj strani, na samome kraju, jer no je na izmaku i kroz krvavo obojena okna navire poneto rumenije svjetlo; i mrklina crnih zastora zastrauje ovjeka; i onome tko stupi nogom na crni sag *Hermani - pjesnika drama francuskog knjievnika Victora Hugoa (1802. -1885.). Praizvedba je te drame u Parizu izazvala senzaciju i izgrede 1830. god. 187 ini se prigueno otkucavanje oblinjeg sata od ebanovine nekako sveanije i znaajnije nego onima koji se vesele u udaljenijim odajama. Meutim, te druge odaje bile su dupkom pune i u njima je grozniavo lupalo srce ivota. I pirovanje se

vrtoglavo nastavljalo, sve dok nije sat poeo otkucavati pono. A tada glazba, kako rekoh, umukne i plesai se prestadoe vrtjeti, i zavlada nekakvo nelagodno zatije, kao i prije. Zvono je na satu trebalo otkucati dvanaest puta, pa se tako dogodilo, moda, da su oni zamiljeniji medu gostima, zato to su imali vie vremena, dublje utonuli u razmiljanje nego prije. I tako se, takoer, moda dogodilo da su mnogi pojedinci u toj svjetini, prije no to je posljednji odjek posljednjeg udarca dokraja zamro, dospjeli zapaziti prisutnost jedne zakrabuljene osobe koja nije do tada bila privukla ama ba niiju pozornost. I poto se glas o tom doljaku apatom posvuda pronio, iz cijelog se drutva napokon die nekakav amor, gunanje, to izraavae neodobravanje i uenje- pa najzad i stravu, uas i odvratnost. U takvom jednom skupu fantastinih likova, kakav sam opisao, nikakva obina pojava zacijelo ne bi mogla izazvati takvo uzbuenje. Sloboda u preruavanju bila je te noi uistinu gotovo neograniena, ali krabulja o kojoj je rije prevrila je svaku mjeru i prela je ak i onu daleku granicu pristojnosti koju je knez bio postavio. I u srcima najlakoumnijih ljudi ima struna u koje se ne smije dirati. ak i u najveih oajnika, kojima su ivot i smrt podjednako ala, ima stvari s kojima se ne smije aliti. I zaista, reklo bi se da je cijelo drutvo bilo proeto milju da u nezna-nevu kostimu i dranju nema ni duha pristojnosti. Bila je to visoka i suhonjava spodoba umotana od glave do pete u mrtvaki pokrov. Krabulja koja mu je sakrivala lice toliko je nalikovala

na lice ukoena mrtvaca da se i najpomnijim promatranjem teko mogla otkriti opsjena. Pa ipak, sve bi to moda jo nekako podnijeli, ako ne i odobrili, ludi sudionici ovog pira, da nije zakrabuljeni neznanac iao tako daleko da je uzeo lik Crvene Smrti. Odjea mu je bila pokropljena krvlju, a iroko elo, pa i cijelo lice, bijahu mu osuti groznim crvenim pjegama. Kad je pogled kneza Prospera pao na ovu sablasnu priliku (koja se polagano i sveano, kao da eli to uvjerljivije odigrati svoju ulogu, epurila tamo-amo meu plesaima),svi primijetie kako se gri, obuzet u prvi mah jakom drhtavicom od strave ili gaenja, i zatim kako mu elo pocrvenje od bijesa. - Tko se to usuuje? - zapita promuklim glasom dvorjane to su stajali oko njega. - Tko se to usuuje da nas vrijea tom bo188 gohulnom porugom? Uhvatite ga i strgnite mu masku s lica - da vidimo koga emo sutra u osvit zore objesiti niz bedem! Dok je to govorio, knez Prospero stajao je u istonoj ili plavoj odaji. Njegove su rijei odjekivale jasno i glasno kroz svih sedam odaja - jer je knez bio odvaan i kran ovjek, a glazba je na njegov mig bila umuknula. U plavoj je odaji stajao knez, sa skupinom blijedih dvorana pored sebe. U prvi mah, dok je govorio, inilo se da e ta skupina krenuti na nezvanog gosta, koji je u tom trenutku takoer stajao u blizini, a zatim se odmjerenim i dostojanstvenim korakom zaputio prema govorniku. Iz nekoga neodreenog straha, koji je luda

preuzetnost zakrabuljenog uljeza ulijevala u cijelo drutvo, nitko nije htio pruiti ruku da ga zgrabi, tako da je neometan doao na korak do kneza; i, dok je golemi skup, kao po nekom nagonu, uzmicao iz sredine odaja do zidova, zakrabuljeni neznanac nastavi svoj put bez zadravanja, istim onim sveanim i ujednaenim korakom kojim se isticao od sama poetka, kroz plavu odaju u crvenu, kroz crvenu u zelenu, kroz zelenu u naranastu, kroz ovu opet u bijelu, pa odatle u ljubiastu, a da nitko nije ni prstom maknuo da ga zaustavi. Tada, meutim, knez Prospero, izbezumljen od bijesa i srama zbog svoga trenutnog kukaviluka, projuri bre-bolje kroz est odaja; ali nitko ne poe za njim, iz smrtnog straha koji ih je sve bio obuzeo. Nosio je visoko u ruci bode i primakao se, naglo i estoko, na dva-tri koraka spodobi to je uzmicala, kad se ova, stigavi do kraja barunaste odaje, iznenada okrene i pogleda ga u lice. Razlegne se otar krik - i bode, sijevnuvi, pade na crni sag, a za njim se odmah srui mrtav knez Prospero. Tada, pomamno ohrabrena oajem, nagrne gomila gostiju u crnu odaju. Zgrabie zakrabuljena neznanca, ija je visoka prilika stajala uspravno i nepomino u sjeni ure od ebanovine, i zinue od neizreciva uasa kad vidjee da u mrtvakom pokrovu i mrtvakoj krabulji, koje su tako estoko i grubo epali, nema nikakva opipljiva lika. I tada svi spoznae da je Crvena Smrt meu njima. Uvukla se bila nou kao lopov. I jedan za drugim padahu gosti po krvlju poprskanim dvoranama u kojima su se veselili, i svatko je umirao u onom oajnikom

poloaju u kojem se zatekao. A kad i posljednji lan vesele druine izdahne, stade i ura od ebanovine. I ugasie se plamenovi na tronocima. I tama i raspadanje i Crvena Smrt zadobie nad svime neogranienu vlast. 189 Pad kue Usher Son coeur est un luth suspendu; Sittgu'on le touche U resonne* De Beranger Cijelog jednog sumornog, sumranog i bezvunog dana, u jesensko doba godine, dok su oblaci visjeli nelagodno nisko s nebesa, prolazio sam sasvim sam, jaui na konju, kroz jedinstveno turobni dio krajolika; i naposljetku, kad su se stale sputati veernje sjene, nadoh se na vidiku melankoline Kue Usherovih. Ni sam ne znam kako se to zbilo - ali, s prvim pogledom na to zdanje, osjeaj nepodnoljive snudenosti obuzeo mi je duh. Kaem nepodnoljive, jer taj osjeaj nije bio ublaen niti jednim od onih poetinih, i stoga napola ugodnih, primisli, s kojima duh obino prima ak i najnemilije prirodne prizore pustoi ili uasa. Promatrao sam prizor pred sobom -osamljenu kuu, neugledan krajolik okolnog imanja - tmurne zidove - prazne okolne prizore - nekoliko stabljika movarnog aa - i nekoliko golih bijelih debla trulih drvea - s potpunom runoom due, koju ne mogu bolje usporediti ni s jednim drugim zemaljskim doivljajem nego s bunovnim buenjem ovjeka opijenog opijumom - gorko utapanje u svakodnevnicu - odvratno spadanje vela. Osjetih hladnou, propadanje, gnuanje u srcu - niim olakanu

tugu u mislima, koju ni mueniko poticanje mate nije moglo primorati da se vine u ita uzvienije. to me je to - zastadoh na as da razmislim - to me je toliko obespokojilo o kontemplaciji Kue Usherovih? Bila je to tajna posve nerjeiva; niti se mogoh uhvatiti ukotac sa sjenama iz mate, koje nahrupie na me, zadubljenog u misli. Bio sam prisiljen osloniti se na nezadovoljavajui zakljuak, da zbilja, nema sumnje, * Srce mu je objeena ljutnja; tek to ga takne ono odjekuje. Stihovi Pierrea Jeana de Berangera(1780. -1857). 191 postoje sprege vrlo obinih prirodnih predmeta koje imaju mo da ovako na nas djeluju, ali da se ipak ralamba te moi krije u za nas predubokim promiljanjima. Moe biti, razglabao sam, da bi ve sam razliit raspored pojedinosti ovog prizora, sitnica na slici, bio dovoljan izmijeniti, ili moda i ponititi njegovo svojstvo izazivanja sumornog dojma i, pod utjecajem ove misli, pritegnuh uzdu svog konja tik pred strmoglavim rubom crnog i sablasnog jezera, to je lealo u nenamrekanu zrcaljenju uz nastambu, i zagledah se dolje - ali stresavi se od jeze jo tjeskobnije no prije - u preudeene i preokrenute slike sivog ava, i sablasnih debla, i praznih prozora, nalik oima. Unato tome, upravo u ovim dvorima tjeskobe ja sam se namjeravao skrasiti na boravak od nekoliko tjedana. Njihov vlasnik, Roderick Usher, bio mi je u djetinjstvu jedan od najbliih prijatelja; ali mnoge godine protekoe od naega posljednjeg susreta. Svejedno, nedavno mi je

stiglo pismo, u udaljenom kraju zemlje - njegovo pismo - koje, svojom bezobzirnom tvrdokornou, nije doputalo da mu se odgovori nikako drukije no osobno. Rukopis je pruao dokaze o ivanom uzbuenju. Pisac je govorio o akutnoj tjelesnoj boljci - duevnom rastrojstvu koje ga je hrvalo - i o ivoj elji da me vidi kao svog najboljeg i, zaista, jedinoga osobnog prijatelja, kako bi pokuao veselou mojeg drutva nekako olakati svoju bolest. Nain na koji je sve ovo, i jo mnogo vie od toga, bilo reeno njegov je zahtjev tako oigledno izvirao iz srca - nije mi ostavljalo nimalo slobode oklijevati i ja, u skladu s time, smjesta posluah poziv, koji sam drao vrlo neobinim. Iako smo kao djeaci bili vrlo prisni, zapravo sam malo znao -o svojem prijatelju. Njegova je zakopanost bila uobiajena i pretjerana. Ostalo mi je ipak u sjeanju da je njegova vrlo stara obitelj poznata od pamtivijeka po osobitoj osjeajnosti temperamenta; koja se stoljeima iskazivala u mnogim djelima uzviene umjetnosti, a u posljednje se vrijeme oitovala u opetovanim inovima irokogrudnog, a neupadljivog milodara, kao i u strastvenoj predanosti zamrenostima, moda ak vie nego pravovjernim i lako prepoznatljivim ljepotama, glazbene znanosti. Saznao sam, isto tako, i vrlo znaajnu injenicu da obiteljsko stablo Ushera, iako je prebrodilo tolika stoljea, nije ni u jednom razdoblju izbacilo kakav trajni ogranak; drugim rijeima, da se cijela obitelj nasljeuje po izravnoj liniji potomstva, i da je uvijek, uz sasvim nevane i sasvim privremene

varijacije, tako i opstala. Taj nedostatak, prosudih, dok sam u mislima prebirao po savrenu podudaranju znaajki ovoga mjesta sa znaajkama pripisanim vlasnicima i dok sam mudrovao po mogunostima utjecaja, to ga je jedno, u dugom tijeku stoljea, moglo vriti 192 na druge - taj nedostatak bonih potomaka, moda, i, kao posljedica toga, izravno prenoenje, s oca na sina, batinjena imena, naposljetku je toliko poistovjetilo to dvoje da se izvorno ime posjednika stopilo u udan i dvosmislen naziv Kua Usherovih - naziv koji kao da ukljuuje, u duhu seljaka koji ga upotrebljavaju, i obitelj i obiteljsku palau. Rekao sam da jedini posljedak mojeg poneto djetinjastog pokusa - to sam zavirio dolje u jezero - da se samo produbio moj prvotni neobini dojam. Nema nikakve sumnje da je svijest o hitrom bujanju mojeg praznovjerja - jer zato da ga tako ne imenujem? posluila uglavnom tek da ubrza samo to bujanje. Takav je, kao to odavno znam, paradoksalni zakon svih osjeaja, kojima je u osnovi strah. I moe biti da se samo zbog tog razloga, kad sam ponovno podigao oi s odraza kue u jezeru na kuu samu, u mojoj mati raskrilio udan privid - privid zacijelo tako smijean da ga ja i spominjem tek da bih pokazao zornu snagu osjeaja koji su me obuzeli. Uspio sam toliko uzburkati svoju matu da sam povjerovao kako zaista oko cijelog dvorca i imanja lebdi ozraje svojstveno samo njima i njihovoj neposrednoj okolini - ozraje koje nije u

srodstvu sa zrakom nebeskim, ve koje isparava iz trulih stabala, sivih zidova, iz utljivog jezera - zaraznu i tajanstvenu paru, gustu, sporu, jedva prepoznatljivu, olovno-sivu. Stresavi sa svojeg duha taj privid, koji sam zacijelo sanjao, podrobnije sam prouio istinski izgled zdanja. Glavna znaajka kao da mu je bila izvanredna starost. Stoljetno izbljedivanje je bilo golemo. Siune gljivice prekrile su sve vanjske zidove, i visjele su kao tanko zamreno mreasto pletivo sa strehe. A ipak je sve to bilo daleko od neke znatnije ruevnosti. Ni jedan zidani dio nije pao; i inilo se kao da ima neka neobjanjiva nedosljednost izmeu jo uvijek savrena prianjanja svih dijelova i stanja raspadanja u kojem se nalazi svaki pojedini kamen. Sve me to podsjetilo na tobonju neoteenost kakve stare drvenarije, koja godinama truli u zaputenom podrumu, a da je ne uznemiri ni daak vanjskog zraka. Ali osim te nateenosti sveopim truljenjem graa nije davala drugih znakova nestabilnosti. Moda je samo oko paljivog promatraa moglo primijetiti jedva uoljivu pukotinu, koja je sputajui se s krova na prednjoj strani zgrade, krivudavo probija svoj put niza zid sve dok se nije izgubila u sumornim vodama jezera. Zamjeujui ove stvari, zajahao sam kratkim nasipom do kue. Sluga mi je prihvatio konja, a ja udoh u gotsko predvorja. Sobar neujna koraka proveo me odatle, u utnji kroz mnoge mrane i zamrene hodnike na putu, u sobu svojeg gospodara. 193

Mnogo toga to sam putem vidio doprinijelo je, ni sam ne znam kako, pojaanju nejasnih osjeaja, o kojima sam ve govorio. Dok su predmeti oko mene - dok su rezbarije na stropovima, tamne tapiserije na zidovima, ebanska crnoa podova i sablasni oruni trofeji to zvekeu od mojih koraka - bili stvari na koje sam, ili na njima sline, navikao od djetinjstva - i dok ne oklijevah da samom sebi priznam kako mi je sve to poznato svejedno bijah zapanjen vidjevi kako tako obini prizori bude u mojoj mati tako neobine slike. Na jednom od stubita sretoh obiteljskog lijenika. Izraz njegova lica, priinilo mi se, iskazivao je mjeavinu prostake prepredenosti i zbunjenosti. Pozdravio se sa mnom uznemireno, a zatim je produio. Sobar je nakon toga otvorio jedna vrata i uveo me u nazonost svojeg gospodara. Soba u kojoj se nadoh, bila je veoma prostrana i visoka. Prozori bijahu dugi, uski i zailjeni, a na takvoj golemoj udaljenosti od crnoga hrastovog poda da su iznutra bili potpuno nepristupani. Slabani zraci grimizna svjetla probijali su se kroz reetkasta okna i sluili su tek da uine prepoznatljivim najistaknutije predmete u sobi, ali oko se uzalud naprezalo da dosegne udaljenije kutove ili udubljenja zakrivljenog i izrezbarenog stropa. Tamne su draperije visjele po zidovima. Glavni su komadi pokustva bili golemi, neudobni, starinski i otrcani. Mnoge knjige i glazbala leali su razbacani uokolo, ali nisu uspijevali unijeti nimalo i-vahnosti u ovaj prizor. Osjeao sam da udiem atmosferu tuge. Oblak ozbiljne, duboke i nepopravljive sjete lebdio je nad svime i

proimao sve. Na moj ulazak, Usher je ustao s divana, gdje je leao, ispruen koliko j dug, i pozdravio me sa ivahnom toplinom, koja je u sebi krila, kao to u prvi as pomislih, neto od pretjerane srdanosti - od prevladanog napora svjetskog ovjeka, koji je ennuye. Ali pogled na izraz njegova lica uvjerio me u njegovu potpunu iskrenost. Sjeli smo, i u nekoliko trenutaka njegove utnje, zagledah se u njega s osjeajem napola suuti, napola straha. Zasigurno, nitko iv se nije nikada prije izmijenio tako strano, u tako kratko vrijeme, kao Roderick Usher! Samo se s tekoom mogu natjerati priznati istovjetnost blijeda stvora preda mnom s prijateljem moje rane mladosti. Ipak, znaaj njegova lica bio je uvijek izuzetan. Mrtvako bljedilo puti; oko krupno, bistro i neusporedivo sjajno; usne poneto tanke i vrlo blijede, ali izvanredno lijepo zacrtane; nos njene idovske grae, ali sa irinom nozdrva neobinom pri slinom oblikovanju! Fino zaobljena brada, koja nedostatkom is-taknutosti govori o nedostatku moralne snage; kosa meka i tanja od pauine; ove crte lica, s nerazmjerno velikim prostorom iznad podruja sljepooica, tvorile su lik koji se ne zaboravlja lako. A sa194 da je, ve u pukom pretjeravanje dominantnog znaaja tih crta, i izraza to su ga obino pokazivale, bilo tolike promjene da sam posumnjao s kime razgovaram. Bljedilo koe, sada sablasno, i sjaj oka, sada natprirodan, zaprepastili su me i ustraili prije svega

drugog. I svilenastoj kosi dopustio je da raste bez ikakve njege, te kako je ona, po svojoj neposlunoj pauinastoj kakvoi, vie lebdjele nego padala oko njegova lica, nisam mogao, ak ni s naporom, taj njen arabeskni izgled povezati s bilo kakvim pojmom o jedinstvenoj ljudskosti. U ponaanju moga prijatelja smjesta mi je upala u oi stanovita nepovezanost - neka nedosljednost; uskoro otkrih da ona proizlazi iz cijelog niza slabanih i uzaludnih borbi da se prevlada kronina uzrujanost pretjerano ivano uzbuenje. Bio sam doista pripremljen na tako neto, ne samo njegovim pismom, nego i sjeanjima njegove stanovite djeake osobitosti, te zakljucima izvedenim iz njemu svojstvene prirodne grae i temperamenta. Njegovi su postupci bivali naizmjenino ivahni i potiteni. Glas mu je hitro prelazio s drhtave neodlunosti (kad se inilo da su mu duevni sokovi u posvemanjem mrtvilu) na onu vrstu energine saetosti - onaj odsjeni, teki, odmjereni i uplje zvuni izriaj, ono olovno, uravnoteeno i savreno oblikovano grleno glasanje kakvo se moe primijetiti kod nepopravljiva pijanca, ili nepopravljiva uivatelja opijuma, u razdobljima najintenzivnijeg uzbuenja.Evo, na takav je nain govorio o svrsi moga posjeta, o svojoj vruoj elji da me vidi, i o utjesi koju oekuje da mu pruim. Razvezao je, prilino opirno, u to kako on sam zamilja narav svoje bolesti. Rekao je da je to uroeno i obiteljsko zlo, za koje on upravo oajniki nastoji pronai lijek - samo obina ivana rastrojenost, smjesta je dodao, koja e nesumnjivo

uskoro proi. Ona se oituje u cijelom nizu neprirodnih osjeta i dojmova. Neki od njih, kad ih je podrobnije opisao, zanimali su me i zbunjivali; premda su im moda tek pojmovi i opi nain pripovijedanja dali teinu. Veoma je patio od morbidne izotrenosti ula; podnoljiva mu je bila tek posve bljutava hrana; mogao je nositi samo odjeu od stanovitih tkanina; miris sveg cvijea bio mu je muan; oi su mu patile ak i od jedva primjetna svjetla; i samo neki zvukovi, i to oni od gudakih glazbala, nisu ga ispunjali grozom. - Vidjeh daje rob okovan nenaravnom vrstom patnje. "Unitit e me" rekao je, "mora me unititi ova alosna ludost. Eto tako u, i nikako drukije, propasti. Uasavam se buduih dogaaja, ne zbog njih samih, nego zbog njihovih posljedica. Drhtim od pomisli na bilo kakav, pa ak i najtrivijalniji dogaaj koji bi 195 T mogao djelovati na ovo moje nepodnoljivo duevno uzbuenje. Zaista, nemam nikakve bojazni pred opasnosti, osim u krajnjem njezinom djelovanju tjeskobi. U ovom iznerviranom - u ovom bijednom stanju - osjeam da e prije ili kasnije doi razdoblje kad u morati napustiti zajedno i ivot i razum, u borbi s mrkom sablau, STRAHOM:' Saznao sam, tovie, u razmacima, i kroz izlomljene i dvosmislene nagovjetaje, jo jednu osobitu znaajku njegova duevna stanja. Bio je sputan stanovitim praznovjernim dojmovima u vezi s nastambom u kojoj boravi, i odakle se ve mnoge godine ne usuuje izai -

u vezi s utjecajem, kojega je zamiljena snaga bila opisana u pojmovima previe nejasnim da bismo ih ovdje ponavljali - utjecajem to su ga neke osobitosti u samom obliku i naravi obiteljske palae, rekao je, po zakonu dugog i preutnog priznavanja, stekle nad njegovim duhom - efekt kojeg su postojanost sivih zidova i tornjia i mutnog jezera, u kojem se ogledaju, proizveli naposljetku na duh njegova postojanja. Priznao je dodue, iako s oklijevanjem, da se veliki dio osobite tjeskobe, koja ga je ovako spopala, moe pripisati prirodnijem i daleko opipljivijem podrijetlu vrlo tekoj i dugotrajnoj bolesti -dapae, oigledno bliskom skonanju - sestre, koju voli njenom ljubavlju - njegove, ve dugo godina jedine, druice - njegova posljednjeg i jedinog roda na svijetu. "Njezina smrt" rekao je s gorinom koju neu nikada zaboraviti, "ostavila bi ga (njega, beznadnog i boleljivog) posljednjim od starog plemena Usherovih" Dok je govorio, gospoica Madelina (jer se tako zvala) polako je prola kroz udaljeni dio kue, i ieznula, ne primijetivi moje nazonosti. Promatrah je s krajnjim zaprepatenjem, u kojem bijae primjese straha - a ipak, mislim da ne mogu niim opravdati takav osjeaj. Obuzelo me stanje ukoenosti dok su mi oi pratile njezine korake u odlasku. Kad su se vrata naposljetku za njom zatvorila, pogled mi je instinktivno i radoznalo potraio izraz na bratovu licu - ali on je zakopao lice meu ruke, i jedino sam uspio primijetiti kako mu je bljedilo, znatno jae od uobiajenog, preplavilo istanjene prste, kroz koje je urkom curila mnoga

suutna suza. Bolest gospoice Madeline ve dugo je zbunjivala lijeniko umijee. Trajna apatija, postepeno kopnjenje njezine osobe, esti, premda prolazni napadi ukoenosti, takva bijae neobina dijagnoza. Do sada se uporno i uspjeno borila protiv tlaiteljske bolesti, i nije se dala za stalno oboriti u postelju; ali, kad se pribliila veer mojeg dolaska u kuu, podlegla je (kako mi je te noi rekao njen brat s neizrecivim nemirom) ruilakoj snazi razorna neprijatelja; i ja saznah da e pogled to sam ga uspio baciti na njezinu osobu biti vjerojatno posljednji koji e mi se pruiti - da tu gospoicu, barem dok je iva, neemo vie vidjeti. Nekoliko iduih dana ni Usher ni ja nismo spominjali njezino ime: u tom razdoblju zabavio sam se revno usrdnim naporima da ublaim melankoliju svoga prijatelja. Zajedno smo slikali i itali; ili sam ja, kao u snu, sluao nesputane improvizacije njegove rjeite gitare. I tako, kako me je sve vea i vea prisnost preputala sa sve manje ograda u duboke kutke njegove due, sve sam s vie gorine primjeivao uzaludnost svakog pokuaja da se razvedri duh iz kojega je tama, kao uroena tvarna kakvoa, pljutala po svim predmetima moralne i fizike zbilje, u neprekidnom zraenju sjete. Zauvijek u sauvati sjeanje na mnoge ozbiljne sate provedene na samo s gospodarom Kue Usher. A ipak, ne bi mi nikako polo za rukom potanko priopiti narav razmiljanja ili bavljenja u kojima sam mu se

pridruivao, ili na koja me navodio. Ustreptala i vrlo rastrojena "idealnost" bacala je preko svega veo sumporaste svjetlucavosti. Njegove duge improvizirane tualjke zauvijek e mi zvoniti u uima. Medu ostalim stvarima, bolno mi ostaje u pamenju stanovito neobino iskrivljenje i pojaanje onog neobuzdanog napjeva posljednjeg von VVeberova* valcera. Iz slika, nad kojima se muila njegova zamrena mata, i koje su rasle, crtu po crtu, u neodreenost od koje me je hvatala jeza, i to utoliko strasnije jer sam se jeio ne znajui zato - iz tih slika (a ivo ih pamtim kao da su mi pred oima) uzalud sam nastojao shvatiti ita vie od onog malog dijela koji se moe obuhvatiti pukom pisanom rijeju. Potpunom jednostavnosti, golotinjom svojih crtea, izazivao je i zastraivao panju gledatelja. Ako je ikada smrtnik naslikao ideju, onda je taj smrtnik Roderick Usher. Bar za moj pojam - u okolnostima koje su me tada okruivale -iz tih istih apstrakcija koje je ovaj hipohondar uspio izvesti na platnu zraila je snaga nepodnoljiva uasa, kakvog ni sjene ne osjetih nikad u promatranju svakako uagrenih, ali ipak odvie konkretnih Fuselijevih** sanjarija. Jedna od fantazmagorinih zamisli mojega prijatelja, koja ne dijeli tako strogo opi duh apstrakcije, moe se ovdje, premda blijedo, osjenati rijeima. Mala je slika prikazivala unutranjost * Carl Maria von Weber (1786-1826) - njemaki skladatelj i pijanist iz razdoblja romantizma ** Henry Fuseli (1741-1825) - anglo-vicarski pisac i slikar, poznat po ilustracijama Shakespearovih djela,

profesor slikanja na Kraljevskoj akademiji u Londonu. 196 197 neizmjerno dugog i pravokutnog podruma ili tunela, niskih zidova, glatkih i bijelih, bez ikakva otvora ili naprave. Stanovite dodatne toke u crteu zorno su objanjavale da ta iskopina lei na izvanrednoj dubini pod povrinom zemlje. Nikakav se izlaz nije mogao primijetiti ni u kojem dijelu toga golemog prostora, i nikakva baklja, niti koji drugi izvor umjetna svjetla, nije bio vidljiv; a ipak poplava jarkih zraka prosula se kroza nj, i kupala sve to sablasnim i neobjanjivim sjajem. Upravo spomenuh morbidno stanje slunoga ivca u kojem je svaka glazba nepodnoljiva uhu bolesnika, osim moda stanovitih glasova icanih glazbala. Moda su upravo te uske granice, u kojima se on stoga sveo tek na gitaru, bile velikim dijelom stvarni uzrok fantastine naravi njegovih izvedbi. Ali gorljiva i uvjebana lakoa njegovih impromptua nije se mogla time objasniti. Oni su morali biti, a i bili su, i u kajdama i u rijeima njegovih nesputanih fantasta (jer je on esto pratio rimovanim verbalnim improvizacijama), posljedak snaene duhovne sabranosti i usredotoenosti, o kojoj prethodno napomenuh da se moe primijetiti samo u osobitim trenucima najvieg umjetno izazvanog uzbuenja. S lakoom se mogu sjetiti rijei jedne od takvih rapsodija. Moda me se to vie dojmilo u njegovoj izvedbi, jer mi se prvi put priinilo da sam primijetio, pod mistikim tijekom njena znaenja, daje Usher potpuno svjestan kolebanja svojega uzvienog

uma na prijestolju. Stihovi, naslovljeni "Opsjednuta palaa" teku priblino, ako ne i tono, idu ovako: U naoj najzelenijoj dolini, Nastanjenoj anelima, Neko gordo se k visini Dizao dvorac, blistav, divan. U sretnoj zemlji to je bilo, Gdje Misao bijae car -Nikada ne nadvi krilo Serafin nad ljepu stvar. Zastava zlatnih mnotvo, slavno Na krovu se vijorilo; (Ovo - sve ovo - vrlo je davno U vremena stara bilo.) A lahor to je igro jednom Oko tog davnog, ljupkog mjesta, Niz ogoljeli, suri bedem Kao krilat miris nesta. Putnici dolinom sretnom Kroz osvijetljene prozore su Sablasti mnoge vidjeli jednom 198 Uz lutnje zvuk, u skladnu plesu, Okolo trona, gdje sjedio je U sjaju, ravnom svojoj slavi, (U grimizu kao roen da je) Kraljevstva ovog vladar pravi. Od bisera i rubina neko Ulaz dvorca bjee sazdan Kroz koji teku, teku, teku I svjetlucajui uvijek Promie vojska Jeka, kojim Opjevat slatka je dunost Prelijepim glasovima svojim Svog kralja duh i mudrost. Al stvorovi zli su, crnih halja, Navalili na prijestol kralja; (Ah, tugujmo! - jer nee sutra Oajnik taj vidjet jutra!) I oko doma, kao sjena, Slava to neko cvjetala mu, Sad je tek mutna uspomena Na davnu prolost pokopanu Sad putnicima u dolini Kroz crvena se okna ini Goleme sjene da se viju Uz neskladnu melodiju; Dok kao rijeka, strana, urna, Sada se gura kroz vrata tmurna Gomila gnusna - to van bjei I ceri se - al se ne

smijei. Dobro se sjeam da su nas nagovjetaji iz ove balade odveli u slijed razmiljanja u kojem se oitovao jedan Usherov stav, koji ne spominjem toliko zbog njegove novosti (jer i drugi su ljudi* mislili slino), koliko zbog upornosti kojom gaje zastupao. U svojem najopenitijem obliku, to je miljenje o organskoj svjesnosti svih biljnih stvari. Ali u njegovoj poremeenoj mati, ideja je poprimila smioniji znaaj, i prenosila ga, pod stanovitim uvjetima, i na neorgansko carstvo. Nemam rijei kojom mogu izraziti * Watson, Dr. Percival, Spellenzani, a posebno landaffski biskup - vidi Kemijske pokuaje, sv. V primj. autora. - Richard Watson (1737 -1816). - biskup landaffski, prijatelj Benjamina Franklina, profesor kemije u Cambridgeu, pisao je popularna djela o kemiji. Jemes Gates Percival (1795. -1856.) - ameriki pjesnik, lijenik, kemiar i fiziar. Lazaro Spallanzani (1729. -1799.) - talijanski uenjak, preteno fiziolog, autor djela o fizici ivotinjskog i biljnog svijeta. 199 puni opseg, ili gorljivu zanesenost njegova uvjerenja. Njegovo je vjerovanje, svakako, bilo povezano (kao to sam i prije nagovijestio) sa sivim kamenjem obiteljske kue. Pretpostavke za stanovitu svjesnost, prema njegovu zamiljanju, ostvarene su u sustavu sukladnosti tog kamenja - poretku njegova slaganja, kao i u mnogobrojnim gljivicama plijesni koja ga prekriva, pa i u trulim stablima to ga okruuju - povrh svega, u dugoj neporemeenoj trajnosti toga poretka i u njegovu

udvostruenju u mirnim vodama jezera. Dokazi toga dokazi tog osjeaja - mogu se vidjeti, rekao je, (a ja se trgoh dok je to govorio) u postupnom, ali nedvojbenom zgunjavanju posebna, njima svojstvena ozraja, oko tih voda i zidova. Posljedak se moe otkriti, dodao je, u onom nijemom, a opet nesnosnom i stravinom utjecaju koji stoljeima oblikuje sudbine njegove obitelji, i koji je i njega napravio ovakvim kakvim ga sada vidim kakav jest. Takvim mislima ne treba objanjenja, pa ih i neu objanjavati. Nae knjige - knjige koje su godinama oblikovale ne mali dio duhovnog postojanja ovog bolesnika - bile su, kao to se moe i pretpostaviti, u potpunom skladu sa znaenjem ovakvih privienja. Mi smo se zajedno udubljivali u takva djela kao to su Vervet et Charireuse Gresseta; Belphegor Machiavellija; Nebo i pakao Swedenborga; Podzemno putovanje Nicholasa Klimma Holberga; Kironmntija Roberta Fluda, ili ona Jeana D'Indaginea, ili ona De la Chambrea; Putovanje u plavu dalj Tiecka; i Campan-ellin Grad sunca* Jedan od najomiljenijih svezaka bilo mu je malo izdanje u oktavu Directorium Inquisitorum** dominikanaca Evmerica de Gironnea; a bilo je odlomaka u Pomponiusu Meli***, * Poe ovdje navodi prilino areno drutvo pisaca. To su vedski vjerski mistik Emanuel Swedenborg (1688. -1772.); njemaki romantiar Ludvvig Tieck (1773. -1853.) (naslov djela koje Poe navodi nije poznat); zatim Tommaso Campanella (1568. -1639.), talijanski renesansni filozof koji je pod utjecajem Platonovih ideja opisao idealnu dravu, Grad sunca. Tim je piscima

zajedniko davanje prednosti duhu nad tijelom, tenja idealu ili transcendiranje stvarnosti. Od tih djela odudara Belgafor - Niccole Macchiavellija (1469. -1527), u kojem se talijanski pisac ruga instituciji braka. Poe, koji eli naglasiti neobinost i posebnost Usherove lektire navodi i djela o Hiromantiji (vraanju, praznovjerju, da se iz crta ruke na dlanu moe pogoditi sudbina ovjeka), te knjige o inkviziciji i pogrebnim obredima. ** Inquisitorum Directorium (Prirunik inkvizitora) sadri podrobne opise metoda inkvizicije, a sastavio ga je Evmeric, glavni inkvizitor za Kastilju 1356. godine. *** Pomponije Mela bio je rimski putopisac iz I. stoljea nae ere, koji je pisao o obiajima i nainu ivota. 200 o starim afrikim Satirima i Aegipanima*, nad kojima bi Ush-er satima sjedio, sanjarei. Glavni je uitak, meutim, nalazio u prelistavanju izvanredno rijetke i neobine knjige, u kvart izdanju, goticom - prirunika jedne zaboravljene crkve - Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae**. Ne mogoh, a da ne pomislim na razuzdane obrede u ovom djelu, i na utjecaj koji su izvrgnuli na naeg hipohondra, kad mi je jedne veeri, obavijestivi me odjednom da gospoice Mad-eline vie nema, izjavio svoju namjeru njezino truplo uvati etrnaest dana (prije nego to ga konano ukopaju) u jednom od brojnih podruma pod glavnim zidovima zgrade. Svjetovni razlog, meutim, naveden za ovaj izuzetni postupak, bio

je takav da sam mislio da mu se ne smijem suprotstaviti. Na takvu odluku brata je navelo (tako mi ree) to to je morao uzeti u obzir neobino svojstvo bolesti preminule, stanovite nametljive i radoznale upite sa strane njenih lijenika, kao i udaljeni i izloeni poloaj obiteljskog groblja. Neu poricati da ja, kad sam se prisjetio zloudna lica osobe koju sam bio upoznao na stepenitu onoga dana kad stigoh u kuu, nisam imao elje usprotiviti se toj, kako drah, u najbolju ruku tek bezazlenoj, i ni u kojem sluaju neprirodnoj, predostronosti. Na Usherov zahtjev, osobno sam mu pomagao u pripremama za privremeni ukop. Smjestivi tijelo u lijes, nas smo ga dvojica sami odnijeli na poivalite. Podrumska komora u koju smo ga smjestili (i koja je bila tako dugo zatvorena da su nam baklje, gotovo se uguivi u nesnosnome zraku, pruile malo prilike da je istraimo) bila je mala, vlana, a bez ikakva sredstva za ulazak svjetlosti; leala je, na velikoj dubini, tik ispod onog dijela zgrade gdje se nalazila moja spavaonica. U davna feudalna vremena ona je oigledno sluila za najgore svrhe, kao tamnica, a u novija vremena kao spremite za barut, ili kakvu drugu opasnu eksplozivnu tvar jer su dio njena poda i cijela unutranjost dugog hodnika pod lukovima, kroz koji smo do nje doli, bili paljivo optoeni bakrom. Vrata od punog eljeza bila su takoer slino zatiena. Njihova golema teina proizvela je neobino otru kripu dok su se okretala na arkama. * Satir - iedno od niih boanstava starogrke

mitologije. Prikazivali su ga kao kozonogog demona. Rije Aegipan znai "bog Pan u liku jarca" dok je Poe vjerojatno smatrao da oznaava neku vrst satire. * Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae - Bdijenje nad mrtvima na nain zbora maguntinske crkve. Djelo nije pronaeno, ali je inae poznato nekoliko djela koja opisuju sline obrede. 201 Poloivi na tugaljivi teret na noge u tom carstvu uasa, djelomino smo odmaknuli u stranu jo neotvoreni poklopac lijesa i zavirili u lice njegova stanara. Upadljiva slinost izmeu brata i sestre sada je prvi put privukla moju panju; a Usher, pogaajui moda moje misli, promrmljao je nekoliko rijei, iz kojih sam razabrao da su on i pokojnica blizanci, i da su izmeu njih oduvijek postojala suosjeanja jedva objanjive prirode. Nai pogledi, meutim nisu dugo poivali na pokojnici - jer je nismo mogli gledati bez u straha. Bolest, koja je pokopala ovu gospoicu u cvijetu mladosti, ostavila je, kao to obino biva u svim bolestima iskljuivo kataleptikog znaaja, privid jedva primjetnog rumenila na njenim grudima i licu, i onaj upadljivi zaostali osmijeh na usnama, koji je tako stravian u smrti. Namjestili smo poklopac i zavrtili ga, pa zakraunavi eljezna vrata, krenusmo, s naporom u ne manje sumorne gornje kune odaje. I tada, budui da je prolo nekoliko dana gorke boli, zbila se primjetna promjena u osobinama duhovna poremeaja mojeg prijatelja. Njegovo uobiajeno ponaanje je netragom nestalo. Zanemario je ili

zaboravio svoje uobiajene zabave. Lutao je od odaje do odaje, urnim, neravnomjernim i besciljnim korakom. Bljedilo njegova lica poprimilo je, ako je to mogue, jo sablasniji preljev - ali sjaj se njegova oka potpuno ugasio. Nekadanja povremena muevnost njegova glasa vie se nije ula; i drhtavo titranje, kao od krajnje bojazni, sada mu je obino oblikovalo izriaje. Ponekad, doista, pomislio bih da se njegov neprestano uznemireni duh bori s nekom nesnosnom tajnom, i da prikuplja potrebnu hrabrost kako bi je razotkrio. Ponekad, opet, bio bih primoran da sve pripisati neobjanjivom vrludanju ludila, jer bih ga opazio kako satima zuri u prazninu, i to u stavu najdublje panje, kao da oslukuje neki imaginarni zvuk. Nije udo da me je njegovo stanje plailo - tovie, zarazilo me. Osjeao sam kako mi se postepeno prikradaju - sporo, ali sigurno - opasni utjecaji njegova fantastina, ali dojmljiva praznovjerja. Posebno jednom, povlaei se u postelju kasno u noi sedmog ili osmog dana nakon polaganja gospoice Madeline u podzemnu tamnicu, iskusih punu snagu takvih osjeaja. San se nije ni pribliio mojem leaju dok je prolazio sat za satom. Borio sam se razumom razbiti nemir koji me obvladao. Nastojah se uvjeriti kako mnogo, ako ne i sve, od onog to osjeam potjee od zavodnikog utjecaja sumornoga sobnog pokustva tamnih i otrcanih zastora, koji su se prisiljeni na pokret dahom oluje to se podie, grevito ljuljali ovamoonamo po zidovima, i neprijazno utali oko posteljnih ukrasa. Ali napori su mi ostali neplodni. Nesavladivo drhtanje postepeno je obuzelo

cijelu moju grau; i naposljetku, na srce mi je zasjela mora posve bezrazlone panike. Otresajui ga uz dahtanje i rvanja, podigoh se s uzglavlja, i zurei prodorno u gustu tamu odaje, stadoh oslukivati - ni sam ne znam zato, osim to me je na to neki nagonski duh potaknuo - neke priguene i neodreene zvuke, koji su dopirali, u dugim razmacima, u predasima oluje, ne znam odakle. Svladan estokim osjeajem groze, neobjanjive ali i nepodnoljive, na brzinu navukoh odjeu (jer sam slutio da za mene nee vie biti sna te noi) i pokuah se trgnuti iz alosnog stanja u koje sam zapao, urno koraajui gore-dolje odajom. Tek to sam nekoliko puta tako okrenuo, neiji mi je laki korak na oblinjem stepenitu privukao panju. Odmah sam prepoznao da je Usherov. Trenutak kasnije, on je pokucao blagim udarcima na moja vrata, i uao, nosei svjetiljku. Njegovo je lice, kao obino bilo mrtvaki blijedo - ali, povrh toga, neka vrsta lude razuzdanosti sjala mu je u oima - hvsteria koju je oigledno susprezao vidjela mu se u itavu dranju. Njegov me izgled zapanjio - ali sve mi je bilo milije od samoe, koju sam tako dugo trpio, pa sam ak i njegovu nazonost pozdravio kao olakicu. 'A ti to nisi vidio?" rekao je iznenada, poto je nekoliko asaka utke zvjerao oko sebe, - "znai, ti to nisi vidio? - ali, ekaj! Vidjet e!" Govorei tako, i paljivo zaklonivi svjetiljku, pohitao je do jednog prozorskog krila, i irom ga otvorio oluji. Nagli bijesni naleta vjetra, to je prodro u sobu, gotovo nas je oborio s nogu. Bila je to zaista olujna, a opet

surovo lijepa no, raskalaeno neobina u ovom uasu i ljepoti. Oluja je oigledno sabirala snagu negdje u naoj okolici; jer je dolazilo do estih i estokih promjena u smjeru vjetra; a izvanredna gustoa oblaka (koji su visjeli tako nisko kao da hoe pritisnuti tornjeve na kui) nije nam prijeila da opazimo veliku brzinu kojom su, kao da su ivi, letjeli i brzali sa svih strana, jedan prema drugom, ne odlazei u daljinu. Kaem, da nam ak ni njihova izvanredna gustoa nije prijeila da to vidimo - a opet, nismo vidjeli ni mjeseca ni zvijezda niti su munje bljeskale. Ali donje plohe golemih masa uzburkane pare, kao i svi zemaljski predmeti u naoj neposrednoj blizini, sjajili su u nenaravnu osvjetljenju blijedo fluorescentnog, ali jasno vidljivog plinovitog isparavanja, koje je lebdjelo i kao plat omotavalo palau. 202 203 "Ti to ne smije - ti to nee gledati!" rekao sam, stresavi se, Usheru, dok sam ga blagom silom odvodio od prozora do sjedala. Ovi prividi, koji te zbunjuju, samo su elektrine pojave koje nisu neobine - ili moda svoje sablasno porijeklo vuku iz kunih isparavanja trule movare. Zatvorimo prozor; - zrak je hladan i opasan za tvoje zdravlje. Evo ovdje jednog od tvojih najdraih romana. Ja u itati, a ti sluaj; - pa emo tako zajedno provesti ovu stranu no" Starinski svezak to mi je dopao ruku bio je "Bijesni Trist" Sir Launcelota Canninga*; ali nazvah ga najdraim romanom Usherovim prije u tunoj ali nego

ozbiljno; jer, zacijelo, malo .to je u toj neugladenoj i nematovitoj razlivenosti moglo biti zanimljivo za uzvienu produhovljenost mojeg prijatelja. Bila je to, meutim, jedina knjiga pri ruci; i ja se zanijeh nejasnom nadom da e uzbuenje, koje je uzburkalo hipohondra, nai moda oduka (jer povijest umnih poremeaja puna je slinih odstupanja) ak i u krajnjim ludostima koje budem proitao. Da sam smio suditi po divljem, odve napetom izrazu ivahnosti, s kojom je sluao, ili prividno sluao, rijei pripovijetke, mogao bih bio sam sebi estitati na uspjehu svoje zamisli. Stigoh do onog dobro poznatog dijela prie gdje Ethelred, junak Trista, poto je uzalud kuao mirnim putem ui u nastambu pustinjaka, hoe silom izboriti ulazak. Ovdje, sjetit ete se, pripovijest tee ovako: "I Ethelred, koji po naravi bjee muevna srca, i koji uz to hrabar bjee, zbog jakosti vina to ga popi, ne ekae dulje da pregovara s pustinjakom, koji uistinu bijae tvrdoglava i pakosna kroja, no osjeajui kiu na pleima i bojei se oluje to se spravljae, podie smjesta svoj topuz, i udarcem lakim u as probi rupu medu daskama na vratima, da provue svoju oklopljenu desnicu; i tad njome silovito vukui, on kidae i cijepae dok sve ne razbi do kraja, tako da je prasak suha i uplja drveta grmio i odjekivao cijelom umom." Na svretku ove reenice ja se trgoh i na trenutak zastadoh, jer mi se priinilo (iako sam odmah zakljuio da me to prevarila uzbuena mata) - priinilo mi se da mi iz nekog udaljenog djela * Bijesni Trist Sir Launcelota Canninga - I autor i djelo

su nepoznati. Veina urednika smatra da je Poe izmislio i autora i djelo te sam napisao odlomak koji toboe citira. 204 palae do uiju nejasno dopire neto to bi, po podrobnoj slinosti naravi, mogla biti jeka (ali dakako priguena i otupjela) istog kidanja i cijepanja koje je Sir Launcelot tako potanko opisao. Bila je to nesumnjivo samo sluajnost koja je privukla moju panju; jer izmeu lupetanja prozorskih okvira i uobiajenih raznorodnih zvukova oluje, to jo raste, taj zvuk, sam po sebi, sigurno, nije mogao imati u sebi nita, to bi me privuklo ili uznemirilo. Nastavio sam priu: 'Ali dobar junak Ethelred, uavi sada kroz dveri, zaudi se i razbjesni vrlo kad ne vidje ni traga ni glasa od pakosna pustinjaka; ve na njegovu mjestu, golema zmaja, ljuskava i strana lika i vatrena jezika, stoje sjedio na strai pred dvorcem od zlata s podom od srebra; a tu na zidu visio je tit od svijetle mjedi skovan, i ovom knjigom nakien: Tko unutra ue, pobjednik e bit; Tko ubije zmaja, pripada mu tit. I Ethelred podie svoj topuz i sijevnu njime po glavi zmaja, to pade preda nj i izdahnu svoju kunu duu s krikom tako groznim i nelijepim, a uz to i prodornim da moj Ethelred htjedoe ui rukama pokriti zbog takva strahotnoga glasa kakvoga se nikad jo ulo nije!' Ovdje sam opet naglo zastao, i to sada s osjeajem potpuna zaprepatenja - jer nije bilo nimalo sumnje da sam, u tom trenutku, zaista uo (iako mi je bilo

nemogue odrediti iz kojega smjera) tiho, i oigledno udaljeno, ali prodorno, otegnuto i sasvim neprirodno vritanje ili krgut - toan parnjak onoga kakvog je moja mata ve prizvala kao zmajev neprirodni krik koji je opisao romanopisac. Zaprepaten, kao to zacijelo bijah, u zbivanju ove druge i doista izuzetne sluajnosti, tisuama proturjenih osjeanja, meu kojima prevladavahu uenje i krajnji strah, jo uvijek sauvah dovoljno prisebnosti duha izbjei da bilo kakvom opaskom uzbudim osjetljive ivce svojeg prijatelja. Ni po emu se nisam mogao uvjeriti daje i on primijetio dotine zvukove, premda je, jamano, u nekoliko posljednjih minuta neobina promjena zahvatila njegovo dranje. Iz poloaja nasuprot mojemu, on je postepeno okrenuo stolicu, tako da sjedi licem prema vratima odaje; tako sam mogao samo djelomino promatrati crte njegova lica; premda jasno vidjeh da mu usne drhte kao da to neujno ape. Glava 205 mu je klonula na grudi - ali ja sam znao da ne spava, po irom otvorenom i ukoenom oku, koje sam opazio, promatrajui ga iz profila. I pokreti su njegova tijela bili u neskladu s takvom pomisli - jer se on njihao s boka na bok u blagom, premda stalnom i jednolikom lelujanju. Na brzinu zamijetivi sve ovo, ponovo se prihvatili pripovijedanja Sir Launcelota, koje se ovako nastavlja: "I tada, na junak, izbjegnuvi grozni gnjev zmaja, prisjeti se mjedenog tita i kako e skinuti ini to na njemu lee, pa maknu sa svog puta mrtvo truplo i hrabro

zakroi po podu od srebra do zida gdjeno je visio tit; i gle, uistinu, tit ne ekae da on k njemu doe, ve mu pade pred noge na taj pod od srebra, s golemim i strahotnim zveketom." Jo mi ovi slogovi nisu pravo preletjeli preko usana, kad li kao da je zaista kakav mjedeni tit u tom asu teko pao na srebrni pod - do svijesti mi dopre razgovijetan, upalj, od kovine, zveket-av, ali oigledno priguen odjek. Izgubivi sasvim ivce, skoio sam, na noge; ali odmjereno se Usherovo ljuljanje nije poremetilo. Pohitah k stolici na kojoj je sjedio. Oi je upro ravno pred sobom, a cijelim njegovim izrazom vladala je kamena ukoenost. Ali, kad mu poloih ruku na rame, itavom mu osobom zatrese snaan drhtaj; blijedi smijeak zatitra mu na usnama; a ja primijetili da govori tihim, urnim i grozniavim mrmorom, kao da nije svjestan moje nazonosti. Nadvio sam se nad njega, posve blizu, i napokon razabrao grozno znaenje njegovih rijei. "Da nisam uo? - da, ujem, i uo sam. Dugo - dugo dugo - mnoge minute, mnoge sate, mnoge dane, stalno sluam - a nisam se usudio - usudio progovoriti! ivu smo je poloili u grob! Zar nisam rekao da su mi osjetila izotrena? Sada ti kaem da sam uo ve njene prve slabane pokrete u onom upljem lijesu. uo sam ih prije mnogo, mnogo dana - a ipak se nisam usudio, nisam se usudio nita rei! A sada - noas - Ethelred -ha! ha! provaljivanje pustinjakovih vrata i zmajev smrtni krik, i zveket tita! - treba radije rei: raspadanje njezina lijesa, kripa eljeznih omi njezina zatvora i

njezino kretanje u bakrenom hodniku podruma! O kamo da pobjegnem? Zar ona nee sii ovamo istog trena? Ne uri li me prekoriti zbog moje hitnje? Zar joj to ne ujem korake na stepenicama? Ne razaznajem li ono teko i uasno kucanje njezina srca? Luae!" - ovdje je bjesomuno skoio na noge i vritei iz svega grla, kao da u tom naporu izbacuje svu duu, rekao: "Luae!" Kaem ti da ona sada stoji tik pred vratima!" 206 Kao da se u nadljudskoj snazi tog uzvika nala arobna mo vradbine - u tom trenutku golema starinska vrata, prema kojima je govornik pokazivao, polako su raskrile svoje dostojanstvene ebanske eljusti. Bilo je to djelo jednog naleta vjetra - ali tada, u vratima se zaista ustoboila uzviena i platem zakukuljena pojava gospoice Madeline od Ushera. Krv je zamrljala njezinu bijelu haljinu, a dokazi ogorene borbe bili su na svakom djeliu njezina izmodena lika. Trenutak je ostala na pragu, drhtei i lelujajui lijevo-desno a tada, s priguenim jaukom, teko se sruila unutra, na tijelo svoga brata, i svojim estokim i sada konanim smrtnim grevima oborila ga na tlo kao leinu - rtvu uasa to ih je sam predviao. Iz te odaje, i iz te palae, pobjegoh, uasnut. Vani je oluja jo uvijek bjesnjela svom snagom dok preleah stari nasip. Iznenada se po stazi preda mnom prosu neobuzdano svjetlo, i ja se osvr-nuh da vidim odakle potjee ovako neobino zraenje; jer su iza mene bile jedino golema kua i njene sjene. Svjetlost je isijavala s punog, zalaznog krvavo-crvenog mjeseca, koji je sada

ivo sjao kroz neko jedva zamjetnu pukotinu, o kojoj sam ranije govorio; pukotinu koja se sputa od krova zgrade, vijugavim smjerom, sve do temelja. Dok sam je promatrao, pukotina se brzo irile - naiao je estoki zapuh vjetra - cijeli se krug satelita najednom razotkrio mojem pogledu - u mozgu mi se zavrtjelo kad vidjeh mone zidove kako se rastvaraju nastala je dugotrajna, grohotna grmljavina poput glasa tisua voda - i duboko se movarno jezero pod mojim nogama zlokobno i nijemo sklopilo nad krhotinama Kue Usherovih. 207 Sadraj Umorstva u ulici Morgue Doivljaji Arthura Gordona Pyma Crni maak Jama i njihalo Krabulja crvene smrti Pad kue Usher 5 37 163 171 185 191 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.111(73)-31=163.42 POE, Edgar Allan Umorstva u ulici Morgue i druge prie / Edgar Allan Poe ; preveo Leo Dri. - Zagreb : Veernji list, 2004. (Veernjakova biblioteka, kolo 2, Kriminalistiki romani; knj. 6) Prijevod djela: The murders in the Rue Morgue and other stories. ISBN 953-7161-31-5 440809020