Katarina Mich Labirint Ljubavi

l Paul Cusack pogleda u svojeg oca. Napetost koja je vladala izmeu njih bila je got ovo opipljiva. Njegove tamne oi sjale su od bijesa. Da, bio je bijesan. Jednostav no nije mogao razumjeti oevo pona anje. Nikada mu nije ni palo na um da bi se ba on mogao usprotiviti vezi izmeu njega i Nore Hunt. im je uo da su njih dvoje u vezi, b io je bijesan toliko da mu je i samo pona anje postajalo neprepoznatljivo. To se d ogodilo prije nekoliko dana, a kako mu se inilo,.njegov se bijes jo uvijek nije st i avao. - Za to ona? - otac je povisio ton. - Za to ne? - Paul ga doista nije razumio. - Od svih ena na ovome svijetu, ti si izabrao jedinu koju nikada ne bih po elio u svojoj kui. Ona je tako... - njegov otac oito se nastojao kontrolirati, no zbog si lne navale bijesa nije mogao pronai prave rijei kojima bi izrazio svoje mi ljenje. - Njeni roditelji... - isprekidano je govorio. - Oduvijek smo u svai. To ti je barem poznato - poku avao mu je obrazlo iti svoje mi l jenje, ali se Paul nije obazirao na njega. - Va a svaa je va a stvar. Mi s tim nemamo ni ta - Paul je poku avao biti to mirniji, ali mu je to te ko polazilo za rukom. - Ona ima istu krv kao i moji neprijatelji - njegov je otac bio itekako tvrdoglav, a da nije bio takav, ne bi stekao silno bogatstvo koje je posjedovao. - Neprijatelji? - Paul je doista bio okiran. - Kakvi neprijatelji? To su samo ljudi s kojima se razmimoilazi u mi ljenju. Nekak ve gre ke iz pro losti provlae se ve nekoliko desetljea. Oboje se pona ate kao da ste si l s uma. A kako mi se ini, to i jest istina. Ona je ki tvojih neprijatelja, ali ja tu njihovu ki volim vi e od iega na svijetu. Odrekao bih se svega, ali ne i nje. Ona je zrak kojeg udi envi bez nje ne elim ivjeti, ne mogu ivjeti - poku ao je objasniti s vojem ocu, ali kao da je ju obja njavao slijepcu od roenja kako izgledaju boje koje nikada nije vidio. Takav je bio i njegov otac. On nije mogao shvatiti to znai voljeti, kada nikada ni je ni volio onako kako je trebao voljeti. Kod njega je uvijek postojala doza kru tosti, i kako se on uvjerio, on se nikada nije prepu tao osjeajima. Volio je razumo m, raunicom koja mu je uvijek i la u korist. - Moji unuci da imaju krv mojih neprijatelja? Ne, ja to ne mogu dopustiti. Ne z nam za to me sudbina ka njava, ali ja ovo u nikakvom sluaju nisam zaslu io. Ti si moj j edini sin, i od tebe oekujem doista mnogo. Ako me razoara , u stanju sam... - zastao je, a njegove su rijei zvuale kao prijetnja. Mogle su znaiti bi lo to, ali Paul se odluio ne obazirati na njih. Ako ga je otac volio onako kako ga je trebao voljeti, onda mu je njegova srea trebala biti na prvom mjestu, ali se njemu inilo da on ini sve da bi ga unesreio. Radio je upravo^suprotno od onog to je trebao raditi. to mu mo e uiniti? Uope nije imao viziju 4ih njegovih prijetnji. to god da uinio, to nije moglo biti gore od ivota kakav bi mu bio bez Nore. - Uzalud mi prijeti . Ja je volim, i mislim da te moje osjeaje ni ta nee promijeniti - Paul je ust ao, te izi ao iz njegovog ureda. Bio je bijesan. Otac se mije ao u njegov ivot kao da je dijete, a on je odrastao ovj ek. Imao je trideset godina, a to su bile godine koje bi mogle oznaiti i prekretn icu u njegovom ivotu. Po prvi put u ivotu je volio, volio je svim svojim srcem. Na pokon je upoznao pravo lice ljubavi. Do trenutka kada je upoznao Noru, mislio je da je ljubav preuveliana, da je ona izniknula iz uma neke romantine i razoarane du e , ali se uvjerio da to nije istina. Ljepotu te iste ljubavi nijednom rijei nije s

e moglo opisati. Nju se trebalo do ivjeti, a to su mogli samo rijetki, oni koji bi imali tu sreu da ta ista ljubav pokuca na vrata njihovog srca. Rukom je pro ao kro z svoju bujnu kosu. Bio je razoaran oevim pona anjem. Bio je silno razoaran. Otac mu je cijelo djetinjstvo bio uzor, mada neke njegove postupke nije mogao opravdati, ali je on ipak bio sve ono to je Paul elio biti kada odraste. A upravo zbog toga njegovo je razoarenje bilo mnogo vee nego to bi trebalo biti. Zbog neke glupe svae s Norinom obitelji, i razloga kojeg se sigurno nitko nije ni sjeao, on ih je poku av ao razdvojiti. Nije to mogao shvatiti, a nije ni elio. Htio je biti sretan, a nje gov je otac inio sve da to ne bude. Gorak okus koji je imao u ustima, poku ao je sp rati odlaskom na pivo u obli nji caffe - bar. Trebao je razmisliti o svemu, a samoa je oduvijek bila prijateljica misli. Nije mu bilo va no to e se nalaziti izmeu gomil e ljudi. U takvimje situacijama ovjek i najosam-Ijeniji. im je sjeo, naruio je pivo . Priekao je da mu ga konobar donese, a onda je neko vrijeme tupo zurio u tu zlat no utu tekuinu. Pratio je mjehurie kako s dna idu prema vrhu, kako isplivavaju, a on da se jednostavno rasprsnu, i kao da nikada nisu ni postojali. No, jednog bi zam ijenio drugi, i to je tako i lo u nedo-gled. Uvijek se volio zabavljati malim stva rima, onima koje mnogi ne bi ni primijetili. Imao je talent za otkrivanje detalj a, i oduvijek je u ivao u onome to je drugima bilo beznaajno. Poku ao je razmisliti o oevom postupku, ali mu on nije imao nikakve logike. On mu je branio da voli? Kako li je to bilo ironino? Nije on bio maleno dijete ko jem je mogao zabraniti igraku. Mogao je biti protiv njihove ljubavi, ali mu to od ve i nije znailo. Vjerovao je da e se njegov otac promijeniti, da e promijeniti mi lje nje kada upozna Noru. Ona je bila tako lijepa i neodoljiva, toliko da nijedan mu k arac ne bi ostao ravnodu an pred njenom pojavom. Njen zami ljeni lik iskrsnuo mii je pred oima. Osmijeh mu se ukazao na licu, osmijeh obo avanja. Da, bila je to djevoj ka kojoj je poklonio svoje srce, ali i svoju du u. Uinio je to bez razmi ljanja, i uv ijek bi tako postupio. Njihov je susret bio sasvim sluajan. Do ao je u restoran u k ojem je imao dogovoren poslovni sastanak i kad je vidio da pored Brada sjedi nep oznata djevojka, samo je odmahnuo glavom. On je bio sretno o enjen, i imao je dvoj e djece, ili je barem on mislio da je to tako. Ponekad vanj tina vara, i da se i u tom sluaju pokazalo istinitim, Paula to ne bi nimalo iznenadilo. - Stigao si? - Brad je ustao, i rukovao se s njim. - Ovo je moja tajnica - rukom je pokazao prema djevojci bo anstvene ljepote. - Nora - djevojka je pru ila ruku prema njemu, ali je on na trenutak samo zast ao. Nije se uspio snai. Bio je zateen ljepotom koju je ona posjedovala, i ne samo s nj om. Imala je ne to to je na njega djelovalo pogubno, nekakav magneti-zam kojeg nika ko nije mogao objasniti. - Paul - pru io je ruku, jer je vidio da se djevojka poela osjeati pomalo nelagodno s ispru enom rukom, i osmijehom koji joj se smrznuo na usnama. - Oprostite - rekao je kada je ispustio njenu ruku. Sjeo je, ni sam ne vjerujui da je pro ivio te posebne trenutke koji su bili iza nje ga. Njen nevin dodir djelovao je na njega poput strujnog udara. Neko vrijeme je u tio, a onda je podigao pogled. Da, ono to se nalazilo pred njim bilo je posebno u svakom pogledu, jedinstveno, i rjee od... ni sam nije znao s im bi je usporedio. Bila je to visoka i vitka crnokosa djevojka, ali s oima tako zelenim da je imao o sjeaj kao da gleda u najsavr eniju boju smaragda. Lice joj je bilo pravilno, mo da ak i previ e, a uz oi, njegovu su pa nju privukle i njene pune putene usne nevjerojatnog oblika. Ako je priroda pokazala savr enstvo u neem, jedno od tih savr enstava je sta jalo pred njim. - Otkad ima tajnicu? - radoznalo se okrenuo prema Bradu. - Otkad? - Brad ga je pogledao zagonetnim pogledom. - Otkad je ona zavr ila kolu. Ovo je bilo jedino upra njeno mjesto, ali je kao stvoreno za nju - njegov osmijeh odra avao je zadovoljstvo. Paul je osjetio alac lj ubomore. Za to je imao dojam da ona njemu nije samo tajnica? Pogled kojeg joj je u puivao naprosto ga je izluivao. - Ona je ki moje tete - apnuo mu je jedva ujno. Paul je osjetio olak anje, kao da mu je ogroman teret pao sa srca. Istog trenutka raspolo enje mu se popravilo. - Onda...

- Da - Brad je znaajno klimnuo glavom. Poznavao je Paula, a isto tako je poznavao cijelu situaciju oko njihovih obitelji. Paul jo uvijek nije znao tko je ona, a. Brad mu nije elio potkresati krila sa kojima je upravo zaplovio nepreglednim pros transtvima ljubavi. Veer je pro la u ugodnoj atmosferi. Kad god bi pogledao prema Nori, Paul je imao os jeaj da je iz trenutka u trenutak sve zaljubljeniji. Zavlada je ti ina koju je prek inula zvonjava Bradovog mobitela. Istog trenutka on je ustao i izi ao iz restorana . Kad se vratio, lice mu je bilo ozbiljno. - Dijete mi ima temperaturu. Moram odmah kui. Pobrini se da Nora sigurno stigne kui - nakon tih rijei, odmah je oti ao. Kad je ostao sam sa Norom, Paul se okrenuo prema njoj. Na licu mu je zablistao o smijeh. Situacija se odvijala da nije mogla bolje. Dobio je priliku da s njom bu de nasamo, i to je trebao iskoristiti. - Naravno da u se pobrinuti - rekao je Nori. Nora se jedva primjetno osmjehnula. Njene zelene oi zasjale su neobinim sjajem. Do ista je imala savr eno lice, lice koje se zauvijek pamti kada se jednom sretne. - Ti uope ne zna tko sam ja - iznenada je rekla. Lice joj se uozbiljilo, a pogled je postao tvrd. - Prezivam se Hunt -'rekla je jedva ujnim glasom. - Hunt? - Paul nije.mogao skriti iznenaenje. Dobro je znao to to prezime za njegovog oca znai, ali njemu je bilo sasvim svejedn o kako se ona preziva. On nije imao nikakvih predrasuda, i svaa njihovih oeva je b ila njihova svaa, a ne njegova i njena. - A to bi to meni trebalo zrtaiti? - Paul ju je upitao uz osmijeh. - Ne znam - Nora je slegnula ramenima. - Ja nisam kao moj otac. Ispred mene stoji najljep a djevojka koju sam ikada vidi o, djevojka koja je ugodan sugovornik, i koja odi e profinjeno u. To mi je dovoljno d a budem ushien. Tvoje mi prezime ni ta ne znai, a mislim ni tebi moje. Razmirice od prije nekoliko desetljea nam i ne bi ni ta trebale znaiti. Od te veeri postali su nerazdvojni. Iz dana u dan, Paul je bio sve sigurniji da j e nai ao na djevojku s kojom eli provesti svoj ivot, a kada je to rekao svojem ocu, i kad mu je rekao o kome se radi, on je naprosto pobjesnio. Taj njegov bijes tra jao je ve danima. On kao da se nije elio pomiriti s injenicom da je Paul u stanju i zabrati djevojku s kojom e provesti ivot, uz njegovu, ili bez njegove suglasnosti. Ako bude trebao birati, ni trenutka se nee dvoumiti. Nora je bila sve to je elio, i bio je potpuno siguran u svoju ljubav, isto kao i u njenu. Voljeli su se. Oboj e su bili svjesni da je njihova ljubav dragocjena, i da je trebaju uvati. Imali s u ne to posebno, i to su trebali zadr ati sve do kraja svojih ivota. Dok je razmi ljao o pro losti, na um mu je pala ideja koja mu se inila idealnom za situaciju u kojoj se nalazio. Gotovo da nije ni otpio gutljaj piva. Odmah je krenuo prema Nori. Da , jedini nain da sprijei da se drugi mije aju u njegovu ljubav je da je zaprosi, a o n je to elio od sveg srca. elio je svoj ivot podijeliti s njom, elio je ostarjeti uz nju, jer ju je volio vi e od.iega na svijetu. Ona je bila tako posebna, i doista j e imao osjeaj da je roena da bude njegova, samo njegova. Na samu pomisao da e se bu diti uz nju, da e ii na poinak gledajui njene prekrasne oi, prelijepo lice, licem mu se razlio osmijeh sree. elio je samo nju, i bila je jedina ena koja je uspjela otop iti led oko njegovog srca. Sve druge nisu uspjele doi ni na stazu koja je vodila do tog istog srca. Lutale su bespuima, i u svojem lutanju su i oti le iz njegovog iv ota. Srce mu je podrhtavalo od uzbuenja., Sanjao je o ovom trenutku od kada ju je sreo, i koliko god se trudio, jo uvijek nije znao rijeima izraziti ono to je osjeao . Pomalo se i bojao, ali je znao da je to jedini nain da bude njegova. Smoi e hrabr osti i priznati joj istinu. To je dugovao njoj, sebi, ali i njihovoj ljubavi. Ka ko se bli io zgradi u kojoj je radila, tako je uzbuenje u njemu raslo, dolazilo je do kulminacije. Do kraja njenog radnog vremena ostalo je jedva desetak minuta. O dluio ju je priekati. Ostao je sjediti u automobilu, i inilo mu se da je eka cijelu vjenost. Kad ju je napokon ugledao, srce mu je poskoilo u grudima. Da, kucalo je s amo za nju, i samo ga je ona mogla natjerati da poskoi u njegovim grudima. Izi ao j e, i krenuo -prema njoj. Kad ga je vidjela, osmijeh joj je zablistao na licu. Nj ene zelene oi su zaiskrile. Poletjela mu je u zagrljaj, ne odvajajui se od njega n ekoliko trenutaka. Bili su to posebni trenuci, oni u kojima su rijei bila potpuno

suvi ne. - Iznenadio si me - rekla je nakon ega mu je ponudila svoje usne. - Tek e uskoro pokazati iznenaenje - apnuo joj je izmeu poljubaca. Njen smijeh je odjeknuo, i zvuao mu je poput najljep e glazbe. - Idemo - rekao je, odvajajui se od nje, mada mu je to te ko palo. - Gdje? - jo jednom je pokazala svoju djetinju radoznalost.' - Uskoro e saznati - nije joj elio otkriti svoje namjere, jer ju je elio izne.naditi, i elio je da taj trenutak zauvijek ostane u njihovim sjeanjima. - Zna da ne volim nikakve tajnovitosti. Imam osjeaj kao da me vodi u labirint iz k ojeg samo ti zna pronai izlaz - iako je eljela pokazati ljutnju, na povr inu je izbij alo samo uzbuenje koje je osjeala. - Ima li povjerenja u mene? - iznenada ju je upitao. Nora ga je zaueno pogledala. Ni ta joj nije bilo jasno, ali je isto tako znala da ni je imalo smisla da postavlja pitanja na koja nee dobiti odgovor, barem ne uskoro, sve dok Paul ne odlui drugaije. - Da nemam, ne bih ni bila s tobom - iskreno je rekla. Mada se trudila izgledati smireno, osjeala se poput malene djevojice koju su napok on odluili odvesti u zabavni park. - Nadam se da je tako - njegov osmijeh je pokazao niz blistavo bijelih zubi, to j e njegov osmijeh inilo neodoljivim. - To je istina - glumila je povrijeenost. - Nle sumnjam - pogledao ju je s obo avanjem. - Bez suvi nih pitanja. Dogovoreno - elio je iz nje izvui obeanje koje mu je u tom trenutku odgovaralo, a kad je vidio izraz njenog lica, prasnuo je u smijeh. - Samo se alim. Imam iznenaenje za tebe. Pitanja su suvi na, i ne mogu ti ni ta rei. To onda ne bi bilo iznenaenje - obrazlo io je svoju odluku. - U redu - Nora je napokon pristala na njegove uvjete. Paul ju je poveo prema automobilu. Samo nekoliko trenutaka kasnije, njih dvoje v ozili su se cestom koja je vodila do centra grada, lako je Nora u sebi imala cij elu nisku pitanja, nijednog nije postavila. Znala je koliko je Paul tvrdoglav ka da ne to eli. Ako je imao iznenaenje za nju, to je bilo ne to posebno, u to nije ni su mnjala. Bo e, voljela ga je vi e od iega na svijetu. Rijei nikada nisu bile dostatne d a bi se s njima izrazilo ono to je srce osjealo, a ona je to bezbroj puta poku ala, mada je mislila da su to ipak bili slaba ni poku aji, da je to samo poku aj da se opi e ono to jo nikomu nije uspjelo. Djela govore mnogo vi e od rijei, i ona se tog pravila i pridr avala. Kada su stigli u grad, Paul ju je odveo u draguljarnicu. Znala je t o smjera. Njegova je namjera bila oita. On je elio njihovu vezu uvrstiti okovima braka, ljubavni m okovima. - Ali... - Nora je zastala ispred vrata. Da, znam. Nisam te ni zaprosio, nisam te ni pitao da li bi se udala za mene. Mis lio sam najprije uzeti prsten, ali nemam vremena za ekanje. Jednostavno sam nestr pljiv. elim da se sve to reaUzira im prije - obuhvatio joj je lice rukama, gledajui je poput najvee dragocjenosti koja po stoji, a ona za njega to i jest bila. - Nora, volim te. Udaj se za mene. Tvoj bi pristanak znaio da e od mene uiniti najs retnijeg ovjeka na svijetu. Ima moje srce, ima moju du u, i elim da te dvije du e zauvij ek budu jedna, da na a dva srca kucaju u istom ritmu. elim da bude moja, moja... zau vijek - prstima joj je lagano prelazio preko ivice usana. - Zauvijek, i du e od toga - apatom je izustila. - Zauvijek je premalo da bih ti pokazala sve to osjeam - rekla je, ne skidajui pogl ed s njegovih prelijepih oiju koje su iskrile od ogromne koliine ljubavi koju je o sjeao prema njoj. -1 udat u se za tebe, naravno. Ne bih to propustila ni za to na svijetu - rekla je u jednom dahu, ni sama ne vjerujui da se njeni najsmjeliji snovi ostvaruju na na

jljep i mogui nain. Od trenutka kada ga je srela, on je bio sve to je eljela. - Volim te. Do kraja ivota u se truditi da te svoje rijei i opravdam u svakom pogle du - obeao joj je. - l trebat e to initi do kraja ivota - naslonila je glavu na njegovo rame, na oslonac koji e joj trebati cijeli ivot. -1 init u - obeao joj je. Sve joj je nalikovalo na bajku, na bajku koja je bila pre lijepa da bi bila stvarna. Jednostavno se bojala tolike sree. Sve to prelijepo pone , ru no zavr i. Tu je reenicu ula bezbroj puta, ali se nadala da se ona nee uvjeriti da je u potpunosti istinita. - Idemo - povukao ju je u draguljarnicu. Samo desetak minuta kasnije, ona je izi l a s prstenom na ruci. U pitanju je bio prelijep smaragd koji je ko tao pravo malen o bogatstvo, i ona se usprotivila kada je vidjela cijenu. - Moja ljubav nema cijenu. Ovaj me kamen tako podsjea na tvoje oi, i ja mu jedno stavno ne mogu odoljeti. Imam osjeaj kao da je raen da bude na tvojoj ruci. -Ali... - Cijena nije va na - odmahnuo je rukom. - To je ipak previ e - pobunila se. - Za tebe ni ta nije previ e. Jednostavno te volim, i to elim pokazati na sve mogue naine. Volim te, i voljet u te zauvijek - tog je dana doista bio raspolo en u i zljevima ljubavi, ali Nora nije mogla ni naslutiti razlog tog njegovog pona anja, a on joj ga nije elio objasniti. Voljela ga je, i ovo je bio obrat koji ju je uini o najsretnijom djevojkom na svijetu. Kako je lijepo imati nekog uz sebe, nekog s kim mo e podijeliti sve svoje snove, svoj ivot, ali i svoju ljubav. - l ja u tebe vo ljeti zauvijek - samo je rekla ono to je osjeala, ono to je i imala namjeru ispunit i u vremenu koje je bilo pred njima. II Kad je te veeri Nora do la u svoju skromnu kuicu, dolazila je u isku enje da zaple e od sree. Pogledala je u majku, i bacila joj se u zagrljaj. - Uskoro se udajem - rekla je u jednom dahu. - Tako sam sretna - suze sree kliznule su joj niz lice. - Nisam ba sigurna da bi trebala biti. Znam, i drago mi je to si sretna, ali... - lice njene majke bilo je ozbiljno. - to sada nije u redu? Mislila sam da e se radovati mojoj srei - Nora je razoarano r ekla. - Da, ali... Naravno da se radujem - zagrlila ju je, a uzdah joj se oteo iz grudi. - Sretna sam zato jer si i ti sretna. To mi je najvei dar kojeg mogu dobiti. No, jesi li ti svjesna tereta kojeg nosi va a ljubav? - majka se malo odmaknula od nj e, gledajui je u oi, dok su njene bile pune suza. - Ljubav sve mo e savladati - Noja je bila puna optimizma. - Ljubav ponekad poklekne pred stvarno u. To je ono to stvarnost donosi. Ne znam da li si dorasla da bude most izmeu dvije posvaane obitelji. Vas dvoje bi trebali pom iriti va e oeve, ali se bojim da su oni previ e tvrdoglavi za to. Previ e je mostova po ru eno izmeu njih da bi ih vi poku ali sagraditi. Bio bi to uzaludan posao, i bojim s e da je to jedina istina koju mogu vidjeti iz te perspektive. - Nas nitko ne mo e rastaviti - Nora je bila uvjerena da e tako biti. - Na a je ljubav jaa od svega - vatreno je branila ono u to je vjerovala. - l ljubav poklekne pred ivotom, pred stvarno u - majka je rekla tu nim glasom. - Nisi u redu. Umjesto da bude sretna zbog mene, ti kao da navija da se na a ljubav rasprsne kao mjehur od sapunice. - Ja sam samo realna, a ti u tom stanju to nikako ne mo e biti. Nitko od mene ne bi bio sretniji kada bi na kraju sve bilo u redu. Imam lo predosjeaj - njena je majk a pokazala prema svojim grudima. - Ako va a ljubav i pobjedi, bit e u velikom isku enju. Ja imam iskustvo, imam mudros t koju ivot donese, a ti e to s vremenom stei. Bojim se, i to je sve - njene su rijei prepla ile Noru. Njeno je raspolo enje naglo splasnulo. Lice joj je iznenada postalo blijedo. Ona je vjerovala u ljubav, vjerovala je da e sve biti u redu, jer ju je Paul volio vi e od iega na svijetu, isto kao i ona njega. - Volimo se, a to je jae od svega - Nora je eljela uvjeriti majku u istinitost tih rijei, ali i sebe, vi e nego nju.

- Ljubav je udo sama po sebi, ali ne ini uda - majka joj je tiho rekla. - Ljubav sve pobjeuje - Nora je branila ono u to je vjerovala. - Nadajmo se - njena je majka prva odustala od nakane da je uvjeri u svoje staj ali te. Tu veer Nora gotovo da nije ni usnula. Neprestano se dizala, palila svjetlo, te g ledala prsten. Bio je to dokaz ljubavi, dokaz da e uskoro biti njegova, da e , sve dijeliti s njim; dobro i zlo. Mo da je njima sudbina namijenila da pomire njihove obitelji, a tada bi ta njihova ljubav jo vi e dobila na veliini. Ona je voljela i b ila je voljena, a to je bilo najva nije. Ni ta njihove osjeaje nee umanjiti, niti e nji hova ljubav pokleknuti pred bilo kakvim isku enjem, l sam ivot je ku nja, i samo kuka vice odustaju od njega, a ona ni u kojem sluaju to nije bila. Pro lo je jo nekoliko dana, i Nora je jo uvijek plovila na krilima one iste ljubavi koja je bujala u njoj. inilo joj se da iz dana u dan voli sve vi e, a to je bilo ne mogue. Nemalo se iznenadila kada je jednog dana u njen ured u ao postariji gospodin . Mislila je da tra i Brada, a kad mu je rekla da ga eli najaviti, on je samo odmah nuo rukom. Osjeala je nelagodu pod njegovim hladnim pogledom. Imao je tako hladne oi, hladnije od vrhova santi leda. - Ne treba mi Brad. Trebam vas. Priekat u dok vam zavr i radno vrijeme - velikodu no je rekao, mada je ona bila sigurna da on jako dobro zna da je njeno radno vrijeme pri samom kraju. - to trebate? - Nora ga je sumnjiavo odmjerila. - Ja sam Paulov otac - rekao je hladno, hladnije nego to je ikada mogla zamisliti da bi neiji glas mogao zvuati. Nora je zadrhtala. Lice joj je iznenada postalo bl ijedo. to je njegov otac imao tra iti kod nje? Postavljala je sebi toliko pitanja, ali se ni na jedno odgovor nije mogao niti nazrijeti. - Izvolite - ona mu se slu beno osmjehnula. Nikako joj nije bilo jasno kako je tako hladna osoba mogla imati sina koji je ob ilovao ljubavlju? To joj je bila nerazja njena misterija, ali se nadala da e na kra ju sve biti u redu. Ako je mogla izabrati budueg mu a, njegove roditelje nije mogla birati. Oni su dolazili u paketu s njim, i trebala ih je po tivati zbog onog to je Paul bio. - Moramo razgovarati - hladno je rekao. Pona ao se prema njoj kao da je ni a klasa, a ne kao prema nekom tko e uskoro postati dio njihove obitelji. Nora je osjetila jezu kada ga je ponovno pogledala. - O emu? - poku ala je biti ljubazna, ali joj je to te ko polazilo za rukom. - ini mi se da imamo o emu - kruto je rekao, gledajui je kao da se ona nalazi na op tu enikoj klupi. - Priekat u nekoliko trenutaka - velikodu no se ponudio, mada je Nora znala da se i za njegove ljubaznosti krije prava salva mr nje i tko zna ega. Tih nekoliko minuta do kraja radnog vremena inilo joj se kao prava vjenost. Umjest o da se veseli to e ga upoznati, ona se sve vi e uvjeravala da su rijei njenog oca is tinite. Po njegovom pona anju joj se inilo kao da je on monstrum u ljudskom obliku, ali je ipak osjeala gri nju savjesti zbog toga to je na osnovi nekoliko trenutaka, ali i vanjskog izgleda, donosila preuranjene zakljuke. Kad je napokon bila gotova , imala je elju da jednostavno nestane iz ureda, umjesto da ode putem kojim je sv akim danom i la. Nije imala izbora. Morala se suoiti sa svojom najgorom nonom morom. Izi la je, ponosno uzdignute glave. Paulov otac ekao ju je pred samim ulazom. - Mislio sam da nikada neete izii - kruto je rekao, a glas mu je odisao nestrpljenjem. - Vei dio ivota svodi se na postupanje o pravilima, a meni je posao na prvom mjest u - rekla je uz la an osmijeh koji nije dopirao do njenih oiju. - Idemo - rekao je hladno. Rukom \e pokazao prema automobilu koji je bio statusni simbol, i on kao da joj j e na taj nain elio pokazati mo koju je imao u dru tvu u kojem je ivio. Nora je slegnul a ramenima. Lice joj je bilo potpuno bezizra ajno. Nije eljela pokazati ono to je os jeala, i uspje no je skrivala ono to joj se nalazilo u nutrini njenog tijela. Njegov otac odveo ju je do jednog restorana. Pona ao se kao netko tko je svjestan kakav polo aj ima u dru tvu. Bio je hladan, i nekako neljudski nedostupan. Nora je imala o sjeaj kao da se nalazi u dru tvu robota, a ne ovjeka koji je trebao ne to osjeati. Kad su sjeli, on je naruio aperitiv. Nije skidao pogled s njenog lica. Nora je imala

osjeaj kao da umjesto oiju ima laser, i da prodire do najskrivenijih dijelova njen e du e. Oekivala je ne to, a da^ni sama nije znala to oekuje. - to imate za rei? - upitala ga je kruto. Paulov otac ju je i dalje promatrao. - Ostavite mojeg sina na miru. Ako ga volite, u to sumnjam, onda ga ostavite na miru. Ukoliko to ne uinite, ja u ga razba tiniti. Imat e tvoju ljubav, ali ni novia u d pu, a on nije osoba koja bi se pomirila s tim. Ondje gdje nema novca, nema ni lj ubavi, to je svima poznato. On nije za tebe. Njemu ne treba ena koja bi ga sramot ila, ve ena koja bi ga bila dostojna. On ima polo aj, i znam kako to primamljivo zvui , ali to nije za nekog tko nije roen s predispozicijama prave dame. Maniri se ue o d kolijevke, i ne stjeu se preko noi. Ti... - prezrivo ju je odmjerio. - Ti se i ne zna pona ati - odmahnuo je rukom kao da tjera dosadnu muhu. Nora je bi la zaprepa tena. Oekivala je mo da ne to drugo, ne to to bi bilo manje direktnije, ali ne i vrijeanje. On ju je vrijeao, a to mu nije mogla oprostiti. - Ne znam se pona ati? - Norin izraz lica dovoljno je govorio. - Nitko nikoga ne mo e osramotiti, ako se sam ne osramoti. Paul me voli toliko da mu va e bogatstvo ni ta ne znai. On me voli - ponavljala je. - Ljubav? - njegov otac prezrivo je odmahnuo rukom. - On je naivna budala, a ti si toliko proraunata da si ga u svakom pogledu uspjel a zavarati. Sin mi je, a ako tebe o eni, ja u ga uni titi. Obeajem da u to uiniti. Nee p onai posao ni za sto ivota. Na kraju e morati priznati da sam ja bio taj koji je u pravu. Ako ga voli , to mu nee uiniti. Radije bih bio mrtav, nego da moji unuci imaju krv tvojeg oca. Svatko ima svoju cijenu, a koja je tvoja? - prestao joj se obraa ti kao nekome koga po tuje, mada je pona anjem pokazao da to nikako nije osjeao o d samog poetka. Nora je bila okirana, a to je bio preslab izraz za ono to je osjeala. Zaprepa teno je gledala u lice koje se nalazilo pred njom. Na koji god da je nain poku ala razmi lja ti, sve se svodilo na injenicu da ju je ovaj ovjek mrzio iznad svega, i da se odlui o svim sredstvima boriti protiv njihove ljubavi. Osjetila je kako je oblijeva zn oj. Nije ga smjela podcijeniti. Ove njegove rijei zvuale su zlokobno, prijetei, i t o nije smjela smetnuti s uma. to da mu odgovori? Kao ena koja voli, dolazila je u isku enje da ga po alje do vraga, jer on nije imao pravo da se mije a u ljubav koja se njega nije nimalo ticala. Za to bi njih dvoje ispa tali grijehe iz pro losti? - A to se tie Paulove ljubavi? - pogledao ju je kao da je parazit. - On je toliko puta volio, da vi e ni sam ne znam - Nora je imala osjeaj kao da se on njoj ruga. - Za to ne bi unovila ono to je ionako prolazno? - poku ao ju je nagovoriti da igra pr ema njegovim pravilima, ali je Nora bila itekako oprezna. Nalazila se pred protivnikom kakvog jo nije imala pril ike susresti. - Ako je prolazno, za to mi nudite novac? - pogledala ga je u oi.___ - Ti si dovoljno lijepa, i mogla bi uspjeti. A uz to si ki mojeg smrtnog neprijatelja. Ne elim riskirati. Da je nek a druga ena u pitanju, ne bih se ni obazreo. Paul je kao dijete. Kad ugleda novu igraku, mora je imati, a kad je se zasiti... - namjerno je ostavio reenicu nedovr en u, tako da je ona kraj mogla shvatiti onako kako je on elio. - Osveta, samo ti je ona na umu. Ne elim postati rtva tvoje obitelji - iako je nj egov glas bio tih, prema njoj je pokazivao mr nju za kakvu ona nije ni znala da po stoji. - Samo se krivci boje pravde - oprezno je rekla ono to je mislila. - Cijena? Zanima me tvoja cijena? - ustrajao je u svojem naumu. - Cijena? - Nora ga je podsmje ljivo pogledala. - Evo - iz unutarnjeg d epa svojeg sakoa izvadio je ek, i stavio ga pred nju. - Ti ispisi iznos - bio je velikodu an, ili je barem mislio da je to tako. - Idite do vraga! - Nora ga je bijesno pogledala. - Moja ljubav nije na prodaju, niti se sve mo e mjeriti, ali ni platiti novcem. V olim Paula - rekla je Ijutito. - l ne namjeravam svoju ljubav dati na licitaciju, l da nema ni novia u d epu, ja b

ih ga voljela - vatreno je branila svoju ljubav. - Zaprosio me. Mislim da to dovoljno govori o prolaznosti na e ljubav i - namjerno ga je gaala ondje gdje mu je bilo najbolnije. - Nisi prva, a ni zadnja koja nosi njegov prsten. Potro io je cijelo bogatstvo, i da sam skupljao sve prstene njegovih biv ih, imao bih cijelu kolekciju - pogledao ju je sa sa aljenjem. - Ako ti ne pristaje na moje uvjete, i ako ti ima izbora, on ga nee imati. Ve danas u poduzeti sve mjere da sastavim ugovor u kojem u ga razba tiniti. Ako se od ljubav i mo e ivjeti, onda ivite - odmahnuo je rukom. Nora ga je gledala s nevjericom. Jednostavno nije mogla shvatiti da postoji netk o toliko bezosjeajan kao njegov otac. On nije prezao ni od ega, samo da bi do ao do svog cilja. Kako ljudi znaju biti okrutni! To joj je zvualo naprosto nevjerojatno . Ona nije ivjela u svijetu u kojem je vladala tolika bezosjeajnost a u njenom svi jetu postojala su sasvim razliita pravila kojih su se svi pridr avali. Za nju je ob itelj bila bogatstvo, a ne u kave novanice. - Ne bi mu to uinili - Nora je rekla tiho. - Moj je novac i mogu ga dati kome po elim. Istina je da je on moj sin, ali to nije nimalo va no. ! -1 u stanju ste ga dati svojem neprijatelju - rekla je, mislei na sebe. - Naravno - kratko je rekao. Cijena uope nije bitna. Jedino mi je va no da ne bude s njim. Budi sigurna da neu birati. Ako ne uni tim va u lj ubav, ili to li je ve izmeu vas, uni tit u njega. Priznajem da bi mi ovo drugo te e palo , ali ako se mora... - njegov leden pogled jasno je govorio da je u stanju svoju prijetnju i ostvariti. - Ne elim te u svojoj obitelji. Ne trebam parazite koji ele moje bogatstvo. - Vrijeajte vi nekog drugog. Jadni ste vi, ali i va novac. Imate ga, pa to? Zar mi slite da ste bolji od mene? Ne elim taj va prljavi novac, i moja ljubav nema cijen u, barem ne kada je novac u pitanju. - Sve ima cijenu - ustrajao je. - Nema. Mo ete imati cijeli novac ovog svijeta, ali ste sve samo ne ono to ste treb ali biti. Ne znam za to se moj otac posvaao s vama, a ne elim niti znati. Ne treba m i razlog da bih neke stvari shvatila. Volim Paula, i njegova mi je srea va nija od iega. Volim ga, j uvijek u ga voljeti. Bez obzira na ishod na e ljubavi, on e biti je dini mu karac kojem sam poklonila svoje srce. Volim ga, mada mislim da vi ne znate to ta rije predstavlja. ao mi je va e supruge. Doista mi je ao te ene koja je provela vot uz nekog poput vas. Mo da bi joj bilo jednostavnije da je kupila nekakav mramo rni kip. On bi imao vi e topline od vas. Idite do vraga - unijela mu se u lice. - Evo vam va i ekovi - gurnula ih je prema njemu. - Gluma? - njegov otac ju je pogledao s prijezirom. - Ovakvih sam se predstava nagledao. Ne, neu dozvoliti te Paul o eni, l kad bi mi to bilo posljednje u ivotu, ne bih dozvolio. Ili e ga se odrei, ili e on biti uni ten hladno je rekao, glasom u kojem se nije nazirao ni traak osjeaja. - Zar te rijei dovoljno ne govore o vama kao ovjeku? - pogledala ga je s gnu anjem. - Govore i tvoji postupci o tebi - rekao je kruto, i bilo je oito da je jedva skr ivao bijes koji je izazvala svojim rijeima. - Ista si kao i tvoj otac. Ovo je njegov pakleni plan osvete. Ti si pijun, isto kao i moj sin - svu je krivnju elio svaliti na njenog oca. - Ja ne dozvoljavam da netko utjee na moj ivot. - Zar? - podsmje ljivo ju je pogledao. - Naravno da ne dozvoljavam. To vam je oito jasno. Da dozvoljavam, onda bih prih vatila va u novanu ponudu, i nastavila raditi onako kako meni odgovara. No, neke st vari nisu na prodaju, niti se s novcem sve mo e kupiti. Mirna savjest je jedna od tih stvari. Mo ete uiniti to god elite, ali... - odmahnula je rukom. - Ovako mo ete imati novac, i utje iti se to niste s Paulom, a onako neete imati nije dno - njegov je osmijeh bio usiljen, i po njemu je Nora zakljuila da je njegova s amouvjerenost naglo splasnula.

- Novac? - Ijutito ga je pogledala. - ini mi se da je on bio razlog va e svae s mojim ocem - nagaala je, iako pravi razl og uistinu nije znala. - Samo ti se ini... - Ijutito je rekao. - A to bi vas moglo toliko dirnuti osim novca? Kad ga toliko volite, za to ga dijel ite okolo? Ja ga ne elim. To vam je valjda jasno. Ne elim prodati ono to mi je svet o. Uzalud ste tro ili svoje dragocjeno vrijeme - podrugljivo mu je rekla. - Novac, ili u uni titi Paula - njegova je ucjena bila kap koja je prelila ionako prepunu a u. - On je va sin, a ne moj. Ja ga volim, za razliku od vas. Ako se i odreknem te l jubavi, uinit u to zato jer ja to elim, a ne zbog novca. Ako ste mu otac, to vam ne daje pravo da ga uni tavate. On nije nemoan, i vjerujem da e se znati izboriti za o no do ega mu je stalo. I... - Nora je ustala. - Nikada vi e da vam nije palo na um da me potra ite. - ini mi se da neu imati razloga za to - zlokobno se osmjehnuo. - Samo vam se ini - Ijutito je izi la iz restorana. Doista je bila ljuta. Sve u njoj pjenilo se od bijesa. Upoznala je to znai prava l jubav, a prepreke koje su se nalazile pred njima kao da su bile nepremostive. St o da radi? Ona je bila pod utjecajem bijesa u tom trenutku, ali je i sama bila s vjesna da se mora pribrati, i da mora odluiti to je najbolje za njih, odnosno, za Paula. Njegov otac bio je hladna osoba, osoba koja nije znala to znae osjeaji. Znal a je da je on u stanju odr ati svoje obeanje, i uni titi Paula. to da radi? Oi su joj s e napunile suzama. Voljela je Paula vi e od iega na svijetu, voljela ga je kao to ni tko nikoga nije volio, no ima li ta njihova ljubav budunost? Bilo je trenutaka ka da je vjerovala da ima, ali je sada sumnjala u to. Da, previ e je bilo prepreka, p revi e ucjena, a njima nije bilo mjesta u ljubavi. Sve je bilo previ e lijepo da bi potrajalo. Da, bojala se te ljepote, bojala se ljubavi koja je procvjetala najlj ep im cvijetom osjeaja, bojala se, a iz ove perspektive je uvidjela i da se imala r azloga bojati za sve ono to ju je inilo sretnom. Paul ju je volio, voljela je ona njega, i to da radi? Da se odrekne te ljubavi? Njoj je jedini cilj bio da on bude sretan, a ako e njihova ljubav biti teret koji e ga uni titi, to bi ipak bio poetak kraja, u svakom sluaju. Ako on bude nezadovoljan, to e se s vremenom odra avati i na njihovu ljubav. Nesvjesna svojeg pokreta, dotakla je p rsten koji joj se i dalje nalazio na ruci. Da, to je trebala biti kruna njihove ljubavi, a ispostavilo se da je to okov kojeg ona nije mogla nositi, i nije se z nala nositi s te inom koja joj je nametnuta. Nalazila se u labirintu iz kojeg nije nazirala izlaz. Za to? Da se nisu sreli, sve je moglo biti drugaije, jednostavnije , ali ona ipak nije alila zbog njihovog susreta. Upoznala je pravu ljubav, upozna la je snagu osjeaja, i ako bude patila zbog toga, barem e znati da nije bila uskrae na za te predjvne osjeaje. Voljela je, i bila je voljena, a prsten je bio najbolj i dokaz da je to istina. Gotovo da nije bila svjesna kuda je hodala. U glavi joj je vladao pravi kaos. Misli su joj bile poput rojeva muha, i jednostavno se gub ila u mislima. eljela je nazvati Paula, i upozoriti ga na oevo pona anje, ali kad je malo bolje razmislila, uvidjela je da bi to bila jedna od najveih grj aka koje bi poinila. Nije se eljela mije ati u njihove obiteljske odnose. Na to nije imala nikak vo pravo. Ako je Paulova srea ovisila o njoj, ona e biti ta koja e se rtvovati, a to e biti njen najvei dokaz ljubavi. Vei nije postojao. Samo ona e znati cijenu koju e platiti kada se svjesno odrekne njegove ljubavi, kada se odrekne sree, snova koje su zajedno sanjali. to da radi? to? Odgovor na to pitanje nije znala. Trebala je vremena da razmisli o svemu, trebala se povui u samu, a ve se s Paulom dogovorila za veera nji izlazak. On je bio pun planova, a kako da mu razbije sve snove, svoje, njegove, sve ono to je trebalo biti najljep e izmeu njih? To e biti te ko, ali e morati smoi snage i napraviti rez, bolan rez iza kojeg e ostati samo pusto , bol, i o iljak koji e zauvijek ostati. im je do la kui, legla je u krevet. Oi su joj se napunile suzama koje su nijemo poele kliziti niz lice. Kako li je ivot udan? U jednom trenutku blista od sree, a u drugom si obavijen plastom tuge i beznaa. Do prije nekoliko sati lebdjela je na krilima sree, a sada su joj ta ista krila potkresana. Bo e, to da radim? To joj se pitanje

naje e nametalo. Suze su joj i dalje tekle. Nije ih mogla kontrolirati, ali ak ni nak on njih nije osjetila nikakvo olak anje, niti se njena konana odluka nazirala u mran om tunelu stvarnosti. U jednom je trenutku eljela sve poslati do vraga, i u ivati u ljubavi koja joj je darovana tako iznenada, a onda bi je zapekla savjest. Ta je ljubav imala veliku cijenu, a ona je voljela do beskraja, voljela je vi e nego to je mislila da bi ikada mogla voljeti. No, nije imala sree. Voljeti i biti voljen oito ne garantira nikakvu sreu. Pogledala je na sat. Bilo je krajnje vrijeme da ustane. Trebala se nai s Faulom, a nij e joj se i lo. To je bio prvi put da se nije radovala susretu s njim. No, nije ima la izbora. Dok se spremala, razmi ljala je. Ako je i mislila prekinuti, to nije mo gla odmah uiniti. Trebala je pustiti da proe barem nekoliko dana za vrijeme kojih bi trebala pronai razlog zbog kojeg bi ga napustila. Kad ga je vidjela, lice joj se ozarilo. Bol koju je osjetila u tom trenutku bila je jaa od svih boli koje je upoznala u svojem ivotu. Doista je bio predivan, a njeno srce uzbueno je poskoilo. Kako da se odrekne tih osjeaja koji su bili poput opijata? Kako? - Ne to nije u redu? - odmah je vidio da su njene oi uplakane, iako se ona zbilja p otrudila da sakrije sve tragove svojeg plaa. - Ma,... - slegnula je ramenima. - Oito je u pitanju alergija koja me hvata svakog proljea - slagala je, ne trepnu v i. Pogledala ga je u oi. U njima nije bilo ni traka sumnje. On joj je oito vjerovao, a ona nije bila sigurna da je to njegovo povjerenje i zaslu ila. Lagala mu je, ali za tu la je kriv njegov otac. - Doi - ra irio je ruke, i ona mu je poletjela u zagrljaj. Bilo joj je tako lijepo u njemu, doista se osjeala bo anstveno. Kad je spustio svoj e usne na njene, val ljubavi zapljusnuo joj je cijelo tijelo. - Idemo - rekao je nakon poljupca. Bilo je tako oito koliko je uzbuen, i kolika mu je trebala biti snaga volje da bi je pustio iz svog zagrljaja. - Gdje? - tiho ga je upitala, prstima prelazei preko usana koje su jo uvijek brid jele od poljupca. - Imam iznenaenje za tebe - kao i uvijek, njegovo je pona anje bilo puno romantike , i uvijek je pazio na detalje, elei svaki njihov susret uiniti posebnim. - Iznajmio sam brod. Nekoliko sati emo provesti plovei rijekom - rekao je kada je vidio da njeno lice gori od nestrpljenja. Bit e sami, a to je ujedno bila i prilika da iz njega izvue poneku informaciju koj a bi joj mogla olak ati odluku koja se nazirala u njenim mislima. - elim da mi svaki dan s tobom bude predivan. elim da u ivamo u onome to imamo. Ljub av je tako dragocjena. Uz tebe se osjeam posebnim, a to elim sauvati, l sama zna da je ljubav poput cvijeta, i da je treba njegovati, a mi nikada neemo dozvoliti da taj na cvijet usahne samo zato to emo biti nemarni prema njoj. Volim te, i uvijek u te voljeti - prebacio je svoju ruku preko njenih ramena. - A tvoja obitelj? Kako e oni prihvatiti injenicu da me voli ? - naela je temu koju je ve dugo vremena potiskivala, a sve do danas je mislila da e njihova ljubav biti jaa od svega, i da e sve prepreke savladati. - To uope nije va no - odmahnuo je rukom, a osmijeh koji mu se nalazio na licu nag lo je splasnuo. - Bit emo obitelj. elim znati - ustrajala je u tome da sazna kakva je doista situ acija kod njega. - S vremenom e se pomiriti. Ako me vole, znaju to je za mene najbolje. Ako sam ja sretan, trebali bi biti i oni - jednostavno je rekao, ali mu je izraz lica bio tvrd, i govorio je da ni on sam ne vjeruje u rijei koje je izgovorio. - A otac? - nastavila je s ispitivanjem. - Nismo u najboljim odnosima. - Za to? - upitala je, iako je znala razlog. Paul je nekoliko trenutaka samo utio. Lice mu je bilo kao da je isklesano iz kamena. - On nikako da prijee preko svae koja se dogodila izmeu na ih obitelji, a da ni sam m o da ne zna pravi razlog. Nakon toliko godina, bilo bi i udno da je drugaije. - Ne sla e se s tvojim izborom? - silno je eljela znati odgovor na to pitanje, elje la ga je uti iz njegovih usana, tako da bude sigurna da ne grije i. - Ne sla e se on ni sa im - izraz lica mu je bio tvrd, a glas potpuno izmijenjen.

- On me i ne zanima previ e. Njegove ucjene su bezvrijedne. Da, poku ava me ucijeni ti, prijeti da e me razba ti-niti, ali meni to uope nije va no. Ja s njim nrsam vezan pupanom vrpcom. Odrastao sam ovjek, i mogu i sam donijeti odluku to da uinim sa svoj im ivotom. Ne treba mi njegov novac, ne treba mi njegova potpora, niti mi treba n jegov pristanak da bih se o enio tobom- bio je ljutit, i ogoren, a to nije elio ni s kriti. - Dobro - Nora je slegnula ramenima. eljela se opustiti, eljela je promijeniti tem u, i eljela je u ivati s njim, jer je ovo mogao biti jedan od njihovih posljednjih susreta. Zaljubljeno ga je pogledala. Upijala je svaku crtu njegovog prekra snog lica. Da, eljela je da se te crte urezu u njeno sjeanje, i da joj on bude pod sjetnik na jednu ljubav koja e biti rtvovana zbog neije tvrdoglavosti, i bezosjeajno sti. Kad se tu veer vratila kui, lice joj je bilo blijedo. Odluka u njoj se iskristaliz irala, ali je sve u njoj bilo protiv te odluke koja je donesena razumom, a ne sr cem. Da se srce pitalo, ona bi zauvijek ostala uz njega, ali to mu nikako nije m ogla uiniti. Kako da mu pru i ljubav koja e ga uni titi? Kako da ga napusti, a sve mu je dala. Imao je njeno srce, njenu du u, i ako ode od njega, to e biti razdoblje ko je nikada nee moi preboljeti, niti e se ikada moi pomiriti s injenicom da ga je izgub ila. Cijelu no nije uspjela zaspa ti. Lice joj je neprestano bilo vla no od suza, a misli su joj se kovitlale, mije al i su se snovi i java, ono to je trebalo i ono to mora biti. Nalazila se na prekretnici, a toga je itekako bila svjesna. U trenu kada je zagrizla kola ljubavi, vi e mu se nije smjela ni pribli iti. Za to je tako trebalo biti? Za to ljudi jednostavno ne ive da bi uljep al i ivot, a ne ga uni tavali na sve mogue naine, koristei pritom nevjerojatno bujnu ma tu. Njegov je otac bio doista jasan. Nora je znala da ne smije podcijeniti njegove rijei. On bi doista bio u stanju uni titi Pau-la, jer je bio beskrupulozan ovjek koj i ni pred im nije prezao, a to joj je bilo neshvatljivo, samim tim to je u pitanju bio njegov sin. Ako nerha milosti prema svojem sinu, kako bi je imao prema njoj . Koliko god da je razmi ljala, inilo joj se da se samo vrti u krug, i da odluka do nesena u jednom trenutku, u drugom postaje potpuno neprihvatljiva. III Jutro je osvanulo, a ona je jo uvijek bila budna. Cijelu no je razmi ljala, ali jo uv ijek nije znala svoju konanu odluku. Te ko je bilo donijeti takvu odluku, a jo te e je bilo svjesno se odrei onog to je najvi e voljela na svijetu. Upoznala je ljubav, da bi se te iste" ljubavi i odrekla. Bio je to pakao, pakao kojeg je upoznala nako n raja to ga je do ivjela s Paulom. Sve je nekako i imalo logike, sve je u mislima bilo lijepo oblikovano, ali kako da ka e Paulu da ne eli biti s njim, i to bez ikak vog razloga? On ju je volio, a voljela je i ona njega. Kako da mu ka e da ne eli bi ti s njim? Kakav razlog da izmisli? To joj je te ko padalo. Kako da odglumi da joj nije stalo, a svaki atom njenog tijela ivio je za to da bude uz njega, i jedino je uz njega i bio ispunjen. Rukom je protrljala elo. Srce joj se kidalo od boli. Glava ju je isto tako nesnosno boljela. Nekako joj je bilo lako za glavobolju. P opit e tabletu, i ona e nastati, ali kako da se rije i boli koju je osjeala u svojem srcu? To je bilo nemogue, doista nemogue. A ovo je bio tek poetak boli. Znala je da e s vremenom ona postajati sve sna nija, i tu nije bilo pomoi. Koliko god da je vol jela, isto toliko je i mrzila njegovog oca. Da, mrzila je tog beskrupuloznog ovje ka koji je izigravao Boga. U tom trenutku ni ta drugo osim mr nje nije ni mogla osjea ti. Cvijet njene ljubavi otrgnut je upravo zbog onog koji je taj isti cvijet tre bao i podr ati. Neka ide do vraga on, ali i svaa koja^se odigrala izmeu njihovih obi telji. Sto su oni imali s tim? Ako su se voljeli, to je bio dovoljan razlog da svi izgube pravo da se mije aju izmeu njih dvoje. Taj dan joj je pro ao kao u nekom bunilu. Nrje imalo smisla da odugovlai s prekidom , ------------ jer je on bio jedino rje enje. Ona je Paula voljela previ e, a to je znailo da e svoju sreu rtvovati za njegovu dobro bit. Da, voljela ga je, i tim e njena rtva imati smisao. Kad voli , onda je jedini c ilj da voljena osoba bude sretna, a on e biti sretan samo ako ona ne bude uz njeg a. Nazvala je Pajjla, \ rekla mu da moraju razgovarati. im je ula njegov glas, odm

ah se pokolebala. eljela je prekinuti to bezbolnije, ali to je bilo nemogue. - Ne to nije u redu? - odmah ju je upitao. - Ja... - glas joj je puknuo, i ona je jednostavno ulo ila silan napor da to to ma nje poka e, ali joj je to te ko polazilo za rukom. - Moramo razgovarati - ponovila je jo jednom. - O emu? - bio je zaprepa ten tugom koja se nalazila u njenom glasu. - Ne mogu preko telefona - kratko je rekla. Dogovorili su se da se nadu nakon posla, i kad je spustila slu alicu, briznu-la je u pla. ivot nije bio nimalo pravedan, a tu njegovu nepravdu osjetila je na svojoj ko i. Za t o? Da je samo znala za to je morala rtvovati tu svoju beskrajnu ljubav, mo da bi joj bilo mnogo lak e, a ovako? rtvovala se ni zbog ega, rtvovala se da bi udovoljila tvrd oglavosti njegovog oca. Dobro joj je rekla njena majka. Kakva treba biti ljubav da bi savladala sve prepreke? Njena jest bila jaka, ali Paul nikada nije smio do znati pravi razlog njihovog prekida. Ona e se potruditi da tako bude, ali samo za njegovo dobro. Kad se nakon posla na la s njim,'izbje-gaji/ala je njegov pogled. - to nije u redu? - on joj je prstima obuhvatio bradu, i natjerao je da ga pogle da u oi. - Ne mo emo ovdje razgovarati - rekla je, okreui se oko sebe. Nalazili su se na parkingu, i oko njih je bilo doista mnogo prolaznika. S obziro m da je kraj radnog vremena, to je nije nimalo zaudilo. - O emu se radi? - bilo je oito da je Paul nestrpljiv. - Ja... - Nora je slegnula ramenima. - U redu. Idemo - rekla je pomirljivo, otvarajui vrata svojeg automobila. Nora j e primijetila da je nije ni poljubio. To je nije nimalo iznenadilo. Njeno je lic e bilo kao otvorena knjiga, i s njega se mogao proitati svaki osjeaj kojeg je posj edovala. Kad su sjeli, Paul ju je odveo van grada. Zaustavio se na" uzvisini na koju su es to dolazili. - Pla i me to tvoje pona anje - rekao je kajda ju je pogledao u oi. - to je to toliko va no? - nije skidao pogled s njenih oiju. - Ja... ne elim se udati za tebe - napokon je izustila najveu la u svojem ivotu. Paul ju je nekoliko trenutaka gledao kao da je si la s uma, a onda je odmahnuo gla vom. - Ne vjerujem - rekao je tiho. - To je istina - nadljudskim naporom je poku avala zadr ati pribranost. - Ja nisam dijete koje bi povjeravalo u svaku izgovorenu rije. Ja isto tako nisa m slijep da ne bi vidio da me voli . To je ono to ljudi nikada ne mogu skriti. Tvoj e rijei nemaju smisla. elim samo znati kojim povodom ih izgovara ? - iako su mu rijei zvuale le erno, ipak su mu oi poprimile tvri izraz. - Ne elim se udati za tebe. To je jedini povod. Prevarila sam se. Prenaglila sam se u odluci. Mo da sam se samo povela za trenutkom koji jest bio predivan, ali kad a sam malo bolje razmislila, ja doista ne elim biti u braku s tobom - rekla je kruto. - Ne vjerujem - odmahnuo je glavom. - Trebao bi povjerovati - savjetovala mu je. Dok je izgovarala te rijei, skinula je prsten, i pru ila mu ga. - Ne elim taj prsten. On je dokaz moje ljubavi, a ako me ti doista ne voli ,... ne vjerujem - odmahivao je glavom. Lice mu je bilo blijedo poput krea. Usne je stisnuo u taknu liniju, tako da' su b ile gotovo neprepoznatljive. Rukom je pro ao kroz svoju bujnu kosu. To je uvijek r adio kada je bio nervozan, a u tom trenutku sve u njemu je vrvjelo od nervoze. - Ne volim te, barem ne dovoljno da bih provela ostatak ivota uz tebe. Ne mogu r ei da mi tvoje rijei nisu godile, uostalom kao i postupci. Lagala bih kada bih to tvrdila. Ja sam samo ljudsko bie, i godila mi je tvoja ljubav, tvoja pa nja, sve to mi je godilo u tolikoj mjeri da sam pristala na ono na to nisam trebala pristati . Zavarao me trenutak... - izgovorila je u jednom dahu. - Za to me la e ? - povisio je ton. - Nije te zavarao trenutak. Ti me voli , znam to, osjeam to. Tvoja ljubav je preve

lika, ali me samo zanima za to je se odrie ? - i dalje je poku avao izvui istinu iz nje, ali mu to nije plazilo za rukom. - Ti samo eli da bude prevelika. Kad netko voli, misli da i druga osoba mora volje ti istim intenzitetom. Drugaija opcija i ne postoji kod zaljubljenih. Cijen im to to me voli , isto tako cijenim sve to si mi ponudio, ali to nije ono to elim od i vota. Kad sam razmislila, shvatila sam da sam prenaglila. Bolje da sam to shvati la sada, nego u trenutku kada bi bilo prekasno, i prekomplicirano da bi se popravilo. Istina je da te ne volim dovoljno... - glas joj se slomio. - Pogledaj me u oi, i ponovi te rijei - obuhvatio joj je lice rukama, i prisilio je da ga pogleda u oi. - Ne elim - apnula je. - Ne mo e , to je jedina istina. Za to nisi iskrena sa mnom? U emu je problem? - poku av ao ju je navesti da mu se povjeri, ali je to bilo posljednje to je Nora eljela uini ti. Ona je tu istu istinu eljela od njega skriti pod svaku cijenu, ali je ipak dolazi la u isku enje da mu sve prizna. Ne, to nije smjela. Trebala je sauvati dostojanstv o, i trebala je prekinuti, a da on ne nasluti pravi razlog. Za to joj se sve ovo d ogaalo? Ovo je bilo prete ko za nju. Gledala ga je u oi, i tvrdila da se ne eli udati za njega. Ipak, pokleknula je na kraju. Nije mogla rei da ga ne voli, to nikako nije mogla. Sve u njoj vri talo je od bijesa i nemoi koje je osjeala. Osjeala je praz ninu, ogromnu prazninu. - Zar moji postupci ne opravdavaju moje rijei? Ne mogu rei da te ne volim, to doista ne mogu. Ali... ne volim te dovoljno da bih provela ostatak ivota pore d tebe. Mislim da je to obja njene koje bi te trebalo zadovoljiti. Zanijela sam se , i to je jedino opravdanje. Godila mi je tvoj pa nja, tvoje rijei, ali kad sam mal o bolje razmislila, to mi ipak nije dovoljno. Nije u pitanju ljubav o kakvoj sam sanjala otkad znam za sebe. Nisam sigurna u svoje osjeaje, i elim se povui. Oprost i, znam da je ovo nezrelo od mene, ali bolje da to uinim sada, nego za nekoliko g odina. - Sve bi bilo u redu kada bih ti vjerovao - muklo je rekao. Lice mu je bilo namr teno, blijedo, i na njemu se nije mogao proitati nijedan osjeaj . Znala je da mora uiniti sve samo da on ne dokui istinu. Kad bi se to dogodilo, o nda bi sve bilo mnogo zamr enije nego to jest. - Govorim istinu - oajno je rekla. - Ti si prisiljena da vjeruje da govori istinu, ali je ne govori . Zar sumnja u moje poznavanje ljudi? Ponudio sam ti sve to sam imao, ponudio sam ti sebe, svoju du u, cijelu budunost, i pristala si. Nisi bila pod dojmom trenutka. Ja nisam toliko n aivan. Ne to se dogodilo? - logino je zakljuio. - Nisi u pravu - rekla je jedva ujnim glasom. - Zar? - iznenaeno je podigao obrve. - Nisi - ponovila je slaba no. - La i sebe, ali mene ne mo e . Ja nisam toliko glup da bi povjerovao u ne to to nikako n e mo e biti istina. Budi iskrena - ponudio joj je i tu mogunost, ali on nije znao da ona to nikako ne smije biti. - Znam prepoznati enu koja voli, a ti mene voli - rekao je sa sigurno u na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli. - Ne ote avaj mi - zamolila ga je. - Prihvati da je ovo kraj, j to je sve to tra im od tebe. Ne elim ovaj prsten. Ne el im da me bilo to podsjea da si ikada bio u mojem ivotu. Ne volim te - ponovila je rijei koje su bile udaljene od istine bezbroj svjetlosnih godina. - U redu - njegov mu ki ponos je proradio. - Neka za sada bude po tvome, ali... Vjeruj mi, na ovome nee ostati. Vjerujem da su krivi tvoji roditelji, a kada malo bolje razmislim, istina je da me ne voli d ovoljno. Da me voli , onda bi se borila za na u ljubav. Tebi je borba strana rije. Na jlak e je predati bitku prije poetka. - Ne mije aj moje roditelje u ovo! - planula je. - A koga bih trebao umije ati? Dok nisi pala pod neiji utjecaj, sve je bilo u redu.

Za to mi to radi ? Tjera me da se odreknem ljubavi, da se odreknem svojih snova. Vol im te. Ti si jedina ena koja je ove rijei ula od mene. Ti si jedina ena koju sam zap rosio. Kada sam te vidio, znao sam da elim ostatak ivota provesti uz tebe. Mislio sam da i ti osjea isto - rekao je oajno. Norine su se oi napunile suzama. Znala je da e joj biti te ko, ali ovoliko? Za to jedn ostavno ne prihvati kraj? - Ja nisam kukavica kao ti - odmah joj je dao odgovorna pitanje koje si je sama postavila. - Za to ne prihvati stvarnost? - bila je uporna u svojem nastojanju da prekine. - Prihvatio bih je da je to zbilja stvarnost. Tvoje usne govore jedno, a pogled ne to sasvim drugo. - Ne elim biti s tobom - tvrdoglavo je ustrajala. - Neu te prisiljavati, ali budi sigurna da u okrenuti samo nebo da bih doznao isti nu. Ovo je tvoja odluka. Ti si odustala, ali ne i ja. Neka bude po tvome, ali sa mo ovaj put. Ova situacija samo sdgaa ono to je neminovno. Bit e noja, pa makar mi t o bilo posljednje to :u uiniti u ivotu - obeao joj je. Nikada - Nora je Ijutito rekla, jamo ga je eljela navesti da povjeruje la joj nij e dovoljno stalo, ali on je kao u nat, prozreo sve njene osjeaje. Ljubav e lako p repoznaje. Ona se oituje na u, u oima, i u svakom pokretu. Toga je :ekako bila svje sna. Ona je isto kao i mr -ja, ne da se sakriti, a njeno nastojanje da D uini, bio je samo slaba an poku aj da a otjera od sebe, ali on kao da nije elio tii, nije se elio odrei ljubavi, tih pre-vetih osjeaja koje su oboje osjeali. Nikad ne reci nikad rekao je reenicu Dja je bila stara onoliko koliko je bio tar i svijet. Ja to mogu sa sigurno u rei - prisili-se da to ka e. Sve ono u to se zaklinjemo da nikada aemo uiniti, to i uinimo. Volim te - te su njegove rijei bile ono to je najmanje eljela uti. Briznula je u pla. Pokazala je koliko joj ovo te ko pada, a to nije smjela. Poku aval a je zaustaviti suze, ali su svi njeni poku aji samo to i ostali. - To mi dovoljno govori - rekao je kruto. - Ne eli mi rei razlog, ali u ga saznati - obeao joj je. - Idemo - u ao je u automobil, te ga pokrenuo uz kripu guma. - Zbogom - rekla je tiho, kada je stao ispred njene kue. Nije joj odgovorio, a to nije ni oekivala. Bio je povrijeen, bio je ljut, i nikako joj nije mogao oprostiti to mu nije eljela rei pravi razlog prekida. Paul je bio n ijem od iznenaenja, bijesan na nju, ali i na sve oko sebe. Bilo je oito koliko je Nora te ko podnijela njihov rastanak^ ali je tvrdoglavo ostala pri svojoj odluci. Sto se dogodilo? Trebao je znati da e se njihovi roditelji umije ati. Trebao je zna ti. Onako kako je postupio njegov otac, postupio je i njen. U to je bio siguran. Ako mu se Nora ne javi u iduih nekoliko dana, on e njenog oca posjetiti. Za to mu s meta njihova ljubav? Ona je mogla biti most koji bi povezao te dvije posvaane obi telji, ali su oni taj most ru ili od samog poetka. Koliko god da je razmi ljao o svem u, dolazio je do istog zakljuka. Oni su bili samo rtve svojih roditelja. Njegov je otac poku ao manipulirati s njim, ali mu to nije po lo za rukom. Ali je zato po lo za rukom njenim roditeljima. Koliko god da je krivio njene roditelje, najvei dio kr ivnje bio je upravo na njoj. Da je njena ljubav bila jaka, ona ne bi isparila ve pri prvoj prepreci. Ali, ona je pokleknula, i to odmah. Vi e nije znao to da misli. Znao je da je voli, i to mu je bilo najva nije. Ako se on i eli boriti za tu ljuba v, ta njegova borba niemu nije vodila ukoliko ona nije bila uz njega. Najprije se eljela udati za njega, i izgledala je kao da joj je skinuo sve zvijezde s neba, a zatim je pogazila obeanje koje mu je dala. Bila je nezrela, a to je svojim post upcima i dokazivala. Prava ljubav odolijeva svim isku enjima, a za razliku od nje, on se bio u stanju odrei svoje obitelji, svojih roditelja, i svojeg nasljedstva zbog nje. Ona je samo elio biti uz nju, i to bi mu bilo dovoljno da bude sretan, beskrajno sretan. No, za^razliku od njega, ona nije osjeala isto. elio ju je mrzit i, ali mu se inilo da je voli mnogo vi e nego prije. Iz trenutka u trenutak kao da je njegova ljubav rasla. Kad je shvatio da bi je mogao izgubiti, to je jo -vi e raz buktavalo sve osjeaje u njemu. U isto to vrijeme, Nora je plakala. Bilo joj je tako te ko. Gotovo da je osjeala fi ziku bol zbog rastanka kojeg gotovo da jo uvijek nije ni bila svjesna. Tek kada pr oe odreeno vrijeme, ona e postati svjesna gubitka kojeg je pro ivjela. Ovako, sve joj

je izgledalo poput ru nog sna iz kojeg je oekivala da e se uskoro probuditi. Bilo joj je tako te ko odluiti se na takav korak, ali je moral a. Trebala je biti jaa od sebe, i bila je, ako se izuzmu trenuci slabosti koje je imala dok je nastojala pokidati sve veze koje su je vezivale za njega. A u tome nikada nee uspjeti, toga je itekako bila s vjesna. Koliko god eljela da razum dominira, dominiralo je srce, kao to je uvijek sluaj kada je u pitanju ljubav, iskrena i prava ljubav. A bila je tako sretna. Nj eni su snovi bili tako prelijepi, ali i kratkotrajni. Tek to je poela sanjati, sno vi su se raspr ili. To nije bilo nimalo pravedno, ali je shvaala da je to ivot, i da on ima visoku cijenu, doista previsoku. Pred lice joj je iskrsnuo njegov lik. B io je tako prelijep, tako poseban mu karac da je sa sigurno u mogla znati da ga nikad a nee preboljeti. Ljubav kakvu je ona osjetila bila je tako posebna, i doista je imala sreu, ali i nesreu da je upozna. Nije bila sigurna da e ikada vi e pogledati ij ednog mu karca. Kada bi bilo kojeg od njih usporedila s Paulom, to je bilo na tetu svih ostalih mu karaca. On se ni s jednim ne mo e usporediti. Njega je njeno srce iz abralo. Ve pri prvom pogledu kod njih je strujala privlanost koju nije znala objas niti. Imala je osjeaj kao da je u njemu srela davno izgubljenu pplovicu za koju n ije ni znala da postoji. Bio je to osjeaj koji je jo uvijek uvala u sebi, iako vi e n isu bili zajedno. Na samu tu pomisao, val oaja zahvatio joj je tijelo, ali i um. Koliko god mislila da su njih dvoje stvoreni jedno za drugo, jer su se savr eno na dopunjavali, toliko joj je sudbina pokazala da grije i. Da, ona ga je voljela vi e o d iega, i a ta ljubav nikada nee nestati. Imao je njenu du u, njeno srce, imao je sv e to je ona posjedovala, a kad jednom da sve to ima , to nikada vi e ne mo e vratiti natr g. A ona to i nije eljela natrag, a i da jest, ni ta nije mogla promijeniti. Voditi bitku protiv osjeaja, to nije imalo nikakvog smisla. Bila je to bitka koju je un aprijed izgubila, i samu sebe je bodrila, jer doista nije imala s kim podijeliti svoje osjeaje, a to nije ni eljela. Ka u da se bol ne mo e dijeliti s drugim ljudima, kao to to mo e srea. Bol ostaje samo na a, i ona su zaahuri u nama, i tako ostaje zauv ijek. Te se boli mo emo osloboditi, ali je bilo prerano da o tome razmi lja. Ona nij e navikla na nju, a mo da nikada ni nee. Nadala se da e s vremenom ta bol postati ma nja, ili da e vrijeme biti melem za rane koje je imala u sebi. U nekim trenucima bila je ljuta na sebe zbog injenice da se odrekla ljubavi, i to zbog njegovog oca , a s druge strane, ipak je bio lijep osjeaj znati da si za voljenu osobu uinio sv e da bi je za titio, mada on nije ni posumnjao u njene razloge. Koliko god budunost bila protiv njih, ali i njegova obitelj , ona je bila ta koja je napravila sudbonosni korak koji ih je razdvojio. Nije i mala izbora, i ______ sam Bog joj je bio svjedok da je to bila jedina istina. Raski-lula je zaruke za njegovo dobro. To joj e i dalo snage da sve to privede kraju, ako se sve u njoj bunilo protiv toga, to e bilo l ogino. J iduih nekoliko dana pona ala se kao da e stvarnost daleko od nje. Bila je zaahu- ena u svojoj boli, i doista se trudila pronai izlaz iz nje, iako joj to nije polazil o za ukom. Kamo god se okrenula, nailazila e na bol, preveliku bol koja ju je raz dirala znutra. Kako je vrijeme odmicalo, posta-ala je sve svjesnija te boli, koj a, umjesto da postane manja, ona kao da je iz trenutka u trenutak rasla. Mrzila je sebe na trenutke. Odrekla se ljubavi zbog neije glupe svae koja se godinama pro tezala kroz njihove ivote, a sjeme te svae uni tilo je njihove ivote. Izbjegavala je izlaske, a nije ni eljela izii. Odlazila bi na posao, i odmah nakon njega bi odlaz ila kui. Strah da bi opet srela Paula u njoj kao da je dominirao. Bojala se susre ta s njim. Ako bi ga ponovno srela, postojala je mogunost da popusti, a to nije el jela. Njena patnja bi time izgubila svaki smisao. Bila je tako nesretna, ali je znala da njegov otac sada likuje. Besplatno je dobio ono to je elio, i to samo jed nim ispraznim razgovorom. ak joj se i njena majka sklanjala s puta, i nije joj po stavljala nikakva pitanja. A to ju je i mogla upitati? Sve je bilo tako oito. Ljub av je nakon uznesenja do ivjela neslavan pad, ali ne zbog nedostatka osjeaja, nego zbog drugih ljudi. Bio je lijep 9sje-aj rtvovati se za nekog koga voli , ali joj to nije bila nikakva utjeha. Kad je to poslijepodne izi la u etnju, poku avala se smirit i. Razmi ljala je o njenoj vezi s Paulom. Bio je to samo bljesak koji je velianstve

no zabljesnuo, a onda se sve pretvorilo u ni tavilo, u bol koju nikako nije mogla odagnati. Paul se nije javljao. Mo da zbog njegovog mu kog ponosa koji je bio povrij een, a kad je malo bolje razmislila, imao je potpuno pravo. Ipak, nije ga smjela podcijeniti. On je znao razlog prekida, ali je optu io krivu osobu; njenog oca, a trebao je svojeg. Kad se vratila, Paul ju je ekao pred kuom. Razgovarao je s njenom majkom, to ju je zaprepastilo. O emu su njih dvoje mogli priati? Nadala se da mu njena majka nije n i ta rekla, ali nije imala ni to rei. Ona je mogla samo nasluivati istinu, ali ju nij e mogla znati. Kad je do la u njihovu blizinu, Nora je zastala. Noge su joj klecal e, i nije se usuivala pogledati u njegove oi. Bojala se optu be koju je mogla vidjeti u njima, doista se bojala. eljela mu je rei istinu, ali nije mogla, nije smjela. To bi sve pokvarilo, i unijelo razdor u nje govu obitelj. Ako e mu otac biti sretan to njih dvoje nisu zajedno, neka bude. - Nora - Paul ju je zovnuo. Nekoliko trenutaka joj je trebalo dok je podigla pogled. Kada je to uinila, vidje la je da njena majka nije pored njega. - Do ao sam po obja njenje - kratko je rekao. Nora je progutala knedlu koja joj je zapela u grlu. Ruke su joj se nekontroliran o tresle. Bojala se ovog susreta, ali ga nije mogla izbjei. Jednom se trebao dogo diti, a injenica da je ovo bio presudan trenutak, dodatno ju je pla io. - Obja njenje si dobio - kruto je rekla. Pogledom je tra ila majin lik, ali ona kao d a je u zemlju propala. - Kakvo? - pogledao ju je s tugom. - Takvo obja njenje ne bi prihvatilo ni maleno dijete, a ja to nisam. Postoji mno go dublji razlog od onog kojeg si mi rekla. Koliko sam shvatio, tvoja obitelj ni je u pitanju, a ako nije ona... - zastao je, a ono to nije izgovorio, moglo se sh vatiti na nekoliko naina. Da, bio je nadomak istine, ali mu je ona nikada nee rei. Najgora stvar to mo e uiniti j ednom mu karcu, je da ga posvaa s njegovom obitelji. On je mogao imati bezbroj ena, i lako ju je mogao preboljeti, ali su roditelji bili samo jedni. - Samo te ne volim onoliko koliko sam mislila u prvom trenutku. To je jedina is tina, i zadovolji se s njom - rekla je glasom koji je pucao od tuge. - Ne voli me? - bilo je oito da joj ne vjeruje, i da zna da mu la e. - Ne - prisilila se da mu ka e. - Doista me ne voli ? - ponovio je pitanje. - Ne volim te - lagala ga je, dok je u njoj sve vri talo zbog la i u koju ga je eljel a uvjeriti, ali joj to nimalo nije polazilo za rukom. - Tvoje mi oi govore drugaije - bio je uporan. - Ja govorim istinu - rekla je kruto. - Sebe mo e uvjeravati u to, ali mene ne^mo e - kratko je rekao. - to bih jo trebala uiniti da bi mi povjerovao? - rukom je pro la kroz svoju dugu ko su, dok joj se na licu nalazio gr kojeg nije mogla skriti. - Kad se rijei ne poklapaju s onim to osjea , i kad me uporno nastoji uvjeriti da su tvoje la i istinite, to mi preostaje? Ja u istinu doznati, mada je ve nasluujem. - Optu uje me da la em? - odglumila je nevjericu. - Optu ujem? - slegnuo je ramenima. - Ti si najtvrdoglavija ena koju poznajem. Ti eli vjerovati da je istina ono to mi g ovori , ali nije. Je li u pitanju moja obitelj? - iznenada ju je upitao. Nora je zastala u pola pokreta. to da mu o dgovori na to pitanje? Upravo je to bijo ono to je trebala negirati. - to ja imam s njima? Ako se moj otac posvaao s tvojim ocem, ja nisam. - to se dogaa? - zabrinuto ju je pogledao. - Prije kratkog vremena sam upoznao predivnu djevojku koja me je odu evila. Bila si kao duga poslije ki e, bila si oaza u pustinji mojeg ivota. Doista sam ostao bez rijei kada sam te prvi put vidio. Ne samo da si prelijepa, ve si i odisala svje ino m. Nisi izgubila ono dijete koje poiva u tebi, i bila si potpuno prirodna. To je osobina koja se doista rijetko sree, i koja je neprocjenjiv biser. Bio sam ponese n sa svim to sam mogao povezati s tobom. Nisam se toliko prevario u tebi, znam da nisam. Upoznao sam pravu Npru, a ovo to si sada, takva si zbog spleta okolnosti - obja njavao joj je, ali on nije mogao znati koliko joj te ko padaju te njegove rij

ei. - Ja sam ovakva oduvijek - rekla je kruto. Samo je eljela da on ode, jer je ovo za nju bilo prete ko. Stajala je pred osobom k oju je voljela vi e od iega na svijetu, a te svoje osjeaje je negirala. On je mogao vidjeti njeno lice, mogao je vidjeti sve, ali ono to je imala u sebi, i u svojem srcu, to je trebalo ostati samo njeno, a samo njeno e i ostati. - Poznavao sam neku drugu Noru - kruto je rekao. Pri ao joj je nekoliko koraka bli e. Noru je uhvatila panika. Nije znala kamo bi pog ledala, i jednostavno se bojala njegove blizine, bojala se svojih osjeaja. On je sebe mogao kontrolirati, a ona to nije znala. Tu vje tinu nije savladala, a sumnja la je da e ikada i moi. - Svi mi imamo maske koje ponekad pokazujemo svijetu u iskrivljenoj verziji. Ja sam ti se eljela svidjeti, i uspjela sam u tome. Kada sam shvatila da je gluma u spjela, sve je to izgubilo onu poetnu dra . - Znam prepoznati kada je netko iskren - uvjeravao ju je, i ona je znala da je to istina, ali isto tako je znala da ne zna lagati, i da joj je mogao svaku la proitati s lica. - Ja to nikada nisam bila - mozak joj je grozniavo rado, tra ei adekvatne rijei, ali kao da joj je u rjeniku nedostajalo mnogo toga. - Kamo nas ovo vodi? - odmahnuo je glavom. - Nigdje, a to ja i elim - ustuknula je korak unatrag. - Nikada nisam mogao ni pretpostaviti da e nam se ovo dogoditi. Onaj polet kojeg sam osjetio, sasjeen je iz korijena. - Kao i kod mene. Za to jednostavno ne prizna da si se prevario, kao to sam se i ja prevarila? - pogledala ga je s nadom. - Ne mogu to priznati, jer se nisam prevario - njihov se razgovor mogao proteg nuti do beskraja, a ona to nije eljela. - Ja jesam, l trebala bih poi. Imam dogovoren izlazak - poku ala je proi pored njeg a, ali joj nije dozvolio. Uhvatio ju je za nadlakticu, i prisilio da ga pogleda u oi. - Obeala si da e se udati za mene - povisio je ton. Lice mu je bilo blijedo, a iz oiju kao da . su mu sijevale munje. - Ne elim to - poku ala se otrgnuti. - Ali jo uvijek nosi moj prsten - pogledao joj je ruku. - Da, ali iz sasvim jednostavnog razloga. eljela sam ga imati uz sebe kako bih ti ga mogla vratiti kada te vidim- brzo se sna la. - Ne elim ga - naglo ju je odgurnuo od sebe. - Ni ja - skinula ga je s ruke, i poku ala mu ga dati, ali nije uspjela. Kad ga je pogledala u oi, prepala se. - To sam dao eni koju volim. To je tvoje. Ako na a ljubav i ne uspije, a nema razlo ga da se to ne dogodi, onda neka te on podsjea na ovjeka koji te volio vi e nego to e te itko ikada voljeti. Trebam samo pronai razlog te tvoje nagle promjene. Tvoja o bitelj nije u pitanju. to bi moglo biti? - to je pitanje postavio vj e sebi nego nj oj. - Molim te, idi - rekla je kruto. - Mogu otii, ali u se i vratiti. To bi ti trebalo biti jasno. Neu odustati, i to j e opcija koja nikako ne dolazi u obzir. Mo da ti samo treba vremena, a ja sam ti g a voljan dati - velikodu no je rekao, na to se Nora usiljeno osmjehnula. - Ti doista ne eli , prihvatiti kraj - bila je ljuta. Prekid je trebao biti mnogo jednpstav-niji, ali on kao da ju je prozreo. - Ne elim - kratko je rekao. - Bit e moja, Nora. Bit e moja, pa makar mi to bilo posljednje to u uiniti u ivotu. si u stanju u meni pokrenuti ovoliku silinu osjeaja, onda za to postoji razlog. U pitanju je, ljubav, ista i iskrena ljubav - obja njavao joj je, estoko gestikulira jui rukama. - Mo da, ali samo kada si ti u pitanju - poku ala ga je odgovoriti od njegovog nauma. - A to ti osjea ? - iznenada ju je upitao, mada ona to pitanje nije ni oekivala. Nadala se da je napokon shvatio da ga ona ne voli, mada to nije bila istina.

- Samo elju da budem to dalje od tebe - rekla je Ijutito. - A znam i razlog te tvoje elje. Koliko god si ti meni izazov, i ja sam tebi. Sa mo trebam otkriti razlog tog tvojeg pona ajna. On nema nikakvu potporu u stvarnosti. Ne mogu ekati da mi ti sama ka e razlog. To mi je ipak previ e. Ti u ovo m trenutku samo eli da ne bude pored mene. Opravdano. Boji se svojih osjeaja. Taj pla t koji si stavila na sebe, nimalo ti ne poma e. Jednom e ga skinuti, a ispod njega e s e nazrijeti samo gola istina. ivim za taj trenutak, a nadam se da e on biti uskoro . Pri ao joj je, i iznenada je poljubio. Bio je to poljubac koji je prijetio da sr u i sve njene obrambene mehanizme, l ru ili su se jedan po jedan. Posljednjom snagom ga je odgurnula. Onaj traak razuma javio se, mada ga je eljela zanemariti. - Ovako se ne pona a ena koja voli - rekao je Ijutito. Okrenuo se na peti, i oti ao. Nora je gledala za njim. Srce joj je uzbueno lupalo. S nevjericom je odmahivala glavom. Da, bila je istina da ga je voljela vi e od iega na svijetu, i da nikakav razum nije mogao utjecati na to da se ta ljubav umanji . Gledala je kako ulazi u automobil, s bijesom koji se oitovao u svakom njegovom pokretu. Imao je pravo biti bijesan, l ona bi bila da je on postupio onako kako je ona postupila. Bez valjanog je razloga prekinula zaruke, barem je on mislio d a je to tako. Kako se udaljavao, inilo joj se da je njena bol postajala sve vea. Z a to je do ao? Da joj ka e koliko je voli, a nije ju smio voljeti. Samo joj je ote avao ionako te ku situaciju. On je svoju ljubav dokazivao time to nije elio odustati, a o na je svu tu ljubav nastojala pokopati to dublje u sebi. Nije ju mogla skriti od njega, niti od sebe. - to se dogaa? - pitanje njene majke trgnulo ju je iz razmi ljanja. Nora se okrenula prema njoj, i pogledala je u lice. - Mislila sam da ste prekinuli, i nisam se eljela mije ati. Kada doe vrijeme za ist inu, sama e mi je rei, ali kad je Paul do ao ovamo, shvatila sam da va prekid nije nas tao zbog nedostatka ljubavi, ve... Zbog ega? - nastojala je proniknuti u istinu. - Zaruke se tako olako ne prekidaju. Do prije nekoliko dana si bila tako sretna. Bojala sam se te prevelike sree, l bila sam u pravu, ali nitko oko tebe ne zna r azlog zbog kojeg si to uinila. Nisi ga ak ni Paulu rekla, a duguje mu to. To je naj manje to od tebe mo e oekivati. Okoli anje istine kojom si ga zasula, samo je zakompli ciralo ionako nemoguu situaciju. Njena je majka pogledala prema njoj. Nora je nijemo stajala. Nije imala volje ob ja njavati joj, a nije ni eljela. to joj je mogla rei? Jo jednu la ? Vi e je la i izgovor u posljednjih nekoliko dana, nego otkad se rodila. - Idemo u kuu - napokon je odustala od nastojanja da sazna ono o emu je samo mogl a nagaati. Nora je krenula za njom. Jo uvijek je bila pod dojmom susreta s Paulom. - Za to si ga navela da misli da smo mi krivi zbog prekida? - majka se okrenula prema njoj kada su u le u kuu. - To je njegov zakljuak, a ne moje rijei - napokon je progovorila. - Da te ne poznajem, osudila bih te ja prva, a po to te poznajem, znam da je u pi tanju ne to to je za mene potpuna nepoznanica. to? - ipak nije odustajala od elje da sazna istinu. - Samo sam se prevarila - Nora ju je poku ala zavarati. - Da si se prevarila, ne^bi patila. Zavarava sebe, ali i mene. to je u pitanju? N jegova obitelj? - njena je majka u la u samu sr problema. - Mo emo li o tome drugi put? - Nora doista nije imala volje obja njavati. - Mo emo. Naravno da mo emo, ali Paul je itekako po eljan mu karac. Zar misli da e te vjen ekati i salijetati? - Ja i ne elim da eka - Nora je kruto rekla. - Mo da u ovom trenutku. Ali, ja sam svjedok sjaja u tvojim oima, ah isto tako i p atnje kroz koju prolazi . emu sva ta patnja? - majka ju je podozrivo pogledala. - Ne elim o tome - Nora je ustrajala u svojem naumu da istinu zadr i za sebe. - Kao to sam rekla, on je po eljan mu karac. Koliko djevojaka bi po elje-lo biti na tvojem mjestu? Bogat, lijep, a to je samo dio kvaliteta, a ono to je u njemu je v

rijednije od svega ovog to sam nabrojala. Ti nee , i tim svojim postupkom otvara vrat a nekoj drugoj djevojci. Od ljubavi se ne bje i, nje se ne odriemo, ne bez razloga. A ti voli , Nora. Ako toga nisi svjesna, to je istina koja je tako oita. Ucijenio te njegov otac? - direktno ju je upitala. Nora je slegnula ramenima. Oi su joj se napunile suzama. - Ne elim priati o tome - otrala je u sobu. Majka je jo dugo vremena ostala na istom mjestu. Nije se mogla ni pomaknuti. Pozn avala je Paulovog oca. On je bio beskrupulozan ovjek koji nije prezao ni od ega da bi do ao do cilja kojeg bi zacrtao. Ona je to itekako znala, i osjetila je svu nj egovu prepre-denost na svojoj ko i. Znao je biti tako uporan, i samo osoba koja je imala vrst karakter, mogla mu se oduprijeti onako kako mu se i trebalo odupirati . Njihova svaa s njim, iako se dogodila odavno, prije vi e od dva desetljea, jo uvije k je imala isti intenzitet kao i prije. Preko nekih stvari tako je te ko prijei, po gotovo kada netko nastoji uni titi sve vrijedno to ima u ivotu. Njena majka duboko je uzdahnula. Prolost je pokucala na vrata , njenog ivota, a da to ni u snu nije oekivala. Za to? Ona je izbjegla njegove kand e, ali je on s njima dohvatio njenu ki. To mu nije smjela dopustiti, kao to mu nije dopustila da ostvari svoj naum prije toliko godina. Nije joj trebalo mnogo vremena da donese odluku. Ve idueg dana posj etit e Paulovog oca. On joj se nije smio osveivati preko njene keri. Trebao je zako pati pro lost, ali to oito nije mogao. Nora je od nje naslijedila izgled, i ona bi njegovog oca neprestano podsjeala na ono to je elio imati, a nikada nije imao. Nima lo se nije promijenio, pomislila je u sebi. Godine su ga uinile jo tvrim, jo beskrup uloznim, ako je to uope bilo mogue. On je bio osoba koja ni pred im nije prezala, a ona je tijekom vremena pone to nauila od njega. On se mo e pobijediti samo ako se u toj neravnopravnoj borbi upotrijebi isto ono oru je koje je i sam koristio. A njen a majka je znala koje je to oru je, a i znala je kako ga upotrijebiti. IV Dok je Nora oajavala u svojoj sobi, nije ni znala da je mnogo toga ovisilo o njen oj majci. Nije ni znala kako je tu veer uspjela prebroditi. Bila je to jedna od n ajte ih noi koje je imala u posljednje vrije-me.~5poznaja da je Paul voli, dovodila ju je do ruba oaja, a jo vi e injenica da je i ona voljela njega, a da se te iste lj ubavi morala odrei. Nikada nije saznala razlog svae, ali je znala da je ime njegov og oca nerado spominjano u njihovoj kui. Kad je ujutro ustala, njena majka nije b ila kod kue. Bilo joj je to jako udno, ali je osjetila i gri nju savjesti. U posljed nje vrijeme se pona ala tako sebino, i od svoje boli nije ni primjeivala da je kao ki potpuno zakazala. Dok je ispijala prvu jutarnju kavu, njena majka se najavila u ured Paulovog oca. - Morat ete priekati - rekla je njegova tajnica. - Nemam vremena za ekanje - krenula je prema vratima, ne obazirui se na uzaludno n astojanje njegove tajnice da je sprijei u tome. Kad je u la, s prijezirom je pogledala Paulovog oca. - Nisam je mogla sprijeiti - ula je glas njegove tajnice. - U redu je - rukom je dao znak tajnici da ih ostavi same. - Angelina! - njegov je otac uzviknuo kada su ostali sami. ak i nakon toliko godina, pogled mu je bio pun divljenja, ali i po ude koja se nima lo nije umanjila. - Da, ja sam. Pretpostavlja li razlog zbog kojeg sam ovdje? - Ijutito ga je upita la. - Ne - kratko je rekao, ne skidajui pogled s njenog lica. - Ista si kao i nekad, ak si i mnogo ljep a - poku ao joj je udijeliti kompliment, al i nije izabrao pogodno vrijeme da bi ona nasjela na taj stari tos. - Nisam ista kao nekad - sjela je, bez njegovog dopu tenja. - Sto si rekao mojoj keri? - direktno ga je upitala. - Ti zna da sam protiv njihove ljubavi. Preboljet e jedno drugo, mada im se to sad a ini nemoguim Ne elim da on o eni tvoju ki. Moj sin bi bio rtva osvete, a da toga ne b bio ni svjestan. - Ti cijeni ljude po nekim svojim kriterijima koji nemaju nikakvu potporu zdravo

g razuma. Nisi me mogao imati, pa se sveti mojoj keri. Za to? Ona bi te podsjeala na jedinu stvar koju nisi mogao imati, na jedini cilj koji ti je ostao neostvaren. Ona je jo uvijek mlada, i ne zna se boriti za svoju ljubav, kao to ni ti nisi znao - podrugljivo ga je podsjetila na pro lost. - Znao sam, ali nisam imao prilike. Ti mi je nisi dala. Bio sam spreman na sve, bio sam spreman ostaviti svoju obitelj, ali si ti bila neumoljiva. Nudio sam ti sve, a ti si se ismijala sa mnom, ti i tvoj sada nji mu . - Pona ao si se kao tetrijeb. Imao si obitelj, l da nisam voljela svojeg sada njeg m u a, nikada se ne bih odva ila biti s tobom. ak i da sam te voljela vi e od iega na svij etu, ne bih mogla. Imao si obitelj, a obitelj je svetinja. Nikada se srea ne grad i na ru evinama tue nesree. To su lo i temelji, i sve bi se uru ilo, samo bi bilo pitanj e vremena kada e se to dogoditi. Nisam eljela svoju sreu na taj nain, niti bih odobr ila bilo iji takav postupak. Mogu razumjeti da si me volio, mada mi to zvui nevj erojatnovPrije sam bila predmet tvoje po ude. elio si me, a nisi me mogao imati. Im ao me je drugi, to te je dovodilo do ludila, i radio si ludosti. To bi napokon t rebao sebi priznati, da si me imao, tvoja bi udnja splasnula. Ma tu nam najvi e raspi ruje ono to nam je nedosti no, a ja sam za tebe to bila, ali i ostala. No, ne vidim razloga da se osveuje mojoj keri. Ti si . elio rtvovati svoju obitelj da bi bio sa mnom. Nekad ti nije bilo toliko stalo d o njih, ali sada jest. Za to? Zato to je u pitanju moja ki! Ne razumijem te - Angelina je pokazala hladnou koju nije osjeala. U njoj je sve kljualo od bijesa. Nakon toliko godina susrela se sa ovjekom koji jo j je napravio pakao od ivota, i nije mogla biti ravnodu na, ali je trebala odglumit i da jest za dobrobit svojeg djeteta. - Zar si nam malo zla nanio? Moj mu godinama nije mogao pronai posao. Pre ivljavali smo zahvaljujui mojem i enju tuih stanova. Trebalo je proi mnogo godina dok su ti ist i ljudi shvatili tko je u pravu. Ljepota ponekadjma teret kojeg mnogi nisu ni svjesni. ivio s i u nastojanju da mi razori obitelj, ali nisi uspio. Ljubav je bila jaa od svega, ali i moj, odnosno, na ponos. Pre ivjeli smo sva tvoja salijetanja, ogovaranja, pre i vjeli smo sve. l to si ti bio gori, na a je ljubav bila vr a. Ti to nikada nee shvatiti. Da shvaa , pustio bi svojeg sina da bude sretan. - Tvoja ki je ista ti - Paulov otac je napokon progovorio. To je Angelini bilo dovoljno da shvati da su njih dvoje imali susret, i da je za sada tajna sve ono to se dogodilo izmeu njih. - To je moje dijete. Naravno da je ista kao i ja, ali samo jednim dijelom. Da j e druga, poslala bi te do vraga... - To i jest uinila - Paulov otac se nasmijao kao da je upravo uo nekakvu alu. - S im si je ucijenio? Ona se mo e rtvovati samo iz jednog razloga. - Nepotkupljiva je - nastavio je. Mo da je prema njenoj keri osjeao mr nju, ali je ona bila pomije ana s divljenjem. - Ali se ipak predala - nakon tih rijei, likujui je pogledao Angelinu. - Predala se? To je mogla napraviti samo da bi za titila Paula, ali je to uinila na pogre an nain. Za ljubav se treba boriti, a ona je odustala. Zbog ega? - nastojala je uhvatiti njegov pogled, ali joj to nije polazilo za rukom. - Ja imam svoje metode, uvijek sam ih imao - rekao je hladno. - Te iste metode bi trebalo zakonom zabraniti. - Ja sam postigao svoj cilj - zlokobno se nasmije io. - Ali ne zadugo. Vjeruj mi, ovaj put ni ja neu prezati ni pred im. Nekad sam izbj egavala bilo kakvu svirepost, ali jo uvijek imam dovoljno materijala da bih te uni tila, tebe, ali i tvoj brak. Sve tvoje pozive sam sauvala. Na kraju se ispos tavilo da je to najbolja stvar koju sam mogla napraviti. Sve tvoje ljubavne izja ve, sve tvoje prijetnje, sve u dati tvojem sinu ako ponovno ne porazgova-ra s mojo m keri. Sazvat u ih oboje, i oboma u rei razlog njihovog prekida. Ja sam patila, ali sam voljela, i bila voljena. Oni vole, ali i pate. Njihova ljubav je na ku nji, a zbog ega? - Angelina ga je Ijutito pogledala. - Ne prijetim u prazno. Ja u svoju prijetnju i ostvariti. A kad se razvede , otii e do vraga i sve tvoje poslovno carstvo. Dijelit e ga sa suprugom. Ako ti nekad do t oga i nije stalo, sada bi ti trebalo biti. U pitanju je kudikamo vei iznos, mnogo vei. Ako si ti bio spreman ucjenjivati, to mogu i ja. Imam razloga da ti se osve

tim, doista ga imam. Trebalo je proi nekoliko desetljea dok raun nije do ao na naplat u. Predugo vremena, a to je vrijeme du e, osveta je slaa. Odavno bih ti se osvetila da nisam imala na umu tvoju obitelj. Nisam eljela biti poput tebe, ali mi sada ne nudi mogunost izbora. Ti ima tu mogunost, ali je ni ja a ni moja ki nismo dobile. Do lo je vrijeme da ti naplatim svu patnju, ili e jednostavn o odustati da razori jednu predivnu vezu? - Ne bi se usudila? - Paulov otac ju je pogledao kao da joj je narasla jo jedna glava. - Isku aj me - rekla je podrugljivo. - Ja nemam to izgubiti. Ti ima . Ako si spreman na rizik, ivi u la noj nadi da e sve bi ti u redu. Ne mo e sijati_ ito, a oekivati da e izniknuti cvijee. ivot ima svoju raunic a ti si to odavno smetnuo s uma. Izigravao si Boga, ali je to bilo na odreeno vri jeme. Sve ima svoj poetak i kraj. Vrijeme tvoje vladavine je pro lo. Paul je juer bi o kod mene, a idui put kada doe, mislim da e trebati odvojiti malo vi e vremena za on o to bi trebao saznati. Boli me kada vidim koliko se vole, a to moja ki nastoji ne girati. Boli me i kada vidim koliko ljudi mogu biti beskrupulozni. Ti si kralj s vima njima. Kao si ikada mogao i pomisliti da bih te mogla voljeti, da bih mogla biti tvoja? To je isto kao da samovoljno izaberem pakao, a krenula sam u raj. T i si invalid, osjeajni invalid. Trebalo bi te sa alijevati, ali ti ni to nisi zaslu i o. Nema srce, ve santu leda. To vrijedi za sve, osim za tvoj novac. Njega si uvije k volio iznad svega, samo njega. Ima vremena da razmisli . Tri dana e biti dovoljna da ispravi ono to si uinio - rekla je, te ustala. Jo jednom je pogledala prema njemu. - Ne mo e sve kupiti novcem. Ja sam oiti dokaz da je to tako. Bogatija sam od tebe. Ja imam ljubav. To sam cijeli ivot i imala. ao mi je tvoje ene, doista mi ju je ao. Ona nije zavrijedila polovinu tvojeg bogatstva, ve cijelo. Za tri dana - rekla j e kruto. Uputila mu je jo jedna pogled, a zatim izi la iz njegovog ureda. Mogla je samoj seb i estitati na hrabrosti koju je pokazala. On nije zaslu io da se s njim razgovara n a drugaiji nain. Ucjena je jedini jezik koji on razumije. Ona je napravila ono to j e naumila, i jedino joj je preostalo da eka. Tri dana nisu vjenost. Ako on ne podu zme ni ta, poduzet e ona. To joj ne bi trebalo te ko pasti. *** Ve idueg dana, Paulov otac je posjetio Noru. Kad ga je vidjela, Nora je po eljela iz baciti ga iz ureda. On je bio posljednja osoba koju je eljela vidjeti. - to sada nije u redu? - podrugljivo ga je upitala. - Zar postoji jo nekakva ucjena koju ste zaboravili? - povisila je ton. - Ne. Do ao sam se ispriati, mada jo uvijek ne elim da moj sin bude s tobom, ako bu de s njim, neu ga raz-ba tiniti, niti u mu od ivota napraviti pakao - rekao je jedva uj nim glasom. - Ponijeli ste i ekove? - Nora se nije dala zbuniti. - Valjda bi mi sada trebali platiti da budem s njim, ili barem poku ati to uiniti - nikako se nije mogla naviknuti na promjenu koja je nastala kod njega. - Ne inim ovo iz ljubavi prema.tebi - hladno je rekao. - Nisam to ni pomislila. Nije mi bilo ni na kraj pameti. - Samo to - rekao je, i oti ao, isto onako brzo kao to je i do ao. Tek kada je izi ao, Nora ni ta nije mogla razumjeti. to sada? Za to je promijenio mi ljen je? Za to je ona patila onoliko koliko jest? Postavljala je sebi toliko pitanja, a li ni na jedno nije znala odgovoriti. to da radi? Nije mogla Paula nazvati, i nas taviti s njim kao da se ni ta nije dogodilo. To nije mogla ni u snu oekivati. Kako da objasni Paulu svoje pona anje, a da on ne sazna istinu? Nije ga mogla jedna dan voljeti, drugi ne, pa ga opet voljeti... To nije imalo nikakvog smisla. U rijeim a koje je ula od njegovog oca ne to je nedostajalo. On ju je najprije natjerao da s e rtvuje za ljubav, a onda joj je dao blagoslov da se ta ista ljubav i ostvari. A li, to je mogao slobodno i ne uiniti. Nije bilo povratka na staro, barem ne kada su njih dvoje bili u pitanju. Nasjela je, doista je naivno nasjela. Tek sada e pr olaziti pravi pakao. Odrekla se ljubavi ni zbog ega, doista ni zbog ega. Hir jedno g starca uni tio je sve ono u to je vjerovala. Tu no je uzdahnula. Srce joj se cijepa lo od tuge. Vi e nije mogla porei sve to je tvrdila. A i Paul je sigurno shvatio da

ga voli, ali kako da se pomiri s njim, a da ne oda njegovog oca? U glavi joj se nalazio pravi roj pitanja, ko mar bez kraja i poetka. Misli su joj lutale labirinto m, isto kao to je i njena ljubav lutala na taj nain. Glava ju je poela boljeti. U p osljednje vrijeme se toliko toga dogodilo da se ona jednostavno nije sna la. Spoj mladosti, naivnosti, ali i zaljubljenosti rezultirao je gubitkom svega do ega joj je stalo. Paul joj se nije javio. Jedva je odolijevala da ona ne napravi prvi k orak, ali nije mogla. Jednostavno to nije mogla uiniti. Bez obzira na silnu ljuba v koju je osjeala, bila je nemona. Najprije je radila sve da ga otjera od sebe, a sada bi ga htjela natrag. Bojala se da je to nemogue, i bilo je. Koliko god da je njegova ljubav bila velika, ona je svojim pona anjem ubila vei dio nje. Sigurno je imao lo e mi ljenje o njoj. Pona ala se kao razma eno deri te, poigravajui se osjeajima, a jedina istina je bila da je to radila samo zato to je bila prisiljena, i to ga je voljela vi e od iega na svijetu. Kad je stigla kui, majka ju je nep restano salijetala, postavljajui joj pitanja koja su Noru zaprepastila. - Jedno sam te trebala nauiti. Ljubav je ono to se dogaa izmeu dvoje ljudi, i svako uplitanje sa strane je suvi no. Tu ljubav treba uvati, boriti se za nju, a meni se ini da si ti samo izabrala krivi nain borbe - rekla je uz osmijeh, to je Noru iznenadilo. Gr na njenom licu bio je doista rjeit. - Ja se nisam ni borila - Nora je pora eno rekla. - Nisam imala sredstava za tu borbu - nastavila je. - Uvijek ih ima. Samo ponekad krivo postupimo, ali iz plemenitih namjera. - Moje pona anje nije bilo nimalo plemenito - Nora je skoro briznula u pla. - Mislim da jest. l ba se veliina tvoje ljubavi ogledava u tvojim postupcima. - Moja je ljubav pro lost - Nora je krenula u svoju sobu. Trebala joj je samoa, trebala je dobro razmisliti o svemu, i napokon se trebala p oeti miriti s injenicom da je njena ljubav doista pro lost. Njena majka je imala pra vo, ali ona nije znala pravi razlog njenog pona anja. Nije ga mogla znati. U trenu tku njenog najveeg oaja, zazvonio joj je mobitel. Kada je vidjela da je Paul zove, srce joj je naglo poskoilo, a zatim je njeno raspolo enje splasnulo. eljela je podii slu alicu, ali nije imala hrabrosti za to. Razum i srce su se borili, a to se u p osljednje vrijeme esto dogaalo. - Ne, neu - rekla je na glas. l nije podigla slu alicu. Nije to mogla uiniti. U iduih nekoliko dana ona je izbjegavala svaki kontakt s Paulom. lako je on nasto jao da joj se na sve mogue naine pribli i, to mu nije polazilo za rukom. Kad je Ange lina vidjela da se njih dvoje samo mue patnjom, a trebali bi u ivati u srei, pozvala je Paula da je posjeti. Bez Norinog znanja, ona mu je ispriala sve iz pro losti. P aul ju je slu ao bez rijei. Cijelo to vrijeme nije progovorio. S nevjericom je odma hivao glavom. Gotovo da je mogao zamisliti prizor kojeg mu je Norina majka tako i vopisno opisivala. Bio je tako ljut, i inilo mu se da nikada u ivotu ljutnja nije dominirala njegovim postupcima, ali bi u tom trenutku mogla. - Ne mogu vjerovati, ali znam da je to pona anje tako karakteristino za mojeg oca. Kako je mogao? Poku avao je mene ucijeniti, a kada je vidio da mu to nee poi za ruk om, drznuo se to isto uiniti i Nori. Sada njeno pona anje doista ima smisla. Trebal a mi se samo povjeriti, i zajedno smo trebali to prebroditi. Ona je ena uz koju elim provesti ostatak ivota, svidjelo se to mojim roditeljima, ili ne. Ne biram enu za njih, ve za sebe - iako mu je glas bio tih, u njemu je sve kljualo od bijesa. - Znam to znai voljeti, i znam kako izgleda kada ti to netko brani. Uinila sam sve da tvog oca uvjerim da grije i. ak se nisam libila ni ucjene

- njena je majka prasnula u smijeh. - Drago mi je da shvaa sr problema. Te ko mi je gledati Noru kako pati, a da ta patnj a uope nema smisla. Da je ti ne voli , nekako bih i razumjela, ali vi oboje izgarat e od silne ljubavi. Ponekad treba baciti kameni koji e pokrenuti lavinu, a vjerujem da e se vei dio te iste lavine sru iti na tvojeg oca. Ovo ti mo da nisam trebala rei, ali sam donijela takvu odluku, l doista osjeam olak anje nakon svega. Znam da je No ra tvrdoglava, i da bi ona prije umrla, nego pogazila ono to ti je izgovorila. Ja samo elim da ona bude sretna, samo to... - rekla je s uzdahom. - elje su nam iste - Paul je ustao. Neko vrijeme je samo stajao, a onda je kri om p ogledao na sat. Ubrzo e Nora zavr iti s poslom, i on ju je morao doekati. Trebali su razgovarati kao odrasli ljudi, otvoreno, i bez tajni. Ali, kako da nju uvjeri u to? Kako da joj poka e koliko je voli, a nakon ovog njenog postupka, vi e nije post ojao niti jedan traak sumnje kada je u pitanju njena ljubav. Ona ga je voljela do ista nesebino, ljubavlju koja je bila dragocjenija od svega to postoji na ovome sv ijetu. Osoba koja je u stanju rtvovati svoju sreu, za sreu voljene osobe, je osoba koju je on elio voljeti, i tu istu ljubav joj dokazivati do kraja ivota. - Idem do Nore - rekao je muklo., - Hvala vam - iskreno joj se zahvalio. - Znao sam da me voli, ali nisam znao to je posrijedi. Sada mi je sve jesno, da mi jasnije i ne mo e biti. Nakon tih rijei, pozdravio se s njenom majkom, i oti ao. Korak mu je bio lak. Sve u njemu lebdjelo je od sree. Nada koja je izbijala iz svakog njegovog pokreta dala mu je neka nova krila na kojima je elio zaploviti zajedno s Norom, jedinom enom k oju voli. Da, volio ju je vi e od iega na svijetu. Ako je njena ljubav pro la ispit, i njegova je. On je od samog poetka vjerovao da e sve biti u redu, i ta ga je vjer a i odr avala u posljednjih nekoliko tjedana. On se nikada ne bi odrekao te ljubav i, ba nikada. Ta je ljubav bila posebna, iako mu je u posljednje vrijeme priredil a vi e patnje, nego lijepih trenutaka. Sve ima svoju cijenu, a on se nadao da su o ni plaali zadnji veliki raun patnje kada je njihova ljubav bila u pitanju. Kad je do ao ispred zgrade u kojoj je radila, preostalo je jo samo par minuta do kraja radnog vremena. Dok ju je ekao, tijelo mu je bilo napeto poput strune. Toliko puta je u glavi slagao reenice kada nastupi njihovo pomirenje da je bio siguran da e njihov razgovor tei teno, ali kada ju je v idio, imao je osjeaj da su sve te reenice jednostavno potisnute u pretinac koji mu je u tom trenutku bio potpuno nedostupan. - Nora! - zovnuo ju je. Nora je zastala. Nekoliko trenutaka je samo gledala u njegovom pravcu, a onda je odmahnula glavom. - Nora! - ponovno ju je zovnuo. - Moramo razgovarati - rekao joj je, brzo joj prilazei. - O emu? - upitala je kratko, a Paul je imao osjeaj kao da ona samo eli pobjei. - Molim te - tiho ju je zamolio. - Samo ovaj razgovor, i vi e te neu salijetati. Samo to tra im od tebe. Duguje mi to, a to je najmanje to mogu oekivati od tebe. Nora je nekoliko trenutaka razmi ljala. Bilo joj je tako te ko. On je od nje tra io on o stoje ona eljela izbjei pod svaku cijenu. Sto da mu odgovori? Dok joj je na licu bio osmijeh, la an osmijeh, srce joj je plakalo od tuge. - Ti ne eli prihvatiti kraj - napokon je rekla, slegnuv i ramenima. - Idemo li? - rukom joj je pokazao prema svojem automobilu. Nora nije imala izbora. A nije imala ni to izgubiti. Po njegovim se rijeima dalo n aslutiti da je ovo kraj, da je ovo posljednji razgovor koji e se odvijati izmeu nj ih. Da je mogao zaviriti u njeno srce, nikada ne bi pomislio da joj nimalo nije stalo do njega. - U redu - napokon je pristala. Dok su se vozili, Nora je neprestano gledala kroz prozor. Nijedno od njih dvoje nije progovorilo niti jedne rijei. A to su i mogli rei, oi su govorile ono to usne ni su, srce je uzbueno kucalo, to od straha, to od osjeaja koje su probudili jedno u dr ugome. im je nai ao na prvo osamljeno mjesto, Paul je zaustavio automobil. im je uti hnuo rad motora, okrenuo se prema njoj. Nekoliko ju je trenutaka samo promatrao, i nakon nekog vremena Nora je osjetila nelagodu zbog njegovog prodornog pogleda

. - Voli li me? - iznenada ju je upitao. Nora se na la u neprilici. Ako mu odgovori istinu, to ne bi bilo dobro za nju, a ako mu sla e, to je u posljednje vrijeme samo i radila, ovo e onda biti kraj, dojsta kraj, bez imalo nade. - to da ti odgovorim na to pitanje? - poku avala je dobiti na vremenu. - Sto bi rekla kada bih ti rekao da znam istinu? - na njegovom se licu ukazalo n e to nalik na osmijeh. Nora je zanijemila. Ovo ni u snu nije oekivala. Kako je mogao znati istinu? Odakle ju je saznao? Osjeala se kao da je u klopci, i nije znala kako da reagira. - Istinu? - pogledala je prema njemu. U oima joj se nazirao strah. Trebalo joj je nekoliko trenutaka dok se barem malo uspjela pribrati. - Istina uvijek ima nekoliko lica - kruto je rekla. - Ali ja znam onu koja te je udaljila od mene-tiho je rekao. - Ni ta ti ne zna - slaba no se branila. - Mo da je nisam trebao saznati, ali zahvaljujui tvojoj majci, saznao sam mnogo vi e nego to sam ikada mislio da u saznati. - to moja majka ima s ovim? - zaprepa teno je upitala. - U pitanju je njena ki, a samim tim ona ima pravo da ispravi gre ku koju je moj ot ac napravio. Ne mogu nikako shvatiti za to te je poku ao udaljiti od mene? Da me ima lo poznaje, on bi trebao znati da bez tebe ne elim ni ivjeti, da si ti vrijednija od zraka kojeg udi em, i da mi bez tebe ivot jednostavno nema smisla, niti ljepotu koju bi trebao imati. Samo uz tebe se osjeam ivim, a kad bih bio siguran da i ti o sjea isto... nitko ne bi bio sretniji od mene, doista nitko - tiho je govorio, a u glasu mu se osjeala sva ta silna ljubav o kojoj je govorio. Nora nije mogla prozboriti niti jedne rijei. Da, on ju je odavno uvjeravao u ljub av u koju ona ni u jednom trenutku nije ni posumnjala. Da, znala je da je voli, a to ju je najvi e i boljelo. Voljeli su se, a nisu mogli biti zajedno. Je li mogue da je ovo znailo preokret, i da e napokon biti zajedno? Ipak se bojala pomisliti na to. Kod njih je ljubav varirala iz trenutka u trenutak. Tako je bilo od samog poetka. - to ti osjea ? Trebam li te uope to pitati? - glas mu je pucao od emocija. - to osjeam? - Nora je jo uvijek bila pod dojmom njegovih rijei koje je izgovorio pr ije nekoliko trenutaka. - Osjeam da sam zbunjena - rekla je ono to je on najmanje oekivao. -1 ja isto, ali to nije osjeaj koji bi trebao dominirati. Osjeam mje avinu ljubavi i bijesa. Kad se sjetim to je moj otac mogao uiniti, i skoro da je uspio u svojem n aumu, dolazim u isku enje da uinim... - ni sam nije znao to bi mogao uiniti, ni na ko ji nain da iskali bijes i razoarenje zbog njegovog postupka. - On me samo ne eli pored sebe - Nora je tiho rekla. - To je samo tvoja verzija prie, a druga je da on ne mo e podnijeti ki ene koja nikad a nije bila njegova, i to pored sebe. Ti bi ga uvijek podsjeala na njegov neuspje h. Nevjerojatno slii na majku, a to je mo da njega i ponukalo da se odva i na taj kora k, mada on nikada nije imao obzira prema neijim osjeajima. On kao da je operiran o d njih. Na svu sreu, nimalo nisam nalik na njega. Tako malo je nedostajalo da uspije, tako malo. .. l kada pomislim na to, cijeli se naje im. Nora - rukom ju je pomilovao po licu. Drugom je uzeo njenu ruku na kojoj je jo uvijek bio prsten. - Nadam se da... - zastao je. - Jo uvijek mi nisi rekla to osjea prema meni? - podsjetio ju je. - to bih mogla osjeati? - tiho je upitala. Njegov bezazlen dodir bio je dovoljan d a u njoj pokrene lavinu osjeaja, i da sve ono to je ona tjednima potiskivala u seb i, u samo jednom trenutku ispliva na povr inu. Trudila se da ne zaplae u tom trenut ku. Bile bi to suze sree, prve nakon toliko vremena. - Ne znam. Bilo bi lijepo kada bi osjeala ono to bih ja volio da osjea - rekao je uz neodoljiv osmijeh, onaj u kojeg se ona zaljubila od prvog trenutka. - l osjeam, i to mnogo vi e od toga - rekla je mirno, opu teno i s nadom. - Onda e se udati za mene? - nadom je upitao.

- Volim te. Mada mi nee nimalo ugodno biti u prisustvu tvojeg oca, ali sam za lju bav u stanju sve podnijeti. Ne znam. Poku avam ga razumjeti, ali shvatiti. Kad mal o bolje razmislim, mo da on ne zna drugaiji nain da se bori s avetima pro losti. Mo da b ih se i ja tako pona ala da sam ostala bez tebe - poku ala ga je braniti, ali joj je to te ko polazilo za rukom. Njene su rijei zvuale neuvjerljivo, ali i velikodu no, lako je on u tom trenutku bio bijesan na svojeg oca, njene rijei su ga raznje ile. Ona je bila primjer osobe kakvu je elio zadr ati pored sebe, i to do sam og kraja svojeg ivota. - Znai li to da e se napokon udati za mene? - uporno je elio saznati odgovor na pita nje koje ga je najvi e muilo. - Ali samo uz jedna uvjet. Nikada vi e ni ta od tebe neu skrivati, a to oekujem i od tebe. Nisam bila iskrena, i nisam te eljela okrenuti protiv tvojeg oca. To sebi n ikada ne bih oprostila. Zato sam i nastojala odvojiti se od tebe. Samo zbog veli ke ljubavi koju sam osjeala prema tebi, samo zbog nje sam se i odrekla sree. elje la sam da ti bude sretan, samo sam to eljela, a za mene i nije bilo va no. - Ludice moja. Zar ti nije jasno da ja mogu biti sretan samo kada si ti pored m ene? Kako bih mogao biti sretan bez tebe? To je nemogue, l ne elim da to jo jednom provjeri . Mislim da smo dovoljno lutali labirintima tuge, boli, i da je krajnje v rijeme da napokon uemo u rajski labirint ljubavi - osmijeh mu nije silazio s usan a. Privukao ju je u zagrljaj. Osjeao je kako joj srce uzbueno lupa. Samo ljubav mo e na tjerati to isto srce da poskakuje od sree. A oni su te ljubavi imali neizmjerno m nogo, a to e cijeli ivot jedno drugom dokazivati. Bio je tako sretan, a tako malo mu je za tu sreu trebalo. Samo ljubav voljene ene, a to je napokon imao onako kako je elio Njihova su srca kucala kao jedno, kucala su s vjerom, s nadom koju u posljednje vrijeme nisu ni mogli imati. Sudbina se poigrala s njima. Dala im je da upoznaju patnju, da bi njihova ljubav dobila na vrstoi, da bi napoko n shvatili da trebaju vjerovati samo jedno drugom, jer je to jedina garancija za opstanak ljubavi. Napokon su izi li iz labirinta patnje, napokon su shvatili da l jubav ponekad zna i boljeti, ali isto tako ta ljubav mo e biti kao duga poslije ki e , velianstvena, neponovljiva, onakva kakva je njihova bila. Napokon su mogli planirati budunost, imali su razloga za to. Njihova e ljubav usko ro biti okrunjena brakom, bit e biser brane krune, a nakon svega to su pro li, tu ist u ljubav e sauvati zauvijek. Ljubav pronae nain da prijee sve prepreke, pronae izlaz iz labirinta, jer je ljubav jedini osjeaj koji mo e dvoje ljudi spojiti za vjenost. Samo ona mo e natjerati da se sanja otvorenih oiju, i da se vjeruje ak i u ono to je ponekad nemogue. A oni su nem ogue pretvorili u prelijepu stvarnost, i nadali su se da e tako zauvijek i ostati. KRAJ