You are on page 1of 232

Naslov izvornika Linda Howard KILLING TIME Copyright 2005 by Linda Howington Copyright za Hrvatsku Naklada Uliks, 2007.

7. Sva su prava pridrana. Nijedan dio ove knjige nije doputeno umnaati i prenositi na bilo koji nain bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava. Nakladnik NAKLADA ULIKS avalsko 17 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069 Za nakladnika Silvano Franikovi Urednik Miro Boi Prijevod Katarina Travai Lektura Meri Farac Jemri Dizajn naslovne strane Naklada Uliks, Rijeka Priprema za tisak i tisak mtg-topgraf, Velika Gorica, rujan 2007. ISBN 978-953-7306-14-4

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA RIJEKA UDK 82i.m(73)-3i=i63.42 Karike zloina / Linda Howard ; prevela Katarina Travai. - 1. izd. - Rijeka : Naklada Uliks, 2007. Prijevod djela: Killing time. ISBN 978-953-7306-14-4 111011079

LINDA HOWARD

Karike zloina
S engleskog prevela Katarina Travai

ULIKS Rijeka, 2007.

Prolog

SUDNICA OPINU PEKE, KENTUCKY I NI.IUCNJA 1985.


NI HIMNA OD PEDESETAK LJUDI STAJALA JE I GLEDALA ZAKAPANJE VREMENSKE

kapsule pokraj stijega ispred zgrade Opinskoga suda. Prvi je dan Nove godine bio hladan i vjetrovit, a iz olovnog su neba neprestano sipile sitne pahuljice. Gotovo polovicu skupine inile su osobe koje su zbog posla, ambicija ili slinih veza morale biti tamo: gradonaelnik i vijenici, sudac, etiri odvjetnika, erif, naelnik policije, ravnatelj srednje kole i trener ragbija. Bilo je i nekoliko ena: gospoa Edie Proctor, ravnateljica kole, te supruge politiara i odvjetnika. Bio je tu i izvjestitelj mjesnih novina koji je pisao biljeke i fotografirao, jer je novinska kua bila malena i nije si mogla priutiti profesionalnog fotografa. Kelvin Davis, vlasnik eljezarije, stajao je po strani sa svojim petnaestogodinjim sinom. Oni su bili tu samo zato to je sudnica bila tono preko puta eljezarije iznad koje su ivjeli, a i zato to novogodinja utakmica jo nije bila poela pa nisu imali to raditi. M ladi Knox, visok i vitak, pogrbioje ramena na hladnoi i prouavao lica svili nazonih. Bio je neobino pronicav zbog ega su se odrasli oko njega ponekad osjeali nelagodno, no nikad nije upadao u nevolje. Pomagao je Kelvinu u eljezariji nakon kole, imao je dobre ocjene i uglavnom je bio omiljen meu svojim vrnjacima. Sve u svemu, Kelvin se smatrao sretnim to ima takva sina. Doselili su se u Pekesville iz Lexingtona prije devet godina. Kelvin je bio udovac, a namjeravao je to i ostati. Volio je svoju suprugu, naravno, ali brak je zahtijevao puno posla, a on nije elio sve to prolaziti ponovo. Povremeno je izlazio s raznim enama uz koje se nije elio previe vezivati kako one ne

bi razmiljale o neem ozbiljnijem. elio se brinuti za Knoxa tijekom srednje kole i koleda, a onda kasnije, moda, razmisliti o braku, no sada mu je bilo vano samo sinovo odrastanje. "Trinaest", rekao je Knox odjednom, tihim glasom. Tamne su mu se obrve zbog grimase gotovo spojile. "to trinaest?" "Stavili su trinaest predmeta u kapsulu, a u novinama je pisalo da e ih biti dvanaest. Pitam se to je bila jo ta jedna stvar." "Siguran si da ih je bilo trinaest?" "Brojio sam." Naravno daje Knox brojio. Kelvin je uzdahnuo u sebi; zapravo nije sumnjao u broj predmeta. inilo se da Knox sve primjeuje i provjerava dvaput. Kako je u novinama pisalo da e dvanaest predmeta biti stavljeno u vremensku kapsulu, Knox je brojio da vidi jesu li novine bile u pravu ili, kao u ovom primjeru, nisu. "Pitam se to je bila trinaesta stvar?" ponovio je Knox dok je promatrao vremensku kapsulu. Gradonaelnik je stavljao kapsulu - to je zapravo bila metalna kutija, pomnjivo omotana u vodootpornu plastiku - u rupu koja je bila iskopana prethodnog dana. Gradonaelnik je rekao nekoliko rijei zbog ega su se ljudi oko njega nasmijali, a zatim je trener poeo lopatom bacati zemlju preko kutije. Za samo jednu minutu napunio je rupu i lopatom poravnao tlo. Preostalu zemlju nije nabacao na hrpu. Gradonaelnik i jedan vijenik podignuli su malenu granitnu plou na kojoj je bio graviran datum dananjeg dana i dana za tono sto godina, kada bi se vremenska kapsula trebala otvoriti, a zatim su je ispustili, na svjeu zemlju. Zasigurno su planirali poloiti granitnu plou na primjeren nain kako bi izvjestitelj sve zabiljeio kamerom, no oito ih je teina ploe iznenadila pa su je ispustili zbog ega ploa nije pala ravno, nego na stranu. Trener je kleknuo na smrznuto tlo i objema rukama pogurao plou na pravo mjesto. Izvjestitelj je fotografiranjem zabiljeio cijeli dogaaj. Drhtei, Knox je nemirno prebacivao teinu s noge na nogu. "Pitat u", rekao je iznenada i ostavio Kelvina te krenuo za izvjestiteljem kroz skupinu ljudi koji su poeli odlaziti.

Uzdahnuvi, Kelvin gaje slijedio. Ponekad mu se inilo daje Knox vie nalik na buldoga nego na djeaka jer kada bi ga to zaokupilo ne bi odustao dok to ne bi istraio. "Kako to misli?" uo je Kelvin izvjestitelja, Maxa Brownin- ga, koji je zbunjeno gledao u Knoxa. "Vremenska kapsula", objanjavao je Knox. "U novinama je pisalo da e biti dvanaest predmeta, ali u nju ih je stavljeno trinaest. Brojio sam. elio bih znati stoje trinaesti predmet." "Bilo ih je samo dvanaest. Ba kao stoje pisalo u novinama." "Brojio sam", ponovio je Knox. Nije se svaao, ali je bio odluan. Max je bacio pogled na Kelvina. "Hej!" rekao je u znak pozdrava, a zatim slegnuo ramenima prema Knoxu. "ao mije, ne nnjgu ti pomoi. Nisam vidio nita drugo."

Knox je okrenuo glavu i otro pogledao lea gradonaelnika koji je odlazio. Ako mu Max ne moe pomoi, otii e do onoga tko moe. Prije nego je krenuo u potjeru, Kelvin ga je zgrabio za jaknu. "Nemoj gnjaviti gradonaelnika", rekao je blagim glasom. "Nije toliko vano." "Samo elim znati." "Pa pitaj trenera sljedeeg ponedjeljka kad pone kola." "To je est dana!" rekao je Knox uasnut to e morati ekati tako dugo da bi saznao ono to moe odmah. "Vremenska kapsula nikamo ne ide", odgovorio je Kelvin pogledavajui na sat, "a utakmica samo to nije poela. Idemo." Ohio je igrao protiv June Kalifornije i Kelvin je navijao za Buckeyse jer je suprug njegove najmlae sestre igrao za Junu Kaliforniju prije desetak godina, a kako je on mrzio toga gada, uvijek je navijao za onoga tko je igrao protiv Trojanaca. Knox je pogledao uokolo i namrtio se kada je vidio da mu je gradonaelnik nestao iz vidokruga i da je trener odlazio u svome automobilu. Gospoa Proctor, ravnateljica, razgovarala je s visokim ovjekom kojeg Knox nije poznavao, a osim toga nije joj ni elio prii jer je izgledala ogoreno i umjetno s previe minke koja je popunjavala bore na njezinu licu. Nezadovoljan, slijedio je tatu do eljezarije. Naalost, nikada nije uspio pitati trenera to je jo bilo stavljeno u vremensku kapsulu jer je sljedeeg jutra trener Howard Easley pronaen kako visi na stablu u stranjem dijelu dvorita. Nije bilo poruke, no policija je rekla daje rije o samoubojstvu jer se trener rastao prole godine i bezuspjeno pokuavao nagovoriti bivu suprugu da mu prui jo jednu priliku. Visio je tamo dovoljno dugo da se potpuno ohladi i da snijeg prekrije glavu i ramena. Trenerovio samoubojstvo izbacilo je sve misli o vremenskoj kapsuli iz Knoxove glave. Kada je uo o snijegu na trenerovoj glavi, otiao je u knjinicu potraiti sve o mrtvakoj ukoenosti i o lome koliko treba da se tijelo ohladi. Bilo je mnogo mogunosti, ukljuujui i onu da se zbog vjetra tijelo hladi bre, ali ako je dobro pretpostavio, trener je tamo visio od ponoi.

Oaran, nastavio je tragati, a zanimanje mu je privlaio niz injenica dok je savladavao tehnike istraivanja. Ovo je ba zakon, pomislio je. Svialo mu se. Odgonetanje slagalice pomou sitnih dijelova dokaza - upravo je u tome i inae uivao. Ma kakvo preuzimanje eljezarije: on je elio biti muijak. 27- L.II'NJA 2005. " 111;.;, KNOX, TKO JE ISKOPAO ONU RUPU UZA STIJEG?" Knox je podignuo pogled s izvjea kojeg je pisao. Kao glavni opinski istraitelj imao je svoj ured, premda je bio malen i pre- l rpan. Zamjenik Jason MacFarland virio je kroz otvorena vrata s izrazom blage znatielje na pjegavu licu. "Koju rupu uza stijeg?" "Kaem ti, uza stijeg je rupa. Mogao bih se zakleti da nije bila tamo juer popodne kada mije zavrila smjena, ali sada je tamo." "Hah..." Knox sije protrljao eljust. On sam nita nije primijetio jer je parkirao iza sudnice kada je doao u etiri i trideset ujutro da bi rijeio gomilu papirologije. Mio je budan cijele noi i preumoran da bi ita primijetio i da je proao pokraj navodne rupe. Budui daje sjedio za stolom tri sata, pomislio je da bi mogao protegnuti noge. Uzevi svoju alicu s kavom, koju je napunio dok je prolazio pokraj aparata za kavu, izaao je sa zamjenikom MacFarlandom na pomona vrata, a zatim obiao jednu stranu sudnice od crvene opeke. Novi je dan donio plavo nebo bez oblaka, a gusta, zelena trava bila je mokra od rose. areno proljetno cvi jee raslo je na pomnjivo odravanim gredicama. Knox bi teko nabrojio sve vrste tog proljetnog cvijea. Znao je prepoznati rue i sunovrate. Sve ostalo spadalo je u opu kategoriju 'cvijea'. Sudnica se otvarala u osam sati i stranje se parkiralite brzo popunjavalo automobilima zaposlenika. erifov je odjel imao posebno krilo s desne strane suda, a opinski je zatvor zauzimao dva gornja kata peterokatnice. Zatvorenici su dobacivali opaske zaposlenicama i posjetiteljicama suda sve dok opina nije na prozore ugradila ploe koje su onemoguivale zatvorenicima pogled na parkiralite, a proputale su dovoljno zraka i svjetlosti. Stijeg je bio u lijevome prednjem kutu na trgu sudnice; s obje su strane kuta bile klupe okrenute prema ulici, dok su druge bile uz uredne cvjetne gredice. Danas nije bilo vjetra pa su zastave mlitavo visjele. U dnu stijega

bila je povea rupa: iroka otprilike jedan metar i duboka neto vie od pola metra. Knox i zamjenik ostali su na ploniku; odakle su sve mogli vidjeti. Granitna je ploa bila okrenuta naopako i leala je na travi. Zemlje je bilo vie nego to je trebalo da bi se iskopala jednostavna rupa. "To je bila vremenska kapsula", rekao je Knox i uzdahnuo. Premda je ovo sliilo tipu sranja kakvo bi napravili srednjokolci, oduzimalo mu je mnogo vremena kao i svaki drugi zloin. "Kakva vremenska kapsula?" pitao je MacFarland. "Vremenska kapsula bila je zakopana... k vragu, bilo je to prije dvadeset godina, 1985. Gledao sam kako je zakapaju na Novu godinu." "to je bilo u njoj?" "Ne sjeam se, ali tada mi se inilo da nije bilo nita vrijedno. Stvari poput novina, godinjaka, neto glazbe i slino." Meutim, sjeao se da u novinama nije bilo popisano sve to je stavljeno u kapsulu i jo uvijek je bio ljut zbog toga. "Grupa klinaca, najvjerojatnije", rekao je MacFarland. "Mislili su da bi bilo zabavno ukrasti vremensku kapsulu." "Aha..." Iz navike, Knox je pregledao okolno tlo. U rosi nije bilo otisaka stopala, to je znailo da su vandali napali ranije. Popeo se na jednu od klupa da bolje vidi. "Hm..." progunao je. "to je?" "Nita. Nema tragova." S obzirom na to kako je zemlja razbacana uokolo, negdje je l rebalo biti barem djelominih otisaka. Ali zemlja je izgledala kao da je izletjela s mjesta, a ne kao daje netko kopao i razbacao je lopatom. Imao je jako dobar pogled s klupe jer stijeg nije bio udaljen vie od tri metra od nje pa uistinu nije mogao previdjeti neki otisak. Jednostavno ih nije bilo. MacFarland se popeo na klupu pokraj njega. "Ma vidi ti to", rekao je nakon to je buljio u tlo barem trideset sekundi. "Kako im je to uspjelo? Pitam se." "Samo Bog zna." Ipak e saznati. Kako je opinski zatvor smjeten u zgradi suda, na svakom je kutu zgrade bila sigurnosna kamera, skrivena ispod crjepova i

obojana da se stopi sa zgradom. Onaj tko nije znao da su kamere tamo, teko bi ih primijetio. Premda je jo trebao zavriti izvjee, nedostatak otisaka oko stijega potaknuo je njegovu znatielju. Morao je saznati kako su mali huligani uspjeli iskopati vremensku kapsulu tono ispod uline svjetiljke koja ih je osvjetljavala, a da ih nitko nije vidio i da nisu ostavili tragova na zemlji. Moda Prva avenija, ulica tono ispred zgrade suda, nije bila ba prometna u sitnim satima, ali je ophodnja uvijek kruila uokolo. Netko je trebao neto vidjeti i to prijaviti. Pogledao je na drugu stranu ulice prema eljezariji gdje je neko ivio s ocem. Nakon to je otiao studirati tata je konano poeo ozbiljno izlaziti i ponovo se oenio prije otprilike deset godina. Knoxu se Lynette sviala i bilo mu je drago to Kelvin vie nije sam. Lynette nije eljela ivjeti iznad eljezarije pa su kupili kuu u predgrau. Da Kelvin jo ivi tamo, pomislio je Knox, nikakva djeurlija ne bi uspjela napraviti bilo to, a da Kelvin to ne primijeti, jer je njegova spavaa soba gledala na trg. "Stavi traku oko mjesta da ljudi tuda ne gaze", uputio je MacFarlanda. MacFarland je mogao rei da tamo nije bilo niega osim rupe i da nestala vremenska kapsula i nije bila od neke osobite vanosti koja bi opravdala istragu, no bez obzira na to, kimnuo je. Govoriti Knoxu kada da odustane bio je erifov posao, a ne njegov. Osim toga, Knox je zabavljao zamjenike koji su se ponekad kladili koliko e daleko otii u rjeavanju problema. On i MacFarland vratili su se oko suda do erifova odjela, gdje su se rastali. MacFarland je otiao obaviti svoj zadatak, a Knox je otiao u zatvor, odakle se upravljalo nadzornim kamerama. Kamerama je upravljala visoka ena otra pogleda koja se zvala Tarana Wilson i koja je ozbiljno shvaala svoj posao. Crte lica bile su joj otre i jake, koa boje stare bronce i imala je smei pojas u borilakim vjetinama. Knox je bio gotovo siguran da bi ga mogla ispraiti. Budui da pametan ovjek nikada ne prilazi kraljici bez darova, Knox je uzeo kremom punjenu krafnu iz kuhinje, ulio svjeu kavu u dvije alice te s darovima u ruci krenuo uza stepenice. Morao je stati i identificirati se, a nakon toga je bio puten u zatvorske prostorije. Zatvorske su prostorije bile na katu iznad, a pristup tom katu bio je strogo nadziran. Bijega iz zatvora nije bilo ve petnaestak godina. No,

injenica je bila da u Opinskom zatvoru okruga Peke nije bilo tekih sluajeva jer su oni bili u dravnom zatvoru. Vrata Taranina ureda bila su otvorena, a ona je koraala ispred niza od deset crno-bijelih monitora. Rijetko je sjedila; inilo se da je uvijek u pokretu, kao da je u njezinu vitkom, miiavom tijelu bilo previe energije da bi mirno sjedila. "Hej, T.!" pozdravio ju je Knox dokje ulazio i pruao joj alicu kave. Sumnjiavo je pogledala alicu, a zatim ponovo usmjerila pogled prema monitorima. "to je to?" "Kava." "Zato mi nosi kavu?" "Da mi se smiluje. Bojim te se." Zbog te gaje izjave pogledala svojim tamnim, suenim oima. "Laljive." "Dobro, pa stvarno mi se svia i ovo je nain da te smek- am." Lagano se osmjehnula. Uzela je alicu kave i srknula te nastavila prouavati monitore. "Moglo bi ti i upaliti da se moje sestre i ja nismo zaklele da emo se kloniti bijelih djeaka." Uzdahnuo je te joj pruio krafnu. "I ovo je za tebe." "Sada se bojim da si ozbiljno mislio ono o smekavanju, no za to treba vie od krafne." "Punjena je kremom." "A, dobro onda, moda u morati ponovo razmisliti o svome poloaju." Zgrabila je krafnu i otkinula velik zalogaj, zbog ega je na obje strane tijesta poela izlaziti bijela krema. Polizala ju je da ne padne na pod, a itavo to vrijeme pazila je na monitore. "Dakle, to mogu uiniti za tebe?" "Vidi stijeg?" pitao je, pokazujui na prvi monitor. "Da, to s njime?" "Ispred njega je rupa, na mjestu na kojem je bila zakopana vremenska kapsula." "Bila?" "Netko ju je sino iskopao."

"Kurvin sin. Netko je ukrao nau vremensku kapsulu? Nisam znala daje imamo, ali to nema veze." "Moram pogledati sinonju vrpcu." "Odmah stie. To je ba otrcano - ukrasti gradsku vremensku kapsulu." Ubrzo je Knox sjedio pred rezervnim monitorom i pregledavao nadzornu vrpcu gledajui sve unatrag. Vidio je MacFarlanda i sebe prije nekoliko minuta, a zatim je vrijeme teklo unatrag do zore. Promet je bio rijedak, ba kao to je i oekivao,. Meutim, nije oekivao da nee vidjeti nikoga tko se pribliava stijegu i kopa rupu. Nijedna se osoba nije pribliila. Pregledavao je jo unatrag, a zatim je zaustavio vrpcu i namrtio se. "Naao si pokvarenjaka?" pitala je Tarana ne gledajui ga, jer je pratila svoje monitore. "Ne." Pozorno gledajui zaustavljenu sliku, jasno je vidio daje granitna ploa na mjestu u osam i trideset sati naveer. Bogata zelena trava bila je uredno pokoena oko nje. "Kako misli ne?" "Mislim da nisam nikoga vidio." "Nemoj mi, molim te, rei da je netko iskopao tu kapsulu prije tjedan dana, a da nitko od vas to nije primijetio." "Prema tvojoj vrpci jo je bila tamo juer kada je sunce zalazilo." Okrenula se i pogledala u sliku. "Ako je bila tamo juer, onda onaj tko ju je uzeo mora biti na vrpci." "Nikoga nisam vidio", strpljivo je ponovio i premotao do zore da joj pokae. Kada je zaustavio vrpcu, vidjeli su rupu ispod stijega i granitnu plou baenu po strani. Namrtila se i obrve su joj se sakupile. "Probaj ponovo!" naredila je zauzevi mjesto iza njega. Ponovo je premotavao vrpcu, no ovaj ju je put zaustavljao da bi vidio kada se vandalsko djelo prvi put pojavilo. U 2.30 rupa je bila lamo. Kada je ponovo zaustavio,vidio je dau 1.53 rupe nije bilo. "Sada pusti bez ubrzavanja", rekla je i privukla stolac. Bacila je pogled na svoje monitore, a zatim usmjerila pozornost 11a vrpcu ispred sebe. Knox je pritisnuo play i brojilo vremena je krenulo, sekundu /.a sekundom. Sedam minuta nakon toga rekao je: "Sranje, to je to bilo?"

Kratak bijeli bljesak obasjao je ekran. Zatim je nestao, ba L io i kapsula. Zaustavio je vrpcu, premotao ju natrag, a zatim ponovo pritisnuo play. Vrpca se premotala tri minute unatrag. Dogodilo se isto. Tlo je bilo normalno, zatim se vidio bijeli bljesak, a kada je nestao, kapsule nije bilo. "Netko prka po mojoj kameri", rekla je Tarana ozbiljnim glasom. "Mislim da ne", inrtei se, Knox je ponovo malo premotao vrpcu. "Gledaj vrijeme." Zajedno su gledali kako sekunde odmiu. U 2.00 bijeli je bljesak ispunio ekran. U 2.01 bljesak je nestao i kapsule vie nije bilo. "To je nemogue!" prasnula je Tarana skaui na noge i od- gurujui svoj stolac. Okrenula se i pogledala u sve monitore. "Ako netko prka po toj kameri, moe prkati i po svima ovima, a to se nee dogoditi." Knox je tiho ponovo pogledao dio vrpce. Nije primijetio bljesak kada je premotavao vrpcu. Ali definitivno je bio tu, a granitna ploa koja je bila na mjestu prije bljeska, nakon njega je bila pogurana sa strane s tamnom rupom ispod stijega. Premotao je vrpcu do kraja. Prola su dvadeset i etiri sata otkako je uao ovamo i isto toliko prije nego je Tarana zaustavila vrpcu. Nije znao je li tko mogao prkati po vrpci, a da ne pobrka vrijeme, i je li bilo mogue to uiniti a da nitko ne ue u ured. U tom sluaju skupina srednjokolaca nikako nije mogla biti odgovorna. Poekao se po bradi. Pretpostavljao je da bi mogao izmjeriti vrijeme vrpce, ali to bi trajalo dvadeset i etiri sata i bilo bi mu uasno dosadno. Postojao je laki nain da se sve razjasni. Tarana je iza njega koraala naprijed-natrag, ljutito izdiui i mrmljajui psovke. Knox je, vidjevi je takvu, alio onoga tko e sljedei ui na njezina vrata. U nedostatku tone mete mogla bi se iskaliti na bilo kome tko joj bude pri ruci. "Idem u eljezariju", rekao je odgurujui stolac i uzimajui svoju alicu kave. "eljezariju? Zato ide u eljezariju? Ne moe samo tako uetati ovdje i pokazati mi da je netko prkao po mojim kamerama, a zatim ietati i otii kupiti avle. Sjedni!" "I tata ima nadzorne kamere", rekao je Knox. "Jedna je od njih usmjerena prema vratima."

"Pa?" prasnula je, a zatim shvatila. "A, kuim. Staklena vrata, veliki stakleni izlog, tono preko puta stijega." Namignuo joj je dok je izlazio. Prelazei ulicu, vidio je daje na trgu uurbano; ljudi su dolazili na sud rjeavati probleme poput kazni za parkiranje, vozakih dozvola, registracije plovila. Neke su trgovine bile otvorene, ukljuujui eljezariju; ostale su se otvarale u devet. MacFarland je bio lijepo obiljeio mjesto zloina. Okruio je vrpcom dobrih dvadesetak metara u svim smjerovima od stijega, zbog ega je blokirao plonik, pa su ljudi morali prolaziti okolo. Kada je Knox uao, oglasilo se zvono iznad vrata pa je Kelvin podigao pogled dok je posluivao muteriju. "Bit u s tobom za minutu, sine", rekao je. "Ne mora uriti." Gledajui gore, Knox je vidio nadzornu kameru i pratio njezin smjer. Ba kao to je i mislio, stijeg je bio gotovo u sredini nasuprot ulaznim vratima. Tko god bio odgovoran za vandalizam mogao je nekako blokirati nadzornu kameru na zgradi suda, premda nije znao kako, ali ova je kamera bila u trgovini i po njoj se nije moglo prkati. Muterija je otila i Knox je priao ocu. "Moram pogledati vrpcu iz tvoje nadzorne kamere", rekao je Kelvinu. Kimnuo je te se okrenuo prema prozoru. "Netko je sino iskopao vremensku kapsulu i nekako blokirao kameru na sudu. Mislim daje tvoja kamera mogla zabiljeiti dogaaj." Kelvin je pogledao u kameru i pratio njezin smjer isto kao i Knox prije njega. "Pretpostavljam. Pitao sam se emu sva ona uta vrpca. To je vremenska kapsula ije smo zakapanje gledali, je 1' da?" "Ista ta. Osim ako je nisu iskopali i zakopali drugu, a da ja ne znam za to." "Devetsto osamdeset pete. Juna Kalifornija osvojila je prvenstvo i morao sam sluati onu gnjidu od Aarona itavu godinu." Kelvin je uvijek zvao svog ogora Aarona 'gnjida od Aarona' - naravno, nije ga ba volio. Posegnuvi pod pult, izvukao je vrpcu i pruio je Knoxu. "Izvoli." "Ne znam kada u ti je vratiti." "Ne brini se za to. Imam rezervnu."

S vrpcom u ruci Knox se vratio u svoj ured u kojem je imao malen televizor s ugraenim videom. Ukljuio ga je i ubacio vrpcu. S daljinskim u ruci, premotavao je traku otprilike do pravog vremena, a zatim je namjestio na 1.59. Premda pojedinosti nisu bile jasno vidljive i staklo je malo izobliilo sliku, mogao je razaznati granitnu plou na mjestu na kojemu je trebala biti. Pritisnuo je play i gledao. Satovi su se uvijek razlikovali pa nije imao pojma koliko e tono morati gledati. U 2.03.17 pojavio se bijeli bljesak. Knox se uspravio na stolcu i buljio u ekran. U 2.03.18 bljesak je nestao. Sada je blijeda granitna ploa leala po strani i zemlja je bila razbacana. "Pakao!" rekao je tiho. "to se to k vragu dogaa?" 2

POZORNIJA ISTRAGA MJESTA NIJE NITA OTKRILA. GRANITNA PLOA BILA JE polirana na strani na kojoj su bili gravirani datumi, ali pomno praenje nije otkrilo nikakve otiske prstiju. Definitivno nije bilo tragova stopala. itava je pojava bila udna. Knox vie nije bio jedini znatieljnik. Tarana je bila bijesna jer je jo uvijek bila uvjerena da je netko prkao po njezinim nadzornim kamerama premda joj je Knox pokuavao rei da je i kamera iz trgovine njegova oca takoer zabiljeila bijeli bljesak i nita vie. Pokuat e ponovo kad se malo smiri. MacFarland je svima govorio kako je vidio rupu prolazei tuda na posao; drugi su primijetili rupu, ali tome nisu pridavali pozornost. A daje uz rupu lealo tijelo, to bi ve bilo neto drugo, ali rupa u tlu nije se inila ba jako sumnjivom. Opina Peke bila je malena i nije bila kolijevka kriminala. I'ekesville je imao dvadeset tri tisue stanovnika i bio je dovoljno velik da ima neke luksuze koji se ne mogu nai u manjim gradovima, ali ne i dovoljno velik da privue bande ili sotoniste ili bilo to egzotino. erifov se odjel uglavnom bavio nevoljama poput obiteljskoga nasilja, kraa, vonji pod utjecajem

alkohola te problema vezanih za droge. U posljednje su vrijeme laboratoriji me- taamfetamina postali izrazito popularni, a kako su se oni uglavnom smjetali u udaljenijim podrujima, veina ih je bila na selu, a ne unutar granica Pekesvillea. Ali rupa u tlu? to su trebali napraviti s time? Kada je erif Calvin Cutler doao u ured i uo za misterij, morao je otii i sam pogledati rupu. Okruen skupinom zamjenika i dvojicom istraitelja, odmarirao je do trga ispred suda. "Ma vidi ti to", rekao je buljei u razbacanu zemlju unutar podruja oznaena utom vrpcom. "Tko bi, za ime Boje, elio vremensku kapsulu?" Calvin Cutler nije psovao, to je u njegovu poslu bilo uistinu neobino. Bio je visok metar devedeset pet, teak oko sto trideset kila i imao je ruke u kojima je koarkaka lopta mogla nestati. Poeo je kao zamjenik, napredovao do mjesta glavnog zamjenika, a kada je erif otiao u mirovinu, kandidirao se i trenutano je bio u sredini svog etvrtog mandata. erif Cutler znao je posao od poetka do kraja i Knox nije mogao zamisliti boljeg efa. "Sigurno su klinci", nastavio je. "Nitko drugi ne bi napravio takvu glupost." "Ali kako je to napravljeno?" pitao je Knox. erif se okrenuo i pogledao u kameru na vrhu zgrade. "Nita osim bljeska na vrpci, a?" "Kao i na vrpci iz kamere u eljezariji." erif Cutler gurnuo je ruke u depove i nacerio se Knoxu. "Izluuje te, pretpostavljam." "Zaintrigiralo me." "Pretpostavljam da to znai da e troiti novac odjela da doe do rjeenja misterija rupe." Knox je slegnuo ramenima. Na njegovu popisu prioriteta ovo je bilo na dnu. Nije bilo rtve i nita posebno vrijedno nije bilo odneseno. Ovo je bio vandalizam, no veliko je pitanje bilo je li ikome uope bilo stalo do toga? Na kraju, erif je odluivao to e on istraivati, a ne on sam. "Samo u slobodno vrijeme, ako nemate nita protiv. Tajanstveno je, ali nevano." "Bude li imao slobodnog vremena", rekao je erif dok su odlazili. "Aha...", sloio se Knox.

Bez obzira na veliinu opine, odjel je esto imao pune ruke posla jer je uglavnom bilo premalo radnika. Knox je bio glavni istraitelj, a kako je odjel imao samo tri istraitelja nije smatrao da je to velika stvar. Budui da su bila samo trojica, osmosatne smjene bile su neto za to su uli, ali u to nisu ba vjerovali; svi su uglavnom bili na raspolaganju dvadeset etiri sata, sedam dana u tjednu. Knox je esto radio izmeu sedamdeset i osamdeset sati tjedno zato to su druga dvojica imala obitelj, pa je elio da imaju slobodnog vremena. No to nije znailo da je dobar voa, nego daje usamljen i da radi kako ne bi morao odlaziti kui, osim na spavanje. Potratili su dovoljno vremena razmiljajui o krai vremenske kapsule, a on je na radnome stolu imao gomilu papirologije koju je morao proi, te sluajeve kojima se uistinu trebao posvetiti. Nakon to se poastio jo jednom kavom, prionuo je na posao. Knox je volio raditi u provedbi zakona. Ne samo da je volio povezanost ekipe, nego mu je i sam posao sasvim odgovarao. Tko bi ga drugi plaao za postavljanje pitanja, njukanje uokolo, rjeavanje tajni? Dobro, moda postoje i drugi poslovi koji bi mu doputali isto to, ali u slubi zakona mogao je nositi oruje. To je uvijek bilo bolje od posla, recimo, izvjestitelja. Nakon otprilike jednog sata za stolom, s moda etvrtinom rijeenih predmeta, skoio je na noge i odjenuo laganu jaknu. Nosio je pitolj u drau preko bijele majice s polo ovratnikom koja je bila uredno ugurana u traperice te pomalo iznoene sportske cipele. S obzirom na vruinu tog ljetnog dana, rado bi bio bez jakne, ali tu je bio serifov kod odijevanja. Calvinu ne bi smetalo da mu ljudi nose pidame, uz uvjet da imaju jaknu preko. A budui da erif nije inzistirao na kravati, Knox je bio zadovoljan. "Kamo e?" pitala ga je Helen, erifova pomonica, dok je ulazila baciti mu jo dvadesetak centimetara debelu hrpu izvjea na stol. "Jesseju Binghamu. Netko mu je sino upao u talu, izbuio gume na traktoru i ubio pilie." "Nikada nisam upoznala ovjeka koji bi vie zasluio da mu se izbue gume, ali ne svia mi se to s piliima", rekla je Helen i vratila se u svoj ured. Jesse Bingham bio je poznat po svojoj groznoj naravi i podnosio je pritube skoro svaki put kada bi ga netko naljutio. Ni Knoxu se nije svialo to s piliima. Bez obzira na to to ih je smatrao glupim pticama, znao je da su puno propatile jer im je vlasnik bio Jesse Bingham.

Napustivi parkiralite, skrenuo je lijevo na etvrtu aveniju koja je vodila ravno do autoceste. ekajui na semaforu s ukljuenim desnim migavcima, vidio je osamljenu figuru kako stoji na groblju Brookhaven, tono preko puta autoceste. Odmah je iskljuio desne migavce i, kada se svjetlo na semaforu promijenilo, odvezao se ravno do ulaza na groblje. Parkirao se u hladovini stogodinjeg hrasta, izaao i krenuo preko guste trave do ene koja je stajala dodirujui lagano rukom bijelu mramornu plou. Nije morao ni pogledati, znao je sto pie na ploi: Rebecca Lacey, voljena ki Edwarda i Ruth Lacey, nakon ega su bili datumi njezina roenja i smrti. Daje umrla tri mjeseca kasnije, natpis bi glasio: Rebecca Davis, voljena supruga Knoxa Davisa. Ovio je ruku oko ene, a ona je bez rijei oslonila glavu na njegovo rame. Gledali su u grob mlade ene koju su oboje voljeli: u njezinu ker, u njegovu zarunicu. "Prolo je sedam godina", rekla je tiho. "Ponekad proe nekoliko dana a da ne razmiljam o njoj. Kada to shvatim, gotovo je gore nego za onih dana kada gubitak osjeam kao da se dogodio juer." "Znam", rekao je, i to je bila istina. Prvi put kada je shvatio da prethodnoga dana nije mislio na Rebeccu, osjeao se kao da ju je iznevjerio. Taj gaje osjeaj toliko ispunio daje mislio da to nee moi podnijeti. No, vrijeme je prolazilo, a ivi su ili nastavljali ivjeti ili umirali; u svakom sluaju, ivot i dogaaji se tako mijenjaju da se prazna mjesta popunjavaju. Sada je mogao gledati u njezin grob, a da ga pri tome nita ne probode u srcu. Sjeao je se uz dalek osjeaj dragosti, osjeaj ljubavi koja je izblijedjela. Vjerojatno e uvijek voljeti nain na koji su bili zajedno, obeanje sree, ali nije je bilo sedam godina i vie nije bio zaljubljen u nju. Poljubio je elo ene koja mu je gotovo postala punicom. Njoj je bilo drukije; Rebecca e uvijek biti njezino dijete i ta se ljubav nikada nee promijeniti. To je bila ljubav koja nije ovisila o hormonima ili o kemiji da bi ostala svjea, koja nije zahtijevala blizinu druge osobe. S druge strane i ona je imala dana kada se uspomene nisu javljale. Moda se priroda tako pobrinula da bol ne bude prejaka. Ruth Lacey bila je vitka, mladolika ena od pedeset tri godine. Bilo je malo sijedih vlasi u njezinoj kosi koju je iala u frizuru koja je savreno odgovarala njezinu licu. Imala je dvadeset godina kada se Rebecca rodila sada mu se inilo da je to uasno malo godina. Ed, njezin suprug, varao ju je

od dana kada su se vjenali, no ona je ipak ostala s njime iz razloga koji su vjerojatno poznati njoj samoj. Moda joj je toliko zagorao brak da nije vidjela smisla u tome da pokua s nekim drugim te je ostala s njim iz isto praktinih razloga. Moda je voljela kurvinog sina. Knox je znao da je teko shvatiti sto se dogaa u privatnim ivotima drugih ljudi, isto kao to je teko i shvatiti zbog ega su odreeni ljudi zajedno. Premda se Ruth inila jako otvorenom, zapravo je bila vrlo povuena. Kada je Rebecca umrla, drala je svoju bol i tugu u sebi - ne dijelei je ni s kim osim s Knoxom. Tada su se drali zajedno i dopustila mu je da vidi dubinu njezina gubitka. Pomagali su jedno drugome u tekim danima, a kako su godine prolazile, mada su imali sve manje meusobnih kontakata, povezanost je ostala, kao da su bili vojnici koji su se zajedno borili i koji nikada nisu zaboravili tu bliskost. Na Rebeccinu je grobu uvijek bilo svjea cvijea. Knox se isprva o tome brinuo, no u posljednjih se nekoliko godina za to uglavnom brinula Ruth. Prole je godine mislio da uope nee ii na groblje. Posljednje je tri godine dolazio samo na godinjicu njezine smrti. Smijeno je bilo to to mu je dan nakon Rebeccina pogreba, kada su on i Ruth stajali praktiki na istome mjestu na kojemu su sada stajali, ona rekla kako e to biti. "Neko vrijeme", rekla je Ruth, "bit e esto tu; zatim e se postupno udaljiti. Dolazit e na godinjicu, moda za njezin roendan. Moda za Boi. Moda e zaboraviti i uope nee dolaziti. Tako treba biti. Nemoj se osjeati krivim zbog toga. Mora ivjeti svoj ivot, a nee uspjeti bude li se drao neega ega nikada nee biti." Stao je i iupao vlat trave koja je promakla otru oku ovjeka koji se brinuo za izgled groblja, prisjeajui se pogreba i groba prekrivena cvijeem. Umrla je u oujku, ba prije nego je proljee uzelo maha. Proveo je no u njezinoj kui - premda su bili zarueni, nisu ivjeli zajedno - a kada su ujutro ustali, rekla je: "Imam jaku glavobolju. Uzet u aspirin." Krenula je prema kuhinji, a on pod tu. Kada se obrijao i odjenuo, otiao je u kuhinju i pronaao je na podu, ve mrtvu. Nazvao je hitnu pomo i pokuao s oivljavanjem, premda je znao da nema smisla. Kada su stigli bolniari, bio je iscrpljen i znojan, ali nije elio stati jer njegovo srce nije moglo prihvatiti ono to je njegov mozak ve znao. Obdukcija je pokazala da joj je u mozgu puknuo ogroman ugruak. ak i da je bila na odjelu hitne slube u bolnici kada se to dogodilo, pitanje je bi li

itko mogao reagirati dovoljno brzo da bude spaena. I tako je otila, u dvadeset estoj godini, dva tjedna prije svoje djevojake zabave i devet tjedana prije njihova vjenanja. Otada je poeo puno raditi i sedam godina nakon toga inio je isto. Moda je bilo vrijeme da se prebaci na, recimo, ezdeset sati tjedno. Nije puno izlazio - ne moete izlaziti kada stalno radite - pa, naravno, nakon Rebecce nije imao veza. Imao je trideset pet godina, a sigurno se nee pomladiti. "to bi bilo kada bismo mogli vratiti vrijeme unatrag?" pitala je Ruth tiho, privlaei ponovo njegovu pozornost. "to bi bilo kada bih se, znajui to e se dogoditi, mogla vratiti u dan kada se to dogodilo i inzistirati da ode u bolnicu?" "Ne vjerujem u 'to bi bilo"', rekao je njenim glasom. "Treba se nositi s onime to jest i ii dalje." "Ne eli da su stvari drukije ispale?" "Tisuu puta i na tisuu naina. Ali nisu drukije. Ovo je stvarnost, a stvarnost je ponekad jadna." "Ova jest, u svakom sluaju", govorila je prelazei rukom preko nadgrobne ploe svoje keri. "Dolazi li i dalje esto ovdje?" "Ne onoliko koliko sam prije dolazila. Nisam bila nekoliko mjeseci, a eljela sam donijeti svjeeg cvijea. Ne donosim ga esto kao nekada, i to me ljuti." "Kao to sam rekao, ide se dalje." Stavio joj je ruku oko struka i odvlaio je od groba. "Ne elim je zaboraviti." "Vie se sjeam vremena dok je bila iva, nego nakon to je umrla." "Sjea li se njezina glasa? Ja ga se uglavnom ne mogu sjetiti. Ponekad kao da ujem jeku i na sekundu ga se tono sjetim, a zatim nestane. Njezino je lice uvijek jasno, ali tako je teko sjetiti se njezina glasa..." buljila je u stabla borei se protiv suza i nakratko pobjeujui u borbi. "Sve te godine, sve te uspomene. Dok je bila beba, kada je puzala, kao djevojica, tinejderka, ena. Vidim je u svakom razdoblju i voljela bih da sam obraala vie pozornosti i pokuavala zapamtiti svaku pojedinost. Ali ovjek nikada ne misli o smrti svoga djeteta; uvijek misli da e ti prvi otii."

"Postoji vjerovanje da se vraamo da bismo nauili stvari, iskusili stvari koje nismo u prethodnome ivotu." Sam nije vjerovao u to, ali shvaao je da bi ta ideja mogla donijeti bar malo utjehe. "Onda sam sigurno prije ivjela odlinim ivotima", rekla je i ispuhnula zrak kroz nos. "I imala divne mueve." Komentar je iznenadio Knoxa i lagano se nasmijeio. Pogledao ju je i vidio da si grize unutranjost obraza da se ne nasmije. "Jaka si ti", rekao je. "Izdrat e." "Dakle, kamo e?" upitala gaje Ruth kada su stigli do njezina automobila. Nije plakala i mogla je to smatrati pobjedom, premda je jo bila tuna. Postavila je to pitanje da bi se potpuno otrgnula od prolosti, a ne zato jer ju je uistinu zanimalo. "Idem prema imanju Jesseja Binghama. Netko mu je probuio gume na traktoru i pobio pilie." "Zaboga, zato bi netko ubio te jadne ptice?" pitala je, mrtei se. "To je grozno." "Da, puno se ljudi brine zbog pilia." "Ali nitko zbog Jesseja ili guma na njegovu traktoru, a?" Prestala se mrtiti i nasmijala se dok ju je grlio. 20 Otvorio joj je vrata automobila i iz navike ju gledao dok nije zavezala sigurnosni pojas. "uvaj se", rekao je zatvarajui vrata. Lagano mu je mahnula dok je palila automobil. Knox se vratio u svoj automobil, poelivi da ju nije vidio. Zbog nje se osjeao krivim, kao da je i on jo uvijek trebao tugovati duboko poput nje. Nije mogao. Nije elio. elio je nai neku drugu koju e voljeti, s kojom e se smijati, voditi ljubav, jednoga se dana vjenati i imati djecu. Premda je imao prokleto malo ansi za to s obzirom na to kakav si je put zacrtao. Ponovo je usmjerio misli na posao i odvezao se prema Bin- ghamovoj farmi da vidi kakvo se to vandalsko djelo tamo dogodilo. Ponekad ljudi mogu pretpostaviti tko im je to napravio ili susjedi to vide, ali u Jessejevu e sluaju to biti teko - gotovo ga nitko, tko ga je poznavao, nije volio i nije imao susjede u blizini. Bio je jedan od onih koji su za sve to im se dogodi krivili druge. Ako bi imao problema s motorom svoga kamioneta, odmah bi

pomislio da mu je netko usuo eer u spremnik. Ako bi to izgubio, mislio bi da mu je to ukradeno i podnio bi prijavu. Ali nisu ga mogli samo otpisati; morali su istraivati svaki put kada bi podnio prijavu jer bi bilo dovoljno da on samo jednom bude u praVu pa da nastradaju jer nisu dobro obavljali svoj posao. Ipak, probuene gume i zaklani pilii nisu bili plod Jessejeve paranoje. Gume su ili bile probuene ili nisu, a pilii su ili bili zaklani ili su trkarali po dvoritu. Sada je Knox imao neto konkretno. Binghamova farma bila je smjetena na lijepu komadu zemljita, sa umovitim breuljcima i prostranim poljima. Vjerojatno jedina Jessejeva dobra osobina bila je ta to je odlino odravao imanje. Ograde su uvijek bile popravljene, trava pokoena, kua obojena, tala i spremita u dobrome stanju. Nitko mu nije pomagao. Sve je radio sam premda je bio u kasnim ezdesetim godinama. Jednom je bio oenjen, ali gospoa Bingham je bila dovoljno razborita da ga ostavi prije vie od trideset godina i ode ivjeti sa svojom sestrom u Ohio. Govorilo se da se nikada nisu rastali, stoje po Knoxovu miljenju bio pametan nain da se utedi novac. Jesse sigurno nee nai nijednu drugu koja bi se udala za njega, a gospoa Bingham doivjela je toliko loe iskustvo u braku s njime da ju jo jedan pokuaj nije nimalo zanimao. Knox je parkirao svoj automobil pokraj Jessejeva kamioneta i izaao. Vrata su se kue otvorila i uspinjao se stubama. "Uzeo si dosta vremena za doi ovamo", kiselo je rekao Jesse kroz mreasta vrata. "Imam poslove koje bih trebao obavljati umjesto to ovdje sjedim i ekam hoe li se pojaviti." "Dobro jutro i tebi!" uzvratio je Knox suho. Uvijek bi se iznenadio kada bi vidio Jesseja. Ako je ikada postojao ovjek iji se izgled nije slagao s njegovom osobnou, bio je to Jesse Bingham. Bio je nizak, malo zbijen, s okruglim aneoskim licem i svijetloplavim oima; meutim, kada bi otvorio usta, nita ugodno ne bi izlazilo iz njih. "Hoe li obaviti svoj posao ili stajati tamo sa svojim sarkastinim primjedbama?" prasnuo je Jesse. Knox se u potpunosti oslonio na svoje strpljenje. "Zato mi ne bi pokazao traktor i pilie?"

Jesse je krenuo prema tali, a Knox gaje slijedio. Traktor je bio parkiran ispod nadstrenice povezane sa talom i Knox je ak i iz daljine mogao vidjeti da su gume prazne. "Evo", rekao je Jesse pokazujui, "mali su gadovi unitili svih est." "Misli da su bili klinci?" pitao je Knox, pomiljajui da je banda djece moda bila posebno zaposlena prethodne noi. "Kako bih, k vragu, ja to mogao znati? To je tvoj posao - otkrivanje. Koliko ja znam, mogao je to biti i Mat Reston od kojeg sam ga kupio, zato da bili kupio nove gume." "Rekao si 'mali gadovi'." "Govorna figura. Zar ne zna to je to?" "Svakako", sloio se Knox. "Neto kao 'upak'. Govorna figura." Jesse gaje sumnjiavo pogledao. Po njegovu iskustvu veina je ljudi ili odlazila suoena s njegovim loim nastupom ili se eljela svaati s njime. Knox Davis uvijek je obuzdavao svoju narav, ali bi na ovaj ili onaj nain pokazao koliko je spreman pretrpjeti. Knox je pozorno pregledao tlo; na alost, inilo se da su svi otisci na tlu Jessejevi, jer su bili mali za odrasla mukarca. "Hodao si ovuda uokolo?" "A kako sam mogao pregledati svih est guma?" "Ako je bilo otisaka na tlu, unitio si ih." "Kao da bih mogao pogledati otisak i otkriti iji je. Ne vjerujem u ta sranja. Milijuni ljudi nose isti broj cipela." Knox je tono znao gdje je elio ostaviti otisak svoje cipele broj etrdeset est. Pregledao je gume, potraio otiske prstiju na metalnim dijelovima, ali po onome to je mogao vidjeti, svaka je guma imala samo jedan rez: no je zabijen, a zatim povuen prema dolje. Nije mogao rei je li traktor bio diran. Ipak, moda bi na njemu mogao pronai otisak prsta koji nije Jessejev osim ako Jesse nije jutros obrisao traktor i unitio sve dokaze. Knox nije htio nita previdjeti, premda je pretpostavio da si stari zlobnik ne bi sam unitio gume jer bi to znailo da mora potroiti novac za kupnju novih. Osim... "Ima osiguranje za ovakve sluajeve, Jesse?" "Naravno da imam. Samo prokleta budala nema pokrie ovih dana kada ljudi jure uokolo i prave se da su pali na tvoje imanje da bi te mogli tuiti." "Kakav ti je odbitak?" "to se to tebe tie?"

"Samo pitam." Jessejevo se lice poelo crvenjeti.

"Misli da sam ja ovo napravio? Misli da bih probuio svoje gume?" "Ako bi ti osiguranje kupilo nove gume, a ti ima nizak odbitak, to bi mogao biti nain utede. Mogao bi nabaviti nove gume za traktor za stotinu dolara?" "Zvat u erifa!" vikao je Jesse. "Mii svoju guzicu s moje zemlje! elim nekoga drugoga!" "Ilija ili nitko", prekinuo gaje Knox. "to se tie toga tko ti je probuio gume, ne mogu rei. Moj je posao otkriti sve mogunosti. Ti si mogunost." Iao je do stranje strane tale, pazei da ne nagazi na mekanu zemlju oko zida gdje je Jesse drao sijeno. Evo. Zemlja je bila neravna. Pogledao je blie i vidio dva otiska. Jedan je bio iznad drugoga, kao da je netko odlazio istim putem kojim je dolazio. I to netko sa stopalima veima od Jessejevih. "to je s mojim kokoima? Misli li da sam i njih sam ubio? Samo ih pogledaj!" Jesse ga je slijedio jo uvijek viui i gotovo skaui gore-dolje koliko je bio bijesan. Knox je podignuo ruku. "Nemoj unititi i ove tragove. Samo se dri podalje, hoe li?" "Predomilja se, a? Dolazi na ovjekovo imanje i optuuje ga za..." "Jesse", izgovorio je to Knox tiho, ali pogled upuen Jesseju govorio je da mu je bilo dosta. Jesse je stao usred reenice i mrzovoljno izgledao. "Pokai mi kokoi." "Ovuda!" promrmljao je i krenuo natrag pokraj traktora do malog kokoinjca koji je bio smjeten uz urednu ivicu iza njegove kue. "Pogledaj to", rekao je pokazujui. "est komada." est kokoi lealo je po kokoinjcu. Nije bilo krvi pa je Knox pretpostavio da im je netko zavrnuo vratove. Uvijek bi ga iznenadila zloa nekih ljudi i zgadila mu se. ".Jesi li uo to sino?" "Nita, ali bio sam umoran i teko sam zaspao pa sam moda prevrsto spavao. udna no. Sve su me one munje drale budnim, ali nijednom nisam uo grmljavinu. Konano je prestalo oko ponoi i zaspao sam. Valjda se sve dogodilo kasnije."

"Munje?" pitao je Knox, mrtei se. Nije se sjeao munja, a bio je vani. "I to nekako nisko uz tlo. Kao to sam rekao: udno. Ne kao normalne munje. Samo bijeli bljeskovi, kao kada puknu velike arulje." Bijeli bljeskovi, pomislio je Knox. Kakva sluajnost. to se, dovraga, dogaalo ovdje? 3

"BLJESKOVI BI MOGU BITI VANI", REKAO JE KNOX. "JO SE JEDNO VANDALSKO djelo dogodilo sino i bilo je bijelih bljeskova. Gdje su otprilike bili?" "Ne vidim kakve bi veze imali nekakvi bljeskovi s mojim zaklanim kokoima", gunao je Jesse, ali se okrenuo i pokazao prema umi s druge strane ceste. "Tamo. Prozor moje spavae sobe gleda na tu stranu." "Rekao si da su bili nisko", Knox se okrenuo i pregledao krajolik: brdovit i prekriven gustom umom, kao i vei dio istonog Kentuckyja. "Koliko nisko? U visini stabala ili vie od toga?" "Rekao bih tono iznad vrhova stabala." "Moe li izraunati udaljenost?" Jesse je bio farmer, a farmeri su se razumjeli u udaljenosti. Vjerojatno je koracima tono mogao odrediti duljinu kilometra. Premda se to dogodilo nou, poznavao je, ipak, svaki breuljak i svaki komadi svoje zemlje. Suzio je oi dok je mirkao prema breuljku. Bio je previe zaposlen da bi prigovarao. "Otprilike sto metara, rekao bih. Ne moe biti puno dalje, jer je tamo vrh breuljka." Knoxu se inilo da to ima smisla. "Idem pogledati tamo!" rekao je. "Hoe sa mnom?" "Priekiij da obujem izme." Dok je Jesse iao po izme, Knox je otvorio prtljanik i izvadio svoj par izama, koji mu je dosezao gotovo do koljena. Gruba koa titila je od zmijskih ugriza. Imao je sree jer nije bio alergian ni na otrovan hrast, ni

na otrovan brljan, a koliko je znao, nitko nije bio imun na zmijski otrov. Sjeo je i navukao izme. Jesse je izaao s parom zelenih izama na nogama. Zajedno su preli preko ceste i zali u umu. Knox je pomislio kako je Jesse upravo oborio rekord - ve dulje vrijeme nije se alio ni na to. Koliko je prolo? itavih pet minuta. Pogledao je na sat da vidi koliko e dugo trajati mir i tiina. Temperatura je bila nia ispod svoda debelih kroanja stabala. Nije bio ba neki umar, ali prepoznao je bijeli i crveni hrast, javor i empres. Divlje azaleje svojim su bojama krasile tlo. Opojan miris zemlje tjerao gaje da die punim pluima. "Lijepo mirie, zar ne?" primijetio je Jesse, glasom koji je zaudo bio tih umjesto uobiajenoga svaalakog. Knox je pretpostavio da uma djeluje na Jessejevu narav; moda bi mu ovdje trebali sagraditi kavez i drati ga zakljuanog u njemu. Tlo se odjednom uzdizalo i postajalo je sve strmije. Prolazili su kroz grmlje koje im je trgalo odjeu, penjali se po stijenama i obilazili one vee. Jesse je nastavio gledati uokolo, mjerei u mislima udaljenost jer je uma bila pregusta da bi vidio svoju kuu. Bili su blizu vrha brda kada je stao. "Tono ovdje negdje, mislim." Knox si je dao vremena i prouio svaku pojedinost oko sebe. Tono s desne strane raslinje je bilo rjee, ali ne toliko da bi se to mjesto moglo nazvati istinom. Stabla su u ovome dijelu ume bila visoka i gustih kroanja, a u zaklonu ispod njih rasle su svibe u cvatu. Koliko je vidio, nije bilo lia koje je bilo opaljeno ili oteeno, pa bljesak, kakav god bio, nije bio dovoljno blizu da bi ga otetio ili nije bilo popratne vruine. Meutim, tlo... bilo je drukije, na neki neodreen nain. Nije mogao pronai nikakve tragove, ali hrpe vegetacije u raspadu bile su udne jer je tamnija, vlanija strana bila okrenuta prema gore. "Netko je bio ovdje", rekao je Jesseju, pokazujui na umsko tlo. "Vidim." "Ali pobrisali su tragove. Pitam se to su radili ovdje gore." Knox se okrenuo oko sebe, traei prolaz meu raslinjem. "Odavde se nita ne vidi. Pretpostavljam da se mogla zapaliti nekakva raketa, ali zbog ega?"

Ponovo je pomirisao zrak, ali osjetio je samo onaj isti opojni miris ilovae. Nitko nije nita nedavno palio jer bi se u suprotnome miris dima zadrao u zraku. "Ovo je mogla napraviti neka ivotinja", zakljuio je Jesse pokazavi na raskopano tlo. "Dva su se jelena mogla boriti ili je lisica mogla uloviti zeca. Ipak, ne vidim krv. A i ne vidim smisao ovoga, samo gubitak vremena." Knox je pogledao na sat: trinaest minuta, novi svjetski rekord za Jesseja Binghama. "U pravu si", rekao je okreui se i poeo silaziti. "Samo sam bio znatieljan zbog tih bljeskova." "Rekao sam ti, to je bilo sijevanje zbog vruine." "Nije, ako nisi uo grmljavinu. Ovo je bilo tono iznad tebe." Nekakva je vrsta munja uzrokovala grmljavinu. tovie, ni bljeskove koji su zaslijepili nadzorne kamere u gradu nije proizvela munja. "Onda je moda bilo grmljavine, a ja je se jednostavno ne sjeam." "Nisi tako rekao. Rekao si da nisi uo grmljavinu." "Starim. Vie ne ujem tako dobro." Gubei strpljenje, Knox se okrenuo i zabio prst u Jessejeva prsa. "Prestani me navlaiti. Odmah!" Jesse je, iznenaen, buljio u njega, i prije nego je pomislio hoe li gurati prst malo dalje, oglasio se radio na Knoxovu remenu. "ifra 27", govorio je dispeerov glas. "ifra 27; West Brockton 2490; 10-76." Knox je trao nizbrdo. ifra 27 znaila je 'ubojstvo/mrtva osoba', a 10-76 je znailo daje potreban istraitelj. Izvukao je radio da bi dao dispeeru svoj 10-4 i ETA-u. "Hej!" viknuo je Jesse za njim, ali Knox nije usporio niti na bilo koji nain odgovorio na poziv. Dobro je poznavao sve ceste u okrugu Peke, ak i staze. West Brockton bio je neko samo Brockton, ali kada se proirio s druge strane autoceste, postao je West Brockton. Cesta je gotovo u potpunosti pratila stambeno naselje vie srednje klase. to je cesta vie odmicala od grada, kue su bile sve udaljenije. Prema sjeanju koje ga je jo uvijek dobro sluilo, 2490 bila je adresa oko kilometar i pol izvan grada. Vratio se do svog automobila bre nego to se penjao. Uhva- tivi plavo svjetlo sa sjedala, stavio gaje na krov automobila, pokrenuo ga, pritisnuo gas do daske i odjurio na cestu.

Prepoznao je kuu im ju je vidio. Ne samo zato jer je gomila opinskih automobila i vozila hitne pomoi bila parkirana uz nju, nego je poznavao ljude koji su ivjeli u njoj. Nije znao koliko e mrtvih tijela pronai unutra. Nitko nije parkirao na prilaz ili u dvorite, barem ne za sada. Dobro ih je nauio: pustite da istraitelj ili Boyd Ray, forenziar, pokuaju pronai nekakve dokaze prije nego se preko njih pone voziti, hodati ili ili se drukije uniti. Premda nisu imali velik forenziki odjel s najnovijom opremom, ali, k vranu, neka daju Boydu priliku. Dok je Knox izlazio iz svog automobila, jedna od zamjenica, Carly Holcomb, dolazila je prema njemu. Izraz na njezinu pjegavu licu bio je ozbiljan. "Ovo je kua Taylora Allena", rekao je Knox. Taylor je bio odvjetnik i, pomislio je, prilino dobar sudei po poslu koji je imao s njime. Imao je pedesetak godina, rastao se prije nekoliko godina i ubrzo osvojio dvadesetdevetogodinju enu za ukras. Carly je kimnula. "Unutra je", rekla je pratei ga dok je koraao prema kui. "Kada se nije pojavio u uredu, zvala je njegova tajnica, ali se nitko nije javljao. Pokuala je na njegov mobitel, a kada se ni na njega nije javio, pokuala je dobiti gospou Allen, koja je ila u Louisvilleu u posjet prijateljima. Gospoa Allen rekla je daje razgovarala sa suprugom rano ujutro i da joj nije spomenuo da ima ikakvu obvezu prije posla. Tajnica se zabrinula i pomislila da je moda doivio srani udar i nazvala je odjel pa su mene poslali ovamo da provjerim." "Nala si ga?" pitao je Knox otro. "Da, gospodine. Prvo sam provjerila garau - njegov je automobil jo tamo. Pokucala sam na vrata, ali se nitko nije odazvao", izvukla je svoj blok i pogledala u nj. "To je bilo u devet i osamnaest. Prednja su vrata bila zakljuana. Pokuala sam sa stranjim vratima i s kliznim staklenim vratima sa strane, ali i ona su bila zakljuana." "Kako si ula?" "Nisam, gospodine. Nitko nije. Vratila sam se s prednje strane i pokuala viriti kroz prozore. Vidjela sam ga kako lei na trbuhu nasred dnevne sobe." "Je li mogue daje srani udar?" "Ne, gospodine. U leima mu je koplje."

"Koplje?" ponovio je Knox, zbunjen i nimalo siguran da je dobro razumio. "Da, gospodine. Mislim daje dugako oko metar i pol." Zajedno su se uspinjali stubama. Kua je bila jedna od novijih koje su sagraene da izgledaju staro, sa irokim trijemom du dviju strana. Drvo je bilo obojeno u bijelo, a rebrenice su bile tamnoplave boje. Trijem je bio siv. Pogledavi dolje, Knox je jasno vidio trag otisaka. Pokazao je na njih, a Carly je rekla: "Moji." Nije bilo drugih otisaka. Dakle, nije puno ljudi dolazilo na prednja vrata. Taylor i njegova supruga uglavnom bi dolazili i odlazili kroz garau; a kako su bili izvan gradskih granica, potu su im dostavljali u sandui pokraj ceste, a ne u kuu. Carly gaje uputila do niza prozora na lijevoj strani. Zastori su bili djelomice navueni, pa je zakoraio u stranu i provirio. Trijem je pruao sjenu i unutra su gorjela svjetla. Nije morao pritisnuti lice uz staklo da bi vidio: mukarac je leao ispruen na sagu u dnevnoj sobi, glave okrenute prema prozorima i u leima je stvarno imao koplje. Jebeno koplje. Oi Taylora Allena bile su otvorene i ukoene, a krv mu je tekla iz otvorenih usta i stvorila lokvu oko glave. Leao je onako kako moe leati samo mrtvac. Knox je vidio ljude ubijene pitoljem, pukom i lovakom pukom; vidio je ljude koje je pregazio automobil, kamionet, traktor, motocikl i veliki kamion. Vidio je ljude koji su bili izbo- deni i nasjeckani raznim otrim predmetima, od depnog noia do motorne pile. Ovo je, meutim, bio prvi sluaj s kopljem. "Danas se mnogo ljudi ne slui kopljem", rekao je zamiljeno. Carly se naglo zakaljala, okreui lea dok je rukom prekrivala usta. "Jesi dobro?" pitao je, ne obraajui pozornost na nju dok je prouavao scenu u dnevnoj sobi. "Ako mora povraati, idi u dvorite." "Da, gospodine", rekla je priguenim glasom. "Mislim, dobro sam. Samo me pokakljalo u grlu." Jo uvijek zamiljen gurnuo je ruku u dep i izvadio pastilu protiv kalja koju je nosio jo od zime i koju nikako nije htio baciti kada bi praznio depove, te je pruio Carly. Jo je malo kaljala pokuavajui kontrolirati jainu kalja.

inilo se da unutra nita nije dirano, prema onome to je mogao vidjeti izvana. Nije bilo preokrenutih svjetiljki; inilo se daje sav namjetaj na svome mjestu. Uistinu se inilo kao daje Taylo- ra Allena iznenadio baca koplja koji je jo uvijek mogao biti unutra, premda je to bilo malo vjerojatno. Zakljuana vrata nuno ne moraju neto znaiti jer se veina vrata mogu zakljuati im se zatvore, ako je tako namjetena brava ili pritisnuto neko dugme, Boyd Ray popeo se urnim korakom, nosei kutiju sa svojom opremom. "to ima?" pitao je dok se penjao. "istu scenu", odgovorio je Knox, zakoraknuvi unatrag. "Nitko nije bio unutra." Boydovo se crveno, znojno lice ozarilo. "Nemoj srat'. Pa, aleluja. Da vidimo to ja mogu otkriti." Rijetko bi forenziki tim pronaao nedirnutu scenu; uglavnom bije kontaminirali policajci koji odgovore na poziv, ponekad lanovi obitelji ili ak dobronamjerni susjedi. Vrijeme potrebno Boydu da sakupi svoje dokaze nee uiniti Taylora Allena nita manje mrtvim. Knox se povukao na drugu stranu ceste i pustio Boyda da radi. Sakupljanje dokaza bio je mukotrpan posao. Glatke su se povrine praile radi moguih otisaka prstiju, sve se fotografiralo, pinceta se koristila za vaenje komadia papira, tkanine ili drugih materijala iz trave. Boyd je nekoliko puta obiao kuu, radi otisaka stopala, guma na prilazu, traei bilo to za fotografi - ranje, uzimanje ili uvanje. Ljetni je dan postajao sve topliji. U istonom Kentuckyju uglavnom je bilo svjeije zbog planinskog terena, ali danas je temperatura bila barem trideset stupnjeva. Boyd je konano dao znak da je zavrio dok je nosio neto svoje opreme u kombi. Knox ijedan od njegovih istraitelja, Roger Dee Franklin, pokuali su otkljuati sva vrata, no nisu ih uspjeli otvoriti. Klizna staklena vrata bila su uvrena sigurnosnim zasunom. Na kraju je Knox pozvao ekipu za razvaljivanje vrata. Odabrao je stranja vrata za ulaz, jer su bila najudaljenija od mjesta zloina, i pustio deke da obave svoj posao. Kada su razvalili stranja vrata, on, Roger Dee i Boyd uli su u kuu. Prva stvar koju je Knox primijetio bio je velik zasun kojim su bila zatvorena vrata. Kao i prednja vrata na kojima je zasun bio jo vei. Na

kliznim se vratima zasun nije mogao staviti izvana. Dakle, sva su vrata bila zatvorena, a kua je bila prazna, osim, naravno, rtve. "Kako, dovraga?" promrmljao je Roger Dee sam za sebe. "Sva su vrata zakljuana i nitko drugi nije ovdje. Nemojte mi rei da se gospodin Allen sam probo kopljem." "Garaa", rekao je Knox. "Vjerojatno nedostaje daljinski od garanih vrata iz automobila. Pobrini se da Boyd potrai otiske na autu." To je bio jedini logini nain za izlaz ubojice; mogao je spustiti garana vrata za sobom i kua bi bila sigurno zakljuana. Bila je to izvrsna taktika prikrivanja tragova. Vrativi se, Roger Dee je zakljuio: "Nema daljinskog, koliko ja vidim, ali auto je jedan od novijih u koje je ugraen daljinski za garana vrata. Vjerojatno nije imao dodatni daljinski." "Kladim se da jest. Saznat emo od njegove ene. Veina se ljudi ne zamara programiranjem ugraenih daljinskih kada ve imaju poseban daljinski. Usput, je li gospoa Allen obavijetena?" "Da. Prijatel ji je voze." "Vjerojatno jo nije shvatila da ne moe biti ovdje. Pobrini se daje presretnu i odvedu u motel." Knox je uvijek u nedostatku dokaza sumnjao na supruga ili suprugu. Nije mogao zamisliti 'enu za ukras' kako ubija kopljem, ali dogaale su se i udnije stvari. Dok ne provjeri njezin alibi, ona je osumnjiena. Lunjao je kuom gledajui i upijajui sve to vidi. Jedna alica za kavu bila je u sudoperu, zajedno sa zdjelicom za pahuljice i jednom licom. Doruak za jednu osobu upuivao je da je Taylor Allen bio sam ili je sam jeo. Knox je pogledao u smee i vidio omot paketa veere za mikrovalnu penicu zajedno s crnom plastinom posudom u kojoj je bilo jo nekoliko zalogaja neega to je nalikovalo na brokulu. Na vrhu je bio omot okoladice. U spavaoj se sobi, koja je bila na katu, spavalo samo na jednoj strani kreveta. Krevet je bio napravljen reda radi: prekriva je bio navuen preko jastuka, ali krevet je bio ravan i gladak sjedne strane te nekako udubljen na mjestu gdje plahta nije bila poravnata. Knox je znao sve o takvom nainu pospremanja kreveta jer je i on sam tako slagao posteljinu na svome leaju. U kupaonici je bila jedna etkica za zube, premda je dra za etkice imao mjesta za dvije. Jedan je umivaonik jo bio malo mokar, dok je drugi bio potpuno suh.

Svi su znakovi upuivali daje Taylor Allen bio sam u kui. Ali netko je bio ovdje, vjerojatno netko koga je on poznavao. Otvorio je vrata i uveo svog ubojicu u kuu. Onda, kada je okrenuo lea, ubojica je... Ali, kako je ubojica mogao sakriti metar i pol dugako koplje? Gospodin Allen morao gaje primijetiti. No, mogao gaje donijeti netko tko je sakupljao koplja jer je elio Allenu pokazati ba taj primjerak. Ali Knox se nije mogao sjetiti niti jednog sakupljaa koplja u okrugu Peke. 4

KNOX JE UNUO SA STRANE, NE DODIRUJUI NITA, DOK JE BOYD POZORNO radio i primicao se tijelu, usisavajui stolnim usisavaem vlakna i vlasi sa saga. Drvena drka koplja mogla je biti izraena kod kue, premda je bila tako glatka i ravna daje Knox mislio da bi to mogla biti i drka od metle. Meutim, metalni je vrh mogao izraditi kod kue samo onaj tko je doma imao eljezariju. Roger Dee je unuo pokraj njega. "O emu razmilja?" "Razmiljam o kopljima", odgovorio je Knox. "I logistici." "Kao na primjer?" "Nisam strunjak za koplja, ali ini mi se da se koplje moe uporabiti na dva naina: moe ubosti njime ili ga moe baciti. U svakom sluaju, ini mi se nemoguim da kut ulaza bude gotovo pravi. Dakle, moe ili ubosti prema gore ili prema dolje. Mr- tvozornik e morati tono rei, no meni se ini daje koplje usmjereno blago prema dolje." "Proboden prema dolje. Moemo otprilike izraunati visinu poinitelja." "Osim ako je koplje bilo baeno. Baeno koplje padalo bi u laganu luku, zar ne?" Knox je iznad glave napravio pokret i oponaao zamiljenu putanju koplja. "Zamah sa strane iz ruke imao bi luk izvana prema unutra, umjesto gore pa dolje. Koplje bi ulo lagano zdesna ulijevo ako je baca denjak ili slijeva udesno ako je ljevak."

"Slaem se." Roger Dee povlaio sije usnu gledajui isprueno tijelo u maloj lokvi zgusnute i tamne krvi. "Nije puno krvario. Morao je umrijeti gotovo istog trena." "Sudei prema poloaju koplja, rekao bih da je prolo kroz srce." Je li pao tamo ili se moda okrenuo da bi se suoio sa svojim napadaem, a zatim pao? Je li koplje bilo zabodeno u njega ili baeno? Knox je razmiljao o uporabi koplja koje je, za razliku od pitolja, zahtijevalo jasnu vidljivost mete da bi bacanje bilo djelotvorno. Bila je potrebna i odreena vjetina u bacanju koplja ili puno sree. "Logino bi bilo da je proboden njime. udan izbor oruja, ali uobiajena metoda. Pretpostavimo da je koplje bilo baeno. Gdje bi ubojica morao stajati da bi imao jasan pogled?" Roger Dee pokazao je na predvorje iza irokog ulaza u dnevnu sobu. "Morao je biti tamo." "Osim ako se gospodin Allen nije okrenuo, a zatim pao. Tada bi poinitelj stajao ispred ovog prozora." Knox je pokazao na prozor sa strane. "S obzirom na veliinu sobe i duljinu koplja obje su mogunosti realne i moramo ih pozorno istraiti." "to ako se gospodin Allen uspio samo djelomino okrenuti?" "Po mome miljenju", rekao je Boyd Ray uei pokraj tijela, "da se djelomino okrenuo ne bi bio ovako savreno ispruen. Kako se ini, zaronio je s licem prema dolje." Premda njegovi ljudi nisu radili na mnogo sluajeva ubojstava, mislio je Knox, nita nije nedostajalo njihovu nainu razmiljanja. Radili su sve uobiajene stvari, kao to je provjeravanje automatske tajnice, stiskanje tipke redial na telefonu da vide poslje- dnji broj koji je gospodin Allen birao, u nali su i broj s kojeg je primio posljednji poziv. Posljednji je poziv obavio sa svojim uredom, a posljednji poziv koji je primio bio je iz Louisvillea - to je vjerojatno bio poziv o kojem je gospoa Allen govorila tajnici svojega supruga. "Da sam sumnjiav po prirodi", rekao je Knox, "pitao bih se je li gospoa Allen zvala toga jutra da se uvjeri kako joj je mu doma." Roger Dee je zakrgutao zubima. Istina, osumnjienik je uglavnom bio suprug ili supruga, barem u poetku. to ste bili blie nekome, to je vjerojatnije da ete ubiti ili biti ubijeni. "Misli daje ona to naruila?"

"Sumnjam da u koli postoji bacanje koplja kao izborni predmet, rekao bih da ona nije bacala." uo je da je gospoa Allen imala dva glavna predmeta na dravnom sveuilitu: izlaenje i ureivanje. Nikada ju nije upoznao pa nije imao osobno miljenje o njoj. Iz razgovora e saznati je li joj bilo dosta braka i supruga, je li poznavala sakupljae koplja, je li moda posrtala i posjeivala druge madrace. U meuvremenu, njihov je najvei trag bilo koplje. Odmah su primijetili daje koplje bilo izraeno na udan nain. Metalni e se vrh analizirati, prouavat e se tip drva i na kraju e se saznati odakle je koplje. Moda je ukradeno iz neke zbirke. Moda je ubojica iskoristio oruje iz vlastite zbirke - glupo, ali mogue. Ipak veina ubojica nije bila poznata po svojoj pameti. ak su se i najpametniji meu njima, oni koji su od toga radili igru, na kraju prevarili. U ovome je primjeru uporaba tako neobinog oruja bila prva pogreka koja je davala Knoxu polazite. Sljedee se noi ena prijavila na recepciji motela uz autocestu, tono izvan Pekesvillea. Bila je lijepa, tamne kose i tamnih oiju, te prijateljskog izraza lica koje je pozivalo na razgovor. Pauline Scalia prihvatila je poziv i otkrila daje goa iz New Yorka, da e biti u gradu barem nekoliko dana i da se lako smije. Platila je kreditnom karticom izdanom na ime Nikita T. Stover, a njezina se vozaka dozvola slagala s njome i po imenu i po fotografiji. Nakon stoje dobila klju, Nikita Stover zaustavila je svoj automobil ispred broja 117, izvadila malen koveg i nestala u svojoj sobi. Nakon pola sata svjetla su se ugasila. Sljedeeg se jutra Nikita primjereno odjenula. Uzbuenje joj je ubrzalo puis i mogla je osjetiti kolanje svoje krvi kroz tijelo. Bila je ovdje, stvarno je bila ovdje! Nakon svih godina studiranja, treniranja, mentalnih i fizikih priprema, konano je dobila posao. I to kakav posao! Bila je trei agent kojem je dodijeljen ovaj zadatak. Prvi, Houseman, poginuo je na zadatku. Drugi, McElroy, doivio je grozan neuspjeh. Nikita je bila svjesna opasnosti s kojom je bila suoena, i osobno i profesionalno, ali svejedno je osjeala kolanje adrenalina kroz svoje tijelo. Iskreno je voljela izazov i bila je spremna za zadatak, koliko je mogla biti.

Malo se zbunila pokuavajui zakopati bluzu pa je duboko udahnula da bi smirila blago drhtanje prstiju, a zatim je dovrila posao. Kritiki se pogledala u zrcalo. Sve je izgledalo dobro: bijela bluza, ivane crne hlae, korice za paom s lijeve strane. Nosila je crne cipele s pet centimetara visokom potpeticom, jednostavan runi sat s crnim konatim remenom i male zlatne okrugle naunice u uima. Odjenula je lagani crni kaputi i provjerila je li joj oruje prekriveno. Mrtei se, malo je popravila odjeu da prekrije izboinu. Tako; bila je sreena za polazak. Imala je plan i bila je spremna provesti ga. Mislila je da je McElroy pogrijeio jer je iao sam i nije iskoristio mjesnu pomo koja mu je bila dostupna. Iao je kaubojskim nainom, to je bio najbolji nain za zatitu tajnosti zadatka, ali ujedno i nain s najveom osobnom opasnou, koji je osim toga omeo njegovu istragu. Je li najsigurnije nuno i najbolje? titei jedno gledite, doivio je neuspjeh u najvanijem dijelu misije. Ona nije namjeravala doivjeti neuspjeh. Uhvatila se kako se smijei zbog vlastitih misli. Boe, voljela je ivahne idiome: kauboj, spremna za polazak. Bili su tako kulturno obojeni, dok je njezin rjenik bio puno slubeniji i beivotniji. Toliko je iscrpno prouavala narjeje daje sada razmiljala na njemu, to je bilo dobro; bilo je manje vjerojatno da e pogrijeiti. Naglasak je bio manji problem jer nije htjela biti mjesna djevojka. Uzevi svoju kameru i malu crnu torbicu, napustila je sobu i automatski provjerila jesu li se vrata iza nje zatvorila. Preplavila ju je vruina ljeta u Kentackyju pa je poeljela da ne mora nositi kaputi, no profesionalan je izgled bio vaan. Unajmljeno je vozilo bilo parkirano tono ispred njezine sobe. No ljutilo ju je jer ga nije savreno parkirala. Vjerojatno zbog nedostatka vjetine. Premda je trening bio vrijedan, nije mogao nadomjestiti pravo iskustvo. I nije isto voziti na treningu i voziti nepoznato vozilo na nepoznatu terenu nou. Tjeilo ju je to se nije izgubila ili zabila u to. To bi bio tako poniavajui nain za poetak zadatka. Mala daljinska sprava otkljuala je vozilo i sjela je za upravlja. Kao i uvijek, pozorno je pregledala upravljaku plou, a zatim okrenula klju i nacerila se kada je motor oivio. Na trenutak se igrala radijom; stiskanjem tipke select nita se nije dogodilo, ali prethodne je noi nauila da tipka seek trai stanice vrtei razne frekvencije. Nasmijeila se svakoj stanici s

glazbom, ali je nastavila stiskati seek dok nije zaula talk show. Morala je znati mjesna dogaanja. Prouavala je karte grada i okolnih podruja sve dok nije zapamtila svaku ulicu. No, bez obzira na to drala je kartu pri ruci dok je prolazila kroz semafore i znakove zaustavljanja. Lociranje kue koju je eljela pronai nije bilo teko i ponosila se sobom. Za sada je sve bilo dobro. Zapravo, kua je bila tono ispred gradskih granica, gdje su rezidencije bile meusobno udaljenije i gdje su se poela pojavljivati polja. Parkirala je ispred i na trenutak ostala sjediti prouavajui krajolik. Lijepo. Ponosna visoka stabla i lijep krajolik, bujna zelena trava i kua koja je izgledala imuno, ali ne i razmetljivo. Bijela, s tamnoplavim rebrenicama i lijepim dubokim trijemom koji se prostirao i s desne strane kue. etiri su stube vodile do trijema i ravno do prednjih vrata. Tamnozeleni grmovi, prekriveni brojnim ruiastim cvjetovima, rasli su uz temelje i skrivali opeke. Hortikultura ju ba nije zanimala, ali mislila je da bi grmovi mogli biti azaleje. Moda. Grmovi su bili uredno podiani, trava nedavno pokoena. Dva divovska hrastova stabla - poznavala je hrast bacala su sjenu na itavo prednje dvorite i dio kue. uta vrpca, koja je oznaavala mjesto zloina, bila je razapeta izmeu dvaju stabala, blokirajui prilaz, i protezala se oko kue. Izala je iz automobila s torbicom na ramenu i fotoaparatom u ruci.Ispucala je na brzinu nekoliko fotografija koje bi joj mogle posluiti kada bude pisala izvjee ili radila na teorijama. Saginjui se ispod ute vrpce, nastavila je hodati po poploenu prilazu, i usput fotografirala. Nije oekivala da e vidjeti neto to bi ukazivalo na ubojicu, neto to je neki drugi iskusan agent previdio, ali biljeila je udaljenosti u svojoj glavi. Polako je kruila oko kue, biljeei svaki prozor i vrata, stanje raslinja ispod prozora, udaljenost od svakog prozora do tla. Takvo bi znanje moglo dobro doi, mada nije moralo. Ve je znala kako; samo nije znala tko. Ni gdje je taj tko bio. Otraga su bila mala vrata koja su omoguavala prilaz niskom prostoru ispod kue. Prouila je tlo da se uvjeri kako nema tragova stopala ispod vrata, a zatim je kleknula ispred njih; imala su kvaku, ali nije ju htjela dirati da ne poremeti dokaze mjesnim murjacima. Umjesto toga, uvukla je prste u prorez izmeu dasaka i uspjela izvui tanak komad perploe. Primijetila je

da se prednji kut vukao po tlu. Izvadila je malu depnu svjetiljku iz torbice i usmjerila svjetlo na tlo tono unutar vrata. inilo se da nije bilo unereeno u praini nije bilo tragova niti otisaka ruku. Nedostatak tragova uvjerio ju je da je na pravome putu. Vraajui svjetiljku u torbicu, gurnula je vrata natrag na mjesto. "to, k vragu, radite na mome mjestu zloina?" Dubok glas koji je dolazio nekuda iza nje sasvim ju je stresao. Naglo je skoila i na sreu uspjela obuzdati krik. "Dobro da nemam problematino srce", rekla je dok se uspravljala i okretala licem prema vlasniku glasa. "Odgovorite na pitanje!" rekao je vrsta izraza na licu i hladnih plavih oiju. Imao je iroka ramena i bio je visok, dobrih dvanaest do petnaest centimetara vii od nje, a ona je bila visoka metar i sedamdeset. Nosio je traperice, izme i plavu jaknu preko bijele majice s polo ovratnikom. Smea mu je kosa bila malo dulja, ne ba po propisima. Moda jednostavno nije imao vremena otii na ianje, ali moda je imao i neto buntovnikoga u sebi. Na njezino oklijevanje stavio je lijevu ruku na bok. Bio je to ciljani pokret kojim je rastvorio jaknu i pokazao svoju znaku uvrenu za pojas, kao i veliko oruje spremljeno u korice na drau. "Ako ste novinarka", rekao je, oito primijetivi njezin fotoaparat, "u nevolji ste do grla." Jednako tako ciljano, Nikita je rastvorila svoj kaputi, pokazujui svoje oruje; onda je podignula gornju stranu svoje torbice i pokazala mu svoju znaku. "Nikita Stover, FBI", rekla je i pruila mu ruku. Obrve su mu se podignule i, ako je to mogue, izgledao je jo nezadovoljniji. "Kada sam provjerio, ubojstvo nije bilo federalni prekraj. to radite ovdje?" Slegnula je ramenima i spustila ruku. Stvari bi ile bolje daje on prijateljski raspoloen jer je oito bio glavni u istrazi; nazvao je mjesto 'svojim mjestom zloina'. Ovo je bio kakljiv dio. Nadala se da je njezina dokumentacija dovoljno dobra da je on nee provjeravati.

"Slijedim trag", rekla je i uzdahnula. "Dogodio se niz napada usmjerenih na odvjetnike i suce i mislimo da je poinitelj ista osoba. Prole je godine u Wichiti ubijen federalni sudac, sjeate se toga? Slijedimo sve zloine koji bi mogli biti imalo povezani, traimo bilo to jer do sada nismo ba imali sree." Potom je letimino pogledala kuu. "Gospodin Allen bio je odvjetnik, pa evo mene. Ne elim vam oduzeti istragu; nadala sam se da biste mi vi mogli pomoi." iroka su se ramena malo opustila, no oi su mu ostale hladne. "Pa zato me niste kontaktirali?" "Vi ste mi bili sljedea stanica. Samo sam prvo eljela pogledati kuu. Nisam namjeravala ui i pazila sam da ne unitim mogue dokaze", duboko je udahnula, a potom se lagano nasmijeila i ispruila ruku. "Pokuajmo ponovo. Ja sam Nikita Stover, FBI." Ovaj je put prihvatio njezinu ruku. Dlan mu je bio pomalo grub i topao. "Knox Davis, glavni opinski istraitelj." Otar zvuk proparao je jutarnji zrak i krhotine su sa zida, gotovo tono iza nje, eksplodirale. Stranje dvorite nije prualo nikakav siguran zaklon pa su zajedno odjurili prema drugome dijelu kue. Gurnuo ju je ispred sebe te je zateturala. Kada je uhvatila ravnoteu, zalijepila se uzu /.id s orujem u ruci, premda se nije sjeala kada gaje izvadila. 1 on je izvukao svoj veliki automatik i drei ga usmjerenog prema gore brzo je pogledavao ugao kue. "Nita ne vidim", rekao je i nacerio se dok je bacao pogled na nju. Plave su mu oi plesale. "Dobrodoli u okrug Peke." "Mislite daje ovo smijeno?" planula je. "U svakom sluaju, zanimljivo je." Glas mu je zvuao lijeno, kao da ga neto dosadno poput pucnjave ne moe previe uzbudili. "Netko vas oito ne eli ovdje, pitam se kako je znao da ete biti ovdje, i to ba u ovo vrijeme." Neprestano je pogledavao iza ugla i izvukao radio. Ukljuivi ga, rekao je: "ifra 28,10-00, West Brockton 2490." Pogledao ju je. "Konjica e biti ovdje za minutu." "Shvatila sam." "Tko je znao da ete biti ovdje?" "Nitko. Ne na ovoj lokaciji i ne u ovo vrijeme." Trnci su joj proli niz lea jer je razvoj dogaaja tekao otprilike onoliko loe koliko je mogao.

"Netko jest. Taj je metak bio usmjeren na vas." Tome se nije mogla usprotiviti. S obzirom na kut ona je bila meta ili je ubojica loe ciljao. Nije mogla vjerovati da ju je netko od njezinih pokuao ubiti. 5

ISTRAITELJ DAVI OSTAO JE STISNUT UZA ZID KUE, OITO NAMJERAVAJUI ostati tako dok ne stigne konjica, kako je sam rekao. "Zar neemo ii za njime?" pitala je Nikita frustrirano, gurajui ga ramenom. Morala je znati tko je pucao u nju i hoe li moda njezina misija biti kompromitirana od samoga poetka. Je li ovo bio razlog zbog kojeg McElroy nije uspio i zbog kojeg je Houseman mrtav? "Sigurno sam danas zaboravio staviti svoj bijeli eir", odgovorio je, ne gledajui je. "Pa to ako nema eir?" pitala je gotovo prasnuvi jer je bez razloga prigovarao umjesto da neto uini. "Ne pada kia." Pogledao ju je, zauenim, pomalo smetenim izrazom lica. "Mislio sam rei da danas ne nosim svoj junaki eir. Zna ono - dobri momci uvijek nose bijele eire. Kauboji?" "Shvatila sam." Trebala je to povezati, posebice zato to je i sama ranije govorila kaubojskim izriajima. Lagano je zadrhtala, a obrazi su joj se zacrvenjeli. "Onda ti moe ostati ovdje, a ja idem za njim." Krenula je naprijed, no njegova ju je ruka priklijetila uza zid. "Nema anse. Nisam vidio nikakve kretnje niti dim, pa ne moemo odredili njegov poloaj. I amo ima puno mjesta na kojima se snajperist mogao sakriti i puno otvorenih povrina na kojima bi bila laka meta. Ti ostani."

"Ja sam federalni agent..." poela je, potpuno spremna pozvati se na in pred njime. Pokuala je objema rukama odgurnuti ruku koja joj je pri- tiskala kljunu kost, a i bila joj je preblizu da bi joj bilo ugodno. Trud je bio uzaludan; nije ga mogla pomaknuti. Moda nekom nasilnom metodom. "To je tono i proklet bio ako u dopustiti da me dopadne gomila papirologije kojom u morati objasniti kako ti je guzica nastradala. Okruna birokracija dovoljno je grozna; ako me dopadne federalna, neu je popuniti ni za tjedan dana. Dakle, ostani upravo ovdje gdje jesi." Napuila je usne dok je razmiljala, a tamne su joj se oi suzile dok je buljila u njega. Morala gaje udobrovoljiti, a istodobno je morala saznati tko je pucao u nju. S druge strane, dovoljno ju je dugo sprjeavao daje onaj tko je pucao vjerojatno ve odavno otiao. ak i da ga baci na lea i ode za napadaem, ne zna bi li ga pronala. "Dobro", konano je rekla. "Ionako si vjerojatno predugo ekao da bi ga ulovio." "Pa okrivi mene kada bude pisala svoje izvjee." Nije zvuao nimalo zabrinut, kao da mu ona ili FBI ne mogu ugroziti profesionalnu karijeru. Slegnula je ramenima - onoliko koliko je mogla jer je bila priklijetena uza zid. "Ne, nema smisla jadikovati i smiljati izlike. Sve se svejedno vraa na mene." Uputio joj je pogled pun zanimanja dok joj je odmicao ruku s prsa, a zatim je nastavio virili na drugu stranu.

"Povuci se na trijem. Ako so napada probio okolo da promijeni kut iz kojeg e pucati, ovdje smo u potpunosti izloeni." Okrenula se i vidjela da stube koje vode do irokog trijema poinju samo nekoliko metara iza nje. Ono to je rekao imalo je smisla pa je brzo, pognuta, krenula prema stubama, a zatim uz njih i okolo do prednjeg dijela kue. On je bio tono iza nje, gledajui iza njih dok je ona gledala ispred. "Svatko tko je prouavao logistiku zna da je kretanje preko onog otvorenog polja smrtna kazna", rekao je.

Pokuavao ju je utjeiti i bila je pomalo dirnuta njegovom brigom. "Aha, ali IP nije ba uvijek najbolje opremljen to se tie logistike." Odjednom je nastala tiina. "Program?" Pogledala ga je pomalo zabrinuto. Rabila je poznat akronim koji je kruio ve prilino dugo. "Internetski program", objasnila je, pomalo umorno. "Kratica." "Shvatio sam. Nisam ba ufuran u internet - samo deki koji rade na maloljetnikim prekrajima moraju poznavati sve najnovije stvari." Njezin je ivot bio toliko povezan s raunalima da nije mogla zamisliti kako je to ne biti u dodiru s njima, ali na neki mu je nain i zavidjela na takvoj slobodi. Zapravo, dok je na ovome zadatku, jednako je slobodna kao on. Nisu je mogli nadgledati i ne moe kontaktirati sa svojim nadreenima jer nije u bazi. U poetku joj je to smetalo, zapravo do prije nekoliko trenutaka kada je netko pucao na nju. Sada je o svemu mislila drukije. S obzirom na to daje nisu mogli nadzirati, napada je mogao znati gdje je samo ako ju je slijedio. Ali zato nije pucao ranije, dok je bila sama? Ili dok je hodala prema automobilu od motel- ske sobe? Zato ovdje i zato sada? Zvuk sirena u daljini prekinuo je ti jek n jezinih misli, ali znala je da e im se vratiti i prelaziti preko injenica i mogunosti dok neka od njih ne bude imala smisla. Stizala je konjica od est okrunih automobila koji su se zaustavljali uz kripu guma i koje je pratio velik kombi otporan na metke koji je bio konstruiran vie poput tenka nego poput kombija. Dvostruka su se vrata kombija otvorila i postrojba ljudi odjevenih u tamnoplavu odjeu i naoruanih do zuba izletjela je van. "Specijalci?" pitala je zapanjeno. "Rekao si konjica, a ne teka artiljerija." "Oni ne vide puno akcije, pa pretpostavljam da im treba vjeba", rekao je leerno. "Osim toga, oboavaju me." Puhnula je kroz nos, ali nije odgovorila jer su ih brzo okruili zamjenici. Svi su drali upereno oruje i jednoglasno izvikivali naredbe. Smeteno je shvatila daje sve to oruje upereno u nju i brzo se predstavila: "Federalna agentica." Polako je podizala svoj pitolj jednom rukom, a drugom gornji dio torbice da im pokae znaku.

Oruje je odmah sputeno, ali nije bilo isprika, niti ih je oekivala. Daje razmislila malo, oekivala bi takvu reakciju; zamjenici su napravili tono ono to se od njih zahtijevalo. "Ovo je agentica Stover", rekao je Davi. "Bili smo iza kue i netko je ispalio hitac prema njoj iza zaklona stabala s druge strane polja." "Siguran si daje hitac bio usmjeren prema njoj?" "To je logino, s obzirom na kut. Ako ne, tip je grozan strijelac." Davis je hodao nekoliko koraka sa zamjenicima razgovarajui tiho. Nikita je stajala na mjestu, namjerno iskljuena, trudei se da ne pokae da joj to smeta. Bila je autsajder; ovi su ljudi zajedno radili dan za danom. Ali njezin je ivot oito bio najugroeniji i nije eljela samo biti ukljuena, morala je biti barem pola koraka ispred njih. Dok podruje ne bude osigurano, nije pametno napustiti sigurnost njihova poloaja, pa je bila prisiljena ostati na trijemu. Preavi nekoliko koraka u potrazi za svojim komadiem privatnosti, izvadila je iz torbice malen mobitel i utipkala niz znamenaka. Brojevi su bili nasumini i nisu je spojili ni s kime, jer nije bilo naina da obavijesti svoje nadreene o situaciji. Ako je bilo istinito ono na to je sumnjala, jedan je od njih vjerojatno sabotirao misiju i ne bi im se javila ni kad bi mogla. Ali iz kojeg bi je razloga netko htio sabotirati? Svima bi koristilo da ona uspije rijeiti ovaj problem. To nije imalo smisla, ali opet, puno toga vezanog uz ovaj sluaj nije imalo smisla od samoga poetka. Potiskivala je paniku koja je rasla u njoj. Pa to ako je bila sama, odsjeena od bilo kakve prave pomoi. Netko je poinio taktiku greku promaivi je onim hicem i sada je bila u prednosti jer je bila upozorena. Izvukla je elektroniku biljenicu iz svoje torbice, stavila je na ogradu trijema i poela pisati biljeke izravno na ekran. Zapisivanje podataka uvijek joj je pomagalo da povezano osmotri situaciju, a osim toga, morala je raditi neto umjesto da bespomono stoji. Toka jedan: Nasumce je odabrala motel, to znai da ju je netko slijedio od njezina dolaska. Toka dva: Ako je to bilo tono, zato je napada nije ubio im je stigla, umjesto to je ekao do danas? Ili zato nije sino provalio u njezinu sobu i ubio je tamo? Tada nije bila oprezna, a sada jest. Toka tri: Nije bilo puno motela u Pekesvilleu, pa j u nije bilo teko locirati. Moda tono vrijeme njezina dolaska nije bilo poznato, pa je

napada provjeravao mjesne motele, pronaao njezin unajmljeni automobil i slijedio je do osamljenog mjesta. "Kakve su to rkarije?" ula je poznat glas istraitelja Davisa koji joj se pribliavao i virio u njezine biljeke. Uzeo je njezinu elektroniku bil jenicu i prouavao ju okreui je na sve strane. "Neka vrsta osobnih kratica koje sam razvila da sprijeim znatieljne mukarce da mi itaju biljeke preko ramena", rekla je smireno, premda joj je osmijeh titrao na usnama. Namignula mu je. "Jesi li uokolo vidio znatieljnike?" "Kriv sam po optubi", rekao je, ne zvuei kao da se osjea krivim. "Ovo je prilino zgodna stvarica. Pretpostavljam da federalci imaju budet za kupovinu igrakica poput ove za svoje ljude." "Valjda." Oslonio se ramenom o stup. "Ima li kakvih ideja o tome tko bi te elio ubiti? Ako odbacimo malu vjerojatnost da si bila na pogrenome mjestu u pogreno vrijeme i daje to bio sluajan hitac, daje netko pucao bez jasna pogleda. Sada nije sezona lova na jelene, ali ljudi ne potuju uvijek zakon, zar ne?" Podruje je definitivno bilo ono koje bi ona nazvala ruralnim, premda je bilo tono izvan granica grada. I stvari su se ponekad dogaale bez posebna razloga - jednostavno su se dogaale. "Svia mi se ideja daje ovo bila nesrea, ali ne mogu si priutiti da vjerujem u to", rekla je ogoreno. "Jedan je drugi agent ubijen na ovome sluaju; mislili smo da se pribliio ubojici, no sada pretpostavljam daje njegova misija bila sabotirana." "eli rei da netko u tvome uredu radi s ubojicom na eliminiran ju odvjetnika i sudaca za koje misle da rade za tamnu stranu." "Toga ima puno", rekla je neutralno. Tamna strana? To je bilo tako neoekivano da je ostala zateena. "to je s odvjetnikom koji je ivio ovdje? Kakav je on bio tip?" "Prilino dobar lik za odvjetnika. Nije radio na puno kriminalnih sluajeva, premda je uzimao neke manje sporove. Uglavnom se bavio svaama oko imanja, rastavama, oporukama i takvim predmetima. Nije bio netko za koga bih rekao da je privlaio pozornost." "I tako ode teorija o 'tamnoj strani'."

"Postoji jo jedno gledite. Ubojstvo gospodina Allena moda uope nije povezano s tvojim sluajevima. Ali onaj tko ga je ubio, mogao se motati ovuda, moda nadzirati kuu iz nekog razloga, pa kada je vidio da se mota ovuda, jednostavno je pucao na tebe." Ta je teorija drala vodu malo bolje od teorije 'nesree se dogaaju'. Ubojice su stvarno imale namjeru motati se oko mjesta zloina zbog neega, moda zato jer veina njih nije bila ba inteligentna. Osim... "Pa zato ne bi pucao u tebe? Ti si vea meta." "Dobra primjedba", sloio se. "Ali dok ne dokaemo na ovaj ili onaj nain to se dogaa, bilo bi sigurnije da napusti grad i ne kae nikome kamo ide. Vidio sam da razgovara mobitelom; jesi li prijavila ovo?" "Ne. Provjeravala sam digitalni dokument." "Zar nee postojati trag o tome?" "Ako netko zna gdje treba traiti, hoe." "Ili ako uu u podatke u tvome mobitelu. Gledaj, znam da si federalka i ima vie ovlasti od nas ovdje, ali ako te netko eli ubiti, znai da je ubojstvo gospodina Allena uistinu povezano s onim u Wichiti, da je netko u tvojem uredu upleten i za tebe bi bilo najbolje da nestane. Sve su druge mogunosti male i ne moe si priutiti kockanje s tako malo izgleda." "Ne mogu si priutiti ni odlazak dok ne saznam tko stoji iza svega." "to znai da e ostati ovdje!" istaknuo je to kao injenicu, ne kao pitanje. "Da, ako me ne protjera iz grada." "U redu. Onda u vidjeti mogu li uinili da te bude teko pronai dok si ovdje." Njegovo lako prihvaanje njezine odluke malo ju je izbacilo iz ravnotee i uzrokovalo udan osjeaj u dubini njezina eluca. Suzila je oi i pogledala ga. "Zato si tako ljubazan? Znam da mjesni policajci ne vole da im se FBI mijea u sluajeve." "Oh, ja sam jednostavno takav", rekao je smijeei se. "Osim toga, oboavam dobre zagonetke."

SPECIJALCI I ZAMJENICI PROELJALI SU PODRUJE OKO STABALA IZA ALLENOVE kue i otkrili gdje je ubojica najvjerojatnije stajao, na to je ukazivalo razbacano lie i dobrodola niska grana na koju je mogao osloniti puku, ali njega ve odavno nije bilo. Odredili su kut tako to su zabili olovku u rupu od metka na kui. Kako je metak putovao u ravnoj liniji preko relativno kratke udaljenosti, olovka je pokazivala toan kut udara i bila usmjerena prema mjestu na kojemu je stajao ubojica. Nikita je stajala na istome mjestu gdje i ubojica, a Knox Davis je bio pokraj nje i razmiljao o tome gdje su stajali kada je ispaljen metak. Iz ovog kuta, Knox je bio s lijeve strane, a ona s desne, okrenuta prema njemu. Metak je proao malo iza nje i zabio se u zid. Ako je Knox bio meta, metak je promaio za vie od metra. Uz pretpostavku da se ubojica barem povrno znao sluiti pukom, definitivno je ciljao u nju. "Prokletstvo!" rekla je tiho. Obrve su mu se podignule. "to prokletstvo?" "Voljela bih da si ti bio meta." "Ba ti hvala." "Zna to mislim. Daje netko pucao u tebe, to bi bilo prilino normalno. Ti ivi tu negdje. Moda si nekome stao na ulj. Moda je onaj tko je ubio gospodina Allena htio ubiti i istraitelja." Ovako je izgubila i posljednju nadu da njezina misija nije bila sabotirana. Bila je uistinu potpuno sama, odsjeena jer nije znala kome moe vjerovati. ak se nije mogla ni vratiti u sjedite, znajui ono to zna i nosei upozorenje - vjerojatno bi bila uutkana prije nego bi mogla nekome prenijeti tu informaciju. "Razmiljao sam o itavoj ovoj situaciji", govorio je hvatajui je za ruku i vodei je natrag prema kui.

Lagano ju je drao, zbog ega je tek nakon nekoliko koraka shvatila da je dri. Nije ba bila spremna za naputanje mjesta - tovie, nadala se da e biti malo sama da na trenutak skenira podruje radi otkrivanja mogueg DNK materijala - ali sada nije mogla stati a da ne izazove njegovo zanimanje. Bio je dobar, shvatila je. Taj leeran pristup ruio je obranu drugih ljudi. Moda ga ni sada ne bi prozrela da nije vidjela hladnou u njegovim oima kada ju je prvi put naao kako njuka po 'njegovu' mjestu zloina ili daju nije priklijetio uza zid svojom rukom daje sprijei u akciji. Trebala gaje, a istodobno je trebala biti i jako oprezna u njegovoj blizini. "Slua li?" pitao je pomalo ljutit. "to? Nisi rekao ni rijei od izjave 'razmiljao sam o situa- iji'." "Izgledala si kao da si negdje u eteru", objasnio je. Mislio je da izgleda uspavano? Ipak, razumjela je ideju o kojoj je govorio. "Razmiljala sam...", jednostavno je rekla. "Moe li razmiljati i sluati istodobno?" "Naravno. ene su uda prirode kada se radi o istodobnom obavljanju vie zadataka." Zahihotao se dok ju je vodio oko sruena debla koje je lako mogla prekoraiti. itala je da se mukarci s juga prilino zatitniki ponaaju pa je prihvatila nepotrebnu pomo. "Moe biti u mojoj kui", rekao je i podignuo ruku kada je otvorila usta da se pobuni. "Posluaj me. Ja u se preseliti u Star- lingov motel i rei ljudima da se u kui zamjenjuju instalacije ili to slino. Nitko od susjeda nee provjeravati niti razmiljati zato gori svjetlo, jer ja uglavnom parkiram u garai. Nisam esto tamo pa mi to nije problem." "Osim financijskog troka", prokomentirala je tiho. Kako se trebala nositi s time? Nije mu mogla platiti - zapravo, nije znala hoe li moi doi do bilo kakvih sredstava. Moda e joj gotovina koju ima sa sobom biti sve. Nemarno je odmahnuo rukom. "Ne brini se za to. Moe mi kasnije vratiti novac." Ponuda ju je uznemirila, premda se trudila bila ljubazna. Zato bi joj ponudio svoj dom kada su se tek upoznali i to u, vie- manje, neobinim okolnostima? Nije da su bili prijatelji. Osim toga, po njezinu iskustvu, ljudi

koji su radili na provoenju zakona bili su puno cininiji i sumnjiaviji od obinih graana. Odgovor joj je stvorio vor u elucu. On je sumnjao u nju. elio ju je imati u blizini da pazi na nju dok je provjerava. Moda je ve obavio potrebne razgovore. Leerno je izvukla ruku iz njegova stiska dok je obilazila stablo. Potom ga je priekala i krenula s njime. Hodala je pokraj njega, a ruka joj je bila slobodna ako bi joj zatrebala. Razmiljala je brzo, pokuavajui odluiti kako da se nosi s njime. Bio joj je prijeko potreban. Njezin je plan od samoga poetka bio prii glavnoj osobi u istrazi, ali zbog naina na koji ju je pronaao kako njuka uokolo, krenuli su krivo, pa ga ak ni pucnjava nije uvjerila daje ona bila jedna od dobrih djevojaka. "Ne znam to da radim!" priznala je. ".Ja sam... pa, ovo mi je prvi zadatak, a s obzirom na to kako stvari za sada teku, vjerojatno u raditi za prijamnim stolom do kraja ivota ako zabrljam." Izraz se u njegovim oima ohladio umjesto da se smeka. "Poetniku je dodijeljen ovakav zadatak?" "Tranje uokolo", rekla je buljei pred sebe. "Nitko nije mislio da u naletjeti na neto." "Zato su te onda poslali ovamo? tovie, zato bi te pokuali ubiti, jer su time definitivno pustili maku iz vree." Maku? Nije znala to je elio rei. "Ne znam", konano je rekla. "Ne vidim smisao svega ovoga. Samo sam vodila opu istragu, sakupljala grube podatke i slala ih u Quantico da ih mozgovi posloe." Barem je to - do odreene mjere - bila istina. "Vidjela si neto, ispitala nekoga i otkrila kljuan dio slagalice." "Ne mogu zamisliti to bi to bilo, a svakako nije bilo nita to mjesni istraitelji ve nisu bili otkrili", zatresla je glavom, a zatim dodala. "Da se vratimo na poetnu temu. Osjeala bih se jako neugodno kada bih ivjela u tvojoj kui." "ak i kada ja ne bih bio tamo?" "ak i tada", zakljuila je odluno. "To je takva smetnja." "Ne za mene. Kao to sam rekao, ne boravim puno tamo. Radim dugo i kua mi je zapravo samo mjesto gdje odspavam po nekoliko sati." "Nisi oenjen?"

"Ne." Izgovorio je to tako brzo da mu nije uspjela proitati izraz lica. "Ali drugi istraitelji jesu, pa im dajem to vie slobodna vremena." To je bilo lijepo od njega, pomislila je. Sve u svemu, inio se kao vrlo drag momak. Sumnjiav, ali drag. Kada su stigli do kue, zastala je i promatrala lijepo zdanje i prekrasan travnjak. Stabla su bila puna lia, a u urednim je gredicama raslo areno cvijee. Postojala su mjesta na Zemlji u koja su se ubojstva nekako uklapala, kao da su sastavni dio okoline, ali ovo nije bilo jedno od njih. "Je li metak pronaen?" pitala je pokazujui na rupu u kui. "Bit e zanimljivo pogledati slae li se." "Slae li se s ime?" pitao je. Skupila je obrve i gledala ga zbunjeno. "S onim koji je ubio gospodina Allena, naravno." "Ah, da. S tim." Savren dokaz da joj nije vjerovao, pomislila je Nikita. Znala je da Taylor Allen nije bio upucan, ali ta je mala pojedinost bila drana podalje od tiska. Dala je Knoxu Davisu prolaz dovoljno irok da kroz njega proe kamion, ali on joj nije rekao za koplje. Bila je obeshrabrena, sunce je bilo visoko i prilo je, a ona je eljela hladovinu. Vrativi se na trijem, sjela je u jedan od bijelih stolaca od prua. Prugasti zelenobijeli jastuk obgrlio ju je i bilo joj je udobno. Ova je kua bila brino odravana, pomislila je dok je vadila svoju elektronsku biljenicu i zapisivala jo natuknica. "Pretpostavljam da je gospoa Allen bila ispitana", rekla je zamiljeno naslonivi se na ogradu ispred sebe i prekriivi noge u glenju. "elino vrst alibi. Bila je s prijateljima. Jo uvijek razmatram mogunost da se radi o naruenom ubojstvu." "Velika polica osiguranja?" "Dovoljno velika." "Deko?" "Ne, koliko sam uspio saznati." Napuila je usne. "Djevojka, moda? Njegova, ne njezina. Iako bi i njezina mogla biti mogua, pretpostavljam." "Ponovo, ne koliko sam uspio otkriti. inilo se da su sretno oenjeni."

"Ne ba tako sretno, ako je nekoga naruila da ga ubije." "To je samo nit koju vuem, jedna od mnogih. Meutim, ti si ih upravo itavu hrpu svezala u vorove." "Ne namjerno." Zabacila je glavu unatrag i prouavala ga, primjeujui inteligentne crte uskog lica. Keltsko naslijee, pomislila je, prisjetivi se daje ovaj dio Zemlje prije revolucije bio gusto naseljen kotima i Ircima, te da su u dva i pol stoljea nakon toga jo uvijek naseljeni ovdje. To usko lice s visokim jagodinim kostima moglo se vidjeti na stotinama pomnjivo ouvanih starih fotografija. "Odakle si?" pitao je naglo. "Ne mogu odrediti po naglasku." I ne bi li bilo udno da moe, pomislila je zabavljajui se. "Izvorno s Floride, ali ila sam na koled u Washingtonu, a radila sam u nekoliko drava." To je bila istina, potpuna istina. "To je prava mjeavina." "Da", sloila se. "A ti?" On je prvi postavio osobno pitanje, pa se osjeala slobodnom uzvratiti. "ivim ovdje otkako sam bio klinac. Roen sam u Lexingto- iiii, ali preselili smo se ovdje kada mije umrla majka." "ao mi je", rekla je suosjeajno. "To je teko za dijete." "Prilino teko. Imao sam est godina." ".Je li ti se otac ponovo oenio?" "Ne dok nisam odrastao i otiao." "Kamo si otiao?" "Na koled, ali taj izraz znai da sam bio dovoljno star da napustim dom", rekao je smirenim tonom, gledajui je otro. Spoticala se o kolokvijalizme, to je bilo frustrirajue jer je najvie prouavala jezik i uivala u njemu. Bila je tako sigurna u sebe. I McElroy je naiao na to, ali za njega je rizik bio manji jer nije imao posla s policijom. Pokuavao je biti neprimijeen. Moda je njegov pristup bolji, ali sada je prekasno da se brine o tome. "Zato me ne bi slijedila natrag do ureda?" pitao je. "Moemo zajedno prouiti dokumente o sluaju Allen." Instinkt se borio s predanou. Pretpostavljala je da ju je elio u blizini dok ne dobije povratnu informaciju o njezinu identitetu koju je sigurno

zatraio. A ona je eljela vidjeti te dokumente. Odluila je riskirati i nadala se da e se uspjeti izvui iz svake nevolje koja bi se mogla pojaviti. "Naravno", rekla je. "Moemo li usput uzeti to za jelo? Jutros sam preskoila doruak." Ako je ona agentica FBI-a, pomislio je Knox, ja sam traktor. Odjea je bila u redu: konzervativna, ne previe skupa. Sluila se svojim orujem na pravi nain i bila je brza i bistra. Veini policajaca moda se nije svialo imati posla s federalcima, ali svi oni koje je Knox upoznao bili su pametni ljudi. Neki su bili upci, ali bistri upci. Moda nije bila dosta utogljena. Imala je otvoreno, prijateljsko lice i lako se smijeila, osmijehom koji je pozivao na uzvraanje osmijehom, i bila je nevjerojatno oputena tijekom procedure. Niti jedan federalac kojeg je on upoznao nije nikada bio oputen. A tu je bila i komunikacija. Nekoliko mu se puta inilo kao da govore o potpuno razliitim stvarima. Primijetio je da se nisu razumjeli kada je on govorio na narjeju ili rabio argonske izriaje, a ona bi ga razumjela doslovno. Svaki je dio zemlje imao svoju inaicu narjeja, ali 'bijeli eir' nije bio specifian samo za jug. Bilo je to gotovo kao da ona nije Amerikanka, nego netko tko je intenzivno prouavao standardni engleski kao strani jezik. Zbog ove se posljednje mogunosti oglasio njegov unutarnji alarm. Mogla je dolaziti bilo otkud; to se tie izgleda, nije ju mogao smjestiti ni u koju etniku skupinu. Imala je sjajnu tamnosmeu kosu, velike smee oi, mekane usne i ravne bijele zube koji su definitivno izgledali ameriki. Aparati, fluor, prehrana i redoviti posjeti zubaru stvarali su takve zube. Bila je vrlo suptilno naminkana, a naglaeni su pramenovi padali sa svake strane razdjeljka kose koji nije bio tono na sredini glave. Nije bila s Bliskog istoka, pomislio je, niti slavenskog podrijetla. Bila je pomalo tamnoputa, stoga je mogla biti talijanskoga ili panjolskoga podrijetla, ali, opet, bila je visoka. Sve se svodilo na to da nije mogao odrediti nita u vezi s njom i zbog toga se osjeao nelagodno. Sjela je s druge strane njegova stola, stolca privuena blizu tako da moe jesti. Primijetio je da se malo suzdravala prije nego je zagrizla hamburger, kao da nije bila sigurna kakvog e biti okusa. Nakon to je on uzeo jedan od

svojih krumpiria i umoio ga 11 keap koji je iscijedio na papir u kojem je bio zamotan hamburger, i ona je uinila isto, kopirajui njegove pokrete. Nikada prije nije jela hamburger i krumpirie. Ta je misao odzvonila u njegovoj glavi jednako glasno kao da ju je izgovorio. Pokuao je zamisliti mjesto na kugli zemaljskoj, osim nerazvijenih zemalja, na kojem McDonald's nije imao svoje ogranke. Kako to da nije jela hamburgere, osim ako je itav ivot bila odgajana kao vege- tarijanka i tek je juer pala s kola za prijevoz repe, da se tako izrazi? "to si rekla, odakle si?" "S Floride. Sarasota." Izabrala je jo jedan krumpiri i umoila ga u keap, a zatim ga prinijela ustima. Podignula je au i stavila slamku u usta te povukla velik gutljaj Cole - sa eerom, a ne one dijetalne koju su pile sve ene koje je on poznavao. "Mmm, ovo je dobro", rekla je. Dok je jela, prouavala je njegov malen, pretrpan ured kao da je muzej i bila je oduevljena onim to vidi. Pitao se to ju je najvie zanimalo: hrpe papira, izgreban i natuen stol, njegov kripav stolac ili, moda, ogrebotine na prozoru? Zazvonio je telefon i podignuo je slualicu. "Davi. Aha..." Smjestio je slualicu izmeu ramena i eljusti, gurajui stolac unatrag da moe doi do ladice te je otvorio. Pronaao je dokument i izvukao ga. "Shvaam." Agentica Stover - ili tkogod bila - zabavljala se hodajui po uredu dok je on razgovarao. Nije mogla daleko odlutati, nekoliko koraka u svim smjerovima. Lagano bi dodirnula predmet vrhom jednoga prsta, prije nego bi prela na drugi. Gledao je kako laganim pokretom dodiruje njegovu deset godina staru alicu za kavu, a zatim prelazi na pano s posterima traenih kriminalaca. Bila je u dobroj formi, pomislio je, ali i trebala je biti ako je novopeena agentica koja je tek napustila akademiju. Pogledao je oblik njezine stranjice, koju je ocrtavala linija hlaa, ali poeo se osjeati kao budala, pa je odvratio pogled. Sekundu kasnije odluio je biti budala pa ju je ponovo pogledao; napokon, bila je to lijepa guza. Glas je zakrijetao u njegovo uho i ponovo je usmjerio pozornost na dokument koji je itao, premda je i dalje bio svjestan njezina poloaja i

onoga to je radila. S obzirom na to koliko mu je ured bio malen, to mu nije bilo teko. Vratila se do stola i uzela svoju Colu. Promatrao je kako joj se usne zatvaraju oko plastine slamke i odjednom je shvatio koliko je to sirov in pa je odvratio pogled. Dobro, pa bio je uspaljena budala. Imati fiziku reakciju na osobu koja se pretvara da je agentica FBI-a, kako je sumnjao, bilo je vrlo neprofesionalno i uope mu se nije svialo. Konano je zavrio razgovor i spustio slualicu te vratio dokument natrag u ladicu. Naslanjajui se na svoj stolac, oputeno je rekao: "Zalo ini lijepo ne kae odakle si zapravo?" Na njegovo iznenaenje, nasmijeila se. "Znala sam da mi ne vjeruje. Stvarno sam agentica FBI-a", podiui gorn ji dio svoje torbice, skinula je znaku i pruila mu ju, a zatim je uinila isto sa svojom osobnom iskaznicom. "Prava, autentina agentica federalne vlade. Pretpostavljam da si ve zatraio potvrdu; trebam li ostati ovdje dok je ne dobije?" "Ako nema nita protiv...", rekao je savreno pristojno dok je prouavao znaku i osobnu. Izgledale su kao prave, ali dobar je krivotvoritelj mogao uiniti nevjerojatne stvari. Morao je biti paljiv; ako je uistinu bila federalna agentica, nije elio pogrijeiti razoruavajui i uhiujui je, sto bi uzrokovalo svakakva sranja koja bi mu se svalila za vrat. S druge strane, nije ju odmah mogao pustiti; morao ju je provjeriti, jer bi u suprotnome bio prilino jadan muijak. Konano joj je vra- tio znaku i osobnu. Oba je predmeta vratila na njihovo mjesto. "A moja vozaka dozvola", ponudila je. "Ili kreditna kartica. eli li vidjeti i njih?" "Ako nema nita protiv", ponovio je i nasmijala se dok je otvarala torbicu i vadila obje kartice iz svoje lisnice te mu ih pruala preko stola. Prouavao je dozvolu s njezinim vodenim igom, gledao je izbliza da vidi ima li tragova muljanja, a zatim je provjerio potpis na dnu s onim na kreditnoj kartici. Podudarali su se, naravno. Poinjao se osjeati blesavo. Nju je sve to zabavljalo premda se jo nije sasvim opustila. "Dobro!" rekao je dok joj je vraao kartice. "Sada vie ne os jeam potrebu da ti oduzmem oruje."

"Da mi pokua oduzeti oruje", ispravila gaje. "Postoji granica na kojoj prestajem biti dobra graanka i postajem pobjenjela agentica." "Onda nemoj napraviti nita to I>i me uinilo nervoznim i dobro emo se slagati." Uzela je jo jedan krumpiri. "Da sam te eljela upucati, mogla sam to uiniti jutros kada smo bili sami i kada mi je oruje ve bilo izvueno." "To je tono!" zakljuio je. "Je li ti jo to palo na pamet u vezi s ubojstvom Taylora Allena i njegovom vezom s tvojim drugim sluajevima? Ili zbog ega bi netko iz tvog ureda davao informacije o tvome poloaju snajperisti koji bi mogao, ali nije nuno morao, biti ubojica?" "Povrinski gledano, ne vidim kako su gospodin Allen i drugi sluajevi povezani. to se tie toga da me netko eli vidjeti mrtvu, to mi uope nema smisla. Pretpostavimo da uistinu jesam pronala neto prijetee za nekoga iz mog ureda, ne znam to je to, a moje bi ubojstvo dovelo do toga da netko s puno vie iskustva preuzme. Ubiti me ne bi bilo isplativo, mislim." "inila si mi se prilino mirnom", primijetio je. "Kakav izbor imam? Pretpostavljam da mogu biti histerina i plakati na tvome ramenu, ali to bih time postigla, osim zatopanog nosa?" Nije bila uznemirena ni kada je netko pucao u nju, prisjetio se. Sviao mu se takav nain mirnoe kod svakoga. Puno mu se toga u vezi s njome svialo, ukljuujui i onaj prijateljski osmijeh. Samo je elio da ona prokleta potvrda stigne pa da se moe osjeati bolje, jer mu se svia. Do tada, znao je da se ve previe opustio i da je jako blizu da prijee granicu profesionalnog ponaanja. Telefon je zazvonio i on se javio. Sluao je, rekao hvala, a zatim spustio slualicu i polako izvukao svoje oruje, te ga uperio u nju. "Pomou dva prsta izvadi svoje oruje, odloi ga na stol i od- makni se", rekao je hladnim tonom. "Uhiena si zbog preuzimanja identiteta federalnog agenta." 7

NIKITINO JE SRCE BRE ZAKUCALO I ADRENALIN JOJ JE JURNUO U VENAMA. To je bilo to; nadala se daje dogaaji nee dovesti do toga, ali bila je realistina i pripremila se za to. Morala je biti to uvjerljivija ili e joj guzica zavriti u vruem maslacu. Ne, to nije bilo to. Ipak, radi se o neemu to se kuha... Maslac, voda, mast... a, da: zavrit e u vruem ulju. Ta ju je nevana misao malo umirila. Bez protesta rastvorila je kaputi i pomou dva prsta lijeve ruke izvukla pitolj iz korica. Poloila gaje na stol tako daje cijev bila usmjerena u stranu. Njegova se velika ruka zatvorila oko pitolja te ga je pomaknuo izvan njezina dosega. "Imate pravo utjeti", poeo je dok ju je podizao na noge i osiguravao prvo njezino desno zapee, a zatim lijevo u par lisiina. Hladan ju je metal stisnuo tako jako da joj se inilo da su joj se kosti suzile. Nije se trudila sluati ono to joj je recitirao; znala je postupak napamet. "Molim te, isprazni moju torbicu na svoj stol", rekla je njeno, gledajui ga. Jo uvijek je stajao blizu, drei je za ruku - tako blizu da je osjetila toplinu njegova tijela. Murjaci su bili obuavani da se slue vlastitim tijelom kako bi pokorili i kontrolirali, rabili su bolan stisak koji je paralizirao osumnjienika koji se opire. Ona ni je napravila ni najmanji pokret u znak otpora, tovie jo se i nagnula prema njemu tako blizu da mu je njezina kosa dodirivala rame. "Molim te." Pogled mu je bio ravan, lice bezizraajno, sve su naznake ljubaznosti nestale. "Zato?" "Unutra ima nekih stvari o kojima ti elim neto rei. Zavei me lisiinama za stol ili stolac ako se boji da u neto napraviti. Obeavam da neu, ali mogao bi biti nervozan." "Nervozan?" pitao je, nakratko zauen, obraajui pozornost. "Kako to?" "Jer imam sposobnosti koje ti nema." Moda je ovo palilo. Mogla je vidjeti iskru zanimanja u njegovim oima. "Da si prava agentica FBI-a, moda bih i povjerovao u to." "Ja jesam prava agentica FBI-a, samo ne... sada."

"Moda suca moe uvjeriti da halucinira, ali ja ti to neu progutati. Nemaju nikakvih podataka o Nikiti T. Stover koja je sadanja ili biva agentica." "Nisam rekla 'biva'. Molim te, samo isprazni moju torbicu na stol. Sve u ti rei o onome to je unutra." Na trenutak je mislila da e odbiti, ali na kraju je njegova znatielja pobijedila. Nije riskirao: posjeo ju je i uzeo drugi par lisiina kojima je zakaio jedan od njezinih glenjeva za stolac. Nije joj bilo nimalo ugodno s lisiinama, jer su joj ramena bila povuena unatrag. Iskusni zatvorenici nisu pokuavali drati ramena ravno - spustili bijedno i pustili da lisiine kliznu u stranu, ime bi djelotvorno popustili pritisak na oba zgloba. Pokuala je to napraviti i gotovo uzdahnula jer je bol istog trena popustila. Podiui njezinu torbicu, tresao je sadraj na svoj stol. Nakon nekoliko trenutaka se namrtio. "to je sve ovo?" "Prvo pogledaj u moju lisnicu. U zakopanom je odjeljku kartica. Izvadi je i pogledaj." Otvorio je odjeljak o kojem je govorila i izvadio karticu. Bila je deblja od veine kartica, otprilike kao tri osobne zajedno i napravljena od lakog, prozirnog materijala koji je bio neunitiv. Nije se mogla zapaliti, a ona sama pokuala ju je unititi samo zato jer su joj rekli da se to ne moe. Bili su u pravu. Na lijevoj je strani laserom bila ugravirana zlatna znaka s orlom na vrhu - znaka prilino slina, ali nejednaka onoj koju mu je pokazala ranije. Na njoj je pisalo "Odjel pravde" na dnu i "Federal Bureau of Investigation" na vrhu. To se nije promijenilo, ali oblik znake se razlikovao - bila je malo oblija, a orao je izgledao stranije. Na desnoj je strani bila njezina trodimenzionalna holografska slika ispod koje je bilo njezino ime i serijski broj. "Mrak", rekao je drei karticu gore i naginjui je tako da je hologram zatreperio. "to to treba dokazati? Da poznaje nekoga tko zna napraviti 3-D slike?" "Pokuaj je unititi!" rekla je. "Hajde, pokuaj sve to ti padne na pamet. Prerei je. Rastopi je. Izlij kiselinu 11a nju. Pogledaj to e se dogoditi." "Danas nisam uzeo nikakvu kiselinu sa sobom", rekao je, ali je uzeo kare iz ladice i pokuao prerezati karticu. Onda je pokuao ponovo,

usredotoivi se. "Ovo je deblje od normalne kartice", govorio je, stiui svom svojom snagom. Vijak iz kara je iskoio i dva su se dijela raspala u njegovim rukama. "Sranje!" rekao je iznenaeno i s vie zanimanja prouavao karticu. "Od ega je napravljena?" "Da ti kaem, morala bih te ubiti", rekla je, iskuavajui staru alu. Budui da se nije nasmijao, slegnula je ramenima. "Ne znam. Zove se poli-di-neto-neto; nikada to nisam mogla izgovoriti. Krae ime je Ondite, iz razloga koji su meni nepoznati. NASA ga je razvila za svemirske letjelice prije sto dvadeset godina. Otprilike." Pogled mu je ponovo postao smiren. "Gospoo, prestanite me zajebavati. Ako je ova blesava pria jedino objanjenje koje imate, troite moje vrijeme." "Jer NASA nije postojala prije sto dvadeset godina? Nije, ako se rauna od sada. Pokuaj spaliti karticu!" predloila je, mislei da ga treba jae zaintrigirati prije nego mu pokua objasniti za NASA-u. "Uzet u te za rije", rekao je i bacio karticu na svoj stol. Gubila gaje. Morala je i dalje buditi njegovu znatielju, jer bi je jedino tako nastavio sluati. Izgledao je spreman da je odvue u eliju, pa je brzo rekla: "Ona srebrna kutijica. Otvori je." "Zato si jednostavno ne sauva dah i..." Strpljenje joj je naglo puknulo. Morala ga je uvjeriti, a nije imala puno vremena da to uini. "O, za Boga miloga!" uzviknula je oajno. "Ja sam iz budunosti. Iz 2207. godine, da budem tona. Ja sam federalna agentica Nikita Stover poslana natrag u vrijeme da uhvatim ubojicu iz svoga vremena koji je otputovao natrag u prolost da sistematski ubije. Ne vjeruje mi ni rijei, zar ne?" "ali se, zar ne?" pitao je retoriki. Prekriio je ruke na prsima i inilo se kao da eka da se ona vrati u stvarnost. "Srebrna kutijica je DNA skener. Nadala sam se da u obaviti oitanje u umi iza kue gospodina Allena, ali bio si preblizu. Hajde, otvori je. Pretpostavljam da si dovoljno bistar za rukovanje tehnologijom koja sada ne postoji."

Vjerojatno ga nije pametno izazivati, ali uinit e sve potrebno da ostane izvan zatvorske elije. Tamo bi bila beskorisna i ranjiva u sluaju da njezin poloaj bude otkriven. "Ako jo ne postoji, kako sada moe biti ovdje?" pitao je podiui kutijicu i pokazujui je njoj, kao daju ona nikada prije nije vidjela. "Nisam rekla 'jo', rekla sam 'sada'. To su dvije potpuno razliite stvari." "Ne po mome miljenju. Drim je sada." "Dobro, pa putovanje kroz vrijeme zeza se sa sintaksom!" pra- snula je. "eli li se upustiti u raspravu o prolim-buduim glagolskim vremenima? Skener privremeno postoji u tvome svijetu sada, ali kada ja odem, on ide sa mnom i tada jo nee postojati." Ponovo je vidjela onu iskricu znatielje u njegovu izrazu kada je spomenula prola-budua vremena, koja je mrzila prouavati kada je bila u koli. Putovanje kroz vrijeme moglo je zapetljati jezik, jer je bilo mogue da osoba namjerava uiniti neto i daje istodobno to ve uinila. Ali nije eljela raspravljati o jeziku s njime - eljela je da on pogleda skener. "Poklopac je zapravo dio skenera", rekla je kimajui prema kutijici. "Rasklapa se kada se otvori unazad i spaja se s dnom kutije. Ne radi ako se sve veze ne poveu." "Nema rupa u poklopcu za te veze", istaknuo je, ponovo joj pokazujui kutijicu. Nikita je zakolutala oima. "Bit e ih. Ostaju zatvorene sve do poetnog kontakta da unutra ne ulazi praina i druga prljavtina. Samo otvori prokletu stvar, hoe li?" Usnice su mu zatitrale jer gaje zabavljao njezin iznervirani ton. "Postaje malice nametljiva, gospoice Stover. Sjeti se tko ima lisiine, a tko nema." Stisnula je oi. "To je samo zato jer sam ti dopustila da me vee, kao znak moje dobre volje." "Tako stalno govori." itavo se vrijeme igrao skenerom, a zatim gaje otvorio i polako rasklapao poklopac unatrag, drei ga blizu lica da moe vidjeti kako se skrivene poveznice otvaraju. Ba kada su se dvije povrine dotaknule, uo se tihi klik. Odmah je poela raditi funkcija za samotestiranje i niz svjetala razliitih boja poeo je plesati po skeneru. Pokuao je razdvojiti dijelove, ali

jednom kada je poklopac uvren, ostajao je tako dok se ne pritisne tipka za otputanje. "Magnetiziran?" pitao je, mrtei se. "Ne. Rekla sam ti kako radi. Pritisni trokutastu tipku za otputanje mehanizma." Prouavao je prednju stranu skenera, pritisnuo pravu tipku i svjetla su se ugasila im se poklopac otpustio. U tiini je jo jednom rasklopio poklopac da ga spoji s drugim dijelom. Ponovo se zauo tihi klik i pojavila su se svjetla. "Zanimljiva stvarica", na kraju je rekao. "to bi trebala raditi, osim izgledati impresivno?" "Rekla sam ti, to je DNA skener. Prepoznaje i procesuira DNA. Ako si zabiljeen u bazi podataka, kao to sam ja, daje ti ime, adresu, popis prijanjih uhienja i osuda, radno mjesto, genetsko naslijee." "Kako radi?" "Dovoljno je osjetljiv za primanje DNA s konih stanica koje ljudi ostavljaju za sobom kuda god prou, pa te vodi do uzorka. Budui da sjedim tono ispred tebe, nee imati ba toliko posla. Da dobije oitanje, prisloni ga na moju kou ili odjeu, pa pritisni okruglu zelenu tipku." "Ali ve si mogla uprogramirati informacije koje si eljela u ovo udo, nisi li?" smijeei se, prislonio ga je na svoju ruku, a zatim je dotaknuo zelenu tipku. Svjetla su zaplesala i informacije su se pojavila na sedam puta pet centimetara velikom ekranu. Skeneri rabe jednu dimenziju umjesto tri, jer je tako sustav bio manje kompliciran - i jeftiniji - za terenski rad. Bila je to ista video tehnologija koja je bila dostupna njemu, nepromijenjena ve dva stoljea. Kada je neto bilo dobro, poput kotaa, trajalo je - za razliku od drugih tehnologija koje su ostajale usput. '"Subjekt nepoznat'", proitao je. "Genetska struktura kompatibilna s onom s podruja sjeverne Europe, pogotovo s drevnim keltskim plemenima, te u manjem dijelu s plemenom Cherokee iz Sjeverne Amerike. Subjekt ima plave oi i smeu kosu. Potrebni dodatni podaci za identifikaciju." Dugo je buljio u mali ekran, a izraz na njegovu licu bio je neitljiv. "Kako da ovo obriem?" "Ili skeniraj neto drugo ili zatvori poklopac. Informacija e se pohraniti ako ne stisne tipku za brisanje - to je ona naranasta pokraj zelene."

Izbrisao je svoje podatke iz skenera, a zatim ga u tiini prislonio uz njezin obraz i pritisnuo zelenu tipku. "'Stover'", proitao je. "Nikita Tzuria. Trideset godina, 1.7179 metara visoka, trenutana teina nepoznata." Stao je i znakovito je pogledao. "Rekao bih izmeu ezdeset i ezdeset pet kila, ovisno o tome koliko si miiava." Nikita nije mogla zadrati osmijeh jer je posljednji put, kada se vagala, imala ezdeset tri kile. To je bilo prije vie od godinu dana, ali odjea joj je jo pristajala, pa je pretpostavljala da je sada teila otprilike koliko i tada. Nastavio je itati. 'Subjekt je zaposlen u Odjelu za pravdu Sjedinjenih Amerikih Drava, istraiteljski odjel, preciznije FBI, est godina. Subjekt ivi u Des Moinesu, Iowa. Genetsko naslijee, po redu utjecaja: sjevernoeuropsko, junoeuropsko, kinesko, bliskoistono, slavensko i plemena Azteka iz Srednje Amerike', podignuo je pogled prema njoj. "To je poprilian popis." "to da kaem?" podignula je jedno rame; s rukama vezanim iza lea, samo je to mogla. "Preci su mi ili okolo." "Bliskoistono", njegov je pogled poivao na njoj. "Gdje tono na Bliskom istoku?" "Izrael. Tzuria, moje srednje ime, hebrejsko je. Ne znam to znai." "Prvo ti je ime rusko." "Moe okriviti moju majku. Njezino je ime Nicolette i mislila je da e Nikita lijepo pristajati uz to. Ali mislim i da mi nekako odgovara, jer imam i malo slavenske krvi." "A ovo kinesko?" "To bi bio moj... zaboravila sam koliko pra. est ili sedam, ini mi se." "Pra?" "Generacija. Moj pra-pra-pra-pra-i tako dalje - djed. To se dogodilo u vrijeme Kineske revolucije." "Shvaam." Moda jest, moda nije. Buljio je u nju kao da ima dvije glave. "A Azteci?" "To ne mogu objasniti. Budui da je to posljednje na popisu, genetski je utjecaj toliko malen daje statistiki nevaan." Poeao se po bradi. "Moram rei da je sve ovo jako zanimljivo, ali kako bi me trebalo uvjeriti daje ta tvoja smijena pria imalo istinita?"

"Mislim da mora obaviti jo malo DNA skeniranja; skeniraj svoj stolac ili jaknu - neka ti pokae gdje su DNA uzorci. Ili ga odnesi van i skeniraj nekoga koga nisam upoznala i o kome nisam mogla nita isprogramirati u skeneru." "Samo e mi rei da je subjekt nepoznat, kao i prije. to se tie neke odreene genetske mjeavine, kako bili mogao znati je li to to mi skener govori istina ili nije? Ne znam odakle dolaze svaiji preci." "Ali oni bi mogli. Izaberi najudniju osobu koju vidi. Hajde. Ja u ekati ovdje." Opet mu se usnica trgnula, zbog humora. "Pazi da tako i bude", rekao je i ietao iz ureda sa skenerom. Na sreu je zatvorio vrata za sobom pa nitko nije vidio da ju je drao zavezanu lisiinama. Dok je ekala, pokuala je olakati bol u miiima pomiui se naprijed-natrag, olakavajui tako jednu grupu miia dok je druga podnosila bol neko vrijeme. Vratio se nakon otprilike dvadeset minuta i stavio skener na stol. Sjeo je na svoj stolac i prouavao je. "Priznat u ti da si nekako dola do komada tehnologije kojeg prije nisam vidio, ali to je sve. Uistinu mislim da e FBI - pravi FBI - biti zainteresiran za tu spravicu. to jo ima?" Nije bio uvjeren, ali definitivno je bio zainteresiran. Nikita je poela kuiti njegov karakter. Intenzivno se bavio svime to bi ga za intrigiralo; nije se mogao zaustaviti u odgonetavanju enigme, jednako kao to nije mogao rairiti ruke i poletjeti. Usprkos samome sebi, elio je uti to je jo imala rei i vidjeti kakvu jo opremu ima. Malo je razmiljala, pokuavajui se sjetiti to bi ga od njezi- nih stvari najvie impresioniralo. Mislila je da e DNA skener biti dovoljan. "Vidi malu crvenu tubu?" konano je rekla. Kopao je po gomili njezinih stvari i izvukao tanku crvenu tu- bieu, dugaku oko sedam centimetara i opsega poput olovke. "Ovu?" "Da. To je Reskin. Trenutano zacjeljuje posjekotine i ogrebotine. Ima li no?" Obrve su mu se podignule. "eli da se poreem?"

"Ne, nikada ne bih traila takvu vrstu rtve od tebe", rekla je ozbiljno. "elim da poree mene." "Ti to ozbiljno!" kazao je otpuhnuvi. "Da, naravno." Cerio se, odmahujui glavom. "Postoje zakoni prema kojima policajci ne smiju uporabiti no na zatvoreniku, osim ako je dotini zatvorenik nasilan prema policajcu ili drugima. Da te poreem ak i djeli centimetra, tuila bi me uskoro. Ipak, dobar pokuaj." "Pa, dobro onda, porei sebe. Menije svejedno. Samo porei nekoga." Sada se ve smijao, kao da uiva u razgovoru. "Neu porezati tebe, sebe, niti ikoga drugoga. Kraj. Pokuaj neto drugo." "Kukavice!" promrmljala je ispod glasa. "Daj meni no i ja u se porezati. Ne bi trebalo biti teko mada sam svezana. Svima koje bude zanimalo moe rei da sam nekako izvukla no iz depa, a ti e biti siguran jer e na njemu biti moji otisci. Je li ti to po volji?" "Neu ti dopustiti da se poree", rekao je blago. "Odustani." "Ne mogu vjerovati da si tako tvrdoglav. Zar neto od onoga to sam ti do sada pokazala nije upalilo? Nisi mogao slomiti karticu, skener je radio. Zato mi ne bi malo vjerovao?" "Jer nisam idiot", odgovorio je. "Idiot si ako mi ne vjeruje. Homogenizirani, uskogrudni idiot." "Homogenizirani?" Zvuao je kao da se zabavlja; oi su mu sjale, a usne su mu se trzale jer ih nije mogao ispraviti u ravnu liniju. "To je delikatan nain da se kae zatucan. Ima samo dva genetska izvora? Gotovo je pravo udo to uope moe funkcionirati." "Funkcioniram na sve naine", uvjeravao ju je, cerei se. Zagunala je i zatvorila oi od oaja. Sada je aludirao na neto seksualno... mislila je. Jezine su razlike takve da nije bila sigurna. Ako je to inio, onda je pretpostavljala da su mukarci bili mukarci bez obzira na to u kojem su stoljeu ivjeli. "U redu, u redu", rekao je, naglo kapitulirajui. Nikitine su se oi otvorile i gledala je kako zavlai ruku u dep l raperica i iz njega izvlai no koji je, kada ga je rasklopio, imao otricu dugaku osam

centimetara. Namjerno je prerezao rub uz palac lijeve ruke i tamna se krv poela cijediti niz ruku. "Otvori ReskinV' uputila gaje. "Utrljaj ga u posjekotinu. Pa, prvo obrii krv, a onda ga utrljaj." "Sada mi kae!" rekao je i uzeo papirnati rupi koji im je ostao od ruka. "Ako me zajebava, bit u jako ljut", upozorio ju je. Nije se obazirala. Promatrala je kako u lijevoj ruci dri tanku tubicu Reskina i odvija ep, nakon ega je izvukao malu etkicu koj a je bila natopljena tekuinom. "Ne treba puno, samo tanak sloj." "Bolje mu je", odmaknuo je rupi i brzo utapkao Reskin na posjekotinu. "Joj!" viknuo je istog trena. "Sranje! Nisi mi rekla da ovo sranje pee!" Nikita se nasmijala; nije si mogla pomoi. "Pogledaj si palac." Pogledao si je palac i izraz mu se promijenio u neto to nije mogla opisati: nije to bio ok ili nevjerica, nego neka vrsta tuposti. Polako je zatvorio Reskin i vratio crvenu tubicu na stol, a za- tim obrisao ostatak tekuine s palca. Tako dugo nije nita rekao daje poeljela vikati od napetosti, ali se uspjela kontrolirati i ekala da on odlui to e napraviti. Mogao bi odbaciti ono to je vidio na svoje oi. Ljudi su ponekad znali biti nelogini, pa je morala biti spremna na to. Konano je ustao i obiao stol te unuo pokraj njezina stolca i otkljuao lisiine koje su joj drale gleanj. Smjestio je njezine ruke u jednu od svojih dok je otkljuavao lisiine koje su joj vezivale zapea. Ispustivi ih na stol, ponovo je zauzeo svoje mjesto i rekao: "Dobro, poni priati. Reci mi sve." "Sve? Koliko ima vremena?" "Samo poni priati. Rei u ti kada mi bude dovoljno."

SADA KADA JU JE UISTINU SLUAO, NIJE ZNALA ODAKLE BI POELA. TRLJALA I jt* zapea, ali je prestala i rairila ruke. "to eli znati? Daj mi temu." "Spomenula si da prati ubojicu. Ne kaem da sam progutao sve ovo o putovanju kroz vrijeme, ali i ja pokuavam uhvatiti ubojicu pa u sluati." utjela je minutu-dvije, pokuavajui si sloiti misli. "Trebala bi nam karta." Uzeo je blok i gurnuo joj ga preko stola. "Nacrtaj ju!" rekao je. Prela je prstima preko stranice s crtama. Daje tip znao koliko se rijetko sluila papirom i olovkom, vjerojatno bi se nasmijao. Poznavala ih je samo zbog svojih prouavanja. Pravi je papir bio gotovo neprocjenjiv, uvan za arhiviranje najvanijih informacija i uenje vrlo malog broja istraitelja o prolosti. ovjeanstvo je puno nauilo i moglo je svata napraviti, ali nije moglo uvati digitalne informacije dulje od jedne generacije. Moda bi mogla ponijeti natrag sa sobom malo papira, pomislila je. Da ga proda, prilino bi se dobro financijski osigurala. "Olovka?" konano je rekla. Knox je izvadio jednu olovku iz 1111 u t ranjosti svoje jakne. Prvo je povukla ravnu liniju preko papira, a zatim malene crte koje su izlazile iz nje. Poevi s ponedjeljkom, iznad svake male linije napisala je oznaku za dane u tjednu: P, U, S, , P, S, N po itavoj duljini papira. Zatim je nacrtala strelicu izmeu ponedjeljka i utorka. "Netko je doao u ponedjeljak rano ujutro, ali ne znamo tko. Tko god to bio, znao je dovoljno da obie osiguranje u tranzitnom laboratoriju i da se transportira. Znamo kada je on..." "On?" "Radi ekonominosti govorit u 'on' umjesto 'on ili ona', ali vrlo bi se lako moglo raditi i o eni. U svakom sluaju, zbog postavki raunala, znamo

kada je i gdje doao. U poetku, teina je putnika morala biti poznata i raunalo je bilo postavljeno na tu teinu, ali to je bilo previe opasno jer je osoba mogla dobiti na teini, ak i samo pola kilograma, u drugome vremenu te se ne bi mogla vratiti. I tako je ta metoda ispravljena i sada teina nije vana, samo karike." "Karike?" Bio je specijalist za pitanja od samo jedne rijei, pomislila je. "To su prave, fizike karike koje se nose oko glenjeva i zapea, programirane i za slanje i za vraanje." "Pa, gdje su tvoje?" "Zakopane na sigurnome, gdje ih nitko ne moe nai. Ako izgubim svoje karike, neu se moi vratiti, osim ako se ne poalje TIS sa zamjenskim karikama." "Kada mi kaemo TIS, to znai traganje i spaavanje", primijetio je. "I dalje ima isto znaenje. To je odred posebno treniranih komandosa, jer nitko ne zna u kakve e uvjete biti poslani. Uglavnom se poalje samo jedan TIS da to manje privlae pozornost." Naslonio je bradu na ruku i nasmijeio joj se. "Izmilja li priu, prokleto je dobra. Ima uistinu bujnu matu. Nastavi." Uputila mu je dug, iskren pogled. "Da misli da je ovo puka izmiljotina, ne bi gubio vrijeme sluajui, to dobro zna. Ne samo to - da je ovo ispitivanje, ne bismo bili u tvojem uredu, nego u sobi za ispitivanje i sve bi se snimalo. Moda mi ne eli vjerovati, ali ne moe objasniti moju opremu, zar ne?" "Sluam. Ne trai vie od toga." Trebala je puno vie toga od njega, ali za sada nije htjela o tome pa se vratila na kartu koju je crtala. "Na raunalu u tranzitnom laboratoriju ostavljena je poruka, neka vrsta izjave, uhvatite-me-ako-moete." Na trenutak je zastala. "Mora shvatiti da postoji nekoliko skupina koje su protiv putovanja kroz vrijeme, bez obzira na razloge. Neki to vide kao moralno pitanje - da se ne treba mijeati u Boju volju i takve stvari. Za druge je sve to praktinije, u smislu da se povijest ne treba mijenjati jer bi moglo nastati veliko sranje." "Teoretski, ne moete mijenjati povijest."

"Barem u malim stvarima, to nije tono. Recimo daje netko u mom vremenu otkrio dobitnu kombinaciju na lotu. Mogao bi se vratiti i kupiti listi s tim brojevima, pa bi se dobitak podijelio izmeu njega i drugog pobjednika ili na njih vie. Samo bi se promijenio iznos novca kojeg je svaki igra osvojio, pa bi moda dolo do minijaturnog ekonomskog vala, i nita vie." "A putnik kroz vrijeme uzeo bi dobitak natrag u svoje doba." "Da, ali valuta bi bila zanimljiva samo sakupljaima antikviteta, pa bi zbog toga donio luksuz, a ne pravi novac." "A to je s mijenjanjem povijesti u velikim razmjerima?" "Putovanje kroz vrijeme je strogo regulirano; nije svima doputeno zbog mogue opasnosti. to bi se dogodilo ako bi se netko, recimo, vratio u prolost i ubio Hitlera prije poetka Drugoga svjetskog rata? Kakve bi bile posljedice? Bez rata koji bi potaknuo ekonomije koje su bile unitene za vrijeme Velike depresije, kako bi izgledao ivot tijekom sljedeeg stoljea?" "Misli rei da Sjedinjene Amerike Drave ne bi bile super- sila." "Nitko to ne zna i zbog toga je opasnost mijenjati povijest u velikim razmjerima. Ali da Sjedinjene Amerike Drave nisu postale supersila, bi li poela svemirska utrka? Bi li se izumila raunala? Bi li se stvorili programi za hranjenje drava Treega svijeta, a da nema ogromne ekonomije? Bi li istim ritmom dolazilo do medicinskih otkria? Dakle, vidi posljedice. Stoga vladajua teorija nije da se povijest ne moe mijenjati, no ne bi se smjela mijenjati jer nitko ne zna to bi se umjesto toga dogodilo." "Dakle, ak se ni loe stvari ne bi smjele mijenjati." "Upravo tako. Sve, dobro i loe, ucrtalo je put koji je ovjeanstvo slijedilo." Naslonio se i prouavao je suenih oiju. "Puno se loih stvari dogodilo. ovjek bi pomislio da bi svijet bio ljepe mjesto da se nisu dogodile." "Misli, kada bi ljudi mogli ivjeti umjesto da umru?" Kimnuo je. "Moe li jamiti da netko od ljudi koji su umrli ne bi poinili ili prouzroili grozotu koja bi bila uasnija od one koja se dogodila?" "Nitko to ne moe jamiti." "Tono. Dakle, budui da se ne zna, Vijee za tranzit kroz vrijeme odluilo je ne mijeati se."

"A taj odmetnuti vremenski putnik kojega ti lovi nije se sloio s time. Ipak, zato bi ostavio poruku? Ako uistinu eli postii neto ljigavo, ne ostavlja poruku za sobom." "Nije mogao prijei, a da nitko ne zna. Raunala pokazuju svako putovanje, kada je zapoelo i kada je zavrilo. Pretpostavljani daje pomislio kako usput moe napraviti i malo tete, moda potaknuti akciju koja nije bila dobro osmiljena. 1 upravo se to dogodilo", kazala je gorko. "Nisi sve dobro osmislila? Zamisli ti to." "Prvi agent koji je poslan u potjeru je ubijen", rekla je hladno jer joj se nije svidio njegov sarkazam. Nacrtala je drugu strelicu iznad prve. "Neovlaten gaje putnik ekao kada je preao. Njegovo nam je tijelo bilo poslano natrag." "Prvi agent? Koliko ih je bilo?" "Ja sam trea. Houseman je bio ubijen. McElroy je bio poslan tako daje stigao nakon pola sata, no nije uspio nita otkriti, pa je bio opozvan." Nacrtala je treu strelicu koja je pokazivala dolazak McElro- va, a zatim je nacrtala strelicu koja je pokazivala njezin dolazak sljedee noi. "Sve se ovo uistinu dogaalo", izjavio je, "pa bi ovjek pomislio da je netko mogao primijetiti to neobino." U trenu je zastao. Pogled mu je bio prazan, dok su mu glavom jurile misli. "Ostani ovdje", rekao je ustajui i odlazei prema vratima. "Postoji neto to ti elim pokazati." Vratio se za manje od pet minuta i donio crni kvadar. Ukljuio je malen videoekran, koji je bio na vrhu ormara za dokumente, i ubacio kvadar u crni stroj. Video, aptalo joj je sjeanje. Bio je to primitivan ita podataka koji je pretvarao podatke u vizualni i auditivni zapis. Na ekranu se pojavila slika. "Gledaj ovo!" rekao joj je pritisnuvi tipku play. Drugom je tipkom zaustavio film, a zatim ga poeo usporeno vrtjeti. Prepoznala je zgradu u kojoj je trenutno bila i nita drugo. Nije bilo nikakve akcije. Zbog tamnih sjena i kutova znala je daje film snimljen nou. Onda je bijeli bljesak ispunio ekran. Brzo se uspravila i buljila. Sljedei je prizor bio jednak prethodnome, samo je sada u tlu bila rupa koje ranije ni je bilo. "Zna li to o bljesku?" pitao je. "To se dogaa kada se netko prebaci ovamo ili natrag", rekla je, zapanjena. "Ali snimka ne pokazuje nikoga kako dolazi ili odlazi s tog mjesta. Kada se to dogodilo?"

"U ponedjeljak ujutro", rekao je, pokazavi na njezinoj karti kada je ubojica doao. "Nije preao ovdje", tvrdila je. "Koordinate su nekoliko kilometara istono. Bila sam tamo i pronala mjesto. Tamo je ubio Housemana. Nije bio ovdje." "Tko je onda bio? Ima li kakvu zamisao?" Zavrtjela je glavom. Vidjela je podatke; jedina putovanja bila su ona Housemanova i McElroyova - osim ako netko drugi nije doao nakon nje. Taj je netko lako mogao srediti dolazak prije ubojice, prije svih drugih. Nije bilo ba jednostavno namjestiti vremenske i prostorne koordinate, ali raunala su mogla obaviti taj zadatak za djeli sekunde. Netko je drugi preao. Tko? Zato? Je li taj netko bio isti onaj koji je danas pucao u nju? Ponovo, zato? 9

" PRETPOSTAVLJAM DA TO NISU DOBRE VIJESTI", REKAO JE, POGLEDAVI JE otro. Nikita je zavrtjela glavom. " Proaoje netko za koga ne znam", reklaje pomalo razoarano. "To bi mogle biti dobre vijesti, ali i loe. Ne mogu saznati je li to odobren putnik ili pojaanje za ubojicu", pokazala je na ekran. "Ta rupa u tlu... to je bilo u njoj?" Mislila je da zna i pitala se kako je ona, kako su svi oni mogli I ili toliko pametni da su nadmudrili sami sebe. "Prije dvadeset godina gradska je uprava tamo zakopala vremensku kapsulu", rekao je Knox. "U ponedjeljak ujutro netko ju je iskopao i odnio. Koliko sam shvatio, ti misli da ju je jedan od tvojih putnika kroz vrijeme ukrao. Kao prvo, zato iskapanje nije zabiljeeno na vrpci? A kao drugo, zato bi, pobogu, netko elio vremensku kapsulu?" "Kada netko prolazi, to na neki nain nakratko zamrzava vrijeme. 'To je jedan od razloga koji navode antitranzitne skupine kako bi dokazale da to ne smijemo raditi. Fiziari jo to nisu uspjeli objasniti, ali imaju teoriju da se

putnik mora potpuno povezati s novim vremenom na molekularnoj razini prije nego se sve vrati u normalu." "Dok je sve drugo 'zamrznuto', je li i putnik kroz vrijeme'zamrznut'? Zar to ne bi trebalo trajati samo nekoliko sekundi, a ne onoliko koliko je nekome potrebno da iskopa vremensku kapsulu?" "Teoretski, to traje djeli sekunde. Pa mislim da nitko nikada nije ni razmiljao o tome je li i putnik zamrznut." "Granitna ploa ne moe se pomaknuti i kapsula se ne moe iskopati za djeli sekunde." "Ne", rekla je oklijevajui. "Osim ako ne postoji neka nova tehnologija, premda mislim da se FBI jako trudi drati korak s novih tehnolokim postignuima." "Dakle, to jo uvijek ne objanjava kako je vremenska kapsula nestala", razoarano je zakljuio. "Osim ako je stanka puno dulja nego itko misli. Rekao bih daje to jedino logino objanjenje, ali se rije logino ba i ne uklapa u ovaj razgovor, zar ne? Ali, to je s drugim dijelom mog pitanja: Zato?" "U toj je odreenoj kapsuli zakopan papir koji je sadravao teoriju i dio procesa za uspjeno putovanje kroz vrijeme", objasnila je. "Ako taj papir ne bude u vremenskoj kapsuli kada se ona otvori 2085. godine ili ako sama kapsula bude ukradena, tehnologija nee biti razvijena." "U naoj maloj vremenskoj kapsuli?" pitao je skeptino. "Tko je napisao tako to? Nisam uo ni za jednoga genija kvantne fizike u blizini." "Nitko ne zna tko je to napisao. Moda se znalo u neko doba, ali informacija nije preivjela. Puno je digitalnih informacija izgubljeno prije nego su ljudi shvatili da diskovi nisu dobar nain za spremanje podataka." "Ja sam bio tamo", rekao je neobino tihim glasom. "to? Kada?" "Kada se kapsula zakapala. Prvog sijenja 1985. godine. U novinama je pisalo da e se u kapsulu staviti dvanaest predmeta, ali izbrojio sam ili trinaest. Papir s podacima nije bio jedan od spomenutih predmeta. Nikada nisam saznao stoje bio trinaesti predmet." "Onda je to sigurno bio papir", uzdahnula je i zabuljila se kroz prozor u prekrasno plavo nebo po kojem je tu i tamo lebdio debeo, bijel oblak. "Jesi li ikada uo daje skupina prilino pametnih ljudi previdjela neto to je oito?"

"Dogaa se svakodnevno." "Pa, mi jesmo. Prvi se put susreemo s ovakvom situacijom. Kada smo bili obavijeteni daje neodobren putnik preao, mislili smo samo na to kako emo poslati agente po njega. Nitko od nas nije ni pomislio na ono oito: ii prije njega." "Netko jest." "Nadam se...", rekla je smijeei se. "To se dogodilo u na jboljem sluaju. Druga je mogunost da on nije jedini. Netko je pucao na mene, sjea se? Dakle, loi bi momci mogli imati kapsulu, ili dobri. Ne znam." Knox je pogledao na svoj runi sat, a zatim zijevnuo i protr- ljao oi. "Ima puno stvari koje nemaju smisla, ali to to mi govori dovoljno je da te pustim za sada. Te stvarice tamo i ona kartica kupile su ti malo vremena. No to ne znai da u te jednostavno pustiti dok ne budem siguran, na ovaj ili onaj nain, jesi li luda, izigrava me ili si stvarno dola kroz vrijeme. Dakle, moram odluiti to u s tobom." "Umjesto da me strpa u eliju, predlaem da radimo zajedno. Oboje traimo istog ubojicu." "Aha, a kako se tono vremenska kapsula, neodobren putnik kroz vrijeme i sve to slae s mojim sluajem ubojstva?" "Je li mogue daje on napisao stvari na papir? Sve to sam ja ikada proitala o tome jest daje autor nepoznat, ali arhivisti pronalaze dijelove knjiga, biljeke, novine - takve stvari - svakoga dana. Neke su nove informacije mogle biti otkrivene." Knox je u nevjerici zavrtio glavom. "Taylor sigurno nije bio fiziar. Bio je odvjetnik iz maloga grada. I zbog ega si toliko sigurna da gaje tvoj putnik ubio?" "Ubijen je kopljem, zar ne?" "Pa, sad...", rekao je Knox blago, naslonivi se na stolac i ispreplevi prste iza glave. "Kako si to saznala? Ta pojedinost nije bila putena u javnost." Nezamislivo, pomislila je, kako tako lijepe plave oi mogu odjednom postati tako hladne. "McElroy je slijedio NP-a, neodobrenog putnika, i pronaao tijelo. Znao je daje NP to uinio zbog koplja koje neete moi otkriti odakle je jer je bilo proizvedeno u Kini 2023. godine." Otvorio je svoj blok i poeo zapisivati biljeke. "Kina je prestala proizvoditi nuklearne bombe i vratila se na koplja?"

"Rekla sam da je proizvedeno tamo, ne da se tamo i rabilo. Misli li da treba zapisivati sve ovo?" pitala je pokazujui na njegov blok. "Ako razgovaramo o jednome od mojih sluajeva, zapisivat u", odrjeito je odgovorio. "Zato bi, za ime Boga, netko poeo proizvoditi koplja? To ba i nije najnovija tehnologija." "Jedno su se vrijeme teroristi sluili kopljem kao orujem jer je bilo jeftino. Kada su se sredstva poela smanjivati, trailo se alternativno oruje za ubijanje i odabrano je koplje. U koplju ima neeg simbolinog, pogotovo kada odjednom izviri iz neijeg vrata. Njime se neujno ubija pa je vrlo djelotvorno nou." "Je li koplje u sluaju po neemu posebno ili je samo negdje lealo pa ga je taj tip vidio i pomislio: Hej, bilo bi super ubiti nekoga kopljem?" "To je koplje bilo u muzeju i zaista ima posebnu simboliku za neke ljude. Njime je ubijen dobro uvan ameriki general 2025. godine pa za te ljude predstavlja pobjedu ljudskoga duha nad tehnologijom ili tako neto." "Pobjeda seljacima." "Upravo tako. Te skupine pokuavaju tono to: sauvati ovjeanstvo od tehnologije." "Zbilja mrzim ljude koji me pokuavaju spasiti od mene samoga", promrmljao je. Unato mislima koje su je brinule, morala se naceriti. "Da. Dobroinitelji." Zahihotao se i Knox. "to?" upitala gaje. "Nita. to ima prvo u planu?" eljela je raspravljati o tome 'nita' jer je znala da je to nita uvijek bilo neto. Ali, imao je pravo jer je bilo stvari koje su bile hitnije, a ona nije znala hoe li se on sloiti s time. Moda ju jest oslobodio lisiina, no jo uvijek je bio glavni. Osim bude li trebala ozlijedili mnogo ljudi, ukljuujui i njega, a stvari jo nisu dotle dole. "Moram se vratiti u svoje vrijeme", rekla je. "Moram ljude obavijestiti da postoji krtica i provjeriti je li tko od naih uao ranije i ukrao vremensku kapsulu daje zatiti. Ako nije, to moramo napraviti i ui dan ranije." "Govori o preskakanju ovamo-onamo sve dok se stvari ne posloe kao ljuske na ribi."

"Da, ba tako...", rekla je zadovoljna to je shvatio koncept. "Kao I o sam rekla, ovo je za nas novost i moramo zatititi vremensku kap- siilu i uhvatiti ubojicu. Znamo kada je preao, stoga jedan od nas mora pri jei prije njega. Ne mogu vjerovati da to nismo shvatili." "Ali ako dodete prije njega i uhvatite ga, on jo nee nikoga ubili, pa nee ni za to odgovarati osim za neodobreno putovanje." Bespomono gaje pogledala. "Ne moemo mijenjati ivot i smrt. Ne moemo vratiti TayIo- ra Allena. Na alost, ne mogu smisliti nita drugo to bih mogla napraviti. Moram se vratiti. Kada predam svoje izvjee, sve e biti izvan mojih mogunosti, ali barem u znati da sam pokuala ii za najboljim ishodom." "Dobro", rekao je blago. "Popustit u ti - ako mogu gledati." "Voli gledati, a?" Prokletstvo? Znala je da nije smjela to rei. Jednostavno joj je izletjelo. A ilo joj je tako dobro. Drala ga je na distanci i bila usredotoena na sluaj. Uistinu nije fer dopustiti da se njihov odnos razvije u neto vie jer nije imala namjeru ostati u ovome vremenu. Ali sviale su joj se njegove plave oi i uske crte lica, te njegove lijepe, snane ruke, koliko je god pokuavala odvraati pozornost. "Bolji sam dok radim", rekao je lijeno, a lice mu je poprimilo snen izgled zbog ega joj je srce bre zakucalo. eludac joj se stisnuo i osjetila je da joj tijelo reagira na njega zbog ega je izgubila koncentraciju. Progutala je knedlu u grlu, a zatim se pokuala kontrolirati. Ne, to se nije smjelo dogoditi. "ao mije", ispriala se. "Nisam to smjela rei; bilo je neprofesionalno." "Ne smeta mi neprofesionalnost, povremeno." "Meni smeta, obrazi su joj gorjeli od neugode. "Nee se ponoviti." "Valjda ima pravo", rekao je kao da mu je ao. "Ako stvarno ode, nee se moi ponoviti - doslovno." "I ba zbog toga nisam smjela rei nita slino. ao mije." "Ve si to rekla." Nakon toga je ustao i rekao: "Moramo li ekati do mraka da ti ode ili prijee, ili to ve?" "Ne", osjetila je olakanje jer je promijenio temu. "Mogu u bilo koje doba." Nacerio se zbog vieznanosti njezine izjave.

"U redu, odvest u te tamo, jer je tvoj unajmljeni automobil oito poznat onome tko je jutros pucao na tebe. ekaj ovdje dok ne sredim da mi jedan od zamjenika doveze auto na sigurno mjesto, koje nam inae slui za posebne zatvorenike. Tako te nitko nee vidjeti." Mogla je biti potpuno luda, mogla je pokuati izvesti to, mogla je biti ubojica - Knox nije mogao zaboraviti da je znala za koplje - bez obzira na to, dobro je priala priu. I ba kada je bio spreman zatvoriti je, pomislio bi na one njezine stvarice i nastavio bi sluati. Bez obzira na sve, nije mogao zanijekati da su njezina osobna, DNA skener i ona tubica Reskina bile stvari koje nikada nije vidio i za koje nikada nije uo. Posjekotina je na njegovu palcu potpuno zarasla. To ga je, vie od svega ostaloga, uvjerilo da bi moglo, samo moglo, biti i trunice istine u onome to je govorila. Za ostale stvari moda i ne bi uo, ali za neto to je lijeilo rane samo na dodir - da, on i svi ostali u zemlji uli bi za to. Wall Street i kompanija koja je razvila Reskin naruili bi reklame koje bi se vrtjele na svim televizijskim postajama svakih petnaest minuta. Vojska bi ga kupovala na vagone. Dakle, injenica da nije uo za Reskin bila je veliki bod u njezinu korist. Ali on je bio murjak, a muijaci su po prirodi teko vjerovali u sve to im se govorilo dok ne bi dobili vrste dokaze za to. Zaustavio je zamjenika i dao mu kljueve svog automobila i zamolio da ga doveze do sigurnog mjesta, zatim je pokucao na vrata erifa Cutlera i provirio unutra. "to je s naom agenticom FBI-a?" pitao je Calvin sa sjajem u oima. "Dugo si bio u svom uredu s njom." "Sumnjam je li sve to nam je rekla istinito", kazao je Knox. "I znala je za koplje, zbog ega sam posebno nervozan. Ili nam informacije cure ili ona zna iz prve ruke." "Misli od ubojice? Pa, sad..." Calvin se naslonio. "Misli da je gospoica Stover u vezi s ubojicom ili daje ona ubojica?" "Ne znam. Mislim da nije, ali moda zna tko je on i moda je ta osoba pucala na nju jutros. Bez obzira na razlog, jutros je definitivno ona bila meta. Malo u istraivati. Onaj tko je pucao na nju, poznaje njezin unajmljeni automobil i slijedio ju je. elim neto provjeriti pa u je povesti sa sobom."

erif je kimnuo. "Dobro, ali pazi se." Knox se osjeao nelagodno jer je preuivao erifu pojedinosti, ali da je ispriao sve, Calvin bi inzistirao da zatvore gospoicu Lanu agenticu FBI-a i to je najblai scenarij. Prije nego se on eventualno ostvari, elio je nekoliko smislenih odgovora. Nije mogao prihvatiti priu daje dola iz budunosti; to je bilo previe za progutati. Ali, dogaalo se neto udno, a on je elio znati to je to. Strpljivo je ekala u njegovu uredu, ba kao i kad je isprobavao DNA skener. Nije znao to bi mislio o tome. Svaka osoba koja je kriva pokuala bi iskoristiti priliku i pobjei, ali ona nije. Ne misli da bi uspjela, jer je bio spreman na svaki njezin mogui korak, a nadao se i daje dovoljno pametna da to shvati. Ako je namjeravala pobjei, mogla je dok je sama s njime. On e joj pruiti tu prilku. "Idemo!" rekao je. Ustala je i vratila svoje stvari u torbicu. Knox je jo uvijek imao njezin pitolj i namjeravao ga je zadrati. Morao bi biti lud da joj preda to mono oruje. Bacila je pogled na pitolj, podignula obrve u znak pitanja, na to se on nacerio i odmahnuo glavom. "Nema anse." Prihvatila je odluku bez rasprave. Odmaknuo se i pustio je da poe ispred njega. Zakoraila je pokraj njega. Bio je dovoljno blizu da osjeti toplinu njezina tijela, da osjeti blag, slatkast miris enske koe. Nije ak ni bacila pogled na njega, ali je znao daje ona fiziki jednako svjesna njega, kao i on nje. Ve ga neko vrijeme ena nije uspalila. eljeti seks nije isto to i biti uspaljen i da, on je elio seks. Bio je normalan trideset- petogodinjak i nije umro s Rebeccom. Ali eljeti odreenu enu ne, to se nije dogodilo, ne do sada, do Nikite Stover, ene velikih smeih oiju i prijateljskoga osmijeha. Ne smije si dopustiti da ga seksualna privlanost meu njima zaslijepi i da ne prepozna njezinu moguu krivnju. ekao ih je automobil na sigurnome mjestu. Nikita se smjestila na prednje sjedalo pokraj njega i kako je nitko ne bi vidio kroz prozore, nagnula se na njega toliko da joj je glava bila gotovo u n jegovu krilu. Bacio je pogled na nju; glava joj je gotovo dodirivala n jegovo bedro. Boe, morala je znati na to to asocira. Ruke su mu se stezale na upravljau dok je zamiljao kako

joj se glava pomie gore dolje u njegovu krilu. Osjetio je da mu se ukruuje. Sranje! Kamo idemo?" pitao je ravnodunim i mirnim glasom. Drat e situaciju pod kontrolom, makar ga to ubilo. "Idi cestom 73", uputila gaje. "I reci mi kada je sigurno da mogu sjesti." Bili su poprilino daleko od suda kada je rekao: "Dobro, sada moe sjesti." Odmah je to uinila, odmiui kosu s lica. Lake je disao sada Kada je bila na svojoj strani automobila. Cesta 73 vodila je prema imanju Jesseja Binghama. Nije bilo sluajnosti, podsjetio se. Sve to je imalo veze s njom bilo je izravno povezano s bljeskovima koje je Jesse vidio prije tri noi. Jes- se bi vjerojatno rekao daje ona ubila njegove pilie, ali Knox nije mogao zamisliti Nikitu 11 ulozi ubojice kokoi. Nikita je otvorila malo zrcalo, odmaknula ga pritiskom na sitnu tipku i otkrila GPS. "Jo otprilike dva kilometra", rekla je. Knox je sa zanimanjem pogledao GPS. Vojni su GPS-i bili puno precizniji od onih u automobilima ili brodovima, a po onome to je vidio, ovaj je bio barem na razini vojnog ako ne i bolji. Pitao se odakle joj - je li moda ukraden iz neke vojne baze. Pozorno je promatrala GPS i prije nego su stigli do Jessejeva imanja, rekla je: "Ovdje. Stani ovdje." Posluno je skrenuo s ceste i parkirao iza nekog grmlja. Ona je ve izala iz automobila i hodala prema gustoj umi. Knox ju je slijedio i promatrao. Pratio je njezin hod i lelujanje njezine sjajne, tamne kose koja se pomicala sa svakim njezinim korakom. Uli su u umu i ubrzo su zvukove prometa zamijenili zvukovi prirode: cvrkut ptica, zujanje kukaca, ukanje listova na povjetarcu. Prelazila je preko otpalih grana, obilazila grmove, ali nije oklijevala ili se odmicala od izabranog smjera. Onda je stala i pokazala na tlo. "Evo." Pregledao je zemlju. Ako je ovdje neto zakopala, dobro je prikrila tragove. "Pretpostavljam da sam trebao ponijeti lopatu." "Nema potrebe. Imam ovo."

Izvukla je jo jednu usku tubu iz svoje torbice, ovaj put crnu, te ju pritisnula na kraju. Mislio je da je to olovka ili laser. Bio je djelomino u pravu. Tanka zraka zelene svjetlosti pojavila se iz tube i poela buiti tlo. Pomicala je svjetlo polako, u sve veim krugovima, kopajui. Onda ga je ugasila, kleknula i poloila GPS pokraj sebe - vidio je niz koncentrinih krugova kako rastu iz sredine ekrana, poveavaju se i nestaju da bi se ponovo pojavili. Poetna toka, pomislio je. Nikita je golim rukama poela odmicati zemlju i bacati je na stranu. Knox se pomaknuo i stao ispred nje tako da moe paziti i na nju i na ono to bi mogla iskopati. 74 "Ovo je udno!" promrmljala je. "Nisam mislila da sam prije kopala ovako duboko." "Sigurna si daje ovo pravo mjesto?" "Oznaila sam koordinate na GPS-u. Sigurna sam." Trenutak kasnije ispustila je tih i zadovoljan zvuk, te zgrabila rub prozirne plastine vreice i povukla je. U vreici nije bilo niega. Knox ju je otro pogledao. Ostala je na koljenima, alicejojje odjednom postajalo bijelo poput papira dok je buljila u praznu vreicu. "Nema ih", rekla je ukoenim, udnim glasom. "Moje su karike nestale. Ne mogu otii doma. Zaglavila sam ovdje." ZATEENA, NIKITA JE OSTALA NA KOLJENIMA NA ZEMLJI. OD IZNENAENJA nije mogla ni govoriti. Tko je mogao uzeti karike? Tko je mogao znati gdje su? Mislila je da je sama kada je prela, ali netko je morao biti u blizini i gledati ju kako zakapa karike. inilo joj se loginim da to nije ista osoba koja ju je pokuala ubiti. Jer da je to htio, mogao je upravo ovdje. I nitko ne bi znao. Isto tako, ako je neki nepoznati neprijatelj znao da e ona prijei, zato ju nije ekao da je ubije kao to je ubio Housemana? Samo joj je jedno rjeenje palo na pamet. Jo uvijek drei vodootpornu vreicu dvama prstima, posegnula je za DNA skenerom, ali nije ga uspjela otvoriti samo jednom rukom. Pruila gaje prema Knoxu. "Moe li ga otvoriti, molim te?" pitala je. Glas joj je jo uvijek udno zvuao, ak i njoj samoj. Knox je u tiini uzeo skener, otvorio ga, a zatim joj ga vratio.

Usmjerila gaje prema vreici i pritisnula tipku. Mogui uzorci bili su kontaminirani zemljom, ali najnoviji su skeneri bolje filtrirali kontaminaciju od ranijih modela. Uz malo sree, dobit e oitanje. Svjetla su zatreperila, pokazujui mjesta na kojima je bilo DNA. Pritisnula je skener na jedno od mjesta i na ekranu se pojavilo oitanje: Stover, Nikita. "Dobro, uzorci su dovoljno isli za oitavanje", promrmljala je za sebe i obrisala podatke. Pogledala je Knoxa. "Prvo je oitanje moje. Da vidimo to e rei za ostale uzorke." Sljedei je uzorak takoer bio njezin. 1 trei. Ipak, kod etvrtog se na ekranu pojavila drukija informacija. '"Subjekt nepoznat. Genetska struktura kompatibilna s onom sjevernoeuropskih podruja, pogotovo drevnih keltskih plemena' dragi Boe, Knox, to si bio ti!" " I la, ha...", odgovorio je. "Pretpostavljam da ti ne moram rei kako veina ljudi s ovog podruja ima slino genetsko naslijee. Nemoj mi rei da ima i Cherokee osobitosti." "Ne, ti si ist. Ostatak glasi 'i u manjoj koliini junog medi- l n a uskog podruja. Subjekt ima zelene oi i smeu kosu. Potreb- i i dodatni podaci za daljnje informacije." " Taj opis suava osumnjienike na nekoliko tisua koji su u neposrednoj blizini." Nikitaje sjela na zemlju i nastavila buljiti u mali ekran. Moe li bili gore? Znala je daje ispravno pretpostavila, premda joj to nije bila nikakva utjeha. "Zna to ovo znai, zar ne?" "Da nema naina da mi pokae kako moe putovati kroz vi ijeme?" ironino je odgovorio. "Da se ne radi o osobi iz moga vremena", strpljivo je objasnila. unuo je ispred nje, pokazavi zanimanje. "Odakle ti to?" "Subjekt nepoznat. Da mi je netko iz moga vremena ukrao karike, mogla bih ga pronai u bazi podataka." "Imate gotovo sve stanovnike svijeta u toj bazi podataka?" pitao je zapanjeno. "Ne sve, niti blizu. Ali svi iz FBI-a su u bazi, kao i svi lanovi Vijea i sve osoblje tranzitnog laboratorija. Svi koji su ikada bili osueni za zloin su u bazi. A budui da je veina ljudi koji su u protestnim skupinama poinila

barem manje prekraje poput uz- nemiravanja reda i mira, ima ubaene podatke", protrljala sije elo, ostavljajui tragove zemlje na koi. "Ne, karike je uzeo netko iz tvoga vremena. Ne znam je li mi to olakanje ili ne. Nevin civil - pa, moda ne ba tako nevin, ali sigurno civil - ima te karike i nema pojma to se moe dogoditi ako ih stavi i sluajno aktivira", podig- nuvi pogled, vidjela je u njegovim oima nevjericu i uzdahnula. "Ne vjeruje mi. ak te ni DNA skener, ni Reskin nisu uvjerili." "Reskinje bio blizu", priznao je i pruio joj ruku. "Ali budimo realni; kako da progutam ovu udicu, najlon i olovo?" "Nisam te pitala da proguta udicu", promrmljala je uvrijeeno, ali ipak je stavila ruku u njegovu i dopustila daje povue na noge. Svjetlo ispod stabla odjednom se inilo svjetlijim i niskim, a gotovo neujno zujanje ispunilo je zrak. Mrtei se, Knox je putao njezinu ruku, potom pritisnuo prst na uho. "Kakav je to zvuk? uje li?" Nikita je podignula ruku kako bi ga uutkala dok je, okreui se u krugu, pokuavala odrediti otkuda dolazi zujanje. "Sagni se!" rekla je brzo dok je hvatala svoju lasersku olovku. Bacila se na tlo i ispruila na trbuh. "Lezi dolje!" viknula je na njega jer ju nije posluao. Nije imala izbora, zgrabila je jednu njegovu izmu i vukla je unatrag ruei ga; pao bi na lice da se nije okrenuo poput make i doekao se na rame. "Lice dolje!" stavila je lijevu ruku na njegov zatiljak i zabila mu lice u zemlju, djelomino ga prekrivajui svojim tijelom dok je saginjala glavu i stavljala si drugu ruku preko oiju. I sa zatvorenim oima i sputenom glavom vidjela je bjelinu bljeska. Osjetila je kako je svaka stanica u tijelu bocka dok ju je energija preplavljivala. Statiki elektricitet prelazio joj je preko koe, igrao joj se u kosi. Osjetila je, kako se inilo, najkrai mogui trenutak nepominosti; tada, dok je efekt jenjavao, prisilila se podignuti glavu koja joj se inila tri puta teom nego inae. inilo se kao da se sve odvija usporeno, a svaki je pokret zahtijevao ogroman trud. Knox se ispod nje pomicao, pokuavajui ustati i podignuti glavu. Ispred njih je stajala svjetlucava figura mukarca. Srea je htjela da je proao okrenut leima. Prepoznavi oruje u njegovoj ruci, viknula je: "FBI! Baci oruje!"

Mukarac je polako podizao obje ruke i okretao glavu ne bi li je vidio preko ramena. "Agentice Stover!" rekao je. "Ja sam agent Luttrell." "Moda jesi, moda nisi. Ispusti oruje, okreni se za pola kruga uli jevo i lijevom rukom uzmi svoju identifikacijsku karticu." N i je ga prepoznala, to samo po sebi nije nita znailo, ali uza sve to je polo po zlu u ovoj misiji, nije eljela riskirati. Knox se, drei takoer oruje u ruci, stao mekoljiti jer nije mogao pucati. Kako je ona leala na njemu, nije ju htio zbaciti sa sebe, a to bi se dogodilo da se naglo pomaknuo. Ponovo se promekoljio i uspio nekako izvui svoju lijevu ruku. Nikita je primijetila da dri oruje. "Polako", rekao je ovjek i sputao svoje oruje na tlo. Poeo se okretati, prebacujui teinu na lijevu nogu. Njegovi su se snani miii napeli... na sekundu nije vidjela njegovu desnu ruku... a zatim joj se kao u magli uinilo da se okree i da tanki zeleni snop svjetlosti dolazi iz njegove desne ruke. Ispalila je tren prije njega. Hitac iz lasera pogodio gaje u predio pupka i parao je prema gore, a smrad spaljenog mesa ispunio je /rak. Njegov je hitac spalio tlo nekoliko centimetara dalje od Knoxo- ve pruene ruke. ovjek je pao na mjestu na kojem je stajao. I prije nego su mu se noge zauvijek opustile, na trenutak su se zgrile. U tiini koja je zavladala Nikita je osjeala Knoxovo duboko disanje i ubrzan ritam svoga srca i lupanje koje je osjeala i u grlu. "Prokleto sranje!" rekao je Knox ustajui naglo. Pomnjivo je prilazio mrtvom ovjeku drei svoje oruje upereno u tijelo dvjema rukama sve dok nije odgurnuo laser dalje od mukareve ispruene ruke. "Kakvo bi jo oruje mogao imati?" pitao je Nikitu a daje nije ni pogledao. "Ne znam", rekla je. Zavrtjelo joj je se zbog munine i bilo joj je vrue. Osjetila je kako je oblijeva hladan znoj. Nikada prije nije nikoga ubila, nikada nije ispalila hitac iz svog oruja, osim na treninzima. Buljila je u ovjeka ispruenog na leima, glave blago okrenute u stranu i otvorenih oiju koje kao da su buljile u nju. Nije ju mogao vidjeti. Znala je to, znala je daje mrtav. Bio bi ubio nju i Knoxa da nije bila bra i da nije bila upozorena. Znala je i to. Ali znati i

osjeati dvije su razliite stvari. Knox se spustio na jedno koljeno pokraj tijela i dvama prstima dotaknuo njegov vrat, pokuavajui napipati bilo. Zatim je brzo i temeljito poeo pretraivati mukareve depove. "'Hoe li mi pomoi?" pitao je Nikitu. Zbog ega, pitala se, uznemirena molbom. '"Ajde, nemoj samo sjediti!" pogledao ju je preko ramena dok je govorio, a zatim je stao. "Zelena si poput abe", primijetio je. "Je li ti ovo prvi mrtvac?" Polako je odmahnula glavom. "Alije prvi ija je smrt moja krivica." "To je njegova krivica, ne tvoja. Neu rei da e to preboljeti, ali daj sada ostavi to po strani, ako moe. Treba mi sve s njega to ne moe biti objanjeno." Drhtei je ustajala. Bilo joj je teko prii tijelu, ali se tjerala pruati nogu ispred noge sve dok nije pala na koljena pokraj Knoxa. "Kako namjerava objasniti ranu?" pitala je. Svaki joj se mii tresao, ba svaki, od glave do pete. "Nikako", rekao je. "Ostavit emo ga ovdje. Netko e ga na kraju pronai." "To je protuzakonito!" osjeala je da mora rei. Dvaput je progutala slinu, da ne bi povraala. "K vragu, zar ne misli da to znam?" prasnuo je. "Riskiram zatvorsku kaznu, ali reci mi to misli da e se dogoditi ako ovo prijavim? Kako da objasnimo to to smo bili ovdje u umi i naletjeli na tijelo koje je, a da, postalo le tono u vrijeme kada smo ga mi pronali? ak i da se ne zna tono vrijeme smrti, dovoljno je blizu pa bi mnogi ljudi bili sumnjiavi, prvi erif." utjela je pokuavajui razmisliti o svim mogunostima. Nee ga moi prijaviti kasnije, jer bi se i tada postavljalo isto pitanje: to su radili u umi? "Moda da kasnije uputimo anoniman poziv", predloila je. "Prokleto je teko realizirati anoniman poziv bez ikakvog skretanja ili sigurne linije. Ovo posljednje nemam, a ono prvo ne znam napraviti." Bio je ljut i to ne bez razloga. Stavila gaje u nezavidan poloaj i premda nije mogla znati da e im netko gotovo doi glave, ipak je bila razlog Luttrellove smrti, i sada su morali sakriti svoje uple- tauje. Oboje su bili u slubi zakona, a sada su krili svaki zakon u koji su se profesionalno zakleli. Ona je barem bila kriva, a Knox se osjeao kao daje uhvaen u zamku.

"ao mije", rekla je. "Jedini nain da ovo ispravim jest da me uhiti. .Ja sam ga ubila, ne ti. Ti ne bi trebao biti umjean." "Ne, k vragu, ne bih trebao biti, ali jesam!" Vikao je bijesno, a pogled mu je bio sasvim hladan. "Mogu te uhititi, da, ali kako si ga ubila? Iz naeg se oruja nije pucalo. Mogla bi izlajati da si ga ubila svojom olovkom kada se materijalizirao ispred tebe i rei daje on negativac iz budunosti, i sve one druge stvari koje si meni priala. Zavrila bi na psihijatrijskom odjelu prije nego bi znala to te snalo. Ili bi moda mogla demonstrirati taj mali laser, pa bi isplivala gomila pitanja na koja ja definitivno ne bih htio odgovarati. A ti? Ne, nisam ni mislio. Ovo je moje vrijeme i moja Zemlja, pa radi ono to ti kaem. Dakle, to se ne moe objasniti i to moramo maknuti?" "Njegove karike", rekla je tiho. Natjeravi se dotai mrtvo tijelo, zavrnula mu je rukave i uklonila tanke metalne narukvice s njegovih zapea, a zatim mu je povukla nogavice hlaa i isto uinila s karikama oko njegovih glenjeva. "Sada ima karike!" istaknuo je Knox. I sama je to znala, pa ih je pregledavala zbog mogue tete. Hitac iz lasera mogao je otetiti veze i krug. Okretala je svaku kariku traei tragove oteenja. I ve se poradovala, ali tada je podignula kariku koja mu je stajala oko lijevog zapea. Vanjski je rub bio tamniji, to je znailo daje upio neto laserske energije. Vrijeme i svjetlost bili su povezani i otkrili su da bijela svjetlost ne oteuje karike, ali da to nije sluaj sa svjetlou drugih boja ako je dovoljno jaka. Laserska je svjetlost definitivno bila dovoljno jaka. "Jedna je oteena...", pokuala je skriti razoaranje u glasu. Znala je da nije uspjela, ali barem se trudila. "Tri rade, zar ne? to bi se moglo dogoditi?" "Ne bih se materijalizirala u svome vremenu. I dalje bih postojala, pretpostavljam, ali bila bih samo mitohondrijski oblak negdje." "teta. Onda nemoj to uiniti." Brzo je pregledao tijelo i pronaao karticu koju je ubacio u svoj prednji dep zajedno s laserom, a zatim je podignuo drugo oruje i stao ga prouavati. "Je li stvarno bio iz FBI-a? Ima karticu poput tvoje." "Onda je vjerojatno bio", rekla je tiho. "Kartice je nemogue krivotvoriti."

Stojei, uzela je svoj DNA skener i pritisnula ga na ruku mrtvog ovjeka. "Luttrell, Jon ari", itala je, preskaui fiziki opis. "Subjekt je zaposlen u amerikom Odjelu pravde, istraiteljski ogranak - da, stvarno je bio FBI." "Onda za tebe ne bi bilo sigurno da se vrati natrag ak i da su sve etiri karike ispravne. Netko iz tvog ureda poslao ga je da te ubije. to je s runim satom?" "Ostavi ga. Jo uvijek radi kao i prije." "Oito netko ne eli da se vrati", istaknuo je. "Je li odjea napravljena od uobiajenih tkanina ili je neunitiva?" "Sintetika je. Ako je kemiar ne bude rastavljao na molekularnu strukturu, nitko nee znati razliku." Nije joj on trebao da joj kae kako se sada ne bi trebala vratiti. I sama je bila svjesna daje ovdje doslovno naputena. "Kako to da se sluajno materijalizirao iznad nas? Koliki su izgledi da je to sluajnost?" "Prilino je razumno. Zato bi itko oekivao da u biti ovdje? Fizike koordinate jo su uvijek u raunalu, ako netko nije otiao negdje drugdje nakon mene. Promijeni vrijeme za dvadeset etiri sata i ne bi trebalo biti problema." "Osim to smo se mi zatekli ovdje." "Jer je netko pucao u mene. Netko iz tvoga vremena. To je neto to oni nisu mogli znati pa nisu oekivali da u se tako brzo vratiti." "Iz moga vremena? Ovdje? Misli, sada?" sjeo je i oslonio se na pete. Buljio je u nju suenih oiju dok je u glavi pregledavao dokaze. "Aha, shvaam to misli. Daje to bio netko iz tvoga vremena, izbor oruja bio bi drukiji - bio bi laser, a ne puka." I ona bi bila mrtva, pomislila je. Laseri su bili tihi - tihi poput zrake sunca. Niti jedno od njih ne bi primijetilo tanku zraku svjetlosti dok se ne bi zabila u nju. "Kad ve govorimo o oruju, to je ovo?" pokazao je na ono to je Luttrell ispustio kada mu je Nikita to naredila. "I to je laser, ali koristi se za puno vee udaljenosti", pojasnila je, pomislivi na svoju lasersku olovku. "Laserski snajper." "Da."

Otila je do oruja, podignula ga i prouavala. Bio je to XTsy, najnoviji model; imale su ga samo antiteroristike ekipe. Netko na monom poloaju morao je odobriti Luttrellov prijelaz. Sam je Luttrell mogao biti pozitivac kojem je reeno daje ona pobjegla i daje treba terminirati. Daje imala vremena razmiljati o kutovima, mogla gaje raniti, a ne ubiti, mada je rana od lasera bila tako grozna da se openito smatrala gorom od smrti. Zraka svjetlosti mogla je unititi ruku onoliko brzo koliko je ovjek mogao brzo stisnuti i otpustiti tipku - zapravo bre, jer je brzina svjetlosti bila bra ak i od raunala. Amputacija se smatrala istim pogotkom iz lasera; kontakt bilo gdje na torzu ponekad bi se mogao preivjeti, ali teta je bila uasna i zahtijevala viestruku transplantaciju organa, a udar energije esto je ostavljao i neuroloke probleme. Laserski pogodak u glavu znaio je trenutanu smrt. XT37 bilo je strano oruje, dugako jedan metar i teko oko sedam kilograma. Nee ga biti lako sakriti. S druge strane, oni su sada imali kontrolu nad njim, zbog ega su bili u prednosti. "to jo?" pitao je prouavajui Luttrellove izme. Vratila se i kleknula pokraj njega. Uz svoje je noge stavila XT37. "Mogao bi imati ip." "Raunalni ip?" Kimnula je. "Kao predostronost. Da mu se moe ui u trag." "Ima li ga ti?" "Ne." Pitali su je hoe li ga nositi, ali odbacila je, a kako se o legal- nosti ipova za praenje jo raspravljalo na sudu, agenti su ih jo uvijek mogli odbiti. Nikada joj se nije sviala zamisao da njezini nadreeni mogu vidjeti svaki njezin korak i svaki korak bilo kojeg drugog agenta. "Da ga ima, gdje bi bio?" "Uglavnom je zakaen za nekakav nakit. Izvorno su napravljeni za stavljanje pod kou, ali kako su ih svi bili spremni odbaciti, to se promijenilo." Pomaknula se da gurne ruku pod ovratnik mrtvaca i traila lani. Pronala gaje i izvukla; bio je to privjesak svetog Kristofo- ra. Na alost, nakon pregleda otkrila je daje bio samo to - privjesak. Nije bilo ipa. "Pokuaj s kopom remena!" uputila gaje dok je podizala Lut- trellovu lijevu ruku i skidala prsten koji je nosio. I on je bio ist.

Knox je otkopao Luttrellov remen i pregledavao kopu, sprijeda i straga. "Koliko je ip velik?" "Siuan je." "Bi li mogao biti izmeu metala?" Prelazila je prstima preko kope gdje je pokazao i njezine su osjetljive jagodice napipale zadebljani dio, kao da je zrnce prljavite zapelo za kopu u proizvodnji. Ispod stabala nije bilo svjetla pa nije bila sigurna radi li se o ipu. "Ima li povealo?" pitala je. "Vjerovala ili ne, imam." Ispruio je desnu nogu, zavukao ruku u dep traperica i izvukao no. Otvorio je jedan od dodataka i otkrio malo, okruglo povealo. Nikita je uzela no i prouila kopu. Povealo nije bilo jako, ali bilo je dovoljno da vidi ravne rubove 'komadia prljavtine'. "To je to!" rekla je sklapajui povealo natrag u no. "Kako emo ga unititi? Da ga razbijemo?" "Ne." Uzela je manji laser, povukla kopu i pustila je na tlo. Namjestila je laser, brzo stisnula tipku i kopa se zadimila. "To e biti dobro", rekao je Knox ironino. Osjeala je da vlada sobom. Nee se raspasti, barem ne sada. Moda kasnije, ali za sada je razmiljala i funkcionirala. Zajedno su zavrili s pretraivanjem Luttrellova tijela i pronali neto savitljivih novanica iz ovoga vremena koje su bile uivene u tkaninu njegove crne jakne. Doao je dobro opskrbljen, mislila je dok je brojila novac. Pruila gaje Knoxu. Pronali su i kreditnu karticu, koja je bila nalik na svaku drugu karticu, i ostavili je. "Krivotvorena je...", rekla je Knoxu. "Kako zna?" "Zar misli da je u mome vremenu ostalo pravih kreditnih kartica iz ovoga vremena? Krivotvorena je ba kao i moja." "Jesi lije rabila?" "Morala sam, da bih unajmila automobil i sobu u motelu. Mi dolazimo spremni." "Dakle, kradete."

"U biti, da. Znali smo s ime emo se suoiti ovdje i da e nam trebati neto za identifikaciju." Knox je trljao oi, izgledajui kao da ne eli uti vie. "To nije standardna procedura", uvjeravala gaje. "Ovo je bila hitna mjera." "Koje jo zakone kri?" "Sada zna sve." "Boe, nadam se daje tako!" pogledao je uokolo. "Pokupimo sve ovo, a zatim obriimo nae otiske i ostavimo mjesto to iim." Uzela je vodootpornu vreicu u kojoj su nekada bile njezine karike i gurnula je u svoju torbicu. Nije imalo smisla zatrpati rupu koju je iskopala; prazna rupa ne moe priati. Pokupila je ostatak opreme i spremila ju, a zatim je pogledala oko sebe. Imala je sve. Knox je imao sve to su pokupili s Luttrellova tijela u svojim depovima. Na kraju je uzeo XT37. "Ovo je sve. Sada se samo moramo vratiti do mog automobila da nas nitko ne vidi i ne prepozna, te se nadati da ga nitko nije vidio i provjerio registraciju. Dakako, i da tijelo ne bude pronaeno nekoliko godina." Srea ih je pratila. Autocesta nije bila prometna jer se ljudi jo nisu vraali s posla, a kole su ljeti bile zatvorene. Jedan je kamionet proao pokraj njih, ali su ga uli na vrijeme i sakrili se u visoku travu. Knox je stavio XT37 u prtljanik, zatvorio ga, pa su oboje uli 11 automobil. "to sada?" pitala je, razmiljajui moe li dan postati gori nego to je bio. "Vodim te kui!" odgovorio joj je. 11

KNOX JE BIO TOLIKO LJUT DA SE JEDVA SUZDRAVAO, ALI NITA OD ONOGA to se dogodilo nije bilo Nikitina krivnja, pa ne bi bilo poteno da se iskali na njoj. Bio je ljut to se naao u situaciji da mora lagati ljudima s kojima je radio, a

koji su mu vjerovali, posebice erifu Cutleru koji je bio najbolji mogui ef. Bio je ljut jer je morao prekriti zakon koji je do sada pokuavao provoditi, ali nije vidio kako bi to mogao izbjei. Ako kae istinu, nitko im ne bi vjerovao i vjerojatno bi ih uhitili zbog ubojstva. A Nikitu bi uz to optuili da se lano predstavlja kao agentica FBI-a, mada je to uistinu bila - dodue, ne sada. Nije elio vjerovati u ono to je vidio. Stara ala prola mu je kroz glavu: Mu koji vara, uhvaen na djelu, kae: 'Draga, kome e vjerovati - meni ili tvojim varljivim oima?' Gotovo vie od svega, Knox je elio vjerovati da ga oi varaju. Gotovo. Jer je vidio, a znatielja ga je ivog izjedala. Jedva je ekao kada e stii kui i obasuti Nikitu pitanjima. Skoro su stigli do grada kada je bacio pogled na nju. Bila je potpuno tiha otkako su uli u automobil, moda izgubljena u vlastitim mislima ili je njemu prepustila da se nervira. Moda jedno i drugo.Ubojstvo onog tipa ju je potreslo, jako, ali drala se i radila je sve to je trebalo. Da nije bila toliko potresena, ve bi joj postavljao pitanja koja su mu bila na vrhu jezika. Moda je treba pustiti da se malo oporavi. Bila je u ozbiljnoj opasnosti. Ve ju je dvaput, u istome danu, netko pokuao ubiti. Slagao se s njome da je jutros pucao netko u uju iz njegova vremena, ali tko je mogao znati da ona dolazi i gdje e biti? Moda bi logino objanjenje bilo da je to bio sluajan pokuaj, daje neki luak pucao u strankinju. No, u Pekesvilleu nije bilo mnogo luaka, a erifov odjel i policija znali su za sve njih. Posebice za one koji su povezani s alkoholom i drogama. Preostaje obiteljsko nasilje. Dakle, nepoznati putnik kroz vrijeme koji je doao ubiti Taylora Allena iz nekog je razloga osigurao mjesnu pomo. Odlino. Samo mu je to trebalo. "Mora li uzeti to iz motelske sobe?" pitao je. Trgnula se na zvuk njegova glasa. "to? Oprosti. Misli su mi odlutale. to si rekao?" "Ima li stvari u motelu?" "Mali koveg. Idemo po njega?" "Ne, ne elim te nigdje u blizini motela. Moda tamo vreba onaj tko je pucao u tebe i eka drugu priliku. Poslat u jednoga od zamjenika po njega. Treba li to spakirati?" "Jutros, prije nego sam otila, stavila sam sve u koveg i zakljuala ga." "Jo stvari iz budunosti, a?"

"Odjeu i jo nekoliko stvari." "Kako izgleda tvoja odjea? Tre li svi uokolo u srebrnim kombinezonima kao na filmovima?" Oklijevala je. "Kombinezoni?" Zahihotao se. "To je izraz koji oznaava odijelo u jednome komadu. Jedno- dijelna odjea." "Shvaam. Ali ne, ne hodamo u tome." "Pa to onda nosite?" Unato svojim najboljim namjerama, ve je to radio, shvatio je - ve joj je postavljao pitanje za pitanjem. "Normalnu odjeu. Kada razmiljam o tome, postoje samo dva tipa odjee: suknje i nesuknje. Duine suknja se mijenjaju, hlae mogu imati iroke ili uske nogavice, ali to su samo varijacije na istu temu." "Patentni zatvarai?" Sada se ona zahihotala. "Patentni zatvarai jo postoje, ba kao i dugmad. Razmisli malo. Koliko ve stotina godina postoji dugmad? Zatvarai i dugmad funkcioniraju. Djelotvorni su." "Jesu li auti jo isti?" "Ne, motori s unutarnjim izgaranjem postoje jo samo u nekoliko muzeja i jednoj zbirci ili dvjema zbirkama." "Nema auta", rekao je zapanjeno. Nije mogao zamisliti svijet bez automobila. "Jesu li nestali zbog globalnog zatopljenja?" "Hm, ne. Pojavilo se neto bolje. Ali to se dogodilo prije otprilike sto godina." "Neto bolje od auta? Volio bih to vidjeti." "Nisam rekla da nema auta; rekla sam da nema motora s unutarnjim izgaranjem." Dobro, nastavit e o tome kasnije; za sada e promijeniti temu. Bacio je pogled na nju. Lice joj je sada bilo mirnije pa ju nije elio zamarati. "Koliko presvlaka ima? Hoe li morati u kupnju?" "Imam ono u emu sam stigla, ovo to sad imam na sebi i jo jednu presvlaku. Meutim, imam novac za kupnju odjee; moja je misija dopustila takav luksuz."

"Je li novac pravi?" pitao je podrugljivo. "Ili je krivotvoren kao i sve ostalo?" "Ne, pravi je. Do kraja dvadest prvog stoljea sve su razvijene zemlje prele na kreditne i zadune kartice, pa je veina novca spremljena u siguran podzemni sef." "Zato ga jednostavno nisu spalile?" U mislima je vidio milijarde dolara kako se pretvaraju u dim, no odmah je odbacio tu sliku. inilo mu se to moguim loginim rjeenjem. "Kao prvo, ima veliku povijesnu vrijednost. A kao drugo, ak i u moje vrijeme ima nerazvijenih zemalja koje nemaju raunalne mogunosti za potpuno digitalizirano gospodarstvo. One rabe gotovinu, zamjenu dobara, bilo kakva dostupna sredstva." Dvjesto godina, pomislio je, a neke se stvari jo nisu promijenile. Osjetio je olakanje kada je saznao da se nije u potpunosti odustalo od gotovine. On je bio dinosaur kada je rije o bankarstvu: vie je volio ispisivati ekove. Rabio je bankomat za podizanje gotovine kada ju je trebao, ali svejedno nije vjerovao u sustav plaanja rauna raunalnim putem. Nikiti bi to vjerojatno bilo smijeno, ali bez obzira na to ko- liko joj je smijeh bio potreban, mislio je da joj to nee rei. Nije elio da misli o njemu kao o nekome tko je tek nekoliko koraka udaljen od pilje. Pet minuta kasnije zaustavljao se na svome prilazu. Njegova je kua bila malena, s dvjema spavaonicama, trijemom koji se prostirao du itave prednje strane kue i zatvorenim trijemom sa stranje strane. Parkirao je otraga, gotovo do samih vrata. Visoka ivica odvajala je njegovo stranje dvorite od onoga njegovih susjeda, dok su divovska hrastova stabla rasla dovoljno blizu da natkriju gotovo itavo dvorite i polovicu kue. Kua je bila starija od ezdeset godina, ali dobro odravana. Tijekom godina nekoliko je puta bila preureivana pa se u njoj moglo lijepo ivjeti. Kupio ju je kada su se on i Rebecca zaruili, mislei da e im biti dovoljna za poetak, dok ne doe drugo dijete kada e im trebati vie mjesta. Rebecca je ak izabrala i kuhinjske aparate. Ali tada je umrla, djece nisu imali, a njemu nije trebalo vie mjesta. Premda njegov ivot nije stao kada je Rebecca umrla. Izlazei iz automobila razmiljao je li mu odjea razbacana po podu u kupaonici. ena moe vidjeti njegove prljave bokserice i arape nakon to vode ljubav, ne prije.

Neto poput elektrinog oka jurnulo mu je niz kraljenicu i eksplodiralo u mozgu. Prvi put u sedam godina elio je enu: ne samo seks, nego enu kao takvu. elio je Nikitu. elio je provoditi vrijeme s njome, upoznati je, otkriti to voli, a to ne voli, boji li se mieva, zmija i pauka, bi li je mali kukac mogao natjerati da vie poput djevojice. elio je znati spava li na trbuhu, leima ili boku, hre li, voli li tuiranje ili kupke. elio je nju. Bilo je to otkrivenje. Zaboravio je kako je snaan taj udar kemije, poput uzavrela lonca kave ujutro; zaboravio je kako je to biti potpuno usredotoen na jednu osobu. Oblik njezine ruke dok je zatvarala automobilska vrata, nain na koji je odsutno odmaknula nestaan pramen kose s oiju, brz, ispitivaki pogled kojim ga je pogledala - primijetio je sve to, jasnoom koja je sve upisivala u njegovo pamenje. Veliko je pitanje bilo je li ona voljna upustiti se u neto to nije ba leeran seks, ali to je miljama daleko od dugorone veze. Pretpostavljajui da je zainteresirana, bilo kakva veza bila bi ograniena duljinom njezina boravka u ovome vremenu. Mogla bi biti ovdje dva tjedna ili dva dana. Nije bilo naina da saznaju to se dogaa u njezinu vremenu, hoe li netko tamo otkriti da netko iz ekipe igra prljavo i poslati pojaanje ili ekipu TIS-a. ekala ga je na trijemu pitajui se zato samo stoji pokraj automobila umjesto da otkljua vrata kako bi mogli ui. On je bio sasvim obuzet milju o njezinu boravku u ovome vremenu. "Koliko dugo moe ostati ovdje prije nego te dou traiti? Mora postojati granica ili nikada ne bi znali je li netko mrtav, ozlijeen ili u zatvoru. Mora postojati spremna misija spaavanja", ustvrdio je. "Nismo znali tone parametre ovog sluaja", rekla je, "pa je odreena stvarno duga granica." "Koliko je dugo 'stvarno dugo'?" "Jedan mjesec." To jest bilo dugo, due nego je oekivao. Veina bi se sluajeva ubojstava rijeila za jedan tjedan ili bi na kraju to postali zaboravljeni sluajevi - ili je bilo tragova ili ih nije bilo. Moda se dogaalo jo neto to on nije znao. Ta mu se pomisao nije svidjela; ono to je natovarila na njega do sada, bilo je dovoljno za none more. Otvorio je mreasta vrata pa su se popeli na stranji trijem. Potom je otkljuao vrata i pustio je u kuhinju. Nikita je stala i pogledala uokolo, kao i Knox, pokuavajui sve gledati njezinim oima.

Na lijevoj je strani bila mala praonica, taman za perilicu i suilicu za rublje. Kuhinja i blagovaonica sa starinskim ormariima bile su od izvornog drveta i lakirane. Keramika na podu bila je poput zlatnog kamena, a radne povrine poprilino debele, jer je takve voljela Rebecca. Premda nikada nije kuhala niti prespavala no u njegovoj kui. On je znao nou ostati kod nje jer im je to bilo praktinije: nije morao razvoziti sve sitnice koje enama I rebaju da se ujutro spreme za posao, sve stvarice za kosu i lice. I'iino je toga napravio u kui za Rebeccu. Nikita je polako prila velikom plinskom tednjaku i lagano, vi scima prstiju, prela preko njega; slino je uinila sa stvarima u njegovu uredu. Njoj, shvatio je, sve ovdje i u njegovu uredu predstavlja neprocjenjive antikvitete. O nekima je vjerojatno itala, ali nikada ih prije nije vidjela. "emu ovo slui?" pitala je pokazujui na elektrini otvara limenki. "Otvara limenke." Sagnula se i pozorno prouavala kako otvara radi. Povukla je malu polugu i kada se nita nije dogodilo, razoarala se. "Ovako." Uzeo je limenku kokoje juhe s rezancima iz smonice, pokazao joj kako mali magnet dri limenku i pustio je da pritisne polugu. Limenka se okrenula, a Nikitino se lice obasjalo poput djejeg. "Mnoge su pojedinosti iz svakodnevnog ivota za nas izgubljene", promrmljala je. Naslonio se na kuhinjski ormari i prekriio glenjeve. "Kako vi otvarate limenke?" "Nemamo limenke." "U emu onda drite hranu?" "Veina je hrane u prozirnim posudama koje su i same jestive i koje se tope kada ih se zagrijava. Jako su hranjive." Napravio je grimasu kada je pomislio na vakanje posuda. "Aha, a kakvog su okusa?" "Kakvog i hrana koju sadre, naravno." "to ako se radi o hrani koja nije namijenjena zagrijavanju, poput sladoleda?" inilo se da se ona zabavlja. "Postoje i druge stvari, kao plastini kartoni. Svjee namirnice jo uvijek su svjee. Pretpostavljam da sama hrana nije puno drukija - samo su se

posude i moda nain pripreme promijenili", uzela je limenku kokoje juhe i pomirisala. "to se sada s ovime napravi?" Izvukao je mali lonac iz ormaria i stavio ga na ukljuen tednjak te izlio juhu u njega. "Jede se." Igrala se tednjakom, palei i gasei plin, i promatrajui kako plavi plamen poskakuje. "Kako vi zagrijavate hranu?" upitao ju je zato to ona oito nikada prije nije vidjela tednjak. "Molekularnim raspadom." Smjekao se, razmiljajui o vlastitim molekulama koje su se t renutno raspale. "Meni se to ini poput mikrovalne penice." "Varijacija. Toliko toga to mi imamo izumljeno je tijekom ove ere", istaknula je oduevljeno. Najednom je shvatio koliko ona uiva u ovome dijelu svoga putovanja. Neki su njegovi dijelovi bili sranje, ali ovaj ju je dio, tehnologija, oduevljavao. "Kao na primjer?" "O, putovanje svemirom, raunala, laseri, takve stvari." "Putovanje svemirom...", uhvatilo je njegovu pozornost i shvatio je da bi mogao stajati satima, a da se ne pomakne i razgovarati s njome sve dok oboje ne padnu od umora. No znao je da ga eka jo puno posla. "To je pravi razlog zato sam ovdje", rekla je ozbiljno. "Ovo ine vrijeme oarava i puno sam ga prouavala. Preklinjala sam da dobijem ovaj zadatak." "Pazi to eli!" rekao je ironino. Nasmijala se, a smee su joj oi svjetlucale. "Ba tako." Uozbiljila se im su joj se misli vratile na ljude koji su umrli i sve komplikacije koje su nastale. itajui joj misli, Knox ju je kratko dotaknuo po ruci u znak suosjeanja. "Doi, pokazat u ti gdje e spavati." A to nije bio njegov krevet, na alost - barem jo ne. Smanjio je plamen ispod juhe i poveo je kroz kuu. Kua je bila malena. Dnevna soba i blagovaonica bile su povezane. Uglavnom je jeo u kuhinji, a, blagovaonicu je

zamijenio s radnom sobom. Dalje niz hodnik bile su dvije spavae sobe, jedna na desnoj, a druga na lijevoj strani, dok je kupaonica bila izmeu njih. Prednja spavaonica, vea, bila je njegova; stranja spavaonica nije bila nita posebno, samo spavaonica s odgovarajuim namjetajem. Pokazao joj je gdje je ormar s posteljinom i runicima, a zatim ju je pustio da obavi sve to je moral On se vratio u dnevnu sobu. Umjesto da se korisa kunim telefonom, jer nije elio da itko zna gdje je, izvadio je svoj radio i javio se. Zamolio je da se Nikitin koveg uzme iz motela i odnese u njegov ured. On e doi kasnije, kada samo dispeeri budu radili, pa e ga uzeti. Morao je uiniti i neto s njezinim unajmljenim automobilom. Rjeenje mu je palo na pamet, pa je podignuo slualicu kunog telefona i nazvao tatu. Kelvin se javio nakon prve zvonjave. "eljezarija." "Tata, bi li bilo u redu da sakrijem auto u tvoju talu na neko vrijeme?" "Naravno. iji je auto?" "Unajmljen je. Ne elim da bude vidljiv." "Mogu ga dovesti veeras ako eli, tek toliko da bude siguran." "To je dobra ideja. Hvala." "Kada e ga dovesti?" "Kada se smrai. Nazvat u te." "Dobro. Vidimo se." Jo jedan problem manje, pomislio je Knox. Samo da uspije neprimjetno odvesti k tati njezin automobil. Nikita je izala iz kupaonice i primijetio je daje umorna. Danas je bio grozan dan za njih oboje, a jo nije gotov. "Idemo pojesti juhu!" rekao je uzimajui ju za ruku i okreui prema kuhinji. "Od kokoje juhe s rezancima sve se popravi." "U tom sluaju", rekla je, "trebao bi otvoriti jo jednu limenku." 12

NI KITA NIJE BILA GLADNA, ALI JUHA JE BILA UKUSNA I KLIMATIZACIJSKI UREAJ

jako je hladio pa joj je vrua tekuina savreno godila. Sjedili su za kuhinjskim stolom i u tiini jeli juhu s rezancima - s tek nekoliko sitnih komadia piletine, da se opravda ime - iz jednakih plavih zdje- lica. On je gotovo pojeo sve kada se oglasio njegov radio. Bezvoljno je sluao ifru, a zatim uzeo svoju zdjelicu i licu i odnio ih do sudopera te izlio juhu u odvod. "Moram ii!" nepotrebno je rekao. "Ostani unutra i ne javljaj se na telefon, jedino ako ja budem zvao." Zapisao je svoj broj na komad papira i gurnuo ga prema njoj. "Ako se taj broj ne pojavi na telefonskom ekranu, ne javljaj se." "U redu", rekla je Nikita. Ta je tehnologija bila vrlo slina onoj u njezinu vremenu. Doavi do vrata, zastao je i okrenuo se prema njoj. "Hoe li biti ovdje kada se vratim?" "Naravno", rekla je mirno, priguujui val ogorenja zbog njegova pitanja. "Jo uvijek imam zadatak koji moram obaviti i trebam tvoju pomo." Kimnuo je i krenuo, no opet je stao. "Sranje!" promrmljao je u bradu i vratio se do nje. Uznemirena, pitala seje liju namjeravao ugurati u prtljanik svoga automobila ili je moda vezati lisiinama za okvir kreveta. Ispustila je licu i odgurnula stolac, spremna na bijeg. Umjesto toga, on se sagnuo, oslonio lijevom rukom na stol, desnom joj uhvatio zatiljak, te pritisnuo svoje usne na njezine. Pa, pomislila je zaueno. A zatim: Oh. Bio je spor, jako spor, i temeljit - vrlo temeljit. Njegov se jezik igrao u njezinim ustima poput starog prijatelja, siguran u dobrodolicu. Stavila je ruku na njegovu, koja je poivala na stolu, i on je okretao svoj dlan prema gore, hvatajui joj ruku i isprepliui prste s njezinima. Tih, topao zvuk zadovoljstva izvukao joj se iz grla. Naravno da je primijetila - nekoliko puta - kako je privlaan. Ili je on bio pun samopouzdanja i hrabar ili je ona bila prozirna poput vode u ai. Prekinula je poljubac jednako leerno kao to gaje on zapoeo, postupno se odmiui. Kapci su mu bili teki, oi pune iekivanja; i njezine su se vjee inile tekima. "Misli li da e mi poljubac pomoi?" pitala ga je tihim glasom. Hihotao se dok se uspravljao.

"Ne, ali svejedno sam elio znati kakav je, ako kidne." Kidne? Mislio je da e kidnuti? Nije znala misli li na to runo ili na to da moda nee preivjeti svoj zadatak. Prasnuo je u smijeh. "Da si bar moe vidjeti lice..." "Oi bi mi morale biti na nekakvim stabljikama." "Kidnuti znai 'otii'", objasnio je, jo uvijek se smijui dok je izlazio kroz vrata. Nikita je sjedila za stolom pitajui se koliko je argonskih izriaja propustila i je li je on smatra idiotom. Zatim se tiho nasmijala sama sebi, jer: koga je bilo briga? On je znao zato joj njegov argon nije bio jasan. Neka je znaenja znala, ali ne sve. Vjerojatno joj se smijao itavoga dana. Ni je eljela vie juhe, pa je odnijela zdjelicu do sudopera i ponovila njegove radnje: izlila je juhu u odvod, otvorila vodu, a zatim stisnula prekida koji je proizvodio uasne zvukove. Kada se zvuk promijenio, ponovo je pritisnula prekida te zatvorila vodu. Vjerojatno je imao jedan od onih strojeva za pranje posua, koji su u ovome stoljeu bili vrlo esti, ali nije eljela pretjerivati. Dok ne vidi kako on rukuje njime, pustit e ga na miru. Umjesto toga je, pretraujui ormari ispod sudopera, pronala bocu s natpisom 'deterdent za sue', pa je sve oprala, rabei malu etkicu koja je, kako joj se inilo, tamo stajala upravo za to. Onda je pronala ist kuhinjski runik i rairila ga na ormari te stavila sue na njega da se ocijedi. Odluila je potom iskoristiti Knoxovu odsutnost i istraiti njegov dom. Ako je mislio da e biti pristojna i propustiti ovu priliku da proui kuu iz ranog dvadeset prvog stoljea, bio je daleko od istine. Poela je s malom prostorijom straga u kojoj su dva bijela stroja zauzimala sav prostor. Stroj koji je imao naredbu poput 'brzo pranje' morao je biti 'perilica za rublje', a sigurno se koristio za mokro ienje. Nitko iz njezina vremena nikada se nije sluio vodom za pranje odjee. Drugi stroj bila je suilica za rublje. Otvorila je oba ureaja i pogledala unutra. Perilica je bila do polovice puna arapa i donjeg rublja, suhog, pa je pretpostavila da se tek treba oprati. Suilica je bila puna runika koji su bili suhi, to je znailo da su vjerojatno bili oprani. Izvukla je jedan runik i pomirisala ga; tkanina je imala njean miris limuna. Markica je privukla njezinu pozornost, proitala ju je i iznenadila se

to je runik bio od sto posto pamuka. Pamuk! Je li on znao daje to vrijedilo itavo bogatstvo? Ne, naravno da nije. Samo jako bogati, jako jako bogati, mogli su si priutiti odjeu napravljenu od prirodnih materijala. Pamuk, svila, vuna, lan - sve je to bilo vrjednije od dijamanata. Gotovo je sva odjea iz njezina vremena bila sintetika; sva je njezina odjea takoer bila sintetika. Runik ju je podsjetio na opremu za pranje iz motelske sobe. Shvatila je kako se koristi i premda je dijelom bila zgroena zbog vode za pranje, uivala je u toploj vodi koja je klizila niz njezino tijelo. Nakon to je itav dan provela u istoj odjei, i to na vruini, trebala je kupanje. teta to jo nije imala svoju istu odjeu u koju bi se mogla presvui, ali bit e sretna uspije li isprati prljavtinu sa sebe. Prelazei s misli na djelo, urila je u kupaonicu. Zakljuavi vrata, skinula je odjeu. Jedna od prednosti sintetike odjee bila je to se brzo suila, posebice uhvati li vas kia, ve za nekoliko minuta. Brzo je oprala svoje rublje i koulju te ih objesila da se sue prije nego je otvorila vodu u kadi. Ako joj Knox ne donese koveg, morat e oprati sve veeras prije spavanja, a to ju je zamaralo. Nakon to je omotala runik oko glave da joj se kosa ne smoi, zakoraila je pod toplu vodu i uzdahnula od ugode. Njezino je vrijeme moda najbolje kada je rije o praktinosti, ali ovo je vrijeme definitivno bilo najbolje u nekim stvarima, a kupanje vodom bila je jedna od njih. Dovoljna koliina pamunih runika bila je druga. O, i papir! pomislila je. Moda bi ga mogla malo ponijeti natrag sa sobom - uz pretpostavku da nee poginuti, da e TIS biti poslan s drugim karikama da se moe vratiti - bilo je tu mnogo ako. Pomisao na dom umanjila joj je oduevljenje tuiranjem. Nije htjela ni pomisliti da se moda nee moi vratiti. Imala je obitelj, prijatelje, posao koji je voljela. Bila je povezana sa svojim roditeljima i mlaom sestrom Fair; njezin se mlai brat Connor prije dvije godine oenio i dobio bucmastog, preslatkog djeaia kojeg je oboavala. Nije mogla zamisliti da nikada vie ne bi mogla vidjeti Jemijevo malo lice ili ne uti njegov smijeh. Morala je otii kui jer drugo ne bi mogla podnijeti. Miriui na sapun od bilja, zatvorila je vodu i osuila se runikom koji joj je bio omotan oko glave. Na komodi je bilo nekoliko predmeta koje je prouila. Prepoznala je etkicu za zube i tubu zubne paste i britvicu za brijanje. Mukarci su i u njezino vrijeme rabili britvice - to je bila jo jedna

stvar koja je funkcionirala. Meutim, u njezino vrijeme etkice za zube nisu postojale ve otprilike stotinu godina; antivirusni lijekovi izbrisali su propadanje zuba u modernome svijetu, a vodice za ispiranje razbijale su ljepljiv sloj koji se sakupljao na njima. Pronala je boicu losiona - bez mirisa - i utrljala ga u kou, a zatim se odjenula. Rublje i koulja bili su suhi pa joj je sada bilo puno ugodnije. Oputena, nastavila je istraivati kuu. U glavnoj prostoriji, dnevnoj sobi, bilo je nekoliko udobnih stolaca i velik konati kau, te videozaslon, najvei koji je do sada vidjela u ovome vremenu. Onaj u motelskoj sobi bio je malen u usporedbi s ovim. Pod je bio prekriven sagom koji nije izgledao kao da se po njemu puno hodalo. Bilo je tu i nekoliko svjetiljki i stolia, a na drugom kraju prostorije bio je radni stol s velikim, primitivnim raunalom i jo jednim malim videozaslonom. Knjige su sve bile papirnati primjerci i ruka joj je drhtala od uzbuenja dok je uzimala jednu i okretala stranice. Jesu li ovi ljudi shvaali koliko su sretni jer imaju tako puno knjiga ispisanih na papiru? Jedna od najveih tragedija kasnog dvadesetog i ranog dvadeset prvog stoljea bila je to je jako puno glazbe, knjiga i kulture bilo zabiljeeno na diskovima koji nisu ba dobro podnosili prolaenje vremena. Diskovi su propadali i veina se podataka gubila. Neki su se mogli ponovo stvoriti, naravno; pjesme su mogli pjevati drugi izvoai. Ali izvorni zapisi bili su izgubljeni zauvijek. Rukopisi, istraivanja... toliko je toga bilo izgubljeno. Papir se inio tako krhkim, ali postojali su dijelovi papira stari stotine godina, to je bio dokaz da je papir, ako ga se pravilno pohranjuje, odlian medij za uvanje informacija. Upalila je njegovo raunalo i ekala dugo da se sustav podigne. "Otvori program za komunikaciju", odsutno je rekla, a zatim se nasmijala sama sebi kada se nita nije dogodilo. Programi za prepoznavanje glasa postojali su, ali nisu bili uobiajeni. Sjela je ispred videozaslona i eksperimentirala s runim operacijskim sustavom, oarana malom strelicom koja je pokazivala gdje se nalazi. Raunalna tehnika eksplodirala je u kasnom dvadesetom stoljeu, zajedno s jo mnogim znanostima koje su izgradile njezin svijet. Ipak, nije eljela previe kopati jer se bojala da bi mogla unititi sustav. Kliknula je na brojne ikone dok nije otkrila kako se raunalu kae da se ugasi.

Zatim je istraila spavae sobe. Njegova je soba bila vea od one koju je namijenio njoj, ba kao i njegov krevet. Nije bio pospremljen, jastuci su bili na hrpi, a plahta i pokrivai baeni na stranu. Na ormariu je bila fotografija lijepe mlade ene. Nikita je prila blie kako bije bolje pogledala. inilo se da se enine zelene oi smijee i pozivaju na uzvraanje osmijehom. Nije bilo drugih fotografija. Na stoliu pokraj kreveta bio je telefon, svjetiljka, dvije knjige, asopis, aa s malo vode i jedna arapa. Neto se definitivno nije promijenilo tijekom dvaju stoljea: mukarci. Nakon to je udovoljila znatielji, vratila se u dnevnu sobu i upalila velik videozaslon. Sudei prema onome to je prethodne noi vidjela u motelu, mogla je nauiti vie o stvarima iz ove kulture gledajui televizijski program, nego intenzivnim, deset godina dugim prouavanjem u svome vremenu. Smjestila se na kauu i ubrzo zaspala. Probudila ju je zvonjava telefona. Skoila je na noge i odjurila u kuhinju po telefon. Prvo je provjerila je li broj na ekranu odgovara onome kojeg joj je Knox zapisao. Pritisnula je tipku koja joj se inila moguom, te rekla: "Halo." "Pa, jo si tamo." "Rekla sam da u biti...", zijevnula je, a zatim pogledala na svoj runi sat. Bio je mehaniki, a ne digitalni, a ona je bila previe mamurna od sna da bi joj sve te kazaljke imale smisla. "Spavala sam; koliko je sati?" "Prolo je est. Bit u gotov ovdje za petnaest - dvadeset minuta. eli li da donesem to za jelo?" "Zar mora?" oprezno je rekla. "Ako veeras eli jesti, da. Ne stojim ba dobro s namirnicama." Nije bila posebno gladna nakon juhe, ali sjetila se kako je ruak bio dobar. "Moemo li pojesti jo jedan hamburger?" Zahihotao se. "Sviao ti se, a?" "Da. Loi su za zdravlje, bar tako mislim, ali sviao mi se okus." "Sve to je dobrog okusa loe je za zdravlje. To je pravilo." Ni to se nije promijenilo. Svaki put kada bi se napravilo neto dobrog okusa, ubrzo bi se otkrilo daje taj proizvod nezdrav. Isto je vrijedilo i za voe i za povre. "Hamburger!" rekla je vrsto. "I preni krumpirii."

"Tako se ivi. Bit u doma za otprilike etrdeset minuta, ovisno o tome koliko u ekati hamburgere. Je li itko zvao?" "Ne, bilo je mirno." "Dobro. Nadam se da e tako i ostati." Dok je ekala da on doe, poprskala sije lice hladnom vodom i poeljala se. Drijemanje joj je napunilo baterije i osjeala se kao da bi mogla funkcionirati jo dvanaest sati, ako bi bilo potrebno. Vrlo je dobro procjenjivao vri jeme jer je nakon trideset devet minuta bio na prilazu kue. Stajala je u kuhinji, svjesna osjeaja zadovoljstva dok je iekivala otvaranje vrata i njegov dolazak nakon onog iznenadnog poljupca. Ulazio je nosei njezin koveg i bijele papirnate vreice iz kojih se irio odlian miris. Nije nosio jaknu, pa je vidjela njegovo oruje u koricama ispod ramena. U trapericama i izmama, izgledao je kao da dolazi iz jo ranijeg vremena, kada su konji bili glavni nain prijevoza. Imao je jednodnevnu bradu, kosa mu je padala na elo, ali nije izgledao umorno. Umjesto toga, plave su mu oi bile otre i pronicljive, a kretao se ne pokazujui znakove umora. "to si radila, osim to si spavala?" pitao je dok je vadio dva pia iz jedne vreice i gurao jedno prema njoj. "Tuirala sam se i istraila ti kuu." "Jesi li shvatila kako sve funkcionira?" "Mislim da jesam. U svakom sluaju, nita nije uniteno." Sjela je na stolac na kojemu je sjedila i prije, a on je stavio hamburger i krumpirie ispred nje. Pokuala se kontrolirati dok je odmatala hamburgere jer ju je pristojnost nauila da prieka da i on sjedne, prije nego pone jesti. Jeli su u tiini i moili slane krumpirie u keap. Razmiljajui o kalorijama koje je unijela u tijelo toga dana, Nikita je procijenila da bi morala pretrati barem petnaest kilometara da ih potroi. "Kada se smrai, sakrit emo tvoj unajmljeni automobil", rekao je na kraju. "Hoe li biti sigurno za tvog oca da ga skriva na svom imanju?" "Nitko nee znati da je tamo. Nitko nee znati gdje si ti. Danas sam bio u kupnji i donio sam ti neto odjee zbog koje e se lake uklopiti, neto da si pokrije kosu te sunane naoale."

Te e stvari pomoi. To su bile jednostavne mjere, ali tijekom svoje izobrazbe, agenti su nauili da ljudi esto nisu obraali pozornost na osobe oko sebe, pa e biti prilino sigurna. Imala je sree jer je nitko nije zapravo poznavao, osim Knoxa. Ipak, ovo je bio mali grad i njegovi e susjedi sigurno primijetiti nepoznatu enu kako ulazi i izlazi iz njegove kue. Ipak, dola je spremna, bude li morala promijeniti svoj izgled. U kovegu je imala nekoliko korisnih stvari iz svoga vremena. "Kako bih izgledala kao plavooka plavua?" pitala gaje cerei se. 13

NAKON POLA SATA NIKITA JE IZALA IZ KUPAONICE I POLAKO SE OKRENULA ispred njega. "to misli?" Knox je gledao vijesti na videozaslonu, no ipak je polako ustao i buljio u nju. "Njami, njami...", rekao je dubokim glasom, a oi su mu opet poprimile onaj neobian izraz. "Svia mi se. Vie mi se svia tvoja tamna kosa, ali i ovo je dobro. Jako dobro. Kako si to napravila tako brzo?" "To je polimerski proizvod koji omota kosu u drugu boju; ne nestaje ako se kosa smoi, ali blagi ga ampon razgrauje. Nije potrebno izbjeljivanje ili bojenje", smeteno je rekla, a potom zastala. "Njami, njami?" Mislila je da to znai neto dobro, s obzirom na boju njegova glasa. Osjeala je kako joj obrazi crvene zbog njegova pogleda. "Znai daje guba." Duboko je udahnula. To objanjenje uope nije pomoglo. "A to znai?" "Da izgleda slasno." Tu je rije znala, ali znaila je daje neto odlinog okusa. Oito je argon u ovome vremenu toj rijei pridavao drugo znaenje, osim

ako... oh. Sada su joj obrazi stvarno gorjeli i pomakla se korak dalje od njega, ne znajui to dalje. Nije bila naivka, ve je plesala taj ples, ali bila je u svome vremenu. Upustiti se u vezu s njime ne bi bilo na istoj razini kao upustiti se u vezu s osumnjienikom, to bi bilo dovoljno za otkaz, ako ne i za tubu. Na mnogo je naina Knox bio poput kolege agenta i iako je biro znao da e dolaziti do povezanosti, slubeno miljenje jo uvijek je bilo da to nije pametno. Osim toga, koliko je etiki postati intiman s nekim ako itavo vrijeme zna da e biti tu samo kratko? I to u sluaju da sve ispadne kako treba - da joj TIS donese druge karike, da ne pogine na zadatku i sve ostalo. Njezini uitelji etike klasificirali su je kao realistinu: seksualni kontakt s ljudima iz drugog vremena bio je neizbjean, s obzirom na ljudsku prirodu. Paradoksalno meutim jest daje neobvezan seks bio moda moralniji od stvaranja emocionalne veze s nekim iz drugog vremena ako znate da ete se vratiti u svoje vrijeme. Mislila je da niti jedna njezina misao o Knoxu nije bila neobvezna i to od trenutka kada gaje prvi put vidjela. Pribliio joj se i zagrlio je oko struka; toplina njegove ruke pekla ju je kroz odjeu. "Ve sam razmislio o svim mogunostima", rekao je onim svojim dubokim glasom koji je na nju djelovao poput najjaeg afrodizijaka. "Znam da e, ako sve ispadne dobro, otii. Znam da u napraviti sve to mogu da te skinem, ali ako ne eli, samo reci ne." Kao daje udarila glavom u zid, shvatila je da ne misli s njome ozbiljno. Uitelji je na tu mogunost nisu uputili, nego su se usredotoili na nepoteno ponaanje agenata. Eto, ona se brinula o moralnom ponaanju - a on se brinuo o seksu. Mukcircil Postojala je divna fraza koja je odolijevala vremenu; jako je uivala dok mu se smijeila govorei: "Javit u ti svoju odluku o tome." Nagnuo je glavu unatrag i nasmijao se, a rukama ju je jae stegnuo. "Uini to!" rekao je zabavljajui se. Onda ju je opet poljubio ba kao i prije, polako i vrlo intimno. Meutim, ovaj su put oboje bili na nogama. Najprirodnija stvar na svijetu bila je primaknuti mu se blie, staviti mu ruke oko vrata i podignuti se na vrhove

prstiju. Osjetila je da drhti i odjednom njegov poljubac vie nije bio spor, ve pun gladi, elje i vruine. Njegov miris i okus prolazili su kroz nju, budei svaki dio enskog nagona i hormone u njoj. Penis mu je bio u erekciji, gurajui se u donji dio njezina trbuha, ak i prije nego je spustio ruku na njezinu stranjicu, i jo je vie stiskao uza se. Kako bi bilo lako otii u krevet s njime, pomislila je, borei se da se usredotoi na bilo to osim na ogromno zadovoljstvo koje je strujalo kroz nju. Teko je mogla odoljeti njegovu armu. Borila se za zdrav razum i samokon- trolu. Uspjevi se odvojiti od njegovih usana, promrmljala je: "Zar ne bismo trebali otii?" "Ne jo. Jo nije dovoljno mrano." "Dovoljno mrano kao suprotno od nedovoljno mrano?" "Kao vani je jo dovoljno svijetlo da nas netko vidi." Utisnuo je brz poljubac u kut njezinih usana, lagano joj gricnuvi donju usnu. Odluno je naslonila ruke na njegova prsa. Nije ga morala gurnuti; sam poloaj njezinih ruku natjerao ga je da uzdahne i odmakne se. Nekoliko je puta duboko udahnula. "ao mi je; nisam bila profesionalna." "Stalno to ponavlja." "Pa kad nije profesionalno." "Slaem se. Ali tebi je ao zbog toga, a meni nije. K vragu, nakon svega to smo danas proli malo neprofesionalizma dobro doe." to je znailo da sada barem ni je natjeran na krenje zakona i izdavanje svog naina ivota, pa bi moglo doi i do malo seksa. Ta joj je misao dala onoliko snage koliko joj je bilo potrebno da povea udaljenost izmeu sebe i njega. eljela je seks s njime iz vie razloga, ali biti mu utjena nagrada, nije bio jedan od njih. "Tek toliko da zna moje miljenje", rekla je. "Oito je da te smatram privlanim. Ali neu dugo biti ovdje pa bi svaka veza mogla biti jedino neobvezna. Nikada se u ivotu nisam neobavezno seksala i ne vidim razloga da sada ponem." Tiho je zazvidao kroza zube. "To me vraa na mjesto, zar ne?" Sada se osjeala pomalo krivom.

"Ne elim te uvrijediti; samo..." "...", jednim joj je prstom dotaknuo bradu. "Ne mora se ispriavati i objanjavati. Daje drugo vrijeme, mislim da bismo mogli imati neto vrsto." I ona je mislila isto. Njezina je karijera bila zahtjevna pa nije imala vremena posvetiti se potrazi za gospodinom Pravim ili ak za gospodinom Moda. Sada je doslovno pala u krilo definitivnog gospodina Moda koji bi mogao biti ak i gospodin Pravi, ali ona, 11a alost, nije mogla ostati. Koliko god bila opinjena ovim vremenom, sa svom svojom energijom i eksplozijom ideja i tehnologije, vie joj se svialo njezino vrijeme. Neki su putnici govorili o tome da e odabrati zanimljivo vrijeme i ostati tamo, ali ona nikada nije mogla shvatiti kako bi mogli napustiti svoje obitelji i prijatelje, sve to poznaju. A moda nisu imali prijatelje i moda su eljeli otii ba zbog svojih obitelji, stoje bilo jo tunije. "A da ostane...", obazrivo je predloio Knox, kao da joj je itao misli. "Ne mogu." "Ne moe ili ne eli?" "Nikada vie ne vidjeti svoju obitelj? Bi li ti to mogao?" tiho je pitala. "Imam samo tatu i maehu, ali... ne. Ne bih svojom voljom mogao otii i nikada ih vie ne vidjeti", uhvatio je pramen njezine nove plave kose. "eka li te tko osim obitelji?" "Misli na ljubavnika? Ne. Imam prijatelje, i muke i enske, ali nikoga tko me zanima u tom smislu." inilo joj se daje vrijeme za pitanja i odgovore, pa je podignula obrve. "A ti?" "Ne sada." Stoje znailo daje imao nekoga, ali nakon to je vidjela fotografiju u sobi, oekivala je to. "Razgledavala sam ti sobu." Gurala je nos, da, ali nije ju bilo stid to predvidjeti. "ena na fotografiji?" Gotovo je mogla osjetiti kako se povlai, kako mu se pogled mijenja i postaje sjetan. "Rebecca. Bila mije zarunica. Umrla je prije sedam godina." Zbog suosjeanja mu je dotaknula ruku. "Tako mi je ao. Da, znam da to esto govorim, ali ovo je drukije. Je li postojala neka nakon toga?"

"Samo neobvezan seks kojem se ti toliko protivi, ali nita ozbiljno." Sedam godina, pomislila je, a on je jo uvijek emotivno vjeran. Lojalan ovjek. "Sigurno si je jako volio. Bila bi poaena." Pogledao ju je. "To je neobian izraz i... lijepa misao. Hvala ti. Da, volio sam je i tuga je bila gotovo prevelika da bih je podnio. Ali nestaje, nakon nekog vremena, i kliej o tome da ivot ide dalje je istinit", pogledao je pokraj nje kroz prozor. Oito elei promijeniti temu, rekao je: "Kada se presvue, bit e dovoljno mrano da krenemo." 1 to je sve o n jegovom osobnom ivotu to je bio voljan podijeliti, mislila je dok je uzimala vreice i nosila ih 11 svoju sobu. Nije joj smetalo to su zavrili o temi koja je za njega bila bolna. Ili moda, zato to je muko, misli da su kopali po njegovoj intimi dovoljno duboko i da se o tome nema vie to rei. Zbog te se misli nasmijeila, a potom obratila pozornost na daljnje mijenjanje svoga izgleda. Svjetlost koja je dopirala iz hodnika osvjetljavala je sobu, pa je navukla zastore preko prozora, a zatim upalila svjetlo i zatvorila vrata. Otvorila je vreice koje joj je donio i izvukla iltericu, dva para traperica, dvije majice kratkih rukava, par tenisica i nekoliko pari arapa. Tek toliko da bude sigurna, pogledala je markice na svojoj novoj odjei i zadrhtala od uzbuenja. Oprana, mekana, izbijeljena - da, da, da. Kao to je oekivala, bila je od pamuka. Nikada si nije mogla priutiti ni jednu jedinu pamunu majicu. Brzo se skinula i ostala samo u rublju. Dva su para traperica bila jednaka, pa je uzela jedan, skinula etikete i navukla ih. U struku su joj bile malo iroke, ali duljina je bila dobra i sviao joj se osjeaj meke tkanine na nogama. Hlae su bile tako dobre i udobne. Takav slogan je i proizvoa mogao iskoristiti, pomislila je veselo. Udobnost pamuka. Izabrala je ruiastu majicu, a ne zelenu i ugurala je u donji dio traperica. Promatrajui se u ogledalu, vikala je od sree. Izgledala je... izgledala je kao iz dvadeset prvog stoljea! ak bi je i ljudi koje je toga dana upoznala teko prepoznali, s drukijom odjeom i drugom bojom kose. Izabrala je toplu zlatnu nijansu koja joj se dobro slagala s tenom. U torbici je imala plave kontaktne lee, a kako je vani ve mrak, nee joj biti potrebne. Danju e joj ionako sunane naoale, koje

joj je Knox kupio, skrivati oi. Navukla je iltericu na glavu i piljila u svoj odraz. Majka bije prepoznala, naravno, i sestra, ali otac i brat vjerojatno bi proli pokraj nje kao pokraj neznanke. Nakon to je obula nove arape i cipele, vratila se u dnevnu sobu i drugi se put pokazala pred njim. "Dakle?" Zadovoljno je kimnuo. "Nitko te nee prepoznati. Skini kapu i skupi kosu u rep." Nikita je posluno poela sakupljati kosu u rep. Nije bila dugaka, dopirala joj je gotovo do ramena, pa joj je rep bio kratak. Otiao je u kuhinju i vratio se s komadom ice omotane u plastiku i dao joj da privrsti rep. Ponovo je stavila kapu i provukla rep kroz rupu u njezinu stranjem dijelu. "Kakva je ovo ica?" "Za vezanje vrea sa smeem. Nemam ba gumica za kosu pa e ovo posluiti." Ignorirala je ravnodunost i rekla: "Treba mi jo jedna majica ili jakna, da sakrijem oruje." Zastala je, sumnjajui. Suzila je oi i pogledala ga. "Dat e mi ga, zar ne?" Slegnuo je ramenima, s izrazom lica koji je jako nalikovao na smijuljenje. "to e ti? Ima onu malu lasersku olovku koja moe napraviti i vie tete od devet milimetarskog pitolja." "Da, moe i iskoristit u je ako budem morala. Ali ako budem mogla izbjei privlaenje pozornosti, ne misli li da bi to bilo pametno?" "U svakom sluaju najbolje je ne privlaiti pozornost. Ako te netko vidi s orujem, automatski e biti oznaena kao provoditelji- ca zakona, a to elimo izbjei", zastao je. "Oruje ti je u autu. Nosi ga u torbici, ne za paom. S druge strane, ovdje u planinama je nou svjee pa ti stvarno treba neto osim te majice. Odmah se vraam." Otiao je u svoju sobu i trenutak kn.nljr vrnliosr nosei blije du traper-koulju. "Odjeni ovo." Koulja je bila njegova, naravno, i osjeala se divno, poput patuljka, mada je bila prilino visoka. Zavrnula je rukave do lak- tova i ostavila je otkopanu.

"Spremna sam, osim ako misli da trebam jo neto." "Samo jedno...", rekao je i ponovo je poljubio. 14

KNOX JE POGLEDAO NIKITU KOJA JE LEALA NA SJEDALU DOK su NAPUTALI njegovu kuu. Naposljetku e je netko vidjeti, naravno, ali nije elio da to bude sada kada je kao agentica FBI-a nestala. Ako itko bude pitao, rei e da nije pronala nikakvu vezu izmeu ubojstva Taylora Allena i drugih sluajeva na kojima je radila, te da je otila. Bila je federalna agentica mjesni murjaci ne bi oekivali da radi ono to bi oni na njezinu mjestu. Ako izmeu odlaska jedne agentice i dolaska druge proe dan ili dva, rijetko e tko moi povezati te dvije osobe. Neto vezano za nju mu je smetalo - ne samo injenica to dolazi iz vremena dvjesto godina nakon njegovog. Ili je prema svemu bila jako mirna ili je bila doslovno neemotivna. Pravu njezinu reakciju vidio je jedino kada je ubila onog drugog agenta iz budunosti, Luttrella. Na trenje pomislio kako e povratiti. A tada se sabrala i funkcionirala gotovo robotskom mirnoom. Robotskom. Od iznenaenja mu se uinilo da mu kosa stri u zraku. Nema anse. Ono to je pomislio bilo je nemogue. Bila je poput prave ene; mirisala je poput prave ene. Koa joj je bila topla, disala je - ili se, barem, inilo da die. Najednom je bio u iskuenju da joj gurne prst pod nos i vidi hoe li osjetiti strujanje toplog zraka. Pojela je dva hamburgera, prene krumpirie, juhu. Mogu li roboti jesti? Osim toga, zato bi netko izumio robota koji moe jesti? Zar to nije bilo rasipanje tehnologije, a da ne spominjemo hranu?! Ovisi o tome za to se robot koristi, pomislio je. Ako se iz nekog razloga robot morao infiltrirati u skupinu ili u vojsku i izgledati poput ovjeka, morao bi proi kroz ceremoniju hranjenja. Ali ljubila je poput ene, s mekim i toplim, vlanim usnama. Tek to mu je ta pomisao pruila malo olakanja, sjetio se filma "Blade Runner" i

replika. Replike su bile poput pravih ljudi, ali bile su strojevi, programirani 'umrijeti' u odreenoj dobi. Bi li ta tehnologija mogla postojati u njezino vrijeme? Je li mogla napredovati tako brzo? Zdrav mu je razum govorio, zato ne? Napokon, svemirska misija je od nule do slijetanja na Mjesec dola u manje od trideset godina. U posljednjih pedeset godina dvadesetog stoljea promjene su se dogaale tako brzo daje do nove dolazilo prije nego se prethodna sasvim udomaila. Jo se jedan prasak kreativnosti mogao dogoditi u njezino doba i dovesti do samo Bog zna ega. U dvjesto godina ovjek je razvio nain za putovanje kroz vrijeme. To je moralo biti tee od izgradnje robota koji izgleda i funkcionira poput ovjeka. Pokuao je pronai dokaz da nije robot. Crvenjela se - sjeao se kako su joj se obrazi zarumenjeli. Da bi pocrvenjela, osoba mora osjeati stid. Mogu li se osjeaji programirati? Mogu li biti programirane odreene fizike reakcije na odreene dogaaje? Osim kada je ubila Luttrella, nije pokazala pretjerane osjeaje. Bila je umjereno oajna, blago zabavljena, blago nervozna. S obzirom na to kakav je dan bio, mirnoa njezina temperamenta bila je ili umirujua ili prokleto zastraujua. Nije se mogao odluiti. Pitao se je li pokuavao voditi ljubav sa strojem. Te su ga sumnje natjerale na razgovor jer nije mogao podnijeti neizvjesnost. "to si ti?" "to?" pitala je okreui glavu prema njemu. Ostala je zateena, a njemu se inilo daje naglo postala oprezna. "Zar emo opet o tome? Ja sam agentica FBI-a." "Ne mislim na to. Mislim, jesi li ljudsko bie?" Na njegovo iznenaenje, nije prasnula u smijeh ili izgledala okirano, ili uinila neto to bi ga umirilo. Umjesto toga je kratko utjela, a zatim mirno upitala: "Zato pita?" "Zbog tvog ponaanja. Nitko ne moe biti toliko ravnoduan. Gotovo kao da ima liniju ponaanja i nikada previe ne odstupa od nje, ni u jednome smjeru. Postane nervozna, ali ne i ljuta. Zabavno ti je, ali nikada se zapravo ne smije. Postane otprilike uspaljena, ali ne do toke da teko die. Ubrza li ti srce ikada ili si neka vrsta robota?"

Ponovo je utjela, to je za njega bilo znaajno, a zatim ravnoduno odgovorila: "Misli li 'robot' preneseno ili doslovno?" "Ti meni reci." "Ja sam ovjek!" odgovorila je, jo uvijek mirnim tonom. "I time je rijeeno pitanje doslovnog." "A prenesenog?" "Ti meni reci!" lukavo mu je uzvratila njegovim rijeima. Zamka mu je zijevala ispod nogu i shvatio je da se, ako je ona bila u potpunosti ljudsko bie, upravo jako zeznuo jer joj je rekao da su njezini seksualni odgovori bili robotski. ak bi se i najmirnija ena osjeala grozno da joj netko to kae. Neke ene kada se uznemire to pokau cijelome svijetu. Druge jednostavno vrate istom mjerom. On se bojao onih koje uzvraaju istom mjerom. On je nastavio utjeti, a ona se zabuljila ispred sebe. "ao ini je", konano je rekla. "Nisam shvatila da se ponaam neprimjereno." Oekivao je ljutnju, no ono to je osjetio bio je strah. I to gaje tjeralo na uzbunu. Nikita se osjeala sleeno. Oito je neto krivo napravila, ali to? Pokuavala se dosjetiti to je trebala rei, to je trebala napraviti, to bi bila normalna reakcija, ali s obzirom na to to je on upravo rekao, ona oito nije znala to je normalno. Kada je postojao tako velik vremenski jaz, s puno izgubljenih informacija, trening je mogao doi samo do odreene granice. Nedostajale su joj nijanse, sitnice koje nije mogla razumjeti. U svojem bi poslu zbog takvih greaka mogla poginuti. Ali boljelo ju je to to je on smatrao da joj neto nedostaje. Napravila je neto to gaje odbilo, nije znala to. Uivao je ljubei ju; u to je bila sigurna. Dakle, to je napravila u petnaest minuta nakon toga daje dolo do ovoga? Odjednom je osjeala stid. Uvijek se trudila biti onakvom kakva bi trebala biti da nitko ne vidi nikakvu razliku, da se uklopi. Drugi bi se bunili, a ona je itavog svog ivota pokuavala zadovoljiti autoritete. Ali oni koji bi se bunili, ne bi bili uniteni, nego zatvarani, i uvijek se znalo da e biti uniteni ako se pravne stvari rijee protiv njih. A ako su se loi unitavali, koliko bi vremena prolo dok javnost ne bi poela zahtijevati da svi oni budu uniteni?

eljela je pitati u emu je pogrijeila, ali itav je ivot provela uklapajui se, ne govorei ak ni najboljim prijateljima o svojoj situaciji. elja za tajnou bila je jaka i poveavala se godinama, i zbog toga joj je bilo nemogue raspravljati o tome s Knoxom. On je ve mislio da bi mogla biti robot; bilo je najbolje ne potvrditi njegove sumnje. Sjedila je mirno i u tiini dok nisu stigli do suda. Knox je jo jednom parkirao na zatienu podruju kamo su se dovozili kon- troverzni zatvorenici. "Daj mi kljueve svoga automobila!" rekao je. Predala mu ih je bez rijei. "Nee ti biti teko voziti ovaj auto?" pitao je, a ona je obratila pozornost na kontrolnu plou. "Mislim da ne", rekla je nakon nekog vremena. "ini se daje sve vano na uobiajenome mjestu." "ekaj ovdje pet minuta. Do tada u ja ve odmaknuti u tvo- me unajmljenom automobilu. Izai onuda kuda smo doli i skre- ni lijevo. Tri bloka dalje je mala trgovina, na desnom uglu. Tamo u te ekati." On e oito ii drugim smjerom, provjeravajui slijedi li tko unajmljeni automobil. A i u tom sluaju, promatra e vidjeti da mukarac vozi automobil, a ne ena. Promatra e uglavnom slijediti automobil. Dakle, smatrao je da e mu pet minuta biti dovoljno da umakne potencijalnom promatrau. Izaao je iz automobila pa je ona kliznula na upravljako mjesto. Morala je pomaknuti sjedalo naprijed da moe do papuice. "Ne budem li tamo, nemoj paniariti", uputio ju je. "Samo ekaj. Doi u prije ili kasnije. I jo neto: kada doemo do tatine kue, ostat e u autu. Mrak je i nee te vidjeti; mislit e da si jedan od zamjenika." Koraao je prema zgradi suda. Izai e iz zgrade kroz izlaz blii parkiralitu, hodajui hrabro kao da nema to sakriti. Nikita je okrenula automobil i gledala na izlaz. Pogledavala je na digitalni sat na kontrolnoj ploi. inilo joj se da se brojevi sporo mijenjaju pa je i sama, u sebi, poela brojiti sekunde, pokuavajui savreno uskladiti svoju brzinu s brzinom sata. Kako je vrijeme udna stvar - broji se jednakim slijedom brojeva stalno iz poetka, nikada se ne mijenja, a ipak je vrijeme tema intenzivnih filozofskih i znanstvenih rasprava i istraivanja. Ono nije samo umjetan raspored koji slui ljudima radi ureivanja svog ivota; vrijeme je dimenzija sama po sebi, jednako stvarna kao tlo pod nogama. No,

koliko god vrijeme bilo komplicirano, bilo joj je lake misliti o njemu, nego o sebi. Konano su brojevi na satu pokazali daje prolo pet minuta. Zavezala se pojasom, jo jednom pogledala kontrolnu plou, a zatim pomnjivo ubacila u brzinu i pritisnula papuicu koja je hranila motor benzinom. Automobil se poeo polako micati. Nije htjela uriti. Drugog prometa na parkiralitu nije bilo, premda je parkiralite bilo ispunjeno policijskim automobilima. Dola je do ulaza na parkiralite i skrenula lijevo. Vozei, gledala je u retrovizore traei automobil koji bi je mogao slijediti, ali na sreu nikoga nije bilo iza nje. im je skrenula na parkiralite trgovine, vidjela je Knoxa u njezinu unajmljenu autu. Kimnuo joj je, a zatim izaao na cestu dok gaje ona slijedila. Pekesville nije bio velik grad, a leao je u dolinama izmeu ratrkanih gora, traei sve geografske praznine poput vode u jezeru. Bio je to dugaak, uzak gradi sa samo dvije glavne ceste i labirintom sporednih cestica koje su vodile u svim smjerovima od grada i u grad. To je znailo daje na svakom uglu bio semafor, koji je usporavao njihovo kretanje, pa im je trebalo otprilike petnaest minuta da prijeu est kilometara. Konano su bili izvan granica grada i promet je bio znatno rjei. Semafori su ostali iza njih i samo su svjetla njihovih automobila osvjetljavala cestu. Nikita se usredotoila na vonju, odravajui brzinu, ne pribliavajui se previe Knoxu, a ni udaljavajui se da joj odmakne i nestane iz vida. Tako je vodila itav svoj ivot: sigurno, ostajui unutar odreenih granica, pronalazei zadovoljstvo u drugim stvarima poput posla', u kojemu se oekivalo da u datim okolnostima riskira svoj ivot. I nije eljela riskirati svoj ivot, pomislila je u agoniji. Jednostavno je eljela grijeiti, moda vikati u javnosti, izgubiti kontrolu, a da se ljudi ne pitaju je li se to dogodilo zbog neke greke. eljela je raditi aave stvari bez ikakvog razloga - osim svoje elje da ih radi. Nije eljela ivjeti u strahu od onoga to bi se moglo dogoditi ako se netko zbog nje ne bude osjeao ugodno. Moda je biti uniten bilo bolje od naina na koji je ona do tada ivjela svoj ivot. Moda su oni buntovnici imali dobru ideju - daje bolje ivjeti kratak, pravi ivot, nego dug, ali u zatvoru koji si sami ljudi naprave.

Kada je Knox skrenuo s autoceste na sporednu cestu, osjeala je kako jedva die, kao daje zrak pregust da joj ue u plua. Utapala se, utapala se itavog svog ivota, a tek je sada to shvatila. Jesi li robot? Pa, da, oito jesam. Hvala mu to je to istaknuo. Knoxova stranja svjetla zamaglila su joj vid i nagazila je na konicu, drhtei. Smanjio je brzinu, ali ona nije obraala pozornost i gotovo se sudarila s njime. Proklet bio, zato je to rekao? I zato je morao biti tako pronicljiv i znatieljan? Knox je pritisnuo konicu, malo usporio, a zatim skrenuo lijevo na dug prilaz koji je krivudao po malom breuljku na ijem je vrhu bila jednokatnica izmeu visokih stabala. Unutra je gorjelo nekoliko svjetala. Knox nije stao kraj kue, ali je ula kako je jednom pritisnuo sirenu dok je prolazio pokraj nje. Iza kue je bila ograda i s jedne strane tala. Knox je uao ravno u nju, a Nikita se zaustavila ispred. Stariji se ovjek pribliavao s njezine desne strane - Knoxov otac, sudei po izgledu. Oboje su bili visoki, irokih ramena i vitki; ak su im i glave bile istog oblika. Upalio je svjetlo u tali - obinu arulju koja je visjela s grede. On i Knox zajedno su navukli veliku ceradu preko unajmljenog automobila, tako da su mu ak i gume bile pokrivene; zatim je ugasio svjetlo i oboje su zatvorili dvostruka vrata tale. Knoxov je otac provukao lanac kroz kvaku i zakaio ga lokotom. Gospodin Davis bacio je pogled na nju, i premda je znala da ju ne moe vidjeti jer su svjetla bljetala u njega, osjeala je njegovu znatielju. Instiktivno je ugasila motor i smetena traila prekida kojim se gase svjetla. Izala je iz automobila i prilazila dvojici mukaraca, pazei da se ne spotakne u mraku. Znala je da Knox nije sretan to e ju njegov otac upoznati, ali negdje u proteklih pola sata prestalo joj je biti vano je li Knox sretan ili nije. "Pa, dobra veer", rekao je gospodin Davis. "Mislio sam da zamjenik vozi Knoxov auto." "Trebala si ostati u autu!" rekao je Knox hladnim tonom. "Ti si mi rekao da ostanem u autu!" ispravila ga je jednako hladno. "Nazvao si me robotom jer nisam htjela seks s tobom, pa zato bih onda radila ono to mi ti kae?"

Knox se zagrcnuo, a ini joj se i njegov otac. Nije mogla vjerovati to je rekla pred njegovim ocem, ali jednostavno nije marila. Nitko ju nikada nije povrijedio koliko Knox Davis, a on se ak nije ni trudio to uiniti. To ak nije ni bila njegova krivica; nije mogao znati da e je njegov izbor rijei baciti u zid stvarnosti i ostaviti je slomljenom. Okrenula se gospodinu Davisu i pruila ruku. "Dobra veer, ja sam Nikita Stover." Njegov je otac prihvatio ruku. "Kelvin Davis. Drago mije to sam vas upoznao", zvuao je smeteno. Potom se okrenuo prema sinu i odrjeito rekao: "Knox!" "Nisam, mislim, pa pitao sam te jesi li robot", rekao joj je Knox, "ali nije bilo..." "Zato bi rekao neto takvoga?" elio je znati njegov otac. "Zbog hrpe drugih stvari", zavrio je umorno. "A, da, sada se sjeam. Ne ljutim se, ne smijem se i ne uspaljujem se. Ima pravo, ali pogodi u emu nema pravo!" Gospodin Davis proao je rukom kroz kosu, nelagodno premjetajui teinu s jedne noge na drugu. Oito je elio da nije usred ovoga. "Ovaj, vas dvoje izlazite ili tako to?" "Ne", rekla je Nikita. "Kako bi on onda?" stariji je ovjek zastao. Noena plimnim valom oajnikoga bijesa, Nikita je zavrila reenicu umjesto njega. "Kako bi on onda mogao znati palim li se ja ili ne?" "Nikita, dosta!" povisio je Knox ton. "Ne govori mi kada je dosta!" bacila mu se u lice. "itav su me ivot zaustavljali. Bojala sam se napraviti ovo i ono, bojala sam se da e netko misliti da sam prevelika nevolja", uasnuta, glas joj je puknuo i u oima su joj se poele skupljati suze. "Ja ne plaem!" viknula je otro. "Bojim se ak i plakati." "Vidim to...", glas mu je sada bio njean. "Ne mora plakati. Ako si ljuta na mene, udari me. Hajde, stisni ake i udari me u bradu najbolje to moe." "Knox!" protestirao je gospodin Davis. "Ne obraaj mi se tako oholo!" izderala se bijesno, a ake su joj ve bila stisnute. "Ako e se zbog toga osjeati bolje, udari me."

Osjeat e se bolje, pa je to i uinila. Nije imao pojma to je traio. Nikita nije udarala bez veze; napela je miie u ruci i pomaknula se unatrag kao to su je uili, te je udarila ravno iz ramena munjevitim pokretom. Udarac je pogodio Knoxa u lijevu stranu eljusti i on je zateturao unatrag, a zatim naglo pao na guzicu. "Prokletstvo!" rekao je, drei se za bradu. 15

"SRANJE!" REKAO JE KELVIN DAVI I ZAUENO BULJIO U SVOGA SINA KOJI je sjedio na tlu. "Dobro udarate gospoice Stover. Ili bih trebao rei gospoo?" itala je o oblicima obraanja iz dvadesetog stoljea, sauvanim u knjigama o poslovnom ponaanju koje nisu bile digitalizirane, pa je znala to eli rei. "Zovite me Nikita", mrcnula je i obrisala oi dlanovima, a zatim se okrenula prema Knoxu. "Hoe li ustati ili e sjediti tamo cijele noi?" "Ovisi o tome planira li me ponovo udariti", odgovorio je. "Ako planira, ostat u dolje, hvala lijepa." "Ne budi tako ogromno dijete!" prasnula je. "Cijeli me dan nagurava, govorim ti i govorim ti..." "Da mi doputa da to radim - da, sjeam se. I kae se 'veliko dijete', ne 'ogromno dijete'." Umorno je ustao i udaljio se od nje. "Veliko, ogromno, znaenje je isto", bila je previe uznemirena da bi marila za jezine finese. Dogaaji su se raspetljavali; ona se raspetljavala do toke da joj vie jednostavno nije bilo vano. " Trebao bi ui i staviti led na bradu", rekao je Kelvin Knoxu. "Hvala, hou. Ve ujem deke, ako sutra doem na posao modrog lica." Kelvin se pristojno okrenuo prema Nikiti. Pruajui ruku prema kui, rekao je: "Nakon vas."

Nikita je koraala ispred dvojice mukaraca, a misli i osjeaji jo su joj bili burni. Uviala je da na nekoj razini nije shvaala sve, jer su i Knox i njegov otac mislili daje smijeno to gaje zapravo udarila. Nasilje ju nije olakalo napetosti - eljela ga je ponovo udariti, eljela je plakati, htjela je izvikivati svoje frustracije nebu. Svjetlo na stranjem trijemu je gorjelo i vidjela je daje kua od crvene opeke, da nije nova i daje okruena uobiajenim grmovima. inilo se daje trijem dodan kasnije, jer je bio napravljen od drveta i obojen u bijelo. Kelvin je otvorio kripava mreasta vrata i uveo ih, a zatim je otvorio drvena vrata koja su, kao i u Knoxovoj kui, vodila u kuhinju. "Lynette!" uzviknuo je. "Drutvo!" "Je li Knox?" ula je glas prije nego je vidjela enu koja se pojavila iz druge prostorije. Stala je kad je vidjela Nikitu, odmah gledajui u svojeg supruga, oekujui upoznavanje ili objanjenje, to god se inilo potrebnim. "Ovo je Nikita Stover, Knoxova - ovaj - prijateljica. Nikita, moja ena, Lynette." "Drago mije...", i Nikita i Lynette rekle su u isti tren. Lynette je imala pedeset i neto godina, bila je privlano zaobljena, imala je kratku crvenu kosu, ljubazno lice i izgledala je sposobno. "Knox treba malo leda za bradu", rekao je Kelvin. "to se dogodilo?" dok je postavljala pitanje, Lynette je ila prema zamrzivau i vadila paket neega plavog. "Nikita me sruila na guzicu", odgovorio je Knox. Lynette je uzela lanak kuhinjski runik iz ladice, omotala ga oko plavog paketa i pruila ga Knoxu, koji ga je stavio na lijevu stranu brade. "Namjerno?" pitala je. "O, da!" Knox je izvukao stolac i sjeo. "Rekao sam joj da me udari." "Vjerojatno si oekivao enskastu pljuskicu", rekla je Lynette mudro. "Vjerojatno!" sloio se. "Ali to nisi dobio." Zahihotao se. "Drugi u put znati bolje. Ima udarac poput Mikea Tysona." Smijao se, pomislila je Nikita. Smijao. Drhtala je i pomislila je da e joj biti zlo. I ne zato jer ga je udarila - rekao joj je da to uini, i zasluio je to. Zapravo, eljela ga je ponovo udariti jer se smijao. Umjesto toga, stajala je sleena, buljei kroz kuhinjski prozor, premda vani nije nita vidjela.

"Sjednite", rekao je Kelvin, izvlaei joj stolac i njeno je vodei. "elite li to popiti? Vodu? Mlijeko? Moda kavu?" "Nita, hvala vam", rekla je. Knox se okrenuo na stolcu i nagnuo se prema njoj. Plavi joj je pogled ispitivao lice. Nije znala to trai; moda komad metala koji bi joj virio iz koe. Traio je uzalud - metal se ne koristi u konstrukciji robota ve vie od stotinu godina. "Daj da ti vidim ruku." No sam je posegnuo za rukom i drao je dok ju je pregledavao. Zglobovi su joj ve otjecali, a na jednom je koa ak i puknula. "Jao!" uzviknuo je. "Ruka e ti biti gora od moje brade. Lynette, ima li jo leda?" "Ne, ali snai emo se. Imam zamrznuti graak." Njegova je maeha ponovo izvukla vreicu iz zamrzivaa i omotala je u runik. I4V "Da vidimo...", rekla je uzimajui Nikiliiui ruku iz njegove i pozorno stavljala hladan oblog na njezine zglobove, a zatim gaje vezala krajevima runika. Nikita je glasno udahnula zbog hladnoe, koja joj je pojaavala udaranje u ruci. Glupa. Bila je tako glupa - ozlijedila je ruku premda je znala da mora biti u dobroj formi zbog istrage. Nije si mogla dopustiti da zaboravi zbog ega je ovdje ili da je zadatak puno vaniji od njezinih osjeaja. "O emu se radi?" pitala je Lynette sjedajui. "Znam da ne bih smjela pitati, ali znatieljna sam, a kako i ne bih bila kada vi oboje sjedite u mojoj kuhinji drei led na razliitim dijelovima tijela." Kelvin je puhnuo kroz nos. "Nikita kae da nije htjela spavati s Knoxom pa ju je on nazvao robotom." "Udari ga opet!" Lynette je odmah savjetovala Nikiti. Nikita se opet borila sa suzama. Morala je prestati biti toliko emotivna; morala se kontrolirati barem dok ne ostane sama. "alim zbog svoje neumjesne reakcije", rekla je suhoga grla. "Ako te nazvao robotom, nije bila neumjesna. Rekla bih daje bila ak i ograniena." Lynette je suzila oi i pogledala Knoxa. "Jesi li?"

"Na neki nain. Ne ba. U to se vrijeme odvijala jo jedna rasprava." "A nee rei o emu je ona bila." "Ne, neu...", rekao je njenim, ali odrjeitim tonom. "I tek toliko da se zna, ne znate nita o Nikiti. Niste je sreli, nikad niste uli za nju. Trebala je ostati u autu da je ne vidite, ali nita od toga. Ona je inkognito, jer joj ivot ovisi o tome. Vidite li je na ulici, pravite se daje ne poznajete, dobro?" I Kelvin i Lynette su kimnuli. Bilo je oito da je Lynette znatieljna, no upite je zadrala za sebe. Umjesto njih, postavila je vjeno majinsko pitanje: "Jeste li veerali? Dajte da vam neto podgrijem na brzinu." "Hvala, ali jeli smo", rekao je Knox, smijeei se iskreno. "I moramo krenuti." "Ali tek ste stigli." "Zajedno radimo na sluaju i jo imamo puno posla veeras." "Ovisi o tvojoj definiciji 'posla'...", promrmljao je Kelvin ispod glasa i zbog toga zaradio pakleni pogled svoje supruge, a Knoxa natjerao na smijeh. "Slubenog posla...", rekao je ocu. Ustao je i stavio led na stol. "Hvala na pomoi." "Uzmi led sa sobom", rekla je Lynette. "Ima automatski mjenja; moe voziti desnom rukom i drati led lijevom. Dri ga petnaest minuta, zatim ga makni, pa ga onda nakon petnaest minuta ponovo stavi. Ponavljaj to i moda uope nee poplaviti. I uzmite taj paket graka sa sobom jer je njezina ruka u goremu stanju od tvoje brade." Knox je kimnuo i ponovo uzeo led. Doavi do Lynette, sagnuo se i poljubio je u obraz. "Jo jednom hvala. Ti si prihvatljiva pomajka." Nacerila se i potapala ga po ruci. "Pretpostavljam da si i ti prihvatljiv posinak." Nikita je zahvalila, a zatim slijedila Knoxa prema izlaznim vratima. Kelvin i Lynette stajali su na pragu i gledali ih kako odlaze do automobila; potom je Kelvin ugasio svjetlo na trijemu i zatvorio vrata. U iznenadnoj tami Nikita se osjeala jo gore nego prije. Sjela je na suvozaevo sjedalo, a Knox se uvlaio za upravlja i psovao ispod glasa dok je odmicao sjedalo unatrag zbog svojih dugih nogu.

"To je dobro prolo", primijetio je. "Sada znaju za tebe i misle da sam budala." eljela je rei neto u smislu 'istina boli', ali klieji joj u tom trenutku nisu odgovarali. Zato je odluila i dalje sjediti u tiini. "Nee nita rei?" pitao je kada su stigli do ceste koja je vodila prema gradu. utjela je, sabirui si misli. "Kada doemo do tvoje kue, sjest u i nacrtati jo jednu vremensku liniju, navest u sve to znam o ubojstvo Taylora Allena." "Nisam na to mislio." "A, eli razgovarati o osobnim stvarima? U redu. Nemoj me vie ljubiti. to kae na to?" Uzdahnuo je. "Kratko i jasno. I mislio sam da e se tako osjeati. Gledaj, samo sam razmiljao s kakvom mirnoom sve prihvaa i o tehnologiji koja u tvoje vrijeme postoji, pa sam pomislio da bi to moglo biti mogue", prolo je nekoliko sekundi. "Je li mogue?" "Tko god ubio Taylora Allena nije iz ovoga vremena. Mora ivjeti negdje, jesti negdje. Ovo je mali grad - ne bi ga trebalo biti teko pronai." Shvatio je daje promijenila temu. "Ako ivi ovdje. Mogao bi biti u drugome gradu ili u drugoj saveznoj dravi." "Neemo znati ako ga ne potraimo...", rekla je, nakon ega su oboje zautjeli. Upravo je otkljuao stranja vrata svoje kue kada se oglasio njegov radio. Sluao je ifre, a izraz mu je postajao sve hladniji. "Dogodilo se jo jedno ubojstvo!" rekao je kratko, otvarajui joj vrata. "Ista procedura: dri vrata zakljuana i ne javljaj se na telefon ako ne zovem ja s mobitela. Jasno?" "Da, naravno. Ovo je vjerojatno povezano, zar ne?" "U Pekesvilleu nema ba puno ubojstava", objasnio je. "Kakvi su izgledi da nije?" 16

STARI, BIVI GRADONAELNIK HARLAN FORBES BIO JE U OSAMDESETIM godinama i zasluio je dostojanstveniju smrt od guenja dok je sjedio u svom omiljenom starom naslonjau i pratio televizijski program. Mjehur i crijeva su mu se ispraznili, a lampu je vjerojatno sruio dok je mahao nogama. Guenje je bila nasilna smrt, jer se rtva nekoliko minuta borila prije nego je mozak konano umro. Takoer je zahtijevalo ogromnu snagu ili vrsnu tehniku. Ubojica je moda bio jak, ali nije rabio ruke. Na starevu vratu nije bilo tragova prstiju, nego samo tanak trag koji je govorio da mu je neto bilo stavljeno oko vrata, a zatim povueno. Moda remen. Moglo je biti i ue, dugaak al - bilo to dovoljno dugako. Mjesto zloina nije bilo u Knoxovoj domeni posla. Gradonaelnik je ivio u gradu, pa su gradski istraitelji bili zadueni za njegovo ubojstvo. Meutim, dvije su jedinice suraivale i razmjenjivale iskustvo, broj ljudi i budet. Poznavali su se, zajedno su osnovali specijalne radne skupine i pomagali su si koliko je to bilo potrebno. Premda im zbog mjesta ubojstva Knox nije trebao, zanimalo bi ih to je on primijetio jer je slovio za znatieljnika. Nije bio jedini okruni istraitelj na mjestu zloina; Roger Dee Franklin takoer je bio tamo, uglavnom radei isto to i Knox - promatrajui.

Ubojstvo se dogodilo nedugo nakon to je pao mrak, po procjeni susjede. Vidjela je Harlana kako puta van maku, kao i svakoga dana, kasno poslijepodne. Upravo je zbog make otila provjeriti to je s Harlanom jer je jadnica stajala pred vratima i mijaukala elei ui, a on nikada nije ignorirao njezine pozive. Buka joj je konano poela ii na ivce, pa gaje nazvala. Kada se nije javio, nazvala je 911. Roger Dee uo je priu o maki i otiao do Knoxa. "Dobro daje maka bila vani", promrmljao je. Bilo je poznato nekoliko sluajeva kada su make jele mrtvaevo tijelo jer su bile same, zatvorene u kui. Ljudi su zaboravljali da su make i grabeljivci, ne samo ljubimci. Nakon to je vidio nekoliko starih ljudi koji su umrli sami i imali samo maku ili make za drutvo, Knox se zakleo da e, ako mu se ivotni stil ikada promijeni i odlui imati ljubimca, to biti zlatna ribica. Volio je make, ali. ne toliko da bi im elio biti hrana.

Knox je dobro pregledao mjesto zloina. Nije bilo nikakve slinosti sa scenom iz kue Taylora Allena; metoda je bila drukija i na prvi pogled dvije rtve nisu imale nita zajednikog - prvi je bio prilino dobrostojei odvjetnik s mladom enom, a drugi je bio umirovljeni stari udovac koji je imao maku i ivio u istoj kui ve pedeset godina. Prema onome to je susjeda rekla, Harlan Forbes nije puno izlazio iz kue, bio je zadovoljan etnjom u svome vrtu ili sjedenjem na prednjem trijemu. Ker ili unuka uglavnom su mu donosile namirnice otprilike jednom tjedno ili bi dole po njega. Posljednje se godine naglo postarao i razmiljao o tome da bi moda prodao kuu i otiao u dom. Jadan se stari vie nije morao brinuti oko toga. Premda ni po emu ubojstva nisu bila povezana, Knox je bio uvjeren da su ipak nekako povezana. Meutim, nije bio toliko lud da to ikome spomene. Ismijali bi ga. Da nije poznavao Nikitu, da nije vidio kako se netko materijalizira njemu ispred nosa, da nije znao kako je ubojica iz budunosti na ovome podruju, ni njemu ta mogunost nikada ne bi pala na pamet. udne stvari koje su se dogaale bile su povezane. Vremenska kapsula, bljeskovi na Jessejevu imanju, Nikita, putovanje kroz vrijeme, ubojstvo Taylora Allena - sve je to definitivno bilo povezano, mada Nikita nije znala kako se Taylor uklapa u cijelu priu. Znala je samo da ga je ubio netko iz njezina vremena, ali nije znala zato, ni tko je to bio. Pa sad... kako se onda tu uklapalo ubojstvo Harlana Forbesa? Harlan nije bio opljakan. Nije bilo znakova nasilnog ulaza, ali vrata nisu ni bila zakljuana. Veina je ljudi u gradu zakljuavala svoja vrata tek prije spavanja. I metoda i injenica da nita nije ukradeno, govorile su da ubojstvo nema veze s drogom, jer bi ovisnik potraio gotovinu ili neto to se moe prodati. "Jadan stari!" rekao je Roger Dee, ponavljajui Knoxovu misao. "Tko bi elio ubiti nekoga kao to je on? Umirovljen, ivi od mirovine - a samo Bog zna da kao gradonaelnik nije bio bogat. Daje opljakan, moda bi sve imalo nekog smisla, ali doi i ubiti ga - zato? Misli da je netko od njegovih roaka elio brzo naslijediti staru kuu i ofucani namjetaj?" "Moda." Ako Harlan ima dobru policu osiguranja ili pozamanu svotu u banci. Nije ivio kao netko tko ima novaca, ali mnogi stari ljudi koji su preivjeli privrednu krizu skrivaju novac i ive kao da jedva spajaju kraj s kraj em. Knox je razmiljao o svim mogunostima, no i dalje je bio uvjeren daje ovo

ubojstvo bilo povezano s Nikiti- nim sluajem. Pa, mjesto nije bilo njegovo; gradski e policajci provjeriti police osiguranja, bankovne raune i sline podatke, a on e pomoi ispitivanjem susjeda. Izaao je van s Rogerom i krenuo prema susjedima. Drei blok u ruci, kucao je na vrata i postavljao pitanja. Ovo je bilo staro susjedstvo i veina je stanovnika bila u mirovini, to je znailo da su nou uglavnom kod kue, ispred televizije. Nitko nije vidio niti uo ita neobino. Svi su bili zgroeni nasiljem koje se dogodilo tako blizu njihovih domova i nekome koga su poznavali i voljeli, ali nitko nije mogao pomoi. Prolo je dva iza ponoi kada se umorno odvezao kui. Danje bio jako, jako dug, a kada se zaustavio i stao na svome prilazu, vidio je da u kui jo gore svjetla, znao je da jo nije bio gotov. Nikita je sjedila u kuhinji za stolom, itala jednu od Knoxovih knjiga i ispijala vruu kavu. Kada je ula da automobil dolazi, ustala je i pogledala kroz kuhinjski prozor da se uvjeri je li to on, a zatim je otkljuala vrata i otvorila ih. Izgledao je umorno kada je uao, ali kako i ne bi. Bilo je kasno, trebao je malo sna. Umjesto kreveta, mirisala mu je kava. "Je li ta kava svjea?" upitao je. "Skuhala sam je prije pola sata", rekla je dok se vraala na svoje mjesto za stolom. Bila je ponosna jer je shvatila to je aparat za kavu i kako radi. Znala je jer je u Knoxovu uredu vidjela takav aparat s natpisom 'Gospoa Kava', i iako na ovom nije bilo natpisa, bio je to otprilike isti aparat. Bez uputa, uspjela je pogoditi proceduru: velik prazan prostor imao je oznake mjere, to je znailo da neto treba staviti u njega. Kavu? emu slui kutija s filterima? Eksperimentirajui, otkrila je da filter savreno pristaje maloj posudi iznad, a onda kava ide tamo. To je znailo daje prazan odjeljak bio za vodu. Pronala je zatvorenu vreicu kave, proitala upute o koliini kave za jednu alicu vode, te je pozorno izmjerila kavu i vodu. Zatim je pritisnula jednu tipku i ubrzo je voda poela curiti u filter. Jednostavno. I odlinog je okusa. "Pretpostavljam da i za dvjesto godina ima kave", rekao je dok je uzimao alicu iz ormaria i ulijevao kavu u nju. "Naravno. To je najvaniji usjev u Junoj Americi."

"Vaniji i od nafte?" "Trite nafte je propalo kako je tehnologija napredovala." Nikita je nastavila buljiti u otvorenu knjigu premda vie nije itala. Knox je izvukao stolac nasuprot njoj i zavalio se. Protrljao je oi, a zatim sklopio obje ruke oko alice. "rtva je bivi gradonaelnik, Harlan Forbes. Nainje potpuno drukiji guenje. Harlan je imao osamdeset pet godina i fiziki je bio slab. Nita ne povezuje sluaj s Taylorovim ubojstvom, osim mog osjeaja." "Je li gradonaelnik mogao napisati nekakav istraivaki rad koji je stavljen u kapsulu?" "Ne, nije ak ni zavrio koled. Samo je bio jedan od onih dobriina s osobinama voe, dovoljno inteligentan da radi u administraciji." "Onda moda nije povezano s drugim ubojstvom", ustvrdila je. Odmahnuo je glavom. "Razmiljao sam i prisjeao se tko je sve bio nazoan prije dvadeset godina kada se kapsula zakapala. Trener Howard Ea- sley sljedeeg je jutra pronaen objeen. Mrtvozornik je rekao da je samoubojstvo, ali sada se poinjem pitati. Trener je bio dovoljno blizu da vidi to je sve stavljeno u kapsulu; zapravo, pomogao ju je zakopati. Gradonaelnik je bio tamo. A kada malo bolje razmislim i Taylor Allen je bio nazoan. Poeo je raditi kao odvjetnik, pa je bio na svakakvim drutvenim dogaanjima da si izgradi mreu kontakata. On je bio dio ceremonije." "Ali trener je umro prije dvadeset godina!" istaknula je. "Zato ekati dvadeset godina prije ubijanja ostalih?" "Nemam odgovora na to, ali mislim da znam uzorak. Moram si osvjeiti pamenje. Sutra emo prvo otii u knjinicu, pronai novinski lanak i vidjeti spominju li se svi koji su bili tamo. Objav- ljenaje i fotografija, jer se sjeam da sam je htio pogledati i vidjeti jesmo li tata i ja na njoj, ali kut nije bio dobar." Kimnula je i ponovo pogledala u knjigu. Nakon minute je uzdahnuo. "Sluaj, ao mi je. Kunem se, nisam pitao jesi li robot zbog seksa." "Nema 'seksa'. Poljubio si me nekoliko puta, bilo je ugodno, ali nee se ponoviti." Glumila je nezainteresiranost, borei se protiv suza. Nee ponovo plakati pred njim. Zatvorila je knjigu i ustala. "Idem u krevet, ako nema nita protiv."

"Nee moi spavati nakon te kave. Moemo ostati ovdje i priati." "Nisam puno popila i jako sam umorna. Laku no." Uzevi knjigu, otila je do male spavae sobe koju joj je namijenio i upalila svjetiljku na nonom ormariu. Nije lagala o umoru; bila je zaista iscrpljena i jedva je razmiljala. Pojavio se na pragu tono iza nje. "Ima li sve to treba? Neto u emu e spavati?" "Da, hvala." "Jesi li sigurna? Moe uzeti jednu moju majicu. Noi su tople, a klimatizacijski ureaj ne radi ba najbolje. Bit e ti dobro u majici kratkih rukava." "Imam svoju odjeu za spavanje, hvala." "Dobro onda", motao se. "Vidimo se ujutro." "Pita li hoemo li se uistinu vidjeti ujutro? Neu otii. Imam posao koji moram obaviti." "Znam da nee otii. Imala si dovoljno prilika do sada, i mogla si da si htjela. Samo... sranje. Povrijedio sam te, a nisam htio, i ne znam kako da to ispravim." "Ispriao si se. To je dovoljno." "Ne, nije. Jo si povrijeena." "Onda u preboljeti to", rekla je hladno. "Odrasla sam. Hoe li, molim te, zatvoriti vrata? Htjela bih se presvui i ii spavati." Nervozan, stajao je tamo jo trenutak, a zatim se, tiho psujui, povukao i zatvorio vrata za sobom. Nikita je duboko uzdahnula od olakanja. Nije se eljela zamarati meusobnim konfliktima, a pogotovo ne dok je ovako umorna. Odjea koju je donijela iz svoga vremena nee se zguvati, no svejedno ju je raspakirala i pomnjivo objesila na vjealice u ormaru, a zatim je uinila isto s odjeom koju joj je Knox kupio. Noenu je odjeu skinula i prebacila preko jedinog stolca u sobi. Skinuvi se, odjenula je svoju jednodijelnu pidamu za spavanje. Bila je jako udobna jer je bila napravljena od tkanine koja se prilagoavala temperaturi tijela. Ako bi joj bilo vrue, materijal l>i joj odvlaio toplinu od tijela, a ako bi joj bilo hladno, uvao bi toplinu. Sigurno nijedna Knoxova majica ne bi bila udobna. Odmaknula je pokrivae s kreveta i umorno se uvukla u njega. Ugasivi svjetiljku, leala je budna, puno svjesnija neobinosti ovoga vremena vie nego je bila kada je tek stigla. Prije nepunih l rideset est sati bila je puna

planova i optimizma. A sada je zaglavila u vremenu koje nije bilo njezino, izdao ju je netko od njezinih i nije znala hoe li se ikada vratiti ili hoe li drugi ubojica biti poslan daje ubije. To je moralo znaiti da e uspjeti i da su oni to znali. U suprotnome, zato bije ubili? Da joj je bio suen neuspjeh, mogli bi je jednostavno ostaviti ovdje i nitko nikada ne bi saznao. Nije mogla rei svojoj obitelji gdje ide jer su misije bile strogo povjerljive i poznate samo vojsci i zakonu. Tehnologija je jo uvijek bila nova - tek je dvadeset godina prolo od prvog putovanja, a prvih je deset godina prijelaz bio opasan, esto je zavravao smru tako da je svaki dobrovoljac znao da ima anse pola-pola u najboljem sluaju. Jo nisu znali sve o posljedicama mijenjanja povijesti, a teroristi bi se vrlo rado dokopali tehnologije. Ako se ne vrati, nitko nikada nee saznati to joj se dogodilo. A dogodilo se toliko toga to nije razumjela. Vremenska kapsula bila je iznenaenje, ali netko je iz njezina vremena preao i uzeo je. Tko i zato? Knox je poznavao ljude u svome gradu i rekao je da ni odvjetnik ni gradonaelnik nisu mogli imati znanje koje bi se moglo iskoristiti za razvijanje tehnologije putovanja kroz vrijeme. Tko ju je iz ovoga vremena pokuavao ubiti i zato? Tko je mogao znati za nju? A: Ubojica je bio upozoren na njezin dolazak - a vjerojatno i na dolaske Housemana i McElroya. B: Ubojica je regrutirao pomonika iz ovoga vremena. Ali zato jednostavno nije rekao erifu da ona nije prava agentica FBI-a? Njezin se identitet nije mogao provjeriti u ovome vremenu. Bila bi u zatvoru i maknuta s puta. Moda nije elio da zavri u zatvoru? Samo je maknuti s puta, nije bilo dovoljno. elio je da bude mrtva. Zijevnula je, preumorna da bi jasno razmiljala. Okrenuvi se na bok, trepnula je tekim kapcima. Sada kada joj se vid prilagodio tami, mogla je vidjeti obrise dvaju prozora i poeljela je da ih moe otvoriti. U sobi je bilo zaguljivo i dobro bi joj dolo svjeeg zraka. Ali otvoren prozor nije pruao sigurnost; u njezino vrijeme prozori se nikada nisu otvarali. Trening i obiaji zadrali su je u krevetu. Zrak je u ovim planinama bio svje, a ukanje povjetarca u kronjama ogromnih starih stabala gotovo je uvijek bilo zvuna kulisa. Trava je bila

zelena i mirisna, a cvjetovi raznih boja. Stabla, trava i cvijee jo su postojali u njezino vrijeme; tovie, stabla su bila izvrsna jer vie nisu sluila za izradu papira. Nove vrste cvijea, novih boja i mirisa, rasle su u izobilju. Ali nije bilo isto. Ovo je bilo... novije. I nije bilo dom. Nikada nee biti dom. 17

KNOX JE USTAO U UOBIAJENO VRIJEME I ZAGRIJAO DVIJE ALICE SINONJE kave u mikrovalnoj penici. Zagrijana kava, istina, nikada nije imala pravi okus, ali inilo mu se besmisleno bacati kavu koja je bila hladna tek nekoliko sati. Hvala Bogu, Nikita je pila crnu kavu, pa nije morao razbijati glavu koliko ega mora staviti u nju. Nije mogao pronai nijedan pladanj, premda je znao da ih ima, pa je improvizirao i stavio alice na lim za peenje, a zatim ih odnio do njezine sobe. Kao dar za primirje, odstajala kava nije bila ba neto, ali bila je jedino to je imao. Namjerno nije nosio majicu jer je iz iskustva znao da je to najbolji nain da natjera enu da ga dotakne. Feromoni, pretpostavljao je. Iz kojeg god razloga, palilo je, a on je trebao njezin dodir. Fiziki dodir pomoi e u smanjivanju jaza izmeu njih i pribliit e mu je. Znao je daje na velika vrata nasrtao u njezinu privatnost, ali to ga nije sprijeilo da joj pokuca na vrata, a zatim ue. Trgnuvi se iz sna, Nikita je sjela na krevet. "to nije u redu?" pitala je naglo, odmiui si razbaruenu kosu s lica. Knoxovo je srce gotovo stalo, a lim za peenje zaljuljao mu se u ruci. Odjea koju je nosila sliila je tekuini koja kao da se lagano cijedila niz njezino tijelo. Nije bila ni uska ni prozirna, ali tako je dobro octavala njezino tijelo. Progutao je slinu i uspio se kontrolirati. "Donio sam ti alicu kave. Mislio sam da bi ti mogla zatrebati da te gurne u novi dan." "Da me gurne u dan?" pitala je, a zbunjenost joj se odraavala na licu.

Potisnuo je osmijeh. Vjerojatno joj ne bi bilo drago da zna koliko je on uivao u njezinim komunikacijskim problemima jer je sve shvaala previe doslovno. "Gurnuti u novi dan znai dati poticaj za poetak novoga dana." Prinio je pladanj i stavio ga na noni ormari, a zatim sjeo pokraj nje. Podignuo je obje alice i pruio joj jednu. "O...", prihvatila je alicu. "Hvala ti", oprezno je srknula, a zatim napravila grimasu. "Ovo nije dobro kao sino. to si napravio?" bacila je pogled na njegova prsa, a zatim skrenula pogled u stranu. "Radioaktivirao sam je." Otpio je malo svoje kave, premda nije bila najbolja na svijetu. Iznenaena, buljila je u svoju alicu i morao se nasmijati. "To je ista kava od sino; samo sam je zagrijao u mikrovalnoj. Zapravo nije radioaktivna, zna...", uvjeravao ju je. Otpila je jo malo, a zatim predloila. "Savjetovala bih ti da izlije staru kavu i napravi svjeu." Zahihotao se. "Vrua je i ima kofeina. To je sve to trebam. Svjea se kava kuha, a ova me odrava dok ne bude gotova", leerno je avrljao pokuavajui joj ne buljiti u grudi, ali, Boe, bio je samo ovjek, a one su bile tako lijepe: ni prevelike, ni premalene, savreno zaobljene i s mekim bradavicama. elio je strgnuti preostalu odjeu sa sebe i uvui se u njezin krevet, ali Nikita nije pokazivala znakove oprosta, pa nije htio navaljivati. Ako ga opet udari, mogla bi mu slomiti eljust. I ona je njega gledala. Dok je ispijala kavu, kriomice je pogledavala u njegova prsa i ramena. Razmiljala je o tome da ga dotakne. Uhvatio je nabor na njezinoj odjei koji joj je, sluajno, bio na trbuhu. "Kakva je ovo tkanina? Nalik je na vodu." Pogledala je dolje i namrtila se. "Izgleda mokro?" "Ne, nego nekako kao da tee, poput tekuine." "U tome i jest bit. To je sintetika tkanina, naravno, dizajnirana da bude udobna. Dri te zagrijanim ako ti je hladno ili svjeim ako ti je pretopio. Sve stvarno dobre neavke su napravljene od ovakvog materijala." "Neavke?"

"Ovo ovdje, pidama. Tako se zove. Doslovno znai 'nema avova'. Trino ime tkanine je Elegon, ali tko zna kako se izrauje. Neki su je kemiari izmislili. " "Svia mi se osjeaj...", trljao je nabor izmeu prstiju, putajui daje njegovi zglobovi dotaknu. Mogao je osjetiti kako ubrzano die. Odluivi da je iao dovoljno daleko, ustao je. "Idem pod tu!" rekao je dok je izlazio. "Gotov sam za desetak minuta pa u biti slobodan." Bilo mu je preteko izai iz sobe. Izgledala je tako prokleto seksi u toj odjei koja je pokazivala svaki detalj njezina tijela, a istodobno nije pokazivala nita, plave raupane kose i kapaka tekih od sna. Sviala mu se, i to jako. Sino, kada je vidio njezin pogled, dolo mu je da se ubije to je uope pomislio na to da ona moda nije ljudsko bie. Njegova ga je prokleta znatielja natjerala da otvori ta svoja lajava usta i povrijedi je. Roboti nisu mogli biti povrijeeni; mogli su imati simulirane osjeaje, ali ne prave. Pa, kako je znao da njezine emocije nisu bile simulirane? Odbacio je tu misao dok je skidao traperice i ulazio pod tu. Rekla je daje ljudsko bie. Vjerovat e joj. ula su mu govorila da je ena, i to mu je bilo dovoljno. Ako je bila neto drugo, to nije elio znati. Morat e se truditi oko nje. Nikada se prije nije trudio oko neke ene jer bi privlanost bila obostrana. Odustao bi od udvaranja kada bi shvatio da privlanost nije obostrana. Prema Rebecci je osjeaj zaljubljenosti bio jak, gotovo trenutaan i definitivno obostran. A seks je bio jako dobar jer su odgovarali jedno drugome. Njegovi osjeaji prema Nikiti bili su drukiji, postupno su rasli, ali definitivno zbog testosterona ju je elio odmah zgrabiti. Bio je razuman ovjek, pa su ga iznenadili ti nerazumni osjeaji koje je potaknula u njemu. Nije se mogao drati na udaljenosti kao to je ona eljela; jednostavno nije mogao. Nikita je sjedila u krevetu pijuckajui odvratnu kavu i smirujui nemirne ivce. Prvo ju je naglo probudio, a potom okirao jer nije imao majicu pa se zbog te tople, gole koe poeljela stisnuti uz njega i osjetiti toplinu njegova tijela, zariti lice u njegovo rame i udisati miris njegove koe.

Feromoni, znala je. Bila je to osnova biologije: enski feromoni prenose se zrakom, sposobni privui mukarce iz daljine. Muki se feromoni uglavnom razmjenjuju dodirom. Privlaio ju je toliko da ju je gotovo natjerao da ga dotakne i pree mu rukom po prsima. Imao je lijepa, miiava i dlakava prsa - miiavija nego je oekivala, s obzirom na njegovu vitku grau. Ilije vjebao da bi bio u formi ili je bio blagoslovljen odlinim genima. Zbog jutarnje brade eljust mu je bila tamnija - i za nijansu tamnija na lijevoj strani gdje ga je udarila - a kosa mu je bila raupana. eljela ga je povui na krevet pokraj sebe, ali osjeaji su joj jo bili rascjepkani. Nakon nekog vremena prestat e boljeti, ili sada se samo mogla drati svog krhkog spokoja. Kada bude u svome domu - morala je vjerovati da e se nekako moi vratiti - bavit e se emocionalnim pitanjima koja joj je on otkrio. U meuvremenu, trebala je raditi s njime, bez obzira na to koliko bi se rado negdje sakrila. Zvuk se vode vie nije uo. ekala je jo pet minuta, a zatim je ula kako se vrata kupaonice otvaraju. "Tvoja je!" dobacio joj je Knox. Nije ustala iz kreveta sve dok on nije otiao u kuhinju. Potom je uzela svoju odjeu i krenula u kupaonicu koja je bila jo puna pare od njegova tuiranja. U zraku se zadrao njegov miris, pomijean s mirisom sapuna i metvice. Voda ju je ponovo oarala i umirila, no lagano se uznemirila kada je u zrcalu vidjela svoj plavokos odraz - zaboravila je da je promijenila boju kose. Meutim, im je odjenula novu odjeu, < >s jecala se gotovo spremnom za hvatanje u kotac sa svime to bi novi dan mogao donijeti, te je instinktivno slijedila miris hrane i otila u kuhinju. Knox je stajao ispred tednjaka, leima okrenut prema njoj i jo uvijek nije imao majicu. Njezin je pogled bespomono pratio udubljenja njegove kraljenice, nain na koji su mu se leni miii igrali svaki put kada bi posegnuo za neim. Osjeala se kao daju je netko bacio u bazen. "Zaboravila sam svoju alicu za kavu...", promrmljala je i pobjegla u svoju sobu. Kratak e joj predah pomoi da sredi misli. Oito nije namjeravao odjenuti majicu dok ne bude morao ii, pa e ga stoga morati ignorirati. "to kuha? Izvrsno mirie!" pitala je vrativi se u kuhinju.

"Nisam imao ba velik izbor: slanina, jaja i tost su mi vrhunac i sretan sam to imam i to. Uglavnom dorukujem vani", bacio je pogled prema njoj. "Vi jo uvijek jedete meso i jaja?" "Neki ljudi jedu, neki ne. Pravi ivotinjski proteini mogu biti jako skupi. Ja uglavnom jedem hranjivu ploicu za doruak." Napravio je grimasu, a zatim pokazao na jedan ormari. "Molim te, izvadi dva tanjura, ako ti nije teko." Okrenula se i otvorila ormari, a zatim izvadila dva tanjura sunanoute boje kakve nije oekivala u neenjinom stanu. "Ba su lijepi", rekla je. "Lynette mi ih je poklonila za Boi prole godine. Rekla je daje jadno da odrastao mukarac u kui ima samo plastine tanjure." Nikita je nagnula glavu i malo razmislila o tome. "Bila je u pravu", na kraju je prokomentirala i dodala mu tanjure. "Ba ti hvala!" rekao je cinino. Stavio je tanjure u mikrovalnu penicu i namjestio je na jednu minutu. "to radi?" "Zagrijavam tanjure. Ne svia mi se kada mi se hrana ohladi, a ovako dulje ostaje toplom." Da, objanjenje je imalo smisla. Pogledala je uokolo. "Mogu li jo to napraviti?" "Postavi stol. Pribor je u onoj tamo ladici...", pokazao je kuhaom. Postavljanje stola bila je jo jedna stvar koja se nije puno promijenila u dva stoljea: tanjuri, salvete i pribor za jelo. Promotrila je oko sebe, ali nije vidjela salvete, pa gaje pitala gdje su. Ponovo je pokazao kuhaom. "Uzmi papirnate runike." Ni ovaj put nije mogla prikriti uenje koliko imaju puno papira i kako je jeftin. Odmotala je dva komada role i sloila ih te stavila po jedan svakome. Mikrovalna je penica zazvonila dok je ona stavljala pribor, pa je Knox izvadio tanjure i poeo slagati hranu na njih. Oito je imao odlian osjeaj za vrijeme jer su dvije krike kruha upravo iskoile iz tostera. Uzeo ih je, stavio po jednu na svaki tanjur, brzo razmazao maslac po njima, a zatim joj dao tanjure dok je on stavljao jo dvije krike kruha u aparat. Nikita je pogledala na tanjure s hranom; inilo joj se da su jednaki, pa je pretpostavljala da je svejedno tko e dobiti koji tanjur.

"Uvijek sam se pitala kako izgledaju peena jaja", rekla mu je dok je stavljala tanjure na stol. Pogledao ju je iznenaeno. "Znam da si rekla da su skupa, ali... Sigurno si ve jela jaja, ili moda nisi?" Odmahnula je glavom. "Kada sam bila mala, moji roditelji nisu imali puno novaca...", prisjetila se da su gotovo pali na prosjaki tap kada su kupili nju, "...jer su imali nekih nepredvidivih trokova. Sada financijski puno bolje stoje, naravno, jer su im djeca odrasla i svi su otili svojim putem, da iskoristim tvoju frazu." "Koliko brae i sestara ima?" "Jednog brata i jednu sestru. Oboje su mlai." Nikada nikome nije rekla za onu stariju, onu koja joj i nije ba bila sestra. Nikada je nije upoznala i pokuavala je ne misliti na nju. "Jeste li bliski?" Napunio im je alice svjeom kavom, stavio ih pokraj tanjura, a zatim joj pokazao na stolac i ekao da sjedne, prije nego je i sam sjeo. "Da!" rekla je, smijeei se. "Moj brat Connor ima djeaia kojeg svi oboavamo. Fair, moja sestra, udaje se sljedeeg proljea." "Dakle, oboje su mlai, ali oboje su se skrasili. Zato ti jo nisi udana?" Jer se stvari poput nje nisu razmnoavale. "Udana sam za svoju karijeru", odgovorila je to je leernije mogla. "Treniranje je nevjerojatno intenzivno; a nakon toga sam ila na specijalizaciju." "Specijalizaciju u emu?" "Povijesti druge polovice dvadesetog i prve polovice dvadeset prvog stoljea, da budem tona." "Teko je shvatiti daje sada povijest." "Vjerojatno je jo tee shvatiti da si ti u moje vrijeme mrtav ve otprilike sto pedeset godina." "Jao!" zapanjeno ju je pogledao. "Zna li tono kada u umrijeti?" "Ne, naravno da ne!" unato svemu, shvatila je da se smijei zbog njegova izraza. "Kao prvo, nisam ti znala ime da bih ga mogla potraiti u arhivima. Kao drugo, u naim podacima postoje ogromne rupe. Unato

svim velikim otkriima tehnologije iz tvoga vremena, prilino ste blesavi kada je rije o arhiviranju." "Aha, ve si to rekla. Znai, moji CD-i s glazbom nee trajati?" "Ne, nee se vie uporabljivati za otprilike dvadeset godina. Moram rei daje problem brzo ispravljen jednom kada je otkriven, ali ako nije postojao vrst primjerak glazbe, knjige, novina - bilo ega - nije bilo mogue ponovo doi do tih podataka. Primjerice, znamo sve o glazbi Beatlesa, ali malo o onoj izmeu 1995. i 2020. godine." "to je s knjigama?" "Ispisan materijal sauvao se prilino dobro. Ne sav, naravno. Neto je bilo tiskano na papiru loe kvalitete koji se raspao. Meutim, druge su se stvari prilino dobro sauvale. Pogledaj koliko vaih novanica jo postoji." "Da, to je stvarno dobar papir." "Nije to papir; to je specijalna tkanina." Izgledao je zaprepateno. "Jesi li sigurna?" "Da. Analizirali smo je." "Ma vidi ti to. Kad malo bolje razmislim, stvarno se vide niti pogleda li se izbliza." Konano je podignuo vilicu i poeo jesti, pa je i Nikita uinila isto - u poetku pozorno, a zatim sa sve vie entuzijazma. Nije joj se svidio izgled omleta, ali okus joj se sviao, pogotovo sa slaninom. Kruh nije bio nita posebno, no bio je jestiv. "Volio bih da sam sino imao sa sobom tvoj DNA skener", rekao je nakon to su zavrili s jelom. "Ne znam kako bih ga mogao uporabiti, a da ne privuem pozornost, ali moda bi mi se pruila prilika." "Bi li ga mogao iskoristiti danas?" "U kui je bilo puno ljudi koji su svuda ostavljali svoju DNA. Bi li skener bio uporabljiv?" Slegnula je ramenima. "Mogue. Bio bi to teak posao - pronai uzorak koji postoji u naim bazama podataka, ali ako bude imao dovoljno vremena, mogao bi pronai to." "Najvei je problem biti tamo sam, da mi nitko sa strane ne smeta. Kako bi bilo da se vratimo natrag do Allenove kue, do mjesta gdje je stajao ubojica? Sino je bilo puno rose. Oteuje li ona dokaze?"

"Uvjeti nisu optimalni, ali i tako je vrlo vjerojatno da ne bismo pronali nita iz nae baze jer je ubojica gotovo sigurno iz ovoga vremena." "Da, zaboravio sam. Sranje!" uzdahnuo je. "Dobro, idemo u knjinicu potraiti kopije novina. Vidjet emo to je trebalo biti zakopano u vremenskoj kapsuli, pronai nekoliko imena pa razgovarati s nekoliko osoba. Netko se mora sjeati neega." "Zar ne mora ii na posao?" "Pa, radit u. I uvijek saru im dostupan", pokazao je na radio poloen na stolu. Promatrala je kako stavlja mali plastini paket u otvor na perilici, zatvara ga, a zatim i vrata perilice. Postavke bi trebalo biti prilino lako shvatiti, pa se nije trudila paziti to on dalje radi - samo je trebala nauiti proces. Polako je okretao brojanik dok se nije zauo tihi klik i dok se nije upalilo crveno svjetlo - i to je bilo to. "Ah!" uzdahnula je. "Sada znam." "Zna to?" "Kako se radi s perilicom. Ako mi pokae kako se rukuje strojem za rublje, moi u se pobrinuti za svoju odjeu." "Pokazat u ti veeras kada se vratimo doma, osim ako ti nedostaje odjee pa treba sada to prati?" Odmahnula je glavom. "Ne, veeras e biti dobro." "Moram li nositi kapu?" pitala je kada su bili spremni. "Ako moram, rado bih svezala kosu neim drugim, a ne kao juer." Osmjehnuo joj se. "Kupit emo usput neto. Svia mi se taj tvoj izgled, sa sunanim naoalama i kapom, kao da si filmska zvijezda koja eli ostati inkognito. Nekako si glamurozna, zna." "Glamurozna?" ponovila je poput jeke. To sigurno nije pridjev kojim bi se opisala. Glamur je podrazumijevao ljepotu i dobar stil; ona nije imala prvo, a drugo si nije mogla priutiti. "To je zbog naina na koji hoda, zbog uspravnog dranja ramena i glave - kao da si ila u vojsku ili na satove baleta." "Nijedno, ni drugo. Voljela bih da sam ila na balet kada sam bila manja, ali nije bilo novca." "Kladim se da bi bila prava slatkica u baletnoj haljinici!" rekao je i pogledao ju pronicavim pogledom. "Svakako bih te sada volio vidjeti u njoj."

Nikita se zaledila jer se bojala da bije opet inogao poljubiti. Mislila je da je dobro glumila. Zapravo, nije eljela da ju ponovo dotakne jer se bojala da bi mogla poeti plakati i da ne bi mogla prestati. Jednim jedinim pitanjem ogulio je krastu s duboke rane u njezinu ivotu, ostavljajui joj bolne osjeaje. Uzdahnuo je zbog njezina prestraena pogleda. "U redu je; nemam namjeru skoiti na tebe", rekao je njeno. "Znam da sam u nemilosti. Samo - daj mi priliku, molim te." Uspjela je kimnuti glavom - premda neprimjetno. Nakratko joj je dotaknuo ruku, povukao ilt na kapi i otvorio stranja vrata. Budui daje bilo rano, nijedna trgovina u kojoj su mogli kupiti neto ime bi svezala rep nije bila otvorena, pa su se vozili prema Wal-Martu. Nikita je otjerala misli to dalje od osobnih problema i gledala uokolo oduevljeno. Knox ju je vodio prema 'odjelu za kosu', ali nju je privlailo gotovo sve, pogotovo pamuna odjea. Kada je primijetio da vie nije iza njega i kada se vratio, ve je bila prola dio s majicama i gledala lagane hlae. "Treba li ti jo odjee?" pitao je, a ona je bila sigurna daje to bilo retoriko pitanje. Imala je etiri presvlake; ionako je planirala kupiti jo odjee dok je ovdje, osim ako joj se ne posrei pa uhvati ubojicu i vrati se kui za etiri dana. Budui da je ubojica regrutirao mjesnu pomo, mislila je da se to nee dogoditi. "Da, ali ne moram ju kupiti odmah sada." Pogledao je na sat. "Ima malo vremena. Knjinica se otvara tek u devet." U njezinu su vremenu knjinice uvijek bile otvorene i dostupne preko raunala; ako ste bili daleko od kue i ako su vam trebale informacije, javna raunala bila su posvuda. U njezinu je vremenu institucija najblia knjinici bila arhiva, ali pristup je bio strogo kontroliran zbog krhkosti predmeta u njoj. Nije se dugo dvoumila. Uzimala je vjealice s odjeom dok je on iao po kolica. Znala je da postoji sustav veliina, ali nije znala koja je njezina. Svu su odjeu u njezinu vremenu radila raunala, i to po mjeri: stali biste u prostoriju, raunalo bi vam izmjerilo tijelo, izabrali biste odjeu koju elite s ekrana i nakon pet minuta zamotana odjea kliznula bi kroz prolaz u prostoriju. Svojom biste karticom otvorili prolaz, cijena odjee bila bi vam odbijena s kartice, i to je bilo to.

Kada se vratio vozei kolica, drala je par pamunih hlaa uza se, pokuavajui vidjeti odgovara li joj veliina. "Kako si znao koja mi veliina odgovara?" promrmljala je. "Intenzivno sam ti prouavao guzu", odgovorio je. ena koja je stajala iza njega zagrcnula se od smijeha i brzo otila. Mrtei se, Nikita ju je gledala kako odlazi. "Mislim ozbiljno!" rekla je. "I ja." "Dobro onda: koje mije veliine guza?" "Vrlo si lijepa trideset osmica koja lagano naginje etrdesetici. Vitka, ali ne mrava. Zapravo, posreilo mi se jer ne postoje ujednaeni standardi veliina. Mora isprobati odjeu. Ili je moe kupiti, isprobati veeras, pa je vratiti ako ti ne odgovara." "To se moe?" "Da", nasmijao se njezinu iznenaenju. "Onda u tako napraviti. Veliina trideset osam." Vratila je ostatak odjee ostavivi etiri para hlaa i etiri majice. Zatim je otila na odjel s rubljem, gdje je, na njezinu alost, sustav veliina bio drukiji. "Ovo nema smisla", alila se frustrirano. "Veliina tri", rekao je uzimajui par minijaturnog, ipkastog, crnog rublja i pruajui ga prema njoj. Pogledala gaje, a zatim odmahnula glavom. "Mislim da nee ii." "A ovo?" Vratio je crno rublje i izvukao crveno koje je bilo jo manje. "Definitivno ne." Stranji je dio bio samo trakica i znala je kamo bi ona trebala ii. Sa aljenjem je vratio izabrano rublje na policu. Odluila se za paket od est komada pamunih gaica, ubacila ga u kolica i prela na arape i cipele. Knox joj je rekao koji broj pa je uzela par sandala i konano su krenuli prema prednjem dijelu trgovine i parfumeriji. Na alost, prije toga morali su proi pokraj minke, i Nikita je zastala. Jednostavno je morala kupiti ru za usne iz ovog vremena. Okrenula se prema Knoxu s ruem u rukama i upitala ga: "to misli o ovoj boji?" U tom je trenu ena iza njih uzviknula: "Knox?"

Okrenuo se i izraz koji nije mogla odgonetnuti promijenio mu je lice. "Ruth!" pozvao je onim svojim njenim tonom. Pustio je kolica i zagrlio enu. "Izala si vrlo rano." "Mogla bih rei isto za tebe, ali znam da si uvijek vani rano i kasno. Kada spava?" "Ponekad ne spavam." Jo uvijek drei ruku oko nje, okrenuo se prema Nikiti. "Ruth, ovo je Tina. Tina, Ruth Lacey. Ruth je Rebeccina majka." Tina? Pa, nije ju ba mogao predstaviti njezinim pravim imenom. Pruila je ruku. "Drago mije." Ruth se rukovala s njome i itavo je vrijeme otro prouavala. Starija je ena bila lijepa i uredna, vitkog stasa i lagano naminkana. Radoznala poput veine dama, primijetila je i stvari u kolicima. "Dugo izlazite?" "Neko vrijeme...", Knox je bez dvoumljenja lagao. "Drago mije zbog tebe", rekla je tiho. "Prolo je dugo vremena." Ipak, u njezinim je oima bio sasvim izgubljen izraz. Zagrlila je Knoxa. "Stvarno moram ii. elim vam lijep dan." Brzo je otila i kada je bila dovoljno daleko, Nikita je pogledala Knoxa i upitno podignula obrve. "Tina?" "Nisam se mogao sjetiti tvoga srednjeg imena, ali znao sam da poinje na 77' "U redu je. Mislim, Tina. Moje bi srednje ime bilo previe neobino ovdje." Ispustila je odabrani ru u kolica, na vrh odjee, pa su preli na odjel za kosu. Izabrala je mali paket gumica za kosu u raznim bojama i bila spremna za polazak. "Bilo mi ju je ao", rekla je. Knox nije morao pitati o kome pria. "Znam. Mislim da je bila stvarno povrijeena to me vidi s tobom. Kada je Rebecca umrla, Ruth mi je rekla da nastavim sa ivotom, ali mislim da ona sama nije uspjela u tome." "Ne", rekla je Nikita povlaei se u sebe. "Majke nikada ne uspiju."

18

U KNJINICI SU ULI U MALENU USKU SOBU U KOJOJ SU BILA TRI STROJA S mikrofilmovima jedan pokraj drugoga. Prostorija je bila tamna, a evidencije mikrofilmova bile su vani u glavnoj sobi knjinice i uvala ili je mlada djevojka koja je pazila da se svi potpiu, zajedno s brojem mikrofilma. Oito su ljudi izlazili s mikrofilmovima, premda se nije znalo zbog ega, osim ako nisu imali jedan od strojeva doma. Knox i Nikita nisu morali traiti mikrofilm po itavoj dokumentaciji; Knox je tono znao koje je izdanje novina elio, od i. sijenja 1985. godine. Povukli su stolce ispred jednoga stroja, a on je uvukao mikrofilm i traio lanak kojeg se sjeao. Nikita se morala nagnuti da bi mogla itati, pa su bili toliko blizu jedno drugome da su im se ramena doticala. Osjeala je toplinu njegova tijela da se morala povui. Ispitivaki ju je pogledao, a ona mu je pojasnila: "Tako me boli vrat." "Lae!" rekao je, vraajui pogled na ekran. "eli me, ali jo si ljuta na mene, pa to ne eli priznati, a kada me dodirne, to ti je preveliko iskuenje. Imam li pravo?" "Prilino si blizu...", bezizraajno je priznala. "To je dobro znati!" odgovorio je i namignuo joj. "A sada se vrati ovdje tako da moe itati." "Nema smisla. Samo proitaj popis stvari, a ja u ih zapisati, kao i ljude koji su bili tamo da ih se moe sjetiti ili prepoznati." Imala je njegovu biljenicu, a on ju je bio uputio da se ne slui svojom osobnom stenografijom. "Kukavice." "Diskrecija je bolji dio vrijednosti." "Kukavica je to rekla." "Daj pronai prokleti lanak!" uzviknula je, a potom pogledala uokolo s krivnjom u oima, bojei se da nije uznemirila koga.

To nije bilo ba vjerojatno; u knjinici je bila samo aica ljudi, a njih su dvoje bili jedini u sobi za mikrofilmove. Ipak, ona je sama osjeala uasnu neugodu; provela je ivotni vijek ne privlaei pozornost na sebe. Bila je alosna zato to je vikala na javnome mjestu i zato to on nije shvatio dubinu njezine alosti. No, kako bi mogao? Morala bi mu tota rei o sebi. Odmalena su je roditelji upozoravali da ne govori o svojemu podrijetlu ili o svome pravnom poloaju. "Evo nas...", Knox je tiho apnuo. "Max Browning je napisao lanak. Jo radi kao novinar, zna. Moemo mu postaviti neka pitanja. Da vidimo... stvari koje su trebale ui u vremensku kapsulu ukljuuju: godinjak srednje kole Pekesville iz 1984., kasetu s glazbom zajedno s kasetofonom - neija bistra ideja, fotografije i pisanu povijest opine Peke, kopiju ugovora o osnivanju poduzea - mada ne znam zato su mislili da bi ikoga za sto godina to zanimalo. Bila je tu i kopija mjesnih novina. To je to." "To je sedam predmeta", rekla je. "To je sve to je nabrojeno. U lanku pie, 'gradonaelnik i ostali e staviti dvanaest predmeta u vremensku kapsulu, ukljuujui', zatim nabraja stvari koje sam upravo proitao. Ne specificira drugih pet. Sranje!" tiho je opsovao nezadovoljan proitanim injenicama. "Tko je bio tamo?" "Gradonaelnik, naravno, Harlan Forbes. Taylor Allen, nogometni trener, Howard Easley, Edie Proktor te gradski vijenici Lester Bailey i Alfred 'Sonny' Akins. To su svi nabrojani." "Sjea li se jo koga?" "Maxa Browninga, naravno. Bivi erif, Randolph Sledge takoer je bio tamo. On se povukao godinu ili neto vie nakon toga, i umro je prije desetak godina. Bio je i slubeni sudac, no ne mogu se sjetiti njegova imena... neki Clement. I on je mrtav, takoer. Bila je tamo i gomila poslovnjaka, ukljuujui moga tatu, naelnika policije, opinske povjerenike. Ne znam im imena, ali sve bi to trebalo biti zapisano u zgradi suda, a gradska e vijenica imati informaciju o tome tko je tada bio ef." "Kamo sad idemo?" "Ne elim da ide u zgradu suda i toka. Murjaci su predobri u prepoznavanju ljudi, posebno ako su na istome mjestu gdje su ih vidjeli prije. Moda je i netko drugi prouavao tvoju stranjicu." "Bila sam u tvome uredu i sjedila na njoj."

"Bila si ispred kue Taylora Allena dobra dva sata i gledali su kako ulazi u moj ured i kako izlazi iz njega. Vjeruj mi." "Ne vjerujem daje moja stranjica takvo identifikacijsko obiljeje!" prosiktala je nezadovoljna. I nije eljela ii u zgradu suda; inilo se kao daje on mislio da joj je stranjica tako udnovato oblikovana da bi je ljudi mogli prepoznati po njoj. "To je zato to nisi mukarac. Mi volimo pogledati ensku guzu. Zapravo, mi zurimo u pripadnice ljepeg spola." "Hvala ti za objanjenje; osjeam se puno bolje." Pogledao je pokraj nje da se uvjeri jesu li jo sami. "Hajde. Ne moe mi rei da su se stvari toliko promijenile u dvjesto godina i da mukarcima vie nije stalo do enskih stranjica. Jo uvijek bulje, zar ne?" Zamislila se na trenutak, shvaajui pitanje ozbiljno. "Ne na poslu, zaista ne", rekla je napokon. Tamo je provela veinu vremena u proteklih osam godina, mislila je, ili na poslu, ili na obuci, ili uei. Agenti s kojima je trenirala i radila, mukarci i ene jednako, dijelili su njezinu ivotnu situaciju tako da su bili potpuno okupirani odabranom karijerom da nisu imali mnogo vremena ni za to drugo. Neki bi agenti, kada nisu bili na dunosti, razvijali odnose s drugim agentima, naravno - i brzo bi bili rastavljeni. Ne bi dobili otkaz, ali oba bi bila poslana na dunost u drugi grad. Tada su mogli svoj odnos razvijati kako bi odluili, ali neke poslove nisu mogli obavljati zajedno. Istraivanje, poduavanje, laboratorijski rad - da. Rad na terenu - ne. Nikita nije imala puno slobodna vremena u proteklih osam godina. Izabrala je specijalizaciju i uenje je zahtijevalo sate prekovremena rada. Ono slobodnog vremena to je imala, provodila bi sa svojom obitelji, osim jedne veze prije etiri ili pet godina kada je neko vrijeme mislila da e to biti zauvijek, no veza se raspala. Nije bilo drama, vatrometa, samo postupna promjena naklonosti. To je bilo ba kao i itav njezin ivot - bez drama, bez vatrometa, bez topline, bez strasti, bez povienih glasova, bez iega osim stroge privrenosti pravilima i zakonu. "Hej!" uzviknuo je, stavivi ruku na njezino koljeno. "Ne uzrujavaj se toliko. Ako mukarci ne gledaju u tvoju stranjicu tamo, kada god osjeti potrebu za tim, samo doi ovdje i mi emo se pobrinuti za problem. Prekrii to - ja u se pobrinuti za taj problem." Maknula je njegovu ruku.

"Hvala ti, ali sjetila sam se neega drugog. A sada, to je bilo ono to si elio kriati?" Po njegovu je smijehu shvatila da je oito ponovo dola u sukob s nekim glupim idiomom. "To znai 'precrtati neto'", objasnio je. "Ovako." Uzeo je blok <1 nje, nupisao rije, a zatim ju brzo prekriio vie puta. "Vidi? Ovo je prekrieno." "Razumijem", rekla je dostojanstveno. "Trebala sam to znati jer su tinta i papir izumljeni puno prije praznine iz kasnog dvadesetog stoljea u naim podacima." "Osobno mi je udno to govori kolokvijalan engleski tako dobro. Reci neto svojim normalnim naglaskom." "Nisam majmun za tvoju zabavu!" rekla je brzo, spajajui rijei zajedno. On je trepnuo. "Opa. To je bilo brzo. Zvuala si poput aukcionara. Zar svi govore tako brzo?" "Ne, naravno da ne. Neki govore bre, neki govore sporije. Meni se tvoj govor ini vrlo spor i odmjeren, skoro formalan." "Pa, ti jesi u istonom Kentuckyju; to objanjava sporost. Ne znam to bih rekao o tome daje 'formalan'." Osjetivi da im je razgovor odlutao s teme, kao to se esto dogaalo, Nikita je pokucala noktom po bloku. "Mislim da bismo se trebali koncentrirati na plan akcije. Ne eli me u zgradi suda. Ja se ba i ne slaem s tvojom logikom, no zato to si muko, vjerovat u ti. Moda bih mogla istraiti imena gradskih vijenika, ako me odvede u gradsku vijenicu." "Odvukla si me s puta, jer se sada, kad jasno razmiljam, sjeam gdje smo. U knjinici." "Da, znam!" rekla je zaprepateno. Nije joj bilo jasno kada je zaboravio gdje su bili. "Samo moramo pogledati novinska izdanja koja su izala dan nakon izbora. U redu, ekaj da razmislim; izbori su odravani u parnim godinama, a nismo imali gradske izbore prole godine, to znai da su posljednji bili 2002. godine. Brojei unatrag, to znai da su gradski izbori koje traimo bili odrani 1982., a opinski su bili 1984. Nai su lokalni izbori odrani u

lipnju, tako da trebamo novine iz lipnja 1982. i studenoga 1984. za opinske povjerenike. Ne sjeam se tonih datuma." "Mislim da neu moi nita s tako malo informacija", rekla je kratko. Prije nego je mogao odgovoriti, zapitao je njegov radio i glasno se ula itava serija ifri. Otkvaio je radio s remena i javio se, i tada je Nikita shvatila da je to bila kombinacija radija i mobilnog telefona. Pogledala ga je zainteresiranije, pitajui se bi li joj dopustio da ga pogleda. To mora biti jedan od ureaja za dvostruku komunikaciju iz prve generacije. "Moram ii", rekao je ustajui. Mrtio se dok ju je gledao. "Hoe li biti dobro sama ovdje?" Zakolutala je oima. "Ne, imam samo pet godina umjesto trideset; ne znam kako bih mogla sama." "Ne mora biti tako sarkastina." "Oito moram." "Samo se osjeam kao da si u stranoj zemlji." "Nisam, u svojoj sam zemlji. Imam novaca, imam tvoj telefonski broj i sigurna sam da te mogu nazvati ako bude potrebno." "U redu, u redu!" sagnuo se i njeno joj utisnuo poljubac na glavu. "Je li taj tvoj mobitel pravi ili je samo napravljen da slii naima?" Osjeala je kako bi trebala rei neto o poljupcu, ali u isto je vrijeme bio tako leeran da nije imalo smisla spomenuti ga. "Bojim se da je falsifikat. Slii vaemu, ali mi vie ne rabimo tu tehnologiju, a ni jedan od vaih vie ne postoji." "U redu, nabavit u ti pravi. elim da si mi dostupna u svako doba. Ostani ovdje dok se ne vratim." "Jesi li ozbil jan? Za mene je raj biti u knjinici. Samo se sjeti svih istraivanja koja mogu obaviti!" Zastao je na odlasku, a radoznalost mu je osvijetlila lice. "Pitam se, kako to da se niste sjetili ispuniti prazninu s toliko izgubljenih podataka, tako da jednostavno poaljete vae ljude ovdje i uzmete CD-e i sve to vam treba u tvome vremenu?" "Kao prvo, vaa tehnologija ne moe prijei. Pokuali smo. Knjige pomalo prijeu, iako su oteene u procesu. Vaa raunala i diskovi ne. Organske stvari prijeu najbolje. Morali smo razviti posebnu tkaninu za

svoju odjeu, zato to su prirodna vlakna tako rijetka i skupa u mome vremenu." Nagnuo je glavu. "Znai da netko tko nosi poliester ne bi preao?" "Oh, on bi preao, ali njegova odjea ne bi." Velik osmijeh ozario mu je lice. "Dakle, stigao bi vam sasvim gol." "Tono." "Kao Terminator." Zbog njezina prazna pogleda, pojasnio joj je. "To je film u kojemu plaeni ubojica iz budunosti dolazi bez odjee." "Onda da, ba kao Terminator. Ali vidi zato je popunjavanje te praznine tako teko. Mogu istraivati dok sam ovdje, uzeti fotografije - to je najvie putnika i uinilo - ali ipak je toliko toga bilo izgubljeno. A ako ovaj ubojica uspije, bit e izgubljeno zauvijek." "Nee. Shvatit emo mi to. Vratit u se im budem mogao", rekao je i otiao. Nikita se prebacila na njegov stolac. Nije bila ba sasvim nasukana - stopala su joj jo funkcionirala - ali bez vlastita vozila bila je ograniena u pokretu. Ali knjinica je bila sjajno mjesto; mogla je istraivati sve to je htjela, a pritom se osjeala sigurno. Zapravo, sada kada je Knox vie nije uznemiravao svojom nazonou, srce joj je tuklo zbog iekivanja. Knjinica! Istraivake su mogunosti bile beskonane. Uzbuenija nego ikada prije, koliko se mogla sjetiti, prihvatila se posla. *** "to je?" pitao je Byron njeno, podiui se na lakat pokraj nje. Njegova se topla ruka naslanjala na njezin goli trbuh, dodirom koji je bio i posesivan i utjean. Ruth Lacey je pogledala lice svoga ljubavnika. Nije mogla vjerovati da je nakon svih tih godina nevjerna svojemu suprugu jednako kao to je on bio njoj. Ne, to nije bila istina; jedan ljubavnik u trideset i neto godina nije se mogao usporediti s deseci- ma, moda stotinama. Godinama ve nije pustila Edwarda da je dotakne, skoro od roenja Rebecce, zato to se previe bojala

da bije mogao zaraziti nekom spolnom boleu. Kasnije je postojao rizik od AIDS-a, koji ju je seksualno sasvim udaljio od njega. Zapravo, nije htjela riskirati. Trebala se rastati od njega. Trebala je stvoriti bolji ivot za sebe i Rebeccu. Ali stalno je to odgaala, elei priekati da se Rebecca uda; a zatim joj je ki umrla, ba kao i svi poticaji koje je Ruth mogla imati da bi ga napustila. Uzdahnula je. Nije imalo smisla nijekati svoju melankoliju. "Jutros sam vidjela zarunika moje keri s drugom enom." Byron je izgledao zbunjeno. "Mislio sam da si rekla da tvoje keri nema ve sedam godina." "Da, ali jo sam razmiljala o Knoxu kao njezinu partneru. Svjesna sam da bi malo mukaraca ekalo tako dugo da ostvari novu vezu, i uistinu volim Knoxa i elim da bude sretan, ali emocionalno se osjeam kao da ju je prevario." "Ah, kuim. Kako bi se Rebecca osjeala?" To je bilo ono to je najvie voljela kod Byrona, injenica da ju je sluao. Od smrti Rebecce ivjela je u takvoj emocionalnoj pustinji daje pozornost koju joj je poklanjao bila poput vode izlivene na sprenu kou; upijala ju je, uivala u njoj, evala je u njegovoj nazonosti, a kada je bila dalje od njega, razmiljala je samo o njemu. Namrtila se. "Rebecca bi vjerojatno bila uzrujana to je ekao ovako dugo. Pristajali su si; bili su poput dvije polovice cjeline. Pristaju si savreno. Ona bi eljela da on bude sretan. Zbog toga se osjeam tako sebino, ali ne mogu protiv svojih emocija." "Ali...", potaknuo ju je kada je zautjela na trenutak. "Osjeam kao da sam ga i ja izgubila. Tako se jako trudio vra- titi je natrag. Bolniari su mi rekli da je, kada su stigli tamo, bio tako umoran od pokuaja reanimacije da se samo preokrenuo na leda; nije ak mogao ni ustati. I plakao je. Dosad, bilo je kao da smo to dijelili - ovu prazninu gdje je ona bila. Kao da je nisam morala sama nositi." On je utio, a zatim je postavio dosta osjetljivo pitanje: "Tvoj mu nije s tobom nita dijelio?" Nasmijala se gorko.

"Oh, on je plakao, ali kada je bila pokopana, te je iste noi izaao traiti damu za evu. Ako je tugovao, to je pokazivao inei ono to je uvijek inio, progonei svaku ensku koja gaje gledala." Byronova se ruka, koja je poivala na njezinu trbuhu, blago pomaknula. "ao mije, ali daje on bio savren suprug, ti ne bi bila ovdje sa mnom. ao mi je to te nisam upoznao prije njega, ali, bi li bilo strano da priznam da mije drago to nisi bila sretna s njime?" Njeno mu se osmjehnula. "Ne, nije strano. Iskreno je, i nadasve mi laska", Ruth se ugnijezdila blizu njega i okrenula se tako daje mogla staviti jednu ruku preko njegova ramena i dodirivati mu kosu. Voljela ga je dodirivati. Jer, dugo ju nitko nije dodirivao niti je ona ikoga dodirivala. Bila je bez ljubavi i bez seksa, ili kombinacije toga, da se osjeala kao djevica. A sada je imala Byrona. No, sve joj je bilo novo i zastraujue; bila je tako nervozna da nije bila spremna kao to je mogla biti, i njihovo prvo voenje ljubavi bilo je malo bolno, kao da je zaista bila netaknuta. Istina, nikada se ranije nije osjeala kao vrlo seksepilna ena; bila se odluila za sigurnost umjesto ljubavi pa je potisnula te osjeaje. Sigurnost koju je izabrala umjesto ljubavi donijela joj je Rebeccu, ali kada joj je ki umrla, ostala je prazna i puna gorine. Dani su joj prolazili jednolino, bez nade, sve dok nije srela Byrona. On joj je dao naklonost koje je bila gladna, ali jo vie, dao joj je razloga za ivot, potaknuo ju je da prijee preko boli i gubitka iz prolosti. Mnogo je toga voljela kod njega. Kao prvo, nije bio odavde. Sreli su se u susjednoj opini prema zapadu, pa se nije morala brinuti da e naletjeti netko koga je znala. Nije bio visok, samo nekoliko centimetara vii od nje, i Ruth se to svialo. Dobro su si pristajali, a osim toga Edward je bio visok, pa joj je bilo drago da je nita na Byronu ne podsjea na supruga - osim to su obojica imali penise, naravno, ali i nain na koji su evili bio je vrlo razliit. Edward je uvijek bio spolno sebian; Byron je bio njean i strpljiv u krevetu i elio joj je pruiti zadovoljstvo bez obzira na to koliko su se dugo evili ili kako su to inili. Nije mislio da joj je njegov penis jedini pruao zadovoljstvo; volio ju je itavim svojim tijelom. Bio je mlai od nje i to skoro est godina. Uivala je i u tome. Byron je volio knjige i kino, te tihe etnje, kada bi je uvijek drao za ruku. Povremeno

l>i joj odsutno podignuo ruku i njeno je poljubio, sasvim spontano i nesvjesno iskazujui osjeaje, zbog ega je prvi put skoro briznula u pla. Volio je razgovarati s njom i bio je izuzetno inteligentan. Znao je neke teorije i eksperimente koje joj je objanjavao i pokazivao, pokazujui koliko je cijenio njezinu inteligenciju. Postojale su neke pojedinosti koje nije razumjela, ali time se nije zamarala. Ako bi joj rekao da e neto raditi, vjerovala mu je. "Tko je bila ena koju si vidjela s Davisom?" promrmljao je. "Poznaje je?" "Ne, nikada je prije nisam vidjela. Plavokosa je, zove se Tina. Upoznao nas je, ali nije spomenuo njezino prezime. Bili su u Wal- Martu, prije osam ujutro. Mislim da su proveli no zajedno." "Zato to su bili u Wal-Martu?" pitao je, podiui obrve. "Ne, zato to su zajedno kupovali u Wal-Martu prije osam, a ona je kupila odjeu i donje rublje, minku, obine stvari. Tako rano moe ii u trgovinu kupiti neto bez ega si ostao i to ti treba, ali tada ne ide u kupnju zajedno s nekim. Mislim da je provela no s njime i da nije imala to je trebala jutros, pa su izali to nabaviti." "Ali zato jednostavno ne bi otila kui?" jo je imao zbunjen izraz lica. "Ne znam...", to rjeenje je imalo vie smisla. "Moda ne ivi ovdje. Ali u tom sluaju, zato bi bila s Knoxom? Zato ne bi svojim automobilom ila u trgovinu? Mislim, morala bi otii kui makar po automobil prije odlaska na posao ili nije bila mobilna. Dakle, nije bilo potrebno da idu u kupnju ako ju je svejedno vozio kui. Nema smisla." Byron se sada uistinu mrtio, kao kada bi rjeavao jednadbe na svom raunalu. "Sto si rekla, kako se zove?" "Tina. Zato?" "Je li plavua?" "Poznaje li plavuu koja se zove Tina?" "Ne, ne poznajem. Pitao sam se... ona ena s kojom je bio juer... navodno je otila iz grada." "Da. Jason MacFarland je rekao da mu je Knox rekao kako je shvatila da njihovi sluajevi ipak nisu povezani, pa nema razloga da ostane." Njegove smee oi bile su ljubazne dok joj je gladio kosu.

"Ali mi znamo da ona ne bi rekla nita takvoga, zar ne? Ona ne bi otila, jer mora biti u Pekesvilleu. Ona i Knox juer su proveli dugo vremena zajedno. A napokon, vrlo je lako promijeniti boju kose." Ruth je teko disala, uspravila se na krevetu i okrenula se kako bi ga pogledala. "Misli daje Tina. Jesi li siguran?" "Ne. Morat uje vidjeti prije nego budem siguran. Ali mislim da bi to mogla biti ista osoba, a ti?" nasmijao se. "Misli? Ta bi nam spoznaja koristila. Ako zna gdje Knox ivi, mogu nadzirati kuu. Uskoro emo znati istinu." 19

ZA MANJE OD JEDNOG SATA NIKITA JE PRONALA IMENA SVIH GRADSKIH vijenika i opinskih povjerenika u 1985. godini; a kako je imala jo vremena, a po prirodi bila temeljita, pronala je i lanak o samoubojstvu Howarda Easleya. Novinar Max Browning svojim je aparatom fino uhvatio ok i alost gimnazijalaca i uitelja, a posebice nogometnoga tima. Trener Easley bio je popularna osoba. Nekrolog je navodio gdje se rodio i kolovao, koliko je dugo bio trener, kamo je iao u crkvu. Popis ljudi koji su nosili lijes bio je zanimljiv, jer su neki od gradskih vijenika i povjerenika spomenutih na Nikitinom popisu imena nosili trenera Easleya prema njegovom konanom poivalitu. Preslikala je osmrtnice i lanak da ga Knox proita. Nije znala zbog ega bi mogao biti vaan, ali Knox je ivio ovdje i mogao bi primijetiti neto udno to je njoj moda promaklo. Nakon to je privela kraju svoj slubeni posao, Nikita je provela nekoliko sati lutajui knjinicom. Izvukla je svoju minijaturnu kameru iz torbe i vrlo diskretno snimila stvari za koje je mislila da bi bile zanimljive kada se vrati u svoje vrijeme. Kamera nije trebala dodatno svjetlo za kvalitetne fotografije. Cjelokupni mehanizam, zapravo sve to je bila

donijela sa sobom, bilo je napravljeno od organskih spojeva, tako daje moglo prelaziti izmeu razliitih vremena. injenica da su ljudska bia bila ivi oblici na bazi ugljika oteavala je posao znanstvenicima kada su smiljali teorije i praktine primjene putovanja kroz vrijeme. Problem s odjeom je bio najlaki, jer se tkanina ipak morala samo drati na okupu i pruati razuman pokrov. Prilagoditi svu svoju tehnologiju putovanju kroz vrijeme bilo je tee nego prebacivati ljudsko tijelo. U izvornim eksperimentima, esto bi vanjski dijelovi aparata preivjeli, ali radni dijelovi i opreme jednostavno bi bili peeni. Ponekad bi jednostavno nestali. Bi li se tada materijalizirali na drugome mjestu i u drugome vremenu, moglo se samo pretpostavljati. Zato je njezina laserska olovka, DNA skener, odjea, kamera i sve ostale stvari bile napravljene od organskog materijala na molekularnoj razini. Pa kako je onda netko mogao prenijeti koplje kroz vrijeme? Ta ju je misao okirala. Zato se toga nije prije sjetila? Koplje u muzeju je bilo napravljeno prije putovanja kroz vrijeme i bilo je ukradeno. Kada je McElroy izvijestio daje vidio Taylora Allena ubijenog kopljem i da je slijedio ubojicu prema Allenovoj kui, trebali su znati daje to bilo isto koplje, uporablje- no zbog njegove simboline vrijednosti za skupine koje se protive putovanju kroz vrijeme. Dakle, ako je bilo napravljeno prije putovanja kroz vrijeme i ako je uspjeno prelo, od ega je bilo napravljeno? Od drva i elika ne; drvo je dobro prelazilo, ali elik nije bio organski. Kada ih je Kina masovno proizvodila, elik i drvo nisu rabili. Rabila se keramika i drugi materijali, a nijedan od njih nije potjecao od ivih organizama. Jedini zakljuak koji je mogla izvui bio je da koplje upora- bljeno u ubojstvu Allena nije potjecalo iz budunosti, nego iz ovoga vremena. A ako je bilo iz ovoga vremena, moglo se pronai. Ali zato bi se ubojica muio da pronae koplje i njime ubije Taylora Allena ako ono nije imalo simbolinu vrijednost, i ako nije bilo uporabljeno sa svrhom? Mogao ga j ubiti lakim sred stvom, kao na primjer laserom, ako je ubojica imao pristup laserskom oruju i tranzitnom laboratoriju. Ili je mogao nabaviti oruje ovdje; meci tjerani barutom bili su vrlo uinkoviti. Ne, koplje je bilo uporabljeno iz nekog razloga, ali kojeg? I bilo je ukradeno iz muzeja. Podudarnost je bila prevelika da bi se mogla ignorirati; to je moralo imati neko znaenje.

Sjela je za izdvojen stol i izvadila svoju elektronsku biljenicu. Otvorila ju je i poela pisati po ekranu, istodobno mrmljajui. "Jesi li lako pronala imena?" Skoila je, a biljenica joj je poletjela iz ruke i zavrila ispod hrpe knjiga. Knox se spustio kako bije dohvatio. Vidjelo se da se zabavlja. "Bila si prilino usredotoena na neto", komentirao je, "kada nisi ula da prilazim." "Sjedni!" tiho je rekla i pokazala na stolac pokraj svoga. Upitno je podigao obrve i posluno sjeo. "to ima? Jesi li to nala?" "Ne u novinama, ako na to misli. Nala sam imena, ali neto mi je drugo palo na pamet." Nagnula se prema njemu. "Koplje. Ne moe potjecati iz moga vremena." Glas joj je bio tih, gotovo je aptala, i premda je u knjinici bilo malo ljudi, bojala se daje tko ne uje. Ponovo je podignuo obrve. "Kako to?" Razmiljao je suzivi pogled. "Organske. Rekla si da stvari moraju biti organske ili oponaati neki organski spoj." "Tako je, a koplja koja su bila u muzeju napravljena su prije putovanja kroz vrijeme, pa se nisu mogla izraditi od materijala koji bi preli, ak i daje netko elio troiti novac da ili izradi. Ako se tono sjeam, koplja u muzeju su imala drke od liberglasa, a vrhovi su bili keramiki." "Meni je bio nalik na drvo. Mislim, drak mi je bio nalik na drvo. Vrh je bio zakopan u leima Taylora Allena." "Ne, vidjela sam ta koplja. Drci nikako ne nalikuju na drvo." "Onda ovo koplje ne potjee iz tvog muzeja." "Koplje je bilo ukradeno iz muzeja", rekla je polako, slaui injenice u mislima i pokuavajui ih postaviti u vjerojatan scenarij. "Kada je McElroy izvijestio da je Allen ubijen kopljem, logian je zakljuak bio da je uporabljeno ukradeno koplje." "Zar ne bi svi znali da se ne bi moglo raditi o ukradenom kop- Iju?" "Samo da su vidjeli zbirku. Ako je koplje bilo ukradeno i agent kae daje koplje bilo uporabljeno za ubojstvo u vremenu u kojem se razvio poetak tehnologije za putovanje kroz vrijeme, na mjestu gdje se razvijao, i ako je ukradeno koplje imalo simbolinu vrijednost za antiskupine, onda bi bilo

logino pretpostaviti daje ubojica ukrao koplje i preao s njime da bi ubio osobu koja je navodno razvila poetak svega." "Hej!" povikao je. "Govori prebrzo i mislim daje to sve bila jedna reenica. Vrati se i uspori." Nikita je duboko udahnula, obuzdavajui svoju nestrpljivost. Polake, oponaajui njegov govor, ponovila je istaknute toke. "U redu, shvatio sam. Dakle, taj drugi agent, McElroy, nije morao znati kako izgleda ukradeno koplje?" "Ne nuno, ne. Provela sam mnogo vremena u muzejima zbog dodatnih satova koje sam uzela." "Shvaam kako se zakljuilo to to se zakljuilo. Vjerojatno su u tvoje vrijeme svi tako priviknuti na organsko pravilo da nikada nikome nije palo na pamet da provjere od ega je koplje bilo napravljeno." Ona je kimnula. "To je takoer ope znanje, a ne tajna." "Zato onda uporabiti koplje koje nema znaenje? Postoje laki naini da se nekoga ubije. Zato nije pucao u njega?" "Govori ono to i ja mislim. Ima smisla ako netko eli da mislimo kako se radi o jednoj od antiskupina. Netko se potrudio ukrasti koplje u moje vrijeme i pronai ili izraditi koplje u ovome vremenu. Ali... zato? Antiskupine ne moraju uporabiti koplje, nego samo poiniti ubojs tvo i pobrati zasluge. ini se kao da je koplje bilo namjerno uporabljeno, da nas uvjeri daje ubojstvo djelo antiskupina." "Uspori!" upozorio ju je. "Jedva sam uspio pohvatati bit prie. Izgleda kao da netko u tvome vremenu pokuava ili unititi anliskupine organizirajui akciju protiv njih ili odvratiti pozornost sa sebe." "Ali tko bi imao koristi od toga i zato?" uutjela je na trenutak, a zatim dodala. "Taj 'netko'je oito netko u FBI-u, mogue ak i netko iz moje jedinice. Toliko znamo. Moda se eli osvetiti nekome iz antiskupina. Ali zbog ega ubiti nevine ljude? Zato poslati svoje ljude da poginu?" "Zato to mora", Knox je govorio polako, razmiljajui. "Da ne bi privukao pozornost, a i oekuje se, poslao je agente. Ali nekako upozorava svoga pomagaa, tako da su agenti ili ometani ili ubijeni. Pretpostavljam da McElroy nije prvorazredan istraitelj, jer se nikada nije pribliio tom tipu inae se ne bi bio izvukao iv." "To mora biti jedan od mojih pretpostavljenih." Nikita se pitala je li bila uistinu blijeda koliko se osjeala takvom. "Pretpostavljam da je FBI uzeo

pod kontrolu tranzitni labos za vrijeme I rajanja ove misije, pa bi za tu osobu bilo lake poslati informacije natrag ili ak prijei ako bi izravna komunikacija bila potrebna." "Jesi li pomislila da ubijanja ne moraju biti povezana s tehnologijom putovanja kroz vrijeme? Ako je svrha koplja da nas izbaci s puta, zakljuci u vezi s njime imaju smisla." "Vaa je vremenska kapsula ukradena", rekla je. "A ukrao ju je netko tko je putovao iz moga vremena kako bije uzeo. Ali zato bije uzeo, ako ne da se zatiti?" "Pretpostavlja daje ima neki pozitivac." "Jo sam ovdje...", rekla je jednostavno. Opet je razmiljao dok je zurio u nju. "Ako su sadraji iz kapsule uniteni i ako je neto u njoj bilo presudno za razvoj tehnologije, putovanje kroz vrijeme ne bi postojalo i ti ne bi bila ovdje." "Tono. Sve dok sam ovdje, papir ili to ve to bilo, jo postoji." Izgledao je uasnuto. "To znai da bismo mogli biti usred poljupca, a ti bi kao... iezla?" "Teoretski." "Prokletstvo, nemoj to napraviti! Dobio bih srani udar." "Da, mogli bismo biti, ali neemo." "Ne budi tako sigurna u to. Ali razmisli: tko, osim antiskupina, eli sprijeiti da ikada doe do putovanja kroz vrijeme? Kakva je korist od toga? I zato ubiti i Taylora Allena i gradonaelnika For- besa, a nijedan od njih nije znao nita o takvome putovanju? Pakao, koliko poznajem staroga gradonaelnika, on ne bi priznao putovanje kroz vrijeme ak i kad bi mu se netko materijalizirao na vrhu glave. Mislio je da ni slijetanje na Mjesec nije bilo stvarno." Nikita je trepnula od iznenaenja. "Jesi li ozbiljan?" "Kao srani udar!" rekao je i pri tome podignuo desnu ruku u znak prisege. Na trenutak je zautjela. Gledala ga je u oi borei se s pravom lavinom nepobitnih injenica. "Neki ljudi jo misle daje Zemlja ravna", pojasnio joj je.

"ula sam za njih. Spominju se u iiaAlm povijesnim knjigama. Kada je bila utemeljena naa prva koloniji mi Mjesecu, jedan je od elnika Drutva odveden tamo. ()n |<- bio uvjeren, ali njegovi sljedbenici nisu bili. Dugo su jo in/isliuli da je sve bilo namjeteno i da on zapravo nije bio na M jesecu "Kako su se na kraju uvjerili?" "Papa je iao." Dugo je zurio u nju, a lice mu se zacrvenjelo. Iznenada je ustao i brzo otiao prema zahodu, pogrbljenili ramena. Uspio se suzdrati dok nije uao u zahod, a zatim se provalio od smijeha. Nikita je sagnula glavu. to je bilo tako smijeno u Papinu odlasku na Mjesec? Kada se vratio, oi su mu bile sjajne od suza i dalje se smjekao. "Oprosti!" rekao je priguenim tonom. "Samo sam... samo sam ga zamislio kako sjedi u raketi, sa svim svojim haljama...", glas mu se sasvim utiao i stresao je glavom. "Ne budi lud!" rekla je. "Nosio je svemirski skafander, kao i astronauti inae." Knox se zahihotao i otiao natrag u zahod. On je bio osoba koja je najlake skretala s puta od svih koje je upoznala, pomislila je. U jednom su trenutku usred ozbiljne rasprave o istrazi, a u sljedeem je trenutku ona objanjavala kako bi putnici kroz vrijeme stigli goli ako bi nosili poliester. Dok ga nije bilo, pogledala je u svoje biljeke u elektronskoj biljenici i razmiljala. Kakva je bila korist? 'Zato' i 'tko' su uvijek bili povezani; nai jednoga i nai e drugoga. Ubojica ili ubojice, zato to su svakako bila barem dvojica, moda i vie oito nije naao to je traio i slijedio je popis ljudi koji su imali bilo kakve veze s vremenskom kapsulom. Knox se napokon vratio i Nikita je, ozbiljna, nastavila razgovor kuckanjem po listi imena. "Netko je na ovoj listi ubojiina sljedea meta. to moemo uiniti da bismo ih odrali ivima?" To je pitanje uklonilo posljednji ostatak smijeka s njegovog lica. Stajao je gledajui s prezirom popis i napokon odgovorio. "Ne puno. Ima ih previe. Odjel erifa i gradski policijski odjel zajedno nemaju ljudstvo koje bi bilo potrebno. Vie njih s popisa ve je umrlo." Uzeo je svoju olovku i prekriio njihova imena. "Ali tako ostaje dvanaest ljudi.

erif Cutler bi ih jedino mogao upozoriti. Samo ako bi netko od njih povjerovao da ga netko eli ubiti zbog vremenske kapsule koja je zakopana prije dvadeset godina." "Moramo ih sami ispitati!" odrjeito je rekla. "Ne. Ja ih moram ispitati. Ti se mora skrivati. Agentica Sto- ver napustila je grad, sjea se? Ti si Tina, moja nova ljubavnica s kojom ivim." "Mislim da nije tako", odgovorila je hladno. "Ja znam da jest", stavio je jednu ruku na stol, a drugu na naslon njezina stolca, nagnuvi se iznad nje. "To je tono ono to je Ruth mislila u Wal-Martii jutros i tako emo se ponaati u javnosti. Jedino te tako mogu drati na sigurnome i u tijeku. Ili da se skriva negdje drugdje." Tako je brzo ustala da se morao uspraviti kako ga ne bi udarila u glavu. "Vrlo dobro. Kada te sljedei put budem morala udariti, razbit u ti eljust. To je obeanje." "Nikada, ni na trenutak, ne bih posumnjao u to", rekao je i nasmijeio se. 20

KNOX JOJ JE KUPIO MOBILNI TELEFON I PUNJA TE DODATNO PLATIO BATERIJU koja je ve bila napunjena. S obzirom na to da e ga on na kraju zadrati, jer nije bio organski pa ga nije mogla ponijeti u svoje vrijeme, bio je rastroan i kupio je jedan od onih kojima je mogao fotografirati. Mora priznati, volio je takve spravice. To je znailo da treba poboljati svoje raunalo da bi mogao skidati slike i ispisivati ih, ali k vragu, ionako gaje trebalo nadograditi. Nakon to ju je pokupio u knjinici, odveo ju je na hamburger jer je mislio da ih tamo nitko nee primijetiti. Dok su sjedili u hladu velikog hrasta, hrskajui masne hamburgere i vrue slane krumpiri e, pokazao joj je sve mogunosti telefona i kako da se njime slui. Oduevljeno joj je objanjavao mogunosti digitalnog fotografiranja. Pogledavi je, vidio je da ga strpljivo slua. Stao je usred reenice.

"Pretpostavljam da ti je ovo ili jako dosadno ili da zna rukovati ovakvim stvaricama zatvorenih oiju. Dakle, to od toga?" pitao je osmjehujui se. "Ovo drugo", odgovorila je ljubaznim tonom. "Dobro, ako nema nita protiv, pusti me da ti ispriam sve o tome, jer su neke od ovih stvari tako super da ih moram nekome pokazati." to je mogla uiniti, osim nasmijeiti se. "Sluam pozorno." Dao si je truda i postavio ton na melodiju koja joj se svia, a zatim je postavio vibraciju umjesto zvonjave, zbog ega je ovo prije bilo nepotrebno, te upisao svoj broj u njezin imenik i obratno. Kada se zavrio igrati njezinim telefonom, ona je ve bila pojela, a njegova se hrana posve ohladila. No nije mu to smetalo da zagrize hamburger. Nikita je upravo zapoela razgovor za koji je znala da mu se nee sviati. "Razmiljala sam, nema potrebe da budem toliko ovisna o tebi. To nas oboje ograniava. Moe mi iznajmiti automobil, na svoje ime, i tko e znati da gaja vozim? Platit u ti gotovinom." Na njezino iznenaenje, namrtio se i prenaglo progutao zalogaj. "Pretpostavlja da volim znati gdje si", priznao je. "Nakon zajeba kojeg sam juer napravio, bojim se da e otii prije nego to ispravim." Nikita je uzdahnula i zabuljila se kroz vjetrobran. Nije eljela govoriti o razornom pitanju koje joj je bio postavio, jer pravi razlog njezine ljutnje zapravo nije imao veze s njime. Pogledala gaje i vidjela da su se njegove plave oi naglo uozbiljile, to je potaknulo grenje njezina eluca. Bez obzira na sve, njegov ju je komentar ipak povrijedio jer joj se previe sviao. Da ima vremena i mogunosti, to nije imala, mislila je da bi ga ak mogla i voljeti. Imao je onu unutarnju toplinu kojoj se uvijek tako divila kod drugih i oputenu seksualnost koja ju je neodoljivo privlaila. Uspije li u svojoj misiji, otii e od njega tamo kamo je nee moi slijediti. Ne uspije li, ili e biti mrtva ili e 'ieznuti', kako se on izrazio. Da ne postoji putovanje kroz vrijeme, bila bi kod kue sa svojom obitelji i nita se od ovoga nikada ne bi dogodilo. eljela bi da je bila tip osobe koja bi se mogla baciti na mukarca jednostavno zato to ju je privlaio, ali nije bila. Uvijek je morala biti opre/na. Do rjeavanja njezina pravnog poloaja, nitko zdrave pameti ne bi ni razmiljao o vjenanju s njome. Nije htjela kriti svoj posao od nekoga koga je voljela. A ako bi se, pak, i neki ovjek elio vjenati s njome, moda

bi izgubila njegovo povjerenje. Nije se eljela vezati s takvim teretom. Nepoteno, moda, ali istinito. "Reci neto." Stavio je svoje pie u dra za ae i primio je za bradu svojom desnom rukom. Premda su mu prsti bili hladni i vlani od dranja alice, mogla je osjetiti njihovu toplinu. Njegov je dodir bio njean poput milovanja, a ugodnije treptaj prolazio kroz nju sve do kostiju. "Ne bi me trebao dodirivati...", aptala je. "To je ometanje koje si ne moemo priutiti", okrenula je glavu i pogledala ga. Pogledi su im se sreli i eludac joj se ponovo stegnuo, ali ovaj put puno jae. ovjek koji je gledao u nju, plavih suenih oiju, nije bio oputen. Drugim ga se rijeima moglo opisati, primjerice, diskretan, ali nije bio oputen. Bio je usredotoen i odluan posve usredotoen na nju i sasvim odluan dobiti to je elio. Sjeala se stranca otra pogleda koji je stajao iznad nje u stranjem dvoritu Taylora Allena i iznenada je shvatila daje to bit njegove osobnosti. Mogao je biti strpljiv, mogao je razumjeti, no njegov je karakter zapravo bio vrst elik. Suzdravao se; armantno joj se udvarao. Primitivno uzbuenje prolo je niz njezinu kraljenicu i prigodan izriaj pao joj je na pamet. "Igra se sa mnom." On se igrao s njome kao s ribom na udici kojoj se daje sloboda dok se najlon strpljivo odmata, ali polako, jako polako, kako se riba umara, tako se najlon namata. Ta mu je tehnika ila tako dobro da je odjednom shvatila to je uinio. No nije eljela pljunuti mamac i slobodno otplivati. Je li bio dovoljno dobar daje izvue iz vode? Izazov ju je drao ovdje jer je eljela znati odgovor. .Mogla bi racionalno tvrditi da ju je posao drao ovdje i to je bila istina. Trebala je njegovu pomo. Bila je nasukana, zasada. Ali nije morala ostati u njegovoj kui, upravo pri ruci, gdje ju je i elio. Promijenivi svoj izgled, mogla je pronai to drugo. Izbor je mogao biti motel koji je spominjao. Jedan se kut njegovih usana trgnuo dok joj je nastavio dodirivati lice, a prstima je lagano prelazio uzdu linije njezine eljusti. "Ja se ne igram, Nikita." Ne, nije se igrao. Postojale su leerne stvari, ali privlanost koja je iskrila meu njima bila je previe intenzivna za to.

Razumjela je tu kemiju, elju zbog koje su joj ruke eznule da ga dotaknu. Takoer je razumjela da su prilike bile strane, da nije bila poput drugih ena i daje imao pravo znati ako ga odlui prihvatiti kao ljubavnika, da nita to bi mogli osmisliti zajedno ne bi bilo zauvijek, ak i ako bi oboje to eljeli. Postojali su zakoni za putovanje kroz vrijeme, doneseni zbog vrstih razloga. Koliko god voljela ovo vrijeme, nije eljela ostati ovdje, a on ne bi smio ii kui s njome. Ako bi se nekim udom i elio vratiti s njome no za sada nije mogla vratiti ni sebe - brzo bi ga vratili, a nju zatoili. Jo i gore, njezina bi protupravna radnja moda uvjerila zakonodavce da su i oni koji su poput nje nestabilni i da bi trebali biti uniteni. Drhtei, skretala je pogled dalje od njegova i zurila zaslijepljeno kroz vjetrobran. "Postoje razlozi zato odgovor mora biti ne." Pustio joj je ruku. "Je li jedan od tih razloga da te ne privlaim?" "Ne...", iskreno je priznala, znajui da nijedan drugi razlog koji mu kae nee uti, nita osim ovog priznanja, te da e se ponaati kao da mu je dala doputenje da nastavi. "To je najvanije. Moe li mi rei bilo koji od ostalih razloga?" Ve je znao one vane, pomislila je. Bio je svjestan da bi mogla 'ieznuti' svakog trena. Zato je prela na ostale koji nisu bili izreeni, premda e najvaniji razlog zadrati za sebe. "Nisam muko. Ne zanima me", odmahnula je, traei izriaj snaniji od leeran seks, jer je njega ve izrekla, a on je preao preko toga. Veinu argonskih izriaja koji su se rabili u njezino vrijeme on ne bi razumio, ali jedan je izriaj ostao isti: seks bez obveza. "Dobro, to me vraa na moje mjesto, zar ne?" promrmljao je. "To bi bilo to? Nita vie?" "to bi drugo moglo biti u ovim okolnostima?" "Ne govorim o duini vremena nego o osjeajima. Da, ja sam muko, ali govorimo o osjeajima. To to je izmeu nas nije leerno, ne s moje strane. Ali ako nisi toliko zapaljena za mene, reci tako. Samo nemoj lagati o tome, jer bi to znailo da odbacuje neto dragocjeno." Nikita je pozorno razmotrila ono to je rekao. Jedna ju je reenica muila. Pokuala ju je ponovo izgovoriti pa je pomicala usne dok je ponavljala rijei. On se nasmijao.

"Pokuavam biti ozbiljan, a ti me svaki put nasmije. Znam na to misli. To da nisi 'toliko zapaljena za mene' znai da ti se sviam, ali da ne osjea nita posebno prema meni." I zamolio ju je da ne lae, to naravno nije znailo da mu nije mogla lagati, ali on je bio iskren prema njoj, pa je zasluio isto. "Ne", konano je rekla. "Ne mogu to rei." "To je sve to trebam znati." Skupio je ostatke svog obroka, ugurao papire i alice u papirnatu vreicu i izaao iz automobila odnijeti vreicu u crveni ko za smee. Nikita gaje bespomono gledala. Poput nje, bio je mu- rjak i oko njega je uvijek lebdio autoritet koji je potjecao od obuka, iskustva i injenica daje bio naoruan. Ostatak je bio isti Knox, mukarac zadovoljan svojim tijelom, koji si daje vremena. Ako je vodio ljubav na nain na koji je hodao... oh, moj Boe. Vrativi se u automobil, razum mu se ve vratio na posao. "Ima li DNA skener sa sobom?" pitao je. Rastereena jer su promijenili temu razgovora, potapala je svoju torbicu. "Evo ga ovdje." "Teko mije primjenjivati tvoju tehnologiju u istrazi, jer mi nije u normi i stalno ju zaboravljam", priznao je. "Ali iste noi kada je nestala vremenska kapsula, jedan je graanin dojavio da su mu izbuene traktorske gume i ubijene kokoi. Premda mislim da to nema veze s tvojim ubojicom, takoer je rekao daje vidio vrlo jake bljesko- ve u umi nasuprot kui. Lokacija nije ona gdje si se ti pojavila, ali je vrlo blizu. Moe li pokupiti DNA uzorak i nakon etiri dana?" "Je li bilo kie?" "Ne, ak niti kratkog pljuska." "Tada je mogue", osjetila je uzbuenje. "Na skrovitoj lokaciji nee biti mnogo zbunjujuih uzoraka, a svatko tko je proao, bit e u bazi podataka. Tada bismo znali koga traimo! Nisam znala da zna lokaciju dolaska." "Kao to sam rekao, muim se s praktinom primjenom tvoga skenera. Osjeam se kao idiot jer se ovoga nisam sjetio prije." Nasmijeila mu se. "S obzirom na sve to se dogodilo u protekla dvadeset etiri sata, mislim daje to razumljivo." "Dvadeset etiri sata? Samo toliko? ini mi se kao da su proli tjedni."

Znala je na to je mislio. Otkako su se sreli dan prije, bili su skoro stalno zajedno. Puno se toga dogodilo, ukljuujui injenicu d a j e prestupi) nevidljivu liniju zakona kada nije prijavio smrt Luttrella. Moda nije u pravu, ali inilo joj se da poznaje Knoxa bolje nego to je poznavala svoje blinje agente s kojima je godinama radila i obuavala se. Vozei, govorio joj je o Jessejevu groznu karakteru. "Nemoj dopustiti da te uzruja; gadan je prema svima. Ako nas vidi preko ceste, mogao bi postati znatieljan i doi vidjeti. Zapravo, jamim da e biti tako. Samo ignoriraj to govori." Ona je potvrdno kimnula i zamirila kada je suneva svjetlost ula kroz vjetrobran. Izvadila je naoale, stavila ih i lagano uzdahnula od olakanja. Ova planinska drava nije bila vrua kao Florida, ali je ipak bila dovoljno topla; ak su joj i oi traile hladovinu. No, krajolik je bio uistinu lijep. Gorja nisu bila velebna poput Stjenjaka ili Himalaja; bila su starija, pohabana milijardama godina kia i erozija. Sve je izgledalo staro i pomalo tajnovito, kao da su sve godine koje su prole i svi ljudi koji su pohodili ova gorja ostavili neto iza sebe, neto to ape vjetru i straari pod starim drveem. Nikad prije nije bila u Kentuckyju, ali si je obeala da e se ponovo vratiti da vidi koliko se sve promijenilo u dvjesto godina. I moda pronai Knoxov grob? Skoro je ostala bez zraka zbog boli koju je osjetila. D a j e ona u svome vremenu, Knoxa zauvijek ne bi bilo. Pogledala gaje, skoro nesposobna nositi se s milju da je hladan i nepomian, i da polako nestaje. Ovo je bio razlog zbog kojeg je putovanje kroz vrijeme prepuno opasnosti, nije samo zbog fizikog rizika ili napasti da se promijene dogaaji koji moda nisu smjeli biti promijenjeni, nego i zato to ljudska bia nisu mogla ostaviti svoje emocije kada bi prela. Ljudi su se spajali u parove; to je bila osnovna ivotna injenica. Nakon dovoljno kontakata izmeu ljudi iz dvaju drukijih vremena, veze bi bile formirane. to bi ljudi uinili da sauvaju te veze? Nitko iz prolosti nije smio biti doveden u budunost. Zakoni nisu doputali da putnik ostane u vremenu koje je 011 ili ona posjetio. Ako se netko ne bi vratio dobrovoljno, TIS agent bi bio poslan da ga vrati. Zakoni su, zapravo, potencijalno stvorili cijelu novu kriminalnu klasu. Nitko ih jo nije prekrio; neki su putnici morali biti spaavani jer su im se

otetile karike ili su ih izgubili, ili zbog neke druge okolnosti, ali nitko jo dobrovoljno nije ostao. Bilo je samo pitanje vremena kada e netko htjeti ostati ili kada e eljeti doi naprijed. Budui da nitko nije znao kakav bi kaos mogao nastati zbog toga, Vijee je donijelo stroga pravila i zakoni su zabranjivali zamjenjivanje ljudi u vremenu. Ona nije mogla ostati, a Knox nije mogao ii s njome. Vratila se u stvarnost kada se Knox zaustavio uz cestu. Pogledala je uokolo, vidjela urednu bijelu kuu, dug prilaz od ulice do kue nalijevo, te jednako uredne sporedne zgrade i traktor probuenih guma. "To je Jessejeva kua", rekao je Knox, a zatim pokazao udesno. "Mi idemo tamo gore", pogledao je njezina stopala. "Moram ti nabaviti izme. Okolo ima previe zmija da bi hodala kroz umu u obinim tenisicama." On je nosio izme, kao i prethodnog dana. "Nisam nosila izme juer kada smo ili u umu. Riskirat u i ovaj put." Progunao je neto ispod glasa, ali nije se bunio. Bila je odrasla i muijak, isto kao on. Ako bi bilo potrebno, on bi hodao bos kroz umu i oboje su to jako dobro znali. Izili su iz automobila kojeg je Knox zakljuao prije nego to su preli preko jame i uli u umu. Grmovi i trnje vukli su im traperice. Miris bogate zemlje i aroma stotina drukijih biljaka napunili su joj plua. Ptice su letjele izmeu grana stabala. Povremeni umovi otkrivali su nazonost vjeverice, mia ili kukca. A mogli su to biti i umovi zmija koje gmiu, uznemirene zbog ljudi. Knox se dobro orijentirao i vodio je ne zaustavljajui se. Glava mu se neprekidno pomicala naprijed-nazad dok je pretraivao okolicu. Nikita je bila gradska djevojka, navikla na plonik, a ne na prljavtinu, ali uivala je u razlici izmeu ove i svoje uobiajene okolice. I ona je imala dobar osjeaj za smjer, ali nije imala pojma kamo su ili - njezin unutarnji kompas nije joj bio od koristi. Jednostavno je slijedila Knoxa, premda je pamtila njihov put. "Ovdje", rekao je. Pokazao je na dio zemlje na kojem kao daje lie bilo razbacano. "Netko je mogao zakopati svoje karike ovdje", kazala je, pokuavi ne zvuati uzbueno koliko se osjeala. Samo je trebala karike, i mogla bi otii kui. Imala je tri Lut- trellove, ali trebala je i etvrtu. Njezine osobne brige doi e na red nakon DNA

skeniranja, jer nije eljela poremetiti uzorke. Izvadila je skener i otvorila ga te pomno oitavala. Brojne su se lokacije DNA slabo odraavale na ekranu. "Moj e vjerojatno biti ovdje", rekao je Knox. "I Jessejev. Ako tvoja analiza kae daje subjekt nizak mali gad, to je Jesse." "Skener ne pokazuje osobnost", ozbiljno mu je rekla. "Znam. To je bila ala." "Znam", uzvratila je i slatko mu se osmjehnula. "Jesam te." I on se nasmijeio, uope se ne uznemirujui to je Nikita jednom promijenila situaciju u svoju korist. Hvatala se posla, briljivo locirajui razliite uzorke i analizirajui ih. Neki su od uzoraka bili duplikati, naravno; ljudi su razbacivali DNA kao sjeme. Prepoznala je Knoxov opis etiri puta, a drugi je nepoznat subjekt imao jo dva puta vie uzoraka; pretpostavljala je daje to bio "nizak mali gad". McElroyev DNA bio je nazoan, to je i oekivala, kao i velika koliina Housemanova. Sigurno je umro ovdje, pomislila je tuno. Ovo je definitivno toka poetnog prijelaza. Nije mogla vidjeti tragove krvi, ali laserska su oruja proizvodila rane bez krvi. Neuredna hrpa lia mogla bi oznaavati mjesto gdje je Houseman pao. Kleala je u humusu kako bi skenirala jo jedan uzorak. Ne pomaknuvi se, zurila je u mali ekran. Knox je unuo pokraj nje. "to je?" "Jo jedan agent. Hugh Byron. On je McElroyev najbolji prijatelj." 21

KNOX SE NAGNUO NAD NJU KAKO BI MOGAO PROITATI PODATKE S EKRANA. "Je li on mogao prijei nakon Luttrella?" "Mislim da nije. Ovo je najslabiji uzorak koji je skener mogao oitati, a to znai daje vjerojatno najstariji." Proistio je grlo. "Ako je najstariji, znai daje on prvi preao. On je tvoj ubojica." Buljila je u prazno i vrtjela scenarij u mislima.

"To je razlog zato McElroy nije postigao nita u svojoj misiji. Znao je daje to bio Hugh Byron i nije ni pokuao." "Ili su u tome zajedno." Kimnula je, oneraspoloena tom vjerojatnou. "Ili su u tome zajedno", sloila se. To je znailo da je Hugh bio onaj koji je ubio Housemana, svoga kolegu agenta, a McElroy je vjerojatno bio suuesnik. Izdaja je bila grozna. Ako agenti ne bi mogli meusobno ovisiti, integritet svake misije bio je u pitanju, jer ako niste mogli vjerovati agentu koji vam je uvao lea, niste mogli obaviti svoj posao. Identificiranje Hugha kao ubojice takoer je objasnilo zato je sigurnost u tranzitnom laboratoriju bila tako lako prekrena, te zato McElroy, koji je bio i vie nego kompetentan, nije napredovao u sluaju. Plan je bio da se on vrati kako bi mogao kontrolirati stvari s one strane. I samo nebo zna kakve je informacije i pomo dao Hughu kada je bio ovdje. Njihova je jedina prednost, koliko je Nikita mogla spoznati, bila to McElroy nije mogao biti u kontaktu s Hughom ako ne prijee. Tako da, ako pretpostavljeni poalju nekoga da zatiti vremensku kapsulu, McElroy nije imao naina da obavijesti Hu- gha o tome. Hugh bi je i dalje traio, kao i osobu koja je stavila kritian predmet u vremensku kapsulu. Ovo je takoer mijenjalo njezinu percepciju drugih dogaaja. "S obzirom na to da je bio ovdje nije mogao znati da u ja biti sljedei agent kojeg e poslati McElroy", promrmljala je. "Ili koje e mi biti koordinate. Tako da nije mogao Upozoriti Hugha, ali Hugh je znao da e doi drugi agent i morao je nadgledati kuu Taylora Allena. To je najloginije mjesto na koje bih ja otila, na koje bi bilo koji agent otiao, premda su tvoji ljudi ve sve sanirali. Vjerojatno ne bih mogla pokupiti nikakvu informaciju s mjesta zloina. Ali morala bih barem pokuati. On zna za mene", dodala je . "Prepoznao bi svakoga iz moje jedinice, jer nas nema puno. Ali zato bi uporabio puku? Zato ne laser?" "S koje je udaljenosti laser uinkovit? Mogao je biti predaleko." "Laser je lagan", odgovorila je mirno. "Ide dok ga neto ne zaustavi." "Sranje. Znai da ako promai, on nastavi ii i spali to god mu doe na put?"

"U redu, malo sam pretjerala, ali u testovima je bilo dokazano daje uinkovit na udaljenosti veoj od jednog kilometra. To je bilo zemljom ogranieno testiranje, zato to oito ne bi bilo poeljno runo oruje koje ne bi imalo ogranienja. U svemiru..." "Stani. Nemoj mi sada poeti propovijedati o tim stvarima. Imam gomilu pitanja koja elim pitati i ne elim zalutati. Vratimo se na ono to si govorila. Sto znai da su moji ljudi 'sanirali' mjesto?" "Znai da su forenziari proli kroz njega, da su kemikalije bile uporabljene, te daje toliko drugih ljudi bilo tamo da..." "Nije bilo sanirano - bilo je kontaminirano." "Recimo daje to kombinacija toga", namrtila se. "Ali McElroy je mogao ui kada je otkrio tijelo i uporabio svoj DNA skener te otkriti identitet ubojice. Morao je imati neku ispriku zato to nije uinio, moda je ve mogao uti sirene hitnih vozila." "Reci mi neto drugo: zato niste doli dva-tri dana prije, ekali ubojicu i sprijeili ga da ubije Taylora Allena?" "Zato to je on ve ubio gospodina Allena kada smo to saznali. Gospodin Allen bio je mrtav. To je jedan od zakona: ne smije se umijeati i vratiti nekoga u ivot. Objasnila sam ti da ne znamo to bi se moglo dogoditi. Nauili smo da se ini kao da male stvari, zapravo povrne stvari, nisu vane, ali neto poput ivota i smrti moe sasvim promijeniti povijest." "Teoretski." Znaajno gaje pogledala. "eli li ti biti onaj koji e otkriti?" "Ne, hvala", poeao si je bradu. "Kuim to misli. Tvoje Vi jee se priklonilo strani opreza." "A ak i odluka da se pone putovati kroz vrijeme bila je tako sporna da je dolo do nemira u skoro svakoj razvijenoj zemlji. Mnogo ljudi smatra da nitko to ne bi trebao initi, da traimo katastrofu." "A to moda i inite." "Znam. Zato smo tako obazrivi. Ono to sada radimo jednako je uranjanju nonih prsta u vodu." "Na veliko. Po mojoj raunici, estero vas je prelo. Sigurno pokreete nekakve goleme kozmike valove ili neto slino." "Ili neto... Dvojica su mrtva: Houseman i Luttrell." Luttrello- vo tijelo nije bilo jako daleko, sjetila se zadrhtavi. " McElroy se vratio. Ja sam ovdje i

Hugh Byron je ovdje. Mislim da bismo vjerojatno trebali oekivati da e McElroy opet prijei, ako se bude mogao sjetiti razumnog razloga za to. Ali on ne zna da sam izgubila svoje karike, tako da moe pretpostaviti da nisam izvrila svoju misiju ili dola do napretka, jer bih se u suprotnome ve vratila." "Zna da ima DNA skener, pa bi trebao uzeti u obzir mogunost da si pronala neto, zar ne? Ne bi li to trebao oekivati?" "Koliko on zna, ja sam mrtva. To je bio plan. Na kraju, taj je hitac promaio za dlaku. Ako se ne vratim ili dok on ne doe ovdje, ne zna ni za to drugo. Hugh zna, ali ne McElroy. I jo uvijek mislim da je neki mjetanin pucao u mene, zato to Hugh ne bi bio vjet s takvim tipom oruja, ak i ako gaje mogao nabaviti. Kakve zakone imate o prodaji oruja?" "Zakoni nita ne znae onima koji su ih voljni prekriti. Uvijek se na ulici moe dobiti oruje ili ga se moe kupiti od nekoga, bez ikakve provjere identiteta. Ne pada mi na pamet zato Hugh nije uporabio laser, zato bi trebao pomo nekog mjetanina." Slegnula je ramenima. "Zato to nije naao vremensku kapsulu i zaposlen je traei ju? Ne znam. Kada ga naemo, pitat emo. Osim toga, znam kako on izgleda pa ne radimo naslijepo." Ustajao je, gledajui malu, suncem proaranu istinu. "Moramo napraviti plou o sluaju, tako da moemo istodobno gledati sve dijelove. Ovo je tako komplicirano. Bojim se da emo previdjeti neto vano. Vremenska linija, slina onoj koju si mi nacrtala u uredu, takoer bi pomogla." "Mogu to napraviti kad se vratimo. Moe li izdati tjeralicu s opisom Hugha ili bi morao dati objanjenja koja ne eli?" "Moram opravdati akcije koje poduzmem. erif Cutler je vrst kada se radi o troenju opinskoga prorauna. Mogao bih izdati tjeralicu, ali morao bih sve podrobno objasniti. Prethodni erif znao je malo popustiti sa stvarima koje su se istraivale iz osobnih razloga." Nikakva pomo, dakle. Ne bi mogao iskoristiti mogunost odjelabez objanjenja, a nije postojalo nijedno razumno objanjenje koje bi mogao dati; na alost, istina nije uvijek bila razumna. Nadajui se, kratko je prekopala podruje gdje je lie bilo razbacano, ne bi li moda pronala Hughove karike, ali nita nije pronala. Poduavani su daje najsigurnije zakopati karike, ali okolnost bi mogla diktirati dostupnije

mjesto za uvanje, pa je sve ovisilo o agentu. Hugh bi mogao drati svoje karike na dohvat ruke. Kada su ili niz umovit brijeg prema automobilu, Knox je rekao zamiljeno: "udim se da Jesse nije doao vidjeti to radimo. Pitam seje li to primijetio od ponedjeljka ujutro kada je bio ovdje. Idemo ga pitati." Uli su u automobil i Knox je krenuo ravno preko ceste na prilaz do Jessejeve kue. Kombi je bio ispred kue, a s desne je strane bio tagalj. Knox je gunao kad je vidio probuene gume. "ovjek bi pomislio da e Jesse popraviti te gume do sada." Iznenada se namrtio i stisnuo konicu te zaustavio automobil blizu kue. "Izvadi svoje oruje iz pretinca!" naredio je Nikiti. Ne postavljajui suvina pitanja, uinila je to je traio. Neto mu se nije inilo uoiajenim i to joj je bilo dovoljno. Nita se na farmi nije micalo osim lia na stablima, koje je treperilo na blagom vjetriu. "Jesse dri perad", rekao je. "Kokoinjac je iza, ali obino se mogu vidjeti dva ili tri pilia u dvoritu." Nikita nikada prije nije vidjela ivo pile, ali je znala kako pilii izgledaju. Polako su otvorili automobilska vrata i izali. "Jesse!" Knox je pozvao. "Jesse Bingham! Odjel erifa!" Tiina. "Kako izgleda?" pitala je. "Kao nizak Djed Mraz s loom osobnou", zastao je. "Zna Djeda Mraza, zar ne?" "Ne osobno." "Ha, ha ha... Vrlo smijeno." Pokazao joj je da treba ii desno, dok je on krenuo lijevo. Ki- mnula je i razdvojili su se drei oruje u rukama. Okretala je glavu upijajui svaku pojedinost. Nije imala iskustva s farmama, ali ako bude vidjela nekoga tko nije sliio zlom Djedu Mrazu, znala je to treba uiniti. Pomnjivo je zaobilazila tagalj, provjeravajui unutranjost koja je bila prazna i tiha. Nikada prije nije bila u taglju; zanimljivo je mirisao, naoko sastavljen od praine, slame i strojeva, s moda primjesom mirisa zemlje. Ali openito nije bio neugodan i u bilo koje drugo vrijeme voljela bi ga istraivati.

Knoxa je srela otraga u kui. Mali kokoinjac bio je smjeten uz ivicu. Ograda je bila i iznad kokoinjca da ptice ne bi odletjele ili je tako ona pretpostavljala. "est njegovih kokoi ubijeno je u nedjelju", kazao je Knox. "Uvijek danju otvori kokoinjac da kokoi mogu izai u dvorite, a zatim ih zatvori nou da budu zatiene od sova i drugih gra- beljivaca." Bilo je poslijepodne, a kokoi su jo bile u svome kokoinjcu. Otili su prema ulaznim vratima. Usput, Knox je stavio ruku na poklopac. "Hladno", zakljuio je. Stojei na trijemu, Knox je snano kucao na vrata. "Jesse! Odjel erifa!" Pozorno su sluali, ali nije bilo nikakva odgovora. "Traktor je tamo, gume su jo uvijek probuene, njegov je kamion ovdje, trebao bi biti doma. Ne prilii Jesseju da tako dugo ne popravi gume." "Ima li prijatelja koje je mogao posjetiti?" Knox je frknuo. "Jesse nema prijatelje, samo protivnike." Stavio je ruku na kvaku i tiho opsovao kada se lako okrenula. "I Jesse nikada ne bi otiao i ostavio otkljuana vrata." Uli su unutra, prvo Knox, zatim Nikita, titei se meusobno. Klimatizacijski je ureaj radio i unutranjost je kue bila hladna, zbog ega nije suvie smrdjelo. Ipak, osjetio se i Knox je posegnuo za svojim radijem. Oklijevao je, susrevi Nikitin pogled. Ona nije trebala biti ovdje i prvo su trebali provjeriti identitet mukarca od kojeg je potjecao taj smrad te potvrditi kako je umro. rtva je vrlo vjerojatno bio Jesse Bingham, ali trebali su to sigurno znati. Kua je bila na dva kata. Nikita je ila uza stube, pazei da nita ne dira, i provjerila je sve gornje sobe. Prostorije su bile zauujue uredne, a na gornjemu katu nije bilo nikoga, kao ni znakova nasilja. Tijelo je bilo u kuhinji, isprueno uz sama vrata. Ako bi netko pokuao tuda ui, ne bi mogao otvoriti vrata. Nije bilo krvi, jer je duga brazda u Jessejevu tijelu bila spaljena intenzivnom toplinom lasera. "Sranje!" Knox je povikao. "Sranje!" "Kako moe ovo prijaviti?" tiho je upitala. "Kako moe objasniti zato si bio ovdje?"

"Bio sam ovdje u ponedjeljak ujutro kada je prijavio vandalizam. Ne bi bilo neobino da se vratim, premda bih trebao raditi na sluaju Taylora Allena. Samo to ne znam tko je ubio Taylora Allena; samo ne znam gdje je kurvin sin i nemam uobiajena sredstva da ga pronaem, a osim toga, ne mogu nita dokazati. Oboavam ovaj jebeni sluaj." Njegova je frustracija odzvanjala u tonu glasa i izgledao je kao da neto eli udariti. Ne razmiljajui, dotaknula mu je ruku, nudei utjehu. "Voljela bih istaknuti da ovo potvruje zato trebam svoje vozilo, ali sada je prekasno za to. Gdje bih trebala otii da me nitko ne vidi?" "Ne postoji takvo mjesto!" izderao se divljaki. "Moram te odvesti k sebi doma; onda moram radijem javiti da idem ovdje; a zatim u morati prijaviti kada se vratim." Nije mogla smisliti drugu mogunost, osim da ovo ne prijavi, ali je znala da je to bilo puno neizvjesnije. To to nije prijavio smrt Luttrella, naprosto gaje izjedalo. Zato je, umjesto da se buni, samo predloila: "Obrii samo svoje otiske s kvake da ga netko drugi ne bi pronaao prije nego se uspije vratiti." Psujui, uinio je to im su izali na trijem. "Ovo je tempirana bomba, spremna eksplodirati i raznijeti nas. Koliko je automobila prolo i vidjelo moj automobil parkiran sa strane ceste? Ovo je mirna cesta, ali nije naputena. Koliko ih je prolo dok smo bili u kui?" "Ne znam", odgovorila je. "Nekoliko. Tvoj bi automobil prepoznali?" "To je opinski automobil. Svi znaju kako izgleda." Samo su se mogli nadati da nitko nee otkriti tono vrijeme kada je prijavljena Jessejeva smrt. Ako je netko vidio opinski automobil tamo, a tada se iz nekog razloga vozio natrag i primijetio da ga vie nema, to bi bio problem. Situacija je bila tako opasna za Knoxa daje Nikita bila u iskuenju rei mu da odmah sve prijavi, a ona e pjeice krenuti prema gradu. Bila bi to duga etnja za vrueg poslijepodneva, ali ne bi je ubila. Zapravo, pjeaiti natrag bilo je tono ono to bi trebala uinili. "Ii u pjeice", predloila je. Knqx je buljio u nju. "Ne, za ime Boga, nee ii pjeice. Netko te pokuava ubiti, sjea se, a to nije Hugh, pa ne zna koga se treba uvati. Odvest u te kui to je bre mogue i nadati se najboljemu."

Nije stavio rotirajue svjetlo na krov, niti ukljuio sirenu, ali je vozio to je bre mogao, ne elei privlaiti pozornost te ju je vratio kui za petnaestak minuta. Zaustavivi se, izvukao je kljueve iz depa i dao joj ih. "Ovdje je klju od kue. Uobiajeno: ne otvaraj vrata i ne javljaj se na telefon. Ako te budem zvao, zvat u na tvoj mobitel." Ona je kimnula i kliznula iz automobila. On je ve kretao prije nego je zatvorila vrata automobila. Nakon to je ula u kuu, briljivo je zakljuala iza sebe. Ako se scenarij pokvari za Knoxa, ako isplivaju pojedinosti koje on ne bi mogao objasniti, ona e morati istupiti. Tajnost je bila jedna stvar, ali ovo nije bilo pitanje nacionalne sigurnosti i nee pustiti Knoxa da preuzme krivnju za bilo to od ovoga. Hoe li time ita postii, hoe li joj vjerovati, bila je sasvim druga stvar. 22

NIKITA JE STAJALA U KUHINJI. OVA SCENA BILA JE SKORO IDENTINA ONOJ od prethodnoga dana, ali stvari su se promijenile toliko da se nije osjeala kao ista osoba. A zapravo, jedino to se promijenilo bila je ona i njezina percepcija same sebe. Jesi li robot? Sarkazam kojim je to izgovorio zabio joj se u srce. eljela gaje mrziti. Zapravo, ne bi ga mogla mrziti. Mrzila je poloaj na koji je bila prisiljena, mrzila je emocionalni kavez u kojemu je ivjela, mrzila je strah koji je bio nuan, ali nikada ne bi mogla mrziti Knoxa. On je bio... poseban i mislila je da nije bio svjestan daje poseban mnogim ljudima. Kada je netko pucao na nju i kada je pozvao pojaanje i itav specijalni odred, i kada je polovica erifa dojurila, u ali je rekao da ga vole - i to je bila istina. Mogli su se izraziti drukije; mogli su rei daje bio pozitivac, da im se svia, ali znaenje je isto. No, naklonost koju je uivao ne bi mu pomogla budu li postavljena eventualna nespretna pitanja. Toliko je ovisilo o sluajnosti: tko se sluajno vozio i primijetio njegov automobil, ako je uope netko primijetio, je li

opazio i tono vrijeme, je li inkriminirajuu pojedinost spomenuo krivoj osobi. Ako sve proe savreno, bit e u redu. Ako ne - ona i njezina misija bit e ugroene. Isprazno, pitnla se to l)i se tada dogodilo. Postojalo je nekoliko mogunosti, a prva je bila da joj ne bi vjerovali, tako da bi morala izvesti neke radnje koje ne bi mogle uvjeriti ljude ni u to. Knox je bio zaintrigiran, ali ni on nije bio uvjeren do incidenta s Luttrellom. Na alost, demonstracija laserske olovke definitivno bi uvjerila erifa daje ona ubila Jesseja Binghama. Ali ako bi joj povjerovali, dogaaji bi se brzo odvijali i uskoro bi bili izvan kontrole. Logiki, kontaktirali bi federalnu vladu. FBI, posebice. Njezina bi je agencija, ali agencija dvjesto godina unatrag od njezine stvarnosti, uzela na uvanje. Bila bi presluavana, pregledana, izloena psiholokim testiranjima i zatvorena za vlastitu sigurnost. Imala je lanu vozaku dozvolu i lanu kreditnu karticu. Imala je mnogo gotovine. Osim toga, osobe u ovome vremenu imale su brojeve socijalnog osiguranja, a ona je imala - samo serijski broj. Bila je broj 233727042177. Prve etiri brojke oznaavaju narudbu: ona je bila broj 2,337. Preostali brojevi oznaavaju datum njezina roenja, 27. travnja 2177. godine. FBI bi se ba zabavljao time. Ipak, mogla bi im toliko toga rei. Mogla bi razgovarati sa znanstvenicima, rei im to je znala o laserima, o putovanju svemirom, warp pogonu - to uistinu nije bilo onoliko koliko bi im znanstvenik iz njezina vremena mogao rei, ali bila je inteligentna, svestrano obrazovana i imala je odline ocjene iz znanosti koje je prouavala na koledu. Mogla bi im napraviti crtee meuplanetarnih brodova, osobnih vozila. Ali, nije znala kako bi ih mogla natjerati da joj vjeruju. Bez karika, bez vrstih dokaza, ne bi mogla dokazati nita. Njezina laserska olovka i DNA skener bili bi rastavljeni i pretpostavljala je da bi se mnogi zanimali za njih, ali to bi dokazali. Ne bi mogla pokazati na zgradu i rei: "Ove su stvari bile proizvedene ovdje." Ali sva je ta briga bila uzaludna, jer dok ne uje od Knoxa tono to se dogodilo, nije imala pojma to bi trebala napraviti. Nikako mu nije mogla pomoi niti nastaviti vlastitu istragu. Ako tijekom noi ne bude uhiena, ujutro e se pobrinuti za sve.

Poslijepodne je prolazilo i bila je umorna. Posljednja dva dana svakako su bila puna dogaaja: dva dana, dva tijela. Ovo e biti tree tijelo za Knoxa, zato to je bio u kui biveg gradonaelnika, a ona nije. A istraivao je i ubojstvo Taylora Allena. Morao je biti optereen smru i nasiljem. Mogla bi nagaati to se dogodilo jadnom starom Jesseju Binghamu ili, radije, zato se dogodilo. Sigurno je eprkao tamo gdje je vidio bljeskove i iz nekog se razloga Hugh Byron vratio pa je Jesse vidio ili uo neto to nije smio. Moda su Hughove karike bile zakopane tamo i odluio ih je staviti na neko sigurnije mjesto, a Jesse ga je u meuvremenu otkrio. Jesse je definitivno bio ubijen laserom. Rana je bila posebna. Jedan proboj energije u metu proizveo bi jednu ranu, ali obinija metoda bila je ispaliti jednu zraku na metu kreui se, to bi proizvelo dubinu i rez. Meso koje bi zraka energije dotaknula nestalo bi, a okolno bi tkivo bilo kuhano. Jesse je umro odmah, ali je li pozvao Hugha u svoju kuu ili se Hugh nametnuo? Hughova volja da je ubije govorila joj je da ona mora ubiti njega ili e teko preivjeti. On je takoer bio izuen kao ona i dokazao je daje okrutan. Imao je nepoznatog saveznika. S druge strane, ona je imala Knoxa kao saveznika i promijenila se, pa bi moda mogla uhvatiti Hugha nespremnog. Zapravo, ona je imala Knoxa uz uvjet da on ne bude uhien, a ona ne zavri u zatvoru. Telefon je zvonio. Nikita je naglo skoila. Bila je zadubljena u svoje misli i iznenadan zvuk uznemirio je njezine ivce. To nije bio Knox; rekao je da e je zvati na mobitel. "Prokletstvo!" N i kita je opsovala i skoila po torbicu i izvadila mobitel. Da, bio je ukljuen. Odahnula je. Knox ga je ukljuio da joj pokae sve mogunosti i da se sam njime poigra i nije ga iskljuio prije nego to joj gaje ubacio u torbicu. Poziv je preuzela telefonska tajnica nakon etiri zvonjave. enski je glas govorio: "Ovdje Ruth Lacey. Molim te, javi se." Nikita se nije javila, naravno, i trenutak kasnije poziv je prekinut. Ruth Lacey, Nikita je pomislila. To je bila majka Knoxove mrtve odabranice. Zato je zvala? I je li bila sluajnost da zove nakon to ih je vidjela u kupnji to jutro?

Nikita se osjeala malo postieno. Koliko je znala, Knox je s njome redovito razgovarao. Tek toliko da bi znala broj gospoe Lacey, podigla je beini telefon i pogledala mali ekran, ali ve je bio prazan, a nije znala kako prikazati broj primljenog poziva na Knoxovu telefonu. Pomalo nervozna, provjerila je sva vrata i prozore da se uvjeri da je na sigurnom, a zatim je odluila jo jednom iskoristiti svoju privatnost da se istuira i pobrine za svoje poslove, kao primjerice za pranje rublja. Svi su zastori bili navueni, imala je oba oruja pri ruci, a mobilni telefon bio je ukljuen. Vjerojatno nee imati bolje prilike. "Nije se javila", rekla je Ruth Lacey, sputajui slualicu. Byron je iznajmio motelsku sobu u Pekesvilleu tako da bi mogao biti blizu, ali bili su u njezinoj kui. Edward je, naravno, bio vani u nekom baru. Rijetko bi doao kui prije ponoi, a ako bi se dogodilo da doe dok je Byron jo bio tu, jednostavno ju nije bilo briga. Ona i Byron bili su u dnevnoj sobi, oboje potpuno odjeveni, ali ak i da ih Edward uhvati gole u krevetu, ne bi se brinula. On joj nita nije znaio, doslovno nita. I i fit I. I I low,11(1 "Tamo je", rekao je Hyron. "Vidio sam kako ulazi u kuu." "Ne elim ostaviti poruku koju ne mogu objasniti", kazala je zabrinuto. "Prvo to policija uini jest presluavanje poruka. Nitko, ak ni Knox, ne bi mislio da je neobino to ga zovem da razgovaram s njime, ali ako kaem: 'Tina, molim te, javi se', postavljala bi se pitanja." "Znam. Bilo je pametno ne spominjati imena. Samo joj nisam mogao dobro vidjeti lice dok je ulazila; nosila je kapu. Moram joj uti glas ili joj bolje pogledati lice." "Pretpostavljam da bih mogla otii tamo i pokucati na vrata, ali to ako me neki susjed vidi?" Ruth je pitala. "Ne brini", rekao je, grlei je i ljubei u elo. "Ako ne otkrijemo danas je li ta Tina zapravo agentica Stover, imat emo prilike sutra." "Ne znam hou li moi ekati due." Suze su joj se sakupile u oima. "Da, znam. Koliko god bude potrebno. ao mi je to ti nisam od vee pomoi." "Ti oito nisi svjesna koliko si mi pomogla", obuhvatio joj je lice rukama, a njenost mu se ocrtavala u pogledu. Palevima je blago obrisao suze koje su joj se slijevale iz oiju i poljubio joj mekana usta. Ruth je naslonila glavu na njegovo rame. Proli je tjedan bila izgubljena i oajna, ali otkako su se ona i Byron sreli na groblju, itav joj

se ivot okrenuo. On je priznao da ju je vidio na Rebeccinom grobu u ponedjeljak ujutro kako razgovara s Knoxom - mada, naravno, nije znao tko je Knox - i sa samo trakom nade vratio se sljedeeg dana u nadi da e je opet vidjeti. I doista, ona se vratila sljedeeg dana, jer joj je razgovor s Knoxom produbio bol te je osjetila potrebu biti blizu svoje mrtve keri. Byron se predstavio i vrijeme je prestalo tei. Kasnije je bila svjesna da piju kavu, a nakon nekoliko sati postao joj je ljubavnik. Brzina dogaaja bila je zaprepaujua. Kada joj je Byron rekao da je policajac iz budunosti koji je poslan da uhvati ubojice koji su pokuali sprijeiti izum putovanja kroz vrijeme, srce joj je skoro stalo, ali bila je toliko gladna neije naklonosti da mu se otvorila bez oklijevanja. Tada je otkrila daje bio shizofrenik. Briznula je u pla, a on se poeo smijati. "Dokazat u ti", rekao je, nasmijao joj se lijeno i uinio kako je rekao. Te ju je noi odveo u umu i pokazao joj neka od svojih oruja, te ju upoznao sa svojim partnerom McElroyem koji je potvrdio sve to je Byron govorio. McElroyju je sasvim uvjerio u Byronove rijei kada je stavio neto to su nazivali "karike"- njih etiri, jednu na svako zapee i gleanj, i... nestao. Sasvim. Tono pred njezinim oima. Byron ju je poljubio u elo, a zatim zagrlio. "Trebam pomo", rekao je. "Ako uspijemo zaustaviti tog ubojicu, pokazat u ti kako da se vrati u dan prije onoga kada ti je ki umrla." "Ne elim to ponovo proivjeti", rekla je, s izrazom boli u oima. "Ne, ne. Vratit e se s ovim znanjem koje sada ima, o svemu to se dogodilo. Putovanje kroz vrijeme ne izbrie uspomene. Ako je moe uvjeriti da... ne znam, ide lijeniku i napravi neke preglede, moda joj moe spasiti ivot." "Moda?" Ruth je bila tjeskobna. Moda? Moglo bi se dogoditi da ponovo mora proivjeti Re- beccinu smrt? Ne bi to mogla podnijeti. "Postoje neke stvari koje se ne mogu promijeniti", objasnio je blago. "Rebecca te moda ne bi posluala. Ili ne bi bilo vremena za preglede. Zapravo bih ti sugerirao da se vrati barem mjesec dana prije njezine smrti." "Ali zar ja neu ve biti tamo?" "Ne, naravno da nee. Putuje li kilometar niz ovu cestu, a zatim se okrene i vrati na ovo mjesto, nee sresti sebe. Vrati li se prije njezine

smrti, znat e sve to se dogodilo u godinama otkako je umrla, ali fiziki e postojati samo jedna ti." Napast je bila draesno udovite, a nada je bila njean cvijet, skoro uplaen podii svoju glavu. Vidjeti Rebeccu opet, imati svoju ker ivu i zdravu... "to ako me ona poslua? Hoe li se vratiti u ovo vrijeme sa mnom?" "Mogla bi, ali zato bi to eljela? Kada promijeni neto poput toga, stvarnost se sama preustroji. To je jedini nain na koji to mogu objasniti. Stvorit e drukiju stvarnost u kojoj tvoja ki ivi, udaje se, podie obitelj. I ti e biti tamo s njom." I evo ga, trn koji joj je zaderao srce. "Ali to je s tobom?" zavapila je. Osmijeh koji joj je uputio bio je i njean i tuan. "Ja neu biti tamo." Dakle, to je bio izbor koji joj je ponudio: mogla se vratiti kroz vrijeme i spasiti Rebeccu, ali cijena koju bi morala platiti bio je gubitak njega. On nije mogao ostati u ovome vremenu, nije ju mogao ekati. Imao je posao koji je trebao obaviti, a nakon njega vratiti e se u svoje vrijeme. Ako se ne vrati kako bi spasila Rebeccu, mogla bi otii u budunost s njim. No, to ju nije pitao, nije joj rekao da mora odluiti izmeu njega i keri. Ali pitanje je bilo u njegovim oima, znanje da je nikada vie nee vidjeti ako joj da ono to je najvie eljela. Ipak, za sada e ga voljeti itavom svojom duom. uvat e svaki trenutak koji je provela s njime, upamtit e svaku pojedinost: kako je govorio, kako se kretao, miris njegove koe, rupicu koja bi se pojavila na jednoj strani njegova obraza kada bi se smijao. Voljet e ga itavim srcem u ovom kratkom vremenu koje imaju. Platit e svaku cijenu da ponovo dobije Rebeccu. Byron je donio policijski radio i sluali su policijsko avrljanje. Ruth nije znala ifre, ali Byron jest. Rekao je da se oito dogodilo ubojstvo u nekoj kui. Ila joj je na ivce neprekidna buka, pa je pokuala poboljati zvuk. "Mora li to sluati?" pitala je pokuavajui ne zvuati nervozno. "Aktivnost policije prua mi informacije", pojasnio je, premda je malo stiao zvuk. "Ne mogu jednostavno pretpostaviti da je Tina ena koju traimo. Nikita bi jo mogla biti tamo negdje, a ovime barem dobivam sliku o onome to se dogaa."

"Znam. Oprosti. Samo sam na rubu strpljenja", protrljala si je oi i uzdahnula. "Da nazovem opet? Ponekad se ljudi jave na telefon samo zato jer ih nervira." On je kimnuo, a Ruth je nazvala opet. Telefon je opet zvonio etiri puta, i opet se javila telefonska tajnica. Ovaj put nije ostavila poruku, nego je samo spustila slualicu. "I dalje se ne javlja." "Kada se smrai", rekao je, "otii emo tamo." Pogledao je van kroz prozor. Premda je sunce zalazilo, vani se jo vidjelo. Zvat e neprestano sat vremena pa e toj Tini dovoljno dosaditi da se javi na prokleti telefon. Ruth Lacey je imala mentalnih problema, pomislila je Nikita kada je telefon opet poeo zvoniti, to je bio barem etrdeseti put. Ponovo je provjerila broj pozivatelja; da, isti broj. Ruth nije ostavila poruku nakon prvog poziva, ali nije ni morala. Nikita se istuirala i bacila svoju prljavu odjeu u perilicu. Neto Knoxove odjee bilo je u koari pokraj perilice, pa je ubacila i nju. Sluila se njegovom perilicom, njegovom vodom, njegovim deterdentom, pa je stavljanje njegove odjee u perilicu bilo najmanje to je mogla uiniti. Telefon je zvonio kada je ulazila pod tu i zvonio je kada je izlazila. Zvonio je kada je perilica zavrila s pranjem i kada je premjestila rublje u suilicu. Zvonio je dok je gledala u kuhinji elei pronai to za jelo. Uistinu se eljela javiti i rei toj eni da bi si neim drugim mogla ispuniti vrijeme, ali Knox je rekao da se ne javlja ne telefon, pa se nije javljala. "Prokletstvo!" napokon je povikala i poela pregledavati telefon da vidi postoji li nain da prekine tu vraju buku. Pronala je sitan prekida s natpisom 'bez zvuka'. Pomaknula gaje noktom i zvonjava je prestala - na tome telefonu, no onaj u njegovoj spavaoj sobi nastavio je jeati. Odjurila je u spavau sobu i uinila isto. Tiina koja je zavladala u kui bila je udesna. Ako je luakinja eljela ostaviti poruku, mogla je, i Nikita bi to ula, ali barem vie nije morala sluati zvonjavu. Njezin mobilni telefon, na alost, niti jednom nije zazvonio. Sada mirnija, pretraila je Knoxov hladnjak i otkrila da u njemu i nema ba puno hrane. Ujutro je rekao da nije imao mnogo hrane i nije lagao. Pogledala je u ormari iz kojeg je izvadio limenku juhe i pronala jo

limenki. Barem nee pregladnjeti, mislila je, birajui goveu juhu s povrem, to god to bilo. Moda povre s aromom govedine. Pogledala je kroz kuhinjski prozor. Sada je bio sumrak; Kno- xa nije bilo skoro etiri sata. Moda ne doe kui jo etiri sata. Budui da nije imala to raditi, smjestila se na kau u dnevnoj sobi i pratila televizijski program. Kada si je dopustila da se opusti, nije joj trebalo dugo da uplovi u san. Naglo se probudila zbog kucanja na ulaznim vratima. Zastori su bili navueni, a Knoxova su vrata bila od punog drveta, tako da nije mogla vidjeti tko je to bio. Televizor je bio ukljuen, ali nije mijenjala glasnou jer bi to bio jasan znak da je netko u kui. Knox je rekao da je esto ostavljao upaljena svjetla kad bi nou izlazio, tako da se nije brinula zbog toga, ali televizori nisu sami mijenjali glasnou. Opet se zaulo kucanje, ovaj put upornije. "Tina!" dopirao je do nje glas Ruth Lacey. "Znam da si tu. elim razgovarati s tobom." 23

HMM, POMISLILA JE NIKITA. OTVORITI ILI NE OTVORITI? Morala bi biti idiot da otvori vrata eni koja je oito imala mentalnih i emocionalnih problema zato to se ovjek za kojeg je njezina mrtva ki bila zaruena prije sedam godina napokon viao s nekom drugom. Istina, Knox se nije viao s njome, ali Ruth Lacey je to mislila i oito je zbog toga postala neurotina. Shvatila je da ena uporno lupa na vrata kao to je uporno i nazivala telefonom, pa je Nikita bila prisiljena na akciju eli li se spasiti. Ustala je s kaua i sagnula se da joj sjena ne pada na zastore. U najboljem sluaju, gospoa Lacey je bila uznemirena, a u najgorem nasilna, to je navelo Nikitu da pomisli, kolikogod to bilo neobino, kako je osoba koja ju je pokuala ubiti upravo gospoa Lacey. Ne, definitivno nee otvarati ulazna vrata.

Umjesto toga spustila se na ruke i koljena, zgrabila svoj mobilni telefon sa stola ispred kaua i otpuzala u svoju zamraenu spavau sobu. Ako bi tko i pucao kroz prozor, bit e ispod putanje metka. Trebala joj je laserska olovka koja je bila u torbici na krevetu pa ju je, ne elei se podizati, zakvaila i povukla k sebi. Brzo ju je pospremila u dep. A trebalo joj je i automatsko oruje koje je stajalo na stolu pokraj kreveta. Kako je tono iza stola bio prozor koji je gledao na prednji trijem, oprezno je otpu/ala prema stolu i uzela oruje. Pogledala je uokolo; kroz otvorena vrata sobe nije ulazilo mnogo svjetla jer je jedina svjetlost u kui dolazila od svjetiljke u dnevnoj sobi i televizora. Pomakne li zastor na stranu, mogla bi se otkriti. Zatvorila je oi kako bi se lake privikla na mrak te je napamet otpuzala iz sobe. Kad je otvorila oi, jo nije mogla nita vidjeti, ali nakon nekoliko trenutaka mogla je razaznati bljee pravokutnike prozora i tanku zraku svjetlosti s ulice, koja je ulazila kroz uzak procijep u zastorima. Na trijemu su se uli koraci i iznenada je ta zraka svjetlosti ieznula. Nikita se ukipila od straha. Budui da je spavaa soba bila u potpunom mraku i daje vani bila ulina svjetiljka, mogla je raspoz- nati slab obris nekoga tko je stajao na trijemu ispred prozora s licem priljubljenim uza staklo dok je taj netko pokuavao gledati unutra. Znala je da nije bila vidljiva, jer je spavaa soba bila tamnija od trijema. Ljudsko se oko ne moe dobro prilagoditi kada gleda sa svjetla u mrak. Tako dugo dok se ne pomakne, nitko je nee moi vidjeti. Premda je to znala, srce joj je ubrzano kucalo. Bila je obuavana za akciju, ali u isto je vrijeme bilo vano izabrati najbolji nain djelovanja. Nemoj samo djelovati, rekao joj je jedan od instruktora, djeluj pametno. Sad je bistra akcija bila izbjegavanje akcije. Ne bi bilo dobro da se suoi s Ruth Lacey. Situacija se odjednom promijenila od iste neugodnosti u situaciju koja je imala potencijal za nasilje. Tonije, mislila je, potencijal za nasilje bio je tamo od poetka, ali ona je to tek sada poinjala shvaati. Sjena se odmaknula od prozora i ula je kako se koraci povlae, a zatim silaze niz prednje stube. ula je enski glas, ali nije mogla razumjeti rijei. S kime lije razgovarala? Nikita je puzala prema prozoru, pazei da ne udari u to ili da joj koljena ne udaraju po podu. Doavi do prozora, nije dotaknula zastore, zato to bi bilo kakvo kretanje moglo otkriti njezinu nazonost. Umjesto toga provirila

je kroz istu sitnu pukotinu kao maloprije neeljeni gost i polako podizala glavu. Automobil je bio parkiran na ploniku i gospoa Lacey je razgovarala s nekim unutra. Zbog tankog procjepa Nikita nije mogla vidjeti nita osim desne strane lea gospoe Lacey i njezine desne ruke. ena je gestikulirala pokazujui prema kui. Zatim, oito odluivi da nema smisla lupati na Knoxova vrata, ula u automobil koji je polako odmicao. Nikita je promijenila poloaj kako bi bolje pogledala onoga tko je bio s gospoom Lacey, ali vidno joj je polje i dalje bilo ogranieno. Ostala je gdje je bila i dalje uala na podu te promatrala ulicu da gospoa Lacey ne bi jo jednom prola ulicom, moda s nadom da bi Nikita upalila drugo svjetlo i tako otkrila da je u kui. Nikita ne bi mogla prisegnuti da automobil nije stao dalje u ulici i da osobe u njemu nisu ekale da se otkrije nekim znakom. Spustila se prema podu i otklopila poklopac svoga mobilnog telefona; mali ekran i brojevi odmah su se osvijetlili pa ga je zatitila svojom rukom dok je birala Knoxov telefonski broj. "Da, Davi", rekao je nakon to je dvaput zazvonilo. Prepoznao bi njezin broj, ali nain na koji je odgovorio, govorio joj je da nije bio sam i daje vjerojatno jo bio na mjestu zloina. Glas joj je bio tih, jedva glasniji od aptanja. "Samo da zna to se dogodilo; ne mora nita napraviti. Ru- th Lacey neprestano je nazivala ovog poslijepodneva. Nisam brojila pozive, ali mislim da ih je bilo izmeu etrdeset i pedeset. Zatim je dola ovdje i lupala na vrata, dozivajui me imenom - Tina - i govorei da zna da sam ovdje." "To ne zvui dobro", odgovorio je. "Mislim da ima emocionalnih problema. Nisam odgovorila ni na zvonjavu telefona ni na vrata." "Dobro. Nemoj." "Koliko e se jo zadrati tamo?" "Vjerojatno jo nekoliko sati." "Ima problema?" "Ne jo." "Onda se vidimo za nekoliko sati." Zatvorila je poklopac telefona i tako prekinula poziv, a zatim je ustala na koljena i jo jednom provirila kroz prozor.

Na ploniku je i dalje bio parkiran automobil. Nikitino je srce zabubnjalo i prisilila se ostati na mjestu. Podsjetila se daje ona mogla vidjeti njih, ali da oni nisu mogli vidjeti nju. Samo mora ostati tiho. Okrenuli su se, pa je vozaeva strana bila blie kue. Vidjela je samo sjene dvoje ljudi u automobilu, i mislila je da bi voza mogao biti mukarac. Gospodin Lacey, moda? Pitala se to su mislili postii. Rei joj da napusti grad i ostavi Knoxa na miru, moda? Ili je moda gospoa Lacey dosad ve izgubila razum pa bi je jednostavno napala. Nikita bi se tada morala braniti i uope nije sumnjala tko bi bio pobjednik u bilo kojoj vrsti fizike konfrontacije s drugom enom. Ljubomorni su ljudi stalno inili budalaste stvari; u dvjesto godina izmeu njezina vremena i ovoga to se nije puno promijenilo. Ali gospoa Lacey nije bila ljubomorna u doslovnom smislu; zapravo je eljela da sve ostane isto, da Knox i dalje bude zaljubljen u njezinu mrtvu ker jer bi tako mogla zadrati barem dio onoga to je imala prije. Nikita se pitala to bi uinili da se Knox pojavi. Ona je znala da nee, ali ne i oni. Jesu li smislili to bi rekli ili su jednostavno djelovali bez ikakva plana? Razum e na kraju prevladati i otii e kui. Barem se tako ona nadala. "Ovdje nije bilo drugog auta", rekao je Byron. "On je doao kui ovog poslijepodneva, pustio ju je van i opet otiao. Ona je otkljuala vrata i ula u kuu." "Mislim da nije tamo", sumnjiavo je promrmljala Ruth. "Sluala sam, ali nije bilo nikakvog zvuka osim televizijskog. Nitko se nije kretao. I samo je jedno svjetlo bilo upaljeno. I u kuhinji bi trebalo gorjeti svjetlo daje netko u kui." "Zato?" pitao je tonom ne odajui nita osim radoznalosti. "Zato to ljudi koji gledaju televizijski program idu u kuhinju za vrijeme reklama popiti ili pojesti togod. Zato ostavljaju upaljeno svjetlo, obino ono iznad sudopera ili moda iznad tednjaka. Neko maleno, dovoljno da mogu vidjeti. Ljudi to rade." "Ali kako je mogla otii? Bez automobila?" "Pretpostavljam daje mogla nazvati nekoga daju pokupi. Ti si doao kod mene, a ja sam je nazivala barem dva sata, moda i due. Imala je dosta vremena za to. A mogla je i nazvati taksi."

"Uistinu je trebam bolje pogledati", rekao je Byron sa aljenjem i bubnjao prstima po upravljau dok je zurio u kuu. Promatrao je pomnjivo i nije vidio ak ni trzaj zastora. Sve i da je ova Tina uistinu bila Nikita Stover, ona ne bi imala razloga sumnjati u Ruth i ljudska bi je radoznalost natjerala da barem proviri van. Dakle, moda je Ruth imala pravo i nitko nije bio u kui. Byron nije volio da mu bilo to klizne kroz prste. Nije volio labave krajeve. I posebno nije volio da visokokvalificirani agent, kao to je Nikita Stover, bude tamo negdje, a da on ne zna za to. Njegove vjetine bile su jednake njezinima, ali on je provodio dvije istrage, dok je ona provodila jednu. Morao je pronai tu prokletu vremensku kapsulu ili locirati onoga tko je stavio presudnu informaciju u nju. Ona je, s druge strane, morala pronai samo njega. Daje McElroy obavio svoj posao kako treba, Nikita ne bi znala daje netko neodobreno preao, a to je bio on. I da gaje vidjela, vjerojatno bi samo pomislila da joj je poslano pojaanje. Nikada joj ne bi palo na pamet sumnjati u kolegu agenta. Moda povezivanje s Ruth nije bilo najbolje rjeenje, ali on to tada nije mogao znati. inilo se razumnim iskoristiti je; ona je bila ena i zbog toga je bila manja prijetnja drugoj eni. Takoer je bilo mogue da je mnotvo telefonskih poziva, umjesto da je povealo njezinu frustraciju, prikazalo Ruth kao osobu s malo manje zdravog razuma. Dakle, ili nitko nije bio u kui Knoxa Davisa ili je stanar bio oprezniji nego to bi on razumno mogao oekivati. Sljedei e put nadgledati tajno. Ljudi su bili nemarniji kada nisu znali da ih netko promatra. 24

NAKON TO JE AUTOMOBIL PONOVO OTIAO, NIKITA JE JO POLA SATA EKALA u mraku, pazei da se ne vrati. Nije mogla biti sigurna da se nisu parkirali

dalje niz ulicu i promatrali kuu, ali barem vie nisu bili parkirani ispred ove kue. Nakon pola sata tiho je prolazila kuom ne palei dodatna svjetla. Ve je provjerila jesu li svi prozori zakljuani, ali sada je provjeravala jesu li svi zastori bili dobro navueni da nitko ne moe vidjeti u kuu. Sve ju je ovo dovodilo do granica izdrljivosti. Prvo telefon koji je neprekidno zvonio, a potom i osjeaj da ju je netko lovio, i to na jedinome mjestu na kojemu je trebala biti sigurna. Zbog ove je veeri sve vie cijenila tube zbog uznemiravanja; federalni agenti nisu ih morali rjeavati, ali ponekad bi uznemiravanje zavrilo krenjem federalnog zakona, primjerice otmicom. Nakon samo jedne veeri Nikita je bila spremna poiniti nasilje. Nije mogla zamisliti ljude koji su se stalno morali boriti protiv uznemiravanja. Nakon to je cijeli sat proao bez incidenta, oprezno se pomaknula prema dnevnoj sobi, gdje je televizor i dalje brujao. Moda je bila previe oprezna, ali jo je bila sputena da ne bi bacila sjene na zastore. Takoer je drala torbicu i oruje pri ruci, a i mobilnije telefon ubacila u dep. Zatim se ispruila na kauu i pokuala gledali televizijski program. Pokuala se opustiti, ali svaki put kada bi proao neki automobil, napela bi se i izgubila nit onoga to je gledala. Oslukivala je elei se uvjeriti da automobil nije stao ispred kue. Nakon vie od jednog sata, jedan je automobil usporio i skrenuo na prilaz kue. ekala je. Znala je da bi to trebao biti Knox koji se vraa kui, ali ipak nita nije eljela pretpostaviti. Tek kada se automobil zaustavio iza kue, otila je prema kuhinji i provirila da se uvjeri da je to uistinu Knoxov automobil. Zatim je otkljuala vrata. Dignula je prst i stavila ga na usta kada je uao u tamnu kuhinju. On nije bez veze bio murjak; kimnuo je, i naglo postao oprezan. Zatvorio je i zakljuao vrata iza sebe, a zatim proaptao: "Zato je u kuhinji mrak?" "Zato to svjetlo nije bilo upaljeno kada je dola ovamo. Da sam upalila bilo koja dodatna svjetla, to bi bio jasan znak da sam u kui. Ali sada kad si doma, moe upaliti to eli. Usput, tvoji kljuevi su na stolu." Priao je sudoperu i upalio fluorescentno svjetlo. Prozor iznad sudopera samo su djelomino pokrivali zastori.

"Reci mi tono to se dogodilo!" rekao je tihim glasom dok je iao prema hladnjaku i izvadio bezalkoholno pie. "Ne, ti prvo. Ubojstvo je vanije od uznemiravanja." Otili su u dnevnu sobu i sjeli na kau kako bi mogli govoriti ne bojei se da bi ih itko mogao uti. "Dosad je sve dobro prolo", odgovorio je umorno i naslonio glavu na kau. "Mrtvozornik je vrlo zainteresiran za ranu, zato to nikada nije vidio nita slino. Tijelo je poslano na obdukciju. Prava e opasnost poeti sutra kada se ovo prouje, jer e ljudi nazivati i govoriti da su vidjeli takav i takav automobil kod Jesseja, toga i toga dana, u to i to vrijeme. Mislim da smo mi isti, jer je Jesse bio mrtav barem nekoliko dana. Mogao bi ak biti mrtav od ponedjeljka, pa sam onda ja vjerojatno posljednja osoba koja ga je vidjela ivog. Trait emo vozila koja su bila viena tamo tjedan ranije." Ona je kimnula. Trebala se toga prije sjetiti; oboje su se trebali toga prije sjetiti. ak i daje Knoxov automobil bio vien kod Jessejeve kue prethodnog dana, zbog vremena smrti to bi bilo besmisleno. "Reci mi o Ruth!" rekao je, okreui glavu prema njoj. Oi su mu bile umorne, kapci teki. "Zna za pozive i njezin dolazak ovdje. Kucala je, lupala na vrata barem pet minuta, govorei da zna da je Tina ovdje. Zatim je pokuala pogledati kroz prozore. Otila je i tada sam te nazvala." "To je sve?" "Ne. Netko je bio s njome - mislim daje bio mukarac. Nisam ga dobro vidjela da ga mogu opisati, ali definitivno je razgovarala s nekim u autu, a s obzirom na visinu sigurna sam da se radi o mukarcu. Vratili su se, parkirali na ploniku i neko vrijeme gledali u kuu, a zatim otili", provjerila je vrijeme. "To je bilo prije otprilike sat i pol. Otada je sve mirno." "Boe!" rekao je, zatvarajui oi. "Nikada nisam ni pomislio da bi Ruth mogla iznuti kada bih bio u ozbiljnoj vezi s nekom drugom enom. Nakon to je Rebecca umrla, rekla mi je da nastavim ivjeti svoj ivot. Sutra u razgovarati s njome i rei da mi se jedan od susjeda alio zbog buke." "Tvoji bi susjedi prepoznali Ruth?" Razmislio je o tome. "Ne. Dobra primjedba. Sigurno sam umorniji nego sam mislio." "Jer nikada ne grijei, ha?" pitala je provokativno.

"Napravio sam neka krvava sranja, uglavnom jer nisam drao usta zatvorena kada sam trebao", odgovorio je s blagim osmijehom. Ona je trepnula. "to tono znai 'krvava'? Razumijem doslovno znaenje, ali ovako...", slegnula je ramenima, podiui obrve u iekivanju njegova odgovora. "Pakao, ne znam. Reeno u kontekstu, a mislio sam na lou pogreku. Ako bi netko imao uistinu groznu modricu na oku - usput, hvala ti to me nisi udarila u oko - rekao bih da ima krvavu modricu. Ako je netko krvava kuharica, to znai da jako dobro kuha. To je opi superlativ." "Primijetila sam da pria o mukarcu kada spominje modricu na oku i o eni kada spominje kuhanje." "Pa me tui za spolnu diskriminaciju", tepao je ugodno, tonui jo dublje na kau. Izgledao je kao da e zaspati. "Jesi li to jeo?" pitala je prije nego su mu se oi sasvim zatvorile. "Aha, jedan od zamjenika je otiao u grad i donio vreu hamburgera." Podignuo je kapke. "Prokletstvo, zaboravio sam da u kui nemam ba hrane. Jesi li nala to za jelo?" "Juhu. Dobro mije. Ali mi se sve drugo ne svia. Moram biti u mogunosti djelovati neovisno o tebi. I ne mogu ostati ovdje, s Ruth Lacey koja luduje i promatra kuu jer se ne moe nositi s milju da si zapoeo drugu vezu." "A kamo bi drugdje mogla ii?" "Spomenuo si 'krevet s dorukom'. Pretpostavljam da ta mjesta imaju krevet i posluuju doruak." "Upravo tako, ali ne svia mi se ta ideja", zijevnuo je i ustao. "Idem se istuirati. Razgovarat emo o tome kada mi glava bude bistra." Gledala je kako odlazi, a pogled joj se automatski spustio prema njegovoj stranjici. Njam, kako bi lik na televiziji rekao. Bila je to prava rije. Nekako se vie nije ljutila na njega, premda se nita nije promijenilo, samo su se bol i ljutnja rasplinule. Iskreno, njegovo ju je pitanje duboko povrijedilo. Opet se ispruila, poloivi glavu na ruku. Oboje su bili umorni; vjerojatno e noas mirno spavati, osim ako Ruth ne doe u drugi posjet. Zatvorila je oi i ve u sljedeem trenutku Knox ju je podigao u naruje.

"Budna sam...", rekla je, instinktivno se drei za njega. Prsti su joj se zabili u toplo, vlano meso i tvrde miie. "To je dobro. Voditi ljubav je uvijek bolje kada su obje strane budne." Srce joj je divlje udaralo u prsima, a misli su joj se rasprile. "Ali... to... ja nisam..." "...", rekao je i senzualno ju poljubio. Mirisao je na sapun i vodu, mukarca i toplinu. Usne su mu bile njene i pune uvjeravanja i iznenada je pomislila, da! Postojali su razlozi zato ne bi trebala biti intimna s njim, ali nije marila za njih. eljela gaje, eljela je da se to vitko tijelo nadvije nad nju, eljela ga je izmeu svojih nogu i u unutranjosti svoga tijela. Izmaknula je glavu, a on je predloio: "Bez razgovora." "Htjela sam rei 'da'." "Oh...", zastao je. "To je onda u redu." I nasmijao se prije nego ju je opet poljubio i odnio u svoju spavau sobu. Prilijepila se uz njega kada se sagnuo da je spusti na krevet i uzvratila mu poljubac, zbog ega je on izgubio ravnoteu i sruio se na nju. Oboje su se smijali kao djeca dok su se kotrljali na krevetu u mraku. Trljala mu je miiava lea i licem prelazila preko dlakavih prsa. Njeno ga je je utipnula za bradavice, a zatim prela na ozbiljne stvari. Otkopala mu je traperice i otkrila da je gol. Tvrda, miiava stranjica bila je hladna kada ju je uhvatila, ali se brzo zagrijavala u njezinim akama. Smijao se pokuavajui je skinuti. Muio se jer ona nije eljela osloboditi njegovu stranjicu. Konano se uspio istrgnuti, no ona je u tome trenutku stavila ruke u otvorenu prednju stranu njegovih traperica. Njegov se penis zabio u njezine ruke; bio je zauujue tvrd i on je neartikulirano uzdahnuo kada gaje dotaknula. Gladno je ovila ruku oko njega, naslaujui se njegovoj debljini i polako ga gladila gore-dolje, dok je drugom rukom posegnula prema njegovim testisima. "Isuse, Boe, skini tu odjeu!" stenjao je, povlaei se na krevetu. "Ti me skini!" lascivno je uzvratila, koncentrirajui se na ono to je radila. "Ne mogu. Dri me za jaja. Doslovno!" prostenjao je kada je opet pomaknula ruku. "Nemoj da svrim, ne jo, molim te!"

"Ne brini se o tome...", aptala je kada gaje konano pustila kako bi skinula svoju odjeu i bacila je na stranu. On joj je pomagao, a ruke su im se sudarale jer su smetali jedno drugome, no nekako su uspjeli osloboditi je odjee i on je bacio svoje traperice, pa su goli pali na krevet. Brzo poput make gurnula gaje na lea i opkoraila ga. Ispustio je dubok uzdah zadovoljstva kada se naslonila na njegov penis i prekrila ga vlanom toplinom svoga meunoja. On je podigao bokove, namjeravajui ui u nju, ali ona se odmaknula. "Ne tako brzo! Volim te osjeati ovako." Ponovo je klizila naprijed-nazad na njemu. "Osjeaj e biti bolji unutra!" odgovorio je brzo, zarivi prste u njezine bokove. "Doi emo i do toga!" instinktivno je prela. "Ne voli se igrati?" Bilo je zabavno peckati ga, pomislila je. I bilo joj je dobro, tako dobro daje znala da bi se mogla trljanjem dovesti do orgazma. On je opet ispustio dubok uzdah. "Jebati prvo, igrati se kasnije!" On je iskoristio njezin smijeh i okrenuo se. Omotao je ruke oko nje pa su se nekoliko puta preokrenuli, otkotrljavi, no na kraju je zavrio iznad nje i vrh njegova penisa bio je na ulazu u njezinu vlanu intimu. Smijeha je nestalo i on je stajao iznad nje, u mraku, eljno ekajui i iekujui. Dah joj je zastao i obuzela ju je toplina, dok joj se cijelo tijelo usredotoilo na njegov ulazak u njezine intimne dvore. Zatim je doao, polagan i vru, gurajui se duboko u nju dok joj je tijelo pulsiralo u nestrpljenju da ga eljno primi i zadri to dulje. Izvukao se gotovo u potpunosti van, a zatim je opet prodro naprijed. Izdignula je lea i stenjala, uivajui u tom osjeaju monog ispunjenja. "Da... Tako...To..." Nastavio je i ve se sljedeeg trenutka savijala na rubu vrhunca. Iznenada je zastao i oduevljeno zadahtao. "Ne mogu!" rekao je zadihano. "Preblizu sam. Ti e morati." Izvukao se i okrenuo na lea, a Nikita se nestrpljivo i brzo nala iznad njega. Ovaj put nije bilo igranja; eljela ga je opet u sebi. Tonula je duboko na njemu dok su joj njegove ruke milovale napete grudi, i uhvatila je njegov ritam, polagano se kreui gore-dolje, stiui i oputajui se, pa se opet strastveno stiui oko njega.

Njezin je vrhunac bujao, bio je vrlo blizu. Oajniki ga je eljela, ali je, perverzno, eljela i da ovo potraje to dulje. Svaki je pokret postajao izluujui' spor, a osjeaj tako intenzivan da ga skoro od uitka nije mogla podnijeti. Svaki put kada bi potonula dolje i kada bi se on ugnijezdio duboko u njoj, zadrhtala bi. "Bre!" stenjao je, grabei ju za stranjicu dok se gurao izmeu njezinih nogu kako bi je to bolje osjetio. Njegova ju je akcija poslala jo dublje, u podruje nelagode. Uzviknula je i savila se dolje prema njemu dok ju je vrhunac preplavljivao, niz nedoivljenih orgazmikih valova preplavili su joj svaki atom tijela, istodobno, dok su joj se lea izvijala i neartikulirani krikovi izlazili iz grla. Podigao je bokove, povukao je na sebe, jako, jednom, dvaput, i poeo se griti ispod nje. Drhtavi, sruila se na njega, a on je jo drao njezine bokove uza se, gunajui dok je pulsirao u njoj. Polako se umirio, a snano mu je tijelo podrhtavalo, kao i njezino. Njegova su se prsa podizala dok je teko disao, i ona je pokuala kliznuti da bi imao vie zraka, ali stegnuo ju je rukama. "Ostani!" rekao je hrapavim tonom. "Ovako." Emocije su je neoekivano zatrpale, ostavljajui je na rubu suza. Borila se protiv poriva da zaplae pa je zabila lice u njegov vrat i stisnula se uz njega. Zbunjena, pitala se zato je eljela plakati. Ovo je bilo... udesno. Tijela su im bila na istoj seksualnoj valnoj duljini, bez ijednog krivog pokreta koji bi mogao pokvariti erotsko iskustvo. Moda je upravo zbog savrenstva iskustva bila plaljiva. Disanje im se postupno usporilo. Pospano se ugnijezdila uz njega. Trebala je ustati, pomislila je; trebala se obrisati i popraviti nered koji su napravili na krevetu. Ali bila je tako zadovoljna tu gdje je bila, a i kasnije e moi promijeniti posteljinu... "Hej, probudi se!" promrmljao joj je u kosu. Gladio joj je leda, stranjicu i pomislila je daje trebao prekinuti s tim blagim dodirima ako ju je uistinu elio probuditi. "Ovaj, ovo nije pravo vrijeme, ali uzima li kontraeepctivna sredstva?" Lagano se nasmijala. "eli rei da si zaboravio na to?" "Sasvim!" alosno je rekao. "Jesi li?" "Da, imam jo etiri mjeseca od svoje godinje koliine."

Osjeala je kako njegov interes raste. "Godinje koliine? Uzima ju samo jednom godinje?" "Upravo tako." "Ali, zbog toga bije mogla lako zaboraviti?" "Primim automatsku obavijest. Svatko tko se prijavi za godinju kontrolu dobije obavijest mjesec dana prije isteka prole koliine, zatim opet dva tjedna kasnije, i na kraju dan prije isteka. Ovisi o tebi hoe li posluati, a ako netko odlui prestati uzimati kontraceptivna sredstva, treba obavijestiti sistem tako da on ne troi vrijeme beskorisnim obavijestima." "Je li samo za ene ili i za mukarce?" "ene. Muki se sistem razlikuje. Najdulja uinkovita doza kontracepcije usavrena za mukarce do sada traje otprilike jedan mjesec. I daleko se manje mukaraca prijavi za kontracepciju; ali kako god drutveni znanstvenici to tumaili, injenica je da mukarci nisu ostajali trudni, tako daje kontracepcija bila daleko vanija enama. Nije se inilo pravednim, no bilo je tako." Osjeajui da bi je mogao tota pitati, stavila mu je prst preko usta prije nego bi mogao poeti. "Tako sam pospana...", apnula je. "Razgovarat emo sutra. elim se istuirati i spavati." "Moemo", odgovorio je i napokon ju pustio da se makne s njega. "To je bacanje vremena, ali nema veze; barem imam dosta tople vode." 25

KNOX JU JE PROBUDIO JO DVA PUTA TIJEKOM NOI DA BI VODILI LJUBAV. Nakon treeg puta, kada je poela izranjati iz isto fizikog zadovoljstva, savjest joj se probudila. Nije bilo poteno iskoritavati njegovo neznanje. Postojale su stvari o njoj koje je trebao znati kao i svatko drugi s kime bi se zbliila, bilo u prijateljstvu ili ljubavi. Ako bi nakon toga on odustao od bilo kakvog intimnijeg odnosa, bilo je bolje da mu to kae sada, na poetku, kada nije bilo puno emocija. Tee je kasnije pa nije dobro ekati.

Nakon to su se istuirali, ponovo su se vratili u krevet. Smjestio se na svoj jastuk i povukao je kraj sebe, glava joj je bila na njegovu ramenu, a njegova lijeva ruka oko nje. Sluala je jake, mirne udarce njegova srca i u sebi izmolila tihu molitvu da ovo ne bude posljednji put to e uti kucanje njegova srca dok lei pokraj njega. "Moram ti neto rei!" rekla je prije nego to izgubi odlunost. "To nikad nije dobro...", komentirao je nakon trenutka utnje. "to?" "Zapoeti razgovor tim rijeima. Ono to slijedi nikada nije neto to elim uti. Hoe li ovaj put biti drukije?" "Vjerojatno ne...", proaptala je, a od strave joj se grlo stisnulo. "Ako si udana, Nikita, kunem se da...", poeo je bijesnim tonom. "Ne, ne! Nisam lagala, nikada nisam bila udana." "to je onda? Nee me uvjeriti da si lezbijka." Staromodan izraz nakratko ju je zabavio, ali uistinu nakratko. "Niti to. Ja sam Kopija", rekla je to vrlo odluno. "Aha... to?" "Kopija", rekla je. Tijekom godina nauila je kako biti ravnoduna kada bi otkrivala svoje podrijetlo. "Ja se nisam rodila, ja sam... uzgojena. Kao povre." "Sranje. Bez zajebaneije? U nizu, kao mrkve? to je virilo van, glava ili stopala?" Slika je bila tako smijena da se uspravila u krevetu, pokazujui daje ljuta. "Ja sam ozbiljna! Ovo nije smijeno." "Ne smijem se!" uzviknuo je, poteui je dolje prema sebi, opet. "Postavio sam pitanje." "Ne moe...", stala je, jer je on oito mogao to pomisliti. Mozak mu mora imati udne vijuge da bi mogao smisliti slinost s mrkvama. "Rekla si 'povre.' to sam trebao zamisliti? Zrno graka u mahuni? Grm rajice?" "Bi li mogao zaepiti? Nisam prokleta mahuna graka! Ni rajica." Utipnuo ju je za stranjicu. "Abreskva? Lijepa si i sona."

Ogoreno je pojanjavala. "Bila sam uzgajana da bih pruila zamjenske organe svojoj... sestri. Ali ona zapravo nije bila moja sestra, zato to sam ja ona. Ja sam njezina kopija. Identine smo, samo to sam ja iva, a ona nije." Zavladala je duga, teka utnja i osjeala je kao da se gui u mraku. Posegnula je za svjetiljkom sa strane kreveta tako da bi mogla vidjeti njegovo lice, ali i tako da se ne bi osjeala kao da joj se zidovi primiu. Zaustavio ju je blagim pokretom ruke. "Ostavi svjetlo", rekao je blago. "Lezi kraj mene i priaj mi jo o tome. U tvoje su vrijeme ljudi klonirani i klonovi se ubijaju zbog unutarnjih organa? Bez uvrede, draga, ali to je prokleto divljaki." "Ne, to se ne dogaa." Osjetila je da joj glas treperi pa gaje htjela drati pod kontrolom. "Nego to? Kako si bila uzgajana da da organe? Mislim da nisi poput guterice, sposobna regenerirati pojedine dijelove tijela." "Molim te, prestani me usporeivati s povrem i guterima! Molim te!" "Breskva je voe." Osjetivi se bespomonom, uhvatila je nekoliko dlaka na njegovim prsima i jako ga povukla. "Jao!" viknuo je. "Hej! Pusti mi dlake na miru!" "Sljedei put, ii u na meunoje!" upozoravala je. "Hoe li sluati ili dobacivati ne ba bistre primjedbe?" "Nakon takve prijetnje, sluat u bilo to." Iznenaena, shvatila je da se smijei, i bilo joj je drago daju nije mogao vidjeti u mraku. Njezin osjeaj strave malo je popustio; moda on nee biti tako zgroen kao to bi bili ljudi u njezinu vremenu. Kada ju je ponovo povukao na krevet i ovio ruke oko nje, dopustila mu je to. "Kloniranje je ilegalno", rekla je. "Rezultati eksperimenata u kloniranju nikada nisu ispali dobri; inilo se da su klonovi bili genetski oslabljeni. Lako bi se razboljeli, uglavnom su umirali mladi, a ako bi odrasli i razmnoili se, skoro sva djeca bila su roena s tekim nedostacima. Tako je kloniranje bilo zabranjeno, ali milijarde i milijarde su se potroile na razvijanje tehnologije kojom bi se uzgojili zamjenski organi od stanica subjekta. Najvei je problem bio uzgojiti organe dovoljno brzo, zato to bi donor mogao biti u iznimno slabu zdravstvenu stanju i ne bi imao nekoliko mjeseci potrebnih

da se organ uzgoji. I tako je ovaj golemi eksperimentalni program bio na putu brzog uzgoja organa..." "Stani malo!" prekinuo ju je. "Bilo koji organ uzgojen od nekoga tko je bolestan imao bi istu genetsku slabost koju je imala i ta osoba, zar ne?" "Ako je problem bio genetski, da. Ali to ako si sklon sranoj bolesti i u svojim pedesetima razvije teko srano oteenje? Novo bi ti srce moglo dati jo pedeset godina ili due, mora uzeti u obzir i golem napredak u medicini. Ne bi li uzeo srce znajui daje sklono razvijanju iste bolesti, ali za pola stoljea?" "Uzeo bih ga. Ne moe potui te izglede." "Veina ljudi razmilja na isti nain. Program brzog uzgoja bio je na vrhuncu prije trideset i pet godina, kada su moji roditelji imali svoje prvo dijete, djevojicu Annoru Tzuriu. Bila je lijepa, zdrava, ali kada je imala dvije godine, pokupila je virus koji joj je teko otetio srce i bubrege pa je brzo trebala transplantate da bi mogla preivjeti. Moji su je roditelji odmah upisali u program brzog uzgoja, iz nje su uzete zdrave stanice za uzgoj organa, i onda su ekali." "I umjesto organa, dobili su tebe", ubacio se. "U biti, da, ali ne idi ispred mene. Unutar razvojnog programa postojale su razliite frakcije koje su se natjecale za financiranje..." "Neke se stvari nikada ne promjene." "Definitivno ne. Istraivai u jednoj frakciji vjerovali su da su usavrili proces kloniranja i eliminirali imbenik zbog kojeg je svaka kopija za redom bila slabija od one prije. Oni su bili izabrani za uzgoj organa. Umjesto toga, otprilike dvije godine, uzgajali su ljude. Bilo nas je malo vie od etiri tisue kada su bili otkriveni i kada je program prekinut." "Teko je sakrili etiri lisue ljudi." "etiri tisue beba. Mi smo rasli normalno; nismo skoili na zemlju kao odrasli. Bili smo oznaeni serijskim brojevima, koji su se sastojali od broja kreacije i naeg roendana, tako daje moj serijski broj 233727042177. On je trajno zabiljeen u koi iza mog lijevog uha. Ako se koa neovlateno dira, ili ako pokuam ukloniti broj kirurkim zahvatom, ili bilo kako drukije, signal se prenese sigurnosnoj agenciji koja nadzire kopije i odmah me uhvate." "Ali ti si FBI agent, ne kriminalac!" rekao je, ljutito objanjavajui u njezino ime.

"Ali sam takoer i Kopija. Pravni poloaj Kopija jo je neizvjestan. Dok ne bude odlueno drukije, zakon zabranjuje diskriminaciju. Dravne agencije osobito moraju biti ravnopravne u primjeni svoje politike zapoljavanja, ali ja sam bila prihvaena na Akademiju zbog svojih ocjena. Ali to je bilo kasnije. Vratimo se na poetak." "U redu, bila si potpuno formirana beba." "I otkriveno je to su uinili. Eksperimentalni je centar bio zatvoren; svi su eksperimenti bili odvedeni na federalno uvanje dok ne bude odreeno tko je bio kriv za to i tko su bili izvorni donori za etiri tisue beba. Serijski brojevi usporeeni su s podacima i ljudi su bili kontaktiram." Ruke su mu se jae stegnule oko nje. "To bi bio poten ok. Misli da spaava svoj ivot ili ivot svoga djeteta, a umjesto toga tu je cijelo novo ljudsko bie. to su uinili? Tvoji roditelji, naroito, ali i svi ostali?" "Neki su bili tako uasnuti da se nisu mogli nositi s time i bebe su bile usvojene ili su ostale na federalnom uvanju, kao tienici naroda. Neki su uzeli svoje bebe. Moji su roditelji to uinili. Je li me ili nije majka rodila, imala sam njihov genetski kod, identian Annorinom kada je bila tako mlada. Ali injenica da su Kopije bile potpuna bia, znaila je da su ljudi koji su trebali biti spaeni umrli, zato to od vremena kada je eksperiment bio otkriven, nije vie bilo dovoljno vremena za uzgoj zamjenskih organa." "Boe!" To je bilo sve to je rekao, no puno je toga bilo skriveno u toj jedinoj rijei. "Dali su mi isto srednje ime, Tzuria, u ast Annori. Ona je umrla tri mjeseca nakon to su me roditelji donijeli doma. Ne sjeam je se, i jo dugo kada bih gledala njezine holograme, mislila bih da sam to ja." "Ne mogu zamisliti kako su se tvoji roditelji morali osjeati", rekao je zamiljeno. "Pokopali su svoje dijete, a tamo... tamo si bila ti, to isto dijete, samo zdravo." "Moja je majka govorila da sam joj spasila zdrav razum, daje mogla pogledati u mene i vidjeti dijete koje ju je trebalo i koje je ovisilo o njoj. Bila sam nalik na Annoru, ali u isto sam vrijeme bila drukija osoba. Annora je veinu svoga ivota bila bolesna, dok sam ja bila zdrava i odluna. Ali majka se uvijek ponaala zatitniki, zato to su pravna pitanja jo uvijek vrua

tema, i zbog moralnih problema koje ljudi imaju s Kopijama... Uvijek sam pazila to govorim i to radim. Od vremena kada sam bila dovoljno stara da razumijem, govorila mije da si ne mogu priutiti bilo kakve probleme." "To je prilino velik teret za klinku", poljubio ju je u glavu. "Nije udo to se ini tako..." "Robotski?" zavrila je suho. "Ja sam mislio rei 'mirno'", smijeio se zadovoljno. "Nauio sam svoju lekciju. Rije na r nikada vie nee prijei preko ovih usta." "Robot je rije koja me tono opisuje i osjeala sam se kao da me netko probo noem kada si to rekao, jer sam shvatila koliko sam se uvijek sputavala. Nikada si nisam dopustila da se uistinu naljutim, nikada nisam vikala, nikada nisam plesala. Sve sam drala u sebi, jer je sve to bi se moglo smatrati nasilnim ili oduevljenim, ili bilo kakvim, moglo biti iskoriteno da se legalno izjavi da sam opasnost za sebe i ostale." "Ne mogu ti rei koliko mije ao to sam to rekao", opet ju je poljubio, podiui joj bradu da moe dosei usta. "Kada sam vidio koliko sam te povrijedio, elio sam udariti sam sebe." "I bojao si se da si unitio anse za seks", izazovno je dodala. "I to, takoer." Zijevnula je, osjetivi se odjednom umorna. Jo nije mogla vjerovati kako je leerno prihvatio njezinu specifinu situaciju, zato to su ljudi u njezinu vremenu bili zaprepateni rezultatima tog eksperimenta. "Neke od Kopija nisu radile dobro", priznala je. "Poremeaji osobnosti ini se da su vie norma nego iznimka. Nasilni zloini takoer su esti meu Kopijama. Jo se raspravlja o tome bismo li svi trebali biti institucionalizirani za vlastito dobro." "Pretpostavljam da nikome nije palo na pamet da djeca koja su tienici naroda, u koju svi upiru prstom i trae greke, mogu zbog toga razviti poremeaje osobnosti i tendenciju prema nasilju. Vidi sebe. Ti si odrasla u obitelji s ljudima koji te vole. Najvei je problem okolina, ne neto unutarnje to je znaajka Kopija." "Predrasude protiv kloniranja su tako neiskorjenjive, i to opravdano, te veina ljudi reagira prvo emotivno kada uju da sam Kopija. Uvijek bih to rekla osobama s kojima bih se zbliila, tako da su oni mogli odluiti hoe li mi ili nee ostati prijatelji. Veina bi odabrala da nee."

"Njihov gubitak!" rekao je kratko. "Ja bih riskirao i rekao da realan razlog zato nisi udana nema veze samo s pritiskom tvog posla." "Tu je i pitanje kontracepcije, takoer", rekla je i osjetila bol u svome glasu. Duboko je udahnula i ponovo se kontrolirala. "Kopije ne smiju imati djecu. Po zakonu, ja moram biti na kontracepciji. Ako ne odem po svoju dozu kontracepcije i ne obnovim je, bit u uhvaena i sterilizirana." Budui da mu je bila tako blizu, mogla je osjetiti napetost u njegovim miiima, val ljutnje kako prolazi njegovom koom. "Oprosti mi to u ovo rei, ali meni to zvui kao da je civilizacija krenula unatrag umjesto unaprijed. Pusti svu tu tehnologiju, tvoje je drutvo uasno." "A ipak, da ivi u vremenu koje je vidjelo strane nedostatke uzrokovane kloniranjem, vjerojatno bi imao vie razumijevanja." "Vjerojatno ne bih. Ja sam ja! Vjerojatno bih bio u nekoj podzemnoj graanskoj vojsci, pokuavajui sruiti tirane. Nama brdskim ljudima, graanski je rat bio juer, a revolucija dan ranije. Rije 'porez' jo nas uvijek nakostrijei." "Onda ne bi volio ivjeti u moje vrijeme", priznala je. "Vjerojatno ne, ali bih svakako volio doi u posjet. Kako je tamo?" Okrenuo se na bok daje pogleda i, kao to je prije mogla osjetiti ljutnju, sada je osjetila koliko je radoznao. "Kolika je svjetska populacija? Je li na oblik vladavine isti? Koliko drava ima? I to je s automobilima?" Nasmijeila se i ovila jednu ruku oko njegova vrata. "Prekini se brinuti o automobilima. Zovu se osobna vozila i pokreu se uz pomo raznovrsnih sredstava: magnetskog tjeranja, vodika, struje... Postoje slobodne ulice i regulirane ulice. Ako izabere regulirane ulice, brzina i prometni tijek se kontroliraju, tako da nikada ne vozi brzo, ali ni ne upadne u ep. Uprogramira svoj put u raunalo, a zatim sjedne i ita ili se pozabavi neim drugim dok te vozilo vodi prema odreditu." "Seksa se?" pitao je, smijui se. I ona se morala nasmijati. "Da, ljudi su ljudi, pa ponekad ima i seksa. Ako vidi OV s privatnim zaklonom, moe biti prilino siguran to se dogaa unutra. Povremeno se nekog i uhiti jer nije imao podignut zaklon."

"to je s tim slobodnim ulicama?" "Upravo su takve kao to im i samo ime kae: promet se ne regulira. Ima kontrolu nad svojim vozilom. Sam izabere brzinu. Na slobodnim ulicama ima stranih nesrea, ali svaki put kada netko eli donijeti zakon o reguliranju svih ulica doe do negodovanja i taj politiar ne dobije glasove na sljedeim izborima." "Vjerujem da je tako. Je li vlada jo ista? Dvostranaka, demokrati i republikanci?" "Sada su tri stranke, ali nema ni demokrata ni republikanaca. Te dvije stranke ieznule su u ranom dvadeset drugom stoljeu. Ne, 'ieznule'je kriva rije. Promijenile su svoj identitet i postale neto drugo. Morfi." "Morfi?" ponovio je Knox. "Tko je, k vragu, Morfi? Ili misli da su doivjele oblik metamorfoze?" "Da, da to je ta rije. Preobrazili su se u svoj sadanji politiki identitet." "Kako je u ostatku svijeta?" "Neki se narodi mijenjaju, neki ne. Sada na Zemlji ima osam milijarda ljudi. Bilo bi i vie, ali veliki virusi iz kasnog dvadeset prvog stoljea ubili su milijune i milijune. Smrtna presuda virusa pridonijela je mijenjanju politike klime koja je uklonila demokrate i republikance." "A ratovi?" "Ratova uvijek ima." "Aha, kuim. Ljudska priroda ne mijenja se mnogo. Kai mi neto o putovanju svemirom. Imate koloniju na Mjesecu?" "I na Marsu. Taje kolonija bila utemeljena u podzemlju, u sustavu peina; to je bio jedini nain koji je nudio dovoljno zatite. Kolonija na Mjesecu je najpopularnija. Mislim da oko etiristo tisua ljudi ivi na Marsu, a Mjesec ima populaciju od preko dva milijuna. Postoji zabrana koja sada prijei daljnje naseljavanje na Mjesecu." "Volio bih ii na Mjesec i sve to vidjeti", promrmljao je. "Jesi li ti bila?" "Ne, to je odvratno skup godinji odmor. Dravni slubenici ne zarauju takav novac." "Jo se neto nije promijenilo", komentirao je. "Bojim se da nije." "Nema drugih kolonija u svemiru ili moda grijeim? Nikakav kontakt s drugim vrstama? Nema putovanja breg od svjetlosti?"

"Ne, ne i ne. Da smo imali ovo posljednje, moda bismo mogli imati i ono prvo. Ali nitko nikada nije stupio u bilo koji oblik kontakta s drugom inteligentnom vrstom." "Razoaran sam. U dvije stotine godina oekuje se malo dalji doseg od susjedove kue - metaforiki reeno, naravno." "Naravno. Ali odveli smo papu na Mjesec, pa nam mora priznati malo zasluge za to." "E pa sada, platio bih da to mogu vidjeti. Medijsko pokrivanje moralo je biti od zida do zida." Od zida do zida odnosilo se na tepihe, bila je sigurna. Uporno je razmiljala o toj reenici, pokuavajui odgonetnuti znaenje iz konteksta. Od zida do zida, tepih... Bili su pokriveni kao tepihom od novinskih izvjea? Da, to je imalo smisla. "Pokrivanje i prenoenje bilo je neprekidno", sloila se, a zatim je zijevnula tako jako da se nasmijao. "Nemamo puno vremena za spavanje, ali mogli bismo uhvatiti koji sat", predloio je pripijajui se uz njezinu glavu. "Odgoit u ostatak svog ispitivanja za kasnije." "Da, to je dobra ideja!" opet je zijevnula. "Knox, hvala ti." "Za to?" "Jer te ne zgraa tko sam ja." "Ti si ena...", odgovorio je tiho, "a ja sam mukarac. Mi smo zajedno, i jedino je to vano." 26

NIKITA JE POSPANO LEALA U KREVETU DOK SE KNOX JO JEDNOM ISTUIRAO prije odlaska na posao. Svanulo je, ali zbog navuenih zastora u sobi je bilo mrano. Bila je potpuno oputena i sasvim zaluena. S fizike strane bila je preplavljena Knoxovim mukim feromoni- ma, a emocionalno zateena njegovim lakim prihvaanjem prilika u kojima je bila. Mislila je daje ta kombinacija bila previe za njezinu obranu.

Ne bi mogla negirati svoje osjeaje prema njemu; za to je bilo prekasno. Sada nije mogla uiniti nita osim uivanja s njime u vremenu koje joj je preostalo, koliko god to bilo. Jo je morala zavriti zadatak, zadatak koji je bio prepun potekoa. ak i da uspjeno uhvati Hugha Byrona, nije imala svoje karike, jer ih je ukrao netko tko nije imao pojma to je pronaao, a zbog opasnosti koja je prijetila toj osobi, dizala joj se kosa na glavi. Samo je mala doza stvarnosti mogla zamraiti postkoitalni ar, mislila je. Dunost ju je opsjedala. Najradije bi se umotala i spavala jo nekoliko sati, ali prisilila se napustiti pokrivae i izai iz kreveta. Zijevajui, otila je u drugu spavaonicu i odjenula svoju pidamu; voljela je biti gola s Knoxom, ali to je bilo potpuno drukije od toga da bude gola pred njim dok je on bio obuen i radio neto drugo. Jo uvijek nije bila toliko oputena s njime. On je skuhao kavu pa je slijedila opojan miris prema kuhinji. Odjednom su se vrata kupaonice otvorila i val toplog, vlanog zraka ju je zapuhnuo. Knox je stajao tamo sasvim gol, briui runikom glavu. "Dobro jutro!" pozdravio je, prelazei ju pogledom. "ovjee, volim to to nosi. Vie je seksi od bikinija." Pamtei da je njemu definitivno bilo ugodno biti gol pred njome, otpozdravila je: "Dobro jutro", i otpuhnula poljubac prema njemu te nastavila hodati prema kavi. Ulila je dvije alice i nosila obje prema kupaonici. Knox je stajao ispred umivaonika, s runikom vezanim oko struka. Nikita mu je pruila jednu alicu. "Hoe gutljaj kave prije nego nastavi?" "Oh, da!" Spustio je pjenu za brijanje i uzeo alicu, a izraz blaenstva preao mu je licem kada je srknuo vruu tekuinu. "Neki ljudi ne piju kavu...", komentirao je, "...nisu mi jasni." Nije se mogla oduprijeti porivu da ga potapa po stranjici ispod runika, a za nagradu je dobila velik poljubac. "Da ponem spremati doruak?" pitala je kada su joj usne opet bile slobodne. Utisnula je poljubac u njegovo golo rame. "Ako mi kae to i kako moram uiniti." Pogledao ju je s krivnjom u oima. "Mislim da nemamo nita za doruak."

"Nema hrane?" "Nema hrane. Jest emo vani i kupit u namirnice danas, obeavam." Ako bude imao vremena, pomislila je. U posljednja dva dana nije imao nijednu slobodnu minutu. Moda bi ona to mogla uiniti, nakon to joj unajmi drugi automobil. Imao je i druge sluajeve na kojima je radio; morao im je posvetiti malo pozornosti. Ovisila je o njemu i njegovoj pomoi u snalaenju kroz sadanjost, pa bi dok on ne bude imao vremena, mogla biti korisna. Ula je u dnevnu sobu i pregledala njegove hrpe knjiga. Niz velikih, prilino tankih knjiga zaokupio je njezinu pozornost; izvukla je jednu i otvorila, ne pogledavi korice. Bila je puna fotografija. Tek je tada pogledala korice. Bile su od bijele koe, a rijei Srednja kola Pekesville bile su utisnute na njima, zajedno s godinom 1986. To je bio godinjak Knoxove srednje kole. Nasmijeena, listala je stranice dok nije pronala Knoxa, adolescenta s ozbiljnim izrazom lica. Imao je oko esnaest godina, a trag moi ve je bio vidljiv na njegovu vratu i ramenima, dok je sjena na bradi ukazivala da se ve brijao i to redovito. Stavila je godinjak na mjesto i izvadila drugi. Ovaj je bio iz 1985. godine, u vrijeme kada je kapsula bila pokopana. Opet je pronala fotografiju Knoxova razreda te je uoila razliku. Na ovoj je fotografiji izgledao tako mladenaki, bez sjene od brade koju je imao sljedee godine. Radoznalo je pregledavala prednje stranice godinjaka. Fotografije osoblja zaokupile su joj pozornost pa je potraila nogometnog trenera koji se bio ustrijelio, Howarda Easleya. Bio je zgodan ovjek, pomislila je, njegovo je lice otkrivalo trag tuge koji ga je vodio prema suicidu. Pogaati neiju dob s fotografije bilo je komplicirano, no inilo joj se daje bio u ranim etrdesetima, a moda i grijei, jer je imao gustu tamnu kosu i upadljivo blijede oi. Proitala je popis njegovih diploma; imao je nekoliko stupnjeva, ukljuujui magisterij, a predavao je i tjelesni odgoj i fiziku. Pohaao je Sveuilite Kentucky i Kalifornijski institut tehnologije. Jo je zurila u stranicu kada je Knox uao u sobu nekoliko minuta kasnije, uredno obrijan i djelomice odjeven. "to gleda?" "Tvoj godinjak iz 1985.", pogledala gaje. "Trener Howard Easley. Pohaao je Cal Tech. Ne vjerujem da prosjeni studenti odrade magisterije

tamo? Pouavao je fiziku i tjelesni odgoj. On je vrlo inteligentna osoba koja je mogla biti sposobna napisati to to mi traimo." Priao joj je i stao pokraj nje te nagnuo glavu da proita tekst. "Nisam ga znao tako dobro. Bio sam student druge godine kada se ubio i igrao sam koarku, ne nogomet. Nije mi se inio kao genij, ali to djeca znaju. Zanimao sam se za djevojke i koarku, a ne za nekog starca od etrdeset godina. I, ne, oni ne prihvaaju prosjene studente." "Moemo li razgovarati s nekim iz njegove obitelji? Netko tko bi znao je li moda imao neki hobi?" Knox je stavio lijevu ruku na vrat, blago se trljajui. "Mislim da nije bio odavde, ali mogu otkriti. Ima ljudi u blizini koji su ga znali. Mogu saznati na kojim je projektima sudjelovao kada je bio na Institutu", pogledao ju je. "Rekla si 'Cal Tech' umjesto 'Kalifornijski institut tehnologije'. Pretpostavljam da Cal Tech jo postoji, ha?" "Cal Tech je najvea istraivaka jedinica za putovanje svemirom. U tijesnoj vezi je s NASA-om." "Putovanje kroz svemir je daleko od putovanja kroz vrijeme." "Ne, zapravo nije. PBOS i putovanje kroz vrijeme imaju puno toga zajednikog." Suzio je oi, pokuavajui odgonetnuti taj akronim. "Kuim, 'putovanje bre od svjetlosti'. Ima li toga ve?" "Ne jo...", rekla je sa aljenjem. "Ali ekipa koja razvija PBOS razvila je putovanje kroz vrijeme kada ju je prethodno istraivanje odvelo u neoekivanom smjera." Pogledali su se uzbueno. Ponekad i bez svih dijelova slaga- lice znate kakva e oblika biti. Ovo je bio jedan od tih trenutaka i znali su da je Howard Easley klju. Problem je bio to je mrtav preko dvadeset godina. "Jo ima ljudi koji su poznavali trenera Easleya", rekao je Knox. "Max Browning je jedan; on je pratio sve nogometne igre." "Ime gospodina Browninga esto se spominje", primijetila je Nikita. Murjaci nisu vjerovali u sluajnosti; bi li trebali bolje prouiti gospodina Browninga? "Godinama su postojala samo dva izvjestitelja koja su ujedno i fotografirala. Max moe imati evidencije fotografija koje nisu ule u novine, tako daje na vrhu mog popisa ljudi koje trebamo kontaktirati", namrtio se.

"Moram razgovarati s Ruth i otkriti to je pobogu radila. Bit e poziva o ubojstvu Jesseja i morat u ih provjeriti." Otiao je prema spavaoj sobi mumljajui u sebi, a misli su mu jurile dok se pokuavao sjetiti svega to je trebao uiniti toga dana. Nasmijeena, Nikita gaje slijedila, ali samo da uzme neto iste odjee iz svoje spavae sobe i ode u kupaonicu na brzo tuiranje. Morala je amponirati kosu, pa je njezina plava boja netragom nestala. Ipak, bilo je lako opet ju obojiti i osuiti. Kada je izala iz kupaonice, Knox je bacio pogled na nju i skoro se zagrcnuo kavom. Usluno je prila i opalila ga po leima. Suznim oima, zurio je u njezinu crvenu kosu. "Opa!" napokon je rekao. "Mislim da si mi kao crvenokosa draa. Samo, koliko tono boja ima?" "Tri. Plavu, crvenu i crnu." Svialo joj se to je mogla promijeniti boju svoje kose tako lako i posebno je voljela crvenu nijansu jer se dobro slagala s njezinom toplom puti. "Tvoji e susjedi misliti da si pravi osvaja ena." "Hoe rei, mislit e da sam enskaro." Proao je prstima kroz njezine crvene pramenove. "Mrzim zanovijetati, ali stvarno trebam vozilo. Ne mogu neprestano sjediti ovdje ili u tvome uredu." "Prokletstvo! Da vidimo, zna li voziti s mjenjaem?" Uputila mu je sasvim prazan pogled. "S mjenjaem koji nije automatski." Podignula je obrve. "Mogu voziti s tvojim mjenjaem, veliki deko!" Zahihotao se zadovoljno i brzo je poljubio. "Prokletstvo, naravno da moe; ostavila si me zahuktanog. Ali to nije ono o emu sam govorio. Neki automobili - uglavnom portski i kamioneti imaju takve mjenjae. Sama mora mijenjati brzine." "Tada ne znam. Nikada nisam vidjela takvo to." "Onda nema smisla posuditi stari tatin kamionet. U redu, nabavit u ti auto; nadao sam se da ga neu unajmiti, ali ne vidim drugog naina." "Zato gaje teko unajmiti?" "Automobili su prepoznatljivi, kao prvo. Svi imaju negdje na sebi znak poduzea. Stari tatin kamion izgleda kao tisue ostalih u okolici; nitko ne bi obratio pozornost na njega."

"Moe li me nauiti voziti s tim mjenjaem?" "Mogao bih, ali za to ti treba praksa. Zastajkivanje svaki put kad ubrzava, privuklo bi pozornost, a to ne eli." "Nepoznavanje onoga tko me pokuao ubiti svakako je nezgodno", primijetila je. "Da se nisi usudila to olako shvaati!" zagunao je, Nikita je stavila ruke na bokove i zagledala se u njega. "Jesam li to olako shvaala? Doslovno sam slijedila pravila. Sino nisam otvorila vrata premda sam uistinu eljela baciti tu enu s trijema." "Jako cijenim to to si se suzdrala. Valjda samo elim rei da bude obazriva. Ima mobitel?" "Imam." "Ima oruje?" "Imam oruje." "Ima svoj laser?" "Nikad nigdje ne idem bez svoga lasera." "Onda si spremna", sagnuo se i poljubio je njeno. "Premda bih te stavio u oklop kada bih mogao. Idemo na doruak; onda emo u poduzee za najam vozila, da vidimo imaju li to raspoloivo." Nikita je zategnula rep i svezala ga, a zatim stavila bejzbolsku kapu i sunane naoale. Umirala je od gladi pa se poveselila sko- rom doruku. Ipak, naruit e neto drugo, ne jaja. Otkrila je da joj nisu po volji. Hugh Byron je parkirao u ulici nekoliko kua dalje. Bojao se da se netko ne bi poalio na njega jer je bio tamo, ali jo je nekoliko automobila bilo parkirano, pa se nadao da nee izazivati posebnu pozornost. Imao je dalekozor pokraj sebe i promatrao je kuu Knoxa Davisa, traei bilo kakav znak ivota. Glavni istraitelj trebao bi otii svake sekunde; Ruth mu je rekla da ima naviku rano odlaziti na posao, a sada je bilo skoro sedam sati. Konano je vidio kretanje iza kue i zgrabio je dalekozor. Ve je bio namjeten, tako daje pozorno promatrao dvije osobe kako izlaze iz kue. Tiho je opsovao; Davis je bio izmeu njega i ene. Ali mogao je vidjeti eninu crvenu kosu, premda je nosila bejzbolsku kapu, dok su joj sunane naoale skrivale oi. Neto je govorila Davisu i nasmijala se, a njegova je ruka kliznula preko njezine stranjice kada se nagnuo daje poljubi. Zatim joj je otvorio automobilska vrata, zatvorio ih i zaobiao automobil.

Ruth je bila u pravu to se tie jedne stvari, pomislio je Byron; Davis je definitivno imao nekoga u krevetu. Ali oni su vidjeli plavuu, a ova je ena imala crvenu kosu. Ilije Davis imao vie od jedne ljubavnice ili je ena promijenila boju kose. Mijenjanje boje kose bilo je tako lako, ne puno tee od mijenjanja odjee. Izmeu bejzbolske kape i sunanih naoala, Byron nije mogao vidjeti njezino lice i sa sigurnou ju identificirati, ali instinkt mu je govorio daje to Nikita Stover. Bila je otprilike njezine visine i teine, i bila je s Davisom. Nikita je posljednji put viena kako naputa zgradu suda s njime; kasnije je Davis rekao daje napustila grad. Byron je znao dato nije uinila, to je znailo daje Davis lagao. Nikita je uzela Davisa za pomonika; moda gaje primamila seksom. Koliko mu je rekla, mogao je samo nagaati, ali vjerojatno ne puno; bila je jedan od onih agenata koji slijepo slijede pravila. S druge strane, moda ju je podcijenio, jer je oito improvizirala kada je dola do Davisa. Iskoristila ga je da joj prui sklonite i iskoritavajui njegove resurse mogla je istraivati. Naas je pomislio da ih oboje ukloni, ali murjaci su bili skloni izgubiti sva potrebna osjetila kada bi jedan od njih bio ubijen. Mjesna je policija ve bila dovoljno nervozna jer su se u ovome malome gradu dogodila tri ubojstva, jedan za drugim. Graani bi takoer bili na rubu ivanog sloma i pazili bi na sve neobino. Ne, to je bolje ostaviti za neko drugo mjesto i prigodnije vrijeme. Nije bilo vano. Znao je gdje je ona bila. Mislila je da je na sigurnome, ali Davis je oito esto bio pozivan tijekom noi i Nikita e morati ostati sama u kui. Sada ju je imao. 27

KNOX JE POLAKO VOZIO NIZ ULICU, RAZMILJAJUI O POSLU. VE JE IMAO mobitel u ruci i ukljuivao ga.

"Dajte mi podatke o ovoj registarskoj tablici!" izrecitirao je broj, a zatim dodao. "Odmah!" Potom se obratio Nikiti: "Pogledaj onaj automobil, onaj tamnozeleni. Jesi li njega vidjela sino?" Brzo gaje pogledala. "Ne, onaj koji sam vidjela prole noi bio je svjetliji, moda bijeli ili svijetlosivi." "To je onda bio Ruthin auto." "to je s tamnozelenim autom?" "Koliko ja znam, ne pripada nikome u ovoj ulici." Nije se udila to bi prepoznao automobile svih susjeda. Muljati su jednostavno primjeivali pojedinosti. Ne mislei na to, pamtili su odjeu, govor tijela, svoju okolicu. Da se ona i Knox voze autocestom, on bi vjerojatno mogao tono opisati svako vozilo pokraj kojeg bi proli u posljednjih pet minuta, sva vozila oko njih i neka sa suprotne strane autoceste. Rad na ulicama razvijao je takvu mo zapaanja. I ona je imala takvu sposobnost u analiziranju dokaza i izvjea bila je ekspert. Instinktivno je znala to je zvualo neistinito i to je bilo vano. Provoenje zakona u njezinu vremenu previe se oslanjalo na tehnologiju, pomislila je. Kamere su gotovo svuda nadzirale promet, osim praznih dugih cesta na zapadu; stoga nije znala niti jednog muijaka u svome vremenu koji je uistinu obraao pozornost na promet. Znali su primijetiti ljude, mogli su struno itati govor tijela, ali dio njihove pozornosti bio je preputen kamerama. ovjeanstvo je ponovo moralo uiti iste lekcije; mnoge bitke u desetljeima dugom ratu s teroristima u ovome stoljeu bile su voene u kibernetikom prostoru. Informacijski i komunikacijski sateliti bili su naciljani, ne projektilima, nego ometaima i tehno virusima. Sigurna obrambena mjesta bila su rasjeena. Kada bi raunalne mree padale, trgovina bi se prvo poremetila, a zatim stala. Imati sjajnu tehnologiju bilo je udesno; ali oslanjati se sasvim na nju, bilo je glupo. Rnoxov je mobitel pitao i enski je glas rekao: "Ta je registarska tablica zabiljeena pod Enterprise." "U redu, hvala." Enterprise je bilo ime agencije gdje je Nikita unajmila svoj automobil. "Unajmljen je?" pitala je. "Aha, i otkrit u tko gaje unajmio."

Nikita je uzdahnula. Ipak nee dorukovati tako brzo. S druge strane, neto je uznemirilo Knoxa, i ba je bila mislila kako su njegovi instinkti vjerojatno mnogo otriji nego oni policajaca iz njezina vremena, tako daje upravo na to obratila posebnu pozornost. Vjerojatno je jedan od njegovih susjeda imao goste ili je obiteljsko vozilo bilo na popravku, ali to je moralo biti istraeno. Otiao je u isti ured u kojemu je ona unajmila svoj automobil; on je vjerojatno jedini u gradu. Grad malen kao Pekesville, bez komercijalne zrane luke, ne bi imao veliku potrebu za unajm- Ijivanjem vozila. Lijepa jednokatnica od ute opeke imala je nekakav vrt sa svake strane vrata. Maleni parkirni prostor bio je zatien od sunca velikim stablima, dok su u ograenome podruju sa stranje strane bila vozila raspoloiva za najam. Na alost, koliko je mogla vidjeti, stranja je parcela bila prazna. Knox je skinuo sunane naoale im su uli unutra, i Nikita takoer. "Hej, Dylan!" pozdravio je vrijednog mladog ovjeka iza pulta. "Je li Troy tu negdje?" "Otraga je, gospodine Davis. Da idem po njega?" Dylan je kratko pogledao u Nikitu, a zatim jo jednom. Ona mu se nasmijeila, a on je pocrvenio i oborio pogled.. "Aha, imam pitanje i mislim da mi on moe pomoi", Knox se oslonio na pult. "Samo minutu." Dylan je nestao kroz vrata, a Nikita se naslonila na pult pokraj Knoxa. "Poznaje ga, oito." "Da, uhvatio sam ga kako pui travu kada je imao dvanaest ili trinaest godina. Prestraio sam vraga u njemu. Nikada vie nisam imao problema s njime." "Dobar posao!" rekla je i potapala ga po guzi. Jedna obrva izvila se prema gore dok ju gledao svojim dugim, plavim pogledom. "Stalno to radi. Fiksirana si mi na guzu." "To je sjajna guza", promrmljala je, jer je ula da se Dylan vraa. Poduprla je obje ruke na pult i odavala dojam profinjene pristojnosti. Dylana je pratio zdepast ovjek koji je nosio bijelu koulju kratkih rukava i kravatu te brisao ruke runikom. "istio sam jedan automobil", objasnio je, a Nikita se udila zato je upravitelj to radio, ali moda je bio radian tip koji ne voli kancelarijske poslove.

"Dylan je rekao da ima neko pitanje. Idemo u moj ured pa da vidim mogu li ti pomoi." Ne moe hiti tako lagano, Nikitaje pomislila dok jes Knoxom slijedila Troya prema njegovu uredu. U njezino se vrijeme niti jedna informacija ili dokaz nije mogao dobiti bez ispravnog odobrenja. Koliko god nevaan, ak i ako bi murjak razgovarao s lanom svoje obitelji, sve je moralo biti odobreno. "Tina, ovo je Troy Almond. Ili smo u kolu zajedno. Troy, Tina." Ako je Troy primijetio da je Knox ispustio njezino prezime, niim to nije pokazao, te se nasmijeio. "Drago mi je!" rekao je ekajui da ona isprui svoju ruku prije nego je on ispruio svoju. U njezino se vrijeme vie nitko nije rukovao; ta praksa je iezla tijekom virusnih pandemija koje su ubile milijune ljudi. Ona je itala o toj praksi, pa je i proitala da pristojni ljudi nisu inicirali stisak ruke sa enom; ekali bi dok ga dama ne bi potaknula. To je bilo pitanje prijenosa feromona, mislila je, pa su neke ene bile oprezne ak i kod leernog dodirivanja mukaraca. Troy je sjeo za svoj stol, a Knox i Nikita s njegove druge strane. "to mogu uiniti za tebe?" pitao je Knoxa. "Imam registraciju jednog od vaih automobila; mogao bi biti odavde, a takoer i iz neke druge agencije. Moram znati tko ga je unajmio." "Knox, zna da ne mogu davati takve informacije bez naloga!" prosvjedovao je Troy. Knox si je trljao bradu. "Dobro, mogu ii po nalog; samo sam elio utedjeti malo vremena. To je trag za ova ubojstva." Troy je progutao slinu. "Misli da sam iznajmio jedan od svojih automobila ubojici? Ubojica je bio ovdje?" "Moram rei da je to mogue. Samo trebam ime i broj vozake dozvole. Sada ne moram vidjeti papire, mada e stii nalog ako se ovaj trag potvrdi tonim." "Sranje, ne mogu vjerovati!" Troy je govorio u nevjerici. "Oprostite, gospoo. Ubojica!" "Nisam siguran u to; to je samo trag", strpljivo je nastavio Knox.

"Sranje, Knox, znam te i znam kakav si. Oprostite, gospoo. Ako ide za neim ovakvim, prilino si siguran da ima neto. Oprostite, gospoo. U redu, vidjet u to raunalo kae." Troy je okrenuo stolac i poeo lupati po tipkovnici podiui program na raunalu. "Koji je broj?" pitao je i Knox mu je odgovorio. Troy je tipkao i stisnuo tipku Enter, a zatim ekao. Pojavio se drugi ekran. "Ne prepoznajem ime. Sigurno je Dylan radio s njime", objasnio je. "Tko je to?" "Byron Hughes. Kalifornijska vozaka dozvola." Oitao je broj vozake dozvole i Knox ga je zapisao. "Hvala kompa, to je sve to sam trebao znati!" zahvalio mu se i potapao ga po ramenu. "A sada, ima li to raspoloivo? Tina treba prijevozno sredstvo." "Nita sada", Troy je rekao sa aljenjem. "Jedan e biti vraen kasno ovog poslijepodneva, a to je najranije." "Moe me nazvati kada stigne?" pitao je vrljajui broj na prazan listi papira. "Nema frke. Uh, neu govoriti o onome to si me pitao." "Cijenim to." "To je prevelika sluajnost", Nikita je rekla kada su se vratili u Knoxov automobil. "Hugh Byron, Byron Hughes." "Aha!" Knox je odgovorio tmurno. "I on je sjedio ispred moje kue." "Zna da sam bila tamo...", Nikita je zurila kroz vjetrobran. "Pusti me na sljedeem uglu. Ako sam s tobom, i ti si u opasnosti", rekla je mirnim tonom. Potjera je bila u ti jeku i mogla je osjetiti kako se svaki njezin atom koncentrira na zadatak koji je bio pred njome. Hugh je mogao znati gdje je bila, ali sada je ona znala gdje je on ili barem gdje je bio. I ako je prije promatrao Knoxovu kuu, opet e to uiniti, ekajui priliku za isti hitac. Ali ona je znala kako izgleda njegov automobil, a on nije imao pojma da ona to zna. Prednost je bila na njezinoj strani, i zapravo, imala je bolju priliku da ga uhvati ako ide pjeice. "Nigdje te neu pustiti!" bjesno ju je pogledao. "I uope to ne spominji." "Upravo jesam, pa zar nije prekasno da mi to kae?" "Onda ne spominji opet. Moram te odvesti negdje na sigurno mjesto." "Oprosti!" rekla je blago. "Ne zaboravlja li to?"

"to?" "To je moj posao. Ja sam ovdje da ga uhvatim." Na trenutak je izgledao prazno; zatim je opsovao. "K vragu!" utio je neko vrijeme, prije nego je dodao. "Sranje!" Od jala u njegovu tonu, dola je do zakljuka daje zaboravio zato je ona bila tu i jednostavno je reagirao zatitniki. Potapala mu je nogu. Bilo je tako kada je instinkt ratovao s navikama. Zato agentima koji su se vjenali nikad nije bilo doputeno da rade zajedno. Kada se oporavio od oka i injenice da ju jednostavno nije mogao nigdje sakriti i da je, taktiki, ona imala bolji uvid u Hu- ghove mogue akcije od njega, rekao je: "U redu, znamo to vozi. Trebao sam stati kada sam vidio taj auto; moda se spustio pod sjedalo kada smo proli pokraj da ga ne vidimo. Koji je njegov najvjerojatniji sljedei potez?" "Budi sretan to nisi stao!" kazala je Nikita povienim tonom, a krv joj se sledila kada se sjetila to se moglo dogoditi da su stali. "Vidio si to laser moe uiniti. Nije bio tamo nenaoruan." "udim se to je osobno bio tamo. Oekivao sam da e poslati partnera, tko god to bio", suzio je oi. "Tim te je hicem moda namjeravao izbaciti s traga i omesti istragu, i tono se to dogodilo. U meuvremenu je otiao u potragu za informacijom." Razmislila je o tome i kimnula. Ako je ometanje bila njegova namjera, taj je hitac svakako uspio. Ona je bila prisiljena na skrivanje, nesposobna djelovati u svojoj istinitoj ulozi agenta FBI-a, zato to nije znala kome je mogla \jerovati, osim Knoxu. Da ju je hitac zapravo ubio, tim bolje, jer bi tada Hugh imao barem mjesec dana prije nego bi TIS ekipa bila poslana po nju. Iznenada su sitnice zakripale, kao da neto nije odgovaralo. Trljala si je elo, nesvjesno se pokuavajui sabrati i sloiti mozaik od postojeih injenica. To nije objanjavalo Luttrella. Zato je Luttrell bio poslan ovdje, oito s uputama daje ubije? McElroy nije mogao znati to se ovdje zbivalo zato to Hugh nije mogao komunicirati s njime dok su bili u drukijim vremenima. Vjerojatno su planirali ubiti svakoga tko bi bio poslan, ali kako je McElroy znao da im nije uspjelo? Moda je Luttrell bio dio zavjere, bez obzira na to kakva je bila. Sada se nije brinula zato su to radili; samo ih je eljela zaustaviti. Kasnije e otkriti odgovor na pitanje zato. Moda je Luttrell bio osiguranje, poslan da

pomogne Hughu, i jednostavno je bio loe sree kada se materijalizirao gotovo njoj na glavi. To bi objasnilo njegovu neposrednu reakciju daje odmah pokua ubiti. Ovaj je scenarij imao smisla i na neki je nain bio utjean, jer je to znailo da nije ubila nevina ovjeka. Lutrellova ju je smrt muila premda nije imala nikakva drugog izbora. Imalo je smisla da Luttrell ne prijee u isto vrijeme kao Hugh. Ako su ekali, te kasnije poslali treeg zavjerenika natrag, mogao bi prenositi poruke i izvjee o bilo kakvu loem razvoju dogaaja. Ali ako je bilo tako, morali su dogovoriti kako e doi do kontakta. Hugh se mora pitati zato se Luttrell jo nije pojavio. "to?" Knox je I ruio odgovor, kao daje mogao itati njezine misli. "Luttrell je morao biti dio svega", odgovorila je i objasnila kako. Knox je kimnuo i malo razmislio. "Ima smisla. A budui da se Luttrell nije pojavio, Hugh e postati malo zabrinut. eli te izbaciti iz igre. Ali zar ne bi trebao shvatiti da si mi se povjerila?" "Ne, ne bi. Koliko ja znam, ti si prva osoba u prolosti kojoj je to ikada reeno." Zadovoljan izraz preao je preko njegova lica. "Prvi sam, ha? Fora." "Ne bih ti rekla da me nisi elio uhititi", rekla je Nikita. "Nisam elio; uhitio sam te. Pustio sam te, a da nisam podigao optunicu." Zaustavio se kraj restorana. "Uzet emo kekse i dvije alice kave pa idemo razgovarati s odreenim ljudima o Howardu Easleyu. Traimo istu stvar koju Hugh trai, ali smo ispred njega, pa imamo prednost. Neemo grijeiti kada se radi o njemu, zato to ima lasersko oruje, kao to si ljubazno istaknula. Treba nam plan."

28

"NARAVNO DA SE SJEAM KADA SE TRENER EASLEY UBIO!" ZAREAO JE MAX Browning. Nikita je pomislila kako to mora biti njegov uobiajeni nain prianja. ak je izgledao kao pas neke neobine pasmine, s eljustima poput buldoga, upavim obrvama i pogrbljenim ramenima. "Pokrivao sam tu priu. Prvi sijenja 1985. godine. Hladno kao u vjetijoj guzici. Oprostite, gospoo." "Nije bilo nikakve poruke, koliko seja sjeam." Max Browning se naslonio na svoj stolac. Bili su u njegovoj kui, u malom, pretrpanom uredu koji je bio odijeljen od ostatka kue harmonika-vratima. Njegova supruga, sjedokosa i uredna, pokazala im je put, a zatim otila pristaviti kavu, ako bi im zatreba- la. Knox i Nikita sjedili su jedno pokraj drugoga na kauu koji je bio opasno ulegnut u sredini zbog ega su morali sjediti vrlo blizu. "Ne, nije bilo nikakve poruke. Nita nije upuivalo na borbu. Razgovarao sam s njime te noi", rekao je Max i duboko uzdahnuo. "Prije nego to je to uinio. Sjea se kada je vremenska kapsula zakopana?" "ivo", prisjetio se Knox kiselim tonom. "Rekao si da si izbrojio trinaest predmeta koje su stavili unutra, a da ih je u novinama bilo navedeno samo dvanaest. Vratio sam se i provjerio, i sedam od dvanaest predmeta bilo je navedeno stavku po stavku." "Aha, znam i mi smo provjerili." "Pa, stajao sam prilino blizu, morao sam da bih mogao fotografirati. Ali bio sam zauzet svojim poslom, pa nisam zabiljeio svaku stvar koja je stavljena u kutiju. Ti si potaknuo moju znatielju, pa sam te noi nazvao trenera i pitao ga sjea li se stoje sve stavljeno unutra. Rekao je da se ne sjea, da je bio tamo samo kao radna snaga i da nikada, kada je to mogao izbjei, nije sluao gradonaelnikove govore, te da je razmiljao o novim

taktikama igre koje bi mogao ubaciti u obranu kada ponu proljetni treninzi." "Sjea li se kada si ga nazvao?" "Naravno. Tono prije poetka posljednje utakmice, moda oko osam sati. Prolo je dvadeset godina. Ali bilo je prije utakmice." "Razmilja o novim taktikama igre za proljetne treninge, a zatim se nakon etiri sata objesi? to se dogodilo u ta etiri sata i potaknulo tako drastinu promjenu?" "Neki ljudi dobro skrivaju svoje osjeaje, pretpostavljam. Bio je rastavljen, nesretan, dogaa se..." "uo sam da su se on i njegova biva ena pokuavali pomiriti." "Aha, i ja sam to uo, ali valjda se stvari nisu dobro razvijale. Sjeam se da mu je dola na sprovod i naplakala se. To me razbjesnilo. Oprostite, gospoo. Ako joj je bilo toliko stalo do njega, mogla je prokletom nesretniku dati malo nade. Oprostite, gospoo." Prvo Troy, sada Max Browning. Zato su joj se svi ispriavali, . pitala se Nikita. Nemirno se promekoljila, ali brz Knoxov pogled govorio joj je da e joj kasnije objasniti. Pitala se kada joj je poeo itati misli i kada je ona poela itati njegove. "U svakom sluaju...", Max je zatresao glavom, "proklet nain za poinjanje nove godine." "Jesi li ikada pitao nekog drugog koje su jo stvari stavljene u vremensku kapsulu?" "Imao sam vanije prie za praenje. Trenerovo im je samoubojstvo te stvari potpuno smetnulo s uma." "Je li trener Easley imao rodbinu u blizini?" Knox se nagnuo, a njegovo ponaanje pokazivalo je da mu se nikuda ne uri, da ga nita hitnoga nije ekalo. I Nikita se morala nasloniti jer bi je inae udubljen kau bacio ravno u njegovo krilo. "Mislim da nije. Preselili su ovamo iz Cincinnatija kada je dobio posao." "Jeste li bili dobri prijatelji?" "Dovoljno dobri, po mome miljenju. Ako mije trebala pria, uvijek bi naao-vremena da sjedne i razgovara sa mnom. Nismo zajedno pili, ako na to cilja." "Je li pio s nekime? Je li imao problema s piem?" "Koliko se sjeam, povremeno bi popio pivo. Uope nije puno pio."

"to je s prijateljima?" "Pa, da vidimo. Najblii je bio s ravnateljem... Kako se ono zvao?" "Dale Chantrell." "Tako je, Dale Chantrell. Nisam ga se sjetio ve sto godina. Premjestio se u kolu blizu Louisevillea. On i njegova ena, Arah Jean, ako ste je ikada sreli znate zato sam zapamtio njezino ime, a njegovo nisam. Bili su dobri s Howardom i Lynn. Lynn je bila Howardova biva ena." Gospoa Browning ula je u pretrpan ured sa srebrnim pladnjem na kojem je bila termosica kave i tri alice s tanjuriima, mali vr vrhnja te izbor zaslaivaa od kojih je jedan bio pravi eer. Spustila je pladanj na hrpu papira na Maxovu stolu. "Howard i Dale bili su dobri prijatelji", rekla je ozbiljno. "Lynn je mrzila Arah Jean iz dna due." "Hvala vam!" rekao je Knoxmisleci na kavu. "Zato je gospoa Easley mrzila gospou Chantrell?" "Kao to je Max rekao, da ste ikada vidjeli Arah Jean razumjeli biste. Bila je jedna od onih zgodnih ena koje nisu mogle ne razmetati se time. Sve to je nosila bilo je malo preusko ili malo prekratko. Malo previe rua za usne, malo previe makare. Izazovan tip ene." "I imala je puno toga s ime se mogla razmetati", rekao je Max, a supruga gaje udarila po ruci. "Pa imala je!" "Nikada nisam rekla da nije. Udarila sam te jer, premda ne oekujem da oslijepi svaki put kada vidi zgodnu enu sa sisama broj pet pred nosom, oekujem da se tako ponaa!" zaprijetila je gospoa Browning prilino otro. Max se nacerio svojoj supruzi, oito zadovoljan to ona jo uvijek moe biti ljubomorna zbog njega. "Broj pet, a?" pitao je Knox. Budui da joj se inilo da je to neto to je trebala napraviti, Nikita je njega udarila po ruci, i to jako. "To ete nauiti!" zagrcnuo se Max smijui se Knoxovu iznenaenu izrazu. Gospoa Browning se smijeila dok je odlazila. "Samo mije drago da me udarila po ruci, a ne u bradu", rekao je Knox. "Misli li daje bilo neega...", ljuljajui desnu ruku na- prijed-natrag, "izmeu trenera Easleya i Arah Jean?" "Ma kakvi. Ona je bila takva sa svakim tipom. Nita osobno. Sumnjam daje Arah Jean varala supruga; bila je previe pametna za to. A Lynn nije

bila tip ene koji bi podnosio da joj se takvo to dogaa ispred nosa; bila bi ih oboje bievala. Bile su pristojne jedna prema drugoj jer su Howard i Dale bili tako dobri prijatelji, ali bile su samo pristojne." "Zna li gdje Lynn sada ivi?" "Ne mogu rei da znam. Nisam je vidio niti uo od sprovoda. Ako pronae Dale Chantrella, on bi ti mogao rei. Ili moda Edie Proctor." "Edie Proctor...", ponovio je Knox. "Ona je tada bila kolska ravnateljica." "Tako je. Ona je zaposlila Howarda. kolski bi odbor jo uvijek trebao imati njegovu molbu negdje, ali je, kao i veina tih starih papira, vjerojatno negdje u kutiji i u podrumu. U njegovoj bi molbi vjerojatno bila navedena najblia obitelj, ali to je bila Lynn, a ti to ve zna." Max je zastao. "Pa, hoe li mi rei zato si tako zainteresiran za Howarda Easleya nakon toliko godina?" "To je dio nae istrage oko ubojstva Taylora Allena", objasnio je kratko Knox. "Ne mogu otkrivati pojedinosti, zna to. Ovo je samo jedna od niti koje slijedim." "Aha...", rekao je Max. "Drugim rijeima, nee mi rei. Dobro, razumijem. Ali kada skui to se dogaa, ja dobivam priu. Bolje ti je da ne nazove nekog drugog." "Dogovoreno! Usput, zna li, ima li Howard kakav hobi?" "Bio je trener; nije imao vremena za hobije." "Sastavljao je makete aviona", dobacila je gospoa Browning dok je prolazila uz otvorena vrata. Knox je otvorio i pogledao je. "Makete aviona?" "Tako je...", sloio se Max, "sada se sjeam. Sastavljao ih je u garai. Radio im je male motore i radijske kontrole. Najudesnija stvar koju ste ikada vidjeli do tada. Izaao bi na polje iza svoje kue i putao te male avione. Nekoliko ih je i unitio. Ono slobodno vrijeme koje je imao troio je na te zanimacije. On i neki prijatelj s kojim je iao na koled su radili na tome da vide to sve mogu smisliti." "to se dogodilo s njegovim stvarima kada je umro? Je li ih Lynn uzela?" "Pa sad, toga se ne sjeam. Kua je bila prazna neko vrijeme; onda se netko doselio u nju i ivio tamo nekoliko godina. Bila je povremeno prazna otprilike deset godina; zatim je bila u tako loem stanju da je vie nitko nije

htio. Sada je gotovo uruena, a dvorite je potpuno obraslo oko nje. Jedva se vidi da je tamo kua, jer su stabla i grmovi iznimno gusti." "Sjea li se adrese?" "Ne ba. Bila je na Beeson Roadu, nakon Turner Crossroad- sa. Otprilike etiri kilometra dalje, s lijeve strane." Dok su hodali prema automobilu, Nikita je upitala: "Hoemo li razgovarati s Edie Proctor?" "Bojim se da hoemo. Ona je ovdje u gradu, pa moemo. Onda emo otkriti gdje je trener Easley ivio. Znam otprilike to mjesto; samo emo morati potraiti kuu." "Misli da bi neto jo uvijek moglo biti tamo?" "Vjerojatno ne, ali nikada se ne zna. Ljudi ostavljaju svakakvo smee iza sebe kada se sele." "Tkogod je spakirao njegove stvari sigurno je oistio kuu." "Neemo znati dok ne pogledamo. Moda postoji tavan ili podrum." I Knox se nee smiriti dok ne pregleda sve. ak i kada mu je logika govorila da nee biti niega to je ostalo, morao je sam pogledati. Gospoa Edie Proctor nevoljko im je otvorila vrata, ak i nakon to joj je Knox pokazao znaku. Gledala ih je kroz staklo na vratima. "Kako u znati je li ta znaka prava?" "Moete nazvati erifov odjel i pitati", ljubazno je pojasnio. "Hah!" promrmljala je. Po onome to je Nikita mogla vidjeti kroz mreasto staklo na vratima, gospoa Proctor neprestano je pravila grimase. "to elite pitati?" konano je prozborila. Nije sasvim otvorila vrata, no dovoljno da se osjeti hladan zrak koji je isparavao iz kue. Danje ponovo obeavao vruinu.

"O treneru Easleyu. Poinio je samoubojstvo prije dvadeset godina." "Znam kako je umro!" prasnula je. "Zbog ega je to sada vano?" "Vi ste ga zaposlili, zar ne?" "Bio je kvalificiran." "Da, gospoo, bio je. Imao je magisterij Kinezilokog fakulteta. Pretpostavljate li zato bi se zadovoljio treningom ragbija u maloj srednjoj koli u istonome Kentuckyju?" "Nisam pitala."

Takav je nain ispitivanja bio neproduktivan, pomislila je Nikita. I Knox je morao tako misliti, jer je brzo promijenio temu. "Volio bih pogledati njegovu molbu, ako nakon toliko godina znate gdje je." "Ne drim takve papire u svojoj kui. Ne znam zato mi smetate sa svim tim. Ako elite neto saznati, idite kolskomu odboru. Svi su ti stari papiri vjerojatno jo u podrumu." Tada je zatvorila drvena vrata i ostavila ih da stoje na ploniku. Knox se poeao po bradi. "Ovo je dobro prolo, ne misli li tako?" "Prilino. Jo uvijek smo itavi. Idemo li sada u kolu?" "Daj da prvo obavim telefonski razgovor. Ljeto je, moda nikoga ne bude tamo." U automobilu je imao telefonski imenik i brzo je pronaao broj. Nakon trideset sekunda prekinuo je poziv. "Ljetno radno vrijeme je od osam do dvanaest, od ponedjeljka do etvrtka. Danas nema nikoga." "Mogao bi nazvati sadanjeg ravnatelja." Nazvao je, no i ovaj je poziv ubrzo prekinuo. "Jo jedna automatska tajnica. Dobro, ovo je za sada slijepa ulica. Idemo pogledati to moemo nai u kui trenera Easleya." 29

STARI DOM TRENERA EASLEYA BIO JE RUEVNA STARUDIJA, GUSTO OBRASLA grmovima i puzavcima; jedna se strana kue uruila i povijue su ovile ostatke, pa je bilo nemogue odrediti gdje su bile sobe ili ak gdje je bilo sigurno stati. Dvorite vie nije postojalo, postojao je prostor na kojemu je rastao korov i grmlje. Garaa je bila iza kue, a nekadanji je prilaz takoer bio obrastao visokim korovom i grmovima kupine. "Grad krpelja!" uzviknuo je Knox kada su izali iz automobila. "I ovo je definitivno zmijski teritorij; ima puno mjesta na kojima se mogu sakriti." "Ja sam gradska djevojka; ne znam to su krpelji."

"Sitni kukci koji ti se zakae za kou i siu ti krv." To je zvualo gadno. "Kakve sve stvari radim na dunosti", promrmljala je. Knox je skinuo kaputi i odloio ga na sjedalo, a zatim otvorio prtljanik i izvadio svoje izme. Danas je imao portske cipele, kao i ona. "Evo!" rekao je. "Ti obuj izme!" Buljila je u njega ne vjerujui. "Kako bih hodala u njima? Kako bih ih uope drala na nogama? Ti ih obuj; ti e morati ii prvi jer si dovoljno visok da se bori protiv ove dungle." Njegova joj je galantnost godila, jer je bio iskreno zabrinut to nije bila dovoljno zatiena i jer je bio voljan dati joj svoje izme. Na njezino olakanje, nije se svaao, vjerojatno je shvatio da e morati ii prvi. Iz kutije u prtljaniku izvadio je zelenu limenku i dobacio joj ju. "Poprskaj to po svakom centimetru gole koe. To je sprej protiv kukaca. Poprskaj i po odjei!" Brzo je proitala upute, poprskala se, a zatim mu bacila limenku da i on uini isto. Dok je navlaio izme i vadio druge stvari iz prtljanika, zakaila je korice s pitoljem za remen i gurnula laser u dep - moda e joj zatrebati. Na trenutak je pomislila da bi mogla iskoristiti laser za pomicanje sruenih stabala, ali je shvatila da bi se sve moglo zapaliti, a osim toga laser nije imao neiscrpan izvor energije pa je odustala. Nije ga eljela uporabiti ako ne mora. Meutim, nee oklijevati bude li trebala ubiti zmiju. Kada je Knox zatvorio prtljanik, vidjela je da nosi uski, okrugli tap u jednoj ruci i sjekiricu u drugoj. "Prepiljena drka od metle", objasnio joj je kada je vidio da gleda u tap. "Odlian za mjesta u koja ne eli gurati ruku." Zatim je zakoraio u divlje raslinje. tap je zabijao u tlo ispred sebe, a sjekirom je sjekao grmove koji su bili toliko gusti da se nije mogao probiti kroz njih. Trnje im se hvatalo za odjeu i ubadalo ih kroz nju; vaenje trnja oduzimalo bi im vrijeme, a mogli su ga i otrgnuti, no to je ostavljalo bolne ogrebotine. Ve nakon minute znojili su se na vruini i vlazi, a preli su tek oko polovice udaljenosti do garae. "Prokletstvo, to bih dao za pljusak koji bi nas malo ohladio!" promrmljao je.

Zastao je kako bi pogledao u nebo.inilo mu se da plavetnilo mjestimice postaje ukasto. "Mogli bismo ga i dobiti popodne, ako je suditi po izgledu neba." "Zbog ega to kae?" pitala je. Nikitu su uvijek nervirali ljudi koji bi pogledali u savreno sunano nebo i objavili da se sprema kia. Ako ne ivite u pustinji, kia se uvijek sprema, prije ili kasnije. Nije vidjela nita neobino na nebu; nije bilo jednako bistro kao prije, ali nije bilo niti tamnih oblaka. "Zbog zraka. Previe je vlaan, a to stvara oluje. A ukasta je boja poetni dio fronte." To je razumjela jer je njegov komentar bio temeljen na znanosti, a ne na priama. Mada su i prie nerijetko bile tone. Ali ona je vie voljela injenice. Njihove su anse da pronau neto vrijedno bile male, ali ako je i ostalo neto od prije dvadeset godina, moglo je biti u garai. Vjerojatno je kua oiena prije svakog novog stanara, pa bi sve preostale sitnice zavrile u smeu. Garaa je bila skladite za gomilu stvari koje ljudi vie nisu eljeli, a nisu ih eljeli ni baciti. Znala je da ih samo tvrdoglavost tjera da uope pokuaju, kao i injenica da Knox oito nije mogao ostaviti nijedan kamen ispod kojeg nije pogledao i nijedno imanje koje nije istraio. Uznemirili su rojeve komaraca, poljski joj je mi pretrao preko cipele i gotovo je dobila srani udar, a kada su konano stigli do onoga to je ostalo od garae, dobro ju je pogledala i odmahnula glavom. "To je smrtonosna zamka. Ja tu ne ulazim." Ono to je ostalo od zidova ljuljalo se na najmanji dodir. U krovu su bile ogromne rupe; oito je itavo jato ptica ivjelo unutra jer su buno izletjele kada je Knox probao zatresti strukturu. "Ne elim te unutra!" prozborio je odsutno. "Dovoljno je opasno i ako samo jedna osoba pomie stvari. Ali mislim da u za svaki sluaj posjei nekoliko mladih stabala da uvrstim zidove." "Ako su ti zidovi toliko loi ni nekoliko tapova nee pomoi. Nitko zdrave pameti ne bi uao. Zdrava pamet je kljuan izraz, naravno." Nacerio joj se. "Shvati ovo kao pustolovinu." "Smatraj to pustolovinom. Ja u to smatrati kao opasnou i budalatinom." "Svatko ima svoju ulogu u ivotu."

Dok je govorio, uhvatio je stabalce i savinuo ga. Udarao je sjekirom dok ga nije slomio, a zatim gaje uz jo nekoliko udaraca oistio od grana i kronje. Dobio je oko dva metra prilino vrsta, zelena tapa. Pronaao je jo nekoliko mladih stabala za koja je procijenio da su dovoljno snana, pa je i njih posjekao. Shvativi da ga izrazima nee sprijeiti, Nikita mu je poela pomagati. Stabla koja je posjekao bila su iznenaujue teka, pa se poela bolje osjeati jer je to znailo da su jaa nego je pretpostavljala. Pomogla mu je odvui ih do garae i stajala spremna uvrstiti ih uza zid primijeti li da padaju na njega. Meutim, teko je bilo pronai dio zida koji nije bio truo; ak ni eljezna ipka ne bi imala smisla ako bi joj vrh probio drvo. Vanjski je okvir bio dovoljno vrst pa je podmetnuo prvi potporanj. Dok je traio mjesto gdje bi postavio drugi, Nikita je zakoraila unatrag i promatrala prostor garae. Bila je dovoljno velika da u nju stane vozilo, ali nije primijetila da je imala vrata koja su se mogla zatvoriti. Bila je to zapravo velika upa kojoj su tri strane bile zatvorene, a na desnoj je strani bio dio skladinog prostora. Skladini je prostor bio naknadno sagraen; ak i nakon godina zanemarivanja, vidjela je daje drvo na desnoj strani u puno boljemu stanju, kao da je novije. Uzela je drku metle i probijala se do desne strane, zabadajui tap ispred sebe da otjera gmazove koji su moda bili tamo. S prednje se strane inilo kao da je raslinje u potpunosti obraslo It* sakrilo otvore koji bi mogli postojati. Meutim, katla je dola sa strane, jasno je vidjela gdje su bila vrata. Sada ih nije bilo, postojao je samo ulaz u obliku tamne rupe. "Ovdje su vrata!" uzviknula je. "Izgleda kao spremite." Knox se u trenu pojavio pokraj nje i brisao znoj sa svoga prljavog lica. "I to novije", rekao je primjeujui isto to i ona. "Ovdje je mogao raditi na svojim maketama aviona. Ostani tu." "Da ne bih...", odgovorila je mirno. "Neu ui u onaj drugi dio, ali ovaj dio ne izgleda smrtonosno." "To je moja djevojka." Uhvatio ju je i poljubio brzim, vruim poljupcem koji ni jednome od njih nije bio dovoljan. Zabila mu je ake u prsa i malo ga odmaknula da bi ga bolje osjetila. On je ispustio sjekiricu i stavio joj obje ruke na guzu te je podigao uz nabreklinu svog penisa.

"Boe!" uzviknuo je naglo isputajui ju na tlo. "Ne moemo to napraviti sada, a pogotovo ne ovdje." Uzdahnula je drhtei. "Slaem se. Ne smije me ponovo dirati do veeras, ak ni uz poljubac." "Mislim da ne mora ii tako daleko." "Moram", pogledala je uokolo; daje poljubac potrajao malo dulje, mogla je skidati odjeu upravo dolje, okruena mievima, kukcima i drugim gmazovima. "Pogledajmo okolo i otiimo odavde. Ne svia mi se sve ovo zelenilo izvan kontrole. uma je jedno, a ovo je pomalo jezivo." "Jer se Howard objesio s onog tarno stabla?" "Ne, nego zato jer su ljudi nekada tu ivjeli, a sada je sve naputeno i trulo, i uskoro nee biti niega to bi pokazivalo da su bili tu. I mislim da krvarim na desetak razliitih mjesta zbog ovog prokletog trnja." Stala je osjetivi da joj neto pue po ruci. Spustila je pogled, ispustila zvuk gaenja i drugom rukom odgurnula kukca. "Osim toga, ne volim kukce i mrzim mieve." "Kuim. Pourit u." Sagnuo se i podignuo sjekiricu, a zatim poeo raskrivati raslinje i grmove koji su gotovo zaklanjali ulaz. Gurnuo je glavu unutra. "Ovdje ima puno stvari", konano je rekao. "Kakvih stvari?" "Trulih kartonskih kutija, kao prvo. Nekakav dra na dasci - valjda gaje rabio za dranje maketa dok je radio na njima. Hrpa Playboy asopisa koje ne bih dotaknuo za sav novac ovoga svijeta; ini se da su takori godinama ivjeli u njima." Znala je za taj asopis jer je postojao gotovo stotinu godina prije nego se ugasio. Neki pomno ouvani primjerci ponekad su se prodavali na drabama, gdje su ih sakupljai kupovali po nevjerojatno visokim cijenama. Plakali bi kada bi vidjeli naputena i unitena izdanja. Mislila je da bi bilo dobro ne rei Knoxu koliko bi vrijedili u njezino vrijeme. "Zar se sve ovo nije temeljito pretrailo u vrijeme samoubojstva?" "Ne mogu rei. Trebalo se, ali sudei po svemu to sam proitao ili uo, nije bilo naznaka da se radi o neemu drugome, a ne o samoubojstvu. Zato mislim da nikada nije provedena kriminalistika istraga. U sluaju samoubojstva, pokuava se pomoi obitelji to se vie moe."

Zakoraio je u skladite, a Nikita gaje pomno slijedila, pazei kamo staje. Otar miris trulei ispunio joj je nosnice. Smee je bilo naslagano u hrpama u maleno skladite: bilo je tu sklopivih metalnih stolaca, stare odjee, hrpe asopisa i novina, kartonskih kutija koje je Knox bio spomenuo. Dvije su bile zalijepljene trakom na vrhu koja je sada bila beskorisna jer bi im dna vjerojatno propala im bi se pomakle. "Zato bi se netko potrudio spakirati neto u kutiju i zalijepiti je, a zatim to ostaviti?" pitala se naglas. "Ja se pitam zato ljudi rade mnoge stvari", sloio se uzdah- nuvi i pomaknuo stolac s puta. Premda nije eljela dodirnuti te gadne kutije, nije vidjela kako bi ih mogla izbjei. "Ima li pokriva ili ceradu u prtljaniku? Te e se stvari raspasti kada ih pokuamo pomaknuti. Ako ih uspijemo povui na ceradu, moemo ih iznijeti odavde." Izvukao je kljueve iz depa. "Cerada je unutra. Na dnu kutije." Probila se natrag do automobila i otkljuala prtljanik, a zatim traila po kutiji s opremom dok nije pronala zelenu ceradu. Izvukla je i dva para plastinih rukavica iz paketa koji je takoer bio u kutiji. "Evo ti!" viknula je kada je ponovo stigla do garae, dodajui mu kljueve, a zatim i par rukavica. "Hvala." Navukao je rukavice poput kirurga i uzeo ceradu od nje. Ona je navukla svoje rukavice, pa su pomno prostrli ceradu ispred kutija. Knox je uz pomo sjekirice pomaknuo monstruozne komade pauine koji su visjeli blizu kutija, a zatim su se, pazei, pomaknuli u skuenu prostoru, svatko s jedne strane. to su njenije mogli, pomaknuli su gornju kutiju, gurajui je umjesto da ju podignu. Bilo je beskorisno; im teinu sadraja kutije nije podupirala druga kutija, ona se raspala i sadraj je ispao na ceradu. Ista se nezgoda dogodila i s drugom kutijom. im su je podigli, dno se rasparalo. Gurajui, uspjeli su staviti pola kutije na ceradu. Rasuti sadraj uglavnom se sastojao od knjiga, zaprljanih i punih plijesni, ali u prilino dobru stanju. Poeli su gurati knjige na ceradu, koje su mogle pripadati Howardu Easleyu pa je on mogao napisati to na rubnicama ili ostaviti to izmeu stranica.

Knox je ispustio tih nerazgovijetan glas dok je buljio u metalnu kutiju koja je bila zapakirana s kartonskim kutijama. "to je to?" pitala je Nikita dok je podizao predmet. Pogledao ju je, i iznenaeno i veselo. "Nisam siguran, ali mislim daje vremenska kapsula." 30

NIKITA JE POGLEDALA U KUTIJU. OEKIVALA JE NETO U OBLIKU VALJKA, poput kapsule lijeka. Izraz 'vremenska kapsula' prizivala je sliku neega glatkog to moe putovati kroz vrijeme, a to je zapravo bila velika metalna kutija ije su dimenzije otprilike bile 45 puta 30 centimetara, a visina otprilike dvanaest centimetara. "Jesi li siguran?" "Ne, dok je ne otvorimo. Vremenska kapsula bila je zamotana u vodo nepropusnu plastinu vreicu prije nego je bila zakopana. Ali bila je ovakvog oblika; mislim da je bila napravljena u oblinjoj tvornici metala." Kutija je bila u nevjerojatno dobru stanju, zato to je sve te godine bila izolirana debelim knjigama. unula je pokraj nje i pozorno je prouavala, ali ju nije dirala. "Bila je ovdje sve ove godine; uope nije bila zakopana ispod stijega." "Gledao sam ih kako je zakapaju. Trener se sigurno vratio te noi i iskopao je. Bila je novogodinja no, bilo je hladno i snijeilo je, na televizijskom programu bile su utakmice; sumnjam daje u gradu uope bilo prometa, ako je dobro procijenio vrijeme, ekao je da zamjenici iz tree smjene krenu u ophodnju", unuo je pokraj nje. "Ode tvoja teorija da je netko bio poslan prije Hugha i uzeo kutiju na uvanje." "Onda je bljesak morao biti od Hughova prelaska ovamo; laserom je za vrlo brzo mogao iskopati onu rupu, otkriti da kutija nije tamo i otii prije nego su sigurnosne kamere uhvatile pravo vrijeme." "Znai da se morao odmah prebaciti natrag, jer nije bilo nikakvih otisaka stopala, niega to bi ukazivalo na to daje on to uinio. Mislio sam

da su te karike poput autoceste s dvije trake, bez ikakvih izlaza osim na poetku i kraju. Zar se ne bi vratio natrag u tvoje vrijeme?" "Teoretski to ovisi o postavkama karika", polako je objanjavala. "ula sam da tranzitni laboratorij radi na razvijanju karika koje bi se mogle programirati na terenu, ali nisam ula da su ve odobrene za uporabu. Obine karike imaju dvije postavke: jednu za odredite i drugu za vraanje kui. Putnik aktivira eljenu postavku. Ako Hugh prelazi kratke udaljenosti ovamo- -onamo, sigurno je ukrao prototipove." "To je stvarno zanimljivo!" otegnuto je rekao Knox. "Objanjava kako je ubojica uao u kuu Taylora Allena i izaao, a da nije nita dotaknuo. Mislio sam daje obrisao svoje otiske s kvake i izaao kroz automatska garana vrata, ali ako Hugh samo dolazi i odlazi, mogao bi se pojaviti bilo gdje." Nikiti se digla kosa na glavi i automatski je pogledala uokolo, a zatim izdahnula s olakanjem. "Morao bi tono znati gdje smo i imati koordinate za GPS prije nego bi se mogao prebaciti do nas. A i tada to ne bi trebao uiniti, osim ako ne bi bio siguran daje na poloaju na kojemu ga mi ne moemo vidjeti. Sjea se to se dogodilo Luttrellu? Putnik nije u prednosti sve dok se tranzicija ne zavri." "Ako se vratimo u moju kuu, ima tone koordinate", istaknuo je Knox. "Ne znam kako te naao tamo." "Ja znam...", prekinula gaje Nikita, "gospoa Lacey." Knox je otvorio usta, vjerojatno elei to negirati, no naglo ih je zatvorio. Iz oiju mu je izbijala ljutnja. Murjaci ne vjeruju u sluajnosti. Prvo ih je gospoa Lacey vidjela zajedno u Wal-Mar- tu i bilo je oito da ju je nazonost Nikite vidno uznemirila. Te je noi bila uasno dosadna jer je neprekidno zvala, a to po Knoxu nije bilo u skladu s njezinim karakterom. Tada je napravila neto jo manje karakteristino za nju - dola je do Knoxove kue i lupala na vrata. Sino je s njome bio mukarac; zatim je, jutros, automobil unajmljen na ime Hugha Byrona bio parkiran malo dalje od Knoxove kue. Ne, to je bilo previe sluajnosti. "Nije bio siguran tko si ti", razmiljao je naglas Knox. "U suprotnome bi te pokuao ubiti sino kada si bila sama." "Imao je bolju priliku kada smo sino vodili ljubav", rekla je mirno. "Ne bih bila primijetila da se tada prebacio tono uz krevet." "Dobra primjedba!" sloio se s njezinim zakljukom i namignuo joj.

"Prije toga sam bila jako nervozna i oprezna. Ako sam samo netko imena Tina, ne bi imalo smisla ubiti me. Mislim da me je sino i jutros samo pokuavao vidjeti." "Misli li daje tvoja maska vrsta?" Odmahnula je. "Ne bih se kladila u svoj ivot. On je iz moga vremena, sjea se; zna kako je lako promijeniti boju kose. I zajedno smo radili u istom odjelu nekoliko godina pa me poznaje. Maska je uglavnom trebala sluiti da prevarim tvoje momke, sjea se? Da pone kruiti pria kako sam otila iz grada. Hugh je znao bolje, ali nije znao gdje bi me traio sve do onog sluajnog susreta s gospoom Lacey. Onda mu je ona sigurno ispriala o nama, i on je zbrojio dva i dva." "Siguran sam da uistinu ne zna to se dogaa", glasno je razmiljao Knox. "Ona nije...", glas mu se izgubio i na trenutak je nijemo buljio u daljinu. "Sranje!" napokon je rekao sasvim tiho. "Postoji samo jedna stvar koja bi je uvukla u ovo. Kurvin sin, rekao joj je da bi se mogla vratiti i spasiti Rebeccu. Nema nikog drugog; imala je samo Rebeccu. Uinila bi sve daje vrati." Nikita je nakratko zatvorila oi i zbog svega to je Knox rekao, osjetila je duboko saaljenje prema gospoi Lacey. Znala je kako je njezina draga majka patila zbog gubitka djeteta i to uz brina supruga i jo troje djece koji su je tjeili. Gospoa Lacey bila je sama. Proklet bio Hugh Byron - hladan kurvin sin iskoristio je majinu tugu i oaj. "Sigurno je ona pucala u mene", zakljuila je Nikita. "Zna li, je li dobro rukuje orujem?" "Ne znam. Mnoge ene znaju kako se puca, pogotovo ako su odrasle na selu", namrgoeno je pogledao u metalnu kutiju. "Mislim da trebamo otkriti to je zapravo u ovoj kutiji i zbog ega je taj gad ubio troje ljudi." Podignuo je kutiju i iznio ju iz ruevne zgrade. Nikita je oklijevala, a zatim je uhvatila jedan kraj cerade i izvukla je van sa svim knjigama. Knox je ve pokuavao otvoriti poklopac kutije. Premda nije imala bravu, poklopac je bio zaglavljen. Na kraju je ugurao otricu sjekirice ispod ruba i gurnuo ga uvis zbog ega se poklopac otvorio. Pomno je poeo vaditi predmete, dodajui ih Nikiti, koja ih je stavljala na ceradu. Bili su to: godinjak novine kaseta kasetofon Zakon Pekesvillea pisana povijest okruga i grada izabrane fotografije rukom pisano pismo gradonaelnika Harlana Forbesa

telefonski imenik okruga Peke iz 1985-godine popis svih stanovnika okruga Peke koji su poginuli u ratu 2H4 pomnjivo sloena amerika zastava koja je leprala ispred Opinskog suda okruga Peke Searsov katalog. Knox je buljio u katalog, a zatim se sruio na stranjicu meu korov i smijao se. "Ne mogu vjerovati!" dahtao je. "Searsov katalog! Tko je, pobogu, stavio to u vremensku kapsulu? Ili su bili pijani kada su se toga dosjetili ili je netko imao dobar smisao za humor." Nikita je podignula teak katalog i polako je prelistavala stranice. "O, ne znam ba. Mislim da ovo daje prilino dobru sliku o tome kakav je ivot bio 1985. godine. Pogledaj, ima opise, cijene, slike. Ovo bi moglo biti jako vrijedno i kao predmet za sakupljanje, ali i zbog informacija koje donosi." "Pa, ako ne donosi formulu o putovanju kroz vrijeme, nita od toga. Znam da je trinaest predmeta bilo stavljeno u kutiju, pa gdje je onda trinaesti? Je li ga trener Easley izvadio?" "Zato onda nije izvadio samo taj, jedan predmet i ostavio kutiju?" pitala je Nikita razumno. "Zar je bilo razumno uzeti cijelu kutiju ako je elio samo jednu stvar." "ovjek je ubrzo nakon toga poinio samoubojstvo; nije ba logino razmiljao." Podignula je teak katalog i vrtjela stranice. Na njezino veliko iznenaenje, komad bijelog papira pao je iz kataloga na ceradu. Knox je posegnuo za njim, uzeo ga i proitao. "Stoje?" "Valjda njegova poruka. 'K vragu sve. Umoran sam od ove proklete zbrke'. Navod, kraj navoda. I zato ju je stavio u Searsov katalog, u vremensku kapsulu, a zatim zatvorio kapsulu u kutiju s knjigama, nemam pojma. Rekao bih da je prolupao." "Neka vrsta psihikog sloma. Dogaa se; kemikalije u mozgu se promijene, a mi jo uvijek ne znamo zato."

"Vidi ima li jo to izmeu stranica. Moda nam se posrei." Ponovo je prelistala katalog, ali nita vie nije ispalo iz njega. Razoarana, sjela je na ceradu i pogledala sve to je Knox izvadio iz kutije. Moda novine. Pomno ih je pregledala, jer su stranice ve bile krhke, ali nita nije bilo umetnuto izmeu njih. Ni izmeu stranica zakona nije bilo iega. Knox je pregledao godinjak, ali takoer bez rezultata. Pregledali su sve stranje strane fotografija, ali na njima su pisala samo imena, datumi i mjesta. Gradonaelnikovo je pismo bilo ispisano na jednome listu papira. Pisana povijest je bila samo pisana povijest. Frustriran, Knox je pregledao ak i zastavu, ali je pazio da ne poremeti pregibe. "Prokletstvo, jo nam je jedino preostalo posluati kasetu i vidjeti je li na njoj neto osim glazbe", rekao je podiui kasetu i prouavajui ju. "Mada neemo moi jer su baterije sigurno istroene - uz pretpostavku da su uope stavili baterije, jer bi to bilo samo rasipanje novca." Nakon to je ispustio kasetu, podignuo je mali kasetofon i spremao se okrenuti ga kada je zastao i tiho rekao: "Unutra je ve jedna kaseta." *** Odvezli su se do prve trgovine i kupili baterije koje je Knox stavio u kasetofon. Sjedili su u automobilu i on je pritisnuo play i zasvirala je pjesma broj jedan iz 1984., 'Thriller'. Namrtivi se, zaustavio je kasetu i izvadio ju. "Uvijek sam mrzio tu pjesmu", progunao je. "Moja omiljena pjesma Michaela Jacksona bila je 'Ben'. Pjeva o takoru." "To je jezivo!" primijetila je. "Trebala bi vidjeti videospot za 'Thriller'; to je jezivo." Zatim je ubacio drugu kasetu i pritisnuo tipku play. Prvo su se uli samo umovi, a zatim je netko tihim glasom govorio: "Ovo je za Davida Lija, Marjorie van Camp i JoJo Net- zer. Vi ete znati to treba uiniti." Glas je zatim poeo priati o modifikaciji gravitacije i pojanjavao matematike formule i teorije koje njima uope nisu imale smisla, ali su vjerojatno bile upravo ono to su traili. Time je kaseta zavrila. "ao mije to neu biti tamo da vam pomognem. Ja odlazim." Knox je premotao kasetu, a zatim ju izvadio.

"Pa, to je trinaesti predmet i ono to Hugh trai. Ipak, ne mislim da on pripada jednoj od skupina koje su protiv - previe je voljan rabiti tehnologiju. On eli ovu kasetu, i to ne zato to eli zaustaviti izum tehnologije koja omoguava putovanje kroz vrijeme." "Ne...", sloila se Nikita. "Ja sam mislila, odnosno mi smo trebali misliti daje to razlog, ali slaem se da taj scenarij ne odgovara Hughu. On nije protivnik putovanja kroz vrijeme; on je bio jedan od najveih entuzijasta to se toga tie. Zapravo me uope ne zanima zato je eli. Mije imamo i moramo ju drati na sigurnome, a moramo ga i uhvatiti. Sve ostalo je nebitno." "Kae da nije vjerojatno da e se materijalizirati pred nama. Dakle, to e najvjerojatnije uiniti?" "Ima laser. Sve to treba je ista linija za pucanje." "Onda emo se skrivati", rekao je Knox. "Mogao bih biti otputen, ali uzet u nekoliko slobodnih dana, ukljuivi ovaj dananji. Imamo prednost jer znamo da tebe trai, pa otprilike znamo gdje e traiti. Samo moramo paziti da mi njega vidimo prvi." "Imam poklon za tebe!" uzviknuo je Hugh Byron Ruth dok su zajedno leali na pokrivau uz potok. Bio je dobro raspoloen; znao je gdje e pronai Nikitu i za nekoliko e sati rijeiti taj problem. Znala je previe o svemu. Nije mogao riskirati i dopustiti da se ona ikada vrati i pone priati. McElroy je to trebao srediti, ali greke se ponekad dogaaju; dokaz je Nikitina nazonost u ovome vremenu. Nasmijeila se, ali nije otvorila oi. Drijemala je, umorna nakon voenja ljubavi. "to?" "Pogledaj!" rekao je i ona je otvorila oi. Pogled joj se zaustavio na predmetima koje joj je pokazao. "to da radim?" proaptala je, jo uvijek gledajui u predmete. "Stavi po jednu na svaki gleanj i zapee. Kada doe vrijeme, pokazat u ti kako se aktiviraju. Obeaj mi da ih nee pokuati rabiti bez mene; moe biti jako opasno." "Obeavam!" pristala je i dotaknula ih svojim drhtavim prstima. "Izgledaju tako... obino. Jesu li tvoje? Kako e se ti vratiti ako ih ja iskoristim?" "Nisu moje, Nikitine su. Pronaao sam mjesto na koje ih je zakopala."

Netko je zeznuo vrijeme njezina prelaska; McElroy se trebao uvjeriti da e sljedei agent koji bude poslan prijei u odreeno vrijeme i na odreeno mjesto, tako da ga Hugh moe srediti na isti nain na koji je sredio Housemana, ali kada je Hugh bio na putu, vidio je jarki bljesak i znao je da je zakasnio. Kada je stigao tamo, Nikita je ve prela i nestala. Tada se jedino mogao zadovoljiti njezinim karikama koje je pronaao i uzeo ih, te ju je tako sprijeio da ode. Nije ih bilo teko pronai; propisi su govorili da ih se zakopa na mjestu prelaska da bi agent tono znao gdje su, a Nikita je sve radila po propisima. Sve to je trebao uiniti jest locirati mjesto gdje je zemlja i lie razbacano te ih iskopati. "Jedva ekam daje opet vidim", rekla je Ruth. "U glavi sam stalno vrtjela sve to u joj rei, daje natjeram da ode lijeniku i napravi sve testove. Znala je ponekad biti tako tvrdoglava. Bila je zauzeta oko vjenanja i pokuavala je sve pripremiti. Ne bi htjela ii. Morat u je natjerati da poslua." "Smislit e neto", blago se nasmijeio. "Moda e morati pokazati karike da ti povjeruje." "Pokazat e mi kako se to radi?" "Da, ali morat e biti jako pozorna i napraviti tono ono to ti pokaem." "Hou", oklijevala je. "Kada u se vratiti?" "Kada Nikita bude mrtva." Izraz boli preao je preko Ruthinog lica. "Voljela bih da ona ne mora umrijeti." "Mora da bi moja misija mogla uspjeti. Ne elim je ubiti - moram to uiniti. A ako ne uspijem, ako ona uspije ubiti mene, sjeti se da e ona traiti te karike i daje vrlo vjeta agentica. Mora sumnjati da ih ja imam. Rekonstruirat e moje kretanje, otkriti gdje sam bio, a zatim e krenuti na tebe. Ako je ne ubijem, Ruth, ti e morati. Jedino e tako uspjeti spasiti Rebeccu."

31

"EKAT E KADA DOEMO DOMA", REKLA JE NIKITA. "VIE E MU ODGOVARATI tama, ali bude li me jasno vidio, pucat e bez obzira na doba dana." "Onda u osim tebe morati odvesti jo nekoga doma." Znala je na to misli. Trebala mu je ena koja, kada izae iz automobila, nee uope biti nalik na Nikitu. Hugh e biti u svom unajmljenom automobilu; Knox e nazvati Nikitu mobitelom i rei joj lokaciju automobila. U meuvremenu, ona e se pjeice pribliavati. Dok Hugh bude promatrao Knoxovu kuu, ona e mu se priuljati straga. Ona i Knox uhvatit e ga u sredinu, izmeu sebe. Plan nije bio bez rizika, za njih oboje. Nije bilo oklopa izumljenog ni u ovo ni u njezino vrijeme koji bi mogao podnijeti lasersko oruje. Ali i ona je imala laser, a osim toga i metak je mogao poslati nekoga u jednaku smrt. Hugh e biti brojano nadjaan. Imali su prednost, ali nita nije bilo sigurno. Nakon pustolovine u staroj kui Howarda Easleya, oboje su bili znojni i prljavi. Knox je nazvao svog oca i pitao ga bi li se mogli istuirati i oprati odjeu u njegovoj kui dok su on i Lynette na poslu. Kelvin, kao i inae, nije postavljao suvina pitanja. Knox je znao gdje je rezervni klju pa su se odvezli ravno do oeve kue. "Zna se sluiti strojem za pranje rublja?" pitala je Nikita kada su izali iz automobila. Skinula je svoju majicu kratkih rukava preko glave i bacila mu je. "Ti to sredi dok seja tuiram." ene u njezinu vremenu nosile su trake za grudi umjesto grudnjaka, jer su pruale bolju potporu i bile puno udobnije. Stavljale su se tako to su se dva kraja stisnula jedan uz drugoga, pa su bile potpuno prilagodljive. Meutim, od svog putovanja kroz korov i grmlje, osjeala se kao da sitni kukci puze po itavu njezinu tijelu i stravino se bojala da je pokupila znatan broj krpelja. Trake za grudi su pale i bacila ih je Knoxu.

On je traio klju, ne skidajui pogled s nje dok se saginjala da skine cipele. "Zar e se sasvim skinuti ovdje vani?" pitao je s velikim zanimanjem. "Ako ti bude trebalo jo dugo da otvori ta vrata, onda da." Bacila je arape na njega i skinula si traperice. ljunak joj se zabio u osjetljiva bosa stopala pa je skvrila none prste. On je konano pronaao klju, no nije ga uspio gurnuti u kljuanicu. Bacila mu je traperice preko ramena i skinula si gaice. "Pouri!" "Ne mogu", poalio se. "Mogao bi da gleda u to to radi umjesto u mene!" "Ne mogu!" ponovio je. "Isuse Boe!" Bacila mu je svoje gaice u ruke, ramenom ga gurnula u stranu i sama otkljuala vrata. Ispustio je sve i htio ju dodirnuti ba kada su se vrata otvorila. Upala je unutra i zastala u kuhinji. "Kuda je kupaonica?" "Ravno naprijed, skreni desno, druga vrata lijevo." Osjeaj da joj neto puzi po tijelu bio je tako grozan da je skoila pod tu prije nego je poela tei topla voda. Zadrhtala je od hladnoe, no i ledena joj se voda vie sviala od kukaca. Ve se bila nasapunala i isprala kada je visok, gol mukarac uao u kadu k njoj. "Moi pod!" opomenula gaje. "Poslije u pobrisati." Pribliavao joj se, pritiui je uz hladne ploice. Penis mu je bio tako ukruen da je strio prema gore i pritiskao joj trbuh. Stavila je ruke na njegova ramena i gurnula ga od sebe. "Ja sam lijepa i ista, ali ti si sav prljav i pun kukaca. Ostani tamo, a ja u se pobrinuti za to." Iz oiju mu je izbijala elja, ali ju je posluao. Pogled mu je poivao na njoj dok je izlijevala ogromnu koliinu gela za tuiranje u ruke i poela mu trljati prsa i ramena. Oprala mu je ruke i lea, trbuh, a zatim je poela od stopala prema gore. Nakratko ga je pogledala i vidjela daje napet jer se prisiljavao ostati tako. Potom se usredotoila na ono to radi, nasapunanim rukama prelazila je preko njegovih guzova. Ispustio je uzdah, a zatim je utihnuo i nije se ulo nita osim njegova glasnog disanja.

Dala si je puno vremena da mu opere penis. Knox ju je promatrao, a itavo mu se tijelo treslo dok mu je jedna ruka bila oslonjena na zid, a druga zapletena u njezinoj mokroj kosi. Jednostavno se nagnula naprijed i uzela ga u usta, drei ga svojom desnom rukom, dok gaje lijevom uhvatila za guzicu i povukla ga prema sebi. Dubok uzdah izletio mu je iz grla i bokovi su mu se trgnuli; kada je osjetila daje blizu vrhunca, povukla se i ustala. Prije nego je obrisala vodu s lica, naslonio ju je uza zid, s jednim bedrom oko njegova struka, i snano prodro u nju da nije mogla zaustaviti tih uzvik. Nije se ispriao, samo se povukao i ponovo je strasno uzeo. Znala je da kada ga gura tako duboko u nju da vjerojatno ona nee imati vremena doi do vrhunca, ali mislila je daje zasluio ekati njezino zadovoljstvo. No, zapravo, taj ju je snaan ritam natjerao na jak vrhunac zbog ega je sva treperila i drala se vrsto za njega. Podignuo ju je u zrak i zabio se u nju, ne mislei previe, tjeran samo slijepom eljom za to potpunijim srazom njihovih tijela. Osjetila je da je voda postala hladna pa je tekom mukom zatvorila slavinu. Ostao je naslonjen na nju i ubrzano disao. Glava mu je poivala na njezinu ramenu. Da nije bila pritisnuta uza zid, ni ona ne bi mogla stajati uspravno. eljela se igrati s njime, izazivati ga, ali inilo se da su oboje bili uvueni u snaan vir uitka koji je bio prejak da bi se mogao kontrolirati ili zanijekati. "Prerano je za rei volim te...", promrmljao je uz njezino rame. "Poznajemo se samo tri dana. I zato ti to neu rei." "Neu ni ja", proaptala je, kao da bi zbog neizreenosti mogla zanemariti olujne vjetrove osjeaja koji su se ve podizali visoko u nebo. *** "Imam ideju", rekla je Ruth. Otkako joj je Byron dao karike, postala je nervozna. Osjeala je kako joj se zabijaju u kou mada ih nije nosila. U mislima, karike su joj bile na glenjevima i zapeima, i tek nekoliko sekunda udaljena od Rebecce koju je otimala od hladne smrti. Zato je morala ekati? Ona, Ruth, ima karike. Ima sredstvo kojim moe traiti svoju ker. Byron je ispleo svoj smrtonosan plan i bio je strpljiv poput pauka, ali njegova ki nije bila u grobu.

Danima je bila zanosno opijena, ali odjednom je postala tako nestrpljiva s Byronom da gaje eljela zgrabiti i tresti ga. Kako se usuuje dati joj karike s kojima e doi do Rebecce, n zatim je natjerati da obea da nee ii dok on ne odlui daje vrijeme? Nije to mogla podnijeti. elio je ubiti tu Nikitu kada je sama; govorio je neto o tome da ne eli ubiti jo jednog muijaka. Mislio je na Knoxa, naravno, jer je Nikita takoer policajka, ali nju oito nije brojao. Ruth je uvijek voljela Knoxa, ali odjednom, ni on nije bio vaan. Ako joj je on stajao na putu da ponovo vidi Rebeccu, onda joj nije bilo vano hoe li se on nai na liniji vatre. Osim toga, kada se vrati nakon to vidi Rebeccu, on e biti iv, zar ne? Kada spasi Rebeccu, sve e se promijeniti i ovo se nikada nee dogoditi, pa zapravo uope nije riskirala Knoxov ivot. Spavao je s tom Nikitom. Izdao je Rebeccu. Ali ona je poznavala Knoxa, znala je njegove navike, znala je kako je blizak sa svojim ocem. Pala joj je napamet sjajna zamisao. "Imam ideju!" uzviknula je odjednom. Byron se okrenuo prema njoj i odjednom je sa zanimanjem sluao. "Mislim da mogu pronai Knoxa!" rekla je. "Kako?" "Preko njegova oca." "Kako to? Ne elim oteti njegova oca da bih napravio zamku. to je vie ljudi upleteno, to su vee prilike da se pogrijei." "Ne, ne, naravno da ne elim da ga otme. Samo ga trebam nazvati i pitati zna li gdje je Knox. Moda ne zna, ali vrijedi pokuati jer su jako bliski." Malo je razmiljao o tome, a po izrazu je lica mogla vidjeti kako pravi popis 'za i protiv'. Na kraju je rekao: "Inae bih rekao da je previe rizino povezati tvoje ime s njegovim, ako uzmemo u obzir nae namjere, ali kako e ti otii, ne vidim kako bi to moglo biti povezano." Postala je nestrpljiva i bilo joj je svejedno. Vano je bilo samo doi do Rebecce. Pronala je telefonski broj eljezarije i nazvala ga mobitelom. Kelvin se javio, a glas mu je bio toliko nalik na Knoxov da se na trenutak zbunila.

"Kelvin, ovdje Ruth Lacey. Pokuavam stupiti u kontakt s Knoxom itav dan, ali nemam sree. Zna li gdje je?" "Naravno. U mojoj je kui, tuira se i pere odjeu. Nisam nita pitao...", rekao je smijui se. "Mislim da u to manje pitam, imati manje sijedih." I ona se nasmijala. "Hvala. Javit u mu se tamo", zadovoljno je rekla, prekinula razgovor i s pobjedonosnim se izrazom lica okrenula prema Byro- nu. "U Kelvinovoj je kui, tuira se i pere odjeu - barem tako Kelvin kae. A ako je Knox tamo, moe se kladiti i daje Nikita." Nakon to je Ruth prekinula, Kelvin se vratio slaganju robe i posluivanju muterija, ali neto ga je nagrizalo. Kada je Knox nazvao i pitao moe li se sluiti kuom, nije rekao da nikome ne kae gdje je, ali moda je mislio da ne mora to rei i da e Kelvin automatski znati da treba drati jezik za zubima, i to ga je muilo. Nakon petnaest minuta nazvao je Knoxa na mobitel. "Da, tata, to ima?" pitao je Kelvin. "Jesi li se istuirao i oprao?" "Istuirao sam se, a odjea je u suilici. Zato zove?" "Ma ne. Nisi rekao, ali trebao sam utjeti o tome gdje si, zar ne?" "Misli rei daje prekasno da ti to sada kaem?" "Aha, bojim se da jest. Ruth Lacey je zvala i rekla da te pokuava dobiti cijeli dan. Nisam nita sumnjao i rekao sam da si kod mene. Je li zvala?" "Ne, a ionako ima moj broj mobitela. Nije me zvala." "Hmm... Onda bi ti ovo trebalo biti upozorenje. Vjerojatno bi trebao odjenuti hlae." "Bit u spreman", rekao je Knox. "Hvala na upozorenju!" Prekinuvi poziv, Knox se okrenuo prema Nikiti. "Ruth je zvala tatu i pitala ga zna li gdje sam. Rekao joj je. Bolje da se odjenemo." Odjea im nije bila suha osim Nikitinog rublja, koje se oito suilo tek nekoliko minuta, pa su poharali Kelvinov i Lynettin ormar. Knox je bio malo vii od svoga oca pa su mu Kelvine traperice dobro pristajale. Izvukao je majicu kratkih rukava koja mu je dola prva pod ruku i odjenuo ju, a zatim je izvukao jo jednu s vjealice i bacio ju Nikiti. "Odjeni ovo, nema veze kako izgleda. Samo se odjeni."

Prvo to je izvukla iz ormara bile su kratke hlae, koje su, na svu sreu, imale elastinu traku u struku, jer je Lynette nosila dva broja veu odjeu od nje. Dok ih je navlaila, misli su joj jurile glavom. "Nee se jednostavno dovesti. Pribliavat e se pjeice, pokuavajui nas iznenaditi. Ne znam je li njegov laser poput moga; moda ima neki poput Luttrellova, puno veeg dometa. Izvadi Luttrellov iz prtljanika. Mogu ti pokazati kako se rukuje njime; princip je ciljanja isti, samo to ne mora uzeti u obzir vjetar i pad. Zrak ide kamo cilja." "Ti si mu glavna meta. Ti uzmi njega, a meni daj tvoj, manji." "Ali mogao bi oekivati da u ga ja imati. Ne zna kakvu sam opremu donijela, jer sam je ja birala, ne McElroy. Sigurnije je da e ga ti iznenaditi, nego ja." "U svakom sluaju, moramo se maknuti iz ove kue." Nikita je obula tenisice, ali ih nije znala zavezati, no to nije bilo vano jer se svaka sekunda brojila. Kako su Knoxove tenisice bile u prtljaniku, istrao je bosonog kroz stranja vrata i uzeo dra za pitolj. Nikita je pokupila svoju torbicu s kuhinjskoga stola i slijedila ga. Ba je otvorio prtljanik kada su uli zvuk automobila koji se pribliavao. Prilaz je kui dugaak pa se ljeti, kada su stabla i grmovi bili potpuno zeleni, nije vidjela sa ceste. Odjednom je sve bilo tiho. Hugh je stigao. Nije bilo vremena da Nikita pokae Knoxu kako e se sluiti XT37, samo gaje izvadio iz prtljanika i bacio joj ga. "Tamo!" rekao je tiho, pokazujui na gusto grmlje s desne strane. "Iza grmlja, na tlo. I za Boga miloga, ne idi blizu spremnika s propanom." "Blizu ega?" proaptala je. "Veliki srebrni spremnik! To je plin." Pokazao je na spremnik, zatvorio prtljanik, a zatim potrao ulijevo. Uz malo sree, uhvatit e Hugha u unakrsnu vatru. U tome smjeru nije bilo pogodna grmlja, pa je zbog toga poslao Niki- tu na desnu stranu. Ispruio se iza hrasta, nadajui se da je dovoljno velik da ga sakrije, te izvukao svoje oruje. Automobil je ponovo krenuo. Sluao je kako se sve vie pribliava, a zatim gaje mogao vidjeti kada je prelazio preko malog breuljka. Knox se pomicao unatrag za centimetar, pokuavajui ne napraviti nikakve nagle pokrete koji bi privukli pozornost. No, u djeliu sekunde, prepoznao je automobil. Bila je to Ruth Lacey.

Parkirala je iza njegova automobila i izala. Bacio je pogled na nju, vitku i urednu u be lanenim hlaama i kraljevskoplavoj majici kratkih rukava, a zatim je usmjerio pozornost na mjesto otkuda se Hugh najvjerojatnije penjao po breuljku. Srce mu se slamalo jer se Ruth spetljala s tim ubojicom. Toliko ga je podsjeala na Rebeccu, nain na koji se kretala i kako je izgledala, ali u tom je trenutku osjetio kako se ono njeno mjesto u njegovu srcu stvrdnjava. Zbog nje, Nikitin je ivot bio u opasnosti. Bespovratno je prela na drugu stranu. Popela se prednjim stubama i pozvonila. Da ih Kelvin nije upozorio i da ve nisu shvatili da Ruth pomae Hughu, onaj tko bi otvorio vrata bio bi laka meta. Knox je gledao uokolo gdje se Hugh mogao smjestiti. Ruth je sigurno dobila upute da mu osigura ist pogled. Sigurno bi oekivali da im Knox otvori vrata; on bi to uinio. Dakle, jesu li planirali ubiti ga odmah tamo ili ih izmamiti oboje iz kue? Nije bilo vano. U svakom sluaju, Hugh je planirao ubiti ih oboje, i Ruth je to znala. Vidio je kako se grmlje lagano pomie. Mogao bi biti povjetarac, pomislio je, no, po njegovoj je procjeni tamo mogao biti Hu- gho, i nigdje drugdje. Ruth je ponovo pozvonila, ekala, a zatim snano pokucala. "Knox!" zazvala je. "Knox Davis, otvori vrata! Automobil ti je parkiran ovdje pa se nemoj pretvarati da te nema." ekala je i sluala, i bila sve vie nervozna. Knox je riskirao i jo jednom je pogledao. Koraala je naprijed-natrag na trijemu, igrajui se parom srebrnih narukvica. Odjednom je briznula u pla i napravila neto glupo. Okrenuvi lice od kue, vrisnula je: "Nisu ovdje! Unutra nema nikakvih zvukova!" Knox je odmah znao to e Hugh uiniti, znao je kakav e bijes prekriti sve ostalo i zakoraio je ispred stabla pucajui. Laser je opalio u kuu, tono s Ruthine lijeve strane, a zatim se naglo pomaknuo u stranu. Nikita je iskoila iz grmlja, pucajui dok je trala da Hugh ne bi naciljao u Knoxa. Oboje su se bacili kroz grmlje i gotovo se spotaknuli preko ovjeka koji je leao na boku. Knoxov pucanj na slijepo ne bi bio bolji i daje stajao nekoliko metara dalje od mete. Metak je uao pod kutom; ulazna rana bila je tono ispod Hughove lijeve ruke, a izlazna mu je rana iupala komad kraljenice. Ako

preivi, bit e nepokretan, ali Knox je odmah znao da Hugh nee preivjeti. Njegovo je lijevo pluno krilo,i vjerojatno dio njegova srca, bilo previe uniteno. Ipak, Knox je utnuo njegovo oruje to dalje, za svaki sluaj. Nikita se spustila na jedno koljeno pokraj ovjeka koji je umirao. "Nee preivjeti", rekla je mirno. "Gotovo je. Zato si to napravio? to eli?" Hughove su se oi caklile, unutarnji su mu organi prestajali funkcionirati. Uspio je trepnuti i jeziv mu je osmijeh iskrivio usne. "Novac!" zadahtao je. "Patentiranje... procesa. Uvijek... novac." Oi mu se nisu zatvorile, usne mu se nisu prestale smijeiti, ali sljedeeg trenutka vie nije bio iv. Nita nije bilo prazno poput oiju mrtvaca, pomislio je Knox. "Novac!" ponovila je Nikita tupo. "Sve to... jer su eljeli patentirati proces i obogatiti se. Nita vezano za moral ili standarde, samo novac." Visok, piskutav zvuk zauo se iza njih. Oboje su skoili i podignuli oruje, ali Ruth nije bila naoruana. Stajala je tamo, buljei u Hughovo tijelo, a bol joj je izobliila lice. Dahtala je pokuavajui doi do zraka kao da joj plua ne rade, kao da joj je srce stalo, kao da joj mozak nije mogao shvatiti ono to su joj oi vidjele. "Neee..." jaukala je, a glas joj je bio isprekidan. Nikita se odjednom ispravila, a tijelo joj se ukoilo. "Nosite karike!" uziknula je. Ruth je podignula obje ruke ispred lica, buljei u jedno zapee, pa u drugo, kao da ne prepoznaje karike koje je nosila. Onda se, polako, poela povlaiti. "To su tvoje karike", rekla je grubo. "Byron ih je pronaao. Dao mi ih je. Ako ti bude mrtva, rekao je, ja u se moi vratiti i spasiti je. Ti si ovdje da bi otkrila kako funkcionira putovanje kroz vrijeme i da ga sprijei." "To vam je rekao?" pitala je Nikita, pokuavajui se kontrolirati. Rutnina se glava uspravila dok je nastavila uzmicati. "Nee me sprijeiti. Ovaj u je put spasiti, i ona i Knox e se vjenati i imati prekrasnu djecu, a ja joj nikada neu rei da joj je bio nevjeran. To je naa tajna", rekla je Knoxu, premda joj je u oima bila ljutnja.

"Moje vas karike nee vratiti u prolost", objanjavala je Niki- ta. "Mogu vas odvesti jedino u moje vrijeme. Ako vam je rekao da e vas odvesti natrag, lagao vam je. Njegove se mogu reprogramirati, ali moje ne mogu." "Lae. Programirao ih je za mene. Bit u tamo dovoljno dugo daje natjeram da ode na testiranje koje e otkriti aneurizmu. Spasit u svoje dijete i ona e ivjeti dugo, i bit e jako sretna." "Ne, te karike ne rade kao..." "Lae!" Ruth je naglo viknula na nju. "eli ih natrag, ali nikada ti ih neu dati, nikada." Poela je eprkati po karikama pa je Nikita instinktivno krenula naprijed. Sjetivi se zasljepljujueg bljeska, Knox ju je zgrabio i privio uza se, skrivajui joj lice dok je pokrivao i svoje da si zatiti oi. Umjesto tihog bljeska, zauo se otar zvuk; nakon toga se inilo kao daje u zraku lebdjela fina crvena maglica, prije nego je pala na tlo. Nikita je ispustila glasan zvuk i pokuala povui Kno- xa unazad. No, nisu se uspjeli dovoljno odmaknuti i fina je maglica obojila njihovu kou i odjeu u crveno. U tiini su buljili tamo gdje je stajala Ruth. "Ubio ju je", razoarano je rekla Nikita. "Prkao je po karikama i namjerno ju ubio." Pogledala je u Knoxa i suza joj je klizila niz obraz, ostavljajui za sobom bijeli trag. "Ne mogu se vratiti doma." Nije elio da se vrati doma, ali je rekao: "Poslat e TIS ekipu za tobom, ako se ne vrati za mjesec dana, zar ne?" Odmahnula je glavom. "Karike - one su doslovno karike u tome lancu. Dok one postoje, glavni odbor u mome vremenu zna da su jo ovdje. To je zbog metala, posebnog metala. Ne moemo komunicirati kroz vrijeme, ali uvijek znaju ako se to dogodi. Oni znaju da su moje karike upravo doivjele katastrofalnu nezgodu." Konano mu je postalo jasno ono to je govorila. "Misle da si mrtva." Usne su joj zadrhtale, a potom su je zaslijepile suze. "Da. Misle da sam mrtva. Nitko nee doi po mene. Vie nikada neu vidjeti svoju obitelj." Njeno ju je uzeo za ruku i poveo ju prema kui. Oboje su trebali jo jedno tuiranje, a on je morao smisliti objanjenje za ono to se danas tu dogodilo. Hugh Byron nee imati nikakve prave dokumente, otisci njegovih

prstiju nee biti u bazi podataka. Ruth vie nije postojala. Osjeao se tupo i znao je da e, nakon to tupost proe, osjeati muninu, ali nosit e se s time kada doe do tamo. Sada se trebao pobrinuti za Nikitu koja je bila u oku i koja je patila jer je odjednom ostala odsjeena od svoje obitelji i mogunosti povratka kui. "Moda e se morati zadovoljiti sa mnom", rekao je. *** Jedne su noi nakon sedam mjeseci prerezali ogradu koja je okruivala gradilite u Miamiju i uuljali su se unutra. Proteklih se sedam mjeseci puno toga dogodilo. Na kraju je odluio ostaviti sva pitanja bez odgovora te je bacio Hughovo tijelo kraj Luttrel- lova. Jo nisu bili pronaeni. Drugi su, osim obitelji, znali samo daje Ruth Lacey nestala. Knox je bio murjak; znao je to napraviti s automobilom da ga nitko nikada ne nae. Bio je dva tjedna u oevoj tali, rastavio ga je, unitio serijski broj i uglavnom ga sveo na hrpu metala. Takoer su ponovo zakopali kapsulu ispod stijega kako bi bila pronaena u pravo vrijeme. Knox je jednostavno svima rekao da ju je pronaao u garai trenera Easleya. Rekli su istinu Kelvinu i Lynette. Morali su objasniti tetu koju je Hughov laser napravio na kui, a Nikitina torbica puna stvarica uvjerila ih je da ni Knox ni Nikita nisu izgubili zdrav razum. Bila je to tajna koju e njih etvero odnijeti sa sobom u grob. "Jesi li sigurna daje ovo zgrada koja e biti sruena za tono dvjesto godina?" prosiktao je dok su obilazili kolica koja su bila polegnuta. Nosio je velik, teak paket. "Sigurna sam!" prosiktala je ona njemu. "Nita ne prepoznajem, ali znam ime zgrade. Ova je." Nije joj proturjeio, samo je stavio paket u okvir koji je bio spreman za oblikovanje stupova. "Nadam se da e ovo upaliti." "Mora", rekla je. Naslijepo je posegnula za njegovom rukom i uhvatila je, stiui ju tako jako daje osjetio kako mu prsti otupljuju. "Moda e jednoga dana doi u posjet", rekao je.

"Moda. Kada putovanje kroz vrijeme postane komercijalno, ako se to ikada dogodi. Ako budu imali novaca." "Pa, ti si pridonijela da do toga doe." Podignuo je ruku, onu koju je ona drala, i poljubio joj prste. "Jesam li ti danas rekao da te volim?" Osmijeh joj se pojavio na licu i zamijenio suze. "Vjerujem da jesi", kazala je i drei ga za ruku provukli su se natrag kroz ogradu, stavili icu na mjesto i otili. Epilog

NICOLETTE STOVER UZELA JE BUCMASTU RUKU SVOG UNUKA I ODVELA GA DALJE od lonanice na balkonu gdje je debela pela zujala oko jarkog cvijea. Jemi je bio oaran i cvijeem i pelom, pa je bilo najbolje maknuti ga da ne doe u iskuenje. Glasno je protestirao i odmicao se, pa se opet vraao prema cvijetu brzo koliko su mu to doputale bucmaste noice. Podignula gaje prije nego gaje dosegnuo, podigla ga visoko i puhala mu u trbuh. Nastao je smijeh. Morala je biti tono uz vraika; stan im je bio star, bez modernih osiguraa zbog kojih bi mali bio siguran. Ona i Aidan nekada su ivjeli prilino lagodno, ali potroili su sve to su imali na Annoru, a zatim na Nikitu. S jo dvoje djece koja su dola, uvijek su lebdjeli negdje na rubu siromatva, ali nikada nije poalila ni za jednim penijem kojeg su potroili na bebice. Premda su sada lake ivjeli, nisu si mogli priutiti novi stan. Otkako je agent McElroy doao s vijeu o Nikitinoj smrti, Jemi je bio jedini koji joj je mogao osvijetliti srce. Ve je jednom prola kroz to i preivjela jer je imala Nikitu. to da radi bez svoje drage djevojice, bez svog uda od djeteta? Kako da nastavi bez nje? Nisu imali ni njezine fizike ostatke; prema agentu McElroyu, nije ih bilo. Nesree u putovanju kroz vrijeme nisu ostavljale za sobom ni najmanje ostatke. Znala je da nije samo ona patila. Aidan se esto nou dizao i besciljno lutao stanom kao da trai ker koja se nikada nee vratiti. Fair je bila kao

oamuena, izgubljena bez starije sestre. ak se i Connor inio potitenim. Samo je Jemi bio nesvjestan tuge koje je lebdjela iznad njegovih roditelja, bake i djeda, prepun energije, jer i samo nebo zna da Connor nikada nije usporio ak ni na minutu. Samo Jemijevo neznanje bilo joj je kao utoite - mali, uurban otok za bijeg. Igrao se, brbljao, vikao i smijao se, i uvijek je iao na mjesta na kojima nije smio biti, a ovjek se ne bi usudio maknuti pogled s njega ni na jednu minutu jer bi pronaao neto drugo u to bi se uvalio. Uzimala ga je to je ee mogla kako bi pruila Connoru i Enyi priliku da se opuste, a to je takoer bilo dobro za nju i Aidana. Izvlaio ih je iz njih samih i njihove tuge, podsjeao ih da ivot ide dalje i da je bio tono tu, ispred njih, u obliku preslatkog djeteta. Sigurnosna su zvona zazvonila, signalizirajui da je netko elio ui. Nosei Jemija, Nicolette je otila do videokonzole i pritisnula tipku. Slika dostavljaa odjevena u smee pojavila se na ekranu. Pritisnula je audio tipku. "Da?" "Nicolette i Aidan Stover?" "Ovdje je Nicolette Stover." "Paket za vas...", zastao je. "Sluajno je otkriven na gradilitu u Wilshireu. Jako je teak." "Od koga je?" "Ne pie. Skenirali smo ga da provjerimo je li siguran...", zastao je, a zatim dodao. "Jako je star." Kao daje oekivao to pitanje, Nicolette je upitala: "Koliko je star?" mislei da je to neto to je naruila prije nekoliko godina i to nikada nije stiglo. "Hmm... oko dvjesto godina. Cijena dostave bila je plaena, pa emo ispuniti svoju dunost. Ipak, pitam se biste li mi mogli rei kako ovako star paket moe imati vau adresu?" "Ne znam." Otkako im je agent McElroy rekao daje Nikita umrla, pitanje putovanja kroz vrijeme bilo joj je itekako na pameti. Oito je neko smiljao nekakvu alu, poslavi paket natrag u vrijeme da se dostavi nakon dvjesto godina. Ako je bila ala, optuit e osobu za pakost jer priroda Nikitine smrti nije bila ope poznata, ali nije bila niti smijena. "Moram li potpisati?"

"Potpis nije potreban." Otvorila je staromodni otvor za potu i dostavlja je ostavio paket, a zatim salutirao kameri i pourio na ulicu kako bi nastavio sa svojim dnevnim obvezama i dostavama. Tiho je zvono oznailo dolazak paketa. Jo uvijek vrsto drei Jemija, koji se svim silama trudio osloboditi, otvorila je otvor za dostavu i izvadila paket. Bio je zauujue teak i ispustila ga je, a udarac je nasmijao Jemija. Nije zvualo kao da paket sadri neto lomljivo. "Aidan?" zazvala je. "Bi li mogao uzeti Jemija na nekoliko minuta da otvorim paket ili ga ti otvori dok gaja drim?" Aidan je doao iz svog ureda. Gusta mu je kosa jo uvijek bila tamna, a oi tople, smee, kakve su imala i sva njihova djeca. Nakon etrdeset godina braka jo uvijek su se voljeli i nadala se da e imati jo barem etrdeset ili pedeset zajednikih godina. "to je to?" pitao je. "Ne znam. Dostavlja je rekao daje pronaeno na gradilitu u VVilshireu i da nam je poslano prije dvjesto godina." Lice mu se ukoilo. "To nije smijeno." "Znam", rekla je i uzdahnula. "Ni ja ne razumijem." Podignuo je paket, procjenjujui mu teinu u rukama. "Nekoliko kilograma...", promrmljao je. Velik omot bio je od plastike, jer inae ne bi toliko izdrao. I adresa dostave bila je prekrivena prozirnom plastinom folijom. Pokuao je rasparati omot, ali nije uspio. Razrezao gaje karama i iz njega je ispalo nekoliko manjih paketa i dvije pojedinane stranice koje su takoer bile omotane u prozirnu plastiku. Podignuo je prvu stranicu, proitao prvih nekoliko rijei i problijedio. Zaljuljao se, a zatim naglo sjeo. "Aidan!" uzbuena, Nicolette je poela sputati Jemija da moe provjeriti to joj je sa suprugom. Dijete koje se borilo da sie odjednom je viknulo iz protesta to je dobilo ono to je trailo, drei se za nju poput majmuna, objema rukama i nogama. "Od Nikite je...", proaptao je i ovaj put Nicolettu noge nisu drale. "Poslala gaje prije nego je umrla."

Premda ga nije proitala, posmrtno je pismo bilo poput noa koji joj se zabio u srce. Istodobno je puna elje posegnula za njime. "to pie?" ak su i Aidanove usne bile bijele. "Pie: Dragi mama i tata, ja nisam mrtva." "O, dragi Boe!" Nicolette je briznula u pla, drei Jemija blizu sebe i njiui ga naprijed-natrag. "Dragi Boe!" opet je rekla. "Proitaj sve!" Navlaio je usne i drhtavim glasom poeo itati. Pretpostavljam da jesam do vremena kada vi budete ovo itali, ali ako ikada budete u mogunosti vratiti se u 2005. godinu ili kasnije, bit u ovdje. ivim u malome gradu u istonom Kentuckyju koji se zove Pekesville, sa svojim suprugom, predivnim ovjekom koji se zove Knox Davis. Moje su karike bile unitene i nisam se mogla vratiti. Agent McElroy je dio urote o ubojstvu, ali to god uinili, nemojte ga suoiti s time. Ako ikada bude pravde, ona mora doi iz ruku drugih. ao mi je to se nee moi suoiti s onim to je uinio, ali jedino je vano da on nije uspio, a ja jesam. Budui da je McElroy svima rekao da sam mrtva - usput, on uistinu misli da sam mrtva - TIS ekipa nije poslana po mene. Duboko alim to se nisam mogla vratiti i potediti vas sve boli koju ste sigurno osjeali, ali svejedno ne bih mogla ostati. Ovo je vrijeme primitivnije, naravno, ali ovdje se prema meni ne odnose sa sumnjom i strahom. ovjek kojeg volim je uz mene i nije ga briga za moj legalni status. tovie, ovdje se ne moram bojati da e me strpati u zatvor zbog naina na koji sam dola. I najljepa stvar - mama, tata - trudna sam. Ovdje mogu imati obitelj. Slobodna sam na nain na koji nikada ne bih mogla biti u svome vremenu. Oboje mi strano nedostajete, ba kao i Fair i Connor i Enya, i jako bih voljela vidjeti Jemija. Poljubite mi malog nevaljalca i recite mu koliko ga njegova teta Nikita voli. Nadam se da e vam ovo pismo olakati bol, ali za mene nije sigurno vratiti se - ikada. Znajte da sam sretna i zdrava, i da vas uvam u svome srcu i mislima zauvijek. Vaa ki Nikita P.S. Nadam se da e vam ovo priloeno biti od koristi.

Nicolette je plakala tako jako da je jedva disala, ali se i smijala, stiui Jemija i istodobno grlei Aidana. Jemi je zaplakao protestirajui, pa gaje spustila, a zatim se bacila Aidanu u naruje. "iva je!" plakala je. "Tamo je prije dvjesto-tristo godina. elim je ovdje, ali samo saznanje..." zastala je, ne mogavi rei nita vie. "Znam. Znam", jako se tresao. "Nic, mi imamo jo jedno unue. Moda vie njih. Ne znamo koliko ih imamo!" Zahihotala se u suzama. "I svi su oni osim Jemija stariji od nas! Morat emo pronai svoje potomke. Nikita nam je dala informacije koje nam trebaju. Znamo gdje trebamo traiti. Ne znam koliko e nas to stajati, ali uspjet emo." "Nic!" rekao je Aidan raspuklim glasom. Bio je neobino miran i buljio je u pod. "Znam, utravam u stvari, a da ih ne planiram, ali mi... Nic!" rekao je ponovo, ali glasnije. "Pogledaj." Pogledala je. Osjetila je kako se soba oko nje okree i zgrabila je Aidanovu ruku da ne padne. "O, moj Boe!" proaptala je. "To je..." Papir. Paketi i paketi papira, vakumiranog i savreno ouvanog. Nikita im je poslala papir. O autorici LINDA HOWARD je nagraivana autorica mnogih bestsellera New York Timesa, meu kojima su Ne plai vie, Poljubi me dok spavam, Ljubomora, Umrijeti i ugoditi, Pod okriljem noi, Svi kraljiini ljudi, Sada je vidi, Ubij i reci i Sin jutra. ivi u Alaba- mi, SAD, Sa svojim suprugom i dva zlatna retrivera. Linda Howard NE PLAI VIE POLJUBI ME DOK SPAVAM DAMA ZAPADA LJUBOMORA ANGEL CREEK DODIR VATRE OVJEK IZ SNOVA POD OKRILJEM NOI UMRIJETI I UGODITI SJENE SUMRAKA SIN JUTRA UBIJ I RECI SADA JE VIDI SVI KRALJIINI LJUDI GOSPODIN SAVRENI OTVORENA SEZONA

You might also like