Richard Firestone, Allen West i Simon Warwick-Smith

CIKLUS SVEMIRSKIH KATASTROFA

Potopi, poari i skapavanja u povijesti civilizacije
Naslov izvornika Richard Firestone, Allen West and Simon Warwick-Smith : THE CYCLE OF COSMIC CATASTROPHES Flood, Fire and Famine in the History of Civilization * 1st published in the USA by Bear&Company, a division of Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition published by arrangement with Inner Traditions International, Copyright 2006 by Richard Firestone, Allen West and Simon Warwick-Smith

~00~

"Knjiga 'Ciklus svemirskih katastrofa' iznosi zanimljivu, vanu, znanstveno utemeljenu i uvjerljivu priu koja e izmijeniti na pogled na svijet. Znaajan je zakljuak da se katastrofe poput opisane mogu ponoviti u svako vrijeme, to bi trebalo pokrenuti ujedinjena nastojanja cijeloga svijeta da se zajedniki suoi s ovom ozbiljnom prijetnjom Zemlji." Prof. Anders Nilsson, Synchrotron Radiation Laboratory, Sveuilite Stanford, i Odjel za fiziku sveuilita Stockholm, vedska

"Knjiga se ita poput kakvog napetog, tajanstvenog romana, dok se istodobno iznose i vrsti znanstveni dokazi o svemirskoj katastrofi do koje je dolo prije 13.000 godina i koja je istrijebila mamute i mnoge druge velike sjevernoamerike ivotinje. Kroz proteklih 25 godina i ja sam radio na buenju svijesti o opasnostima od ovakvih kataklizmi, a ova e knjiga znatno pridonijeti razumijevanju slinih dogaaja. Naroito me raduje to je ovaj ozbiljanistraivaki rad izloen tako tenim i itljivim stilom." Bob Kobres, Knjinice sveuilita Georgia, Odjel za Carolina Bays U knjizi "Ciklus svemirskih katastrofa" autori Richard Firestone, Allen West i Simon Warwick-Smith iznose nove znanstvene dokaze o itavom nizu pretpovijesnih svemirskih dogaaja krajem posljednjeg Ledenog doba. Njihova otkria ocjenjuju i potvruju legende i mitove o silnim potopima, vatrenim stihijama i ekstremnim promjenama vremena koje su nam ostavili nai preci te zorno pokazuju u kakvom se meusobnom odnosu nalaze ti legendarni dogaaji. Ovi znanstveni nalazi usto potkrepljuju i tezu da upravo ulazimo u tisuljetni ciklus poveanih opasnosti sline vrste, a moda i u novi ciklus izumiranja.

Dr. RICHARD FIRESTONE je nuklearni fiziar koji od 1979. g. radi kao suradnik na projektu laboratorija Lawrence Berkeley National Laboratory, vezanom uz izotope. Dr. ALLEN WEST je vlasnik i rukovoditelj meunarodne tvrtke za znanstvena savjetovanja. SIMON WARWICK-SMITH je geolog koji se dugo bavio terenima Australije, dok danas rukovodi tvrtkom "Warwick Associates", koja prua savjetodavne usluge u izdavatvu i promidbi. Richard Firestone i Simon WarwickSmith ive u Kaliforniji, a Allen West u Arizoni.

Sadraj

Zahvale Uvod Prvi dio: Istraivanje 1. Traganje za uporitem 2. "Meci" u praini 3. Mamut ispod crne rogoine 4. U lovu na mamute 5. Svjetloute kosti 6. Iz ehoslovake do razdoblja Clovis 7. Konj i koplje iz razdoblja Clovis 8. Tajna drumlina 9. Na opasnom poloaju u Karolini 10. Tajna zvana Carolina Bays Drugi dio: Glavni dogaaj 11. to se doista dogodilo? Trei dio: Dokazi 12. Znanstvenici i pripovjedai 13. Kobne "gostujue zvijezde" 14. Eksplozije na nebu 15. Divovski mjehuri u svemiru 16. Zraenje s nebesa 17. Krateri Carolina Bays 18. Veza s Marsom 19. Glavni krateri 20. Jezera na Visokoj Ravnici - High Plains

5 7 11 12 29 51 72 92 109 123 132 140 156 175 176 200 201 208 215 225 233 247 257 263 275

21. Brazde diljem Visoke Ravnice 22. Zemlja, detektor radijacije 23. Supernova prije 41.000 godina 24. Udar i Sunev sustav 25. Kemijski sastav kometa 26. Krater ispod jezera Michigan 27. Trenutak udara 28. Mogui kanadski krateri nastali udarom 29. Udari na ostale kontinente 30. Vatre posvuda 31. Nadiru vode i led 32. Vode preplavie kopna 33. Beskrajni valovi 34. Dijamanti s neba 35. Zakljuak DODATAK_A: Pronaite sami zvjezdanu prainu DODATAK_B: Kemijski sastav kometa DODATAK_C: Jezera s otkrivenim drvenim ugljenom iz vatrenih stihija DODATAK D: Kljuna obiljeja razdoblja Clovis

281 289 302 312 322 335 340 352 367 377 388 397 408 421 438 443 447 449 450

SLIKE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454

ZAHVALE

Prije svega, kao autori bismo eljeli izraziti svoju zahvalnost dr. Williamu Toppingu, koji je razotkrio prve znanstvene dokaze od sutinske vanosti, i shvatio da je svojedobno dolo do svemirskog dogaaja od neizmjernog znaaja za ovjeanstvo. Njegov je rad jednim dijelom financijski podupirala i Dravna znanstvena zaklada, to mu je i omo guilo poetna znanstvena otkria. Neke od osoba koje su pruile vane doprinose Billovim otkriima kao i ovoj knjizi, navedene su u nastavku kronolokim redoslijedom, dok se ostali suradnici spominju u pojedinim dijelovima knjige. Svi su oni osigurali znaajne podatke, obavili istraivanja, prikupili uzor ke ili omoguili pristup kljunim podrujima na kojima se istraivanje obavljalo. No, njihovo spominjanje ne podrazumijeva da podravaju bilo koju od teorija ili zakljuaka do kojih smo na kraju doli mi kao autori ove knjige. Bili su to: Denise Henry i Terrence Retting iz Dravne znanstvene zaklade; dr. Henry T. Wright i dr. William Farrand sa sveuilita Mi chigan; Donald B. Simons, glavni istraiva na lokaciji Gainey; dr. Reginald M. Ronningen i Paul Rossi iz National Superconducting Cyclotron Laboratory; Phillip Simpson i Henry Riffin sa sveuilita Michigan, Phoenix Memorial Laboratory; dr. Dennis Stanford iz muzeja National Museum of Natural History, Smithsonian; dr. Zsolt Revay, dr. Thomas Belgya i pok. dr. Gabor Molnar, Neutron Centre iz Budimpete; dr. Alan R. Smith, fiziar u Lawrence Berkeley Natio nal Laboratory; dr. C. Vance Haynes Jr. sa sveuilita Arizona; Jane Pike-Childress, BLM, Arizona; dr. John Montgomery i Joanne Dic kenson sa sveuilita Eastern New Mexico na lokaciji Blackwater Draw; Maria i Anton Chobot; John Issa iz tvrtke "Canada Fossils, Ltd."; dr. Matthew Boyd sa sveuilita Lakehead; dr. Brian Kooyman sa sveuilita Calgary; William Baldwin i Cheves Leland; dr. Ted

Bunch, nekadanji djelatnik NASA-e i dr. Jim Wittke, obojica sa sveu ilita Arizona; dr. Luann Becker sa sveuilita California, Santa Bar bara; dr. Robert Poreda sa sveuilita Rochester; dr. James Kennett sa sveuilita California, Santa Barbara, te dr. Han Kloosterman iz Nizo zemske. Karen Misuraca, jedna od Warwickovih suradnica, osigurala nam je rukom ispisane biljeke i provjere od neprocjenjive vanosti. Na kraju, eljeli bismo zahvaliti i djelatnicima tvrtke "Bear & Company", koja je omoguila da pria o ovim otkriima dospije u vae ruke; bili su to Rob Meadows, Jon Graham, Jeanie Levitan, Anne Dillon, Peri Champine i drugi.

NAPOMENE VEZANE UZ SADRAJ KNJIGE

Mjerne jedinice: Veina znanstvenika koristi metriki sustav, ali ne i veina Amerikanaca. Stoga smo uglavnom navodili nazive mjernih jedinica iz obaju sustava. Utvrivanje razdoblja: za odreivanje pradavnih vremena i razdoblja o kojima govori ova knjiga veina znanstvenika koristi dva sustava - kalendarsko odreivanje vremena i sustav radioaktivnog uglji ka, koji se temelji na raspadanju ugljika-14. Oni nisu istovjetni, tako da smo se u tekstu uglavnom pridravali kalendarskog utvri vanja vremenskih razdoblja, ukoliko nismo izriito napomenuli drukije. Stil: Svaki je od nas napisao dio knjige, no, zbog pojednostavljenja smo odluili da emo sva trojica pisati u prvom licu jednine, osim u rijetkim sluajevima.

UVOD

Platon je pisao o katastrofalnom razaranju Atlantide, do kojega je dolo u jednom danu i noi prije otprilike 11.600 godina. Biblija ivo pisno prikazuje razorne kie i Veliki potop u kojemu je nestao golemi dio ovjeanstva. Ameriki domoroci ouvali su do danas mnoge prie o strahovitoj kataklizmi, koja je sa sobom donijela strane poa re i poplave diljem njima poznatoga svijeta. Otprilike pedesetak razli itih kultura s raznih dijelova naeg planeta i danas u svojim mitovima i narodnim priama govori o slinom trenutku jednog opeg i global nog unitenja, tijekom kojega su ovjeanstvu presudili vatra i voda. Jesu li te legende, nastale u razliitim kulturama, utemeljene na injenicama ili su tek izmiljotine? Je li doista nekada davno dolo do takve sveope strahote? Budui da je za takvo neto nedostajalo vrstih dokaza, znanstvenici su odbacili ove davnanje epove o prirodnim ka tastrofama nezamislivih razmjera i - premda su se njima ponekad znali poigrati i poznati pisci, bilo kakav uvjerljiv dokaz ostajao je na prosto - nedohvatan. Sve dosad nije nitko otkrio, a ni bilo ime pot krijepio odluujui dokaz o nekom takvom dogaaju, koji bi ljudsku vrstu doveo do masovnog istrjebljenja. Krenite stoga s nama na put traganja za istinom. Tijekom naih putovanja diljem Sjedinjenih Amerikih Drava susrest ete arheolo ge, paleontologe, geologe i druge znanstvenike na mjestima koja su istraivali i vrili iskapanja, ili pak u njihovim laboratorijima. Postat ete svjedocima njihovih nevjerojatnih otkria - od konanog rjeavanja tajne o tisuama pra-indijanskih lovaca koji su odjednom naprosto nestali s lica Zemlje, pa sve do razjanjenja pronalaska radioaktivnih kostiju "Velike Eloise", jedne od posljednjih mamutica koja je kroila naim planetom. U ovoj knjizi namjeravamo dokazati da je svemirski lanac dogaa nja zapoeo prije otprilike 41.000 godina, te da je svoj vrhunac doivio

u golemoj globalnoj katastrofi nekih 28.000 godina poslije. Pritom smo ovo kulminacijsko razdoblje od 13.000 godina jednostavno na zvali "Dogaajem". Tijekom istraivanja smo se nas trojica - svi odre da kolovani i iskusni istraivai, jer smo kao znanstvenici radili u dravnim ustanovama - udruili u potrazi za istinom s nizom drugih strunjaka iz raznih podruja, ukljuujui i umirovljenog naelnika jednog odjela NASA-e i druge istraivae s poznatih sveuilita. Mnoga neuobiajena i nepredvidiva istraivanja na mjestima do gaanja dovela su nas do kljua za razrjeenje stravinog pogroma, koji je milijune ivotinja osudio na izumiranje, posvuda izazvao veli ke mutacije, desetkovao ljudsku vrstu i pripremio novu pozornicu za uzdizanje civilizacije naega doba. Ovo djelo po prvi put nudi opipljive dokaze za sljedee: Masovno izumiranje. to je to izazvalo iznenadni nestanak mamu ta iz Ledenoga doba, mastodonata, sabljastih tigrova s njihovim dugakim onjacima i jo 40 milijuna drugih vrsta ivotinja, kao i velikog dijela ovjeanstva? Prie o stranim poarima i potopima. Ima li ikakvih vrstih dokaza koji bi potkrijepili dogaaje poput Velikog potopa i kataklizme ko ju su zabiljeile Biblija, Platonova pria o Atlantidi, legende ameri kih domorodaca, te mitovi i knjievnost iz najrazliitijih kultura? Zatopljenje u vrijeme Ledenog doba. to je dovelo do iznenadnog okonanja posljednjeg Ledenog doba, kada su naglo - u svega ne koliko stotina godina - temperature koje i danas vladaju Grenlan dom narasle za punih sedamnaest stupnjeva, i kada su se poeli otapati masivni slojevi kontinentalnog leda? Zaljevi Carolina Bays. emu bi trebalo pripisati stvaranje i obliko vanje stotina tisua zagonetnih i kilometrima dugakih depresija (uleknua) na obalama Atlantika, to toliko nalikuju kraterima vi enima na Marsu? Takozvana "crna rogoina". to je zapravo taj tajanstveni sloj crnih sedimenata koji se protee Sjevernom Amerikom i pronalazi tik iznad kostiju i ostataka zadnjih mamuta koji su hodali Zemljom? Crno staklo. Kako nam je ova jedinstvena i neobina tvar pruila najvaniji klju za utvrivanje prirode Dogaaja?

ESTO UNITENJE
U posljednjih 500 milijuna godina Zemlju je potreslo pet velikih raza ranja. U najstranijem od ovih dogaaja nestalo je oko 90% ivota na Zemlji, dok je i u onom najblaem od njih zauvijek izumrlo i propalo na stotine milijuna ivih bia. Pogledajte malo oko sebe i pokuajte zamisliti da se 90% od svega to vidite, svake vrste bia koje gledate - iznenada izgubi i nestane pred vaim oima; ukljuite u to i drvee, bube, cvijee, pse, abe, ribe, make, imie, a nikako nemojte presko iti jo i svoju obitelj, i prijatelje. Mi danas ivimo u razdoblju koje se naziva "estim izumiranjem" i za koje neki znanstvenici misle da e biti jednako toliko razorno. ini se, da se izumiranje suvremenih vrsta te postupno pogoravanje klime i uvjeta u naem ivotnom prostoru moe prije svega pripisati nama samima - djelovanju ljudske vrste. Jer, danas se suoavamo sa sljedeim: Prenapuenost. Od gotovo 6 milijarda ljudi koji ive na Zemlji ve danas gladuje - svaki esti ovjek, i to svakodnevno. Nepredvidive klimatske promjene. Vrijeme postaje sve nestabilnije i sve ekstremnije. Olujni vjetrovi, hurikani i tornada sve su razorniji, dok globalna temperatura raste. Prirodne katastrofe. Veina najstranijih potresa i tsunamija dogo dila se upravo u zadnjih stotinu godina. Okolina. Ljudi unitavaju ume, movare i travnate povrine, prem da znaju da su od sutinske vanosti za postizanje ravnotee u oko liu koji ih okruuje. Nuklearna opasnost. Terorizam i prijetnje nuklearnim ratom su u porastu. Ratovi. I oni nedavno okonani, kao i ratovi koji se upravo vode odraavaju zapravo sukobe sve uestalije izazvane pomanjkanjem zemlje, nafte, vode i drugih prirodnih izvora. Sve ove nabrojene opasnosti s kojima se danas sukobljava na planet zasigurno su vam dobro poznate; samo, pria koju emo vam otkriti u ovoj knjizi ima i svoju skrivenu stranu. Dogaaj o kojemu je rije

je zapravo ve jednom izazvao ovakvo izumiranje vrsta, prenapue nost i sustavno unitavanje okoline, i to prije 41.000 godina; ono se nastavlja i danas - jer, svi ovi dogaaji imaju i svoj svemirski uzrok, a ne samo onaj pokrenut ljudskom rukom. Onomad je Dogaaj gotovo posve izbrisao ljudsku vrstu s lica Ze mlje; no, nae je opseno istraivanje dovelo do nekih vrlo vanih odgovora, danas vanih za sve nas.

PRIA O DOGAAJU
Dokaz koji smo pronali ukazuje na to, da je prije 13.000 godina do lo do kulminacije jedne sveope kozmike katastrofe, a ova knjiga - "Ciklus svemirskih katastrofa" - govori upravo o tome kako smo doli do tog dokaza. U prvom dijelu ("Istraivanje") opisujemo lov na dokaz. Zapoe li smo od nekoliko prilino nesigurnih postavki i iskoristili ih kako bismo razotkrili tajnu jednog stranog svemirskog dogaaja. U drugom dijelu ("Glavni dogaaj") postavili smo vam pozornicu, opisujui kronolokim redoslijedom sve to se dogaalo. A u treem dijelu ("Dokaz") iznijeli smo vam dokaz do kojega smo doli, i objasnili kako se on uklapa u onu veu sliku. Tom prigodom razjasnili smo i mnoge od prastarih legendi nastalih u raznim kultu rama, jer ih drimo ostavtinom onih koji su uspjeli preivjeti katakli zmu o kojoj govore. I premda ne mislimo da su njihove prie vjerodo stojne i tone ba u svakoj od pojedinosti, vjerujemo da su vrijedni i valjani zapisi osobnih, subjektivnih dojmova pojedinaca o stvarnim dogaajima iz pradavnih vremena. Jeste li spremni zapoeti s traganjem za odgovorima?

Prvi dio:

ISTRAIVANJE

1. POGLAVLJE

TRAGANJE ZA UPORITEM
PRIPREME ZA LOV
Promatrajui ovjeka s pukom u ruci, arheolog dr. Bill Topping po die puanu ahuru i upozori ga: "Moramo pogoditi u samo sredite." ovjek nasuprot njega klimnu glavom, dok su njegovi suradnici Bob i Donna Miller sve promatrali. Bill je ovamo stigao kako bi izveo jedan ne ba zahtjevan pokus i provjerio svoju teoriju kojom bi objasnio iznenadni nestanak praIndijanaca, mamuta i mnotvo drugih velikih vrsta ivih bia iz razdo blja Ledenog doba, zvanih jo i megafaunom, do kojega je dolo prije 13.000 godina. To je znailo da su pojedini primjerci tih vrsta trebali teiti vie od 45 kilograma. Mnogi su se znanstvenici ve usuglasili oko toga da je izumiranje zapoelo, a i zavrilo posve iznenada, upra vo kada je zavrilo i Ledeno doba. Budui da su se predviena znanstvena istraivanja mogla obaviti uporabom visokorazvijene tehnike, ali i jednostavnijim nainom, Bill se prvo namjeravao posluiti pukom nabavljenom za 200,00 dolara, a tek potom ciklotronom ili takozvanim "razbijaem atoma", vrijednim oko 200 milijuna dolara. I premda su se trokovi i razina sofisticirano sti obaju naina ispitivanja toliko meusobno razlikovali, svaki je od njih mogao pruiti jednako valjana uporita za rjeavanje tajne Doga aja. Billov suradnik Ray DeMott dohvatio je metak; okretao ga je na dla nu da bi ga posljednji put provjerio. Ispunili su ga finim metalnim zrncima same, te iznova zatvorili i zapeatili. Zadovoljan uinjenim, Ray ubaci metak u puku i zakoi je uz otar kljocaj zatvaraa. Potom je prebaci preko ramena i podesi remen puke sve dok mu se nije udo bno oslanjala o tijelo te paljivo naniani u njihovu ve pripremljenu i posve neuobiajenu metu: veliku kost - za juhu.

Bill je negdje kupio najveu kost koju je mogao pronai, kako bi u svemu ovome odigrala ulogu kosti davno izumrlog mamuta. Privr stio ju je na metu izraenu od perploe zajedno s debelim komadom kvarcnog stakla, koje je trebalo predstavljati vrak koplja pra-Indijanca. Cilj mu je bio otkriti kakva e oteenja izazvati siune metal ne estice velike brzine na lanoj kosti mamuta i na staklu. Hoe li se one tek bezopasno odbiti, ili e prodrijeti kroz ove prepreke, izazivaju i time i mogue smrtonosne ozljede? Nadao se da e ga ishod ovog pokusa dovesti do dokaza kojim bi mogao objasniti tajanstveno izumi ranje, do kojega je dolo prije 13.000 godina. Ovdje se radilo o vanom pokusu za njegovu teoriju. Ray je otkoio puku te zamirio lijevim okom da bi lake usmje rio puanu cijev i naciljao. Zadravajui dah, posve se umirio te po lako povukao obara. Iz cijevi je grunulo, a zrak se ispunio dimom. im se dim raziao, mukarci pohitae do mete kako bi provjerili to se dogodilo. Ba nita. Jednostavno, namjestili su je, suvie daleko. Trebalo je iznova pripremiti metke i pokuati opet, no - tako se to svakodnevno i dogaa u eksperimentalnim znanostima. Ne uspije li neto prvi, drugi ili deseti put, svejedno se i dalje nastavlja s pokusi ma. Jedan je znanstveni suradnik ovako saeo bit znanstvenih meto da rada: "Najbolji znanstvenik je onaj koji uspije - u posljednjem po kuaju."

POINJE TRAGANJE ZA ODGOVORIMA

Niz dogaaja koji su doveli do ovog streljakog pokusa zapoeo je posve sluajno prije nekoliko godina, dok je Bill Topping jo radio na svom doktoratu iz arheologije. Kako je ivio u Michiganu, dravi prepunoj arheolokih nalazita iz vremena pra-Indijanaca, starih oko 13.000 godina, istraivanja su ga dovela do nekoliko nerijeenih tajni vezanih uz ljude iz pradavnog Ledenog doba i ivotinje koje su ono mad lovili. Znanstvenici se nisu nikako mogli sloiti oko razloga koji su doveli do njihova nestanka, to je i privuklo Billovu pozornost. U ovoj knjizi ponekad "pra-Indijance" nazivamo jo i "Clovis". Oba se naziva odnose na ljude iz Ledenoga doba, za koje su istraivai vjerovali da su stigli iz Azije na Aljasku, te da su se spustili sa zapadnih visoravni Sjeverne Amerike i potom proirili ostatkom kontinenta.

Slika 1.1 Klasini vrak Clovis koplja s duga kom brazdom na dnu. Izvor: Zbirka Dravnog muzeja Arizone.

Ti su doljaci ovdje ve zatekli mnoge vrste golemih ivotinja. Poeli su se baviti lovom na mamute, mastodonte i bizone, nalik onima iz fil mova o Divljem Zapadu. Veina njih je danas izumrla. Koplja iz razdoblja zvanog Clovis ili tzv. Clovis-koplja bila su po prvi put otkrivena 1920. godine na lokaciji Blackwater Draw pokraj gradia Clovis u Novom Meksiku. Tako je naziv Clovis danas ve po stao istoznaan s pronaenim vrcima kopalja pra-Indijanaca, izrae nim od kremena i s lako prepoznatljivim brazdama, koje bi nastajale dok su se s njih uklanjali pojedinani slojevi sa svake strane na dnu vr ka. Ove su brazde bile pravi znak raspoznavanja za Clovis, i razlikovale su ih od gotovo svih drugih tipova vraka kopalja izraenih od kame na (slika 1.1).

KUDA JE OTIAO CLOVIS NAROD?

Clovis narod pojavio se u Novome Svijetu posve iznenada i ostao na njegovoj pozornici svega nekoliko stotina godina. A potom je prije nekih 13.000 godina njihova tako osebujna i prepoznatljiva kultura nestala, jednako iznenadno kao i megafauna. Neki arheolozi misle da kultura Clovis ipak nije doista nestala; tvrde da je naprosto pretr pjela vrlo radikalne promjene nakon iznenadnog izumiranja mamu ta i drugih velikih grabeljivaca. Samo, ova teorija ne objanjava zbog ega u nekim velikim dijelovima Sjeverne Amerike gotovo da i nema nikakvih arheolokih ostataka niti naznaka postojanja potomaka pra-Indijanaca, ak ni stotine godina nakon Clovis razdoblja.

MILIJUNI NESTALIH IVOTINJA

Najveu zagonetku predstavlja pitanje zbog ega su mamuti, masto donti, amerike deve, ameriki konji i sabljasti tigrovi izumrli tako odjednom, i to gotovo istodobno. Po miljenju Paula Martina, iznijetom

u knjizi "Kvaternarna izumiranja" iz 1984. godine, samo u posljednjem dijelu Ledenoga doba izumrlo je daleko vie vrsta velikih kopnenih sjevernoamerikih sisavaca negoli u svih prethodnih 3,5 milijuna go dina. Kako nam razjanjava grafiki prikaz preuzet iz njegove knjige (slika 1.2), na samom kraju posljednjeg dijela Ledenoga doba moralo se dogoditi neto posve nevjerojatno; neto, do ega dotad nije dolo ni tijekom milijuna godina. Martin vjeruje da za sve to treba okriviti Clovis lovce, jer su ivoti nje lovili sve do njihova istrjebljenja. To je nazvao "teorijom pretjera nog ubijanja", koja se uvrtava meu tri najomiljenije teorije vezane uz izumiranje. Meutim, jedan od problema koje ova teorija ostavlja nerijeenima je taj, to je do izumiranja dolo gotovo u isto vrijeme, i to du itave sjeverne hemisfere te u nekim dijelovima Sjeverne Amerike, kao to je vidljivo iz slike 1.3. Mead i Meltzer su 1984. godi ne zakljuili, da su izumiranja mogla biti okonana prije 12.900 godi na, ime su se vremenski posve pribliili i naim razmiljanjima. No, nama je teko zamisliti da su lovci Ledenoga doba, koji su dotad ve desetke tisua godina svojim kamenim kopljima lovili ivotinje po Aziji i Europi, odjednom uspjeli nagnati na istrjebljenje milijune Izumiranje sjevernoamerikih zeeva i jelena, hijena i bizona, kopnenih sisavaca sabljastih tigrova, medvjeda, ma muta, deva, goveda i konja. Ni malo ne sumnjamo u to da je nji hov lov itekako utjecao na ukupan broj u populacijama svih ovih i votinja, ali smo uvjereni da se ovdje ipak moralo raditi o nee mu drugom. Drugi prijedlog je nazvan te orijom zahlaenja, i razjanjava
Slika 1.2: Izumiranja u razdoblju Clovis usporeena s onima do kojih je dolo tijekom prethodnih 3,5 milijuna godina. Izvor: Paul Martin (1984.)

Kalendar proteklih godina (u tisuama)

IZUMIRANJA NA SJEVERNOJ HEMISFERI

ZAP. EUROPA Mamuti IST. EUROPA Mamuti Konji Bizoni Spiljski medvjedi Spiljske hijene Zeevi SIBIR Mamuti Konji Bizoni Mousna goveda piljski lavovi Zeevi SJEV. AMERIKA Mamuti Konji Deve Ljenivci

Slika 1.3: Najvjerojatniji vrhunci izumiranja megafaune na sjevernoj he misferi. Obratite pozor nost na to da su mnoge ivotinjske vrste - nakon to su milijunima godina nastavale Sjevernu Ame riku i Europu -zapravo izumrle u jednom vrlo kratkom razdoblju. Prikaz podataka koje su objavili McDonald (1984.), Mead i Meltzer (1984.) te Vereagin i Barinikov (1984.)
Kalendarske godine

da je do izumiranja svih velikih ivotinja dolo uslijedposve iznenad ne promjena klime na kraju Ledenoga doba, usprkos injenici da su sve te ivotinjske vrste ivjele i tijekom ranijih milijuna godina u koji ma je takoer dolazilo do klimatskih kolebanja i promjena, te da su ih - preivjele. Trea pretpostavka je teorija o bolesti, koja tvrdi da je do pomora megafaune dovela neka epidemija ili kuga, premda se nigdje ne moe pronai bilo kakav vri dokaz da je dolo do bilo ega slinog. Pro matrane zajedno, ove tri teorije, kojima se nastoji objasniti to se to ustvari dogodilo velikim ivotinjama onoga doba, krae se nazivaju jo i "Lov, led ili bolest". Njima emo se malo podrobnije pozabaviti poslije. Nijedna od ovih teorija ne nudi primjereno objanjenje, niti meu znanstvenicima vlada ikakva suglasnost o onome to se dogodilo. Is traivai naprosto ne znaju odgovoriti na ovo pitanje, a mnogi su meu njima uvjereni kako se zapravo radilo o kombinaciji sve tri teo rije. Imajui na umu i ovu mogunost, Bill je odluio krenuti u potra gu za nekakvim dokazom koji bi razjasnio tajnu davno nestalih ljudi i ivotinja.

RADIOKARBONSKA ZAGONETKA
Prvo uporite ili klju koji je otkrio bio je vezan uz utvrivanje starosti radiokarbonskom metodom, jo zvanom i metodom datiranja radio aktivnim ugljikom C14. Radioaktivni ugljik obino se stvara kada se svemirska zraka, koja putuje skoro brzinom svjetlosti, u atmosferi sudara s atomom duika (N 14 ), te se preobraava u oblik radioaktiv nog ugljika koji nazivamo C14. Stupanj radioaktivnog raspadanja ovih atoma znanstvenici koriste da bi prema njemu odredili starost raznih prapovijesnih predmeta, poput onih izraenih od drvenog ugljena i drva i esto pronalaenih uz posude ili kameno orue, kojemu bi se starost inae utvrivala znatno tee, ili poput otkrivenog sjemenja i kostiju iz drevnoga doba. Premda je ova tehnika u najveem broju sluajeva posve pouzdana, upravo su istraivai koji su se u praksi bavili metodom radioaktiv nog ugljika pri datiranju starosti, pronali veliki nedostatak teorije. Dosta vremena su mislili da radioaktivni ugljik ostaje u atmosferi nepromjenjiv i konstantan, ali su poslije na vlastito iznenaenje usta novili kako su se tijekom tisua godina razine radioaktivnog ugljika znaajno mijenjale. Zbog te se injenice metoda datiranja starosti predmeta pomou radioaktivnog ugljika poela drati znatno manje pouzdanom, posebno kad se radi o onim razdobljima u kojima se atmosferski radioaktivni ugljik dramatino mijenjao. U najgorem sluaju, dobiveni rezultat bi bio toliko dramatian, da bi ga znanstvenici ocijenili kao "radiokarbonski vrhunac ili obrat", to je znailo da C 14 datira unazad i obrnutim redoslijedom, pri emu je dolazilo do toga da se inilo kako mlai datumi prethode onim starijima. Kada doe do ovog obrata, rezultati dobiveni metodom radioaktivnog ugljika mogu biti pogreni i za mnogo tisua godina, kao to se moe vidjeti u grafikonu na slici 1.4, koja prikazuje stanje od prije 18.000 i zatim 13.000 godina. Ovo posljednje je bilo upravo doba nestanka populacija Clovis ljudi i divovskih ivotinja. Bill je od mah posumnjao da bi se tu moglo raditi o samo obinoj sluajnosti. Jedini nain na koji su se uope mogle dogoditi ove anomalije bio bi, da je neto posve iznenadno, atmosferi dodalo golemu koliinu radioaktivnog ugljika. No, ostaje pitanje: to je moglo izazvati takvo stanje? Bill je znao da postoji samo nekoliko moguih uzroka za veli-

Korekcija radiokarbonskog datiranja

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 1.4: Problem radioak tivnog vrhunca C14 ili obrat. Otri vrci nastali 13.000 odnosno 18.000 godina ukazuju na to, da je tada neto dodalo C14 u okolinu. Podaci uzeti iz knjige Reimere i ostalih (2004.)

ka i nagla poveanja koliine radioaktivnog ugljika na Zemlji. Prvo, da se stupanj svemirske radijacije mogao poveati uslijed neega to nalikuje supernovama - eksplozijama divovskih zvijezda, mnogo ve ih od Sunca, pri emu bi sukobljavanje nastalih zraenja s atmosfe rom Zemlje dovelo do snanih gibanja radioaktivnog ugljika. I sna na radijacija iz golemog sunevog bljetavila mogla bi izazvati slino naglo poveanje, premda ne ba tako veliko. Drugo, budui da magnetsko polje Zemlje i atmosfera zapravo tite na planet od svemirskih zraka, ukoliko doe do smanjenja sna ge magnetskog polja ili se atmosferski sloj stanji, kroz njega se moe probijati vie zraka, to bi stvorilo i vie radioaktivnog ugljika. Ve su prije bila izmjerena odstupanja magnetskog polja nazvana ispadima, do kojih je dolo prije otprilike 41.000 odnosno 34.000 godina. U to se doba magnetsko polje zemlje silno zatreslo, toliko da se gotovo i obrnulo, to bi znailo da je skoro dolo do otklizavanja sjevernog magnetskog pola prema dolje, pri emu bi se pretvorio u - juni pol.

Razine radioaktivnog ugljika uvijek bi se poveavale u vremenima takvih nestabilnosti polja. Tree, do poveanja koliine radioaktivnog ugljika moglo je doi i uslijed udara kometa i asteroida, ukoliko su i sami sadravali povie ne koliine radioaktivnog ugljika. Dva od ova tri mogua uzroka - zraenje i udari - imaju izravne veze sa svemirom. Usto, oba mogu utjecati na trei spomenuti uzrok - fluktuaciju magnetskog polja Zemlje. Znajui sve ovo, Bill je postao uvjeren kako je u sve najvjerojatnije bio ukljuen upravo neki svemir ski dogaaj. I drugi su znanstvenici ve prije predloili povezivanje izumiranja s dogaanjima u svemiru: Clark je mislio da je za sve bila kriva super nova (1977.), u emu su mu se pridruili Brackenridge (1981.) i Dar (1998.); Wdowczyk i Wolfendale (1977.), Alvarez (1980.) i Zook (1980.) bili su skloniji sunevim zraenjima i slabljenju magnetskog polja Zemlje, a za udare svemirskih tijela su se opredijelili Clube i Napier (1984.) te Hoyle i Wickramasinghe (2001.). No, neki drugi su znan stvenici omalovaavali ili ak i posve odbacivali njihove teorije, tako da se i danas esto spominju kao kontroverzne. Razmiljajui o svemu, Bili je odmah postao svjestan toga da e mu biti potreban - vrsti dokaz.

RADIOKARBONSKA METODA POKAZUJE DA SU INDIJANCI IZ RAZDOBLJA CLOVIS - JO IVI!

Istraujui podrobnije pitanja vezana uz radiokarbonsku metodu, Bill je otkrio da su neke od ve ranije utvrenih starosti predmeta vezanih uz pra-Indijance metodom radioaktivnog ugljika, bile napro sto smijene i posve krive. Primjerice, bile su to starosti utvrene za predmete s nalazita pra-Indijanaca kod Leavitta i Gaineya u dravi Michigan, za koje su znanstvenici pouzdano znali da potjeu iz slo jeva starih 13.000 godina. Za njih je datiranje metodom radioaktivnog ugljika posve neobja njivo pokazalo, da su ti odavno nestali Indijanci Ledenoga doba jo uvijek lovili takoer odavno izumrle deve u vrijeme, kada su se egi patski faraoni bavili izgradnjom hrama u Karnaku - prije samo 2.800 godina.

Na drugom nalazitu, kod Thedforda, Ontario, Canada, takoer starom 13.000 godina, pokazalo se da su se odavno nepostojei Indi janci nekom arolijom iznova vratili u ivot i ivjeli sve do Isusovih vremena. No, najvee su zaprepatenje iz doba Clovis izazvali rezul tati s nalazita kod jezera Grand Lake u provinciji sjeverne Kanade imenom Nunavut. Ispostavilo se da su tu davno izumrli pra-Indijanci Ledenoga doba lovili gorostasne mamute jo i u vrijeme amerikog graanskog rata i bitke kod Gettysburga! Naravno, sva su ova datiranja bila pogreno utvrena, premda je daleko vie njih bilo i pouzdano, i provjereno ispravno odreeno. To je Billu ukazalo na jednu od dviju vanih stvari: ili je u ono doba neto izbacilo suvie radioaktivnog ugljika na planet, birajui pritom neka podruja i obrui na njima radiokarbonske satove, a izbjegavajui druga, ili je pak neki proces u utrobi Zemlje doveo do ovako pogre nog utvrivanja starosti pojedinih predmeta metodom radioaktivnog ugljika. Razvrstavajui prikupljene podatke, Bill je uoio da su se najnetoniji podaci uvijek pojavljivali negdje u blizini Kanade i podruja Velikih jezera, dok su oni dobiveni junije bili znatno toniji. Ova za gonetna injenica pokazat e se poslije znaajnim kljuem za Dogaaj.

POPAPRENI KAMEN
Privuen ovom neobinom prekomjernou ugljika C na nalaziti ma ostataka pra-Indijanaca, Bill se upitao mogu li moda postojati i neka druga uporita koja bi objasnila tajnu tih mjesta. Nazvao je stoga Dona Simonsa, voditelja istraivake skupine koja je vrila iskapanja po nalazitima pra-Indijanaca u dravi Michigan kod Butlere i Gaineya i dogovorio s njim ispitivanje djelia ronjaka (stijene nalik kremenu) pronaenog na iskopinama Gaineya, koje su pra-Indijanci odba civali prilikom rezuckanja i izglaivanja vraka za koplja. U Donovom suterenu Bill se posluio njegovim snanim mikrosko pom i namjestio ga na uveanje 10 puta. Tek tako je zamijetio neobi an uzorak, te odmah podesio instrument na jo snanije uveanje. Na 50 puta uzorak je postao jasniji i omoguio Billu da utvrdi kako je taj davno odbaeni promatrani djeli zapravo prekriven siunim
14

crnim tokicama, koje su ga podsjetile na fino samljeveni papar. To ga je zbunilo, ali istodobno uinilo jo radoznalijim. Don, koji se nalazio u blizini, pomislio je da neto nije u redu s mi kroskopom pa je doao do njega. Za to je vrijeme Bill ve pojaao uve anje na 100 puta i zapanjen zurio u crne tokice, koje je sada vidio posve jasno. Osjeajui kako se u njemu budi i preplavljuje ga spozna ja o istraivakom otkriu, on se razrogaenih oiju zavali na naslon stolca. "Meci!" - obrati se Donu. "Izgledaju kao siuni crni meci. To mora biti eljezo. Mogli bi biti mikrometeoriti, ili neto nalik njima... i ima ih na tisue, moda i na milijune!" Kasnija su ispitivanja potvrdila da su doista u sebi imali visoki sadraj eljeza i drugih rijetkih metala. Obojicu je zaprepastila i sama pomisao na sve to bi to moglo zna iti. Milijuni siunih estica eljeza tresnuli su iznenada o ovaj koma di kamenog koplja pra-Indijanaca. Jesu li istodobno pogodili i same Indijance? A to je bilo sa megafaunom - jesu li ovi siuni crni meci mogli dovesti do njezinog izumiranja? Billov je mozak grozniavo radio i mogua su se objanjenja gomilala. Bill je podigao uzorak s mikroskopskog stakalca pa ga okrenuo na drugu stranu, te i nju provjerio pod istim uveanjem. Ovdje nije bilo nikakvih crnih tokica, one su se nalazile samo na prvoj strani. To se i uklapalo u zamiljenu sliku, jer je ovaj komadi vrka kamenog ko plja leao odbaen na zemlji usred taborita pra-Indijanaca u trenut ku kada su ga zasule ove oku nevidljive siune kuglice metala. A one su mogle stii jedino iz svemira, i njihovi bi se tragovi u tom sluaju i mogli nalaziti samo na jednoj strani kamena. Sve se sjajno uklapalo u sliku koju je predoio, ali je Billu odmah bilo jasno i to, da samo jedan ispitani uzorak nee biti dostatan dokaz. Zato je izvukao nekoliko pretinaca u kojima je Don drao ostatke s nalazita, i odmah izvrio provjeru jo nekoliko desetaka slinih uzo raka. Nije svaki od njih imao na sebi ove siune crne tokice, ali ne ki jesu, i to uvijek - samo na jednoj strani. Kad je zavrio posao, Bill se srdano zahvalio Donu na susretljivosti rekavi mu: "Zna, Done... Ove su estice doletjele stranom brzinom. A vjerojatno su pritom bile i uarene..." Jer, sve su bile duboko utisnu te u kamen, stvarajui ak na pojedinim mjestima i siune kratere, jednake onima kakvi se mogu vidjeti na mjestima udara meteorita.

Poslije je Bill raspravljao o dobivenim rezultatima i s dr. Henryjem Wrightom sa sveuilita Michigan. Henry je bio lan ispitne komisije pred kojom je Bill trebao braniti svoj doktorski rad, a Billova zamisao o stranoj svemirskoj katastrofi zagolicala je i njegovu matu. Kao svaki pravi znanstvenik, on je uvijek bio otvoren za sve nove ideje, pod uvjetom da su bile popraene i vrstim dokazima koje bi bilo mogue i ponoviti. Tako je i Henry dospio u Donov suteren kako bi provjerio i potvrdio ove tragove na ostacima pronaenim u Gaineyu, a potom je dogovorio i provjeru uzoraka s drugog oblinjeg nalazita ostataka pra-Indijanaca, onoga kod Leavitta. Otiao je s Billom u tamo nji muzej, poloio uzorke na mikroskopsko stakalce i ugledao posve jednake crne tokice i tragove kao i na uzorcima iz Gaineya. Dokaz je dobio na snazi. Oduevljen vlastitim otkriem, Bill je shvatio kako je zapravo do spio do prvog dokaza o vrsti katastrofe koja je mogla izazvati naglo izumiranje prapovijesne megafaune. Dogaaj koji je bombardirao ove kamene ostatke bio je najvjerojatnije svemirskog podrijetla. Znao je da su ovako osloboene estice mogle potjecati samo od neke silne snage kakvu su imali Sunev bljesak, supernova, te udar asteroida ili komete. Sad je samo morao prikupiti to je mogue vie dokaza kojima bi razrijeio ovu zagonetku.

UREZIVANJE KISELINOM NA KAMENU

Bill je odluio obraditi povrinu kamena fluorovodinom kiselinom (HF) i njome djelovati na siune estice. To je inae vrlo opasna ki selina i njome treba rukovati veoma oprezno, tako da je Bill ovaj osje tljivi posao obavljao zatitivi oi titnikom, a ruke dugakim gume nim rukavicama. Predviajui u sebi daljnja otkria, poloio je prvi djeli kameno ga vrka na mikroskopsko stakalce pitajui se to li e pronai. A ono to je otkrio daleko je nadilazilo i njegova najsmjelija oekivanja. Ka men je bio rupiast, a na dnu veine rupica ugledao je neto, to mu je najvie nalikovalo sitnim rastopljenim kuglicama ve korodiranog eljeza. Velika je veina bila nevjerojatno malena ak i pod mikro skopskim uveanjem, gotovo deset puta ua od debljine dlake, i svaka se od njih nalazila na dnu siunog kratera.

Bill je prikupio uzorke kamenih ostataka pra-Indijanaca i sa svih ostalih nalazita - od Kanade do Novog Meksika i dalje, do Indiane i Illinoisa. Biljeio je sve to bi zamijetio te je - upisujui izmeu os talog dubinu i broj crnih tokica - u jednom trenutku uoio i njiho vu posve jasnu logiku pojavljivanja. Kao i kod utvrivanja starosti predmeta metodom radioaktivnog ugljika C14, uoio je da se dubina tokica smanjivala to je udaljenost od Velikih jezera bila vea (slika 1.5). Tako je, primjerice, uzorak iz Novog Meksika imao mnogo manji broj vrlo plitkih krateria od onoga pronaenog u Gaineyu. Jo jed nom se u njemu uvrstila pomisao da je do Dogaaja moralo doi negdje u blizini podruja ili u okolici Velikih jezera. A tada je zapazio i novo znaajno uporite za svoju teoriju. Na ne kim komadima kamena su udari estica ostavili toliko duboke kraterie, da su one ostavile za sobom tragove nalik ukoenim lijevcima ili ak i cijevima (slika 1.6), pri emu su se na svim kamenim uzorci ma ovi tragovi jo uvijek protezali usporedno. To je dokazivalo da su sve estice stigle iz istoga smjera. Nadalje, na uzorcima pronaenim na najbliim nalazitima i u dravi Michigan tragovi su bili gotovo

Slika 1.5: Dubina krateria izmjerena na mnogim uzorcima kamenih kopalja pra-Indijanaca. Dubina im se smanjuje to su nalazita udaljenija od Velikih jezera, to govori da se ovo podruje nalo u blizini samog sredita Dogaaja.

Slika 1.6: Obraivanje kiselinom otkriva na svakom od uzoraka jasne ulazne tragove svake od estica. Smjer pribliavanja bio je iskosa zdesna, i to odozgo, pri emu su jurile brzinom od najmanje 1.600 kilometara na sat. Izvor: Bill Topping

okomiti, dok su oni pronaeni dalje od Velikih jezera bili ukoeni i zadirali u kamen pod kutom. Jo jedan imbenik koji je ukazivao na to da su estice nastale uslijed strahovite eksplozije ili udara koji je pogodio podruje oko Velikih jezera ili sredinji dio Kanade. Straho vita eksplozija? Bill je bio iznenaen i zateen. Nije raspolagao s mnogo informacija kojima bi mogao nastaviti svoj rad. No, bilo je jasno: ukoliko je tada dolo do supernove ili blje ska, to bi se dogodilo na tako velikoj udaljenosti od Zemlje, da bi tragovi s kamena u Novom Meksiku morali biti pod jednakim kutom kao i oni u Michiganu. A kako to nije bio sluaj, bilo je teko pripisati nastajanje ovih siunih metalnih kuglica i tragova spomenutim uz ronicima. Moda se radilo o meteoru koji je eksplodirao u atmosfe ri upravo iznad Michigana. Ovo razmiljanje podsjetilo je Billa na mjesto Tunguska u Rusiji, gdje je 1908. godine najvjerojatnije meteorit ili dio komete veliine ku e eksplodirao na svega nekoliko milja iznad Zemlje. U tom se trenut ku pojavila golema vatrena kugla, koja je u radijalnom uzorku sravni la sa zemljom ogromna umska prostranstva u podruju ispod same eksplozije i izazvala strane umske poare. Nije za vjerovati, ali se zona koju je razorio ovaj naizgled mali svemirski objekt proirila na vie od 1.500 kvadratnih kilometara, dakle - na podruje dvaput vee od dva najvea amerika grada - New York Cityja i Los Angelesa. No, Billu je bilo najvanije to se na tom primjeru prisjetio kako je eksplozija u Tunguski zasula tlo milijunima siunih estica, koje su istraivai poslije pronalazili u ostacima napola izgorjelog drvea, i to samo s jedne strane, one s koje je stigla ruilaka vatrena kugla, ali ne i s njegove druge strane. Nije li se nekada davno i iznad Velikih jezera dogodilo neto jako slino onome u Tunguski?

POKUSI PONOVNOG DOBIVANJA ISTIH TRAGOVA

Kada je otkrio tragove estica na kamenu, Bill se pozabavio nastoja njem da shvati kako su se oni oblikovali. Nije odustajao od zamisli o sunevom bljesku ili supernovoj, i stoga je elio provjeriti kako je svaki od njih mogao utjecati na komad kamenog vrka koplja pra-Indijanaca. Znao je da bi oba spomenuta svemirska dogaaja dovela do stvaranja estica u irokom rasponu veliina, od onih manjih od

atoma pa sve do mnogo veih nakupina velikog broja atoma, i sve je to za sobom moglo ostaviti onakve tragove kakve je otkrio na prapovi jesnom kamenom oruju. Imajui to na umu, nazvao je Sveuilite drave Michigan i tamonji National Superconducting Cyclotron Laboratory, gdje je dr. Reginald (Reg) Ronningen pristao izvesti is pitivanja koja su Billu trebala. Kreui na put za East Lansing, Michigan, uzeo je sa sobom nekoli ko kamenih vraka kopalja pra-Indijanaca, na kojima nije otkrio tra gove estica pa je na njima namjeravao obaviti ispitivanja. Upoznavi se sa Regom, predao mu je uzorke koji su trebali postati metom ciklotrona. Jednostavnije reeno, ciklotron bi se mogao opisati kao golema atomska puka kod koje "meci" putuju silnom brzinom, to jest brzi nom od gotovo nevjerojatnih 20 postotaka brzine svjetlosti. Takvom "pukom" je Bill namjerio pucati na kamene ostatke, i to koristei se atomima eljeza, sve u nadi da e tako na njima uspjeti ponoviti tra gove koje je otkrio. Kada su uli u posebno zatienu nadzornu sobu i zapoeli s ispiti vanjem, Bill je znao da ovdje nee vidjeti oblaie dima nalik onima to nastaju nakon pucnja iz puke. Barem se nadao da nee, jer bi to znailo ozbiljne nedae - ne bi vie bilo nikakvih pokusa, a moda ni samih istraivaa. Pomislio je da bi moda mogao uti makar zvuk uslijed neprestanog pojaavanja ubrzanja strojeva ove visokorazvije ne tehnike, no - nigdje nikakva uma, osim onoga dobro poznatog, izazvanog radom klima-ureaja. Poslije mu je Reg ovo i potvrdio sljedeim e-mailom: "Tijekom iradijacija nalazili smo se u nadzornoj sobi ciklotrona. No, ak i da smo stajali uz same uzorke (to je bilo neizvedivo iz sigurnosnih ra zloga, zbog zatite od radijacije), ne bismo osjetili nikakav miris, niti vidjeli kakav vidljivi signal ili uli bilo kakav zvuk koji bi nastao tije kom iradijacija." Bila je to veoma neobina tiina, iako se znalo kakva se strahovita snaga oslobaa u tom trenutku. Kada je ispitivanje zavrilo prvo je Paul Rossi, zaduen za provjeru radijacije, ispitao Geigerovim brojaem nisu li uzorci radioaktivni te ih potom predao Billu. On ih je prevrtao u ruci i - nije na njima vi dio ba nita. Bio je pomalo razoaran, premda je unaprijed znao da - ukoliko je pokus uspio - ionako ne bi mogao vidjeti bilo kakve tra-

gove na kamenu, jer mu za tako neto treba pregled mikroskopom pod veoma jakim uveanjem. Vrativi se kui, odmah je pourio do svog mikroskopa i poloio prvi uzorak na stakalce; evo ih, sad su tu bili - siuni krateri, usjeeni u kamen (slika 1.7). I bili su gotovo istovjetni onima koje je pronaao na nekim vrcima kamenih kopalja pra-Indijanaca. Osjeajui veliko uzbuenje, Bill je shvatio da se ovdje jo neto gotovo na dlaku podudara. Neki su kraterii izgledali poput trapezoida ili dijamanata. Znao je da je do toga dolo zbog kuta pod kojim su se kristalii oblikovali u kamenu, budui da je on jedna vrsta kremena. Atomi u ciklotronu razorili su dio kristalnih reetki, ostavlja jui za sobom prepoznatljivu jamicu u obliku romba. I prije 13.000 godina Dogaaj je za sobom ostavio iste takve tragove i kraterie na oruju pra-Indijanaca. Billa je preplavio osjeaj oduevljenja, jer je odmah shvatio da je doao do novog dokaza. Moda su ipak estice eljeza strahovite brzine izazvale ona oteenja na povrini oruja pra-Indijanaca. A ako je tako, moda je doista supernova ili gigantski sunev bljesak bio pravi krivac za njihovo izumiranje.

Slika 1.7: Na lijevoj strani su prikazani krateri nastali udarima iona eljeza stra hovite brzine u ciklotronu. Uoite prepoznatljiv oblik romba. Izvor: Reg Ronningen, National Superconducting Cyclotron Laboratory. Desno je fotografija radiranog kamena naenog u Gaineyu (obraenog kiselinom), koja pokazuje gotovo istovjetne kraterie u obliku romba. Izvor: Bill Topping

NASTAVAK POKUSA PUKOM

Tada su Bill i njegov pomonik Ray odluili jo jednom ponoviti ono poetno ispitivanje manje sofisticiranom tehnikom, za koje su koristi li puku. Ovaj put su unaprijed pripremili vie ahura metaka i Ray je nanianio u debelo staklo veliine lisnice s udaljenosti od otprilike 30 metara. Crni pijesak zatamnio je staklo i na povrini ostavio sitna oteenja. Samo je nekoliko estica prodrlo dublje i zaglavilo se; vei na ih se uglavnom odbila od povrine. Pokuali su izvesti jo nekoliko pokusa ove vrste s razliitih udalje nosti, a onda su krenuli do meta kako bi provjerili komade stakla. Pogodci su otetili staklo vie nego proli put. Pa iako su estice koje su se zadrale na staklu izgledale jako nalik onima na kamenim ostaci ma iz Gaineya, manje ih se utisnulo u staklo negoli u kamen iz Gaineya. Jasno, jer - "meci" su se tijekom Dogaaja kretali daleko veom brzinom.

RAZUMIJEVANJE DOGAAJA
Iz ovih smo pokusa izvukli nekoliko zakljuaka. Prvo, da bi dolo do onako dubokog prodiranja estica kakvo je Bill vidio na ostacima iz Gaineya, one su se morale kretati brzinom veom od brzine ispalje nog metka, koja je iznosila 1.125 km/h, zapravo - mnogo veom brzi nom. Na temelju dubine prodora zakljuili smo da su se tada estice morale kretati brzinom od barem 4.800 km/h. Drugo, znali smo da veina eksplozija uzrokuje stvaranje vrlo viso kih stupnjeva topline, kao kod zraenja nastalih sunevim bljeskom. Ako se neto slino tome dogodilo prije 13.000 godina, moglo je toli ko uariti kamenje onoga vremena da je to olakalo dublje prodiranje estica. Nije bilo dokaza o tome da se u ono doba bilo to rastalilo, osim sljedeeg djelia dokaza koji je uoio Bill: da su mnogi ostaci kame nih vraka oruja pra-Indijanaca bili obojeni crvenkastom bojom, dok sam kamen kao izvorite tih ostataka - nije bio takav. Znanstve nici znaju da e velika toplina i radijacija neutrona prouzroiti takvo obojenje kamena, pa je stoga moda ipak postojala povezanost. Jer, i supernova, kao i sunev bljesak u trenutku kad se dogaaju - isijavaju neutrone.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Iznenadni "Dogaaj" ubacio je u atmosferu golemu koliinu radioaktivnog ugljika. Time se pokrenula lanana reakcija koja je diljem planeta izazvala izumiranje divovskih vrsta ivotinja. Dogaaj je proizveo siune metalne estice velike gustoe koje su se kretale golemom brzinom i ostavile sitne kraterie u kamenu. Na podruje Velikih jezera Dogaaj je utjecao mnogo vie nego na podruja smjetena junije. Dogaaj je vjerojatno bio svemirskog podrijetla, poput supernove, sunevog bljeska i / ili udara nekog svemirskog tijela.

PODACI KLJUNI ZA DOGAAJ

Prije 41.000 godina Dolazi do strahovitog globalnog poveanja radioaktivnog ugljika Magnetsko polje gotovo se obmulo U Australiji izumiru milijuni ivotinjskih vrsta Veliko poveanje globalnog radioaktivnog ugljika Magnetsko polje iznova se gotovo obrnulo Naglo otapanje ledenih pokrova na sjeveru Iznenadno poveanje globalnog radioaktivnog ugljika Magnetsko polje opet se koleba Na sjeveru izumiru milijuni ivotinjskih vrsta Nestaju kulture iz vremena Clovis Kamen iz razdoblja Clovis posut je esticama eljeza

Prije 34.000 godina

Prije 16.000 godina Prije 13.000 godina

Slika 1.8: Najvaniji datumi vezani uz Dogaaj u kalendarskim godinama

2. POGLAVLJE

"MECI" U PRAINI
RADIOAKTIVNI PREDMETI IZ RAZDOBLJA CLOVIS
Igla na mjerau radijacije oitala je svoje. "Pa ova je stvar radioaktiv na!" - pomislio je Bill dok je odmicao mjera od kamena iz Gaineya. "I stvarno je "vrua"!" Neto prije, dok je jo razbijao glavu pitanjem to je sve moglo prouzroiti Dogaaj, sijevnula mu je neuobiajena zamisao. Bez ob zira na to to ga je prouzroilo - bila to supernova, sunev bljesak ili udar nekog asteroida, sve spomenuto moglo je proizvesti i niske razi ne radioaktivnosti materijala. Jesu li onda moda i ostaci pronaenog oruja pra-Indijanaca takoer bili radioaktivni? Koristei svoj detektor zraenja odmah se prihvatio provjere na nekoliko ostataka pronaenih na razliitim nalazitima, i doista - otkrio je njihovu radioaktivnost. Da bi svoj nalaz i potvrdio, dogovorio je usporedna ispitivanja na kanadskom sveuilitu McMaster, Ontario, ali i kod Hermana Raoa iz Atlante, Georgia, koji je tamo radio u Slubi za nuklearnu tehnolo giju. Kad su mu pristigli rezultati ovih ispitivanja, bio je zaprepaten injenicom da su neki od ispitanih uzoraka bili ak i izrazito radioak tivni. Razliiti komadi kamena sadravali su i vrlo razliite razine urana i plutonija. U kamenu uzetom s nalazita Taylor bilo je oko 30% vie urana od uobiajene razine, dok se kod kamenja iz Gaineya i Leavitta pokazalo da je ono znatno obogaeno radioaktivnim torijem. Osim toga, ostaci iz Gaineya i Taylora pokazali su i znatno vee razine radioaktivnog plutonija od onih normalnih. Ustvari, ovdje ih gotovo uope nije ni trebalo biti, budui da se plutonij moe pronai u kamenu samo iznimno rijetko, a eto - otkriven je upravo on. Obi no se visoke razine plutonija pronalaze samo oko mjesta na kojima se vre ispitivanja atomskih bombi ili nuklearnih reaktora. Stoga je Bill u prvom trenutku i pomislio da se ovdje radi upravo o tome - o

suvremenoj zagaenosti uslijed obavljanja raznih pokusa atomskom bombom. Ali, promijenio je miljenje im je vidio rezultate za cezij 137, koji je izravni nusproizvod atomskih testiranja; jer, u ispitanim uzorcima nije bio pronaen radioaktivni cezij - ak ni u tragovima. Budui da se pri rasprskavanju atomske bombe obino pronalazi oboje - i plutonij i cezij, zakljuio je da su radioaktivni elementi ipak mogli proizai i iz nekog drugog izvora, osim atomske bombe. Bill je razmatrao dalje: ako se radioaktivnost pokazala na kamenim uzorcima, onda se takoer morala pokazati i na mjestima njihova pronalaska, u sedimentima, i onda bi se na svim nalazitima iz doba Clovis trebala nai u slinim razinama. Da bi provjerio ovu ideju, uputio se na nalazite najblie njegovoj obiteljskoj kui u Michiganu, koje je svojedobno sam otkrio i nazvao ga nalazitem Woods. Prem da na njemu nije bilo predmeta iz razdoblja Clovis, razinu tla iz Clo vis doba moglo se uvijek lako odrediti, jer se nalazila odmah iznad naslaga glacijalnog ljunka. Kopajui malom lopatom na razliitim mjestima odozgo prema dolje, prikupio je trideset i etiri razliita uzorka iz sedimenata, na mjestima meusobno udaljenim po 5 centi metara. Htio je svojim mjeraem radioaktivnosti prvo izmjeriti njiho vu radioaktivnost, a potom i analizirati svakoga od njih. Kad se vratio kui, ispitivanja su mu samo potvrdila rezultate pri kupljene na kamenju. Uzbuenje je u njemu raslo dok je mjeraem oitavao radioaktivnost pojedinih uzoraka, jer se jasno pokazalo da je radioaktivnost dosegla vrhunac upravo u razdoblju Clovis (slika 2.1). Pritom je radioaktivnost bila gotovo 2.000 posto vea od veine
NALAZITE WOODS (kod Gaineya, Michigan) - Radioaktivnost

Otkucavanja po satu (10.000 puta)

Slika 2.1: Profil nalazita Woods pokazuje da je do vrhunca radioaktivnosti do lo na razini Clovis razdoblja. Iznad i ispod njega gotovo da je uope nema.

okolnih razina i znatno vea negoli na povrini, gdje bi inae dolo do koncentracije da se radilo o nekom nedavno obavljenom suvreme nom ispitivanju. Sada se inilo vrlo vjerojatnim da je Dogaaj znatno pridonio koliini tih radioaktivnih elemenata na naem planetu. Ovi novi podaci predstavljali su iznenaujui obrat. Bilo mu je potrebno jo dodatnih informacija, ali i pomo strunjaka - ipak je on po zva nju arheolog, a ne nuklearni fiziar.

PRONAENI SURADNICI
Tragajui za nekim tko bi mu mogao pomoi pri rjeavanju ove za gonetke vezane uz radioaktivnost, Bill je nekako u to vrijeme nazvao upravo mene (Rick) u LBNL (Lawrence Berkeley National Labora tory). Kao nuklearni fiziar kojega je ve dugo zanimala pojava supernove, imao sam upravo ona iskustva i znanja koja su mogla upotpuniti Billovo arheoloko istraivanje. Tijekom sljedeih nekoliko godina, kako se projekt irio, pridruila su nam se i ostala dvojica autora (Allen i Simon). Bill je porazgovarao sa mnom o znaenju svog istraivanja, te mi poslao fotografije tragova estica na kamenu i ostale dokaze do kojih je doao. A ja sam odmah shvatio da je doista na tragu neega vanog. Premda se za postojanje supernova zna ve stotinama godina, as tronomi su posljednju uspjeli snimiti suvremenom opremom i instru mentima tek nedavno, tonije - 1987. godine. I premda znanstveni krugovi nisu jo dokraja shvatili sve procese koji se pritom odvijaju, prihvatili su Billov zakljuak da supernove mogu izravno ili neizravno proizvesti onakve uinke kakve je otkrio. One to ine na nekoliko naina. Prvo, kada doe do eksplozije supernove negdje u blizini, to kao da na planet uranja u pravu kupelj intenzivnih zraenja. Dolazi do monih uinaka i promjena, poput poveanja radioaktivnog uglji ka, mutacija, izumiranja pojedinih vrsta. Drugo, materija od koje je rasprsnula zvijezda bila sainjena izlijee neto sporije u svemir, po put kakve gigantske jezgre koja se neprestano iri u prostoru. Kada takva jezgra, prepuna veih i manjih krhotina pogodi na planet, iza ziva najrazliitije posljedice, kakve su i tragovi u kamenu. Osim toga, silina udara tih ostataka nekadanje zvijezde moe dovesti do toga da Sunce pone proizvoditi goleme bljeskove, to bi opet moglo izba-

citi asteroide i komete iz njihovih orbita te tako izazvati i sudar sa Zemljom. Ukratko, supernova moe stvoriti pravi svemirski kaos. Usto je vano napomenuti da supernove utjeu na na svakodnevni ivot mnogo vie no to veina ljudi misli. Naime, dok itate ovu knji gu, vjerojatno gledate u papir s otisnutim slovima, drei je pritom jednom ili objema rukama. Sve to je u vezi s tom vaom radnjom - pa pir, otisnuta slova, vae ruke, oi, va mozak - sve to sadri atome koji su se nekada davno oblikovali u jednoj eksploziji supernove. I to ne samo neke od njih, nego ba sve atome - izuzevi vodik - ukljuujui ovdje i eljezo koje vam se nalazi u krvi, i kalcij u vaim kostima. Jer, ba su kroz supernove jednom bili roeni vani dijelovi gotovo svih atoma - oni u naem Sunevom sustavu, ali i oni u itavom svemiru. Ve znate da su supernove stvorile sve atome eljeza koji teku va im venama, a jedna od njih je ak svojedobno promijenila i vau krvnu grupu, ma koju da imate - i to u neku od varijacija krvnih grupa 0, A ili B, jedinih tipova krvnih grupa koje postoje kod ljudi. Naime, znanstvenici su ispitivanjima DNA otkrili da je prije 100.000 do 40.000 godina prije naega doba postojala samo jedna jedina krv na grupa, i to - 0. To znai da - ukoliko je vaa krvna grupa A ili B - nje uope nije ni bilo prije nekoliko desetaka tisua godina. Pa to se to dogodilo - otkud sada grupe A i B? Odgovor je - mutacija. Nove krvne grupe su se posve iznenada pojavile u obiteljskom stablu ovjeanstva uslijed nagle, trenutane mutacije. Najei uzrok ova kve vrste munjevitih mutacija je - radijacija, a supernova je opet najuo biajeniji izvor intenzivnih zraenja. Dakle, imate li krvnu grupu A ili B, vjerojatno ju je stvorila supernova, i to ne ba jako davno. Tako ste vi vrlo vjerojatno "brat po krvi" ili "sestra po krvi" jednoj gigant skoj supernovoj, no o tome emo vie rei neto poslije.

TRAEI VEU RADIOAKTIVNOST

Budui da i supernove stvaraju radioaktivnost kao i sunevi bljeskovi, zaokupili su me podaci koje je Bill dobio mjerenjem radioaktivnosti. Zato sam dogovorio ispitivanje uzoraka kamenja kod Ala Smitha iz LBNL-a (Low Background Counting Facility). Njegov je laboratorij smjeten duboko ispod povrine Kalifornije, u ukopanim prostorima izvedenim od masivnog betona, kako bi bio posve zatien od nepre-

stane radioaktivne buke to stie iz svemira, a to mu je omoguavalo i dobivanje najtonijih moguih rezultata mjerenja stvarne radioaktiv nosti pojedinih uzoraka. Zamolili smo ga i da naroito obrati pozor nost na mogue pronalaenje odreenog izotopa kalija, koji se naziva kalij-40 (K40) i klasian je potpis svih supernova. Naime, kada radija cija supernove bombardira obian kalij ili K39, on se u malim kolii nama pretvara u K40, i ma gdje to provjeravali na Zemlji, ovaj odnos uvijek i posvuda ostaje gotovo jednak. Znai, ukoliko bismo pronali poveane razine K40 u sloju iz Clovis razdoblja, kojih ne bi bilo u sloje vima sedimenata prije i nakon nje, bio bi to vrlo snaan i uvjerljiv do kaz da se supernova dogodila, ili da su krhotine i otpad nastali uslijed supernove pogodili Zemlju upravo u to vrijeme. Kada su nam poslali rezultate ispitivanja, bilo je potvreno: pro naen je i K40. U uzorcima uzetim s nalazita Leavitt i Butler bilo je 150% vie K40 od normalnih vrijednosti, a u onima iz Gaineya ak i punih 200% vie, to je bila iznenaujue velika vrijednost. Da bismo utvrdili ne radi li se ipak o prirodno nastaloj radioaktivnoj neobino sti, obradili smo kiselinom iste uzorke iz Gaineya, uklanjajui njome povrinski sloj s kamena. Ako je K40 bio njegov prirodni sastojak, to e se morati vidjeti i u svakom dijelu uzorka, a ispitivanje bi trebalo pokazati jednake rezultate i razine radioaktivnosti kako prije, tako i nakon obrade. Ali - nije. U donjim slojevima uzorka rezultati su bili posve uobiajeni, to nam je dokazalo da je neto doista izazvalo go milanje naslaga radioaktivnog K40 jedino na kamenoj povrini. Ova kvi su rezultati ukazivali na supernovu i posljedice koje je ona ostav ljala za sobom, ali su jo uvijek bili daleko od sigurnih. Dosad smo prikupili dosta uporita za rjeavanje zagonetke, ali je jo bilo podata ka koji se nisu uklapali, zbog ega su nam trebali novi dokazi. U tom trenutku bili smo sigurni samo u to da je visoka radioaktivnost nasta la upravo nekako u vrijeme nestanka ljudi iz Clovis razdoblja i izumi ranja megafaune.

RADIOAKTIVNI UGLJIK I SUPERNOVE

I mene su jako zanimala ova odstupanja radioaktivnosti koje je otkrio Bill, i to ne samo u uzorcima starim oko 13.000 godina. Pregledavaju i iznova kombinirani grafikon IntCall04 i Cariaco, koji se protee

na razdoblje staro 54.000 godina, uoio sam postojanje jednoga jo zanimljivijeg razdoblja. Poevi od vremena starog oko 44.000 godina, postojao je posve iznenadni i snaan skok razine radioaktivnog ugljika, kao to se mo e vidjeti na slici. 2.2. Promjena je bila toliko silna i ekstremna, da je u vremenu od prije 40.000 godina odbacila dotadanju korelaciju ug ljika C14, i to za nevjerojatnih 8.000 godina. A to znai da za datiranja predmeta metodom radioaktivnog ugljika starih do 44.000 godina vie gotovo da i nije bilo potrebno vriti bilo kakve ispravke, jer se starost nekog komada drvenog ugljena od 44.000 godine, utvrena tom metodom, podudarala i bila doista jednaka vremenskom razma ku od 44.000 kalendarskih godina. Meutim, za 4.000 godina blie naoj dananjici, dakle - kod pre dmeta starih oko 40.000 kalendarskih godina, istraivai su naili na nesklad od punih 8.000 godina. I tako, umjesto da datiranje radioak tivnim ugljikom pokae kako je neki komad drvenog ugljena star 40.000 godina, njegova starost bi bila krivo prikazana kao starost od svega 32.000 godina. Ovakva variranja pretvorila su tono datiranje ovom metodom u iznimno teak i zahtijevan posao. No, problem
Radiokarbonsko datiranje prema kalendarskim godinama

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 2.2: Prije otprilike 41.000 kalendarskih godina dolo je do dramatinog poveanja ugljika C14 u atmosferi Ze mlje. Od tada mu se razina postupno i stalno smanjivala. Izvor: Reimer i ostali (2004.) te Hughen i ostali (2000.)

nije bio u tome to bi se postupak datiranja radioaktivnim ugljikom pogreno obavljao, jer bi se sama mjerenja koliine C 14 na kraju uvi jek pokazala tonima; problem je bio u tome to se u razdoblju prije otprilike 44.000 do 41.000 godina na naem planetu posve iznenada pojavilo znatno vie radioaktivnog ugljika. Kako je ovamo dospio? Samo je neki svemirski dogaaj divovskih razmjera mogao izazva ti ovako dramatino poveanje njegove razine, no u tome je i leala zagonetka. Jer, spomenuti porast se odvijao u rasponu od 44.000 do 40.000 godine pr.n.e., a to znai - vie od 30.000 godina prije no to je dolo do izumiranja u razdoblju Clovis. Pa kako je onda taj dogaaj mogao dovesti do izumiranja, i to tek punih 30.000 godina poslije? Moda je tu i postojala neka veza, ali s onim ogranienim brojem do kaza kojim smo raspolagali mi jo uvijek nismo mogli odgovoriti na to pitanje. No, znali smo da bi u kamenu mogli biti prikriveni dobri dokazi, pa smo pomislili kako bi na svakom od nalazita ostataka pra-Indijanaca trebalo otkriti vie dokaza, posebice na onome u Gaineyu, Michigan.

NA PUTU ZA GAINEY
Promet nije bio naroito gust dok je Bill vozio od svoga rodnoga gra da Baldwina u dravi Michigan prema Gaineyu, gdje je uz Grand Blanc bilo bogato nalazite ostataka pra-Indijanaca, tako da putovanje ni smo ni osjetili. No, da se na istome mjestu zatekao prije kojih 13.000 godina, smrvili bi ga milijuni tona leda, jer je u ono doba sve prekri vao ledeni pokrov Laurentide, debeo oko est stotina metara, moda i vie. Desetke tisua godina taj se golemi gleer protezao du najveeg dijela Kanade, obruavao se u Lake Superior i nastavljao preko ita vog sjevernog dijela drave Michigan. A tada se iznenada, u razdob lju izmeu 16.000 i 13.000 godina pr.n.e., ova golema ledena ploha povukla od jezera Lake Superior, ulazei stotinama kilometara u po druje Kanade, te je tako okonala Ledeno doba na ovim prostorima. To samo po sebi nije bilo nikakvo iznenaenje, jer su razdoblja leda i inae znala zavriti prilino naglo. Samo ih je u posljednjih milijun godina bilo devet ili deset; sva su trajala otprilike oko 100.000 godi na, a onda se iznenada zavrila.

Razdoblje umjerene klime koje bi nastupilo nakon zavretka jed noga ledenog doba i nastupanja drugoga znanstvenici nazivaju interglacijalnim, a ono obino traje od 10.000 do 30.000 godina. Mi upra vo ivimo u takvom jednom interglacijalnom razdoblju, to se moe vidjeti na slici 2.3. Posljednje ledeno doba zavrilo se prije otprilike 13.000 godina i ako e ovo interglacijalno razdoblje imalo nalikovati prethodnom, onda se naa civilizacija ve nalazi na rubu putanje svoga prelaska u vrijeme nove ledene hladnoe. U svemu je ironino to, da je u vrijeme, kad su sve nae tiskovine preplavljene upozorenjima o globalnom zatopljenju klime, jednako toliko vjerojatna i mogua opasnost od - globalnog zamrzavanja. Ono to se gotovo tonou sata dogaalo svakih 100.000 godina tijekom posljednjih milijun godina, nagnalo je mnoge znanstvenike na daljnje odbrojavanje prema pojavi Velike studeni; oni ustraju u tvrdnji da e se led vratiti. I dok se posvuda jo naveliko raspravlja o uzrocima zbog kojih do okonanja ledenih doba dolazi tako naglo, najprihvatljivije objanje nje za povlaenje leda od prije 13.000 godina spominje dugotrajne ciklike promjene u rotaciji Zemlje i njezine orbite u kretanju oko

ANTARKTIK (Vostok) - C0 2 (= temperatura)

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 2.3: Prikaz lede nih doba izVostoka, Antarktik, s podacima o C02 iz ledene jezgre, koji pokrivaju posljed njih 420.000 godina. Grafikon prikazuje etiri razdoblja ledenih doba, od kojih je svako trajalo oko 100.000 godina. Trenutno se Zemlja nalazi u krat kom interglacijalnom razdoblju, to je vidlji vo iz pet otrih vraka. Nakon svakoga od njih, strana studen se vra a. Podaci: Petit, NCDC.

Sunca. One se nazivaju Milankovievim ciklusima, prema znanstve niku koji ih je otkrio. No, i rasprava o stupnju utjecaja ovih ciklusa na klimu Zemlje postaje sve ustrijom. Neki znanstvenici vjeruju da je taj utjecaj naprosto premalen da bi ga se moglo okriviti za cikliko pojavljivanje ledenih doba. Ma koji to uzrok bio, mi mislimo da se zadnji put radilo o drugom znaajnom imbeniku koji je doveo do toga: o iznenadnoj pojavi Dogaaja.

LINIJA U PIJESKU
Dokaz koji je otkrio povezanost izmeu iznenadnog zavretka po sljednjeg Ledenog doba i Dogaaja, stigao nam je iz istraivanja koje su krajem 1950.-tih godina u Michiganu obavila dva znanstvenika. Ronald Mason je zamijetio da su arheolozi dotad otkrivena nalazi ta s ostacima pra-lndijanaca pronalazili samo na junoj polovici drave Michigan. George Quimby je opet izraivao zemljopisne kar te, na koje je pomno ucrtavao toke s pronaenim kosturima izumrlih prapovijesnih ivotinja. Posve sluajno je naiao na Masonov rad i - nije mogao povjerovati vlastitim oima. Jer, Masonova je karta izgledala tono poput njegove! Mjesta pronalaska megafaune su, kao i ona s ostacima pra-lndijanaca, postojala samo u junom dijelu Mi chigana, i to ispod linije koja se kretala od jezera Michigan do jezera Huron; ona je poslije dobila naziv po svojim otkrivaima, tj. zovu je Mason-Quimbyjevom linijom (slika 2.4). Poslije su i drugi znanstve-

Slika 2.4: Podruja obiljeena toki cama prikazuju dijelove Michigana na kojima je pronaena izumrla megafauna. Tamno obojena podruja su mjesta otkria megafaune i ostata ka pra-lndijanaca. Mason-Quimbyjeva linija se nalazi na mjestima gdje se gleer nalazio tijekom Dogaaja. Gainey je obiljeen zvjezdicom. Izvor: Martin (1984.)

nici utvrdili da se Mason-Quimbyjeva linija protee upravo onim podrujem na kojemu se prije 13.000 godina nalazio rub ledenog pokrova; takav zakljuak ima smisla, budui da tu doista ne bi mogli ivjeti ni ljudi, a niti ivotinje. Objedinimo li sve ove podatke, zaprepastit e nas to sve zapravo podrazumijeva ova linija. U vrijeme dok je gleer jo stajao na tome mjestu, obiljeavajui svojim rubnim dijelom Mason-Quimbyjevu liniju, dogodile su se tri stvari: kao prvo, dolo je do izumiranja velikih sisavaca. Vie se po poljima i umama Michigana nisu mogli vidjeti mamuti ili mastodonti, jer - oni su posve iznenada nestali. Drugo, do tog se vremena ledeni pokrov ve polako povukao i pribliavao svojoj krajnjoj granici ispod Velikih jezera. Ali, nakon izvjesnog vre menskog trenutka ledeni pokrov se velikom brzinom povukao u unu tranjost Kanade i vie se nikada nije ponovo vratio dublje u Michigan. Ledeno doba je zavrilo. I tree, tajanstveno su nestale lokalne kulture pra-Indijanaca. Nitko nikada poslije nije pronaao bilo koja nalazita iz razdoblja Clovis koja bi nastala poslije toga vremena. Datiranje nalazita Gainey podudara se s datiranjem Mason-Quimbyjeve linije, a Bill je upravo ovdje pronaao kamene predmete, naglo zasute eljeznim esticama strahovite brzine. Je li to eljeni dokaz za razlog izumiranja ljudi i megafaune? Je li to bombardiranje dovelo do kraja toga Ledenog doba? Bill je mislio da je to mogue, premda su mu i dalje trebali vrsti dokazi.

CLOVIS LOVCI
Dok je autocestom br. 23 vozio prema jugu u smjeru Gaineya, gdje je bilo smjeteno veliko nalazite ostataka pra-Indijanaca to se irilo povrinom od etrdesetak jutara, Bill si je pokuavao doarati to su sve u ono vrijeme ljudi iz Gaineya mogli vidjeti i promatrati oko sebe. Da se ondanji indijanski lovac zaputio prema sjeveru, ugledao bi na kraju jedino - opasno lice golemog plaviasto-bijelog ledenog po krova kako svjetluca na bljetavom suncu. Jer, zaleene stijene uzdi zale su se prema nebu oko 600 metara i oblikovale divovski i nepremo stivi bedem, koji je bio dovoljno visok da bi ak uspijevao izmijeniti strujanja te stvoriti vlastitu mjesnu klimu prepunu stranih, ledenih vjetrova to su huali i brisali sve pred sobom oslobaajui se u svo-

jim naletima prema dolje, kovitlajui se visoko gore, na rubovima zaleene grdosije. Zbog toga bi debela, topla odjea bila neophodna nunost, tako da su se ondanji pra-Indijanci vrlo vjerojatno odijevali poput dananjih Inuita, te na sebe navlaili i po nekoliko slojeva i votinjskih koa i krzna. Nigdje nisu bili pronaeni itavi kosturi pra-Indijanaca, ve samo pojedini dijelovi njihovih kostiju i zato se ne moe znati kako su iz gledali. Veina znanstvenika vjeruje da su u Sjevernu Ameriku stigli iz Azije, tako da su vjerojatno izgledom nalikovali dananjim indi janskim plemenima. Meutim, u Aziji sve do danas nisu pronaeni nikakvi ostaci ili predmeti koji bi bili nalik onima iz razdoblja Clovis, poput stiliziranih vraka kopalja otkrivenih u Gaineyu. Ova se jedin stvena i prepoznatljiva tehnologija izrade orua i oruja posve iznena da pojavila u Novome svijetu, i to zajedno s pridolicama, pra-Indijancima. Ova neobina injenica proturjei veini drugih migracija, u kojima se dosad pokazalo da doljaci sa sobom donose svoje obia je i nain ivota. Zbog nedostataka pri izradi orua i oruja, neki su znanstvenici nastojali pronai ostatke sline tehnologije izrade, koja bi bila starija od razdoblja Clovis. I doista, pronali su je, i to - u Europi. Tehnologi ja kojom su Clovis ljudi izraivali svoja kamena koplja bila je veoma bliska onoj to su je koristili pradavni stanovnici drevne Francuske, koji su tamo ivjeli ba nekako do Clovis doba. Kada bi istraivai mogli i potvrditi ovu teoriju, to bi znailo da su pra-Indijanci iz Michigana prije mogli biti potomci Francuza negoli Azijata. Indijanci su odabrali podruje oko Gaineya zbog topline i niskih breuljaka, koji su im omoguavali uivati barem u suncu sa zapada. Osim toga, oblinje ume bile su pune drva potrebnog za ogrjev, to im je takoer bilo nuno za preivljavanje. Nadalje, trebala im je i vo da u blizini, a nju su mogli pronai u ispucanim santama to su se kovitlale i meusobno sudarale u brzim strujama glacijalnih rijeka. One su tada zasigurno sadravale dovoljno ribe i vode da bi zadovolji le potrebe ondanjeg rijetko naseljenog puanstva. ume tadanjeg Gaineya bile su za dananja mjerila rijetke, pri e mu su podosta raireni bili tek smreka, bor, jela i hrast. Oraha je bilo znatno manje, ali opet dovoljno za pripremu slasnih peenja i dim-

ljenih mamutskih rebara u kojima su vjerojatno uivali stanovnici Gaineya u razdoblju Clovis. Pod kronjama tog drvea pra-Indijanci su vjerojatno nailazili na otro, divlje, zapleteno busenje trave otporne na studen, koje bi kori stili za potpaljivanje vatre, izoliranje nastambi u koje bi se sklanjali pred hladnoom, te za pletenje uadi i lovakih mrea. U podnoju drvea i du obala rijeka raslo je i drugo bilje otporno na ledeni mraz, za koje su najvjerojatnije brzo ustanovili da se moe koristiti kao lje kovito, ali i za hranu te izradu vlakana za tkanje. Ukupno uzevi, pronaeni dokazi upuivali su na to da su ljudi iz razdoblja Clovis bili prilino vjeti u iskoritavanju svega to su mo gli pronai u svojoj okolini, a budui da su bili polunomadi, morali su imati i dosta razvijene mogunosti usmene komunikacije, kako bi svoja saznanja i spoznaje prenosili mlaim naratajima. Upravo je ova injenica jedna od najvanijih za nau pripovijest, jer smo uvje reni da su neke od njihovih usmenih tradicija preivjele sve do danas kako bi nam ispriale sve o Dogaaju. Iako je njihov jezik bio vjeroja tno vrlo sloen (kao i kod svih ustrojenih i na lov orijentiranih druta va), nije bilo dokaza da su imali pismo niti da su se bavili izradom bilo kakvih umjetnikih i ukrasnih predmeta. Sigurno je da su uivali u ukraavanju i kienju kao i dananji ljudi, ali se to svodilo na mali broj ogranienih predmeta koje su u prvoj sljedeoj seobi trebali upr-

Slika 2.5: Pra-lndijanci su svoja orua izraivali od kostiju i kljova mamuta; arheolozi su dosad pronali vrlo malo njiho vih ostataka s ukrasnim rezbarijama. Ipak se ini vjerojatnim da su, poput ovog suvreme nog Inuita, uivali u urezivanju crtea u kljove ivotinja. Izvor: Kongresna knjinica.

titi na lea, ili pak na lea u ono doba ve udomaenih pasa; konji tada jo nisu bili pripitomljeni. Ovi su ljudi u ta pradavna vremena zapravo dospjeli do samoga ruba golemog ledenog pokrova u Michiganu slijedei svoj plijen, jer su i mnoge ivotinje krenule u ovaj kraj tragajui za hranom i vodom. Jestive trave i drugo bilje predstavljali su spas za krda mamuta, bizona, jelena, losova i sobova. Mastodonti, bliski roaci mamuta, brstili su po umama, a divovski dabrovi gradili su jednako tako divovske brane du rijeka. Pra-Indijanci su najvjerojatnije lovili svu spomenutu div lja, premda nam ni danas nisu posve jasni naini lova koje su koristi li. Jer, mnoge od tih vrsta - poput mamuta i bizona - bile su goleme, jako dobro "naoruane" za samoobranu i vrlo opasne, pa se pretpo stavlja da su Indijanci za njih najradije iskopavali divovske zamke ili bi ih natjerali u njih, to je bio relativno siguran nain lova golemih razbjenjelih mamuta, tekih esto i do deset tona. Na kraju je neki matoviti lovac, vjerojatno ve umoran od neprekidnog bjeanja pred podivljalim zvijerima, izumio i atlatl - baca vie kopalja odjednom, i to otrijih kopalja due drke, koje je bilo mogue bacati na opasne progonitelje i iz udaljenosti.

PRVI SUSRET S NALAZITEM GAINEY

Bill je ukljuio pokaziva smjera i prestrojio se na autocesti tako, da bi s nje mogao skrenuti na dravnu cestu juno od Grand Blanca. Tamo se trebao nai s Donom Simonsom, glavnim istraivaem i voditeljem arheolokih iskopavanja ostataka pra-Indijanaca na nalazitu Gainey. Radovao se to e prvi put obii ovo nalazite upravo u takvoj strunoj pratnji. No, dok je iza sebe ostavljao izlaznu rampu, pogled na ono to je ugledao pred sobom nije ga nimalo podsjetio na zamiljenu sliku nalik Gaineyu iz vremena pra-Indijanaca. Krajolik iz Ledenog doba nestao je ve odavna. Umjesto uz indijanske nastam be i atore izraene od koa mamuta, podignutih i prebaenih preko mamutskih kostiju i rebara, vozio je pored ureenih seoskih kua, imanja i velikih opskrbnih sredita. Ispred njega su se prostirala ure dno obraena zelena polja pravokutnih oblika ili krasni, njegovani, visoki drvoredi. I samo nalazite Gainey bilo je otkriveno usred takvog obraivanog zelenog polja.

Du pranjave ceste u blizini ulaza u Gainey imanja su postala rje a, a farmerske kue gue naikane. Na verandama su se lijeno pro tezale make koje su ljudi drali da bi im titile polja i povrtnjake od poljskih mieva. Vjerojatno su ih lovile i du drvoreda koje je ostavio za sobom, no - one su bile tek blijede kopije svojih pradavnih roaka, divovskih maaka koje su u ona davna vremena lovile po umama oko Gaineya. Bile su dvadesetak puta vee od dananje make, i nalik dananjim afrikim lavovima. Nekad su sabljasti tigrovi reei jurili istim ovim tlom, samo to im za obrok nisu bili dostatni mievi. Ra dije su napadali bizone i mladunad mamuta. Bill se zaustavio pred ulazom u nalazite, gdje ga je ve iekivao Don Simmons, stojei pored svog vozila. Domahnuo mu je i nakon srdanog pozdrava zajedno su krenuli u obilazak Gaineya. Bill je bio doista uzbuen; mnogo je ve znao, uo i proitao o ovome mjestu, jednom od najranije pronaenih i najstarijih nalazita s ostacima praIndijanaca u Sjevernoj Americi. A ono to su Don i njegovi suradnici, a i drugi istraivai ovdje otkrili posljednjih godina bilo je toliko druk ije i prepoznatljivo, da su ovamo sad ve pristizali znanstvenici iz cijeloga svijeta kako bi osobno prouili stil izrade vraka kopalja, u njihovom svijetu ve nazvan "stilom Gainey", ba kao to je i nalazite kod Blackwater Drawa dobilo naziv "stil Clovis". Ova dva naina izrade vraka kopalja bila su dovoljno razliita, da su neki arheolozi bili uvjereni kako su njihovi izraivai zapravo ivjeli u razliitim vre menskim razdobljima. Drugi su pak tvrdili da je do tih razlika dolo samo zbog fizike udaljenosti izmeu dva mjesta, te da su stanovnici Gaineya i oni iz razdoblja Clovis bili suvremenici koji su na ovim prostorima ivjeli prije 13.000 godina. Na dokaz je upuivao na to da su u pravu bili potonji, to jest - da su obje grupe ovdje ivjele u isto vrijeme, te da se samo radilo o dva razliita plemena, ili moda o dvije grupe koje su se razvile iz istih obiteljskih korijena. Kad su se zaustavili, Don je izaao iz vozila i za poetak uputio Billa u neke povijesne injenice vezane uz nalazite. "Seljak kojemu je pripadalo ovo polje pronaao je prve primjerke prilikom obavljanja uobiajenih poljoprivrednih radova," rekao mu je. "Znao je da mene zanimaju takve stvari pa me odmah pozvao. Kako ivim na samo dva kilometra odavde, nije mi dugo trebalo da stignem i malo pogledam

uokolo. Ve tijekom nekoliko prvih posjeta pronaao sam nekoliko vrlo dobro ouvanih kamenih vraka kopalja. Vraao sam se sve ee, pronalazio sve vie ostataka, i naprosto nastavio dolaziti. Bilo je to prije dosta godina," nasmijei se Don. Bill je poslije vidio zadivljujuu Donovu zbirku dotad iskopanih predmeta, a bilo ih je - na tisue. "Kad smo shvatili o emu se ovdje radi," nastavi Don, "odluili smo prihvatiti se ozbiljnog posla. Vidite li tamo pored onog drvea one silne nabacane gomile zemlje?" - i on kaiprstom pokae na drugi kraj polja. "Sve ono smo prvo trebali ukloniti s nalazita da bismo doprli do povrine tla kojim su hodali nekadanji stanovnici." Bill je i s mjesta na kojemu se nalazio mogao opaziti da je golema iskopina po njegovoj procjeni bila duboka vie od trideset centimetara, to je znailo da je Don morao prvo ukloniti mnogo tona zemlje i pijeska kako bi dospio do razine na kojoj su ivjeli pra-Indijanci. Kreui se po samom nalazitu, Bill primijeti kako je sediment pod prstima djelovao poput fino mljevenog brana, te da je imao dosta ukastih tonova u sebi. S vremena na vrijeme bi naleti povjetarca podizali male oblaie te ukaste praine, koji bi se onda lagano zako vitlali oko njihovih nogu. Gledajui u njih, Don zamiljeno ree: "Ponekad je znalo biti i dosta teko ovdje raditi. Ova stvar se ovjeku za tren zavue u sve pore, u nos, ui..." Ponekad su na kraju radnoga dana svi bili toliko prekriveni ovom udnom prainom, da su izgleda li poput radnika iz oblinje tvornice brana u Pillsburryju.

SKUPLJANJE UTE PRAINE IZ GAINEYA

Bill je zapravo i stigao u Gainey najvie zbog ove ute praine. Jo kada je otkrio metalne estice kojima je bilo prekriveno njegovo "popapreno" kamenje iz Gaineya, pomislio je da bi se one vjerojatno mogle pronai i u tamonjem sedimentu. Zato je toga dana osvanuo na nalazitu oboruan sa est velikih i vrstih plastinih vrea, koje je namjeravao napuniti uzorcima. Don mu je pomogao i u tome, kao i u njihovom ukrcavanju u automobil. Uzorke je uzimao i s lokacija u okolici iskopine, kao i sa stare povrine, iste one po kojoj su pra-Indijanci hodali prije punih 13.000 godina. Zapoeo je s prikupljanjem materijala na rubnom nasipu iskopine, kopajui pritom i znatno dublje - gotovo do metra dubine, to je bilo

i znatno ispod stratuma pra-Indijanaca, ili povrine kojom su se oni sluili. I otuda je uzorke sedimenata uzimao na svakih 5 centimetara udaljenosti, te bi ih pomno zapakirao i odloio u zasebnu vreu. Lea su ga boljela, jer je radio uurbano i bez stanke. Zahvalio je Donu i pozdravio se s njim te krenuo na put kui, osjeajui se otpri like kao da je onaj teret, prikupljen u est vrea koje su mu sad opte reivale vozilo, prepun - grumenia zlata.

PREKAPANJE PO PRAINI
Kod kue je Bill odmah nestrpljivo istovario dragocjene vree i oba vio potrebne pripreme za traganje i utvrivanje ima li i u njima skrive nih estica metala. Znao je da bi - ukoliko ih ima i u sedimentu - bile toliko sitne, da ih ne bi bilo mogue otkriti okom. Stoga je ve prije nabavio vrlo snaan magnet, jedan od onih najboljih, izraen od neodimija, koje proizvoai nazivaju - supermagnetima. Znaju biti i opasni, jer ih snano privlai sve to na sebi ima makar i malo eljeza. Bill je pripremio sediment za razdvajanje i opskrbio se dovoljnim zalihama uzoraka da bi se pokusi mogli nesmetano odvijati. (U "Do datku A" su navedene tehnike pojedinosti, ukoliko biste ih jednom poeljeli izvesti i sami). Prosijavao je materijal - fini ukasti sedi ment nalik branu, i dok je praina letjela preko rubova magneta, tragao je za bilo kakvom neobinou, ali - magnet je bio toliko pre kriven prainom da nije vidio nita. Zatim je magnet prinio jakoj svjetlosti. Promatrajui ga izbliza, vidio je po itavom magnetu pokrov od fine ute praine. Poeo ga

Slika 2.6: Magnetizirane esti ce iz Gaineya nagomilale su se uz rubove supermagneta.

GAINEY (Ml) - Magnetizirane estice

Omjer magnetiziranih estica

Slika 2.7: Rasprostranjenost magnetiziranih estica u Gaineyu. Najvie su se koncentracije nalazile na otprilike 32 do 38 centimetara ispod povrine u sedi mentu iz razdoblja Clovis. Tu je bilo skoro 2.000 posto vie estica negoli npr. na dubini od 2 centimetra.

je njeno i lagano otpuhivati kako bi jasnije vidio njegove rubove. Nalikujui esticama mljevenoga papra (slika 2.6), na svjetlu su doista zasvjetlucale sitne, crne i magnetizirane estice! Zadivljen i oduevljen, Bill je shvatio da gleda u metalne estice koje su posve nalikovale onima, koje je pronaao u kamenju iz Gaineya i drugih nalazita pra-Indijanaca. No, jesu li stvarno bile iste? Po stojao je samo jedan nain da se uvjeri u to. Morao je utvrditi je li na uzorcima uzetim s razine Clovis razdoblja ovih estica bilo vie negoli u onim razinama prije i poslije nje. Ukoliko bi pokazale vrhunac upravo u sloju iz razdoblja Clovis, bio bi to odluujui imbenik za izvoenje daljnjih zakljuaka. To bi znailo da su milijarde ovakvih magnetskih estica prije 13.000 godina doista nekako posve iznenada i strahovi tom brzinom uletjele u svijet ljudi i ivotinja iz razdoblja Clovis. Bill je nastavio uurbano provjeravati uzorke sa svih drugih razina koje je prikupio u Gaineyu. uta praina ispunila je zrak oko njega dok je magnetom ispitivao vreu za vreom. Uspravivi se napokon, umo ran i ruku prekrivenih utim prahom iz Gaineya sve do nadlaktice, znao je da ima odgovor. U uzorcima iz razdoblja Clovis bilo je daleko vie estica negoli u uzorcima iz svih drugih razina. Bilo ih je ak za skoro 2.000 posto vie, kao to se vidi na grafikonu slike 2.7! On pomisli: "Evo onog puanog dima iza pucnja!" A to nije mislio tek u figurativnom smislu. Jer, ako su ove stvari prije 13.000 godina dojurile toliko strahovitom brzinom da su uspjele prodrijeti i u kamen

te u njemu ostaviti kraterie, tada su morale juriti brzinom znatno veom od brzine metka ispaljenog iz bilo koje puke.

SIUNI "KUGLINI LEAJEVI"

elei izbliza pogledati estice s magneta, Bill ih je smjestio na stakal ce mikroskopa. Fokusirajui, vidio je gomilice zrnaca grubog okru glastog oblika i pretpostavio da u sebi sadre mnogo prirodnog ma gnetita, jer su vjerojatno potekle od granita i drugih eruptivnih stijena, poput bazalta. Njihova visoka razina u uzorcima iz razdoblja Clovis poruivala je da se s tim sedimentom dogaalo neto posve neuobia jeno. Ili se tada ipak radilo o kakvoj prirodnoj pojavi? Bez kemijske analize ovih zrnaca nije mogao rei jesu li one izvanzemaljskog podri jetla. To e doi na red poslije. Razoaran, zurio je i dalje u mikroskop, mijenjajui na stakalcu uzorak za uzorkom. Ono to je ugledao na njemu ipak mu je na kraju ubrzalo otkucaje srca: jer, vidio je kuglice - prekrasne, savreno okru gle mikrokuglice visokoga sjaja, kao ulatene! (slika 2.8). Ve je prije viao njihove fotografije, ali nikada do sada nije nijednu imao pod mikroskopom. Sad je posve sigurno znao da su u Gainey mogle do spjeti samo iz jednoga smjera - odozgo! Ovakve su kuglice mogle nastati iz dva vjerojatna izvora: prvi su vulkani, to je mogao odmah odbaciti kao mogunost, jer u blizini Michigana nije bilo nikakvih vulkana; osim toga, vulkanske kuglice tipine su i sastavljene od nemagnetiziranog stakla, za razliku od ovih koje su se vrsto priljubile

Slika 2.8: Magnetizirane kuglice iz Gaineya. Druge estice gotovo su sakrile naj veu kuglicu (lijevo), otprilike tri puta veu od male (desno). To je ujedno i prikaz raspona izmeu najveih i najmanjih kuglica.

uz magnet. A to mu je ostavljalo samo jedan odgovor: ove su kuglice bile svemirskog podrijetla. One su stigle iz svemira, najvjerojatnije uslijed udara meteorita ili pojave meteorske kie. Bill je podesio mikroskop na snanije uveanje; sad vie pred so bom nije vidio nita drugo osim veoma mnogo ovih savrenih kuglica. Gotovo sve su bile iznimno male, i kada bi ih skupio pedesetak, moda bi nekako i dogurale do debljine vlasi kose. Ako ih je toliko samo na ovom stakalcu, onda ih sad ovdje imam na desetke tisua, pomislio je. Sada je znao da se u sloju iz Clovis razdoblja nalazi golema kolii na ovakvih kuglica, no to nije bilo dovoljno. Jesu li se nalazile u ovim koliinama i u slojevima do njega, ispod i iznad? To bi tek trebao biti kljuni pokus, jer ako ih pronae i u njima, tada one vjerojatno ipak nisu bile izvanzemaljske. Zato se opet uurbano prihvatio posla. Provjeravao je i ostale sloje ve, usporeujui koliine i brojke i doao do toga, da se u sloju Clovis nalazilo oko 3.000 posto vie mikrokuglica negoli u slojevima do njega; to je bio razoruavajui dokaz koji je podupirao tezu o - svemir skom dogaaju. (slika 2.9) Izraunao je broj kuglica u trideset kilograma sedimenata doprem ljenih iz Gaineya. Prvi put nije povjerovao dobivenim brojkama, pa je poeo raunati ponovno. A rezultat - isti. U vreama na njegovom hodniku nalazilo se i vie od 100.000 ovakvih kuglica! I time je najvje rojatnije prikupio najveu kolekciju mikrokuglica koju je ikada itko pronaao na itavom planetu.
GAINEY (Ml) - Magnetizirane kuglice iz Gaineya

Omjer magnetiziranih kuglica

Slika 2.9: Magnetizirane kuglice iz Gaineya. Veina slojeva ne sadri kuglice, dok ih sloj Clovis ima daleko najvie.

Zaprepaten, Bill je zurio u onih est vrea iz Gaineya koje su sadr avale ovako golemu koliinu svemirskih mikrokuglica, u jo jednu injenicu koja je ukazivala na to da se prije 13.000 godina dogodilo neto posve nevjerojatno i neuobiajeno. Ovaj je dokaz jasno pokazi vao da je i to neto bilo - svemirsko. Otkriem ovih kuglica Dogaaj je postao jo bolje potkrijepljen, jo snaniji kao fenomen. Bill je zamiljao kako je to moralo izgledati na visoravnima Michigana u Ledeno doba, kada su se doslovce triliju ni ovih siunih smrtonosnih "kuglinih leajeva" sruili nezamisli vom brzinom na ljude iz razdoblja Clovis, na krda mamuta, sobova i bizona. I nehotice je zadrhtao od strave shvativi da bi upravo u ovom trenutku drugi neki oblak takvih kuglica mogao opet bjesomuno juriti svemirom prema nama. Bismo li mogli poduzeti neto protiv to ga? Nije znao odgovor.

SUPERMAGNET I RADNI ORMARI

Bill mi je objasnio sve o tome kako je otkrio estice i kuglice svojim supermagnetom, a jednoga dana sam i sam imao prigode ispitivati se diment iz razdoblja Clovis, i to - vlastitim supermagnetom. On me ve upozorio na to da supermagneti imaju iznimnu snagu, te da zna ju poprilino iznenaditi ovjeka, a ba to mi se i dogodilo: kad sam u garai dohvatio magnet da bih ga odloio na radni stol, on mi je jednostavno izletio iz ruke i uz glasni se tresak prilijepio uz moj metalni radni ormari za spise, smjeten u blizini stola. vrsto je prionuo uz njegovu bonu stranicu, dok sam se ja ukoio od iznenaenja i zurio u magnet kao da mi ga je neki nevidljivi duh upravo oteo iz ruke. Dohvatio sam ga da bih ga odvojio od ormaria i iznova se zapre pastio utvrdivi da ne mogu. Nije se htio ni pomaknuti. Potezao sam i vukao ga sve jae, ali time sam jedino uspio povui i cijeli poluprazni ormari, koji je strugao po podu; no, magnet nije poputao. Jo sam se neko vrijeme borio s njim i pokuavao, ali uzalud. U tom su se trenutku otvorila vrata radionice i ula je moja supruga, privuena bukom i struganjem, a za njom se uvukao i na pas. Mogli su vidjeti ovjeka kako se bori s ormariem i navlai ga uokolo po mou malog komada metala. "to se to dogaa?" - upitala je mirno. Ve je valjda navikla na razne vrste mojih neobinih projekata.

"Radim," odvratih joj smrknuto. "Kae da radi, a zapravo navlai taj ormari uokolo. Tono?" "Jako smijeno," odgovorio sam srdito. "Ovaj se magnet zalijepio i sad ga ne mogu skinuti s ormaria. To ti je supermagnet, i valjda je potrebna i nekakva super-snaga da bih ga skinuo." Ona shvati i odmah progovori tonom, koji je inae znala koristiti u obraanju naim unucima: "Auuh, misli mi rei da ne moe skinu ti ovaj mali komad metala s ovog velikog starog ormara?!" I poe se smijati, sve glasnije i glasnije. Mislila je da se alim. No, moj ledeni pogled joj je otkrio da se prevarila. "Nema li moda kakvoga drugog posla?"- upitao sam je hladno. Ne obazirui se na moj ton, ona e: "Pa dobro, a zato se ne poslu i kakvom polugom?" Sjajno! - pomislih. Sad jo primam i savjete za tehnika rjeenja od nekoga, kome je inae najdrae i jedino tehniko rjeenje - za svaku sitnicu zagnjaviti i priupitati MENE! Poeo sam je uvjeravati kako je sve u redu i kako moe mirno otii, shvaajui da sam sad ve toliko srdit da bi lako moglo doi do svae. Zato sam uutio i opet se okrenuo svome supermagnetu, dok mi je glavom iznenada sijevnulo: Pa ona je u pravu! Uzmi polugu! Okrenem joj se, primoravajui se na osmijeh: "Hvala ti, draga... Mislim da bi to moglo upaliti." Smijeei se sretno kao da je upravo otkrila osnovna naela kvantne fizike, ona se okrenula i u pratnji psa vratila u kuu. Jo jednom sam pokuao vrsto zgrabiti magnet i odvojiti ga od ormaria. Uspio sam ga samo otklizati blie rubu, i tada sam dohvatio polugu na koju me podsjetila moja nova tehnika savjetnica. Tek sa da je ilo - iznenaujue lako. Ovaj mi se dogaaj urezao u pamenje i od tada sam vrlo oprezno postupao sa svojim supermagnetom, posebno u blizini svojih metal nih ormaria i klupa. No, on bi veselo poskoio i na bilo koji drugi metalni predmet u kui ili u radionici, tako da sam poslije stekao neugodna sluajna iskustva jo i sa kuhinjskim sudoperom, vilicama, lopatom, noem, metalnom stolnom svjetiljkom, hladionikom, kan tom za otpad, zamrzivaem, pa ak i svojim vozilom. I zato, ukoliko odluite i sami nabaviti supermagnet, znajte da ete vjerojatno ovom

popisu pridodati i svoj vlastiti, samo nemojte rei da vas nisam upo zorio. Supermagneti kao da imaju nekakav svoj vlastiti um i ako vam se ukae potreba, a sigurno hoe, samo se prisjetite rijei moje jedine supruge: "Uzmi polugu!"

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Kameni ostaci iz vremena pra-Indijanaca pokazali su se radioaktivnima, ali samo na povrini. Sediment iz nalazita Woods u Michiganu pokazao se radio aktivnim, ali jedino onaj iz razdoblja Clovis. Kameni ostaci iz vremena pra-Indijanaca, uzeti s raznih nala zita, pokazali su se pozitivnima na K40, izotop koji je znak raspoznavanja za supernovu. Najvee odstupanje radioaktivnog ugljika dogodio se prije 41.000 kalendarskih godina. Sedimeti iz Gaineya pokazali su vrhunac magnetiziranih estica upravo u razdoblju Clovis. Sedimenti iz Gaineya pokazali su vrhunac magnetiziranih kuglica upravo u razdoblju Clovis

3. POGLAVLJE

MAMUT ISPOD CRNE ROGOINE

TRAGOM MAMUTA
Ukljuio sam pokaziva smjera i skrenuo prema ulazu nalazita Mur ray Springs u blizini Sierra Viste, Arizona. Jo kad sam po prvi put uo ime tog nalazita iz razdoblja Clovis, tko zna zato sam zamislio neto poput oaze prepune vode, okruene gustom travom i visokim drveem, premda sam dobro znao da je to podruje suho i neplodno. Dok smo se vozili neureenom cestom prema samom nalazitu, prou avao sam oko sebe krajolik doline San Pedro Valley, okruene crven kastim i smekastim planinskim vrhuncima Dragoon Mountains, udaljenima odavde oko tridesetak kilometara. Moja su oekivanja rasla dok sam polako zaustavljao vozilo na neograenom i gotovo pra znom parkiralitu. im smo izali iz automobila, zagledao sam se po prvi put u ovo na lazite. Okruivala me pustinjska ikara i pokoje drvo visine ovjeka, te rijetki buseni krhke i lomljive trave. Osim u daljini, du obala rijeke San Pedro, nigdje nisam vidio visoka drveta, izvora ili kakve zgrade. Nije bilo ni ovjeka na vidiku, izuzev mojih suputnika. Bili su to dr. Vance Haynes, umirovljeni profesor sveuilita Arizona, i Jesse Ballenger, koji je zbog svog doktorata prouavao upravo nalazite Murray Springs. Poznat danas ve i u meunarodnim krugovima kao jedan od najutjecajnijih arheologa i poznavatelja razdoblja pra-Indijanaca, Vance je jo 1966., sa svojim suradnicima otkrio ovo nalazite i pokazalo se da je ono jedno od najbogatijih i najstarijih iz vremena Clovis. Vance i Jesse doli su ovamo zbog mene, da bi mi ga pokazali i pomogli prikupiti uzorke sedimenata, ali i za svoja vlastita istraivanja, kao i da bi mi ukazali na neke jo nerijeene zagonetke koje je razdo blje Clovis ostavilo za sobom. Jedna od tih zagonetki bila je i ona koju je Vance nazvao "crnom rogoinom", a opisivao ju je kao gusti, tamni, organski sloj, vrlo vjero-

jatno nastao uslijed eksplozivnog rasta algi upravo tijekom razdoblja Clovis. Taj su prekriva arheolozi u pravilu nalazili u blizini sedime nata iz razdoblja Clovis. Vance mi je objasnio: "Identificirali smo tu rogoinu ili slojeve koji joj jako nalikuju na gotovo pedeset nalazita diljem Sjedinjenih Dra va, sve tamo od Atlantika pa do Pacifika, te na onima u Kanadi i Mek siku. Na taj sam sloj naletio jo prije etrdeset godina, i priznajem zbunjuje me i danas. Ni danas nemam pojma to je taj sloj ili to je prouzroilo njegovo pojavljivanje." Vance je ve objavio mnogo rado va vezanih uz ovu crnu rogoinu iz razdoblja Clovis, i dosta njih mi je poslao potom i prije no to smo se i osobno upoznali. Dok sam pripremao svoju naprtnjau za odlazak do pustinjskog nalazita koje je bilo pred nama, razmiljao sam o tom tajanstvenom sloju koji je za mene bio neto posve novo. Je li nekako mogao biti povezan sa Dogaajem? Vance je nastavljao: "U svemu tome je naju dnija injenica to, to nikada u tomu sloju ili iznad njega nismo prona li nikakav kostur izumrlih ivotinja, a ispod njega ih je bilo napretek. Nikada u njemu ili iznad njega nismo nali nikakav predmet iz razdo blja Clovis. Ameriki konj, vuk, sabljasti tigar, amerika deva, mamut i mastodont - kao da su svi oni nestali tek trenutak prije no to ih je prekrila ta crna rogoina. Kada danas iskopavamo njihove ostatke, ona ih prekriva poput neke vrste prekrivaa." Obraivao sam u sebi ono to je govorio i pogledao u daljinu, da bih upamtio izgled okoline, sve tamo do dalekog obzora. Neka lagana izmaglica obavijala je planine u daljini i njihova podnoja; vjerojatno je to smog, pomislio sam. Osim ove sitnice, ova je dolina vjerojatno izgledala gotovo posve isto kao i prije 13.000 godina, samo to je tada ovdje bilo mnogo hladnije i vlanije, a bilje koje je nekada tu raslo sad je vie nalikovalo onome to se irilo i raslo po okolnim planinama. U ono se vrijeme omanje pleme ljudi iz razdoblja Clovis s vremena na vrijeme tijekom niza godina znalo utaboriti upravo u Murray Springsu, lovei ovdje mamute, bizone, jelene i druge danas izumrle goleme ivotinje Ledenoga doba. A onda je iznenada sva ta megafauna nesta la, ostavljajui dodue iza sebe kao trag svoje kosture, ali i vrlo malo uporita od kojih bi se krenulo kako bi se shvatilo to se zapravo tada s njima dogodilo.

Postojale su mnoge teorije kojima se nastojao objasniti njihov ne stanak, no i unato tome nijedna od njih nije uspijevala objasniti sve dosad poznate injenice. Vanceu je bila najvjerojatnija ona koja je kombinirala promjenu klime i prekomjerni lov na ivotinje. Jedan od njegovih studenata, C. B. Brackenridge, predloio je 1981. godine svoju teoriju o tome, tvrdei da ih je sve pobila supernova nazvana Vela. Samo, poslije je utvreno da se Vela vjerojatno dogodila predale ko, da bi izazvala bilo kakve tee posljedice. Jo dok je Vance govorio o tome uoio sam da je otvoren i za teoriju o supernovi, jedino to je nije odabrao kao najprikladniju. S druge strane, mi smo mislili da se Brackenridge mogao nalaziti na pravom tragu sumnjajui u supernovu kao uzronika izumiranja. Samo, za to je okrivio - pogrenu. I ja sam sad Vanceu i Jesseu opisao neke od dokaza do kojih smo sami doli, te im spomenuo kako bi i njihova crna rogoina mogla biti posljedica naega Dogaaja. No, to bi mogla potvrditi jedino od govarajua kemijska analiza. Bili su ljubazni, zanimali su se za moju priu, ali sam mogao vidjeti da su prema njoj ostali sumnjiavi te da bi trebali vidjeti barem nekoliko vrstih dokaza prije no to bi prihva tili nau teoriju.

OTKRIE CRNOG PIJESKA

Postao sam pomalo nestrpljiv; elio sam to prije vidjeti tu crnu rogoinu i uzeti uzorke, pa sam brzo krenuo za ostalima utrtom stazom prema iskopini na nalazitu. Vance je dosad bio tamo ve barem ne koliko stotina puta, a ipak se sada inilo da je i njega zahvatila ista ona groznica koju sam osjeao i sam. Ve je dobrano prevalio sedamde setu, no bio je iznenaujue vitalan, tako da je ak i meni bilo teko drati korak s njim. Tik iznad visoke, ukaste ikare, u daljini sam kao u magli mogao nazrijeti obrise grada Tombstonea, Arizona, kojega je diljem svijeta proslavio erif Wyatt Earp i njegov obraun kod O.K. Korala. Pomi slio sam na tektanje puaka i pitolja, dim to se polako irio iz uare nog oruja i upitao se kako bi slavni Earp onomad proao u okraju da je umjesto tipova iz Clantonove bande pred sobom iznenada ug ledao krdo divljih mamuta kako tutnji prema njemu. Nakon nekoliko stotina metara hoda stigli smo do isuenog rije nog korita; nije to ni nekada bila neka vea rijeka. Stjenke korita bile

su visoke svega oko dva i pol metra, dok je irina dna iznosila moda kojih devet do deset metara. S obiju strana obale ugledao sam i ostatke mosta, za koje mi Vance razoarano ree: "Dugotrajne kie odnijele su most tek nedavno. Washington je skresao budet pa ga mjesne vlasti nisu mogle sauvati i obnoviti." Murray Springs je za Vancea bio neto posebno; i premda je vlada dosad uloila znatan novac u to da bi zatitila ovo nalazite, mjesna uprava je uvijek imala pree potrebe i nije mu se poklanjalo dovoljno pozornosti, a to ga je istinski boljelo. Neprestano je obilazio razne urede traei oko milijun dolara za utemeljenje izlobe na otvorenom za ovdje pronaene predmete iz razdoblja Clovis, ali sve dosad bez ikakva uspjeha. I dok sam ja zbunjeno razbijao glavu pitanjem kako emo sad pri jei ovo suho rijeno korito, Vance mi je to i pokazao: spustio se kliui se i proklizavajui niz djelomice vlaan i gnjecav, a dijelom suhi dio stjenke korita, znatno manje strm od ostalih, i za tren oka dospio do dna, Jesse je krenuo za njim, a ja sam ih slijedio. Dok sam se spu tao, i iza mene se uzdizao mali oblaak ukaste praine, koja mi je - zahvaljujui mojim prethodnicima, zaas ula u nos i usta. Pokuao sam dohvatiti bocu s vodom i shvatio da sam je zaboravio u automobi lu. Bio sam pripravan i vratiti se po nju, ali su Vance i Jesse ve hitali dalje ni ne osvrui se za mnom pa sam krenuo za njima, srdit na samoga sebe: nije bilo ba pametno lunjati ovom pustarom bez kapi vode pri ruci. I dok sam gacao naplavinama to su zaostale po dnu isuenog ri jenog korita nastojei pripaziti kamo stajem, poeo sam im se i u diti: mnoge od njih izgledale su poput dugakih ila i traka, premda su se zapravo sastojale od nekakvog pijeska ili magnetita crne boje. "Priekajte me malo, molim!" - doviknuo sam svojim kolegama dok sam uurbano po naprtnjai tragao za svojim magnetom. unuo sam, smjestio ga blizu tog crnog pijeska i - zaprepastio se: on je do slovce poletio privuen magnetom i priljubio se uza nj, i to sa svih stra na, prekrivajui ne samo magnet ve i moj zglob i prste. Crni metalni prah gomilao se i dalje, tvorei veliku ekinjastu gomilu koja je ve posve sakrila i magnet, i moju ruku. Nikada dosad nisam vidio neto slino tome pa sam i nehotice pomislio na Bill Toppinga, te kako je

svojedobno na nalazitu Gainey naletio na magnetizirane estice. Je li i ovo ovdje bilo slino onome to je on pronaao? To nisam mogao saznati bez kemijske analize, ali mi je u svakom sluaju izgledalo jako slino. Dok sam istresao taj crni pijesak s magneta i svoje ruke u pla stinu vreicu za uzorkovanje, zamiljao sam to li bi samo stari traga i zlata uinili da su vidjeli taj crni pijesak. Jer, bilo je poznato da ga se esto nalazilo upravo na mjestima gdje je bilo zlatnih grumenia i praine. Okretao sam vreicu prema suncu ne bih li ugledao mogui odsjaj i zlatni bljesak, ali - nisam ga otkrio.

PRVI SUSRET S CRNOM ROGOINOM

Vance i Jesse su se zaustavili i ekali me pored druge obale nekadanje rijeke. Pourio sam da bih ih sustigao, a kad sam im se sav zadihan prikljuio, Vance mi je pokazao dugaku i tanku crnu traku to se protezala du zida korita. "Ovo je crna rogoina," objasnio mi je. Do kle god mi je sezao pogled, sve do sljedeeg rijenog zavoja, proteza la se i takva crna traka, i to s obiju strana korita (slika 3.1). Nastavio je: "Pronali smo je na petnaestak mjesta du cijele doline San Pedro i prekriva na stotine kvadratnih kilometara. A uvijek i bez iznimke predmete iz razdoblja Clovis i ostatke kostiju izumrlih ivotinja pro nalazimo tik ispod nje."

Slika 3.1: Rijeno korito u Murray Springsu sa slojem crne rogoine, na koji poka zuje strelica. Je li ovo "otisak" Dogaaja?

Gledao sam pozorno oko sebe u nadi da e mi oko zapeti za vrak kamenoga koplja ili barem mamutsko rebro to viri iz zida korita, ali nisam vidio nita osim smeog, osuenog i iskrivljenog korijenja. A kad sam izvukao eki kako bih uzeo uzorke rogoine, Vance me zau stavio: "Samo polako. Gore imate mnogo bolje mjesto za uzimanje uzoraka."

GLAVNA ISKOPINA
Krenuli smo du ove strane rijenoga zida sve do mjesta koje je bilo manje strmo i nekako smo se popeli pomaui si pritom uzajamno, a i pridravajui se za suho korijenje drvea to je nekada vjerojatno bujalo uz rijeku. A im smo se uspeli do vrha, nali smo se u blizini glavne iskopine na nalazitu. Odmah sam izvukao malu brouru koju je mjesna uprava namijenila znatieljnim turistima i namjernicima, ali Vance mi nije dopustio da iz nje proitam makar i slovo. Priao je zanimljivo i sono, jer je govorio o onome to je osobno ovdje po prvi put pronaao jo davne 1966., godine. Pokazujui mi iskopinu kva dratnog oblika i veliine od otprilike 6 puta 6 metara, koja se prote zala ispred nas, rekao je: "Evo, upravo ovdje smo pronali 'Veliku Eloisu'." Bio sam pomalo zateen, no odmah mi je razjasnio: "Eloise je ime koje smo dali mladoj odrasloj mamutici, iji smo posve ouva ni kostur pronali na ovom nalazitu. Kosti su joj bile rasporeene tono onako kao kada je bila iva, jer je ovo bilo mjesto na kojemu je uginula prije trinaest tisua godina. Glava i vrat su joj bili istegnuti prema naprijed i mogli smo je zamisliti kako se prevaljuje na bok. Ple me Clovis lovaca namamilo ju je u zamku - jamu manju od ove, ispu njenu vodom, eno - onu tamo," pokazao mi je neto desnije. "Pretpostavljam da ste po neemu mogli zakljuiti da je bila ubije na i da nije uginula od starosti?" - upitao sam ga. "Pa naravno," - nasmijeio se. "Tik uz nju pronali smo i nekoliko polomljenih kopalja koja su joj gotovo sigurno presudila, ali i noeve i razna druga orua to su ih lovci poslije koristili da bi s nje otkidali kou i meso. Naravno, i na kostima je bilo tragova ljudskih ruku, jer su na mnogim mjestima bile zarezane i oteene. Nakon to bi rasko madali svoj plijen, lovci su odnosili meso i kou na suenje, na mjesto koje je odavde udaljeno oko stotinjak metara." Opet mi je kaiprstom

pokazao smjer u kojemu su se nalazile pradavne suionice. "Lovci su joj na kraju otkinuli i obje stranje noge. Jednu smo pronali odbae nu pokraj glave, a drugu upravo tamo. Odnijeli su je cijelu odavde i svjeu ispekli na vatri. I to je ujedno bilo i jedino to je nedostajalo na njezinom kosturu kad smo ga pronali - ta jedna stranja noga." Saznao sam da su uz Eloise pronali jo i malo kome poznato oru e, koje su nazvali "ispravljaem koplja", jer su ga lovci koristili za izradu i popravak utora na kopljima. Neobino je to to su ga istraiva i popravili i restaurirali pronaavi ga usred savreno sauvanog otiska noge mamuta, u kojemu se to orue nalazilo slomljeno na dva dijela. Dok su se Clovis lovci trudili nadvladati i ubiti je, opsjedajui Veliku Eloisu sa svih strana, jednome od njih je valjda to orue ispalo iz lovakog tobolca, a ranjena i izbezumljena golema ivotinja ga je nagazila. Vjerojatno i posljednje to je Velika Eloise uspjela uiniti u svojim zadnjim trenucima (slika 3.2). Nakon godina mukotrpnih iskapanja, Vance je uspio sloiti mnoge dijelove zagonetne slagalice o tome to se dogodilo s Clovis lovcima prije 13.000 godina. Objasnio mi je: "Stotinjak metara odavde prona li smo njihov tabor iz razdoblja Clovis i udubine u kojima su pekli meso divljai." U jednoj od njih se i Velika Eloise pretvorila u mamut sko peenje, pomislio sam. "Oni bi ovdje ostajali tako dugo dok ne bi isprili zalihe, a onda bi krenuli dalje prema jugu, ubijajui na svojoj sljedeoj postaji jo nekoliko mamuta na isti nain, namamljujui ih vodom. Tako smo po itavoj dolini San Pedro pronali est slinih

Slika 3.2: Ovaj prikaz iz Murray Springsa predoava posljednje trenutke ivota Velike Eloise nakon to su je napali Clovis lovci.

nalazita i ona su nam pokazala da su se Clovis lovci vraali u ovu dolinu svakih nekoliko godina. Ovdje su podizali svoja taborita sve dok ne bi prikupili dovoljnu koliinu mamutskog i bizonskog mesa koja im je bila potrebna za prezimljivanje." Upitavi ga zna li otkud su oni uope doli na ove prostore, dobio sam ovakav odgovor: "Mislimo da su imali svoj stalni tabor u Meksi ku, ali to zapravo ne znamo sa sigurnou. Izgleda kako su dosta vreme na provodili na putu."

KVRGE ISPOD ROGOINE

Nije prolo mnogo vremena nakon uspjenog svladavanja i ubijanja Velike Eloise da bi lovci iz razdoblja Clovis posve iznenada nestali iz svih poznatih arheolokih zapisa, i nikada se vie nisu u njima pojavi li. to se dogodilo? Netko bi mogao pomisliti da e ih uspjean lov iznova privui na ova podruja; samo, nedugo poslije smrti Velike Eloi se dogodilo se da su nestali ne samo ljudi, ve i svi mamuti, ali - s itavog planeta, a zajedno s njima jo i ameriki konj, amerika deva, sabljasti tigar, golemi piljski medvjedi i jo nekoliko desetaka vrsta drugih velikih ivotinja. Neki znanstvenici i danas vjeruju da su ih pra-Indijanci istrijebili prekomjernim lovom (teorija o prekomjernom ubijanju ivotinja), no ova teorija nije ba proirena, premda se zna da su ljudi iz razdoblja Clovis bili vjeti i smrtonosni lovci. ak i oni koji je prihvaaju misle da prekomjerni lov nije mogao biti i jedinim uzrokom za izumiranje tolikih vrsta ivotinja. Pa to se to onda dogo dilo sa svima njima? Jedan mi je odgovor pruila upravo - crna rogoina. Kada su Vance i njegovi suradnici prvi put vrili iskapanja na ovom nalazitu, prije no to su naili na ostatke i kosti stare 13.000 godina, naili su na sloj rogoine razliite debljine - od svega nekoliko centimetara pa do tridesetak centimetara. Nalazila se ba posvuda, gdje god bi se prihva tili iskopavanja. Ali najneobiniji izazov je poela predstavljati za njih tek u trenutku kada su doprli do sloja iz razdoblja Clovis. Vance mi je iznio svoja sjeanja o tome i ispriao kako je rogoina prekrivala ama ba sve, iako je posvuda bila kvrgava i nejednake de bljine. Neke od tih kvrga su bile iznenaujue uoljive i velike, da bi se za jednu od njih na kraju ispostavilo da se radi o kosturu Velike

Slika 3.3: Istraivai u Murray Springsu otkrivaju i metlicama iste ostatke mogueg roaka Velike Eloise. Izvor: Dravno sveuilite Arizone.

Slika 3.4: Fotografija kostura Velike Eloise, u poloaju u kojemu su ga pronali Vance i njegovi suradnici, istraivai sa sveuilita Ari zona. Kostur je tamne boje, jer je tisuljeima bio prekriven crnom rogoinom po itavoj duini. Izvor: Dr. C. Vance Haynes Jr., sveuilite Arizona; koriteno uz odobrenje.

Eloise (slike 3.3 i 3.4). Rogoina je bila prevuena preko njezinih ko stiju poput kakvog debelog prekrivaa, tako da su kosti mamutice bile gotovo posve crne od nje, pa se inilo kao da je netko cijeli kostur uvio u neku vrstu neobinog pokrova. Vance mi objasni i ovo: "Strunjak za mamute koji je analizirao kostur rekao nam je da je ona, prema artikulaciji kostura, mogla biti mrtva svega nekoliko dana ili tjedana kada ju je prekrila crna rogo ina. Da se radilo o duem vremenskom razdoblju, piljske ivotinje ili ak i drugi mamuti razbacali bi njezine kosti jednako onako kao to to rade i dananji slonovi. Dakle, Eloisu je rogoina prekrila vrlo brzo nakon to je uginula." A mene je odmah zaprepastilo ono to se iz toga moglo zakljuiti: samo nekoliko dana nakon njezine smrti u ovoj drevnoj dolini vie se na itavom svijetu nije moglo pronai ivih mamuta! Tako je Velika Eloise bila jedan od posljednjih primjeraka svoje vrste to je uope kroio planetom zvanim Zemlja. Najeio sam se dok sam pokuavao shvatiti nezamislivu silinu onoga, Neega, to je prouzroilo da se tako neto dogodi u tako kratkom vremenu.

Slika 3.5:Tragovi i otisci mamutskih tragova po kazuju put do lokve vode kod koje su lovci iz zasje de zaskoili Veliku Eloisu. Izvor. Dr. C. Vance Haynes Jr., sveuilite Arizona; koriteno uz pribavljeno odobrenje.

Vance je nastavio: "Oko jame s vodom pronali smo na stotine otisaka mamutskih nogu, i to sjajno ouvanih u inae pjeskovitu tlu (slika 3.5). Crna rogoina se savreno prilagodila svakom od tih obli ka, svaki je otisak bio njome do kraja ispunjen, i mislimo da ih je upra vo ona na neki nain konzervirala, tijekom mnogih tisua godina. Kada smo je poeli oprezno i polako odizati s tih tragova, sluei se zubarskim pincetama, oni su izgledali toliko svjei kao da su mamuti proli ovuda prije samo nekoliko dana. A zapravo je prolo punih tri naest tisua godina." Umorno je uzdahnuo i dodao: "Sva srea da su kie ovdje rijetke, inae bi ih voda ve odavno izbrisala."

STUDEN LEDENOGA DOBA

Prema Vanceovim spoznajama, klima se upravo u doba smrti Velike Eloise pripremala za svoj katastrofini obrat. Mamutica je ivjela tije kom iznenadne pojave toplog razdoblja od prije 14.400-te pa do 13.000-te godine pr.n.e., kada se uinilo da je Ledeno doba pri kraju i da se klima diljem svijeta poinje zagrijavati. Led se poeo povlaiti, na Zemlji je sve procvjetalo, a ivotinje i bilje poeli su posvuda buja ti i razmnoavati se. Nastupila su dobra vremena za stanovnike Zemlje. A tada, posve neoekivano, kao da se prije 13.000 godina negdje ukljuio nekakav golemi zamrziva: strahovita hladnoa se vratila

gotovo preko noi, i to na nekadanje najnie razine. Ovo neobino i zagonetno razdoblje znanstvenici obino nazivaju razdobljem "mla eg drijasa", poetkom kojega je i dolo do izumiranja divovskih i votinja. Moda ih je pobila ta iznenadna hladnoa, kako je to ustvrdi la teorija zahlaenja? I premda bi to bilo mogue, znanstvenici danas znaju da su te iste vrste ivotinja dotad ve u prolosti izdrale mnoge ozbiljne klimatske promjene i ipak ih preivjele; stoga ni ova promje na nije trebala zavriti drukije. Moralo se tu raditi jo o neemu, a ne samo o nagloj promjeni klime. U dolini San Pedro Vance je otkrio da je klima istodobno postala i znatno vlanija, ali ne zbog iznenadnih poplava kakvih u Arizoni ima i danas, ve uslijed dugotrajnih, i jakih kia koje su ponekad trajale danima, ostavljajui za sobom na ovome podruju jezera, ribnjake i vlane livade. Moda samo nekoliko dana nakon smrti Velike Eloise razina voda je poela naglo rasti i narasla toliko da je posve prekrila njezine ostatke. Po Vanceovu miljenju, debeli prekrivai sainjeni od gustih algi poeli su guiti te rijeke, jezera i ribnjake, oblikujui na povrini plutajui modrozelenkasti mulj. Kako bi alge ugibale potonu le bi na dno, stvarajui tako debeli sloj crne rogoine, koji je na kraju posve prekrio Veliku Eloise i nekadanja taborita ljudi iz razdoblja Clovis.
CVJETANJA ALGI - Zapad SAD-a i Kanada
(15 ispitivanja, od Aljaske do Arizone)

% ukupne peludi (Mov Avg 133x)

Slika 3.6: Je li mogue da se crna rogoina, nastala od algi, proirila po itavoj Sjevernoj Americi? Karta prikazuje koliine peludi, izmjerene u petnaest jezera iz Ledenog doba, od Aljaske do Arizone. Vidljivo je golemo poveanje cvjetanja algi u Ledeno doba, do ega je dolo upravo u vrijeme Dogaaja. Prije i nakon tog trenutka razine su bile niske. Izvor: NOAA, World Data Center (2005.)

I dok sam s ruba nalazita gledao prema dolje, na mjesto na koje mu su otkrili njezin kostur, odjednom sam postao svjestan iznimne jedinstvenosti nalazita Murray Springs: pa ja sam ovdje zapravo kroz vremenski prozori zavirio ravno na kosti Velike Eloise. Taj prizor moda u prapovijesnom razdoblju nije trajao due od nekoliko tjedana, kada je jezivi pogrom posve iznenada i gotovo u jednom jedinom tre nutku izbrisao s lica zemlje na desetke milijuna ivotinja, a vjerojatno zajedno s njima i na tisue pra-Indijanaca. I dok sam tako stajao, osjetio sam kako u meni raste ljutnja zbog injenice da i dalje nemam pojma to se onomad tono dogodilo. Poput istraitelja kada stignu na mjesto zloina, otkrili smo dosad nekoliko uporita za svoju teoriju i doli do nekih odgovora, a sada smo - upravo kao i oni - morali na staviti s prikupljanjem dokaza sve dok nam pravi odgovori ne po stanu oiti.

ISPITIVANJA POMOU MAGNETA

Vance mi je domahnuo, elei da ga slijedim du provizorne ograde, govorei istodobno: "Krenimo dolje, do sjajnog mjesta na kojemu moete prikupiti uzorke." Jesse i ja smo ga pratili prvo nizbrdicom, a zatim preko gnjecavih i vlanih naplavina, istodobno se oprezno probijajui kroz gusti i lavih grana naikanih trnjem. Vance je uperio kaiprst na utosmei sloj kvarcnog pijeska pred nama, to se protezao sve do zida stvore nog naplavinama, objanjavajui mi: "Tijekom razdoblja Clovis tamo se nalazio omanji zaljev sa lokvom vode, koja je privlaila mamute. Ponekad je voda u njemu bila na vrlo niskoj razini, tako da smo pro nali mnotvo plitkih tragova mamutskih nogu i njihovih kljova dok su grebli i rovali u potrazi za vodom." Ve sam mogao posve jasno vidjeti dosta grubi pijesak zaljeva u obliku slova U o kojemu je govorio, gomilice ljunka to su ih slabe struje nanijele na neka mjesta i naplavine crne rogoine u njegovu dnu. Vance je kleknuo uza zid i pokazao mi trag vlastitog pijuka za iskapanje, to se mogao zapaziti du donjega dijela tanke trake sloja od crne rogoine. "Pogledajte... obavili smo mnoga ispitivanja staro sti radioaktivnim ugljikom po itavoj dolini, i to na drvenom ugljenu koji bismo pronalazili uvijek i jedino tik ispod ovog sloja. U prosjeku

su svi komadi pokazivali starost od 13.000 kalendarskih godina. Tada je dolo do izumiranja, i tada se rogoina poela gomilati po svemu uokolo," rekao mi je. Debljina trake koju smo vidjeli na tom dijelu kre tala se od svega nekoliko pa do desetak centimetara, no vidio sam da je na oblinjim drugim mjestima i znatno deblja. "A jeste li prikupili podatke i o samoj rogoini? I one o slojevima iznad nje?" - bio sam znatieljan, elei saznati koliko je sve to trajalo. "Prosjeni podaci za utvrenu starost drvenog ugljena tik iznad rogoine pokazali su, da su oni mlai za tisuu do tisuu i dvije stotine godina. Vjerujemo da je rogoina nastavila rasti itavo vrijeme traja nja mlaeg drijasa." Jo me neto kopkalo. "A jeste li u samoj rogoini ili moda iznad nje pronali i koji od predmeta nalik onima iz Folsoma?" Ovi predme ti, koji su naziv dobili po svom nalazitu u Novom Meksiku, pripisi vali su se pra-Indijancima koji su na tamonju pozornicu stigli oko 600 godina nakon razdoblja Clovis. "Ne, nismo nikada pronali ba nita," - odgovori mi Vance. "Crna rogoina pronaena ovdje bila je mrtva za kulturu i bilo kakva nova saznanja." Pa ipak, mislio sam, to nije moralo znaiti da u tom razdo blju ovdje nije bilo ba nikoga. Dokazivalo je samo da nije bilo trago va o iijem postojanju na dosad obraenim iskopinama. Moda su se ovdje negdje ipak nalazili neki jo neotkriveni predmeti. Samo, i naa teorija o Dogaaju mi je govorila da je razlog zbog ega u rogoini nisu bili pronaeni nikakvi predmeti bio taj, to vie gotovo da i nije ostalo ivih ljudi. Oni rijetki koji su nekako preivjeli polako su iznova napuili ovo podruje, a za to su bile potrebne i stotine godina. Gledajui u tanki sloj rogoine i sloj iz razdoblja Clovis ispod nje, razmiljao sam o onome to je Vance rekao prije: da se starost ovih slojeva podudara s onima iz Gaineya. A to znai: ako je strahoviti pogrom uslijed Dogaaja koji je pobio mamute ostavio u Gaineyu za sobom kao trag magnetizirane estice, onda ih se vjerojatno moglo nai i ovdje, u Murray Springsu. Samo, budui da je Arizona jako udaljena od Michigana, nisam ba bio siguran u to. Ovo je mogao biti - pravi, veliki test. Izvukao sam iz naprtnjae magnet i duboko udahnuo. Nadao sam se da u pronai poveanu koliinu magnetizi ranih estica odmah ispod sloja crne rogoine, dakle - u vrijeme

kada su se ovdje nalazili posljednji lovci iz razdoblja Clovis. Vance i Jesse su otvoreno izrazili svoju sumnju, a Vance mi je usto jo naglasio da - poto je povrina naplavina prepuna magnetiziranog pocrnje log pijeska, tako najvjerojatnije mora biti i u svim ostalim slojevima na tom podruju. I mene je to muilo. Pitajui se to u pronai, ma gnetom sam poeo dodirivati mjesta na zidu klisure ispred nas, i to ona tik do donjeg ruba crte koja mi je pokazivala sloj crne rogoine. Kad sam odmaknuo magnet i zagledao se u njega, na njemu su se bez imalo sumnje po rubovima nalazile gomilice magnetiziranih estica. Pokazao sam ih Vanceu, koji je bez rijei prstom preao preko ruba magneta. Dosad je bilo dobro. Ispod i iznad trake rogoine trebalo bi biti mnogo manje estica, da bi se i ovdje ponovilo ono to smo prona li u Gaineyu. Kad sam oistio magnet, prvo sam njime ispitivao sloj sedimenata svjetlije boje iznad rogoine, i na moje veliko iznenaenje - a Vanceovo i Jesseovo da i ne spominjem, tamo nije bilo ba niega, nijedne jedine estice. Onda sam ponovio ispitivanje na sloju ispod rogoine i dospio do gotovo istog rezultata: nije bilo magnetiziranih estica. Nesum njivo, tik ispod crne rogoine u sloju iz razdoblja Clovis dolo je do golemog poveanja magnetiziranih estica, upravo kao i u Gaineyu. Vance je bio iznenaen, ali jo uvijek sumnjiav. "Nisam dosad znao za ovo. Pa svaki geolog zna da se u sedimentima poput ovih mo e naii na tragove magnetita i da je to uobiajeno. No, uspijete li isto ovo pronai i na drugim nalazitima iz razdoblja Clovis, mogli biste me uvjeriti." To mi se uinilo posve razumnim stavom.
MURRAY SPRINGS - Drveni ugljen

g/kg

Slika 3.7: Najvee koliine drvenog ugljena pronaene su upravo u razdoblju Clovis i ukazuju na uestalost velikih poara u to doba.

Naravno, trebalo je jo napraviti i kemijsku analizu, ali dosad, pri znao sam samome sebi - nisam mogao ni sanjati bolje rezultate. U nastavku ispitivanja pronali smo da u sloju Clovis ima za otprilike stotinu puta vie estica negoli u sloju svega nekoliko centimetara ispod ili iznad njega. Bilo je jasno, dogodilo se neto neuobiajeno to ih je nataloilo upravo tamo, samo - mi nismo znali to. Moda je ipak postojalo i neko drukije, vie zemaljsko objanjenje za sve.

SLOJ DRVENOG UGLJENA

Oekivala nas je jo jedna, jo vea zagonetka, koja e nam se razjasni ti tek mnogo poslije. Dok sam se bavio uzimanjem uzoraka sa zida klisure u blizini nekadanjeg pojilita prapovijesnih ivotinja, naletio sam na mali komadi drvenog ugljena veliine kovanice, koji je bio vrijedan zato to se po njemu metodom radioaktivnog ugljika mogla provjeriti starost nalazita. Vance ga je oduevljeno i pomno spremio kako bi ga ponio sa sobom. No, poslije sam naiao na jo takvih ko madia u sloju iz razdoblja Clovis, dok niega slinog nije bilo ni u sloju ispod, a ni iznad njega, (slika 3.7). To je ukazivalo na mnoge velike poare tijekom razdoblja Clovis. Neki su znanstvenici tvrdili da su pra-Indijanci namjerno palili vatre da bi otjerali stada ivotinja od svojih taborita, ili radi boljega razrastanja trava koje e onda bu janjem lake primamiti ivotinje to su ih lovili za svoje potrebe. Je li jo neto, osim Clovis lovaca, moglo izazvati ove poare? Moda nam je ovaj drveni ugljen mogao postati novim uporitem za Dogaaj.

TO SE NALAZILO U ESTICAMA?
Poslije smo ispitivali estice iz razdoblja Clovis na dva naina, i to analizom aktiviranja neutrona (NAA) i analizom brzog aktiviranja gama-zraka (PGAA), da bismo utvrdili koliine raznih elemenata koji se nalaze u njima. Tako smo ispitivali i zrnca crnog magnetiziranog pijeska, pronaenog na naplavinama iz dananjih dana, koja su nas silno iznenadila; jer, premda su ona pod mikroskopom izgledala go tovo jednako kao i magnetizirane estice iz razdoblja Clovis, bila su ipak po mnogoemu vrlo razliita. Ustvari, kemijski gledano, nisu bila ak ni izbliza nalik esticama. Primjerice, usporeivali smo titan, iznimno tvrdi metal koji se koristi za izradu dijelova satelita i svemir-

skih brodova. Povrina crnog pijeska sadravala je 0,4% titana, a Clovis estice - 10%, dakle - dvadeset i dva puta vie. Ovako visoke razi ne rijetko se nalaze bilo gdje u svijetu, a pogotovo ne u krajevima poput Arizone. Cink, kobalt i krom takoer su se u visokim postocima nali u esticama iz razdoblja Clovis, ali ne i u povrini crnog pijeska. Vidjevi ovako visoke razine, odluili smo obaviti i ispitivanje za utvrivanje otrovnosti tekih metala, i doli do sljedeega: ovakve razine titana, arsena i eljeza bile bi smrtonosne kada bi ih se pojelo u velikim koliinama, ili kad bi se nalazile u vodi pojilita. I, naravno - hrana i pitka voda iz razdoblja Clovis bile bi nezdrave kako za ivo tinje, tako i za ljude. Jo nam je vee iznenaenje predstavljala injenica, da su se esti ce iz razdoblja Clovis pokazale i blago radioaktivnima, jer je u njima pronaena deset puta vea razina urana i radioaktivnog torija negoli u crnom pijesku. Rezultati su ukazivali na to da su jedan i drugi ispiti vani materijali dolazili iz dva posve drukija, razliita mjesta. A u svom najnevjerojatnijem otkriu utvrdili smo, usporeujui rezultate za estice iz razdoblja Clovis sa drugim poznatim izvorima, da su se sjajno podudarale s druga dva mjesta: s Kanadom, u blizini Velikih jezera, i - s Mjesecom! Bilo nam je naprosto nemogue od prve pri hvatiti takve rezultate. Jer, odmah smo si postavili i pitanje: kad bi i bilo tako, kad bi bilo to od toga bilo tono - a kako li su onda estice iz Kanade ili s Mjeseca zavrile - u Arizoni?! U tom trenutku vie ni smo bili sigurni ni u to. Oekivali smo da e sastav estica nalikovati sastavu meteorita, ali se pokazalo da nije tako. Naprotiv, bile su jako razliite. Sve je to bilo za nas neoekivano i vie nismo znali to bismo uope mislili o svemu. Osim toga, kad smo mikroskopski ispitivali magnetizirane esti ce, otkrili smo savrene magnetske kuglice visokoga sjaja, iste poput onih pronaenih u Gaineyu. One su se u velikim koliinama pojavlji vale samo u sloju iz razdoblja Clovis, dok ih u sloju ispod ili iznad uope nije bilo. Takve se savrene kuglice oblikuju jedino na tempera turama od nekoliko tisua stupnjeva i tipine su za mjesta na kojima je meteorit udario o zemlju ili eksplodirao u gornjim slojevima atmo sfere. A to se ba i nije uklapalo u nau teoriju, budui da magnetske estice uzete na nalazitu Murray Springs nisu pokazivale nekakav

prepoznatljiv izvanzemaljski sastav, osim ako ne uzmete u obzir i Mjesec. Uope nam nije bilo jasno ni otkud su stigle, a niti kako su se istalile zadobivi svoj savreno okrugli, sjajan oblik.

RADIOAKTIVNE KLJOVE I KOSTI

Budui da smo pronali radioaktivnost u Gaineyu, poslije sam se jo jednom vratio u Tucson, i to naoruan Geigerovim brojaem, kako bih obavio neka ispitivanja. Ponekad zakopane kosti privlae na sebe radioaktivne minerale pa sam dogovorio sa Vanceom i Evarttom Lindseyem, jo jednim umirovljenim profesorom sa Sveuilita Arizona, da zajedno ispitamo neke predmete izloene na samom Sveuilitu u okviru tamonje bogate zbirke kostiju iz Murray Springsa i drugih nalazita iz razdoblja Clovis; pritom sam naroito mislio na kosti ma muta. No, im sam vidio njihove kosti i kljove, uoio sam jednu neo binost: mnoge od njih pokazivale su znakove promjene boje - toni je, zatamnjenja, i to obino samo na jednoj strani (slika 3.8). Kada sam upitao Vancea za ove promjene, potvrdio mi je ono to sam odmah naslutio i sam. Tamnija strana kostiju bila je doista ona koju je prekrivala crna rogoina kada su ih pronali, dok je svjetlija strana bila u cijelosti ukopana u pijesak. Prvo sam krenuo na ispitivanje radioaktivnosti mamutskih kljova i kostiju detektorom i, kao to sam i oekivao, mnogi od ovih pred meta iz razdoblja Clovis pokazivali su blagu radioaktivnost, ali samo oni meu njima, koji su se nalazili u doticaju sa crnom rogoinom. Oni drugi nisu bili nimalo radioaktivni. Znajui ovu injenicu, pri-

Slika 3.8: Donja eljust mamuta iz San Pedra, potamnjela od crne rogoine (u dijelu iznad ucrtane crte). Za zube se pokazalo da su magnetizirani, ali i radioaktivni. Izvor: Zbirka sa sveuilita Arizona

hvatio sam se ispitivanja predmeta koji su imali oba tona obojenja - i vie, i manje potamnjelu stranu. A ono to sam pritom otkrio uinilo mi se toliko nevjerojatnim, da ni sam nisam u poetku mogao povje rovati u rezultate ispitivanja. Tamnija strana bila je znatno radioaktivnija od one svjetlije. Da bih se posve uvjerio u to, neke sam kljove ispitivao i po nekoliko puta, no rezultat je uvijek ostajao isti. Pa naravno, kad se radioaktivnost povezivala sa crnom rogoinom i u okolici je nije niti bilo ranije, to jest prije no to se rogoina proirila prije 13.000 godina. To je bilo u savr enom skladu s ispitivanjima koja smo ve obavili na magnetiziranim esticama, tako da se sada tajna radioaktivnosti mogla izravno pove zati sa tajnom magnetiziranih estica. Samo, to je bilo tek prvo od tri iznenaenja vezana uz crnu rogoinu. Na sljedee sam naiao kad sam ispitivao mamutsku kljovu, i to malim magnetom objeenim o uzicu. Ako je u njoj bilo imalo magnet skih svojstava, magneti e se priljubiti uz to mjesto. Upravo se to i dogodilo. Magneti se na nekoliko mjesta odmah priljubio uz kljovu, i to uvijek samo na onoj tamnijoj strani. Svjetlija se opet pokazala nemagnetiziranom. Iznenaen, ponavljao sam ovaj pokus na mnogim kljovama, i uvijek isto. Tamnija strana je bila i magnetizirana, i radio aktivna, a svjetlija ni jedno, ni drugo. To mi je ukazivalo na vjerojat nost da su i poveana radioaktivnost, a i velika koliina magnetskih estica bile nekako povezane s Dogaajem.

OTROVANO POJILITE?
To je bilo posljednje iznenaenje vezano uz crnu rogoinu. Vance je ve prije obavio nekoliko ispitivanja koja su pokazala da su je doista mogle proizvesti alge, a mi smo znali da alge pokatkad mogu eksplo dirati u svom razmnoavanju i irenju u brzim cvjetanjima, ubijajui pritom ribe i druge ivotinje. Takozvana "crvena plima" na Floridi dobar je primjer takvog cvjetanja algi, koje na kraju moe biti i smrto nosno. Ponekad se crvena plima moe oteti svakom nadzoru i u da nanje vrijeme, kao to se to dogodilo kod nekih obalnih gradova smjetenih blizu Golfske struje, poput Tampe i St. Petersburga. Ubr zana izmjena plime i oseke pogodovala je ubrzanom razmnoavanju i isputanju toksinih sastojaka iz algi, koji su onda doveli do pravog

pomora ribe i zaguenja oblinjih plitkih zatona njihovim uginulim plutajuim tijelima. Istraivanja ove pojave ukazala su na nekoliko uvjeta koji se trebaju vremenski podudariti da bi dolo do ovakvog opasnog cvjetanja: topla voda, primjerice, i obilje razliitih izvora hra njivih tvari, a naroito onih koje sadre mnogo eljeza. Razmiljali smo o tome kako su upravo magnetizirane estice bile prepune eljeza te su stoga mogle postati onaj okida koji je izazvao masivno cvjetanje algi, a one su, ugibajui, poele za sobom ostavljati crnu rogoinu, kao to se to dogodilo i kod crvene plime. Do toga moe doi i u rije nim vodama, gdje modrozelenkaste alge mogu proizvesti snane otro ve koji izravno napadaju jetra, te za svega nekoliko minuta znaju usmrtiti i ivotinje veliine krava, odmah nakon to popiju ovakvu zagaenu vodu. Takva se cvjetanja ponekad javljaju kao veliki problem za stoare u svijetu, a dosad su zabiljeena u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Kanadi, Kini i Australiji. Kemijska analiza crne rogoine koju je obavio Vance jasno je po kazala da je u razdoblju Clovis dolo do cvjetanja algi. Ako je to bilo tono, znai da je voda i tada mogla sadravati toksine algi, upravo kao i danas. Ti otrovi se raspadaju ve nakon nekoliko mjeseci, tako da su svi njihovi tragovi morali nestati jo davnih dana, no ja sam se poeo pitati nije li i ljude iz razdoblja Clovis i ondanje divovske ivo tinje usmrtila upravo na ovaj nain zatrovana voda. Da bismo pronali odgovor na ovo pitanje bacili smo se dalje na posao i naili na istrai vanje, kojim su se 2002. godine, bavili Braun i Pfeiffer. Oni su proua vali vrlo slinu mogunost u podruju njemakog jezerskog bazena na sjeveru Neumarka. Tamo su naili na veliki broj kostura razliitih vrsta ivotinja, to su oito masovno ugibale upravo na tom podruju. Datiranje je pokazalo da se to dogaalo prije 150.000 godina, a dvoji cu znanstvenika je ovaj nalaz masovnog pomora zapanjio toliko, da su odluili otkriti o emu se tada zapravo radilo. Odmah su prvo po sumnjali na otrovne alge. Kako su i predviali, analiza sedimenata oko jezera pokazala je brojna kemijska obiljeja toksina. Tako su zaklju ili da je otrovana voda onomad postala uzrokom pomora za tisue ivotinja toga kraja. A to je onda bilo sa ivotinjama iz Ledenog doba? Je li otrovna crna rogoina bila odgovor na ono to se njima dogodilo? Jesu li sve one gigantske ivotinje izumrle zato, jer su pile vodu koja je sadrava-

la visoke razine otrova algi ili toksinih metala, poput titana i arsena? Ili je njihov iznenadni nestanak ipak trebalo pripisati visokim razina ma radioaktivnosti? Znali smo da se crna rogoina proirila diljem Sjeverne Amerike prije gotovo tono 13.000 godina, u vrijeme kada je izumrla megafauna, i da se moe samo vrlo rijetko nai i poslije tog vremena. Ako je rogoina tada doista otrovala barem dio ivojinja, to bi se uklapalo u treu teoriju o njihovu izumiranju, onu koja kao uzrok spominje bolesti - u ovom sluaju bi to bili otrovi. Bili smo gotovo sigurni da to nije bio glavni razlog, ali je svakako bio od onih koji su mogli pridonijeti njihovu nestanku. U svakom sluaju, ak i ako je teorija o otrovanju vodom bila isti nita, pred nama se jo uvijek nalazila glavna tajna koju je trebalo razrijeiti. Zato se ova tajanstvena crna rogoina tako iznenada i istodobno pojavila u svim dijelovima Sjeverne Amerike, i to je to na Zemlji (ili iz nekog drugog izvora) izazvalo njezino pojavljivanje? Nama se najvjerojatnijim inilo da je u eksplozivno bujanje i cvjetanje algi u Ledeno doba na neki nain bio umijean i Dogaaj.

TO JE DOVELO DO TOGA?
Sve u svemu, dosad smo poznavali uvrijeene teorije o prekomjernom ubijanju ivotinja, teoriju zahlaenja i teoriju bolesti, koje su obja njavale zbog ega je dolo do izumiranja u vrijeme kada je uginula i Velika Eloise. Mi smo se pitali: je li ijedna od tih teorija otkrila ba onaj glavni uzrok ili se moda ipak radilo o neemu posve drugom? Nismo bili sigurni. No, znali smo da smo u Murray Springsu pronali dokaze za sve ove teorije i da se pritom inilo kako su sve one nekako povezane s crnom rogoinom, a ova opet - s naim magnetiziranim esticama. Sve vie i vie nam se inilo da magnetizirane estice uva ju klju ove tajne. Morali smo otkriti otkud su stigle i kako su dospjele u Murray Springs.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Tajanstvena crna rogoina, pronaena na mnogim nalazi tima Sjedinjenih Amerikih Drava, Meksika i Kanade, bila je prevuena izravno preko kostiju izumrle megafaune. Odmah nakon Dogaaja, prije 13.000 godina, klima se naglo promijenila te postala vlana i strahovito hladna. Magnetske estice pronaene u Murray Springsu kemijski su vrlo sline onima iz Gaineya, nalazita udaljenog gotovo 2.500 km. U Murray Springsu je pronaeno veliko poveanje drvenog ugljena u sloju iz vremena Dogaaja, to ukazuje na mnoge poare u to vrijeme. Rastaljene metalne mikrokuglice pronaene u Murray Springsu upuuju na to da je prilikom Dogaaja dolo do strahovitog udara uz razvijanje iznimno visokih temperatura. Postoje neki dokazi koji potvruju da je crna rogoina nekada sadravala opasne teke metale i otrovne tvari. Mamutske kljove iz vremena Dogaaja su magnetizirane i ra dioaktivne, ali samo na jednoj strani, onoj koja je bila u dodiru s crnom rogoinom, to navodi na pomisao da je stvaranje crne rogoine moralo biti u nekoj vezi s Dogaajem.

4. POGLAVLJE

U LOVU NA MAMUTE
SLIJEDIM PREDOSJEAJ
Kad smo supruga i ja u Tucsonu, Arizona, uli u paviljon na kojemu je posjetitelje nastojao primamiti golemi natpis "Drago kamenje i minerali" da bismo razgledali izlobu, ve s ulaza sam zamijetio dvije stvari: meteorit veliine velikog televizijskog prijemnika i kristale ametista veliine kupaonske kade, no - to me nije previe zanimalo. Doao sam ovamo zbog neega drugog. Sve je poelo nekoliko dana prije. Moja supruga oboava posjei vati ovu veliku godinju izlobu u Tucsonu, jer se bavi skupljanjem neobinog kamenja i dragog kamenja, tako da me svake godine oduevljeno poziva u pratnju. I svake godine ja jednako ustrajno odbijam njezine pozive, jer "tamo ima previe ljudi i suvie izloenih stvari". I ovaj put sam je uljudno odbio, a onda lagano zadrhtao. Naime, pri sjetio sam se da sam upravo tamo prole godine vidio izlobeni pro stor prepun ukrasnih kutija, izraenih od mamutskih kljova. A onda sam se sjetio i estica eljeza, gotovo urezanih u kamene ostatke iz Gaineya i upitao se ne bi li bilo mogue sline dokaze pronai i u ma mutskim kljovama. Gotovo da sam i ovaj put promijenio miljenje, uostalom - kao i lani, no odustao sam; vjerojatnost da naletim upra vo na takve primjerke kljova bila je veoma mala. Samo, tada se dogodilo neto zbog ega sam na kraju i ovaj put krenuo sa suprugom. U sebi sam osjetio snaan poriv, udan osjeaj da naprosto moram otii na tu izlobu u Tucsonu. Nazovite to kako elite - sreom, intuicijom, slutnjom, predosjeajem, pa i smijte mi se, to god hoete, ali - ja sam ve odavno nauio slijediti taj glas u sebi i to me esto znalo dovesti do mnogih dobrih stvari. Razmilja jui o tome da bi ovaj put to ipak mogla biti tek slijepa ulica, prisjetio sam se i jedne od najdraih potapalica svoga nekadanjeg uitelja:

"Upamtite: u znanosti vam je slijepa ulica tek mjesto na kojemu tre ba - promijeniti smjer kretanja." Na izlobi sam se zato odmah uputio prema odjelu sa fosilnim iz locima, mislei usput da bi ih - ukoliko su magnetizirane estice uope postojale, mogao pronai usjeene samo u kljove, paroke i rogove, jedine vanjske dijelove ivotinja koji su se mogli ouvati kroz tisue godina. I premda ni njih nije bilo lako pronai, a posebno ne i dobro ouvane. Svake je godine ovdje izlagala i kanadska tvrtka "Ca nada Fossils, Ltd.", Calgary, Alberta, dopremajui u Tucson na tone mamutskih kljova. Stoga sam se odmah zaputio u njihov izlobeni prostor. Pa ak i ako se moja slutnja pokae netonom, znao sam da u ovdje barem naii na neke vrlo neobine i zanimljive fosile, drago kamenje i meteorite.

SIBIRSKE KRTICE
Kad sam stigao do izlobenog prostora s ostacima mamuta, predstav nik kanadske tvrtke mi je objasnio da ih "Canada Fossils" ve godina ma uvozi s Aljaske, premda je veina izloaka ustvari podrijetlom iz Rusije. Ve stotinama godina si stanovnici Sibira osiguravaju sjajan posao iskopavajui ostatke prapovijesnih ivotinja i prodajui ih u sve dijelove svijeta. Kada je 1986. godine nastupila zabrana lova na slonove kako bi ih se zatitilo, budui da im je ve prijetilo izumiranje, dolo je do snanog porasta prodaje upravo mamutskih kljova, jer se pokazalo da se - premda je ova sibirska slonovaa bila stara i na de setke tisua godina, mogla jednako lako rezbariti kao i slonovaa dobivena od slonova naih dana. Ovim prebacivanjem proizvoaa na slonovau davno izumrlih mamuta, afriki slon je dobio prigodu za vlastiti spas i ouvanje. I tako je ovim neobinim obratom sudbine izumrli mamut, predak suvremenih slonova, pomogao svome roaku iz naih vremena da i sam izbjegne izumiranje. U Rusiji postoji i legenda vezana uz mamute; prepriavaju je ruski istraivai, koji su jo prije nekoliko stoljea prodrli i u najudaljenije sibirske krajeve. Tako su bili prvi koji su se susreli sa lovcima na jelene iz plemena Dolgan, iji su ih pripadnici upozorili na divovske krtice to obitavaju na njihovom podruju. Rekli su im da te goleme ivotinje mrze sunevu svjetlost i svjei zrak; kad god bi neka od njih sluajno

probila povrinu zamrznutog tla, uginula bi istoga trena. Naravno, znanstvenici su odmah odluili pronai te divovske krtice, nadajui se da e otkriti novu, dosad nepoznatu vrstu ivotinja. Kada su zamo lili Dolgane da im pokau uginulu krticu, odveli su ih do gomile du gakih rebara i velikih kostiju, gdje su ostali zapanjeni veliinom tih tajanstvenih krtica. Tajna kojoj su se posve sluajno nali na tragu zadobila je svoj obrat im su ih Dolgani poveli u jedan od svojih atora da bi im pokazali dugake, zakrivljene prednje zube koje su krtice navodno koristile za rovanje. Na njihovo veliko iznenaenje, pokazalo se da su ove kljove, koje nisu nimalo nalikovale prednjim zubima bilo kakvih glodavaca, zapravo pripadale nekom obliku slonova; naime, u ono vrijeme ni istraivai jo nisu znali za postojanje mamuta. No, koliko god oni na stojali objasniti Dolganima da su ti ostaci mogli pripadati kojekakvim vrstama, ali nikako ne i krticama, nisu uspjeli uvjeriti svoje domaine. Dolgani su se samo nezaustavljivo smijali dok su im znanstvenici po kuavali opisati velike, sive ivotinje dugakoga nosa zvanog surla to see sve do zemlje, golemih preklopljenih uiju i sa kljovama upra vo nalik ovima. Jer, njihova pria o golemim krticama zvuala im je znatno bolje.

KUTIJE S KLJOVAMA DIVOVSKIH KRTICA

Pomonik predstavnika kanadske tvrtke pristao je pokazati mi sve kljove "krtica" koje su ove godine dopremili na izlobu, samo to su se jo zamotane nalazile u sobi motela koju su dodatno unajmili kao priruno skladite za robu. Uao sam u tu sobu dok je u meni sve titralo od uzbuenja, i - zaprepastio se. Po podu sobe, na stolu i leaju pa sve do stropa - kutija na kutiji, i to prepuna kljova mamuta i drugih fosilnih ostataka. Bilo ih je toliko da se po sobi moglo jedva jedvice kretati. Najmanje tona kljova pristiglih u Tucson ravno iz prapovijesti. Bio je to raj onih "krtica" nalik mamutima! Kada sam mladom pomoniku objasnio za ime zapravo tragam - naime, za kljovama koje su magnetizirane, razrogaio je oi i time mi otvoreno pokazao svoju sumnjiavost, ali je uljudno uutio. Iskre no reeno, i ja sam sumnjao da u ovdje naii na neto takvo, jer su svi izgledi bili protiv mene i jer broj kljova sa esticama u njima nije

mogao biti velik. Ipak me neto i ohrabrivalo: injenica da su i kljove ipak postupno propadale i protjecanjem vremena nestajale, to je znailo da u ovoj sobi, koja ih je bila prepuna, nisu mogli biti oni vrlo stari, ve relativno mlai primjerci, blii naem vremenu. Unato tome bilo je upitno je li ijedan komad mamutskih kljova meu njima mogao biti svjedokom Dogaaja. Borei se i hrvajui s velikim i tekim kutijama, metodiki sam poeo obraivati svaki pojedini primjerak, vadei i ispitujui jednu po jednu kljovu; bile su oteene i ve davnih dana izlomljene na komade dugake od tridesetak centimetara pa sve do jednog metra. Na veini se nalazila naljepnica s natpisom: "Uvoz iz Rusije", dok je samo manji dio pristigao s Aljaske, gdje su ih uglavnom pronalazili tragai zlata dok bi koristili velika vodena korita za ispiranje njima ne zanimljivih ostataka stijena, ljunka i svakojaka otpada (slika 4.1). Radio sam ve nekoliko sati i obradio gotovo tri etvrtine kutija. Nisam pronaao ba nita. Sad sam ve bio posve uvjeren da sam uzalud potratio vrijeme. A onda sam podigao jedan omanji, oteeni

Slika 4.1: Kljove mamuta koje su otkrili tragai zlata na Aljasci oko 1890. godine. Izvor: Kongresna knjinica.

Slika 4.2: Prva kljova u kojoj smo pronali estice.

dio mamutske kljove i poloio ga pod svjetlost snane stolne svjetilj ke, na dio stola koji sam si raskrio za rad (slika 4.2). Neto sam ugle dao na njemu i iznenada zaustavio dah. Jasno sam vidio dvije siu ne, sjajne crne tokice, i to samo na vanjskoj strani kljove. Je li to bilo - to? Zgrabio sam snanu svjetiljku i, pomno promatrajui tokice, pribliio magnet jednoj od njih. A on mi se gotovo istrgnuo iz ruke i priljubio uz kljovu, zaustavivi se okomito na njoj. Priznajem, srce mi je naglo zakucalo. I na drugom zatamnjenom mjestu na kljovi dogodilo se posve isto. Potom sam provjeravao i dijelove udaljenije od tokica, ali na njima nije bilo nikakve reakcije. Samo su ove tamne tokice bile do voljno magnetizirane, odnosno - sadravale su dovoljno eljeza da bi privukle magnet. Zamijetio sam jo jednu neobinost: svaka od tih crnih tokica imala je oko sebe smei krui, kao da je dio oko nje bio spren (slika 4.3). Jesu li estice bile toliko vrue kad su prodr-

Slika 4.3: Fotografije kljove s urezanim esticama izbliza; na jednoj je vidljiva i sama estica, dok na drugoj nije. Oba su dijela kljove bila magnetizirana, a oko obiju estica se nalazio tamni prsten. Ostatak kljove nije bio magnetiziran.

le u kljovu? Trebalo je obaviti jo i druga ispitivanja da bi se to utvr dilo, no svakako je izgledalo upravo tako. Ohrabren i oduevljen ovim nalazom, pregledao sam i sadraj ostalih kutija; u njima se nalazilo jo oko sedamdesetak oveih koma da kljova, ali - na svoje veliko razoaranje, meu njima vie nisam pronaao nijedan s tokicama. U ovim su se kutijama nalazili ostaci od najvie sedamdeset mamuta, to znai da sam estice pronaao u kljovi jednoga od njih sedamdeset. Nema nikakve sumnje da na Aljasci i u Sibiru jo uvijek neotkrivene lee na tisue kljova koje ne sadre u sebi nikakve estice tako da sam se na kraju zadovoljno osmjehi vao, jer sam i protiv vlastitih oekivanja uspio pronai jednu koja ih je ipak sadravala. Nisam namjeravao doi u Tucson, ali predosjeaj me na kraju nagnao na to. I - isplatilo se posluati ga.

DIVOVSKA LUBANJA
Za mene je izloba u Tucsonu zavrila onoga trena kad sam pronaao ovaj komad kljove, no mojoj je supruzi trebalo jo barem nekoliko sati da bi pokupovala sve ono kamenje koje joj se svidjelo. Zato mi je odmah predloila da nastavim prekopavati po kljovama, ali joj rekoh: "Ovo je bio jedini veletrgovac kljovama na izlobi, to znai da sam za danas iscrpio svoju dobru sreu. Samo ti idi dalje, ja u sjediti ovdje i ekati te." Ona mi se usprotivila: "A zato ne bi jo razgledao uokolo dok ja kupujem? Tko zna, moda to ipak nije bilo sve!" Bio sam ve pomalo umoran i spreman za odlazak, ali sam je i predobro poznavao; zato sam doista krenuo u obilazak, tek da mi nekako proe vrijeme; poeo sam tumarati meu izlocima stotina trgovaca fosilnim ostacima. Jo sam u nekim izlobenim prostorima naiao na mamutske kljove, ali mi se nisu uinile zanimljivima. Nijedna od njih nije sadravala mikrometeorite. Skrenuo sam iza jednog ugla i - ugledao je ve izdaleka: masivna lubanja nalik bikovskoj, fotografija na velikoj promidbenoj ploi ne kog njemakog trgovca fosilima. Odmah sam je prepoznao i pourio prema njoj da bih provjerio: tono, na velikoj se ploi nalazila slika ostatka lubanje bizona izumrlog u razdoblju Ledenoga doba, s rogovi ma koji su se protezali du itave ploe i imali raspon rogova od

Slika 4.4: Lubanja s rogovima bizona raspona 1,2 metra, s dvije vidljive, duboko urezane, metalne i visoko magnetizirane estice. Ostatak lubanje nije magneti ziran.

otprilike 1,20 metra (slika 4.4). Dok je bila iva, ova je zvijer jako nali kovala dananjim bizonima, samo to je bila znatno vea. Njezino miiavo tijelo teilo je obino vie od tone, a prosjena joj je visina bila preko dva metra. Od takvog jednog bizona moglo se pripremiti mnogo obroka za cijelo jedno pleme iz razdoblja Clovis. Milijuni ovakvih bizona tutnjili su u Ledeno doba stepama od Engleske pa do Sibira, od Aljaske do amerikog Velikog Stjenjaka, i to - gotovo punih milijun godina. A onda su odjednom prije 13.000 godina i oni nestali, ba u vrijeme Dogaaja. Pitao sam se nije li moda upravo ovaj bizon iz Ledenog doba bio jedan od posljednjih koji je ikada kroio naim planetom. Uao sam, usput neprimjetno izvlaei iz depa svoju svjetiljku. Leerno sam se jednom rukom oslonio o iroki stup na kojemu je lubanja bila izloena bez ikakve staklene ili sline zatite, i proua vao izbliza golemi izloak, nastojei ostati neupadljiv. Zraka svjetlo sti pala je tog trena na njega i mogao sam ih vidjeti i bez lupe kako blistaju na suncu - dosta krupne, crne estice, usjeene u eoni dio lubanje. Poeo sam ubrzano disati i nisam se usuivao povjerovati u

svoju sreu. Opet sam polako posegnuo rukom u dep i ovaj put do hvatio magnet na uzici. On se naglo zalijepio za kost lubanje im sam ga pribliio jednoj od najveih estica. Tono - ova je crna tokica doista sadravala eljezo, i to - mnogo eljeza! Ispitujui povealom metalnu esticu, zamijetio sam da nije onako savreno okruglog oblika kao one koje sam pronaao u mamutskoj kljovi, ve vie pravokutna, vie poput povrine stvarnog meteorita. U lubanji obasjanoj sunevom svjetlou zapazio sam oko estice i crvenkaste tokice nalik ri, jo jedan dokaz da je sadravala mnogo eljeza. Usto, bila je utisnuta jako duboko u kost, a to znai kako je bilo malo vjerojatno da je na to mjesto prodrla tek poto je ivotinjave uginula. Nabrzinu sam pregledao ostatak lubanje i pronaao u njoj jo etrnaest magnetiziranih estica, i to samo u njezinom gor njem dijelu, dok ih u donjem dijelu i njezinoj unutranjoj strani nisam zapazio. To se moglo i oekivati, ukoliko su ovu golemu ivotinju dok je stajala bombardirali mikrometeoriti nezamislivom brzinom. Uspravljajui se i ve gotovo ukoenih lea, znao sam da se moram dokopati ove lubanje pa sam provjerio ploicu sa cijenom izloka. Naravno, bila je preskupa za na istraivaki budet, no ja sam se i dalje uzdao u svoju sretnu zvijezdu. Moda dogovorim kakav povo ljan popust? Potraio sam najblieg prodavaa: "Recite, onaj Bison antiquus... Koliko stvarno cijenite tu lubanju?" Namjerno sam upotri jebio latinski naziv ivotinje. "Ve je prodana," odgovori mi ovjek uz primjetan njemaki nagla sak. "Kupljena je malo prije nego to ste doli." Bio sam u oku. Obuzelo me duboko razoaranje kad sam jo jed nom pogledao na tako rijetko blago koje mi je pobjeglo pred nosom. Nesigurno bubnem: "A moda imate jo koju? Ili, mislite li moda da bi mi je kupac htio prodati?" "Ne, ao mi je - to je posljednja, a nije ih ba lako pronai. Osim toga, kupac ju je ve i platio, ali je ne kupuje za sebe, ve za nekog naruitelja." Odbijen tim rijeima, tuno sam se jo jednom pribliio toj nevje rojatnoj dragocjenosti od lubanje, elei je razgledati po posljednji put. Teka sam se koraka uputio prema izlazu. No, proavi moda svega petnaestak metara, naglo sam se zausta vio. Opet me obuzeo onaj neobian osjeaj. Moda ipak nisam trebao

odustati tek tako, pomislih. Moda bih stvarno mogao nagovoriti novoga vlasnika lubanje da mi je proda. Kad bi mi trgovac samo htio dati njegovo ime i adresu! Iznova sam se vratio u izlobeni prostor, upravo u trenutku kad se prodavau pribliio visok, crnomanjasti mukarac i upitao ga: "Je li lubanja spremna za isporuku?" Kakva ne vjerojatna srea, sijevnu mi glavom. Pa to je osobno novi vlasnik lu banje! Ali, i prije no to sam stigao zaustiti bilo to, trgovac mu usluno objasni: "Da, naravno - sve smo dobro obloili i osigurali." Nisu kre nuli prema dragocjenosti zbog koje sam se vratio, nego prema velikom paketu, oslonjenom o zid na suprotnom kraju prostorije. Zapanjen sam gledao kako ga kupac podie i odlazi s njim, a onda sam krenuo prema prodavau. I sretan i srdit istodobno, shvatio sam da je itavo vrijeme ipak imao dvije lubanje! Brzo mu rukom pokazah na stup sa mojom lubanjom i upitah ga: "Prodajete li i onu lubanju?" "Onaj Bison priscus, na tu lubanju mislite? Da, pa naravno da se prodaje," odgovori mi ovjek zaueno. "Samo, vie nemamo lubanja Bison antiquus, jer je onaj gospodin malo prije odnio zadnju." Priscus! Antiquus! Na veliko iznenaenje svog sugovornika, po eo sam se glasno smijati. Obje ove vrste izumrlih bizona izgledale su jako slino, samo to sam ja pobrkao njihove latinske nazive. Obu zeo me neopisivi osjeaj olakanja. Naravno, dobio sam i popust, i odmah sa sobom ponio svoj dragocjeni nalaz - meteoritima naika nu lubanju izumrlog bizona, ponosan kao da su mi upravo dodijelili nagradu od neprocjenjive vrijednosti. Razmiljao sam o svim neobi nim dogaajima dana i o tome, kakvu je kljunu ulogu u svemu odi grala moja "dobra srea". Prvo nisam uope ni elio krenuti u Tucson; a zatim, nakon otkria mamutove kljove, uope nisam namjeravao lunjati izlobenim prostorom; i na kraju, gotovo sam odustao od po kuaja kupovine bizonske lubanje. A onda sam se prisjetio naih slutnji - i vlastitih, i moje supruge. Zahvaljujui njima, doepao sam se dvostrukog vrhunskog otkria vezanog uz mikrometeorite. Bio je to savreni dan.

PUTOVANJE U CALGARY
Kako samu Tucsonu saznao da "Canada Fossils, Ltd." na skladitu u Calgaryju dri tone kljova, ve nakon nekoliko tjedana sjedio sam u zrakoplovu za Calgary da bih pregledao to jo tamo imaju; nadao sam se jo pokojem pronalasku. No, njihov mi je predstavnik John pokazao jednu jedinu, ali zato golemu i jako dobro ouvanu kljovu, koja im je stigla s Aljaske u jednom komadu. Na moju veliku alost, ve su je nakon primopredaje i obradili - oistili i polirali, a to nije bilo dobro za moje potrebe. Time su s njezine povrine uklonili mno ge meni zanimljive tvari, tako da onih nekoliko ispitivanja koja sam na brzinu obavio magnetom nije dalo nikakva rezultata. Kada sam u udu obratio pozornost na veliinu te goleme kljove, i nehotice sam pomislio na Veliku Eloisu. Odluio sam da i ovaj mamut treba dobiti svoje vlastito ime pa sam ga u sebi poeo nazivati Velikim Edom, premda - iskreno reeno, pojma nisam imao kojega je spola mogao biti. Ipak, kljova Velikog Eda bila mi je unato svemu zanimljiva; na povrini se moglo vidjeti est neobinih tamnih mrlja eliptinog oblika, i to ba na onom dijelu koji je morao biti okrenut prema gore dok je mamut jo bio iv. John mi je rekao da je slonovaa prilikom dolaska po sebi imala mnoge plitke i siune rupice koje je postupak izglaivanja uklonio, te valjda za sobom ostavio i ove tamnije mrlje. To su mogli biti i kraterii nastali uslijed Dogaaja, ali kada sam kljo vu provjeravao magnetom, nisam pronaao nita. Razoaran, oprostio sam se od goleme kljove Velikog Eda i krenuo na provjeru drugih komada slonovae koje su imali na skladitu. Bio je to teak, hladan i prljav posao, a potrajalo je to puna dva dana dok nisam u svojim rukama imao i posljednji komad od gole me slonovae iz gomile teke nevjerojatnih petnaest tona. U nevjerici sam zurio u to naoko beskonano brdo mamutskih ostataka. Jer, u njima nisam pronaao - ba nita. Utuen i obeshrabren, poeo sam se ve pripremati za odlazak kada mi John predloi i posljednju mo gunost: omanji sanduk kljova visoke kakvoe, koji su odvojili za posebni program rezbarenja. Tako sam tek zadnjega dana u Calgary ju pronaao komad kljove u kojemu sam i golim okom mogao vidjeti oko desetak okruglih magnetiziranih estica. Nakon nekoliko sati

otkrio sam jo dva slina komada, a zatim me oekivalo i najvee od svih iznenaenja. Neto me itavo vrijeme nagonilo i vuklo onoj golemoj kljovi Veli kog Eda. Zato sam je prije odlaska odluio provjeriti jo jednom, to temeljitije. Jednu sam metalnu esticu pronaao skrivenu i duboko usjeenu u blizini samoga vrka njegove kljove. Otkrio mi ju je magnet na uzici, koji se odmah lagano zanjihao i priljubio uz taj dio. S olak anjem sam ustao i zadivljeno promotrio prekrasnu kljovu, dugaku preko tri i pol metra. Bila je posljednja od pregledanih, ali svakako i najbolja. Nakon toga sam se vratio onim neobinim eliptinim mr ljama na njoj, te pomno ispitao i svaku od njih. Magnet je ovaj put ipak pokazivao znakove lagane magnetiziranosti, tako da sam tek sada shvatio zbog ega sam to propustio u prvom pregledu. ienje i po liranje je uklonilo gotovo sve utisnute metalne estice s povrine kljo ve, ukljuujui i one u plitkim jamicama (slika 4.5), tako da se njihovo djelovanje sada moglo otkriti veoma teko. Kad sam se zadubio u raspored estica u toj golemoj kljovi, zami jetio sam neto neobino. Znali smo da su - bez obzira na to kako mamut bio okrenut u trenutku kada su ga zasule, metalne estice jurile usporedno jedna uz drugu iz istoga smjera, i to strahovitom brzinom. Zato smo uvijek pretpostavljali da su one stizale pod nekim kutom u odnosu na obzor, recimo - pod kutom od 45 ili veim,

Slika 4.5: Velike zatamnjene mrlje na kljovi Velikog Eda, izazvane naglim prodiranjem uarenih estica.

Slika 4.6: Mamutska kljova otkriva smjer iz kojega su se estice sjurile prema ivotinji. Izvor: Canada Fossils, Ltd., adresa www.canadafossils.com; koriteno uz pribavljeno odobrenje.

budui da je to tipino za meteorite, o kojima smo i mislili da se radi. Meutim, ovdje to nije bio sluaj. Da bi se u ovoj velikoj kljovi poja vio ovakav raspored, estice su morale doletjeti gotovo vodoravno u odnosu na ivotinju i obzor, i to s njezine prednje strane, pod pret postavkom da je Veliki Ed u tome trenutku bio iv i da je stajao, kako je to prikazano na slici 4.6. Osim toga, da bi se uope probile toliko duboko u kljovu, estice su se morale kretati nezamislivom brzinom, moda i nadzvunom. Ako je tako, to ih je moglo izbaciti? Eksplozija? Neki siloviti udar? Bio sam zbunjen. Ovo se nije uklapalo u nau teoriju, a ni u neke od kemijskih analiza koje smo do sada obavili. Dobili smo neoekivan i zagonetni rezultat. Bez obzira na sve, bio je to za mene jo jedan nevjerojatan dan. Dva dana sam tragao za esticama kroz desetine tisua komada slo novae, prebirui po ostacima od najmanje dvije tisue mamuta, i nisam pronaao ba nita. A onda sam, ve gotovo pri odlasku i u isto vrijeme naletio na etiri komada kljova, premda nijedan od njih nije izgledao kao da potjee od iste ivotinje. I time sam znatno poveao svoju zbirku, uraunam li i dio lubanje iz Tucsona. Ba je bilo neobino sve ono to je od poetka pratilo gotovo sva naa istraivanja na ovom projektu. Upravo kad bismo pomislili da smo zali u slijepu ulicu, ba kad smo bili spremni odustati, doli bi smo do nekog znaajnog otkria. Moda se samo naoko ini da su znanstvena istraivanja utemeljena na logici i injenicama; no, u njima veliku ulogu esto igra i ono to nazivamo "dobrom sreom". Jednom mi je jedan svjetski poznati arheolog rekao: "Svaki se znanstvenik na da da e biti dobar u onome to radi. I ja se nadam da u imati sree." Kako god mi to sad nazvali - sreom, intuicijom ili sluajnou, to "neto" je bilo snaan imbenik u mnogima od najznaajnijih znanstvenih otkria kroz povijest ovjeanstva. Pa i kod ovog naeg istraivanja, kao i kod pronalaenja kljova, mnoga od naih neobinih otkria ili povezivanja sa kljunim uporitima, dogaala su se zahva ljujui nevjerojatnoj znanstvenoj srei. Kao istraivai, ve smo naviknuli pozdravljati ovakve iznenau jue dogaaje, ma kakvi oni bili, budui da su nas esto odvodili do novih uzbudljivih otkria.

SIBIRSKA VEZA
Kada sam ve poeo omatati svoje dragocjene komade kljova namje ravajui krenuti kui, dooe do mene John i Rene Vandervelde, ru kovoditelj tvrtke "Canada Fossils", koji je prije radio kao geolog. elio je pogledati moj nalaz i uti poneto o naoj teoriji. Objanjavajui mu je, vidio sam na njemu koliko ga je zaokupilo moje prianje. A prvi njegov komentar bio je ovakav: "Razmiljam o tome kolike li su samo kljove i drugi prapovijesni ostaci proli kroz ova naa skladi ta tijekom godina i pitam se koliki su meu njima sadravali u sebi te magnetske estice." Objasnih mu: "Nai dokazi ukazuju na to da se Dogaaj odvijao iznad podruja sredinje Kanade i Velikih jezera pa ne bi bilo nikakvo iznenaenje da je dopro i do Aljaske, gdje je... uhhh... gdje je i bila pro naena ova kljova." Gotovo mi je izletjelo ime Velikog Eda, a nisam bio siguran kako bi ovjek prihvatio injenicu da sam nadjenuo ime jed nom od njihovih mamuta. Rene, koji je godinama bio geolog kanadske dravne uprave odvra ti mi kao usput: "Ali taj va Dogaaj je posve sigurno dopro i znatno dalje od Aljaske." Razrogaio sam oi: "Molim?" On podie jedan od mojih komada kljova koji su jo leali na stolu. "Ovaj komad ne stie s Aljaske," naglasi. "Potjee iz sredinjeg Sibira, tako da su vae estice morale stii barem do tamo." Sredinji Sibir?! Pa to je bilo tisuama i tisuama kilometara uda ljeno od Aljaske! Ostao sam bez rijei zbog ovog otkria dok je Rene nastavljao: "Vidite li plavkastu boju ove kljove? Ona je takva zahvalju jui mineralu vivijanitu, to mi govori da stie s poluotoka Taimyr ili iz pokrajine Yakutije. Naime, tamo nabavljamo svu rusku slonovau." I dok mi je prstom pokazivao djelie ove plaviaste mineralne stijene u kljovi, nagnuo sam se blie da bih ih bolje vidio (slika 4.7). "Ostali komadi koje ste pronali nemaju taj plavkasti ton. No, oni imaju u sebi neto drugo: ovaj bjeliasti mineral, i to na mnogim mjestima. To je mineral kalcit i tipian je za slonovau s Aljaske. I tako, nali ste etiri komada s Aljaske i jedan iz Sibira." ovjek je doista dobro poznavao svoju slonovau, a ovaj me novi dokaz silno iznenadio. Ako su nae estice dospjele ak do Sibira,

Slika 4.7: Plaviasto obojena sibirska kljova. Prikazani su ulazni kraterii sedam magnetiziranih estica. Strelice pokazuju smjer njihove putanje. Najdua strelica obiljeava najvei duguljasti krater, nastao udarom estice iskosa. Na drugim povri nama krateria nema.

tada je Dogaaj morao biti daleko vei nego to smo dosad mislili. Zapravo, upuivao je na to da je utjecao na ivot veeg dijela sjeverne Zemljine polutke, moda ak i itave sjeverne hemisfere, ukljuujui tu i Europu. A ako je tako, onda je Dogaaj bio gotovo neshvatljivih ra zmjera. Nikakvo udo da je izazvao izumiranje tolikih vrsta ivotinja!

POSLJEDNJI TRENUCI VELIKOG EDA

Dok sam odlagao pronaene dijelove kljova u posebnu kutiju, misao mi se neprestano vraala na onu udnu zagonetku estica koje su se gotovo vodoravno sruile na Velikog Eda. Pokuavao sam zamisliti kako su izgledali posljednji trenuci ivota goleme ivotinje koju sam nazvao tim imenom. Iz istraivakih radova koji su se bavili slonovima naega doba znao sam da bi se, osjeajui se neim ugroena, krda slonova okupila u krug, smjetajui najmlae u sredinu, kako bi se odrasli mogli izravno sukobiti s nekom nailazeom opasnou. Us klaeno njiui glavama, oni bi - inei tako svojim tijelima golemi obrambeni sivi zid - zastraujue prijetili svim vrstama napadaa svojim golemim kljovama i surlama spremnim na zadavanje udaraca. A kako su mamuti preci dananjih slonova, vrlo je vjerojatno da su se i nekada branili na slian nain. Kada je Dogaaj posve iznenada prasnuo na nebu iznad kontinen ta, nije li se i Veliki Ed isto tako okrenuo izravno prema nailazeoj

opasnosti? Ako je bilo tako, tada su mu itavu glavu i prednjicu zasu li milijuni uarenih estica koje su se kretale silnom brzinom. One su se usijecale u njegove kljove, oi, ui, moda su ga ak pri prvom udaru nagnale na posrtanje unazad. Gotovo sigurno je i uginuo istoga dana, zajedno sa svim ostalim lanovima svojega krda. Na kraju, njegove su ostatke tijekom stoljea prekrili zemlja, prljavtine i slojevi naplavina, tako da se mjesto na kojemu je pao Veliki Ed vie nije moglo vidjeti. A njegova je prolost opet postala poznatom tek kada su tragai zlata zajedno s materijalom za provjeru iskopali i kljovu Velikog Eda i isprali je od prljavtina i blata Aljaske.

POKUSI I TRAGANJE ZA ODGOVORIMA

Poslije smo, nastojei rijeiti neke od zagonetki koje su pred nas po stavljale estice, obavili neke pokuse na ovim dijelovima kljova i dobili nekakve, rekao bih, mjeovite rezultate. Dugo prije no to sam otkrio kljove i lubanju u Tucsonu, slomila nam se jedna od kljova prepuna estica, pri emu se napola slomila i jedna od magnetiziranih estica u njoj (slika 4.8). Poto je izvadio tu raspolovljenu esticu iz kljove, dr. Ted Bunch, sada profesor na sveuilitu Sjeverna Arizona, prije umirovljeni naelnik odjela u istraivakom sreditu NASA-e i njegov prijatelj dr. James Wittke, koji je i dalje radio za NASA-u, obavili su nam neke kemijske analize estica i otkrili da sadri oko 2% eljeznog oksida, 0,2% magnezijevog oksida i neto mangana, dok se ostalo to su pronali moglo nazvati ostacima materijala od kljove.

Slika 4.8: Velika raspolovljena estica veliine 0,8 mm na slomljenom komadu kljove.

Ovi su nas podaci prilino zbunili, jer smo oekivali da e u estici biti najvie eljeza, kao i u meteoritima. Bio je to snaan udarac naoj teoriji da su estice pogodile kljovu golemom brzinom. Bili smo pri morani razmotriti i mogunost da one, dodue, jesu bile neobian pronalazak u kljovama, ali moda ipak posve prirodnog podrijetla, a ne izazvane bilo kakvim svemirskim srazom. Meutim, ovakav nam se rezultat razjasnio kada smo dobili ishod kemijskog ispitivanja magnetiziranih estica iz Gaineya i Murray Springsa. Omjer eljeza i magnezija u kljovi iz Gaineya bio je gotovo jednak omjeru naenom u esticama iz Murray Springsa, dok je omjer eljeza i mangana bio vrlo blizu nalazima u estici iz Gaineya. Toliko blizu, pomislili smo, da to nije mogla biti tek obina sluajnost. Upuivao je na to da su sve estice dole iz istog izvora. Usto nam je daljnja mikroskopska obrada pokazala da neke od magnetiziranih estica u kljovama imaju siune ulazne jamice u svojim sreditima, okruene smeim sprenim kruiima. To nas je navelo na pomisao da su se neke od estica rasprsnule u milijune jo sitnijih dijelova, koji su se onda rasuli unutar kljove u blizini krateria na kojemu je dolo do udara. Ako je to bilo tono, onda bi objasnilo sve dokaze do kojih smo dosad doli obradom kljova.

DODATNI TEHNIKI, MANJE ZAHTJEVNI POKUSI

Sad nas je zanimalo utvrivanje to je mogue tonije brzine kreta nja estica, pa sam zamolio dr. Michaela Whitta da za nas obavi i neke ne ba uobiajene pokuse. Bili su od vrste koja nije zahtijevala visoko sofisticiranu tehnologiju, a eljeli smo zapravo rekonstruirati dogaa je koji su se zbili tako davno. Pristao je na pucanje u mamutsku kljo vu pukom kod koje je brzina kretanja iznosila otprilike 1.300 km/h, te na ispaljivanje samom 12, koja je bila otprilike iste veliine kao i pretpostavljene najvee estice. Prema naoj teoriji, one su se nakon udara rasprsnule u milijune jo sitnijih djelia. Michael i Frederick Kaiser, obojica vrlo iskusni lovci, pucali su u mnoge male komade slonovae, pripremljene od istog komada kljove mamuta, i svaki put bi dobili iznenaujue jednake rezultate. ak i sa malih udaljenosti sama bi samo malo uleknula cilj prije no to bi odskoila od slonova e. Niti jednog jedinog komadia same koji bi se usjekao u nju. Na

temelju usporeivanja dubine prodiranja, procijenili smo da su se iz vorne estice morale kretati neshvatljivom brzinom od 5.000 do 6.500 km na sat, dakle - bre od svih mlaznih zrakoplova, a bre i od velike veine projektila. U kombinaciji s takvom brzinom, snaga estica je gotovo sigurno bila u stanju probiti sve obrane krda mamuta i prodri jeti ak i u njihovo glavno oruje - kljove. Kad je zavrio s pokusom, dr. Whitt je mogao posve istinito i bez imalo laganja rei da je pucao u mamuta, a mali komad slonovae doista je i zadrao kao vlastiti trofej. Samo, ni nakon njegovih pokusa mi jo uvijek nismo mogli objasniti tajnu okolnosti koje su dovele do toga da su estice pogodile Velikog Eda.

PUSTOLOVINA SA X-ZRAKAMA
Da bismo mogli bolje prouiti sastav estica i bez njihova razaranja, odluili smo ih podvrgnuti ispitivanju rendgenskim zrakama. Misle i da emo to lako dogovoriti, nazvao sam oblinji medicinski labora torij. Javio mi se enski glas. "Ovdje X-zrake." "Dobar dan; ini mi se da imam pomalo neobino pitanje: moe li se kod vas obaviti rendgensko snimanje mamutske kljove?" Posve predvidljivo, uo sam: "ega?!" "Mamuta. Znate, to je neto nalik golemom dlakavom slonu, ima i kljove poput slona, a njih bih trebao rendgenski snimiti." "A tako... Znate, ao mi je, ali mi se ne bavimo snimanjem ivotinja. "Ali to zapravo i nije ivotinja," nastojao sam objasniti. "To je us tvari samo njezin zub, na neki nain. Jer, sama ivotinja je ve odavno uginula." Nekoliko trenutaka je vladala mrtva tiina, dok na kraju nisam uo i vrlo bijesan ton u inae ugodnom glasu: "Rekla sam ve, mi ne sni mamo ivotinje... a naroito ne uginule! Snimamo jedino ljude, a i njih iskljuivo ive! Takva je politika kue." Zahvalio sam joj, spustio telefonsku slualicu i nazvao sljedei la boratorij. Tek sada sam shvatio da moj zahtjev za snimanje mamuta X-zrakama moe naii na neoekivane probleme. Jer, i sa sljedeom laboranticom sam proao jednako pa sam ustrajno zahtijevao razgo vor s njezinim nadreenim. Dr. Scott Fleischman mi je dao drukiji

odgovor. Jasno, odmah je postao znatieljan i odmah mi priznao da e to biti prvi mamut koji e posjetiti njegov laboratorij. Dao mi je termin za sutranje snimanje i naglasio da e sve obaviti njegova naj iskusnija radioloka tehniarka, gospoa Greta Hegeman. Prije no to smo prekinuli razgovor, jo mi je samo predloio sljedee: da kljovu unesem u njegov laboratorij u nekoj dobro prekrivenoj amba lai i to je diskretnije mogue; ne bi elio da njegovi pacijenti nezgo dno reagiraju vidjevi me kako sa kljovom mamuta ulazim na glavna vrata. Sljedeeg dana stigao sam u laboratorij i pristupio prijamnom stolu. Dr. Fleischmana jo nije bilo, ali je obavijestio tajnicu o mom dolasku. Zato me toplo pozdravila i priznala mi kako je juer, uvi moj zahtjev, prvo pomislila da razgovara s nekakvim psihikim bo lesnikom. Samo, uinilo mi se da ni danas ne shvaa ba posve neo binu prirodu mojega posjeta, jer mi je tutnula u ruke obrazac koji je trebalo ispuniti prije snimanja. "Molim Vas, ispunite samo ove rubri ke obiljeene utom bojom, ukljuujui i one vezane uz zdravstveno osiguranje." Kad sam bacio pogled na obrazac, pokuao sam joj ljubazno obja sniti: "Gospoice, ini mi se da je dolo do malog nesporazuma. Ni sam doao rendgenski snimiti sebe." Pokazao sam joj torbu u kojoj se nalazio komad kljove i, iz obzirnosti prema dr. Fleischmanu i njego vim pacijentima, nastavio povjerljivo: "Pravi "pacijent" ovdje je ma mut, a mislim da on nema zdravstveno osiguranje, budui da je... pa, znate... izumrla vrsta." "Ahhh, da..." - konano joj je sijevnulo, no sada se zabrinula kako e mamuta kao pacijenta upisati u svoj raunalni sustav. Nekoliko puta je zapoinjala s unosom podataka da bi ubrzo nesigurno zastala. Na kraju je odustala i odjurila po savjet nekome u stranju prostoriju; a kad se vratila za koju minutu, neto je na brzinu unijela u raunalo i poslala me Greti na snimanje. Trebalo nam je nekoliko neuspjelih snimaka dok Greta nije savre no podesila rendgenski ureaj za mamutsku kljovu, jer je nekoliko puta deblja i gua od ljudskih kostiju. Kad joj je to uspjelo, napravi li smo odmah po nekoliko snimaka za sva etiri komada koja sam donio sa sobom (slika 4.9). Svaki vidljivi okrugli i crni mikrometeo-

Slika 4.9: Fotografija dviju estica, jedne vidljive i druge koja je samo ostavila trag uleknua, te njihova odgovarajua rendgenska slika. To govori da su obje nastale na isti nain.

rit u kljovi dao je na rendgenskoj slici odgovarajuu bijelu mrlju, a na jednoj snimci dobili smo ak i dobar boni prikaz mjesta samog udara. Kako sam i oekivao, meteorit je bio grubo okruglog oblika, a snimka je usto potvrdila da su se tokice rasprile i proirile duboko i u unutranjosti kljove. Zadovoljan dobivenim rezultatima, vratio sam se prijamnom sto lu i tajnica mi je predala potvrdu za obavljeno rendgensko snimanje. Na njoj sam mogao vidjeti na koji je nain u svom raunalu zajedno sa svojim nevidljivim savjetnikom rijeila problem neobinog "paci jenta" kojega sam im dopremio na snimanje u torbi. Naime, potvrda je bila naslovljena na: "Mr. Hairy Mammoth ("Gospodin Dlakavi Mamut"), Vrsta usluge: Snimanje X-zrakama." Smijui se na glas ovak vom rjeenju, pitao sam se to li je tek unijela u raunalo za rubriku "Datum roenja pacijenta". Moda - Ledeno doba?

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Na pet komada mamutskih kljova pokazalo se da sadre usjeene magnetizirane estice sprenih rubova. Jedan je komad bio podrijetlom iz Sibira, pokrajina Yakutia, a ostali sa Yukona na Aljasci. Ako je Dogaaj pogodio oba ova podruja, onda je imao po lumjer od najmanje 3.200 km i pogodio oko 10% planeta. Daljnji dokazi su upuivali na to da su magnetizirane estice utjecale na gotovo itavu sjevernu hemisferu Zemlje. Ulazna mjesta na jednoj kljovi ukazivala su na to da su estice putovale i gotovo vodoravno. Na temelju dubine prodiranja, najvjerojatnije je da su estice putovale brzinom od 5.000 do 6.500 km/h. X-zrake su pokazale da estice imaju grubo okruglasti oblik. Neke rendgenske snimke su otkrile i skrivene estice eljeza, rasprene i ukopane u kljovu unutar krateria svjetlije boje.

5. POGLAVLJE

SVIJETLOUTE KOSTI
NA VISORAVNI HIGH PLAINS
Napustio sam hotel ve u 06.00 sati ujutro i krenuo za Blackwater Draw, poznato i ujedno prvo otkriveno nalazite raznih predmeta iz doba pra-Indijanaca pored Clovisa, gradia u dravi New Mexico, po kojemu je zatim nazvano i cijelo razdoblje u kojemu su ivjeli. Sunce je sporo izlazilo, iscrtavajui du istonog obzora prelijepe zlatno-ruiaste i plaviaste are, dok su iznad i iza mene jo uvijek svjetlucale zvijezde na nebeskom svodu tamnoplave boje. Prometa jo nije ni bilo, pretekao sam svega dva ili tri ranoranioca, i ubrzo me gotovo uspavao ritmian zvuk kotaa automobila; zato sam otvorio prozor da bih se malo razbudio i odmah zadrhtao od prodora svjeeg oujskog zraka. Visoravan High Plains u istonom dijelu New Mexica promicala je pored mene velikom brzinom, no pod svjetlima automo bila nisam mogao previe vidjeti; jo je bilo suvie mrano. No, o vjek ionako nema to za vidjeti u tim nenastanjenim pustinjskim rav nicama i visoravnima, tek pokoje drvo. U svitanje sam zapazio i busenje trave, zazelenjele od posljednjih kia, a uz cestu se sad ve mogla vidjeti i pokoja krava, pa ak i jedno cijelo stado, rano dotjerano na ispau. Poeo sam si doaravati kako je sve to trebalo izgledati prije 13.000 godina, tijekom razdoblja Clovis. Premda je klima tada morala biti znatno hladnija, barem poput one u dananjoj Kanadi, krajolik se zasigurno nije mnogo izmijenio: ze lene savane prepune visokih trava, ispresijecane rijetkim, ilavim grmljem i tada su, kao i danas morale biti stanita krdima raznih vrsta goveda i konja. Danas izumrli ameriki konji, to su nekada divlje jurili ovim prostranstvima, bili su visoki od 1,2 do 1,5 metar, mjereni od tla do prsnog koa, a to znai - znatno nii od dananjih konja. Umjesto krda stoke kakvu poznajemo danas, ovuda su tumarali mili-

juni upavih bizona, znatno vei od jo samo nekoliko primjeraka koji su danas preostali na Zapadu. Ovdje su se tada mogle zatei i nezgrapne jednogrbe deve zajedno s mamutima zavijenih dugakih kljova, slinih onima u dananjih slonova, to su svojim surlama mogli u trenu iupati cijele busene guste, sone trave. Iznenada pomislih: da sam se zatekao ovdje u vrijeme kada su ovim savanama vladali ti izumrli divovi, nalazio bih se u smrtnoj opasnosti. Skriven u gustoj travi i svjestan moje nazonosti mogao mi se sasvim beumno pribliiti golemi sabljasti tigar, teak i do 300 kilograma i visok do 1,20 m, a da ga ne bih stigao ni zamijetiti. A mogao je to biti i preko stotinu kilograma teak vuk, glave velike kao u medvjeda. Iako bi me oba ova grabeljivca lako svladala ve i zbog svoje teine, moda bi me ipak samo zaobili, jer bih im predstavljao - premaleni zalogaj. Drae bi im bilo meso bizona i mamuta. Zamiljajui pred sobom goleme, dugake i poput sablje svinute onjake sabljastoga tigra, posve sam se razbudio i instinktivno brzo zatvorio prozor auto mobila, kao da time pokuavam ugurati nekakvu zatitu izmeu sebe i svoje sablasne predodbe. I lovci iz razdoblja Clovis nalazili bi se tu negdje, u blizini. Kao i tigrovi, i oni su najvie voljeli meso bizona i mamuta, premda meso pritom nije bilo jedino to im je bilo vano. Za njih lov nije bio samo lov na ivotinje kao hranu, ve i lov na sigurnost preivljavanja, lov na buduu nastambu u kojoj e prezimiti, lov na odjeu kojom e se zatititi u dugim, hladnim noima. Jer, kou ivotinja bi oderali i od nje izraivali tople odjevne predmete, vree i atore ili bi je rezali u trake za uad i remenje. Kosti i kljove pretvarale bi se u potpornje za njihove atore. Lomljenjem kostiju dobivali su hranjivu modinu, a potom i prave duine za izradu svog orua, strelica i drugog oruja. Clovis narod je iskoritavao i miie i tetive, izraujui od njih reme nje, lovake mree, zamke, vezice za obuu, konopce i uad za uvr ivanje vraka kopalja. Ovaj popis korisnih proizvoda koji se dobi vao od bizona i mamuta mogao bi biti jo jako dugaak, jer mu je granica bila jedino nevjerojatna umjenost i vjetina ovih matovitih izumitelja, koji su ni iz ega uspijevali izraditi neto korisno i vrijedno divljenja. Bili su jednako inteligentni poput nas, samo to su vjerojatno

bili znatno otporniji, snaniji i izdrljiviji od veine dananjih ljudi. Da sada ive meu nama, zasigurno bi postizali sjajne rezultate na mnogim atletskim takmienjima, posebno onima koja zahtijevaju snagu i izdrljivost, poput dizanja utega, hrvanja ili nogometa. Na kon godina provedenih u obradi i izglaivanju iljaka svojih ubojitih oruja, oni bi svakako bili i sjajni bacai koplja. Neprestano su bili u pokretu dubeskrajnih prostranstava savane, to je sigurno pridonije lo njihovoj izdrljivosti pa nisam nimalo sumnjao da bi danas bili i izvrsni trkai maratonskih utrka. To bi bio pravi prizor, pomislio sam, vidjeti grupu Clovis momaka kako juri ulicama na rekreativnom Bostonskom maratonu! Za razliku od mene, sigurno se nijedan od njih ne bi nalazio na zaelju. Mi bismo, naprotiv, vjerojatno vrlo loe proli u njihovu svijetu, ivei prema njihovim pravilima. Zamislite, primjerice, s kakvom biste se voljom uhvatili koplja i njime stali nasuprot mamutu prosjene visine 3,5 metra, teine od skoro 6.000 kilograma i otprilike veliine kamiona srednje nosivosti. Zamislite sebe kako ga ubijate s male udaljenosti tom stvaricom nalik igli, u usporedbi s njegovom divov skom masom. A onda zamislite sebe kako rasijecate tu grdosiju, ree te joj kou i rasporeujete dijelove na one namijenjene plemenu za hranu, zaklonite, za ovo i ono... Mislim da bismo otkrili kako se izni mno teko privikavamo na ivot u Ledenom dobu na podruju New Mexica, bez svih onih pogodnosti koje prua civilizacija. Mnogi od nas bi zaas ostali bez hrane, ili bi sami postali hranom nekoj drugoj vrsti ondanjih stanovnika ovoga podruja. Sunce je ve svanulo pa sam pogledao na kartu i shvatio da se ve nalazim blizu doline Blackwater Draw. Bila je golema, duguljastog oblika i protezala se od New Mexica sve do Teksasa. U razdoblju Clo vis dolinom je protjecala rijeka, a bilo je i mnogo izvora, kao i plitkih lokvi punih vode. Svjea voda, sona i gusta trava i sjenovito drvee koje je ljeti prualo zaklon od sunca privlailo je golema krda ivoti nja, a ova opet lovce iz razdoblja Clovis. Stotinama godina dolazili su i odlazili iz ove doline, ostavljajui za sobom svoja orua i koplja kao tragove svoje nazonosti, koju i danas otkrivamo. Kad su znanstve nici po prvi put naili na njih krajem 1929., i poetkom 1930. godine, doli su i do prvih stvarnih dokaza o pradavnim ljudima koji su po-

slije nestali zajedno sa ivotinjama to su ih okruivale. Bio je to go lemi korak naprijed za ameriku arheologiju. Ovaj izumrli narod i njegova jedinstvena i prepoznatljiva koplja dobila su naziv Clovis u poast tom nalazitu. Ugledao sam putokaz za Blackwater i skrenuo prema Sredinjem arheolokom uredu, gdje sam se trebao sastati sa Joanne Dickenson, kustosicom ovoga muzeja na otvorenom, ali istodobno i voditeljicom grupe arheologa sa sveuilita Eastern New Mexico. Odmah me odvezla na najzanimljivije dijelove nalazita i na glavnu iskopinu. Veliina ovog nalazita prekriva oko etrdeset jutara, u koja je ukljueno i staro rijeno korito. Iz njezinog se ureda nije moglo vidje ti mnogo, jer se samo nalazite, nalazilo u udolini ispod razine visorav ni. Tek kad me Joanne dovezla do ruba i svojim se terenskim vozilom poela sputati prema nalazitu poprilino loom i izrovanom cestom, mogao sam vidjeti podruje iskapanja, koje se sastojalo od strmina, nasipa visokih otprilike est metara i nekadanjega gaza, te dubokih graba i iskopanih jama. Put kojim su se posjetitelji smjeli kretati bio je dobro obiljeen i vijugao je nalazitem poput kakve velike zmije, barem je tako djelovalo, gledan odozgo. Divovski panoi su posjetitelji ma fotografijama i tekstom pribliavali povijest i znaaj najvanijih dijelova nalazita. Desetke godina je ovo bilo zatvoreno podruje sve dok su se vrila iskopavanja. U prvim godinama radova na izgradnji autocesta New Mexica odavde se vadio graevinski pijesak, no izvoa je poeo nai laziti na ostatke iz doba Clovis koji su mu zasmetali u daljnjim rado vima, jer ih je morao oprezno vaditi iz golemih brda pijeska, kako bi ih poslije preprodao. Kada je ve izdvojio poprilinu masu probra nih kostiju, vraka kopalja i drevnih kamenih sjekira, ljudi su mu poeli nuditi po nekoliko dolara za najbolje od njih. U tome je uoio priliku za dobar novi posao i da bi privukao kupce, uz ve trasiranu je cestu postavio velike natpise "Kosti i fosili iz Blackwatera". Joanne mi je objasnila: "Nekoliko znanstvenika prolazilo je tim krajem i zamijetilo ove natpise. Zaustavili su se da bi vidjeli o emu se radi i istoga trenutka shvatili znaaj i vanost ovoga nalazita. Tada je zapoeo sukob s izvoaem i utrka s njegovim bagerima. Na kraju su znanstvenici dogovorili s vlasnikom da e oni obavljati svoja istra-

ivanja prije no to on na taj dio nalazita poalje svoje strojeve. U poetku se pokazao razumnim i spremnim pomoi, ali ga je takvo raspoloenje prema "skupljaima kostiju" ubrzo napustilo, jer je zbog znatno usporenih radova dolo i do zastoja u daljnjoj izgradnji cesta te kanjenja u rokovima." "Pa to je moralo biti strano, raditi tako usred buldoera posvuda uokolo!" - dobacih, zapanjen priom. "Doista, i bilo je strano," - ree Joanne upravo u trenutku kad je vozilo naletjelo na oveu grabu na cesti koja nas je oboje poteno uzdrmala, zanjihala vozilo i natjerala me da zgrabim ruku draa iznad prozora; ali, Joanne je ve oito toliko navikla na cestu da je na stavila, ni ne primjeujui taj udar: "I sami znate da si arheolozi vole ostaviti dovoljno vremena nakon nekog pronalaska, pa makar se radi lo i o jednom jedinom zubu kakve ivotinje; vole ga oistiti od prljavtine i praine, popriati o svom nalazu sa drugima. Sve to nisu mogli raditi u onim uvjetima, usred graevinskih strojeva, uurbanih radni ka i radova koji se nisu zaustavljali. Bila je to neka vrsta kriznih arheo lokih iskapanja, a radilo se gotovo danonono, tako da su im lea gotovo pucala od bolova." (slika 5.1). Meutim, kako je vrijeme prolazilo, vlasnik i izvoa je postajao sve nervozniji zbog svojih kanjenja, tako da su arheolozi na kraju morali doslovce poput zeeva bjeati pred njegovim bagerima, to bi svojim nazubljenim koarama uronili u njihovu tek djelomino obra enu iskopinu s upravo pronaenim kostima i oruima; oni su htje-

Slika 5.1: Istraivai uurbano vre iska panja kako ih ne bi pretekli buldoeri. Izvor: Iz arhiva Blackwater Drawa, Sveuili te Eastern New Mexico, Portales

li zagrabiti samo svoj zemljani teret pa makar on bio prepun vrijed nih i zauvijek izgubljenih predmeta. Joanne mi je sad ve priala glasom prepunim sjete: "Nikada se nee saznati koliko je prelijepih i zanimljivih Clovis nalaza neprocjenjive vrijednosti ostalo zauvijek ukopano u autoceste New Mexica. A moralo ih je biti na tisue... sva kako dovoljno da bi se ispunio itav jedan muzej." Unato svim ovim potekoama, arheolozi su tada ipak uspjeli obaviti zadivljujui posao i na tome mjestu otkriti zapanjujue nalaze, tako da je polako poeo jaati pritisak javnosti i zahtjev da se nalazite ouva. To se naroito dogodilo nakon to su na jednome mjestu naili na velik broj jedinstvenih kamenih vraka kopalja iz razdoblja Clovis. No, izvoa je sad uoio jo bolju prigodu za dobar posao, pa je upor no odbijao prodati zemljite i odbacivao sve razumne ponude, drei se svoje - za ono vrijeme astronomske cijene, koju je traio za zemljite. Rjeenje se ipak na kraju pronalo, a do njega je dolo na neobian nain. Naime, ak i nakon prosijavanja ovakvog "graevinskog" ma terijala, u pijesku su jo uvijek zaostajali sitniji komadii kostiju, to ga je inilo neprikladnim za uporabu pri izgradnji autocesta. Prona eni su znatno bolji i jeftiniji izvori graevinskog pijeska, koji je usto bio i bez tih koica oko kojih se posvuda podizala sve vea negodovanja. Kako su mu nove i bolje ponude prestale stizati, nekadanji vlasnik je konano popustio i prodao zemljite dravi New Mexico. Kakve li ironije! Na kraju, nisu "skupljai kostiju" bili ti to su ga uspjeli zau staviti u njegovim namjerama, ve su to uinile same siune kosti, tragovi drevnih vremena. One su odigrale odluujuu ulogu u ou vanju nalazita Blackwater Draw za nadolazea pokoljenja.

TAJANSTVENE KOSTI
Pri kraju obilaska Joanne mi je poela priati o nekim zanimljivim nalazima koje je uvala u svom uredu. Kad je parkirala terensko vozi lo ispred zgrade i kada smo uli, postao sam ve jako nestrpljiv, jedva ekajui da mi pokae sve o emu je govorila. Jer, iz njezine sam prie zakljuio da bi se tu moglo nalaziti i neto, to bi moglo biti poveza no s Dogaajem. Zato je prvo iznijela nekoliko sanduka punih kostiju; na prvi pogled sam mogao zamijetiti jedino veoma neobinu injenicu - da su sve bile izrazite svijetloute boje. Jedna od njih je bila dugaka

natkoljenina bizonska kost, a bio je tu i dio lubanje te dio kraljenice mamuta. Sve su te kosti izgledale kao da ih je netko dobro zapraio nekakvim svijetlim, utim prahom koji je onda toliko snano prionuo uz povrinu da ga vie nije bilo mogue ukloniti. Joanne mi objasni: "Ove su kosti bile izvaene iz pijeska starog, ve isuenog pojilita zajedno sa vrcima Clovis kopalja i oruem koje smo nazvali strugalicom, i zato znamo da im je starost oko 13.000 godina." U poetku nalaznici nisu znali to su to zapravo pronali, a kasnija su im ispitivanja pokazala da je ovaj uti mineral potjecao od jednog oblika radioaktivne rude zvane karnotit, koja je sadravala kalij i uran. Pomislio sam na ono to smo mi dosad pronali u Gaineyu i Mur ray Springsu, a evo ih sada i ovdje - radioaktivni minerali, koji se opet pojavljuju u slojevima iz razdoblja Clovis. Samo, znao sam da je drava New Mexico poznata po nalazitima urana, a budui da su minerali urana topivi u vodi, posve je normalno pronai ih na mjestima kojima protjee voda. Upitah stoga Joanne: "Ima li ovdje u okolini mnogo urana? Ili rudnika urana?" "Nema nikakvih rudnika," - ree mi, "ali postoje velike naslage uzvodno odavde." Naravno, to bi objasnilo radioaktivnost kostiju; no, ako je to bilo tek prirodno obiljeje okoline, taj bi se mineral morao nalaziti i u drugim slojevima, a ne samo u onom iz razdoblja Clovis. Joanne mi je zaas pronala dva izvjea vezana uz radioaktivnost na nalazitu Blackwater Draw. Prvo je 2000. godine potpisala izvjesna Sarah Kruse, a drugi jo 1963. godine James Fitting, znanstvenik koji je dugo prou avao ovo nalazite. Pokae mi jednu od Fittingovih karata: "On je analizirao desetke uzoraka kostiju, izvaenih iznad, ispod i iz razdo blja Clovis. Otkrio je da je u donjim slojevima radioaktivnost bila niska, dok se u razdoblju Clovis poveala." (slika 5.2) Bio sam zapanjen brojkama koje su se nalazile preda mnom: pa u razdoblju Clovis se radioaktivnost poveala za nevjerojatnih 800 puta, da bi onda u sedimentu iznad opet naglo pala na svoje uobiajene vrijednosti. Nije bila ravnomjerno rasporeena po dolini Blackwater Draw i starom rijenom koritu, ali je bila visoko koncentrirana upravo u tom sloju, starom 13.000 godina. A to mi je opet govorilo da u ovom

Blackwater Draw - Radioaktivnost

Otkucaji u svakih 10 minuta

Radioaktivnost-2

Slika 5.2: Radioaktivnost u kostima po dubini. Izvor: Iz Fittingove studije (1963.)

podruju i nije ba bilo uobiajeno pronalaziti radioaktivne minerale, te da se zato na ovomu mjestu doista moralo dogoditi neto posve neobino, primjerice - Dogaaj. Sada sam ve jedva ekao da i sam obavim neka ispitivanja, pa sam pourio u automobil po svoj Geigerov broja. Kad sam namjestio slualice i provjerio kalibriranost mjeraa, podesio sam mu osjetlji vost na HIGH, to jest na najviu, te pribliio detektor prvoj kosti. Igla mjeraa naglo je poskoila na skali, dok je u slualicama poelo glasno otkucavanje. Nisam vjerovao svojim uima - mjera je pokazivao da su ove kosti iznimno radioaktivne! Znatno sam smanjio osjetljivost ureaja i poeo polagano prelaziti mjeraem du cijele kosti. I ovako mi se javljao glasan signal u slualicama, dok se igla ubrzano penjala sve do gotovo 400 otkucaja u minuti. Ispitivanjem ostalih kostiju do bio sam iste rezultate. Joanne mi tada ree: "elite li neke od njih ponijeti sa sobom radi ispitivanja?" Sa zahvalnou sam potvrdio glavom i ona se izgubila u pokrajnjoj sobi. Vrativi se ubrzo sa nekoliko malih plastinih vreica te zubarskom pincetom i drugim sitnim priborom, oprezno je ostrugala male povrine utoga praha s kostiju, usula prah u vreicu i na nju stavila naljepnicu. To je ponovila i s ostalim ukastim kostima, a ja sam zahvalno preuzeo vreice i objasnio joj da u ih dati na ispiti vanje NAA i PGAA, kao to smo to uinili i s uzorcima iz Gaineya i Murray Springsa. Nagaao sam da e nam rezultati sastava pokazati uran, no pitao sam se hoe li analizom biti otkriveni i neki drugi ra-

dioaktivni izotopi. Kada smo poslije primili rezultate ovih ispitiva nja, oni su potvrdili visoke razine urana u tom utom prahu. Sadra vao je gotovo 2.900 estica na milijun, a to je bilo nevjerojatnih 1.600 puta vie od vrijednosti sadranih u normalnom tlu. Taj je prah bio dovoljno bogat uranom da bi se mogao pretvoriti u pravi rudnik za dobivanje urana svjetske klase. Neto je moralo uiniti one kosti ba toliko "vruima".

OPET SE POJAVLJUJE CRNA ROGOINA

Vance Haynes mi je jo u Murray Springsu rekao da je crna rogoina bila takoer pronaena i na nalazitu Blackwater Draw. Joanne mi je to potvrdila i povela me u susjednu zgradu koja je bila sagraena iznad jedne od kljunih iskopina, kako bi je zatitila od loega vreme na, ali i od ljudi loih namjera. Ovdje sam trebao prikupiti uzorke sedimenata za analize NAA i PGAA. im smo uli u zgradu, ugledao sam u tom zatienom nalazitu crnu rogoinu. Htio sam je pogleda ti izbliza: nije bila ba onako izrazito crne boje kao u Murray Sprin gsu, ali je inae na dodir i po svojoj teksturi bila istovjetna, samo to njezin sloj nije bio deblji od desetak centimetara. Povukao sam prstom du spoja izmeu tamnog, mekog sloja rogoine i svjetlijeg sloja Clovis to se nalazio tik ispod nje, znajui da tako dodirujem onaj smrtonosni sloj ispodkojega je dolo do izumira nja. Jer, ispod njega su se pronalazili ostaci mnogih mamuta i ljudi iz razdoblja Clovis, iznad njega - ba niega. "Evo, ovdje se to dogodilo," rekoh Joanni. "Tu se zbio Dogaaj koji je doveo do izumiranja." Bila je to vrlo tanka linija za toliko strane posljedice. Joanne klimne i nastavi u tiini promatrati ovaj neobini sloj. I nju je ve dugo zaokupljalo pitanje o tome to se zapravo prije 13.000 godina dogodilo u dolini Blackwater. Razmiljajui jo uvijek o posljedicama Dogaaja za ljude onoga doba, upitah jo: "Ovo je linija ispod koje ste pronali posljednje doka ze iz razdoblja Clovis. A gdje su se pojavili ostaci sljedee grupe ljudi nakon njih?" Joanne klimne i upre prstom prema rogoini: "Vidite li kako se boja mijenja tik iznad rogoine i prelazi u svjetlosivu? A vidite li i slje deu promjenu boje iznad tog obojenja?"

Klimnuo sam i podigao prst za otprilike dvadesetak centimetara, na mjesto koje mi je opisala. Ona nastavi: "Tu smo pronali prve znakove ivota ljudi koji su ovdje ivjeli nakon razdoblja Clovis. Nali smo i velik broj bizonskih kostiju, kao i Folsomske toke." Kad sam se uspravio, zamijetio sam da je taj dio iskopine bio goto vo zatrpan vrcima kamenih kopalja, orua i kostiju. Ti novi ljudi koji su se pojavili nakon razdoblja Clovis bili su oito, veoma radini. No, to je znailo da je itav meuprostor bio - arheoloki gledano prazan i da nije sadravao ba nikakav dokaz o kasnijem ivotu ljudi u dolini Blackwater Draw, i to tijekom veoma dugog razdoblja. Osam datiranja koja su ovdje izvrili metodom radioaktivnog ugljika, poka zala su da ljudska noga nije stupila u dolinu Blackwater Draw tijekom vie od 1.000 godina. Ovaj podatak me zaprepastio. U ono vrijeme je ta dolina bujala i bila bogata gustom travom i vodom. Sigurno je morala privui ivoti nje, a one opet za sobom ljude, a nije bilo ni jednih, ni drugih ostataka. Pa zar je Dogaaj doista unitio sve ivo u ovom kraju? Nije bilo do statnih dokaza da bi se odgovorilo na ovo pitanje - barem ne jo, premda me ova - kulturoloki gledano - jalova zemlja to sam je os jeao pod prstima uvjeravala da ih ipak ima.

MAGNETIZIRANE ESTICE I KUGLICE

Podsjeajui samoga sebe da moram obaviti jo mnogo toga, poeo sam Geigerovim brojaem ispitivati zid s rogoinom. Kao i kod kosti ju, i kod ovog se pjeanog sloja iz razdoblja Clovis pokazala visoka radioaktivnost, premda znatno manja nego kod kostiju. Nesumnji vo, kosti su privukle i u sebi koncentrirale radioaktivne minerale, ali i ovako je sloj iz razdoblja Clovis bio znatno radio aktivniji od sloja ispod ili iznad njega. Zatim sam magnetom ispitivao podruje sloja Clovis te pjeani sloj ispod njega. I Jeanne je znatieljno iekivala nalaz, pitajui se to e pokazati. Vidjeli smo da su se na rubu magneta nagomilale sitne estice nalik mljevenom papru ili sami - na tisue njih, i svaka ko ih je bilo mnogo vie no to sam ih pronaao u Murray Springsu. To mi je bio dokaz da je ovdanji sloj Clovis odgovarao onom u Arizoni,

ali - kako e proi ispitivanje sloja iznad i ispod njega? Kada sam provjerio i njih, bilo je isto kao i tamo: u oba sloja bilo je znatno manje estica. Nalazi su se oito ponavljali na svim nalazitima iz toga doba. Na kraju sam uzeo uzorke sedimenata za kemijsku analizu, sad ve posve siguran u to da se i ovo nalazite posve podudara s onima u Michiganu i Arizoni. Ipak, kad su nam poslije stigli rezultati analize ovih sedimenata, bilo je i razlika meu njima, posebno u sadraju radioaktivnih elemenata. Osim to su se ovdje potvrdile vrlo visoke razine urana, magnetizirane estice iz razdoblja Clovis sadravale su i gotovo tri puta vie radioaktivnog torija od uobiajene razine. Dosad su sva nalazita bila na mnogo naina slina ostalima, a opet je svako od njih imalo neke svoje specifinosti i zadavalo nam neku novu i neobinu zagonetku, koja bi nas onda nagnala na daljnji rad. Upravo kad bismo pomislili da imamo cjelovit odgovor na neko od pitanja, naa bi se uporita uzdrmala i izbacila nas iz ravnotee.

ZDENAC IZ RAZDOBLJA CLOVIS

im sam pomno spremio prikupljene uzorke, Joanne me odvela do sljedeih vrata i nali smo se u montanoj zgradi koja je natkrivala jedan od razvikanih zdenaca iz razdoblja Clovis. Tu su pronaeni najstariji rukom iskopani zdenci na cijeloj zapadnoj hemisferi. U sreditu ove omanje, ne ba dobro osvijetljene zgrade nisko sputeno ga stropa, ugledao sam praznu jamu iroku otprilike tri etvrt metra i duboku oko 1,80 metra, s tek malo uzdignutim rubom uokolo. Isko pala ju je skupina ljudi iz razdoblja Clovis prije otprilike 13.000 go dina, valjda kako bi doprla do istih podzemnih voda. Vjerojatno je zdenac upravo tako izgledao i u ono doba. Katz je 1997. godine opisao kako je arheolog Earl Green, jedan od onih koji su prvi istraivali Blackwater, pronaao neke od ovih zdena ca. Tim je otkriem 1950.-tih godina dospio na prve stranice svih novina ovoga kraja. Earl je novinarima potanko objasnio kako je jednoga dana do njega dola postarija mjetanka u pratnji grupice djece manjeg uzrasta i rekla mu da bi "svojim unucima eljela pokaza ti zdance." Earl je pretpostavio da ona govori o svijenim, dosad isko panim kljovama mamuta i drugim zakrivljenim kostima velikih ivo tinja, pa joj je objasnio da ovdje nisu pronaeni nikakvi "zdanci", ve

jedino ostaci mamuta i drugih kopnenih ivotinja. No ona je ustraja la na svojim "zdancima" i jo mu rekla da je "bila tu kada su ih iskopa vali". Earl se gotovo posvadio s njom uvjeravajui je da nikakvih zdanaca nema, tako da se ena na kraju srdito okrenula i otila. Tek je poslije shvatio da je posve pogreno shvatio njezin dijalektalni govor i da je ona vjerojatno eljela rei "zdenci", a ne "zdanci". Dok sam stajao pred ovim prastarim "zdancem" i promatrao ga, bio sam pomalo zateen. Pleme koje je ovdje ivjelo imalo je vode u izobilju, a u blizini je tekla i rijeka. emu su se onda uputali u iskopa vanje bunara? Jesu li moda poeli pobolijevati zbog voda zagaenih radioaktivnim esticama i otrovnim algama? I kada su shvatili da su vode otrovane, jesu li ovdje pokuavali doprijeti do istijih izvora? Ako je bilo tako, pokuaj im je bio unaprijed osuen na neuspjeh; jer, svi ti otrovi i radioaktivne estice lako su prodirale i irile se dalje pjeskovitim tlom iz rijeka i jezera te bi ubrzo ionako zagadile i bunare. Oni su znali za vatru pa su vodu mogli moda i prokuhavati; samo, ni to ne bi unitilo ove otrove. I premda nisam nailazio na prave odgovore kojima bih objasnio postojanje ovih zdenaca, sijevnulo mi je da su ih moda iskopali je dnostavno zato da ne bi pili zamuenu vodu iz muljevitih pojilita, gdje su e znala utaiti i itava krda mamuta i bizona, gacajui pritom po vodi. Bez obzira na razlog koji ih je nagnao na iskopavanje ovih zde naca, oni su nam ostali kao dokaz da su ve i tada plemena iz razdo blja Clovis mnogo znala o vanosti istoe vode, poput ljudi naega vremena. Oprezno sam kleknuo uz rub zdenca, pazei da pritom ne uruim nizak zidi podignut oko njega ili ne upadnem u jamu. Kasnije sam se ipak zavukao u nju s Geigerovim brojaem, i uvjerio se da je zemlja u bunaru bila radioaktivna i danas, premda je ta radioaktivnost bila znatno manja nego kod onih ukastih kostiju. No, i ovako mi je bro ja pokazao dosad najveu radioaktivnost izmjerenu na bilo kojem od sedimenata na nalazitu Blackwater. Ba udno, pomislio sam, kako to da su upravo stjenke zdenca bile najvie radioaktivne. Je li to moda bilo zato to su ljudi iz doba Clovis ovamo esto ulijevali i radioaktivnu vodu, dovuenu iz okoline? Ili su se moda jednoga da na radioaktivne estice samo iznenada obruile izravno na njih i nji hov ivotni prostor?

ISKOPAVANJA U ZDENCU
Nakon toga mi je Joanne pomogla uzeti uzorke za analizu elemenata u sedimentima zdenca, oprezno struui po povrini pojedinih sloje va na nekoliko mjesta. Poslije, kada smo dobili ishod analize, iznena dio sam se vidjevi da se u svakih pola kilograma sedimenata nalazilo na stotine siunih magnetiziranih mikrokuglica, i to zajedno s tisu ama magnetiziranih estica nalik mljevenom papru; ove nisu bile onako savreno okrugle poput kuglica, ve grubo okruglastog oblika. Tako neto se obino pronalazi pri udaru meteorita, samo to odnosi meu elementima nisu odgovarali za takav dogaaj. Kemijski sastav sedimenata iz nalazita Blackwater vie je nalikovao rezultatima iz podruja Kanade oko Velikih jezera, ili - udnovato - onima s Mjese ca. A nijedan od tih izvora nije nam se inio ba smislenim, niti smo znali kako bismo ih povezali s ovim esticama pronaenim u New Mexicu, tonije - u tamonjem prastarom zdencu iz Clovis razdoblja. U trenutku kad sam kleknuo uz sam rub zdenca i razmiljao o ovim zbunjujuim podacima, odjednom me preplavio nekakav sablasni osjeaj praznovjerja: pa ja sam upravo kleao usred "otisaka koljena" ljudi iz vremena Clovis, koji su se koristili istim ovim mjestom da bi iz njega izvlaili vodu prije punih 13.000 godina! Odjednom sam osjetio neku neobinu i snanu povezanost s tim davno nestalim lju dima to su ovdje ivjeli u tako tekim okolnostima. No, najudniji me osjeaj obuzeo kada sam spoznao da u svim ostalim slojevima pi jeska, koji su se nalazili iznad ruba ovoga zdenca uz koji sam upravo kleao, nitko nikada nije pronaao nikakav trag njihova postojanja, nikakvo njihovo kameno orue ili oruje... Da sam se upravo nalazio na razini one povrine kojom su kroile njihove noge, na onom posljed njem komadiu zemlje s kojega su tako odjednom netragom nestali. Nije li jednom davno i neka od ena iz razdoblja Clovis kleala ovdje da bi zahvatila vodu, upravo ovako kao i ja, moda ba i onoga davnog dana i u trenutku kada je nastupio Dogaaj? I moda je upravo tog trena podigla pogled, na vrijeme da bi vidjela neumitno pribliava nje pogroma to je nailazio sa sjeveroistoka.

UPLJINE U KAMENU
Zavrio sam obradu zdenca pa sam se sa Joannom vratio u njezin ured, gdje smo zajedniki otkrili jo poneto. Znajui da u uzorcima ima i mikrokuglica, elio sam bolje razgledati neke od tokica i mrlja to sam ih zapazio na kamenu s razine Clovis, ali i Folsom, razine koja je nastupila nakon Dogaaja. Pritom sam koristio svoj mikroskop i ustanovio da neko od kamenja iz doba Clovis prua dokaze o siunim udarima neega to mi je nalikovalo na sada odavno rastaljene, ali nekada svijetle metalne estice, rasprene oko njih, sline onima koje je Bill Topping pronaao u Gaineyu i poslije na mnogim drugim nala zitima sredinjih zapadnih dijelova. No, ovi su mi se kraterii inili znatno pliima od njegovih - kao da je Blackwater Draw bio udaljeniji od mjesta na kojemu se sve dogaalo, ma to to bilo. Za neke mi se kraterie uinilo da imaju oko sebe i malene, uzdignute rubove, upravo kao i veliki krateri, nastali prilikom tipinog udara. Takve sam kraterie pronaao samo u kamenju iz razdoblja Clovis, starom 13.000 godina. Nije ih bilo u kamenju iz razdoblja Folsom, koje se datira kao gotovo tisuu godina mlae od onoga iz doba Clovis.

RUKOM PRELOMLJENA KLJOVA

Poto sam obavio ove provjere na kamenju, Joanne mi prui i poslje dnji neobian predmet iz jednog od svojih udesnih sanduka, i to vrkom okrenutim prema meni. Uinilo mi se da se radi o obinoj omanjoj mamutskoj kljovi, i tek kada sam je okrenuo, vidio sam zbog ega je tako posebna. Dno ove kljove dugake oko 90 centimetara pokazivalo je jasne znakove ljudske ruke - rezove i tragove ureza od neega otrog, i to du itavog baznog opsega (slika 5.3). Pa naravno, pra-Indijanac se ovdje posluio kamenom sjekirom kako bi lake od sjekao kljovu s uginulog mamuta, kao da se radilo o sjeenju grane drveta. Joanne mi objasni da su je pronali na jednom od nekoliko jezer skih podruja, koja su prikrivala naoko bezazlene depove ivog pije ska, to bi se stvorili kada je izvorska voda izbijala na povrinu. No, ta mjesta su zapravo bila smrtonosne zamke; kad bi mamuti naletjeli na njih nita ne slutei, nije im vie bilo spasa - potonuli bi i uguili se. Tako su u njima istraivai naili i na nekoliko kostura mamuta

Slika 5.3: Mamutska kljova s tragovima sjekire sa svih strana. Nakon to je bila dopola zasjeena, osoba ju je prelomila poput grane drveta.

koji su uginuli u stojeem poloaju, sa glavama istegnutim prema gore, to je tipino za rtve utapanja. Na nekima od njih su ostali tragovi koji su pokazivali da su ak bili i djelomino iskoriteni pra-Indijanci su s njihovih gornjih, jo dostupnih dijelova skidali sve to su mogli dohvatiti, ali ne i sa donjih dijelova potonulih u blato i mulj. Upravo u takvom poloaju su otkrili i mladune mamuta, koje je uspravno stajalo usred opasne mlake, a nedostajala mu je jedna kljova. Bila je zasjeena jo dok se grevito nastojalo izvui iz onog ukletog mjesta, pri emu je jedan od njihovih lovaca upotrijebio svoju kamenu sjekiru kako bi se dokopao barem jedne kljove prije no to ivotinja do kraja utone u pijesak; na kraju ju je uurbano prelomio. Poslije su istraivai u blizini pronali i kljovu mladuneta koja je nedostajala, na mjestu gdje se nekada vjerojatno nalazilo vrsto tlo, tik iznad razine vode. Jedan se pra-Indijanac oito udaljio od ostalih suplemenika, zabavljenih daljnjim komadanjem nesretne ivotinje, te svoj plijen iznio na sigurno, na suho i vrsto tlo. No, ovdje se itava ova zamiljena pria pretvarala u pravu zagonet ku. Zbog ega je na kraju tek tako ostavio svoju teko izborenu kljovu? Jer, zasigurno nije lako doao do nje, a slonovaa je i tada bila na cije ni zbog niza koristi koju je nudila. Bilo je to kao da je traga zlata otkrio ilu prepunu grumenia zlata, prikupio ih punu aku i onda ih tek tako ostavio na obali. Djelovalo mi je posve nevjerojatnim da bi jedan pra-Indijanac samo tako ostavio ovu kljovu, osim ako izne-

nada nije dolo do nekih posve izvanrednih okolnosti. Jesu li lovce napali tigrovi ili golemi vukovi, ili je moda na njih navalilo krdo ma muta u nastojanju da obrani ve izranjeno i izgubljeno mladune? Nijedna od ovih predodbi nije mi se inila vjerojatnom, jer bi se ljudi posve sigurno vratili po kljovu, kada bi ova vrsta opasnosti minula. No, postojala je jo jedna mogunost. Nije li se moda upravo u tom trenutku zbio Dogaaj? to ako nakon njega naprosto vie nije ostalo ivih ljudi iz razdoblja CIovis, koji bi doli i pokupili kljovu odloenu na obali? Bilo je to dosta nategnuto, nesigurno uporite. Kad su istraivai otkrili zasjeenu i zatim prelomljenu kljovu, nalazi la se ba na obali, odmah ispod tamnog pokrova od crne rogoine. Prije no to se ova oblikovala, i mamuti i ljudi iz doba CIovis slobodno su se kretali po cijeloj dolini Blackwater Draw. A kada se pojavila crna rogoina, njih vie nije bilo; nestali su. Onaj prapovijesni lovac nije mogao ostaviti svoj plijen mnogo prije trenutka kada ga je rogoi na prekrila na mjestu gdje ga je i odloio. Znai, nije li se Dogaaj zbio upravo u trenutku kada je CIovis lovac stupio na obalu drei u rukama dragocjenu kljovu mladoga mamuta? Vidjevi udovini Dogaaj na sjeveroistonom dijelu neba - je li odbacio kljovu i poeo bjeati, ili je moda pao, tako da se nje gov kostur na istome mjestu tijekom tisua godina pretvorio u prah? Nije bilo naina da to pouzdano utvrdim, premda je ova pria objanja vala injenice tono onako, kako su se mogle rekonstruirati iz svega otkrivenog na nalazitu Blackwater Draw. Odbacivanje ovoga vrijed nog trofeja vjerojatno je bilo i posljednje to je taj CIovis lovac uinio, prije no to je u treptaju oka nestao zajedno sa milijunima mamuta i tisuama ostalih pra-Indijanaca. Nakon tog trenutka i Dogaaja, dolina Blackwater Draw ostala je prazna i pusta tijekom sljedeih 1.000 godina prije no to su se u njoj opet pojavili ljudi. U vrijeme kada su ovu dolinu otkrili ljudi iz razdo blja Folsom, stanovnika iz doba CIovis ve odavno nije bilo; nestali su, a zajedno s njima je nestao i njihov nain ivota.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Kosti naene na nalazitu Blackwater pokazuju snanu radio aktivnost, i to jedino oko vremena u kojemu se zbio Dogaaj. ini se da nakon Dogaaja na nalazitu Blackwater vie nije bilo ljudi tijekom sljedeih tisuu godina. I sediment iz doba Clovis ima i na ovom nalazitu visoku razinu radioaktivnosti. Kao i na drugim nalazitima, i na nalazitu Blackwater se tajanstvena crna rogoina nalazila prevuena izravno preko kostiju iz umrle megafaune. Kao i u Murray Springsu, neki dokazi ukazuju na to da je i crna rogoina na nalazitu Blackwater jednom sadravala otrovne tvari. Magnetizirane estice s nalazita Blackwater kemijski su nalik onima u Gaineyu, udaljenom 2.400 km. Kao i drugdje, magnetizirane mikrokuglice s nalazita Blackwater imale su svoj otar vrhunac upravo u sedimentima iz razdoblja Clovis. Kamen iz doba Clovis pronaen na nalazitu Blackwater po kazuje upljikavost nalik onoj s Clovis nalazita na Srednjem Zapadu Lovac iz doba Clovis naglo je napustio kljovu koju je zasjekao i potom slomio prije 13.000 godina.

6. P O G L A V L J E

IZ EHOSLOVAKE DO RAZDOBLJA CLOVIS

SVITANJE NA JEZERU BUCK LAKE
Istraujui jo jedno nalazite iz doba Clovis u Kanadi, krenuo sam autoputom iz Calgarya na sjever, prema Edmontonu, Alberta, i dospio do gradia to se smjestio iznad jezera Buck Lake. Provjerivi ima li mjesta u hotelu na jezeru, nazvao sam Antona i Mariju Chobot, brani par podrijetlom iz ehoslovake. Oni su na svom imanju otkrili pra staro nalazite iz razdoblja Clovis, u blizini kue na jezeru, i Anton je pristao da se sastanemo uz jezero kako bi mi pokazao to su pronali. Ustao sam jo prije izlaska sunca; smrzavao sam se dok sam u unaj mljenom "Pontiacu" ekao da se Anton pojavi pred hotelom, premda je grijanje bilo ukljueno, hladnou sam osjeao u svakoj koici, no zaboravio sam je zurei u ljepotu jezera to je oduzimala dah. Buck Lake je uzano, ali vrlo dugako jezero, a toga je jutra bilo posve mirno i glatko, poput stakla. Tek je malo jato pataka svojim plivanjem uokolo remetilo savrenstvo njegove povrine. Neto nie se nalazila gomila granja koju je neki marljivi dabar tamo navukao nastojei izgraditi branu, dok se uokolo sve zelenjelo od gustih nizova golemih borova. U tom je trenutku stigao Anton i izaao iz svoje "Toyote SUV". Ozbiljan ovjek srednje visine, meni ve na prvi pogled prepoznatljiv kao pridolica iz Staroga svijeta, iz ehoslovake. vrsto mi je stegnuo ruku pri rukovanju, poelio mi dobrodolicu na vrlo dobrom engle skom jeziku i pokazao kaiprstom na suprotnu stranu jezera, u smje ru svoje kue, kamo smo odmah potom i krenuli.

BRVNARA UZ JEZERO
Kada smo prispjeli do njegove brvnare iznenaujue visokih stropo va, Anton me upoznao sa svojom suprugom Marijom. Iz oboje je jednostavno zraila dobro poznata gostoljubivost Staroga svijeta, dok

su me nudili ajem i svjeim domaim kolaima. I dok su mi pripo vijedali svoju priu, kroz otvorena vrata sam mogao vidjeti, gostinjsku spavau sobu, to su je pretvorili u svoj mali muzej: po zidovima su se nalazile ploe na kojima su bili uvreni deseci vraka kopalja, kamenih sjekira i vraka strelica. Bio sam zapanjen njihovom kolii nom i jedva sam ekao trenutak kada u ih moi razgledati izbliza; ipak, nekako sam u sebi uspio prikupiti malo strpljivosti, kojom se opet odlikujemo mi, ljudi Novoga svijeta. Uz pijuckanje aja Anton mi je iznio njihovu ne ba svakodnevnu priu: "Znate, Marija i ja smo ivjeli u ehoslovakoj, gdje sam i zavr io studij elektrotehnike. Sovjeti su se tada jako zanimali za Bliski istok, tako da sam esto putovao u te krajeve, a naroito u Siriju. Upravo dok sam tamo radio, u meni se probudilo zanimanje za arheologiju, tako da sam izmeu ostaloga savladao i osnovna pravila iskopavanja i obrade arheolokih nalazita. Tamo sam se ak pridruio i skupini istraivaa koji su vrili iskopavanja na drevnom nalazitu Ugarit, na podruju sjeverno od Beiruta. Bilo mi je to sjajno iskustvo za ono to me poslije oekivalo u ivotu, kada smo posve neoekivano dospjeli ovamo, u Kanadu," nasmije se on. "elite li moda jo komad kolaa?" - upita me Marija. Uljudno sam joj zahvalio i odbio, kad ona doda: "Bila su ono teka vremena za ehoslovaku kada smo se 1962. godine vratili iz Sirije. Posvuda su se mogli vidjeti tenkovi." Anton je dopuni: "Ustanak u Maarskoj je doveo do ruske reakcije i na ulicama je postalo opasno, a ivot je postao znatno tei." Marija potvrdno klimne glavom, dok je njegov glas postao nekako tii, i tuniji; sigurno ih nisu preplavile ugodne uspomene. "Jednoga dana smo krenuli na godinji odmor u Jugoslaviju i vie se nikada nismo vratili kui. Pobjegli smo i doli ovamo, u Edmonton." Opet je govorio uobiajenim glasom, smirio se, a ja sam pomislio na sve one prijatelje, rodbinu i uspomene koje su tada morali ostaviti za sobom. Iznenada, on promijeni temu. "ekajte - pokazat u Vam neto." Mislei da e me sad odvesti u sobu s predmetima koji su me dozivali, naglo sam ustao od stola, ali on me odvede do golemog prozora brvna re, s kojega je pucao prekrasan pogled na jezero i pokae mi rukom

prema jezeru. "Eto, naa se brvnara nalazi na povienom dijelu gor nje terase; ali, vidite li tamo donji dio, odmah uz jezero?" Klimnuh, jer se razlika u visini izmeu spomenutih dviju razina od gotovo 1,5 metar mogla lako zapaziti i odavde. "Tamo smo pronali prve kamene oblutke, jer je jezero nekada, prije 13.000 godina, dopiralo do tamo. Kao i danas, i nekada su ih valovi donosili na obalu, posebno nakon kakve snanije oluje, a ljudi iz doba Clovis skupljali su ih du itave obale." Njegov glas kao da je postao meki to je due govorio: "A zatim bi ih s obale donosili ovamo gore, gdje im se nalazila radionica za izradu raznog orua i oruja." Nakon kratke stanke on nastavi: "Bila je to prava tvornica za obradu kamena. Prestao sam brojiti kada smo stigli negdje oko brojke od se damnaest tisua vraka kopalja i strelica, sjekira, noeva i krhotina." Zaustavio se, vjerojatno zbog zaprepatenja koje je morao zamijetiti na mom licu. "elite li vidjeti poneto od svega toga?" elim li?! Vie od svega!

"MUZEJ" CHOBOTOVIH
Sljedea dva sata proveo sam u obilasku najrazliitijih predmeta od kamena starog 13.000 godina iz vrhunske zbirke Chobotovih, koje su izloili u svim spavaim sobama brvnare - po zidnim stijenama, po stolovima, posvuda. Bilo je tu izdaleka prepoznatljivih vraka kopa lja doba Clovis, pa ak i onih za koja je Anton vjerovao da su i stariji od njih, no strunjaci za povijest pra-Indijanaca nisu ih priznavali kao takve. Oni, naime, i dalje ustraju na tome da su ljudi iz razdoblja Clovis bili prvi ljudi koji su se uope pojavili u Novome svijetu, i da prije njih ovdje nije ivio nikakav drugi narod. Meutim, sve vie se gomilaju arheoloki dokazi o tome kako je na ovim prostorima bilo ljudi i prije razdoblja Clovis, premda ih vje rojatno nije bilo jako mnogo. Sve vie se ini da ljudi iz doba Clovis ovdje ipak nisu bili prvi ljudi, ve mnogo vjerojatnije prvi veliki val ljudi koji je stigao ovamo. Anton je u jednoj od soba izloio dojmljiv niz kamenih sjekira, iz raenih vrlo grubom i jednostavnom obradom, no bilo je tu i noeva kao i drugog orua, koje se takoer povezivao s prethodnicima ljudi iz razdoblja Clovis. Sve je to bilo pronaeno na razinama dubokim

gotovo metar ispod najstarije Clovis razine i nije nimalo nalikovalo finoj izradi kojom se odlikovalo razdoblje Clovis, niti je posjedovalo njezinu ljepotu, sad ve prepoznatljivu diljem svijeta. Kada sam za vrio s razgledavanjem nevjerojatne i dojmljive izlobe branoga para Chobot, zakljuio sam da su ova orua i oruja zbog svoje grube i primitivne izrade jednostavno neusporediva s glatkoom i finoom izrade istih predmeta iz razdoblja Clovis. Glavom mi ipak sijevnu lagana sumnja: ovi vrci kopalja s jezera Buck Lake jesu izgledali kao nalazi iz doba Clovis, posebno u uspored bi s ovim drugim nizom izdvojenih, primitivnijih izloaka, ali opet - ni oni nisu posjedovali onu finou u izradi prepoznatljivih Clovis utora i ureza, kakvu sam dosad viao. Zato upitah Antona je li mu ne tko dosad ve potvrdio vjerodostojnost nalaza. "Pa naravno," ree mi. "Dr. Bruce Ball, profesor sa sveuilita Ed monton doao je ovamo meu prvima. Potvrdio je da su ovi vrci s urezima iz razdoblja Clovis i pomogao nam katalogizirati ih. I sam je ovdje zajedno sa svojim suradnicima vrio neka iskapanja te utvrdio tonu razinu staroga tla po kojemu su hodali ljudi iz doba Clovis. Jed na od njegovih iskopina otvorena je jo uvijek i poslije u Vas odvesti do nje. Zatim, tu je bio i dr. Alan Bryan sa sveuilita Alberta. I on je potvrdio da se radi o kopljima iz doba Clovis. Tako sam i slubeno registrirao nalazite u Dravnom uredu 1981. godine, gdje su ga odmah priznali kao glavno nalazite cijele ove pokrajine. Nazvali su ga "nala zitem Chobotovih FfPq-3" i dali mi ak i certifikat, koji smo objesili o zid u podrumu. Pokazat u Vam ga kada siemo." Nakratko se zau stavi da bi uzeo daha. "Iza toga sam se javio Pokrajinskom muzeju u Edmontonu i obavi jestio ih o nalazitu. eljeli su i sami obaviti neka iskapanja, ali su imali problema s budetom, tako da na kraju od svega toga nije bilo nita. Drugi muzej kojemu sam se obratio, oprostite, ali - namjerno Vam neu rei njegovo ime - silno je elio organizirati izlobu svih ovih predmeta u svom prostoru. Pristao sam, ali uz uvjet da na njoj ta koer izloe i predmete iz ranijeg razdoblja... a to su odbili. Jednostav no, za njih su ti predmeti bili previe kontroverzni." Opet stanka, udah i - pitanje: "Hoete li pogledati gomilu tih pre dmeta koje su odbili izloiti?"

MAGNETIZIRANI JELENJI PAROCI

U podrumu Chobotovih bilo je mnotvo sanduka, vjerojatno i vie od stotinu, i svi su bili do vrha ispunjeni kamenim oruem i orujem. U jednome od njih pronaao sam dvadesetak kostiju i paroaka raznih vrsta ivotinja. Neki su bili iz razdoblja Clovis, a neki iz doba nakon njega. Prisjetivi se magnetiziranih kostiju iz Murray Springsa, poeo sam ih ispitivati magnetom, ali nisam pronaao nita. Nijedna od kostiju nije bila magnetizirana. No, kad sam onako razoaran poeo tek povrno magnetom prelaziti preko sadraja tog sanduka, jedan od paroaka jelena iz doba Clovis lagano se pomaknuo i im sam mu pribliio magnet, pokrenuo se uvis i vrsto priljubio za njegovo dno. Drei tako magnet s parokom zalijepljenim uz njega, zamolio sam Mariju da mi sve zajedno pridri, kako bih to snimio. Kao pod logu smo koristili bijelu stjenku hladionika, no - prisjeajui se prie sa metalnim ormariem iz moje garae, prije toga sam je upozorio na magnet i njegovu snagu. Morala ga je drati stvarno vrsto, jer se nalazio u blizini hladionika. Samo, im je pribliila magnet paroku poloenom na odabranu podlogu, on joj se doslovce istrgnuo iz ruke i uz glasni tresak prilijepio za hladionik. Ostala je zaprepatena i otvorenih je usta zurila u njega kao u kakvo udo. Ispriao sam joj se i pokazao joj kako ga treba uhva titi jo vre, drei ga dalje od hladionika. Upozorio sam je i na to da pripazi na prste, jer je magnet dovoljno snaan da bi joj mogao priklijetiti kou. Pokuala je ponovo, ali - tras! - dogodilo se opet. Ma gnet je bio toliko snaan da bi joj svaki put izletio iz ruke i tresnuo o

Slika 6.1: Magnetizirani paroak

hladionik. Na kraju smo ipak pronali sigurnu udaljenost kako bismo snimili nekoliko fotografija magneta s parokom priljubljenim uz nje govo dno, od kojih se jedna moe i vidjeti na slici 6.1. Pitao sam se jesu li se i u taj paroak, kao kod kljova, usjekle ma gnetizirane estice goleme brzine i magnetizirale ga. Jer, nisam mogao zamijetiti estice ni prouavajui ga izbliza. Moda je vjerojatnije da se u njega uvuklo eljezo iz sedimenata, sa svojim magnetskim svoj stvima. Koji god to izvor estica bio, znao sam da je ovdje u sloju Clovis moralo biti mnogo magnetiziranih estica, i bio sam spreman baciti se u potragu za njima.

DO UIJU U BLATU
Kada smo okonali obilazak predmeta i izloaka u kui, Anton i Ma rija su me odveli do nekoliko dosta plitkih iskopina na uzbrdici u blizini kue, prekrivenih komadima perploe. Unato tome, neke od njih su bile preplavljene vodom nakon nekoliko dugotrajnih kia. Ipak, pronali smo jednu, veliine moda oko 1,20 m i dubine od ez desetak centimetara, koja je bila gotovo prazna i na jednoj strani, otprilike na pola puta u dubinu imala neto poput oslonca, ili loe oblikovane stube. Anton se uspinjao ispred mene, natovaren pijuci ma, lopatama i koarama; provjerio je stanje u njoj i rekao mi: "Ovo je jedna od iskopina sa slojem Clovis. I momci sa sveuilita su kopa li ovdje kada su nas zadnji put posjetili." Tada nam se pridruila i Marija, donosei pregrt omanjih vreica za odlaganje uzoraka. Nadajui se da u dolje, u jami, bolje vidjeti ono to me zanimalo, navukao sam visoke gumene izme i spustio se, samo da bih se za tren oka naao u blatu to je sezalo gotovo do vrha izama. Nastojei nekako izvui noge iz toga blata i pronai kakav vri oslonac, za hvalio sam Antonu to mi je dodao omanji komad perploe koji mi je znatno pomogao. Mogao sam ak i kleknuti na njega da bih bolje vidio stijenu iskopine, dobro skrivenu pod korijenjem i blatom. Tek kada sam poupao to korijenje i poeo oprezno strugati po zidu, mo gao sam po prvi put dobro vidjeti ovdanji sloj iz razdoblja Clovis. A ono to sam ugledao ubrzalo mi je otkucaje srca. Crna rogoina! Bila je i ovdje! Dosta tanak crni sloj prolazio je kroz stjenke jame, tik iznad razine sloja Clovis. Nisam mogao vjerovati oima. Pa ovo je

mjesto udaljeno vie no 2.400 kilometara od Murray Springsa, a rogoina je ipak izgledala istovjetna tamonjoj. Je li mogue da se ovdje radi o istom sastavu kao i u Arizoni?! To neu saznati dok ne obavimo potrebne analize. Oprezno sam iskopavao vlani, blatni sediment i skupljao uzorke u vreice sloj po sloj, redom, od povrine pa dolje do sloja Clovis. A kada sam zatim oprezno lopatom pokuao zahvatiti zid na dnu crne rogoine, zauo se potmuli zvuk. Odmah sam znao o emu se radi - bio je to zvuk udarca metala o kamen. Paljivo sam izvukao blat njavi primjerak i pokuao ga nekako oistiti da bih vidio to sam pro naao. Kada je zubato podnevno sunce obasjalo taj kamen po prvi put nakon 13.000 godina, pred sobom sam ugledao trokutasto kame no orue, vjerojatno neku vrstu strugala ili moda otrice noa. Meni je izgledao kao predmet iz sloja Clovis, no odmah sam ga dodao An tonu kako bih uo i njegovo miljenje. Dobro ga je razgledao sa svih strana prije no to mi je odgovorio. "To je Clovis," ree bez imalo razmiljanja. "Imam ve barem pet naestak jako slinih, izvaenih s iste razine." Uutio je, napregnuto i dalje prouavajui nalaz sa sjajem u oima; bilo je oito da iskreno voli ovaj posao. A tada isprui ruku i vrati mi ga. "Ovo je Vae, Vi ste ga pronali." Zahvalio sam mu i sam se zagledao u blago koje sam drao u ruka ma; prouavao sam nain na koji je bilo obraeno i razmiljao o ovje ku iz doba Clovis, koji ga je nekada davno - poput mene sada - pro uavao uz ovo jezero nakon obrade, provjeravajui je li obavio posao kako treba. Kako ga je koristio? Koliko dugo je ono bilo u njegovu posjedu? Je li ga moda izgubio na ovome mjestu? Toliko sitnih pitanja na koja nikada neu imati odgovore. Skupio sam svoj pribor i okrenuo se kako bih uzeo i posljednje uz orke sedimenata. U blizini sloja Clovis i mjesta gdje sam pronaao i svoj neoekivani poklon iz doba Clovis, zamijetio sam kako iz stjen ke jame viri nekoliko manjih komada drvenog ugljena. Oprezno sam iskopao i njih te ih odloio u zasebne vreice, a potom sam dovrio posao na sedimentima i iskobeljao se iz blata. Pokuao sam ga nekako ukloniti s izama, no na kraju sam morao odustati. To se naprosto i nilo nemoguim.

Pokazao sam Antonu i Mariji komade drvenog ugljena i objasnio im kako sam sline otkrio u Murray Springsu. Spomenuo sam i kako pretpostavljamo da je u ono doba, prije 13.000 godina, dolo do stra hovitih umskih poara. Rekao sam im i da zasad ne znamo to ih je izazvalo, te da smo uvjereni kako je u doba Clovis ljudi dolo do neke vrste sveope katastrofe. Anton mi odgovori: "Da, ovo bi moglo biti od umskih poara. Ali, mogao bi to biti i ostatak njihove logorske vatre. Ovdje smo otkrili tri Clovis taborita, na kojima je bilo mnogo ovakvih komada drvenog ugljena; pokazat u Vam jedno od njih, a i u zamrzivau drimo vre u punu ovakvih primjeraka." Vrea puna drvenog ugljena - u zamrzi vau?! No, pomisao na zamrziva podsjetila me na hranu, pa smo pre kinuli s poslom radi ruka.

TABORITA IZ RAZDOBLJA CLOVIS

Marija je za ruak pripremila sjajna eka jela, a im smo zavrili s objedom Anton mi je poeo priati o neobinim taboritima koja je otkrio - u svom dvoritu. Ustali smo od stola i on mi kroz panoramski prozor pokae oblinji javorov umarak, to se razrastao u smjeru jezera. "Jedno od taborita nalazilo se upravo kod onog umarka. Jedne je veeri bilo strano nevrijeme i vjetar je toliko ibao na sve strane, da je itava ova brvnara podrhtavala pod tim udarima. Slje deeg smo jutra otkrili da je nevrijeme bilo toliko jako, da je tamo jednostavno iupalo i polomilo nekoliko stabala. Sva srea da sve to nije pogodilo kuu, ve odletjelo u suprotnom smjeru. Krenuo sam posjei i usitniti polomljene ostatke, no tada sam zamijetio nekakav posve crni sloj zemlje u rupi koju je za sobom ostavilo jedno drvo, iupano zajedno s korijenom. On je pod prstima djelovao poput drvenog ugljena, a na samom dnu ga je bilo mnogo, veoma mnogo. Odmah sam shvatio da bi to morali biti ostaci vatre, jer je to pocrnjelo ognjite bilo okruglog oblika, promjera od moda jednoga metra i uokolo okrueno prstenom izgraenim od oveeg kamenja. Sve savr eno ouvano. Osim toga, zahvaljujui dotad ve obavljenim iskapa njima, znao sam ve po dubini jame da se radi upravo o sloju iz razdo blja Clovis. Zato sam siguran da se radi o mjestu gdje su nekada palili vatru."

im je raspremila stol, Marija se vratila u blagovaonicu nosei prijenosni plastini zamrziva, prekriven tankim slojem inja, i prui la mi ga: "Izvolite, ovo je samo mali dio drvenog ugljena koji smo pronali u rupi iupanog drveta. Ionako sve to ve predugo uvamo u hladioniku. Ovo je Vae." Zapanjen, pogledah Antona da bih provjerio slae li se i on sa no vim rastankom od jo jednog svog nalaza, ali on mi se ve smijeio: "Samo Vi to provjerite, i istraite, i uinite s time to god moete. Mo lim Vas, samo uzmite." Naravno da sam to i uinio, drei taj putni zamrziva tako vrsto kao da se u njemu nalaze crni dijamanti. Ni sam ne znam koliko sam im puta iskreno zahvalio, jer sam u sebi ve obavljao ispitivanja koja su bila preda mnom. Anton nastavi: "Tek dosta kasnije pronali smo jo dva takva og njita, i to jo blie kui. Oba su se nalazila u Clovis sloju. Jedno od njih nas je doista iznenadilo, jer smo uz onaj kameni prsten pronali i nekoliko manjih gomila kamenih strugotina. A u jednoj od njih i dio otiska ljudske noge, valjda ovjeka koji je sjedio uz vatru dok je iz raivao svoje novo koplje. Strugotine su padale uokolo i izmeu njego vih nogu, jer je sjedio prekriivi ih. Kad smo doli do njega, to je ognjite izgledalo kao da je upravo ustao i nakratko se udaljio." Najeio sam se sluajui Antonovu priu. Drei uza se putni hla dionik sa zamrznutim drvenim ugljenom, osjetio sam se bliim lju dima iz doba Clovis no ikada prije. Okupljeni onako oko svoje male logorske vatre da bi se bolje ugrijali, nisu mogli ni sanjati da e tisua ma godina nakon njih neki ovjek iz daleke budunosti drati u ruci ostatke njihova logorita, zavirivati u njihovo vrijeme i nastojati shva titi barem djeli onoga, to je sainjavalo njihov svijet. Ubrzo je i danje svjetlo poelo blijedjeti. Opratajui se od svojih domaina osjetio sam nekakvu udnu povezanost s ovim sjajnim bra nim parom. Godinama su ovdje, na ovom arheoloki tako vanom nalazitu obavljali svoja amaterska istraivanja bez ikakve strune ili financijske pomoi izvana, is ljubavlju uvali predmete to su pripada li prapovijesti tog podruja. I dok im je taj vanjski svijet poklanjao toliko malo pozornosti, oni su sami uspjeli prikupiti toliko mnotvo najrazliitijih predmeta, da se od njih mogla pripremiti vrhunska mu zejska izloba. A na isti takav nain rade - i danas.

ANALIZA UZORAKA
im sam se ponovo naao kod kue, obavio sam ona jednostavnija ispitivanja sedimenata sa jezera Buck Lake. Kao i na drugim nalaziti ma iz doba Clovis, i ovi su bili prepuni magnetiziranih estica; bilo ih je na tisue, i naravno, bilo ih je znatno vie u sloju Clovis negoli u slojevima ispod ili iznad njega. To se ponovilo i pri ispitivanju radio aktivnosti ovih uzoraka. Ponavljalo se uvijek isto, i to na svim Clovis nalazitima, samo to je sada ve prostorno postajalo i mnogo ire. Murray Springs u Arizoni udaljen je oko 2.400 km od Gaineya u Michiganu, a taj je opet isto to liko udaljen od jezera Buck Lake. Tako smo dobili prostor trokutastog oblika sa stranicama dugakim po 2.400 km, to je pokrivalo nevjero jatnu povrinu Sjeverne Amerike, od Velikih jezera do amerikog jugo zapada i onda sve do kanadske prerije. Na svakom od nalazita unutar toga divovskog trokuta u sloju Clovis, bila je pronaena mnogo vea koliina magnetiziranih estica nego u slojevima ispod ili iznad njega. Iz svega se moglo zakljuiti samo jedno: Dogaaj je bio divovskih razmjera; bila je to strahovita katastrofa to je najvjerojatnije pogodi la cijelu Sjevernu Ameriku, od obala Atlantika do Pacifika, a moda se proirio i od Arktikog oceana preko Kariba sve do June Amerike. Bili smo zaprepateni nezamislivom snagom koja jebila u stanju raspr iti siune magnetizirane estice diljem itavog kontinenta. Nakon ispitivanja estica bacio sam se na ispitivanje drvenog ug ljena. Uzorci sedimenata iskopani na jezeru Buck Lake ve su se napo la osuili i pretvorili u tvrde, jo vlane grude, zbog ega sam ih uronio u vodu da bi omekali. Na povrinu su isplivali komadii drvenog ugljena, sjemenje, granice i drugo smee, to sam uklonio malim sitom. A kad su se ovi ostaci osuili, odloio sam ih na ravnu laborato rijsku pliticu da bih iz nje uzimao dio po dio koji sam elio pregledati. I tada me doekalo veliko iznenaenje. Kada sam taj otpad iz sita izbacio na pliticu, odjednom su se po njoj na moje zaprepatenje zakotrljale - kuglice. Petnaestak siunih ku glica odjednom se zakotrljalo po ravnoj povrini, dok je u meni odzva njala samo jedna misao: pa one su plutale na povrini vode... a to je jednostavno nemogue! Takve kuglice ne plutaju! Da bih provjerio sa-

moga sebe, dohvatio sam ih nekoliko laboratorijskim klijetama i opet ubacio u istu vodu. U nevjerici sam gledao kako doista plutaju, poput kakvih siunih ribikih plovaka! Pod mikroskopom su izgledate gotovo posve okrugle, premda im je povrina bila neto grublja nego kod onih magnetiziranih kuglica iz Murray Springsa i Gaineya (slika 6.2). Bile su im sline, osim po upljikavosti i po veliini: najvee meu njima bile su veliine maloga slo va o, ali je veina imala veliinu toke koju ete vidjeti sada, na kraju ove reenice. Krenuo sam na metodiko provjeravanje svih ostalih slojeva iskopanih na jezeru Buck Lake i, kako sam i oekivao, razina koliine kuglica bila je najvia upravo u sloju iz doba Clovis, dok ih je u sloju ispod i iznad bilo tek nekoliko (slika 6.3). Oito je mnotvo kuglica sa jezera Buck Lake bio fenomen jedino razdoblja Clovis, no ja sam se poeo pitati nije li slinih upljikavih kuglica bilo i meu uzorcima iz drugih nalazita, koje smo dosad ve ispitali.

PONAVLJA SE PROVJERA OSTALIH NALAZITA

Opet smo se pozabavili naim sedimentima, prikupljenim po osta lim nalazitima. Najvie kuglica sam pronaao u Gaineyu, gdje ih je bilo vie od 1.000 po kilogramu sedimenta. To nam je nekako promaknulo. A nakon toga, kao to ete vidjeti i sami, pronali smo ove plutajue kuglice na gotovo svim nalazitima, od Kanade do Atlant skog oceana i do Velikih jezera, to je zapravo obuhvaalo - itav kontinent.

Slika 6.2: Okrugla ste kuglice male teine. Neke su uplje, a neke nisu, no sve su plutale na vodi.

CHOBOT (KANADA) - uplje kuglice

Kuglice: Koliina / kg

uplje kuglice

Slika 6.3: Vrak koliine upljih kuglica na razini iz razdoblja Clovis.

Uvjerivi se tako da ih ima posvuda, poeo sam se baviti njihovim podrijetlom. Medu onima sa jezera Buck Lake pronaao sam i nekoli ko slomljenih kuglica, tako da sam mogao zaviriti u njihovu unutra njost. Jedna od njih je imala debele stjenke i bila prazna poput napola izdubljene dinje (slika 6.4), dok je druga bila posve uplja i imala vrlo tanke vanjske stjenke te vrlo glatku unutarnju povrinu. Pomalo je nalikovala praznoj ljusci od jajeta pa sam se upitao ne bi li to mogla biti i jajaca insekta neke nama neznane vrste. Tragao sam za slomljenim kuglicama i pritom pronaao i neke po sve prazne, ali s vrlo debelim stjenkama. Izvana su nalikovale onim upljima, no iznutra su debeli rubni dijelovi bili izraeni od nekog materijala sa tisuama siunih otvora. To zasigurno nisu mogla biti nikakva jajaca. Slomio sam jednu od njih i otkrio da se slama poput kakve meke stijene, to me podsjetilo na meteorite, a ovo je svakako i izgledalo kao da je stiglo s nekog drugog planeta. Tragao sam i kopao po knjiga ma, i premda znanstvenici ponegdje i spominju uplje svemirske ku glice, one nisu bile nimalo nalik ovima preda mnom, dok su, s druge strane, sve kuglice podrijetlom od meteorita bile metalne, za razliku od ovih. Naa kemijska analiza je pokazala da su se sastojale od mjeavine gotovo istog, elementarnog ugljika i veoma malo stijena, posve neuobiajene mjeavine. Otkud taj ugljik? Od nekog nepoznatog tipa organizama? Vatrene oluje? Nismo znali. Raspolagali smo s nekoliko

Slika 6.4: Slomljena kugli ca debelih stjenka nalik dinji ujedno je i jedna od najveih. Rub, sastavljen od ugljika, sadri siune mjehurie zbog kojih je dovoljno lagana da pluta na vodi.

injenica: kao prvo, ove plutajue kuglice nali smo na gotovo svim na lazitima koja smo dosad ispitali; drugo, nalazile su se samo u sloju Clovis; i tree, sastojale su se gotovo jedino od ugljika. Te su nam inje nice govorile da su sigurno bile u nekoj vezi s Dogaajem, ali sada nismo mogli prodrijeti u njihovu tajnu pa smo ih jednostavno - odgurnuli u stranu. Poslije e nam analiza elektronskim mikroskopom pruiti kljune podatke za razumijevanje ovih kuglica i otkriti stvarnu, razornu snagu Dogaaja. No, o tome poslije.

METALNE PLAVE KUGLICE

Sada je dolo na red ispitivanje drvenog ugljena, pronaenog na pra povijesnom taboritu Clovis ljudi. Prvo sam krenuo u njegovu obra du magnetom, kako bih iz njega izvukao magnetizirane estice. Pro naao sam ih na tisue, a dok sam ih pregledavao pod mikroskopom, opet sam naiao i na mnotvo kuglica. Bilo ih je oko 300 u uzorku sedimenta tekom pola kilograma. Ove su se metalne kuglice znatno razlikovale od onih upljih ve i po tome to ih je privlaio magnet, a osim toga - nisu mogle plutati. Usto sam zamijetio da su neke od njih bile tamnoplave boje, i da se na pojedinima mogla vidjeti nekak va udna kora, ali crne boje. im sam bolje podesio mikroskop, shva tio sam da je ta "kora" zapravo bila drveni ugljen, samo to nije bio slobodan, ve se gotovo stopio s povrinom ovih kuglica. Pitao sam se nije li se ova obloga od drvenog ugljena nala na njima zato jer su se kuglice pomijeale s ugljikom, pa se zato i stopila s njim.

Onakva plavkasta boja se esto pojavljuje kao obiljeje mjesta na koje mu je vatra zagrijavala neki metal. A tada mi je sinuo pravi odgovor. Pa logorska vatra je doista isprila te kuglice! One su se moda ve nalazile na tlu prije no to su upalili vatru ili su pale na ognjite prije no to se eravica u njemu uspjela ohladiti. Jesam li ja to moda gledao u kuglice i drveni ugljen koji su zabilje ili ba sam trenutak Dogaaja?! Nastojao sam u sebi smireno pono viti sve to sam dosad saznao. Kuglice, magnetizirane estice i crna rogoina pronaeni su po svim nalazitima iz istog vremenskog razdo blja, a i pojavili su se na njima u istom trenutku. im se sve to poja vilo, sva postojea megafauna i ljudi iz razdoblja Clovis su naprosto nestali. Ako je ivahno plamsanje pradavne vatre na ognjitu iz doba Clovis doista sprilo ove kuglice preda mnom, onda se to moglo do goditi i u trenutku dok je pleme Clovis sjedilo uokolo, ne slutei nika kvo zlo. U trenutku, kada su ih iznenada i sa svih strana zasule tisue uarenih eljeznih estica... brzinom od 5.600 kilometara na sat.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Paroak jelena iz razdoblja Clovis pokazao se magnetizira nim, ba kao i mamutska kljova iz Murray Springsa. Crna rogoina iz razdoblja Clovis pronaena je i u Kanadi, na 2.400 km udaljenosti od Arizone, Po prvi put otkrivene uplje kuglice. Mogle bi biti svemirskog podrijetla ini se da su mnoge magnetizirane mikrokuglice pale izravno u plamteu vatru na ognjite ljudi iz razdoblja Clovis.

7. P O G L A V L J E

KONJ I KOPLJE IZ RAZDOBLJA CLOVIS

NA PUTU ZA CALGARY
Nakon opisanog posjeta jezeru Buck Lake, krenuo sam prema jugu da bih se susreo sa dr. Brianom Kooymanom s Katedre za arheologi ju sveuilita Calgary u kanadskoj dravi Alberti (slika 7.1). Nije bio siguran hoe li nai vremena za mene, pa je kod tajnice Katedre osta vio omanju vreicu sa sedimentom. Samo, to nije bio nimalo svako dnevni sediment. Potjecao je iz upljine lubanje davno izumrle vrste konja, a ja sam silno elio vidjeti njegovo otkrie. Bio sam siguran da se radi o jednom od najneuobiajenijih sedimenata, koji su trenutno postojali na itavom planetu. Osim Briana, jo je veoma malo znan stvenika ikada vidjelo ostatke ove davno nepostojee ivotinje, a ni "prainu, prikupljenu iz upljine njegove glave." Zanimalo me sadri li moda i ta praina u sebi magnetizirane e stice. Nestrpljiv da to prije vidim o emu se radi, iz torbe sam izvadio svoj supermagnet kako bih mogao odmah ispitati uzorak im ga se dokopam. Oprezno sam ga spu stio u dep hlaa, provjerivi prije toga jesu li moje kreditne kartice i vozaka dozvola sa svojim magnetskim trakama na sigurnoj udaljenosti od nje ga, jer bi ih u protivnom ma gnet jednostavno - izbrisao.
Slika 7.1: Brian Kooyman dri vrak koplja iz razdoblja Clovis, prona en na nalazitu St. Mary's Reser voir, gdje je otkriven i konj. Izvor: Sveuilite Calgary

Zatvorivi vrata unajmljenog vozila, krenuo sam straga, u prtljanik, da bih sa sobom ponio i nekoliko dokumenata koje sam tamo odloio. U tom sam trenutku zauo nekakav tupi udar i naglo sam se uspravio, uvjeren da je neto udarilo o vozilo... samo da bih gotovo ostao bez vlastitih hlaa, koje su se, onako na mom tijelu, napola okrenule u stranu. Pa ne valjda opet! Onaj nesretni magnet priljubio se ovaj put uz stranju stranu vozila i zarobio me, tako da sam izgubio dosta vremena dok sam se iz svega uspio iskobeljati bez poderotine na hlaa ma i raskidanja tkanine. Podsjeajui se neprestano da se moram drati to je dalje mogue od velikih metalnih vrata unutar sveuili ta, konano sam mogao krenuti u potragu za Brianom.

ST. MARY'S RESERVOIR

Pria o Brianu i izumrlom konju poela je jo prije nekoliko godina, na nalazitu St. Mary's Reservoir u blizini Calgaryja. Zapadni dio Sjeverne Amerike u ono vrijeme nije ve dugo vidio ni kapi kie, pa je razina vode poela posvuda opadati te su se uokolo poela otkrivati i ona dotad skrivena podruja, koja su se godinama nalazila ispod povrine vode. Vjetrovi su isuili itavo to veliko podruje i na sve strane kovitlali prainu i grumenje zemlje, a to je opet omoguilo da se raznese i pokrov to se godinama taloio na nekim neobinim stvarima, koje su se iznenada pojavile ispod te povrine - naime, nad dugakim nizom tragova to su ih iza sebe ostavile neije divovske noge (slika 7.2).

Slika 7.2: Dr. Paul McNeil pored 13.000 godina starih tragova mamuta, koji izgledaju kao da su nastali juer.

Za ove otiske nekakvih golemih nogu, a uz njih jo i mnoge druge, samo znatno manje, douli su i znanstvenici sveuilita u Calgaryu. Ispitujui ih, zapanjeno su utvrdili da se radi o tragovima izumrlih vrsta ivotinja: mamuta, deva, goveda i konja. Znali su da se ovako dobro ouvani tragovi pronalaze iznimno rijetko; ustvari, tamo su pronaeni i jedini otisci nogu odavno izumrle deve za ije se postoja nje po njima uope i zna, i to u cijeloj Sjevernoj Americi. No, kako su se oni nali na tome mjestu?! Podruje St. Mary's Reservoira prekriva oko etiri kvadratna kilo metra. Ono obuhvaa i dio staroga korita rijeke to je ovuda tekla i davno prije razdoblja Clovis, pa je zato i obiljem vode i gustom travom privlaila stoare onoga vremena. Kako je i u ono drevno vrijeme ovaj kraj bujao, ivotinje Ledenoga doba ovdje su za sobom ostavile mnogo tragova, a i kostiju. Nedaleko ovih otisaka mamuta su istraivai sveuilita Calgary pronali i gornji dio kostura izumrlog sjevernoamerikog konja; sa stojao se od lubanje i nekoliko polomljenih kraljeaka. Kada su ih poblie razgledavali, uzbueno su zamijetili da se na kraljecima jasno vide tragovi rezanja mesa ivotinje, te su iz toga zakljuili da su se pra-Indijanci bavili i lovom na konje. Ukoliko je ova pretpostavka bila tona, tada je ovo bio iznimno vaan arheoloki nalaz i prvi izravan dokaz o takvoj njihovoj djelatnosti. Samo, upravo se ti tragovi rezanja i komadanja ivotinje nisu najbolje uklapali u itavu zamisao, i zato je trebalo pronai dodatne dokaze kako bi bila potkrijepljena. Tragajui stoga dalje, na udaljenosti od nekoliko desetaka metara su pronali i vrke Clovis kopalja, no bili su duboko razoarani kad uz njih nije bio otkriven i ostatak konjskih kostiju. U trenutku nadah nua, nekoliko je apsolvenata predloilo da se sada ispitaju koplja, te da se utvrdi nema li moda na njima tragova ivotinjskih bjelanevina. Jer, ponekad su se na takvim prastarim kopljima i oruima koja su drevni lovci koristili za lov i komadanje plijena, znali pronai tragovi krvi i ostaci isuenoga tkiva stari ak i 13.000 godina. Bila je to tek bli jeda nada, ali je vrijedilo pokuati. Rezultat analize bio je jednoznaan: na kopljima su bile pronaene bjelanevine konja. Oito, Clovis lovci su pobacali svoja koplja u krdo sad ve davno izumrlih konja, a najmanje jedan od njih je uspio i

pogoditi cilj. Oni ne bi mogli ni zamisliti da e jednoga dana, u dale koj budunosti - i to nakon punih 13.000 godina, neki njihovi potom ci iz tko zna kojega koljena, uz pomo za njih nezamislive tehnologi je otkriti da su se oni prije toliko vremena i upravo na tome mjestu bavili - lovom na konje.

PREUZIMANJE PRAINE
U tajnitvu Katedre Brianova mi je tajnica uruila plastinu vreicu za uzorkovanje. Kao zaaran sam zurio u onu blijedosivu prainu u njoj, i proitao na naljepnici da sadri prainu iz unutranjosti lubanje konja, pronaenog na nalazitu St. Mary's Reservoir. Brian mi je jo ranije telefonom objasnio da je to zadnja vreica uzorka ovog sedi menta koja mu je preostala. Jedva ekajui da je ispitam pomou magneta, ve sam se okrenuo kako bih pourio kui kada zauh kako me netko doziva. Uz prijatelj ski osmijeh Brian je hitao prema meni da bismo se nakratko i osob no upoznali. Imao je jo svega nekoliko minuta slobodnog vremena prije poetka ispita, studenti su ga ve oekivali, no elio me barem pozdraviti. Zahvalio sam mu i ukratko mu objasnio, da bi ova praina iz konja mogla sadravati neke vane odgovore vezane uz teoriju izu miranja uslijed supernove ili stranog udara iz svemira. Oprezno dr ei vreicu sa sedimentom, rekoh mu: "Ono to je ovdje jako vano, to je injenica da ste Vi datiranjem ovu prainu vrsto povezali s razdobljem Clovis, ali je jo vanija injenica da se ovdje radi o materi jalu koji se nalazio u unutranjosti konjske lubanje. Tako moemo biti gotovo sigurni da je to praina upravo s one povrine po kojoj je konj trkarao i za ivota. A ako je do svemirskog dogaaja dolo upra vo tada, u njoj emo o tome pronai i dokaze." Briana je iznenadila i zaokupila moja pria, ali je sada naprosto morao krenuti na ispite; stoga smo se jo samo na brzinu pozdravili i on je odjurio svojim studentima.

ISPITIVANJE PRAINE
Moja znatielja je bila prevelika; poeo sam du hodnika traiti zahod u kojemu bih obavio barem ono brzinsko ispitivanje magnetom. Pa ovo je mogla biti moda i naa najblia veza dosad sa samim Dogaa-

jem, jer se ona konjska lubanja morala ve nalaziti na tlu kada je do lo do Dogaaja. Razmiljao sam ne bih li obavio ispitivanje pored umivaonika, ali sam onda shvatio da bi to zasigurno izgledalo jako udno nekom studentu ili profesoru koji bi iznenada uao. Zatekao bi me sa rukom zavuenom u otvorenu plastinu vreicu, ispunjenu nekakvim prahom sumnjiva izgleda. Zamislio sam sebe kako se opravdavam tvrdnjom da se tu radi o "konjskom prahu", a ne onom drugom, zabranjenom, "aneoskom". Zato sam se na kraju sigurnosti radi zakljuao u jedan od zahoda i tamo otvorio vreicu, izvlaei i magnet iz depa. Ovaj put sam dobro pazio da se ne bi naao preblizu bilo kakvom metalu. Polako sam, drei magnet u ruci, prelazio povrinom te praine stare 13.000 godina, a onda sam ga jednako oprezno i polako izvukao iz vreice. ak i u onom slabom svjetlu sanitarne prostorije mogao sam vidjeti svjetlucanje estica na magnetu. A bio ih je prepun! Na tisue magnetiziranih estica vrsto se priljubilo uz rubove magneta. Jo ih nikada dosad nisam vidio toliko, i to nakon samo jednog prela enja magnetom preko bilo kojeg uzorka. Oduevljen, sve sam izno va dobro zapakirao i pourio prema automobilu. Ovaj moj lov na konje pokazao se iznimno uspjenim.

OSTALA ISPITIVANJA
Kada sam kod kue obavio temeljita ispitivanja sedimenta, samo su se potvrdili poetni rezultati iz Calgarya. Konj s nalazita St. Mary's Reservoir sadravao je najvee koncentracije magnetiziranih estica od svih predmeta i sa svih dosad obraenih nalazita; sadravao je 8 g estica po kilogramu sedimenta, to je znailo da se u njemu nalazi lo gotovo 1% estica. Osim toga, u njemu smo pronali i mikrokuglice - ne moda onoliko koliko smo ih oekivali ili pronali na drugim nalazitima, ali ih je jo uvijek bio znaajan broj. No, najvie nas je iznenadila NAA analiza sedimenta. U tom je 40 prahu bilo mnogo vie kalija K nego to je bilo uobiajeno, a njego va je nazonost znaila izravnu vezu s masivnom supernovom u pradav nim vremenima. Najvjerojatnije se tada stvorila eksplozivna zvijezda koja je prije 13.000 godina prilikom eksplozije izbacila K40 u svemir, a on je nakon dugog putovanja zasuo ve ubijenog konja u Calgaryu.

Ili, postojala je jo jedna mogunost. Supernova je mogla "okupati" svojom eksplozijom neki meteorit ili kometu u snanoj radijaciji, to bi im izmijenilo kemijski sastav u oblik kalija K40, i dopremila ga na Zemlju prilikom udara. Kako god bilo, na kraju je radioaktivni izo top pronaao svoj put do lubanje ubijenoga konja, a potom i do vrei ce pune praine koju mi je Brian predao u Calgaryju. Bilo je to dugo putovanje - od supernove do ravnica oko Calgarya, no postojanje magnetiziranih estica, magnetiziranih kuglica i kalija K40 dalo nam je uporita od neprocjenjive vrijednosti za rjeavanje tajne Dogaaja. Nakon to smo ispitali prainu iz glave drevnoga konja iz Calga rya, poeli smo nailaziti i na druge uzorke sedimenata koji su nam dali i neke iznenaujue, nove odgovore vezane uz Dogaaj.

JO KANADSKIH SEDIMENATA
Nekako u vrijeme dok sam se ja nalazio u Kanadi, moji su suradnici naili na jedno znanstveno izvjee Matthewa Boyda i suautora iz 2003. godine, to je opisivalo prikupljanje uzoraka oko jezera Lake Hind. To jezero granii s ledenom ploom, a nalazi se u jugozapad nom dijelu Manitobe, u Kanadi; vrlo je staro i protee se na gotovo 4.000 kvadratnih kilometara. Istraivanje kojim su se tamo bavili Boyd i suradnici ukazivalo je na to, da je prije Folsom razdoblja tamo iznenada dolo do prskanja ledenih ustava i brana, to je dovelo do katastrofalnog izlijevanja iz ovog i drugih jezera, nastalih otapanjem leda te do poplavljivanja okolnih podruja. Tako je ovo jezero iznena da postalo mnogo plie i u njemu su poele bujati alge i drugo vode no bilje. Na kraju, kada su vode iz jezera gotovo posve nestale, ovdje su se pojavile ivotinje to su ivjele u krdima, a za njima su na ovo zazelenjelo podruje stigli i lovci iz razdoblja Folsom. im smo proitali ovo izvjee o jezeru Lake Hind, upitali smo se nisu li moda i tamonji sedimenti ouvali dokaze o Dogaaju, budu i da je izvjee zaokupilo nau pozornost zbog nekoliko toaka klju nih za nau teoriju. Kao prvo, autori su izvrili nekoliko datiranja radioaktivnim uglji kom, pri emu se najstarije pokazalo starim najvie 12.700 godina, dakle - neto prije no to je dolo do Dogaaja, starog 13.000 godina. Sediment iz toga doba je pokazivao da se ledena brana sruila svega 5 cm ispod tog datiranog vremena, tako da je taj uski interval vjero-

jatno rasprskavanje brane smjestio tono u razdoblje Clovis. Ovaj scenarij, koji je objanjavalo Boydovo izvjee, savreno se uklapao u nau teoriju: zbog goleme zrane eksplozije tijekom Dogaaja brane su se stropotale i izazvale katastrofalne poplave diljem podruja koje danas nazivamo Kanadom i Sjedinjenim Amerikim Dravama. Drugo, izvjee je opisivalo plitke povrinske sedimente iz razdo blja Folsom, koji su sadravali mnogo vie organskih tvari od onih iz doba Clovis. To nas je jako podsjetilo na sloj crne rogoine sa nalazita Murray Springs, Blackwater Draw i Buck Lake. Izgarao sam od elje da vidim kako izgledaju. U svakom sluaju, zvualo je obeavajue i svakako smo to eljeli provjeriti. Zato sam nazvao Matthewa i upitao ga ima li jo sedimenata koje bi nam mogao poslati. Imao ih je, pa sam odmah dogovorio sla nje potanske poiljke, tako da me paket ve oekivao kad sam se vratio iz Alberte.

ISPITIVANJA SEDIMENATA JEZERA LAKE HIND

U njima smo pronali znaajne koliine sastojaka koje smo otkrivali i u svim drugim nalazitima vezanim uz Dogaaj: estice, kuglice, radioaktivnost i crnu rogoinu. Osim toga, doli smo i do jake veze sa supernovom: NAA analiza ovih sedimenata pokazala je da u njima ima 40 oko 300% kalija K vie od postotka koji se obino oekuje. Bila je to 40 najvia razina K koju smo dotad pronali, a pojavila se upravo u sloju Dogaaja, odnosno na samom kraju razdoblja Clovis. Analizirali smo dobivene uzorke i ustanovili da je u razdoblju Clovis magnetiziranih estica bilo oko dvadeset puta vie nego u sloju mlaem nekoliko stotina godina. One uplje, plutajue kuglice poka zale su nam jo dramatiniji ishod: od 200 komada po kilogramu sedimenta u razdoblju Clovis do nijedne jedine kuglice u sloju koji se stvorio nakon njega. Na toj nuli su potom bile i ostale jo i daljnjih 2.000 godina, a sve se to jako dobro uklapalo u ona strana i neobina dogaanja do kojih je dolo prije 13.000 godina.

POARI IZ RAZDOBLJA CLOVIS

Boyd i njegovi suradnici prikupili su na jezeru i druge uzorke iz obiju razdoblja, tj. Clovis i Folsom, a meu njima i dosta drvenog ugljena

te ostataka nagorjelog trijea i drva kao dokaze o stranim poari ma do kojih je dolo u razdoblju Clovis. Sve se to spominjalo u izvjeu s jezera Lake Hind. Ova kombinacija sitnog drvenog otpada i drve nog ugljena dosegla je vrhunac upravo krajem razdoblja Clovis, da bi se potom kroz sljedeih nekoliko tisua godina neprestano smanji vala, a to je upravo i bilo kretanje kakvo smo oekivali. Na svom vr huncu, ovi uestali poari krajem razdoblja Clovis bili su dvadeset puta ei negoli nekoliko tisua godina poslije. Oko jezera se moglo nai mnogo istrunulih i nagorjelih biljaka i drvenog ugljena iz vreme na nakon zavretka razdoblja Clovis, to je potvrivalo nau teoriju daje Dogaaj desetkovao milijune stabala i najrazliitijih vrsta bilja ka, te postao uzronikom dugotrajnih i divljih umskih poara.

ALGE I CRNA ROGOINA

Uzorci s jezera Lake Hind na prvi pogled su djelovali poput crne rogoine iz Murray Springsa i Blackwatera, a i potjecali su iz istog vremen skog razdoblja. Je li to moda mogla biti - ista stvar? Vance Haynes je spomenuo da je crnu rogoinu pronalazio od Kanade do Meksika, pa nam se inilo moguim da bi to moglo biti isto. Uostalom, ovu pretpostavku nam je svojim izvjeem potkrijepio i Boyd, koji je u potrazi za algama ispitivao srike drva, te pritom ustanovio da su spore algi inile gotovo 80% od ukupne koliine peludi i spora upravo nakon doba Clovis. Za nas je to znailo potvrdu zamisli da uokolo jezera Lake Hind kroz mnoge stotine i stotine godina gotovo da i nije raslo nita drugo osim algi. Isto tako je i Haynes takoer ustvrdio da su alge stvorile crnu rogoinu u Murray Springsu, te da su potom po svuda rasle i razvijale se tijekom vie od 1.000 godina.

ANALIZA KANADSKIH NALAZITA

Na nalazitima Chobot, St. Mary's Reservoir i Lake Hind doli smo do znaajnih uporita koja su posljedice i strahoviti doseg Dogaaja proirila sve do Kanade i sve do ruba ledene ploe iz razdoblja Clovis; to je opet znatno pridonijelo tome da ova davnanja katastrofa utjee i na dananji izgled kontinenta. Usto smo u Kanadi pronali jo jednu vezu izmeu Dogaaja i rogoine, koja je obuhvatila cijeli kontinent. Prvo, na nalazitima Buck

Lake i Lake Hind sva su se obiljeja Dogaaja bitno uveala i dosegla najvie razine upravo krajem razdoblja Clovis, da bi nakon tih vrhu naca dolo do eksplozivnog rasta i irenja algi i rogoine. Slutili smo da su sve ove stvari bile nekako povezane, samo u tom trenutku jo nismo znali i - kako. Tek kasnije emo otkriti jednu posve neoekiva nu poveznicu. Doli smo do odgovora kroz istraivanja uzroka izumi ranja dinosaura, to je bio samo uvean i straniji oblik izumiranja itave megafaune iz doba Clovis. Istraivai su, dakle, ve doli do pomisli da bi mogla postojati povezanost izmeu smrti divovskih dinosaura i istodobnog silnog porasta irenja siunih algi. O tome emo vie poslije, no zasad moemo rei samo ovo: u sve su bile umi jeane one plutajue kuglice, pronaene na nalazitu Buck Lake. Me utim, prije no to se prihvatimo tog razjanjenja, u Kanadi smo mo rali istraiti jo jednu tajnu iz Ledenog doba.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Konjska lubanja iz razdoblja Clovis, pronaena na nalazitu St. Mary's Reservoir, sadravala je mikrokuglice. Takoer je imala i najvie dosad pronaene koliine magne tiziranih estica koje smo uope otkrili na dvanaest obraenih nalazita. Uzorak sa nalazita St. Mary's Reservoir pokazivao je i visoku razinu kalija K40, koji je obiljeje supernove. Jezero Lake Hind pokazuje dosad najvee pronaene razine kalija K40. Jezero Lake Hind sastoji se dobrim dijelom i od crne rogoine, to se proirila po itavom kontinentu. iroko rasprostranjeni dokazi ukazuju na to da je Dogaaj utjecao na cijelu Sjevernu Ameriku.

8. POGLAVLJE

TAJNA DRUMLINA
ZAGONETKA ZVANA DRUMLIN
Kad sam se ve nalazio u Alberti, elio sam iskoristiti prigodu i pro vjeriti jo jedno mogue uporite vezano uz Dogaaj. Naime, zapad no od Calgarya, uz same rubove i podnoje Stjenjaka postoje tajan stveni duguljasti, ljunkoviti grebeni koje su nazvali drumlinima (drum = bubanj, op.p.), a nastali su nakon otapanja golemih ledenja ka i ledene ploe (slika 8.1). Gotovo svi izgledom nalikuju izvrnutom trupu broda, samo to se sastoje od nakupina zemlje, stijena, pijeska i ljunka te mogu biti vrlo razliitih veliina; ima ih dugakih jedva stotinjak metara, ali i golemih drumlina, dugakih i po osam kilo metara, dok im irina moe iznositi i do dva kilometra. Pritom visi na najveeg broja drumlina ne premauje etrdesetak metara. Dok sam autocestom vozio u smjeru Morleya, razmiljao sam o tim zagonetnim prirodnim oblicima iji je naziv vie priliio neka kvom glazbenom sastavu specijaliziranom za udaraljke, negoli na kupinama pjeanoga ljunka. Premda su se znanstvenici sporili oko procesa nastajanja drumlina, najprihvaenija je bila teorija koja je njihovo nastajanje pripisivala jednom od dva mogua naina. Oba su bila povezana s ledenjacima, koji su navodno izazvali neobinu

Slika 8.1: Ovaj drumlin, dugaak oko osam stotina metara, nalazi se blizu Morleya u Alberti. Njegov oblik izgledom podsje a na izvrnutu brodsku kobilicu.

injenicu - da su se svi drumlini u nekom podruju protezali u istom smjeru (slika 8.2). Prva je teorija objanjavala da su se drumlini obli kovali uslijed prirodnih pomicanja ledene ploe, dok je druga tvrdi la da su to zapravo ostaci naplavina, nastali nakon velikih poplava do kojih je dolo zbog naglog otapanja leda. Nas je vie zanimala ova druga teorija, prema kojoj je pritisak vode ispod goleme i teke ledene ploe povremeno znao narasti toli ko, da bi na kraju izbio strahovitom silinom, polomio led i donio poplavu katastrofalnih razmjera. A kada se dogaalo ovako neto, tada bi muljevita, abrazivna voda ispod leda za sobom ostavljala na plavine u obliku drumlina. Ova druga teorija jako se dobro uklapa u nae dosad prikupljene dokaze o tome da je krajem Ledenog doba dolo do kataklizmikog Dogaaja. Ako je u ono vrijeme dolo do svemirske eksplozije ili kozmikog udara, razvila bi se podruja visokih pritisaka koja bi svakako utjecala i na ledenu plou, iznenada je uranjajui u onu be skrajnu vodenu silu to se nalazila ispod nje i nagonei je na reakciju koja je potom stvorila drumline. Jo se jedna zanimljiva injenica podudara s katastrofom koju smo prouavali: nikada nitko u novije vrijeme nije zabiljeio nasta janje ikakvih novih drumlina. Djelomino je to zato to je veina kontinentalne ledene ploe odavno nestala, no ovakav odgovor ne moe do kraja rijeiti ovu zagonetku. Drumlini su se oblikovali jed nom u pradavnoj prolosti i nakon toga nikada vie, tako da su i do

Slika 8.2: Fotografija polja drumlina snimlje na iz zraka, zahvaljujui U.S. Geological Survey (USGS), i to u blizini Powersa u Michiganu. Dugaak vretenasti oblik tipian je za ove geoloke oblike iz doba ledenjaka.

danas ostali jedna od najveih tajni za one koji prouavaju vrijeme studeni i golemih ledenjaka.

ROENJE DRUMLINA
Dr. John Shaw sa Sveuilita Alberta misli da je pritisak ledene, oto pljene i muljevite vode ispod ledene ploe, i njezino provaljivanje strahovitom snagom i brzinom napravilo dvije stvari: prvo, obliko valo je i izdubilo depresije na dnu ledene ploe u obliku drumlina. A zatim, im se izlijevanje voda zaustavilo, ljunak i pijesak popunili su upljine i stvorili drumline u oblicima kakve poznajemo danas i kako je to prikazano na slici 8.3. Nadalje, Shaw je pronaao neosporne dokaze o dvije masivne popla ve ove vrste, koje su dovele do dva stupnja u oblikovanju drumlina. Kao to e se ubrzo vidjeti, to je postalo jako vano i za nau teoriju. Njegov rad, ali i radovi mnogih drugih znanstvenika pokazali su da su se drumlini proirili itavom Sjevernom Amerikom, ukljuu jui i velike dijelove mnogih kanadskih provincija i mnogih drava u sjevernom i sredinjem dijelu Sjedinjenih Amerikih Drava (slike 8.3 i 8.4).

POSTOJI LI POVEZNICA S DOGAAJEM?

Prisjetit ete se da je kemijski sastav magnetiziranih estica upuivao na Kanadu. Kako se pokazalo, najvea polja drumlina na svijetu nala ze se oko zaljeva Hudson Bay te oko Velikih jezera (slika 8.5). Upra vo zbog smjetaja tih polja drumlina vjerovali smo da su se mnogi od njih, iako ne i svi, mogli oblikovati upravo u vrijeme kada je izbio DoSlika 8.3: Prikaz ledene ploe je izdignut kako bi se pokazao nain oblikovanja drumlina. Mu ljevita otopljena voda provalila je izmeu ledene ploe i tla te stvorila drumline. Prema Shawu i Gilbertu (1990.)

Slika 8.4: Na ovom digitalnom prikazu USGS vidi se golemo polje kilometrima dugakih drumlina, to se prostire zapadno od jezera Michigan, u blizini grada Escanaba.

gaaj. Ve smo znali da je on morao izazvati strahovite pritiske, koji su estice silnom brzinom rasprili du cijeloga kontinenta, te ih ak urezali u kamen i mamutske kljove. Vjerovali smo da je isti taj pritisak izazvao i klizanje ledene ploe prema naprijed, zbog ega se otoplje na voda ispod nje, takoer pod visokim pritiskom, naglo i stranom brzinom izlila kroz masivne poplave i potope, a oni su potom obliko vali drumline.

POSTOJI LI EUROPSKA VEZA S DOGAAJEM?

Osim ve spomenutih drumlina u Sjevernoj Americi, drumlini posto je jo i u Irskoj, Litvi, Letoniji, Estoniji, Poljskoj, Finskoj, Danskoj i nekim drugim dijelovima Europe. Nema izvjea o tome da su polja drumlina zamijeena u Africi, Australiji ili Junoj Americi.

Slika 8.5: Ova mapa prikazuje glavna drumlin polja u Kanadi i sjeveru SAD-a. Obra tite panju na to da su drumlin polja najdeblja oko zaljeva Hudson Bay i Velikih jezera. Veina drumlina su orijentirana u smjeru strelica. After Colgan (2000)

Kako smo Dogaaj od samoga poetka povezivali sa Sjevernom Amerikom, moda e vas iznenaditi kada ujete da je on mogao ite kako utjecati i na druge dijelove svijeta. itajui izvjea o drumlinima u Irskoj i Litvi, mogli biste se upitati kako se Dogaaj mogao na bilo koji nain odraziti i na ove daleke zemlje. Meutim, tamonji drumlini imaju posve jednak izgled kao i drumlini u Sjevernoj Ame rici, a i nastali su u posve isto vrijeme. Je li to tek sluajnost ili ipak postoji povezanost? Zahvaljujui kljovama znamo da je Dogaaj djelovao na Sjevernu Ameriku i Sibir, a sada ga povezujemo i s Europom. Je li mogue da je Dogaaj bio toliko silan da je svojim esticama zasuo sve kontinente sjeverne hemisfere, i daje na njima izazvao ovakve masivne poplave? Ukoliko su se drumlini doista oblikovali uslijed prodora i poplavljivanja otopljene vode ispod ledenjaka, tada je to mogue.

UTVRIVANJE STAROSTI DRUMLINA

Premda nije posve jasno kada su se tono stvarali drumlini, gotovo svi su se znanstvenici sloili oko toga da je to moralo biti negdje pri je 16.000 i prije 13.000 godina, svakako pri kraju Ledenog doba. Do toga su doli putem utvrivanja starosti metodom radioaktivnog ugljika, a i zato to se veina drumlina sastoji od rastresitog ljunka i pijeska. Da se led pomaknuo makar i za nekoliko desetaka metara preko tih mekih, pjeanih breuljaka nakon to su se oni ve oblikovali, sravnio bi ih i unitio do neprepoznatljivosti. Upravo injenica da su se drumlini odrali i da postoje jo i danas, dokazuje da se led nije pomicao dalje; naprotiv, rastapao se upravo na mjestima gdje su se nalazili drumlini, tonije - iznad njih, i tako za sobom ostavio golema polja drumlina koja moemo vidjeti i danas. Sve se to dogaalo na samom kraju Ledenoga doba. U tom trenutku nismo mogli biti sigurni jesu li drumlini nastali uslijed Dogaaja, jer - podudaranje vremena je moglo biti i sluajno. Ipak, mi smo postali vrsto uvjereni da su se oni stvarali u isto ono vrijeme kada je nastupio i Dogaaj, budui da se od tada na planetu nije oblikovao nijedan novi drumlin. Samo, morali smo pribaviti vi e dokaza kojima bismo potvrdili njihovu povezanost s Dogaajem.

NOVA TEORIJA 0 OBLIKOVANJU DRUMUNA

Nestrpljivo sam iekivao dolazak u Morley, Alberta, gdje sam elio provjeriti nau teoriju o postanku drumlina i pronai dokaze o nji hovoj povezanosti s Dogaajem. A ona je glasila ovako: Prije 16.000 godina je debela ledena ploa jo uvijek prekrivala podruja oko Morleya i tamo jo nije bilo nikakvih drumlina. U isto je vrijeme zapoela zavrna faza svemirskog Dogaaja, koji je doveo do strahovitih poplava ledenjakih voda, to su za sobom ostavile velika polja drumlina. Bio je to prvi val njihova nastajanja koji je otkrio Shaw, pronaavi i dokaze o tome. Zatim je prije 13.000 godina svemirski Dogaaj dospio do vrhunca i zadobio na intenzitetu te iznenada rasprio svoje estice, to su se nezamislivom brzinom obruile i na vrhove okolnih ledenjaka. Time je Dogaaj u isto vrijeme izazvao i gotovo trenutano izbija nje vode i probijanje leda, to je otplavilo goleme koliine leda i itave ledenjake s vrhova planina, te ih otklizalo sve do ravnica koje okruuju Calgary. Istodobno je odmah ispod ledenih ploha navirala i ve otopljena voda, valjajui u sebi prljavtine, mulj i ljunak, iz kojega su se on da na tom podruju oblikovali drumlini. Ovo je Shaw opisao kao drugi val nastajanja drumlina. im se led zaustavio u svom pomicanju, kumulativni uinci Doga aja, ukljuujui ovdje udar uarenih estica i promjenu klime, do veli su do ubrzanog otapanja ledenjaka. Oni su se prestali otklizavati, i upravo zahvaljujui tome su drumlini i ostali tako dobro ouvani. Kako se led povrh drumlina polako otapao, magnetske estice i kuglice koje su ga pogodile morale su se nataloiti - na samim hrptima drumlina.

PROVJERATEORIJE
Ukoliko je scenarij koji smo zamislili bio toan, nadao sam se da u po vrcima drumlina naii na mnotvo estica i kuglica. Bilo je vano provjeriti upravo njihove vrhove, jer su magnetizirane estice bile teke te bi s viih dijelova otklizavale prema podnoju, na najnie toke drumlina. I zato, ako ih ipak pronaemo i po njihovim vrhovi-

ma, ne bi bilo ba vjerojatno da su ih tamo nanijeli vjetar ili voda; bilo bi mnogo loginije da su se tamo zadrale uslijed otapanja leda u koji su se zarinule. Najtee mi je bilo pronai cestu koja e me odvesti do drumlina u okolici. Veina autocesta kruila je oko njih i zaobilazila ih jer su dosta strmi. Konano sam pronaao izlaz prema jednom od njih, koji je posjetiteljima bio i oznaen kao cilj obilazaka. Pripremio sam potre ban pribor i svoj slavni supermagnet, pronaao dobro mjesto na str moj strani drumlina i pripremio se za ispitivanje magnetom upravo na mjestu, na kojemu sam mogao otro razlikovati sloj starog ledenjakog ljunka od slojeva mlaeg tla, bliega dananjici. Ako naa teorija stoji, tada se nekada davno, pri kraju Ledenoga doba i tik nakon Dogaaja upravo tu nalazio nekadanji hrbat drumlina. Gotovo minutu sam povlaio magnetom du te jasno ocrtane li nije prije no to sam ga provjerio, tragajui za esticama na njemu. Bilo ih je na tisue! Prekrivale su rubove magneta s jednoga kraja na drugi. Dosad je ispitivanje proteklo sjajno. No, tek e mi zavrni testo vi pokazati koliko je estica sadrano u sloju ispod i iznad ovoga. Prvo sam provjerio tamnije organsko tlo iznad, na dananjem vrhu drumlina, i - estica gotovo da i nije bilo. Zatim sam uzeo uzorke na razini ispod one linije koju sam ispitao prvu, dakle one koja se i u Le deno doba nalazila ispod hrbata drumlina. Tu sam pronaao estice, ali ih je bilo mnogo manje nego u ispitivanju prvoga sloja. Oito, naa su predvianja izdrala provjeru, premda sam znao da neemo imati jasan odgovor sve dok kod kue ne obavim potpuna mjerenja i razdva janje estica.

ZAVRNA ANALIZA
I zavrna ispitivanja ponovila su ono to smo ve znali. Na pravom, izvornom vrhu nekadanjeg drumlina koliina estica i kuglica bila je znatno vea nego u ostalim slojevima, upravo kao i na drugim nalazitima iz razdoblja Clovis. Ustvari, njihova razina bila je trea po redu izmeu naih dosadanjih ispitivanja, a iznosila je 57 g estica po kilogramu sedimenta. Magnetske kuglice koje smo ovdje otkrili imale su drugu najviu razinu od dosad provjeravanih uzoraka, i bilo ih je 1000 na kilogram sedimenta. Dakle, ne samo to su se doista nalazile tamo gdje smo ih i oekivali, ve su se tamo nalazile u veoma

visokim koncentracijama. Meu vie od dvadeset nalazita koja smo dosad obradili, rezultati drumlina iz Morleya nalazili su se tik iza onih iz Gaineya, moda zato to su oba ova nalazita nekada bila blia le denoj ploi od ostalih. Osim toga, oba su blia od ostalih nalazita sredinjoj Kanadi, kao i Velikim jezerima, a nai su dokazi upuivali na to da se arite Dogaaja nalazilo upravo tamo.

PREGLED KANADSKIH REZULTATA

Na nalazitima kod jezera Lake Hind, kod St. Mary's Reservoir i u Morleyu pronali smo izvrsna mjesta za obradu razdoblja Clovis, a sva ispitivanja su predviene koliinske vrhunce pokazala upravo u tom razdoblju. Ova su tri nalazita meusobno udaljena oko 1.000 kilometara, a to nam je pokazalo da su se veoma sline posljedice Dogaaja odvijale u istom trenutku du itave june Kanade, odnosno junije od nekadanje ledene ploe. Ukljuimo li u ovo i Gainey, koji se nalazi u blizini Toronta u Ontariu, ova se udaljenost poveava na 2.400 kilometara. Zakljuili smo da je Dogaaj najvjerojatnije pokrio itav sjevernoameriki kontinent, te da se proirio i prema Atlantiku, i prema Pacifiku. A postojanje drumlina u Skandinaviji i Irskoj nago nilo nas je na pomisao da se osjetio i mnogo, mnogo dalje.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Drumlin iz Morleya u Alberti pokazao je drugu po visi ni koncentraciju estica i kuglica u odnosu na sva dosad obraena nalazita. Vrhunci estica i kuglica upuuju na to da su se drumlini oblikovali upravo u razdoblju Clovis. Rezultati koje su potvrdila i ispitivanja drumlina podudara ju se s naom pretpostavkom, da je arite Dogaaja bilo u sredinjoj Kanadi. Drumlini su potkrijepili nau teoriju o probijanju ledenih ploa tijekom razdoblja Clovis. Drumlini su potkrijepili nau teoriju o povezanosti Dogaaja s masivnim poplavama otopljenih ledenjakih voda. Postojanje drumlina u Skandinaviji i Irskoj upuuje na to da se Dogaaj protegnuo i do Europe.

9. POGLAVLJE

NA OPASNOM POLOAJU U CAROLINI

OLUJA STIE
Pripremajui se za naputanje motela u Alberti i odlazak na arheolo ko nalazite Topper pored Allendalea u Junoj Carolini, prvo sam pozorno odsluao vremensku prognozu, jer su me zabrinjavali blje skovi munja iz tamnih i prijeteih kinih oblaka to su se nadvili nad jugoistonim dijelom Sjedinjenih Drava, upozoravajui na nevrije me. Samo tijekom proteklog tjedna napadalo je kie onoliko, koliko ovdje inae u prosjeku pada tijekom itave godine, a bio je tek lipanj. Ve sam se razoarano pomirio s tim da u morati odgoditi svoj po sjet Topperu, jer sam dobro znao da je to nalazite otvoreno samo nekoliko tjedana u ljetnom razdoblju, i ako ga ne vidim sada, morat u priekati - do sljedee godine. Ta injenica me i nagnala na odlu ku: naprosto moram pokuati i iskoristiti ovu prigodu. Dok sam iz smjera Barnwella u Junoj Carolini vozio prema nalazi tu, brisai na vozilu radili su najveom brzinom, ali ni to mi nije pre vie pomagalo, jer je lijevalo kao iz kabla. Pitao sam se jesu li se istrai vai danas uope i pojavili na poslu ili su se, za razliku od mene, nastavili protezati u toplim posteljama. Bio sam raspoloen otprilike kao i vrijeme. Ali, na moje golemo iznenaenje i olakanje, kada sam se primakao nalazitu Topper onaj se nebeski potop iznenada smirio i pretvorio u dosadno i polagano rominjanje. Na ovomu se nalazitu i danas vre iskapanja predmeta iz razdoblja Clovis i razdoblja prije njega, premda zemljite pripada kemijskoj korporaciji Clariant iz okolice Allendalea. Zato sam se morao prijavi ti uvarskoj slubi prije no to sam krenuo dalje, ve i zato jer sam namjeravao iskopati uzorke i ponijeti ih sa sobom. Dok sam se upisi vao u knjigu posjetitelja, vidio sam da je neto prije mene na nalazite stigao i dr. Al Goodyear, voditelj iskapanja sa sveuilita June Caroli-

ne. Odahnuo sam, jer sam sada znao da znalci rade svoj posao i una to ovom pasjem vremenu. Jo kad sam prvi put uo da je nalazite smjeteno na zemljitu kemijske tvornice, u mati sam si predoio masivne tvornike zgrade i brda dimnjaka to oneiuju okoli, ali ovdje niega od svega toga nije bilo. Naprotiv, ak ni jednoga jedinog dimnjaka! Ostavio sam za sobom upravnu zgradu i odvezao se u smjeru koji su mi pokazali: jednosmjernom cestom kroz gusti drvored, to je svojim kronjama stvarao gotovo posve zatvoreni tunel i danjem svjetlu davao zelenkasti ton. Ispred mene se prostiralo 8.000 jutara gustih i zatienih bresto vih uma kroz koje je protjecala rijeka Savannah River te nepregledno mnotvo borova, hrastova i sikomore. Negdje u sreditu toga zelenila trebao sam pronai Ala Goodyeara i nalazite Topper. Posve pristojna cesta ubrzo se pretvorila u blato i makadam to je vijugao umom u otrim zavojima, a nekako ba u vrijeme kada je nestalo ceste, nestalo je i kie. Stigao sam do desetak automobila i kamionia parkiranih uz cestu i po tome shvatio da sam na pravome mjestu; samo, ljudi nigdje na vidiku. Zato sam parkirao vozilo i krenuo utabanom stazom u smjeru zvukova koji su mi odmah zazvuali pozna to: naime, kao udarci lopatama o kamen. S mokrog se lia jo uvijek slijevalo podosta kinih kapi, ali je istodobno bilo i sparno, dovoljno da bih se poeo znojiti. Nisam trebao hodati ni dugo, a ni daleko, kada sam naiao na lju de posve zaokupljene iskopavanjem. Istodobno se radilo na est isko pina ratrkanih meu stablima. Vlasnik je otvarao nalazite za posjeti telje samo mjesec dana u godini, tako da je Al okupio zavidan broj dragovoljaca koji su u isto vrijeme radili na vie mjesta, kako bi na najbolji mogui nain iskoristio i to kratko vrijeme, a i uvijek ograni ena financijska sredstva. Mnogi od ovih volontera stizali su na ovu arheoloku prijelomnicu iz velikih udaljenosti na takozvani "od mor uz iskopavanje", a neki od njih su se potom poeli i vraati iz go dine u godinu, kako bi nastavili s otkrivanjem predmeta iz davnine. Ubrzo sam meu njima pronaao Ala, srdanog i krupnog mom ka (slika 9.1) koji je oboavao govoriti o Topperu, a za to je imao i dobrih razloga. Naime, iako se ovdje radi o nalazitu iz razdoblja Clovis, to je ujedno i jedno od nekoliko rijetkih nalazita prapovije-

snih predmeta na zapadnoj hemisferi iz doba koje je prethodilo Clovisu. Ovdje pronaeni predmeti bili su snaan dokaz da je u Novome svijetu doista bilo starosjedilaca i prije ljudi iz razdoblja Clovis (poje dinosti vidjeti pod Goodyear, 1998.-2004.). Kad sam upoznao Ala, imao je na sebi visoke, gumene ribike izme i nikada poslije ga nisam ni vidio bez njih, osim ako nije bilo ba iznimno suho i toplo vrijeme. Nakon one silne kie nalazite je bilo blatnjavo, a takva su bila i mje sta iskapanja. U svakom sluaju, ve zakratko sam poeo zavidjeti svima koji su na sebi imali gumenu obuu nalik Alovoj. Al me prvo poveo u obilazak svih iskopina, poevi od one koju su nazvali Donjom, smjetenom u podnoju umovitog breuljka. "Nedaleko odavde je rijeka Savanah River pristupana i vijuga upravo na mjestu, na kojemu su pra-Indijanci obalom tragali za kamenjem prikladnim za izradu svog orua i oruja i zatim ga donosili ovamo," objanjavao mi je on pokazujui rukom u smjeru, u kojemu sam kroz gusto ipraje ipak mogao nazrijeti svjetlucanje vode obasjane ljetnim suncem. "Znai, ovdje su imali neto poput tvornice za obradu kamena," na dodah, mislei pritom na slino mjesto pronaeno uz jezero Buck Lake. Al potvrdno klimnu. "U razdoblju Clovis rijeka se nalazila i mno go blie pa im je bilo lake donositi kamenje. Ustvari, prije razdoblja Clovis je i ovo mjesto na kojemu stojimo vjerojatno bilo pod vodom. Tamo smo pronali terasu iz pleistocena na kojoj su bili vidljivi zna kovi razliitih razina vode zbog povremenih poplava koje su se do gaale kroz dugo vremensko ra zdoblje," rekao mi je, pokazujui pritom na Donju iskopinu.

Slika 9.1: Al Goodyear na poslu u Donjoj iskopini. U rukama dri pronaeni predmet iz vremena prije razdoblja Clovis i okruen je neizbjenom zatitnom ceradom, otpornom na kiu.

Dok smo tako stajali na uzvisini, opet je poelo kiiti, a olovno nebo je iznova zaprijetilo novim potopom nad Topperom. Bili smo zatie ni nekom vrstom velike plastine cerade; uvrstili su je konopcima, a preko njih je bila i razapeta kako bi istodobno zatitila i iskopine, a i ljude koji su u njima radili. Ipak, po okolici se dosad ve slilo toliko kie da se voda jo sa svih strana slijevala u iskopinu, a i cerada se ve na nekoliko mjesta uleknula zbog nakupljene kinice. Na svu sreu, i rominjanje je sada stalo i nije se pretvorilo u novo nevrijeme, dok je Al nastavljao: "Kad smo poeli s iskapanjima na toj terasi, pronali smo prve ostatke ljudi iz vremena prije razdoblja Clovis. I - zapoeo je pravi vatromet." Zastao je malo i iroko mi se osmjehnuo, ali osjeao sam da smo doli do osjetljive teme. Mnogi i danas osporavaju i dre kontroverznima ova nalazita iz vremena prije razdoblja Clovis, premda Al ini sve da bi se to promijenilo. Pokazao mi liniju svijetlo-smeog kamenja to je strilo iz pomno oienog zida iskopine, pronaene na gotovo dva metra ispod po vrine zemlje. "Vidite li ove predmete?" - upita me. "Oni su iz razdo blja Clovis i sve dok sam vrio iskapanja do ove linije, sve je bilo u redu. Bio sam sretan sveuilini profesor koji je mirno iekivao mi rovinu, jer sam bio uvjeren i zadrt Clovisovac; vrsto sam vjerovao, da su ba ljudi iz razdoblja Clovis bili prvi na ovim podrujima. No, prije nekoliko godina, upravo ovdje na Topperu, sve se to stubokom izmijenilo, ukljuujui i onaj dio o mirnom i sretnom profesoru." Iz nova bijesnu njegov osmijeh; naoko se alio, ali su mu oi ostale oz biljne. On nastavi: "Prije nekoliko godina poelo se sve vie priati o mo guim nalazitima predmeta iz vremena prije doba Clovis, zbog onog nalazita Meadowcroft Rock Shelter u Pennsylvaniji i ileanske iskopine Monte Verde. Pitao sam se bi li to uope moglo biti mogue pa sam jednoga ljeta odluio, pa to - kao da je to nekakav problem, prekopati neku od terasa iz pleistocena i pogledati ima li ega u njoj. Pronali smo dosta obraenog kamenja koje je izgledalo poput nekog orua, a naena su i koplja, i u poetku sam mislio da ih je naprosto tijekom vremena voda isprala odozgo, iz podruja Clovis. Samo, pro blem je bio u tome to nita od svega toga nije nimalo nalikovalo predmetima iz razdoblja Clovis. Bili su to mnogo grublje izraeni

predmeti, i naravno - nisu imali na sebi prepoznatljive odlike Clovis razdoblja, niti su bili obraeni s obje strane." Ve sam se dugo druio s arheolozima tako da sam odmah znao na to misli: jedna od znaajki oruja i orua iz Clovis razdoblja bila je i ta, da su predmeti bili obraivani s obje strane. Prije tog doba, veina je prapovijesnih naroda koristila takav stil obrade kamena, koji bi iza sebe ostavljao mikrolistie ili malene, tanune komade na lik sitnim kamenim noiima; to nije zahtijevalo previe dugu obra du prije uporabe. Upitao sam Ala: "Poeli ste pronalaziti mikrolistie?" On potvrdi: "Mnogo, jako mnogo njih, toliko da mi je trebalo dosta vremena da bih ikome uope i spomenuo to smo nali. To je u poet ku strano uzdrmalo sve ono u to sam dotad vjerovao, ali to sam ih vie nalazio, sve sam ih manje mogao zanemarivati. I tako, jednoga dana odluio sam objaviti to je pronaeno, jer - to jest bilo obrae no orue i ja se nisam vie mogao praviti da nije, pogotovo kad sam bio siguran da je starije od onoga iz razdoblja Clovis. "Znao sam da time samoga sebe dovodim u opasan poloaj, ali kako sam samo dotad malo znao o naim kolegama znanstvenicima! Nisam ni slutio da e me doekati na no ba toliko!" On se nasmijao, i ja sam se nasmijao skupa s njim, ali to nije bio radostan smijeh. I on je, kao i nas trojica, radio na rubnim podrujima znanosti. A u njima se smijeh esto koristi i kao - lijek. "Ipak, dobra je vijest," zakljui Al, "da u posljednje vrijeme ovamo dolazi sve vie mojih kolega. Dovodim ih na ovo mjesto da i sami prouavaju mikrolistie. Da ih je netko, iste takve, pronaao negdje drugdje, primjerice u Sibiru, tada ne bi bilo svae oko toga jesu li ili nisu stariji od razdoblja Clovis. No, budui da su pronaeni u Junoj Carolini, valjda im treba due vremena da to prihvate. No, ja se ipak nadam. Vjerujem da mnogi znanstvenici prihvaaju - barem potiho, barem u sebi - da su na ovome kontinentu ljudi postojali jo i prije 16.000 do 20.000 godina, davno prije razdoblja Clovis." Al je morao prekinuti svoje izlaganje, jer mu je stigao vaan po sjet: nekoliko moguih donatora koji su doli razgledati nalazite. Trokove njegova rada djelomino je pokrivalo Sveuilite Juna Ca rolina, ali - manjim dijelom. Zato se morao okrenuti privatnim za-

kladama, jer si je kao cilj zacrtao osiguravanje dovoljno sredstava da bi iznad iskopina mogao izgraditi trajna otvorena zaklonita i njima ih zatititi od tekih kia. A drugi mu je cilj bio pribavljanje odobre nja za rad tijekom itave godine, i to u uvjetima u kojima mu nee vie trebati ni visoke gumene izme, ni kabanice.

TREBA SE OPREZNO KRETATI

Dok se Al bavio svojim posjetiteljima, ja sam se popeo na Gornju iskopinu Toppera (koja se povezivala iskljuivo s razdobljem Clovis) da bih prikupio svoje uzorke. Nekoliko je volontera radilo i ovdje, pa su odmah priskoili i ponudili mi svoju pomo. U jami su se posvuda uokolo vidjeli predmeti iz razdoblja Clovis; virili su iz njezinih zido va u istoj, uzanoj liniji, ostavljeni na istom onom mjestu na kojemu su ih istraivai i pronali. Kao i kod svakog ispitivanja magnetom na nekom novom nalazi tu, nikada nisam unaprijed mogao znati na to u naii. Ovdje sam bio jo nesigurniji nego inae, jer je Topper od Gaineya, najblieg sljedeeg nalazita, udaljen oko 1.200 kilometara. Kleknuo sam na jednu od greda poloenih na dno zbog blata, oprezno izvukao mag net iz naprtnjae, dobro pazio da se ne stropotam s grede u blato i poeo se znojiti toliko, da mi se znoj slijevao sa ela ravno u oi i da sam zbog toga loe vidio; zato sam se vie prepustio osjeaju. Ipak, na kraju sam morao odustati i obrisati oi i naoale; ispruio sam ruku da bih poeo s prvim ispitivanjem i traganjem za esticama, kad mi se odjednom, sama od sebe zaustavila u zraku. Kao sleen zurio sam u taj zid, jer mi je iznenada do svijesti doprla sva vanost ovog ispitivanja. Naime, naa je teorija o Dogaaju predvidjela da bi se upravo ovdje, u Topperu, trebala pronai najvea koliina magne tiziranih estica, vea nego na bilo kojem od ostalih, dosad obraenih nalazita. Ali to ako ih ne bude? To bi znailo da neto nije u redu s naom teorijom - u samoj njezinoj sutini. Jesam li uzalud potratio vrijeme ovim dolaskom u Junu Carolinu? I dok mi se glavom rojio niz mogunosti, odjednom sam shvatio jo neto. I prije dolaska u Topper Alu sam telefonski objasnio na emu radimo te mu napome nuo i to, da smo dosad po drugim nalazitima nailazili na dosad neotkrivene znakove radioaktivnosti, te da isto oekujemo i na njego-

vom nalazitu. Kada bi se to stvarno i dogodilo, to bi i njemu jako pomoglo u utvrivanju tonog datiranja starosti njegovog nalazita, posebno kod onih dubljih slojeva. Uinilo mi se da je pokazao veliko zanimanje upravo za ovaj dio nae teorije. to ako sad ovdje ne pronaem ni magnetizirane estice, a ni radioaktivnost?! Iznenada primijetih da su me volonteri odozgo poeli znatieljno pogledavati; trgnuo sam se i prihvatio posla. Polako sam vukao mag net uza zid, tik iznad crte na kojoj su iz njega strili predmeti iz razdo blja Clovis, a onda sam ga morao i pregledati. Jo jednom sam teme ljito obrisao znoj sa ela i konano ga oklijevajui pribliio naoalama; debeli sloj crnih estica, nalik mljevenom papru, radosno je po rubo vima magneta svjetlucao na danjem svjetlu, priguenom oblacima. Ne bih mogao biti uzbueniji ni da sam upravo otkrio kako s mag neta vise najii dijamanti! Podigao sam ga visoko, da bi ga mogli vidjeti i drugi. Okupili su se iznad mene, uz rub jame, nastojei to bolje vidjeti uzrok moje uzbuenosti - tanku crtu ruba magneta na ikanu siunim, njima gotovo nevidljivim esticama. One sigurno nisu na njih ostavile onakav dojam kao na mene pa sam im pokuao objasniti: "Znate, gotovo smo sigurni da su ove estice ovamo stigle iz Kanade..." Na trenutak sam zastao da bi shvatili to im govorim: "... i to brzinom od barem 1.600 kilometara na sat!" Na ovo se nekoliko pari oiju razrogailo. "Vjerojatno su stigle i bre no to biste mogli pojesti svoj ruak," dodao sam. Mrmljanje i amor pun iznenaenja pronio se grupom kada su shvatili da su danima radili na ovom pjeskovitom sloju, ispunjenom tim siunim crnim paprom pristiglim iz da leke Kanade. Potom sam, kreui se i dalje po gredi, ispitao i druga podruja oko izloaka iz doba Clovis. Posvuda isto: ovaj ih je sloj bio prepun. Zatim sam provjeravao sloj na vrhu zida, gdje ih je bilo znatno manje. Za kraj sam ostavio sloj ispod izloaka, na otprilike pola metra od njih, a i tu ih je bilo - znatno manje. Dakle, Topper je pokazao isto to i sva druga nalazita iz doba Clovis. Kako je Tony, nadzornik na ovoj iskopini, jedini od grupe i dalje ostao uz jamu i gledao to radim, objasnio sam mu da je magnet izvr sno i jeftino sredstvo kojim se za tren oka moe pronai sloj iz doba Clovis, pogotovo kada bi tijekom daljnjih iskapanja bili nesigurni gdje se on tono nalazi. Odmah je shvatio u emu je stvar i spome-

nuo kako upravo sada imaju takav problem na jednoj od iskopina; nikako ne mogu sa sigurnou odrediti gdje se nalazi sloj iz doba Clovis. Zamolio me da to poslije pogledam zajedno s njim i ja sam rado pristao.

ISPITIVANJE KOLIINE ELJEZA POMOU MJERAA MAGNETSKE OSJETLJIVOSTI

Iz naprtnjae sam izvukao MS-mjera, ureaj koji mi je omoguavao odreivanje koliine eljeza u zidu iskopine. On nam daje sline po datke kao i magnet, samo to je mnogo bri. Morao sam u kratkom vremenu provjeriti veliku povrinu, jer sam zapoeo s mjerenjem na samom dnu jame i kretao se prema gore. Rezultate sam oitavao i biljeio na otprilike svaka tri centimetra, te na brzinu izradio i grubi grafikon. Savreno su se podudarali s naim predvianjima (slika 9.2). Po Alovu miljenju, itavo razdoblje obuhvaeno ovom jamom moralo se odnositi na posljednjih 40.000 do 50.000 godina. Otkrio sam da se vrhunac koliine eljeza u njoj podudarao upravo s linijom na kojoj vie nije bilo predmeta iz razdoblja Clovis, a ono je - provjere no - bilo staro 13.000 godina. Prema naoj teoriji, do Dogaaja je do lo upravo u to vrijeme, kada se cijela Sjeverna Amerika iznenada nala zasuta bezbrojnim trilijunima uarenih eljeznih estica to su putovale brzinom veom od one u vojnih projektila. To oito ni za Ju nu Carolinu nije bilo sretno vrijeme.
TOPPER - Magnetska osjetljivost

Gornji sloj

Jedinice osjetljivosti (10 7)

Magnetska osjetljivost

Slika 9.2:1 magnetska osjetljivost pokazuje vrhunac u sloju Clovis, ba kao i magnetizirane estice.

NEPOZNATE ESTICE U SEDIMENTU

Moj posljednji cilj ovdje, na Gornjoj iskopini, bio je prikupljanje uzo raka sedimenata koje u ponijeti sa sobom. Poslije sam s njima plani rao izvesti itav niz pokusa, ukljuujui i testiranje tla na radioaktiv nost. Kad sam pripremio pribor za rad, nesigurno sam se ogledao oko sebe i zatim u izloke, to su virili iz stjenki iskopine; jednu od njih sam morao nagrditi da bih uzeo potrebne uzorke. Koristei se malim runim svrdlom, nastojao sam je otetiti to manje: urezivao sam njime u pjeskovitom tlu desetak centimetara iroke i duboke po vrine, odozgo prema dolje, odlagao uzorke redom u male vreice i odmah ih obiljeavao, a na svakih dvadesetak centimetara uzimao sam dvostruki uzorak. Kad sam okonao ovaj posao, odmaknuo sam se od zida kako bih provjerio rezultat. Stjenka jame je sada izgledala izrovanom i neurednom. A to u sad, sve je to za ljubav znanosti nastojao sam se utjeiti. Jo dok sam punio vreice uzorcima primijetio sam neto, to mi je izgledalo poput sitnih svjetlucavih komadia drvenog ugljena. Razmiljajui o nalazitima Murray Springs i Buck Lake, gdje sam prvi put naiao na njega, odjednom sam se silno uzbudio zbog injenice da sam ga pronaao i ovdje; on je bio znak vatre i ljudi, ili moda nekada njih velikih poara i u Topperu, a bio je i poveznica sa drugim nalaziti ma. Samo, tada jo nisam znao da te male sjajne estice nisu komadii drvenog ugljena. One su bili neto daleko vanije od njega - nevjero jatan i posve novi tip estica, od onih koji e za nas postati najvaniji meu svima koje smo pronali na dosadanjim nalazitima. Od onih, koji e u prvom trenutku zaprepastiti i vrhunskog strunjaka NASA-e u mirovini, jer jo u ivotu nije vidio neto njima slino. Kasnije ete i sami uvidjeti da su upravo ove siune nove estice sadravale najzna ajnija uporita za rjeavanje zagonetke kojoj smo dali naziv Dogaaj.

JEDNOSTAVNI POKUSI ZA UTVRIVANJE RAZINE IZ RAZDOBLJA CLOVIS

Tony me odveo do plitke iskopine, na ijem je produbljivanju upravo radila grupa mladih volontera. Mislili su, da su dosad ve morali nai i na sloj Clovis, blizu povrine, ali ve su iskopali vie od ezdeset centimetara i jo ni traga kopljima ili bilo kakvom kamenom pronala-

sku. Tony se zabrinuo da e ovdje uzalud potratiti sate i sate rada, bez ikakvih rezultata. Nadao sam se da u im moi pomoi svojim mag netom i mjeraem MS. Sputajui magnet niz stjenku jame, negdje na pola puta naiao sam na tanku traku magnetiziranih estica. Potom sam po njoj prelazio i mjeraem, koji je potvrdio to isto. U sredini su zabiljeene vrijednosti bile visoke, a u slojevima ispod i iznad - niske. Na temelju toga sam objasnio Tonyu da se zaista ve naao ispod razine Clovis, te da na tome mjestu oito nema nikakvih predmeta iz toga razdoblja. I sam je elio provjeriti ovaj nain utvrivanja linije Clovis pa je odmah zau stavio radove na toj iskopini i cijelo se drutvo prebacilo na susjednu, zajedno sa mnom. Ona nije bila toliko duboko iskopana kao pretho dna, i ve za nekoliko minuta su poeli pronalaziti kamene predmete iz doba Clovis, ba na dubini koju sam im i prorekao. Izmeu ostalo ga, naili su na prelijepo obraeni vrak Clovis koplja. Tony se ovaj put oduevio ba koliko i ja, jer smo obojica shvatili da ih je magnet, koji je kotao svega 30,00 dolara, i runi mjera od 2.000,00 dolara mo da spasio od dana i dana jalovoga kopanja. Poslije smo zajedno ispriali Alu o ovim provjerama, te raspravili to bi sve za njih na Topperu mogla znaiti uporaba ovih jeftinih naina ispitivanja svake od Clovis iskopina ubudue, a naroito ako na vidiku nema zanimljivih nalaza. Izgleda kako je Dogaaj za sobom ostavio nepogreivi trag na sedimentima starim 13.000 godina, jer smo dosad ba na svim nalazitima upravo na njemu pronali i magne tizirane estice, i kuglice, i znakove radioaktivnosti, koje su u naelu ba u tom sloju iskazivale svoje koliinske vrhunce. Nagaali smo da bi tako moglo biti diljem Sjeverne Amerike i, ukoliko je tako, tada bi ova dva jednostavna pomona sredstva mogla biti od nevjerojatne koristi svim arheolozima koji su obraivali nalazita po Sjevernoj Ame rici, a vrlo vjerojatno i po Europi.

DONJA ISKOPINA IZ VREMENA PRIJE RAZDOBLJA CLOVIS

Nakon toga me Al opet odveo na Donju iskopinu. Tu je doao do svo jih najuzbudljivijih otkria i prvo mi je pokazao omanju niu iskopanu duboko u zidu. "Vidite li onu komadinu kamena u njoj? To je jedna

od prvih jezgri na koje smo naili (slika 9.3). Tko zna kada, ali - net ko je sjedio oko tog kamenog bloka, vjerojatno prekrienih nogu, dok je od njega kamenim ekiem nastojao odlomiti prikladan ko mad za daljnju obradu, iza ega bi ostajali mikrolistii. I sad izgleda kao i u trenutku kad smo je pronali." U meni bijesnu sjeanje na taborite uz jezero Buck Lake. Kamenoresci iz razdoblja Clovis sjedili su oko njega i izraivali predmete potrebne plemenu, ba poput ovih u Topperu koji su sjedi li oko ove kamene jezgre. "No, ima jo toga," nastavi Al, trgnuvi me iz razmiljanja. "Doi te, pogledajmo je izbliza." I on skoi u jamu te se priblii jezgri, odu evljen poput djeteta koje nekome pokazuje svoju novu igraku, samo to je ta njegova "igraka" bila komadina grubo odlomljene stijene. Vidio sam da je leala oko pola metra dublje od sloja iz razdo blja Clovis, a to je znailo da je bila i nekoliko tisua godina starija od samog razdoblja Clovis. To ju je vjerojatno inilo i jednom od najrje ih ikada pronaenih kamenih gromada na itavom planetu, koje su se tako davno koristile u ove svrhe. Najblae reeno, bio sam iskreno zadivljen.

Slika 9.3: Kamena jezgra u Donjoj iskopini. Tokice pokazuju razinu Clovis, a strelica veliku kamenu jezgru iz vremena prije razdoblja Clovis. Kamenorezac bi od nje odlamao komade kamena koje bi onda koristio za izradu drugih orua.

Poskakujui na gredi, Al me uzbueno upozori: "Vidite li ovo?" Pokazivao mi je nekoliko gomilica odlomljenih komadia jezgre to su se nalazile u blizini. "Tu su odlagali otpad i loe izraene komade. Nakon odlomljavanja od jezgre, s njima se nije moglo uiniti nita pa su ih gomilali na tome mjestu. Tu su leali moda i dvadeset tisua godina, sve dok ih nismo iskopali i razotkrili. Od ove jezgre nisu se izraivali nikakvi dvostrano obraivani predmeti, ne - nju su koristi li za dobivanje mikrolistia. I zato nema potrebe odravati nikakve dugake sjednice i raspredati o tome je li prije razdoblja Clovis bilo ljudi ili ne - kada ve gledate ravno u ono ime su se bavili." Sagnuo sam se da bih sve to bolje razgledao, pazei da pritom ne dodirnem jezgru. "Ali, ovo nije jedina jezgra koju smo pronali," ree mi Al iznenada skoivi s grede, i to s jo vie oduevljenja no prije. Slijedio sam ga do toke s koje se pruao pogled na najdublju jamu koju su ovdje iskopali, dubine oko 3,7 metara. I sada su u njoj radila tri volontera u visokim gumenim izmama, odjevena u radne kabanice. "Vidite li je?" Ovaj put mi je pokazivao mjesto tik iznad vidljive nekadanje vodene crte, gdje je iz stijene jame virila jo vea kamena gromada. Ostavili su je na mjestu gdje su je i nali, dok su oko nje i dalje kopali u dubinu. "To je ista stvar, kamena jezgra za izradu mikrolistia." Odmah sam je poeo usporeivati sa gornjom jezgrom. Ova dru ga se nalazila na gotovo dva metra niem poloaju i morala je zato biti i mnogo, mnogo starija. "Znate li njezinu starost?" On zatrese glavom. "Ne, i to je ono to me ljuti, ali znamo da je mno go starija. Vidite li onu sivoplavu prugu ulijevo od nje? To je bilo taborite. Ehh, neki od mojih kritiara tvrde da su to tek ostaci umskog poara, ali je krunog oblika i ima polumjer od svega pola metra. Pa ako su oni u pravu, to e sigurno osvanuti kao podatak za Guinessovu knjigu rekorda, i to kao najmanji poar ikada zabiljeen na ovim prostorima," nasmije se Al i tada opazih da, ma koliko se on alio zbog toga to se zatekao na granici obrane postojanja ljudi i prije razdoblja Clovis, zapravo velikim dijelom i uiva u toj ulozi. "Kad smo shvatili to smo ovdje zapravo otkrili," nastavi on, "zra koplovom sam odletio do najboljeg poznavatelja datiranja radioak tivnim ugljikom za kojega sam znao, Toma Stafforda, kako bi je ispi-

tao. Nije u njoj pronaao nimalo ugljika C , to je znailo da je to radiokarbonski mrtva stijena. Zato mi je rekao da bi morala biti stari ja od pedeset tisua godina, a moda i mnogo starija." Zapanjilo je ono to se iz toga moglo zakljuiti. Ako je to tono, tada su ljudi nastanjivali Novi Svijet i vie od 30.000 godina prije no to su dananji ugledni arheolozi slubeno prihvaali njihovo postoja nje. Jesu li to bili pretee dananjih Indijanaca? Kakvim su nainom ivota ivjeli? Shvatio sam da odgovora ima vrlo malo, gledajui u tu jedinstvenu, drevnu kamenu gromadu i blijedi trag njihovog davna njeg taborita. No, bilo je posve jasno da Al nee odustati od daljnjih istraivanja u potrazi za tim odgovorima. Al me zamiljeno pogleda: "Zamislite samo: ako mi je ona gornja jezgra, stara moda dvadeset tisua godina, navukla na lea tolike pro bleme, onda me ova ovdje, uz taborite toliko izloila da vie nemam kuda." Nasmijeio sam mu se i on mi uzvrati osmijehom. Potpuno sam ga shvaao. Zavrio je obilazak reenicom tako tipinom za Ala Goodyeara, to je ujedno bila i saetak svega kroz to je dosad proao: "A to se tie skeptika i moga privatnog pakla, im su me uli da spomi njem pedeset tisua godina odbacili su sjekire i ukljuili svoje lanane pile!"

14

BRZI OPROTAJ
im sam okonao svoj posao i srdano se poeo opratati od Ala i njegovih suradnika, na Topper se sruilo takvo strahovito nevrijeme i zapoelo tutnjiti nebom June Caroline, da smo samo stigli zgrabi ti svoje stvari i pojuriti - oni u svoja zaklonita, ja do automobila. Osjeao sam kako me preplavljuje zahvalnost upuena nebu, jer mi je ipak poklonilo ovaj dvodnevni prekid padalina. U ova dva dana nisam uspio vidjeti sunca osim jednom, zakratko, ve samo tamne i prijetee kine oblake; no, kie su zastale dovoljno dugo ba kada sam stigao i priekale sa svojim divljim plesom upravo koliko mi je bilo potrebno da bih doao do vanih otkria.

POETAK ISPITIVANJA
Kad sam kod kue zapoeo s ispitivanjima uzoraka, naiao sam na neka velika iznenaenja. Jedno se odnosilo na radioaktivnost. Kao i

na naim drugim dosad obraenim Clovis nalazitima, i ovdje se vrhu nac radioaktivnosti nalazio upravo u sloju Clovis, i to u oba uzorka, uzeta na dva udaljena mjesta. To smo i oekivali. Ali, kad sam uspo redno provjeravao i Gornju i Donju iskopinu, pronaao sam i drugi vrhunac, na veoj dubini od razdoblja Clovis, i to u svakoj od iskopina. Ovi viestruki vrhunci bili su posve neoekivani, premda je naa teo rija srameljivo nagaala da bismo ih mogli pronai. U to vrijeme nismo znali koji su elementi mogli prouzroiti onaj vrhunac na veoj dubini, ali su nam u tome pomogle analize NAA i PGAA za nalazita Murray Springs i Blackwater Draw, koje su nam upravo vratili potom. Vidjeli smo da su najvee radioaktivnosti kod njih najvjerojatnije izazvali radioaktivni izotopi elemenata urana, torija i kalija K40. Samo, nismo jo mogli objasniti kako su oni dospjeli u taj sloj. Kod uzoraka iz Toppera jedan se vrhunac nalazio u razdoblju starom 13.000 godina, a do drugoga je dolo prije 34.000 do 44.000 godina. Upravo u tim razdobljima je i krivulja radioaktivnosti pokazi vala svoja divlja izbijanja. Ova druga toka se nalazi u podruju na kojemu se moraju obavljati korekcije utvrivanja starosti radioaktiv nim ugljikom C14, a one se kreu od 0 godina pa sve do 8.000 godina, to je najdua ikad zabiljeena i izvrena korekcija, kao to smo vidje li u poglavlju 2. Pogledavajui na vreu s uzorcima tla iz Toppera, za koju sam znao da je blago radioaktivna, ustanovio sam da izgleda kao i svaka druga vrea. Pa ipak, ako su podaci sadrani u njoj bili toni, u ruka ma sam drao - zvjezdani materijal, ili tonije - dio nekadanje drevne povrine planeta Zemlje, koji je bio izloen najstranijem spek taklu to ga je priroda ikada izvela: supernovi. No, moemo li biti sigurni u to? To nam je trebalo ostati tajnom do samoga kraja.

DOBRE VIJESTI ZA ALA GOODYEARA

Poveznica s Alovim radom bila je u tome, to je naa teorija predvia la kako su najnie radioaktivne razine trebale biti stare oko 45.000 godina. U Donjoj iskopini, najnia razina radioaktivnosti bila je utvrena vrlo blizu drevnog taborita iz vremena prije razdoblja Clovis, tonije - tik iznad njega, a to je potvrivalo da je ono doista veoma, veoma staro.

Kada sam Alu e-mailom poslao rezultate tih ispitivanja bio je pre sretan i odmah nas telefonski pozvao, da na konferenciji "Razdoblje Clovis na jugoistoku", koja se trebala odrati u Columbiji, Juna Ca rolina, odrimo predavanje i javno predstavimo svoju teoriju zajedno s onim to smo otkrili o Topperu. Tijekom istog ovog telefonskog razgovora Al mi je priredio i veliko iznenaenje. Kad sam bio s njim na nalazitu Topper, iznio sam mu i neke pojedinosti nae teorije te spomenuo kako bi uarene estice strahovite brzine imale pogubne posljedice za ljude iz doba Clovis, te ak moda izazvale i ozbiljno desetkovanje ondanjeg puanstva. Spomenuo sam mu i tisuu godina kulturolokog jaza i praznine to smo je otkrili na nalazitima Murray Springs i Blackwater Draw, kao uvjerljivi dokaz za veliko smanjenje broja ondanjih stanovnika na jugozapadu. Upitao sam ga tada nije li i on na jugoistoku otkrio sline naznake, no - odgovorio mi je nijeno. Usto, nije povjerovao ni da je uope i dolo do tako velikog smanjenja. Oito su na jugoistoku do bro datirana nalazita pruala i dovoljno uvjerljive dokaze o nepresta noj naseljenosti podruja. Priznao mi je samo da je nestao Clovis stil izrade kopalja, te ustvrdio da su koplja iz kasnijih stilova bila samo dokaz razvitka stila Clovis, ali da su ih izraivali isti narodi. No kad me ovaj put nazvao, imao je novost za mene. Kako mi je poslije napisao u e-mailu, "... dosta sam razmiljao o onome to ste mi rekli, naime - da je prije 13.000 godina dolo do stranog smrtonos nog djelovanja na ljude i ivotinje. Sada doista primjeujem znaajan pad u uestalosti pojavljivanja vraka Clovis kopalja, do kojega dolazi odmah iza toga vremena. Naa bi konferencija moda mogla i pokaza ti taj ozbiljan pad u brojnosti ljudske populacije tijekom toga vremen skog razdoblja i na jugoistoku, a vi biste moda mogli imati i pravo objanjenje za to." Kad sam proitao ove njegove rijei, proli su me srsi. Jo dok smo Al i ja stajali na nalazitu Topper, promatrajui ostatke i tragove ljud ske povijesti kako vire iz stjenka njegovih iskopina, imao sam tek nekoliko mutnih zamisli i uporita za kolosalnost tragedije koja se tamo razotkrivala. Tijekom vremena provedenog u Topperu dosai vali su mi neprestana kiica i sijevanje iz oblaka, no kada sam proitao Alovo pismo, pomislio sam na sve ono to su tamo, na onom podru-

ju, u davnini morali proivjeti njegovi najstariji stanovnici. Kad je dolo do Dogaaja, neki od njih su vjerojatno mirno sjedili oko kame ne jezgre i izraivali svoja nova koplja, ili su pazili da vatra na ognjitu ne bi ugasla i izloila ih ledenoj hladnoi. Iznenada se niotkud pojavila golema koliina uarenog sitnog svemirskog otpada i sruila na njih sa sjevernog neba, zarivajui se strahovitom brzinom u njih, u njiho ve kosti i meso poput rapnela, obarajui i mamute na mjestima gdje su se zatekli i tako okonavajui nain ivota ljudi iz razdoblja Clovis. I nehotice sam zadrhtao od tih predodbi, pomislivi, radije bih odabrao one teke kie i oluje June Caroline svakoga dana, nego neto onakvo.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

I na nalazitu Topper u Junoj Carolini pronaena je u sloju Clovis najvea koliina magnetiziranih estica kao i na osta lim nalazitima iz razdoblja Clovis. Na nalazitu Topper je u sloju Clovis pronaen i vrhunac ra dioaktivnosti, kao i na ostalim nalazitima iz razdoblja Clovis. Ispitivanje obiju iskopina nalazita Topper, Donje i Gornje, pokazalo je vrhunac radioaktivnosti i prije 41.000 godina, to se podudaralo s anomalijom ugljika C 14 . Na nalazitu Topper pronaene su tajanstvene estice crnoga stakla. Nalazile su se gotovo iskljuivo u sloju Clovis. Al Goodyear je pribavio dokaze za katastrofalno smanjenje ljudske populacije nakon razdoblja Clovis.

10. P O G L A V L J E

TAJNA ZVANA CAROLINA BAYS

ZEMLJA MOVARNIH JEZERA
Otkopao sam sigurnosni pojas u zrakoplovu koji me doveo u Raleigh-Durham u Sjevernoj Carolini, i izvukao svoju poslovnu torbu iz mreice na sjeditu ispred mene. Izvlaei iz nje pozamani registra tor, jo jednom sam pregledao fotografije snimljene na podruju Ca rolina Bays te ovdanja neobina jezera i movare. Sva su eliptinog oblika i zauzimaju velike povrine, to se vidi i na slici 10.1, koja pri kazuje dva takva jezera smjetena usred fotografije Manhattana kao pozadine, zbog usporedbe. Netko ih je odavno nazvao "bays", ali ne stoga to bi nalikovali morskim zatonima, zaljevima i dragama, ve prije zbog toga to po njima doista posvuda raste lovor (engl. rije "bay" znai oboje: i zaljev, i lovor, op.p.). Veina tih vodenih povrina

Slika 10.1: Veina movarnih jezera je velika, kao to se moe vidjeti na slici koja usporeuje stvarno dvostruko jezero iz Sjeverne Karoline, dugako 2 km, sa snimkom Manhattana iz zraka. Composite photo, koriteno uz odobrenje.

ima lagano poviene rubove, oslanjaju se jedna o drugu i svojim su dugakim osima okrenute u smjeru Velikih jezera. Du obalnog pro stora kojega oplakuje Atlantik ima ih na desetke tisua, ako ne i mili juni, a razlikuju se meusobno veliinom svoje osi po duini, jer ih ima od svega petnaestak metara pa do petnaestak kilometara. Dosad sam vidio tek njihove fotografije snimljene iz zraka, tako da sam jedva ekao vidjeti ih i u njihovom prirodnom izdanju. Nagnuo sam se do prozora zrakoplova ne bih li togod ugledao i odozgo. Nita. Jo uvijek smo letjeli iznad gustih, sivih oblaka to su se irili sve tamo do obzora.

UPOZNAJEM JEZERA CAROLINA BAYS

U vrijeme kada su se zrakoplovi ve poeli masovnije koristiti, jedna je tvrtka to se bavila proizvodnjom graevinskog drva 1930.-tih go dina obavila prva snimanja June Karoline iz zraka. Tako su po prvi put snimatelji vidjeli snimke ovoga kraja iz ptije perspektive, koje su im otkrile na tisue jezera i movara u Sjevernoj i Junoj Karolini. Ovaj novi pogled na dio zemlje nazvan Carolina Bays iznenadio je ba sve, jer su - ovako snimljena iz zraka - ova podruja izgledala posve drukije, kao to se vidi na slici 10.2. Ono to je fotografima bilo najudnije na tim fotografijama bila je injenica, da su sve te vodene povrine imale lagano uzdignute rubove, te da su se esto dodirivale ili povezivale jedna s drugom, to je gleda-

Slika 10.2: Fotogra fija jezera Myrtle Beach u Junoj Karolini, koja zorno prikazuje prekla panje pojedinih jezera (oznaeno strelicama), dok gledana sa zemlje nalikuju baruti nama ne-visokih i plitkih rubova.

no iz zraka izgledalo kao da se nekakvi divovski otisci nogu preklapa ju jedan preko drugoga. Nigdje drugdje na itavom planetu nikakva druga poznata jezera i movare nemaju ovako uzdignute rubove. Osim toga, iznenadio ih je i oblik tih voda: sve su bile eliptine ili okruglastog oblika, a udno je bilo i to, to su se irile u istom smjeru, sa sjeverozapada prema jugoistoku. Jo je neto bilo jako udnovato: da su sve to bile dosta plitke vode, i da su se najvii pjeani rubovi mogli nai uglavnom na njihovom jugozapadnom kraju. Moda e zazvuati nevjerojatno, ali ova su udna jezera prekrivala itave dvije treine cijeloga jednog okruga Sjeverne Karoline! U svakom sluaju, ni pilot, a ni snimatelj nisu vjerovali vlastitim oima, jer dotad nitko nije na tlu zamijetio ove neobine oblike vode nih povrina. Kakva li je to sila prirode ovdje oblikovala takva golema eliptina jezera? Snimatelj je bio siguran da im nitko iv ne bi povje rovao na rije, ali - upravo su snimke u njegovom fotoaparatu bile one, koje e svima dokazati postojanje desetaka tisua vodenih povr ina to sainjavaju Carolina Bays. Ove su fotografije odmah zaokupile pozornost javnosti, i novine su bile prepune senzacionalnih pria o tim jezerima i movarama. Znatieljni istraivai razmiljeli su se istonom obalom Atlantika te otkrili da se ona proteu od Georgije do Virginije, premda je veina smjetena u obje Caroline, Sjevernoj i Junoj. Poslije su drugi istraiva i otkrili da ona zapravo prekrivaju i iru povrinu, te da se proteu sve do Alabame, Floride i New Yorka. Ukupna povrina koju obuhva aju prikazana je na slici 10.3. Sve u svemu, ova movarna jezera pre krivaju golema podruja uz obale Atlantika, vea od ukupne povri ne obiju Carolina. Veina istraivaa procjenjuje da postoji najmanje pola milijuna tih jezera, a neki tvrde da ih ima i - 2,5 milijuna. U ovoj smo knjizi esto koristili takozvane DEM ili 3-D prikaze (puni im je naziv digital elevation model), kakav se vidi i na slici 10.4. Njih se moe izraditi iz zranih snimaka kakve objavljuje USGS (U.S. Geological Survey), ali i iz svemirskih mjerenja koja obavlja NASA. Uporaba DEM-ova olakava i omoguava jasan pogled na ova mo varna jezera, budui da oni uklanjaju postojee drvee i ipraje koje bi inae na uobiajenim fotografijama zaklanjalo i skrivalo mnoga od njihovih obiljeja.

Za sve DEM- prikaze u knjizi poveavali smo okomiti kontrast, i to po nekoliko puta, kako bi se mogle jasnije uoiti osobine tih jezera. Ishod je bio kontrast koji ih je uinio slinijima dubokim dolinama u Sjevernoj Karolini. U stvarnosti, to je podruje posve ravno. Osim toga, za mnoge smo USGS fotografije iz zraka, prikazane u ovoj knjizi, po veavali kontrast i zato, da bi se jasnije vidjeli uzdignuti rubovi jezera.

RASPRAVE
Odmah nakon otkria pravog izgleda jezera zapoeli su i sporovi o tome kako su se ona uope mogla oblikovati na ovaj nain. Iznosili su se argumenti koji ni danas, osamdeset godina poslije, nisu doveli do bilo kakvih rjeenja. Neki su znanstvenici teoretizirali i objanjava li da su snani vjetrovi otpuhali i udubili meko pjeano tlo, stvaraju i tako ova plitka jezera. Drugi su najozbiljnije tvrdili da su ih u davni ni izdubila divovska jata nekih davnanjih riba, jo u doba kada je itavo podruje bilo preplavljeno vodama Atlantika. No, najveu su buru 1933. godine podigli geolozi Melton i Schriever, ustvrdivi da su jezera oblikovali viestruki udari ogromnog meteorita, sainjenog od eljeza ili kamena, koji se ve prilikom prvog udara rasprsnuo na tisue manjih komada.

Slika 10.3: Movarna jezera proteu se od Alabame do drave New York State. Podatak iz Prouty (1952.)

Slika 10.4: DEM- prikaz skupine od stotina jezera Carolina Bays u okrugu Bladen County, Sjeverna Karolina. Vidi se kako se mnoga jezera meusobno preklapaju sa susjednima. Izvor: USGS.

I premda jezera doista pomalo nalikuju kraterima s drugih planeta, a i ova se teorija o udaru meteorita podudara s mnogim danas prizna tim injenicama, ona ipak ima i neke velike slabosti. Kao prvo, nitko jo nigdje nije naiao na ostatke bilo kakvog meteorita, a niti na uo biajene i prihvaene tragove takvog udara, a ako su jezera trebala biti krateri, onda su bila naprosto previe plitka za takvu ulogu. Na dosad pronaenim tipinim udarima meteorita o povrinu Zemlje utvrdilo se, da je krater promjera trinaest kilometara obino imao dubinu neto veu od 1,5 kilometara, dok su jednako toliko dugaka jezera, naprotiv, bila duboka svega oko 15 metara. Zbog ovakvih i slinih pitanja teoriju o udaru meteorita odbacili su mnogi ozbiljni znanstvenici te radije prihvatili vie zemaljska objanjenja, premda ni ona nisu davala zadovoljavajue odgovore na sve injenice. Godinama se vodila prava bitka izmeu dva tabora znanstvenika. Jedni su podravali svemirsko objanjenje, a drugi ono zemaljsko, ali nijedna od strana nije mogla oboriti zamjerke protivnike strane. 1955. godine je Frey, jedan od prvih istraivaa koji su se ozbiljno pozabavili nastankom movarnih jezera ustvrdio, da "ne postoje od govarajui dokazi koji bi dovoljno potvrdili jednu od teorija te isklju ili ostale." etrdeset i etiri godine poslije, tonije - 1999. godine, istraivai May i Warne ponovili su gotovo isto: "Ve se vie od 60 godina prouava i raspravlja o jezerima Carolina Bays, no tek nam predstoji utvrditi njihovo pravo podrijetlo." U nemogunosti da obja sne nastajanje ovih jezera, veina se gorljivih istraivaa ili povukla od ovog i nastavila raditi na drugim pitanjima, ili se naprosto ve odav no povukla - u mirovinu.

PO PRVI PUT NA JEDNOM JEZERU

Osim to sam elio posjetiti Topper, jednostavno sam morao doi i u ovaj kraj i na ova movarna jezera radi zagonetke koju su predstavlja la. Jer, naa je teorija nudila i novo rjeenje za nain njihova oblikova nja, zasnivajui se na nekim ranijim teorijama, a opet - drukije no dosad. Namjeravao sam prvo prikupiti uzorke i u njima potraiti magnetizirane estice, kuglice i visoku razinu radioaktivnosti kao i na drugim nalazitima i nadao sam se da u tako doi do novih upo rita vezanih i uz jezera, premda sam znao da se mogu i razoarati.

JEZERA BLADEN LAKES

Kad sam se dokopao svog unajmljenog automobila, krenuo sam za Lumberton, Sjeverna Carolina, otkud sam namjerio kretati na svoja lutanja i istraivanja okolnih movarnih jezera, zvanih Carolina Bays. Ovaj sam gradi kao svoju bazu odabrao zato, jer je smjeten u sreditu izmeu dviju skupina jezera - izmeu Bladen Lakes i jezerske grupe sjeveroistono od njih. Ustvari, Lumberton su okruivale stotine i stotine jezera, koja su se nalazila gotovo posvuda u ovom dijelu Sje verne Caroline. ak je i sam gradi bio izgraen na nekima od njih. Iako je bilo kasno poslijepodne, jedva sam ekao da vidim neko od jezera. Zato sam odmah nakon prijave na recepciji motela krenuo u podruje jezera Bladen Lakes, koju je sainjavala velika skupina jezera. Ovdje je ve odavno bila zabranjena svaka daljnja izgradnja, jer ih se na taj nain nastojalo ouvati, tako da su doista i ostala najbo lje zatiena jezera Sjeverne Karoline. Nakon onog silnog blata u Topperu shvatio sam da bi sredita ovih vlanih i raskvaenih movara mogla biti jo manje pristupana, ali sam mislio da bi barem njihovi neto vii rubovi mogli biti sui i dostupniji. Takoer, razmiljao sam, budui da sva ta jezera imaju poviene rubove, upravo bi se u njima mogao pronai klju rjeenja zagonetke o oblikovanju jezera. I za uobiajene kratere nastale udarom meteorita dokazi o samom udaru esto su se pronalazili ba u rubnim stjenkama kratera pa bi moda tako moglo biti i ovdje, ukoliko su jezera doista nastala na slian nain. Pregledavajui dosadanje radove veza ne uz istraivanje jezera, shvatio sam da su se znanstvenici uglavnom bavili istraivanjem sredinjih dijelova jezera, i da ih se tek nekolicina sjetila istraiti i rubne dijelove. U potrazi za novim uporitima namje ravao sam se pridruiti - potonjima. Odluio sam, dakle, uzeti uzorke samo sa rubova jezera, ali i za tako neto trebao sam pronai jezerca prikladnih rubova. A to je bilo dosta teko, jer je trebalo odrediti i ceste s odvojcima koji bi me zatim doveli do njih. Htio sam prikupiti uzorke uz to manje kopanja po gnjecavom tlu. Pomno sam prouavao fotografije i DEM- prikaze, pronaao ih desetak koja su mi mogla biti zanimljiva, te ukucao koor dinate njihovih zemljopisnih duina i irina u svoj GPS-ureaj.

Dok sam se pribliavao svom prvom odreditu u okrugu Bladen, ekrani GPS-a je otkucavao smanjenje udaljenosti do njega. Uzbue nje je u meni raslo to sam se vie pribliavao jednom od jezera Caro lina Bays po prvi put u ivotu. Jo 800 metara, pa 400 metara, pa 100 metara, pa - 35 metara, onda - 140 metara... tooo?! Pa kako sam mogao mimoii cilj?! Okreui automobil, nisam vidio apsolutno nita to bi imalo nali kovalo nekakvom jezeru. Eno tamo nekakvog nasipa, dodue - do sta irokog, moda nekih 45 metara, i visokog jedva 30 centimetara... Protezao se iz ume s jedne strane, prolazio valjda ispod ceste i onda opet na drugoj strani nestajao u umi. Bio sam posve zbunjen. Napreg nuto sam promatrao prirodu oko sebe i jedino sam zamijetio pijesak u blizini, znatno svjetliji od ostalih okolnih dijelova, i - to je bilo sve. Nigdje niega neobinog. Pa je li ono tamo - taj rub jezera?! - mislio sam zaprepateno. To je onda nemogue zapaziti. Nikakvo udo da ih nitko nije ni zamijetio sve dok nisu bila snimljena iz zraka! Pa dobro, pomislih - valjda u lake otkriti sljedee jezero. Ali nisam, kao to nisam otkrio ni sljedeih osam koordinata. Na svakom od mjesta za koja bi mi ureaj GPS ustvrdio da se nalazim na cilju, jedva bih pronaao niske, fine obrise rubova jezera, ali bez nje ga ih ne bih uoio - nikada. U smiraj dana vratio sam se silno razoaran u motel. Pitao sam se hou li igdje pronai barem jedan rub jezera koji bi bio dovoljno visok za uzimanje uzoraka. Je li ovo bio uzaludan put? Gotovo polovinu noi sam tragao na svom prijenosnom raunalu po DEM- prikazima okolice, i to za dovoljno visokim jezerskim ru bovima. Zakljuio sam kako rjeenje lei u tome da pronaem jezera sa najviim i najstrmijim rubovima, koja u onda valjda najlake i zapaziti. Nakon mnogih provjera pronaao sam ih nekoliko koja su obeavala, te sam podatke o njima odmah unio u GPS. Tek u sljede ega jutra znati hoe li ovo putovanje ipak biti uspjeno.

OTKRIE DOBROG RUBA

Ujutro sam se neega prisjetio, neega vezanog uz jedinu neobinost od juer - bio je to onaj gotovo bijeli pijesak. U literaturi vezanoj uz jezera proitao sam da se vrlo esto samo jugoistoni rubovi Carolina

Bays sastoje upravo od toga bijelog pijeska, kojega juer ne bih niti vidio da uza se nisam imao GPS ureaj. To mi se nije uinilo tek sluajnou, budui da je inae bijeli pijesak vrlo rijedak u ovim kraje vima. Osim tog niskog rubnog pijeska, sav drugi pijesak koji sam vidio uokolo bio je ili utosmee ili crvenkaste boje. Nije li taj bijeli pijesak mogao biti povezan sa nastajanjem jezera? Moda u njemu lei jo jedan klju zagonetke. Sljedei klju za pijesak pronaao sam u studiji Sharitza iz 2003. godine, koji je spomenuo kako su istraivai na dnu jezera Thunder Bay u Junoj Karolini otkrili sloj bijeloga pijeska visokog oko 30 centi metara, i to ispod debelog organskog sloja treseta. Ovaj duboko skri veni sloj upuivao je na to da se on oblikovao jo u vrlo ranim danima nastajanja i stvaranja jezera, pa moda ak i u samim poecima njiho va oblikovanja. Crni sloj treseta podsjetio me opet na crnu rogoinu iz dosad obraenih Clovis nalazita. Neki drugi autori izvjetavali su jo i o finoj bjelkasto-sivoj glini, naenoj na dnu toga velikog jezera. Nastavak putovanja uvrstio me u uvjerenju da poveznica mora postojati. Iako su i prospekti za turiste spominjali "bijele pjeane plae", ja nisam mogao pronai plae s pijeskom koji bi nalikovao onome s ruba jezera; nijedna od njih nije bila onako bijela kao pijesak koji sam juer zapazio. I dok sam prelazio kilometre i kilometre vo zei se uzdu i poprijeko June i Sjeverne Karoline te Georgije, nig dje drugdje nisam vidio onaj bijeli pijesak osim na movarnim rubo vima Carolina Bays. A zamijetio sam i jo neto neobino: injenicu, da bih gotovo nepogreivo njegov najdeblji sloj pronalazio na jugoi stonom dijelu ruba, a ponekad i iskljuivo na njemu. KAKO IZBIJELITI PIJESAK Ako je taj bijeli pijesak bio proizvod geneze jezera, pitao sam se, to je to onda njegovu uobiajenu boju moglo pretvoriti u bijelu? Obi no to ine dvije stvari: prva je kemijsko djelovanje, kao kada se kiseli nom djeluje na kremen ili kvarc, te se tako ukloni njegova uslijed sadraja eljeza crvenkasta kamena povrina da bi se ispod nje otkrio bijeli kvarcni pijesak. Druga je opet iznimno visoka temperatura, via od 800C, koja ini to isto, spaljujui crvenkaste neistoe eljeza na povrini kvarca.

Bijeli pijesak i kiselina? Visoka temperatura? U obje je mogunosti bilo teko povjerovati, u kiselinu naroito. Ovo drugo je bilo vjerojat nije, jer bi neka vrsta goleme eksplozije mogla razviti temperature dostatne za izbjeljenje pijeska. Prema teoretiarima svemirskih udara, upravo to bi se i oekivalo kada bi neto pod niskim kutom dojurilo ovamo iz smjera sjeveroza pada. Silina takvog udara u trenu bi dovela pijesak do usijanja, izbijelila ga i takvoga onda odbacila prema jugoistoku. No, sve je to bila teorija za koju su nam nedostajali dokazi. Sveje dno, mislili smo, to god se nekada davno ovdje dogodilo, taj je bijeli pijesak morao biti klju koji bi mogao pomoi u rjeavanju zagonet ke ovdanjih movarnih jezera.

KONANO NA RUBU JEZERA

Toga dana sam opet koristio GSP ureaj da bih otkrio prvih nekoli ko jezera, ali nisam imao sree u pronalaenju dobrih rubova. No kada sam krenuo prema sljedeem jezeru, odmah nakon zavoja na cesti ugledao sam ispred sebe veliki i obeavajui jezerski rub od bije loga pijeska. I dok je GPS odbrojavao smanjivanje udaljenosti do njega, za tren oka sam stigao do tog sjeveroistonog ruba jezera Salters Lake u okrugu Bladen, prikazanog na slici 10.5.

Slika 10.5: Strelica pokazuje prvi jezer ski rub s kojega sam prikupio uzorke na sjeveroistonom dije lu jezera Salters Lake. Vidi se iroki pojas bijeloga rubnog pije ska, u kojemu nema dovoljno hranjivih tvari za rast vegetaci je. Izvor: USGS

S olakanjem sam odmah zakljuio da u s njega moi uzeti uzor ke i namjeravao sam odmah zapoeti s radom. Na svim dosad obraivanim nalazitima iz razdoblja Clovis prona lazili smo predvidive rezultate ispitivanja. Prvo bismo provjeravali sloj u kojemu su jo postojali i ljudi i megafauna, a zatim onaj u kojemu vie nije bilo ni jednih, ni drugih. Dokazi o Dogaaju pojavljivali bi se na granici izmeu ova dva sloja, i to u obliku magnetiziranih esti ca, kuglica i poveane radioaktivnosti. Ako su se ova movarna jeze ra oblikovala prije 13.000 godina uslijed Dogaaja, tada je neto od toga trebalo vaiti i za njih. Moda u u blizini vrhova ovoga ruba pronai sline dokaze.

ARHEOLOGIJA I JEZERA
I prije no to sam stigao u Carolinu, zanimalo me u kojoj su mjeri do sadanja arheoloka izvjea iz podruja Carolina Bays mogla potkrije piti nau teoriju. Dosad su sva obraena nalazita na neki nain uklju ivala i vodu, pa smo stoga mislili da bi se u ovim jezerima - ukoliko su ona nastala nakon vremena u kojemu su ljudi iz razdoblja Clovis ve nestali, trebalo nai vrlo malo bilo kakvih arheolokih dokaza. No, ako su jezera postojala i prije razdoblja Clovis, tada bismo oe kivali mnoge dokaze o tome da su njihove vode koristili i pra-Indijanci. Debeo sloj pronaenog treseta i fosila vodenih ivotinja na dnu dananjih jezera ukazivao je na to, da su ona esto kroz svoju povijest sadravala vodu; dakle, ako su ona bila starija od 13.000 godina, zasi gurno su morala privui i pra-Indijance, i sad ve odavno izumrle ivotinje. Samo, nae provjere izvrene u studijama drugih autora nisu govorile o znanstvenim istraivanjima ili iskapanjima koja bi pronala makar i jednu jedinu kost mamuta ili bilo koje druge izumr le ivotinje. A nije ih pronaao ni Al Goodyear. Da bismo provjerili kako ovdje u Carolini stoje stvari s ostacima mamuta i predmeta iz razdoblja Clovis, nazvao sam dr. Marka Brooksa sa sveuilita Juna Carolina, koji se ve dugo bavio istraivanjima jezera i okolice. Mark nam je stavio na raspolaganje mnoge od svojih radova i potvrdio da na jezerima nikada nisu bili pronaeni tragovi mamuta. On je istraivao niz jezera uz rijeku Savannah River i zaklju io da su se neka od njih oblikovala davno prije razdoblja Clovis, mo-

da ak i prije 100.000 godina. Mogao je biti u pravu, ali neka od njih ak nisu ni morala biti prava movarna jezera. Budui da ih se moe nai u svim veliinama i oblicima, neka su od njih zasigurno postoja la i u onim pradavnim vremenima, i svakako bila starija od 13.000 godina. Nismo ni mislili da su sva ta silna okrugla ili eliptina jezera nastala uslijed udara i bila zapravo krateri, ve i zbog onih niskih ru bova to su ih okruivali. U vezi s razdobljem Clovis Mark mi je ispriao sljedee o jednom jedinom nalazitu na kojemu je otkrio jedan jedini Clovis iljak (vrh koplja), i to skriveno u samom rubu jezera, koje je jedna tvrtka namje ravala zatrpati. Bila je to situacija "krizne arheologije" kao i nekad na nalazitu Blackwater Draw, tako da nije znao to se dogaalo prije no to je grupa arheologa s njim na elu tamo stigla. No, Mark je bio sigu ran da je to koplje pronaeno u niem dijelu jezerskoga ruba, te zaklju io da su ga koristili ljudi iz doba Clovis. Samo, oni su tamo pronali jedan jedini vrak koplja, a to za znanost nije dostatno, niti bi se ikada moglo razjasniti jesu li upravo Clovis ljudi bili oni koji su ga ostavili na tom rubu. Na jednoj drugoj iskopini su Mark i njegovi suradnici izvijestili o otkriu oko 1.700 predmeta amerikih starosjedilaca u jezeru Flamin go Bay i oko njega. Datiranje je pokazalo da su nastali nekoliko stotina godina nakon zavretka razdoblja Clovis. Tamo nisu pronali dokaze o tome da su i Clovis ljudi koristili ovo jezero, unato injenici da su Ivester i njegovi kolege 2002. godine utvrdili kako su se isti ti jezerski rubovi tamo nalazili punih 108.000 godina. I mnoga druga movarna jezera nazvana Carolina Bays pokazivala su samo tragove poslije Clo vis doba, a to je injenica koju se moe lako objasniti samo ako u doba ivota ljudi iz razdoblja Clovis jezera nisu ni postojala. Jedno jedino izvjee (Charles i Michie, 1992.) iz arhiva June Caro line o pra-kopljima govorilo je o jo jednom Clovis koplju, sada u privatnoj zbirci, koje je bilo pronaeno "u Carolina Bay", ma to to znailo. I to je bilo sve o razdoblju Clovis u tim movarnim jezerima; znai da su se od onih silnih tisua Clovis kopalja, dosad pronaenih du obale Atlantika, samo dva koplja mogla povezati sa nekim od je zera, a i to ne ba uvjerljivo Jo vie dokaza o nedostatku nalaza iz razdoblja Clovis pronali smo u znanstvenom radu Andersona i suradnika iz 1998., jer su oni

kataloki i zemljopisnim kartama prikazali raspored otkrivenih Clovis kopalja u Sjevernoj i Junoj Carolini. Zaprepastilo nas je kad smo uoili da je upravo u onim okruzima u kojima je bilo najvie movar nih jezera istodobno pronaen i najmanji broj kopalja iz razdoblja Clovis. To je bilo upravo obrnuto u usporedbi sa svim drugim pozna tim Clovis iskopinama u blizini bilo kakve vode. Ljudi Clovisa voljeli su jezera i tekue vode, jer su one privlaile ivotinje to su ih lovili, a dakako i zato, jer im je i samima voda bila potrebna svakoga dana. Zato je bilo posve nelogino da je upravo na podrujima koja su obi lovala vodom ljudi bilo - najmanje. Iako nedostatak i nepostojanje dokaza nije pozitivan dokaz, tre balo se upitati koje se objanjenje najbolje uklapa u injenice. Ako se veina jezera oblikovala u istom onom trenutku kada su nestali svi ondanji mamuti i ljudi iz razdoblja Clovis, to bi objasnilo oboje: i ne dostatak vraka koplja, a i nepostojanje tragova kakvi su mamutske kosti.

PRIKUPLJANJE PIJESKA
Uzeo sam pribor iz automobila jedva ekajui ispitivanje svog prvog movarnog jezera. Pronaao sam izloeniji dio jezerskog ruba i sastrugao s njega dosta povrinske prljavtine kako bih razotkrio nekoliko slojeva od kojih se rub sastojao, ukljuujui i sloj od ezdesetak centi metara bijeloga pijeska gore, gotovo pri vrhu jezerskog ruba. Obavio sam prvi brzi test magnetom. Da, ponavljalo se sve ono sa drugih nalazita i magnetizirane estice najvie su se na njemu naku pile ba u sloju bijeloga pijeska, kako sam i predviao. Jo se jedan vrhunac njihove koliine nalazio neto ispod samoga vrha jezerskoga ruba, premda neto manji. U poetku nas je zbunilo pojavljivanje ova dva vrhunca. No, budu i da smo vjerovali kako je Dogaaj oblikovao rubove jezera u moda svega nekoliko sekunda, to se moglo i oekivati. Bilo je vjerojatno da su se magnetizirane estice rasprile kroz cijeli jezerski rub, ali ih se najvie moglo pronai u nekim podrujima viih slojeva, blizu samo ga vrha ruba. Kada sam poeo tragati za upljim kuglicama, pronaao sam ih po cijelom jezerskom rubu, a najvie ih je bilo opet u blizini vrha ruba,

gdje sam pronaao i najvie magnetiziranih estica. Bilo je logino da e ih najvie biti upravo tamo, budui da su - ma gdje ih mi prona li - uvijek bile i ostajale najlake od svih pronaenih djelia.

DESET JEZERSKIH RUBOVA

Nakon obrade jezera Salters Lake, krenuo sam preko dravne granice prema sljedeoj skupini jezera blizu Mariona u Junoj Carolini. Na jednom dosta udaljenom jezeru, kojemu mjetani nisu nadjenuli ime pa sam ga ja stoga nazvao jezerom M31, otkrio sam da i magne tizirane estice, a i uplje kuglice izgledaju gotovo jednako kao i one s jezera Salters Lake, premda su oba mjesta bila meusobno udaljena oko 80 kilometara. Sve u svemu, tako sam pregledao ili se vozio uz tisue jezera zva nih Carolina Bays, ali sam ih pronaao svega desetak prikladnih da se iz njih uzmu uzorci. Ona su se nalazila na prostoru izmeu sredita Sjeverne Caroline, pa do cijele June Caroline, gotovo do granica Georgije. Dva najudaljenija od pregledanih i uzorkovanih jezera dijelilo je oko 400 kilometara i, unato ovoj poprilinoj udaljenosti, za svako od njih su se ispitivanjem magnetiziranih estica pokazali gotovo isto vjetnim rezultatima. Da su se jezera oblikovala u razliitim vremen skim razdobljima, dobiveni bi se rezultati znatno razlikovali, ali nije bilo tako. Taj je dokaz pokrijepio nau teoriju o tome da je sva ova jezera oblikovao isti uzrok, i to u isto vrijeme.

PJENASTO CRNO STAKLO

Prolazei blizu Mariona u Junoj Carolini, krenuo sam prema sljede em movarnom jezeru, pratei koordinate unijete u GPS ureaj. No, im sam skrenuo na cestu to je vijugala dalje kroz umu, morao sam se naglo zaustaviti. Danima prije toga je kiilo pa je cesta ispred mene bila gotovo pod vodom, prepuna neprekinutog niza prljavih i blatnja vih lokvi. Suoen s kilometrima vonje po takvoj klizavoj i neureenoj cesti, okrenuo sam vozilo i utueno se poeo vraati prema motelu. Kao da sam dospio u slijepu ulicu, razmiljao sam. Sigurno u ipak pronai barem jo pokoje jezero prikladno za uzimanje uzoraka, nasto jao sam utjeiti samoga sebe, i odluio u motelu jo jednom pregleda ti zemljopisne karte ovog podruja.

I upravo tada me opet preplavio onaj moj "osjeaj". Usprkos logici koja mi je nalagala da nastavim dalje prema motelu, opet sam okrenuo vozilo i upustio se u borbu s tom nepoznatom umskom cestom, premda sam znao da bih na kraju mogao i ostati usred nje, bespomo no zaglibljen u blatu. Na moje veliko olakanje, poslije svega dva kilometra opet sam izbio na asfaltiranu cestu i blata je nestalo. Nakon pola sata vonje GPS me doveo do jezera koje sam obiljeio kao M33, i odmah sam se bacio na posao i iskopavanje uzoraka. Pije sak je bio rahli i lako se iskopavao, no rastuio sam se kad sam usred toga vanog povijesnog sloja pronaao - rupu za golf. Ni onaj tko je ovuda trasirao teren za golf, a ni sami igrai golfa zasigurno nisu bili svjesni toga to rade, niti koliko su posebni i vani ovi bijeli pjeani slojevi. To me navelo na razmiljanje o neumitnosti nestajanja ovih mo varnih jezera. Znao sam da je ve dosad, uglavnom u posljednjih stotinjak godina, ve nestalo njih gotovo 60 do 80%, sve zahvaljujui naoj nepotrebnoj elji i potrebi za irenjem i nezaustavljivom ekspan zijom po raspoloivim prostorima, zahvaljujui rascjepkavanju zem lje, igranju golfa i naim slinim djelatnostima. Tijekom sljedeih stotinu godina moda e preostati jo svega nekoliko movarnih jeze ra, a i ona e se moi pronai samo u onim rijetkim dravama koje su odluile zatititi ova neuobiajena nalazita. Dotuklo me ovo otkrie rupe za golf, no vratio sam se prikupljanju svojih uzoraka. Od vrha do dna uzdignutog ruba jezera iskopao sam nekoliko kilograma pijeska, uzimajui uzorke na svakih petnaestak centimetara i spremajui ih u vreice s naljepnicama. A kada sam na sredini zidarskom licom zagrabio u za nas vaan sloj i poeo ga presipavati u vreice, nekakav mali, tamni, oko dva centimetra dugaak komadi neega ispao je sa lice ravno pred moje noge. Podigao sam ga; komadi je bio vrlo lagan, ali i vrlo grub pod dodirom prstiju. Ka da sam ga oistio od pijeska vidio sam da nalikuje na komadi krhke, stvrdnute, crne spuve (slika 10.6). Potpuno zbunjen, izlio sam na njega malo vode za pie koju sam ponio sa sobom da bih ga bolje vi dio. Doista, komadi je bio prepun rupica, ba poput spuve, no kad sam ga podigao prema suncu, zasvjetlucao je kao staklo. Pokuao sam ga slomiti i utvrdio da to ide veoma teko.

Moe li to biti komadi drvenog ugljena, pitao sam se. Visoka vru ina to se razvija prilikom vatrene oluje (tonije - tijekom velikih poara ili konflagracije) moe udno djelovati na umu, ukljuujui tu i nastajanje prezagrijanih eksplozivnih plinova, koji su u stanju posve izraslo i zrelo drvo unititi u svega nekoliko sekunda. Je li to moda opsidijan ili vulkansko staklo? Niti jedno koje sam dosad vidio nije po sebi imalo ovakve rupice. Osim toga, u obje Ca roline nema nikakvih vulkana pa je to bilo malo vjerojatno. Osjetio sam kako u meni raste uzbuenje kada sam poeo razmatrati i posljed nju mogunost. A to ako je to staklo zaostalo nakon udara meteorita? To je moglo biti mogue, jer je staklo izgledalo kao istaljeno (slika 10.7), ali jo nikad nisam vidio ni meteoritsko staklo s toliko velikih rupa na njemu. Bilo je to neto najudnije od svega to sam dosad pronaao pri uzorkovanju, a nekako sam u sebi osjeao da je to moda i najvaniji klju u naoj potrazi za rjeenjem pitanja o onome to se dogodilo prije 13.000 godina. Pitajui se ima li ovdje jo ove udne tvari, pozabavio sam se neko vrijeme prosijavanjem pijeska sve dok nisam prikupio otprilike punu aku takvih malih komada crnoga stakla, kako sam ga nazvao u sebi. Kasnije, kada sam sve to izvagao, utvrdio sam da je sainjavalo zadiv ljujuih dva posto od ukupne teine sedimenta, to je znailo da bi se iz svakih stotinu aka pijeska izvadile dvije ake ovog nevjerojatnog

Slika 10.6: Neobian komadi crnoga stakla nalik spuvi, uz mikroskopsko poveanje od 50 puta. Dugaak je oko 12 mm.

Slika 10.7: Jo jedan komad crnoga stakla, uz poveanje 90 puta. Izgleda kao da je bilo rastaljeno, ispunjeno mjehuriima i potom rastegnuto.

crnog stakla. Njegova se rasprostranjenost mogla usporediti s magne tiziranim esticama, to znai da ga je najvie bilo u gornjem dijelu jezerskoga ruba, dok ga je u ostalim dijelovima bilo takoer, ali u znatno manjim koliinama. Odjednom mi svanu da sam u Topperu ipak vidio neto slino komadie, za koje sam mislio da se radi o drvenom ugljenu. Tamo su bili znatno manji, ali su i tamo imali isti ovaj sjajni, crni izgled. Moda su se ove stvari nalazile u svim movarnim jezerima, pa i na drugim nalazitima? Misli su mi brzale, mogunosti su se uurbano izmjenji vale, javljala su se pitanja na koja nisam imao odgovora i u meni se javila elja da iznova provjerim sva dosad obraena nalazita. Jer, osjeao sam da bi ovo mogao biti snaan pokreta daljnjeg razvitka nae teorije. I dok sam sjedio tamo, zurei u to svjetlucavo crno staklo na dlanu uz rub onog bezimenog movarnog jezera, sijevnulo mi je kako me opet onaj neobian osjeaj doveo do mjesta na kojemu sam pronaao ovo novo i neobino uporite za na rad. Samo sat prije gotovo sam se okrenuo na cesti i otiao odavde. Da sam zanemario onaj bljesak intuicije moda nikada ne bih naiao na ovo tajanstveno crno staklo. Bio je to, kako se kasnije pokazalo, doista iznimno vaan nalaz, koji e nam pomoi u povezivanju oblikovanja ovdanjih movarnih jeze ra s nekima od nalazita iz razdoblja Clovis, a njima je starost odavno bila pouzdano utvrena na 13.000 godina.

VIE O ZAGONETNOM STAKLU

im sam se vratio kui, izvukao sam kutije sa sedimentima svih osta lih nalazita iz razdoblja Clovis. Siune komadie crnoga stakla, koje nije bilo teko previdjeti dok se traga za neim drugim, pronaao sam u materijalu iz Gaineya (drava Michigan), Murray Springsa (Arizo na), s jezera Buck Lake (blizu Edmontona, Alberta) te iz Toppera (Juna Carolina), i to jedino u sloju iz razdoblja Clovis, ne i u onome iznad ili ispod njega. No, ni traga crnom staklu u sedimentima iz Blackwater Drawa (New Mexico), St. Marys Reservoir (kod Calgaryja) ili jezera Lake Hind (Manitoba). Po tome smo mogli rei da je staklo bilo raspreno po kontinentu od Arizone do Alberte, te od Michigana do obiju drava Carolina, kao i da se inilo kako je odnekud palo prije 13.000 godina.

Jedina razlika u dobivenim rezultatima izmeu ranije obraenih nalazita i movarnih jezera bila je u tome, to smo crno staklo u nala zitima pra-Indijanaca pronali jedino u sloju Clovis, dok se na uzdi gnutim rubovima jezera rasprilo po svim slojevima, premda ga je pri vrhu bilo najvie. Svi su se dokazi uklapali u nau teoriju o oblikovanju velikog dije la movarnih jezera u jednom jedinom trenutku. Potvrdu smo nali u studiji Ivestera i suradnika iz 2003., koji su - sluei se tehnikom OSL (Optically Stimulated Luminescence) ustanovili, da su dva prou avana jezera stara 11.300 i 12.630 godina. Tom se tehnikom utvruje kada je tono odreeni sloj pijeska bio posljednji put izloen sune voj svjetlosti. I mi smo koristili ovu tehniku da bismo utvrdili starost dviju razliitih razina pijeska koje su sadravale crno staklo, a bile su uzete s ruba jezera M33. Dr. James Feathers i Jack Johnson iz "Labo ratorija za OSL datiranje" sa sveuilita Washington izvijestili su nas, da je "najvea starost (11.400 6.100 godina) vrlo blizu razdoblju Clovis, a s obzirom na ostale podatke nije vjerojatno da bi ispitani se dimenti movarnih jezera mogli biti stariji od doba Clovis." To je znailo da su movarna jezera najvjerojatnije nastala u razdoblju Clo vis. Jo smo se neko vrijeme bavili zagonetkom crnoga stakla, jer nas je sve zbunila njegova pojava. Ako su jezera nastala udarom, kako onda objasniti nepostojanje dubljih kratera i njihovu neobinu plitkost? Osim toga, nigdje nismo pronali nikakve tragove meteorita. Jesu li ovi komadii stakla mogli biti jedini trag ili jedino to je preostalo nakon udara? Moda meteorit koji se itav sastoji od crnoga stakla?! Ako je tako, onda se doista radilo o nekom vrlo neobinom objektu. Da bismo rijeili ovaj problem trebala nam je pomo izvana. Dr. Ted Bunch, umirovljen kao ravnatelj odjela NASA-e za istraivanje egzobiologije, sada je radio na sveuilitu Sjeverne Arizone. On je ve radio s nama na kljovi mamuta u koju su se zarinule magnetizi rane estice, a pokazao se spremnim i da pogleda nae crno staklo. Kada smo mu poslali komadi, uzbueno me nazvao im ga je primio: "Ovo je najprokletija stvar koju sam vidio u itavom svom ivotu!" Ted je izvrio svakojake pokuse sa staklom na ureaju NAU, koji moe utvrditi podrobni sastav elemenata, pa i kada se radi o nepozna tim supstancijama. Dovrivi posao, sve nas je zaprepastio dobivenim

rezultatima. To nije bilo obino silicijevo staklo. Ustvari, ono u sebi gotovo da i nije sadravalo silicij. Sastojalo se od ugljika, kisika i vrlo malih, gotovo zanemarivih koliina bilo ega drugoga. Po Tedovom miljenju, ono se oblikovalo od materijala koji je na ovaj planet stigao odnekud, a ni on, kao niti mi nismo pojma imali to je to, a ni kako je dospjelo ovamo. Obavili smo i druge, obimne testove na staklu. Oni su nam na kra ju otkrili istinu (o kojoj e biti rijei u sljedeim poglavljima), a upravo nam je Ted pomogao razotkriti zagonetku crnoga stakla. Zato vjeru jemo da smo konano razrijeili tajnu movarnih jezera, te da sada poznajemo i posljednje kljune pojedinosti zagonetnog Dogaaja.

GOMILANJE DALJNJIH DOKAZA

U tom smo trenutku raspolagali ve brojnim podacima i kako se upot punjavala velika slika o Dogaaju, krenuli smo u potragu za daljnjim dokazima, pa i izvan granica iste znanosti. A kada smo to uinili, pronali smo znaajna i mnogobrojna nova uporita za nau teoriju, i to - u mitovima i legendama, uzetim iz vie od pedeset razliitih davnanjih kultura irom svijeta. Veina tih kultura nije bila u meu sobnom dodiru, no svejedno su sve one priale o iznenaujue slinim dogaajima. Sve su sauvale priu o strahovitoj globalnoj katastrofi koja je temeljito uzdrmala njihove dotadanje naine ivota i gotovo posve unitila itave njihove narode. Prema njihovim predajama, taj je pogrom na skoro udesan nain potedio vrlo mali broj ljudi koji su onda iznova napuili planet. Ovi preivjeli su priali i prepriavali mlaim naratajima sve o strahovitoj nesrei i prenosili im je usme nom predajom. No, najvanija je od svega bila injenica, da ti ljudi nisu bili tek "preivjeli"; ne, oni su bili svjedoci koji su svojim oima gledali sve to se dogaalo, tako da je njihova predaja opisala mnoge pojedinosti Dogaaja, koje smo mi sada mogli potkrijepiti i vrstim znanstvenim dokazima. Mislimo da smo, kombinirajui te legende sa znanstvenim dokazi ma, doli do cjelovite slike onoga to se dogodilo u davnini. Ta se slika i dalje razvija i raste, i nesumnjivo smo neke stvari moda i protuma ili pogreno. Unato tome vjerujemo da su glavne pojedinosti tone, jer ih podupiru viestruki nizovi dokaza, premda moda ni danas ni-

smo u stanju osvijetliti neka od pojedinih manjih pitanja. Ni sami jo uvijek ne razumijemo dosta toga, tako da e moda proi i godine prije no to se otkriju i analiziraju daljnji dokazi potrebni za dobivanje cjelovite slike. U sljedeem dijelu knjige predstavit emo vam tu sliku onim to smo dosad otkrili, na nain na koji mislimo da se onomad sve i dogodi lo. Kao to ete i sami vidjeti, to razdoblje ljudske povijesti - od prije 41.000 pa sve do prije 13.000 godina - uistinu je bilo doba nevolja i kunji izazvanih ledom i vatrom.

NOVA ILI POTKRIJEPLJENA ZNANSTVENA UPORITA

Postoje moda i milijuni jezera Carolina Bays, koja izgledaju poput meteorskih kratera. Uzdignuti rubovi tih jezera esto se preklapaju, kao i rubovi kratera nastalih udarima na Mjesec ili Mars. Neki se rubovi jezera sastoje od istoga bijelog pijeska, koji ne nalikuje niti jednom drugom pijesku na jezerima. U jezerskim rubovima su se pokazali koliinski vrci magne tiziranih estica, upljih kuglica, drvenog ugljena i radioaktivnosti. Gotovo da i nema dokaza koji bi ukazivali na to da su jezera Carolina Bays postojala i prije razdoblja Clovis. Egzotino pjenasto crno staklo pronaeno je samo u rubo vima movarnih jezera, te na mnogim drugim nalazitima iz razdoblja Clovis.

GLAVNI DOGAAJ

Drugi dio:

11. POGLAVLJE

TO SE DOISTA DOGODILO?
SVEMIRSKA KATASTROFA
Pripovijest koja slijedi zasnovana je na dokazima otkrivenim i opisa nim u prvom dijelu knjige. Druge su pojedinosti uzete iz opisa to su ih davale rtve atomske bombe u Hiroimi, iz prikupljenih dokaza o izumiranju dinosaura te udara kometa Shoemaker-Levy u Jupiter. Ostalo su oblikovali naa mata i nagaanja zasnovana na poznatim injenicama, budui da jo nemamo odgovore na sve to se dogodilo. Meutim, cijela je ova pria i mogua, i vjerojatna. (Napomena autora: U nastavku nastojimo slikovito prikazati jednu gotovo nezamislivu svemirsku katastrofu. elite li preskoiti pojedinosti o njoj, moete odmah sada prijei na itanje saetka na kraju poglavlja).

PRIJE 41.000 GODINA

Bljesak radijacije Te je noi u jugoistonom dijelu Azije bilo toplo; previe toplo da bi se upalile vatre, no pleme je to ipak uinilo kako bi ispekli dva jelena, ubijena u poslijepodnevnom lovu. Uz kamene rubove stjenovitog zaklonita na obroncima njihove planine, neki su se lanovi plemena umorno oslonili o kamenje, dok su drugi uokolo dremuckali i kunjali ekajui da se meso ispee. Svi su ve bili umorni; toga su dana pre valili na desetke kilometara da bi se doepali svoje lovine. Iznenada je gore, visoko na nebu, bezglasno eksplodirala jedna zvijezda. Neizdrivi je bljesak u trenu predveerje pretvorio u bljetavilo jae od danjega svjetla, svi su se odmah prenuli i uznemirili, a neki meu lovcima zgrabili su svoja koplja i hitro skoili na noge. Kada je naglo probueno pleme pogledalo gore, na nebu je moglo vidjeti tek treperenje nekakvog zasljepljujueg svjetla. Postajalo je sve vee i vee, sad je ve bilo vee i od Mjeseca, i uz to je na sve strane isijavalo

zrake u arenilu boja. Oko prestravljenih je ljudi okolina, dotad obavijena smirajem dana, iznenada postala svjetlijom, sjene stabala i bunja su se udno pomicale, i bili su sigurni da su u njih uli zli duhovi i demo ni. Polako su poeli uzmicati prema stijenama i svojim zaklonitima. Zvjezdane zrake su upravo pretvarale kisik iz atmosfere u ozon. Miris ozona, pomalo nalik onome to se iri zrakom nakon snane, dugotrajne oluje ispunjene gromovima i munjama, sad se ve mogao osjetiti posvuda. I nije se mogao zamijeniti za bilo koji drugi miris, ve i zbog svoje prodornosti. Sudarajui se s atomima iz atmosfere gotovo brzinom svjetlosti, smrtonosna radijacija donosila je sa sobom slapove estica, to su zbog elektriciteta u atmosferi izazivali neobine pojave. Obojena svjetlost bljetala je nebom jugoistone Azije u divljem, prelijepom plesu, dok su iz oblaka posvuda sijevale munje - iz jednih u druge oblake ili pak usmjerene prema tlu. Uokolo je tutnjilo i grmjelo bez prestanka, dok je pleme kao zaarano zurilo u te nikada dosad viene bljeskove to su preplavili obzor. Mukarci su ve bili iskusni i vjeti ratnici, ali sada su jedino mogli bespomono gledati u naelektrizirano nebo, oekujui da se odnekud odozgo pojavi prava opasnost. Samo, ovoga puta se nisu suoavali ni sa kakvim zemaljskim neprijateljima - ova je prijetnja bila iznad mogunosti njihova shvaanja. I bila je nezaustavljiva. Desetak sekun di je bilo dovoljno da smrtonosna snana radijacija prodre u njihova tijela, mozak, i ve ih se nekoliko valjalo po tlu, stenjajui i jauui; drugi su ih nastojali odvui dublje u pilje, ali nitko se od njih vie nee osoviti na vlastite noge; i ostali, koje su dosad znatielja i hrabrost nagnali da ostanu na otvorenom, sada su pobjegli u sigurnost svojih zaklonita, ne slutei da ih veina svejedno nee preivjeti. Zbog vi sine na kojoj su se nalazili, jedini koji e meu njima preostati na ivotu bit e oni iz pilje, koji nisu bili izravno izloeni strahoti bljetavila zvijezde to je eksplodirala na nebu.

Posljedice
Nakon poetnog izbijanja, ono se svjetlo nastavilo pribliavati i rasti, postajui sve snanije i tijekom sljedeih nekoliko tjedana; ostajalo je vidljivo i usred bijela dana jo punih est mjeseci, a preivjeli su ga na

nebu vidjeli kao drugo Sunce ili Mjesec. Kad bi se nou supernova i Mjesec pojavili zajedno na nebu, vie nije bilo uobiajene none tmi ne - jer, uokolo se moglo sve dobro vidjeti, i bilo je kao da traje nepre stani sumrak. Postupno je taj divovski sjaj tijekom godina izblijedio, sve dok ga se na kraju vie nije ni vidjelo. Izbijanje radijacije je brzo prolo, ali ne i njezinih posljedica. Euro pa, Afrika i obje Amerike su u tom trenutku bile skrivene od izravnog bljeska supernove, tako da nisu bile jako pogoene. No, jugoistona Azija i Australija podnijele su tada glavninu izloenosti; mone su zrake prodrle kroz kou i kosti ljudi, kroz bilje i ivotinje, te unitava le sav ivot to je njima bio zahvaen. Nakon toga su i temperature naglo pale, a to je izazvalo dodatni stres meu preivjelima. Kako se vegetacija osuila i irom golemih australskih prostranstava pretvo rila u smeu masu, nagle klimatske promjene poee uzimati svoj danak kroz esto sijevanje munja koje bi onda izazivale strane poare to su divljali po unitenoj okolici. Osim stvaranja ozona, ova bombar diranja radijacije oblikovala su i nitrate te stvorila razne smjese drugih kemikalija; ove su se isparavale i dizale u nebo, tako da je najvei dio Australije i jugoistone Azije bio prekriven gustim tamnim dimom i smeom izmaglicom, nastalim uslijed raznih kemijskih procesa. Zraenje se pokazalo smrtonosnim za mnoge ivotinje, no ni one preivjele nisu prole mnogo bolje. Veliki je dio njih ubrzo poeo ugi bati od gladi, tako da nije prolo dugo i najveega dijela divovskih australskih ivotinja vie nije bilo: nestao je divovski klokan, a i gole me ivotinje nalik medvjedima, zvane vombati. I manje ivotinje su takoer bile pogoene, tako da je ubrzo nakon snanog udara sve mirskih zraka zauvijek nestalo mnotvo raznih vrsta ivotinja, ak i onih sitnijih poput gutera, riba, ptica, pueva i aba. U Australiji je dolo do posvemanjeg izumiranja svega ivoga i kada se okonalo, gotovo da i nije preostalo ivotinje koja bi teila vie od stotinjak kilo grama. Ostatak planeta zvanog Zemlja ostao je poteen ovakvog uasa, barem za neko vrijeme. Ni stanje preivjelih ljudi nije bilo mnogo bolje. Ve unutar prvih nekoliko tjedana pojavila se bolest radijacije - stalna povraanja, ne dostatak teka, apatija, gubitak kose. I sterilnost se meu njima znatno poveala, a tamo gdje je i bilo pomlatka, raao se s genetskim nedosta cima.

Veina ovih mutacija bila je pogubna, stopa smrtnosti visoka, ali - neke od tih mutacija su se poslije pokazale i kao prednost. Iz ove su strane katastrofe preivjeli dobili nove genetske promjene, za itavo ovjeanstvo, i upravo nakon tog vremena je ljudski mozak poeo rasti i razvijati se. Postupno je, zahvaljujui tome, napredak ljudske vrste tijekom nadolazeih tisua godina doivio napredak i pokrenuo se, to se iskazalo kroz sloenije oblike govora, nove naine lova ili kroz umjetnost, glazbu i drugo, irei se, rastui i podlijeui bez pre stanka brzim promjenama. No, bilo je to i doba stalnih svemirskih udara. Izbijanje radijacije ozrailo je mnoge komete i asteroide to su se kretali orbitom Sune va sustava, i kada ih je pogodila eksplozija supernove - naroito one komete okrenute prema njoj, vrelina koja se pritom razvila bila je toliko snana, da je u trenu male koliine njihovih smrznutih sastoja ka pretvorila u paru. A kada su ti plinovi tako iznenada nestali s povr ina ovih ogromnih kometa i asteroida, oni su polako izmijenili svoje putanje i uli u Zemljinu orbitu, presijecajui je s vremena na vrijeme. Zato su tijekom tisua godina i Zemlja i Mjesec podnijeli znaajan broj svemirskih udara, a ta bombardiranja iz svemira postajala su sve ea. Nakon tisua i tisua godina ipak se sve pomalo smirilo i utia lo tako da su se uvjeti ivota na Zemlji polako vratili u svoj uobiaje ni tijek. No, uslijedio je i nastavak.

Val udara

PRIJE 34.000 GODINA

Za razliku od one poetne eksplozije zvijezde, ljudi na Zemlji gotovo da i nisu ozbiljnije osjetili pribliavanje prve supernove. Nije vie bilo poara ili bljeskova na nebu, niega to bi najavilo opasnost. No, odbro javanje prema sljedeoj katastrofi je zapoelo, i nevolje su se pojavile na obzoru u trenutku kada je rub nadolazeeg vala beumno okrznuo i preao granicu Suneva sustava. Vjerojatno su tada stanovnici sjeverne hemisfere zamijetili na nebu ee pojavljivanje "krijesnica" ili bljeskova. Ulazak mnotva zvijezda u gornje slojeve atmosferskog omotaa rezultirao je kiom svemirskih iona i estica bogatih eljezom, titanom i radioaktivnim torijem, kalijem i uranom. Starosjedioci su ove pojave na nebu tuma-

ili kao lo znak i pritom su bili u pravu. Ti rojevi estica otetili su ozonski omota, iako to odozdo nitko nije zamjeivao, razine opas nih radijacija poele su se poveavati. Tijekom vremena su ultraljubiaste zrake i poveane razine nevidljivih svemirskih zraka poele oteivati biljke i ivotinje, posebno neotporne meu njima. Protjecanjem vremena je taj oblak opasnih estica uslijed svoje stra hovite brzine pokrenuo i nove valove kometa i asteroida, koji su onda, zajedno s prahom i otpadom u tom oblaku to se kretao nezamislivom brzinom, izazivali udare na planet Zemlju ili se rasprskavali na nebu povrh njega. Veliki dio nailazeeg svemirskog otpada nije bio velik i nije poinio neke vee tete, no ponekad su objekti to su dolijetali iz svemira bili dovoljno veliki da bi probili atmosferski omota. Udarali bi o tlo, padali u oceane ili na zaleene vrhunce planina i pritom sna no eksplodirali, odailjui odmah nakon udara posvuda uokolo mikro skopske krhotine strahovite brzine, koje su se pokazale smrtonosnima za ivotinje, biljke i ljude. Ponekad bi se itavi valovi tog svemirskog otpada sudarali sa Zemljom, izazivajui viestruke eksplozije koje su ispod sebe unitavale cijela krda mamuta, bizona i konja. I Veliki Ed, mamut, nalazio se u takvom jednom krdu. estice koje su se obruile na njega bile su prepune otrovnih metala i radioaktivnih elemenata, tako da su i neke vrste ivotinja ugibale od radijacijske bolesti i trova nja tekim metalima. Na pomolu je bio drugi krug izumiranja.

Val otpada

PRIJE 16.000 do 13.000 GODINA

Kada se prije 16.000 godina naem svemirskom sustavu pribliio i trei val otpada nastalog eksplozijom zvijezde ili supernovom, nje gov je dodir bio uglavnom njeniji od dodira uskovitlane praine na povjetarcu, a ipak je uspio izazvati dovoljan pritisak da bi goleme komete preusmjerio na nove putanje. Neki su od ovih divova, sastav ljenih od leda i praine, poeli polako kruiti i u unutarnjem sustavu da bi na kraju za svoj cilj odabrali - Zemlju. I premda je ova vrsta otpa da bila meka od pahulja snijega, on je bio daleko od bezopasnog. Tijekom vremena su se ove divovske lopte nainjene od praine, zahva ene gravitacijom Sunca usmjerile ravno prema Zemlji, brzinom od gotovo 112.000 km/h.

Osim toga, taj nailazei oblak ostataka supernove nije bio zbijen. Uz njega su se nalazile i smrtonosne gromade, debele ploe to su se slijepile i zbile uslijed slabe, ali neprestane gravitacije u samom oblaku. Pa makar one teinom bile lake i od stiropora, neke od tih gromada bile su iroke i po nekoliko kilometara. Bilo ih je na desetke tisua i mnoge od njih bile su usmjerene ravno na na planet.

Udar
Negdje oko podneva, jednoga hladnog zimskog dana prije 13.000 go dina, skupina Clovis lovaca odjevenih u vieslojne kone i krznene naslage umorno se probijala kroz ledom prekriveno polje amerikog Srednjeg Zapada, vraajui se u svoje taborite. itavo jutro su prove li u uzaludnom lovu, i iz ispucanih se usana nije ulo ni glasa. Daleko ispred sebe, na sjeveru, mogli su vidjeti goleme klisure od plaviastozelenkastoga leda, to su nadvisivale njihove zamrznute doline; u blizi ni se polako valjala mutna voda otopljenih ledenjaka, prepuna ispuca nih ledenih ploa, djelujui odavde poput kakve usporene mlijene rijeke. Bit e je teko prijei. ivot nije nimalo mazio te pra-Indijance to su preivljavali lovei upravo ovdje, uz sam rub ledene ploe kojom su neprestano brisali divlji vjetrovi, ibajui k njima u dolinu i prodirui u svaku kost u tijelu. Tu su mogle preivjeti samo naj otpornije ivotinje i biljke - tek rijetke omorike, jele i borovi, tu i tamo pokoji ilavi bun i izdrljive vrste trava. Plitka, debelim ledom prekrivena jezera i mlake zaokrui vali su njihov ivotni prostor, u kojemu su omanja krda mamuta i mastodonata brstila ono malo zelenila i rijetke preostale ume. A ona su opet za sobom privukla velike i opasne grabeljivce kojih su se svi morali uvati - sabljaste tigrove i velike opore snanih, krvolonih vukova. Sami sebe su nazivali Narodom. A Narod se opet okupljao oko svo jih lovaca, pratei ih esto i na mjesta, na kojima bi uspjeli uhvatiti kakvu lovinu za jelo. Uglavnom su lovili manje ivotinje, ali ponekad bi uspjeli svladati i one najvee, poput mamuta. No, toga dana lovci nisu previe razmiljali o mamutovini. Bili su zabrinuti, jer su se na nebu pojavili loi znaci. Zadnjih nekoliko dana vie je zvijezda na nonom nebu poelo vidljivo rasti i uveavati se, svijetliti sve jae, da

bi se sada ve vidjele i usred bijela dana. I glavni plemenski vra morao je obavljati svoju zadau: oprezno pratiti to se to dogaa na nebu i traiti znakove koji e im najaviti promjene vremena. No, aman je bio posve zbunjen: jo nikada dosad nije vidio ovakve rastue zvijezde na nebu. Svejedno, nije ih drao dobrim znakom za kretanje u lov, i - tu je bio posve u pravu. Njihov e se svijet doista vrlo brzo stubokom izmijeniti. Zbunjujui svojim krikom ostale, jedan od lovaca iznenada uperi drui prst u nekakav bljetavi sjaj na nebu. Nekolicina ih se okupi oko njega i zagleda u nebo, na kojemu se bez ikakva zvuka i niotkud pojavila ogromna plamtea vatrena kugla, i odjednom se - rasprsnula. Eksplozija je bila kratka i snana. Uvjereni da im to bogovi objavljuju svoju srdbu, mukarci i ene razbjeae se na sve strane traei bilo kakav zaklon po nevelikim piljama, usjeenim u okolne stijene. Bio je to najbolji mogui izbor, jer ih je uspio zatititi od najgoreg dijela nevolje to se upravo obruavala na njih. U tomu su se trenutku najgu i dijelovi divovskog oblaka, stvorenog od praine, otpada i zbijenih kometa poeli sudarati sa Sunevim sustavom. Hitajui prema njima iz smjera sjevernoga neba pod kutom, straan je oblak svemirskog otpada u svojoj bijesnoj jurnjavi okrznuo i neke druge planete, iako pleme to nije moglo vidjeti. Na Marsu, Veneri i drugim planetima kao i na njihovim mjesecima uslijedile su eksplozije jedna za drugom, tako da se utjecaj na itav Sustav nastavio jo satima iza toga. U isto su vrijeme, nevidljivo i neujno za lovce, divovski oblaci sve mirske praine uranjali u plamtee Sunevo tijelo. Istog su se trenutka i njegovi plamtei vrci rasprivali i eksplodirali u masivne plamene kugle, od kojih su se neke usmjerile ravno prema Zemlji. Ve za neko liko minuta je i beskrajno mnotvo jureih estica Sunca probilo gor nje slojeve atmosfere, stvarajui pritom arene bljeskove to su se mo gli vidjeti i na danjem svjetlu. aman jo nikada nije vidio ovakvo nebo niti je znao protumaiti to im bogovi njime ele poruiti. Nastojao je sauvati hladnokrvnost i suzbiti stravu to je u njemu rasla, ali je osjeao da sve to ne moe donositi dobro. I dok se pleme po piljama iza njega zbijalo u grupice, uzrujano i prestraeno negodujui, on je uurbano ponavljao svoje arobne rijei, vapaje bogovima i molitve nebu, nastojei dopri-

jeti do njih i nekako ukloniti opasnost od svoga Naroda. No, bilo je prekasno. U molitvi ga je prekinuo prestravljeni krik jednoga od njihovih ratnika, koji je, uasnuto se povlaei i probijajui kroz zbijenu gomi lu te oslanjajui jednom rukom o hladnu zidnu stjenku na ulazu u pilju drugom rukom prstom upirao u nebo, gdje je sada s jedne na drugu stranu obzora silnom brzinom poelo prelijetati mnotvo sjaj nih plaviasto-bijelih kometa, to su svake sekunde postajali sve vei i bljetali sve blie. Svaki bi od njih zabljesnuo jae i od Sunca u tre nutku kada bi se sudario sa slojem atmosfere. Takav jedan komet, najvei meu njima i nalik golemoj lopti stvoren od praine, bio je iri od 500 kilometara, a ni ostali nisu bili mnogo manji. Nije se moglo ni zagledati u ono titravo bljetavilo na nebu to je nagnalo sjene ua snutih ljudi na sablasno titranje i plesanje po stijenama njihovih pilja. Ubrzano su se pomicale u skladu s jurnjavom kometa, i pritom po zidovima stvarale obrise skupina lanova plemena, to su divljali po stijenama nalik kakvim pijanim plesaima. U svom su se probijanju kroz atmosferu ovi neeljeni gosti iz sve mira uarili gotovo do usijanja, te su poeli eksplodirati i rasprivati se u stotine tisua gromada i oblaka, sainjenih od podivljale ledene praine. Manji komadi rasprili su se ve gore, visoko u atmosferi, iza zivajui pritom viestruke zagluujue detonacije koje su odmah itav nebeski svod obojile crvenom i naranastom bojom; ono to pleme nije moglo vidjeti bio je udar najveeg od kometa o ledenu plou, ime je odmah u ledu dananjeg Hudson Baya probio golemu rupu. Ve za nekoliko minuta i drugi su kometi eksplodirali iznad jezera Lake Michigan, nad Sjevernom Kanadom, Sibirom i Europom, ve ka ko bi koji izravno udario o pojedine dijelove kontinenata na sjeveru. Zasljepljujui bljesak najblie od ovih eksplozija bio je toliko sna an, da je na tren privremeno i oslijepio neke od lanova plemena. Drugi su u tom trenutku vrsto stisnuli one kapke, no i tako im je jeziva svjetlost zabljesnula oi. Oni koji su lica pokuali zatititi dla novima u tome su i uspjeli, ali im je intenzivno svjetlo obojilo ruke svojim naranastim sjajem, tako da im je jasno ocrtalo svaku koicu dlanova. Veina ih se, meutim, skutrila po piljama nastojei nekako zatititi glave i spasiti se od bolnog bljetavila, ali je i njima koa posta-

la gotovo prozirna od intenzivnog sjaja i vruine. Vrisnuvi od uasa, brzo su zgrabili koe i krznene prekrivae nabacujui ih preko glava i po sebi, te tako prekriveni poeli poluglasno mrmljati oajnike mo litve upuene razbjenjelim bogovima. Kada su valovi ovih svemirskih udara udarili o Zemlju, tlo je po itavoj okolici poelo snano podrhtavati i tresti se, a to je potrajalo punih deset minuta, ponavljajui se u neprestanim udarima i tutnja vom, dok su se stijene po piljama odlamale, i pucale, te obruavale po njihovim glavama. Mnogi su ozlijeeni leali na tlu, jauui i cvilei, pritijenjeni gromadama, drvee se u blizini divljaki ljuljalo i s iupanim korijenjem ruilo uz tresak na tlo, u kojemu su se poele otvarati kratke i uske pukotine to su se velikom brzinom irile du njihova stjenovitog polja. Rijeka to je tekla iza njihovih pilja nestala je za svega nekoliko minuta - progutale su je i u sebe upile novonasta le raspukline, a od zaguljivih oblaka gustoga dima vidljivost se posve smanjila, dok je Narod, grcajui, kaljui i guei se nastojao pobjei van, na zrak, samo to dalje od stjenovitih zamki svojih zaklona, uvje ren da im je svima doao kraj.

Val zranoga pritiska i mjehura

Svega nekoliko sekundi nakon udara kometa o tlo, pritisak uarenog zraka sijevnuo je uokolo brzinom veom od 1.800 km/h, briui pred sobom sve to bi mu zasmetalo, upajui i odnosei sa sobom stabla, trgajui stijene s obronaka, prei u svom naletu bilje, ivotinje i tlo. Jedino to je uspjelo preivjeti ovaj strahoviti napad uarenog zranog pritiska bio je podzemni i podvodni svijet ivotinja i bilja, a od ljudi tek oni koje je zatekao drui skrivene u vrstim zaklonitima. Ali, milijuni ivotinja su se u tom trenu nalazili - na otvorenom. U trenutku kada je ovaj val zranog pritiska bjesomuno proao iznad plemena Clovis bio je zapravo ve usporen, ali je jo uvijek divljao brzinom etiri puta veom od brzine nama danas poznatih tornada. Udar je uzdrmao tlo poput zemljotresa, a vreli zrani pritisak naglo je uzdignuo i ponio sa sobom pijesak i ljunak, to se u tom ua renom grotlu pretvorio u pravo streljivo, pogaajui pilje Naroda poput ispaljenih puanih metaka. Za njima je zrakom jurio i vei i manji kameni otpad, obruavajui se po stijenju pod kojim se sakrio

prestravljeni ostatak plemena, udarajui stranim treskom i odbijaju i se od stjenovite podloge poput smrtonosnih lopti sve do visine o vjeka, gomilajui se i kotrljajui pred piljama u takvim koliinama da su se oajnici unutra zgrozili, sigurni kako e zauvijek ostati zatrpa ni u njima. No, vjerojatno im je upravo to i spasilo ivote. Diljem gornjih dijelova Sjeverne Amerike i Europe bezgranina je energija i sila mnogostrukih udara izazvala nizove sve irih, rastuih i sve veih golemih mjehura to su se uzajamno preklapali i doslovce odgurnuli atmosferu kako bi se u njima stvorio vakuum. Kada je vanj ski rub najbliega golemog mjehura preao i preko taborita prestrav ljenog plemena Clovis, naglo je nestalo onog snanog vjetra, a pritisak zraka je toliko naglo pao da su preivjeli poeli hroptati, pokuavaju i udahnuti prorijeeni zrak. U stranjim dijelovima pilja Narod se guio i sopui nastojao doi do kisika dok su im tijela vapila za udisa jem. No, svaki novi oteani udah uarenog zraka prepunog praine i prljavtine donosio je smrt, prei im plua. Iznad rubova golemih mjehura to su se irili sve vie, planet Zem lja je naglo ostao bez svoga zatitnog sloja atmosfere i naao se izloen na milost i nemilost ovim neprestanim valovima uasa. Golemi su mjehuri kroz taj prorijeeni zrak ubrizgavali siune, juree estice u svim smjerovima i posvuda: neke bi se zarivale u oblinja debla, biljke i ivotinje; druge su letjele prema gore, da bi se onda poele sputati. Sad ve gotovo nepostojea atmosfera bi ih inae usporila, no ovako su padale sve bre i bre, udarajui o Zemlju brzinom od stotina i stotina kilometara na sat. U isto su vrijeme vei atomi, to ih je izbaci lo uznemireno Sunce i sa sobom ih donosile svemirske zrake nezami slive brzine, neometani divljali i strujali kroz te prazne mjehure. Putu jui brzinom od nekoliko postotaka brzine svjetlosti, radijacija je pogaala i bombardirala planet kao da se radi o nekakvim mikroskop skim mecima, probijajui si istodobno put u izloeno meso i kosti. U svom povlaenju prema zaklonitima neki su lovci od oaja ak pobacali svoja koplja u tog stranog, a opet nevidljivog neprijatelja. A zatim su zaprepateni mogli gledati kako ih bombardiraju njima nevidljive estice, kako ih okreu, i vrte, i tresu dok bi oruje padalo na tlo. Milijuni mikroskopski sitnih estica nalik mljevenom papru, zarivali su se u izloene strane njihovih uzalud baenih ratnikih i

lovakih obiljeja, i svojim prodiranjem u drvu provrtali siune rupi ce. Ova oku nevidljiva siuna smrt zarivala se u stabla i drugo bilje, otkidajui i trgajui mu listove i granje te nastavljajui zajedno s njima luaki ples i dalje; kao da su ih se doepali demoni te zapoeli svoje sulude igre. estice su se zarivale i obruavale u mamute i druge divovske ivo tinje to su se zatekle na otvorenom i bez sklonita, prodirale su u njihove kljove, rogove, lubanje, oi i meso, usijecajui se duboko zbog siline prodiranja i brzine koju su posjedovale. Neka bi od strave izbe zumljena krda jurnula u divlji stampedo, dok su druga iz istog razloga padala na mjestu na kojemu ih je ovaj svemirski pogrom i zatekao, nesvjesna mnotva nevidljivih uzroka koji su donosili smrt zarivajui im se u tijela. Nakon izvjesnog vremena, kao da je ova strahota pomalo izgubila dah; val je proao, poeo usporavati, da bi se na kraju polako i sasvim zaustavio. A tada je vakuum poeo povlaiti i usisavati zrak unazad; kada je proirena atmosfera iznova pojurila prema mjestu udara, oni divovski mjehuri su naglo splasnuli, ispuhali se i padajui usisavali uarene plinove i prainu brzinom tornada; ovi su ih kanalizirali pre ma gore, podiui ih od tla. Uspinjui se opet daleko iznad atmosfere, neki od njih su, premda prepuni otpada, uspjeli izbjei gravitaciji Zemlje i odletjeti nekuda daleko u svemir, dok je ostatak odletio kao crvenkasto-smei oblak nalik gljivi, to se potom polako ispuhivao tisuama kilometara iznad gornjih slojeva atmosfere. Ipak, veliki dio tog otpada i praine nije uspio proi kroz atmosfe ru zbog svoje teine; rasprskavajui mjehure, poeo je iznova padati na Zemlju, jo onako uaren od vrtloenja u vrelim plinovima, udara jui posvuda silnom brzinom, raspadajui se i opet zagrijavajui mje sta na koja bi udarili. Na nekim su se mjestima temperature, ve pone to nie nakon prolaska uarene vatrene lopte, odmah iznova podigle za nekoliko desetaka stupnjeva. Pri padu na vrhove kontinentalne ledene ploe vrue su estice naglo otapale led, zadirui u njezine zaleene vrke. Odjednom osloboena, otopljena se voda slijevala u svim smjerovima. Snano podizanje praznih mjehura s tla i kovitlac koji je u njima nastao, izazvali su jednako snano kretanje ledenog zraka po zamrznu-

tim visoravnima, tako da je sada naila struja ledenoga zraka i udari la o tlo, te odmah po udaru poela na sve strane rasprivati svoje ubitane ledene zrake, to bi u nekoliko sekundi zamrznule sve ega bi se dotakle. Neke od ivotinja koje su nekako uspjele preivjeti onaj poetni vatreni udar, sad su se sledile usred koraka, na mjestima gdje bi se zatekle kada ih je ledena smrt dodirnula, dok su druge taj dodir preivjele svega nekoliko minuta due. Divlji zapusi studeni pretvara li su stabla i bilje u blistave zaleene kipove, a upravo ove iznenadne i brze promjene temperature znaile su kraj za daljnje milijune biljaka i ivotinja - samo, ni to jo nije bilo sve.

Zemlja se trese i gori

Udari i valovi naizmjeninih uasa postali su okidaima za masivne potrese na potezu od obiju Carolina pa sve do Californije, ali su uz to uzdrmali i dotad uspavane vulkane na Islandu i du obala Pacifika. Divljake erupcije izbacile su uarenu lavu i svojim je neumitnim pre lijevanjem po okolini zrak ispunila prainom, mirisom sumpora i otrovnih kemikalija, izbacujui ih u atmosferu i pridodajui ih ionako tekom i zasienom pokrovu nainjenom od gustih oblaka vatre i dima. Udari, zrani pritisak i erupcije izazvali su tisue stranih poara, gdje god bi se nalo kakva zapaljivog materijala kojim bi se nahranili. U nekim bi se sluajevima ugasili sami od sebe, jer bi ih ugasili briu i vjetrovi i zrak sa znatno smanjenim koliinama kisika. No, drugi dijelovi ovih podruja, na kojima su debla ve bila isuena, a potom i zaleena uasima koji su ih dosad poharali, zaplamtjela su svom silinom i potom gorjela jo i danima nakon udara. Ove divlje vatre brzo su se kretale i irile okolinom raznoene vjetrom, oblikujui spi ralne crvene jezike i uarene vrtloge to su buktali i po stotinjak meta ra uvis, tako da je ovaj divlji crveni pakao zahvaao ume i bre no to su mu njihovi letei stanovnici bili u stanju pobjei. um i huk pobjenjelog plamena potresali su tlo, debla su se od nezamislive vruine rasprskavala poput vatrenih bombi, stijene pucale i prtale na sve stra ne kao rapneli, a kad god bi ovo vatreno bjesnilo u svom brzom ire nju prelazilo preko zaleenih rijeka i jezera, zaulo bi se prvo pucketanje leda da bi potom uslijedio i niz parnih eksplozija. Kada su se vatre i podivljali poari napokon poeli smirivati, moglo se vidjeti

koliko je malo ostalo iza njih. Tek pokoje tinjajue stablo, uarena eravica to je prekrila tlo i goleme koliine drvenog ugljena, i tako - po cijelim kontinentima. U hladnoj su klimi i inae dosta rijetke i otporne trave i nisko rasli nje bolje uspijevali od drvea, pa su prostrani panjaci Ledenoga doba plamtjeli i izgarali temeljito i brzo. Kasnije e pepeo izgorjelih trava isprati teke i neumorne kie, ostavljajui za sobom veoma malo dokaza. Tlo je postalo crno i spreno, trave i drugo bilje nestalo je ve za nekoliko minuta ili sati u oblacima vatre i dima, a time je nesta lo i izvora hrane za milijune mamuta, konja, deva i bizona. Stotine tisua kvadratnih kilometara ogoljelo je i ostalo prekriveno tek crni lom drvenog ugljena i bijelog pepela. Dokle god je oko sezalo, po ovim se sjevernim krajevima jo jedino mogla vidjeti zemlja prekrive na eravicom iz koje su se dizale tanke vijuge dima, ili ve ugaslo, crno i pougljenjeno tlo. Erupcije i poari su izbacili u atmosferu dodatne tone pepela i ai, jo vie zamraujui nebo. Zajedno s tom prainom u zrak su odletjeli i milijuni estica opasnih kemijskih tvari to su ih sa sobom donijeli kometi, samo da bi se nakon nekog vremena zaustavile i lebdei poele vraati na tlo. Na pojedinim je mjestima zrak postao previe otrovan i bio siromaan kisikom, da bi mogao biti podesan za bilo kakav ivot.

Kolebanje magnetskog polja Zemlje

Uzdrmano svim ovim gromovitim udarima, magnetsko polje Zemlje prvo je nakratko zatitralo, a to je izazvalo smetnje u magnetskim po lovima po itavom planetu. Sjeverni magnetski pol se, prije no to se oporavio, pritom ak pribliio ekvatoru. I dok se magnetsko polje ljuljalo i slabilo, Zemlja je postala jo izloenija svemirskim zrakama koje su nailazile. Ove oscilacije magnetskog polja posve su izludjele ivotinje, napo se one vrste koje su se pri kretanju oslanjale o njega; odjednom su bile posve izgubljene i zbunjene. Nisu vie bile u stanju pronai dobar smjer kretanja i zato su se deseci tisua kornjaa, kitova i delfina nasukali po morskim obalama i uginuli. Milijuni izbezumljenih ptica nastojali su pobjei pred stranim eksplozijama; no, koristei se ovako uzdrmanim

magnetskim poljem poletjele bi u krivom smjeru, te bi zavravale u uarenom grotlu i zauvijek nestajale. Bombardiranje Sunca nastavilo je izazivati goleme eksplozije, a one su opet izbacivale sunev materijal prema Zemlji i Mjesecu u nezaustavljivim, beskonanim valovima. Uslijed smanjenja zatite koju je Zemlji prualo njezino magnetsko polje, ivot na planetu bio je neprestano izloen smrtonosnim sunevim radijacijama.

Carolina Bays
U onom djeliu sekunde kad je donja polovina divovskog kometa u obliku lopte stvorene od zvjezdanog otpada i praine silnom brzinom udarila o ledenjake Hudson Baya, oni su se pretvorili u paru i snano eksplodirali, prodirui i u gornji dio lopte i raznosei sa sobom djelie kometa diljem kontinenta. U istom je trenutku udar raznio gotovo 300.000 kubinih kilometara leda, rasprujui ledeni otpad zrakom na sve strane. A manjih slinih udara je bilo mnogo i po drugim dije lovima kontinenta, tako da je gusta kia padajueg otpada i vrelog isparavajueg leda naprosto zasula vei dio Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Ljudi i ivotinje, udaljeni i mnoge stotine kilometara od pojedinih udara na sjeveru, vidjeli su iznenadne svjetlee bljeskove tih golemih eksplozija i osjetili podrhtavanje tla koje su uzrokovali ti udari. Oni koji su tada pogledali gore, u nebo, mogli su na svjetlu dana vidjeti gomile oblaka to su beumno hitali u njihovu smjeru. No, opasne gromade putovale su daleko bre od brzine zvuka i nitko nije mogao uti njihov dolazak. Ve za nekoliko minuta, po obje su se Caroline i istonoj morskoj obali mogli vidjeti strahoviti udari tog nisko leteeg otpada, to je eks plodirao u vatrenim kuglama i stvarao udubine dananjih movarnih jezera Carolina Bays. U nekim su podrujima du obale one najdeblje ledene bombe gotovo izbrisale i izravnale postojei krajolik u krugo vima od nekoliko stotina kilometara, palei usput ume na koje bi nailazile u svom briuem letu. Druge su goleme letee gromade ek splodirale jo u zraku, a ispod njih su se pod nastalim pritiskom obli kovali plitki rubovi kratera po irokim podrujima Nebraske, Kansasa, Teksasa, Oklahome, Arizone i New Mexica. Unutar pola sata od

poetnih udara s neba je poeo padati led i po Kaliforniji i Meksiku, vie od 3.200 kilometara udaljenima od mjesta samih udara. Komadine leteeg leda i otpada raznih veliina, obruavale su se na gotovo svaki dio kontinenta od Atlantika do Pacifika, i od Meksi kog zaljeva do Arktikog oceana. Slina barana vatra zadesila je i velike dijelove Europe i Azije, a neki su komadi odletjeli ak i do Afri ke i kiovitih uma June Amerike; Australija je ovaj put ostala pote ena, ali se pod opsadom otpada iz svemira nalo vie od etvrtine planeta. Kometi od golemih lopti prepunih estica sadravali su visok udio ugljika, a njime je obilovala i plamtea vegetacija. Goleme eksplozije talile su taj ugljik i dizale ga visoko u zrak i u atmosferu, ili ga na lete im gromadama raznosile po itavoj sjevernoj hemisferi. A u svom padu, pri povratku na tlo, ugljik je sva ta podruja zasuo milijunima tona sitnijih grumena crnoga stakla, kuglica od ugljika i fine ugljikove praine. U komadiima stakla zaostale su i estice zvjezdanih ostataka zajedno sa svojim kemijskim sastavima, koji nisu odgovarali niemu dosad vienom na Zemlji.

Uzburkani led
Udarom najveeg od kometa o sjevernoamerike ledenjake kod Hud son Baya, u ledenoj su se ploi stvorile goleme rupe i pukotine, a led se naglo poeo otapati i slijevati u postojee mase ledenjake vode ispod same ploe. U istom je trenutku udar probio led to je odmah poeo kliziti prema ravnicama oko Hudsona, oslobaajui tako na stotine tisua slomljenih ledenih gromaa to su krenule prema sjever nom dijelu Atlantika u obliku divovskih ledenih gora. Uhvaene u mree monih morskih struja, neke od njih su otplutale sve do Europe, Afrike i Floride. Osim junoga kraja ledene ploe, najvee su opasnosti prijetile i od stranih poara, premda je i led sam za sebe predstavljao ozbiljan problem. Ledenjake vode plavile su sve, podiui i donosei sa sobom opasne sante leda, zbog ega su monolitni golemi ledeni blokovi po eli kliziti prema jugu, prelazei na stotine kilometara kao predvodni ca ledene opasnosti. Kretali su se brzinom najbrega konjskog trka, briui pred sobom ume to bi im se nale na putu, upajui drvee

i pokapajui ga ispod sebe zajedno s livadama i travnjacima iz okoli ce ledene ploe. Uzburkana ledenjaka voda ispirala je i odnosila ispod ledenjaka meke sedimente, oblikujui od njih po sva tri kontinenta na stotine tisua vretenastih drumlina. Poput kakvog neumornog buldoera, led je pred sobom gurao i podizao goleme koliine ledenjakih stije na i nakupine ljunka, sve dok se na kraju nije posve smirio i sve dok se ova divlja ledena utrka nije napokon i zaustavila.

Klizita i tsunamiji
Briui zrakom, tisue ledenih gromada i oblaka prljave vode obruavalo se u Atlantik, prskajui uokolo i eksplodirajui uz strahovite detona cije. Djelovale su poput viestrukih okidaa i udara to su pokrenuli snana podvodna obruavanja morskoga dna uzdu obala Sjeverne Karoline i Virdinije, oslobaajui tako na tisue kubinih kilometara vode i mulja. A to je onda uzdiglo goleme valove visoke i do 300 me tara, to su se pokrenuli brzinom od 800 kilometara na sat. Sreom, krenuli su prema puini i nisu nanijeli velike tete sjevernoamerikoj obali, jer su njihov cilj ovaj put bile Europa i Afrika. Po sjevernim dijelovima Afrike i u Europi su se ve dotad uasi izazvani udarima pomalo smirili, no posljedice to su ih ostavili za sobom bile su stranih razmjera; niti jedan dio tih kontinenata nije ostao sasvim poteen. Deseci milijuna ivotinja izgubilo je ivote, a golema su podruja vegetacije bila jednostavno izbrisana ili su jo izgarala u poarima. Ipak, inilo se da je Europa sad ve sigurna od daljnjih posljedica. Po Europi je ostalo i ljudi to preivjee dosadanje udare, tako da se devet sati nakon njih omanja skupina u Irskoj usudila izmiljeti iz svojih skrovita da bi krenula du obale u potragu za neim jestivim. Jedino upozorenje na opasnost koja im je zaprijetila, stiglo je svega nekoliko minuta prije; iznenada je dolo do naglog povlaenja mora i oseke, to je ostavilo ogoljele stotine metara stijena i mulja, inae pre krivene dubokom morskom vodom. Skamenjeni od uasa, ljudi nagnue bjeati u zaklone, no - bilo je prekasno. Valovi to su nadirali brzinom od 650 km/h bili su visoki skoro 30 metara; duina od 1.600 kilometara im se nije mogla ni sagledati i

posve iznenada izdigli su se iz oceana da bi preplavili obale Europe i Afrike. Prodirali su na stotine kilometara u unutranjost, unitavaju i sve to bi im se nalo na putu i razarajui sklonita ljudi po itavoj obali. U trenu je nestao gotovo svaki ljudski ivot du obala zapadne Europe i sjeverne Afrike. No, za nekoliko trenutaka uzburkana je voda nakratko zastala i poela se opet povlaiti nazad prema obali, odnosei sa sobom iupa no drvee i stijene, unitene ostatke bilja i ivotinja, i odvlaei ih prema Atlantiku i Mediteranu. Tijekom ovog poplavljivanja strahovita je sila goleme vodene ma se pokrenula i afrika klizita, aljui drugi niz ovih golemih valova nazad prema Sjevernoj i Junoj Americi. Tamo preivjelo puanstvo nije osjetilo velike posljedice onog prvog, poetnog tsunamija, no zato nije bilo iste sree s ovim sljedeim udarom to se vraao iz Euro pe. Ovaj su se put monstruozni valovi obruili na preivjele stanov nike po obalama Atlantika obaju kontinenata, koji nita nisu slutili. Na stotine ljudi nestajale su pod briuim divovskim valovima to su se valjali daleko u unutranjost, po onome to je nekada bilo plodno nizinsko tlo. Ovaj drugi niz divovskih valova pokrenuo je i klizita na planina ma koje su okruivale rijeku Amazonu u Junoj Americi. Trei niz valova visokih poput planina vraao se velikom brzinom da bi se jo jednom razbio o obale Sjeverne Amerike, Afrike i Europe. No, ovaj put sve to nije ni bilo vano - jer, na obali vie ionako nije bilo nikoga tko bi ih prestravljen doekao. itav su se dan golemi valovi tako va ljali od obala do obala kontinenata koje oplakuje Atlantik, i svaki su put postajali sve manji. A kada su konano istroili svu svoju nagomi lanu energiju, smrtonosna se voda polako smirila. Da je bilo preivjelih u blizini koje od obala Atlantika, mogli bi na nekim mjestima vidjeti i zapanjujui prizor: plamteu vodu. Jer, valja nje vode i podvodnih masa bilo je toliko snano da je ogoljelo i izloi lo ak i goleme koliine zamrznutog metana Sjeverne Amerike i Eu rope, a kada ih je pritisak odjednom oslobodio i uklonio se, metan je u plinovitom stanju naglo izbio na povrinu. Olujna vatra te uarene stijene i estice to su padale u more, zapalile su brojne mlazove plina; iknuli su iz podmorja i njihovi su se plamtei naranasto-plaviasti

jezici mogli zamijetiti po kilometrima morske povrine u divljem plesu i bljeskovima. Tjednima je more gorjelo ili kipjelo zajedno sa sve manjim zalihama metana.

Kia i snijeg
Svega nekoliko minuta nakon udara, udruili su se hladni zrak i tempe rature ispod 0C sa sve veim isparavanjem vode kako bi proizveli gusti snijeg i susnjeicu, posvuda gdje je prezasiena atmosfera rasprivala svoj teret. Snijeg je zaas prekrio golema podruja sve do Meksi ka, Karipskog otoja i sjevernih dijelova Afrike. Postupno se taj snijeg na jugu pretvorio u kie to su poele padati dan za danom, pa tjedan za tjednom, a potom se to pretvorilo i u mjesece. Nisu to bile jake kie kakve sa sobom donose oluje, ve dosadno i uporno sipljenje. Rijeke i jezera prepunih su se na kraju vodom i poplavili okolna podruja, a onda na njima i ostali - mjesecima. Moda ete pomisliti da je to ak bilo i dobro, te da su tako kie uspjele pogasiti umske poare i usto isprati i oistiti tlo, no - imalo je to i svoju mranu stranu. Jer, zajedno s kiama na Zemlju su padali i milijuni tona otrovnih kemikalija. U kombinaciji s vodikom stvarale su se otrovne i opasne kisele kie - klorovodina, sumporna, duina i ugljina kiselina. A one su na nekim mjestima djelovale i na stijene, probijale i izjedale rupe kroz lie i prile meso preivjelih ivotinja. ak i da su preivjeli ljudi ponegdje i uspjeli pronai sigurna skloni ta pred tim smrtonosnim kiama, opet su negdje morali pronai vodu za pie. A ona je bila zagaena kiselinama i tragovima arsena, formaldehida, cijanida i raznih drugih otrovnih metala; moda ne u koliinama dostatnim da bi ubili one najsnanije, ali zato posve dovolj nima da bi ljudi od njih oboljeli.

Poplave otopljene ledenjake vode

Udruena vruina to je pristizala iz raznih izvora, ubrzano je pretva rala milijune tona leda u vodu, tako da su ledenjaci postali novi izvor stranih poplava dok su se otapali i pretvarali u ledenjaka jezera. A ona su se brzo punila vodom i izlijevala dalje, ledene brane su pucale i dolo je do stranih potopa dok se muljevita voda valjala prema slje deem jezeru. Valjala se prema rijeci Mississippi stvarajui sve vee

slapove i izlijevala u St. Lawrence te potom kroz sve postojee prolaze i mogue izlaze ravno u oceane. U dijelu koji danas nazivamo dravom Washington prsnula je brana u golemom ledenjakom jezeru, i strana se poplava u slapovima pokrenula prema Pacifiku, prolazei pritom kroz uzane planinske pukotine i procijepe, odnosei sa sobom tlo s povrine, drvee i drugo bilje, ljude i ivotinje te ostavljajui iza sebe goleme ljebove i brazde u vrstim kamenim stijenama. Izlijevajui se iz svake postojee rijeke i struje, ova mutna ledena voda hitala je prema oceanima - Atlantiku, Pacifiku i onom na Arkti ku. Iznenadna navala otopljenoga leda u svega je nekoliko tjedana znatno podigla razine svih jezera za nekoliko metara i preplavila ravni ce irom svijeta. Tako su neumitno i dan za danom pod rastuim oceanskim valovima nestajale tisue i deseci milijuna kvadratnih kilo metara nekada zelenih travnjaka i uma, da ih se nikada vie ne bi vi djelo.

Golfska struja i klima

Kada su zapoela podvodna otklizavanja morskoga dna, obruile su se tisue kubinih kilometara ljunka, mulja i pijeska, presijecajui tako put Golfskoj struji i drugim dubokim oceanskim strujama, koje ine ono to nazivamo "oceanskim dovodima" u Atlantik. Nezamisli va sila ovih klizita promijenila je smjer i strujama kao i dovodnim putovima te prekinula tok njihova strujanja. Istovremeno su ledene vode od poplava s kopna, to su se odasvud slijevale, djelovale na sjeverni dio Atlantika poput graninika to je usporio dovodna strujanja, da bi ih na kraju i sasvim zaustavio. Tako u taj dio Atlantika nije vie dotjecala topla voda pa je ve za nekoliko dana i temperatura u tim podrujima poela opadati, to se dogaalo od sjeveroistonog dijela Sjedinjenih Amerikih Drava pa sve do Ka nade i nastavljalo prema Europi. Zatvoreni dovodni putovi, povezani s divovskim oblacima i prainom u zraku to je prijeila svaki prodor sunevim zrakama, bili su suvie velik izazov za klimu. Ve nekoliko tjedana iza prvih udara, temperatura je na kontinentima ubrzano pala dosta ispod nultog stupnja, i opaka se hladnoa Ledenoga doba ubrzo proirila jo jednom. Tijekom vie od daljnjih tisuu godina temperature su i ostale ispod nitice, u itavom razdoblju koje danas nazivamo "mlaim drijasom".

Cvjetanje algi i crna rogoina

Do trenutka kada su se smrtonosni valovi konano smirili, a divlji vjetrovi utiali, nestali su ve deseci milijuna ivotinja i velik dio ljudi koji su ivjeli na sjevernoj hemisferi. Preivjeli su muno nastojali opstati i polako se vratiti svom ranijem nainu ivota. Trebali su pro tei mjeseci da bi se sve nekako stabiliziralo, no pogoena su podru ja i dalje nalikovala poharanim i pocrnjelim Mjeseevim povrinama. Udari, vatreni vihori i golemi valovi unitili su najvee dijelove najplo dnije zemlje uz morske i rijene obale. Samo, ak i kad je ono najgore prolo, nevoljama nije doao kraj. I dalje je bilo suvie mrano i hladno da bi bilje moglo uspijevati kako treba. Preivjele ivotinje imale su veoma malo hrane i ugibale su od gladi tijekom nekoliko sljedeih mjeseci. Meutim, nekim je vrstama biljaka ovo nesretno vrijeme ba iznim no pogodovalo. Bile su to vrste to su pripadale onim najprimitivniji ma, koje se dobro razvijaju i u najteim okolnostima, kakve su upravo desetkovale sve ostale oblike ivota. Jedna od takvih bila je i alga, kod koje je dolo do eksplozivnog rasta. Vie gotovo da i nije bilo ivo tinja koje bi ih ograniavale u rastu, tako da su se alge poele hraniti mjeavinama punim kemikalija iz okoline, od kojih su im neke poslu ile i kao pospjeivai rasta. I dok su ostale biljke i ivotinje polako nestajale, one su nezamislivo bujale od eljeza, duika, sumpora i dru gih hranjivih sastojaka. Gusti plavo-zelenkasti pokrovi algi guili su jezera, podvodne struje i rijeke, a kako bi alge ugibale, pocrnile bi i padale na dno. Po pogoenim kontinentima se tako poeo taloiti debeli sloj crne rogoine, a bjesomuni rast algi bio je tolik da bi ponekad ispunile jezera i ribnjake smrtonosnim nervnim otrovima. edne su ih ivotinje pile zajedno s vodom u velikim koliinama. Nisu mogle naslutiti da e zbog toga ve za nekoliko sati ugibati u mukama du svojih pojilita; onih, koja su im naizgled trebala osigurati opstanak. Punih tisuu godina su alge imale pod svojim nadzorom jezera i vodene putove svih vrsta, sve dok na kraju nisu utroile obilje zaliha svojih pospjeivaa rasta, i dok se u vodama nisu namnoile ivotinje to su se njima hranile. Tek tada se ravnotea iznova uspostavila, a divlji rast algi smanjio.

Nov poetak
Unato svemu to se dogodilo, veina plemena iz razdoblja Clovis koja su ivjela u planinskim podrujima, uspjela je preivjeti u svojim stjenovitim zaklonima. Po itavom kontinentu preostalo je veoma malo ljudi i poeli su se zbijati u vee skupine. Nije bilo nekog zajednikog nazivnika za njihovo preivljavanje - jednostavno, tragedija bi pogo dila desetke njih, a jednoga, premda se zatekao zajedno s njima - ne kako zaobila. Zato su preivjeli i mogli vjerovati jedino u to, da ih je u tim stranim danima odabrao i spasio sam Veliki Stvoritelj; no, pred njima se jo uvijek nalazio samo njihov temeljito razoren i uniten svijet. U Australiji, Africi i Junoj Americi, daleko od ovakve stvarnosti, veina je ljudi preivjela ak i kad je Dogaaj izmijenio globalnu kli mu. Tijekom sljedeih 1.000 godina poeli su pomalo seliti i postupno naseljavati prazna i opustoena podruja, koja je strahoviti pogrom to je pogodio njihov planet ostavio za sobom. Preivjele ivotinje s mukom su se borile za opstanak zbog pomanjkanja hrane, a otporno se sjemenje iznova poelo probijati na povri nu i klijati. Najbolje su se mnoile manje ivotinje, uglavnom one od vrste svedera ili strvinara, koje su bile u stanju prehranjivati se ostaci ma bilja i ivotinja; toga su barem mogle pronai posvuda, i to u gomilama. Najvie su u toj oskudici patili veliki biljoderi; imali su goleme potrebe za hranom, ali i jo vee potekoe da bi ih zadovoljili. Kako su bili vidljivi i iz daljine, postali su glavnom metom za izgladnjele skupine preivjelih lovaca. Sve se urotilo protiv njih, tako da nije trebalo proi mnogo vremena da bi ostaci megafaune na sjeveru bili postupno istrijebljeni i na kraju posve nestali. Do vremena kada su uasne posljedice katastrofe postale manje vidljive - za to su trebali mjeseci, godine, a moda i desetljea, jedno je postalo jasno: da je ona iz temelja i nepovratno izmijenila planet. One stare Zemlje vie nije bilo, jer su je unitili eksplozija daleke zvijezde i njezina nevidljiva radijacija, uarene vatre s neba i potopi to su preplavili njezine velike dijelove. Novi svijet se doista raao iz pepela i blata. Naravno, djeca koja su trebala zamijeniti nestale, nisu imala pojma o Dogaaju. No, njihovi roditelji zakljuie da potomci moraju barem

uti sve o svijetu kakav je nekada bio, sve o Velikoj vatri i Velikom potopu to su ga poharali, a usto su usrdno u njih usaivali zahvalnost prema onome koji ih je odabrao i potedio. Djedovi i bake priali su im o Dogaaju, a oni su poslije te prie prenosili na svoju djecu i unu ad. Naratajima i naratajima bi skamenjena djeca uz logorske vatre u uasu irila oi sluajui po prvi put prie o stranom Dogaaju. Ni sanjali nisu da bi se tako neto uope moglo dogoditi. Tako su odrastali mnogi narataji, da bi djeca jednom i posumnja la u drevne prie ove vrste. Zasigurno su pomiljali kako su njihovi stari sve to jednostavno izmislili, jer, ovakve se strahote posve sigur no nikada ne bi mogle dogoditi i u stvarnosti. SAETAK GLAVNOG DOGAAJA Prije 41.000 godina supernova je eksplodirala blizu Zemlje. Izbijanje radijacije dovelo je do izumiranja u Australiji i jugoi stonoj Aziji. U jugoistonoj Aziji je nestao i najvei dio stanovnitva. Genetske mutacije su kod ljudi dovele do rasta mozga i razvitka glazbene i drugih umjetnosti, te openito svih vrsta kreativnosti. Ostali kontinenti nisu pretrpjeli velike tete, jer su bili zatieni od eksplozije. Gotovo punih est mjeseci je supernova bila dovoljno svijetla da bi se na nebu vidjela kao drugo, dvojno Sunce ili Mjesec. Prije 34.000 godina na Zemlju je stigao prvi val udara izazvan supernovom. Zraenja su se pojaala i Zemlju su poeli bombardirati ioni i estice. Dolo je do estih udara kometa i asteroida. Prije 16.000 godina stigao je i drugi val udara izazvan superno vom. Kao i kod prvog vala, i ovaj put se radijacija poveala te se ponovi lo bombardiranje Zemlje ionima i esticama. Opet su esti udari kometa i asteroida.

Prije 13.000 godina su sjevernu hemisferu pogodili mnogostru ki udari objekata nalik kometima. POSLJEDICE UDARA: Slini su objekti bombardirali i Mars, Mjesec, Sunce, a vjeroja tno i druge planete. Udari su izazvali itave serije strahovitih sunevih bljeskova. Diljem Sjeverne Amerike, Europe i sjevernog dijela Azije proi rili su se razorni valovi raznih oblika pogroma. Eksplozije su izbacile otpad diljem sjeverne hemisfere, a on je onda oblikovao Carolina Bays i druge bazene. Udar je pokrenuo strana podrhtavanja tla i erupcije vulkana. Intenzivna vruina izazvala je goleme vatrene oluje irom kon tinenta. POSLJEDICE IZAZVANE VODOM I LEDOM: Stotine tisua kubinih kilometara leda pretvorile su se u paru, a dijelovi ledene ploe su ispucali i uruili se. Otopljena ledenjaka voda kretala se ispod ledenjaka i obliko vala milijune drumlina. Brzo otapanje ledenih vraka naglo je podiglo razine mora, koje je diljem svijeta preplavilo obalne dijelove. Eksplozije su pokrenule desetak golemih podvodnih klizita. Klizita su izazvala pojavu strahovitih tsunamija to su sravnili sa zemljom sva obalna podruja uz Atlantik. POSLJEDICE ZA KLIMU: Podvodna klizita oslobodila su nalazita zamrznutog metana, plina koji je izmijenio klimu. Udari su stvorili strahovite koliine vodene pare te je poela tjednima padati u obliku snijega i kia. Vatre su stvarale ugljini dioksid, takoer plin koji je izmijenio klimu. Klizita i poplave to su ih izazvale otopljene vode zatvorile su dovodne putove u Atlantik.

 Kombinacija klimatskih promjena pokrenula je povratak u Ledeno doba dugako 1.400 godina, tijekom Mlaeg drijasa, nakon kojega je uslijedilo ubrzano zagrijavanje. Vodena para, aa i otpad u atmosferi stvorili su debeli i trajni pokrov sainjen od tekih oblaka. UTJECAJI NA BIOSUSTAV: Tama, hladnoa i vatra unitili su veliki dio vegetacije na sjever noj hemisferi. Milijuni ivotinja nestali su kombinacijom razliitih uzroka, a velike ivotinjske vrste su izumrle. Poele su bujati otporne i opasne vrste bilja, pri emu su alge doivjele eksplozivni rast i poele stvarati crnu rogoinu. I broj stanovnika je poeo eksplozivno rasti.

DOKAZI

Trei dio:

12. POGLAVLJE

ZNANSTVENICI I PRIPOVJEDAI
NOVI ODGOVORI
Posve je jasno da je do masovnog izumiranja dolo negdje izmeu razdoblja prije 41.000 i prije 13.000 godina. U prvom dijelu knjige slijedili smo neke tragove da bismo otkrili to se doista dogodilo, a u drugom dijelu smo vam predstavili nau opu teoriju o onome to je vjerojatno bio uzrok izumiranja. U ovom, treem dijelu, podrobnije emo prouiti pronaene dokaze. Osim pregleda znanstvenih istrai vanja koje smo obavljali mi, ali i drugi istraivai, pogledat emo i to su o tim stranim vremenima zabiljeili oevici, svjedoci koji su ih iskusili na vlastitoj koi. Radi se o amerikim starosjediocima, sta rim Grcima i Perzijancima, ali i drugim starim narodima. Naravno, tih svjedoka odavno vie nema, no jo uvijek imamo verzije njihovih pria kojima se opisuje to su ti ljudi vidjeli.

OEVICI
Prvo emo se pozabaviti s dva plemena amerikih starosjedilaca, koja su svojim oima gledala to se dogaalo, ali stavimo prije toga njihove iskaze u odgovarajui kontekst. Neki istraivai starih kultura tvrde da su svi stari narodi, uklju ujui ovdje i amerike starosjedioce, strahovito pretjerivali u priama koje su se sauvale do naih dana. To je bez imalo sumnje tono, ali tek do odreene mjere; nesumnjivo je da su pripovjedai nastojali uljepati svoje pripovijesti, a upravo su kod onih najstarijih imali i najvie vremena za ukraavanje. Osim toga, oni su svojim priama nastojali zabaviti svoje sluatelje, ali ih i poduiti, i nisu imali namjeru drati im predavanja o povijesnim dogaajima. No, upravo injenica da su prie o jednoj strahovitoj opoj katastrofi u svojim osnovnim elementima gotovo iste u mnogim starim kulturama koje nisu bile

meusobno povezane, nagnala je neke istraivae na pretpostavku da su zapravo bile izraz jednoga stvarno doivljenog iskustva. "Neto" se doista dogodilo u onim pradavnim vremenima, premda su se mno ge pojedinosti do danas izgubile. Dvije prie u nastavku, kao i mnoge koje e uslijediti, opisuju du gako razdoblje prepuno kia i stranog potopa. Iako neki kritiari dre da je to tek pretjerivanje pripovjedaa pri opisivanju neke popla ve iz njegova kraja, ini se da te prie ipak opisuju neto posve drugo. Svaka kultura s vremena na vrijeme doivljava velika poplavljivanja, no ona su bez obzira na to i oekivana, i uobiajena, ak i kad se sva kom od pojedinaca to im se zatekne na putu zasigurno ine kata strofalnima. No, nikakvo ih pretjerivanje ne bi nagnalo da to opisuju kao potop koji je dosegao i same planinske vrhunce, ili ustvrde da su se pritom gotovo svi ljudi utopili, a upravo to nam govori veina ovih drevnih pria. Ni dananji starosjedioci Amerike, koji su i sami prei vjeli dosta poplava, ne tvrde nita slino. Prije mnogo godina doista se moralo dogoditi neto posve nevjerojatno.

DREVNI NARODI I NJIHOV DOIVLJAJ SVIJETA

Da bismo shvatili ove prie iz davnine morat emo prvo shvatiti men talni sklop starosjedilakih naroda. Jasno je da njihov nain razmi ljanja nije bio slian naemu, orijentiranom na logiku zapadnjakih civilizacija. Za te je kulture bila tipina misao oblikovana u simbolike pojmove ili one nalik snovima. Primjer simbolikog naina razmiljanja stie nam iz izvijea ame rikih starosjedilaca, koji su bili svjedoci bitke kod Little Big Horna. Budui da se bitka vodila na irem podruju, oevici su mogli vidjeti tek neke njezine dijelove. Kasnije, kada su ih pitali o pojedinostima bitke, Indijanci su davali vrlo razliite iskaze. Naprimjer, upitani je li Custer bio tamo ili ne, neki su rekli da ga nije bilo, a drugi opet da jest. to je dovelo do ovakvih suprotnosti u odgovorima? Prema gledanju Indijanaca na svijet i okolinu, ako osoba nekoga nije tamo vidjela, onda se dotini tamo nije ni nalazio. To upuuje na zakljuak da su i drevne prie bile iskljuivo osobni prikazi onoga, emu su oevici zbilja svjedoili. Zato moramo imati na umu da su to subjektivne pri e, emocionalni prikazi jezivih dogaaja koje su gledali svojim oima, a ne znanstveno objektivna izvijea.

Na isti nain, kada bi drevni narodi govorili o "svijetu", tada bi mislili na krajolik koji su gledali pred sobom, od jednoga do drugog kraja obzora. Veina ih je ve razvila trampu i trgovinu i znali su da je svijet zapravo vei od toga, ali prije dolaska Columba nisu imali predodbu o Indiji, Kini ili Europi. I zato, kada bi oni rekli da je "po top dosegnuo najvie vrhunce", tada su doista i mislili da je podruje koje im se nalazilo u vidokrugu bilo preplavljeno sve do najvie toke u njihovoj okolici. Nisu pritom mislili na to da se potop jednako tako dogaao i u Indiji, Kini i Europi, ili da se svaka planina svijeta nala pod vodom, ve samo one u njihovoj blizini. A uz to su vjerojatno i oni - pomalo pretjerivali. Druga je razlika bila u tome da su drevni narodi koristili rijei na nain vrlo razliit od naega kako bi opisali sile prirode ili osobine ljudi. Gdje god bismo mi za nekoga jednostavno rekli da je lukav i pa metan, Indijanci bi ga nazvali - pravim kojotom. Pritom nisu eljeli rei da se on fiziki preobrazio u kojota, ivotinju poznatu po tim osobinama, ve su to mislili na simboliki nain. Zato je i veina nji hovih pripovijesti prepuna simbolikih ili alegorijskih slika, a da bismo ih razumjeli kako treba, prvo ih trebamo prevesti i protumaiti kao i svaki drugi strani jezik, te pripaziti da se prilikom prijevoda ne izgubi mnogo od smisla. I dok ete itati prie u nastavku, postat e vam posve jasno da su ameriki starosjedioci i druge drevne kulture doista imale jedinstve ni pogled na svijet. Naalost, mnogi i danas na Zapadu dre kako je na nain razmiljanja superioran, premda je to u stvarnosti tek drukije sagledavanje svijeta. Konano, stari su narodi bili veoma us pjeni u svoje vrijeme i u svom svijetu, iako su razmiljali na upravo opisani nain. Da nisu, onda danas ne bi bilo ni nas, jer mi smo - nji hovi potomci. Pogledajmo sada priu tipinu za one, za koje smo uvjereni da go vore o vremenu starom 13.000 godina i o samom trenutku Dogaaja.

PREIVJELI: AMERIKI STAROSJEDIOCI - NAROD LAKOTA

Ova pria opisuje strahovite poare i potop, ali i divovske ivotinje koje jako nalikuju onima iz vremena Ledenog doba, te se snano

podudara sa znanstvenim dokazima koje smo dosad otkrili. Govori o Gromovitim pticama na nebu, a neki tvrde da je jedan Lakota In dijanac imenom Crna Noga izradio obrednu lulu upravo od "Gro movitog kamena", rijetkog komada eljeznog meteorita. Potkrjeplju jui dogaaje iz prie, plemenski starci su ustrajali u prii da je Gromoviti kamen tresnuo s neba nakon to je Gromovita ptica stvo rila strahovitu oluju, prepunu munja i gromova (W. Taylor, 1993.) I mnoga druga plemena koriste simbol Gromovite ptice da bi opisala razorne uinke munja, ali i udare meteorita. Priu je ouvalo indijansko pleme Brule to pripada narodu La kota Indijanaca, a govori o davnanjem vremenu to je postojalo i prije no to je nastao na svijet. Borba s divovskim ivotinjama

U svijetu to bjee prije ovoga, ljudi i ivotinje okrenue se zlu i zaboravie na svoju povezanost s Velikim Duhom. Zato Veliki Duh odlui uni titi svijet i stvoriti ga iznova pa na vrijeme upozori nekoliko dobrih ljudi; ree im da se uspnu na vrhunce najviih planina. Kad se ovi nao e na sigurnom, zapjeva Veliki Duh Pjesmu Unitenja i posla na svijet uarene Gromovite ptice da zapodjenu bitku sa zlim ljudima i divov skim ivotinjama. Dugo se vodila bitka, jer su se zli ljudi i ivotinje dotad ve osilili i postali vrlo moni pa nijedan protivnik ne mogae izboriti prednost. Na kraju, usred najee bitke, Gromovite ptice u istom trenu iznenada bacie na Zemlju sve svoje najsnanije gromove. Silna vatra zahvati itav svijet, dopirui do planinskih vrhunaca i prodirui ume i prerije. Plameni jezici irili se posvuda, visoko i sve do neba, tako da poteeno osta tek ono malo ljudi na najviim vrhuncima. Vruina bijae tolika da su gledali kako mora i jezera diljem svijeta kljuaju i isuuju se pred njihovim oima. ak su i stijene postale uarene i crvene, a divovske ivotinje i ljudi izgorjeli bi na mjestima na kojima bi ih vatra zatekla. Kada se tlo prestalo ariti, poe Veliki Duh stvarati novi svijet. im je zapjevuio Pjesmu Stvaranja, stade kiiti. On zapjeva glasnije i kie se pojaae sve dok rijeke nisu preplavile obale i progutale sagano tlo. Na kraju Veliki Duh obiljei Zemlju jo i velikim potresom to je rascije-

pi pa poalje divlje bujice voda neka preplave itav svijet. Tek je nekoli ko planinskih vrhunaca izvirivalo nad vodama, pruajui zaklon malo me broju preivjelih. Kada su vode oistile Zemlju i polako se povukle, Veliki Duh posla preivjele da se mnoe i iznova napue novi svijet, ovaj na dananji, upozorivi ih da se klone zla ili e ga iznova unititi. Ljudi se rasprie na sve strane svijeta, posvuda nalazei ogoljele kosti divovskih ivotinja, zatrpanih pod stijenama i muljem. I danas ih jo pronalaze u zemlji plemena Dakota. (Erdoes i Ortiz, 1984.)

ZAJEDNIKI ELEMENTI U PRIPOVIJESTIMA

I ova, kao i prie iz sljedeih poglavlja stiu do nas iz vrlo razliitih kultura. Svaka od njih dodaje i razliite nijanse slici ope katastrofe i premda se one meusobno razlikuju, osnovni dijelovi pria ostaju zauujue slini. Tako smo stigli do sedam zajednikih toaka u tim drevnim priama iako se sve ne pojavljuju ba u svakoj od pria, skoro svaka sadri sljedee: Stvoritelj upozorava na nevolje. Gotovo nitko se na to ne obazire. Nekolicina ljudi koja ga ipak poslua poduzima radnje za spas se be i drugih. Vatra, stijene i / ili led ubrzo se poinju obruavati s neba. Oblikuju se gusti, teki oblaci, padaju strane kie i zapoinje potop. Mnogi ljudi, biljke i ivotinje nestaju. Neki ipak preive da bi iznova izgradili i nastanili Novi svijet.
Slika 12.1: Ratnik plemena Brule. Ovu fotografiju, kao i veinu onih koje slijede u ovom poglavlju, sni mili su sami ameriki starosjedioci u kasnim 1800.-tim godinama. Izvor. Kongresna knjinica.

Mi mislimo da su sve to prie svjedoka koji su svojim oima prije 13.000 godina gledali ove silne nevolje, ali i to, da one nisu samo pri e o katastrofi, ve jednako tako i - prie o preivljavanju. Jer, poeli su ih priati oni koji su preivjeli i u njima su opisali i kako su u tome uspjeli: oslukujui upozorenja i poduzimajui odgovarajue radnje. Danas se i mi suoavamo s istim prijetnjama s neba kao i oni nekada, jer - one nisu nestale. Pitanje je samo: hoemo li ita nauiti od naih drevnih predaka? Ili emo morati zaslijepljeni proi kroz slian pog rom s jednako tekim posljedicama?

PREIVJELI: PLEME OJIBWA

Ova pria stie iz plemena Ojibwa, iz sjeveroistonog dijela Sjeverne Amerike. Ono je dio vee plemenske grupe Algonquin, iji se pripa dnici rado nazivaju i "Prvim ljudima". Njihove tradicije odrale su se jo iz vremena Ledenog doba, a pria to slijedi jedna je od najstarijih i najsimbolinijih meu svima koje danas uope postoje. Ona jasno potkrjepljuje veinu znanstvenih dokaza koje smo dosad otkrili, a uzronika svega zla pronalazi u bljetavoj zvijezdi dugakog, plamteeg repa. Zauujue, ali - pria upozorava i na to da e se zvijezda jednoga dana vratiti. Zvijezda dugakog, plamteeg repa na nebu Jednoga dana prije mnogo, mnogo vremena doe plemenu Ojibwa imantu, Veliki Duh, koji prebivae na rubu Ledene zemlje. imantu upozori narod da e na Zemlju ubrzo pasti strana zvijezda te ih nago varae neka odmah odu u movare i obloe svoja tijela muljem. Ali, veina ga ljudi neprepozna pa se izrugivahu: "Ne sluajte ga, to je obian luak," govorili su, glasno se smijui. "Da se prekrijemo muljem?! Ma nemoj!" I odlazili bi dalje svojim poslom ne poklanjajui vie pozorno sti Velikom Duhu. Samo nekolicina pohita u movaru i uini kako im imantu ree. Zakratko, dok je Sunce jo stajalo visoko na nebu, iznenada se poja a danja svjetlost. Svi uasnuto pogledae gore i netko povie: "Gledaj te! Na nebu je drugo Sunce!" A nova je zvijezda postajala sve veom, svjetlijom i sve vrelijom dok je jurila prema njima. Na kraju je bila ve toliko bljetava da su od nje morali zakloniti oi.

Ljudi koji se nisu prekrili muljem iz movare razbjeae se izbezu mljeno traei kakvo sklonite, ali bilo je ve kasno. Zvijezda je ve dole tjela na Zemlju i svojim dugakim, plamteim, svjetleim repom prekri la itav svijet. Visoka stabla planue kao divovske baklje, rijeke i jezera zakipjee, ak su se i stijene uarile i raspadale od vruine dok je stra ni plamen prodirao cijeli svijet. Kada se sve polako rashladilo, ljudi prekriveni muljem oprezno izadoe iz movare da vide to se zbilo. Uasnuti, shvate da se njihov svijet posve izmijenio. Kud god pogled padne, tek ostaci pougljenjenog drve a i sprene trave. A oni koji nisu posluali imantua nestali su zajedno sa divovskim ivotinjama i za njima ostadoe samo kosturi. Prestravljeni, ljudi nisu znali to sada uiniti, sve dok im se opet ne ukaza imantu i ree: "Ne bojte se vie, zvijezda je zasad otila. Idite i mnoite se, jer ovo je va novi svijet. Ali, doem li vas sljedei put upo zoriti bolje me posluajte, jer e se zvijezda sa dugakim, plamteim, svjetleim repom opet vratiti da bi unitila svijet. (Iz knjige Conwayal992.) U nastavku emo provjeriti kako se meusobno slau naa upori ta i injenice, a da bismo to uinili trebat emo prvo istraiti supernove. Krenimo stoga na putovanje dugo stotine svjetlosnih godina - do galaksije zvane Mlijena staza, i vratimo se potom nazad.

Slika 12.2: Ratnik plemena Algonqu in-Fox. Izvor: Kongresna knjinica.

13. P O G L A V L J E

KOBNE "GOSTUJUE ZVIJEZDE"

PITANJE: Jesu li Clovis ljudi bili svjesni kometa i supernove? Je li mogue da su vidjeli nailazak valova otpada supernove ili udara? Nitko ne zna jesu li i to su Clovis ljudi znali o nebeskim tijelima, jer nam nisu ostavili nikakve pisane ili umjetnike tragove o tome, no ini nam se vjerojatnim da su imali neka saznanja o njima. Pa i danas veina ljudi, iji opstanak ovisi o migracijama ivotinja i promjenama godinjih doba, ima barem mutnu predodbu o kretanjima Sunca, Mjeseca i zvijezda. I Clovis ljudi su sigurno svjedoili pomraenjima Sunca i Mjeseca, supernovama, padovima meteorita i prolascima kometa te ih tumaili u skladu sa svojim pogledom na svijet, premda je to za nas ostalo izgubljeno. Ni u dananjem svijetu mnogi nemaju pojma o supernovama, a ipak gotovo svi znaju u kojem su astrolokom znaku roeni. Dakle, na neki su nain ipak povezani s nebesima. Osim toga, veina ljudi je vjerojatno tijekom svoga ivota vidjela barem jedan komet. Zato bi se isto moglo pretpostaviti i za ljude iz razdoblja Clovis, koji su svaka ko provodili mnogo vie vremena na otvorenom od nas. I tako, premda nita ne znamo o tome kako su ljudi iz razdoblja Clovis shvaali supernove, znamo dosta o tome to danas mislimo o njima. Da bi se pria o supernovi smjestila u okvir odreene kulture, zavirimo malo u njezinu povijest.

NAI PRECI I SUPERNOVE

Otkada je svijeta i vijeka ljudi su prouavali nebo, nastojei po kreta njima zvijezda pogoditi to im donosi budunost. Drevne zvjezdarni ce kakve su Newgrange i Stonehenge u Velikoj Britaniji, El Karnak i Nabta u Egiptu, Gaocheng u Kini, Angkor Wat u Kambodi, Machu Picchu u Peruu, Bighorn Medicine Wheel u Wyomingu i Chaco Can-

yon u New Mexicu bile su izgraene da bi se mogla slijediti kretanja zvijezda i planeta. Tada su ljudi astrologiji davali veliki znaaj i kori stili je kako za planiranje svakodnevice, tako i za otkrivanje buduno sti. Na mnoge se naine ovo tradicionalno zanimanje moe usporedi ti i s dananjim zanimanjem za astrologiju, jer mi jo i danas nastojimo shvatiti svemir pratei kretanja zvijezda. Kasniji starosjedioci Amerike, koji za sebe vjeruju da su potomci starih naroda iz razdoblja Clovis, ostavili su neke svoje tragove vezane uz praenje kometa i supernova, i to urezane u stijene amerikog jugozapada. Tako je, naprimjer, Chaco Canyon u New Mexicu nekada sluio kao obredno sredite i zvjezdarnica, a graditelji su njegove zido ve izveli tako, da budu usklaeni sa solsticijima i drugim vanim ne beskim dogaanjima. Znamo da se jedna supernova dogodila 1054. godine; o njoj su nas izvijestili Kinezi. I danas nailazimo na ostatke njezina tijela u Ma glici Rakovici. Prema izvjeima njezinih suvremenika, zvijezda je iznenada bljesnula i nekoliko godina ostala toliko svijetla, da su je promatrai mogli vidjeti i tijekom dana. Bila je vidljiva i u Sjevernoj Americi, tako da arheolozi koji obrauju Chaco Canyon u New Me xicu vjeruju kako su ameriki starosjedioci zabiljeili taj dogaaj pikto gramom prikazanim na slici 13.1. Pa i danas, gotovo tisuu godina

Slika 13.1: Na lijevoj strani je piktogram iz Chaco Canyona, to su ga oko 1054. godine izradili ameriki starosjedioci i koji nevjerojatno nalikuje Maglici Rako vici kao ostatku te iste supernove. Izvori: NPS, Chaco Canyon (lijevo); Jeff Hester i Paul Scowen (sveuilite Arizona) i NASA (desno).

od eksplozije ove zvijezde, astronomi mogu pomou snanih telesko pa vidjeti kako jo uvijek odailje svoj zvjezdani materijal to se udalja va od sredita eksplozije, i to strahovitom brzinom; izraunali su da je jednaka polovini brzine svjetlosti. ini se da je piktogram iz Chaco Canyona u New Mexicu nastojao prikazati upravo to, to je davne 1054. godine bilo zasigurno jo i znatno vidljivije nego danas. Najraniji pisani tragovi o nebu stiu nam iz Kine, Koreje i Japana. Kinezi su biljeili kretanja zvijezda u okviru pisanja svojih dnevnih i dinastijskih kronologija, premda su se najvie bavili onim stalnim i predvidivim zvijezdama, koje su im pomagale u izradi astrolokih predvianja. Opisali su i nekoliko "privremenih" zvijezda: "upavim" i "ekinjastim" zvijezdama nazivali su komete, ovisno o njihovim repo vima i dojmu kakav su ostavljali na njih, a "lepravim" zvijezdama meteore. Upravo su komete i meteore doivljavali iznimno prijetei ma, nesumnjivo zato jer su ve vidjeli neke njihove udare o Zemlju i posljedice za ljude. Neki misle da se i mnoge kineske legende o zmaje vima zapravo odnose na opise plamteih kometa i meteora, koji su starim Kinezima izgledali poput divovskih zmajeva to rigaju vatru dok su poput kakve zle kobi klizili nonim nebom. Jesu li Kinezi zato bili toliko oprezni jer su vjerovali da se doista radi o pravim zmajevi ma? Ne moemo biti sigurni nisu li ti "zmajevi" bili tek metafore, i moda je njihovu nelagodu izazivalo ve i samo naruavanje sklada nonog nebeskog svoda. A moda je to bio i dio njihovog kolektivnog sjeanja na Dogaaj i jedno davno vrijeme, kada su na njih navalili takvi zmajevi sa sjevernog neba. Posljednju privremenu zvijezdu na zvali su "gostujuom zvijezdom"; bio je to njihov naziv za svjetlost to se odjednom pojavila na nebu, a onda i ostala meu onim stalnima, tako da su je mogli zapaziti i njihovi drevni astronomi. Naravno, mi danas znamo da su te "gostujue zvijezde" zapravo bile nove i supernove, ili tonije - eksplozije zvijezda pri kraju njihova ivota.

SUVREMENE SUPERNOVE
Opisi drevnih astronoma o mjestima pojavljivanja zvijezda na nebu, esto su njihovim dananjim nasljednicima dostatni da bi tono od redili i pronali njihove svjetlee ostatke. Oni s lakoom otkrivaju supernove u dalekim galaksijama gdje se dogaaju, a te su eksplozije

svjetlije od cjelokupne svjetlosti svih zvijezda galaksije u kojoj dolazi do eksplozije, kako to prikazuje i slika 13.2. Veina dananjih superno va otkrivena je usporedbom slika neba "prije i poslije" na kojima se onda trai svijetla zvijezda koje tamo prije nije bilo. U veljai 1987. godine je astronom Ian Shelton u ileanskom op servatoriju Las Campanas teleskopom zapazio neto neobino, toli ko neobino da je izaao na otvoreno kako bi vlastitim oima provje rio teleskopsku sliku. I tako je mogao vidjeti novu, svijetlu zvijezdu koju je odmah prepoznao kao supernovu. Brzo je poslao brzojav as tronomima diljem svijeta, objavljujui im prvo vizualno otkrie supernove nakon 1604. godine. Sheltonovo otkrie, koje je dobilo ime SN1987A, dogodilo se ba u trenutku kada je super-divovska zvijezda, mase dvadeset puta vee od naega Sunca, divljaki eksplodirala i zasjala poetnom snagom stotinu milijuna Sunaca, to se nastavilo i nekoliko mjeseci nakon eks plozije. Ova supernova i dalje pokazuje veoma neobian niz prstena to nalikuju prstenima dima, meu kojima se onaj u samom sreditu sastoji od plina to sjaji bljetavim sjajem. Nekoliko trenutaka prije no to je eksplodirala, izbacila je milijune tona plina to se polako kre tao, no nakon eksplozije su radijacije i otpad izbili brzinom svjetlosti i sustigli taj golemi oblak plina. A kada se to dogodilo, plin je postao luminiscentan, svijetlei bljetavilom gotovo iste boje kakvu imaju neonska svjetla.

Slika 13.2: Nevjerojatna snaga supernove jasno se vidi na ovoj slici; supernova SN1994D, jedna zvijezda koja sjaji kao cijela susjedna galaksija. Izvori: High-Z Supernova Search Team, Hubble Space Telescope, NASA

OPASNOST ZA ZEMLJU
Znamo da se tijekom proteklih tisuu godina dogodilo najmanje est supernova, i to na udaljenosti od 20.000 svjetlosnih godina (6.100 parseka) od Zemlje, to je podruje koje predstavlja tek maleni dio nae galaksije zvane Mlijena staza. U svakih stotinu godina moglo bi se u naoj galaksiji dogoditi i do petnaest supernova. Povijesno gledano, svakih 100.000 godina moemo oekivati da se supernova dogodi za 815 svjetlosnih godina (250 parseka) blie nama. To je unutar raspona u kojemu se dogodila i supernova vezana uz Dogaaj. Kao to emo vidjeti kasnije, ova injenica ima i vane po sljedice za ivot na Zemlji. PITANJE: Je li ikada itko vidio supernovu koja je eksplodirala vrlo blizu Zemlje? Prema gore spomenutim statistikama, blizu Zemlje nije bilo estih supernova, niti ih je itko zapazio jako blizu u razdoblju otkada se biljee ove pojave. Ipak, nekoliko pripovijesti drevnih kultura govori o dvojnom Suncu na nebu, a to je upravo nain na koji bi se i pojavila neka nama u blizini supernova. Ve smo prije vidjeli da neke supernove u dalekim galaksijama mogu neko krae vrijeme odailjati vie svjetlosti od ostatka svih zvijezda iz njihove galaksije, iako se obino mogu vidjeti samo snanim teleskopom. Kad bi se jako blizu Zemlje dogodila supernova tipa II (vidi dolje), vidjela bi se na nebu zajedno s Mjesecom tijekom mnogih tjedana i bila bi njegove veliine i sjaja. Osim toga, supernova bi bila vidljiva i danju, ali bi polako blijedjela, ovisno o raspadanju radioaktivnih izotopa nastalih unutar njezinih ostataka.

PREIVJELI: PLEME ATAYAL

Pria koju je sauvalo pleme Atayal na Taiwanu govori o vremenu kada je Zemlja imala dvojno Sunce, jedno svjetlije, a drugo bljee. Podruje dogaanja je ovdje takoer vano, jer mi mislimo da su smr tonosne radijacije supernove prije 41.000 godina, to je izazvala Do gaaj, najjae pogodile upravo Aziju i Australiju. No, ta se supernova zasigurno vidjela i u svim drugim krajevima svijeta. I u plemenu Az-

teka iz sredinjeg dijela Amerike su svojim mlaim naratajima pre nosili priu o dvojnom Suncu (ili mjesecu), koja podosta slii ovoj iz plemena Atayal. U ovoj je prii ouvan vrlo dobar opis posljedica stranog Doga aja - supernove. lanovi plemena su vidjeli ono to se njima inilo drugim Suncem, premda je bilo pomalo nalik Mjesecu. Svejedno, bilo je dovoljno svijetlo da bi se moglo vidjeti i usred bijela dana. Radija cija je tada ve bila dovoljno snana da bi isuila trave i unitila drvee. Ova posljedica, zajedno s klimatskim promjenama poput strahovitih sua, vjerojatno je dovela i do mnogih divljih poara to su se proiri li zemljom.

Atayali i dva Sunca Prije mnogo vremena, u doba kad je pleme Atayal tek stiglo preko vode do Taiwana, na nebu su sjala dva sunca; ono obino je bilo veliko i uto, a drugo malo i plave boje. Ponekad bi ono uto izlazilo danju, a ono drugo jasno svijetlilo nou. Kada bi se to dogodilo, ptice ostajahu bud ne i pjevahu itave noi, a ivotinje bi jurcale uokolo i glasale se kao da je dan. A kada bi se oba sunca pojavila zajedno na nebu, nastala bi to lika vrelina da bi se usjevi prili, lie opadalo sa stabala i nitko se nije usuivao izai na ubojitu omaru. Narod nije mogao spavati, a vie nije bilo ni dosta hrane pa je u njemu rasla srdba na dva sunca. Ve posve iscrpljeno i gladno, pleme se okupi radi vijeanja i poglavi ca ree: "Moramo neto uiniti s ova dva sunca elimo li ivjeti kao prije. Ima li netko kakav prijedlog?" Jedan ovjek predloi da se uspnu na nebo i ugase drugo sunce poput svijee, ali nitko nije imao tako visokih ljestava. Neka ena ree da bi trebalo poput ptice odletjeti gore i sasuti vodu na drugo sunce, ali pogla vica je upita: "Hoe li ti privrstiti krila i odletjeti gore?" Ona zanijee i utihnu. I nitko vie nije imao nikakvo rjeenje za muku koju su im donosila dva sunca. Odjednom ustade jedan djeak i progovori: "Ja sam svakoga dana vjebao gaanje lukom i strijelom. Mislim da ga mogu pogoditi." Svi se stariji i iskusniji lovci nasmijae djeakovoj drskosti, a jedan mu od njih dobaci: "Pa ti ne moe pogoditi ni majmuna na drvetu, kako bi

onda mogao pogoditi sunce koje je mnogo dalje od bilo kojega majmu na?!" Ozlojeen, djeak je ustrajao: "Pogodit u ga!" - no, nitko ga vie nije sluao. I dok su se razilazili i naputali vijee, smijali su se ludom djete tu koje je strijelom namjerilo oboriti sunce. Nitko nije ni pomiljao da bi on to mogao uiniti. Nitko, osim njegova oca. Iduega jutra pripremie se otac i sin za dalek put na najviu planinu to se uzdizala na drugom kraju otoka. Otac progovori: "S najvie pla nine imat emo i najvie izgleda da pogodimo i sruimo sunce s neba." On obgrli svoga djeaka oko ramena i doda: "Vjerujem da ti to moe uiniti." I pooe oni na put dugaak mnoge i mnoge dane, prepune stra hovitih vruina danju i dugih besanih noi, zlih razbojnika, divljih i votinja i opasnih rijenih bujica. Kad se napokon jednoga dana uspee na vrhunac najvie planine ve se spustila no, ali je plavo sunce i dalje blistalo na nebu. Djeak se nije htio odmarati ni trena. Izvue luk i strijelu te pomno nacilja u smje ru maloga plavog sunca. Zategnu luk koliko god su mu snage doputa le i naglo ispusti strijelu. Letjela je i pogodila ravno u okruglo tijelo maloga sunca. Ono se prvo zatreslo, a zatim je iz njega iknula uzavrela krv i izlila se po rani. Djeak i njegov otac morali su se brzo skloniti od golemih kapi krvi to su posvuda padale i preplavile tlo, palei pritom stabla i trave, a ponegdje talei i stijene. A tada se, na isti nain kao kad svjetlost ivota naputa ivotinju dok ugiba, i nebesko svjetlo ivota uda lji i nesta, i posvuda zavlada tama. Po prvi put su djeak i njegov otac mogli vidjeti mjesec i sjaj zvijezda na nonom nebu. Nasmijae se jedan drugome, zagrlie i zaplesae od radosti na mjeseini. A onda legoe i prvi put nakon dosta godina vrsto zaspale. (iz knjige "Tradicionalne legende plemena Atayal") Pogledajmo sada kakve je jo nedae u ono doba mogla izazvati supernova.

14. POGLAVLJE

EKSPLOZIJE NA NEBU
PITANJE: Tvrdite da je Dogaaj bio iznimno razoran. Kako je jedna toliko udaljena supernova mogla izazvati takva strahovi ta razaranja Zemlje? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je istraiti kako se supernove uope dogaaju. Sve zvijezde jednom pri kraju svoga ivota ili eksplodiraju ili izgore, tako da nae Sunce, uta patuljasta zvijezda, svoje podrijetlo vue iz otpadnog oblaka jedne ve odavno nestale supernove, koja je pri eksploziji proizvela sve elemente potrebne da bi se stvorilo Sunce, nai planeti, a i sam ivot. Od tih elemenata zvije zde oblikovano je sve to postoji na naem planetu, ukljuujui i nas. Raanje Sunca zapoelo je prije vie od 4,5 milijarda godina kada je uslijed prevelike teine dolo do uruavanja golemog oblaka, sasta vljenog uglavnom od plina vodika i jo niza drugih elemenata, te se tako oblikovala zvijezda koju nazivamo Suncem. Gravitacijska sila toliko je snano zbila atome vodika da je dolo do niza nuklearnih reakcija, pri emu se vodik pretvarao u helij i za svemir oslobodio go leme koliine energije. Otada je Sunce poelo sagorijevati vodik pola ko i pouzdano, pruajui Zemlji toplinu i energiju potrebnu za nau evoluciju i preivljavanje. Dosad je nae Sunce ve utroilo polovinu vodika, no ne treba se optereivati milju da e se ubrzo sav utroiti; trebat e protei jo mi lijarde godina da bi nae Sunce stiglo do tog stupnja. A tada, kada pone koristiti i posljednje zalihe vodika iz blizine svoje jezgre, poet e sagorijevati helij i druge elemente iz same jezgre te e se napuhnuti i do radijusa 40 puta veeg od dananjeg te postati dvostruko vrelije. Ukoliko e u to vrijeme uope jo i postojati ljudi na Zemlji, tek bi se oni trebati zabrinuti; jer, tada e ivot na naem planetu postati iznim no neugodan. Nakon milijarde i pol godina, Sunce e postati napuh-

nuti crveni div, tri puta vei od dananje veliine, i izgledat e kao golemi naranasti disk. Bolje bi nam bilo da Sunev sustav napustimo prije tog trenutka, jer e se tada temperature na Zemlji podii za vie od 100 stupnjeva, a mora e kljuati. Nakon daljnjih otprilike 250 milijuna godina, Sunce koje e tada izgarati helij napuhnut e se 100 puta vie od svoje dananje veliine, zaklonit e polovinu neba i bit e 500 puta vrelije no danas. Povrina Zemlje e se otapati, Sunce e postati toliko uareno da e se preosta li helij poeti pretvarati u ugljik, a to e onda izazvati goleme eksplozi je koje e raznijeti treinu povrine Sunca i odaslati je u svemir. I nakon toga e Sunce nastaviti s izgaranjem svog preostalog sadraja u tee metale te postati planetarna maglica, koja neprestano svoje vanj ske slojeve izbacuje u svemir u obliku gustog sunevog vjetra. Na kraju, kada do kraja izgore i izbace se svi plinovi, Sunce e se pre tvoriti u bijelog patuljka ili svesti na polovinu svoje dananje mase, samo zbijene na veliinu Zemlje. Zalihe nuklearnog goriva bit e tada ve iscrpljene i poet e se hladiti te pretvarati u crnog patuljka, oko kojega e u tmini svemira tek tiho kruiti pepeo Zemlje i drugih planeta.

EKSPLOZIJE ZVIJEZDA SREDNJE VELIINE

Smrt naega Sunca moe zvuati poput spektakularnog dogaaja, ali vee zvijezde nestaju u jo spektakularnijim eksplozijama koje naziva mo supernovama. Ovi tipovi zvijezda esto oblikuju binarni ili vie struki zvjezdani sustav sa susjednom, njima slinom zvijezdom. Ustva ri, nae je Sunce neobino utoliko to nema VIDLJIVOG blizanca, tako da postoji mogunost kako je on jo neotkriven i nevidljiv pa ga zato ponekad nazivamo Nemezis. Ako je tako, neki znanstvenici misle da bi on mogao biti onaj okida koji s vremena na vrijeme izaziva izumi ranje, ako i kada se pojavi. Kod veine zvijezda s blizancima, jedna od tih zvijezda e umrijeti i nakon milijarda godina e se pretvoriti u bijeloga patuljka. Kada se to dogodi, ona druga e se pretvoriti u crvenoga diva, premda bi se prije toga moglo dogoditi i neto neobino, to se esto dogaa. U binarnom sustavu snana gravitacijska sila bijelog patuljka privlai plinove to ih stvara i izbacuje njegova crvena divovska zvijezda prati-

lica, te od njih oblikuje kolutove vruih plinova. U tom procesu bije li patuljak dobiva na masi, pa kada zadobije masu 1,4 puta veu od mase svoje pratilice, njihove gravitacijske sile postaju okida za nekon trolirano povezivanje ugljika, duika i silicija u radioaktivni oblik ni kla. To primorava bijelog patuljka da eksplodira kao supernova tipa Ia, kada se sam posve uruava, a svoju pratilicu alje da odleti ravno u svemir. Supernova zrai tijekom nekoliko tjedana 10 milijardi puta jau svjetlost od Sunca, a izbaeni atomi i neutroni vre preslagivanje da bi oblikovali tee i stabilnije elemente. Budui da se tip supernove Ia dogaa tek kada se postigne odreena masa, sve su one meusobno dosta sline i daju uvijek isti sjaj svjetlosti. Zbog toga se koriste i kao "standardne svijee", odnosno prema njima se odreuju udaljenosti dalekih galaksija.

TIP II, EKSPLOZIJE NAJVEIH ZVIJEZDA

Jezgre zvijezda koje su i vie no pet puta vee od naega Sunca izgara ju u slojevitoj strukturi (nalik onoj kakvu ima luk), pri emu su tei elementi zajedno sa eljezom, koje je najstabilniji od svih elemenata, smjeteni u sreditu. Ove zvijezde izgaraju brzo i snano svijetle, a kao supernova tipa II eksplodiraju za samo nekoliko milijuna godina od svog roenja. Tijekom cijelog vremena prije no to zvijezda eksplo dira kao supernova, ona obino izbacuje plin u obliku snanog zvje zdanog vjetra. Strahovita vruina koju oslobaaju ove velike zvijezde ravnotea je gravitacijskoj sili, koja ih nastoji zbiti. Kada ove zvijezde na kraju dou do eljeza u jezgri, vie nisu u stanju stvarati novu nuklearnu energiju (ili vruinu), te se njihovo sredite poinje ubrzano uruavati. Trenutak u kojemu gori eljezo traje svega nekoliko djelia sekunde, kada se ta golema zvijezda zbija na veliinu Zemlje. A kada se to do godi, dolazi do brzih eksplozivnih serija kataklizmikih dogaaja.

VIESTRUKI VALOVI UDARA

U supernovi tipa IIa gusta se jezgra uruava u vremenu manjem od jedne sekunde, pri emu dolazi do snane kompresije. Gusta jezgra, koja inae tvori svega oko pet posto od ukupne mase zvijezde, urua va se toliko naglo da ostavlja iza sebe vanjske slojeve. Oni se zato

obruavaju na jezgru u "povratnom udaru", zagrijavajui sve na pet milijardi stupnjeva, i stvarajui vie energije nego to ju je stvorila sama zvijezda tijekom itavoga vijeka postojanja. Ova se silna energi ja katastrofino iri u golemoj eksploziji ili "prednjem udaru", izbacu jui strahovitom brzinom najvei dio zvjezdane mase u svemir, i to u valovima udara oblika divovskog oblaka, kao to je prikazano na slici 14.1. Ostatak jezgre toliko se komprimira i zbija, da se protoni i elek troni stapaju i oblikuju neutrone, a sama jezgra postaje neutronskom zvijezdom ili se moda ak pretvara i u oku nevidljivu crnu rupu iz nimno visoke gustoe. Kada eksplozija izbaci zvjezdani materijal u meduzvjezdani pro stor dolazi do nukleosinteze i stvaranja svih elemenata, ukljuujui i uran. Jurei kroz svemir, ti e elementi na kraju oblikovati neki novi sunev sustav kakav je i na. Za razliku od supernova tipa I, koje se uz jednaku vjerojatnost mogu zapaziti po svim galaksijama gdje god se dogodile, tip II supernove ogranien je na one dijelove svemira koji su gusto naseljeni zvijezdama to pripadaju krakovima spiralnih galaksija, kakva je i naa Mlijena staza. Budui da supernove tipa II eksplodiraju iznim no divljaki i naglo, predstavljaju ozbiljnu i teku opasnost svakom zvjezdanom sustavu koji im se zatekne u blizini. Sunce i Zemlja kreu se u svojoj galaksiji neovisno o drugim jatima zvijezda, to je rezulti ralo time da smo u posljed njih nekoliko milijuna godi na prolazili kroz galaksijski krak. Takvo nas je kretanje na kraju dovelo u jedno od najopasnijih podruja u cijeloj naoj galaksiji, gdje se supernove dogaaju e e nego drugdje.
Slika 14.1: Prednji i povratni udari u supernovi tipa II stvaraju u sreditu neutronsku zvijezdu ili crnu rupu.

NAKON EKSPLOZIJE
Kada supernova tipa II eksplodira, veina mase koja ju je jednom tvori la izbacuje se u svemir strahovitom brzinom od obino 10.000 km/s, i to u obliku praznih mjehura. Kako se taj oblak zvjezdanih tvari iri silnom brzinom, on sustie plin u meuzvjezdanom prostoru koji se prije eksplozije oblikovao od sunevog vjetra i meuzvjezdanog otpa da odavno umrlih zvijezda. Taj prikupljeni materijal, zajedno sa tvari ma izbaenim uslijed supernove, moe ponekad postii masu veu i od mase same izvorne zvijezde. Poslije se on polako rashlauje i postaje rjei, budui da materijal u prednjem dijelu ovoga vala otpada usporava kretanje, a bri ga mate rijal, koji nailazi iz pozadine, poinje sustizati. Njegov se dotadanji oblik moe zbog toga poeti i iskrivljavati im u meuzvjezdanom prostoru doe do sudara plinova razliite gustoe i razliitih magnet skih polja. Nakon nekoliko tisua godina ovi ostaci supernove ulaze u fazu "snjene brazde", u kojoj se rub vala otpada usporava i zgunjava, te izbrazdava nebo kreui se stalnom brzinom, sve dok se na kraju ne raspri u otvorenom svemiru. Ovaj najnoviji model znanstvenici koriste da bi opisali to se doga a s materijalom nakon supernove tipa II, ali treba imati u vidu da postoji vrlo malo teoretskih iskustava ili dokaza koji bi poduprli ovu teoriju. Podrobnija istraivanja supernova relativno su nova u znano sti; vjerojatnije je da se supernove ipak meusobno znaajno razliku ju, ovisno o njihovom meuzvjezdanom smjetaju i okruenju u koje mu se nalazi u svemiru, a i o dinamici svake od supernova. PITANJE: Tvrdite da otpad izbaen u svemir nakon supernove oblikuje nakupinu nalik kometu, a s druge strane je to zapravo samo jo jedan oblak elemenata ultraniske gustoe. Kako onda objanjavate ovu zamisao o gomilanju? Premda je pravo iskuenje zamisliti da supernova stvara jednolino raspren oblak svojih ostataka to se onda ravnomjerno iri u svim smjerovima poput kakvog mjehura od sapunice i pritom postaje sve rjei, ini se da to ipak nije sluaj. Naime, eksplozije supernove ne

zapoinju u samom sreditu jezgre ve negdje izvan njega, uslijed ega i dolazi do stvaranja nejednakih sila irenja. Budui da se ne radi o uravnoteenom irenju, u tom se trenutku i preostala neutronska zvijezda izbacuje strahovitom brzinom zajedno sa svim ostalim ele mentima. Ista se stvar dogaa i s plinovima u tijelu zvijezde, barem prema izraunima grupe astrofiziara na sveuilitu Chicago, te podacima instituta Space Telescope Science Institute (STSI). Jim Truran, glasno govornik, izjavio je 2005. godine da je analiza izvrena u Chicagu pokazala kako eksplozija tipa Ia stvara grumene otpada, koji se onda izbacuju slino kao i preostala jezgra zvijezde (slika 14.2). Jedan od istraivaa iz STSI, Michael Shara, rekao je: "Na temelju ovih promatranja izgleda kako je naa dosadanja uobiajena zami sao o izgledu materijala koji izbacuju nove bila posve pogrena. Do sada je prevladavalo miljenje kako prilikom eksplozije nova odailje materijal ravnomjerno u svim smjerovima, te da otpad pritom putuje jednakom brzinom, tako da se oblikuje u gotovo glatki oblak. Umje-

Slika 14.2: TPyxidis, eksplozija patuljaste zvijezde, stvorila je na tisue golemih grumena materijala, a ne oekivanu i zamiljenu glatku okosnicu oblaka otpada, (hubblesite. org/newscenter/newsdesk/archive/ releases/1997/29). Izvori: Shara, Williams i Zurek (STSI); Gilmozzi (European Southern Observatory); Prialnik (sveuilite TelAviv), i NASA

Slika 14.3: Svjetlee kugle su nastale kada se val udara strahovite brzine, od supernove SN1987a, sudario s plino vitim prstenom, i to brzinom veom od 1.000.000 mph. Sudar je zagrijao plinoviti prsten i on se na nekim dije lovima zgusnuo te poeo svijetliti (naj svjetliji dijelovi, koje pokazuju streli ce). Izvor: P. Garnavich (Harvard Center for Astrophysics) i surdanici; NASA

sto toga smo otkrili neizmjerno mnotvo pojedinanih gruda (gru mena)." (Shara, Astronomical Journal 114, 1997., str. 258). Ovo novo opaanje podudara se s atomskim eksplozijama i eksplo zijama dinamita u kojima se na sve strane i nejednoliko razlijeu ko madi otpada razliite gustoe. Osim toga, kada se zapoinje iriti val otpada iz zvijezde to je eksplodirala, asimetrian oblak zvjezdane praine koji je okruuje, moe se komprimirati i stvoriti mnogo gua plinovita podruja. To se moglo zamijetiti kod eksplozije SN1987a, prikazane na slici 14.3. Svijetla podruja u prstenu tumae se kao zgusnutije gromade otpada, to se zagrijao i poeo jae svijetliti uslijed sudara s udarnim valom. Kad god taj oblak to se iri proe blizu nekog drugog zvjezdanog sustava, gravitacija tog sustava nastoji ga zbiti u takve gromade. Ta koer, iako je privlaenje meu esticama praine supernove slabo, one e se ipak polako zbijati, na slian nain kako nam znanstvenici teoretski objanjavaju da se oblikuju kometi i asteroidi u naem susta vu. Da bi se potkrijepila ova teza, nedavne znanstvene studije nekih kometa poput Halleyeve i Tempel-Tuttleove su pokazale da se tu radi samo o ultra-svjetleim kuglama praine i teklagano zbijenog materi jala, kojega tek slabo privlai i zajedno dri gravitacijska sila. Kako oblak supernove putuje svemirom milijunima kilometara, isto bi se trebalo dogoditi i njemu: zbijanje u gromade na nekim mjestima, dok na drugima ostaju praznine u kojima otpada gotovo da i nema. Ukoli ko je tako, onda predlaemo teoriju da su na Sunev sustav bombardirale ovakve goleme gromade takvoga vala otpada. Jer, premda one moda i jesu nevelike gustoe, poput stiropora, bile su kilometrima iroke. Zamislite samo da vas pogodi gromada stiropora iroka vie od 150 kilometara!

KOLIKO SUPERNOVA IMA U BLIZINI?

David Green iz laboratorija Cavendish u Cambridgeu katalogizirao je 231 ostatak raznih otpada supernova u galaksiji Mlijene Staze, a ini se da je oko 77 posto njih tek zadnji trag njihova izbacivanja. Iz mjerena je udaljenost Zemlje od 47 preostalih ostataka supernova iz njegova kataloga, i utvrdilo se da se te udaljenosti kreu od 980 pa do 48.000 svjetlosnih godina. Stariji ili udaljeniji ostaci suvie su zama-

gljeni da bi se mogli prouavati tako da ih vidimo veoma slabo, uz sve ga jo nekoliko koji su manje udaljeni. Ostaci supernova koje je proma trao Green odnose se na one povijesno najnovije, pa ako pretpostavimo da ih se u svakih tisuu godina dogaalo po est, tada bi 231 ostatak supernova predstavljalo raspon od proteklih 40.000 godina. Neke od tih 231 supernova sigurno su se nale i veoma blizu Zemlje, a jedna od njih je mogla izazvati i Dogaaj.

UTJECAJI NA ZEMLJU
Vidjeli smo da su supernove dogaaji silne snage koji se u geolokom smislu esto dogaaju i u blizini Zemlje. Te su eksplozije zvijezda ma sivne po svim mjerilima, a posljedice za Zemlju bile bi uasne. Zami slite, primjerice, kada bi snop gama zraka i neutrona u svega nekoliko sekundi ozraio polovinu Zemljine povrine i time njezine stanovnike izloio radioaktivnosti nalik onoj to je pogodila Hiroimu. Samo, na tome se pria ne bi zaustavila. Nakon divljake detonacije zvije zde jedno dvadesetak ili vie puta vee od naega Sunca, njezini bi ostaci pojurili kroz svemir prema nama nezamislivom brzinom te uda rili na nae Sunce, Mjesec i svaki drugi planet i mjesec u Sunevom sustavu. Oiljci koji bi nastali na naem Sunevom sustavu trajali bi zasigurno jako, jako dugo, kao to su to pokazali i nai dokazi vezani uz Dogaaj.

PREIVJELI: PLEME ARAVVAK

Samo nekoliko pria iz razliitih kultura moe se shvatiti kao opis uvjeta ivota kakve je za sobom ostavila supernova. No, tamo gdje su preostale - one zvue posve jednako, radilo se pritom o Aziji, Europi ili objema Amerikama. Svima je zajedniko opisivanje triju razliitih faza sveobuhvatne katastrofe, i to: Vatra, kakvu bismo vidjeli upravo od radijacije supernove Led, kakav bi se stvorio uslijed klimatskih promjena izazvanih supernovom Poplave, izazvane valom udara i izravnim velikim udarima na le denu plou

Odabrali smo opise vezane uz prvu toku, vatru, budui da bi sve mirske zrake ve za nekoliko dana unitile mnoge biljke svojom radi jacijom, to bi dovelo do divljih poara koji bi se proirili posvuda. Sljedea pria pripovijeda se u karipskom plemenu Arawak koje je prvo pozdravilo Columba 1492. godine, a govori o smaku Prvoga Svi jeta, uzrokovanog vatrom: Vatra s neba U davna vremena Stvoritelj se rasrdi zbog zla to se proirilo svijetom pa ga odlui unititi i stvoriti novi svijet. Osvrnuvi se po Zemlji, on pronae samo jednu obitelj pravednika koja je zasluila preivjeti. Stoga Stvoritelj jednoga dana osvane pred njima i ree im: "Idite i isko pajte veliku jamu pa je prekrijte kladama i pospite po njima debeli sloj vlanoga pijeska. A kada to dovrite, spustite se u nju da vas zatiti, i jo sve dobro zabrtvite iznutra" Obitelj prepozna srdbu u njegovu glasu i zato nitko nita ne upita, ve se svi odmah prihvatie posla oko iskopavanja. im su zavrili i dobro se zabrtvili u jami, Stvoritelj s neba poalje stranu vatrenu kiu i tuu da bi njima unitio svijet. U jami se tlo divlje treslo od udara izvana, toliko jako da je obitelj strahovala kako e se zidovi jame obruiti na njih. Stisnuti jedni uz druge u sredini, sluali su kako vani sve hui i puca od vatre kada je zahvatila okolne ume to su pla nule divljim plamenim jezicima. Zrak se u jami naglo zagrijavao i ubrzo postao gotovo suvie vreo za udisanje. Obitelj sad poe strepiti da jama nije dovoljno duboko is kopana kako bi ih zatitila, ali us koro se vani buka i huk utiae dok je krov njihove jame postao hlad nijim.
Slika 14.4: Indijanac s obale uz Golf sku struju. Izvor: Kongresna knjinica.

Nakon nekog vremena obitelj izae i vidje uokolo posve izmijenjeni svijet. Vatra je sprila tlo u svim smjerovima, kud god bi pogledali oko sebe, i to tako temeljito daje bilo uniteno gotovo sve ivo. Preivjelo je tek nekoliko ivotinja i jo nekolicina drugih ljudi da bi iznova sagradi li svijet. (Brett, 1880.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Najvee i najopasnije supernove dogaaju se u krakovima galaksije. Mi upravo prolazimo kroz opasnu zonu jednoga galaksijskog kraka. Kada supernova eksplodira, izbacuje divovske koliine zvje zdanog otpada u valovima udara. Supernova stvara dvije eksplozije; jedna izaziva prednji val udara, a druga oblikuje obrnuti val. Eksplozije stvaraju velike koliine radioaktivnih elemenata - urana i torija, elemenata koje smo otkrili istraujui Dogaaj. Znamo da su se u prolosti u blizini Zemlje dogodile mnoge super nove, a znamo otprilike i gdje su se sve one dogaale. Pogledajmo onda moemo li pronai "dim nakon ispaljenog pucnja". Ili, pokuajmo otkriti upravo onu supernovu koja je izazvala Do gaaj.

15. POGLAVLJE

DIVOVSKI MJEHURI U SVEMIRU

PITANJE: Dobro, znai - na Zemlji ste pronali dokaze za super novu. No, ima li kakvih dokaza za nju i u svemiru? Da bismo pronali dokaze za supernovu, trebamo poeti razmatrati na poloaj i gdje se mi nalazimo unutar galaksije. Pogledate li nono nebo, zvijezde e vam se uiniti nasumce razbacane i ratrkane, osim jednoga svijetlog traka to se vidi na njemu. Taj trak sadri zvijezde nae galaksije koju nazivamo Mlijenom Stazom. Mnoge od zvijezda koje vidimo izvan tog traka, naravno, uope niti nisu zvijezde; to su samo jako udaljene galaksije kakva je i naa. U tom traku koji predstavlja ravninu galaksije, sredite izgleda tamnije ili ak i posve bez zvijezda, ali to nam se tako samo ini zato to praina zamagljuje vei dio vidljive svjetlosti Mlijene Staze. U toj su praini skriveni mnogi milijuni zvijezda, koje se nalaze na ravnini galaksije pa praina naem pogledu uspjeno prikriva i njezino sredi te. Ipak, zahvaljujui otkriima vezanim uz druge galaksije, znamo da ivimo u vrteoj, odnosno spiralnoj galaksiji. Zemlja je zasigurno planet ivotno vaan za ovjeanstvo, ali je prema standardima galak sije posve beznaajan planet koji se vrti oko posve beznaajne zvijezde, smjetene jako daleko od sredita Mlijene Staze, moglo bi se rei "u predgrau galaksije". Mlijena Staza je sastavljena od sustava spiralnih krakova koji zrae od sredita galaksije, a znanstvenici misle da su se ti krakovi oblikovali zbog toga to se zvijezde, koje se nalaze u blizini sredita galaksije, bre okreu oko njega od onih koje su udaljenije. Kako se galaksija okree, kao da se ponaa poput pojedinih pageta kad ih namotavamo na vilicu. Ova raznolikost u brzinama vrtnje komprimi ra plinove u kracima dovoljno da bi pokrenuli oblikovanje zvijezda. I izmeu spiralnih krakova takoer ima mnogo zvijezda, ali se tu nalaze veoma stare zvijezde, koje - poput naega Sunca - u svom pu-

tovanju oko galaksije lutaju malo unutar, pa malo izvan krakova. Na ovo lutanje ih nagone svemirske struje u galaksiji, jer se ponaaju poput struja u oceanima. Atlantski ocean uvijek ostaje istoga oblika, ali se voda, ribe i morsko raslinje unutar njega kreu gotovo neovisno. Mnogo svjetlije i masivnije zvijezde, koje zovemo zvijezdama tipa O i B, vladaju pojedinim podrujima unutar krakova, u kojima se zvijezde neprestano raaju i umiru. Ove zvijezde kao da ive po naelu "ivi brzo i umri mlad"; one su super-divovi kratkoga ivotnog vijeka koji grozniavo izgaraju, a potom se rasprskavaju gotovo na vrhuncu "svoje slave" kao snane supernove tipa II. To znai da se najsnanije supernove dogaaju najee upravo u kracima galaksije, ime oni postaju mjesta s najopasnijim poloajima unutar neke galaksije. Ve je spomenuto da nae Sunce, naalost, upravo prolazi kroz zvijezdama gusto naikan Orionov krak unutar Mlijene Staze, to je prilino opasno podruje s dosta supernova koje eksplodiraju ili trebaju ubrzo eksplodirati. Astrofiziar Narcisco Benitez i njegovi suradnici sa sveu ilita John Hopkins procijenili su da je u posljednjih 10 - 20 miliju na godina dolo do otprilike dvadeset supernova u blizini Zemlje. Neke od njih su se dogaale i naroito blizu, a mi mislimo da je ba jedna od tih izazvala itav onaj niz pogroma raznih vrsta to su se obruili na Zemlju prije otprilike 41.000 godina.

PRAZNI PROSTORI POKRAJ NAS

Zemlja je u svemiru okruena oblicima koji podsjeaju na mjehure i koji su, za razliku od uobiajenih slinih podruja galaksije, gotovo prazni - u njima nema ni plina, ni praine. Veina tih praznih prosto ra je, meutim, veoma aktivna i u njima se raaju divovske zvijezde koje zatim umiru kao supernove tipa II. Ustvari, ini se kao da su upra vo supernove i njihove divovske eksplozije odgovorne za ienje tih praznih prostora od plina i praine. Vanjski rubovi tih svemirskih praznina nalik mjehurima su podruja u kojima valovi udara to se ire suzbijaju i guraju nazad plin i prainu, koji inae okruuju super nove. Sudar oblaka otpada supernove, to se ubrzano iri, s ovim po stojeim esticama praine izaziva zagrijavanje meuzvjezdanog pli na, pa postaje i optiki vidljivo, svjetlee i blistavo, tako da - kada astronomi promatraju irenje tih oblaka, vide ih kao obojene oblike razliitih, veoma ivih boja; to je uistinu prelijep i nezaboravan prizor

koji posve prikriva sav uas dogaaja to se ondje u tomu trenu odvi jaju. Sunce se nalazi u sredini relativno malog i mladog mjehura. Stvo rio ga je niz posljednjih supernova, oslobaajui viestruke eksplozi je to su ga napuhale poput kakvog dimnjaka cjevastog oblika kroz galaksijski disk, s obiju strana njegova ruba i izvan galaksijske ravnine. Strahoviti pritisci odgurnuli su plin iz podruja uokolo nas i stvorili gotovo savreni zrakoprazni prostor, vakuum. U samom mjehuru, prema tumaenju NASA-e, postoji prostor ne vei od obima ljudske glave, koji tek u tragovima sadri etiri atoma plina, to je tisuu puta manje od onoga koji se otkriva u normalnoj galaksiji. Naime, ti su atomi oko 100.000 puta vreliji od normalnih atoma plinova iz Mli jene Staze. Oito, Sunce se moralo nalaziti vrlo blizu dogaaja kada je eksplo dirala posljednja supernova, a ta je supernova morala eksplodirati sjeverno ili juno od naeg sunevog sustava s obzirom na polove Ze mlje. Jasno je da se Zemlja nala izravno na putu valovima udara, budui da se nalazimo u praznom dijelu mjehura. A to je vrsti dokaz da je ne ba tako davno kroz na Sunev sustav proao barem jedan ili vie masivnih zvjezdanih valova udara, koji su itekako osjetili svi postojei oblici ivota na Zemlji, i to kroz nekoliko posljednjih miliju na godina. Vjerojatno eksplozije supernova jo nisu gotove, ali mi mislimo da se posljednja dogodila prije 41.000 godina. Promatranja tragova posljednjih supernova pokazala su, da su se njihovi oblaci pro irili na jednu treinu veliine naega mjehura za manje od 2.000 go dina, pa zato moe postojati i mogunost da se oblak supernove sta re 41,000 godina izgubio negdje unutar granica - naega mjehura. PITANJE: Mjehur prua dokaz da su se u naem dijelu Mlijene Staze dogaale supernove. No, ima li osim toga jo i drugih do kaza za Dogaaj kakvi su npr. ostaci oblaka estica ili ostaci same zvijezde?

BRBLJAVI PULSAR
Ako je supernova tipa II eksplodirala u blizini Zemlje prije 41.000 godina, tada bi se njezin ostatak - bio to sad ve neutronska zvijezda

ili crna rupa - jo uvijek mogao nalaziti negdje u okolici. A opet, moda i ne bi, jer se prilikom eksplozije supernove njezini ostaci izba cuju strahovitom brzinom da bi nestali u dalekim dijelovima galak sije, kako to prikazuje slika 15.1. ak ako i jesu negdje u naoj okolici, ti su ostaci toliko maleni, a uz to jo i tamni, da bi ih bilo veoma teko zapaziti. Ako se ostatak supernove komprimirao u neutronsku zvijezdu, vjerojatno emo je moi promatrati kao pulsar koji emitira goleme koliine energije. Vjerujemo da je katalizator za pogrom koji je zapo eo prije 41.000 godina bio pulsar nazvan Geminga (slika 15.2) u zvijeu Blizanaca. On je prije otprilike 30.000 do 50.000 godina mogao proizvesti uoljive vrhunce koliine elementa berilija, vezanog uz supernovu, kako je to utvrdio Ramadurai 1993. godine. Geminga je udaljen oko 500 svjetlosnih godina od Zemlje i time je ujedno i nama najblii pulsar, a emitira snopove rendgenskih i gama zraka u tonim intervalima od 0,237 sekunda. No, on ne odailje vidljive svjetlosne ili radiovalove, tako da je nevidljiv za optike teleskope. Dokazi ukazuju na to da je Geminga u prolosti bio znatno blie Zemlji, moda na udaljenosti od svega 100 do 150 svjetlosnih godina, a to je poprilino unutar zone opasne zbog supernova.

Slika 15.2: Je li ovo slika pravog Slika 15.1: Neki se ostaci supernove kreu nezamislivom brzinom, kao na ubojice? Na slici su prikazana dva ovoj slici neutronske zvijezde u zvijeu pulsara nastala od ostataka super Strijelca. Nazvana je Mijom maglicom, nova, Rakovica (desno) i Geminga a putuje brzinom veom od dva milijuna (lijevo). Na kandidat za uzronika kilometara na sat, oblikujui prednji dio Dogaaja je Geminga. Izvor: NASA, udarnog vala u luk. Izvor: NASA i Harvard- Compton Gamma Ray Observatory. Smithsonian Center for Astrophysics.

Astronomski prikazi Geminge pokazuju da se kree veoma brzo kroz svemir, kao to se esto dogaa s ostacima koje je izbacila super nova. Pulsar pokazuje val udara snopa rendgenskih zraka s dvojnim repovima, koji se proteu na 3,2 milijarde kilometara od promjera, veliine dvadeset kilometara pulsara nevjerojatne gustoe. Zamislite da ostaci neke zvijezde ostanu zbijeni u tom svemirskom prostoru od svega dvadeset kilometara, krcatom mnogim malim gradovima, i jo su uvijek u stanju emitirati goleme koliine rendgenskih i gama zraka diljem galaksije. Meutim, neki znanstvenici misle da je Geminga eksplodirala zna tno dalje, kao primjerice Leonardo Pelizza i njegovi suradnici (2005.). Oni procjenjuju da se supernova, iz koje je onda roen pulsar Gemin ga, dogodila na udaljenosti izmeu 290 do 780 svjetlosnih godina od Zemlje (90 do 240 parseka), to bi jo uvijek bilo dovoljno blizu da doe do velikih oteenja i posljedica. No, ova se udaljenost zasniva na pretpostavljenoj starosti Geminge od 342.000 godina, a tu su starost opet izraunali prema stopi po kojoj se usporava emitiranje gama zraka. Takvi izrauni mogu esto biti daleko od istine, jer pulsari po nekad doivljavaju povremene "potrese" poznate i kao "kvarove", kod kojih se dogaa da pulsar iznenada usporava svoju vrtnju. Alpar i su radnici su 1993. objavili svoje dokaze i ustvrdili da je i Geminga takav "pulsar s kvarom", a to bi onda znailo da je znatno mlai, kao i da se u trenutku smrtonosne eksplozije mogao nalaziti znatno blie Zem lji no to se prije mislilo. Ellis je 1995. za svoje izraune koristio mjerenja ledenih jezgri i jezgri oceana, te ustvrdio da je Geminga doista eksplodirala znatno prije i mnogo blie Zemlji, te da je stoga upravo taj pulsar odgovoran za valove uasa koji su kroz na sustav proli prije oko 41.000 i 34.000 godina. Sigurno se sjeate da ovaj raspon obuhvaa datiranja koja smo dobili za kljove mamuta to su sadravale estice eljeza, koje su se strahovitom brzinom obruile na ivotinju i prodrle duboko i u nje zine kljove. A upravo takve estice bi izbacivala i supernova. Ako je Geminga bila pravi krivac, tada je eksplozija najvjerojatnije pogodila Zemlju iz smjera njezinih ekvatorijalnih dijelova, no kako Zemlja vrlu da kroz svemir, udar je bez ikakve sumnje mogao dospjeti i do mamut skih krda na Aljasci i u Sibiru.

Jo jedno razmiljanje je povezalo upravo Gemingu s pogromima o kojima govorimo u ovoj knjizi. Mjehuri od nama povijesno poznatih supernova dostiu promjer od 120 svjetlosnih godina u 1.800 godina, to ini prosjenu stopu irenja od 10.000 km/s, dok se do tog vreme na ekspanzija usporava na otprilike 1.000 km/s. Po toj stopi, prednji rub vala udara proputovao bi udaljenost od Mjeseca do Zemlje za manje od sedam minuta. To je strahovito brzo; usporedbe radi, astro nautima Apolla trebala su tri dana da bi preli istu udaljenost. Osim toga, prednji rub mjehura bi proao pored Zemlje za 7.000 godina, a itav val oka bi se nakon 40.000 godina proirio na 350 svjetlosnih godina irine. Ako se sjeate iz naeg ranijeg izlaganja, snana super nova je stvorila meuzvjezdani mjehur u obliku cjevastog dimnjaka koji prolazi kroz ravninu galaksije. Nevjerojatno, ali upravo ova broj ka od 350 svjetlosnih godina tono odgovara veliini naeg mjehura! Vrijeme se podudara, a podudaraju se i starost, kao i irina mjehura, tako da je Geminga doista vjerojatni katalizator Dogaaja.

PREIVJELI: PLEME HOPI

Svega je nekoliko drevnih pripovijesti s opisom dogaaja kakve je mogla izazvati supernova, poput prie iz plemena Arawak o unitenju svijeta vatrom. Pleme Hopi je jo jedno od onih koje prenosi priu o unitenju njihova Prvog svijeta vatrom. Takoer, malo je pripovijesti koje opisuju ono to se dogaalo nakon unitenja, kada je ledena hla dnoa obavila Zemlju i drevni svijet zapao u najdublje Ledeno doba. Pleme Hopi sauvalo je i jednu od tih pria. Moda se ba u ovom tra janju njihove drevne mitologije moe pronai razlog za njihov grozni avi otpor bilo kakvoj asimilaciji u druge kulture te estoka borba za odranje vlastitog identiteta, nakon svih nedaa koje su kao narod proli. Ova njihova pria jasno oslikava dogaaje koji bi se dogodili nakon eksplozije supernove, kada bi se temperature naglo spustile i zemlju okovao led. Osim toga, supernova bi svakako djelovala i na poloaj magnetskih polova Zemlje, premda ne i na polove njezine osi vrtnje. No, neki znanstvenici misle da bi udari velikih kometa ili asteroida mogli izazvati izbacivanje Zemlje iz njezine osi vrtnje, kako je to opi sano i u ovoj drevnoj prii.

Svretak

Drugoga

svijeta

Kad se okonalo unitenje njihove prijanje Zemlje, nekolicina preivje lih oprezno se i oklijevajui pomolila iz rupe u Zemlji i pogledala po novostvorenom Drugom svijetu. Posvuda oko njih uzdizale se krasne planine, zelenjele omorike, uborila kristalno ista voda i bilo je svih obilja prirode potrebnih za ivot. Ne proe mnogo vremena i ljudi napre dovahu; namnoie se i proirie po cijelom planetu, sve na drugi kraj Zemlje. Svi bijahu sretni to su ostali poteeni stranoga pogroma i dugo su vremena zahvaljivali svome Stvoritelju na tome, ali se to postupno promi jenilo. Nisu vie bili zadovoljni onime to su sami imali, pa stoga razvie trampu i trgovanje s ostalim plemenima da bi se domogli raskonije odjee i svakojakih ukrasa. Ubrzo su neki od njih, to posjedovahu vie, stali omalovaavati one koji su imali manje od njih. Iz godine u godinu narod postajae sve svadljiviji i ljudi su se sve vie udaljavali jedan od drugoga i od svoga Stvoritelja. Na kraju nisu vie bili zadovoljni samim trgovanjem s ostalima, pa neki medu njima odlue sami uzeti ono to ele. Tako izbie ratovi medu plemenima. Ubrzo su posvuda zaplamtjele ratne vatre i ljudi podivljae od okrutnosti. Ismijavali su one to govorahu protiv ratova ili bi ih ubijali zbog njihovih vapaja za mirom. Jednoga dana Stvoritelj osvanu pred nekolicinom smjernih i miro ljubivih to jo preostae. "Nema nade za ovaj svijet, upropastie ga Zli," ree im. "Moram ga iznova oistiti. Zato sam zatraio od Mravljega naroda neka otvore svoj svijet za vas, kao to to uinie i na svretku Prvoga svijeta. Idite dok je jo vrijeme!" I ljudi, strepei za svoju sigur nost, brzo sioe kroz Mravlji ulaz duboko u Zemlju. Tada se Stvoritelj okrenu blizancima; svaki bijae na svoSlika 15.3: Djevojica iz plemena Hopi. Izvor: Kongresna knjinica

jem polu, gdje je pazio da se Zemlja okree kako valja. Gromovitim glasom to zatrese nebo, planinske vrhunce i oceane, Stvoritelj im zapo vijedi: "Napustite svoja mjesta i odmaknite se od polova. Svreno je s ovim Svijetom" im se blizanci udaljie, Zemlja se poe tresti, ljuljati i okretati poput teko opijena ovjeka. Planine se uruie i popadae u mora. Oceani se valjahu s jedne strane na drugu da bi potopili kopna. Zahukae ledeni vihori sa Sjevernog i Junog pola i poletjee u unutra njost, a Zemlja zapade u hladne dubine svemira gdje se sve na njoj zaledi. Ljudi i ivotinje na njezinoj povrini pretvorie se u ledene kipove. Tek se nekolicina odabranih nala na sigurnom i toplom, duboko u ut robi Zemlje, s Mravljim narodom. I tako se okonao Drugi svijet, dva svijeta prije naega. (Frank Waters, 1963.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Tijekom nekoliko milijuna godina dvadeset je supernova eksplodiralo dovoljno blizu Zemlje da bi je mogle otetiti. Nae Sunce nalazi se u sreditu mjehura koji je stvorila jedna ne tako davna supernova. injenica da se nalazimo usred mjehura znai da je pokraj nas nedavno proao najmanje jedan val udara izazvan supernovom. Mjehur ima irinu koja bi se oekivala za ostatak supernove stare 41.000 godina. Geminga, pulsar najblii Zemlji, emitira rendgenske zrake ostataka nedavne supernove. Dokazi ukazuju na to da Geminga ima odgovarajuu starost i udaljenost, te da je taj pulsar mogao biti okidaem za Dogadaj. Zastanimo malo. Jesmo li mi to upravo gledali u rendgensku sliku svemirskog katalizatora koji je izazvao straan pogrom na Zemlji? Imamo li upravo u toj gustoj, sagorjeloj jezgri pulsara imenom Ge minga onaj puani dim iza pucnja, vezan uz izumiranje mamuta? ini se da je tako, ali jo uvijek ne moemo biti sigurni to je zapravo Geminga. Zato moramo pronai - daljnje dokaze.

16. POGLAVLJE

ZRAENJE S NEBESA
PITANJE: Teko je zamisliti da onako siune estice ili zrake iz supernove putuju milijunima kilometara do Zemlje i izazivaju bilo kakve razorne uinke. Kako je to mogue? Vi to ne primjeujete, ali supernove i danas svakodnevno bombardi raju vae tijelo nevidljivim esticama i zraenjem. Putujui gotovo brzinom svjetlosti, jedan atom se otprilike svake sekunde sudara sa svakim kvadratnim centimetrom Zemljine atmosfere, stvarajui time pravu kiu estica. Ovi projektili su ustvari svemirske zrake, a u naoj ih galaksiji najveim dijelom stvaraju upravo supernove. One putuju kroz svemir tijekom mnogih tisua godina, jure oko galaksije i voene su pomicanjem magnetskih polja koja susreu na tim puto vanjima. Najveim dijelom se radi o atomima vodika, ali svemirske zrake u naem Sunevom sustavu tvore i helij, ugljik, eljezo i sve druge elemente. One jure izdaleka, ali do Zemlje stiu gotovo u istom onom mnotvu u kojemu su i odaslane. Veina svemirskih zraka niske energije (< 1.000 MeV ili milijun elektron-volta) dolazi ustvari od sunevih vjetrova naega Sunca, dok veina ostalih pristie izvan naeg Sunevog sustava. Svemirske zrake posjeduju energiju veu od 1020 MeV, energiju snano udarene lopte za baseball, osim to ne vidimo bacaa, a treba rei da nam je pravo podrijetlo tih svemirskih zraka visoke energije jo uvijek - tajna. to se dogaa kada svemirska zraka udari o atmosferu? Na svu sreu naa je atmosfera toliko gusta da ak ni najjae visokoenergetske svemirske zrake ne mogu izravno doprijeti do Zemlje. Umjesto toga, svaka svemirska zraka razbija svoje atome u naoj atmosferi (uglav nom duik, kisik i argon), stvarajui tako kiu protona, neutrona, elektrona i gama zraka, koji opet zauzvrat razbijaju druge atome. Ishod ovih sudara su pravi slapovi estica od kojih mnogi na kraju ipak

dospijevaju do povrine gdje se mogu lako otkriti na tlu. Ovi napadi svemirskih zraka stvaraju neutrone koji nas bombardiraju svake se 2 kunde na morskoj razini (1 neutron na svakih 71 cm tijela). To zna i da, primjerice, dva neutrona prolaze kroz vau ruku svake sekunde, iako ih, naravno - ne osjeate. Meutim, moe ih osjetiti va DNK, kao to e se poslije vidjeti. Na najveem broju mjesta na Zemlji mi smo uglavnom izloeni upravo radijaciji koja dolazi od svemirskih zraka. ivite li na visokim nadmorskim visinama, bit ete vie izloe ni svemirskim zraenjima, a kod letenja zrakoplovima ta je izloenost dovoljno visoka da bi se trebalo zabrinuti za zdravlje posade. Sve mirske zrake su najopasnije za astronaute koji esto lete do ruba at mosfere pa i izvan nje, jer su im tamo znatno izloeniji. Jedan od najveih problema dugotrajnih meuplanetarnih misija budunosti upravo su potekoe i cijena dodavanja dostatnih zatitnih slojeva za astronaute, jer e pritom podnositi neprestanu izloenost visokim razinama smrtonosne radijacije.

SVEMIRSKE ZRAKE I VRIJEME NA ZEMLJI

Svemirske zrake iz supernova mogu imati znaajan utjecaj i na vrije me. Znanstvenici vjeruju da su one obino okidai svjetlosti, jer kroz atmosferu stvaraju ioniziranu putanju po kojoj e onda uslijediti i pranjenje svjetlosti. Postoji i dokaz o povezanosti izmeu stope sve mirskih zraka i oblikovanja oblaka na niim visinama. Nigel Marsh i Henrik Svensmark su 2001. godine pronali tu povezanost, prikaza nu na slici 16.1. Poveana ionizacija iz svemirskih zraka kao da olak ava oblikovanje atmosferskih molekula - kakva je primjerice sum porna kiselina (H 2 S0 4 ) - u sitne kapi koje onda djeluju kao mali nukleusi za isparavanje vode. to se tie utjecaja na klimu, lanac do gaaja odvija se ovako: Oblinje supernove stvaraju vie svemirskih zraka. Vie svemirskih zraka izaziva vee isparavanje vode, koja se onda kondenzira u oblacima. Vie oblaka blokira dotjecanje sunane svjetlosti pa vrijeme posta je hladnije. Vie oblaka stvara jae i snanije oluje. Klima postaje hladnijom. Vie oluja donosi vie kia i snijega. Temperature padaju.

Svemirske zrake i oblaci

Kalendarske godine

Slika 16.1: Svemirske zrake (crno) gotovo su savreno pratile razinu niskih oblaka tijekom posljednjih dvadeset godina, to upuuje na zakljuak da poveana radija cija dovodi do veih naoblaenja, koja mijenjaju klimu. Marsh i Svensmark, 2001.

Vie snijega reflektira vie svjetlosne energije u svemir. Atmosfera se rashlauje. U ocean pristie vie hladne vode i leda. Klima postaje jo hladnijom. Iz ovog je scenarija jasno da supernove mogu promijeniti klimu, premda osim supernova postoji jo nekoliko naina za poveanje ko liine svemirskih zraka. Ako magnetsko polje Zemlje oslabi, to dopu ta veoj koliini svemirskih zraka sudaranje s naom atmosferom, pa bi i tada trebalo doi do zahlaenja. Osim toga, kad god Sunce ue u fazu u kojoj ima malo Sunevih pjega, poveava se koliina sve mirskih zraka kojima smo izloeni. To se tada dogaa zato, jer Sune va plazma vie ne titi Zemlju, pa vee radijacije dovode do globalnog zahlaenja. Meutim, ovi drugi procesi ne bi mogli dovesti do ozbilj nog ili naglog zahlaenja kao to to moe supernova.

SVEMIRSKE ZRAKE IZ SUPERNOVE

Pozabavit emo se uincima svemirske radijacije od supernova, bu dui da mnoge od svemirskih zraka koje napadaju Zemlju potjeu upravo od tih eksplodiranih zvijezda iz susjedstva, unutar nae ga-

laksije. Budui da je ovo podruje imalo doista este supernove u posljednjem tisuljeu, vjerojatno je danas stopa primanja svemirskih zraka na Zemlji via nego nekada, u davnoj prolosti, iako je ona tije kom vremena promjenjiva. Ova oevidna veza izmeu svemirskih zraka i klime tjera nas i na postavljanje pitanja o vezi s dugoronim klimatskim promjenama. Je li doista mogue da promjene u jaini svemirskih radijacija mogu utjecati na cikluse hlaenja Zemlje kroz razdoblja od vie milijuna godina? Mogue je, barem prema autorima Shavivu i Veizeru (2003. godina). Oni su usporeivali stopu svemirskih zraka s klimom na Zemlji i njezinim promjenama tijekom posljednjih 500 milijuna godi na, te pronali iznenaujue snanu vezu, prikazanu na slici 16.2. Svaki put kad bi se pojaala koliina svemirskih zraka, klima bi postajala hladnijom, a svaki put kad bi se ona smanjila klima bi zatoplila, u savrenom skladu s tim promjenama.
SVEMIRSKE ZRAKE, KLIMA I IZUMIRANJA

Protekle godine (u milijunima)

Slika 16.2: Crna crta temperature, izraunate iz strujanja svemirskih zraka, savr eno slijedi stvarne klimatske promjene (siva crta) tijekom posljednjih 500 mi lijuna godina. est od ukupno devet najveih izumiranja (crne crte dolje) tako er se podudaraju s poveanjem radijacije. Shaviv i Veizer (2003.) te Raup i Sepkoski (1984.)

Svakako pogledajte i toke velikih izumiranja (obiljeene crnim crtama i prikazane u donjem dijelu slike) te kako se one podudaraju s najhladnijom donjom polovinom sinusoide prikazane na karti. Bilo je samo nekoliko razdoblja s niskim razinama svemirskih zraka (na slici krae linije, prikazane sivom bojom). To upuuje na zakljuak da promjena razine svemirskih zraenja izravno utjee i na stope izu miranja.

MASOVNA IZUMIRANJA
Godine 1980., Luis Alvarez je sa skupinom drugih znanstvenika ot krio dokaz za izumiranje dinosaura uslijed stranog udara, koji su istraivai poslije povezali sa skrivenim kraterom na poluotoku Yuca tan. Prije njihova istraivanja nitko nije otkrio snanu povezanost iz meu udara i izumiranja. Neto poslije je Paul Raup zajedno sa Jackom Sepkoskim 1984. godine iznio teoriju, da je izumiranje dinosaura bilo tek jedno od izumiranja u nizu, te da ih je zapravo bilo desetak. Ustvr dili su da su se ona dogaala u intervalima od otprilike svakih 26 mi lijuna godina. Pet najveih izumiranja dogodilo se prije 65, 210, 245, 364 i 440 milijuna godina, kako je crnim crtama oznaeno i na slici 16.2. Kod veine tih izumiranja nestalo bi u geolokom smislu najmanje 20 do 60 posto svih dotad postojeih ivih vrsta, no posebno je poraavajue bilo izumiranje do kojega je dolo prije 245 milijuna godina. Jer, ono je istrijebilo 90 posto svega ivoga i planet je ostao gotovo nena seljen. Teorija o redovitom ponavljanju izumiranja i danas se dri kontroverznom, no znanstvenici su se sloili u dvije toke: da je do izumira nja dolo, i da ih je bilo vie. A to ih je izazvalo? Uz neka se izumiranja mogu dobro povezati udari kometa ili asteroida; druga se povezuju sa snanim erupcijama vulkana, dok su neka ostala neobjanjena. Nedavno je, meutim, Adrian Melott sa skupinom astronoma (2004. godine) objavio da je drugo po redu najvee izumiranje bilo ono pri je 440 milijuna godina, kada je izumrlo dvije treine svih ivih vrsta na Zemlji, te da ga je mogla izazvati - supernova. Oni misle da su tada gama zrake unitile ozonski omota Zemlje te su ultraljubiaste zrake sterilizirale veliki dio planeta.

Mnogi znanstvenici sad ve prihvaaju da se u vrijeme izumiranja dinosaura prije 65 milijuna godina, doista mogao dogoditi veliki sve mirski udar. Iznenaujue, ali - i supernova je mogla biti umijeana u to. Poznato je kako je tada dolo do velikog i naglog zahlaenja kli me, a 1977. godine je Russel iznio da je supernova dovela do tih klimat skih promjena i doprinijela njihovom izumiranju. Kao dokaz za svoje tvrdnje on je opisao golemu ljusku meuzvjezdanog vodika, nazvanu Lindbladovim prstenom, koja se ubrzano irila svemirom, imala pro mjer od 30.000 kilometara i bila dijelom mjehura u kojemu se nalazi i naa Zemlja. Ukoliko je taj prsten bio ostatak supernove, tada je sredite eksplozije ove supernove prije 65 milijuna godina bilo opasno blizu Zemlje, zbog ega je Russel zakljuio da je ona odigrala bitnu ulogu u izumiranju dinosaura, ukljuujui i izazivanje samih udara. Blie naem vremenu takoer se dogodilo jedno ne toliko obimno izumiranje, kako tvrde Benitez i njegovi suradnici (2002.), a ono se moe povezati sa supernovom u spoju korpiona i Kentaura, te gru pom mladih zvijezda koja bi mogla biti odgovorna za stvaranje mje hura. Benitez i njegovi kolege su utvrdili da su prije otprilike dva mi lijuna godina neke zvijezde iz ove grupe prole pored nae Zemlje opasno blizu, na udaljenosti od svega 130 svjetlosnih godina, to je bilo dovoljno da bi supernova doslovce okupala na planet svemirskom radijacijom i drugim esticama. Kada su ovi istraivai shvatili da su zvijezde bile toliko blizu, poeli su tragati za dokazima o eksploziji i - pronali ih. U dubokim jezgrama oceana otkrili su dovoljne koliine eljeza Fe-60, jednoga od izotopa koje stvara supernova. Slojevima je utvrena starost od 2 milijuna godina, to je bilo tono - vrijeme izu miranja. Zahvaljujui ovom dokazu, Benitez i suradnici su zakljuili kako je u to vrijeme supernova pobila milijune biljaka i ivotinja. Ovo su tri mogua primjera povezivanja izmeu supernova i ne kih od najveih poznatih izumiranja; no, gotovo je sigurno da ih jo nismo otkrili sve. Supernove su zapravo jedan od nekoliko mehani zama koje mogu izazvati izumiranja, ali se najee zanemaruju - dje lomino zato to se dogaaju na tolikim udaljenostima od nas pa ih je tee prouavati od golemih kratera, klimatskih promjena i vulkan skih erupcija. Ipak, one mogu biti oni okidai koji su pokrenuli nama znatno uoljivije posljedice.

SUPERNOVE I NITRAT
Melottova skupina, koja je prouavala najstarije izumiranje izazvano supernovom, ustvrdila je kako bi radijacije supernove dovele do oksi dacije duikovih soli ili nitrata, to bi se u atmosferi vidjelo kao sme i smog. Ako se isto to dogodilo i s nedavnom supernovom, trebalo bi se pojaviti negdje u dosadanjim istraivanjima. Dakle, razine ni trata trebale su se poveati kada je dolo do sudara s atmosferskim omotaem Zemlje. Jedna od najduih jezgri izvaena na Grenlandu zove se jezgra GISP2. Nju su znanstvenici ispitivali zbog nitrata, ili tonije N 0 3 . Ovaj spoj proizvode ive biljke, ali i ljudi svojim raznim djelatnosti ma, no zanimljivo je da je on povezan i s oblacima. Mayewski i Legrand su 1990. godine otkrili da nitrat moe biti pokazatelj polarnih oblaka u stratosferi te da se stvaranje oblaka, kao to smo ve vidjeli i prije, moe povezati s poveanjem svemirskih zraenja. Dreschhoff i Zeller su 1998. doli do jo tjenje povezanosti, tvrdei da se nitrat mogao nataloiti u ledenoj jezgri tijekom jaih Sunevih bljeskova, a to bi opet moglo postati poveznicom za val otpada nastalog od su pernove, kao to e se ubrzo vidjeti. Posljednja veza stigla je iz samih tijela koja su se sudarila: GRENLAND (GISP2) - Nitrat (N03) kad bilo koji objekt straho vitom brzinom ue u Zemljinu atmosferu, on sagori jeva duik te tako uz ostale spojeve duika stvara i ni trat.

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 16.3: Razine nitrata iz ledene jezgre GISP2 s Grenlanda. Vidi se da su tije kom Dogaaja koliine bile gotovo dvostruke, i svakako najvie u proteklih 110.000 godina. Podaci iz Mayewski i ostali, 1997.

Ovo nam je dalo tri poveznice izmeu supernova i nitrata, pa bi se trebalo odraziti i u podacima vezanim uz ledenu jezgru. Na slici 16.3 moete vidjeti da se nitrat pojavljuje u sva tri vremenska razdo blja o kojima govori naa teorija, dakle - u vremenu prije 13.000, 34.000 i 41.000 godina. Najvii vrhunac dogodio se ba prije 13.000 godina, kada je koliina nitrata bila trostruko via od uobiajene razi ne kroz itavih 110.000 godina, koliko prikaz obuhvaa. Sljedea dva starija vrhunca odgovaraju udaru vala supernove (34.000) i radijaci ji do koje je dolo prije 41.000 godina. Meutim, nije li isto tako mogue da se ovdje radilo o posve pri rodnom poveanju koliina nitrata uslijed promjene klime? Moda i bi, budui da se vrijednosti nitrata i inae poveavaju kada dolazi do zagrijavanja klime kakvome smo svjedoci i danas. To smo mogli pro vjeriti u ledenoj jezgri GRIP, jo jednoj koja je stigla s Grenlanda, budui da ona obuhvaa i vei interglacijalni raspon od 130.000 go dina, to jest i vrijeme u kojemu je klima bila jako slina dananjoj. Na nae iznenaenje, razine nitrata u tom posljednjem interglacijalu bile su meu najniima u itavom promatranom razdoblju od 154.000 godina! Iz toga smo zakljuili kako nije vjerojatno da su velike razine nitrata bile rezultat nae toplije klime. A sada, kada to znamo, teko je objasniti da taj vrhunac nije bio povezan sa supernovom i udarima, i to samo zato, jer se tako neto nije dogodilo ve i davno prije. Na protiv, ovi su nam rezultati dali uvjerljiv dokaz za to da je do Dogaa ja stvarno i dolo, budui da nitrat ima mnoge poveznice sa superno vom. U naoj atmosferi se moe nai u povienim razinama uslijed svemirskih zraka koje stvara supernova, zbog izravnih udara te radi Sunevog bljeska, a sva tri navedena razloga ukljuena su u nau teo riju. Pa je li onda imalo neobino to je upravo prije 13.000 godina zabiljeena najvea razina nitrata, i to takva da znatno odskae od ostalih razina u rasponu od 154.000 godina? Oito, bilo je ono jedno doista po mnogo emu posebno vrijeme.

UZROK IZUMIRANJA
Gotovo sva izumiranja do kojih se dosad istraivanjem dolo pokazu ju, da se uvijek radilo o istodobnom djelovanju vie uzronika. Oni su se tako podudarili da su doveli do rairenog smrtonosnog djelo vanja za veliki dio svega ivoga na Zemlji, premda bi i svaki od njih

zasebno ostavio za sobom teke i dugotrajne posljedice. Spomene li se samo rije "dinosaur", sluatelj najee odmah pomisli na golemi krater asteroida, premda je to bio tek jedan element u nizu ozbiljnih, uzajamno blisko povezanih problema. To isto vrijedi i za izumiranje do kojega je dolo u Ledeno doba. Mi ne vjerujemo niti pokuavamo tvrditi da je samo supernova ili samo neki slian udar izazvao istrjebljenje megafaune. Jer, mislimo da je Dogaaj bio znatno sloeniji od toga. Odreeni postoci bilja i ivotinja nestajali su od sljedeih uzroka, dio po dio, premda su neki od njih bili smrtonosniji i vaniji od drugih: Radijacija supernove, i ona izravna, a i kroz izazivanje raznih ge netskih oteenja. Bombardiranje esticama strahovite brzine, nastalima od supernove. Val zranog pritiska uslijed udara i vreline. Letei otpad stvoren udarom. Poari, izravno - uslijed udara, te neizravno, zbog unitenja svih zaliha hrane. Otrovne kemikalije i teki metali u zraku i vodi. Klimatske promjene nastale zbog udara i unitenje zaliha hrane (teorija naglog zahlaenja). Epidemije izazvane zraenjem i unitenjem ekosustava (teorija bolesti). Grabeljiva - i zvijeri, i ljudi, to su lovili preivjele ivotinje (te orija prekomjernog ubijanja). Kao to vidite, ove posljednje tri odavno uvrijeene teorije u skladu su s Dogaajem, i gotovo su sigurno u svemu odigrale vanu ulogu. Uz to, iako je pravi izazov pod pojmom izumiranje zamisliti kako su sve ivotinje uginule i nestale u jednom danu, to nije bio sluaj. Male, izolirane populacije vjerojatno su izdrale jo i po nekoliko stotina, a moda i tisua godina prije no to su posve nestale.

NEPRESTANO IZUMIRANJE
Dosad smo uglavnom govorili o izumiranju koje se dogodilo prije 13.000 godina i tek povrno dotaknuli ona druga, do kojih je dolo i milijunima godina prije. Kako su se ona dogaala u za nas veoma

udaljenoj prolosti, moda se pitate zbog ega bismo se uope treba li zabrinjavati zbog njih. Leakey i Lewin su 1995. godine vjerojatno pronali odgovor na to pitanje. U djelu "esto izumiranje" opisuju vrijeme u kojemu je ne stalo oko 50 posto svega ivoga na Zemlji, a to vrijeme nije nimalo daleko - jer, oni govore o naoj dananjici. Ovo trenutno izumiranje koje je upravo u tijeku ve sada pripada najveima od svih to su se zbila u posljednjih milijun godina, a kada se okona autori vjeruju da e se pridruiti onom nizu od pet dosad najveih izumiranja u povije sti ovjeanstva, kao esto. Sigurni su da e izumrijeti vie od 50 posto vrsta na zemlji, ukljuujui i - ljudsku vrstu. Jasno, velikim dijelom je tom estom izumiranju pridonijelo i dje lovanje samoga ovjeka: preveliki broj stanovnika na Zemlji, pretjera no lovljenje ivotinja, prekomjerno ribarenje, pretjerano udovoljavanje kojekakvim eljama, pretjerano iskoritavanje prirodnih bogatstava. No, u toj prii ima jo kojeega to se ne moe pripisati samo ovje anstvu. Jer, Dogaaj je odigrao golemu ulogu i u ovom posljednjem izumiranju. Moda ete se upitati kako je mogue nae dananje ne dae povezati s Dogaajem iz davnog Ledenog doba? Da bi se mogao dati odgovor na to pitanje, trebat emo malo zakoraknuti unazad kako bismo bolje sagledali cijelu sliku.

POSLJEDICE IZUMIRANJA
Kada ljudi koriste pojam izumiranje, pod njim obino pomiljaju na nestanak mnogih ivuih vrsta. No, to je tek dio pojma. Jer, druga strana medalje govori da neke od vrsta ipak - uspijevaju preivjeti doba izumiranja. U svim proteklim velikim izumiranjima, u kojima je ekosustav bio izbaen iz ravnotee, mnoge su od preivjelih vrsta doivjele eksplozivan rast. To se dogodilo i prije 13.000 godina, kada je neobina mjeavina okolnosti stvorila prikladne uvjete upravo za razvitak ljudske vrste. Prvo, bili su tu - novi geni. Genetske mutacije dovele su do razvoja kreativnosti i tehnolokih rjeenja, zbog kojih su ljudi postali uspje niji i uinkovitiji grabeljivci od drugih. Dogaaj je pobio mnoge dotadanje suparnike u lovu na isti plijen, a vjeti lovci desetkovali su preostale i time osigurali opstanak sebi i ostalima iz plemena. Isti taj

genetski razlog uinio je ljude na mnoge naine uspjenijima u prona laenju hrane, tako da se upravo ljudska vrsta poela ubrzano broja no poveavati. Drugo, ugodnija klima - djelomino zbog uinka staklenika koji su prouzroili udari - pospjeivala je poveanje puanstva. Ljudi su otkrili ratarstvo, poeli se naseljavati u stalnim nastambama i odusta jati od teeg i opasnijeg nomadskog naina ivota. Razvitak vrih nastambi, pripremanje odjee, izrada oruja doveli su do razvitka i drugih specijaliziranih obrta te doputali ljudskoj populaciji takvo brojano poveanje. Tree, vei broj stanovnika nagnao je sve vei broj ljudi na zajedni ki ivot po selima i gradovima, jer se tako lake odvijala podjela rada i omoguavalo iskazivanje pojedinih obrtnikih vjetina i nada renosti. To je opet dovelo do gotovo neprekinutog razvitka tehnolo gije na mnogim podrujima ivota i naroito do razvoja lonarstva, obrade metala, kao i do pisma. Sve se ovo moe initi pozitivnim pomacima, osim to je takav razvitak dogaaja ve onomad posijao zlo sjeme za mnoge od naih trenutnih nedaa. Kada se u bilo kojoj populaciji - meu zeevima, skakavcima ili ljudima, svejedno - pojavi preveliki broj lanova zaje dnice, u njoj dolazi do estih epidemija, umiranja, iznimne agresije pojedinaca, unitavanja ekosustava i iscrpljivanja prirodnih izvora svega nunoga za ivot, a sve spomenuto poinje predstavljati veliki problem i za nae dananje drutvo u cjelini.

REDOSLIJED KOD IZUMIRANJA

Izumiranje obuhvaa sljedee stupnjeve: Opu katastrofu, koja dovodi do izumiranja nekih vrsta. Ova izumiranja dovode do populacijskog porasta u nekima od pre ivjelih vrsta. Prevelik broj lanova neke vrste dovodi do razorne depopulacije. Gore navedeno se pokazalo tonim u svim izumiranjima koja su se dogodila u prolosti. U stupnju u kojemu se nalazimo danas, ve smo kao vrsta proli kroz prva dva dijela, ali ne i kroz trei dio, depopula ciju.

Kao i u svim dosadanjim izumiranjima, prevelik broj stanovnika Zemlje unutar ljudske vrste dovodi do najrazliitijih bolesti. Isto ono to se dogaalo s algama i njihovim eksplozivnim rastom nakon udara i to je potom dovelo do stvaranja crne rogoine, dogaa se i meu ljudima: zahvatila nas je bjesomunost nekontroliranog porasta broja jedinki i irenja po itavom planetu. Na kraju su se ak i alge ipak obuzdale i vratile u okvire podnoljive razine, no mi to jo nismo uinili ni danas. Ovo nas dovodi do treeg stupnja u procesu izumiranja, do depo pulacije. U svim je vrstama depopulacija klasian i dobro poznat re zultat problema s kojima se danas suoavamo. Kad su se neke druge vrste zatekle u slinim situacijama, tada su razne bolesti, grabeljivost, sukobi i umiranja od gladi nekako uvijek uspijevali "rijeiti" nastali problem. Danas ne vidimo sasvim jasno ozbiljnost problema samo zato, jer se ve nalazimo unutar treeg stupnja procesa izumira nja, no ukoliko sami i po vlastitom izboru ne zaponemo uspjeno nadzirati porast stanovnitva Zemlje, to e na kraju za nas morati ui niti bolne, i veoma opasne sile. Pitanje je, dakle - hoemo li izlaz oda brati sami ili emo ekati da nam se rjeenje nametne samo od sebe. Danas je najvei dio problema s kojima se suoava ovjeanstvo - poput gladi, ratova, zagaivanja, globalnog zatopljenja i AIDS-a zapravo rezultat, ili je barem vezan uz iznimno velik broj pripadnika ljudske populacije na Zemlji, to se dogodilo kao posljedica Dogaaja. Drevni dokazi nam govore da je prilikom udara dolo do poremeaja ekosustava, te da su neke vrste izumrle dugo nakon onih prvih, poet nih valova udara. Ova prijetnja od izumiranja i danas lebdi nad ljud skom vrstom i nije nimalo bezazlena. Jer, ostvarila se ve i mnogo puta prije. PREIVJELI: PERZIJANCI Evo jo jedne pripovijesti nalik onoj iz plemena Hopi; govori nam o stranoj studeni koja je zarobila svijet kada je supernova ozraila na planet svemirskim zrakama. Dolazi iz Perzije, s Bliskog Istoka, dakle - iz podruja jako udaljenog od prebivalita plemena Hopi. I prem da radijacija supernove nije trebala dugo potrajati, klimatske promje ne do kojih je dovela proirile su se na itav planet. To je ujedno i

pria o prevelikom broju stanovnitva, kao i o jednom od rjeenja za takvo stanje. Prva Velika zima Yima bijae prvi smrtnik kojemu Stvoritelj progovori, pa ga ljudi zato odabrae da vlada Zemljom. To je uspjeno i radio kroz punih 900 go dina. Tijekom toga vremena u narodu ne bijae ni bolesti, ni smrti. Vrijeme nije bilo ni previe toplo, a ni previe hladno, i svima bijae do bro, i sve je napredovalo. Ali, kako nije bilo smrti, ubrzo se namnoili ljudi, ivotinje i bilje, pa je nakon 300 godina Yima bio primoran ui niti Zemlju veom. Koristei svoj arobni Zlatni prsten i Zlatni bode dobiven od Stvoritelja imenom Ahura Mazda, on zaas izvri potrebno poveanje, i opet sve bijae dobro sljedeih 300 godina na tako proire nom planetu. A onda iznova ostadoe bez prostora. Yima bijae primo ran poveati Zemlju jo jednom, no isto se ponovi i im je proteklo dalj njih 300 godina. Zato Yima ode Ahura Mazdi i poali mu se, a Stvoritelj mu ree: "Ne elim da opet poveava Zemlju, i ovako je ve dovoljno velika. Mo rat emo na njoj imati manje ljudi. Stvorit u zato zimu i led koji bi trebali rijeiti potekoe." I jo Ahura Mazda ree Yimi: "Da bi preivio zimu, mora odmah izgraditi jedan Vara (naziv za golemu zatvorenu graevinu veliine grada, op.a.), s mnogim ostavama i stajama. Zatim tu pohrani po dvije sjemenke od svake vrste biljaka i stabala te po par ivotinja od svih vrsta stoke, ptica, pasa, konja i drugoga pa ih sve smjesti unutra. A kada Vara bude izgraena" - naglasi mu Ahura Mazda, "uvedi u nju jo i svoju obitelj i jo tisuu parova po svom odabiru pa dobro za svima vama zabravi ulazna vrata. Bit e siguran sve dok ostane unutra" im Yima sabra sve sjemenje i drugo, on zabravi za sobom golema vrata i svi unutar zidina Vare, kao i njegova obitelj, bijahu zatieni. U tom asu vani poe padati gusti snijeg i rijeke posvuda zamrznue. Ahura Mazda prvo posla silnu studen te njome uniti bilje, a potom i snijeg koji sakri i najvea debla. Ne proe mnogo i itav svijet bijae okovan ledenom zimom i vremenom kakvo nitko do tada jo ne vidje. Sve to se zateklo na povrini nestalo je zbog strane hladnoe. A za to

vrijeme u Vari, zakopani pod dubokim snijegom sa Sjevernog pola, Yima i ostali nastavile ivjeti sretno i zadovoljno. (Frazer, 1919.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Supernove stvaraju svemirske zrake, a one proizvode oblake koji dovode do klimatskog zahlaenja. Supernova je vjerojatno izazvala izumiranje na Zemlji prije 440 milijuna godina, drugo po veliini meu dosad poznatima. Bljeskovi i udari stvaraju nitrate. Jezgre leda pokazuju da je razina nitrata bila najvia prije 13.000 godina. Najhladnija klima u rasponu od promatranih 130.000 godina zavladala je odmah nakon supernove prije 41.000 godina. Trenutno ili "esto izumiranje" nastavak je Dogaaja koji je zapoeo prije 41.000 godina. Redoslijed izumiranja: izumiranje dovodi do prevelike populacije, to na kraju kao ishod ima - depopulaciju. Prevelika populacija ljudi je izvor ili glavni uzronik svih dana njih problema ovjeanstva. Ukoliko je navedeni redoslijed u procesu izumiranja toan, mi se upravo suoavamo s depopulacijom. Prijeimo sada na jedno drukije gledite Dogaaja - na movarna jezera Carolina Bays, one tajanstvene plitke udubine na obalnom di jelu obiju drava Carolina.

( Preporuka: Eric R. Pianka : "Nestajua knjiga ivota na Zemlji" )

17. POGLAVLJE

KRATERI CAROLINA BAYS

PITANJE: Mnogi znanstvenici vjeruju da su se ova movarna je zera oblikovala zahvaljujui djelovanju vjetra i vode, a ne uda ra. Postoje li dokazi koji bi poduprli teoriju o udaru? Jedan od najsnanijih dokaza koji podupire teoriju o udaru je sljede i: ini se da su ova jezera jedinstvena na itavom planetu i koji ih god proces stvorio, nikada vie nije napravio druge sline oblike. Drugim rijeima, ako su takvi sveprisutni imbenici kakvi su vjetar i voda (a ne udar) oblikovali Carolina Bays, onda su ih zasigurno treba li stvoriti i na nekim drugim podrujima Zemlje, a trebali bi ih stvara ti i upravo sada. Potrebno je naglasiti da se svi istraivai slau u tome da su vjetar i voda doista tijekom vremena oblikovali izgled i rubove postojeih movara; meutim, ne slau se u odreenju jesu li upravo vjetar i voda bili oni, koji su stvorili poetne udubine za ta pli tka jezera.

SVOJSTVA JEZERA
Teorija o udaru koji je oblikovao jezera doista jest kontroverzna, tako da mnogi znanstvenici radije poseu za raznim zemaljskim obja njenjima; obradit emo ih kada za to doe vrijeme. Ali prije nego krenemo dalje, moramo navesti tonu definiciju jezera kako bismo osigurali da svi govorimo o istom pojmu, budui da du obale Atlan tika ima jo mnogo okruglih i ovalnih jezera, kao i onih nejednolikog oblika, koja ipak nisu - ta vrsta movarnih jezera. Nekoliko je znan stvenika - Prouty, Thorn, Frey i drugi - provelo godine i godine prou avajui ih, da bi se na kraju sloili kako su njihova osnovna svojstva, prema Eytonu i Parkhurstu (1975.), sljedea: oblici elipse. Jezera obino imaju oblik elipse ili jaja, i to su vea, vie je izraen taj oblik.

 uzdignuti rubovi. Pravo movarno jezero ima jasno uzdignute ru bove po gotovo cijelom svom opsegu, a mnoga od njih imaju pune i neprekinute rubove. plitka sredita. Dubina jezera u sreditu tek je neznatno ispod razi ne okoline to ih okruuje, a sloj na dnu jezera nije grbav. preklapanje rubova. Vrlo esto se jedno jezero preklapa sa susjed nim bez ikakvog prekida, pri emu rub jezera koje preklapa susje dno uvijek ostaje nedirnut. skupine jezera. Ona su zbijena u grupe, skupine i lance. jednaka usmjerenost. U svakom od podruja sva se jezera proteu u istom smjeru, i to tako da je dua os svakoga od jezera usmjere na prema sjeverozapadu.

GLAVNE TEORIJE O JEZERIMA

Uzevi u obzir gornja obiljeja jezera, razmotrimo neke od teorija koje nastoje objasniti postanak movarnih jezera Carolina Bays. Najprihvaenije su sljedee: Teorija o vjetru i vodi (D.W.Johnson, 1942., jedna verzija; Thom, 1970.). Ona tvrdi da su ovakve depresije jezera stvorile poplave i snani vjetrovi tijekom Ledenog doba, te da se radi o "otpusima" vjetra koji su se poslije ispunili vodom i oblikovali jezera i movare. Dok su silni vjetrovi puhali preko povrine tih udubina ispunjenih vodom, stvarali su u njima slabe struje to su erodirale obale i stvarale oblike nalik elipsama. U vremenima sue bi vjetrovi otpuhali pijesak s isue nog dna i korita jezera, zbog ega su nastali i njihovi posve jasno izraeni rubovi. Teorija o otapanju (Johnson, 1942., izmijenjena verzija; Legrand, 1953.) Oba su autora predloila kao objanjenje da su podzemne vode i izvori tekli tim pjeskovitim podrujima, te su pritom otapali glinu i druge minerale topive u vodi, poput eljeza i vapnenca. Taj je proces uklonio znaajne koliine minerala, pa su ova podruja tla podlegla depresijama koje su se potom ispunile vodom i tijekom vre mena pretvorile u Carolina Bays. Rubove su takoer stvorili vjetar i voda. Teorija o udaru (Melton i Schriever, 1952.; Prouty, 1952.; Eyton i Parkhurst, 1975.) Ova teorija ima nekoliko varijacija, ali se sve svode

na udar kometa ili meteorita to je eksplodirao visoko u atmosferi, iznad sjeverozapadnih dijelova obiju drava Carolina. Kia golemog otpada koja je tako nastala, padala je u Atlantik ili eksplodirala iznad njega i du obale stvorila movarne udubine. Dakle, izvorne depresije ili udubine su stvorili takav jedan udar ili eksplozije, dok su im dana nje oblike dali vjetrovi i voda tijekom vremena, to ine jo i danas.

RJEENJE PROBLEMA PREKLAPANJA

Iako se znanstvenici ve desetljeima svaaju oko ovih teorija, i kako svaka od njih nastoji objasniti neka svojstva movarnih jezera, nije se dolo do ope prihvaenog rjeenja. No, svaka teorija koja eli biti uspjena mora pokuati razrijeiti najvei problem vezan uz jezera: preklapanje njihovih rubova. U grubom izraunu se dolo do toga da se oko 10% od prouavanih jezera preklapa preko sljedeeg jezera (Thom, 1970.), to znai da na obali Atlantika ima barem 50.000 je zera koja se preklapaju. Kao to emo vidjeti, od ove tri glavne teorije o nastanku jezera jedino teorija o udaru moe na odgovarajui nain objasniti njihovo preklapanje. Najbolje objanjenje za preklapanja bi bilo, da su ona nastala kao rezultat udara - vie objekata. Kad su pali prvi, drugi su padali na njih i po njima te stvarali tragove tih preklapanja. Slika 17.1 pokazuSlika 17.1: Marshy Bay i skupina jezera u Sjevernoj Carolini sa rubovima koji se preklapaju. Pogledajte "efekt riblje skale" prika zan strelicama, kod kojega gornje jezero poklapa ono srednje veliine, a ovo opet ono najmanje. Od jedanaest jezera ove sku pine deset ih se preklapa ili su bila preklopljena. Ovakve uinke ne mogu izvesti ni vjetar, ni voda, ali udar moe. Prilagoeno iz USGS.

je da se jezera preklapaju u gotovo svim smjerovima, a tu je injenicu nemogue objasniti teorijama o vjetru i vodi, jer po njima bi se jezera trebala protezati jedino u smjeru sjeverozapada ili jugozapada, to bi ovisilo o verziji teorije koju bismo koristili. A niti jedan od ovih smjerova ne moe objasniti kako su se to jezera mogla iriti okolicom kilometrima unazad, suprotno od vjetrova koji uobiajeno puu na tom podruju.

VIE O DRUGIM TEORIJAMA

Neemo se ovdje uputati u duboke rasprave o slabim tokama poje dinih teorija. No, oni koje zanima podrobnija usporedba mogu po gledati djela Proutya (1952.), Johnsona (1942.) ili Savagea (1982.). Posljednje dvije knjige mogu se nai i na Internetu zajedno s obiljem podataka o movarnim jezerima, na web-stranici Boba Kobresa. (http: //abob.libs.uga.edu/bobk/cbaymenu.html). Ono to mi ovdje elimo rei, to je - da mi vjerujemo kako prve dvije teorije ne mogu na odgovarajui nain objasniti nekoliko glavnih pitanja vezanih uz jezera. Kao prvo, ne mogu objasniti kako su samo djelovanje mora, vjetra ili otapanja mogli izvesti ova preklapanja jeze ra, i to takva da im rubovi pritom ostanu nedirnuti. Drugo i jo problematinije je to, to ne znaju odgovoriti na pitanje zato su toliko uobiajeni "uzroci", koji se i danas dogaaju posvuda i svakoga dana - vjetar, voda i otapanja minerala - napravili jezera samo tada, i sa mo jednom, i samo na tome mjestu, a onda su ih odjednom tajanstve no - prestali stvarati.

PREIVJELI: PLEME MATTAMUSKEETS

Neki od suvremenih znanstvenika nisu jedini koji vjeruju da je udar mogao stvoriti movarna jezera. Prvi koji su to vjerovali bili su lano vi plemena Mattamuskeets, takoer pripadnici Algonquina. Nekada su ivjeli oko velikog movarnog jezera Lake Mattamuskeets na sje veroistoku Sjeverne Caroline. Ono je dio skupine jezera koja danas nazivamo Carolina Bays i ima sve klasine osobine tih movarnih jezera. Ima oblik elipsastog kratera, kao i uzdignute rubove, to se ponegdje preklapaju jedni preko drugih. Jedna od drevnih pria toga plemena pripisuje stvaranje jezera upravo - svemirskom udaru.

Poglaviina

ki

i padajue zvijezde

im princeza klekne pred oltar, misao joj odmah svrnu na zavjet to ga poloi njezin umirui narod. Bilo je strahovito hladno jo otkako se rodie i najstariji meu njima, no ove se godine ljeto vie uope ne pokaza i zato etva bijae vrlo slaba. Ona u pola glasa zapjeva molitvu, traei od Velikoga Duha da im pomogne izdrati kroz ovu stranu studen, koja opet jednom iskrsnu mnogo prije no to su je oekivali. Kao da sva ki dan bijae hladniji od dana prije njega, i iz tjedna u tjedan u njezi nom bi Narodu nekolicina novih osjetila slabost i zapala u bolest. Ona okona svoju pjevanu molitvu pitajui se je li doprla do uiju Velikoga Duha. U tom se zau visok i glasan fijuk i silna eksplozija, a iza nje i vie njih, jedna za drugom. Prestravljena, poglaviina ki izleti iz svoga atora. Golemi oblak plaviasto-bijele pare podizao se visoko gore prema nonom nebu, zakrivajui joj pogled na vrhove oblinje planine. U isto vrijeme stotine padajuih svjetleih zvijezda sunu s neba, snano eksplodirajui nad njihovom umovitom okolinom, a tlo ispod nje drhtae toliko da se jedva odrala na nogama. Vatreni, crve ni i naranasti plameni jezici i dim rasvijetlie no, a poar se za tren proiri po okolnim umama. I prije no to se princeza stie okrenuti i sakriti nekud od te strahote, zvijezde izne nada prestadoe padati. Pri eka na jo koju, ali se sada zrakom irio tek smrad palje vine i huk velikih poara. Nedugo zatim poee padati kie. Padale su danju i no u da bi na kraju pogasile plamtee vatre oko tabora.
Slika 17.2: "Princeza". Izvor: Kongresna knjinica, zbirka Edwarda S. Curtisa

Toga poslijepodneva napusti princeza tabor sa svojim suplemenicima da bi vidjeli to se dogodilo oko njih. Otkrie da su zvijezde na mjestima isprile divovske udubine u koje se odasvud slijevahu slapovi kinice. Kie nastavie padati svakodnevno, i padale su punih trideset mjeseci pa se krateri ubrzo ispunie vodom. Gigantska udubina najblia njihovu taboru pretvori se u veliko jezero u unutranjosti, dugako 25 kilometara; nazvae ga Mattamuskeet ili Jezero na brdu, i Narod uze ime po njemu. Narod je preivio zahvaljujui zvijezdama palim s neba, jer mu one donijee toliko potrebnu vodu. Tako iz onoga to se inilo katastrofom zapoe novi ivot. (Barefoot, 1995.)

PROBLEMI VEZANI UZ TEORIJU UDARA

Iako teorija o udaru rjeava neke glavne probleme koje ostale teorije nisu mogle, jo uvijek i sama treba odgovoriti na nekoliko tekih pita nja. Jedno od njih je - datiranje. Da bi bila valjana, morali bismo otkriti da su sva datiranja vezana uz movarna jezera barem podjednaka, i to bez obzira na to kojom se metodom utvrivala starost: radio aktivnim ugljikom ili znanstvenom metodom zvanom OSL (Opti cally Stimulated Luminiscence), o kojoj smo ve govorili. Ali, to nije bio sluaj. Premda se raspolae s relativno malim brojem datuma vezanih uz sama jezera, oni imaju strahovito velik raspon - od 48.000 pa do 6.000 godina starosti! A to se tie njihovih rubova, obje meto de su pokazale raspon starosti izmeu razdoblja prije 108.000 pa sve do prije 2.000 godina! Kako sad objasniti tako goleme razmake? Ukratko, teorija o udaru predlae sljedee rjeenje: da su strahovite eksplozije nastale uslijed udara raznijele na tone materijala u zrak, pa su se zato izmijeali pra stari i mlai sedimenti u geolokom procesu nazvanom redepozicija ili preslagivanje, tako da je primjerice gromada stara 70.000 godina u svom padu tresnula tik do grane drveta starog svega 17.000 godina. Redepozicija za tono utvrivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika ini se nemoguom, budui da se vie gotovo nita u okolici ne nalazi na svom izvornom poloaju. U izvijeu iz 1953. s jezera Singletary Lake, jednog od jezera iz skupine u okrugu Bladen County, Fray se tui na "redepoziciju, koja

njegovo izvijee ini zbunjujuim," (str. 290-291). Nadalje, ali se na potekoe vezane uz datiranje jezera, jer "ima dosta veliki broj... po sve neoekivanih... promjena", ime je htio rei da je u svom istraiva nju nailazio na velika podruja s nedostajuim dijelovima sedimenata. Jasno, jezera na kojima je radio tipina su i predstavljala su veliku potekou za datiranje. Zbog toga je Fray, koji je na jezerima radio vie od ijednog drugog znanstvenika, i datiranje radioaktivnim ugljikom drao - jednako nepouzdanim. Isto se odnosilo na OSL- datiranje, proces koji istraivaima dopu ta odreivanje posljednjeg trenutka kada je kvarcni pijesak bio izlo en sunevoj svjetlosti. To je vana metoda kojom se utvruje starost pjeanih povrina, a one mogu ukljuivati, naprimjer i koplje iz razdo blja Clovis bez uokolo pronaenog drvenog ugljena po kojemu bi ga se moglo datirati. Metoda je sjajna pod uvjetom da je pijesak nataloen na predmetu na uobiajeni nain, primjerice - djelovanjem vjetra, ali je bespomona ako se radi o rijenim nanosima pijeska iz razliitih starosnih grupa. Isto tako, OSL ima problema i s rezultatima udara, koji sve postoje e kvarcne estice prvo odbaci u zrak i izmijea ih pa sediment po staje neprepoznatljiv, jer se pritom dogaa da se 100.000 godina sta ra zrnca pijeska pronau pokraj onih starih 13.000 godina. U takvim sluajevima OSL ne moe dati tone rezultate, nego objavljuje - one o prosjenoj starosti. Osim toga, za OSL su od sutinske vanosti i razine utvrene radijacije; uzorci koje smo mi obraivali tom meto dom posvuda su pokazivali znatan porast razine radijacije u slojevima vezanim uz Dogaaj, ali ne i u onima iznad ili ispod njega. A suvie radijacije u tankom sloju koji se nalazi izmeu dva druga sloja, moe dovesti i do pokazivanja netonih OSL- rezultata. S ovim su se problemom datiranja i redepozicije suoili svi istrai vai koji su prouavali jezera. Dobar primjer stie nam iz Sjeverne Caroline, gdje je na jezero Big Bay vjetar nanio veliku pjeanu dinu, i to nakon njegova oblikovanja. Ivester i suradnici su 2003. godine datirali tu dinu kao staru 74.000 godina, dok je njezin rub bio star 11.300 godina. Dina je nastala u dubljem dijelu jezera, koje su prije njih istraivali Brooks i njegova grupa suradnika, te su 2001. godine izvrili datiranje metodom radioaktivnog ugljika. Dobiveni rezultati

bili su: jezero je staro vie od 48.000 godina: Samo, taj sloj se nalazio iznad sloja kojemu je utvrena starost od - 26.000 godina. Uosta lom, evo i preglednog saetka njihova istraivanja: - dina na jezeru - rub uokolo dine - unutarnji dio jezera - dublji dio unutarnjeg dijela jezera 74.000 11.300 49.000 26.000 godina godina godina godina

Sva etiri izvrena datiranja posve su izmijeana; jasno je da se sedi menti nisu mogli taloiti tim redoslijedom, u kojemu najvii sloj ima 62.000 godina vie od ruba onoga ispod njega. Neto je oito bilo pogreno s tim datiranjima. itavo se to podruje uslijed strahovitog udara gotovo okrenulo naopake, pa su stoga i dobiveni datumi bili jednako izokrenuti. Poznato je da udari mogu dovesti do takvih izokretanja povrine i preslagivanja starijih slojeva na one mlae, a to je pokazalo i ovo izvjee. Datiranje ruba uokolo dine na starost od 11.300 godina (pri emu se ukljuuje i mogua pogreka u rasponu od 12.300 do 10.400 godina) kree se oko starosti razdoblja Clovis, i jedina je koja odraava pravu starost jezera. Uvjereni smo da se ostala datiranja odnose na sedimente redepozicionirane prije samog udara i oblikovanja jezera. Datiranje svega vezanog uz razdoblje Clovis je dosljedno i u skladu je s istraivanjem Riggsa i njegovih suradnika iz 2001. godine, koje emo obraditi u nastavku. Na stav vezan uz ova utvrivanja starosti nije - da su raniji istrai vai loe odradili svoj posao. Prihvaamo da su njihovi podaci toni i jedino mislimo da se oni uope ne odnose na starost samog jezera. Oni se odnose na starost starijeg materijala, koji je bio redepozicioniran uslijed udara. Neemo ulaziti u sve tehnike pojedinosti zbog kojih je tono datiranje samih jezera problematino, no elite li se ukljuiti u dublje rasprave o tim procesima i pitanjima, moete posje titi nau Internet-stranicu: www.cosmiccatastrophes.com PITANJE: Postoji li onda uope nain da se doe do tono utvre ne starosti movarnih jezera? Postoji. Datiranje izvreno na jezeru Lake Waccamaw u Sjevernoj Carolini, u ijoj okolici ive ameriki starosjedioci, pomoglo nam je

u tome. Naziv dijela plemena Sioux imenom Waccamaw-Sioux ili Catawba neki znanstvenici prevode kao "Narod padajue zvijezde". Kao i pleme Mattamuskeet, i pleme Catawba vjeruje da je prije mnogo i mnogo godina golemi vatreni komet svojom eksplozijom otpuhao tlo i stvorio udubinu dugaku 16 kilometara, koja se onda ispunila vodama i postala njihovim jezerom. Ono je srednje veliine i preklapa se sa drugim jezerima u okolici, te posvuda uokolo ima jasno izraen rub. Znanstvenici su istraivali ovo jezero po nalogu drave Sjeverna Carolina. Riggs i njegovi suradnici su 2001. godine izradili opsenu studiju o jezeru Lake Waccamaw, jednom od najveih uz obalu Atlan tika, na koje se nadovezuje daljnjih dvadeset i pet istraenih manjih jezera. Koristili su jezgre sedimenata, prouavali pelud i izvrili go tovo etrdeset datiranja radioaktivnim ugljikom da bi utvrdili starost sedimentnog sloja Wando, koji je otkriven i ispod jezera Lake Wac camaw, a i ispod svih ostalih jezera. Na temelju tih podataka ova je skupina znanstvenika zakljuila da, zbog toga to je nekoliko desetaka jezera smjeteno iznad drevnog rijenog sustava iz Ledenog doba, kao i iznad sloja Wando, i jezero Lake Waccamaw i sva ostala jezera moraju biti mlaa od rijeke koja je onuda tekla u Ledeno doba. Zato su procijenili da su se movarna jezera stvorila "tijekom dugog razdoblja hladne klime i posljednjega glacijalnog maksimuma, do kojega je dolo u razdoblju starom izme u 14.000 i 20.000 godina." Ova je studija ostala i do danas najopsenije ikad obavljeno istraiva nje vezano uz Carolina Bays. Prihvatimo li gore spomenuto datiranje, ono ostaje posve u skladu s naom teorijom da su se jezera oblikovala prije 13.000 godina, budui da je to unutar granica starosti drevnog rijenog sustava iznad kojega su nastala. Druga nam je potvrda stigla od Ivestera 2003. godine. On je prou avao rubove movarnog jezera Arabia Bay u junoj Georgiji. Za kljuio je da je ono bilo aktivno prije 12.630 godina, dakle - tono u vrijeme Dogaaja, i veoma blizu datiranju ruba jezera Big Bay, koje mu je odreena starost od 11.300 godina, kako je ve reeno.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Teorije o vjetru i vodi ili otapanju minerala ne mogu objasniti preklapanja rubova na movarnim jezerima. Teorije o vjetru i vodi ili otapanju minerala ne mogu objasniti zbog ega se nigdje nisu stvorila druga, nova jezera ove vrste. Teorija o udaru moe objasniti oba gore spomenuta pitanja. Riggs je zakljuio da su jezera nastala u razdoblju starom izmeu 14.000 i 20.000 godina, to je blizu naeg datiranja od 13.000 godina. Dva Ivesterova datiranja smjestila su rubove movarnih jezera u blizinu razdoblja Clovis. Starija datiranja bila su vrlo vjerojatno pogrena zbog redepozicije nastale uslijed eksplozija, Dva plemena amerikih starosjedilaca ouvala su prie o vatrenim udarima koji su oblikovali movarna jezera. Dva plemena amerikih starosjedilaca takoer izvjetavaju i o kiama koje su trajale vie od godine dana te u nekoliko navrata izazvale ozbiljne poplave.

JO PITANJA VEZANIH UZ CAROLINA BAYS

Preostalo je jo nekoliko pitanja koja treba rijeiti teorija o udaru, primjerice: zbog ega su sva ova jezera toliko plitka i zato imaju up ravo oblik elipse. Da bismo doli do odgovora na njih, morat emo krenuti na put dalek milijune kilometara, i to oko Sunevog sustava, kako bismo pronali klju koji e razrijeiti ove tajne. A nae prve postaje na tom putovanju bit e - Mars i Mjesec.

18. P O G L A V L J E

VEZA S MARSOM
U raspravama o teoriji udara i njezinoj vezi sa stvaranjem movarnih jezera Carolina Bays, moramo prije svega definirati to podrazumijevamo pod rijeju krater. To je depresija nastala od neke vrste eksplo zije, ili zbog udara meteorita ili kometa. Tvrdei i dalje da teorija o udaru jedina odgovara na pitanja o oblikovanju tih jezera, mi zapravo tvrdimo da su jezera - krateri. Stoga emo razmotriti ovo pitanje sa svih strana. PITANJE: Kako jezera mogu biti krateri kada gotovo sva imaju oblik elipse? I kako mogu biti krateri kada su znatno nia od bilo kojeg poznatog kratera na Zemlji? Za razliku od jezera, veina kratera na Zemlji, za koje je pouzdano utvreno da su nastali udarom imaju okrugli oblik, a dubina im u odnosu na irinu ima odnos od 8 do 20 posto (prema Mazuru, 2000.). To znai da bi, kada bi jezero veliine Lake Waccamaw, dugako oko 10 kilometara, bilo takoer tradicionalni krater, oekivali da ima dubi nu od barem 750 metara. Umjesto toga, ovo jezero na svom najdub ljem dijelu ima dubinu od svega 6 metara (Riggs, 2001.), a najvea dubina uope izmjerena na jednom od njih iznosi 15 metara. Pa kako se onda mogu pomiriti ove razlike?

USPOREDBA KRATERA NA ZEMLJI, MARSU I MJESECU

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, poblie emo pogledati meteoritske kratere kojih na Zemlji nema mnogo, ali su veoma uobiajeni na drugim planetima. Znanstvenici znaju da su meteoriti trebali pogodi ti Zemlju mnogo ee negoli Mjesec ili Mars, jer su ovi planeti zna tno manji i stoga bi upravo na Zemlji trebalo biti mnogo vie kratera, a - nema ih. Zbog ega? Razlog je gusti, dinamian atmosferski omota oko Zemlje kao i mnogo vode na naem planetu, ega na ostalima nema. Djelovanje

vjetra i vode zatrpava kratere i izravnava njihove rubove. I zato je jednostavan odgovor na rijetkost i neponovljivost movarnih jezera u objema Karolinama taj, da nema vie nigdje vidljivih slinih oblika jednostavno zato, jer su bili - izbrisani. Udari na Zemlju ne dogaa ju se redovito, a kada se dogode, voda i vjetar ih brzo unite i razne su. Carolina Bays vide se danas samo zato, jer su jo relativno mladi krateri, ali i njih e isto djelovanje prirode ubrzo izbrisati.

KRATERI POPUT JEZERA BA I NISU TAKO RIJETKI

Treba shvatiti jo jednu vanu injenicu, a to je: da krateri u obliku jezera zapravo uope i nisu tako rijetki kako bismo pomislili. Iznena dit e nas istina - da ih zapravo ima na desetke milijuna, samo - na drugim planetima, a ne na Zemlji. Budui da na nama najbliim plane tima uglavnom nema vode, na njima se pojavljuju mnogi od oblika nalik jezerskim kraterima. Kako emo ubrzo vidjeti, da su neki od kra tera koji su otkriveni na Mjesecu i Marsu bili pronaeni na obali Atlan tika, svi bi danas i njih nazivali - Carolina Bays. Jer, oni su istovjetni. Prisjeajui se tipinih svojstava jezera Carolina Bays, usporedi mo s njima neke kratere s Mjeseca i Marsa.

Slika 18.1: Sjeverna Karolina. Fotografija jezera Big White Bay i drugih u duga kom lancu iz okruga Bladen Countyja, snimljena iz zraka. Ovaj je lanac duga ak oko etrdeset kilometara te irok oko 2 kilometra. Vjerojatno je nastao upravo kao i oni na Mjesecu i Marsu, gdje ih je stvorilo izbacivanja materija la iz veeg kratera. Izvor: USGS.

Slika 18.2: Ganimed. Na Ganimedu, jednom od Jupiterovih mjeseca, postoji gotovo istovjetan trag, koji se sastoji od trinaest zasebnih kratera koji se preklapaju. U NASA-i misle da su nastali brzim udarima mnogih dijelova plamteeg kometa. Izvori: Galileo Project, Brown Universi ty, Jet Propulsion Laboratory, NASA

Slika 18.3: Kako su se stvorili lanci. Kad je u davno vrijeme asteroid udario o Mjesec, stvorio je golemi krater (velika strelica) te izbacio u okolinu milijune tona otpada, koji su oblikovali tragove nalik zvijezdama (pokazuju ih izdue ne strelice).To izbacivanje oblikovalo je dugake nizove i skupine manjih kratera u obliku elipse (oznaeni bro jevima 1 i 2), gotovo istovjetnih onima u Carolina Bays. Svaki maleni krater na ovoj slici u stvarnosti je kilometrima dug.Izvor:NASA

PITANJE: U redu, ali - koliko su zapravo jezera slina kraterima nastalim na Marsu zbog udara? Da bismo pronali slinosti izmeu jezera i ovih marsovskih kratera, krenimo s njihovim usporednim prikazima.

Slika 18.4: Sjeverna Karolina. Ovaj DEM prikaz dobiven od USGS prikazuje je zero Kings Bay i manje jezero, smjete no na sjeveroistoku gradia Ivanhoe u Sampson Countyju. Oba imaju klasina svojstva movarnih jezera Carolina Bays: plitka su, imaju oblik elipse, a rubovi to ih okruuju lagano su uzdignuti. Pogledajte kako su se udari urezali i u postojee breuljke na lijevoj strani. Ovo bi bilo teko objasni ti teorijom o vjetru. Izvor: USGS

Slika 18.5: Mars. Ovaj golemi krater u obliku elipse smjeten je u podruju Marsa nazvanom Margaritifer Sinus, i to na 25S, 9.5Z. Ima posve jednaka obiljeja kao i Carolina Bays - plitak je, oblika elipse, s uzdignutim jasnim rubom i premda ga preklapa manji krater (strelica), rubovi su mu ostali neoteeni. Izvor: NASA.

Slika 18.6: Sjeverna Karolina. Ovaj DEM prikaz dobiven od USGS prikazuje dva jezera u Bladen Countyju. Dismal Bay, vee od njih, ima oblik elipse. Drugo jezero (strjelica) je gotovo okruglo, to je pomalo uobiajeno za manja jezera. To moe biti zato, jer su mala jezera stvorili udari manjih objekata koji su dolijetali pod okomitijim kutom, a pod tim se uvjetima stvaraju okruglastiji krateri. Izvor: USGS.

Slika 18.7: Mars. Ovaj kilometrima dugaak krater u obliku elipse, nalik jezeru, smjeten je u podruju nazvanom Elysium, i to na 14S, 180Z. Znanstvenici NASA-e utvrdili su da je iznimna izduenost ovoga kratera nastala zbog vrlo niskog kuta udara, izmeu 5 i 15 stupnjeva. Ovo potvruje tvrdnju da su nailazei objekti - da bi stvorili eliptine oblike jezera - morali takoer dolijetati pod vrlo niskim kutom. Manji krateri oko ovog kratera s Marsa nastali su okomitijim udarima od 15 stupnjeva, kao i manji objekti u Sjevernu Karolinu. Izvor: NASA.

Slika 18.8: Sjeverna Karolina. Jezero Salters Lake, koje iz zraka izgleda poput divovske kugle za kuglanje, jedno je od onih koja smo mi ispitivali u Bladen Countyju. Kao to se vidi, ono preklapa dva manja jezera. U seriji udara, objekt koji je stvorio veliko jezero doletio je na dva manja objekta, moda svega nekoliko sekundi nakon to su oni ve oblikovali dva mala jezera. Kada je udario zadnji, najvei objekt, snaga udara je izbacila rub prema sjeverozapadu (strelica), ostavljajui za sobom pomaknu ti rub izmeu dva jezera. Izvor: USGS.

Slika 18.9: Mars. Unutar kratera Newton na 39J, 157Z nalaze se ovi krateri oblikom nalik jajetu, koji se preklapaju i pokazuju istovjetan proces na djelu. Ovdje su vjerojat no dva asteroida udarila jedan za drugim, a kada je pao drugi, silina udara odgurnula je rub dalje, prema manjem krateru. Takoer, pogledajte tragove daleko veeg, bljeeg i starijeg kratera, kojega su poslije preklopili noviji krateri. Izvor: NASA.

Slika 18.10: Sjeverna Karolina. Ovo je DEM prikaz dobiven od USGS za jezero David Gam Bay u Bladen Countyju. Ono pomalo izgleda kao otisak cipele nekog diva s petom na desnoj strani. Manje jezero u obliku "pete diva" s nedirnutim rubom kao da se oblikovalo nakon ve eg jezera. Ovakav je oblik lako objasniti udarom, ali gotovo nemogue teorijom vjetra i vode, ili bilo kojim drugim uobi ajenim procesom na Zemlji.

Slika 18.11: Mars. Ovaj krater, koji takoer izgleda kao otisak cipele nekog diva, nalazi se u podruju nazvanom Oxia Palus, i to na 26,5S, 10Z. Pokazu je trag udara gotovo istovjetan onome iz Sjeverne Karoline. I ovdje se manji krater oblikovao na vrhu ve ranije palog objekta te unitio uobiajeni rub. U ovom sluaju je rub izmeu njih u podruju "pete diva" loe ouvan (oznaen tokicama).

Slika 18.12: Sjeverna Karolina. Oko jezera Johnson Mill Bay mogu se vidjeti rubovi koje je izbaeni otpad stvorio tako, da nalikuju krilima. Nailazei objekt udario je kod donjeg ruba i odbacio otpad oko 900 m bono ili - preko polovine irine jezera. No, kako bi ovo moglo biti izvedeno udarom iz smjera sjeveroistoka? Mars e vam odmah pruiti odgovor na ovo pitanje.

Slika 18.13: Mars. Ovaj krater nalik "leptiru" dobio je taj naziv po svom jasno izraenom obliku, premda mu je vidljivo samo jedno krilo, kao i jeze ru prikazanom na lijevoj slici. Krater ima veliinu havajskog otoka Oahu, a nastao je kad je letei objekt pod vrlo niskim kutom dojurio i izbacio otpadne materijale bono, a ne prema naprijed. Ovaj efekt podsjea na skijae na vodi, kod kojih voda prti bono, a ne ispred skija.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Krateri nalik jezerima rijetki su na Zemlji, ali su uobiajeni na Mjesecu i Marsu. Jedini razlog zbog ega ne vidimo vie kratera na Zemlji je taj, to udari kometa stvaraju plitke kratere koji brzo nestaju zbog erozivnog djelovanja, uglavnom vjetra i vode. Krateri u obliku elipse uobiajeni su na Mjesecu i Marsu. Prema podacima koje objavljuje NASA, oko 5 posto svih kratera ima oblik elipse, to znai da ih na Mjesecu ima vie od 5 milijuna, a na Marsu i na desetke milijuna. Jezera Carolina Bays su plitka zato, jer su ih stvarali objekti koji su padali pod niskim kutom (5 do 15 stupnjeva), kao i kod sli nih kratera na drugim planetima. Gotovo svi plitki kraterski lanci oblika elipse na Marsu i Mjese cu takoer su nastali od sekundarnih udara pod niskim kutom. To dovodi do razumijevanja nastajanja jezera Carolina Bays, koja su nastala sekundarnim udarima otpada, odbaenog pod preniskim kutom. Na Mjesecu i Marsu je takvo izbacivanje uvijek ostavljalo trag do "roditeljskog kratera". Kod jezera Carolina Bays bi to znailo da se on nalazio negdje u smjeru Velikih jezera i Kanade. Ovo to smo otkrili na Marsu i Mjesecu imalo je vane posljedice za nae istraivanje i traganje za mjestom na kojemu je na Zemlji nastao glavni krater. Sada se moemo opet vratiti na obale Atlantika.

19. POGLAVLJE

GLAVNI KRATERI
PITANJE: Postoje li dokazi za podruje na kojemu je dolo do glavnog udara? Pogledajmo mogu li nam jezera Carolina Bays dati neke odgovore na pitanje gdje bi se mogao nalaziti "glavni krater". Prvi istraivai jeze ra zamijetili su da se due osi jezera u obliku elipsa u Sjevernoj Karolini uglavnom proteu usporedno. Nastojei objasniti ovu neobinu osobinu, ustvrdili su da je nailazei roj meteorita stvorio jezera, jer je poznato da oni obino putuju usporednim putanjama. Nastavljajui takvo razmiljanje, mislili su da bi dua os svakog jezera trebala biti makar u grubo usporedna s ostalima, bez obzira gdje se jezera nalazi la - u objema Karolinama, u Georgiji ili u New Jerseyu. Znanstvenici moraju provjeriti sve teorije kako bi vidjeli poduda raju li se one s dokazima, pa se zato Douglas Johnson prihvatio posla da bi provjerio tu zamisao o usporednim osima. On je bio jedan od onih prvih istraivaa koji su razvili teoriju o vjetru i vodi, i nije vjero vao da su udari mogli oblikovati jezera. Istraivao ih je u sedam dra va i pokrio svojim radovima gotovo petnaest tisua kvadratnih kilo metara, te utvrdio poloaje osi za vie od 400 najveih jezera. Kad ih je usporedio na razinama okruga, otkrio je da su due osi jezera uvijek usmjerene prema sjeverozapadu, kako to pokazuju slike 19.1 i 19.2. Zatim je Johnson krenuo oko 350 kilometara junije, gdje je obra dio osam okruga oko granice izmeu June Karoline i Georgije. No, tu je otkrio da due osi u prosjeku pokazuju neto drugo: svega 10 stupnjeva otklona od sjevera prema zapadu, to je inilo razliku od gotovo trideset i pet stupnjeva (slika 19.3). Kad je zavrio ovo istraivanje i objavio rezultate 1942. godine, zakljuio je da ni komet, a ni asteroid nisu mogli stvoriti jezera, bu dui da ona nisu usporedna, kao to se mislilo prema teoriji o udaru.

Slika 19.1: Du granice izmeu Sjeverne i June Karoline Doug Johnson je mjerio usmjerenost jezera u jedanaest okruga. inilo se kako se sva proteu usporedno te da stiu sa sjeverozapada. Prema D.W. Johnsonu (1942.).

Slika 19.2: Usporedno protezanje je posve jasno izraeno kod ove skupine jezera dugake oko 80 kilometara u blizini grada Mariona, Juna Karolina. Proteu se prema sjeverozapadu, premda se pojedinano jezera u tome razlikuju. Treba zapaziti da su neka od jezera mnogo vea i od oblinjih gradia. Dva velika jezera doista dijelom i lee ispod grada Mariona. Ovaj lanac je isti kao i oni vieni na Marsu i Mjesecu.

Slika 19.3: Du granice izmeu Georgije i June Karoline, Johnson je mjerio usmjerenost jezera u osam okruga. Sva su se protezala u smjeru sjever - sjeverozapad. Prema D.W. Johnsonu (1942.).

Slika 19.4: Ovo je DEM prikaz koji pokazuje mjesto u Georgiji kod Lakelanda. Jezera se u tom podruju proteu gotovo ravno na sjever, jo blie no to je to utvrdio Johnson. Izvor: USGS.

No, ostali istraivai poput Proutya, Eytona i Parkhursta protumai li su iste ove rezultate na veoma razliit nain. Mislili su da su oni zapravo potvrdili njihovu teoriju o udaru. Analizirajui 1952. godine kutove pada na jezerima, Prouty je ispra vio svoju teoriju o udaru, i to u smislu tvrdnje da je asteroid eksplo dirao u zraku, te da je potom mnotvo otpadnih gromada padalo i stvaralo jezera kojima osi nisu bile usporedne. Ti se objekti nazivaju bolidima, i esto stvaraju strahovite zrane eksplozije, ali za sobom ne ostavljaju kratere. Udar iz 1908. godine u Sibiru, kod rijeke Tunguske, bio je najvjerojatnije takav jedan bolid, koji je eksplodirao oko osam kilometara iznad tih udaljenih ruskih uma. 1975. godine su Eyton i Parkhurst odluili nastaviti ova istraivanja pa su obradili daljnjih 358 jezera, ne samo u obje Karoline, ve i u Georgiji. Otkrili su kako junije smjetena jezera jo vie i blie poka zuju put prema sjeveru no to je Johnson mislio (slika 19.4). Time su Eyton i Parkhurst utvrdili jasan pokazatelj vezan za jezera i otkrili vaan klju za otkrivanje tajne: to su junije smjetena, jezera se uto liko jasnije proteu prema sjeveru.

JEZERA DU RIJEKE POTOMAC

Kad su Eyton i Parkhurst krenuli sjevernije, prema Virginiji, i tamo su otkrili jezera, samo to su se ona pruala gotovo u smjeru istok zapad. A to je posve odudaralo od smjera utvrenog u Georgiji, pa su mogli zakljuiti da "to su sjevernije smjetena, jezera se utoliko jasnije proteu prema zapadu." Na sjeveru postoji velika skupina jezera juno od Washingtona D.C., prikazanih na slici 19.5, no budui da su njihova osnovna obi ljeja ve jako erodirala, bilo im je teko sa sigurnou utvrditi radi li se doista o jezerima. Mogue je, iako ne i previe vjerojatno, da su to obine udubine to su ih izdubile davnanje vode zbog mnogobroj nih poplavljivanja rijeke, a ne udar. U blizini je, meutim, bilo i dokazanih movarnih jezera, tako da se i ovdje radi o divovskim jezerima. Ako je tako, tada je vjerojatno da su dijelovi kometa doletjeli i na podruje Washingtona D.C., jer je glavni grad udaljen svega pedesetak kilometara. ak i ako su mu je zera na ovoj slici bila najblii udari, strahovite eksplozije zasigurno

Slika 19.5: DEM prikaz dobiven od USGS pokazuje usmjerenost nekih moguih jezera du rijeke Potomac s istoka na zapad, nekoliko kilome tara istono od Fredericksburga i oko pedesetak kilometara juno od Washingtona, D.C. Najvee od njih dugako je oko petnaest kilometara te povezuje itavu rijeku, zadirui u obje njezine obale - i u Virginiji, i u Marylandu.

Slika 19.6: Prsten smjeten u sredi tu Elizabetha u New Jerseyu ima promjer od otprilike 25 kilometara te je najvee dosad pronaeno movar no jezero. Prekriva veliki dio otoka Staten Island i ima veliinu grada New Yorka. Najjunije jezero kao da ima dvostruki rub (donja strelica), to je i oekivano obiljeje s obzirom na tip eksplozije koja se ovdje dogodi la u davnoj prolosti. Usmjereno je gotovo posve prema zapadu, kao to bi se i oekivalo za najsjevernije ikada pronaeno jezero.

su morale ostaviti katastrofalne posljedice i na okolinu Washingto na. To se dogodilo odavno i zato se lako zaboravilo. No, da se danas u tom podruju dogodi neto slino, posljedice bi i danas bile jednake, samo - mnogo katastrofalnije.

JEZERA U NEW JERSEYU I NEW YORKU

Prouty je 1952. godine definirao jezera sve do New Jerseya, a naa analiza DEM prikaza dobivenih od USGS i zrane snimke podruja otkrile su postojanje jo moguih jezera - kako u toj dravi, tako i u oblinjoj dravi New York (slika 19.6). Sva imaju sve klasine osobi ne movarnih jezera, kao to su uzdignuti rubovi, plitka sredinja uleknua i rubove to se preklapaju. Gotovo sva imaju i oblik elipse,

iako ona najvea tek u naznakama. Kao i ostala jezera, i ova se pojav ljuju u mekim, ne ba vrstim oblicima; ne bi se mogla dugo ouvati, pa se stoga vjeruje da su po svom postanku relativno mlada jezera. Veina znanstvenika vjeruje da je rub koji okruuje Elizabeth u New Jerseyu zapravo glacijalni (ledenjaki) otpad zvan morena, te da ga je oblikovala i nagomilala otopljena voda ledenjaka pri povlaenju i nestajanju posljednjih ledenjaka na ovom podruju. To bi moglo biti tono, ali bi se jednako tako moglo raditi o udaru, jer i ono ima ba sve osobine uobiajenih movarnih jezera, i po svojim obiljejima je blie njima negoli uobiajenim jezerima nastalim uslijed ledenjake morene. Ovakva lagano izmijeana svojstva relativno su rijetka i du nekadanjih rubova ledene ploe, no gotovo su opepriznata kod poznatih movarnih jezera. Usporedbe radi, na slici 19.6 gornja stre lica pokazuje na dio koji je nesumnjivo nastao kao morena izmeu Brooklyna i Queensa u New York Cityju. Moe se zamijetiti kako ima daleko nepravilniji oblik od ruba onoga dijela za koji vjerujemo da je movarno jezero. U svakom sluaju, teorija o moreni ne bi mogla objasniti nijedno od dva jezera koja se preklapaju, a ni injenicu da su ostala tri manja jezera gotovo istovjetna i usto smjetena kilometrima iza prihvaene granice na kojoj je nekad leala posljednja ledena ploa. Budui da se jezera nalaze mnogo dalje, prema jugu, ne ini nam se vjerojatnim da su ih oblikovali ledenjaci, pa vjerujemo da se radi o jako velikim jezerima nastalim erozijom.

PREIVJELI: PLEME IROKEZA (IROQUOIS)

Moete i sami zamisliti da su istodobne goleme eksplozije to su se dogaale na kilometrima dugakom podruju, zasigurno razorile sve pogoene dijelove Zemlje. Nae je istraivanje ukazivalo na to, da su strane sile koje su oblikovale tamonje najvee jezero, mogle biti snanije i od sila koje bi izazvao veliki postotak trenutno posto jeeg nuklearnog arsenala na svijetu. No, kada su se tijekom Lede nog doba dogaali udari, na podruju itave drave New York moglo je ivjeti moda svega nekoliko stotina ljudi. Veina ih je vjerojatno nestala pod udarima koji su stvorili ovdanja jezera. Ako se u drava ma New Jersey i New York radi o kraterima koji su se poslije pretvo-

rili u movarna jezera, tada su njihovo oblikovanje vjerojatno vidjeli i ameriki starosjedioci koji su onomad nastanjivali ovo podruje. Pripovijest u nastavku nastala je u drevna vremena, jer govori o Ledenom dobu i davno izumrlim mamutima, za koje Irokezi dana njega vremena ne bi trebali znati (a oni nisu jedino pleme koje ima spoznaje o nestaloj megafauni iz Ledenog doba). Pleme Ojibwa govori o zlim "divovskim ivotinjama" koje su izazi vale neprilike. Pleme Brule prepriava prie o velikim "vodenim udovitima" to su ivjela u blizini jezera i rijeka. Pleme Poni (Pawnee) govori o neljudskim "divovima" koji su ivje li u prethodnom svijetu. Pleme Yuma borilo se davnih dana sa "velikim opasnim ivotinjama". Jesu li svi oni izmiljali ovakve prie? Jesu li zamisao o davnanjim izumrlim ivotinjama prihvatili od Europljana, ili su na nju nadoli nailazei na fosilne ostatke u zemlji koju su nastanjivali? Ili su ove prie ipak ono, to mi mislimo da jesu - prie o stvarnim pradavnim sukobima i borbama voenim s megafaunom? Ova pripovijest Irokeza pripada najstarijoj tradiciji tog plemena. Njezin veliki dio podudara se s onim to ve znamo o Dogaaju, ukljuujui ovdje pa dajue zvijezde, stra nu eksploziju nad umama, izumiranja i poplave niz nabujalu rijeku Hudson. Usto, ova pria govori i o divovskoj ivotinji koju nazivaju Rogatom
Slika 19.7: lanovi plemena Irokeza. Izvor: Kongresna knjinica.

Zmijom. Zanimljivo je da tim nazivom i drugi ameriki starosjedio ci obiljeavaju komete, zbog njihovih velikih glava i dugakih repova nalik zmiji. Naravno, ne mislimo da je to povijesno tona pria, ve samo dale ki odraz neega to se dogodilo jako davno. Pa gledana i na taj nain, ova pripovijest Irokeza nevjerojatno je bliska svemu onome to se na ovim podrujima stvarno dogaalo prije punih 13.000 godina. udovini mamut i Rogata Zmija

U davna vremena ulogori se omanja skupina Irokeza uz obale velike rijeke. Svatko se bavio svojim poslom kad ih iznenada i bez ikakve opo mene napadne straan, udovini mamut. I dok su se jo zajedniki borili s njim nastojei se obraniti, iz jezera Ontario ispuza odjednom golema Rogata Zmija pa i ona navali na njih. Obje su ivotinje straho vale da bi se ljudi mogli previe osiliti te su ih zato odluile napasti. Borba bjee teka i potraja dugo; a tada Narod uspjeno opkoli ma muta i izbaci na desetke dugih koplja ravno u njegovo golemo, dlakavo tijelo. Na kraju, ispustivi dug i otar zvuk nalik trublji, mamut klonu na tlo; vidjevi to, divovska se zmija brzo povue. Te se noi zapalie mnoge logorske vatre; pleme proslavljae svoju pobjedu astei se prenim mamutovim mesom. Ono im dade nove sna ge nakon naporne bitke; znali su da e je sutradan trebati, jer se oekivao povratak i novi napad Rogate Zmije. I doista, sljedeega dana Rogata Zmija navali svojim golemim i stranim zubima i kandama na njih, ali i otrovnim dahom to bijae u stanju i izdaleka usmrtiti ljude. Tako padoe deseci ratnika im se otrov ni oblaci naglo proirie itavim njihovim taborom. Gledajui svoje mukarce kako im umiru pred oima, ene upalie zadnje ostatke posveenoga duhana i prinijee ga na rtvu Velikom Duhu, preklinjui ga neka im spasi pleme. Dirnut njihovim vapajima, Veliki Duh im posla duha Gromovitog da savlada Rogatu Zmiju. U otroj borbi koja uslijedi, Gromoviti baci strane munje da bi zgromio Zmiju. Njihov zvuk potrese tlo, a bljeskovi bijahu toliki da je Narod morao zakloniti oi, prekriti ui i sakriti se od silnoga uasa. Postupno, neprestani napadi Gromovitog otjerae zmijurinu nazad u najdublje vode jezera, ali je on nije uspio ubiti. U svom posljednjem

pokuaju, Gromoviti baci najsnaniju i najveu ikada vienu munju. Njezin udar bijae toliko straan da uzdrhta planina, ume se zapalie, a sa neba poee padati zvijezde. Neke od njih padoe i na zemlju. Strahujui za sigurnost plemena, Gromoviti nastojae pohvatati zvi jezde, ali ih ne uspje dohvatiti ba sve. Padajue zvijezde jurile su ravno na tabor Irokeza, blijetei vatrenim sjajem. Uz silan udar i uasnu vrelinu jedna zvijezda udari o tlo ba u blizini tabora, razbacujui ze mlju i drvee na sve strane. Druga zvijezda pade ravno u jezero, na Ro gatu Zmiju, i cijelu je izrani silovitom eksplozijom pare. Golema zmija vitlae svojim monim repom od bola po jezeru, a svaki njezin udarac po povrini izazva divovske valove to provalie u rijene doline i preplavie breuljke u nizovima strahovitih poplava. Kad golemi val, vii od trideset metara krenu prema njima niz rije nu dolinu, Narod izletje iz svojih sklonita i svi pohitae na vie dijelo ve, ostavljajui za sobom sve svoje. itavo pleme nastojae pobjei u vrleti i brda dok im se divovski val pribliavao brzinom veom od one orla u letu. Veina ih se ne stie uspeti na vrijeme i gotovo svi naoe smrt u huku nezaustavljivih voda. Od cijela jednoga plemena preivje tek est obitelji, jer se na vrijeme uspee na sigurno. Pomalo i tijekom vremena oni se namnoie, osnaie i proirie zemljom. Kako bi koja obitelj dovoljno ojaala, odlazila bi osnovati svoju vlastitu skupinu. Poslije, kada su se ve izmijenile mnoge zime, a uspomene na velike bitke za spas Naroda ve gotovo izblijedjele, est obi telji to onomad preivje izraste u est velikih naroda Irokeza. (E. Johnson, 1881.) PITANJE: Moemo li iskoristiti smjerove protezanja jezera da bi smo doli do mjesta glavnog kratera?

UKAZIVANJE NA PRAVO MJESTO

Povezali smo naa vlastita istraivanja vezana uz smjerove u kojima se proteu movarna jezera, s istraivanjima koja su obavili Prouty, D. Johnson, Eyton i Parkhurst. Tako smo doli do karte s vie od 1.000 obraenih velikih jezera, koja nam je dala vrlo jasnu i iznenaujuu sliku. Veina tih pravaca sastajala se u Wisconsinu, zapadno od jezera Michigan. Drugi su se pravci spajali sjevernije, u Kanadi (slika 19.8).

Je li mogue da se radilo o viestrukim golemim kraterima, a time i viestrukim udarima ogromnih dijelova kometa? Dokazi su upuiva li ba na takav zakljuak. Koristei kratere s Marsa u obliku elipse kao model, ovi pravci protezanja jezera dodatno su potkrijepili nau novu teoriju o Dogaaju, kojom tvrdimo da je jedan ili vie golemih dijelova kometa udario o tlo na Srednjem Zapadu ili eksplodirao iznad Zemlje na tom podruju, izazvavi divovske oblake materijala i otpada izbaenog udarima, koji su se onda sruili na obalne dijelove uz Atlantik i oblikovali mo varna jezera. PITANJE: Znai li to da je komet stvarno pogodio Wisconsin? Ustvari, komet se nije obruio na sam Wisconsin, no da bismo shva tili zato se to nije dogodilo, trebamo se podsjetiti samo jedne jedno stavne injenice: Zemlja se okree, i to veoma brzo. Toka na njezinoj povrini u samom Wisconsinu pomicala bi se sa zapada na istok veli kom brzinom od 1.150 kilometara na sat, bre od mlaznog zrakoplo va i gotovo jednako brzo kao ispaljeni metak. Ovakvo je kretanje dovoljno brzo da bi stvorilo iluziju i iskri vilo putanju leta, te bi se inilo da se sve do godilo dalje na zapa du no to doista jest. Da bismo utvrdili tonu putanju leta,

Slika 19.8: Osi jezera pokazuju i proteu se prema Srednjem Zapadu. Tamniji pravci zavravaju u Wisconsinu, u blizini Velikih Jezera, a svjetliji se pruaju jo dalje na sjever, u Kanadu. Prema Eytonu i Parkhurstu, 1975.

drali smo se opepoznatih injenica, neto i pretpostavili, te potom izraunali toan smjer i udaljenost prema zapadu. A dobiveni rezul tat iznenadio je i nas: mjesto udara nalazilo se u ili iznad jezera Mic higan. Sad je trebalo vidjeti ima li kakvih dokaza za postojanje krate ra u tom podruju, ili barem naznaka da je iznad njega dolo do strahovite eksplozije. PITANJE: Je li mogue da jezero Michigan u sebi skriva nedosta jui krater? Sad, kada ste ve vidjeli toliko mnogo movarnih jezera, pogledajte jo i satelitsku sliku jezera Michigan. Moete zamijetiti oblike niih dijelova jezera na njegovom junom kraju: izgledaju kao dvije elipse koje se dodiruju (slika 19.9). Jesu li to mjesta pravoga udara? Mogue je, premda znamo da je dosta teko u poetku prihvatiti ovu zamisao, budui da je veina ljudi uvjerena kako se jezero Michigan oduvijek nalazilo na tome mjestu. Iznenaujue je, no znanstvenici nisu mogli pronai dokaze o tome, da je jezero Michigan ili bilo koje drugo od Velikih Jezera postojalo prije zavretka posljednjeg Ledenog doba. Premda mnogi istraivai pretpostavljaju da su u tom podruju ve i prije postoja la neka velika jezera, ne po-

Slika 19.9: Crte obiljeene tokicama prikazuju dvije grube elipse koje nalikuju jezerima Carolina Bays. Osim toga, juni dio jezera ima mnogo glatkije i okruglastije oblike od bilo kojega od drugih Velikih Jezera. Usporedite ovaj juni dio jezera Michigan s grubljim oblikom obala u gornjem dijelu jezera.
Izvor: NASA.

stoje znanstveni dokazi ili injenice kojima bi i potkrijepili svoje uvjerenje. Zapravo, dosad su USGS i druge organizacije ve iskopale i izvu kle brojne jezgre iz samoga jezera Michigan i njegove okolice, i nika da dosad nisu pronale bilo kakav sediment iz jezera koji bi bio sta riji od Dogaaja, premda u njegovoj okolici posvuda uokolo postoje stariji slojevi tla. Najstariji komad sedimenta s dna jezera Michigan naziva se Haeger Till, nastao je u ledeno doba i starost mu je utvre na sa 14.000 do 16.000 godina (Foster i Colman, 1991.). Sve to znai da se u geolokom smislu jezero Michigan oblikovalo tek nedavno, ili da je - ukoliko su i postojala bilo kakva starija jezera - neto mo ralo ukloniti sve tragove o njima. Starost jezgre Haeger Till nalazi se unutar raspona razdoblja koje je Riggs utvrdio za oblikovanje jezera, to jest - iznio je da su ona sta ra izmeu 14.000 i 20.000 godina. Pa je li onda zbilja komet - uz po mo i rad ledenjaka - doista oblikovao jezero ovakvim kakvo je danas? Ako i jest, trebalo nam je jo dokaza za takvu tvrdnju.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Pravci protezanja jezera pokazuju prema Velikim jezerima i Kanadi kao mjestima moguih udara. Osi movarnih jezera Carolina Bays na jugu pokazuju vie u smjeru sjevera. Osi movarnih jezera Carolina Bays na sjeveru pokazuju vie u smjeru zapada. Neka su jezera znatno vea od dananjih gradova koji se prostiru nad njima i oko njih, to dokazuje strahovitu snagu Dogaaja. Nakon korekcije izvrene zbog vrtnje Zemlje, pravci protezanja jezera pokazali su na jezero Michigan. Oblik jezera Michigan podsjea na veliko movarno jezero iz sustava Carolina Bays. Najstarijim sedimentima izvaenim iz jezera Michigan utvre na je starost otprilike iz vremena Dogaaja.

Samo, prije no to se upustimo u istraivanje jezera Michigan, tre balo bi razrijeiti jo jednu tajnu. Dosad smo jezera pronali samo oko obala Atlantika i ba nigdje drugdje. Zbog ega? Ako je komet stvarno udario u dananje jezero Michigan, trebao je poslati pravu kiu izbaenog otpada u svim smjerovima, a ne samo na jugoistok. I u tim drugim podrujima su onda takoer trebala nastati movarna jezera, zar ne? Pa zbog ega ih onda ne vidimo? No, krenimo prvo na kratak izlet za Great Plains ili Veliku ravnicu kako bismo to provjeri li, pa emo se jezeru Michigan vratiti neto poslije.

20. POGLAVLJE

JEZERA NA VISOKOJ RAVNICI - HIGH PLAINS

PITANJE: Ima li jo negdje skrivenih movarnih jezera koja je oblikovao Dogaaj? Na predavanju koje je Zanner odrao 2001. godine pod nazivom "Carolina Bays u dravi Nebraska" autor je objavio da je na Great Plainsu otkrio oblike nalik movarnim jezerima, na podruju oko 2.000 kilometara zapadnije od obiju drava Karolina. Nazvao ih je bazenima kinice, i rekao da je najvei od njih dugaak oko sedam kilometara. Nebraska ima na stotine takvih bazena i jako nalikuju jezerima Carolina Bays, jer su i oni oblikovani kao elipse, plitki su i imaju ravno dno, a rubovi jednih preklapaju se preko rubova drugih (slika 20.1). Meutim, po jednoj se osobini ovi bazeni znatno razlikuju od jeze ra, i to - po svome smjeru protezanja. Jer, oni su usmjereni prema sjeveroistoku, a ne prema sjeverozapadu. Samo, to je jo dodatno

Slika 20.1: DEM prikaz bazena kinice u okrugu Grand County, Nebraska, pokazuje viestruka preklapa nja pojedinih bazena koja su jako nalik movarnim jezerima.

uvrstilo nau teoriju o udaru, budui da usmjerenost osi ovih baze na obino pokazuje prema sjevernom dijelu jezera Michigan. To zna i da ba sva ikada i bilo gdje otkrivena jezera Carolina Bays kao i ovi bazeni kinice - dakle, moda nekoliko milijuna njih - grubo pokazu ju u smjeru Kanade i prema podruju Velikih jezera.

STAROST BAZENA
Vano je napomenuti injenicu da na prostranim i irokim naplav nim ravnicama uz rijeku Platte nisu pronaeni nikakvi bazeni kinice. Ukoliko su ih davno oblikovali vjetar i voda, tada bi se oni trebali nalaziti i na tom podruju. To nam pomae utvrditi niu granicu za starost tih bazena, jer je openito prihvaeno da su se velike plodne ravnice oko rijeke Platte oblikovale krajem Ledenog doba, dakle ug rubo - u razdoblju prije 14.000 do 10.000 godina. Ledena ploa koja se naglo otapala prouzroila je strane poplave, koje su se onda rije kom Plattom slijevale prema Mississippiju, urezujui pritom vidljivi kanal kroz cijelu Nebrasku. Dananja rijeka Platte slijedi samo jo vrlo uzani kanal niz sredite naplavne ravnice. Osim toga, Zanner je spomenuo jo i da su ranija istraivanja dati rala povrinu dna bazena kinica, pripisujui im starost od oko 31.000 kalendarskih godina. Budui da su se sami bazeni oblikovali tek nakon nastajanja ove povrine, utvrdilo se da su stari izmeu 31.000 i 10.000 godina. Vodei rauna o tome da su bazeni vidljivi i danas, vjerojatni jim nam se ini da pripadaju razdoblju bliemu nama, te da bi im se sta rost prije mogla kretati negdje izmeu 20.000 i 10.000 godina. To se sasvim podudara i sa Riggsovim procjenama vezanim uz jezera Caroli na Bays, a ukljuuje i nau ocjenu starosti Dogaaja od 13.000 godina. Sada raspolaemo rasponom mogue starosti za bazene kinice, no od svega je vanije to to smo saznali kako se na tom podruju od tada do danas nije oblikovao nijedan bazen. Ako su ih prije 10.000 godina oblikovali vjetar i voda ili otapanja leda, onda bi ih danas tre bali stvarati jo i vie na golemim ravnicama uz rijeku Platte, a oito je da se to ne dogaa. No, ako su bazeni nastali zbog jednog jedinog svemirskog udara, to bi bila prava rijetkost, ne bismo ni trebali oeki vati da ovdje nailazimo na sline oblike, nastale nedavno i u novije doba.

Sve u svemu, vidjeli smo da teorija o udaru objanjava i stvaranje jezera Carolina Bays, a i bazene kinice u Nebraski. Pa ako je tako, nji hov kut udara pokazuje na jugozapad. Moda u tom smjeru ima jo ovakvih bazena nalik jezerima?

UDUBLJENJA DILJEM KANZASA

Sljedei prikaz 3-D pokazuje podruje Kanzasa oko Wichite, grada s otprilike 350.000 stanovnika. Vidi se pet velikih bazena, od kojih je najvei dugaak oko 5 kilometara, i svi ti bazeni imaju osnovna svoj stva movarnih jezera: oblikovani su kao elipse, plitki su i imaju ravno dno, a rubovi su im uzdignuti (slika 20.2). Poput onih u Nebraski, i oni su okrenuti prema sjeveroistoku. Tri od pet kraterskih bazena, irokih od 1,5 do 3,5 kilometra, smje teni su unutar dananjih gradova. Moete i sami zamisliti to bi za Wichitu znailo kada bi danas dolo do onakvog udara.

Slika 20.2: Ovaj DEM prikaz pokazuje skupinu bazena nalik movarnim jezerima u blizini Wichite, a neki se nalaze i unutar grada.

Slika 20.3: U ovoj skupini slanih jezera najvee od njih (kratka strelica ispod grada Lamesa) je dugako oko 25 kilometara, a time i jedno od najveih igdje pronaenih oblika nalik jezeri ma. Kako pokazuje dua strelica, due osi elipsa kod slanih jezera ugrubo se podudaraju sa smjerom dolijetanja otpada s Velikih jezera. Pogledajte i kako se mnoga od njih preklapaju.

No, nastavimo slijediti trag bazena i meteorita prema jugozapadu. Jer, i u Teksasu ima slinih bazena, a meu njima se nalaze i neki od najveih kraterskih bazena.

SLANA JEZERA TEKSA

Sjeverno od Odesse i Midlanda, u suenom dijelu Teksasa, postoje nizovi erodiranih bazena koje mjetani nazivaju slanim jezerima, jer doista esto sadre slanu vodu. Slana jezera jako nalikuju movar nim jezerima i bazenima kinica koje smo dosad vidjeli, te stvaraju golema polja koja prekrivaju povrinu od 16.100 km 2 , a najvee od tih polja nalazi se nadomak Atlantika (slika 20.3). Holliday i suradnici su 1996. godine izvadili jezgre kao uzorke iz dvanaest ve isuenih slanih jezera, te su ih datirali metodom radio aktivnog ugljika i utvrdili da im je starost negdje od 16.000 do 20.000 godina. Do ove su starosti doli uzimajui slojeve ispod povrine dna, dok su se slana jezera oblikovala tek poslije. Ova ih je injenica smjestila u isto vrijeme kao i jezera Carolina Bays, te bazene kinice. Ako je to tako, tada su i golemi slani bazeni u obliku elipsa diljem Teksasa mogli nastati izbacivanjem meke zemlje s visoravni prema sjeveroistoku, odnosno leteim otpadom izazvanim eksplozijama.

PREIVJELI: PLEME PONI (PAWNEE)

Stanovnici ovih podruja iz razdoblja Clovis, vjerojatno su mogli nazoiti strahovitim poplavama i potopima vezanim uz udar. Jesu li ih spominjala i plemena koja su nekad ovdje ivjela? Evo jedne pripovijesti plemena Pawnee koje je naseljavalo dijelove Nebraske i Kanzasa. U njoj emo pronai neko liko elemenata Dogaaja:

Slika 20.4: Pripadnici plemena Poni. Izvor: Kongresna knjinica.

teke kie, strahovite poplave, izumiranje velikih ivotinja te nakon svega - ponovno napuivanje Zemlje. Iako je pria ispriana u alego rijskom stilu, ne moe se previdjeti slinost s Dogaajem. Zaglavljeni u blatu

U poetku, jo prije nego stvori ljude, odlui Tirawa, Stvoritelj, obliko vati divovske stvorove i pustiti ih neka ive na tom svijetu. Tirawa ih izradi u raznim oblicima, ali na neki nain svi bijahu slini - golemi i veoma snani. Danas bi ih nazivali runima, ali Tirawa bijae zadovo ljan uinjenim. im ova divovska stvorenja poee reati posvuda po Zemlji, zaboravie malo pomalo svoga Stvoritelja. Bijahu golema, mona i zato su radila sve to su htjela. Nakon nekoga vremena poee se uzajamno sukobljavati i meu sobno boriti ne bi li utvrdili koji je medu njima najvei i najsnaniji. To dovede do sve sile stranih borbi, a njihovi su neprestani sukobi prorjedivali ume, unitavali prerije i ruili planine. Bijahu neizmjerno snani pa u bitkama razarahu sve oko sebe. Na kraju Tirawu obuze strana srdba zbog njih. On isprui ruku preko kopna i pozva sve vode da se uzdignu. Odozgo zapoe kia, a odozdo se voda probi iz dubina Zemlje. Rijeke preplavie obale u silnom potopu to se izli nad itavim krajem. Vode bijae posvuda, ali nije bila duboka, a divovske ivotinje bijahu visoke pa u poetku nimalo ne stra hovahu. AH, tada im noge zaglibie u blatu i one stadoe tonuti i propa dati sve dublje; prvo do lanaka, pa do koljena, a potom sve do vrata. Nastojahu se istrgnuti, izvui iz blata, no to bi se vie bacakale i upinjale izvui, to bre bi tonule, sve dok i zadnja medu njima ne nesta pod vodom, muljem i blatom. Kada Tirawa vidje da sve do jedne skonae, on iznova isprui ruku preko kopna i odmah zapuhae topli vjetrovi, a sunce ubrzo isui tlo. Tada Tirawa stvori mukarca i enu, ali ih uini manjima, a ne divovski ma, da ne bi sve razorili. Tirawa im dade i sjemenki, pokaza im kako ih treba posaditi i uzgojiti za hranu pa ih posla neka obrauju zemlju. Oni su ivjeli i namnoili se, i tako su danas svi iz plemena Poni potom ci tih prvih ljudi.

ak i danas, kada pleme Poni prolazi uz obale rijeka, pokatkad nai lazi na divovske kosti to vire iz mulja i blata. To su kosti drevnih divov skih ivotinja to ih Tirawa ugui i ostavi tamo neka podsjeaju na to da se Stvoritelj ne smije zaboraviti. (Grinnell, 1889.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Neki bazeni u Nebraski, Kanzasu i Teksasu izgledaju upravo poput jezera Carolina Bays. Oko Midlanda i Odesse u Teksasu jedno polje bazena prekiva 2 vie od 16.100 km . Kao i jezera, i bazeni se proteu usporedno i proteu se u smje ru Velikih jezera. Kao i jezera, i bazeni se danas vie ne oblikuju, to znai da ih ni nekada davno nisu stvorili voda i vjetar. Starost bazena podudara se sa datiranjem Dogaaja. ini se da jezera postoje diljem Velike ravnice, a to podrazumijeva da se Dogaaj itekako osjetio i duboko na amerikom jugozapadu, kao i jugoistoku. Osim toga, na Velikoj ravnici pronaena je jo jedna neobina osobina, koja se takoer moe povezati s Dogaajem.

2 1 . POGLAVLJE

BRAZDE DILJEM VELIKE RAVNICE

PITANJE: Ima li negdje dokaza vezanih uz otpad koji se obino izbacuje s mjesta udara? Jedan od problema kod teorije o udaru, vezan uz movarna jezera, upravo i jest otkrivanje uobiajenih dokaza koje bismo oekivali pronalaziti nakon takvog dogaaja. Bez obzira na to jesu li meteoriti eksplodirali u zraku iznad Zemlje ili udarili o njezinu povrinu, oni se uvijek rasprskavaju i odailju uokolo goleme koliine komadia svog izvornog tijela, u svim smjerovima po okolici mjesta eksplozije. esto nailazimo na takve razlomljene ostatke u velikim skupinama nalik elipsama, koje onda nazivamo "poljima zasipanja". Na Zemlji ima mnogo takvih polja, pa ako je prije 13.000 godina doista dolo do udara ili eksplozije u zraku, bilo bi logino oekivati da emo i u Sjevernoj Americi pronai takvo jedno zasuto polje. Do odreenog smo stupnja zapravo ve i pronali djelie otpada na polju zasipanja, i to u obliku magnetiziranih estica i kuglica, no podrazumijeva se kako vjerujemo da je udar za sobom pri izbaciva nju ostavio kao trag i movarna jezera, tako da se i ona mogu drati odreenim tipom polja zasipanja. No, na Velikoj ravnici ili Great Pla ins naili smo na jo jednu zanimljivu mogunost.

TRAG METEORITA
Zaponimo nau potragu za meteoritima po Kanzasu. Londonski prirodoslovni muzej Natural History Museum (NHM) oblikovao je svjetski poznatu bazu podataka o meteoritima i katalogizirao ih, pa se u njoj mogu pronai podaci o svim ikada pronaenim i provjere nim meteoritima. Podijelili su ih u dva razreda, pri emu je prvi na zvan "Padovima" i obuhvatio je novije padove meteorita, kojima su esto svjedoili i ljudi. Ovu smo grupu odmah zanemarili, jer nas je

zanimala ona druga, nazvana "Otkriima". Ve i sam naziv kae da su bili pronaeni nakon pada, u prolosti. Tragajui po bazi podataka NHM-a, pronali smo da je na podruju Kanzasa dosad otkriveno 111 kamenih meteorita. Nadalje, zanimalo nas je nije li postojao kakav "nacrt" ili smisao u rasporedu njihova padanja, pa smo odluili spojiti toke njihova pada. Spajanjem pojedinih toaka padova u grupama od po tri najbli e, dobili smo na karti niz toaka. Budui da meteoriti tee tome da se na poljima zasipanja grupiraju u skupine, oekivali smo da bismo moda mogli naii na uzorak njihova zasipanja Kanzasa. Znali smo da ga moda neemo pronai; meteoriti padaju po Kanzasu gotovo svake godine, pa smo mislili da bi se mogla dogoditi i poklapanja po lja zasipanja te uoiti neki ravnomjeran raspored mjesta na koja su pali. Ali, to se nije dogodilo. Meutim, slika koja nam se pojavila na karti zahvaljujui tom po vezivanju toaka, pokazivala je da su se meteoriti grupirali u tri du gake brazde. Posve neobian rezultat ovoga dijela naega rada bio je taj, da su sve te brazde pokazivale u smjeru - jezera Michigan (slika 21.1). A to svakako nije moglo biti sluajno. Ali, injenica da nam se uinilo kako je to povezano s Dogaajem, nije morala znaiti da su svi ti meteoriti potjecali od udara. Mnogi od njih su pali prije ili tek nakon oblikovanja jezera. Bez obzira na to, bio ih je dovoljan broj - moda 15 do 20 posto - koji su pali u isto vrijeme i uinili vidljivima ove nizove koje smo otkrili. Tako smo doli do jo jednog dokaza da se oblici nalik movarnim jezerima i meteoriti mogu povezati s moguim udarom, te da je do njega dolo u blizini Velikih jezera.

Slika 21.1: Prikaz povezi vanja toaka na karti na kojima je po Kanzasu u prolosti palo 111 mete orita. Tragovi pokazuju prema jezeru Michigan. Podaci uzeti od Natural History Museum.

PODACI ZA NIZOVE METEORITA

Postavlja se jedno vano pitanje: koje su starosti ovi meteoriti i mogu li se oni povezati s Dogaajem? Za dobivanje odgovora trebalo je provjeriti nekoliko stvari, od kojih je prva bila - starost povrine Kanzasa u dijelovima gdje su ih ljudi najee pronalazili. Ve smo spomenuli istraivanje Zannera iz 2001. godine, koji je iznio da se bazeni kinice u Nebraski i Kanzasu nalaze na vrhu formacija nastalih pri kraju Ledenoga doba ili tonije, da su stari od 10.000 do 30.000 godina. Dakle, to se podudaralo. Veina meteorita s nae mape vjero jatno je pala prije manje od 30.000 godina, ili bi ih vrijeme u meuvre menu pokopalo. Kod drugog pitanja pomoglo nam je istraivanje Julia iz 1993., koji je otkrio da meteoriti pali u suhim podrujima imaju prosjeni polu-ivot od 12.000 godina, a to je znailo da bi u tom vremenskom rasponu erodirala i posve nestala barem polovina svakoga od njih. Koristei se njegovim izraunima, doli smo do toga da bi do danas nestalo 90 posto svakog meteorita koji je pao prije 36.000 godina. I to nas je uvjerilo da je veina meteorita ucrtanih na kartu Kanzasa morala pasti prije znatno manje Meteoriti datirani vremena od spominjanih 36.000 radiokarbonskom metodom (61 iz 11 drava SAD-a) godina. No, je li dosta njih palo upravo prije 13.000 godina? Jer, ba to je morao biti sluaj s onima meu njima koji su nam se pokaza li kao brazde usmjerene prema Ve likim jezerima.

Radiokarbonske godine (u tisuama)

Slika 21.2: Vrhunci padanja meteorita datirane starosti pokazuju da ih je oko 10 posto palo prije 13.000 do 11.000 radiokarbonskih godina, te da je drugih 10 posto palo nekoliko tisua godina prije toga. Bile su to dvije posljednje faze Dogaaja.

Da bismo odredili vjerojatnu starost meteorita iz tih brazdi, poslu ili smo se metodom odreivanja starosti radioaktivnim ugljikom. Tijekom godina su neovisni istraivai obavljali ovakva datiranja, i potom dobivene rezultate objavljivali u strunim listovima, tako da smo ubrzo pronali etrnaest slinih studija s podacima o starosti 61 meteorita pronaenih diljem Sjedinjenih Amerikih Drava. Podije lili smo te podatke u starosne grupe od po 2.000 godina i prikazali ih grafiki. Doli smo do oiglednog vrhunca opalih meteorita, koji se dogodio upravo u vrijeme Dogaaja, dakle - prije 13.000 kalendarskih godina (slika 21.2). Tijekom itavog promatranog razdoblja od 30.000 godi na, oko 10 posto meteorita palo je u vrijeme udara kometa, a nekoliko tisua godina prije postojao je isti takav vrhunac, u vrijeme za koje mislimo da je stigao drugi val udara. Te su razine bile dva ili tri puta vie od oekivanih i potvrdile su nam zajedno s drugim dokazima da se u to vrijeme u Sjevernoj Americi dogodilo neto posve iznimno.

OBRAZAC PRONAEN NA RAVNICI

Nakon to smo pronali obrazac koji se pojavio u Kanzasu, upitali smo se ne bi li se on moda mogao zapaziti i na itavoj Visokoj ravnici. Zato smo u kartu unijeli 622 meteorita iz baze podataka NHM-a, i to za deset jugozapadnih amerikih drava koje su zajedno pokrivale 6,4 milijuna kvadratnih kilometara. Otkrili smo da se iste takve brazde, poput onih u Kanzasu, proteu i znatno dalje prema jugozapadu, u susjedne drave. Usto ih se mno go pokazalo du veine drava koje pokrivaju nie dijelove Visoke ravnice, i sve su upuivale na podruje Velikih jezera, kao to se vidi na slici 21.3. Nadalje, da bismo vidjeli kako one izgledaju na cijelom kontinen tu, unijeli smo jo i meteorite, koji su pali na itavom podruju SADa te u Kanadi i Meksiku, to je znailo unoenje daljnjih 1.200 toaka na kartu. Kao i prije, pojavio se obrazac divovskih spojenih crta i sku pina koje su pokazivale ravno na jezero Michigan. Najdui niz prote zao se od jezera Michigan i na jugozapad u Kaliforniju, sve do Pacifi ka, u duini od gotovo 4.000 kilometara, a sljedei po veliini iza njega iao je Teksasom i skoro cijelim Meksikom.

Slika 21.3: Karta prikazuje oko 1.200 mjesta padova meteorita u Sjevernoj Ame rici. Dugi nizovi proteu se na raznim udaljenostima od Velikih jezera. Najgue skupine padova meteorita nalaze se na podrujima gdje je i najvea koncen tracija bazena kinice (tamnija siva boja na karti) na Visokoj ravnici, koji nali kuju movarnim jezerima. Podaci prema bazi podata ka muzeja Natural History Museum, London.

Najistoniji niz kretao je od jezera Michigan kroz obje Karoline i Floridu sve do obala Atlantika, u duini od 2.400 kilometara. Najsje verniji niz u Kanadi bio je najmanje izraen, no i on je prolazio kroz kanadske provincije Manitobu, Saskatchewan i Albertu u duini od gotovo 1.600 kilometara. Ukoliko je Dogaaj prouzroio pojavu ovih obrazaca, tada je pre krivao golemo podruje izbaenog otpada i meteorita, magnetizira nih estica, kuglica i raznih djelia dovoljno velikih da bi oblikovali jezera. Sjeverna Amerika pokriva oko pet posto ukupne kopnene po vrine na Zemlji, a sad nam se inilo da je Dogaaj sve to prekrio vre lim svemirskim otpadom koji se kretao strelovitom brzinom.

PROBLEM S METEORITIMA VEZAN UZ CAROLINA BAYS

Gomilanje dokaza upuivalo je na to, da je otpad nastao zbog udara oblikovao i bazene kinice, a i slana jezera na Visokoj ravnici zvanoj Great Plains, no to nam je izazvalo problem vezan uz Carolina Bays. Jer, kako onda objasniti injenicu da na tom podruju gotovo da i nije bilo pronaenih meteorita? Jednostavan odgovor nam se namet nuo sam od sebe: obala Atlantika mnogo je vlanija od Velike ravnice, pa stoga tamo i kameni, kao i eljezni meteoriti erodiraju znatno bre. I tako, dok je vrijeme poluivota meteorita u suhim podrujima

iznosilo 12.000 godina, u vlanim podrujima kakva su uobiajena u obje drave Caroline, poluivot je mogao iznositi svega 2.000 godina. A to znai da je nakon proteka 13.000 godina, na koliko smo utvrdili starost jezera, barem 98 posto povrine meteorita koji su tamo pali ve jednostavno - nestalo. Vjerojatno ih je tada mnogo palo i na istonu obalu, ali su zbog vlage do danas nestali.

PREIVJELI: PLEME AZTEKA I TOLTEKA U MEKSIKU

U dravi Chihuahua arheolozi su pronali dva velika eljezna meteo rita unutar odavno naputenih ruevina. Meteorit Casas Grandes pronaen je jo 1867. godine i teio je nevjerojatnih 1.700 kilograma, a meteorit Huizopa otkriven 1907. godine imao je oko 145 kilogra ma. Plemena koja su ivjela na tom podruju vjerojatno su ih drala svetima, jer su ih obavili obrednim pogrebnim tkaninama. Osim toga, izgradili su i posebna religiozna zdanja oko njih, na mjestima gdje su i naeni; jasno, onaj vei teko bi bilo i pomaknuti. Ne moemo tvrditi sa sigurnou, ali mogue je da su ti meteoriti pali upravo u vrijeme Dogaaja (Akridge, 1996.). Dosad je veina naih pripovijesti koje su ouvali Preivjeli stiza la s istone obale i Velike ravnice, no sljedea dolazi iz Meksika. Naa je karta pokazala da je kia meteorita padala i po Meksiku, upravo kako to tvrdi i ova pria, to govori da se djelovanje udara moglo os jetiti i na zapadnoj hemisferi. Ova drevna pripovijest Azteka i Tolteka, koja objanjava da su teki oblaci punih dvadeset i pet godina nalijegali nad Zemljom, izvorno bi mogla govoriti o Dogaaju upravo zahvaljujui Preivjelima iz onoga vremena. Krvava kia s neba Tijekom Treega doba doe Titlacahuan, Stvoritelj, upozoriti narod i ree mu: "Ovo se doba blii kraju i uskoro e se na vas sruiti strahote sa nebesa." No, bogovi nisu vie nimalo zanimali mnoge i nisu ih se dotakle njegove rijei. A i oni drugi rekoe: "Imamo dosta vremena. Uostalom, moda se niti ne dogodi" Ali ne proe dugo i na Zemlju se s neba sruie teke kie plamteih stijena i krvi. Padahu na kue i zaas bi ih progutao plamen. Padahu

na polja i urodi se unitile. Padahu na ume i one izgorjele. Ljudi su pomahnitalo traili zaklonita, no njihova bi odjea planula pa bi nesta li u dimu. Potresi koje izazva plamtee stijenje dovedoe do eksplozija cijelih planina, pa na narod poe padati jo vie vatre i kamenja. Va trom je gorjelo i nebo, i zemlja, i plamen ih okrui sa svih strana. Veina ljudi nije znala to da se uini. Neki se pretvorie u ptice i poku ae pobjei pred stranim vatrenim olujama. Drugi se sakrie pod zem ljom. Ali ma to oni uinili, veine naroda zauvijek nesta. Na kraju, kada je sve bilo gotovo, debeli, teki i tamni oblaci nadvie se nad zemljom i potrajae tako dvadeset i pet godina. Nakon toga neko licina preivjelih poe stvarati novi svijet, ovaj u kojemu i mi danas i vimo. Zato Stvoritelj iznova doe preivjelima pa im najavi da e i taj svijet jednoga dana razruiti silni potresi. Stoga se narod sloi meu sobom da vie nikada ne smije zaboraviti Stvoritelja. ak i danas ljudi jo uvijek pronalaze u rijenom kamenju i ljunku djelie plamteega kamenja (eljezne meteorite) to onomad padahu sa neba, jer nas ono podsjea na te drevne dane uasa i strave. (Pria je pronaena u panjolskom rukopisu iz 1558. godine; objavili Markman i Markman 1992.)

Slika 21.4: Kip iz doba Azteka. Izvor: Kongresna knjinica.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Tragovi pada dokumentiranih meteorita proteu se diljem Sje verne Amerike. Oni se sastaju u podruju Velikih jezera. U vrijeme Dogaaja pao je znatno vei broj meteorita no inae. Obrazac tragova pronaen u Sjevernoj Americi nalik je tragovi ma i kraterima nastalim od udara na Mars. Plemenske prie opisuju kiu meteorita kakva se mogla dogodi li upravo tijekom Dogaaja. Znanstvenici su mnogo toga nauili o meteoritima, analizirajui ove dosad pale sofisticiranim instrumentima. Bavei se time, oni esto pronalaze i potpise koje su ostavile supernove i druga njima slina nebeska dogaanja. Zavirimo malo u neke od tih tragova.

2 2 . POGLAVLJE

ZEMLJA, DETEKTOR RADIJACIJE

PITANJE: Teko je zamisliti da je supernova s udaljenosti od mnogih milijuna kilometara mogla na Zemlji stvoriti nove ele mente kakav je, primjerice, radioaktivni ugljik. Kako se to moe dogaati? Premda su svemirske zrake nastale uslijed supernove iznimno male, kreu se toliko brzo da izazivaju znatnu tetu kada udaraju o druge atome, poput duika u atmosferi. Osim to se pritom stvaraju pravi slapovi raznih estica kad udaraju o atome u atmosferi i na tlu, svemir ske zrake stvaraju i radioaktivne izotope od kojih neki imaju poluivot od tisua, a neki i od milijuna godina. Najvaniji kozmogeni izo topi koje proizvode svemirske zrake su sljedei: ugljik C14, berilij Be10, aluminij Al26, klor Cl36 i kalcij Ca41. Za nas je najvaniji meu njima ugljik C 14 , budui da ga supernove proizvode u golemim koli inama kad njihova radijacija udara o nau atmosferu. Kao to smo vidjeli, prije 41.000 godina dolo je do iznenadnog i velikog porasta razine radioaktivnog ugljika. PITANJE: A moda je to poveanje C14 prouzroilo i neto drugo, osim supernove ili udara. Je li to mogue? Pogledajmo to se dogaa s radioaktivnim ugljikom C 14 kojega sve mirske zrake stvaraju u naoj atmosferi. C 14 se pretvara u radioaktiv ni ugljini dioksid (CO 2 14 ), koji se onda pridruuje ostatku ugljinog dioksida i raspruje po tlu i vegetaciji na kopnu, te otapa u oceanu. Ovo kretanje CO 2 1 4 zapravo je dio opeg ciklusa kruenja ugljika. Da bismo razumjeli Dogaaj koji je ukljuivao i golemi porast radioaktivnog ugljika, moramo shvatiti kako zapravo dolazi do pove anja ili smanjenja u razinama radioaktivnog ugljika. Kao prvo, mo-

ramo obratiti pozornost na sljedeu kljunu toku: da bi dolo do golemog poveanja razine koju smo uoili, neto je postojeem "atmo sferskom skladitu" trebalo dodati mnogo radioaktivnog ugljika. Znanstvenici znaju da u atmosferi uglavnom postoji neradioaktivni ugljini dioksid (CO2) te da u njoj ima svega 750 tona radioaktivnog ugljinog dioksida CO 2 14 , odnosno manje od dva posto od oko 41.000 tona ukupne koliine CO 2 . C 14 u atmosferi je u ravnotei s ugljikom na kopnu i u oceanima, a svemirske zrake trenutno godinje u atmosfe ri proizvode oko 5 tona CO 2 14 , to se pridruuje koliini koja se raspa da u zraku, na tlu i u vodama. Ova koliina od 750 tona je za nas zanimljiva, budui da je Neto prije 41.000 godina udvostruilo ukup nu koliinu C 14 . Radioaktivni ugljik morao se u zraku iznenada pove ati po faktoru veem od 50 prije no to se otopio u oceanu, i usto je jo uvijek ostalo oko 1.500 tona u atmosferi za daljnje raspadanje. Je li ovakva silno poveana razina radioaktivnog ugljika mogla biti posljedica neega sa Zemlje? Jer, u tlu takoer ima mnogo obinog ugljika (C 12 ), a sadre ga ugljen, nafta i drugi oblici drevnih pougljenje nih ostataka, ali svi ti izvori ne sadre radioaktivni ugljik. To znai da - ako su vulkanske erupcije ili sagorijevanje fosilnih goriva ispusti le ove stare izvore ugljika u atmosferu, frakcije radioaktivnog ugljika u CO2 bi postale razrjeenije, pa bi stoga dolo do opadanja, a ne po veanja njegove razine, kao to smo vidjeli kod Dogaaja. Tako smo mogli odbaciti vulkane i izgaranje starih zaliha ugljena kao mogue uzroke poveanja razine radioaktivnog ugljika koje smo uoili u pro losti. I oceani imaju u sebi uskladitene velike zalihe radioaktivnog ug ljika, pa promotrimo nije li se ovdje moglo dogoditi ono "Neto". Ako su oceani iznenada ispustili na tisue tona ugljinog dioksida u atmo sferu, primjerice - zbog iznenadnih promjena u temperaturi oceana ili uzburkavanja oceanskih sedimenata, tada razmjerno male koliine 14 CO 2 koje bi bile osloboene u atmosferu ne bi utjecale na odnose 14 atmosferskog CO 2 , jer je taj odnos posve isti i u zraku, i u oceanu. S druge strane, ako je ukupna koliina ugljika iznenada pala zbog pro 14 mjena nastalih u oceanskim strujama, tada bi se iznos C u atmosfe ri mogao udvostruiti, ali to se svakako ne bi dogodilo preko noi; trebalo bi barem 10.000 godina da doe do toga.

Pa to je onda jo moglo tako naglo proizvesti onih dodatnih 41.000 tona radioaktivnog ugljika? Supernove stvaraju gama-zrake, neutrone i svemirske zrake, i svi ovi proizvodi mogu u atmosferi proizvesti C 14 . Izrauni Tommya Rauschera i njegovih kolega pokazali su da bi supernova tipa II, koja ima masu dvadeset puta veu od mase Sunca, od ukupnog ugljika proizvela ugljik C 14 po faktoru 10 milijuna veem od uobiajenih zemaljskih razina. Dakle, iznenadno zraenje te nalet svemirskih zraka ili otpada bogatog radioaktivnim ugljikom prouzro en supernovom, mogli bi izazvati naglo i dramatino poveanje razi ne radioaktivnog ugljinog dioksida CO 2 1 4 u atmosferi, te bi zaas udvostruili njegovu ukupnu i globalnu razinu. Ovaj scenarij je jedini koji se posve jasno uklapa u sve injenice, koje smo dosad prikupili u vezi poveanja razine radioaktivnog ugljika. PITANJE: Postoji li kakav znanstveni dokaz da je bilo koja od su pernova poveala razine radioaktivnog ugljika na Zemlji? Da, postoji znanstveni dokaz za poveanje razine radioaktivnog uglji ka na Zemlji uslijed supernove. Gotovo tisuu godina nakon to je 1006. godine eksplodirala supernova SN1006, Paul Damon je tragao upravo za takvim tragovima i to na godovima drvea koje je bilo dati rano. Za ovo je istraivanje odabrao Big Stump Grove u nacionalnom parku Sequoia, budui da su neke od tamonjih divovskih sekvoja bile na ivotu i u vrijeme te supernove, a uspjele su je preivjeti i biti s nama i tisuu godina poslije. Usto, znao je da se godovi mogu odrediti
Supernova SN1006 & Radioaktivni ugljik Slika 22.1: Poveanje radioaktivnog ugljika u godovima drvea u godini 1006., pripisuje se supernovi SN1006. itav se dogaaj proi rio na nekoliko godina, jer se C14 pomijeao s atmosferom i krenuo prema oceanima. Podaci: Damon i sura dnici (1995.)

Godina n.e.

tono, jer se za svaku godinu ivota drveta nizu godova dodaje po jedan. Rezultati koje je dobio Damon prikazani su na slici 22.1. On je otkrio da je ugljik C 14 naglo narastao za iznos jednak trenu tanom dodavanju 250 tona radioaktivnog ugljika C 14 u okolinu. Pri sjetite li se iz poglavlja 21, ukupna koliina radioaktivnog ugljika u atmosferi iznosi svega 750 tona, tako da je taj dogaaj proizveo pove anje koliine radioaktivnog ugljika u atmosferi za jednu treinu, i to u samo nekoliko sekundi, a to se poveanje moe izjednaiti s onim do kojega bi dolo tijekom punih pedeset godina uobiajenih svemir skih zraenja.

RADIOAKTIVNI UGLJIK U DUBOKIM MORSKIM SEDIMENTIMA

Vidjeli smo da, povijesno gledano, supernove ostavljaju trag i u posto jeim zapisima o radioaktivnom ugljiku. Slika 22.2 prikazuje jo mno go starije, pretpovijesne zapise o radioaktivnom ugljiku, koji potjeu iz islandskih morskih sedimenata. Na toj se karti koristi pojam delta C14; on oznaava viak koliine C 14 koji postoji u svako vrijeme u uspo redbi s dananjim, suvremenim koncentracijama C14, koje su oznae ne s delta C 14 = 0 posto. Karta prikazuje tri velika skoka u razini radio aktivnog ugljika:
ISLAND - Korekcije radioaktivnog ugljika

Slika 22.2: Podaci o radioaktivnom ugljiku dobiveni iz islandskih morskih sedimenata za posljednjih 46.000 godina. Iznenadna poveanja pojavila su se prije otprilike 41.000, 34.000 i 13.000 godina. Podaci: Voelker i suradnici (1998.)

Kalendarske godine

 Prije 41.000 godina: U to je vrijeme dolo do iznenadnog povea 14 nja globalnog radioaktivnog ugljika na delta C =150 posto, to je zapravo 250-postotno poveanje radioaktivnog ugljika. To se po dudara s eksplozijom prve supernove. 14 Prije 33.000 godina: Sve do tog vremena se delta C smanjivala, a 14 tada je dolo do sljedeeg velikog poveanja. Delta C poskoila je za 175 posto, to se podudara s dolaskom valova udara supernove. Prije 13.000 do 16.000 godina: Radioaktivni ugljik smanjivao se i stigao gotovo do normalnih razina kada je dolo do treeg velikog skoka. On predstavlja dolazak oblaka otpada koji je proizvela su pernova. Ovakva velika poveanja u koliini C na Zemlji mogla su biti uzroko vana iskljuivo naglim poveanjem stope kozmikih zraka, ili izravnim taloenjem radioaktivnog ugljika od nekog tijela koje je udarilo o Zemlju. Izmeu ovakvih iznenadnih dogaaja, globalni radioaktivni 14 ugljik nestajao je prema oekivanom poluivotu C . Podebljana siva krivulja na slici 22.2 pokazuje oekivano raspada nje iznenadnog poveanja koliine radioaktivnog ugljika, kod kojega poluivot C 1 4 iznosi 5.730 godina. Podebljana svjetlija siva krivulja pokazuje stopu po kojoj bi se ukupna koliina radioaktivnog ugljika poveavala pri udvostruenju stope svemirskih zraka u nekom odree nom duem razdoblju. Kako pokazuje grafikon, to bi dovelo do 70postotnog poveanja u globalnom iznosu delta C 14 tijekom razdoblja od 10.000 godina. Ova nam karta omoguava da analiziramo i udaljenost supernove. Ako je do iznenadnog poveanja radioaktivnog ugljika prije 41.000 godina dolo zbog supernove, to bismo usporedili sa poveanjem ra dioaktivnog ugljika C 14 u godovima sekvoja, nastalima uslijed super nove SN1006 (ponovo pogledajte sliku 22.1). SN1006 se dogodila na udaljenosti od 2.180 parseka (ili 7.100 svjetlosnih godina) od Zemlje i poveala je koliinu radioaktivnog ugljika za 0,61 0,16 posto. Su pernova do koje je dolo prije 41.000 godina iznenada je poveala koliinu C 14 na Islandu u morskim sedimentima za najmanje 150 po sto. Podaci koje znamo o supernovoj SN1006 govore nam da je do spo menutog poveanja dolo u razdoblju od deset godina, dok uzorci s
14

Islanda daju podatke za vremenske razmake od svakih pedeset godina, dakle - iznenadno poveanje i vrhunac radioaktivnog ugljika bilo je vjerojatno pet puta vee. Ako poveanje radioaktivnog ugljika uslijed SN1006 protegnemo na stariji dogaaj, onaj od prije 41.000 godina da bismo dobili njegovu udaljenost, dobit emo da se on dogodio na svega 62 parseka (200 svjetlosnih godina) od Zemlje. Ovaj se rezultat jako dobro podudara s udaljenou na koju je procijenjena udaljenost supernove Geminga. Ako je do dogaaja prije 34.000 godina dolo uslijed posljedica irenja starije supernove i njezinih valova udara, ija je ljuska putovala brzinom od 10.000 km/s, tada se dolazak tih valova nakon 7.000 godina od izvorne eksplozije podudara s udaljenou od 230 svjetlosnih godina od Zemlje (72 parseka), to je brojka koja se tono uklapa i u ostale izraune. PITANJE: Vidjeli smo da supernova proizvodi C14, no proizvodi li moda jo i bilo to drugo, to bi se onda moglo otkriti na Zemlji? Tijekom vremena su se zahvaljujui supernovama stvorile velike ko liine kozmogenih izotopa i njih su, irei se, svemirom pronosili valovi udara. Kad god bi se Zemlja susrela s takvim otpadom to je pristizao od supernova, ti bi je izotopi zasuli na sve strane i ugraiva li se u sedimente, godove stabala, u ledenjake. Zato znanstvenici danas mogu otkriti tragove tih prastarih supernova prouavajui akumula ciju kozmogenih izotopa u geolokim zapisima, jer nema nikakvog drugog poznatog naina koji bi na Zemlji istodobno tako bitno podi gao koliinu tih izotopa. Tako je, primjerice, radioaktivni izotop berilij Be10, kljuni element vezan uz supernovu, kojega u atmosferi proizvode svemirske zrake. Slika 22.3 pokazuje podatke za Be10 prikupljene tijekom projekta dubinskog iskapanja morskih sedimenata u kalifornijskom zaljevu pored bazena Guayamas Basin. McHargue i suradnici su 1995. prona li vrke koncentracije Be10 u doba prije 43.000 godina i prije 31.000 godina, to je vrlo blizu vrcima pronaenim za C 14 u gromadi island skog leda. U svojoj su studiji pritom naglasili da je za te vrke mogla biti odgovorna jedino neka masivna supernova, koja se morala dogo diti blizu Zemlje. Osim toga, ovi vrci Be10 podudaraju se i sa pomica njima magnetskog polja Zemlje, do kojih je dolo upravo u to vrijeme.

KALIFORNIA (Jezgra DSDP 480) Berilij10 i magnetsko polje Zemlje

Godine pr.n.e.

Slika 22.3: Ovo je karta oceanske jezgre izvaene iz kalifornijskog zaljeva, koja pokazuje poveanje radio aktivnog Be10 prije 43.000 i 31.000 godina, dakle u vri jeme eksplozije supernove i stizanja prvog vala njezinog udara do Zemlje. Oba vrka podudaraju se s dva velika pomicanja magnetskog po lja Zemlje, kada je gotovo dolo do zamjene polova, no tada su se vratili u svoj uobiajeni poloaj Sjever - Jug. Podaci:McHargue i suradnici, 1995.

Istraivai su prouavali sve ostale mogunosti i jednu po jednu odba civali. Nadalje, ukazali su na to da se radi o oekivanom obrascu kak vim bi pristizali valovi udara od supernove. Promjene magnetskog polja koje su ih pratile ostale su veinu vremena stalne, odbijajui time primjedbu nekih da proizvodnja kozmogenih izotopa varira uslijed poveanih stopa svemirskih zraka, izazvanih promjenama magnet skog polja. Vrhunac do kojega je dolo prije 43.000 godina znatno je slabiji od onoga prije 31.000 godina, dok je kod islandske gromade leda ra niji vrhunac C 14 bio vei. Da bismo shvatili zbog ega je to tako mo ramo se vratiti na na scenarij, u kojemu supernova zapoinje straho vitim bljeskom gama zraka te zavrava valom estica nevjerojatne brzine i oblakom praine koji se raspruje svemirom. Za stvaranje Be10 potrebno je mnogo vie energije no za stvaranje C14, tako da bi nia razina energija poetnih gama zraka doista proizvela manje Be10 s niim vrkom, upravo kako to gornja karta i prikazuje. Ovaj obrnuti 10 val udara i val otpada koji je u sebi nosio Be oblikovan usred eksplo zije, stizao je poslije pa je zbog toga vrak prije 31.000 godina bio vii l0 14 od onog prethodnog. Tako se i kretanje koliina B e , i koliina C u cijelosti podudara sa scenarijem o supernovi. Slika 22.3 takoer pokazuje orijentaciju magnetskog polja Zemlje tijekom istoga razdoblja. Otra kolebanja zvana Mono Lake i Lasch-

camp dogodila su se kada se Zemljino magnetsko polje privremeno uzdrmalo i gotovo obrnulo ili otro promijenilo. Svako od tih koleba nja savreno se podudara s vrcima Be10 i ukazuje na izravnu poveza nost. McHargue i suradnici vjeruju da je do njih dovela supernova, te raspravljaju o tome kako su valovi supernove mogli izazvati ba toliki udar na magnetsko polje Zemlje, da je doveo do vraka koji se mogu vidjeti na karti. McHargue i kolege su stoga izraunavali odnos berilija i aluminija (Be/Al) i poeli ga usporeivati s podacima iz drugih poznatih nala zita, gdje bi obino koliine Be i Al - grubo gledano - zajedno rasle, ili zajedno padale. Kao i prije, opet su pronali vrke u vremenu prije 43.000 godina i 31.000 godina, ime su potvrdili da je taj berilij stigao iz nekog izvora izvan Zemlje, poput supernove. Osim toga, naili su na jo jednu anomaliju staru 13.000 godina, kada su otkrili da je dolo do velikih poplava otopljene ledenjake vode, kakve smo otkrili i mi u Meksikom zaljevu, Atlantiku i Arktikom oceanu. Budui da je jezgra koju su ispitivali stizala iz Kalifornijskog zaljeva, iza ua rijeke Colorado, to je za nas proirilo opseg strane poplave ledenjakih voda daleko izvan rubova ledenjake ploe. Ujedno je potvrdilo i nae uvjerenje da je udar iznenada odledio goleme koliine leda, i voda je bjesomuno krenula u svoj pohod niz Colorado prema Kalifornijskom zaljevu. McHargue i kolege nisu naili na tragove nekih drugih poplava osim ove.

TRAGANJE ZA DRUGIM IZOTOPIMA

Tablica 22.4 pokazuje dodatne stratigrafske podatke prikupljene di ljem svijeta iz sedimenata, stalagmita, godova stabala i ledenih jezgri 14 10 36 te takoer prikazuje vrhunce koliina za C , Be ili Cl , koji bi mogli odgovarati dogaajima koje pratimo. Datiranje se ne podudara posve tono zbog mnogih promjenjivosti, ali i bez toga je jasno da se tu ra dilo o tri dogaaja. Odnosi za ukupnu koliinu C 14 u Ledenom dobu u usporedbi sa suvremenim podacima (R) uzeti su i izraunati iz do sad objavljenih podataka, i oni pokazuju da se ukupan dotok svemir skih zraka udvostruio prije otprilike 40.000 godina. Vrijednosti vraka bile su usporedive za sve promatrane vrijednosti, a podaci su u skladu sa stopom svemirskih zraka od prije 40.000 do prije 13.000 godina, u prosjeku dva do tri puta veom od dananje.

Najtonije podatke vezane uz najstarija razdoblja za C 14 dalo nam je istraivanje Reimera i suradnika, IntCal104, dobiveno mjerenjima godova sekvoja i uzoraka uzetih s koraljnih grebena. Ovi su podaci bili pomno prouavani i pokazali se dosljednima, te se posvuda kori ste ak i za korekcije datiranja radioaktivnim ugljikom. Na slici 22.5 prikazano je kretanje C 14 u posljednjih 16.000 godina. Radioaktivni ugljik bio je povean izmeu razdoblja prije 13.000 i 16.000 godina za otprilike 35 posto, a potom se bez prestanka sma njivao sve do naih dana. Podebljana siva krivulja prikazuje oekiva nu stopu nestajanja vika radioaktivnog ugljika, pod pretpostavkom da se raspadao poluivotom od 5.730 godina. Nakon 13.000 godina njegove su se koliine vratile u normalne okvire, to potvruje da je val posljedica eksplozije supernove proao. Male oscilacije u nedav nim kretanjima C 14 vjerojatno su prouzroene varijacijama Zemljinog magnetskog polja, koje nas titi od sunevih svemirskih zraka.

IZOTOPI U LEDENIM JEZGRAMA

Nedavno obavljeno neovisno istraivanje ledene jezgre potvrdilo je poveanje svemirske radijacije prije 41.000 godina, kao to bismo to

Slika 22.4: Ove razine za C14, Be10 i Cl36 pokazuju da su tri svemirska dogaaja utje cala na Zemlju tijekom proteklih 50.000 godina. Podaci prikupljeni iz vie izvora.

Poluivot radioaktivnog ugljika uklapa se u krivulju lntCal104

Slika 22.5: Podaci o C14 za proteklih 16.000 godina. Podebljana siva krivulja prikazuje oekivani porast i raspadanje C14 nakon zamiljene supernove, koja se mogla dogoditi prije otprilike 16.000 do 13.000 godina. Krivulja stvarno izmjere nih koliina C14 jako se podudara s oekivanom krivuljom. Podaci uzeti od Reimera, lntCal104 (2004.)

Vrijeme

i oekivali nakon supernove. Nishiizumi je 2005. godine sa suradni cima prouavao jezgru leda GISP2 sa Grenlanda i izmjerio razine za 10 36 26 Be , Cl i Al , tri radioaktivna izotopa koji su proizvodi supernove. Otkrili su da su za sva ova tri izotopa vrijednosti prije 41.000 godina ujednaeno narasle, i to za 300 posto od njihovih uobiajenih vrijed nosti prije i poslije tog vremena. Istraivai su zakljuili da se takvi vrhunci pojavljuju "uslijed poveanih koliina i intenziteta svemir skih zraka u razdoblju pojave vrhunca", te su na kraju zakljuili da je do toga mogla dovesti - supernova.

PREGLED IZOTOPA
Svi podaci za kozmogene izotope u skladu su sa sljedeim tvrdnjama: - prvo, da je prije 41.000 godina dolo do supernove na udaljeno sti od svega 200 svjetlosnih godina (60 parseka) od Zemlje, te da je tada Zemlja bila okupana svemirskim zraenjem koje je dovelo do poveanja koliine C 14 za 150 posto, ali i do velikih poveanja Be10, Cl 36 i Al26;

- drugo, da je nakon 7.000 godina neki drugi dogaaj opet znatno poveao ukupnu koliinu radioaktivnog ugljika. Otpad nastao uslijed supernove u poetku putuje brzinom od skoro 10.000 kilometara u sekundi, pa ako pretpostavimo da je do Zemlje stigao nakon 7.000 go dina, supernova se morala dogoditi na udaljenosti od 230 svjetlosnih godina (72 parseka) od Zemlje, to se jako dobro podudara s ranije navedenom udaljenou. Ovaj drugi dogaaj vjerojatno je ukljuivao nailazak estica i otpada zasienog izotopima uslijed supernove, i to nailazak strahovitom brzinom; - tree, 20.000 godina nakon drugog dogaaja, na samom kraju Ledenoga doba, dolo je i do treeg dogaaja, koji je opet donio na Zemlju jako poveane koliine radioaktivnog ugljika, najvjerojatnije od vala otpada supernove koji je prolazio pored Zemlje. Vrijeme dola ska ovog otpada usklaeno je sa brzinom putovanja valova udara, za koji bismo oekivali da se sada ve kretao usporenom brzinom od 1.000 kilometara u sekundi. Sva tri dogaaja nastala uslijed supernove jako se dobro podudaraju i sa dokazima pronaenim u geolokim podacima i tragovima na Zemlji.

PREIVJELI: PLEME NAVAHO

Trei dio vala u scenariju o supernovi ukljuuje izravne udare otpada, kometa i asteroida nastalih uslijed supernove o Zemlju. Sljedea pria koju su sauvali Navaho Indijanci opisuje mnoge dogaaje koji su usklaeni s udarom na sjeveru, u sjevernim dijelovima SAD-a i u Ka nadi: eksploziju, vihore od crnoga pijeska i pepela, stranu meavu to je stigla sa sjevera, poplavu i - izumiranje. Kraj Treega svijeta U doba davnoga svijeta to bijae prije ovoga, mukarci, ene i ivotinje meusobno su se borili bez prestanka. Zato Begochiddy (Stvoriteljev sin), kojega jo nazivahu i Zlatnim djetetom Sunca, upozori narod: "Ne pre kinete li s tim stalnim sukobima doi e vam takav veliki i uasan potop da e unititi i vas, i itav svijet." Neko ga je vrijeme narod i sluao, pa nastojahu ivjeti u miru, ali tada se Kojot, to uvijek izazivae neprilike, vie ne uzdra. On ukrade dijete rijenoga udovita i rat opet izbi punom snagom.

Slika 22.6: Pripadnik plemena Navaho. Izvor: Kongresna knjinica.

A onda, jednoga dana usred najee bitke, narod se skameni zbog strahovite eksplozije uasa to stizae sa svih strana. S istoka doletje oluja od crnoga pijeska i pepela, a sa zapada poee hujati vihori dono sei sa sobom uti pijesak. Nedugo potom poe na sjeveru olujno vrtloenje komadia leda i zasljepljujue snjene meave, to nalikovae gus tom bijelom pijesku. Nakraju, bez ikakva upozorenja, iz Zemlje navrijee silne vode pa poee rasti, i rasti, i postajati sve vie i vie. Virovi okruie ljude pa veina stajae toliko bespomona i uasnuta, da ih valovi odnijee sa sobom i progutae. Tek se nekolicina ljudi i ivotinja uspjela uspeti na divovsko uplje deblo to je plutalo prema njima dok je voda jo rasla, ali zaas nesta gotovo svega ivoga i svijet potonu u valovima. Vidjevi da je sve svreno, Begochiddy mahnu rukom nad vodama i one se opet povukoe u podzemlje. A tada dozva divovske duhove prai ne i naredi neka prolete vlanom Zemljom i isue je. I im oni zavrie, zapoe ivot etvrtoga svijeta. (Bruchac,1991.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Mnogi radioaktivni izotopi podupiru teoriju o Dogaaju koji se odvijao u tri faze: prije 41.000 godina, zatim prije 34.000 godina te prije 13.000 godina. Tri spomenute faze bile su: (1) radijacija, (2) poetni val udara, i (3) val otpada. Jezgre iz Kalifornijskog zaljeva pokazuju najveu razinu radio aktivnog berilija B 10 prije 41.000 godina i prije 33.000 godina. Zaljevske jezgre takoer daju podatke o stranim poplavama uslijed ledenjakih voda prije otprilike 13.000 godina. Ista jezgra pokazuje kratkotrajno pomicanje magnetskog polja Zemlje izazvano supernovom. U ledenoj jezgri otkrivene su najvee razine izotopa supernove Be10, Cl 36 i Al26 za razdoblje prije 41.000 godina. Vremenski slijed pojavljivanja svake od faza podudara se s oe kivanim, kao i s onim to znamo o ostacima supernove. U nastavku pogledajmo kako je zraenje supernove utjecalo na vae gene i na vau - krvnu grupu.

23. POGLAVLJE

SUPERNOVA PRIJE 41.000 GODINA

PITANJE: Kada je supernova eksplodirala, kakve je sve vrste teta mogla izazvati njezina radijacija? Kao to smo ve pokazali, podaci o kozmogenim izotopima pokazuju da je prije 41.000 godina supernova eksplodirala na udaljenosti od gotovo 200 svjetlosnih godina (ili 60 parseka) od Zemlje. U poetku bi kratkotrajni bljesak, to je potrajao nekoliko sekundi, zabljesnuo i zaslijepio promatrae na onom dijelu Zemlje koji bi bio okrenut supernovi ak i kada bi vrsto stisnuli oi. To bi iskustvo jako nalikovalo onome koje su imali preivjeli iz Hiroime, samo to nakon tog bljeska nije uslijedio val udara. Ovako, nebo se prelilo najrazliitijim bojama kada je golemi val svemirskih zraka rasvijetlio atmosferu. Na nebu se pojavila divovska nova zvijezda, vea od Mjeseca, koja se mogla zapa ziti i danju i nou; postajala je sve svjetlijom tijekom dvadeset i jedno ga dana, kako se oblak praine izbaen uslijed supernove irio i razrjeivao. Svjetlost izazvana supernovom, osnaena rendgenskim i gama zrakama uslijed raspadanja Ni 56 proizvedenog prilikom eksplozije, polako je bljedila tijekom mnogih mjeseci, dok se Ni 5 6 raspadao uz poluivot od 77 dana. Ostaci supernove ostali su vidljivi na nonom nebu gotovo cijelo desetljee, postajui sve bljei i sporo nestajui na obzoru. Svjetlost od poetne eksplozije supernove ukljuivala je i golemo izbijanje gama zraka, fotona iznimno visoke energije koji su izazivali nuklearne reakcije u atmosferi, stvarajui C14, Be10 i druge kozmogene izotope. Na razini mora iva bia bila su izloena radijaciji do jaine 300 rema; to je doza sedam puta vea od one kojoj su bili izloeni ljudi to su ivjeli u blizini ernobilskog reaktora. Bila je to doza smrtonosna za neko bilje, ivotinje i ljude. Sva su iva bia doivjela radijacijski stres i ozljede koje bi esto poslije dovele do oteenja

DNK, smanjenja plodnosti, mutacija i smrti. Ozonski omota pretr pio je velika i iroka oteenja, koja su sve izloila opasnom zraenju ultraljubiastih zraka kroz niz nadolazeih godina. Pomaknuti iz svojih orbita, kometi i asteroidi krenue prema Sunevom sustavu i Zemlji, godinama izazivajui razorne posljedice. Nije proteklo dugo kada su do Zemlje stigli i oblaci estica strahovite brzine, koje su se rasprile naom atmosferom poput siunih projektila. Vidjeli smo ih zarinute i u mamutske kljove. Svemirske zrake poveale su formira nje oblaka izazivajui klimatske promjene. Takvu smo promjenu pro nali u naglom padu temperature oceana koja nas je odvela u najhlad niju klimu unutar promatranih 150.000 godina. Nekako je u to vrijeme zapoelo i veliko izumiranje megafaune, dakle - svih velikih ivotinja, i to po Australiji, jugoistonom dijelu Azije, a vjerojatno i po Africi. To je ukljuivalo sve sisavce Australije vee od otprilike 100 kilograma, pa i divovskog wombata, tobolastog lava, i jo mnogih drugih vrsta. Sve se to dogodilo ubrzo nakon dolaska ljudi u Australiju, tako da neki znanstvenici dre kako su njihove lovake vjetine i rana uporaba vatre pridonijele "ienju" tih podruja od ivotinja. Drugi istraivai, poput Pricea 2005. godine, vjeruju da su to ivotinjama uinile klimatske promjene. Pronaao je da su tada nestale 44 vrste ivotinja, ukljuujui i one manje, poput kopnenih pueva, aba, gutera, malih sisavaca, divovskih wombata i klokana. Njihova je teorija prihvatljivija od one o prekomjernom izlovljavanju ivotinja, jer je teko zamisliti primitivne ljude iz onih davnih dana kako ubijaju i jedu dovoljan broj svih tih stvorenja, da bi ih na kraju posve uklonili s lica Zemlje. Samo, dobro "smjetena" supernova mogla je isti uinak postii - preko noi, i to izravnim zra enjem, naglom promjenom klime i izazivanjem velikih poara koji su mogli unititi ivotinje. Razdoblje prije 40.000 godina bilo je i inae vrijeme velikih promje na u evoluciji ovjeanstva. Neandertalci su poeli nestajati, a kromanjonci su se na neki tajanstveni nain razvili u ljude nalik naim suvre menicima. Proirili su se po Australiji, a vrlo vjerojatno i po objema Amerikama. Nekako u to vrijeme su ljudi pripitomili prve pse, i to od vukova u istonom dijelu Azije. Osim toga, mutacija koja se odrazi la na veliinu ljudskoga mozga odvijala se upravo tada, u vrijeme

koje se podudarilo s pojavom piljske umjetnosti i glazbe, religioz nim obredima i sofisticiranim tehnikama izrade oruja i orua. PITANJE: Lako je shvatiti da je radijacija za mnoge bila smrtono sna, ali je teko zamisliti kako je to, toliko udaljena supernova mogla utjecati na na nain ivota na druge naine. Kako je to bilo mogue? To se dogaalo neizravno, kroz mutaciju. Velike promjene u pojedi nim vrstama - ukljuujui ovdje i ovjeka - dogaaju se kroz mutaci je, a visoka stopa svemirskih zraka nastalih od supernove strahovito je ubrzala stopu mutiranja. ini se da je primjer koji je na sebi iznio ovu promjenu bila - evolucija u tipovima krvnih grupa suvremenih ljudi. Nai su rani preci imali samo krvnu grupu 0. U vrijeme super nove najvjerojatnije je dolo do mutacija kojima su stvorene i grupe tipa A i B. Ovi tipovi A i B nastali su od dominantnih gena, proirili se populacijom i postaju sve uobiajeniji.

KRVNA GRUPA B IZ AZIJE ILI AFRIKE

Dokazi vezani uz DNK upuuju na to da je krvna grupa B vjerojatno potekla iz sredinjih dijelova Azije ili Afrike, gdje je njezin postotak iznimno velik. Naprotiv, on je vrlo malen u Australiji i obje Amerike, pa se ini malo vjerojatnim da moe biti podrijetlom iz tih dijelova. Neki genetiari stoga misle da je krvna grupa B najmlai tip meu krvnim grupama, i da joj se starost kree negdje izmeu 15.000 do najvie 45.000 godina. Ako je tako, onda ova raspodjela nije sukladna sa stanjem kod prvih stanovnika Amerike, koji su potekli iz Azije i stigli preko kopnenog Beringovog mosta. Da je to bilo tako, tada bi u obje Amerike bilo mnogo vie ljudi sa krvnom grupom tipa B. Dru ge genetike linije potvruju azijsko ili moda polinezijsko podrijetlo, tako da pravo izvorite ostaje nejasno. Meutim, uope nije vano otkud stiu ovi tipovi krvnih grupa, kad je sve njih mogla proizvesti - supernova.

KRVNA GRUPA A IZ AZIJE ILI AFRIKE

Kod krvne grupe A slika je jo sloenija, jer se ini da moe potjecati iz Europe, Kanade i Australije. I ovdje ima malo dokaza da se tip A

proirio iz Azije u obje Amerike. Paradoksalno je da, umjesto toga, izgleda kako je u obje Amerike stigla iz Europe, i to - davno prije Columba. Je li mogue da su Indijanci podrijetlom iz Europe? Ova zamisao djeluje poput hereze kad se razmilja na tradicionalan nain, a opet, prema Dennisu Stanfordu iz Smithsoniana te Bruceu Bradleyu (2000. -2002.), postoje zanimljivi dokazi koji povezuju nain obrade kame na iz razdoblja Clovis sa solitrejanskom tehnologijom, pronaenom u panjolskoj i datiranoj s kraja Ledenoga doba. Osim toga, koplja iz razdoblja Clovis ba nimalo ne nalikuju onima iz Azije, otkud bi navo dno trebalo potjecati stanovnitvo obiju Amerika. Budui da i tipovi krvnih grupa pokazuju povezanost s Europom, vjerojatno ona doista i postoji. Moda nisu Azijati bili oni koji su prvi otkrili Novi svijet, ve Solitrejenci, a moda i netko trei, jer - iznenaujue je, ali istini to, da nedavno objavljena istraivanja ranih lubanja pronaenih u Junoj Americi ukazuju na njihovo - afriko podrijetlo!

KRVNA GRUPA TIPA 0 IZ OBIJU AMERIKA

Iako je krvna grupa tipa 0 posvuda uobiajena, gotovo je iskljuiva kod starosjedilaca June i Sredinje Amerike, te daleko ea u Sjever noj Americi negoli u Aziji i Europi. Ako su stanovnici Azije krajem Ledenog doba naselili obje Amerike nakon to su se ve pojavili tipo vi krvnih grupa A i B, onda su ti ljudi posve zanemarili svoj doprinos uobiajenom nainu distribuiranja vlastitih krvnih grupa. Jo se jedan nain utvrivanja krvnih grupa koristio da bi se poka zalo azijsko podrijetlo amerikih starosjedilaca. Nazvali su ga Diego, pokazalo se nedavno da je to mutacija, ali i da su svi ispitani Afrikanci, Europljani, Indijanci s istoka, australski Aboridini i stanovnici Polinezije - Diego-negativni. Stanovnici Istone Azije i ameriki starosjedioci jedini su bili Di ego- pozitivni. No, pokazalo se i to, da je pozitivni Diego bio daleko uobiajeniji meu amerikim starosjediocima negoli meu stanov nicima istone Azije, pa se postavilo pitanje tko je tu od koga prvi dobio gene u naslijee. Kad bismo se drali samo rezultata dobive nih od provjere krvnih grupa, ispalo bi da su najstariji stanovnici svijeta - ameriki starosjedioci!

KAVKASKO - AZIJSKA GENETSKA PODJELA

Supernova bi mogla imati veze s najmanje dvije rase, azijskom i kav kaskom, kao to je to objasnio Nei u svom istraivanju 1992. godine, a nakon njega i Gong sa suradnicima (2002.). Oni su objavili genet ske dokaze koji pokazuju da su se ove dvije rase odijelile jedna od druge prije otprilike 41.000 godina, to znai da je ba u to vrijeme dolo do velikih mutacija. Osim toga, nekako je upravo za to vrijeme pronaeno i daljnjih dokaza o tome da se svaki pra-Indijanac (azijske rase) koji je ikada postojao, razvio od samo jedne malene skupine po jedinaca, koji su nekako preivjeli strahoviti udar na brojnost stanovni tva, nazvan "uskim grlom". Mnogi se genetiari slau u tome da je itavo ovjeanstvo pogodilo vrlo ozbiljno smanjenje populacije neg dje u vremenu prije 70.000 do 30.000 godina, a neki to pripisuju straho vitoj erupciji Tobe, golemog vulkana u jugoistonoj Aziji. Tada je nepoznata katastrofa desetkovala ljudsku vrstu, tako daje ona s otpri like milijun ljudi spala na moda svega nekoliko tisua pojedinaca. Znanstvenici vjeruju da je svaka danas ivua osoba na Zemlji potomak jedne od malih skupina parova koji su preivjeli ovu katastrofu. Mi bismo predloili jo jednu mogunost zbog koje je moglo doi do kataklizmikog uskog grla - radijaciju izazvanu supernovom. Jer, razine zraenja bile su u ono doba dovoljno smrtonosne da bi izazva le desetkovanje ondanjih ljudi, a usto treba imati na umu da je in tenzivno zraenje u stanju proizvesti velike mutacije koje se odraa vaju i na boju koe, na kakvu nailazimo kod azijske i kavkaske rase. Sve u svemu, genetski dokazi vezani uz krvne grupe ukazuju da je prije 41.000 godina u Aziji i Europi dolo i do vie mutacija. Strani bljesak supernove trajao je svega nekoliko sekunda, pa je najvei dio zraenja bio usmjeren na onaj dio planeta koji je u trenutku poetne eksplozije bio okrenut prema supernovoj. Zbog dosad pronaenih genetskih dokaza, mi vjerujemo da se supernova najvie usredotoila na jugoistoni dio Azije i Australiju. Dodue, moglo bi se raditi o slu ajnom vremenskom podudaranju u dogaanju mutacija i supernove, tako da e trebati jo mnogo istraivanja da bi se dolo do odgovora na pitanje, je li datiranje genetskih promjena izvreno kako treba. Ipak, ponavljamo, postoji mogua veza sa supernovom prije 41.000 godina.

LJUDI VELIKIH MOZGOVA

Znanstvenici su otkrili da nekoliko gena regulira veliinu ljudskoga mozga te da se - ukoliko na tim genima ima odstupanja - raaju bebe s iznimno malim mozgovima i smetnjama u razvitku, to se dijagno sticira kao mikrokefalija. Evans je sa suradnicima nedavno (2005.) istraivao etniki razliite populacije, i pronaao dokaze da je jedan od kljunih gena zvan mikrokefalin mutirao prije 37.000 godina, te zahvaljujui toj mutaciji dopustio poveanje ljudskoga mozga. Da se razumijemo - veliina mozga ne izjednaava se s inteligencijom ovje ka; mnoge ivotinje, kao i ljudi malih mozgova mogu biti veoma pame tni. No, ova je mutacija morala omoguiti odreene prednosti onima koje je zahvatila, ili je ne bismo pronalazili u gotovo svakoj danas postojeoj jedinki na svijetu. Evans i njegova grupa posebno su nagla sili da su upravo u vrijeme te mutacije iznenada procvjetale djelatnosti poput umjetnosti, glazbe i izrade znatno obraenijih orua i oruja nego prije. Je li onaj strahoviti bljesak na nebu izravno doveo do slika po piljama ljudi koje otkrivamo i danas, a onda i do "Zvjezdane noi" Vincenta van Gogha? Treba li njemu zahvaliti za glazbu izvoenu ko stima ivotinja i Beethovenovu "Devetu"? Ako je tako, sve je to zapo elo zasljepljujuim nebeskim bljetavilom prije 41.000 godina.

IZUMIRANJA IVOTINJA ZBOG SUPERNOVE

Nekako je u isto vrijeme u Australiji i istonom dijelu Azije dolo do izumiranja velikih ivotinja. ini se da su u istonoj Aziji bili pripi tomljeni prvi i najbolji prijatelji ljudi - psi. Uoljivi su dokazi prona eni u istonoj Engleskoj o tome, da se prije 43.000 do 41.000 godina u Europi i Aziji vrijeme iznenada promijenilo, te je privremeno po stalo mnogo toplije prije no to su se opet vratile znatno vee hlad noe i sue. Sline klimatske promjene podudaraju se s gotovo svim supernovama u povijesti za koje znamo. Svi ovi dokazi potkrjepljuju mogunost da je upravo supernova, do koje je dolo prije 41.000 godina, uglavnom zahvatila nebo iznad Azije i Australije, no dijelom i Europe i Afrike. Tada su vjerojatno uslijed izloenosti zraenju bile ili ubijene ili sterilizirane velike popu lacije ljudi i ivotinja. Geni preivjelih mutirali su, to se proirilo svijetom, ali nije doprlo i do najudaljenijih naroda June Amerike,

koja se u trenutku eksplozije supernove nalazila na suprotnoj strani planeta.

OTKRIVANJE "GENETSKOG ADAMA"

Genetiari su u stanju zaviriti u gene i, zahvaljujui sloenom nizu obiljeja, procijeniti priblinu starost razliitih grupa naroda. Oni to mogu odrediti i po spolovima, jer se geni mukaraca i ena ipak pone to razlikuju. Tijekom posljednjih nekoliko stotina tisua godina, izgled gena mukaraca i ena se promijenio, a prema frekvenciji muta cija diljem svjetske populacije moemo procijeniti i starost ovih pro mjena. Prema S. Wellsu (2004.), jedna se genetska mutacija kod mukara ca, nazvana M89, pojavila u Iraku prije otprilike 50.000 do 40.000 godina. Preci mukaraca s mutacijom M89 krenuli su u Aziju i tamo dugo ivjeli uz sam rub velike azijske ledene ploe, lovei mamute i druge vrste megafaune. Nakon toga su se potomci proirili i ukljui li gotovo sve ive u dananjoj Europi i na Bliskom Istoku, a i veinu Azijata i amerikih starosjedilaca, to je injenica koja govori u prilog migracije iz Azije u obje Amerike. Postoji jo jedna ranija mutacija, i to u gotovo svakom mukarcu na planetu; znanstvenici vjeruju da se po prvi put pojavila u osobi koju su nazvali Genetskim Adamom. Koristei se raunalnim projekcija ma, genetiari su procijenili da je Genetski Adam ivio negdje prije 100.000 i 40.000 godina. Neki meu njima vjeruju da je to bilo blie starosti od 100.000 godina, no ako se to dogodilo blie starosti od 40.000 godina, tada je Genetski Adam ivio upravo u vrijeme udara supernove. Gore spominjani podaci tek su grube procjene, budui da se pobli e moe procjenjivati samo stopa mutacije, ali postoji jedna injenica vezana upravo uz stopu mutacije, koja za sve poznate mutacije pred nost daje onim mlaim datumima, to jest bliima starosti od 41.000 godina. Problem je u tome to genetiari uvijek pretpostavljaju stalnu, konstantnu stopu mutacije, ali pritom ne uraunavaju zraenje koje je proizvela supernova prije 41.000 godina. Taj moni proboj radija cije jako je ubrzao stopu mutacije, tako da su sve genetske procjene starosti postale - prevelike. I stoga, ako genetiari raunaju da je do

uskoga grla u broju stanovnitva dolo prije 70.000 godina, vjerojat nije je da se radi o blioj starosti, dakle - o 41.000 godina. A ako je to tono, tada su se i Genetski Adam, a i usko grlo brojanosti populacije zbog desetkovanja ljudske vrste, mogli dogoditi upravo u vrijeme kad je supernova zabljesnula nae pretke na nebu iznad Azije i Australije. Spokoj se vratio meu ljude nakon poetnog bljeska uslijed eksplo zije supernove i konanog nestanka bljetave nove zvijezde na nebu, ali njihov se svijet bitno izmijenio. Premda se zvijezda vie nije vidjela, njezine posljedice su ostale; taj je dogaaj temeljito promijenio i svijet ljudi, i svijet ivotinja. Ono blistavo rasprskavanje i radijacija potiho su prepravili ljudsku DNK i oslobodili nezamislive kulturne i stvarala ke snage koje su za tren oka dogurale do izbacivanja nekih novih, boljih oruja za lov na mamute, a potom i do izbacivanja i lansiranja nekih novih raketa - na Mjesec.

PREIVJELI: PSI PLEMENA OJIBWA

Budui da ljudi i psi prijateljuju ve jako dugo, u raznim kulturama postoje mnoge prie o njihovu odnosu. U ovoj, koju smo pronali u plemenu amerikih starosjedilaca Ojibwa, opisuje se kako su se te dvi je vrste sprijateljile. Pria se dogaa upravo u vrijeme stranih prirod nih katastrofa kakve bi se dogodile od zraenja i otpada supernove. To se podudara i s procijenjenim vremenom starosti toga prijatelj stva, za koje znanstvenici misle da se dogodilo prije otprilike 41.000 i 13.000 godina. Teak izbor prvih pasa

U davna vremena ivjeli su tako u miru ljudi i ivotinje. Sve bijae do bro dok se jednoga dana Zemlja ne poe divlje tresti, oborivi prvoga ovjeka i prvu enu na tlo i ruei visoka stabla po oblinjim umama. Par se od straha zguri na tlu dok se Zemlja ispred njih uz zvuke ru enja, i lomljave, i tutnjavu rastvarala i golemi je rascjepi brazdahu od jednog do drugog obzora. A im se tako rastvori, uareni vjetar i vreli pijesak naglo im zapahnue lica. Procjepi se irili posvuda kad prvi mukarac iznenada rukom poka za na rub nastajueg, sve veeg kanjona i povika svojoj druici: "Gle-

daj! Tamo!" Konji, stoka, majmuni, jeleni, slonovi, psi i sve druge ivoti nje ostali su zatoeni na drugoj strani, dok par ostade posve sam s ove strane duboka ponora. I dok su ih prvi mukarac i ena gledali, ivotinje se na drugoj strani jedna za drugom polako okrenue i zaoe u umu, udaljavajui se od opasne provalije. Ne proe dugo i sve nestadoe; sve, osim prva dva psa - mujaka i enke. Uasnuti irenjem rascjepa, u poetku su nepomino zurili samo u njega, a onda svrnue pogled ravno u par s druge strane, pa opet u rastui jaz meu njima. eljeli su pobjei za ostalim ivotinja ma, da, ali - oklijevahu; na kunji bijae njihova odanost prema ovjeku i eni. Konano, psi se zajedno zaletjee ka rubu ponora i odbacie snano, daleko, najjae to su mogli. enka odmah pade na drugu stranu, no let mujakov pokaza se prekratkim; zacviljevi, prednjim se apama uspije zadrati uza sam rub provalije, proklizavajui, dok mu tijelo osta lebdjeti nad ponorom. Jurei to je bre mogao, prvi ovjek dotra do njega, zgrabi pseto za vrat i naglim ga trzajem povue u sigurnost. Nakon toga ljudima i psima krenu dobro; povezivala ih uzajamna odanost. Mnogo puta spaavahu ljudi ivote psima, ali jednako toliko esto spaavahu i psi ivote mukaraca i ena. Tako psi jo davno sami odabrae ostati uz bok ljudima i to se pokaza dobrim za obje vrste. (Thurston, 1996.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Znanstvenici misle da se prije otprilike 45.000 do 30.000 godina, tijekom vremena supernove, dogodilo sljedee; Iznenada su se pojavili kromanjonci. Bili su u gotovo svakom pogledu nalik suvremenim ljudima. Neandertalci ili takozvani piljski ljudi su poeli nestajati ili su se asimilirali. Nai su preci pripitomili sive vukove, vrlo vjerojatno u jugois tonoj Aziji. Iznenada se pojavila umjetnost kao znak ljudskog stvaralatva, koju i danas pronalazimo na stijenama mnogih pilja.

 Neki znanstvenici misle da se govor pojavio upravo u vrijeme supernove. Ljudski je mozak postao vei i sposoban za mnogo sloenije razmiljanje. Dolo je do masovnih izumiranja, prvenstveno u Australiji, koja je u trenutku supernove bila okrenuta prema njezinim zraenjima.

24. P O G L A V L J E

UDAR I SUNEV SUSTAV

PITANJE: Ako je eksplozija supernove pogodila Zemlju, je li istodobno utjecala i na Sunce, Mjesec i druge planete? Ako je do supernove dolo na nain koji smo opisali, morali bismo dokaze o tom dogaaju pronai i negdje na drugim planetima unu tar Sunevog sustava. Nasreu, astronauti Apolla prikupili su i doni jeli mnogo stijena i sedimenata s Mjeseca, pa ih se moe analizirati i u njima potraiti tragove takvih dogaaja. Herbert Zook, znanstvenik NASA-inog sredita "Johnson Space Center" iz Houstona, pronaao je u mjeseevim stijenama dokaze o nedavnom poveanju svemirskih zraka. Na slici 24.1 prikazan je odnos gustoe tragova svemirskih zraka dubine 10 mikrona i starosti tih stijena s Mjeseca. Pronaeno je jo mnogo tragova svemirskih zraka u mikrokraterima starijih stijena, to upuuje na zakljuak da su stope svemirskih zraka bile vie u prolosti, posebno prije 16.000 do 12.000 godina, odnosno tijekom nailaska oblaka MJESEC-TRAGOVI otpada iz supernove. Zook je vjero SVEMIRSKIH ZRAKA vao da su ti tragovi nastali od masiv nih sunevih bljeskova ije su se erupcije dogaale na Suncu, prem da bi sline tragove za sobom osta vila i supernova. Pa onda - koji je od ova dva sce narija pravi? Mogue je da su i oba,
Slika 24.1: Stopa udara svemirskih zraka na Mjesec tijekom proteklih 16.000 godina. Tijekom Dogaaja ta je stopa bila oko dvadeset puta vea. Izvor:Zook (1980.)

Kalendarske godine

budui da je val otpada supernove mogao izazvati vrlo ozbiljne smet nje na Suncu, te izazvati produeno razdoblje erupcija i Sunevih bljeskova. To je u skladu s istraivanjem koje je obavio Lal sa suradni cima, kod kojega su se bavili uincima svemirskih zraka na ledenu jezgru GISP2. Oni su pronali dokaze o iznenadnom poveanju sun evih aktivnosti. Ta strahovita izbijanja sunevih estica morala su izazvati velike probleme za ivot na Zemlji. Tablica na slici 24.2 pokazuje podatke o tragovima i kraterima sa stijena dopremljenih s Mjeseca, ali na jedan drukiji nain. Ovdje se suvremene stope stvaranja kratera, kako su ih odredile misije Apolla i Skylaba, koriste da bi se odredila "starost kratera" za svaku stijenu. Stope tragova sa stakla na satelitu Survevora 3, koriste se da bi se od redila "starost tragova" svemirskih zraka za izloenu povrinu stije ne. Trei podatak odreuje se iz iznosa kozmogenog izotopa Al26 na povrini stijene u usporedbi sa suvremenom stopom stvaranja, korigi ranom za eroziju. Aluminij Al26 proizvode svemirske zrake, pa bi sta rost utvrena ovom metodom trebala biti usporediva sa "starou traga", takvom kakva jest. Obje starosti ine se znatno starijima od "starosti kratera", ime se pokazuje da su te stijene bile znatno vie bombardirane svemirskim zrakama nekada, u prolosti, nego danas. Takoer, kozmogeni izotop Ni 59 isto je pronaen blizu povrine tih stijena u koncentracijama veim od oekivanih, to dodatno po tvruje visoku stopu svemirskih zraka u prolosti. I na kraju, Zook je utvrdio da je koncentracija C 14 u povrini Mjeseevog tla bila tri puta vea od oekivanog iznosa. Na temelju svih tih dokaza zakljuio je, da je do znaajnog porasta svemirskih zraka dolo tijekom proteklih 20.000 godina, premda nije bio siguran u tono vrijeme, te je priznao
Mjeseeva stijena 12054 15205 60015 1. Starost po 2. Starost po krateru tragu 26.500 15.300 20.000 175.000 80.000 150.000 3. Starost po AI26 150.000 100.000 Vie radijacije Odnos izmeu 2/1 u prolosti

6,6 5,2 7,5

D a D a D a

Slika 24.2: Usporedba starosti i podataka dobivenih na temelju kratera, svemir skih zraka i stopa Al26 u mjeseevim stijenama. Sve metode pokazuju da je u prolosti bilo vie svemirskih zraenja. Podatak iz NASA-e.

da bi se to moglo protezati i u daljnju prolost. Mi mislimo da svi noviji dokazi to vrijeme pomiu na razdoblje prije 41.000 godina. Poslije je suvremenijom tehnologijom Tim Jull sa sveuilita u Arizoni, zajedno s kolegama dublje analizirao kozmogene izotope u stijenama s Mjeseca. Oni su izvijestili o sljedeem: "Tijekom posljed njih 20.000 godina nije se moglo dogoditi vie od jednog dogaaja > 5 x 1013 protona/cm2." Da bi se ovo shvatilo, treba rei da suvreme na stopa svemirskih zraka iznosi oko 1 proton po cm2 u sekundi, tako da je taj dogaaj proizveo vrijednost za koju bi svemirskim zra kama inae trebalo ak - 170.000 godina! Ako Jullovu granicu protegnemo na 40.000 godina, tada bi trebalo biti za oko 15.000 godina vika svemirskih zraka, to bi bilo vie nego dostatno da se ukupni radioaktivni ugljik udvostrui. Treba zamijetiti i to da je Juli svoj za kljuak iznio u negativnom obliku, moda zato da bi neizravno promi jenio ranije zakljuke do kojih je doao Zook. Jer, u velikom dijelu znanstvenih krugova ba i nije bilo jako omiljeno ozbiljno razmatra ti mogunost, da je do nedavnih poveanja stope svemirskih zraka moglo doi zato, jer se radi o fenomenu koji bi se mogao objasniti je dino eksplozijom supernove u blizini.

DREVNE MJESEEVE KUGLICE

Timothy Culler i Richard Muller sa sveuilita Berkeley u Kaliforniji analizirali su Mjeseeve kuglice, i to koristei se metodom utvriva nja starosti kombinacijom kalija i argona. Te su kuglice nastale prili kom udara meteora na Mjesec, koji ih je razasuo na velike udaljeno sti po itavoj povrini, a starost svake od kuglica pomagala je odrediti starost udara to ju je oblikovao. Slika 24.3 prikazuje broj Mjeseevih kuglica grupiranih po starosti. Prije 3 milijarde godina stope udara bile su niske, ak su se i smanjivale sve do prije 400 milijuna godina. Tada je dolo do naglog porasta udara. Ovaj podatak o poveanju bro ja udara na Mjesec jako se dobro uklapa u Velika izumiranja, do kojih je na Zemlji dolo prije 440 milijuna godina. Najdramatiniji porast odgovara vremenu izumiranja dinosaura prije 65 milijuna godina, ali se i nastavlja, i to sve do danas - na vioj razini nego tijekom veega dijela od posljednje 3 milijarde godina. Jasno, ne tako davno Mjesec su uestalo napadali meteori i kometi, a

MJESEC - Udari & Kuglice

Slika 24.3: Stopa nastajanja Mjese evih kuglica tijekom proteklih 4,5 milijardi godina. Podaci: Culler (2000.)

Kalendarske godine (milijuni)

to znai da je i Zemlju pogodila jednaka sudbina. Prema Mullerovom istraivanju, mi se jo uvi jek nalazimo u razdoblju kada su bombardiranja Zemlje znatno uestalija nego u posljednje 3 milijarde godina. Jer, uope nije pronaao dokaze o tome, da je s tim razdobljem gotovo; naprotiv, otkrio je da se ono - nastavlja.

VRUE RADIOAKTIVNE TOKE NA MJESECU

Mnoge magnetske estice iz razdoblja Clovis sadre iznimno visoke stope radioaktivnosti zbog torija, urana i kalija K40, pa smo odluili utvrditi znaaj te injenice za nau teoriju. Prva postaja na tom putu odvela nas je na Mjesec. NASA je lansirala satelit Clementine u orbitu 1994. godine, a slje dei je satelit 1998. godine poslan u obilazak Mjeseca (Lunar Pros pector). Oba su satelita bila opremljena i detektorima za gama zrake, koji su mogli izmjeriti razine radioaktivnih izotopa torija-232 i kalija-40 na Mjeseevoj povrini. Slika 24.4 prikazuje raspodjelu tih ele menata samo na onoj nama blioj strani Mjeseca, jer na onoj drugoj ih naprosto nije bilo. Pogledajte na slici te zatamnjene "vrue toke", i uoite kako je raspored obaju radioaktivnih izotopa na Mjesecu gotovo istovjetan. Oba se nalaze samo na sjevernoj polutci, gotovo kao u kakvom grubo ocrtanom krugu oko velikog kratera nalik mo varnim jezerima, nazvanim Mare Imbrium. Mjeseeve stijene iz podruja na kojima postoje visoke razine to rija i kalija nazivaju se KREEP - stijene (kratice za kalij - K, rijetki elementi na Zemlji - REE, i fosfor - P). Ovi se elementi obino ne otkrivaju zajedno, no upravo smo stijene KREEP - tipa pronalazili

na mnogim nalazitima iz razdoblja Clovis, a sada dobili dokaz da se one mogu pronai i na Mjesecu. Pojavit e se i u nastavku nae prie. Smjetaj ovih vruih toaka ne moe biti sluajan. Ovo "bikovsko oko" na Mjesecu, jedino je podruje s visokim koncentracijama radio aktivnog kalija i torija. Neki istraivai dre da je neki neuobiajeni geoloki proces smjestio ove elemente upravo na to relativno malo mjesto na Mjesecu, i ba nigdje drugdje. To bi moglo biti tono, no mi se pitamo nisu li te toke mogle biti "preslikane" na sjevernu hemisfe ru Mjeseca tijekom jednog udara uslijed supernove ili otpada kometa. U ovo neemo moi biti sigurni budui da nema dostatnih dokaza, ali ini nam se da je to vaan i bitan djeli ukupnih podataka. Nemojte zaboraviti ovaj jedinstveni Mjeseev dio zvan "vruom tokom", jer e mo vidjeti da se ponavlja jo tri puta unutar naega Sunevog sustava.

RADIOAKTIVNI MARS
Analize radioaktivnog kalija i torija bile su izvrene i za Mars, zahva ljujui detektoru gama zraka na satelitu Odisej, lansiranom 2001. go dine. Slika 24.5 pokazuje raspored kalija K40 na Marsu, koji se zajed no s torijem u najviim koliinama pronalazi takoer na sjevernoj polutci, upravo kao i na Mjesecu.

Slika 24.4: Karta jedinog velikog po druja na Mjesecu gdje je pronaen torij; radioaktivni kalij ima istovjetnu sliku. Oba se nalaze na sjevernoj Mjese evoj polutci. Prilagoeno, izvor: NASA

Slika 24.5: Satelitska karta Odiseja za radioaktivni kalij na sredinjem dijelu sjeverne polutke Marsa. I torij je pronaen na istim podrujima. Prilagoeno, izvor: NASA

To se na Marsu moglo dogoditi na dva naina. Prvo, isti onaj neuo biajeni geoloki proces zamiljen na Mjesecu, mogao se pojaviti i na Marsu. Meutim, trenutano to vie nitko ne tvrdi, jer je jasno da se Mars, kao znatno vee svemirsko tijelo, nije rashlaivao na isti nain kao i Mjesec, tako da se ini kako se ova teorija ne uklapa. Jedina i najvjerojatnija alternativa jest, da je neka vrsta radioaktivnog udara pogodila sjevernu polutku Marsa, kao i Mjeseca. To se dogodilo i na Veneri, premda podaci nisu toliko obimni. Ra nija prouavanja Venere, zahvaljujui jednoj sovjetskoj misiji, koja je na povrinu tog planeta spustila spektrometar za gama zrake, takoer su otkrila poveanje torija Th232negdje na sredini sjeverne polutke.

VRUE TOKE NA PLANETU ZEMLJI

Vjerojatno ete i sami pogoditi kako mislimo da se isto dogodilo i na Zemlji. Premda nije lako doi do podataka za podruja izvan Sjever ne Amerike, pretpostavili smo da su i na Zemlji koncentracije torija i kalija-40 najvee na sjevernoj polutci Zemlje. Zato smo prvo istra ili Kanadu, povodei se za dosadanjim otkriima i tragovima pro naenim od Carolina Bays, i mislei, da je upravo tamo bio jedan od glavnih i najeih udara. U Kanadi i SAD-u su bila izvrena podro-

Slika 24.6: Kao da torij u Kanadi stvara prsten oko Hudson Baya i iri se na jugozapadni dio SAD-a. Kalij i uran imaju gotovo istovjetan poloaj, pa iako za neka podruja podaci jo nedostaju, uzorak je jasan. Podaci iz USGS i Natural Resource Canada.

bna mjerenja za oba elementa, Th 2 3 2 i K40; spektrometrima za otkri vanje gama zraka nadlijetali su zrakoplovima ova podruja (dakle, ne satelitima); jo nisu dovrene sve karte za itavu Kanadu, no i ovako je - kao to se moe vidjeti na slici 24.6 - jasno vidljivo da je torij oblikovao elipsu oko zaljeva Hudson Bay, pri emu se misli na pravi oceanski zaljev, a ne na jezero tipa Carolina Bays. Zauuje to isti takav oblik pronalazimo i kod kalija, torija i urana - dakle, elipsu, premda svaki od spomenutih elemenata ima veoma razliita kemij ska svojstva, te okolinom krue na posve razliite naine. Naprimjer, torij se slabije otapa od urana ili kalija, i zato bi ova dva elementa na kon mnogih milijuna godina jednostavno morala biti drukije raspore ena. Ali, oni se gotovo preklapaju, to znai da se i ovdje radi o relativ no nedavnom dogaaju. to se tie naslaga pronaenih na Stjenjaku (Rocky Mountains), veina znanstvenika misli da su one dio prirodnog procesa nastaja nja planina. Moda i jesu u pravu, ali mi smo otkrili da se te naslage ba i ne podudaraju s oblikovanjem planina; ustvari, najvie ih ima diljem Velike Ravnice u Nebraski i Kanzasu, dakle - jako daleko od bilo kakvih planina. Kao i ranije, mislimo da je na sjeveru eksplodirao golemi komet od estica supernove, i zasuo to podruje radioaktivnim elementima i stijenama tipa KREEP. Premda je ovakav kartografski dokaz upadljiv i jasan, nemamo dokaza da je naa teorija tona i to u ovom trenutku ostaje tek nagaa nje. Ako je ono tono, tada su najmanje dva golema kometa eksplo dirala iznad sredita Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade, irei posvuda uokolo opasne estice strahovite brzine i vreli, uareni zrak snagom jaom od tornada. Ako se to dogodilo krajem Ledenog doba, nije nikakvo udo da su nestali svi mamuti zajedno s jo 40 milijuna drugih ivotinja. U isto su vrijeme slini oblaci svemirskog otpada mogli udariti i na Mjesec, Mars, Veneru i Sunce, izazivajui neviene udare to nije bilo slino niemu dotad vienom u geolokim zapisima.

MJESEEVA KREEP - STIJENA U PUSTINJI

Nedavno je na Bliskom Istoku, u pustinji Oman, pronaen neobian meteorit, koji su nazvali Sayh al Uhaymir 169 ili SaU 169. Njegov je sastav bio razliit od veine ostalih meteorita, i jako je nalikovao stije-

nama KREEP pronaenima na Mjesecu. Zato su znanstvenici zaklju ili da doista i potjee s Mjeseca, iz podruja "bikovskog oka" prika zanog na slici 24.4. Meteorit sadri iznimno mnogo kalija, rijetkih elemenata, fosfora, torija, urana i kalijevog oksida, upravo kao i magne tizirane estice kakve smo pronalazili po Americi na nalazitima iz razdoblja Clovis. Uz to, na temelju koliina koncentracije radioak tivnog ugljika C 1 4 i berilija, zakljuilo se da je udario na Zemlju prije 13.000 do 9.500 kalendarskih godina, dakle - u vrijeme koje se podu dara sa starou slojeva i u njima pronaenih estica. Moda je neki veliki svemirski objekt tada udario o Mjesec, toni je - u onaj dio s KREEP stijenama nazvan Mare Imbrium, te odlomio tone otpada koje su onda zavrile na Zemlji i razasule se diljem Sjever ne Amerike. To je jedan od dva mogua naina da bi dospio na Zemlju. Drugi bi bio, da su prije 13.000 godina o Mjesec udarila tijela koja su i sama bila jako bogata KREEP - stijenama. Ne znamo je li ijedna od ovih teorija tona, ali nam se uinilo zanimljivim da je upravo takva KREEP stijena pala na Zemlju ba u razdoblju Clovis, te da se njezin kemijski sastav toliko podudara s ostalim otpadom nalik KREEP stijenama, koji je u isto vrijeme pao i na Sjevernu Ameriku.

TO SVETO ZNAI?
Premda znamo da je svemir prepun raznih dogaaja, mislimo da je jednostavno nemogue da izmeu svih dosad opisanih pojava nema ba nikakve veze ili da su izolirane. Jedno od najboljih objanjenja za njih bilo bi, da su valovi udara supernove proli kroz na dio galak sije, bombardirajui pritom cijeli Sunev sustav. Mislimo da su velike koliine kalija i torija, smjetene uvijek upravo na sjevernim polutka ma pojedinih planeta - Zemlje, Mjeseca, Marsa i vjerojatno Venere, tamo dospjele uslijed katastrofalnih udara koji su stizali uvijek iz is toga smjera, sa sjevera - kako smo to utvrdili na planetu Zemlji.

PREIVJELI: PLEMENA TOBA I PILAGA

Iako su plemena June Amerike bila jako udaljena od udara u Kanadi, Michiganu i Utahu, prie o stranim udarima s neba pojavljuju se i u njihovim kulturama. Jesu li ti udari mogli pogoditi i ira podruja no to smo dosad mislili? Ili su ove prie nastale od oevidaca koji su se

poslije preselili u Junu Ameriku? Vjerujemo da je udar dospio barem do sjevernih dijelova June Amerike, kako to opisuje pripovijest u nastavku; stie iz plemena Toba i Pilaga, koja ive u Boliviji, Paragva ju i Argentini. Da je ledeni komet pogodio Zemlju, oekivali bismo da emo vi djeti kako na Zemlju padaju gorue, uarene stijene i divovske zalee ne kamene gromade, kako to opisuje i ova pria. Takoer, udari ove vrste stvorili bi u atmosferi oblake praine i ae, a oni bi doveli do produenog razdoblja tame. Duga plamena no

Jedne noi, bez ikakva znaka upozorenja, golemi jaguari velikih, isko laenih, ukastih oiju navalie na Mjesec. Bojevalo se satima i dok su ljudi uasnuti promatrali, udovine su maketine trgale i derale gole me komade Mjeseca, tako da sasvim pocrvenje od krvi. Otpadahu s njega itavi dijelovi, ostavljajui za sobom sablasne bijele tragove po cijelom nebu. estoki boj potraja i tijekom noi, sve dok se na kraju ne ukaza sun ce pa jaguari nestadoe, ali to ne bjee kraj uasu. Jer, iznenada poee po Zemlji padati divovske vatrene kugle; inilo se kao da stiu ravno iz sunanoga kruga. Na tisue plamteih gromada kamenja i golemi ko madi leda padahu u isto vrijeme. Posvuda poruie stoljetna stabla i

Slika 24.7: Jaguari napadaju Mjesec. Slika sloena iz materijala NASA-e i Kongresne knjinice.

upalile mnoge poare po dungli. Huanje stotina vatri okrui Narod sa svih strana i ljudi se naoe zatoeni u vatrenom obruu. Da bi se nekako spasili, neki medu njime poee lebdjeti na vjetru poput iskri to ih je onda silan vihor raznosio uokolo. Odlebdjee viso ko, visoko na nebo, sve dok se ne pretvorie u zvijezde. I danas nam odozgo svijetle s nonog neba. Drugi pobjegoe u hladne rijene vode, uronie u njih pa se pretvorie u krokodile da bi mogli ostati pod vodom i tako izbjei vrelinu. Kada sve presta i vatre se ugasile, sunce obavi crni oblak i itavu zemlju pritisnu duboka tmina. Prodoe mnogi mjeseci prije no to mrkli mrak nesta negdje na sjeveru i ivot se iznova vrati na staro. (Wilbert, 1975.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Tragovi svemirskih zraka na Mjesecu ukazuju na teko bombar diranje do kojega je dolo prije 16.000 do 12.000 godina. Kuglice s Mjeseca pokazuju da se jo uvijek nalazimo u vrlo opasnom razdoblju tekih udara. Radioaktivnost i KREEP stijene oblikuju na Mjeseevoj sjevernoj polutci udan uzorak nalik bikovskom oku. Torij, kalij i uran oblikuju velike prstene oko Hudson Baya i Utaha. Znakovi pokazuju da su kometi nalik divovskim kuglama od praine izazvali vie udara kroz Sunev sustav. Oni su vjerojatno udarili u svaki vei planet ili u Mjesec u na em sustavu. ini se da su ti kometi bili vrlo bogati radioaktivnim elementi ma i KREEP stijenama. Dokazi ukazuju na to da su doli iz smjera sjevera, kad se gleda sa Zemlje. Pogledajmo sada malo poblie one KREEP stijene koje su se pojavile na nalazitima iz razdoblja Clovis.

2 5 . POGLAVLJE

KEMIJSKI SASTAV KOMETA

PITANJE: U redu, znai - rasporedi torija, kalija i urana na Zemlji podudaraju se s onima na Mjesecu. Ali, otkud moemo biti si gurni jesu li estice iz razdoblja Clovis stigle ba odande ili od supernove? Ako je sloj estica bio nataloen udarom na samom kraju razdoblja Clovis, kemijska analiza nam moe rei jako mnogo o podrijetlu sa moga dogaaja. Je li materijal to smo ga pronali potjecao od tijela koje je udarilo o Zemlju, ili je to bio sediment s mjesta udara koji se uslijed njega rasprio i razbacao na sve strane kontinenta? O kakvom se tu udaru radilo - o kometu, meteoru ili neemu treem? Odabra li smo nekoliko provjerenih analitikih metoda da bismo odgovorili na ova pitanja. Poslali smo mnogo uzoraka s nekih Clovis nalazita na PGAA analizu u - Budimpetu. PGAA je metoda ispitivanja jezgri kojima se utvruje postojanje raznih kemijskih elemenata, koji se nalaze u ispitivanom uzorku sedimenta. Slina je tradicionalnoj metodi koja se zove NAA (Neutron Activation Analysis), a kod koje se uzorci pod vrgavaju zraenju unutar reaktora, nakon ega se stvaraju radioaktivni izotopi kojima se mjeri vrijeme raspadanja. NAA je esto vrlo osjetlji va i na niske razine koncentracije nekih elemenata, dok PGAA analiza moe analizirati sve elemente, premda s mnogo manje osjetljivosti. NAA analizu smo obavili u Hamiltonu, Ontario, na sveuilitu McMaster, u njihovom laboratoriju Becquerel Laboratories. Analizirali smo magnetizirane estice s nekoliko nalazita iz razdo blja Clovis. Rezultati su prikazani u tabeli B.l Dodatka B. Sastav mi nerala na svakom setu magnetiziranih estica moe se oitati u tabli ci 1. estice iz Gaineya po teini se uglavnom sastoje od kvarca ili silicijevog dioksida (SiO2), glinenca (K, NaAlSi308), magnetita (Fe3O4)

te raznih drugih sastojaka bogatih kalcijem, magnezijem i aluminijem. Ti su minerali uobiajeni na Zemlji, a kemijski sastav im je na mnogo naina slian prosjenom sastavu kontinentalne kore, kako su izvije stili Holland i Lampert. Koncentracije titanija (Ti) i mangana (Mn), te mnogih drugih elemenata u tragovima, ukljuujui ovdje torij i uran, nalaze se u znatno niim razinama od koncentracija u slojevima iz razdoblja Clovis. ini se zato da su kvarc, glinenac i magnetit bili izbaeni iz kratera nastalog udarom, ali - jesu li tako mogli stii i Ti, Mn i drugi elementi? Pogledajmo dokaze o tome.

VRATIMO SE NA MJESEEVE VRUE TOKE

Na slici 25.1 su prikazane koncentracije titanija na Mjesecu, izmjere ne uporabom refleksije svjetla satelita Clementine, koji je kruio oko Mjeseca od svog lansiranja 1994. godine. Te su koncentracije naroito visoke u podruju nazvanom Mare Imbrium, na kojemu takoer ima i visokih koncentracija eljeza, radioaktivnog K40 i Th 232 . Vano je primijetiti da svega toga nema u poveanim koliinama na tamnoj strani Mjeseca. Kao i radioaktivni elementi, oni postoje samo na bli oj strani, i to na sjevernoj Mjeseevoj polutci. Koncentracije titanija na zatamnjenim tokama karte premauju 7,5%, to je daleko iznad uobiajenih koliina sa Zemlje, koje iznose 0,66%. Najvie koncentracije titanija izmjerene su u visini od vie

Slika 25.1: Rasprenost titanija na povrini Mjeseca. U grubo se nalazi na istim po drujima kao i eljezo, torij i kalij, dok toga gotovo uope nema na drugoj, udaljenijoj strani. Izvor: NASA

15%, i u skladu su s visokim koncentracijama eljeza, kojega ima i do 19%. Sline se koncentracije mogu vidjeti i u magnetiziranim estica ma naenim u Murray Springsu i Topperu.

VRUE TOKE NA ZEMLJI

Vratimo li se na Zemlju da bismo potraili potpis titanija, pronai emo ga u jugozapadnom dijelu SAD-a, tono na istom onome mjestu na kojemu smo pronali i uzorak s torijem i kalijem (vidi poglavlje 24, slika 24.6). Ustvari, isti takvi otisci nalik prstenima postoje ne samo za jedan ili moda dva elementa; ne, nego ba svi sljedei navedeni elementi oblikuju sline prstene oko jugozapada: kobalt, cerij, cezij, hafnij, eljezo, lantan, litij, magnezij, mangan, nikal, skandij, stroncij, vanadij, iterbij, cink i cirkonij. Mnogi elementi iz gornjega niza rijetko se pronalaze na Zemlji, a ipak su gotovo svi pronaeni u visokim razinama u slojevima nalazita iz razdoblja Clovis. Ustvari, vrijednosti s Mjeseca su gotovo sve uspo redive s onima pronaenim na nalazitu Topper; pokazalo se da su to najii uzorci s tragovima Dogaaja koje smo uope pronali. Na tom se nalazitu magnetizirane estice u cijelosti sastoje od razliitih smjesa eljeza, titanija i mangana. A one su neuobiajene za zemaljske
ODNOSI ELEMENATA - razdoblje Clovis i Mjesec

Slika 25.2: Odnosi raznih rijetkih elemena ta na Zemlji, plus torija i urana, s nalazita Topper, Murray Springs, Gainey te s Mje seca, usporeeni s titanijem.

uvjete i uestale su na Mjeseevim vruim tokama, bogatim titanijem i eljezom. Sline relativne odnose titanija i mangana zapazili smo i u Gaineyu, Topperu i Murray Springsu. I premda su pomalo zamagljeni pojavom zemaljskih elemenata, moemo ih otkriti zahvaljujui titaniju. To je jasno vidljivo na slici 25.2, gdje se usporeuju titanij i za Zemlju rijetki elementi (ono REE u KREEP - stijenama) te torij i uran na nalazitima Gainey, Topper i Murray Springs s onima s Mjeseca. Odnos pokazuje skoro savreno podudaranje na sva etiri nalazita, i prua sjajan dokaz da se radi o gotovo istovjetnom materijalu. Ovakvo blisko podudaranje jako je neo bino pomislite li na to da je Arizona od Michigana udaljena 2.650 kilometara, a ovaj opet vie od tisuu kilometara od June Karoline, te da usto sva ova mjesta imaju razliite klime i geoloko podrijetlo. Sve postaje jo zagonetnijim kada se prisjetimo, da je Mjesec od svega toga udaljen oko 385.000 kilometara. Upravo zbog slinosti i unato takvim udaljenostima, mi mislimo da su ovi minerali vezani uz tijelo koje je udarilo o Zemlju, te da su ili stigli s njim, ili bili izbaeni uslijed udara. Slika 25.3 usporeuje koncentracije elemenata u tragovima prona ene u magnetiziranim esticama Murray Springsa i susjednih slojeva
ELEMENTI - MURRAY SPRINGS

Slika 25.3: Uspored ba magnetiziranih estica iz Murray Springsa s profilom sedimenata iz tog nalazita i koncen tracijama eleme nata pronaenih u tragovima.

nalazita. Crni pijesak s povrine, prepun eljeza, sadri male koliine titanija, dok oblinja crna rogoina i susjedni sedimenti imaju u sebi tragove elemenata sline prosjenim vrijednostima naenim na Zem lji. No, magnetizirane estice iz Murray Springsa su gotovo deset puta bogatije tragovima elemenata od ostalih sedimenata s tog mjesta. Ako estice iz razdoblja Clovis nisu bile podrijetlom iz okoline, otkud su se onda ovdje nale? Kako moete vidjeti po KREEP nizu na karti, magnetizirane estice iz Murray Springsa sadre gotovo dva puta vie KREEP - elemenata od stvarnih KREEP stijena s Mjeseca! Drugim rijeima, estice iz Murray Springsa vie su KREEP od izvor nih KREEP stijena?! To bez daljnjega ukazuje na njihov isti izvor. To je vana toka i vrijedno ju je stoga ponoviti: magnetizirane estice iz Murray Springsa izgledaju znatno slinije materijalu s Mjeseca, udaljeTOPPER - Gornje i Donje nalazite

Slika 25.4: Uspo redba KREEP u magnetiziranim esticama s onima iz Toppera, Clovis nalazita u Junoj Karolini. KREEP je u magnetiziranim esticama znatno vii.

nom 385.000 kilometara, negoli magnetiziranim esticama s povrine Zemlje udaljenima od njih pet ili est metara.

KREEP NA DRUGIM NALAZITIMA IZ RAZDOBLJA CLOVIS

Sline se usporedbe magnetiziranih estica s oblinjim sedimentima iz drugih Clovis nalazita mogu vidjeti na slikama 25.4 (za Topper iz June Karoline) i 25.5 (za Blackwater Draw u New Mexicu). U svim prikazanim sluajevima su ovi na Zemlji rijetki elementi KREEP zajedno s torijem i uranom - bitno vii u esticama, nego u njima su sjednim sedimetima. A to je snaan dokaz da magnetizirane estice u sebi ukljuuju i znaajnu komponentu, koja stie iz jednog zajedni kog izvanzemaljskog izvora.
BLACKWATER DRAW - Clovis, NM

Slika 25.5: Uspo redba KREEP u magnetiziranim esticama s oni ma iz Blackwater Drawa, Clovis nalazita u New Mexicu. KREEP je u magnetiziranim esticama vii za gotovo 200%.

Magnetizirane estice Clovis i Mjeseev KREEP

Slika 25.6: Odnosi titanija i REE (rijetkih elemenata na Ze mlji), torija i urana. Sedimenti s nalazi ta Gainey i Murray Springs iz razdoblja Clovis usporeeni su sa sedimentom uzetim s Mjeseca iz podruja Mare Imbrium, koji su donijeli astronauti Apolla12.

Usporedimo sada neka od nalazita iz razdoblja Clovis s materija lom prikupljenim na Mjesecu. Astronauti Apolla 12 donijeli su uzor ke sedimenata KREEP, koje su analizirali Korotev i njegovi suradnici (2000. godine) u St. Louisu, na sveuilitu Washington. Njihove smo rezultate usporedili s onima iz Gaineya i Murray Springsa.

ANOMALIJE KALIJA-40 ILI SLOVA 'K' U KRATICI 'KREEP'

Pokazali smo da je sloj s magnetiziranim esticama bogat rijetkim elementima sa Zemlje, torijem i uranom, te da isto vai i za KREEP s Mjeseca. No, dosad nismo potraili dokaze za vee koliine kalija K40 pa stoga pogledajmo kako se on uklapa u cijelu sliku. Kalij - 40 je prirodan radioaktivan izotop s poluivotom od 1,3 milijardi godina i u cjelokupnoj koliini kalija na Zemlji ini tek njegov siuan dio (oko 0,0117%). Taj je koliinski udio ujedno i vrlo uobia jen diljem Sunevog sustava, osim kada se radi o kometima, meteoritima ili dogaaju poput supernove. Valovi udara supernove proizvode 40 velike koliine svjeega K koji se onda izbacuje u svemir, a znaajne 40 koliine K mogu se nai i u eljeznim meteoritima. Ako je prije 16.000 do 13.000 godina otpad izazvan valovima udara uslijed super nove proao pokraj Zemlje, ili ako su je pogodili kometi ili meteoriti 40 obogaeni radioaktivnim kalijem K nastali zbog supernove, morali bismo u tim sedimentima pronai veliki viak tog radioaktivnog izo topa. No, ako se nita od toga nije dogodilo, morali bismo posvuda 40 pronalaziti uobiajene koliine K , i one bi trebale biti iste i u sloju

iz razdoblja Clovis, kao i u okolnim slojevima sedimenata ispod i iznad njega. To je ujedno i kljuni ispit za nau teoriju. Tijekom naeg istraivanja mjerili smo kalij na raznim uzorcima, koristei se dvjema metodama - PGAA i odbrojavanjem gama zraka, i to mjerei K39, najei izotop kalija, od kalija K40 kao radioaktivnog izotopa kalija. Za potonjega je Al Smith, pionir ove metode, obavio po etna mjerenja za K40 u Lawrence Berkeley National Laboratory. Ana lizirali smo kalij u kamenim predmetima pronaenim na nalazitima iz razdoblja Clovis objema metodama, i doli do toga da se dobiveni rezultati mogu objasniti jedino ukoliko je K40 bio obogaen za 50 do 100 posto u odnosu na K39. Analiza suvremenih kamenih komada i sedimenata pokazivala je uobiajenu i oekivanu koliinu 40. To je znailo, da su komadi iz razdoblja Clovis, koji su se prije 13.000 godi na - kada je dolo do valova udara nalazili na vrhu svih slojeva, bili bombardirani materijalom koji je sadravao K40, te mikroskopskim eljeznim esticama koje je pronaao Bill Topping. Laboratoriji Becquerel takoer su dodatno analizirali sedimente iz sloja s esticama, tragajui za ukupnom koliinom kalija te posebno za radioaktivnim kalijem K40. Ovi su rezultati prikazani na slici 25.7,
Usporedba velikih koncentracija K40 u kamenju iz razdoblja Clovis (-13.000 godina) i kontrolnog (suvremenog) kamenja i sedimenata. Topper sediment datiran je s 40.000 godina

Slika 25.7: Usporedba velikih koliina K40 u kamenju i sedimentima iz razdoblja Clo vis s normalnim kamenjem i sedimentima. Svi su uzorci stari 13.000 godina osim uzorka iz Toppera, koji je datiran s 32.000 godina starosti i pripisan ranijem valu uda ra. Svi uzorci iz razdoblja Clovis pokazuju znatno poveanje koncentracije K40.

na kojoj su ukljuene obrade uzoraka iz cijele Sjeverne Amerike, ukljuujui Albertu, Arizonu, Michigan i obje Karoline. Oni upuuju na injenicu da je K40 znatno bogatiji u KREEP materijalima starim 13.000 godina, i to ponekad i 350% vie od oekivanih koliina. To bi moglo biti tako samo ako udarno tijelo nije stiglo iz naeg Sunevog sustava. Osim toga, ovako poviene koliine K40 u skladu su s udarom neke vrste mladog svemirskog tijela. To je tijelo mogla proizvesti ne davno nastala supernova, ili je, dok je kao komet prolazilo svemirom, sa sobom ponijelo prainu i otpad supernove. Kako bilo da bilo, iz gleda da je to udarno tijelo sadravalo znatne koliine kalija K40. NASA je koristila sline metode da bi se analizirao kalij u Mjesee vim KREEP - stijenama. Satelit nazvan "Lunar prospector" mjerio je gama zrake iz K40 dok je kruio oko Mjeseca; moda se sjeate karte na kojoj je i radioaktivni K40 na Mjesecu pronaen u obliku prstena, na njegovoj sjevernoj polutci. No, satelit je tada zabiljeio samo vrije dnosti radioaktivnog K40 i nije mogao izmjeriti ukupnu koliinu kalija - i onog radioaktivnog, i neradioaktivnog. Da bi se dolo do ukupne koliine kalija u Mjeseevim stijenama, na Zemlji su se obavljale kon vencionalne analitike metode kojima se opet nije izraunavao i K40, ve samo ukupna koliina kalija. 40 Znanstvenici su u NASA-i koristili oba mjerenja - i ono za K , i ono za ukupni kalij da bi provjerili odnos meu njima, koji je trebao biti jednak kao i na svim dijelovima Sunevog sustava. Na svoje veliko 40 iznenaenje otkrili su, da je razina K bila znatno via od oekivane, i to za 50 do 100 posto. Zapanjeni ovom zagonetkom, pretpostavili su da satelit nije bio pravilno kalibriran pa su zanemarili tu razliku. Za nemarili su i sitnicu - da satelit inae nigdje drugdje nije pokazivao bilo kakvu drugu pogreku u sustavu. Zato smo mi ipak povjerovali satelitu i tonosti njegova mjerenja, jer su se potvrdila naa mjerenja 40 izvrena sa KREEP stijenama i esticama obogaenim kalijem K na Zemlji. Mi smo otkrili visoke razine tog izotopa u djeliima Zemlje, a NASA ih je otkrila u djeliima - Mjeseca.

TO SE DOGODILO?
Ono "bikovsko oko" na nama udaljenom Mjesecu u Mare Imbrium, muilo je znanstvenike ve od prvog trenutka otkako je bilo uoeno.

Uobiajeno objanjenje koje se moglo uti glasilo je: zbog polaganog rashlaivanja mnogih slojeva stijena prije nekoliko milijardi godina, KREEP stijene su se probile na povrinu. A potom su ih, mnogo vreme na nakon toga, razni udari izmijeali i pobacali uokolo, ukljuujui ovdje i posljednji udar, koji je neke njihove dijelove i taj materijal lansirao i na Zemlju. Meutim, nae otkrie sloja bogatog esticama i KREEP elementi ma diljem Sjeverne Amerike, dovelo je u pitanje ovakvo objanjenje: ustvari, nanizalo je probleme vezane uz ovu teoriju. Ako je ustaljeno objanjenje tono, i dalje ostaje zagonetkom kako su se to onda sve KREEP stijene na kraju zatekle na Mjesecu - ba na istome mjestu. Nadalje, ako su KREEP stijene toliko stare, zbog ega se onda dri da postoji anomalija u koliini i obilju pronaenog kalija K40? Pa zatim: ako su se KREEP stijene doista oblikovale na opisani nain, kako to da isti uzorak pronalazimo i na Marsu, a i na Zemlji, premda danas nema geologa koji misli da su se ova dva tijela oblikovala na isti nain kao i Mjesec? Sva ova pitanja stavljaju uobiajenu teoriju pod veliki znak pitanja.

NOVA TEORIJA
Ovdje predlaemo znatno drukiji scenarij, po kojemu su brojna udarna tijela ultra-niske gustoe, bogata KREEP - stijenama, udarala o Zemlju i Mjesec, i pri tim udarima ostavljala za sobom KREEP na oba mjesta. Ovom se teorijom lako objanjavaju sve injenice, koje su se pokazale na oba ova svijeta. Ta udarna tijela morala su biti mlaa, moda proizvedena supernovom od prije 41.000 godina. Moda je zid od materijala supernove to se irio, i u kojemu su se poela obliko vati gusta tijela - proao kroz Sunev sustav. Takva se tijela mogu oblikovati ako meuzvjezdane estice i praina ponu stvarati jezgre zahvaljujui slaboj gravitaciji koja ih zbija i oblikuje vea tijela, dakle - na nain vrlo slian onome, kojim znanstvenici objanjavaju nasta janje Sunca, planeta i kometa. Ili su vea tijela mogla jednostavno biti kometi od praine, nastali izbacivanjem ostataka supernove. Znamo da supernova moe na kra ju izbaciti neutronske zvijezde i pulsare, a male dijelove estica koje je oblikovala supernova pronalazimo i u meteoritima; ali sve dosad jo

nitko nije predloio da supernove mogu izbacivati i manja tijela, koja se po veliini nalaze negdje izmeu pulsara i estica praine. Logika nam govori da bi to moglo biti mogue, premda ne moemo biti sigur ni u to; zato je to tek naa radna hipoteza. Meutim, o supernovama se ionako ne zna ba mnogo, tako da bi i ovaj scenarij mogao biti jedna ko toan kao i ostali. U svakom sluaju, on objanjava dokaze koje smo pronali posvuda po naem Sunevom sustavu. Unato ovoj nesigurnosti, dokazi nam govore sljedee: bez obzira otkud stigle KREEP stijene, "Neto" je stiglo na Zemlju prije 13.000 go dina. Ma to bilo, prolo je kroz Sunev sustav u golemom valu koji je bio irok i debeo - milijarde kilometara. Kako se taj gorostas kretao svemirom, nakon njegova prolaska se kozmika kemija brzo vratila na svoje uobiajene vrijednosti, ali ne i ivot na Zemlji. U tom putovanju su uslijed Valova udara nestali milijuni ivotinja, a svijetli, jasni, radio aktivni oiljci i danas se mogu vidjeti na svakom od nebeskih tijela koje mu se zateklo na putu.

PREIVJELI: INDIJA
U ovom smo poglavlju tragali za dokazima o razaranjima na planeti ma. U poglavlju 24 razmatrali smo mogunost golemih sunevih bljeskova. A u indijskoj prii koja slijedi govori se o kralju Manuu, i mnogi njezini elementi se uklapaju u nau teoriju o supernovi: dolazi do strahovite sue diljem svijeta; Sunce izbacuje vatru (sunevi bljesko vi); vatre (udari kometa) unitavaju Zemlju i sve druge planete, a tada dolazi do divovskih valova (tsunamija) i zapoinje potop kojega uspi jeva preivjeti nekolicina ljudi i ivotinja. Manu i udotvorni aran Svidje se bogu Brahmi posveenost i predanost kralja Manua pa ga od lui nagraditi darom: jednom naroitom ribom, udotvornim aranom. I dok je Manu jednoga dana molio iznenada mu udesna riba pade s neba ravno u ruke. Shvativi je kao dar sa nebesa, Manu je uvae i njegovae velikom pomnjom, a riba rasla i postajala sve veom i veom. Manu je prebacivao uvijek iznova u sve vee i vee staklene posude, sve dok udesni aran ne naraste toliko velik da ga bijae primoran pustiti

u ocean. I tamo mu riba rasla naoigled sve dok na kraju ne bijae toliko golema da sama posve ispuni - cijeli ocean. Vidjevi to, nasmija se Manu i shvati da nitko drugi osim Brahme ne bi bio u stanju uiniti neto takvo. Uto Brahma - aran progovori dubo kim glasom i ree mu: "Manu, brzo e stii kraj ovoga doba i uskoro e svijet biti uniten. Mora se pripremiti" Brahma - aran mu opisa da e jo istoga dana zapoeti strahovita sua to e pokositi usjeve i uniti ti etve. Zatim e, upozori ga riba, iz sunca poeti padati plamene ku gle i eksplodirati tik nad Zemljom. Bit e toliko divlje da e sasvim pro gutati i Zemlju, da e zahvatiti i sam zrak iznad nje, pa i oblake, ak i Mjesec, a i sve druge planete to plove nebom. Sve e to prodrijeti di vovski plamenovi, ukljuujui i same bogove. "Ubrzo nakon stranih poara" govorae Brahma Manuu, "svijet e proistiti silne poplave. Sedam e se oblaka uzdii poput pare iz vatre i oni e prekriti Tri Kontinenta, skrivena ispod nemilosrdne vode" Brah ma jo uputi Manua neka izgradi vrstu lau na vesla i naredi mu da na nju ukrca nekoliko odabranih ljudi te ostavi dosta mjesta za sjemenje mnogih biljaka i za mnoga stvorenja koja e jedino tako preivjeti kata klizmu. Na kraju mu ree Brahma - riba: "Potop bi bio prevelik i presnaan za tebe samoga. Nego, prije poetka potopa ti izradi ue debelo poput tvoga pasa. A kada te vode i vjetrovi ponu bacakati na sve strane, dozovi me. I dok u ja plivati uokolo, nabaci ue oko roga na mojoj glavi i ja u vas odvui na sigurno. Razumije li, Manu?" Manu tek uspije klimnuti glavom pa odjuri da bi na vrijeme izgradio lau. Ne proe dugo i ostvarie se Brahmina mrana predvianja, tono kako i ree. Velika riba zapliva uz Manuovu lau i odvue je u sigurnost. One sveope poare i poplave preivjee jedino oni ljudi, ivotinje i sje menje koji se zatekoe na Manuovoj lai. Njima kao preivjelima bijae povjereno da izgrade Novi Svijet. (Frazer, 1919.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Mjeseev krater koji izgleda kao bikovsko oko zapraen je elje zom i rijetkim elementom titanijem. Vrue toke koje se nalaze na amerikom jugozapadu imaju velike koliine eljeza, titanija i jo dvadeset drugih elemenata. Odnosi titanija i KREEP elemenata gotovo su istovjetni na svim nalazitima iz razdoblja Clovis i na Mjesecu. Kalij K40, izotop supernove, uobiajen je u bikovskom oku na Mjesecu. Kalij K40 je uobiajen u sedimentima i kamenju iz razdoblja Clovis, ali ne i u doba prije ili poslije doba Clovis. Mi mislimo da su kometi u prolazu donijeli KREEP, torij i uran s Mjeseca na Zemlju, ili da su sami kometi sadravali KREEP te ga udarima raznijeli na sve planete. Mislimo i da su ti kometi doli izravno od supernove. Sada, kada smo vidjeli neke od posljedica udara na kemijski sastav, pokuajmo pronai i sama mjesta udara.

2 6 . POGLAVLJE

KRATER ISPOD JEZERA MICHIGAN

PITANJE: Kako bi jezero Michigan moglo biti mjesto udara? Nije li ono tek golemo ledenjako jezero? Jezero Michigan doista bi moglo biti golemo ledenjako jezero. No, ako je komet udario ili eksplodirao iznad jezera, udar ili eksplozija mogli su presloiti postojei raspored stijena i sedimente jezera stvara jui plitke kratere. Ustvari, neki dokazi i ukazuju na to da najdublji dijelovi jezera prikrivaju plitke kratere.

MOGUI ZNAKOVI UDARA NA DNU JEZERA MICHIGAN

Kao prvo, pogledajmo gornji dio jezera Michigan. Korito jezera sadr i nekoliko velikih depresija ili podbazena, a glavni meu njima zove se bazen Chippewa. Nalazi se na otprilike 280 metara ispod razine morske povrine, to ga ini najveom i najdubljom tokom u jezeru Michigan. Ovaj bazen najvie nalikuje uobiajenom krateru nastalom od udara, vie od svih drugih dijelova jezera Michigan. No, i prirodni geoloki procesi mogu izgraditi bazene poput ovoga, pa smo morali istraiti dokaze i vidjeti je li naa zamisao mogua. Za razliku od ostalih podbazena u jezeru Michigan, bazen Chip pewa ima grubo, nepravilno dno (slika 26.1), koje neki znanstvenici pripisuju kretanjima ledenih ploa dok su sa sjevera putovale prema jezeru. Samo, ovo se objanjenje ba i ne uklapa u priu kako treba: kao to moete vidjeti na slici 26.1, pukotine i rascjepi kao da se ire od sredita, a to se ne bi moglo oekivati od ledenih santi koje su se sve kretale u istom smjeru, du bazena, jer bi tada iza sebe trebale ostavljati usporedne pukotine. A njihov je izgled, naprotiv, upravo onakav kakav bi se oekivao od udara. Osim toga, sredite bazena pokazuje nizak, ali jasno izraen vrhunac na kakav se inae nailazi u sloenim kraterima nastalim udarom.

Slika 26.1: Blijede pukotine i rascjepi kreu se iz sredita bazena Chippewa. To je u skladu s nastajanjem kratera. Izvor: NOAA/NGDC

ZNANSTVENA ISTRAIVANJA OTKRIVAJU MOGUI KRATER NASTAO UDAROM

Znanstvenici USGS obavili su 1980.-tih godina niz mjerenja i izradili karte prouavajui obiljeja jezera Michigan, to je ukljuivalo i seizmi ka mjerenja zvuka, kod kojih nadzirane eksplozije alju snane valove udara duboko dolje kroz mnoge slojeve sedimenata, sve do stjenovi tog dna jezera. Informacije koje su tako prikupili unijete su u rauna lo, da bi se oblikovale simulacije ukrianih dijelova jezera Michigan to su nalikovali slikama dobivenim od rendgenskih ili X - zraka. Colman i Foster objavili su od 1990. godine dosta seizmikih profila, a neki od njih pokazuju podbazene nalik kraterima. Jedan od takvih profila jezera Michigan prua nam dramatine dokaze o udaru, kada se usporedi s opeprihvaenim profilom jezera, kraterom irokim 80 kilometara i smjetenim ispod Chesapeake Bay. Oba su seizmika oitanja pokazala terasasti izgled nabora, koji su se oblikovali kada su se nakon udara odlamali i uruavali golemi dijelo vi stijena. Ovakvo nabiranje nosi na sebi klasian potpis kratera nastalih udarom. Zapoeli smo s kraterskim terasama kod Chesapeak Baya, prikaza nima na seizmikom profilu USGS (slika 26.2). Najvei blok nabora

Slika 26.2: Kon trastom nagla en seizmiki prikaz pokazuje terasasto nabiranje u Chesape ake Bayu. (Radi bolje usporedbe prikaz je okrenut slijeva udesno). Izvor: USGS/ 1998.)

koji se obruio u krater na vrhu je irok oko 180 metara, ili gotovo po put dva nogometna igralita. Sljedei prikaz stie iz bazena Chippewa u jezeru Michigan (slika 26.3), i pokazuje gotovo istovjetne terasaste nabore du jugoistonog ruba bazena. Najvei blok na lijevoj strani na vrhu je irok oko 800 metara, ili gotovo tri puta iri od blokova na Chesapeak Bayu.

RAZLIITOSTI
Unato slinosti u prikazu jezera Michigan i Chesapeak Baya, izme u njihovih prikaza postoje i mnoge razlike. Primjerice, bazen Chi ppewa je suvie plitak da bi bio klasian krater, a osim toga nedosta-

Slika 26.3: U bazenu Chippewa ovaj kontrastni prikaz seizmikog pro fila pokazuje vrlo sline terasaste nabore. Izvor: Colman i Foster, USGS (1990.)

ju nam i dokazi za tipian udar meteorita. Naime, oko takvog kratera obino se pronalaze stijene koje su izlomljene, izobliene i deformira ne udarom. Samo, mi ni ne mislimo da se ovdje radilo o udaru meteo rita; mislimo da je to bio udar kometa ili eksplozija bolida. Nijedan od ovih dogaaja nije bio jasno utvren ikada prije, i ako je to trebao biti prvi takav pronaeni sluaj, oekivali bismo ipak potpis u nekim vidovima nalik uobiajenom, a u nekima i drukiji.

DRUGI KRATER NA VELIKIM JEZERIMA

O krateru na jezeru Michigan moe se i raspravljati, ali na sjeveroisto nom dijelu jezera Superior se nalazi krater, koji s velikom sigurnou moemo nazvati kraterom nastalim od udara. Prikazan je na slici 26.4 i nalazi se na Charity Shoalu. Holcombe i njegovi suradnici su 2001. godine istraivali ovaj krater, ali nisu mogli utvrditi starost njegove strukture. Jedna od vodeih teorija govori da je ovaj krater nastao kra jem zadnjega Ledenog doba, ili drugim rijeima, da je ledena ploa ovdje izdubila krater irok oko 800 metara. Ovakav kakav jest, krater doista ima dugaak rep nalik drumlinu na donjoj strani, a to nam jasno govori da je ledena ploa prela preko njega tek nakon to je ve nastao. Zbog toga su kao rjeenje predloili da se krater oblikovao upravo u trenutku, ili tik prije no to je poelo povlaenje ledenih plo a - drugim rijeima, prije 16.000 do 13.000 godina, tono u vrijeme kada su padali drugi kometi. Zato je mogue da na toj slici gledamo u pravi krater stvoren udarom jednog od manjih kometa tijekom Dogaaja.

Slika 26.4: Krater irok oko 800 metara smjeten je u pliacima jezera Ontario. Izvor: NOAA/NGDC

TO SU POKAZALI DOKAZI;
Jezero Michigan sadri bazene nalik kraterima. Seizmiki profili bazena Chippewa podudaraju se s profilom kratera Chesapeake Bay. Seizmiki profili otkrivaju terasaste nabore nalik onima u kra teru Chesapeake Bay. Bazen Chippewa pokazuje radijalno raspucavanje, kakvo bi se dogodilo od udara. Nedostaju drugi klasini znakovi udara meteorita, ali mi misli mo da se ovdje radilo o kometu, U jezeru Ontario postoji Charity Shoal, gdje bi se moglo raditi o krateru vezanom uz Dogaaj. Uvjereni smo da bazen Chippewa prua najbolje dokaze o tome kako je dolo do udara u jezero Michigan. Ako je tako, tada bi ovaj podbazen jezera Michigan promjera stotinjak metara bio etvrti po veliini ikada pronaeni krater na naem planetu. Usto, i u jezeru Ontario postoji mali, ali znaajan krater. No, naa se potraga za kraterima nee na tome i zaustaviti. Sjeate li se onih pravaca ucrtanih na karti, koji su nas iz podruja Carolina Bays upuivali u smjeru Kanade? Na sljedeim ete stranica ma vidjeti slike moguih divovskih kratera. Budu li meu znanstve nicima prihvaeni kao mjesta udara, svi e oni biti ucrtani u kartu najveih kratera na svijetu, nastalih od svemirskih udara. A o njima emo saznati neto vie ve za koji trenutak. No, prije svega treba rei da su se pojavile neke iznenaujue naznake vezane uz nau priu o jezeru Michigan. Ako je ledeni komet pogodio to jezero, istraivanje je pokazalo da se on mogao ponaati znatno drukije od, primjerice, naina na koji bi se ponio jedan stje noviti meteor. Pogledajmo o kakvim bi to razlikama mogla biti rije, te kako se one mogu uklopiti u dosad prikupljene dokaze.

2 7 . POGLAVLJE

TRENUTAK UDARA
PITANJE: Ako je komet udario u jezero Michigan, kako je taj udar mogao izgledati? Iako je mogui krater u jezeru Michigan danas prekriven vodom, u vrijeme kada se to jezero oblikovalo ovo je podruje izgledalo znatno drukije nego danas. Negdje prije 20.000 do 13.000 godina kontinen talna je ledena ploa u cijelosti prekrivala sjeverne dijelove Sjedinje nih Amerikih Drava, a jezero Michigan nalazilo se vie od 1,5 kilo metar ispod ledenjaka. Ako je pri udaru dio kometa dospio sve do njega, tada komet uope nije ni udario u vodu, a niti na vrsto tlo, ve - u debele naslage ledenih gromada. Upravo shvaanje ove injeni ce iznenada je naoj teoriji dalo iznenaujue, i posve nove razmjere.

LEDENO IZNENAENJE
U samom trenutku udara, eksplozija kometa izazvala bi sljedee: Kroz led bi izdubila golemu rupu i stvorila krater koji bi se proirio u dno jezera. Snaga eksplozije izazvala bi visoki pritisak i poslala bi velikom brzinom komade otpada i goleme koliine otopljene vode u podru je ispod ledene ploe. Dolo bi do velike poplave koja bi sa sobom odnosila mulj, pijesak, ljunak i komadie stjenovite podloge smrvljene u prah. Udar bi u trenutku pretvorio u paru na tisue kubinih kilometa ra leda, a divovske bi gromade leda odbacio u zrak.

LETEI LED
Ispitat emo goleme poplave nastale od naglo otopljene vode neto kasnije, no pogledajmo prvo ove letee ledene bregove. Zakrivljeno dno sjevernog bazena upuuje na to da je izvorni sleeni krater, iz-

dubljen u ledu, mogao imati promjer od stotinjak metara. Ako je tako, to znai da je udar iz nastalog kratera izbacio mnoge tisue kubika leda, iz ledenjaka debljine vee od 1,5 kilometar. Veliina rupe zbog udara bi la je gotovo toliko velika kao dananji Connecticut ili Rhode Island. Da je eksplozija ravnomjerno razasula goleme sante izlomljenog leda po kontinentalnim dijelovima SAD-a, taj je led mogao stizati i iz slojeva dubokih od 1,2 do 1,5 km. Ali, nisu sve ove letee gromade i ostale zaleene: vrelina eksplozije u trenutku je mnoge od njih pretvorila u paru. Polovina njih ili ak i dvije treine brzo su isparile, dok je ostale udar razbacivao zrakom kao divovske gromade leda i ledene vode. Samo, ove gromade ne bi vie izgledale poput obine vode ili leda, ne - one bi "plamtjele", to jest, brzo su se pretvarale u paru. Na kraju je sve vjerojatno izgledalo poput zasipanja tla vlanim, isparavajuim, divovskim snjenim kuglama, osim jedne vrlo bitne razlike: one su promjerom mogle biti i kilometrima iroke, a kretati se brzinom od vie tisua kilometara na sat. Taj ubojiti ledeni otpad pod niskim je kutom divljao i letio u svim smjerovima, kako prema Istonoj obali, tako i prema prerijama na jugozapadu. Za nekoliko minuta su ove divovske ledene gromade ve udarale o tlo, eksplodirajui pri dodiru s njim u tisue manjih komada to su oblikovali Caro lina Bays i bazene po Visokoj Ravnici. Vjerojatno su naveliko eksplo dirale i u zraku, jurei zrakom do svojih odredita, samo to tragovi kratera nastalih tim eksplozijama nisu preivjeli do naih vremena. Moda e nekome biti teko prihvatiti da su letee gromade leda mogle putovati toliko daleko kroz atmosferu, no znanstvenici prihva aju da su ledeni dijelovi kometa u stanju uiniti neto takvo. Ako ste vidjeli slike kometa Shoemaker-Levy i trenutak njegova udara o Jupiter, onda znate da se to moe dogoditi. Znanstvenici misle da je taj komet prodro duboko u atmosferu Jupitera, a isto bi se dogodilo da je bila rije o Zemlji.

KAMENJE S NEBA: RJEENJE ZAGONETKE MOVARNIH JEZERA

Sada smo se ve posve pribliili posljednjim odgovorima, koje je pred nas postavljala zagonetka plitkog oblika elipse uoena kod Carolina Bays, bazena i slanih jezera. No, zbog njih emo jo samo morati zavi riti u obiljeja padajuih kometa.

Ne ba tako davno jo su mnogi znanstvenici bili vrsto uvjereni kako nikada nije postojalo vrijeme u kojemu su asteroidi i kometi padali na Zemlju; tako je mislio barem jedan, prvi ameriki predsjed nik, Thomas Jefferson. U Francuskoj je 1790. godine najmanje 300 svjedoka svojim oima gledalo zadivljujui i uasavajui pad rasplamsalih dijelova meteorita na Zemlju, nakon ega su prikupili i velik broj uzoraka. I unato tim oevicima, usprkos prikupljenim uzorcima, veina ondanjih znanstvenika odbacivala je i samu pomisao o tome, te itavu stvar proglasila izmiljotinom, budui da je "jednostavno fiziki nemogue da postoje takve stvari kakve su nebesko kamenje." I premda su se tada dvojica znanstvenika s Yalea pobunila protiv tradicije, te podrala francuske oevice i prikupljeni materijal kao istinite injenice, predsjednik Jefferson je tada navodno rekao: "Lake mi je povjerovati u to da bi dvojica profesora Yankeeja mogla lagati, nego da bi kamenje moglo padati s neba." (Williams, 1996.) Znanstvenici su doista vrlo sporo poeli prihvaati zamisao o uda rima meteorita i kometa na Mjesec i Zemlju. A potom su jo dugo os tali uvjereni u to, da su krateri koje moemo vidjeti na Mjesecu i Marsu zapravo nastali - prije mnogih milijuna godina. Sve se to ipak izmijenilo tek 1994. godine, kada su uasnuti miliju ni ljudi imali prigode vidjeti snimke NASA-e, na kojima je dvadesetak 'ledenih metaka' iz komete Shoemaker-Levy pogodilo Jupiter, ostavlja jui tamne mrlje od udara u gornjem omotau Jupiterove atmosfere (slika 27.1). Povrinom dva do tri puta vei od Zemlje, najvei oblaci

Slika 27.1: Lanac dije lova kometa Shoema ker-Levy hita prema Jupiteru. Izvor: NASA

otpada sastojali su se od divovskih komada kometa promjera dva kilometra. Komet je jednako tako mogao udariti i u na planet, pa su po prvi put mnogi znanstvenici priznali da i danas postoji opasnost od ovakvih divovskih udara. Jer, i udari na Zemlju bi vjerojatno tako er stvorili sline tamne oblake te proizveli privremenu "zimu, iza zvanu udarom".

POD OPSADOM
Suvremena istraivanja svemira otkrila su nam opasnost: ivimo us red pranjavog Sunevog sustava, gusto naikanog planetima i ita vom "galerijom" objekata, kojima se veliina kree od veliine siu nih djelia praine, pa do golemih kometa kojima se putanje poput sudbine presijecaju s putanjom Zemlje, dok se ona probija kroz prave oblake svemirskog otpada. Vidimo to i bez neke naroite opreme, i to svake jeseni na sjevernoj polutci te svakoga ljeta na junoj polutci, zahvaljujui obojenim meteorskim kiama kakva je bila Leonida, ili meteorskim rojevima poput Perzeida ili Taurida. Sve to ushiuje pro matrae svojim svjetleim predstavama na nonom nebu. Nedavno su astronomi Clube i Napier shvatili da su ove zadivljujue nebeske predstave zapravo ostaci preostali nakon raspada golemog kometa, do ega je dolo prije otprilike 20.000 godina. Clube i Napier su izrau nali da su se nakon raspada tog velikog kometa golemi oblaci otpada u redovitim razmacima usmjeravali prema nama, a to je vremensko razdoblje koje u sebi u cijelosti ukljuuje sve nae dokaze vezane uz Dogaaj. I, ono to jo vie uznemiruje - oba su znanstvenika uvjerena da se tek sada pred nama nalazi doista opasno razdoblje, te da prijetnja nije prola - da e se otpad iznova vratiti. Ustvari, misle da se nalazimo tek na poetku najopasnijih vremena, tijekom kojih se otpad moe vratiti. No, o tome neto poslije.

DIVOVSKE SNJENE LOPTE

Znanstvenici koji su prouavali komet Shoemaker-Levy i druge, otkrili su da oni nalikuju golemim, pahuljastim loptama od praine, nainje nima od slobodnih estica leda izmeu kojih ima dosta prostora, te da ponekad mogu biti okruene gotovo crnim ljuskama od ugljika. Jo nije posve jasno to se nalazi u samoj jezgri kometa, ali zasad

izgleda da te jezgre mogu biti kamene, eljezne ili imati zaleena sre dita. Nakon mnogih kruenja oko Sunca led se pretvara u paru, a iza sebe ostavlja sastojke poput ugljika, otporne na vruine. Neki stari kometi mogu se sastojati i samo od goleme jezgre crnog, staklenastog ugljika. Prilikom udara, komadi kometa Shoemaker-Levy teili su otprili 3 ke kao i zapakirani snijeg (oko 0,25 g/cm ). Slino tome, i misija NASA-e je pod nazivom "Deep Impact" (Duboki udar, op.p.) izvijesti la da komet Tempel-Tuttle "ima vrlo pahuljastu strukturu, meuso bno slabije povezanu od povezanosti snjene grude". Jedan od njiho vih znanstvenika primijetio je u listu Nature od 08. rujna 2005.: "Toliko je prozraan da bi se vjerojatno rukama moglo proi od jed ne do druge njegove strane." Astronom Napier i suradnici su 2004. godine izvijestili, da su izrauni za dvadeset i sedam poznatih kometa koje su obavili pokazali, kako je njihova prosjena masa slina onoj kometa Shoemaker-Levy. To znai da je polovina njih neto tea od snijega, a polovina - laka. Postavlja se logino pitanje: kako takav jedan pahuljasti oblak snjene praine moe uope i biti toliko opasan; jer, meteoriti su stjenoviti i masivniji pa bi valjda morali biti i opasniji. Ovakvi kometi mogu izgledati bezopasno zbog svoje male teine, ali tek naoko: jer, tu se radi o strahovitoj brzini kojom se kreu. Primjeri ce, ako vas u glavu udari snjena gruda veliine 10 centimetara, moda vas i nee jako zaboljeti, ali kada bi ona bila velika jedan metar, to bi zasigurno jako boljelo. Osim toga, ak i ona prva snjena gruda mogla bi postati smrtonosnom kad bi vas udarila brzinom od nekoliko tisu a kilometara na sat. Zato nam kometi mogu izgledati bezopasni po put pahuljastih oblaia, ali - oni to nisu. Nimalo.

MALI KOMETI
Ovi snjeni kometi udaraju i u druge planete osim Jupitera, a udaraju i u Zemlju. Fiziari Louis Frank (1980.-tih godina) i John Sigwarth (1986. i 1997. godine) doli su do zapanjujueg, jo i danas kontroverznog otkria - naime, da tisue ovih manjih, pahuljastih snjenih gruda svakodnevno bombardiraju Zemlju i njezinu atmosferu. Budu i da one nisu vee od metra, znanstvenici su ih nazvali "malim ko metima". Frank i Sigwarth svojim su radovima priloili i fotografije

kao dokaze da Zemlju pogaaju milijuni takvih snjenih lopti godi nje, premda velika veina njih izgori i ispari u atmosferi prije no to stigne do povrine Zemlje. Ipak, tu i tamo se poneka i probije, a takvi se objekti male teine ponaaju znatno drukije od stjenovitih asteroida; zato pogledajmo kako bi se ponaali pri udaru.

VIE O GUSTOI KOMETA I ASTEROIDA

Na temelju satelitskih mjerenja i fotografija, Frank je izraunao masu ovih omanjih ledenih kometa. U usporedbi s ledom (1,0 g/cm3), mali kometi imaju otprilike istu gustou kao i svjee napadali snijeg (0,02 g/cm3), a to je znatno manja masa od - primjerice - stiropora (0,05 g/cm3). Nakon prouavanja udara kod rijeke Tunguske u Sibiru 1908. godine, neki su znanstvenici zakljuili da je izvorno udarno tijelo takoer moglo biti lake od snijega. Usporedbe radi, eljezni asteroid je oko 800 puta gui. Slika 27.2 prikazuje usporedbu veliina dvaju objekata koji bi, nije za vjerovati, na Zemlji imali - jednaku teinu. Teina bi im bila ista, ali prostor koji zauzimaju - bitno razliit. Pogledajmo sada sluaj kod kojega su dva udarna objekta jednake veliine. Kada bi komet irok 1,5 kilometar udario o Zemlju, posljedice bi bile znatno manje razorne od udara jednako toliko velikog eljeznog asteroida, koji bi bio barem 400 puta gui. Budui da teina (ili, tonije reeno - masa) pomae pri odreivanju veliine kratera, ukupna energija udara veli kog kometa i manjeg asteroida mogla bi biti izjednaena - osim u je dnome. Budui da je komet toliko iri prilikom udara, on bi za sobom ostavio znatno iri i znatno plii krater od meteorita. Kometi nisu jedini objekti koji mogu biti vrlo niske gustoe; i stje noviti objekti mogu biti takvi, ukoliko meu svojim esticama imaju dosta upljina. Primjer za to je Hiperion, jedan Saturnov mjesec koji ima promjer od 250 km, kako je prikazano na slici 27.3. Izgleda dosta neobino i vidi se da nema posve i tipino stjenovitu strukturu. Hipe rion se vrti veoma kaotino, to takoer ukazuje na njegovu nisku gustou. Ustvari, mogli bismo ga prije usporediti sa spuvom no sa stijenom, budui da u sebi ima golemi sustav upljina. Kada bi takav jedan objekt ikada udario o Zemlju, to bi izgledalo znatno drukije nego kada bi se radilo o tijelu vee gustoe, a pritom bi ostavio i znatno iri i plii krater.

Slika 27.2: Ova dva udarna tijela imala bi na Zemlji istu teinu, ali je komet 400 puta vei od kamena. Budui da je za toliko vei i ima mnogo manju gustou, snjeni komet bi za sobom ostavio irok i plitak krater, za razliku od kratera koji bi ostavio kameni meteorit. Izvor: NASA

Slika 27.3: Ova slika prikazuje Hiperion, 250 km irok mjesec Saturna niske gustoe. Njegov neobian izgled i udan nain rotacije ukazuju na to da je to stijena nalik spuvi. Izvori: Cassini Imaging Team, Space Science Institute, Jet Propulsion Laboratory, European Space Agency, NASA.

POSLJEDICE RAZNIH TIPOVA UDARA

1982. godine su znanstvenici Calteha O'Keefe i Ahrens izraunavali to bi se dogodilo kada bi Zemlju pogodilo nekoliko raznih tipova udara. eljezni meteorit

Istraivai su otkrili da bi u sluaju udara eljeznog meteorita uobi ajeno visoke gustoe u Zemlju, na tlo bila prenijeta golema koliina energije, pri emu bi se stijena raspala i izbacila otpad u svim smje rovima, kako je prikazano na slici 27.4. Evo to su pronali za ovaj tip udara: Dubina i irina kratera. Obino su krateri ove vrste relativno du boki u odnosu na njihovu irinu. Oblik. Meteorit bi nakon udara ostavio krater u obliku posude.

Komet Meteorit
Slika 27.4: Udar meteorita obino prenosi toliku energiju na tlo, da ona razara podlogu i oblikuje duboki krater. Izvor: Melosh (1989.) Slika 27.5: Udar kometa nevelike teine alje mnogo energije prema gore, u atmosferu, pa nema velikih posljedica na podlozi, a za sobom ostavlja plitki krater. Izvor: O'Keefe i Ahrens(1982.)

Komet male teine

Znanstvenici su takoer prouavali to se dogaa kada bi u Zemlju udario komet niske gustoe kakvu ima snijeg, kako je prikazano na slici 27.5. Posljedice bi bile vrlo razliite. Promjer kratera. Krater je otprilike jednake irine kao i komet. Dubina kratera. Bez obzira na promjer kometa, pa makar on izno sio i stotine kilometara, ovaj e krater uvijek biti iznimno plitak. Poput onih kod movarnih jezera Carolina Bays, krater irok 1,5 kilometar moe biti dubok svega pedesetak metara ili manje. Oblik. Kada izvorni komet ue u atmosferu, esto se lomi i raspada u manje oblake i na objekte jo nie gustoe.

Kugla od praine

Slika 27.6: Porozno udarno ti jelo, sainjeno od crnog ugljika i/ili slabo povezanih estica praine i stijena, najneobinija je od svih opisanih vrsta udara. Umjesto da takvo tijelo oblikuje krater, ono bi stvorilo "usta uda ra". Izvor: O'Keefe i Ahrens (1982.)

Kugle od praine ugljika ili stijena

Meteorit i komet nisu jedini objekti koje su analizirali O'Keefe i Ahrens. U svom sljedeem istraivanju izraunavali su to bi se dogodilo zbog udara jednog nezaleenog, poroznog tijela (slika27.6), sastavlje nog od ugljika otpornog na vruinu ili stjenovite praine nevelike te ine. Izraunali su da bi takve kugle od praine mogle biti velike poput stiropora, a njihov bi udar nalikovao udaru kometa nevelike teine. irina kratera. Ovaj bi krater izgledao poput onoga koji za sobom ostavlja komet. Dubina kratera. Kao jedno od najudnijih iznenaenja, O'Keefe i Ahrens su izraunali da takva kugla od praine za sobom moda uope ne bi niti ostavila ikakav krater, ve da bi njezina eksplozija tek slabano izlomila tlo, i natjerala mjesto udara da se uzdigne. Rezultat bi, umjesto kratera bio, da bi takvo tijelo proizvelo izvr nuti krater, ili tzv. "usta udara"! Prema njihovim izraunima, to bi se dogodilo ak i kada bi kugla od praine bila iroka vie stotina kilometara, to bi dovelo do nevjerojatne situacije u kojoj bi golemi pranjavi objekt udario u Zemlju, a da pritom iza sebe ne bi ostavio nikakav krater. Kao to emo vidjeti poslije, ovi njihovi izrauni pokazali su se vanima za Dogaaj.

NEKE SU ZAGONETKE RIJEENE

Vidjeli smo to se dogaa kada neki od svemirskih objekata udare u Zemlju, a sada smo naoj teoriji o udaru spremni pridodati i rjeenja pojedinih pitanja koja su se pojavljivala od samoga poetka. PITANJE: Kako plitki bazen u jezeru Michigan moe biti krater nastao udarom? Udarno tijelo koje je pogodilo jezero Michigan bio je ili komet male teine ili kugla od praine, koja je udarila pod kutom od 5 do 15 stu pnjeva i tako stvorila vrlo plitki krater. PITANJE: Zato se movarna jezera i bazeni mogu pronai samo u pjeanim podrujima?

Izbaeni otpad male teine, koji je odbacivanjem dospio na pjeana podruja, ostavio je dublje i bolje definirane kratere koji su se uspjeli due odrati. Onaj koji je udario u tvrde stijene ili debele naslage gline nije uope za sobom ostavio tragove, ili su tek ostale blage naznake kra tera koje su brzo isprale kie i erozija. Milijuni tih sekundarnih udara, ije tragove danas vie ne moemo vidjeti, najvjerojatnije su se doga ali iznad Sjeverne Amerike i kanadskih provincija, iznad Meksika i jo 49 amerikih drava (ne i iznad havajskog otoja). I dijelovi Euro pe i Azije vjerojatno su pretrpjeli sline posljedice. PITANJE: Zbog ega oko tisua movarnih jezera nema otpada zaostalog nakon udara? Za razliku od tipinih eljeznih ili stjenovitih meteorita, gromade le da sadravale su vrlo malo bilo ega osim zaleene vode i ugljinog dioksida i nisu za sobom ostavljale tragove. Kao njihovi tragovi su se zato mogle otkriti jedino magnetizirane kuglice, uplje kuglice i stakla sti ugljik. Budui da se radilo o kometu, dokazi izgledaju znatno druk iji od onih koji bi preostali nakon udara meteorita. PITANJE: Ako je komet bio nainjen od leda, kako je mogao za sobom ostaviti brazde i tragove po Visokoj Ravnici? Izvorno udarno tijelo bilo je nainjeno ili od ledene praine ili od le da, i sadravalo je malo drugih vrsta materijala koje definiramo kao meteorite, kod kojih se veinom zapravo radi o mnogo manjih stijena to sadre metale i kamenje. PITANJE: Kako je komet nalik kugli od praine, koji je udario u jezero Michigan ili u Kanadu, mogao uokolo razbacati otpad sve do Meksika i obala Pacifika? Fudali i Melson (1969.) iz Smithsoniana prouavali su nain izbaciva nja otpada nakon udara atomske bombe i nakon erupcije vulkana u Costa Rici, te ga usporeivali s Mjeseevim kraterima. Zakljuili su da je kod nuklearnih eksplozija otpad letio do udaljenosti dvadeset puta veih od polumjera kratera nastalog udarom bombe, dok je vulkanska erupcija - koju bismo mogli shvatiti i kao bombe od lave

- putovala i do udaljenosti 100 puta veih od polumjera vulkanskog kratera. To nam daje procijenjeni raspon za izbacivanje uslijed udara na udaljenosti od 20 do 100 puta vee od polumjera kratera. Mi smo pronali brazde preostale od meteorita, koje su se pruale i na udaljenostima od 3.200 kilometara od jezera Michigan. Drei se gornjih izrauna, otkrili smo da su one mogle nastati od izvornog kratera koji je bio irok od 30 do 160 kilometara, a to je raspon koji u sebi ukljuuje nau procjenu od stotinjak kilometara za promjer kratera na sjevernom dijelu jezera Michigan. PITANJE: Kako moemo biti sigurni da je udar povezan upravo sa supernovom? Moda se radilo o sluajnosti, ili ga je moglo izazvati neto drugo. Mogue je da udari i supernova nisu meusobno povezani. Postoji itav niz teorija o raznim svemirskim dogaajima koji su u stanju stvoriti valove udara. U knjizi Richarda Mullera "Nemesis: umrla zvije zda" autor govori o tamnoj pratiteljici Sunca koja putuje u orbiti od 26 milijuna godina. On misli da je upravo Nemesis bila okida za ve lik broj kometa koji su u prolosti pogodili Zemlju i pobili dinosaure. Walter Cruttender, autor djela "Izgubljena zvijezda u mitu i vreme nu" opisuje tamnu pratiteljicu Sunca koja slijedi orbitu od svega 24.000 godina. Kada Izgubljenu zvijezdu njezina orbita dovede u blizi nu Sunca, snane gravitacijske sile oslobaaju komete i asteroide koji udaraju u okolne planete, te uestalo izazivaju izumiranja na Zemlji. U djelu "Napad na Zemlju: ovjeanstvo je preivjelo Ledeno doba" autor Paul LaViolette predlae drukiju teoriju: da sredite galaktike Mlijeni put s vremena na vrijeme eruptira u masivnim eksplozijama galaktikih supervalova, koji imaju posljedice sline onima od eksplo zije i zraenja supernove. Kada puls gravitacije i estica dospije u na sustav, uzrokuje udare i izumiranja kakva smo i pronali u geolokim zapisima. Pitanje je - koja se od ovih teorija najbolje uklapa u poznate i njenice. Jer, mali je broj injenica koje bi danas poduprle samo jednu od njih i izdigle je iznad ostalih, osim injenice postojanja radioak tivnog kalija K40, koji se gotovo iskljuivo stvara prilikom supernove.

U sedimentu iz doba Clovis starom 13.000 godina, pronali smo nje gove vrlo visoke razine, ali ne i u slojevima ispod ili iznad njega. Pri hvaamo da bi bilo koja od navedenih teorija mogla biti tona, ali niti jedna od njih zapravo se ne sukobljava sa teorijom o supernovi. Svemir je dovoljno sloen da se sve navedeno doista i moglo dogoditi.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Udarno tijelo je najvjerojatnije bilo kugla od praine ili ledeni komet Ako je tako, najvjerojatnije je imao gustou laganih gruda snijega. Ako je u jezero Michigan udario komet, udario je u ledenu plou. Takav udar razbio bi i razaslao goleme gromade leda u svim smjerovima. Ovaj letei otpad eksplodirao je nakon udara te stvorio movar na jezera Carolina Bays i bazene kinice. Pahuljast i prainast otpad ledenih estica niske gustoe mogao bi objasniti njihove iroke i plitke kratere. I ostale sline teorije mogu objasniti udare pa bi sve mogle biti tone

SAETAK DOSADANJIH OTKRIA

Sada vidimo da udari kometa, zajedno s ledom izbaenim iz ledenja ka, mogu biti odgovorni za veinu zagonetnih pitanja vezanih uz movarna jezera i bazene po Sjevernoj Americi. Dokazi su se itavo vrijeme nalazili pred nama, ali ih nismo uoavali, jer... hm, jer se led - otapa. A prilino je teko otkriti tragove koji su isparili. Osim toga, udari ovih tipova kometa ostavljaju tako neobine kratere, da ih je bilo teko povezati s iim izvanzemaljskim. Veina znanstvenika zna za ime je potrebno tragati kada se radi o meteoritskom krateru, koji se usto i lake otkriva, samo - ovo nisu bili krateri te vrste. Da bi se pronali otisci kratera stvorenih udarima kometa od praine ili leda, trebalo je u kamenju tragati za raznim vrstama znakova. Ali, pria o skrivenim kraterima time jo nije zavrena. Na sjeve ru, u Kanadi, ima ih jo mnogo, i - golemi su.

2 8 . POGLAVLJE

MOGUI KANADSKI KRATERI NASTALI UDARIMA

PITANJE: Teorija o Dogaaju govori o viestrukim udarima. Jesu li se oni stvarno dogodili? Nemamo nikakve posve pouzdane dokaze o kraterima nastalim zbog udara koji bi bili vezani uz Dogaaj, a moglo bi se dogoditi i da ih uope ne bude, budui da prema O'Keefeu i Ahrensu neki divovski udarni objekti niti ne ostavljaju tragove za sobom. No, uspjeli smo odrediti neke mogunosti, pa smo ih predloili kao rjeenje samo na temelju satelitskih dokaza. Ako se radi o pravim kraterima, budua e ih istraivanja koja se upravo dogovaraju zasigurno i potvrditi kao takve. Prvi mogui krater nalazi se pokraj zaljeva Baffin Baya i smjeten je pod vodom na obali Kanade, sjeveroistono od Hudson Baya i bli zu Grendlanda. Taj je krater irok oko 120 kilometara, a podaci snim ljeni ispod povrine vode prikazani su na slici 28.1. Prikupili su ih Smith i Sandwell 1997. godine koristei se informacijama iz satelitskih snimaka te sondiranjima dna oceana, koja su obavljali znanstvenici iz mnogih zemalja, ukljuujui i one iz Kanade i SAD-a. Najdublji dio kratera nalazi se oko 800 metara ispod najviega ruba, te oko 250 metara ispod prekida na sjeveroistonom rubu. Ovakvi su bazeni rijetki i na kopnu, kao i na dnu oceana, jer se inae brzo ispunjavaju i zatrpavaju zbog prirodnih geolokih procesa. Ima ih svega nekoliko du itave obale Sjeverne Amerike, to ukazuje na to da se radi o relativno mladom krateru, premda je njegova stvarna starost nejasna. Za razliku od drugih kratera koje smo provjeravali, kod njega ima malo informacija koje bi se mogle datirati, pa bi jedna ko tako mogao biti i veoma star. No, zasad nema dokaza kojima bi se iskljuilo da se oblikovao upravo prije 13.000 godina.

Slika 28.1: Ovaj DEM-prikaz pojaa nog kontrasta prikazuje Home Bay na otoku Baffin. Grubo oblikovani krater irok je oko 120 kilometara i dubok oko 800 metara.

Slika 28.2: U kanadskom zaljevu Amundsen sjeveroistoni i jugoza padni boni dijelovi tog podruja pokazuju dosta strme rubove i oblik "kolaia", kao izrezanog iz tog dijela.

MOGU OCEANSKI KRATER NA ARKTIKU

U sjeverozapadnim podrujima Kanade nalazi se pod vodom mogui krater irine 250 kilometara, koji ini dio zaljeva Amundsen Gulf du ruba Arktikog oceana (slika 28.2). Koristei se podacima koje su prikupili Smith i Sandwell 1997. godine, izradili smo DEM-materijale za ovo podruje; on ima sva vidljiva obiljeja onoga tipa udara koji je dio nae teorije. Krater je oblikovan kao plitka elipsa s rubom, i usmjeren je u prav cu sjeverozapad - jugoistok, ba kao i movarna jezera Carolina Bays. Dio rubova kratera nalazi se na kopnu, dok je ostatak skriven od pogleda vodom oceana. No, suvremena istraivaka oprema dopusti la je da ga se ipak pregleda, te da se i unato vodi utvrdi pravi oblik bazena. Slika je otkrila ono to izgleda poput mjesta udara, u toki izmeu dva poluotoka sa svake strane. Doista je udno to se tu nala zi i najdublji dio zaljeva, kao mogue mjesto udara. Dubok je oko 650 metara i smjeten izmeu dviju najbliih kopnenih toaka. Inae bi se tu oekivao plitki i bitno drukiji krater. A ako je to krater pove-

zan s Dogaajem, onda je dovoljno dubok da ga je mogao napraviti golemi komet nevelike teine.

NAJVEI MEU KRATERIMA

Istraivanje koje nas je vodilo od movarnih jezera Carolina Bays prema Kanadi, predstavljalo je rezultate rada mnogih znanstvenika. Prisjetit ete se da su nas neki od dobivenih pravaca odveli do jezera Michigan, dok su nas drugi upuivali u smjeru Kanade. Kad smo produili te pravce, vidjeli smo da se susreu u samom ili barem u blizini jezera Hudson Bay divovskih oblika, kao to se moe vidjeti na slici 28.3. Je li mogue da na komet ima neke veze s tim pravim divov skim morem, irokim 1.150 kilometara i smjetenim usred kanadsko ga kopna?

DNO JEZERA
Du jugoistone obale jezera Hudson Bay nalazi se zaobljeni dio oba le koji se naziva Hudson Arc (Hudsonov luk). Godinama su ljudi naga ali da se ovdje radi o rubu staroga kratera, nastalog udarom. Neko liko ga je istraivaa pokualo i istraiti, ali bez rezultata i dokaza o bilo kakvom udaru; ipak, neki ni danas ne iskljuuju ovu mogunost.

Slika 28.3: Ove crte predstavljaju pravce koji stiu iz movarnih jezera Carolina Bays. Na temelju naih, ali i Proutyjevih istraivanja, te radova D. Johnsona, Eytona i Parkhursta, jasno je da se spajaju u blizini Hudson Baya.

Dakle, ako se ovdje ne radi o krateru, gdje bi se onda mogao nala ziti? Izvueni pravci pokazuju pomalo prema zapadu, na mjesto koje je sada prekriveno vodom. Kao to smo pronali krater pod vodama jezera Michigan, tako i ovdje mislimo da se krater nalazi - u samom sreditu jezera Hudson Bay. Izradili smo prikaz dna jezera Hudson Bay koristei se podrob nim podacima, koje su dosad prikupili ameriki i kanadski strunja ci, sluei se satelitskim snimkama i tisuama sondiranja kako bi do bili to toniji izgled njegova dna (slika 28.4). Otkrili su da u jezeru postoje dvije duboke jame i tako stvaraju depresiju koja izgleda poput pomalo produenog jezera Carolina Bay, i nekoliko je puta dua od, primjerice, drave Massachusetts. Osim toga, pronali su da bazen ima jasno izraen i zakrivljeni rub, koji se na jugoistoku pretvara prvo u dvostruki, a onda i u trostruki rub. Mi mislimo da bi to mogao biti otisak kometa.

STJENOVITI PRSTEN
Da bismo doli do vie podataka o jezeru Hudson Bay, morali smo zaviriti u stijene ispod jezerske vode. Na slici 28.4 vidjeli ste konture dna jezera prekrivenog vodom. Sada smo htjeli pogledati i to se na

slika 28.4: Ovaj DEM-prikaz pojaa nih kontrasta prikazuje dno jezera Hudson Bay; pogledajte Arc (luk), za koji se nekad mislilo da je krater, ali je vjerojatnije da je nastao ge olokim procesima. Mislimo da je prstenasta depresija oblika elipse, dugaka 650 kilometara, zapravo trag izvornog kratera (strelica). Usporedite mu veliinu s veliinom drave Massachusetts. Izvor: Smith i Sandwell, Scripps, UCSD (1997.)

Slika 28.5: Prikaz jedinstve nog sedimenta prstenastog oblika koji su kanadski istrai vai pronali na dnu jezera Hudson Bay. Dvije najdublje toke nalaze se u samom sreditu jezera. Iznimno obiljeje ovog prstena je injenica da je izraen od mlaeg materijala nego to su sedimenti koji se nalaze s obiju njegovih strana, kao da je bio naknadno baen na povrinu dna jezera. Izvor: Sanford i Grant (1990.)

lazi ispod mekih sedimenata dna da bismo otkrili skrivene slojeve stijena. To su za nas ve obavili znanstvenici GSC (Geological Survey Canada), to se moe vidjeti na slici 28.5. Podatke su uzimali iz jezgri izvaenih uzoraka, naftnih buotina i raznih seizmikih istraivanja, izvoenih po jezeru. Njihov je rad otkrio veoma upeatljivo obiljeje Hudson Baya masivni "prsten", neuobiajenu formaciju stijena u sreditu samoga jezera, koja izgleda poput pomalo izduenog, divovskog bikovskog oka. Prsten je dugaak oko 650 kilometara, a irok oko 350 kilometa ra i, to je za nas najvanije, savreno se podudara s podvodnim rubom koji smo vidjeli na prethodnoj slici. Taj stjenoviti prsten ostatak je geo loke formacije iz vremena dinosaura. Podatak, koji se sasvim uklapa u ono to su danas ve prihvatili gotovo svi znanstvenici: da je udar svemirskog asteroida izazvao pomor i istrjebljenje dinosaura. Slino tome, vjerujemo da je na znatno mladi udar kometa pripomogao istrjebljenju megafaune - mastodonata, mamuta i ostalih velikih ivo tinja. Alan Grant, znanstvenik sa GSC koji se posvetio prouavanju jeze ra Hudson Bay, ukazao je na to da je prsten sastavljen od slabo uvr enih (nekonsolidiranih) stijena, pijeska i ljunka - za razliku od for macija koje se nalaze ispod njega, kao i da je na nekim mjestima

debeo i do 90 metara. Mislio je da se prsten ovdje oblikovao posve sluajno, premda nije poznavao nikakvu slinu formaciju bilo gdje drugdje na svijetu (iz osobnih pisama, 2004.). Da bismo provjerili taj navod, pregledali smo podatke za barem dvadesetak slinih bazena po Sjevernoj Americi i Africi, i doista - nigdje nismo pronali slian stjenoviti prsten. Jedno od najudnijih svojstava ovoga prstena bila je njegova starost i starost stijena koje su ga okruivale. Prema podacima iz GSC, taj je prsten milijunima godina mlai od stijena koje ga okruuju s obiju strana! Ustvari, ispod njega bi se trebale nalaziti itave stratigrafske sekcije stijena, ali one jednostavno nedostaju, tu ih nema, premda ina e postoje u blizini jezera Hudson Bay. A to je bilo posve neuobiajeno. to se to dogodilo sa nedostajuom slojem i kako li se samo obliko vao taj prsten? Grant je sa suradnicima obavio seizmike radove na podruju du gakom stotinama kilometara, to oko jezera, to u njemu, te potom izradio presjek sekcija podpovrinskog stijenja. Zakljuili su da je sloj stijena iz prstena nekada prekrivao itavbazen, ali ga je sa sobom odni jela erozija, pa je zato ostao samo prsten i tih nekoliko nekonsolidira nih stjenovitih grebena i "otoka" u sreditu. Tada su naili na poteko u: kako onda objasniti da je obina erozija odnijela sa sobom starije formacije stijena uokolo i unutar prstena, i zato je onda ostavila ba taj tanak savreni oblik prstena izraenog od mlaih stijena, to se nalazio iznad njih. Neki su znanstvenici mislili da su prsten stvorili ledenjaci, no i za njih je vrijedilo isto pitanje. Budui da je golema teina ledenjaka doista u stanju urezati duboke brazde ak i u tvrdim granitnim podlogama, ako je ledenjak preao preko ovih mekih stije na - trebao ih je sravniti sa zemljom. Ledenjaci esto za sobom ostav ljaju zaobljene tragove pijeska i ljunka, ali nikada i ovako cjelovite prstene. Naletjeli smo na jo jednu nerijeenu zagonetku: ako se ovaj prsten nekada oblikovao bilo kojim prirodnim putem, onda je i do da nas ostao jedan i jedinstven na itavom planetu. Meutim, taj se prsten mogao lako objasniti udarom strahovite brzine, koji je raznio i izbacio stijene iz sredita prstena te oblikovao rub sedimenata u obliku prstena. Za ovo i na naem planetu moemo pronai na desetke primjera, na drugim planetima i milijune. Osim

toga, oko jezera Hudson Bay pronali smo i drugih dokaza koji su potkrijepili nae uvjerenje da je ono nastalo udarom. Postoje golemi uzdignuti rubovi obale, koji oblikuju divovski oblik poluprstena oko obalnog dijela jezera, a najvii od njih uzdie se oko 75 metara iznad okolnog tla. Vjerujemo da su se ove obale oblikovale kada je udar izba cio postojee sedimente i razbacao ih uokolo, po podruju oko Hud son Baya, daleko od mjesta samog udara. Objasnit emo tonije to mislimo da se zapravo dogodilo na ovo me mjestu. Prije udara, nedirnuti prstenasti sediment u sreditu pre krivao je goleme povrine tla ispod ledene ploe. Tada je dolo do udara kometa od praine negdje u jezero Hudson Bay, to je probilo golemu rupu u ledu, te raznijelo stijene pretvorene u prainu i led na sve strane; taj je komet za sobom ostavio i trag - kraterski rub, tipian za udar kometa. Ovaj je udar ubrzo doveo do promjene klime na Ze mlji, led se uurbano otapao i nikad se vie nije vratio na ova podru ja. I dok su se ledenjaci otapali i povlaili, ostavili su ispod Hudson Baya savreno oblikovan i ouvan stjenoviti prsten. Ako je ovakav scenarij toan, taj je udar ostavio i vanu posljedi cu. On se dogodio na vrhu ledenjaka ili na ledu debljine vee od tri kilometra, te je u njemu ostavio golemu rupu. Izbaeni se led razletio strahovitom brzinom na sve strane, i sudei po pravcima iz Carolina Bays, neke su ledene gromade udarile na obalnu ravnicu te na njoj stvo rile movarna jezera. Druge su divovske gromade leda letjele preko Velike Ravnice i oblikovale tamonje bazene i slana jezera. No, veina leda je vjerojat no pala u samu okolicu Hudson Baya, to je tipino za veinu krate ra, te oko mjesta udara oblikovala uzdignute rubove. Samo, ti su ru bovi kratera bili znatno drukiji od veine rubova nastalih udarom; jer, ovamo je uglavnom udarao led s mnogo manje stijena nego to je uobiajeno. Tijekom vremena on se istopio i uklonio gotovo sve tra gove udara. U Hudson Bayu ostali su kao vidljivi tragovi samo uzdig nuti rub i stjenoviti prsten, a i oni samo dotle dok se razina mora nije podigla i pogledima sakrila neobian stjenoviti prsten. Znanstvenici su ga iznova otkrili samo zahvaljujui visoko razvijenoj tehnologiji i opremi, koja je uspjela prodrijeti pod vodu i do sedimenata ispod dna jezera.

UTVRIVANJE STAROSTI PRSTENA

Premda smo znali da je stjenoviti prsten datiran prema izumiranju megafaune na starost od prije 144 do 65 milijuna godina, vrlo je vje rojatno da se prsten oblikovao znatno kasnije. Teko je doi do tonih datuma, budui da se on sastoji od pijeska i ljunka, te gotovo da i ne sadri neki materijal koji bi se mogao datirati pomou radioaktivnog ugljika. A zbog toga je i njegove rubove bilo teko povezati izravno s udarom. Gotovo jedina stvarna injenica od koje se moglo krenuti bila je, da ovakav prsten od nekonsolidiranih stijena ne bi dugo izdrao pod kretanjem divovskih ledenjaka i 3 kilometra debele ledene ploe, jer bi ga ona jednostavno smrvila pod teinom. Zato mislimo da se prsten morao oblikovati na samom kraju Ledenog doba, dakle - u vrijeme kad se ledena ploa vie nije pomicala, nego se poela otapati; to bi omoguilo ouvanje prstena sve do naih dana. No, ima li naina da se ipak doe do tonijeg utvrivanja vremena u kojemu se otopio led, koji je potom ispunio i stvorio jezero Hudson Bay? iroko je prihvaena injenica da je desetke tisua godina tijekom Ledenog doba golema i vrlo debela ledena ploa prekrivala ova podru ja. Ustvari, led se raspadao i razlamao upravo na mjestu dananjeg divovskog jezera; bilo je to pravo ledeno sredite, to znai da je tu led bio i deblji no to se obino misli, te da je otklizavao u svim smjero vima, udaljavajui se od Hudson Baya, kao to su se i ledenjaci odlamali i klizili s planina. Andrews i Peltier (1976.) prikupili su podatke o tom ledenom sreditu koje se nalazilo u Hudson Bayu, te su zakljui li da je prije 14.000 godina debljina leda na tom podruju, za koje mi mislimo da je bilo mjesto udara kometa, iznosila 3.000 metara te da je upravo ovdje ledena ploa bila najdeblja na cijelom kontinentu; ba tu je imala visinu kakvu nemaju ni mnoge planine. A tada smo naili na jo jednu zagonetku vezanu uz Ledeno doba: naime, u veoma kratkom vremenu se ova debela ledena ploha iznad Hudson Baya rastopila, isparila, gotovo posve nestala. Mnogi istrai vai misle da se to dogodilo zbog "katastrofalnog kolapsa" ledenog sredita u Hudson Bayu (USGS, Kvartalna geoloka karta Winnipega, 2000.; Mooers i Lehr, 1997.). Andrews i Peltier ustvrdili su da je neka ko prije 12.000 godina itavo to ledeno sredite jednostavno nestalo,

i led je otuda prestao kliziti po okolnim podrujima. Raspon vreme na do kojega su oni doli ukljuuje u sebi i starost od 13.000 godina, a i Dogaaj. Zato mi ne mislimo da se ledeno sredite u Hudson Bayu otopilo tek tako, odnosno, samo od sebe; mislimo da je eksplodi ralo uz prasak koji se vjerojatno mogao uti diljem svijeta.

LEDENE PLANINE OBRUAVAJU SE U ATLANTIK

Iz drugog izvora smo doli do specifinih podataka vezanih uz lede njake, i to one u Atlantskom oceanu. Moda e vam se to uiniti neo binom vezom, no zamislite sljedee: u trenutku kada je komet udario u led Hudson Baya, eksplozija je rasprila goleme koliine leda i digla ga u zrak tolikom silinom, da je prelijetao i preko kontinenta. A u is tom se trenutku dogodilo jo neto. Strahovita snaga udara temeljito je uzdrmala i divovski ostatak le dene ploe, te uruila goleme koliine razlomljenog leda u nizinu, prema obali Atlantskog oceana (slika 28.6). Pomislili smo da se taj go lem priljev ledenih planina, to su se obruavale u ocean krajem po sljednjeg Ledenog doba, morao negdje pokazati i u podacima o ledenja cima. I jest, i to u stotinama ledenih jezgri izvuenih iz dubokih voda oceana, od Kanade pa sve do Afrike. Prije dosta godina znanstvenici su uvidjeli da se s vremena na vri jeme ledenjaci pomiu od Hudson Straita prema Atlantiku, nosei u svojim ledenim slojevima osim samoga leda jo i pijesak, ljunak,

Slika 28.6: Kada je komet eksplodirao u Hudson Bayu, val udara razlomio je i oslobodio milijune tona leda i ledenih planina; one su otklizale do Atlantika smjerom koji pokazuje strelica. Za kratko vrijeme odplutale su sve do Irske, panjolske te sjevernih obala Afrike.

blato i mulj, kao odavno zaleene dijelove. Takvih je kretanja bilo na desetke i s veinom njih nisu imali veze nikakvi udari. Radilo se o prirodnom ciklusu nastajanja i nestajanja ledenih ploa, koji je dovo dio do stvaranja novih ledenjaka svakih 5.000 do 10.000 godina. A kad bi se te jezgre i noviji oblikovani ledenjaci otapali, sav bi svoj teret isputali na morsko dno sjevernog dijela Atlantika; taj se otpadni mulj, nazvan IRDs (ili "ice-rafted detritus"), mogao jasno razlikovati po nakupinama pijeska i ljunka unutar ostalih oceanskih sedimenata. Znanstvenici su to nazvali "Heinrichovim dogaajima", u poast znanstveniku koji ih je prvi uoio. A oni su za nas sadravali jedno vano svojstvo: njima se metodom radioaktivnog ugljika mogla utvr diti tona starost.

DATIRANJE HEINRICHOVIH DOGAAJA

Kao to je prikazano na sljedeoj karti (slika 28.7), Fronval je 1997. godine iz oceana istono od Grenlanda izvukao sedimentnu jezgru u kojoj je pronaao obilje IRDs, starosti od 13.000 do 16.500 godina. Radilo seo dva posljednja Heinrichova dogaaja koje je nazvao H-0 i H-l. Tijekom tog razdoblja koliina IRDs je u tom relativno kratkom vremenu jako narasla, ali je onda - u moda i manje od 100 godina - i naglo opala, barem prema istraivanjima Hemminga i suradnika (1998.). Linija tokica pokazuje da je dio jezgre nedostajao, ali se i ta ko moglo utvrditi da je to bio vrhunac u posljednjih 160.000 godina.

GRENLAND - Ledenjaki ostaci (IRDs)

Grami sedimenta

Slika 28.7: Ova karta ledenjakog otpada pokazuje da je pulsiranje ledenjaka za poelo u razdoblju prije 13.000 do 16.500 godina. Podaci: Fronval i Jansen (1997.)

PITANJE: Budui da ima jo mnogo takvih Heinrichovih dogaa ja, kako moemo biti sigurni da je upravo va Dogaaj imao veze sa H-0 prije 13.000 godina ili sa H-1 prije 16.500 godina? Ne moemo biti posve sigurni da je Dogaaj povezan ba sa H-0 ili H-l, no postoje neki dokazi koji ih povezuju. Hemming i suradnici su 1998., a Lagerklint 1999. godine zakljuili da su se ova dva dogaa ja ipak po neemu razlikovala od ranijih Heinrichovih dogaaja te da ih je morao pokrenuti neki posve drukiji mehanizam. Broecker i suradnici jo su 1988. godine predloili scenarij po kojemu su se divov ske brane golemog ledenjakog jezera Agassiz iznenada uruile, te razaslale ledenu otopljenu vodu u Atlantik ba u vrijeme H-0, to jest prije 13.000 godina. Mislili su da je to moglo biti i okida pojavljivanja hladnog razdoblja zvanog Mlaim drijasom. Andrews je 1995. zaklju io da je pojava H-0 IRDs ukazivala na to, da se H-0 oblikovao tik prije velikih poplava izazvanih otapanjima ledenjaka, te preplavljivanjem jezera Agassiz. Sve se ovo uklapa u nau sliku prema kojoj je udar kometa doveo do slamanja i otapanja divovskih ledenih brana, koje su time na sve strane rasprile silne kubine kilometre leda i lede nih voda i izlile ih u Atlantik, te time izazvale promjenu klime u Mla em drijasu. PITANJE: Krater Hudson Bay irok je gotovo 500 kilometara; pa koliko je onda moralo biti iroko udarno tijelo? Nemamo dovoljno podataka da bismo to mogli znati. Konzervativno gledano, mogao je biti irok 15 do 30 kilometara, ali budui da je otpad bio toliko lagan, moda je bio i mnogo vei. Prema O'Keefeu i Ahrensu, komet je mogao biti i otprilike iste veliine koliki je i krater. Ako je tako, ma koliko to nevjerojatno zvualo, tijelo je moglo imati pro mjer od 500 kilometara. Teko je i zamisliti tolike divovske veliine, pa ipak - pokuajmo si ih predoiti. Sljedea slika (28.8) je fotografija dobivena od NASA-e; to je zatamnjeni poluotok Florida, okrenut na zapad prema Meksikom zaljevu i snimljen iz shuttlea. Usporedbe radi, iznad Floride smo montirali fotografiju asteroida irokog 500 kilometara. Pravi komet ili oblak otpa da i ostataka supernove, koji je vjerojatno bio znatno crnji od ovoga na

Slika 28.8: Ova slika prikazuje moguu veliinu udarnog tijela u usporedbi s veliinom drave Florida ispod njega. Komet je bio dugaak gotovo kao itav poluotok Florida. Izvor: NASA.

slici, proirio bi se itavom du inom Floride, od Miami Beacha pa sve do granica Georgije na sjeveru. Bio bi dvostruko iri od itave te drave. O'Keefe i Ahrens su iznijeli teoriju da - ak i da je takav jedan ob jekt bio vie ili manje vrst - on se ipak ne bi u jednom komadu uspio probiti kroz atmosferski omota Zemlje. I trenje atmosfere, kao i gravitacijska sila najvjerojatnije bi ga razbile na goleme gromade nai njene od leda i praine. Na svaki nain, to udarno tijelo bilo je vjeroja tno smrtonosni oblak ostataka ogromne brzine, na kakav se ne mogu primjenjivati uobiajena pravila bijelog ledenog kometa. Jer, on je bio tamne boje, moda ak i posve crn, to su potvrdile NASA-ine fotografije Halleyevog kometa; i slike drugih kometa pokazuju da su oni crne boje, toliko tamni da gotovo uope ne reflektiraju svjetlost Sunca. Znanstvenici teoretiziraju da su tijekom vremena kometi razvi li tanku ljusku od crnih ostataka ugljikohidrata, koji se ne tale ni kada komet putuje oko Sunca. Kao to emo vidjeti kasnije, ovo je vana poveznica s crnim staklastim ugljikom koji smo pronali na gotovo svim nalazitima iz doba Clovis. ak i ako se nije radilo ni o emu drugome nego o divovskoj, prlja voj, poroznoj snjenoj lopti, ili pak o slabano povezanom golemom oblaku nainjenom od ostataka i otpada supernove, pa ak i da je po zapremnini bio manje masivan od oblaka stiropora, taj je gorostas bio ipak dovoljno velik za izazivanje ozbiljnih posljedica. Udario je u Zemlju nevjerojatnom brzinom, premda razbijen na vie golemih ko mada, i izazvao na tisue strahovitih eksplozija koje su onda stvorile plitke kratere diljem sjeverne polutke. U jezeru Hudson Bay najvei

je udar raznio stare stijene, i kao trag nam ostavio stjenoviti prsten koji moemo vidjeti i danas.

NAJVEI KRATER NA PLANETU

Ukoliko bi se daljnjim istraivanjima pokazalo da je Hudson Bay doi sta krater, on bi time ujedno postao i najvei krater na planetu nastao svemirskim udarom. irok je oko 500 kilometara, a trenutno se najve im takvim kraterom smatra junoafriki krater Vredefort, promjera 300 kilometara, to je znatno manje od Hudson Baya. No, kad bi se za Hudson Bay i dokazalo da doista jest krater, on bi se opet razlikovao od svih ostalih po jednom svojstvu: po tome da je, nastajui prije 13.000 godina, imao i preivjele oevice njegova obliko vanja. Za druge velike kratere s popisa utvrena je starost od 35 miliju na pa do 2 milijarde godina, dakle - davno prije no to je ovjeanstvo poelo ispisivati svoju priu na planetu zvanom Zemlja. Budui da su eksplozije bile strahovito snane, jasno je da bi pripovjedai meu amerikim starosjediocima, kao i u svim drugim starim kulturama svijeta sauvali prie i o takvim silovitim i katastrofalnim dogaajima. To je morao biti nevjerojatan prizor: pruge nainjene od divov skih, plamteih i vatrenih lopti jure oko podneva nebom i zarivaju se u ledene planine... Oevici su moda ak i vidjeli njihov nailazak, i zasigurno nitko tko ih je vidio, i potom nekako preivio njihove poslje dice, nije mogao zaboraviti taj velianstveni i strani prizor. Narata jima i naratajima su ove prie ostavljale bez daha sluatelje razrogaenih oiju, posebno one roene nakon Velikog Dogaaja. Pogledajmo kako zvui jedna od takvih pria za koju se ini da je preivjela od tih davnih vremena sve do naih dana.

PREIVJELI: PLEME WINTU

Ovo je pria plemena Wintu iz Kalifornije; vrvi opisima koje smo i mi pronalazili kao znanstvene dokaze. Alegorija o svijetu to je posto jao prije ovoga naeg, dananjeg, iznijeta je kroz priu o dva brata, nazvana odgovarajuim imenima - Plamteom Zvijezdom i Pokre taem Vatre. U prii, kao i u naoj teoriji, braa prvo podmeu poare po cijeloj okolini i onda se sastaju na sjeveru. Ustvari, otpad u kometu, bogat ugljikohidratima, vjerojatno doista i jest gorio i plamtio kao da

je od katrana. Nakon toga su teke kie i otopljena voda preplavile itav kontinent. Pokreta Vatre i svijet u plamenu U svijetu prije ovoga nisu ivjeli ljudi nalik nama, ve svakome bijahu dane razne udesne moi. Jedna ena imenom Yonot i njezin mu, Po kreta Vatre, imali su dijete naroito nadareno za magiju; ega god bi se ono dotaklo, to bi se uarilo i planulo istoga trena. Nazvale ga zato Djetetom Vatre i strogo ga nadziranu da dijete ne bi dohvatilo togod to bi moglo zapaliti. Jednoga se dana u svitanje Pokreta Vatre silno razbjesni na susjed no pleme, jer mu ukradoe palidrvca. Da bi ih kaznio, on i njegov brat Plamtea Zvijezda dotakoe velikim smolastim borovim granama Di jete Vatre i one odmah divlje zaplamsae, zahvaene plamenom. S tako pripravljenim bakljama Pokreta Vatre brzo odjuri na jugo zapad, dok Plamtea Zvijezda krenu prema jugoistoku; bijesno su kru ili zemljom to je pripadala susjednom plemenu. Svakim bi maginim korakom prelazili kilometre i pritom odbacivali gorue granice sa svo jih baklji, ostavljajui za sobom dugaak trag visokih plamenih jezika kud god bi proli. Posve iscrpljeni, braa se opet naoe na sjeveru i prije no to sunce zauze najviu nebesku toku. Pogledavi iza sebe opazie da su poari izmakli svakom nadzoru; dugaka crta vatrene stihije irila se od jedno ga na drugi kraj obzora i plamenovi prodirahu sve u divovskim valovi ma vatre. Po itavom se svijetu narod pokrenu nastojei pobjei: neki poskakali u rijeke, drugi se sakrili po piljama, ali nitko ne izbjee vatre noj poasti. Posvuda uokolo osjeala se samo jarka vrelina. Zauvi dolje oajniku vrisku i osjetivi valove topline, Stvoritelj se obazre i opazi svijet u plamenu. Kroz guste oblake dima on vidje da su vatre zahvatile i stijene, pa ak i samo tlo. Divlji je plamen prodirao sve pred sobom. On se trgnu i brzo odasla jata kolibria na sjever neka razderu nebo i naine u njemu veliki otvor. Snagom stotina rijeka iz neba se sruie goleme koliine vode i zaas preplavie uareno tlo. Po plave se irile ka jugu, hitajui naprijed u golemim valovima muljevitih voda i gasei pred sobom pobjenjele vatre. Vode su rasle i dizale se sve

dok ne dospjele i do planinskih vrhunaca, zatirui i na njima zadnje plamtee jezice. Kad sve bijae gotovo, Stvoritelj izree rije i vode se odmah povukoe. Vidje on da svijet osta uniten - kud god mu oko svrne, nigdje ive due. Zato se Stvoritelj prihvati posla i poe graditi novi svijet pa stvori i nove ljude neka ive u njemu. Kada dovri s poslom, Stvoritelj ispripovjedi novim ljudima priu o Wakpohasu, Velikom Plamenu koji progu ta i uniti prijanji svijet vatrom to je zapalie Pokreta Vatre i Plamtea Zvijezda. (Curtin, 1898.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Na otoku Baffin u Kanadi pod vodom se nalazi mogui krater nastao udarom, irok 120 kilometara. Jo jedan mogui krater irine 250 kilometara nalazi se u zalje vu Amundsen u Kanadi. Smjerovi iz movarnih jezera Carolina Bays ukazivali su na mogui krater dugaak 650 kilometara u jezeru Hudson Bay. Dokazi za ovu tvrdnju ukljuuju postojanje golemog stjenovi tog prstena sedimenata na samom dnu jezera Hudson Bay. Udari su izazvali golema obruavanja ledenjaka u Atlantik. Svemirski ostaci i otpad doveli su do Heinrichovog obruavanja H-l prije 16.500 godina. Udari kometa prije 13.000 godina doveli su do posljednjeg obruavanja nazvanog Heinrich 0. Komet od praine ili oblaka otpada koji je pogodio jezero Hud son Bay, mogao je imati promjer od 15 do 500 kilometara. Potvrdi li se kao krater, jezero Hudson Bay postalo bi najvei poznati krater nastao udarom koji postoji na Zemlji. Sve dosad smo se bavili Sjevernom Amerikom, no - to se dogaalo s Europom? Dok smo prouavali tragove meteorita po Visokim Rav nicama, uoili smo i vrlo sline tragove koji su ukazivali na sjeverne dijelove Europe. Pogledajmo zato nije li i tamo bilo slinih udara.

29. POGLAVLJE

UDARI NA OSTALE KONTINENTE

PITANJE: Ako su valovi udara bili toliko velikog opsega, ne bismo li i na drugim kontinentima trebali vidjeti dokaze o udarima? Mogli bismo ih vidjeti samo u sluaju da su izdrali i ouvali se do naih dana. Veina dokaza stigla nam je sa sjeverne polutke Zemlje, zbog ega mislimo da su udari nailazili sa sjevernog dijela neba, no mogue je da su neka udarna tijela doprla i do juga. Takva vjerojatnost postoji u Junoj Americi.

JUNOAMERIKA VEZA: BOLIVIJA

NASA je na svojim slikama iz svemirskih atlova 2002. godine u amazonskoj dungli Bolivije otkrila oblik nalik krateru. irok je oko 8 kilometara, a zanimljivo je to to je dubok svega 20 metara, ime se po dimenzijama pribliio movarnim jezerima Carolina Bays (slika 29.1). Stoga je NASA poslala skupinu znanstvenika u ove guste i udaljene praume da bi istraili taj mogui krater. Tamo prikupljeni podaci jo nisu obraeni do kraja, no na temelju svega to se dosad saznalo o analizi rubo va i sedimenata, izvrenoj na licu mjesta, kao i drugih inje nica, znanstvenici su se uvjerili da se radi o krateru nastalom uslijed udara. Budui da je kra ter toliko plitak, misle kako je
Slika 29.1: DEM prikaz osam kilome tara irokog kratera. Izvor: NASA.

udarno tijelo bilo vrlo niske gustoe ili tonije - objekt nalik kometu. itav taj teren izgleda poput golemog kolaa utisnutog usred praumske podloge, pa ih je to navelo na pomisao da je do udara dolo u razdo blju prije 30.000 do 11.000 godina. Bi li ovaj irok i plitki krater mogao biti dijelom udara valova koje mi istraujemo? To ne moemo rei sa sigurnou, jer trenutno raspo laemo premalim brojem dokaza o tome. No, sve se injenice uklapa ju: i utvrena mogua starost, koja se podudara s udarom valova, i tip udarnog tijela, a i odnos izmeu irine i dubine kratera u skladu s podacima dosad prikupljenim na sjevernim podrujima udara. Da, moda je i ovaj udar bio dijelom istoga vala udara. A ako je tako, onda je ovo ujedno i jedini krater na junoj hemisferi koji smo iden tificirali kao takav.

EUROPSKA VEZA
Kada smo diljem amerike Visoke Ravnice pronali dugake tragove i brazde koje su meteoriti ostavljali za sobom, odmah smo se upitali ne bi li se oni mogli pronai i u Europi, jer naa teorija i predvia da su se eksplozije udarnih tijela ili bolida dogaale u isto vrijeme i tamo i u Sjevernoj Americi. Da bismo vidjeli postoje li kakvi dokazi o tome, izradili smo kartu sa 3.411 meteorita palih na Europu, Afriku i Bliski Istok, opet se koristei bazom podataka o meteoritima london skog muzeja National History Museum (slika 29.2), kao i prije, kod izrade sline karte za Visoke Ravnice.

Slika 29.2: Mjesta pada meteorita po Europi i Africi. Dugake brazde udaljavaju se od sjevernog dijela Europe.

Kako smo i pretpostavljali, postojali su dugaki lanci nastali povezi vanjem starih padova meteorita, koji su se protezali iz sjevernih dijelo va Europe duboko u Afriku, dospijevajui sve do Omana na Arapskom poluotoku; bila je to i najvea izmjerena udaljenost, a iznosila je goto vo 4.800 kilometara. Nismo imali previe podataka o utvrivanju starosti metodom radio aktivnog ugljika, no oni koje smo uspjeli prikupiti potvrivali su nau teoriju. Jull je 2002. godine izvijestio da je pronaao znatno poveanje uestalosti padanja meteorita u razdoblju prije 20.000 i 15.000 godina, to je raspon koji u sebi ukljuuje dolazak vala udara. Kad smo na kartu unijeli i poznate starosti 85 afrikih meteorita, o emu su izvjeta vali razni znanstveni lanci, i sami smo pronali znaajno poveanje broja padova za isto razdoblje. Vjerujemo da su ovi podaci i padovi meteorita otisci tragova kolo salnih eksplozija iznad sjeverne Europe, koje su nakon udara otpad izbacivale sve do Afrike. Ako se to dogodilo prije 16.000 do 13.000 godina, u to smo uvjereni, udarno tijelo trebalo je eksplodirati negdje iznad skandinavske ledene ploe, te odande izbaciti divovske koliine leda i meteoritskog otpada, na isti nain kako ova vrsta udara i inae odailje razlomljeni stjenoviti otpad u zrak. Kad su tako izbaene gromade eksplozivno doletjele i rasprile se po tri kontinenta, to je tamo njim ljudima i ivotinjama moralo izgledati poput prave barane vatre. A ako se doista i dogodilo na taj nain, onda bi ti krateri i danas mogli biti vidljivi.

DIVOVSKI KRATER U SKANDINAVIJI

Moda ete se prisjetiti poglavlja 8, gdje smo govorili o drumlinima; spomenuli smo da se polja drumlina, osim u Kanadi, mogu jo prona i i u Sjevernoj Europi, odnosno po skandinavskim zemljama, a upra vo su nam u tom smjeru pokazivali i pravci padanja meteorita. Kad smo pregledali satelitske slike tih podruja, pronali smo neto zau ujue: divovski luk dugaak gotovo 250 kilometara, koji je zapravo predstavljao jednu stranu izblijedjele elipse, protezao se diljem velikog dijela june Finske (slika 29.3). Ovako neto se u prirodi moe vidjeti veoma rijetko. Europski znanstvenici koji su prouavali ovaj oblik, zakljuili su da je ledenjakog podrijetla. To je znailo da su ledenjaci, koji su

Slika 29.3: Predlaemo kao objanjenje, da je 250 kilometa ra dugaak oblik luka ledenjake morene oko jezera Saimaa u Finskoj zapravo stvoren uslijed udara kometa. Kontraste je na satelitskoj snimci iz 2005. godine pojaala Earth Satellite Corporation. Koriteno uz odo brenje. Izvor: Terraserver.com.

prekrivali gotovo cijelu sjevernu Europu, nagurali ovamo goleme ko liine pijeska i ljunka, te od njih oblikovali nasipe. Iza njih je nadirala i ledenjaka voda koja je onda ovdje oblikovala podruje prepuno rijeka, jezera i povezala se s raznim strujanjima svjee vode. itav ovaj sustav vodne mree nazvan je kasnije jezerom Saimaa. Ako je komet udario u neke dijelove Skandinavije, stvorio bi u ledu divovsku rupu, te odbacio ove ledenjake nasipe odavde sve do kraja ondanje ledene ploe, upravo kako je to prikazano na slici. Us tvari, jedino to bi od svega toga ostalo kao trag, bili bi upravo ovi nasipi te goleme plitke depresije, danas ispunjene nizovima jezera. Na satelitskoj se snimci vide zaobljene linije, koje daju upravo onaj rezul tat kakav se i mogao pojaviti nakon 13.000 godina. I vremenska podu darnost je tona, jer su se - prema nalazima europskih strunjaka ove linije od ledenjake morene oblikovale krajem Ledenoga doba, u razdoblju prije 14.000 i 12.000 godina. PITANJE: Kako moemo znati da su svi predloeni krateri od Eu rope do Sjeverne Amerike iste starosti te da su nastali prilikom istog udara? Neka su datiranja sasvim dobro ocijenila starost pojedinih kratera, a drugi dokazi ukazuju na to da su se svi oni oblikovali nekako u isto

Slika 29.4: Ovaj prikaz pokazuje smjer prote za nja pet velikih kratera i ukazuje na to da su se mogli oblikovati od dijelova istoga kometa ili valova otpada. Prilagoeno od NASA-e.

vrijeme; no, to ne moemo znati po sve tono jednostavno zato, jer jo nismo prikupili dovoljno znanstve nih dokaza. Upravo pripremamo nove istraivake projekte koji e se time pozabaviti. Sljedea slika 29.4 pokazuje jednu injenicu koja upuuje na pove zanost. Sjetit ete se da su gotovo svi najvei krateri eliptinog oblika. Kada poveemo due osi tih kratera i produimo ih, vidimo da gotovo svi oni slijede istovjetnu crtu, a to ukazuje na zajedniku putanju leta, koja se kree, mogli bismo grubo rei, prema Sjevernom polu, odno sno neto istonije od njega. To je u skladu s tezom da je udar bio ogra nien na sjevernu polutku Zemlje, a i ovaj je smjer isti onaj kakav smo pronali kod radioaktivnih pogodaka nalik bikovskim oima na Mje secu i na Marsu. Moemo procijeniti i kut udara, jer je stjenoviti prsten na dnu jeze ra Hudson Bay eliptinog oblika, kao i ovi u Finskoj te u zaljevu Amundsen. Da bi svi ovi krateri zadobili izgled elipse, udarna tijela su morala doletjeti pod vrlo niskim kutom - izmeu 5 i 15 stupnjeva, kao to je to otkrila NASA na Mjesecu i Marsu. Nadalje, sve je bilo po vezano s brazdama koje su meteoriti ostavili na Visokim Ravnicama. Ve smo vidjeli ovakve pravce pratei smjer udara za kratere na Marsu i Mjesecu. Sve to znamo ukazuje na to, da je prije 13.000 godina sa sjeveroistonog dijela obzora doletjelo najmanje pet golemih udarnih tijela i pod niskim kutom udarilo u Zemlju.

VRIJEME I GODINJE DOBA

Gore spomenuto utvrivanje vremena doputa nam jo neka nagaa nja. Pogledajmo moemo li procijeniti godinje doba u kojemu je do lo do Dogaaja, kao i dio dana u kojemu se on dogodio. Pretpostavimo

da je Geminga ona supernova koja je izazvala sve ove silne nevolje naemu svijetu, pa moemo koristiti i postojee karte za traganje i pronalaenje ostataka ove supernove nad nebom Hudson Baya prije 13.000 godina. Geminga se nalazi u zvijeu Blizanaca, a on se zaje dno sa svima ostalima malo pomaknuo od vremena Dogaaja, iako ne previe. Za taj pomak emo izvriti korekciju i vidjeti kada se to Geminga uzdigla nad sjeveroistoni obzor jezera Hudson Bay. Koristili smo se pritom zvjezdanim kartama NASA-e i na nae gole mo zaprepatenje otkrili, da je svake godine prije 13.000 godina posto jalo samo nekoliko tjedana unutar kojih se Geminga mogla nadviti nad sjeveroistonim obzorom toga podruja. To se moglo dogoditi samo izmeu 11.00 h i 13.00 h, nekoliko dana prije ili nakon 15. ouj ka, i to u doba kasne zime, kako je prikazano na slici 29.5.

VRIJEME IZRAUNATO PREMA OPISIMA PREIVJELIH

Samo nekoliko drevnih pria Preivjelih opisuje Vatru i Potop, te usto spominje pojedinosti vezane uz doba dana ili godine, ali - opet na na e veliko iznenaenje, sve su se one podudarale s 15. oujkom.
Slika 29.5: Nekoliko trenutaka prije samo ga udara, komet nainjen od praine mogao je izgledati ovako dok se silnom brzinom pribliavao Zemlji iz smjera u kojemu se u tom trenutku nalazila Ge minga u Blizancima, koji se nalaze blizu Oriona. Ovo je po gled iz Hudson Baya prema sjeveroisto nom obzoru, otprili ke u 13.00 h dana 15. oujka prije 13.000 godina. Prilagoeno: NOAA i NASA.

PLEME Cheyenne Pamarys Hopi Arawak Toba Tolteki Wintu Apai Inke Grci

MJESTO Kansas Juna Amerika Arizona Karibi Juna Amerika Sredinja Amerika Kalifornia Teksas Peru, Bolivija Europa

DOBA GODINE "Bila je zima." "Bilo je hladno." "Bilo je hladno i svijet je bio zaleen." "Nije bilo sunca." "Nije bilo ni sunca, ni mjeseca." "Nije bilo sunca." "Dogodilo se tik prije izlaska sunca i trajalo sve do podneva." "Dogodilo se ujutro." "Dogodilo se poslijepodne." "Sunce je jo bilo na nebu."

Pokuali smo prema ovim podacima provjeriti stanje na zvjezdanim kartama. Tri prie nam govore da je bilo hladno ili zimsko vrijeme, a sedam je ustvrdilo da se sve dogaalo tijekom dana. To se podudara s uzdizanjem Blizanaca oko 15. oujka. to se tie tonoga dijela dana, kljuni podatak dala nam je pria plemena Wintu, koja je navela i vrijeme trajanja dogaanja: tik prije izlaska sunca pa sve do podneva. Ako je datum bio oko 15. oujka, na kartama izlaska sunca vidjeli smo da u te dane sunce izlazi oko 06.00 h - u Kaliforniji, i to u nae doba. No, vrlo je vjerojatno da je nekako u slino vrijeme izlazilo i onomad, tako da smo poetak Dogaaja mogli smjestiti u vrijeme oko 05.00 h na Pacifiku, te odrediti njegovo trajanje - sve do podneva, ili punih sedam sati od poetka do kraja. Usporedimo sada vremena o kojima nam govore ove prie s njiho vim poloajem po vremenskim zonama. (Pritom ne trebamo vriti nikakve korekcije, jer ljudi iz doba Clovis nisu znali za njihovo posto janje). Pregledavajui karte vremenskih zona, vidjeli smo da se Grci nalaze deset sati ispred Kalifornije, tako da je u Grkoj Dogaaj mo rao zapoeti nakon 15.00 h, dakle - poslijepodne, ba kako nam pria i kazuje, a jo uvijek tijekom dana i pri dobroj vidljivosti. Kod pleme na Apaa Dogaaj je zapoeo nekoliko sati prije negoli u Kaliforniji, ujutro oko 07.00 h, upravo kako su izvijestili. Na kraju, za Inke u Pe ruu i Boliviji, koji su bili najvie etiri sata ispred plemena Wintu, Dogaaj je morao trajati barem do 16.00 h. Budui da se pleme Inka nalazilo daleko na junoj hemisferi, dugoroni uinci Dogaaja vje rojatno su do njih doprli tek kasnije, nakon to su ve zapoeli na

sjeveru; stoga oni izvjetavaju o "poslijepodnevu", to se podudara s injenicama. Naravno, datum do kojega smo doli ista je spekulacija i ovisi o mno gim pretpostavkama, ali priznat ete i sami da zbunjuje to je ba svaka od drevnih pria ovih starih naroda usklaena sa znanstvenim podaci ma i dokazima. Zar se Dogaaj stvarno i dogodio izmeu podneva i 13.00 h po istonom vremenu, dana 15. oujka? Vjerojatno nije, jer bi se s ovim podacima podudarao i gotovo svaki drugi dan u mjesecu ouj ku, i jer ima previe nesigurnosti i nagaanja u procjenjivanju ove vrste. No, znanstveni dokazi pokazuju da se mogao dogoditi i toga dana.

DRUGI KRATERI DILJEM SVIJETA

Jezero Saimaa je posljednje od pet divovskih moguih kratera koje smo pronali. Stoga smo odluili pogledati kako se njih pet moe uspo rediti s ostalim, ve odavno prihvaenim kraterima po ostalim dijelo vima svijeta. Baza podataka sveuilita New Brunswick u Kanadi (www.unb.ca/passc/ImpactDatabase/) uva podatke o svim kraterima na planetu, a njih je 171. One nove, koje predlaemo mi, otisnuli smo debljim slovima:
KRATER 1. Hudson Bay 2. Vredefort 3. Jezero Saimaa 4. Sudbury 5. Amundsen Bay 6. Chicxulub 7. Otok Baffin 8. Jezero Michigan MJESTO Kanada Juna Afrika Finska Kanada Kanada Mexico Kanada SAD PROMJER 480 km 300 km 290 km 250 km 241 km 170 km 120 km 105 km

Ako su se svi ovi divovski krateri doista oblikovali istodobno i tijekom Dogaaja, tada je shvatljivo zato je u isto vrijeme nestalo 40 milijuna raznih vrsta ivotinja - jer su uareni valovi udara i izbaeni otpad prekrili znaajan dio sjeverne polutke Zemlje.

PREIVJELI: GRCI
Meu gore navedenim kraterima pet novopredloenih razlikuje se od ostalih po jednoj bitnoj znaajki: oni su imali oevice svojega nasta-

janja. Za razliku od ostalih, kojima se starost kree od 35 milijuna do 2 milijarde godina, ovi su se novi krateri oblikovali prije svega 16.000 do 13.000 godina. Eksplozije su bile toliko silovite, da je shvatljivo kako su drevni pripovjedai diljem svijeta oblikovali svoje dramatino vie nje takvih katastrofalnih dogaaja. Bilo je to posve izvanredno vrije me koje se, blago reeno - ne zaboravlja. Za djecu preivjelih roenu nakon Dogaaja, koja su odrastala sluajui ovakve prie, one su mo rale zvuati poput fantastinih i izmiljenih bajki. Mnogi e i danas na jednaki nain misliti o njima i sasvim zanemarivati injenicu da one potvruju dananje znanstvene spoznaje. Jedna od takvih pria je i ova to stie iz stare Grke, i govori o stranoj poplavi zbog divovskih valova. Vrijeme dana odgovara i ukla pa se u ostale dokaze o Dogaaju, prikupljene i iz drugih kultura.

I okona Zeus zlatno doba Jednoga dana htjedne bog Zeus pogledati to se dogaa meu grkim narodima. Odlui ih posjetiti pa se, kao i uvijek, prometne u siromana beskunika i namjernika. im stie u prvi grad, zaputi se u kraljevsku palau i otkri da na dvoru upravo prinose bogovima - ljudsku rtvu. Ni u sljedeem gradu ne bijae nimalo bolje. Tamonji ga kralj ponudi odvratnim kanibalskim objedom, pripravljenim od mesa vlastita brata. Uasnut i zgaen, Zeus shvati da ljudi postadoe previe zli da bi bili vrijedni spaavanja; zaree se stoga da e razoriti Zemlju silnim po topom i zatim je iznova izgraditi. Prometej, koji bijae blizak bogovi ma, dou za njegovu namjeru pa upozori svoga sina Deukaliona i nare di mu neka hitro izgradi lau i nakrca je hranom. Upravo kada Deukalion dovri svoju lau, dozva Zeus silne kie to se izlie po itavoj zemlji. Rijeke nabujae i prelie se preko obala, a moni se ocean uzdie visoko iz svoga korita. Divovski valovi udarie po obalnim ravnicama Grke, obarajui se potom i na podnoja planina, navirui prema njihovim vrhuncima. Uasnuti narod nastojao je pro nai spas u planinskim vrletima Tesalije, mislei da e u njima pronai sigurnost, no Zeus raskoli planine pa iz njih izbie izvorske vode i rijeke to otplavie oajnike u trenu. Ne proe dugo i silovita se voda smiri, pre krivajui itavu zemlju, sad ve posve oienu od zlih utjecaja ljudske

vrste. Tek se nekoliko dobrih i bogobojaznih ljudi uspjelo spasiti na najviim vrhuncima planina, a kada se voda poe povlaiti, odvue ona za sobom u more i znatan dio grke zemlje. Za to su vrijeme Deukalion i njegova ena Pira plutali u svojoj natkri venoj lai punih devet dana i noi, uasnuti pogledom na divovske valove i pobjenjele vode, sve dok se one ne poee polako vraati nazad u zemlju. Kad je sve bilo gotovo, oni sioe iz lae te stupie na blatnjavo tlo; bijahu zaprepateni, tuni i prestravljeni, pitajui se kako e uope preivjeti u ovako opustoenom i praznom svijetu. Odluie stoga krenuti u potragu za preivjelima pa pohitae do Temidinog proroita; znali su da je i ono bilo na vrijeme upozoreno na potop. Proroite savjetova Deukalionu neka preko ramena baca kosti svoje majke, a i Piri ree da uini isto. Nisu znali to se od njih zahtijeva, sve dok konano ne shvatie daje njihova istinska majka zapravo Zem lja, te da njezine kosti predstavlja kamenje. Prikupie stoga oboje dosta kamenja i poee ga odbacivati preko ramena. im bi se Deukalionov kamen dotaknuo tla, udesno bi se preobrazio u mukarca, a Pirino se kamenje u trenu pretvaralo u ene. Na taj nain napuie oni Zemlju ljudima to nastadoe od "kostiju majke Zemlje"; onima, koji potovahu i njezine zakone, i njezinu dobrostivost. (Gaster, 1969.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
NASA vjeruje da je prije 30.000 do 11.000 godina divivski ko met udario u amazonsku dunglu. Meteoritske brazde proteu se gotovo 5.000 kilometara, od Sje verne Europe do Afrike i Bliskog Istoka. Postoji jasno izraeni vrhunac meteoritskih bombardiranja Afrike u razdoblju prije 20.000 do 15.000 godina. Dugake osi svih pet kratera koje smo prouavali ukazuju na zajedniku putanju njihova leta sa sjevernih dijelova neba. Novopredloeni krateri nalazili bi se na samom vrhu popisa meu osam najveih kratera na planetu. U nastavku emo pregledati neke od posljedica masivnih udara na razliite dijelove naeg planeta.

30. POGLAVLJE

VATRE POSVUDA
PITANJE: Nekadanji su se udari, poput onih koji su pobili dinosaure, dogaali u isto vrijeme kad i vulkanske erupcije te globalne vatrene stihije. Postoje li dokazi da se scenarij slian tome dogaao i prije 13.000 godina? Zielinski i Mershon su 1997. godine otkrili neke jasne dokaze za vul kanske erupcije i silne poare, koji su nekada divljali ledenom ploom Grenlanda. Jezgre koje su bile izvaene s velikih dubina sauvale su u ledu au, prainu, pougljenjene ostatke i plinove iz atmosfere, koje je u onim drevnim vremenima zarobio snijeg, ali se znanstvenicima posebno zanimljivim uinio tamo pronaeni sumpor i njegovi spoje vi. Vjeruju da se ba u njima mogu pronai dokazi za erupcije prastarih vulkana, koji su se uglavnom nalazili na Islandu, u Kaliforniji, na Aljasci, sjeverozapadnim dijelovima Pacifika i po Europi. Mjerei sul fate, Zielinski i Mershon su izradili prikaz erupcija starijih i od 100.000 godina. Prije ovog istraivanja, oni su - kao i mnogi drugi znanstvenici mislili da je razina vulkanskih erupcija u prolosti bila gotovo konstan tna te da ih je u pojedinoj zemlji bilo moda nekoliko vie ili manje, ali u svakom sluaju - u prosjeku gledano, isti broj tijekom proteklih milijuna godina. No, pronali su neto posve drugo. Postojao je posve iznenadni vrhunac u broju erupcija, i to u razdoblju prije 16.000 do 17.000 godina, dakle - oko 2.000 godina prije vremena kada se klima poela radikalno mijenjati i postajati toplijom. A taj je porast bio zapanjujui. Posve iznenada su vulkani blizu Sjeverne Amerike poeli izbacivati lavu oko osam puta ee nego prije, a poslije se uestalost erupcija jo i poveala, doseui na kraju i esnaest puta ea izbijanja lave no ranije. Prema Zielinskom i Mershonu, bio je to najvei proboj

vulkanskih aktivnosti u itavih promatranih 100.000 godina, a kada je jednom zapoeo, potrajao je sljedeih nekoliko tisua godina. Samo, to nisu bile uobiajene erupcije poput dotadanjih. Bile su silovite, mijenjale su klimu u okolini i visoko su u atmosferu izbaciva le milijune tona praine, ae, sumpora i dima, kako je prikazano na slici 30.1. Na ovom grafikonu pogledajte i sami - kada je prije 16.000 godina stigao val udara, dotadanje su vulkanske aktivnosti bile na vrlo niskim razinama. Radilo se o povremenim erupcijama tijekom itavih 15.000 godina. A tada je nastao pravi pakao - to jest, vulkanski pakao - kada su se goleme erupcije poele dogaati esnaest puta ee nego prije. Usporedite to i s dananjim vremenima, kada goleme erupcije vul kana kakav je onaj na planini Mount St. Helens, oekujemo tek svakih nekoliko stotina godina. Usto, imajte na umu da su te erupcije tek plamici u odnosu na one kakvima su Zielinski i Mershon pronali tragove u ledenoj jezgri. Dakle, postoje dokazi o golemim vulkanskim aktivnostima, no ostalo je zagonetkom: to ih je to tako iznenada izazvalo? Ne ini se ba vjerojatnim da je do njih poelo dolaziti tek tako i posve sluajno. Veina znanstvenika misli da se to dogaalo prilikom taloenja i izgra dnje ledene ploe, kada je ovaj proces natjerao Zemljinu koru da se ulegne uslijed poveanja tereta. A kada se led poeo naglo otapati, kau, ta se teina smanjila, Zemljina jezgra je ponovo poela "disati" i pri tom je podizanju dolo do mnogih potresa i erupcija. Ali, ova teorija ima nekoliko slabih toaka. Prvo, nagli porast erup cija zapoeo je skoro 2.000 godina prije no to je dolo do znaajnijih otapanja ledene ploe. Stoga nije tono da je teina leda ba tada mogla poeti nestajati, jer se to poelo dogaati tek nekoliko tisua godina nakon erupcija. Ustvari, Zemljina kora se jo i danas uzdie ispod jezera Hudson Bay, kao to se to poelo dogaati i nakon zavret ka Ledenoga doba, no u tom podruju danas vie nema nikakvih ve likih erupcija. Postoji i dokaz s Novog Zelanda da ovo poveanje broja erupcija nije bilo povezano s pomicanjima Zemljine kore. Na slici 30.2 moete vidjeti da su se glavne eskalacije u erupcijama na Novom Zelandu do gaale otprilike u isto vrijeme kad i one na Grenlandu, kao to su

pokazale ledene jezgre. Samo, Novi Zeland se nalazi na junoj hemi sferi, dakle - udaljen je na tisue kilometara od antarktike ledene ploe, i jo udaljeniji od Sjeverne Amerike i njezine ledene ploe. Zbog toga nije ba vjerojatno da su pomicanja Zemljine kore bila odgovorna za tamonje erupcije. Meutim, ako su ove erupcije izazvali udari i nailazak valova udara supernove, oko Novog Zelanda su se i mogli oekivati ovakvi uinci. Postoji jo jedan problem vezan uz erupcije. Poznato je da teke vulkanske aktivnosti dovode do hlaenja Zemlje i globalnog rashlaivanja klime, meutim - to se zbog neega prije 16.000 godina nije do godilo. Naprotiv, klima se tada poela zagrijavati, a ledene ploe povla iti. to je dovelo do ovakvog obrata? Nekoliko je moguih odgovora. Prvo, moglo se dogoditi da je sumpor stigao na Zemlju u velikim koliinama zahvaljujui valovima udara supernove, a ne vulkanskim aktivnostima, te da je stopa erupcija pritom bila ista kao i ranije, a ne poviena. Ako se dogodilo tako, tada su vrele estice praine doista
GRENLAND (GISP2)NOVI ZELAND -

Erupcije koje su mijenjale klimu (u intervalima od 500 godina)

Vulkanske erupcije

Godine prije naeg doba

Radiokarbonske godine

Slika 30.1: Zielinski i Mershon po sluili su se razinama sulfata ili S04 pronaenima u ledenoj jezgri da bi dobili prikaz uestalosti erupcija koje su utjecale na klimu. Podaci: Zielinski i Mershon (1997.)

Slika 30.2: Uestalost erupcija na Novom Zelandu naglo je narasla prije 13.000 do 16.000 godina, premda je jako udaljen od bilo koje ledene ploe. Podaci: Bryson (1998.)

mogle ugrijati, a ne rashladiti klimu. Osim toga, dok sulfati nastoje rashladiti okolinu, osim njih su zajedno sa svemirskom prainom u atmosferu uletjeli i drugi sastojci - jer, vodena para, ugljini dioksid i metan - kao tri najvanija staklenika plina - sainjavaju oko 50 do 90% veine kometa i njegove praine. Sve je to moglo nadvladati djelo vanje sulfata i izazvati zagrijavanje klime.

VATRENE OLUJE
Praina i vreli pepeo nisu bili i jedini problem s vulkanima; oni su pokrenuli i stravine umske poare za koje danas pronalazimo dokaze u ledenim jezgrama. Kad su Legrand i De Angelis (1995.) istraivali grenlandsku jezgru oznaenu kao GRIP, analizirali su u njoj sadraj amonijaka, kao sastojka svakog umskog ili prerijskog poara. Oeki vali su da e se zagrijavanjem klime poveati i broj poara, a to su svojim istraivanjima i potvrdili. Jasno, jer se vegetacija bre razvijala, bilo je vie olujnog vremena s munjama i sve je to ee izazivalo i vee poare. Ali, nisu bili spremni na neto drugo, to su pritom pronali. Ledena jezgra odvela ih je gotovo 400.000 godina u prolost, pa su oba europska znanstvenika imala to istraivati; no, na svoje su veliko iznenaenje zamijetili, da je prije 16.000 godina razina amonijaka u ledu poela polako rasti, to se moe vidjeti na slici 30.3. Desetke tisuGRENLAND (GRIP) - Amonijak (NH4)

Slika 30.3: Postojao je iznenadno veliko povea nje amonijaka zbog vatri izazvanih udarom. Podaci: Legrand i De Angelis (1995.)

Godine prije naeg doba

a godina ona je iznosila po svega nekoliko djelia po milijardi, da bi ba u razdoblju prije 13.000 godina posve iznenada skoila do neba - na ezdeset i tri djelia po milijardi, dakle - trideset puta vie! Zapa njili su se: bila je to ujedno i najvia razina poara u svih promatranih 400.000 godina, kada su se vatre brzo i naglo irile posvuda i trajale iznimno dugo. A kada su jednom zapoele divljati, vie se nisu ni vraale na svoje ranije niske i uobiajene razine; znanstvenici su istaknuti vrhunac pronali prije 12.340 godina, zbog ega i mi mislimo da bi to mogla biti starost jednog od udara. Osim toga, njihovi su podaci jasno pokazali jo jedan, premda manji vrhunac prije 41.000 godina, koji je za nas ve odavno postao - otiskom i tragom supernove. No, osim poara postoji jo jedan mogui izvor amonijaka: to su ko meti i njihova svemirska praina. Prema podacima NASA-e, meuzvjezdana praina i kometi sadre amonijak u iznosima koji se kreu od 0,6 do 10%. Ako su nai kometi bili iroki na stotine kilometara, mogli su izbaciti goleme koliine amonijaka u atmosferu, svakako dovoljne da se jasno pokau i u ovoj ledenoj jezgri. Osim toga, sjeate li se da smo u poglavlju 16 u istoj ovoj ledenoj jezgri i u isto vrijeme, naili i na vrhunac koliine duika i njegovih spojeva? I do tog je vrhunca dolo prije tono 12.340 godina, premda Legrand i De Angelis nisu uvijek nailazili na ove visoke razine amoni jaka i nitrata usporedno i zajedno. Da bi objasnili zbog ega je to tako, citirali su rad Lebela, koji je objasnio da se ova povezanost pojavljuje samo onda, kada su vatre naroito estoke i divlje. Drugim rijeima, i amonijak i nitrati pojavljivali su se zajedno samo usred divljih vatre nih stihija. Budui da su ih pronali u dijelu jezgre starom 12.340 godina, bilo je jasno da su tada buktali iznimno veliki poari, kakve bi mogao izazvati komet. Oksalat je jo jedan kemijski sastojak koji u isto vrijeme postie najvee razine, pa su Legrand i De Angelis i njega provjerili i poveza li s ovim vatrama. Kao i kod amonijaka i nitrata, u vrijeme udara su pronali jako naglaeni vrak, te jedan manji u doba supernove. Znan stvenici uglavnom oekuju takve vrhunce u blizini razdoblja izmeu dva ledena doba i rijetko prate razine oksalata, drei ih tek dokazima za uobiajene poare. No, ovako izraeni vrhunci koliina ne moraju

biti nuno povezani s meuledenim razdobljem, u kakvom uivamo i mi danas, jer on nije ni bio pronaen u to vrijeme. Vrhunac koliine oksalata pronali su prije 12.340 godina, i bio je jako uoljiv tijekom svih promatranih 400.000 godina. Vano nam je da shvatite koliko je to zapravo neuobiajeno: oba su znanstvenika ispitivala velike kolii ne leda koje su obuhvaale etiri ledena doba, i nigdje prije ili poslije nisu naili na ovakav vrhunac poput onoga prije 12.340 godina. Mi smo uvjereni da tada nije ni dolo do izbijanja obinog poara; bio je to - svemirski poar. PITANJE: Dobro, dokazi u ledenoj jezgri ukazuju na silne vatre, ali - Grenland je jako udaljen od jezera Hudson Bay. Postoje li ikakvi dokazi za te poare bilo gdje blie Sjevernoj Americi? Paleoklimatolozi su prouavali mnoge jezerske jezgre i pelud nataloenu u njima, a one nam govore mnogo o utjecajima klime na ekosu stave. Ponekad bi, tragajui za peludom, nailazili i na drveni ugljen zatoen u jezgrama nakon umskih poara. Prouavajui podatke iz stotina ovakvih izvjea o sedimentnim jezerskim jezgrama, doli smo do neobine slike o prolosti poara u Sjevernoj Americi. Danas vie nema mnogo jezera iz Ledenoga doba, i veina nije dovoljno sta ra da bi pokrivala i udar kometa. Osim toga, najvei je dio bio ispitivan na pelud, a ne na drveni ugljen. Meu tim stotinama raznih izvjea, pronali smo svega 33 strani ce koje su govorile i o drvenom ugljenu te usto pokrivale i vrijeme Dogaaja (vidi Dodatak C), ukljuujui i neka od nalazita iz doba Clovis koja smo obradili i sami. Otkrili smo da je sve do prije 16.000 godina bilo malo podataka i dokaza o tome da su se tada dogaali veliki poari. Tijekom najhladnijeg dijela Ledenog doba nije im pogodovala siromana vegetacija i niske temperature. A tada su vatre iznena da poele oko jezera Sjeverne Amerike ostavljati jasan pocrnjeli trag velikih poara, star 16.000 godina. Progutane su divovske ume boro va i smreka, to su zauvijek nestale u gustim oblacima dima. Tijekom razdoblja starog od 16.000 do 11.000 godina, diljem sjevernoamerikih podruja buktale su manje vatre i poari, koje bi se onda spojile i podivljale kao neke od najveih vatrenih stihija to ih je taj kontinent ikada vidio.

Sve 33 ispitane jezerske jezgre prikazivale su posljedice poara koji su se dogaali prije 16.000 do 11.000 godina, dakle - i tijekom Doga aja, i neke od njih su pokazivale jasne vrhunce ba u doba Clovis, tijekom najveih udara. Na mnogim su nalazitima upravo vatre veza ne uz Dogaaj bile i prve koje su se pojavile u jezerskim jezgrama, to znai da prije uope nije bilo tragova ikakvih poara. Ipak, u vei ni sluajeva vatre izazvane samim Dogaajem nisu bile onako velike kao one do kojih je dolo tek poslije. Ponegdje vhunci nisu ni bili jasno izraeni, jer je vegetacija ostala posve unitena Dogaajem. Nije se oporavila i postala guom i lako zapaljivom ak ni tisuama godi na poslije. I unato tome, vatrene stihije do kojih je dolo tijekom i nakon Dogaaja, u nekim su dijelovima bile i ostale najvei poari kroz tisue i tisue godina, pokazujui jasne vrhunce uestalosti u jezerskim sedimentima iz razdoblja Clovis. PITANJE: Jesu li onda udar i vatrene stihije zajedno pobili itavu megafaunu? Ne, jer mislimo da su uzroci izumiranja megafaune bili znatno sloe niji. Valovi udara i uareni izbaeni otpad od udara kakav je mogao oblikovati jezera Carolina Bays, svakako bi izazvali velike poare i izvrili pravi pomor meu ivim biima. Ali, te su vatre mogle biti i izolirane, jer u Ledeno doba nije bilo previe vegetacije koja bi gorjela, a niske temperature nisu pospjeivale njihovo irenje. Usto, izmeu kozmikih udara i umskih poara postoji zanimljiva negativna pove zanost: oekivalo bi se da idu jedni uz druge, no kada je kod ruske ri jeke Tunguske 1908. godine dolo do udara, drvee je bilo polomlje no i sravnjeno sa zemljom, razneseno posvuda na velike udaljenosti, a vatre su se brzo ugasile. Nisu posve jasni razlozi ovakvog ishoda; mislimo da je moda eksplozija utroila mnogo raspoloivog kisika, potrebnog za raspirivanje poara i izgaranje, ili je moda silina udara izazvala toliko snane vjetrove, da su u briuem hujanju pogasili va tre. Mislimo da je moda najstranija posljedica ovih poara izazvanih Dogaajem bila unitenje vegetacije, jer su joj poslije trebale tisue godina da se obnovi kako valja, budui da su poari esto izbijali jo stotinama godina poslije. No, za megafaunu bi i val udara bio dostatan

i jednako smrtonosan. Milijuni stabala i biljaka nestali su zbog kombi nacije vala udara i brze promjene klime, ali su i dalje predstavljali glavno gorivo za umske poare, koji su trajali jo dugo nakon samog udara. Promjena klime jedna je od najvanijih toaka koje treba shvatiti u vezi udara. Takva nagla promjena nakon udara bila je dodatni ok za biljke i ivotinje. Moda i vanija od udara i silnih poara, izmijenje na klima je mogla postati i presudnom kod izumiranja. Nakon udara su se temperature izmijenile u roku od nekoliko sati, i premda su korijeni biljaka preivjeli pod ledom, njihova debla i kronje nisu; zbog toga, kao i zbog vatrenih stihija, nestali su izvori hrane za gole mi broj ivotinja - za velike biljodere koji su trebali goleme koliine lia i bilja; zato su i oni poeli nestajati i ugibati od gladi, ukoliko su nekako i uspjeli preivjeti valove udara. Lake su preivljavale manje ivotinje; trebale su manje hrane, a i razliitiju prehranu. Tada su izumrli veliki biljoderi, a za njima i ivotinje koje su se njima hranile, poput medvjeda i tigrova. Tada su loe proli mamuti, konji, bizoni i deve, jer vie nije bilo zelenila i trave za njih - sve je to izgorjelo, ili uvenulo i bilo osueno na propast. No, najgore je bilo to, to ova nagla promjena klime nije bila samo privremena. Istraivai koji se bave klimom znaju da se mnogi ekosu stavi iz Ledenoga doba, a posebno stepska vegetacija koju su veliki biljoderi oboavali - nikada vie nisu vratili u krajeve u kojima su tada bili tako temeljito uniteni. Nove su ih biljke postupno zamjenji vale tijekom desetljea i stoljea. Samo, to nije bilo dovoljno brzo da bi spasilo od skapavanja na stotine tisua biljodera. Ovakve nagle i dramatine klimatske promjene dogodile su se mnogo puta i krajem drugih, ranijih ledenih doba, ali mislimo da se nijedna od njih nije odvijala ba ovako naglo poput ove, te da upravo u tome lei pravi odgovor za sve to je uslijedilo. Prije su se ove pro mjene dogaale postupno pa su ivotinje imale vremena za migracije ili prilagodbe na neke druge vrste hrane. Ovaj put to vie nije bilo pitanje potrage za nekim novim krajevima i nekim novim vrstama hrane - jer, nje naprosto vie nije bilo nigdje; bila je unitena i nejesti va, pougljenjena ili do kraja sprena. Trebala su proi desetljea da bi novi ekosustavi ojaali, a dotad vie nije bilo velikih biljodera. Ma-

nje vrste ivotinja, ukljuujui ovdje i ljude, imale su manje potrebe za hranom i mogle su jesti raznovrsnije oblike, premda je i njihov broj bio ozbiljno smanjen.

VAL UDARA I VATRENA STIHIJA

Biver i suradnici su 2002. godine izvijestili da bi kometi mogli sadra vati do 6% metanola ili metilnog alkohola, koji je veoma zapaljiv. Taj je metanol mogao doslovce biti dodatno gorivo za strane poare. Vrelina bi bila nezamisliva, no to ak i ne bi bio jedini problem. Za komete je poznato da sadre i znatne koliine cijanida, formaldehida i sumporovodika, a to su sve visoko otrovne supstancije. Ne koliko udaha bilo koje od njih moe dovesti do trenutne smrti, a upravo je tijekom Dogaaja zabiljeena najvea razina formaldehida, kao smrtonosne kemikalije koja se koristi za ubijanje ivotinja i ouvanje biolokih uzoraka. Prema Cottinu i suradnicima, estice Halleyevog kometa koje su prouavali 2001. godine, sadravale su oko 7% formaldehida. Ako je i udarno tijelo u doba Dogaaja bilo nalik njemu, to bi znailo da se prije 13.000 godina u jednom trenutku u atmosferi Zemlje nalo na milijune tona ove smrtonosne kemikali je; o posljedicama moemo samo nagaati, ali znamo da ba nijedna od njih ne bi bila zdrava za bilo koju vrstu ivih bia. Milijuni ivotinja - ukljuujui ovdje i mamute, mastodonte, a i ljude - pali su kao pokoeni nakon takvoga vala udara, kombiniranog sa svim ostalim posljedicama: radijacijama, vatrenim stihijama, smrto nosnim zrakom prepunim otrovnih kemikalija, dimom to pee i gui. A kada je sve bilo gotovo, mnogi od preivjelih podlegli su nagloj promjeni temperature i umirali zbog nedostatka hrane. Dugo je trebalo da se golemi plameni jezici smanje i konano uga se; golemi prostori Sjeverne Amerike ostali su ogoljeli i opustoeni, poput podruja oko vulkana Mount St. Helens nakon njegove velike erupcije. Ta je erupcija unitila 600 km 2 gustih uma, ostavljajui iza sebe milijune visokih stabala, ili oborene na tlo, ili uspravne, ali mrtve. Svemirska eksplozija u Rusiji, kod rijeke Tunguske, obuhvatila je podruje znatno vee od toga - oko 2.150 km t bilo je sravnjeno sa zemljom i iza sebe ostavilo plitke udubine nalik onima iz jezera Ca-

rolina Bays. To je podruje oko dva puta vee od Los Angelesa. Proci jenili su da je komet iznad Tunguske imao promjer od svega nekoliko stotina metara, dakle - bio je znatno manji od udarnog tijela koje je izazvalo Dogaaj, a posljedice su ipak bile razorne. Ako je nae udarno tijelo doista bilo na tisue puta vee od ovoga u Tunguski kako misli mo, ruilaka snaga bi mu jednostavno bila nezamisliva i Indijanci iz doba paleolitika, koji su nekako uspjeli preivjeti Dogaaj, zasigurno ga ne bi nikada zaboravili.

PREIVJELI: PLEME INKA

Dananji arheoloki dokazi kojima raspolaemo ukazuju na to da su ljudi ivjeli u Junoj Americi, na Monte Verdeu, u ileu i na mnogim drugim mjestima davno prije no to su se pojavili ljudi iz razdoblja Clovis. To znai da su svi oni vidjeli to se to dogaa na sjevernom dijelu neba. Sljedea pria plemena Inka, koje je ivjelo u Peruu, naiz gled opisuje erupciju vulkana, no sve je ove dogaaje mogao izazvati i udar kometa. Praina i dim bi se proirili svijetom unutar jednoga dana od trenutka udara, a sam udar bi postao okidaem za silne potre se i vulkanske erupcije. Osim toga, otrovne kemijske supstancije mo gle su doista pasti u obliku "krvave kie", kakvu opisuje ova pripovijest. Dan kada potonu grad Inka

Jednoga dana ue nekoliko odrpanaca u veliki grad Inka na jezeru Titicaca. Neki pomislile za njih da su prosjaci, no kasnije promijenie miljenje tvrdei da se radilo op reruenim bogovima. Jer, oni propovije dahu svima koji su ih eljeli uti: "Pripremite se! Napustite grad! Do laze smrt i strane nedae, jer se Zemlja rasrdila na vas! Tlo e podrhta vati, nebo e gorjeti i vode e se odasvud uzdii da vas pomore!" Ali, njihova proroanstva uznemirie jedino vladare pa naredie da se odr panci izbace iz grada. Malo potom, netko opazi golem oblak na nebu, to se naglo irio obzorom. Prvo bjee crven, zatim potamnje i postade sme da bi na kra ju pocrnio poput ai. Hitao je prema gradu irei se na sve strane i zaklanjajui cijelo nebo. A kad je sunce zalo, oblaci obojie nebo bljeta vim crvenkastim sjajem. I no ne stie.

U trenu kad nestade sunca, Zemlja se divlje zatrese. Uzdrmala se i neka od velikih zdanja, ali se ne sruie, dok su se manje kue u trenu pretvorile u prah i pepeo. Ruevine zakrie ulice grada Inka. Tik prije okonanja silovita potresa, iz neba se prolomie guste, ljepljive kapi krvave kie i prekrie sve i svakoga. Zalijepile bi se na sve to bi dotakle - na krovove kua, i mostove, i ceste, i na krhotine to zaguie grad. I dok je krvava kia jo lila, tlo iznova zatutnji uz strahovitu kripu pa zadrhta i snanije nego prije. Ovoga puta se uruie i preostale veli ke zgrade, tonui uz silnu buku i podiui u zrak divovske oblake prai ne. Rastvorie se i popucae dovodni kanali i voda nahrupi u grad. Rijeke promijenie svoje tokove i vode zaas preplavie sve, brzajui kroz zatr pane ulice grada, dok se tlo cijelo vrijeme treslo, i drhtalo, i pomicalo, i potres se nije zaustavljao. Od siline potopa itav grad polako nestane is pod novoga jezera to onomad nastade ovdje. Jo i danas hladne, plave tne vode jezera Titicaca prikrivaju veliki grad naroda Inka. (Gifford, 1983.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Razine sulfata u jezgrama leda upuuju na to da je tijekom Do gaaja bilo vrlo snanih vulkanskih aktivnosti. Amonijak, duik i oksalat u jezgrama leda potvruju da je tije kom Dogaaja dolo do divljih vatrenih stihija. I kometi takoer sadre visoke razine sumpora, amonijaka, nitrata i oksalata. Vrhunci koliina drvenog ugljena pronaeni su na mnogim nalazitima Indijanaca iz doba paleolitika, u sloju iz razdoblja Clovis. Na ukupno 33 stranice je dokazano da je i koliina drvenog ugljena dosegla svoj vrhunac tijekom Dogaaja, u razdoblju prije 16.000 do 11.000 godina. Udar bi oslobodio milijune tona smrtonosnih kemikalija i izba cio ih u atmosferu. Prema mnogima od slinih starih pripovijesti, nakon strahovitih po ara stigle su poplave. Potraimo zato dokaze i za njih.

3 1 . POGLAVLJE

NADIRU VODE I LED

PITANJE: Znai - gromae leda su letjele na sve strane i obliko vale eliptina jezera. Ali, sve drevne prie govore i o dugotraj nim kiama te o potopu koji je preplavio svijet. Postoje li iza ovo kakvi znanstveni dokazi? Divovski kometi poslali su goleme koliine oblaka vodene pare u at mosferu, ali, to se uzdigne mora i pasti u obliku kie i snijega. Preza siena atmosfera nije mogla zadrati toliko vode na due vrijeme, pa su ubrzo nakon udara zapoele i teke kie, snjegovi i meave. Ve za nekoliko dana po itavom je planetu kiilo razliitom jainom, tako da je u nekim podrujima padalo slabije, a u drugima lijevalo kao iz kabla, ba kao i danas. Pretpostavimo da se vei dio od onih stotina tisua kubinih kilo metara leda iz jezera Hudson Bay pretvorio u vodu i vodenu paru. Da se to ravnomjerno raspodijelilo po cijelom globusu, prekrilo bi itavu Zemlju vodom barem do razine od 1,1 metar. Sluajno ili ne, ali ova se koliina poklapa s cjelokupnom godinjom koliinom pa dalina na Zemlji. Ne znamo koliko su dugo padale ove teke kie moda nekoliko tjedana, a moda i nekoliko mjeseci, ali do vremena kada su se smirile, na Zemlju je u tom vremenskom razmaku ve pala uobiajena godinja koliina padalina! To bismo mogli usporedi ti jedino s uraganima ili ciklonima, samo to su oni obino lokalnog karaktera i ne traju bez prestanka tjednima. Ovo je, u kombinaciji s toplijim temperaturama i otapanjem ledenjakih voda posve sigurno itekako pridonijelo silovitim poplavama irom planeta.

POPLAVE DILJEM KONTINENTA

U samom trenutku udara kometi su odaslali goleme koliine vode i u pravcu Meksikog zaljeva, Arktikog oceana i Atlantika. Mnogi su

kanadski znanstvenici prouavali smjerove kretanja otopljene ledenjake vode, te objavili dobivene rezultate. Bili su to Shaw (1999.), Munro-Stasiak (2002.), Baker (2002.), Cutler i suradnici (2002.), Rus sell i Arnott (2003.), i jo mnogi drugi. Svi su se sloili u jednome: da je voda prevalila golem i dugaak put ispod ledenjaka, slijedei trago ve koje su oni ostavljali za sobom i oblikujui za njima drumline, otapajui usput samo dno ledenjaka, to je ubrzavalo njihovo smanji vanje i dodavalo dodatne koliine poplavnim vodama. Shaw je pritom pronaao dokaze o tome, da je prvi straan izljev vode stigao iz divov skog ledenjakog jezera koje se danas naziva Hudson Bay, ba kako bi se i dogodilo zbog udara. Kada je voda dospjela do ruba ledene ploe, razlila se po rijenim koritima i ispunila velika ledenjaka jezera du dolina uz ledenu grani cu. A kada su se jednom prepunila vodom, jezera su se poela prelije vati u rijena korita. Munro-Stasiak je uvjeren da je tada dolo do masivnih erozija, kao to je prikazano na slici 31.1, da su goleme po plave trajale danima, a moda ak i tjednima, te da su milijuni kubi nih kilometara vode sa sobom odnosili sve to im se nalo na putu. Pogledamo li kako se poplava kretala od jezera Hudson Bay preko Iowe i Oregona, koji su postali dva glavna izlaza za potop na putu prema oceanima, tada je sveukupna duina putanje mnogo vea od pune duine rijeke Mississippi, tako da je ukupni priljev vode morao

Slika 31.1: Ovo je DEM prikaz zapadnog dijela kanadske i amerike ravnice. Pogledajte kako su kretanja ledenjaka i ledenjakih voda za sobom ucrtala tragove u terenu koji se ire po cijelom kontinentu u duini od nekoliko tisua kilometara.

takoer biti znatno vei. Osim toga, tu su se prelijevale i mnoge druge rijeke, ukljuujui i one u unutranjosti Arkansasa, Colorada, Missourija i Ohia. To su imena kojima danas nazivamo ove rijeke, prem da ovdje ne govorimo o njima kakve ih poznajemo sada, ve o smrto nosnim, divljim, uzburkanim vodama koje hue, i bue, i ubijaju poput stranih udovita. Danas vie nigdje u svijetu ne moemo vidjeti neto nalik tome. Licciardi je 1999. godine sa suradnicima izvrio opseno istraiva nje kojim je elio utvrditi promjene na kontinentalnoj ledenoj ploi. Pritom su se usredotoili na kie, snjene meave i otopljeni led, te obavili desetine datiranja metodom radioaktivnog ugljika, i doli do toga da se led nakon svojih posljednjih napredovanja poeo iznenada povlaiti u razdoblju prije 16.800 i 16.300 godina (slika 31.2); jer, tada se poeo otapati odjednom i ubrzano. Spojeni rijeni tokovi rije ka poput St. Lawrence i Hudson dramatino su narasli, i to do razina 100 puta veih od njihovih dananjih tokova. Na vrhuncu poplava rijeka Hudson je premaila i dananje tokove mone rijeke Amazo ne, a rijeka Mississippi dosegla njezinu polovinu! Moda neete povjerovati, ali ukupna koliina voda to se slijevala po Sjevernoj Americi od njezine ledene ploe, moe se izjednaiti s ukupnom koliinom voda koje danas ine najvee i najpoznatije rije ke svijeta - Amazona, Kongo, YangTse, Mississippi, Mekong, Dunav,
UKUPNO OTJECANJE VODE

Slika 31.2: Ovaj prikaz potvruje da je udar otopio ledenu plou i pritom otvorio nove izlaze za otjecanje. S nailaskom tog vala udara dolo je do ma log poveanja dotoka, ali se njegova stopa gotovo udvostruila kada je dolo do udara prije 13.000 godina. Podaci: Licciardi i ostali (i 999.)

(Hudson Strait, St. Lawrence & Arktik)

Kalendarske godine pr.n.e.

Nil, Rona, Yellow i Temza. Samo, ondanje vode Ledenoga doba nisu imale dananje ukroene i smirene tokove; bile su to opasne, uzbur kane i divlje vode to su zatoile sve u svojoj okolini.

UDAR JE BLOKIRAO MISSISSIPPI

Udari kometa od svemirske praine izazvali su poplave ledenjake vode, koja je onda za sobom ostavila bazene kakva su Velika jezera i gurala pred sobom naslage morene to je okruivala rubove ledene ploe, usmjeravajui se prema Mississippiju. U isto vrijeme udar je na sve strane raznio i ledenjake, pijesak, mulj i blato; oni su jo vie blokirali june izlaze, tako da je Mississippi iznenada presuio; spao je na deset puta manje koliine vode nego dotad. Licciardi je otkrio da je ova blokada potrajala vie od sljedeih 1000 godina, kada su veoma male koliine vode tekle iz podruja Velikih jezera prema zalje vu. Umjesto toga, slijevale su se prema Atlantiku, a budui da su bile ledene, rashlaivale su ocean i pridonijele stranim promjenama kli me, koja se brzo vratila u uvjete Ledenoga doba tijekom razdoblja mlaeg drijasa. Ledenjaka jezera postojala su ve i od prije, no ledena ploa se ovaj put poela brzo otapati i povlaiti, i to po dotad najbroj zabiljeenoj stopi otapanja, tako da su se poela stvarati nova ledenjaka jezera. Morena je pritom djelovala poput golemih brana, zajedno s izlomlje nim ledenim gromadama; bile su to brane to su ponegdje dosezale i visinu od 60 metara, naprimjer - iznad dananje razine jezera Michi gan. Te su prirodne brane zadravale ogromne koliine ledene vode i stvarale jezera, od kojih su mnoga bila vea od nekih dananjih sjevernoamerikih drava i provincija. Ova se voda nakupljala kroz dugo vrijeme, stvarajui smrtonosnu opasnost za okolinu, jer bi s vre mena na vrijeme razina jezera toliko narasla, da bi probijala brane nai njene od morene i santi leda; kada bi se to dogodilo, nailazile su gole me poplave visoke poput dananjih nebodera i obruavale se niz rijene kanale, briui pred sobom sve to bi im se nalo na putu.

POPLAVE MISSOULA
Danas nam je teko ak i zamisliti poplave ove vrste, prisjetimo li se kako bezazleno i mirno djeluju dananje ukroene rijeke. Upravo

zbog toga je i sama zamisao o stranim potopima iz onih vremena, tek odnedavna postala i ire prihvaena. Dokazi o takvim poplavama poeli su stizati sa svih strana, a naroito je mnogo na tome radio znanstvenik iz USGS J. Harlan Bretz, koji je otkrio dokaze o velikom potopu biblijskih razmjera du rijeke Columbije, na amerikom sjeve rozapadu. U poetku nitko nije vjerovao da je tako neto uope bilo mogue, pa je Bretz dugo podnosio podsmjehivanja i kritike zbog svoje teorije. No, na kraju je zajedno s drugim znanstvenicima priku pio neoborive dokaze o tome da se ovdje nije radilo o jednoj, nego ak o etrdeset takvih velikih poplava du rijeke Columbije; bilo ih je toliko, da su kritiari morali utihnuti. Pravi opseg ovih poplava postao je jasan tek kada su USGS znan stvenici pronali uzani kanal u blizini Portlanda u Oregonu, gdje su poplavne vode iz ledenjakog jezera Missoula dosegle dubine od najmanje 120 do 150 metara; neki od njih i danas misle da se radilo o dubinama od 300 metara. Ledena brana je tamo bila visoka gotovo 800 metara, to znai - gotovo dva puta via od danas najvie azijske ledene brane na svijetu, ili gotovo 300 metara via od dananjeg najvi eg nebodera. A kada se ona sruila, to je doista morao biti zastrau jui prizor. Bretz je ove jezive i smrtonosne dogaaje nazvao "Misso ula poplavama". Prije otprilike 20.000 kalendarskih godina poele su se ruiti prve jezerske brane; koliko znamo, to nije imalo nikakve veze sa valovima udara. Prije 16.000 godina, kada su naili prvi valovi udara supernove, brane su se poele esto uruavati i odailjati divlje bujice ledene vode niz Columbiju. Kada je bilo najvee po svom opsegu, jezero Missoula je bilo etiri puta vee od dananjeg jezera Erie; probijanjem brana, ono se ispraznilo za otprilike osam sati, i ispustilo one beskrajne koli ine vode kakve danas u sebi uva jezero Erie. I stotinama kilometara udaljeni ljudi i ivotinje morali su uti grmljavinu i osjetiti podrhtava nje tla, u trenutku kada su se pod pritiskom vode iz jezera Missoula prolomile ledene brane visoke 800 metara, a hladna voda provalila kroz njihove raspucale otvore.

POPLAVE IZ LEDENJAKIH JEZERA

U trenutku udara kometa nainjenog od svemirske praine, popucali su i deseci drugih ledenih brana po ostalim ledenjakim jezerima.

Moda ete se prisjetiti jezera Lake Hind, o kojemu smo govorili u poglavlju 7; Matthew Boyd dokazao je katastrofalne poplave koje je ono izazvalo upravo krajem razdoblja Clovis. I sami smo pronali velike koliine magnetiziranih estica, upljih kuglica i drvenog ugljena preostalog od silnih umskih poara u sloju starom 13.000 godina. Osim toga, pronali smo i crnu rogoinu te obilje radioaktiv nog kalija K40, izotopa, koji u naelu dolazi iz prostora udaljenih od naeg planeta i Sunevog sustava, i jedno je od glavnih obiljeja su pernova. Sve su to izravni dokazi za povezanost izmeu divovskih poplava i Dogaaja. Osim toga, postoji i snana povezanost izmeu udara i najveeg nama poznatog ledenjakog jezera na svijetu, jezera Agassiz, koje se danas dosta isuilo, ali je jednom lealo na sjeveroistoku Manitobe (slika 31.3). Prema Roothu (1982.), prije 12.900 godina (ili 11.000 godina datiranih radiokarbonskom metodom), jezero Agassiz je oslobodilo nezamislive koliine vode koje su se obruile u rijene to kove; to nije bila poplava od koje se moglo pobjei. Da je bila ravno mjerno rasporeena, ta je duboka, prljava, ledena voda mogla za svega nekoliko dana prekriti itavu Kanadu, SAD i Meksiko, i to do visine od 4,5 metra. Walter Broecker je zajedno sa suradnicima 1999. godine novim dokazima potkrijepio teoriju, da je strahovita poplava iz jezera Aga-

Ledenjako jezero Agassiz prekrilo je veliki dio Manito be te dijelove Sjeverne Dakote i Minnesote. Bilo je znatno vee od jezera Superior, prikazanog dolje desno.

ssiz pokrenula povratak klimatskih uvjeta Ledenoga doba. No, ne davno su (2005.) Lowell i njegova grupa obavljali opsena datiranja metodom radioaktivnog ugljika po dnu jezera i njegovim sedimen tima, te su osporili povezanost jezera Agassiz i mlaeg drijasa, budu i da su sedimenti pokazali kako je do ruenja brana dolo nakon to je ve zavladalo novo prokletstvo hladnoe. Ovo datiranje treba jo dodatno prouiti; mi mislimo da su dobiveni datumi suvie mladi, jer ova metoda datiranja iskazuje potrebe za korekcijama upravo oko vremena Dogaaja. Zbog nejednolikog priljeva svemirskog radioak tivnog ugljika, neki se datumi mogu krivo iskazati kao znatno mlai, dok ve oni u susjednim slojevima mogu biti tono datirani. Trebat e upotrijebiti i druge metode datiranja da bi se provjerila tonost ovih rezultata. Prema Broeckeru, snaga ovih bujica vode gotovo je isprala i isuila Mississippi, kako smo ve spomenuli, jer su ledenjake vode skrenule prema sjeveru kroz Hudson Strait, i prema istoku kroz rijeku St. Lawrence u pravcu New Yorka i rijeke Hudson. Sve ovo je dovelo do izlijevanja golemih koliina ledenjake vode u sjeverni dio Atlantika i odande pokrenulo povratak u Ledeno doba.

METEORT KOJI JE "DOKLIZIO" IZ KANADE

Du tragova putanje koju su iza sebe ostavile poplave Missoula, istrai vai su godinama pronalazili tisue gromada stijena tekih i po neko liko tona; pobjenjele vode s lakoom su ih podizale i stotinama ki lometra nosile sa sobom. Neke od njih, nazvane "lutalicama", bile su gotovo veliine omanje kue i bilo ih je teko pomaknuti i najsuvreme nijim strojevima i dizalicama. Pa ipak, bujice poplave uspjele su ih otplaviti i na stotine kilometara. Pokazalo se da je jedna od najneobinijih takvih gromada iz Lede noga doba ustvari eljezni meteorit teak 15,5 tona i jedan od trenutno najveih na planetu (slika 31.4). Pronaao ga je jo 1902. godine novopridoli doseljenik i rudar iz Walesa, i sve otada je meteorit Willamet te mijenjao vlasnike, sve dok ga napokon za stalnu izlobu u New York Cityju nije kupio American Museum of Natural History. Znanstvenici koji su ga prouavali zakljuili su da to nije meteorit koji je pao u Oregonu, ve na ledenu plou Kanade. Pronaen je na

Slika 31.4: Masivan meteorit Willamette teak je 15,5 tona i sadri mnogo vie eljeza od ostalih velikih meteorita. Izvor: Lake Oswego Public Library.

mjestu gdje je bio okruen drugim lutajuim stijenama, ali su one bile otrih rubova, to je znailo da ih naplavna voda nije dugo izglaivala i kotrljala. Jedini nain da se sve ovo objasni bio je, da su se lutajue stijene zajedno s meteoritom dokotrljale na vodi do Columbije, i to jednom od velikih Missoula poplava. Neki misle da je mete orit pao na sam vrh ledene ploe, i tu se zamrznuo sve dok poplava nije odnijela itav blok leda zajedno s meteoritom sve do Oregona, dok su drugi skloniji povjerovati da su ga uzburkane vode iupale i podigle iz tla u koje se zarinuo. Ono u emu se svi slau je to, da su ga do Oregona doplavile vode jedne od Missoula poplava. Nemamo naina da tono utvrdimo otkud je stigao ili kada je pao, premda je mogao pasti prije manje od 40.000 godina. To znai da je mogue i da je ovaj komad nebeskog eljeza pao i tijekom samog Dogaaja. Moda je ova gromada, teka 15,5 tona i sainjena od elje za i nikla, prvo na valu supernove doletjela do Kanade, a zatim nasta vila plivati na bijesnim valovima poplave sve do Oregona.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Godine 13.000 pr. n. e. i 16.000 pr. n. e. su "arobne" brojke za te oriju o udaru uslijed supernove. Mnogi kljuni dogaaji o kojima smo govorili u ovoj knjizi dogodili su se upravo u to vrijeme: Nestanak ledenog sredita iznad jezera Hudson Bay Ruenje brane na najveem ledenjakom jezeru za koje znamo

 Nagli porast razine i oslobaanja ledenjakih voda Nagli pomak s rijeke Mississippi prema sjevernim izlazima Poetak zahlaenja, poznat kao doba mlaeg drijasa Izumiranje mamuta Gotovo posvemanji nestanak kultura naroda iz doba Clovis Pojava visokih razina radioaktivnosti i drugih obiljeja u sedimentima Teko je injenicu da se sve ovo dogaalo u isto vrijeme drati tek obinom sluajnou. Gotovo sve drevne prie starih naroda koje smo navodili, govori le su o silnim kiama, poarima i poplavama to su izmijenile njihov svijet. Usporeujui ove prie, potvrdila se velika veina znanstvenih dokaza vezanih uz potope koji su trajali tisuama godina. Ove goleme poplave prekinule su ivote velikog broja ljudi, bilja i ivotinja, a do kaze za njih pronali smo kako u prirodi, tako i u tim drevnim pri povijestima mnogih starih naroda; bili su zaprepateni opsegom i silinom svih katastrofa, koje su daleko nadmaivale njihovo shvaa nje i dotadanja iskustva. No, koliko god bile razorne poplave ovih ledenjakih voda, na kraju bi se kie ipak zaustavile, a vode umirile i povukle, samo to se to u ovim sluajevima ipak nije dogaalo brzo.

32. POGLAVLJE

VODE PREPLAVIE KOPNA

PITANJE: Ako je uslijed udara kometa dolo do velikih poplava, one su morale dospjeti sve do oceana. Ima li kakvih dokaza o tome? Tragajui za dokazima o velikim poplavama Mississippija, Aharon je 2004. godine koristio sedam sedimentnih jezgri izvaenih iz Mek sikog zaljeva, te je u njima mjerio izotope kisika. Promjene u omje rima ovih izotopa odraavale su promjene u temperaturi oceana, izazvane poplavama ledenjakih voda. Aharon je otkrio da su sedimen ti zaljeva jasno otkrivali tri vrhunca vezana uz velike poplave (slika 32.1). Sva tri vrhunca dogaala su se u vrijeme mogueg udara niza valo va izazvanih supernovom na Zemlju. Kako smo vidjeli jo u 1. poglav lju, dva najvea obrata u datiranju metodom radioaktivnog ugljika dogaala su se prije otprilike 18.000 i 13.000 godina, dakle - upravo
MEKSIKI ZALJEV - poplave ledenjakih voda (O18)

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 32.1: U ocean skim sedimentnim jezgrama s dna Meksikog zaljeva pokazuju se tri vr hunca katastrofalnih poplava. Sva tri se gotovo tono po dudaraju s udarom i nailaskom niza va lova udara. Podaci: Aharon (2003.).

u vrijeme dva od spomenuta tri vrhunca. Ta je podudarnost mogla biti sluajna, ali bi se takva sluajnost teko mogla opravdati. Prvi vrhunac je zapoeo prije vie od 18.000 godina; bio je posve iznenadan i dramatian. Drugi vrhunac bio je prema dobivenim po dacima najvii od sviju, a svoj je maksimum dosegnuo prije otprilike 17.000 godina, rastui po najveoj stopi tijekom svih promatranih 22.000 godina. Jasno, do golemih poplava je dolo upravo u vrijeme kada drugi dokazi potvruju nailaske udara valova iz svemira. Trei vrhunac dogodio se u vrijeme udara na Hudson Bay, prije 13.000 godi na. Nakon njega su se izmijenili smjerovi otjecanja ledenjakih voda i usmjerili prema sjeveru, a njihovo je izlijevanje u oceanski zaljev postalo rjee.

POSLJEDICE ZA JUNU AMERIKU

Poplave to su se slijevale u oceane nisu bile ograniene iskljuivo na Sjevernu Ameriku; njihove tragove pronalazimo i u blizini June Ame rike, u zaljevu Cariaco, smjetenom na obali Venezuele. Piper i Dean su 2002. godine prouavali jezgre izvaene s dna bazena i pronali neto neuobiajeno: veoma debeo sloj finih estica nekog sivog sedi menta, starog oko 16.000 godina, to se podudaralo s vremenom kada su se u Meksiki zaljev slijevale najvee poplave. Zajedno s dru gim istraivaima su zakljuili da je ovaj neobian sloj predstavljao "dogaaj izlijevanja svjee vode" ili poplavu, a kako su prema metodi radioaktivnog ugljika starosti na vrhu i na dnu jezgre bile skoro isto vjetne, Piper i Dean su bili uvjereni da se radilo o jako iznenadnoj, kratkoj i intenzivnoj navali vode. Ovakve tragove minerala obino ne ostavljaju bilo kakvi vodeni izvori, tako da se ova poplava morala najvjerojatnije pokrenuti negdje na kopnu June Amerike. Analizirajui ovaj sediment, istraivai su otkrili da sadri visoke razine torija, titanija, kobalta i drugih rijetkih elemenata na Zemlji, ba kao i meteoriti KREEP s Mjeseca ili magnetizirane estice, prona ene na nalazitima iz razdoblja Clovis. Prije 16.000 godina te su razi ne bile gotovo udvostruene, i trebalo im je gotovo 2.000 godina da se iznova vrate na prijanje koliine. To je znailo da su posve iznena da u okolinu ule velike dodatne koliine ovih elemenata. Sljedei je vrhunac pronaen prije 13.000 godina, a on je dotadanje koliine

poveao za oko 33%. Moralo se dogoditi neto posve iznimno da bi se ovi rijetki minerali pojavili u ovolikim koliinama. PITANJE: Udari su trebali podii razine oceana. Postoje li kakvi dokazi da se tako neto dogodilo tijekom Dogaaja? Prvi dokaz o podizanju morskih razina donijelo nam je istraivanje Fairbanksa iz 1990. godine, koje je obavljao du koraljnih grebena Barbadosa po sjevernoj obali June Amerike. Prouavao je tamonje grebene gdje su koralji rasli ve 20.000 godina, i to upravo u vrijeme o kojemu govorimo. Fairbanks je znao da jedna posebna vrsta koralja raste samo u plitkim vodama, pa ugiba postane li voda preduboka. Zato ju je koristio kao neku vrstu markera, prema kojemu je utvrivao kako se razina vode mijenjala krajem Ledenoga doba i potom tisuama godina nakon njega. Zajedno sa suradnicima je izvrtao dugake jezgre u grebenima, pa su onda poeli tragati za tim markerima. Prema dati ranju pojedinih dijelova jezgre metodom radioaktivnog ugljika bili su u stanju ispriati povijest razliitih dubina mora. Sve donedavno su mnogi znanstvenici pretpostavljali da se ledena ploa otapala polako i postupno, te su stoga i razine mora rasle nepre stano, ali jednako sporo. No, na njihovo zaprepatenje, kao i na iznena enje same Fairbanksove istraivake grupe, otkrili su nagle i brze skokove u razini mora, koji su im ukazivali na to da je povremeno do lazilo do iznenaujue brzih otapanja ledene ploe, to bi onda dovo dilo do katastrofalnog nestajanja golemih kopnenih podruja u niim obalnim dijelovima. Najvei i najbri porast razine oceana zapoeo je prije otprilike 14.500 godina. Ledeno doba se ionako ve bliilo kraju, bez obzira na supernovu i njezine udare, a led se naglo otapao uslijed poveanja temperature i sve duih i uspjenijih prodiranja sunevih zraka kroz atmosferu. Zato nam je ovdje ostalo nejasno koliki se dio povienja morske razine moe doista pripisati valovima udara iz svemira, no vje rujemo da bi mogao biti velik. Povremena bombardiranja ledenih vraka sitnim, uarenim, metalnim esticama i kuglicama mogla su takoer dovesti do ubrzanog otapanja i izlijevanja ledenjake vode.

BRZI PORAST UPRAVO U RADIOKARBONSKOM OBRATU

U podacima dobivenim na Barbadosu, Fairbanks je kod dubina na 13.000 i 17.000 godina otkrio obrate u metodi datiranja starosti radio aktivnim ugljikom (slika 32.2). Ostatak podataka bio je u redu i bez ikakvih obrata ili potreba za korekcijama. To se savreno slae s prona enim visokim razinama radioaktivnog ugljika na drugim mjestima. U tim su vremenima jezgre pokazivale nemogue zamjene starosti i datuma, pokazujui mu da neto sa datiranjem nije u redu. Nevjeroja tno je, ali neki su datumi oko starosti od 13.000 godina bili izokrenuti i za razliku od punih 3.000 godina. To se moe objasniti samo na dva naina: ili se stariji radioaktivni ugljik pomijeao s mlaim, ili je u su stav uao posve novi radioaktivni ugljik. Za ovo potonje je pretpo stavka da se ovakav divlji obrat dogaa samo ako ga izazove komet, asteroid ili svemirska praina, ili kada ga proizvede naglo poveanje svemirskih zraenja. U vrijeme ovoga obrata prikazanog na slici 32.3, iz kretanja dviju linija - jedne prije, a druge poslije vrka - moete vidjeti da je razina oceana narasla za vie od 15 metara. Kako nije mogue utvrditi toan vremenski interval u kojemu se to dogodilo, ne moemo rei ni koliko je brzo do toga dolo, ali je vjerojatno ATLANTIK (Barbados) bilo vema brzo. Ustvari, FairbankRazina mora sovi su podaci ukazivali na to da se povienje razine oceana za 15 meta ra moglo dogoditi u samo nekoliko tjedana. Razmislite o tome iz per spektive milijuna ljudi koji danas ive u obalnim podrujima. 15 meta ra vode moe preplaviti njihove do move visoko iznad njihovih krovova; no, najgore je u svemu bilo to, to se tolika voda vie nikada nije povukla.
Slika 32.2: Dva velika obrata radioaktiv nog ugljika pokazala su se prije 13.000 i 17.000 godina. Podaci: Fairbanks (1990.)

Kalendarske godine pr.n.e.

ATLANTIK (Barbados) - Razina mora

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 32.3: Izmeu strelica postoji obrat datuma od 1.000 godina, a to je vrijeme kada su oceani mogli naglo i katastro falno narasti za punih 15 metara. Podaci: Fairbanks (1990.)

PITANJE: Kako moemo znati da je upravo viak radioaktivnog ugljika izazvao povienje? Moda su izvrena mjerenja bila po grena, ili ispitivani uzorak zagaen. I mi smo se pitali nije li pojaana radijacija dovela do tih vrhunaca; da bismo provjerili ovu zamisao, zavirili smo u rezultate istraivanja izvrenih na drugim jezgrama. Pronali smo jo dva istraivanja koraljnih grebena koja su bila dobro prihvaena. Bard je sa suradnicima 1996. godine radio na jednom od grebena kod otoja Tahiti u Junom Pacifiku, a Hanebuth je 2000. godine izvukao jezgru iz litice Sunde u Junom kineskom moru (slika 32.4). Sunda se nalazi gotovo na suprot noj strani Zemlje, gledano s Barbadosa, a Tahiti je tisuama kilometara jugoistono i na junoj hemisferi, te su zato oba podruja predstavlja la dobra ispitna mjesta u globalnim razmjerima. Ako je doista postojao obrat na Barbadosu, te ako je tamo utvrena razina mora bila tona, tada se to moralo odraziti na cijeli svijet, pa tako i na ove druge dvije lokacije. I odrazila se. Oba su mjesta pokazala gotovo istovjetne rezultate. Kod oba je bio zabiljeen vrlo brzi porast razine mora prije 14.500 go dina, to je uslijedio nakon udara valova, i na oba je mjesta utvren velik obrat radioaktivnog ugljika u razdoblju prije 13.000 godina.

JUNI PACIFIK(Tahiti)
Razina mora

JUNO KINESKO MORE (Sunda)

Razina mora

Kalendarske godine pr.n.e.

Kalendarske godine pr.n.e.

Slika 32.4: Na lijevoj je strani jezgra iz Tahitija, koja prikazuje obrat na 13.000 godina; moda bi pokazala i onaj stariji obrat na 16.000 godina, ali nije bila dovoljno stara. Podaci: Bard i ostali (1996.) Na desnoj strani je jezgra iz litice Sunda, koja pokazuje dva velika obrata na 13.000 i 17.000 godina. Podaci: Hanebuth i drugi (2000.)

Osim toga, dok je jezgra sa Tahitija pokrivala starost od svega 16.000 godina, kod jezgre iz Sunde se na 17.000 godina pokazao dramatian obrat od punih 3.000 godina. Ukratko, sva tri istraivanja pruila su uvjerljive dokaze da je upravo tijekom Dogaaja dolo do globalnog poveanja radioaktivnog ugljika.

NEOBINI PREKIDI RASTA KORALJA

U istraivanju koje je objavio Fairbanks postoje upravo za nau teori ju jasni i uoljivi dokazi. U koraljima su se pojavili veliki i nepravilni razmaci, izazvani ili njihovim naglim preplavljivanjem, ili fizikim oteenjima njihovih grebena. Taj je znanstvenik obraivao mnoge koraljne jezgre, ali je samo na etiri jezgre bio obuhvaen i vremenski raspon koji nam je bio zanimljiv - od 17.000 do 13.000 godina. I svaka je od njih pokazivala upravo u tom vremenu velika oteenja i nepravil ne razmake u razvitku koralja. Nijedan drugi vremenski interval u

20.000 godina koje je sveukupno obuhvatio nije pokazivao ovakve znaajke. Ustvari, Fairbanks je jedino ovdje i izvijestio o ozbiljnim oteenjima, i ni u kojoj drugoj od jezgri, dakle - upravo u vrijeme udara i nailaska raznih valova udara nakon njih. Slika 32.5 prikazuje Fairbanksove podatke o ovim koraljnim jezgra ma. Dijelovi svake od njih bili su kroz razdoblje dugako 4.000 godina naprosto mrtve zone, bez tragova koralja, sastavljeni tek od pijeska i ljunka; ovo je istraivau pokazalo da u tom vremenu koraljni grebeni uope nisu ni rasli, ili da su kroz to dugo vremensko razdoblje pretr pjeli ozbiljna oteenja. Zbog ovakvih prekida znanstvenici ne mogu biti sigurni kojom je brzinom rasla razina mora tijekom spomenutih 4.000 godina. Analizira jui kasnije isto mjesto, Keigwin i suradnici su 1991. godine predloili novu teoriju o prekidima u rastu koralja, kako nas je o tome izvijestio Aharon (2004.). Tvrdili su da je more tada raslo tolikom brzinom, da ga koraljni grebeni nisu mogli pratiti brzinom vlastita rasta. Mi misli mo da se ovdje umijeao jo jedan imbenik, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju. Poslije, kada je udar proao, veina koraljnih gre bena se ipak oporavila i iznova poela rasti, premda se razina oceana i dalje podizala, ponekad i po ubrzanoj stopi rasta. Weawer i suradnici su 2003. protumaili podatke s Barbadosa tako, da su ukazali na porast razine mora za oko 20 metara u razdoblju
Slika 32.5: Svaki od ovih koraljnih grebena s Barbadosa (RGF) pokazao je sloj ljunka (svjetlosivo), koji ukazuje na teka oteenja, i/ili pjeani dio (tamnosivo) koji govori da su koralji ugibali u razdo blju od 17.000 do 13.000 godina. Prije 13.000 go dina dolo je do udara ili naglog rasta razine mora, to je ubilo sva etiri koraljna grebena, jer su tada posve prestali rasti. Podaci: Fairbanks (1990.)

BARBADOS - KORALJI

dugakom 500 godina, odnosno oko 4 metra po stoljeu. Isto tako su i Shaw i Gilbert 1990. godine koristili podatke o golemim poplavama u Ontariju, Kanada, te su zakljuili da je tamo razina mora prije 17.000 do 16.000 godina narasla za 12 do 15 metara; pronali su i da je ba tijekom tog razdoblja dolo do jednog naglog poveanja od 1,8 do 3 metra u samo nekoliko godina, te za najmanje 30 centimetara u samo nekoliko tjedana. Mi mislimo da su razine oceana rasle i znatno bre, no kad bismo i prihvatili ove procjene raznih istraivaa, i tada bi bilo jasno da je morska razina rasla nevjerojatnom brzinom. Pomi slite na to da je nae dananje drutvo s pravom silno zabrinuto radi globalnog zatopljenja zbog toga, jer se zbog njega razina svjetskih mora samo u ovom stoljeu podigla za vie od pola metra. Da bismo vam pribliili ovaj porast, pokuajte zamisliti da bi nagla poplava s podizanjem razina voda od 20 metara preplavila gotovo sve gradove, oceanske luke, rafinerije nafte i posjede koji bi se nali na podruju udaljenom osamdeset kilometara od obala svih svjetskih oceana. To je podruje dom gotovo polovini dananjega svjetskog puanstva, pa bi takav jedan dogaaj bio nezamislivih, katastrofinih razmjera. I dananji je postotak ljudi koji ive uz obale vjerojatno slian onom postotku od prije 16.000 godina, kada su takoer velike grupe ljudi i naroda ovisile o morskim izvorima hrane, a osim toga - i u Ledeno je doba klima uz oceane bila znatno toplija. Sve u svemu, razina svjetskih oceana je tijekom Dogaaja, tonije - prije 17.000 do 13.000 godina - narasla za nevjerojatnih 60 metara, prodirui milijune kvadratnih kilometara uglavnom najplodnijih obalnih podruja po svim kontinentima. To znai da bi za nekoliko ti sua godina pod valovima mogla zauvijek nestati plodna i bogata ze mlja povrine dvaput vee od Sjeverne Amerike. Znajui to, moi emo si lake objasniti drevne prie o katastrofalnim potopima, kakve smo pronali u svim krajevima svijeta. Ovakva su poplavljivanja svjetskih razmjera naim precima zasigurno stvarala iznimno teke probleme.

PREIVJELI: PLEME KATO

Premda drevne prie s kojima vas upoznajemo naoko govore o stranim nesreama, one nam zapravo vie kazuju o preivljavanju. Svaka od njih podsjea ljude na uvijek istu, rado zanemarivanu lekciju: da tre-

baju ostati u dodiru sa svojim Tvorcem, oslukivati suptilna i prikri vena upozorenja o nevoljama to nailaze, suraivati jedni s drugima kada one stignu i - djelovati, bez obzira na to to drugi mislili o tome. Oni koji su tako uinili, preivjeli su jednu od najveih kataklizmi to je ikada zadesila ovjeanstvo. Pleme Kato ivjelo je nekad na obalnim podrujima Kalifornije, sjeverno od San Francisca. Kao i mnogi drugi drevni narodi, i pleme Kato je vjerovalo da je nebo izraeno od kamena. S ovog kozmolokog stanovita, u ovoj su prii pod "nebom to se rui", mislili zapra vo na kiu meteorita koja se na njih obruila s neba. Pria veoma tono opisuje sam svemirski dogaaj i u njoj gotovo da i nema pretje rivanja ili alegorija. Dan kada se sruilo nebo U poetku napravie Stvoritelj i pomonik mu, zvani Grom, nebo od pje anih stijena. Proe dosta vremena pa nebo ostarje i poe se raspadati i pucati. Duboko dolje, narodi Zemlje zaue pucketanje i veliku buku koja se prvo mogla uti s istoka, a iznenada i iz svih drugih smjerova. I prije no to Stvoritelj i Grom stigoe priskoiti i popraviti nastale procjepe i pukotine, golemi komadi nebeskoga stijenja poee padati u ocean i na tlo, ubijajui pritom mnoge ljude i ivotinje, te sravnjujui sa zemljom itave planine. Udari u oceane stvorie divovske valove koji se prvo razbie du obale, a zatim odvukoe sa sobom u more i drvee, i ivotinje. Narod se uasnu kada se kroz nebeske procjepe i otvore stadoe na Zemlju izlijevati silni slapovi vode i tekih kia. Kiilo je mnoge dane i mnoge noi pa se stoga podigoe i vode velikog oceana. Rasle su sve vie i vie, sve dok kopna u svim smjerovima posve ne nesta s vidika. Strane vode odnijee sa sobom sve - ljude, ivotinje i bilje. Neki nastojahu uskoiti u svoje amce, drugi se objesie o plutajua debla to su ih vrtlozi odnosili sa sobom. Mnogi od njih nestadoe i preivje tek nekolicina. Preivjee oni koji su znali uti Vjetar i Kiu, i oslukivati Stijene, i koji su znali ivjeti u slozi s njima, oni koji su naui li kako se oslukuju tiha i njena aputanja posvuda oko njih. Pleme Kato potjee od ove nekolicine preivjelih. Neko su vrijeme svi ljudi opet i-

ena iz plemena Kato. Izvor: Kongresna knjinica.

vjeli u miru i slozi, jer vremena velikih strahota tek ostae iza njih. Ali, ne proe dugo i mnogi iznova zaboravie sve naueno iz tih vremena te se opet odvratie od Stvoritelja. Danas svega nekolicina jo uvijek ivi na taj nain. (Goddard, 1929.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Zaljevske jezgre su potvrdile velike poplave izazvane ledenjakim vodama prije 18.000,16.000 i 13.000 godina. Jezgre iz bazena Cariaco u Venezueli pokazuju potope prije 16.000 i 13.000 godina. Tijekom poplava je Cariaco pokazao i visoke razine radioaktiv nom torija. Cariaco je pokazao i visoke razine titanija, kobalta i rijetkih ele menata na Zemlji, upravo kao i na nalazitima iz doba Clovis. Datiranja oceanskih poplava jako se podudaraju s globalnim obratima datiranja radioaktivnim ugljikom, povezanima sa supernovom. Razine mora su prije 17.000 i 13.000 godina vrlo naglo narasle za gotovo 60 metara.

 Barbados je kod datiranja radioaktivnim ugljikom pokazao dvije velike grupe obrata: jedan prije 17.000 godina, a drugi prije 13.000 godina. Obrat prije 13.000 godina potrajao je tisuu godina i tijekom toga vremena oceani su brzo narasli od 7,5 do 15 metara. Tijekom razdoblja prije 17.000 i 13.000 godina neto je jako teko otetilo prouavane koraljne grebene. Na suprotnoj strani planeta, litica Sunda je takoer pokazala obrate u vremenu prije 16.000 i 13.000 godina. Najvei se obrat dogodio prije 13.000 godina. Koraljni grebeni Tahitija nisu stariji od 16.000 godina, ali su i oni pokazali obrat prije 13.000 godina. Ali, uzdizanje razina svjetskih mora nije bila jedina potekoa. Ko meti su izazvali jo jedan dodatni problem, kakav se ne bi oekivao od takvih nakupina praine nevelike teine. Pa ipak, moda je u onim vremenima upravo taj problem ostavio najsnanije, najrazornije i najdalekosenije posljedice.

33. POGLAVLJE

BESKRAJNI VALOVI

Blagoslovljena zemlja boga mora ivjeli jednom u davna vremena miroljubivi i plemeniti ljudi tik uz rub Velikog Oceana, u krasnoj otonoj zemlji koju nazvae Blagoslov ljenom zemljom boga mora. Sunce im darivalo sone i krupne vone plodove, i sjemenje, i sve je bujalo natapano njihovim kristalno istim rijenim vodama. Bijahu oni djeca dobrostivoga morskoga boga, koji si za nevjestu uze ljepoticu, nadaleko poznatu medu ljudima; zato su svi iz Blagoslovljena naroda bili stasiti i zgodni ljudi, i svi su voljeli more kao oca. Ali, proe vrijeme i uzoholile se oni tijekom mnogih narataja, pa poee s visoka gledati na svoje susjede, koji nisu potjecali od bogova poput njih samih. Na kraju ih odlue i pokoriti; stoga krenu Blagoslov ljeni narod ratovati sa susjednim zemljama. Potedjeli bi samo one koji im se poklonie, a sve druge nemilosrdno ubijahu. Svrnuvi pogled s nebesa na Zemlju, uznemiri se vladar nad bogo vima; uvidje koliko su nekada tako dobri ljudi postali zli i rato borni. Odlui ih zato kazniti i nagnati da se promijene. Ne bje e to prvi put da bogovi kanjava ju ljude za njihova nedjela; do gaalo se to mnogo puta i prije. Ponekad bi bogovi iz svemira oda slali gromade stijena da njima i
Neptun, bog mora. izvor. Kongresna knjinica.

vatrom proiste Zemlju od zla; drugi put bi je proistili stranim popla vama, a pokatkad opet - i jednim, i drugim. I tako, bez ikakva upozorenja, sasue bogovi svoju srdbu na Blago slovljeni narod. Samo su jedan dan i jedna no trebali divljakim zemljo tresima da razore njegove domove, i polja, i desetkuju prestravljeni Blagoslovljeni narod, to u svome jadu proklinjae bogove radi ovih nesrea. A onda se, pri zadnjem silnom podrhtavanju tla, uzdie jo i moni Veliki Ocean pa prekri itav otok i on za svagda nesta pod tekim, podivljalim valovima. Preivje tek neznatan broj ljudi Blagoslovljenog naroda - samo oni koji su ivjeli visoko u planinama; ali, kataklizma uzdrma i izmijeni i njihove ivote, kao to je uzdrmala i itavu njihovu nekadanju zemlju. Naratajima su se ovi preivjeli morali teko boriti i muiti da bi priba vili najosnovnije za ivot - toliko dugo, da veina njih posve zaboravi na Blagoslovljenu zemlju svojih predaka. I danas se malo zna o toj ze mlji blagostanja i obilja, a zaboravi se i na to, da ona odavno nestade zbog svoje oholosti i zla to je obuze. (Platon) Vjerojatno ste ve prepoznali ovu priu. Naravno, ona govori o Atlan tidi, a kljune opise dobili smo izravno iz Platonovih dijaloga s Kritijom i Timejem. Legenda o Atlantidi jako se dobro uklapa u nama poznate injenice, vezane uz Dogaaj: zemljotresi, valovi tsunamiji i podizanje razine mora unitili su veliku otonu kulturu i gotovo cije lo njezino stanovnitvo. Platon je tvrdio da je neke podatke o tome, i uope - za svoja druga djela prikupio iz drevnih egipatskih zapisa, starih oko 11.600 godina, dakle, ne ba dugo nakon Dogaaja; ustra jao je i u tome da se radi o otoku koji je doista postojao. Danas nije jasno koliko je Platon uveliavao injenice koje je priku pio kako bi poneto naglasio u svojim dijalozima. Imajmo na umu da je on bio uitelj. Navodno je i Aristotel, njegov uenik, mislio da je Platon jednostavno izmislio onaj dio o egipatskim papirusima koji su opisivali Atlantidu. Ustvrdio je da je Platon, elei oblikovati uvjer ljivu priu, sam izmislio kraj Atlantide pod tekim morskim valovima, kao nain za prikazivanje zla i loeg rada nekih vladara. Ne moemo biti sigurni u istinitost izvora vezanih uz Platonovu priu, premda je

Crantor, grki komentator Platonovih djela ustvrdio da je upravo iz ovih razloga otputovao u Egipat, i tamo vlastitim oima vidio drevne zapise koji su potvrivali priu o Atlantidi. U slinoj prii koja stie s Kariba, kubanski geolog Manuel Iturralde izjavio je u svibnju 2002. za National Geographic, da je i usmena preda ja plemena Maya te domorodakog plemena Yucatecos, sauvala priu o velikom otoku nalik Atlantidi. Prema njoj, otok je nestao pod podivljalim valovima mora zajedno s gotovo svim njihovim precima. Ove su prie smjestile otok na doista potonuli kontinentalni dio izme u nekoliko karipskih otoka.

DIU SE MORA I DIVOVSKI VALOVI

Dosad nitko nije otkrio neke neoborive znanstvene dokaze o civiliza ciji koju je opisivao Platon, ali nitko ne moe osporiti ni to, da je i prije 13.000 godina, u trenutku Dogaaja, uz morske obale zasigurno ivje lo mnogo ljudi, u grupama i po zaseocima. Da vidimo to se s njima dogodilo, jer - dokazi koje smo prikupili omoguuju nam uvjerljivo oslikavanje svega kroz to je moralo proi stanovnitvo nastanjeno uz Atlantski ocean. Zaponimo s priom duboko ispod morske povr ine, ispod Atlantika, oceana kojemu je naziv i izveden upravo iz ime na nestale Atlantide.

NESTABILNO KONTINENTALNO STIJENJE

Koliko god jezivo moralo biti sve ono to su ljudi morali pretrpjeti tijekom bombardiranja divovskih kometa, prepunih svemirske praine to je eksplodirala nad njima, bilo je tek sitnica prema onome to je uslijedilo. Godinama prije udara su ledenjake rijeke izbacivale tone svojih sedimenata niz strme litice i klisure po svim kontinentima, inei time podvodne stijene sve nestabilnijima. A kada su kugle od praine eksplodirale da bi oblikovale jezera Carolina Bays, posve je sigurno da su eksplodirale i iznad Atlantika. Ako je tako, one su ledene gromade, letei silnom brzinom, mo rale pri udaru izazivati strahovite eksplozije pare, smrtonosne za sva riblja jata to bi se zatekla u blizini, ali i jo neto: golemi valovi udara morali su dovesti i do uruavanja podvodnih stijena kroz razarajua proklizavanja.

Slika 33.2: Istona obala s mjestima najveih podvod nih klizita u SADu, tik ispred jezera Carolina Bays.

Slika 33.2 prikazuje lokacije vrlo dobro dokumentiranih klizita, koja su se protezala du kopnenog zida uz Atlantik 500 kilometara od Virginije pa sve do June Karoline. Postojala su tri velika klizita: Cape Fear, koje je bilo najvee, te Cape Lookout i Black Shell. Teko je odrediti tone datume tih velikih proklizavanja, ali je Maslin 2004. godine izvijestio kako su datiranja metodom radioaktivnog ugljika pokazala, da su se dva najvea proklizavanja dogodila prije 17.000 do 16.000 godina, premda su se mogla dogoditi i prije samo 12.000 go dina. A to ih smjeta tono u vrijeme Dogaaja o kojemu govorimo. Moda mala karta na slici 33.2 nee u vama pobuditi pravi dojam o svoj silini i strahoti ovih proklizavanja, a ni o posljedicama do kojih su ona dovela. Pokuajte stoga zamisliti sljedee: kada bismo sav pije sak, mulj i ljunak iz ovih klizita izbacili i rasprostrli po povrini Sjeverne i June Karoline, taj bi sloj bio debeo vie od est metara, od nosno - dovoljno dubok da ispod sebe zakopa sve obiteljske kue i zgrade u tim dravama, izuzev onih najviih.

KASKADE ISTOVREMENIH PROKLIZAVANJA

Tri klizita du obiju drava Karolina nisu bila i jedina; Maslin je 2004. godine opisao 19 slinih golemih klizita, kod kojih je do proklizava nja dolo u razdoblju prije 40.000 i 9.000 godina. Zauujue je to se 13 od ovih 19 proklizavanja, ukljuujui i tri od najvea etiri, dogo dilo ba u malom prozoru Dogaaja, to jest u razdoblju prije 16.000 i 12.000 godina, kako prikazuje slika 33.3. Tri su se od preostalih est

Kalendarske godine

Slika 33.3: Dvije grupacije najmasovnijih proklizavanja; jedno se dogodilo prije 13.000 i 18.000 godina, ba kad su estice strelovitom brzinom zasule mamutske kljove. Izvor: Maslin (2004.)

proklizavanja dogodila prije 34.000 godina, tijekom pristizanja estica goleme brzine, onih to su prodrle u kljove naih mamuta. Najvee poznato proklizavanje tijekom tog vremena nazvano je Storegga-1. Radilo se o proklizavanju na obalama Norveke, a istrai vai su procijenili da je do njega dolo prije 35.000 do 30.000 godina. Grupiralo se s druga dva starija i velika proklizavanja, to znai da su se sva tri mogla dogoditi u vrijeme prvoga vala udara, odnosno prije 32.000 do 34.000 godina. Kako smo vidjeli u poglavlju 22, u to je vrijeme dolo do pomicanja magnetskog polja, koje istraivai pove zuju sa silinom vala udara; zato se moe zakljuiti da je taj val mogao izazvati i podvodna uruavanja i proklizavanja stijena. Ovo udovino proklizavanje kod Storegge obruilo je 3.900 kubinih kilometara sedi menata, dakle - dovoljno da pod sobom pokopa itav norveki narod ispod sloja mulja i blata, debelog 10 metara. Ovdje treba naglasiti neto veoma vano. Ne postoji velik broj da tiranja vezanih uz ova klizita, jer je masivno pokretanje otpadnoga materijala po svojoj prirodi moralo zamagliti stvarne datume tih doga anja. Zbog toga su rasponi u odreivanju vremena dosta veliki; radi

se o tisuama godina, a ak i tada se datiranje radioaktivnim ugljikom odnosi samo na datiranja pojedinih gromada, a ne na sama klizita. Naprimjer, datiranje komada koralja pronaenog ispod proklizalog sloja, pokazalo je da je koralj jo bio iv prije proklizavanja. Meutim, nema naina da saznamo je li koralj bio jo iv u samom trenutku proklizavanja, ili je ivio tisue godina prije. U tome lei velika nesigur nost ovih procjena. Na slici 33.4 izradili smo grafikon sa eljenim starostima klizita, zajedno s pripadajuim oznaenim granicama nesigurnosti, koje pre ma Maslinu i njegovim suradnicima ukazuju na to, da je do svih ovih proklizavanja moglo doi u bilo koje vrijeme tijekom godina koje su obuhvaene granicama. Kako je ovdje nepoznata ak i nesigurnost podataka, pretpostavili smo da bi mogla iznositi plus ili minus 2.000 godina. Grafikon stoga prikazuje onih 13 proklizavanja, koja su se mo gla dogoditi u razdoblju izmeu nailaska valova udara prije 16.000 godina i okonanja udara, negdje nakon vremena prije 12.000 godina. Nadalje, budui da veina graninih crta presijeca vrijeme prije 12.000 i 14.0000 kalendarskih godina, veina ovih proklizavanja mo gla se dogoditi i u isto vrijeme. To je znaajna nova toka u naoj teoriji. Pokuajmo saeti: istraivai koji su neovisno jedni o drugima prouavali ova stara klizita osigurali su niz podataka koji nam omogu uju da zakljuimo, kako se svako od ovih podvodnih proklizavanja moglo dogoditi upravo na sam dan udara u razdoblju Clovis.
DATUMI GLAVNIH PROKLIZAVANJA Slika 33.4: Trinaest velikih podvodnih proklizavanja. Dati ranje je nesigurno, to je prikazano graninim crtama, iako su se sva mogla dogoditi tijekom udara i ka snijih valova udara, u razdoblju prije 13.000 do 16.000 godina. Podaci: Maslin i suradnici (2004.)

VALOVI UDARA PO ATLANTIKU

Slika 33.5 pokazuje mjesta svih osam najveih klizita u bazenu Atlan tika. Tri klizita, o kojima smo vie govorili neto ranije, prikazana su kod obiju drava Karolina pod brojem 1; tri afrika su obiljeena brojem 2, dok su se posljednja dva dogodila kod ua rijeke Amazone u Junoj Americi i oznaena su brojem 3. Najvjerojatnije su kao prva krenula proklizavanja uz obale obiju Karolina, jer su ona najblia mjestu udara. Kad se to dogodilo, neza mislive koliine podvodnog materijala pokrenule su se i obruile na dno Atlantika s podvodnih klisura brzinom najbreg motornog amca, te izazvale divovske valove tsunamija. Oni su vrlo brzo preli Atlantik, jer su se kretali brzinom od gotovo 650 kilometara na sat, i obruili se na obale Afrike i Europe, pokrenuvi na njima tri velika klizita oznaena brojem 2.

NEVOLJE U AFRICI I EUROPI

Ward i Day su 2001. godine prouavali jedno od ovih osam glavnih klizita na Kanarskom otoju, i otkrili da je tada nestao golemi dio sjeverozapadne strane ovoga vulkanskog otoja, pri emu se otpad obruavao po morskom dnu Atlantika u kaskadama i do udaljenosti

Slika 33.5: Redoslijed tsunamija uslijed proklizavanja, koji predlaemo naom teorijom. Grupa pro klizavanja 1 izazvala je strane tsunamije koji su onda pokrenuli 2. grupu klizita. Valovi iz ove grupe izazvali su proklizavanja grupe 3. Sve se ovo vjerojatno dogodilo unutar 24 sata.

vie od 60 kilometara. Oni su procijenili da su se odmah nakon obruavanja podvodnih slapova kamenja i ljunka, podigli golemi valovi od skoro devet stotina metara visine, to je dva puta vie od najvie zgrade na svijetu. Takvi su valovi pojurili Atlantikom brzinom najbreg motornog amca u smjeru Sjeverne i June Amerike. Putujui, izgubili su dosta energije i postali znatno manji, ali Ward i Day su izraunali da su do trenutka pristizanja na obale Sjeverne Amerike bili jo uvijek visoki preko deset metara, dok su oni koji su se obruili na Junu Ameriku imali visinu i vie od 26 metara. Kada su ovi divovski valovi udarili o plitke i izloene rubove ovih kontinenata, vjerojatno su i utrostruili svoju visinu, zahvaljujui procesu zvanom udarni porast. Za Sjevernu Ameriku to je znailo da su se smrtonosni valovi visine 30 metara poeli razbijati i prelijevati po nizinskim obalnim dijelovima du cijelog Atlantika. Najgore od svega je bilo to, da gotovo nitko nije zamijetio njihov nailazak. Napro sto su se iznenada izdigli poput divova iz oceana, i poeli se razbijati po obali, briui pred sobom sve to bi im se nalo na putu.

NAJGORE JE STIGLO - POSLJEDNJE

Prema Wardu i Dayu te njihovim procjenama vezanim uz ove valove, kada su valovi dospjeli do June Amerike, iznenada su se podigli na vie od 70 metara, razbijajui se po plitkim obalnim podrujima. Takvi su divovski valovi prodrli i znatno dublje u unutranjost, i do nekoliko stotina kilometara od obale, jer je teren ovdje vrlo plitak; znan stvenici vjeruju da su valovi dospjeli i do rijeke Amazone te je prepla vili, hitajui dalje u unutranjost. Ovi golemi valovi koji su potopili Junu Ameriku, istodobno su pokrenuli i najvea nama poznata proklizavanja, koja su svoj otpad, 2 blato i mulj rasula po povrini morskoga dna veoj od 18.000 km ; to je podruje vee od drave Connecticut. Kada bismo sav taj sedimentni otpad rasprostrli preko June Amerike, prekrili bismo njime itav kontinent slojem blata i mulja debelim gotovo 20 centimetara. Tsunamiji koji su zapoeli zbog klizita oko rijeke Amazone, bili su najmasivniji i poeli su se vraati preko Atlantika prema obalnim podrujima Europe, Afrike i Sjeverne Amerike po trei put tijekom

manje od 24 sata. I jedan jedini njihov udar bio bi posve dostatan da izazove velike nedae, a ovi su kontinenti u veoma kratkom vremen skom razmaku pretrpjeli trostruki napad udovinih valova.

POVRATAK VALOVA
Ali ne, nije bilo gotovo ni nakon to su se proklizavanja okonala i odaslala tsunami valove preko Atlantika. Jer, ovakvi valovi nisu jedno smjerni; oni se valjaju, razbijaju o jednu obalu, odbijaju o nju i potom vraaju. Kako se ovdje radilo o golemim kaskadnim proklizavanjima, pri kojemu je jedno aktivirano klizite bilo okida sljedeem, ti su se brzi valovi valjali s jedne na drugu stranu Atlantika itav dan i no, moda i due. Pronaeni dokazi upuuju na to, da su pritom razorili golema obalna podruja po kontinentima, koja se i danas nalaze pod vodom. Ukupno uniteno i danas nestalo podruje moglo bi biti izje dnaeno s povrinom itavoga kontinenta - Sjeverne Amerike. PITANJE: ini se kako je prikupljeno dosta dokaza za klizita. Ima li moda dokaza i o razaranjima koja su izazvali tsunamiji? Za razliku od klizita, tsunamiji su za sobom ostavili mnogo manje dokaza, jer veina njih danas lei na dnu oceana. Razlog za to je inje nica, da je razina mora od kraja Ledenoga doba do naih dana nara sla za vie od 120 metara, a ak i najvii valovi bili su znatno nii od 120 metara. Kako nisu bili vii od 30 metara, nisu uspjeli dohvatiti one dijelove unutranjosti koja se i danas nalaze iznad razine mora, premda su razorili one dijelove obale to ih je prekrilo more. Unato svemu tome, postoje dokazi i o njima, a otkrili su ih Fulthorpe i Austin (2004.) na jezgrama du obalnih dijelova Sjeverne Ame rike te na Long Islandu u New Yorku, radei na tom pitanju prilikom preusmjeravanja dijela rijeke Hudson. Pronali su debele nataloene slojeve za koje su u poetku pomislili da se radi o dokazima za nekada nje poplave; tek su kasnije nadoli na pomisao da su ih mogli stvori ti tsunamiji. Ove su taloge datirali na kraj Ledenoga doba, i pritom utvrdili da su nastali u razdoblju prije 16.000 do 12.000 godina. Veliki blokovi izvaeni iz postojeih sedimenata bili su toliko golemi, da su autori zakljuili kako je to morala biti strahovito snana poplava i si lan dotok vode, neto poput tsunamija, da bi ih bio u stanju makar i

pomaknuti. Zapanjeni ovim otkriem, nastavili su s istraivanjem i zakljuili, da se sve moralo dogoditi prilikom drugog tsunamija, to je uslijedio brzo nakon prvoga. Mi mislimo da se ba tako i dogodilo, i to dok su se tsunami valovi odbijali uokolo od svih obala Atlantika. Osim toga, sjeate li se onih velikih oteenja koraljnih grebena iz poglavlja 32, koje je na Barbadosu pronaao Fairbanks? Vremenski raspon u kojemu je datirano njihovo oteenje, savreno se podudara s rasponom odreenim za tsunamije, to ukazuje na to da su divovski valovi odgovorni za silna oteenja ili ak i unitenje cijelih kolonija koralja.

IZBIJANJA METANA
Postoji i jedna posve neobina veza izmeu podvodnih proklizavanja i Dogaaja. Udari u kratere Carolina Bays ukljuuju i podruje gdje se dogodilo proklizavanje na Cape Fearu; ovo je golemo klizite sluajno smjeteno iznad najveeg podvodnog nalazita metana na istonoj obali mora (slika 33.6), monog, opasnog, a i lako zapaljivog plina. Ispod oceana se plin nalazi u zamrznutom obliku, poznatom kao metan hidrat. Kad ugiba morsko bilje i ivotinje, njihovi ostaci padaju tisuama metara duboko, na dno oceana, gdje ih vremenom prekrivaju razni sedimenti; a kada se do kraja razgrade, oslobaaju plin metan, koji se zamrzava zbog strahovitog pritiska i niskih temperatura.

Slika 33.6: Najve e polje hidrata plina smjeteno je u blizini najvee koncentracije jeze ra Carolina Bays. Usto jo izravno nad njim lei i ve liko klizite Cape Fear. Izvor: NOAA

Slika 33.7: Vijugave putanje oceanskog prijenosnika prolaze ravno kroz glavna klizita prikazana strelica ma. Izvor: NOAA

Jim Kennett je sa suradnicima 2002. godine postavio hipotezu, da su u vrijeme dogaanja velikih podvodnih proklizavanja, kakvo je bilo i ono na Cape Fearu, klizita oslobodila milijune tona metana iz hidrata u ocean i u zrak; radilo se o koliinama posve dostatnim za bitno utjecanje na globalno zatopljenje. Ako je doista dolo do ovakvog naglog oslobaanja metana, plin to je izlazio iz oceana mogao se vrlo lako zapaliti i onda gorjeti mjesecima, pa ak i godinama. Drugi znanstvenici pak tvrde da je to moglo imati tek beznaajan utjecaj na klimu; stoga su u tijeku mnoga istraivanja, kojima se ispituju oba stava i postoji li ova povezanost. Priekajmo. Jer, ako je ima, bit e to otkrie jo jedne poveznice s Dogaajem.

ZATVARANJE OCEANSKOG PRIJENOSNIKA

Postoji jo jedna posve neoekivana veza izmeu podmorskih klizita i klime, i to zahvaljujui oceanskom prijenosu, odnosno - onoj monoj i snanoj podvodnoj struji to obilazi svijet. Golfska struja samo je jedan njezin dio. Kretanje ove struje, koja prolazi kroz Atlantik, prika zano je na slici 33.7. Svih osam klizita o kojima smo govorili presije caju se s njom; kada su se dogodila velika proklizavanja, ona su mogla trenutano utjecati na tok ovoga vodenog prijenosnika. Moda ete se upitati je li uope mogue da bi lokalna proklizavanja mogla utjecati na divovski morski sustav prijenosa, dui od 16.000

kilometara. Da bismo to shvatili, pozabavimo se na brzinu matema tikom. Broecker je 1997. iznio brojke vezane uz stopu protjecanja 3 toka morske struje, i ustvrdio da je ona ekvivalent za 0,015 km /s. Usporedimo sad s njegovim rezultatom najvee klizite kod rijeke Amazone u Junoj Americi, za koje smo procijenili da ima stopu pro 3 toka od 13,7 km /s, i to na temelju rada Pipera iz 1997. godine, koji se bavio velikim klizitima. Zapanjujue je, ali to znai da je samo to jedno klizite imalo stopu protoka oko tisuu puta veu od toka mor ske struje, to znai da bi njih osam moglo biti i 3.000 puta vee stope. Ovakve goleme koliine otpada to presijecaju put morskoga prije nosa, svakako su mogle itekako utjecati na njega. Tako su, primjerice, Broecker i drugi znanstvenici otkrili da je u prolosti protjecanje struje iznenada zakretalo bono od svojih ranijih putanja, te da je to izazivalo radikalne promjene klime. Nije li se i prije 13.000 godina dogodilo neto slino, kada su se na tisue kubinih kilometara blatnja voga morskog otpada uz vrtloenje naglo obruile na putanje morske struje? Mi mislimo da je bilo upravo tako.

PREIVJELI: PLEME YUROK

Moralo je biti oevidaca i za ovakve goleme tsunamije, ako su se dogo dili kako je opisano. Pronali smo ih u prii plemena Yurok, koje je ivjelo na obalama Pacifika, to opet znai da se tsunamiji nisu ograni ili samo na Atlantik, ve su se dogaali i na Pacifiku. Ova je pripovi jest nevjerojatno tona, u njoj nema nikakvih alegorijskih opisa udara u ocean, i tvrdi da se "nebo sruilo" kada su valovi visoki poput plani na iznenada preplavili kopno i podavili svu silu ljudi. Dan kada se sruilo nebo Jednoga dana srui se nebo. Udari ravno u ocean i izazva divovske va love to navrijee duboko u unutranjost zemlje i poplavie je. A sve se to dogodi toliko naglo, da iznenadi narod i uhvati ga posve nespremna. Samo su dva para pogledala prema moru na vrijeme da bi zapazili nailazak divovskih valova. I ba kad je udario prvi val, oni uskoie u svoj amac, izduben u drvu. Val ih podie visoko u zrak, na vrh svoje pjenuave krune i bijahu sigurni da e ih divlje vode poklopiti i progu-

Pripadnik plemena Yurok. Izvor: Kongresna knjinica, zbirka Edwarda Curtisa

tati. No, grevito se drahu ivota i, veslajui, sretno izbjegoe pobjenjelim valovima. Na kraju se nasukae na vrhu planine, ali se zato gotovo svi drugi na svijetu utopile. Kada se svijet isuio, oba para napustie to mjesto, a njihova djeca postadoe pleme Yurok. (Bell, 1992.)

TO SU POKAZALI DOKAZI
Vidjeli smo dokaze o tome, da su udari prije 13.000 godina izazvali lananu reakciju raznih dogaaja, koji su vjerojatno: pokrenuli prave kaskade podmorskih klizita na obalama Ame rike, Afrike i Europe izloili i oslobodili goleme koliine metana, staklenikog plina zaustavili ili preusmjerili oceanske struje i prijenosne putanje u Atlantiku preplavili ocean hladnom svjeom vodom. Sve ovo je dovelo do povratka u klimatske uvjete Ledenoga doba, tijekom mlaeg drijasa.

34. POGLAVLJE

DIJAMANTI S NEBA
Pregledajmo sad nae najvanije nizove dokaza vezane uz Dogaaj.

DOKAZ O UDARU BR. 1: IRIDIJ

Kada se uspostavila veza izmeu udara meteorita i izumiranja dinosaura prije 65 milijuna godina, najznaajniji je imbenik u tome bio iridij. Taj je element iznimno rijedak na povrini Zemlje, ali ga ima jako mnogo u meteoritima i esticama svemirske praine, dok nitko ne zna koliko ga ima u kometima. Geolog Walter Alvarez i njegov otac, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, Luis Alvarez, znali su da su 1980. godine naili na snanu povezanost, kada su otkrili znatno poviene razine iridija na sedimentnom sloju odmah iznad mjesta izumiranja dinosaura ili KT- dogaaja. U poetku nisu znali gdje se nalazi krater, no to im je bilo manje vano - imali su prainu iridija kao dokaz da je dolo do udara. Tek godina ma poslije znanstvenici su otkrili i golem krater ispod poluotoka Yu catan u Meksiku. Da bismo provjerili povezanost udara s izumiranjem mamuta, prvo smo se bacili na prouavanje znanstvene literature; htjeli smo vidjeti je li itko dosad pronaao iridij u objektima starim oko 13.000 godina. Tako smo naili na nedavno objavljeni rad o istraivanjima izvedenim na Grenlandu i u jezgri leda (GRIP), koja su 2004. godine obavili Gabrielli i suradnici. Analizirajui nevjerojatno sitne estice onoga to su nazvali "meteoritskim dimom", pod ime se misli na sve ono to preostane na kon eksplozije meteorita visoko u atmosferi, znanstvenici su pronali vrhunac u koliini iridija na kraju mlaeg drijasa (slika 34.1). Tada mu je koliina bila dva ili tri puta vea od uobiajene, te im je ukazala na to, da je u malim meteoritima postojao porast iridija, ili da je tada do lo do nekog velikog udara.

GRENLAND (GRIP) - Iridij Arapsko more - Helij-3

Slika 34.1: Prije 13.000 godi na su helij-3 i iridij pokazali velike vrhunce, meu najvi ima u promatranih 23.000 godine. Podaci: Gabrielli i ostali, 2004.; He, Marcantonio, 2001.

Kalendarske godine pr.n.e.

DOKAZ O UDARU BR. 2: HELIJ-3

Drugi znak za udar iz svemira je helij-3 (He3), koji je takoer rijedak na ovom planetu, za razliku od svog uobiajenog zemaljskog roaka, He4. Svake godine milijuni mikrometeorita i estica svemirske prai ne udaraju u Zemljinu atmosferu, proizvodei neprestanu kiu od tona tih izvanzemaljskih estica praine to zasipaju Zemlju, da bi se potom strahovitom brzinom zarile u polarne ledene ploe ili u ocean ske sedimente. Budui da izvanzemaljski kemijski sastavi znaju biti bitno razliiti od onih zemaljskih, ove estice obino sadre vie razi ne He3. No, tijekom samoga udara, koliina nailazeeg He3 moe se poveati i znatno dramatinije. Povezanost izmeu udara i He3 postala je jasna, kada je Becker sa suradnicima (2001. i 2004. godine) utvrdio mogue mjesto divovskog udara objekta irokog 200 kilometara u blizini Australije. Nazvao ga je kraterom Bedout i utvrdio mu starost od 250 milijuna godina te ga smjestio u geoloko doba perma, odnosno u vrijeme jo jednog stra hovitog izumiranja, u kojemu je nestalo gotovo 90% svih vrsta ivota

na Zemlji. U sedimentima iz vremena perma i ovog velikog izumiranja pronali su vrlo visoke razine He3. I Marcantonio je 2001. godine sa suradnicima ispitivao oceanske sedimente u Arapskom moru, i otkrio poveanje koliina He3; zaklju ili su da su one morale biti izvanzemaljskog podrijetla, te da se radilo o meuzvjezdanim esticama praine, ili krae - IDP. Jedan od najve ih koliinskih vrhunaca u promatranih 23.000 godina dogodio se prije 13.500 godina, dakle - gotovo tono u vrijeme Dogaaja (slika 34.1). Cijelo je ovo istraivanje pokazalo da kometi sadre vie He3 nego meteoriti, ime je podralo nau tezu da je udarno tijelo tada moglo biti komet nainjen od meuzvjezdane praine. To bi moglo znaiti da se kod izumiranja u doba perma radilo o slinom kometu, koji je kao trag ostavio krater Bedout.

DOKAZ O UDARU BR. 3: AA IZ VATRENE STIHIJE

Moda ete se iz poglavlja 3 prisjetiti da smo u Murray Springsu, kao i na drugim nalazitima iz razdoblja Clovis, te na jezerima Carolina Bays pronali vrhunce koliina drvenog ugljena. Pougljenjeno drvo i aa su klasini znaci udara, a pojavljuju se i u doba izumiranja dinosaura, pri emu aa nije nimalo nalikovala ai preostaloj nakon nekakvih obinih, divljih, davnih poara. Istraivaica Wolbach (1985. -1990.) opisala je au iz vremena nestanka dinosaura kao "grumenje i grudice", pa se posvetila traganju za njom te ju je uspjela prona i jo na desecima drugih nalazita diljem svijeta, uvijek u sloju KT. Tragala je za tom vrstom ae po svim poznatim slojevima koji se povezuju s izumiranjima, ali je nije pronala; to joj je ukazalo na i njenicu, da su uvjeti njezina stvaranja i ouvanja ipak rijetki, te da se mogu povezati samo sa iznimno velikim udarima. Wolbach i Han Kloosterman su (prema njihovoj osobnoj komu nikaciji iz 2006. godine) zajedniki pronali iste takve "grudice" ae u crnoj rogoini u Murray Springsu - upadljiva povezanost s izumi ranjima vezanim uz Ledeno doba. Oboje namjeravaju ubrzo objaviti ove podatke, a Kloosterman nam je rekao i to, kako gospoa Wolba ch vjeruje da su koliine "znaajne". On je naglasio i da je ta aa goto vo istovjetna s KT- aom, ime se potvrdio dio nae teorije o tome, da su - u isto vrijeme kada su nestali mamuti - zapoele i divlje va-

trene stihije. Sloili smo se s njima i dogovorili buduu suradnju, kako bismo svoju teoriju potvrdili i na lokacijama iz razdoblja Clovis u Europi.

DOKAZ O UDARU BR. 4: UPLJE PLUTAJUE KUGLICE

U Poglavlju 6 smo izvijestili kako smo na nalazitu Chobotovih pro nali uplje kuglice, koje su plutale na vodi (slika 34.2). Poslije smo ih pronali na gotovo svim nalazitima iz razdoblja Clovis, osim onih na jugozapadu, i na svim jezerima Carolina Bays. Od Alberte do Manitobe, od Michigana do jezera Carolina Bays, uplje su kuglice po kazivale velike koncentracije jedino u sloju iz doba Clovis. Upravo su ove razine upljih kuglica, pronaene u jezerima Caro lina Bays zajedno s magnetiziranim esticama, jako poveanom radioaktivnou i svim drugim znakovima udara i najsnaniji dokazi koje imamo za povezivanje nastajanja tih jezera i udara. Riggs i sura dnici su 2001. godine zakljuili da su se deseci jezera u blizini Lake Waccamaw najvjerojatnije oblikovali u razdoblju prije 16.000 i 13.000 godina, a najvie razine spomenutih znakova na naim grafikonima to i potvruju. Da su se jezera oblikovala davno prije ili u znatno razli itim vremenima, ovi grafikoni ne bi izgledali ba toliko slino. Nai suradnici sa sveuilita Sjeverna Arizona, Ted Bunch - umi rovljeni naelnik u istraivakom sreditu NASA-e i Jim Wittke, utvrdili su da ove kuglice sadre vrlo visok postotak ugljika. To je neobino za objekte koji se povezuju s udarom, jer inae imaju stjeno viti) i sastav i tek primjese ugljika. Pa to su onda te kuglice? Jo ni smo doli do svih odgovora, ali nam je posve jasno da su povezane s uda rom. Nae se istraivanje nastavlja, premda smo ve sada gotovo sigurni da se ovdje radi o jednoj od dvije mo gue stvari.
Slika 34.2: Ove uplje kuglice, ponekad i veoma tankih ljusaka, pojavljuju se jedino u slojevima iz razdoblja Clovis.

Slika 34.3: SEMslika slomljene kuglice pokazuje njezinu teksturu nalik pjeni. itava kuglica otprilike je iste irine kao i vlas kose.

Kao prvo, one bi mogle biti kolonije algi, koje su dosegle popriline veliine tijekom razdoblja eksplozivnog rasta to je uslijedio nakon udara. Danski geolog Hansen je 2004. godine objavio, da su neke u plje kuglice pronaene odmah nakon sloja KT-izumiranja, te da su ih oblikovale "opasne vrste algi", koje su nabujale nakon izumiranja. On tvrdi da su se sline kuglice pronale i nakon izumiranja u doba perma, prije 250 milijuna godina. Ovakvo tumaenje kuglica kao os tataka algi podrali su i nai suradnici Ted i Jim; potonji je elektron skim mikroskopom snimio SEM-slike kuglica (slika 34.3), koje su nam pokazale izgled njihove bioloke strukture. Veliine stanica su vrlo male i kreu se od dva do dvadeset mikrona ili milijuntih dijelova metra. Usporedbe radi, vlas kose ima irinu od otprilike 100 mikrona. Kao drugo, Ted i Jim su pronali i neke kuglice koje nisu djelovale nimalo bioloki, pa su predloili dva mogua procesa kojima su mogle nastati. Dvije sline znanstvene studije takoer su podrale povezanost s udarom. Na njima su radili Hoffman sa suradnicima (2005. godine) i Rosier sa svojom grupom (isto 2005. godine), a u oba su rada opisa ne sline kuglice, pronaene u okolini plitkih kratera u jugoistonoj Bavarskoj, koji su imali raspon irine od 5 do 100 metara. Istraivai nisu izvijestili o starosti tih kratera, ali su ih pronali na vrhu ledenjakog podruja; to je bio dokaz da su pale na kraju ili nakon zavretka Ledenog doba. To znai da bi mogle biti jednake starosti kao i Dogaaj te da bi mogle predstavljati europski dokaz za njega, ili bi mogle biti dijelom nekog ne tako davnog i manjeg svemirskog dogaaja. Istrai vai su takoer izvijestili i o oitanjima visoke magnetiziranosti u okolini tih kratera, a to im je govorilo o poveanoj nazonosti eljeza,

kakvu smo i mi pronali na nalazitima iz vremena Clovis. Osim toga, oni su jo pronali i estice kvarca, koje su se oito nalazile na veoma visokim temperaturama; to se moglo dogoditi i onom sloju bijeloga pijeska oko jezera Carolina Bays. No, najvanije za nas o emu su ovi znanstvenici izvijestili, bio je pronalazak kuglica koje su imale "unutarnju strukturu nalik pjeni, spuvi ili stanicama", pri emu su te stanice imale veliinu od svega nekoliko mikrona. Njihov sastav elemenata pokazao je da imaju " vi sok udio ugljika". Ovaj je opis gotovo istovjetan gornjim slikama na kojima prikazujemo izgled upljih kuglica, pronaenih na nalazitu Chobotovih iz doba Clovis (pogledati opet sliku 34.2). Kuglice koje su pronali ovi istraivai mogu biti biolokog podrijetla, ali nekoli ko injenica osporava ovu tezu, o emu e biti rijei u nastavku.

DOKAZ O UDARU BR. 5: MIKROSKOPSKI DIJAMANTI

Europske je znanstvenike najvie iznenadilo otkrie dijamanata. U mikroskopskom su se obliku pojavili upravo u upljim kuglicama i imali irinu od samo jednog do pet nanometara (milijarditi dio me tra). Takvi su dijamanti iznimno rijetki na Zemlji, ali uobiajeni u meteoritima, jer ih ovi odnose sa sobom nakon to ih u strahovitoj eks ploziji izbace jezgre zvjezdanih divova pri nastajanju bijelih patuljaka. Ove neobine zvijezde opisane su davno prije, ali je tek u veljai 2004. godine po prvi put opisana velika dijamantna jezgra takvoga bijelog patuljka, zahvaljujui znanstvenicima iz sredita Harvard - Smithso nian Center for Astrophysics. Udaljena oko 50 svjetlosnih godina od Zemlje i smjetena u zvijeu Kentaura, ta je zvijezda zapravo jedan jedini divovski kristalni dijamant, a astronomi su utvrdili da i zvoni poput kakvoga golemog kristalnog zvona, odailjui u svemir nepre stana pulsiranja. Promjer te zvijezde iznosi samo 4.000 kilometara, to je udaljenost od Los Angelesa do New York Cityja, no i to ju je ui nilo jednim od najveih dijamanata u naoj galaksiji. Budui da se nano-dijamanti oblikuju jedino u samom srcu tih zvijezda, postavlja se pitanje kako su onda dospjeli u okolicu kratera u Bavarskoj. Najvjerojatnije su stigli zajedno s asteroidima ili kome tom, ili unutar kakvog oblaka supernove, te tako uspostavili moguu poveznicu s Dogaajem.

Nano-dijamanti nisu bili jedino to su ovi znanstvenici pronali, a da je imalo izvanzemaljsko podrijetlo. Otkrili su i loptice, nalik siu nim ploastim nogometnim loptama od ugljika, sline kaveziima. Nazvali su ih "fulerenima" (engl. "fullerenes" - po Buckminsteru Fulleru, izumitelju geodezijske kupole, kojoj su nalikovale). Vjeruje se da su se ove neobine loptice oblikovale u samom srcu zvijezde prili kom eksplozije, onakve kakvu je izazvala naa supernova. One su uobiajene u meteoritima, ali iznimno rijetke na Zemlji; zna se, da se dogaaju samo pokatkad, zbog snanih prirodnih sila poput udara munje i, takoer veoma rijetko, kod nekih izlijevanja lave. Kroz povi jest naega planeta, staru nekoliko milijarda godina, samo nekoliko slojeva sadri i fulerene, a veina tih slojeva ukljuuje i svemirski udar. Oboje - i fulereni i nano-dijamanti - povezuju bavarske uplje kuglice s nekim svemirskim dogaajem, a opis njihovih kuglica zvui upravo poput onih kakve smo mi pronali u Sjevernoj Americi. Meu tim, ovdje postoji jo jedna veza.

DOKAZ O UDARU BR. 6: UGLJIK NALIK STAKLU

U poglavlju 9 opisali smo kako smo pronali rastopljeni staklasti crni ugljik iz doba Clovis, i to na nalazitu Topper. Kasnije smo otkrili i mnogo vee komade u jezerima Carolina Bays iz okruga Bladen Coun ty. Ako se radi o istom ugljiku, on se tali tek na nevjerojatnih 3.540 C, to je znatno via toka talita od, primjerice, one koju ima eljezo. To znai da se neto posve izvanredno moralo dogoditi da bi te koma de svinulo u njihove dananje neobine oblike. Sav taj staklasti ugljik koji smo pronalazili od Alberte u Kanadi do Michigana, a onda i po objema dravama Karolina (slika 34.4), bio je istaljen na slian na in; usto se na svakom od pregledanih nalazita pokazivao sa svojim vrhuncima jedino u sloju Clovis (slika 34.5). Osim toga, uplje kuglice smo nalazili samo na mjestima na kojima je bilo pronaeno i ovo crno staklo, to upuuje na njihovu povezanost. Moda su kuglice samo po rozni oblici crnoga stakla, oblikovani u okrugle loptice, koje su sve bile stvorene zbog intenzivnog zagrijavanja i pritiska prilikom udara. Objanjavajui podrijetlo crnoga stakla upravo udarom, Ernstson i suradnici su 2004. godine pronali istovjetne komade nalik staklu u izbaenom otpadu oko niza panjolskih kratera Azuara - Rubelios.

Slika 34.4: Staklasti ugljik izgleda isto, stizao on iz na lazita Gainey u Michiganu, Toppera ili iz jezera June Karoline kod Mariona. Ova su nalazita meusobno udaljena po vie od 1.000 kilometara.

Ovi su znanstvenici predloili teoriju kojom se staklo oblikovalo ti jekom viestrukih svemirskih udara diljem panjolske, i to objekata koji bi mogli biti dio mnogo veeg roja kometa. Krater Azuara irok je 30 kilometara, te neki znanstvenici vjeruju da je upravo on, zajedno s kraterom Chesapeake Bay (irine 80 kilometara) i kraterom Popigai

MURRAY SPRINGS, Arizona - Staklasti ugljik

CHOBOT, Kanada - Staklasti ugljik

TOPPER, Juna Karolina - Staklasti ugljik

BLADEN, Sj. Karolina - B14 Staklasti ugljik

Magnetizirane estice: g/kg

Slika 34.5: Ovaj pregled pokazuje da su se vrci kod staklastog ugljika pojav ljivali gotovo u isto vrijeme na kljunim nalazitima iz doba Clovis - Murray Springs, Chobot, Topper i na jezeru Carolina Bay iz okruga Bladen County.

u sjevernom dijelu Sibira (irine gotovo 100 kilometara) bio jedan od nekoliko imbenika koji su utjecali na niz izumiranja tijekom eocena i oligocena, u razdoblju prije 40 do 32 milijuna godina. Kada smo prvi put pokazali ovo staklo Tedu, koji je tijekom svoga rada u NASA-i istraivao mnoge aspekte udara na Zemlju, bio je po-

sve uvjeren da je crno staklo na neki nain vezano uz udar. Zato smo isplanirali itav niz ispitivanja kako bismo odredili njegov sastav. Kao prvo, mikro-ispitivanja su otkrila da se radi o istom ugljiku, a ostala su pokazala da se u staklu nalaze brojni mjehurii plina, to je bio jo jedan znak izloenosti nevjerojatno visokim temperaturama i naglom rashlaivanju. Nadalje, opsena NAA analiza stakla je pokazala da i ovo crno staklo od ugljika, kao i magnetizirane estice iz istoga jezera u sustavu Carolina Bays nedaleko od nalazita Topper, pokazuju po veane razine radioaktivnosti i KREEP-a, to nas je uputilo na njiho vu povezanost s radioaktivnim oiljcima i tragovima na Mjesecu. Sastav stakla kao da je bio u skladu s nekim injenicama koje su astronomi saznali o kometima. Kad je Giottova misija letjela blizu Halleyevog kometa, znanstvenici su oekivali da e pred sobom ugledati divovsku i prljavu snjenu grudu, no umjesto toga su ih zaprepastile slike objekata toliko tamnih i crnih, da gotovo uope nisu bili u stanju reflektirati sunevu svjetlost. Razne su analize pokazale da je povrina Halleyevog kometa doista materijal crn poput ae i jako bogat uglji kom, to je gotovo toan opis staklastog ugljika koji smo pronali. Znajui da u tom staklu ima jako mnogo ugljika, odluili smo ga testirati postupkom nuklearne magnetske rezonancije (NMR) i vidje ti kakvih sve neobinih oblika moe biti. Ova smo testiranja dogovo rili sa Johnom Edwardsom iz tvrtke Process NMR Associates, LLC u Connecticutu. Obavili smo dva takva testiranja iz kojih je John zaklju io da je stakleni ugljik, pronaen u jezeru Carolina Bay kod Mariona u Junoj Karolini, sadravao punih 88% aromatskog ugljika. Takav visoki postotak ove posebne vrste ugljika uinio je te komade gotovo jedinstvenima na Zemlji; nisu bili nalik iemu dosad poznatom; stoga nam je John poslao grafikone raznih tipova ugljena i drugih, na Zemlji uobiajenih oblika ugljika, ne bi li nas uvjerio u svoju tvrdnju. Iznim no bitan dokaz vezan uz ovaj staklasti ugljik je injenica, da su znan stvenici visoke razine aromatiziranog ugljika dosad pronali jedino u kometima i u nekim meteoritima. Ova NMR obrada ne dokazuje izvanzemaljsko podrijetlo crnoga stakla, ali se svakako uklapa u sve dosad poznate injenice o kometima. Bavarski rezultati analize upljih kuglica zadali su nam nekoliko novih zadaa za kojima smo morali poeti tragati, ukljuujui nano-

dijamante i fulerene. Obavili smo dva testa vezana uz nanodijamante. Jedan se pokazao negativnim, ali je drugi bio prepun nanodijamanata. John je izraunao da ih je u crnom staklu ugljika bilo po teini oko 3%, to nas je sve iznenadilo. To je znailo da smo s nalazita iz doba Clovis izvukli dovoljno crnoga stakla, da bismo od njega mogli dobiti crni dijamant od tri karta! Bio bi to dijamant daleko vee znan stvene negoli trine vrijednosti, ali sve koji su uli za to, odmah je oduevila pomisao da bi na sebi mogli nositi zapanjujui - crni svemir ski dijamant. Sadri li crno staklo dijamante? Tek planiramo daljnja istraivanja pa ne moemo biti posve sigurni, ali to je bez ikakve sumnje mogue. Jer, slinim su se ispitivanjima pronali dijamanti na mnogim meteoritima, pa je zato prilino vjerojatno da ih sadri i ovaj ugljik nalik crnom staklu.

DOKAZ 0 UDARU BR. 7: KUGLICE I DRUGI KOLIINSKI VRHUNCI PRONAENI U SLOJEVIMA IZ RAZDOBLJA CLOVIS
Snana podrka naoj teoriji o udaru stigla nam je zahvaljujui razli itim koliinskim vrhuncima pronaenim jedino u razdoblju Clovis na nalazitima u kanadskoj Alberti, po Arizoni i sve tamo do June Karoline. Kroz sva prethodna poglavlja podastirali smo grafikone za pronaene magnetizirane estice, magnetizirane kuglice, radioak tivnost, staklasti ugljik ili crno staklo, uplje kuglice od ugljika i drve ni ugljen, ali sada vam ih prikazujemo na jednome mjestu, i to u slici 34.6 za Murray Springs, u kojemu su pronaena ba sva ova obiljeja, izuzev upljih kuglica. Osim toga, napominjemo da su magnetizirane kuglice ve postale openito prihvaene kao pokazatelji izvanzemalj skog dogaaja. Sline grafikone za ostala nalazita kljuna za na rad prikazali smo zasebno, u Dodatku D.

DOKAZ O UDARU BR. 8: FULERENI

Zapanjujui daljnji dokaz smo pronali u staklastom ugljiku. Nakon dobivenog pozitivnog ispitivanja na nanodijamante, Ted se obratio svojoj nekadanjoj suradnici Luann Becker, koja trenutno vodi pro-

MURRAY SPRINGS, Arizona

g/kg

broj/kg

Broj impulsa u svakih 10 minuta

g/kg

broj/kg Slika 34.6: Ovaj pregled pokazuje sva kljuna obiljeja iz nalazita Murray Springs, Arizona.

jekt istraivanja vezan uz fulerene na sveuilitu California u Santa Barbari. Ona, Ted i grupa drugih strunjaka, objavili su ve niz lana ka o fulerenima i drugim pitanjima vezanim uz udar, te su u meu vremenu otkrili fulerene u dva od pet najveih nama poznatih izumi-

ranja u povijesti Zemlje, to jest u KT- izumiranju dinosaura te onome iz doba perma, ili PT-izumiranju, kada je odjednom nestalo gotovo 90 posto svega ivoga na planetu. I njezini radovi, kao i radovi ostalih potvrdili su postojanje fulerena i u drugim kraterima nastalim uda rom, ukljuujui ovdje i krater Sudbury u Kanadi, irok 250 kilometa ra i star 1,85 milijarda godina. im je Luann ugledala nae crno staklo, odmah je pomislila da bi moglo sadravati fulerene, pa se prihvatila posla. Iako je postupak ekstrakcije bio naporan, trebalo joj je svega nekoliko dana da doe do prvih rezultata. I danas se sjeam trenutka kada me nazvala i jedno stavno rekla: "Ima jako mnogo fulerena, a neki su od njih i jako veliki." Ovi "jako veliki" fulereni bili su ujedno i meu najveima koje je do sad vidjela; neki su se pojavljivali i kao C200, to je znailo da sadre 200 atoma ugljika, dok su manji C60 fulereni bili uestaliji i u drugim udarima. Ova nam je vijest pruila jo veu sigurnost i snaan dokaz o monom izvanzemaljskom potpisu na fulerenima, koji se stvaraju u samim srcima zvijezda, a Luann ih je imala u svom laboratoriju na milijune. Zahvaljujui njezinim rezultatima, raspolagali smo fulerenima iz staklastog ugljika pronaenog u jednom od jezera Carolina Bays, ali - postojao je problem s drugim nalazitima iz razdoblja Clovis. Na njima smo pronali premalene koliine da bi testirala i njih. Zbog toga smo bili razoarani, sve dok nisam s Luannom porazgovarao o mogunosti, da je ugljik mogao stii do Sjeverne Amerike i u obliku fine crne praine, koja bi bila upravo ono to bi se i oekivalo prilikom velikog udara to izbacuje goleme koliine materijala u atmosferu. Ako je tako, onda se on moda na drugim nalazitima mogao pronai u oblicima drukijim od znatno uoljivijeg stakla. Tada mi je iznenada sijevnulo da bi crna rogoina moda mogla biti prepuna takve ugljikove praine od crnoga stakla. Odmah sam Luanni poslao velike uzorke crne rogoine s nalazita Murray Springs i Blackwater Draw, a ona ih je ispitala im ih je primi la. Nije joj bilo lako obraivati ni ovu nadasve njenu rogoinu, no ona je opet bila brza i imala rezultate ve za nekoliko dana. Prvo je provjeravala uzorak iz nalazita Murray Springs i u njemu pronala jo fulerena, premda prikrivenih debelim ostacima algi, to su joj

oteavali dobivanje jasnijih signala. Zatim je obradila uzorke crne rogoine iz nalazita Blackwater Draw, i nakon nekoliko dana nazvala kako bi nam javila da ih vidi posve jasno. To je za nas bila uzbudljiva vijest, jer smo sada imali dokaze da su fulereni bili nazoni i u Junoj Karolini, New Mexicu i Arizoni, premda su ova nalazita meusob no udaljena po 2.800 kilometara. Premda su fulereni na sva ova mjesta najvjerojatnije dospjeli za jedno s nekim golemim udarnim tijelom, znali smo da se oni mogu oblikovati i u prirodi, iako veoma rijetko. Zato smo se sad usredotoi li na pronalaenje odgovora napitanje: imaju li oni ili nemaju izvanze maljski potpis. Jedan od Luanninih suradnika sa sveuilita Roche ster imenom Bob Poreda, znao je nain na koji bi mogao odrediti njihovo podrijetlo. Pritom je koristio neobina svojstva strukture fulerena, to jest injenicu, da kavezi od ugljika obino u sebi zadra va plinove poput helija, argona i ksenona. Kada se zagrijavaju, fulere ni isputaju te plinove, te se mogu izmjeriti razine isputenih plino va. Ako su nai fulereni s ovoga planeta, pokazat e odreene omjere izotopa; no, ako su svemirskog podrijetla, ti e omjeri biti znatno drukiji. Jedan od kljunih plinova za posvemanju sigurnost bio je i helij-3, koji u izvanzemaljskim prostorima postoji u znatno viim razinama. Postupak je potrajao; izdavau smo trebali predati knjigu ve za koji dan, i postao sam siguran da ove rezultate neemo moi ukljui ti u nju. Bio sam zbog toga i podosta razoaran, ali rokove i vrijeme nisam mogao pomicati; izdava ju je elio tiskati to prije. Predzad njeg dana javi nam se Luann i ree kratko: "Pronali smo helij-3." Njezin je glas bio miran i govorio o znanstvenoj injenici, no svi smo bili svjesni znaaja njezinih rijei. "Staklasti ugljik ima veoma visok omjer helija-3, i on je jednak onome koji smo pronali u krateru Sudbury, nastalom udarom." Kada sam shvatio to mi govori, osjetio sam u sebi navalu ushienja. Evo ga! Imali smo u rukama vrsti dokaz o tome da su fulereni stigli iz svemira, i da nisu bili s ovog planeta. Pomislio sam na onaj trenutak prije dosta mjeseci, kada sam prvi put iskopao komadi staklenastog ugljika iz bijeloga pijeska s ruba jednog od jezera Carolina Bays; tre bali su nam mjeseci da bismo ga ispitali, ali, sada smo znali.

Slika 34.7: Siune strukture nalik prstenovima su uplje kuglice fulerena. itava irina obuhvaena ovom sli kom toliko je mala, da bi se 4.000 takvih moglo smjestiti na irini ljudske vlasi. Izvor: Luann Becker, Sveuilite California u Santa Barbari, neobjavljeni lanak, 2006.

Onoga kinog dana u Junoj Karolini gotovo sam se okrenuo i vra tio kui, ali sam umjesto toga odluio posluati glas u sebi. I premda su me i ranije takvi glasovi znali dovesti do zanimljivih i dobrih stva ri, ni u najluem snu nisam mogao ni sanjati, da e ono tajanstveno crno staklo sadravati takve egzotine tvari s neke daleke zvijezde. I tako je na kraju ispalo da je najudniji od svih prikupljenih dokaza bio ujedno i najsnaniji dosad pronaeni dokaz za nau teoriju. Bio je to ujedno i najsiuniji dokaz od sviju, kao to je prikazano na slici 34.7. Fulereni se mjere u nanometrima ili milijarditim dijelovi ma metra. Za usporedbu veliine, toka prikazana u ovoj zagradi {.} iroka je - jedan milijun nanometara. To znai da u nju stane oko milijun naih najmanjih fulerena, natiskanih jedan do drugoga. Mi slimo da je svaka pojedina od onih nevjerojatnih upljih loptica ugljika, prepuna helija i argona, stigla na Zemlju preavi put od koje stotine svjetlosnih godina, zajedno s valom udara nastalim nakon eksplozije zvijezde, i to - surfajui na njemu, ili jaui na leima ko meta prepunog svemirske praine.

TO SU POKAZALI DOKAZI
Tri niza dokaza podupiru dogaanje supernove: Radioaktivni ugljik. Ukupne koliine C14 iznenada su se gotovo udvostruile prije 41.000 godina. Ostali izotopi. Radioaktivni Be10, Al26 i Cl 36 imali su najvie razi ne u raznim jezgrama starim 41.000 godina.

 Radioaktivnost. Kalij K pokazuje velika poveanja u sedimenti ma starosti 13.000 godina. Osam nizova dokaza podupire svemirski udar: Iridij. Pronaen je i u doba izumiranja dinosaura (KT) te u meteoritima. Helij-3. Ima vrhunce u vrijeme izumiranja u permu (PT), a naen je i u kometima. ada. Ugljik u obliku ae nastale divljim poarima ima vrhunce u slojevima KT- izumiranja. uplje kuglice. Takoer su pronaene u vrijeme KT- i PTizumiranja. Nanodijamanti. Oni se pojavljuju kod KT- izumiranja i u meteoritima. Metalne kuglice. Kuglice i sva ostala obiljeja imaju svoje vrhunce u sloju iz doba Clovis. Stakleni ugljik. Stakleni ugljik pojavljuje se i u krateru Azuara u panjolskoj, iz doba EO- izumiranja. Fulereni. Oni se takoer nalaze u slojevima KT- i PT- izumiranja te u drugim kraterima i meteoritima.

40

OTKRIA U ZADNJI TREN

Tik prije tiskanja ove knjige doli smo do niza vanih dodatnih po tvrda. Otkrili smo visoke razine iridija (Ir) u slojevima iz doba Clo vis, i to u sedimentima s nalazita Murray Springs, Blackwater Draw, Lake Hind u Manitobi te jezera T13 u Junoj Karolini. Najvea kon centracija iridija u sedimentima kretala se do 4 ppb, a to je vie od mnogih razina izmjerenih u vrijeme KT- izumiranja dinosaura, dok su neke od magnetiziranih frakcija sadravale ak i do 24 ppb. Na veini nalazita je sloj sa Ir bio debeo svega nekoliko centimetara, ali se u jezeru T13 pojavila iznimno visoka razina Ir kroz gotovo itav njegov rub, visok 3 metra, to nam je bio vaan dokaz da su se neka od jezera oblikovala tijekom Dogaaja prije 13.000 godina. Takoer, doli smo do novih granica podruja koje je obuhvatio Dogaaj; proirili smo ih od obale Atlantika do Kalifornije i otoja Channel Islands. Naime, na nalazitu iz razdoblja Clovis koje se zove

Daisy Cave pronali su Jim Kenneth, njegov sin Douglas, Jon Erlandson i Luann Becker staklasti ugljik, fulerene, kuglice ugljika i magne tizirane estice. I dalje analiziraju svoja otkria te tragaju za iridijem i drugim kljunim dokazima o njihovom izvanzemaljskom podrijetlu. Osim toga, sada postoji i snana povezanost izmeu Dogaaja i Europe. Tijekom nae suradnje sa Hanom Kloostermanom, ispitivali smo sedimente s nalazita blizu Lommela u Belgiji, na kojemu su ivjeli Magdalenski narodi. Oni su bili europski suvremenici naroda iz doba Clovis, i takoer su tijekom Dogaaja prije 13.000 godina pretrpjeli desetkovanje stanovnitva. Mi smo u tom vremenu prona li najvee koliine magnetiziranih estica, metalnih kuglica i drve nog ugljena te crnu rogoinu, kakvu je i Vance Haynes pronaao na pedeset nalazita u Sjevernoj Americi. Tu smo u magnetiziranim frakcijama pronali i najvie razine Ir od svih uope pronaenih - u visini od zapanjujuih 117 ppb.

ZAVRNE MISLI VEZANE UZ DOKAZE

Ispitali smo i pregledali vrlo iroki opseg najrazliitijih dokaza, jer svaki od njih gledan pojedinano ne bi bio dostatan. No, tek kada smo se malo udaljili od njih da bismo ih lake sagledali, shvatili smo koliko je sve to zapravo neobino. U posljednjih 500 milijuna godina samo se nekoliko puta dogodilo da je na jednome mjestu bilo aku mulirano toliko dokaza, koji bi bili univerzalno prihvaeni kao dio svemirskog udara. Naprimjer, slini su dokazi bili prikupljeni za vrije me staro 65 milijuna godina, u doba nestanka dinosaura, kao i za ono staro 250 milijuna godina, u doba perma, kada je sa Zemlje nestalo 90 posto ivih bia, u najveem izumiranju poznatom dananjoj znano sti. No, mi smo se pozabavili drugim svemirskim dogaajem, mno go bliim naem vremenu, koji je takoer doveo do izumiranja prije 13.000 godina, za to smo prikupili vie nizova raznih dokaza. Kroz cijelo razdoblje to se protee od vremena prije 500 milijuna godina pa sve do danas, povezali smo ove dokaze samo s vremenom u kojemu su se dogaale svemirske katastrofe, te smo dokazali da su ove katakli zme bile u vezi s jo jednim od velikih izumiranja.

3 5 . POGLAVLJE

ZAKLJUAK
Neto se nevjerojatno i strahovito dogodilo u razdoblju prije 41.000 i 13.000 godina, kada je Zemlja posve iznenada bila zaslijepljena iz svemira, ime je zapoela lanana reakcija dogaaja, koji su dramati no izmijenili cijeli planet i otvorili put roenju suvremene civilizaci je. Od toga se vremena nebo uglavnom smirilo, no iluzija bi bila pomi sliti da je opasnost nestala. U ovoj smo knjizi vidjeli da su slini dogaaji nailazili i prije, te da su se bez iznimke dogaali iznenada i bez ikak vog upozorenja. Dogodit e se opet - jer, to je sat koji jo uvijek kuca.

HOE LI UBRZO DOI DO SUPERNOVE?

Znamo da se u naoj galaktici tijekom svakoga stoljea prosjeno dogaa oko petnaest supernova, ali veina njih je jako udaljena od Zemlje. Kad - tad e se dogoditi i neka mnogo blie nama, te ispriti onaj dio planeta koji e u tom trenutku biti okrenut prema njoj. Ne ma naznaka da e se to dogoditi uskoro, budui da astronomi pom no prate sve nestabilne zvijezde, ali - ipak je mogue. List New Scientist je 2002. godine izvijestio da je studentica Harvarda Karin Sandstrom otkrila, kako je jedna zvijezda - bijeli patu ljak, oznaen sa HR 8210 i smjeten u zvijeu Pegaza - najblii kan didat za supernovu uope otkriven do danas. Udaljena je svega 150 svjetlosnih godina od Zemlje, to znai da nam se nalazi opasno blizu, i ukoliko bi uskoro doista eksplodirala, njezina bi radijacija pokrenu la novi krug izumiranja. Sretna je okolnost to su astronomi izraunali da e joj do eksplo zije trebati barem jo nekoliko milijuna godina, ali se u tim nesigurnim procjenama jako razlikuju, tako da bi se sve moglo dogoditi i znatno prije. Naalost, promaknula im je vanost ove zvijezde u trenutku kada je bila otkrivena, te su je ignorirali punih petnaest godina, prem da ova zvijezda trenutno predstavlja najveu opasnost za Zemlju kao

supernova. Jesu li nam promaknute jo neke od njih? injenica je da se na procjenu opasnosti od moguih supernova za Zemlju, ili barem za izradu pripremne strategije u sluaju njezina dogaanja troi malo novca, premda to ba i nije tako skupo. Svjetske vlade rado troe i milijune dolara za svaki od leteih projektila ne bi li se zatitile od ne jasno utvrenih neprijatelja, a svota potrebna za nekoliko desetaka takvih projektila za dugo bi vrijeme osigurala rad na donoenju pro cjena stvarne, tek samo neto manje vidljive opasnosti iz svemira.

NE BA TAKO BEZOPASNE PADAJUE ZVIJEZDE

elite li vie dokaza o onome to se dogodilo mamutima, bit e dostat no da jedne noi bez oblaka pogledate u zatamnjeno nebo. U gotovo svakom mjesecu i dijelu godine moi ete vidjeti zvijezde kako padaju iz jednoga od mnogih meteorskih rojeva. Gotovo svaki taj vatreni trag na nebu zapravo je mali ostatak nekog divovskog kometa koji se razbio u mnogo manjih dijelova. Naravno, najvei dio tih dijelova je mikroskopske veliine, ali takav nije bio i njihov roditeljski komet jer, on je imao divovske razmjere. Astronomi znaju da ak i danas, skrivena u tim svemirskim oblacima sitnijih ostataka, juri i pokoja ovea gromada dijelova kometa. Svake godine prolazimo kroz prave oblake ove vrste, tako da nije nikakvo udo to se s vremena na vrije me i sudarimo s nekim od tih veih objekata. Godine 1990., su astrofiziar Victor Clube i astronom Bill Napier objavili zajedniki rad pod nazivom "Kozmika zima", knjigu u kojoj su opisali orbitalne analize nekoliko meteorskih rojeva, to pogaaju Zemlju svake godine. Koristei sofisticiranu raunalnu opremu i pro grame, pomno su obraivali ovu vrstu dogaaja sve starijih datuma, kreui se i tisuama godina unazad i pronalazei tragove orbita po jedinih kometa, asteroida i meteorskih rojeva, sve dok nisu naili na neto zapanjujue. Mnogi su meteorski rojevi povezani jedan s dru gim, poput Taurida, Perzeida, Piscida i Orionida. Osim toga, poveza ni su i neki veoma veliki svemirski objekti: kometi Encke i Rudnicki, asteroidi Oljato, Hephaistos i oko stotinu drugih. Svako od ovih vie no stotinu svemirskih tijela ima promjer od najmanje 800 metara, a neki od njih su iroki i kilometrima. A to im je svima zajedniko? Prema ovim znanstvenicima, svaki od njih je potomak jednog te istog golemog kometa, koji je uao u na sustav prije manje od 20.000 go-

dina! Clube i Napier su izraunali da je taj komet izvorno morao biti neshvatljive veliine, kada bi mu se pridodao sav onaj otpad, koji su pronali kao njegov trag po itavom Sunevom sustavu. Nije li to bio ubojica megafaune za kojim tragamo? Sve se poznate injenice podudaraju. Komet je mogao stii na valu supernove, a zatim krenuti u orbitu oko Sunca prije manje od 20.000 godina; ili, ako se ve tamo nalazio, tada ga je otpad od supernove mogao skrenuti na putanju koja je presijecala Zemljinu orbitu. Na svaki nain, kad god pogledamo u nono nebo i onu krasnu, bljetavu predstavu koju nam prireuju zvijezde, moramo se prisjetiti da ta ljepota ima i svoju runu stranu. Veoma je vjerojatno da pritom gledamo u ostatke otpa da udovinog kometa, koji je prije 13.000 godina pobio 40 milijuna ivotinja na naem planetu. Clube i Napier takoer su izraunali da zbog finih pomaka te pro mjena orbite Zemlje i orbita preostalog svemirskog otpada, Zemlja prolazi kroz najgui dio divovskih oblaka kometa otprilike svake 2.000 do 4.000 godina. Pogledamo li na ritam promjena klime i tragove u ledenim jezgrama, i sami emo uvidjeti ovu shemu dogaanja. Tako, primjerice, koliine za iridij, helij-3, nitrate, amonijak i druga kljuna mjerenja kao da zajedno rastu i padaju, a proizvele su uoljive vrhun ce prije otprilike 18.000, 16.000, 13.000, 9.000, 5.000 i 2.000 godina. U tim shemama vraka svakih 2.000 do 4.000 godina moda moemo vidjeti prave "karte" koje baca taj golem komet prilikom svog povrat ka. A i kada ih baca. Na nau sreu, izgleda kako su se najtea bombardiranja dogaa la kod onih najstarijih vraka, te da su otad bila sve slabija i da je po stajalo sve mirnije, kako su se ostaci kometa na svom putovanju razbi jali u sve manje dijelove. No, opasnost jo nije prola. Neki od tih razlomljenih komada i dalje su dovoljno veliki da bi izazvali ozbiljne tete naim gradovima, klimi i globalnom gospodarstvu. Clube i Na pier su 1984. godine predvidjeli da e od godine 2000.-te Zemlja ui u novo, veoma opasno razdoblje, koje e potrajati iduih 400 godina. U tom e nas razdoblju promjena orbite planeta dovesti na moguu putanju sudaranja s najguim dijelovima oblaka otpada, od kojih su neki objekti jo uvijek veoma veliki. Dvadeset godina nakon njiho vog predvianja, upravo smo zali u opasnu zonu. iroko je prihva ena injenica da neki od tih velikih objekata upravo u ovom trenut-

ku presijecaju putanju Zemlje, pa kao jedino pitanje ostaje nejasno i nesigurno - hoe li nas pritom promaiti, to je najvjerojatnije, ili e ipak udariti u neki dio naeg planeta. To bi vam moglo zazvuati kao loa vijest, no u njoj postoji i traak dobre vijesti. Po prvi put u povijesti ovjeanstva imamo naine za pravodobno otkrivanje ovakvih opasnosti i pronalaenje takvih obje kata, pa ih moemo i sprijeiti da nas iznova pogode. Jedno od takvih nastojanja je projekt pod nazivom "Spaceguard", zajedniki pokuaj vie naroda da se pronau takvi objekti koji prijete Zemlji, a drugi slini programi ukljuuju i teleskop NEAT ili "Near-Earth Asteroid Tracking"; tu je i projekt "Spacewatch", kojim se bave na sveuilitu Arizona. Naalost, ovi projekti zasad ne raspolau sredstvima dostat nim da bi se taj posao obavio jo dugi niz godina, premda se nepresta no radi na tome. Nitko ne zna koliko tono opasnih kometa i asteroida danas luta svemirom, ali su astronomi sigurni da to nije mali broj; misle da su na stotine i tisue njih ostale jo neotkrivene. Najgore od svega je to, to su mnogi od tih svemirskih objekata toliko tamni, da ih je teko zamijetiti dok se sasvim ne priblie, a tada bi ionako bilo prekasno. Sigurno je i to, da se jedno od ovih svemirskih udovita ba namjeri lo na putanju Zemlje - samo, o tome ne znamo daljnje pojedinosti. Je li udaljeno danima ili stotinama godina od dananjeg dana? ak i kad bismo bili sigurni da nailazi, trenutno bismo u vezi s tim mogli uiniti veoma malo. Jo smo godinama udaljeni od trenutka kada emo biti u stanju nadzirati vlastitu sudbinu to su nam je dosad krojile supernove i golemi kometi i asteroidi, ali znanstvenici marljivo rade na tim pitanji ma. Meutim, to svjetskim vladama nije po vanosti na prvim mjesti ma njihovih popisa, jer se sve one radije bave ovozemaljskim, a ne svemirskim prijetnjama. Da bismo sprijeili udar nekoga od tih divov skih objekata na Zemlju, svi zajedno u svijetu troimo oko 10 do 20 milijuna dolara godinje; to je iznos manji od cijene kotanja jednog ili dva sofisticirana borbena zrakoplova. U usporedbi s tim, na otkri vanje supernova ne troi se, gotovo nita. Nai politiari podcjenjuju ozbiljnost prijetnji, koje su u stanju unititi nau vrstu na isti onaj nain, na koji su prije 13.000 godina u treptaju oka istrijebile mamute, promatramo li u svemirskim mjerilima. Jer, postoji nekoliko prijet-

nji ovih razmjera s kojima se danas susreemo. Preivljavanje ovje anstva danas ne ugroavaju ni neke posebne boletine, niti napadi Al Qaede, ni zavretak naftnog razdoblja, nekakvi udovini tornadi, snani zemljotresi ili strahoviti tsunamiji; kada bi se bilo to od toga dogodilo ovoga trena, velika veina nas bi nastavila normalno ivjeti. Nadalje, ope je poznato da nita od spomenutoga nije nikada u pro losti izazvalo bilo kakva izumiranja diljem svijeta. No, to ne moemo rei i za supernove ili masivne udare iz svemira. Ova su dva svemirska dogaaja upletena u mnoga od najveih izumiranja na naem planetu tijekom posljednjih milijuna godina. Sreom, preivjeli smo ih, ali mnoge od drugih vrsta na Zemlji nisu. Moda e sljedei zahvatiti ba ljude, moda upravo mi neemo preivjeti. Stoga se razumnim ini prijedlog, da se svake godine odreknemo nekoliko vojnih mlaz nih zrakoplova, i tako smanjimo mogunost da nas neka supernova ili komet izbriu s lica Zemlje.

POGLED U BUDUNOST
Moemo zabaurivati injenicu poveanja broja stanovnika Zemlje, ili sve nedae koje ovjeanstvo trenutno trpi; moemo se praviti da Zemlji zapravo ne prijete nikakve supernove i golemi kometi, ali gu ranje glave u pijesak nikada nee izmijeniti injenice. Ovakvi udari Prirode su njezin nain da proisti samu sebe i svoju vlastitu kuu, kada se rjeava stotina i stotina ivuih vrsta i priprema dovoljno mjesta za napredovanje drugih. Razmislite na trenutak o svim onim stvarima koje su danas toliko na cijeni: umjetnost, glazba, jezik, dra ma, pisanje, matematika i tehnologija. Dosad pronaeni dokazi go vore nam da se svaki od ovih sutinskih aspekata ljudskoga ivota pojavio ili proirio uglavnom nakon kataklizme prije 41.000 godina. Moe li to biti sluajnost? Moda. No, vjerojatnije je da i na suvreme ni nain ivota nalazi svoj poetak u bljetavilu eksplozije jedne zvije zde i gromovitim bljeskovima razornih kometa.

ZAVRNA NAPOMENA
Nae se istraivanje nastavlja, a trajalo je i u trenutku tiskanja ove knjige. Doli smo do nekih novih otkria. Zanima li vas to se dogodi lo otkako smo zavrili s pisanjem ove knjige, moete posjetiti nau Internet adresu: www.cosmiccatastrophes.com (ne radi, prim.prev.)

DODATAK A

PRONAITE SAMI ZVJEZDANU PRAINU

elite li sami potraiti tragove zvjezdane praine od supernove, ko meta i meteorita, potreban vam je samo supermagnet, poneto od alata, sediment i malo upornosti. Moete prikupiti nekoliko posuda s uzorcima tla u mjestu gdje ivite. Imate li sree pa ivite u blizini kakvog nalazita iz razdoblja Clovis, prikupite odande uzorke sedime nata; vidjeli ste u ovoj knjizi to smo sve pronali u njima. Naravno, ne stie ba sve to je magnetizirano ravno iz svemira, ali - poneto i dolazi. Otkrit emo vam pojedinosti o tome kako da pronaete upravo to, svemirsko. Prvo, morate biti sigurni da ste doista nabavili pravi supermagnet ili neodimij. Provjerite kod trgovca zna li razliku u odnosu na obian magnet, jer taj vam ne bi mnogo pomogao. Na je stajao svega 30,00 $ i ima dimenzije 2,5 x 5 x 1,3 cm. Premda laboratoriji koriste vrhunsku tehnologiju i opremu da bi izdvojili magnetizirane estice iz sedimenta, postoji i mnogo jednostav nija oprema koja je jednako dobra, posebno za rad na terenu, kamo se ne moe dopremiti laboratorijska oprema. Svaka od nie opisanih metoda najuspjenija je za posve odreene vrste tla. Sve su one lako

Slika A.1: Neodymium supermagnet.

izvedive, i ako u vama postoji dovoljno znatielje, sami moete pro nai vlastite magnetizirane estice. A evo i kako ete to uiniti.

RASTRESITI ILI PJESKOVITI SEDIMENT

Radite li sa sedimentom koji je rastresit, pjeskovit ili muljevit, naj bolje je obaviti izdvajanje estica tek kada se on do kraja osui. Ako jo nije suh, ostavite ga na suncu nekoliko sati, ili nekoliko dana. Kada je do kraja dehidriran, smjestite ga u vrstu posudu i pomou prirunog alata razbijte grudice tako da pijesak moe lako sipiti. Najbolje je koristiti posude i alate koji nisu metalni, jer ne elite svom uzorku dodati i neki strani metal. Keramiki ili kameni muar i tuak bit e dovoljni da biste razbili pjeane grudice u uzorku. Zatim smjestite magnet u plastinu vreicu. To je veoma vano, jer ete se inae namuiti da skinete sve to bi magnet privukao iz okoline. Vreica vam pomae da magnet moete pomicati i da estice s nje lako ispadaju. Ni obine vreice za sendvie nisu loe, ali one deblje kupljene u trgovini due e vam potrajati. Koristei najmanje tri posude za uzorke, presipajte uzorak pijeska koji namjeravate obraditi u samo jednu od njih, a preostale dvije ostavite prazne. Sada vrsto navucite i zategnite vreicu oko magneta. To je jako vano, jer bi mu zrak preostao u vreici - smanjio magnetsku sna gu. Ponite iz posude polako isipavati pijesak tako da sipi preko magneta ovijenog vreicom, ispod kojega ste postavili jednu od praznih posuda. Sve to je magnetizirano u pijesku zalijepit e se pritom za rubove supermagneta. Kada ste prosuli sav pijesak preko magneta, nadnesite magnet ovi jen u vreicu nad treu praznu posudu. Drei vreicu u zraku, polako iz nje izvucite magnet. im ga izvuete, magnetizirane esti ce e s vanjskog dijela vreice osloboene popadati u treu posudu. Ma koliko snaan magnet bio, neke se estice ipak slabije dre za njega, pa ete zbog njih ponoviti postupak prosipavanja pijeska po magnetu. To se moe ponoviti u nekoliko navrata, pa i do dese tak puta, sve dok ne prikupite veinu estica iz pijeska. Moete

prestati tek kada prilikom presipavanja na magnetu u vreici ostane svega nekoliko estica. Namjeravate li pogledati estice pod mikroskopom, vjerojatno e te ih morati oistiti i ukloniti prainu s njih. Za ovo se koristi de stilirana voda; zatim se ostave na suncu da bi se osuile. Nemojte ih stavljati u mikrovalnu penicu, jer se ona i metal esto ne pod nose dobro. Dakle, nemojte je koristiti - neke od estica su uplje i mogle bi poeti praskati uokolo. To nije opasno, samo to bi vam zadalo dosta posla oko ienja. Mikroskop podesite na uveanje od 100x ili 150x, to je posve dovoljno. Preko Interneta se mogu nabaviti dobri i jeftini rabljeni mikroskopi. Budui da su magnetizirane estice neprozirne, najbo lje je nabaviti onaj sa svjetlom odozgo, jer je podesan i za promatra nje stijena, dok je onaj sa svjetlom dolje prikladniji za promatra nje uzoraka na stakalcu. I ovaj posljednji nee biti lo ako uz njega koristite i zasebnu halogenu svjetiljku visokog intenziteta s podesivim stalkom. Zaponite s uveanjem 50x pa nastavite pojaavati tijekom rada.

LJEPLJIV ILI ILOVASTI SEDIMENT

Imate li ovu vrstu sedimenta, najbolje ga je obraivati i izdvojiti estice dok je jo vlaan, jer bi vam posao bio tei kada bi se osuio. Stavite magnet u vreicu i zategnite je, kako je ranije opisano. Koristei najmanje tri posude za uzorke, presipajte uzorak pijeska koji namjeravate obraditi u samo jednu od njih, drugu ostavite praznu, a treu napunite istom vodom.

Slika A.2: Magnet smjeten u vrstu plastinu vreicu.

 Uzorku dodajte vode da se izmijea s njom i postane jo meki. Koristite za to nemetal ili promijeajte rukama, da biste zgnjeili grudice i dobili posve tekui materijal. Koristite reetku ili sito da biste povadili preostale grudice i do kraja ih zgnjeili. Magnetizirane estice moete izdvojiti na dva naina: 1) uronite magnet u vreici u tekui materijal i mijeajte njime po posudi, ili 2) izlijevajte sedimentnu smjesu preko magneta u vreici u drugu praznu posudu, kako je opisano sa sipanjem suhog sedimenta. U oba sluaja, sve to je magnetizirano zadrat e se na rubovima magneta u vreici. Sad uronite magnet s vreicom u istu vodu pa ga polako izvucite iz vreice. estice e potonuti na dno im magneta vie nee biti u vreici. Ponavljajte ovaj postupak sve dok ne izvuete veinu estica iz te kueg sedimenta. Kada zavrite s tim poslom, morat ete osuiti estice. One su sada na dnu posude s vodom, koju treba pomno odliti. Zatim poloite magnet ispod, na vanjsko dno posude, pa kruite njime po dnu da bi se estice skupile u onom dijelu posude gdje se nalazi magnet te polako odlijte preostali viak vode. Kada ste uklonili to je mogue vie vode, ostavite estice da se osue na zraku. Zaponite promatranje pod mikroskopom s uveanjem 50x, pa nastavite pojaavati tijekom rada. Samo e mali dio onoga to ste pronali biti izvanzemaljskog podri jetla. Pronaete li lijepo zaobljene i dobro uglaane sjajne kuglice, one bez iznimke stiu iz svemira i nisu s ovog planeta. Sretan vam bio lov na estice!

DODATAK B

KEMIJSKI SASTAV KOMETA

Tablica B.l prikazuje koncentracije elemenata (stupac 1) u magneti ziranim esticama pronaenima na nalazitima iz razdoblja Clovis, i to u Gaineyu (stupac 3) i Murray Springsu (stupac 4). Usporedbe radi, prikazan je takoer i sastav istih, nemagnetiziranih estica iz Gaineya (stupac 2). Usporedite slinost estica iz Murray Springsa sa KREEP - vrijednostima (stupac 5), jer one mnogo manje nalikuju vrijednostima dobivenim iz Zemljine kore (stupac 6). Sve su vrijednosti izraene u dijelovima po milijunu, osim ako uz njih ne stoji znak%, kada se radi o postotku.
Tablica B.1 Gainey nemagnetizirane estice 159 53% 0,308% 0,14% 46,1% 71 0,336% 930 0,2 173 23 Gainey Sve magnetizirane estice 0,356% 29,5 48% 2,20% 5,60% 28,1% 1,75% 182 1,67% 1,59% 25 0,941% 302 430 0,285% Murray Springs magnetizirane estice 0,579% 41,3 45% 0,566% 3,62% 19,4% 1,2% 170 1,40% 2,74% 49 9,93% 1980 200 1,44% Mjesec - KREEP SaU 1691 (% kao oksidi) n/a n/a n/a 1,18% 1.634% n/a 6,92% n/a 0,88% 10,6% 18 1,47% 36 811 0,12% Kora Zemlje 0,15% 8,7% 46% 2,3% 8,2% 27% 2,9% 170 1,5% 5% 26 0,66% 190 140 .11%

Element

H B O Na Al Si Mg Cl K Ca Se Ti V Cr Mn

Fe Co Ni Zn As Br Rb Sb Cs Ba Ce La Nd Sm Eu Gd Tb Yb Lu Hf Ta W Au Th U
1

532 8,8 0,7 4 2,2 0,339 0,375 0,4 0,08 2 0,6 -

9,85% 34 54 160 12 2,1 61 0,7 1 340 34 19 16 2,52 0,9 3,25 2,4 0,33 5 2,3 2 8,8 2,0

15,0% 64 40 200 12 4,2 100 3 6 638 340 220 13,9 6,5 18,1 4,7 22,4 3,5 17 54,8 56 105 17

8,8% 12 162 n/a n/a n/a 20 n/a 0,9 1351 297 113 58 44,9 2,45 50,4 10,5 36 5,24 34,7 4,16 2,5 n/a 21,7 5,83

6,3% 30 90 79 2.1 3 60 0,2 1,9 340 60 34 33 6 1,8 5,2 0,94 2,8 .56 3.3 1.7 1.1 0,003 6 1,8

Izvor: Gnos i drugi, iz "Science 305"(2004.):657

DODATAK C

JEZERA S OTKRIVENIM DRVENIM UGLJENOM IZ VATRENIH STIHIJA

Tablica u nastavku pokazuje sva trideset i tri nalazita sa vrcima drve nog ugljena, koji ukazuju na velike poare. Svi izvorni podaci od treih osoba mogu se dobiti na Internet stranici "World Data Center", i to:
OPOARENA NALAZITA Sithylemenkat Lake Bear Lake Fracas Lake Murray Springs Bluff Lake Siesta Lake Six (5) lakes Heal Lake Chobot Lake Hind Head Lake Burnt Knob Lake Bazen Pittsburg Gainey Kimble Pond Sharkey Lake Baker Lake Pintar Lake Sheep Mtn. Bog Jerome Bog Salters Lake Bay Moon Lake Little Lake Marion Bay Browns Pond Williams Lake Fen Cygnet Lake Slough Creek Lake Yellowstone DRAVA Arkansas Arizona Arizona Arizona Kalifornija Kalifornija Kanada Kanada Kanada Kanada Kolorado Idaho Illinois Michigan Minnesota Minnesota Montana Montana Montana Sj. Karolina Sj. Karolina Sj. Dakota Oregon Ju. Karolina Virginia Washington Wyoming Wyoming Wyoming ISTRAIVAI Earle Weng Weng Autori Whitlock, Mohr Brunelle Brown Williams Autori Boyd i autori Jodry Whitlock, Brunelle Teed Autori Camill Camill Whitlock Whitlock Mehringer Buell Autori Clark Whitlock Autori Kneller Mehringer Whitlock Whitlock Whitlock

DODATAK D

KLJUNA OBILJEJA RAZDOBLJA CLOVIS

MICHIGAN (Gainey)

Omjer magnetiziranih estica

Omjer magnetiziranih kuglica

MICHIGAN (nalazite WOODS) - Radioaktivnost

Broj impulsa po satu (x 10.000)

Slika D.1: Ovaj pregled sastava prikazuje sva kljuna obiljeja iz nalazita Gainey u Michiganu. Drveni ugljen, crno staklo i kuglice od ugljika mogu se tamo pronai u izobilju, ali budui da smo za ispitivanje imali samo jedan sloj, nismo ih prikazali u obliku grafikona.

CHOBOT (KANADA)

Slika D.2: Kljuna obiljeja nalazita Chobot u Alberti, Kanada. Ovdje nije prikazan stakleni ugljik, jer se tamo nalazi u malim koliinama.

TOPPER (JUNA KAROLINA)

Slika D.3: Kljuna obiljeja nalazita Topper u Junoj Karolini.

BLADEN (Sj. Karolina) - B14 Magnetizirane estice

Slika D.4: Kljuna obiljeja jezera Carolina Bay u okrugu Bladen County, Sjeverna Karolina. Pronaena su sva obiljeja, osim magnetiziranih kuglica. Uoite da su dobiveni rezultati veoma slini onima iz ostalih nalazita, to ukazuje na to da i rub jezera potjee iz doba Clovis.

SVEMIRSKO GNIJEZDO. Ova ljuska od praine u zvijeu Jednoroga osvijetljena je eksplozijom crvene superdivovske zvijezde, tipa koji dovodi do najstranijih supernova.
Izvor: NASA, European Space Agency. H.E.Bond (Space Telescope Science Institute!

LASERSKA PREDSTAVA. Zvije zda Eta Carinae trebala bi ek splodirati kao supernova. Na slici je ova izrazito nestabilna zvijezda koja emitira bljeskove laserskog svjetla, u jednoj od najrjeih ikada otkrivenih "light show" predstava.
Izvor: J. Gitlin (Space Telescope Science Institute), NASA

UZAVRELO SUNCE. U lipnju 1998. godine dva su kometa prolazila iza Sunca i udarila o njega (strelica). Gotovo u istom trenutku iz tog je podruja iknuo golemi sunev bljesak to je promatrae navelo na zakljuak da su udari doveli do eksplozije.
Izvor. Umjetnika kompozicija slika NASA-e i Solar and Heliospheric Observatory.

AVOLJI MJESEC. Ovaj tajanstveni izgled Mjeseca okupanog crvenim i utim tonovima predstavlja jedino podruje na Mjesecu s viso kim razinama radioaktivnog kalija K40 i torija. Je li to ne tako davni udar kometa ili asteroida rasprio radioak tivnost po Mjesecu?
Izvor: NASA

KOMET - KAMIKAZA. Ovaj umjetniki prikaz pokazuje udar divovskog kometa u Sunce, ime se izaziva strahovit sunev bljesak. I udar kometa i bljesak poput ovoga bili bi za Zemlju prava katastrofa. Uleknute, rastaljene stijene na Mjesecu ukazuju na to da su ga prije tisua i tisua godina pogodila oba prikazana dogaaja.
Izvor: Umjetnika kompozicija slika NASA-e i Solar and Heliospheric Observatory.

SPRENI IZ SVEMIRA. Stiui od supernove udaljene od Zemlje mnogo svjetlosnih godina, radi jacija gama zraka za svega deset sekunda unitava polovinu ozon skog omotaa. Nezatienima od teke svemirske radijacije slijedi izumiranje, to se iri posvuda.
Izvor: Umjetniki prikaz slike iz NASA-e

POTEKOE PRI PUTOVA NJU. Misli se da su divovski asteroidi ili kometi izazvali nekoliko najveih izumira nja na Zemlji, ukljuujui i nestanak dinosaura. Je li nas neki od njih pogodio i u praskozorju civilizacije?
Izvor: Umjetniki prikaz na temelju nekoliko fotografija NASA-e

NESTALI MAMUTI. Neki istraivai misle da su se movarna jezera Carolina Bays obli kovala u vrijeme kada su izumirali milijuni mamuta i drugih ivotinja Ledenoga doba.
Izvor: Royalty-Free / Corbis; pribavljeno odobrenje.

RASPRSKAVANJE BALONA. Supernova N 63 eksplodirala je u svemiru, ali nije stvo rila uobiajenu ljusku. Umjesto nje, detonacija je raznijela jednu stra nu plinovitog mjehura poput rasprsnutog balona. Izvori: NASA, European Space Agency. Higher Education In formation Center, Hubble He ritage Team (Space Telescope Science Institute / Association of Universities for Research in Astronomy)

DIVOVSKI KUKAC. Ova nesta bilna, umirua zvijezda u Ma glici Kukca izbacuje zvjezdane tvari u obliku krila golemog insekta. Materijal koji izbacuje sadri ugljikohidrate, vodu i eljezo nalik onima na Zemlji. Izvori: A. Zijlstra (University of Man chester Institute of Science and Tech nology) i suradnici, European Space Agency, NASA.

LUK I STRIJELA. Ovaj pulsar Vela je zvijezda koja nakon eksplozije supernove emitira rendgenske ili X - zrake. Nakon to se uruio i komprimirao na promjer od oko 20 kilometara, okree se deset puta u sekundi i putuje velikom brzinom u pravcu koji pokazuje strelica.
Izvor: G, Garmire i suradnici (Pennsylvania State University), NASA

BUICA. Eta Carinae takoer izbacuje goleme oblake vruega plina u sve mir, i to u obliku buica. Nitko ne zna kada, ali jednoga dana e ova zvijezda iznenadno eksplodirati kao supernova.
Izvori: J. Morse (Arizona Stat e University) i K. Davidson (University of Minnesota) sa suradnici ma, planetarna irokokutna kamera 2, Hubble Space Telescope, NASA.

BOINI UKRAS. Ovaj oblak nalik lopti potjee od supernove koja je eksplodirala prije otprilike 10.000 godina. Ljuska koja se iri i kakvu vidimo danas sastoji se od velikih mjehura zvjezdanog materijala, okruenih rijetkim plinom.
Izvori: S. Park, D. Burrows (Pennsylvania State University) i suradnici. Chandra Observatory, NASA

IZRAVNI UDAR NA NEW YORK. Vrhunsko raunalo laboratorija Sandia National Laboratory izradilo je model udara kometa u Atlantik, tik do New York Cityja. Unutar 30 sekundi otpad bi se razletio duboko u Pennsylvaniju i prekrio veinu Nove Engleske. Kasnije posljedice ukljuivale bi dugotrajne snjene meave i godinama dug "zimski" ugoaj zbog udara.
Izvor. Za slike zahvaljujemo D. Crawford i A. Breckinridge iz Sandia National Laboratory.

TOPPER, JUNA KAROLINA. Na ovom su nalazitu dobro voljni istraivai iskopali predmete iz doba Clovis, a autori su usto pronali i radioaktivne estice titanija pomijeane s Clovis predmetima, kao i tajanstveno ugljikovo crno sta klo. Oni su dokaz da je dolo do kozmikog dogaaja.

"MECI" U KLJOVI. Pronali smo eljezne mikrometeorite usjeene u lubanju bizona te u kljove mamuta iz Aljaske i Sibira. Jesu li ove ma gnetizirane i radioaktivne estice dokazi za svemirsku katastrofu?

KOMET NAILAZI. Supernove mogu stvoriti divovske komete poput ovoga tamnog kometa punog praine, nazvanog TempelTuttle, koji gotovo uope ne reflektira sunevu svjetlost. Veliina mu ugrubo iznosi po duini 14, a po irini 4 kilometra, to jest ima veliinu gotovo polovine Manhattana.Taj je komet nalik onom svemirskom objektu koji je izazvao izumiranje dinosaura.
Izvor: NASA / Jet Propulsion Laboratory - Caltech

NEONSKI PRSTEN. Prije otprilike 30 godina, supernova SN1987A postala je najsvjetlije tijelo koje je eksplodiralo u nae vrijeme. Danas ona izgleda poput svjetleeg prstena nalik ogrlici, koja svijetli kada valovi udara prolaze kroz zvjezdani otpad.
Izvori: P. Challis, Ft. Kirshner (Harvard-Smithsonian Cener for Astrophysics) i B. Sugerman (Space Telescope Science Institute), NASA.

UDAR KOMETA. Ako su movarna jezera Ca rolina Bays krateri nastali udarima, ovako je mogao izgledati trenutak njihova nastajanja.
Umjetniki prikaz na temelju fotografija NASA-e i USGS.

KRATER CAROLINA BAY. Neki znanstve nici misle da je jezera Carolina Bays obliko vao svemirski udar. Ima ih na stotine tisua po Sjevernoj Americi, i sva su usmjerena u istom smjeru.
Izvor: USGS. www.terraserver.com

RADIOAKTIVNA ZEMLJA. Na zapadu SAD-a i oko Hudson Baya u Kanadi postoje dva podruja bogata nevjerojatno visokim razinama radioaktivnog kalija. Je li ga na ta mjesta donijela svemirska katastrofa?
Izvor: USGS i Geological Survey of Canada

DISMAL BAY. Ovaj raunalom dobiveni boni prikaz jednog od jezera Carolina Bay u Sjevernoj Karolini izgleda jako nalik nekom mjeseevom ili marsovskom krateru nastalom od udara. Radi lakeg razumijevanja prikaza, tanka crvena crta predstavlja - autocestu.

VRAK KAMENOG KOPLJA. Ovo kameno koplje su lovci iz razdoblja Clovis koristili za lov na mamute, teke i po deset tona, a i danas izumrle bizone na nalazitu Murray Springs u Arizoni.
Izvor: Zbirka Dravnog muzeja Arizone

IEZLI LOVCI. U isto vrijeme kada su izumrli mamuti, nestali su i mnogi preci dananjih amerikih starosjedilaca, zajedno s ameri kim konjem prikazanim na ovoj slici. to se s njima dogodilo?
Izvor: University of Calgary. Crte Amande Dow. Pribavljeno odobrenje.

K R A J