Sl. 1. Opi pogled na Prokoko jezero na Vranici planini. Foto P. Fukarek.

DR. ING. PAVLE FUKAREK i ING. VIKTOR REHAK

NEKA RAZMATRANJA O ZATITI PRIRODE I PRIRODNIH RIJETKOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti u RN BiH uspio je prije kratkog vre mena da formira odjeljenje za zatitu prirodnih rijetkosti. Paralelno sa ve odmaklim i vrlo us pjeno sprovoenim radom na zatiti i konzervi ranju dragocjenih spomenika kulturne prolosti naih naroda na podruju NR BiH Zavod je pristupio i prvim mjerama oko zatite prirodnih rijetkosti. Ovaj zamaan posao u svojim prvim potezima na terenu, bez jedne vee tradicije i iskustva zahtijeva iroku potporu i razumijevanje mjerodavnih, kao i mogunost iroke diskusije u naelnim i posebnim pitanjima. Sve to, naravno, u cilju to pravilnijeg rjeenja mnogobrojnih postavljenih zadataka i problema zatite prirod nih rijetkosti i tim i zatite prirode kao cjeline. Naa je namjera da u ovom lanku damo neto detaljnije podatke o najvanijim prirodnim rijet kostima na podruju BiH kako bi se iz njih mogli sagledati neposredni zadaci koji stoje pred Zavo dom u sljedeem razdoblju. Iz pregleda, iako on obuhvata samo najvanije nae prirodne rijet kosti, jasno e se ukazati i putevi, odnosno mjere koje je potrebno poduzeti da se u to kraem vre menu i to efikasnije sprovede sistem zatite pri rode i prirodnih rijetkosti na naem podruju.

I. JEZERA, VODOPADI I KRAKI IZVORI Po naem miljenju, meu najznaajnije objekte prirodnih rijetkosti na podruju NR BiH spadaju planinska glacijalna jezera, vodopadi i kraki izvori. Kao to je poznato, za vrijeme diluvijalnih zaleivanja bilo je i Balkansko Poluostrvo djelo mino pokriveno velikim ledenjacima, koji su u naim planinama ostavili tragove u vidu glacijalnih cirkova, ispunjenih morenskim materijalom i manjim jezerima. Ova jezerca, redovno mala po svojoj povrini, pretstavljaju ne samo privlanu prirodnu ljepotu nego i jedan poseban biotop ispu njen rijetkim pretstavnicima vodene faune i flo re. Utvreno je, naalost, a to je sluaj kod svih stajaih voda da se ta jezera postepeno smanjuju zasipavanjem i zaraivanjem, tako da e mnoga od njih, bez zatite, potpuno nestati. Imamo ak i primjer jednog jezera na planini Treskavici (nekadanje jezerce pod Oblikom blizu Turovog stana), koje je potpuno zatrpano nano sima i zaraslo vegetacijom. To nam govore i broj ni lokalni nazivi Jezero, Jezerce na naim planinama, gdje danas nalazimo samo udolice po krivene livadskom ili panjakom vegetacijom. Od glacijalnih jezera treba, dakle, pod zatitu staviti: 1. grupu jezera na planini Zelengori (izmeu Foe i Kalinovika): a) Bijelo Jezero, b) Crno Jezero, c) Borilovako Jezero (pod Ljeljenom),

275

d) Jezerce u Gornjim Barama (ispod Ugljaa); 2. grupu jezera na planini Leliji kod Kali novika: a) Kotlaniko Jezero (izmeu Dumoa i Kalelije), b) tirinsko Jezero (izmeu Vitobare i tirina), c) Kladopoljsko (Orlovako) Jezero; 3. grupu jezera na planini Treskavici kod Trnova: a) Crno Jezero, b) Veliko Jezero, c) Bijelo Jezero, d) Platno Jezero, e) Jezero iznad Dujmovia; 4. Glacijalno Lokavsko Jezero na planini Bjelanici i Kalaj li Jezero na HranisaviOpanaku; 5. Jezero pod atorom; 6. Prokoko Jezero na planini Vranici. Manje znaajna jezera kojima e trebati pru iti zatitu samo, moda, u vezi sa problemom ouvanja faune jesu jo i ova: 1. Uloko ili Bako Jezero kod Uloga u Hercegovini, 2. Jezera pod vrhom Radue Planine (2 jezera: Gornje i Donje), 3. Zdrimaka Jezera kod Gornjeg Vakufa (3 jezera: Pasje, Hadia i Pijaviko),

4. Jezero na Dobrukoj Planini, 5. Blidinjsko Jezero pod Vran Planinom, 6. Blatako Jezero na planini Bjelanici (Ko njiki srez), 7. Kukaviko Jezero kod Kupresa, 8. Kutsko Jezero kod Kupresa, 9. Jezero Turjaa kod Zanogline (Kupres) i 10. Rastievsko Jezero kod Kupresa. Ova posljednja jezera manje su znaajna kao prirodne rijetkosti, a vie kao vodoopskrbni objekti jednog irokog okolia. To su odreda vrlo znaajna stona napajalita, pa se s njima ne mo e drukije postupati, nego kao sa objektima ko jima treba pruiti zatitu u onolikoj mjeri, u ko likoj bi izvjesni nepredvieni zahvati ugrozili njihov opstanak. Posebno pitanje zatite pretstavlja jezero Plive kod Jajca, zatim Borako Jezero kod Konjica. To su prvoklasni turistiki objekti na kojima su ve dosada izvreni znaajni graevinski radovi (od kojih neki nisu ba uljepavajue prirode). Tu je potrebno postaviti izvjestan nadzor kako bi se sauvala jezerska fauna i zatitio iri okoli od eventualnog osiromaenja vegetacije. Meu najznaajnije prirodne fenomene i rijet kosti ubrajamo svakako i vodopade. Poznati su u cijelom svijetu neki od njih, pa meu njima i na vodopad rijeke Plive u Jajcu. Naalost, danas je stanje ovog vodopada vrlo loe i on ne pretstavlja ni priblino onu ljepotu koju je nekad pretstav-

Karta I. Vanije prirodne rijetkosti u Bosni i Hercegovini.

Karta II. Postojei i predloeni rezervati i nacionalni parkovi na podruju Bosne i Hercegovine.

276

ljao. O tome emo kazati neto vie u daljem iz laganju. Uz vodopad Plive kod Jajca treba ubrojiti i vodopad Kravicu na rijeci Trebiatu kod Ljubukog. Ovo je, s obzirom na sadanje stanje vodopoda Plive kod Jajca, bez sumnje danas najljepi vodopad u Republici. Jedan prilino poznat, ali s obzirom na koli inu vode koju baca manjih razmjera, jeste i vo dopad Skakavac sjeverno od Sarajeva. To je, za pravo, vodopad visine od 94 m, kojeg tvori jedan mali potoi s izvorom u neposrednoj blizini. Za zimskih dana na vodopadu se stvaraju veliki le deni zastori, pa je tada izvanredno lijep. U nepo srednoj blizini nalazi se jedan manji bezimeni vodopad koji je aktivan samo nakon jakih kia. U praumskoj sastojini Peruica nalazi se oko 50 m visok vodopad Skakavci koji baca veu koliinu vode. Treba spomenuti jo i vodopad na rijeci Blihi kod Kamengrada (Sanski Most). Ovaj vrlo impo zantan vodopad sa visinom od oko 40 m tvori rje ica Bliha, pritoka rijeke Sane. Na uu rijeke itice u Neretvu, koja je odvirak Borakog Jezera, nalazi se stepeniasti vo dopad visine od oko 30 m, koji po svojoj ljepoti pretstavlja jedinstvenu prirodnu rijetkost. Tu se Neretva uvukla u uski klanac gotovo okomitih kamenitih obala i u nju se na jednom mjestu salijeva iskriava, pjenuava voda Borakog Jezera. Na desnoj pritoci rijeke Ugra Plakovcu nalaze se dva manja vodopada koji padaju sa vi sine od oko 25, odnosno oko 28 m. Isto tako po stoje jo manji vodopadi na rijeci epi, pritoci Drine, kod Potslaplja. Veliku i znaajnu prirodnu rijetkost naih kra jeva pretstavljaju i sedrene preage u naim ri jekama. One esto stvaraju niz manjih kaskada i vodopada, te stvaraju vrlo slikovite i privlane prirodne rijetkosti. Slino kao na Plitvikim Je zerima i ovdje dejstvom sedrotvoraca nastaju i rastu prirodne barijere u rijekama niz koje se rui voda u mlazevima, a iznad njih se obino stvaraju manja jezerca sa mirnom vodom. Takve kaskade imamo naroito lijepe na rijeci Uni kod Martin Broda, zatim na rijeci Plivi kod ipova i na rijeci Janju, desnoj pritoci Plive. U blizini Konjica, kod utoka rijeke Ljute, nalazi se takoer jedna vea sedrena, uzduna preaga, niz koju kaplje voda u rijeku. Kako su ive sedrene tvo revine veoma osjetljive na razliite graevinske ili druge zahvate, a stare naslage sedre sadre redovno vrijedne ostatke fosila, to sedru (bigar, travertin) treba kod nas openito smatrati pri-

Sl. 2. Prokoko Jezero. U prednjem dijelu vidi se proces zarastanja jezera. Foto P. Fukarek. Sl. 3. Borako Jezero u konjikom srezu. Foto P. Fukarek. Sl. 4. Vodopad itice nad Neretvom. Foto P. Fukarek. Sl. 5. Kraki izvori i vodopad Perutac kod Jablanice na Neretvi. Foto S. Suljagi.

277

Sl. 6. Klisura Neretve kod vodopada istice. Foto P. Fukarek

rodnom rijetkou i kao takvu staviti je pod zatitu. Kad smo ve kod pitanja vodopada i barijera na rijekama, onda treba svakako kazati i nekoliko rijei o bukovima na rijeci Drini kod Viegrada, o Skakalima na rijeci Neretvi kod Mostara, o kaskadama na rijeci Bosni kod Lave i o Kazanima na rijeci eljeznici kod Trnova, juno od Sarajeva. Sve su to prirodne rijetkosti prvog reda i njih treba staviti pod zatitu tim vie, to se tu istovremeno zatiuje i rijetka vodena fauna. Bukovi (Veliki i Mali) u uskom klancu Drine nie Viegrada poznati su splavarima i ka jakaima, dok se o Skakalima na Neretvi i o kaskadama na Bosni manje zna. Kazani na ri jeci eljeznici su nastali prodorom vode u ma sivnu krenjaku preagu u kojoj je voda svojom snagom izdubila vie, gotovo potpuno okruglih, oko 1015 m dubokih kazana, u kojima se voda pjenua i vri kao u pravom kazanu. Sa drvenog mosta koji je prebaen preko rijeke, ili ispred mlina koji se nalazi na izlasku iz kazana, prua se vrlo slikovit prizor snage i dejstva vode. Jedna naroita prirodna rijetkost nalazi se i na rijeci Miljacki kod Sarajeva. To je veliki ka meni svod kroz koji prolazi rijeka u klancu blizu Dovlia. Slian svod, ali manjih razmjera i bez rijeke su t. zv. Hajduka Vrata na planini vrsnici u Hercegovini. Meu osobitim fenomenima krake hidrogra fije treba istaknuti izvore krakih rijeka i rje ica. Ovi izvori izbacuju redovno i stalno velike koliine vode koja se sakuplja u razgranatim si stemima podzemnih kanala i izlazi na razne na ine na povrinu. esto su ta vrela istovremeno jaki bukovi ili se spajaju sa sedrenim kaskada ma. Mnoga od tih vrela ve su odavno svraala panju turista zbog svoje ljepote i privlanosti, pa su ona bila iskoriavana kao izletita i odma ralita. Meutim, u novije vrijeme na mnogim mjestima iskoritena je snaga vode ovakvih kra kih vrela za izgradnju manjih vodoopskrbnih i hidroenergetskih objekata (Vitina, Vrelo Baajkovac), pa su slobodna (neiskoriena) vrela pre ostala u malom broju. Na nekim krakim vrelima izgraeni su i u novije vrijeme glomazni i nakaradni objekti koji naruavaju ili potpuno unita vaju ljepotu kraja. Jedno od najljepih naih krakih vrela jesu izvori Rame kod ita, ali e ova vrela uskoro nestati pod povrinom jezera, koje se ima stvoriti za ramsku hidrocentralu. Tako emo ovdje izgu biti jednu izrazitu prirodnu rijetkost, pa je tim potrebnije da se sa preostalim slinim objektima postupa sa veom panjom, Treba naglasiti da kraka vrela ne mogu biti samo jednostrano koriena u bilo koju svrhu, pa da se pri tom izgube iz vida i ope potrebe eventualno ribogojstvo i druge. Stoga bi jo pre ostala vea kraka vrela, na pr. vrelo Bune i vre lo Dabra, trebalo sauvati u dananjem svom

Sl. 7. Vodopad Skakavci u praumi Peruice. Foto Ing. K. Fice

278

obliku, dok bi se kod ostalih trebalo rjeavati pitanje iskoriavanja vodenih snaga paljivo i saglasno sa uvanjem prirodnoga ambijenta, slino kao to je to nekada uinjeno sa vrelom Eadobolje kod Mostara. Kao vanija kraka vrela sa izrazitom kara kteristikom prirodne rijetkosti treba staviti pod zatitu, osim vrela Bune kod Blagaja i vrela Dabra kod Sanskog Mosta, vrelo Perutac kod Jablanice na Neretvi, vrelo Pridvorice kod 5ipovice u Boru (glavna pritoka Neretve kod nje nog izvora), vrelo Litice kod irokog Brijega u Hercegovini, vrelo Janja kod Jajca ipova, vrelo Paljanske Miljacke kod Sarajeva, i, moda, jo koje drugo vrelo koje zasada nije jo eviden tirano. U ovu skupinu prirodnih rijetkosti spadala bi i sva ona kraka vrela i sifoni u pojedinim kra-

kim poljima, koja povremeno gutaju, a povre meno rigaju vodu. Isto tako kao prirodne rijet kosti doli bi u obzir i svi ponori krakih rijeka i potoka. Meutim, ovdje se radi o objektima koji su usko povezani sa hidrotehnikim melioraci jama naih krakih polja. Zbog toga su ve i mnogi ponori posebno izgraeni, a na nekim e se, vjerojatno, morati izvriti proirenja ili drugi kakvi tehniki radovi, pa bi eventualna njihova zatita bila u sukobu sa potrebama privrede. Vani kraki ponori, o kojima bi ipak trebalo voditi rauna ne samo kao o objektima priklad nim za tehnike radove nego i kao o prirodnim rijetkostima, jesu dva ponora u Gatakom Polju (koji su povezani s izvorima u Dabarskom Polju): ponor Zalomke kod sela Biograda u Nevesinjskom Polju, ponori Sturbe u Livanjskom Polju, ponori Trebinjice u Popovom Polju i drugi.

II. KLISURE, SUTJESKE I PEINE Na podruju Bosne i Hercegovine postoje vrlo znaajne klisure i sutjeske koje su ve po svom oblikovanju prvorazredne prirodne rijetkosti. Osim toga. u njima se nalazi osebujna vegetacija, puna rijetkih oblika, a takoer i fauna pokazuje niz prirodnih rijetkosti. Ove klisure su tu i tamo prosjeene putevima ili eljeznicom, dok su inae neprohodne ili bar potpuno izvan dohvata ljud skih naselja. Navodimo nekoliko: 1. klisura Lima od njegovog ua u Drinu do Strmice, 2. klisura Sutjeske iznad ahdana (pod Viogor-Planinom), 3. klisura Radohinja kod Strmice, 4. klisura Sutjeske izmeu Suhe i Gatakog sreza sa znamenitim Vratarom, 5. klisura Prae izmeu Renovice i Mesia, 6. klisura Miljacke izmeu Pala i Sarajeva, 7. klisura ude kod Olova, 8. klisura Ugra kod ua u Vrbas i kod ua Plakovca, 9. klisura Vrbasa od Jajca do Boca, 10. klisura Rakitnice i Neretve od Glavatieva do Konjica, 11. klisura Bistrice izmeu Miljevine i Broda kod Foe, 12. zemljane gljive koje se nalaze na desnoj strani rijeke Bosne izmeu Lave i Zenice, a isto tako u selu Budnju kod Foe (pa takoer i t. zv. Sijerake Stijene). Nema nikave sumnje da ove klisure treba smatrati na prvom mjestu kao podruja koja se moraju zatiavati zbog opasnosti od zatrpavanja vodenih tokova, zatim ugroavanja saobraajnih linija koje kroz njih prolaze. Takva njihova zatita ne bi spadala neposredno u domen zatite prirodnih rijetkosti, nego u zadatke zatite tere na od erozije u okviru propisa Zakona o umama ili nekih posebnih propisa o zatiti saobraajnica. Meutim, s obzirom na to, da bi se zatita takvih terena mogla sprovesti jedino putem zatite ve getacije (ikara i umica koje se nalaze na ugro enim padinama), to bi i ovdje bilo umjesno da

Sl. 8. Klisura Prae kod Mesia. Foto P. Fukarek.

279

Sl. 9. Ulaz u Dabarsku peinu kod Sanskog Mosta Foto V. Rehak

se ta zatita sprovede sporazumno s organima za tite prirodnih rijetkosti. Meu najinteresantnije i najznaajnije objekte prirodnih rijetkosti krasa spadaju peine sa svi ma svojim podzemnim fenomenima. One, s obzi rom na dug vremenski period u kome su stva rane, a koji je prelazio i hiljade godina, pred stavljaju veoma vane objekte za nauna istra ivanja. Isto tako svojom ljepotom i interesantnou privlae opu panju svih posjetilaca. U naoj Republici ima veliki broj ovih objekata koji bi se s obzirom na njihov znaaj, poloaj i vrstu, mogli uglavnom podijeliti u tri kategorije: U prvu kategoriju dole bi peine koje pretstavljaju vanredan interes i za nauku i za turi zam, a po svom poloaju su pristupane, te nije potrebna nikakva naroita sprema da se one po sjete i potpuno razgledaju. Ovdje bi u prvom redu dole u obzir: naa peina Hrustovaa kod Sanskog Mosta; Vilinska Peina u Sebeiu, srez Travnik, Bijanbarska Peina kod Srednjeg, Kuvija na Hranisavi i jo neke. Po svom znaaju i poloaju bez sumnje bi prvo mjesto trebalo dati peini Vjetrenici kod Zavale, ali s obzirom da je za dolazak u ovu peinu potrebna naroita spre ma, kao Sto su gumeni amci, uad, specijalna obua i drugo, to je praktino ova naa najpo znatija i najznaajnija peina zasada jo stvarno zatvorena za vei broj posjetilaca. Naalost, go tovo svaka od ovih peina pretrpjela je dosada znatna oteenja, ali ipak nee biti teko organizovati njihovo uvanje i zatitu postavljanjem vrata na ulazima, sprovoenjem elektrinog svjetla u njima, eventualnom izgradnjom naj nunijih objekata i drugim mjerama. U drugu kategoriju dole bi one peine koje po svome poloaju za posjetu ne pretstavljaju naroitu potekou, ali prema svome znaaju da nas jo nisu objekti koji bi privukli panju i in teres irokih masa. Meutim, s obzirom da su ove peine jo veinom neispitane i zbog toga se u njima mogu jo oekivati razna znaajna otkri a, to one pretstavljaju iv interes za naune radnike. Nije iskljueno da e neke od ovih pei na doi uskoro i u prvu kategoriju. Ovdje bi ubrojili peinu Novakuu kod Nevesinja, Snjeticu i Malu Vjetrenicu (Provalija) kod Kifinog Sela, Rupiju i Vranjau kod sela Biograda (Nevesinje), peinu Dusinu kod Fojnice, Banju Sti jenu kod Prae i jo neke druge. S obzirom na karakter ovih peina nee biti teko zatititi ih i uvati. U treu kategoriju dole bi sve ostale peine koje su danas nepristupane, koje ne pretstav ljaju neki interes za ire mase, a po svom zna aju nisu dole na red za istraivanja. Jasno je da e vremenom i mnoge od ovih peina prei u viu kategoriju, a to e uslijediti nakon iz gradnje komunikacija i drugih objekata koji e omoguivati laki pristup k njima. U ovu kate goriju spadaju danas sve one jo neevidentirane

Sl. 10. Praumski rezervat Peruica ispod planine Maglia, Foto V. Rehak.

280

(koje su jedino, moda, topografskim znakom na specijalnim kartama oznaene), kao i one po znate samo po imenu, na pr. Mijatova Jama na Vrari Planini, Plakovac peina u Ugru kod Travnika, ukovec peina kod Kotor Varoa, pe ina Smoljani kod Bos. Petrovca i sline; Kada smo namjeravali za ovaj lanak da obradimo pitanje naih peina, doli smo do kon statacije da mi, naalost, nemamo evidentiranu jednu treinu peina, a da za velik broj peina postoje nepouzdani podaci ili samo navodi iz kojih se ne moe nita zakljuivati. Na osnovu toga, pred nama se postavlja, kao prvi zadatak, stvaranje katastra i evidentiranje svih naih pe ina, kako bi se moglo pristupiti njihovom siste matskom istraivanju i zatiti. Prema tome, mi u ovom lanku nismo jo u mogunosti da o ovim znaajnim prirodnim rijetkostima damo iole iscrpniju sliku. Istakli smo ovdje samo nekoliko vanih pe ina i probleme koji se nadovezuju na pitanja njihove zatite, odnosno ureenja. Meutim, na podruju nae Republike ima nekoliko stotina krakih peina koje su, moda, jedino poznate na rodu ili rijetkim naunicima, koji su ih istrai vali, i to veinom samo povrno. Osnovni zadatak koji se postavlja pred nas, jeste stvaranje jedne solidne evidencije, odnosno katastra peina. U tu svrhu uinjene su ve izvjesne predradnje. Iskorieni su postojei, naalost jo nepotpuni, po daci o nazivima i poloajima pojedinih peina. Radi olakavanja snalaenja u ovom katastru iz vrena je podjela Bosne i Hercegovine na pet oblasti. Na slian nain uinjeno je to kod stva ranja katastra peina u Italiji. Pretean dio pe ina nalazi se na podruju Hercegovine i Za padne Bosne. Hercegovina je rijekom Neretvom od ua Rame do dalmatinske granice podijeljena u dvije oblasti: Istonu (sa oznakom O. Herc) i zapadnu (sa oznakom W. Herc) kojoj su dodati bosanski srezovi Livno i Duvno. Preostalo pod ruje Bosne sa relativno manjim brojem terito rijalno razbacanih peina podijeljeno je u tri oblasti razgraniene rijekama Vrbasom i Bosnom. Istono-bosanska oblast (O. Bos.) poznata po brojnim peinama u sarajevskoj okolici pro stirala bi se od Drine zapadno do Bosne, Zujevine i Ivan Planine i hercegovake granice na jugu. Srednje-bosanska oblast (C. Bos.) u gra nicama izmeu istono-bosanske oblasti i rijeke Vrbasa i Rame nastavlja se dalje na zapadu sa zapadnobosanskom oblau (W. Bos.). Registrovane peine u takvom katastru dobivaju numera ciju s oznakom kratice oblasti i na taj nain se omoguava lake njihova preglednost i evidencija.

Sl. 11. Predvieni rezervat Panieve omorike na Gostilji kod Viegrada. Foto V. Rehak. Sl .12. Detalj iz rezervata na Gostilji. Foto V. Rehak. Sl. 13. Dio predloenog nacionalnog parka u Hercegovini vrsnica. Foto P. Fukarek.

281

III. PRAUME I SASTOJINE RIJETKOG DRVEA Nema sumnje da su meu prirodnim rijetko stima B i H na prvom mjestu i one, jo preostale manje povrine praumskih sastojina, koje se na laze u nekim manje pristupanim planinama. Poznato je da sauvanih prauma ima jo samo neto vie u tropskom pojasu, dok su u umjerenom klimatu, u jaku naseljenim dijelovima Evro pe, pa i Azije, preostale jo samo tu i tamo po neke manje sastojine tih djevianskih nedirnutih uma. Znalo se ve i ranije da ima jo poneka prauma na Balkanskom Poluotoku, ali i tu su one vie nego rijetke i gotovo jedino ograniene na nepristupane Dinarske planine. Bosna se mo e smatrati danas jedinom zemljom u Evropi, gdje postoje praume u neto veem prostran stvu. Zbog toga je i onaj veliki interes u inostranstvu za nae ume, jer se gotovo samo jo kod nas mogu staviti nauci na raspolaganje dragocjeni umski objekti koji pokazuju neposredno i iskljuivo djelovanje prirode. Ve je gotovo svakom naem graaninu i iz dnevne tampe poznata prauma Peruica ispod Maglia kod Foe. Ova jedinstvena prauma sa uvala se na podruju gdje je eksploatacija uma bila i te kako intenzivna, i to samo zbog toga, to je pristup u nju spreavala jedina klisurasta preaga sa vodopadom i strme litice, koje ju okruavaju. Iako u njoj, u svim predjelima nije ostala priroda van domaaja ljudske ruke, po stoje, naime, u njenom sklopu manje livade kosanice i manji panjaci, ona je u svemu emi nentni pretstavnik prirodnih uma na naem podruju. I upravo zbog toga je ona jedna nauna dragocijenost i nepresuivo vrelo poda taka potrebnih naem umarstvu. U i z v j e s n i m krugovima umara pitanje izdvajanja praume Peruice iz eksploatacije jo je predmet o kome se diskutuje, ali je ipak naelno stvoreno jedno jedinstveno gledite da se taj objekt preda nauci, pa e kroz nauna istraivanja posredno sluiti i praksi. Raspravlja se jedino jo o tome, da li treba cijelo podruje prepustiti potpunom miro vanju i samo djelovanju prirodnih sila, ili se mogu tolerirati izvjesni zahvati radi uspostavlja nja naruenog prirodnog stanja, u jednom dijelu praume. Prauma Peruica je konano predata na upravu Institutu za umarska istraivanja (rjeenjem Privrednog savjeta Vlade NR B i H br, 237/52 od 17. V. 1952) i to sa povrinom od 1434 ha, obuhvatajui ume bukve, jele, smre, crnog bora, jasena i javora te klekovine bora, zajedno sa znaajnom vegetacijom stijena, toila i planin skih panjaka. Ovdje smo samo dotakli pitanje praume Peruice, poto smatramo da je ona je dan od naih najdragocjenijih objekata koje tre ba zatiavati. Detaljnije podatke o njoj iznijeemo u najskorije vrijeme.

Sl. 14. Carski hrast kod Travnika. Foto V. Rehak.

Sl. 15. Stari crni bor kod damije u Pruscu. D. Terzi.

Foto Ing.

282

Osim praume Peruice postoje jo etiri ma nje skupine praumskih sastojina u Bosni i Her cegovini, koje bi trebalo izdvojiti iz redovnog gospodarenja. Od toga su praumski odjeli pod ruja Lom (278 ha) na Klekovai kod Drvara i odjeli na podruju Janja kod Donjeg Vakufa (195 ha) ve izdvojeni i stavljeni pod zatitu, dok bi nekoliko odjela bukove praume na planini Bitovnji i Pogorelici kod Kreeva, zatim jedan odjel borovih sastojina u upeljevoj ispod Ko njuha trebalo to prije izdvojiti i zatititi. Isto tako kao to su jo preostale rijetke pra ume posebna karakteristika Bosne i Hercego vine, tako su i sastojine Panieve omorike, mu nike i planinskog javora najvee prirodne rijet kosti. Panieva omorika drvo koje jedino po stoji u Bosni i Srbiji i koje izumire sauvana

je jo samo u nekoliko manjih sastojina du ri jeke Drine. O tim sastojinama i posebno o po trebi njihovog izdvajanja i zatite govoriemo jo na drugom mjestu, ali smatramo da ovdje treba ukratko istai, da su sastojine Panieve omorike na Stocu i Gostilji kod Viegrada, zatim na Plitini i Strugovima kod Luke u Srebrenikom srezu, zatim sastojine Tisovljak, Panjak i Golo Brdo, te sastojina na Viogoru kod Gorade i sastojina na Radomilju kod Jelea, postale u zadnje vrijeme kao neka aba botaniarima i umarima iz cijelog svijeta. Posebnu prirodnu rijetkost pretstavljaju i sa stojine munike na padinama Hranisave, zatim na Prenju, vrsnici, Gabulji i Orjenu. Nita manje nije znaajna ni sastojina planinskog javora na planini Ozren kod Foe.

IV. RIJETKO DRVEE U selu Rankovii, u neposrednoj blizini No vog Travnika (Kasapovia) nalazi se Carski hrast (Quercus robur L), koji je uven zbog svo je starosti i neobinog izgleda u itavoj okolini. Danas je ovaj hrast visok oko 18 m, a na samom dnu promjer je u pravcu sjevera-juga 8,12 m, a u pravcu zapad-istok 7,10 m; starost mu je, prema kazivanju okolnih stanovnika, preko 1000 godina. Stablo je uplje od dna do visine od 4 m i u pravcu zapada upljina je potpuno otvorena, ta ko da za nevremena stablo slui kao sklonite za stoku. Stablo se ranije ravalo u etiri velike grane; danas postoji samo jedna grana, a i ona se sui na vrhu. Prema Maliju i Rajzeru, u 1887 go dini, u upljini ovog hrasta prilikom jedne vojne vjebe, stala su 64 vojnika bez ratne spreme. Stablo i danas jo uvijek raa irom. (Vidi sliku) Na privatnom vlasnitvu Omanovi Mehe u selu Vranska, travniki srez, nalazi se jedna tisa (Taxus baccata L.) koja je visoka 15 m, prsnog promjera 47 cm. Habitus stabla pokazuje da je ono raslo slobodno, bez sklopa, sa dosta grana u gornjem dijelu, a u donjem dijelu pojavljuju se granice na stablu, koje okolni stanovnici tr gaju prilikom nekih sveanosti i njima se kite. itavo stablo pretstavlja lijep primjerak ovog i inae rijetkog drveta. U Turbetu (travniki srez) kod damije se na lazi jo i danas jedna bijela topola (Populus alba L.), ali naalost to je danas samo jedan dio od

Sl. 16. Stara meea lijeska kod Rogatice, Foto V. Rehak

283

tog nekadanjeg kolosa, visine neto preko 8 m, iji je opseg u visini ovjejih grudi 9,2 m. Deblo ima jo neto grana odmah iznad zemlje, a gor nji su dijelovi potpuno otpali, tako da samo je dan deblji panj stri u vis. Bez sumnje najstarije, najvee i najintere santnije stablo meee lijeske (Corylus colurna L.) nalazi se u selu Lijeska kod Opraia u ro gatikom srezu u nadmorskoj visini od 1060 m. Stablo je sada visoko 18 m, promjer stabla na tlu je 1,70 i 1,89 m, a prsni promjer 1,70 i 1,85 m, i rina kronje je 1216 m. (Vidi sliku). Na stablu s istone strane nalazi se vea upljina koja je ranije bila blombirana cementom, meutim, sa da je blomba otpala usljed daljnjeg truljenja, pa e ju trebati ponovo postaviti uz prethodno ienje. Po svoj prilici morae se kod ovog stabla pri bjei rezanju nekih bonih grana, da bi se stablo sauvalo, a s obzirom na injenicu, da stablo ra ste samo i nezatieno, ono je vanredno izloeno tetnom djelovanju vjetra. Prema kazivanju okol nih stanovnika stablo je staro preko 400 godina. Stabla ove vrste obino nemaju visinu veu od 12 m, a ni prsni promjer od 50 cm. Vano je na pomenuti da u blizini ovog stabla raste jo pet lijeski visine od 610 m i prosjenog promjera od 2037 cm. Stabla su normalnog uzrasta i pra vilnog habitusa. Jedna od najljepih starih tisa nalazi se u Bukovom Dolu kod Soluna, srez kladanjski. Sta blo je visoko preko 14 m, te na samu kronju otpada 10 m, a promjer kronje je 17 m. Prsni promjer je 85 cm; staro je nekoliko stotina go dina. Kod damije u selu Pepelari kod Begova Ha na, srez zeniki, nalazi se jedna tisa u nadmor skoj visini od 606 m. Opseg stabla u visini grudi iznosi 3,64 m, kronja je nepravilno graena, dolje gusta sa kratkim granama, a gore iroka. Nedaleko od ovog stabla nalazi se na privat nom vlasnitvu jedna vea tisa visoka preko 15 m; irina kronje 12 m opseg stabla 2,8 m. U Pruscu, srez bugojanski, nalazi se kod da mije jedan stari crni bor (Pinus nigricans Host). Stablo je visoko 15 m, a irina grana 14 m, obim stabla u prsnoj visini 4,10 m. Stablo je i danas potpuno dobro sauvano, te pretsavlja vanredan primjerak te vrste. U ovom istom selu na zemljitu Nuker Mustafe nalazi se stablo obinog gloga (Crataegus oxyacantha L.) koje je visoko 12 m, prsnog pro

mjera 70 i 40 cm, te pretstavlja vrlo rijedak pri mjerak te vrste. U selu Oraje kod Trebinja nalazi se jedno stablo koele (Celtis australis L.) koje je visoko 16 m. Opseg stabla u visini ovjejih grudi iznosi 3.80 m. U selu Zalomu na Debelom Brijegu, zaselak Kneak, nalazi se stara trensula (Prunus mahaleb L.), ondanji narod je zove i tremesla, sta ra preko 250 godina. Navodno, po kazivanju okolnih stanovnika, na tome mjestu ranije je bila itava uma od ove vrste, ali je davno isje ena, a ostao je samo ovaj jedan primjerak. Drvo je visoko 9 m, prsni promjer 1,10 m i 1,20 m, raspon kronje 12,5 m, grane poinju ve kod 1 m nad zemljom. Stablo je na veoma izloenom mjestu, gdje je vjetar vanredno jak, te je krivo i granato; deblo je kvrgavo potpuno nepravilnog oblika. itavo stablo je dobro sauvano i izdrae jo mnogo godina bez ikakvih zahvata sa strane. Kod sela Razdelja i Jelica, umske uprave Srednje, nalazi se 6 grupa tisa u sastavu sa smrom, bukvom i manje, jelom. U jednoj sku pini nabrojano je 40 mladih tisa prsnog promjera od 428 cm, visine 26 m. Na putu izmeu Pala i Jahorine, na Ravnoj Planini nalazi se jela sa bradaviavom korom, a isto tako kod Stambulia na Vitezu nalazi se bukva sa korom hrasta, kao vrlo interesantne prirodne rijetkosti. Kod manastira itomislia, srez apljinski, nalazi se jedan stari hrast (Quercus lanuginosa L.), a isto tako u Gabeli kod damije nalazi se jedna velika bijela topola (Populus alba L.), kao interesantni primjerci te vrste. Na Igmanu nala ze se dvije velike jele (Abies pectinata L.), koje su veoma stare i imaju izgled kao da su rasle u praumi, dok se u Ustikolini nalazi jedna vrlo interesantna bukva (Fagus silvatica L.) sa viseim granama i vrlo interesantnim habitusom. U prirodne rijetkosti ove vrste ubrajamo i po jedinana stabla Panieve omorike, koja se na laze u njenom podruju prirodnog rasprostranjenja, ali izvan sklopljenih sastojina. To su ona stabla koja su ve jednim dijelom zatiena od strane organa umskih uprava, a nalaze se, naprimjer, kod sela Lahci, na Cerovoj Ravni i kod sela Brtanice u Viegradskom srezu, kod Slapa na Golom Brdu u Rogatikom i Rogopeku u Srebrenikom srezu.

284

V. NACIONALNI PARKOVI Postoji potreba da se izvjesna podruja naro itih prirodnih ljepota stave pod zatitu, i to ne pod iskljuivu zabranu svih zahvata, nego pod jednu razumnu zatitu onog ivog i mrtvog in ventara koji u njima postoji. To bi bili nai na cionalni parkovi koji bi sluili na prvom mjestu za turizam i rekreaciju, a u izvjesnoj mjeri i za zatitu ivog svijeta. U tim podrujima ostali bi sadanji odnosi privrede, ili bi se samo neznatno izmijenili, uko liko ugroavaju izvjesne dijelove ili cijelinu lje pote objekata. To bi bila, naprimjer, zabrana kresanja stabala, smanjenje broja stoke na pa njacima, zabrana sjee i paljenja klekovine i tome slino. Na mnogim takvim podrujima nalazimo itav niz prirodnih rijetkosti koje bi se morale zati ivati pojedinano. Istovremeno tu nalazimo i objekte koje se ve i zbog svoje kategorije mo raju u zakonskom smislu smatrati kao zatiena podruja, a da pri tome ne govorimo o turisti kom znaaju i privlanosti tih istih predjela. Takvo jedno podruje bilo bi ono oko kanjona rijeke Neretve kod Jablanice. Ono bi kao nacio nalni park obuhvatalo cjelokupni Prenj sa broj nim rijetkim sastojinama, krakim piljama, kli surama, lednicama, rijetkom florom i faunom i drugim objektima, zatim padine vrsnice sa Di vom Grabovicom, koja je ve izdvojena kao lo vaki rezervat, zatim isto tako velebnim padi nama abulje. Tu bi se logino nadovezalo i podruje oko Borakog Jezera sa samim jezerom, vodopadom istice i nizom drugih prirodnih ri jetkosti. Ovaj nacionalni park imao bi svoje prvora zredno znaenje u vezi sa hidrocentralom u Jablanici i sa jezerom koje treba da se stvori iznad brane do Konjica. Mi ovdje samo nabacujemo ovo vano pitanje zatite prirode putem nacionalnih parkova. Po naem miljenju meu prvim takvim nacionalnim parkovima trebalo bi obuhvatiti: 1. Kanjon Neretve izmeu donje Jablanice i Solakovca zajedno sa padinama Prenj a (Glogonica), vrsnica (Diva Grabovica) i abulje. 2. Podruje Orijena na tromei Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije kao od davnih vremena poznatu riznicu rijetkog bilja i drvea, te pod ruje jedinstvenih krakih fenomena poznatih u cijelom svijetu. 3. Malo podruje oko Prokokog Jezera na Vranici Planini, gdje postoji niz prirodnih rijet kosti B i H, kao to su na pr. alpska rua, alpska joha i neke druge vrste. Osim toga, samo jezero je stanite alpskog tritona (Triton alpestris Reiseri), a pojedini izvori i strme stijene Krstaca i Loika obiluju jedinstvenom vegetacijom. 4. Podruje na planini atoru, gdje postoji ta koer jezerce u jednom glacijalnom cirku. Oko njega nalazi se subalpinska bukova uma i sti jene obrasle rijetkim biljem, klekovinom i runo listom. Ovdje je priroda takoer ugroena nera zumnim postupcima od strane stoara. Poar koji je prije nekoliko godina unitio klekovinu na vrhu planine imao je za posljedicu znatne iz mjene u flori i fauni planine. 5. U iroj okolici Sarajeva smatramo da ne postoji ljepi predio po svojim prirodnim ljepo tama nego to je podruje u kojemu se nalazi skupina glacijalnih jezera na Treskavici Planini. Ovdje se zeleni panjaci izmjenjuju sa sivim krevima i toilima, guste ume sa klisurama i okomitim stijenama, a u dolinama nalazimo e tiri prekrasna jezera. U novije vrijeme podignuti su planinarski domovi na podruju planine, koju bi jednim manjim dijelom zbog jedinstvene lje pote prirode trebalo proglasiti nacionalnim par kom. Time se ne bi nita znatnije zadiralo u pri vredu, to jest u pau stoara bosanskih i herce govakih sela, koja se tu vri od davnina, ali bi se sprijeilo paljenje klekovine usljed kojeg je dolo do ogoljavanja mnogih predjela (Oblik, Zupci, itd.). 6. Ve je odavno bilo predloeno da se Hutovo Blato kod apljine u Hercegovini izdvoji kao ptiji rezervat, poto se ovaj jedinstveni objekat u krugovima Evropskih ornitologa smatrao, uz Obedsku Baru u Srbiji, jedinim te vrste. Blato je vanredno bogato barskim pticama od kojih su neke veoma rijetke kao, na primjer, bijela aplja (ima ih ovdje svega etiri komada, dok je nema ni u Obedskoj Bari koju smo gore spomenuli). Na ovom blatu vri se ribolov feralima i ostvima, to dovodi do osiromaenja ovog blata ribama, te je i ovo pitanje potrebno rijeiti.

285

7. Na planini Bjelanici, u njenom sjevernom dijelu, pod padinama Hranisave, postojao je ra nije lovaki rezervat, koji se namjerava obnoviti. Tu je bilo zatieno i rijetko bilje i sastojine ri jetkog drvea, pa je taj lovaki rezervat doprinio mnogo da se zatite prirodne rijetkosti od uni tavanja. Moda bi danas bilo korisno da se ovaj rezervat neto proiri i obuhvati peina Kuvija i Kalajli Jezero, te jo neki objekti koji se nalaze odmah na rubu toga rezervata.

Mi smo u prednjim izlaganjima naveli neke, po naem miljenju najvanije objekte prirodnih rijetkosti u Bosni i Hercegovini. Uz njih smo dali i kratke, najnunije podatke, potrebne da se uoi njihov znaaj i potreba zatite. Istakli smo po trebu osnivanja manjih rezervata i veih nacio nalnih parkova u kojim bi se priroda i prirodne rijetkosti najbolje zatitile. Nai stavovi prilikom ovih izlaganja nisu kategorini, jer nam je bila namjera da pokrenemo izmjenu miljenja o po trebi poduzimanja konkretnih mjera u svrnu zatite naih eminentnih prirodnih rijetkosti. Pri tome smo, koliko je to bilo mogue, vodili rauna o vanim privrednim potrebama. Svjesni smo da se u mnogo sluajeva sukobljavaju interesi pri vrede i pitanja zatite prirode i prirodnih rijet kosti, pa se stoga ne moe kategorino zahtijevati poputanje jedne ili druge strane, prije nego to se ne razmotri svako konkretno pitanje u cjelini. Meutim, koliko je katkad vano pravovremeno i struno zatiivanje pojedinih objekata prirod nih rijetkosti, objasniemo na primjerima. Ovdje bi se konkretno odmah zadrali na pro blemu zatite vodopada Plive u Jajcu i itave do line Plive od jezera do vodopada. Ne moe biti sumnje da su ve veoma davno, vjerovatno prije stotinu i vie godina, injeni razni zahvati u koritu Plive, i da se to moralo veoma nepovoljno odraziti na izgled i stanje samog vodopada danas. Na svaki nain, jedan od najozbiljnijih i za vodopad naj sudbonosniji zahvat bio je izveden izgradnjom ka nala iz velikog jezera 1897 godine, kojim je velika koliina vode odvedena iz korita. Zatim, to je jo gore bilo, prema miljenju profesora Pevaleka, naeg najpoznatijeg strunjaka za ova pita nja, smanjenim dotokom vode u koritu prestao je rad sedrotvoraca koji su stvarali sedru, jer je dovoljna i konstantna koliina vode neophodan

uslov za njihov opstanak. Da bi se mogla stvarati sedra, isto tako je potreban preduslov da voda bude ista, to tu nije bio sluaj, jer su se u korito Plive ulijevali i kanali mjesta i onemoguili rad sedrotvoraca. Kada se uzmu u obzir jo i drugi tetni zahvati u koritu i na samom jezeru, kao to su bili: skidanje gornjeg ivog sloja sedre vie betonskog mosta uz zabijanje drvenih stubova, zatim bacanje velikih koliina kamena sa eljez nog mosta i da bi se sprijeilo njegovo podlokavanje prilikom poplave, zatim izgradnja betonske ploe na gornjoj ivici vodopada kao i zabijanje ipova i odvoenje vode, ne treba se onda uditi da je dananje stanje vodopada veoma loe. Vo dopad danas ne pretstavlja vie ni izdaleka onaj atraktivni objekat iz ranijih vremena. Teko je danas donijeti neki konkretniji sud o buduem izgledu vodopada nakon izgradnje hidrocentrala, a naroito nakon izgradnje velikog ipovskog je zera, kada e se raspolagati mnogo veom koli inom vode. Na svaki nain bie potrebno ubudue uiniti sve to je mogue da se vodopad bar spase kao prirodna ljepota. Jedan na drugi objekat, gdje su isto tako vanredno aktuelni problemi hidroloke zatite, jeste Hutovo Blato kod apljine. Kako je poznato, ovo je nae blato najbogatije u zemlji uz ostale ribe i jeguljom i aranom, te se ribolovom kao stalnim zanimanjem bavi veliki broj okolnih stanovnika. Ne moe biti sumnje da bi samo jezero moglo ishraniti i mnogo vei broj riba nego to ih danas ima, ali ba zato to se ne provode sve mjere zatite, stanje nije povoljno i bie potrebno podu zeti mjere da se uklone nedostaci koji ometaju pravilan i normalan razvitak riba. Svake godine u proljee i poetkom ljeta, kada se voda povlai sa livada u svoja stalna korita, ogromno mnotvo malih ribica ugine, jer nema izgraenih potrebnih malih kanalia, kojima bi se ribe povratile u ma tino korito. I ovo pitanje potrebno je hitno rije iti, to jest, ustanova koja upravlja Blatom mora izgraditi potrebne kanalie. Blato je isto tako vanredno bogato i barskim pticama, a dogaa se da pojedini lovci u jednom danu ulove po nekoliko stotina komada pernate divljai. I ovo pitanje je potrebno takoer regulisati. Isto tako danas se u Blatu vri ribolov po mou svjetla (ferala) kao i sa ostvima, to se sve moe vrlo nepovoljno odraziti na dalje razmoavanje riba, pa je i ovo pitanje potrebno rijeiti u smislu zatitnih propisa.

286

U Borakom Jezeru naroito je pojaano riba renje u vrijeme kada je ribolov zabranjen. Tada hvataju ribe oni koji nemaju uope dozvole za ri bolov. Usljed toga je nastalo znatno osiromaenje ribe u jezeru, te pitanje striktnog sprovoenja za konskih propisa u pogledu lovostaje treba posta viti ovdje u najotrijoj formi. Ovo nae jezero danas je najposjeeniji i najinteresantniji objekat ne samo za Hercegovinu, nau Republiku, nego za njega danas postoji znatan interes i kod ino stranih posjetilaca, pa je potrebno posvetiti naj veu panju jezeru u smislu zatitnih principa. Naroito je vano sprijeiti svaku sjeu stabala i oteivanja u okolini, jer se, naalost, jo i danas vre jae sjee stabala, a da se ne poduzimaju otre mjere protiv poinitelja. Na rijeci Trebiatu u Ljubukom srezu postoji vodopad Kravica, koji se moe danas smatrati na im najljepim vodopadom u Republici. Potrebno je odmah naglasiti da je ovaj vodopad sauvan u svoj svojoj prirodnoj ljepoti, odnosno da nije bilo zahvata, koji bi tetili vodopadu. Prvobitno se na mjeravalo podii branu vie vodopada za novu hidrocentralu, ime bi se vodopad bioloki potpu no unitio. Meutim, kako je pitanje snabdijevanja ovog kraja elektrinom energijom povoljno rije eno, to se odustalo, od izgradnje hidroelektrane na ovom mjestu. Izgradnjom ceste od Ljubukog do vodopada znatno su se olakale mogunosti da se doe na vodopad. Naprijed smo govorili i o peinama na pod ruju BiH, pa smo istakli njihov znaaj za nauku, a posebno za turizam. Postavlja se pitanje ta je potrebno uiniti da bi se peine efikasno zatitile i da bi se pitanje istraivanja peina postavilo na ispravnu osnovu, odnosno, to je potrebno uiniti da se itavo ovo pitanje unaprijedi. Najprije smo spomenuli nau peinu Vjetrenicu kod Zavale, koja se pored Po stojnske Jame i Skocijanskih Jama, smatra naom najznaajnijom peinom. Smatramo da je potreb no odmah preduzeti mjere da se ova peina uini pristupanom za sve posjetioce i to u sve njezine dijelove. Prvenstveno je potrebno peinu osvijet liti elektrinim svjetlom, to nee biti teko s ob zirom da e hidrocentrala Jablanica u najskorije vrijeme proraditi. Treba zatim izgraditi sve pri

stupe, mostove, stepenice, ograde i ostalo, kao i nabaviti potrebnu opremu. Ovim bi se kanalisao dolazak turista iz cijele zemlje kao i iz inostranstva na ovaj objekat, pa bi se odvratili posjetioci od manje interesantnih i nepoznatih peina u ovim krajevima, koje treba rezervisati za nauna istra ivanja. Osim toga, time bi se vanredno mnogo uinilo za unapreenje ovog pitanja i u kultur nom, turistikom, pa, prema tome, i privrednom pogledu. Isto tako potrebno je uiniti pristupanom peniu Hrustovau, koja bi odigrala slinu ulogu u Krajini, zatim Vilinsku Peinu kod Bugojna, Bianbarsku Peinu, Kuviju, Banju Stijenu za central ne dijelove Bosne i specijalno za Sarajevo. U naoj Republici osnovana je speleoloka sek cija Geografskog drutva koja e imati zadatak da okupi sve one koji imaju interesa za radove na ovom polju, da bi se to prije objekti na terenu evidentirali, eventualno pronali novi, a naroito da se organizuje nadzor i uvanje ovih objekata. Kod nas bi isto tako planinari mogli odigrati vrlo uspjenu ulogu u pozitivnom rjeavanju ovog, za nas tako vanog pitanja. Zavodu kod prikupljanja podataka mogu pru iti veliku pomo uitelji, umari, agronomi i dru gi koji se nalaze na terenu. Upozoravanje na iz vjesnu prirodnu rijetkost, na opasnost koja moe ugroziti opstanak nekom ve zatienom objektu ili slino upozorenje moe biti cd neprocjenjive vrijednosti. Isto tako rukovodioci privrede, pro jektanti i izvoditelji graevinskih i drugih radova morali bi se ee posavjetovati sa pretstavnicima Zavoda, i to ne samo u sluaju ako se treba zati titi neki projektovani ili izvedeni graevinski objekt, nego i u sluaju ako bi izvoenje nekog graevinskog objekta moglo da stavi u pitanje neku prirodnu rijetkost. Ovo je bilo samo nekoliko primjera koji go vore o tome koliko je vano postojanje jedng or gana koji e voditi brigu o nunoj zatiti prirode i prirodnih rijetkosti u naoj Republici. Svakako da taj organ, a to je Zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, ne moe uspjeno izvravati svoje zadatke, ako ne naie na svestranu podrku narodnih vlasti i njihovih orga na na terenu.

287

RSUM QUELQUES CONSIDRATIONS SUR LA P R O T E C T I O N DE LA N A T U R E ET DES BEAUTS N A T U R E L L E S EN BOSNIE-HERZGOVINE Les auteurs, dans cet article, exposent les tches immdiates devant lesquelles se trouve l'Institut pour la Protection des monuments culturels et des curiosits de la nature, eu gard au grand nombre de ces curiosits naturelles que renferme la Rpublique populaire de Bosnie-Herzgovine. L sont numrs en dtail les lacs importants (lacs glaciaires des montagnes de Zlengora, Llia, Treskavitsa, Bvlachnitsa, Ghator et Vranitsa, plus loin d'autres lacs moins importants forms par les rivires tels que ceux bien connus de Boratch et de Pliva; puis les chutes d'eau (chutes de la Pliva, prs de Yats; de Kravitsa prs de Lioubouchki; de Skakavats, prs de Sarajevo; de Skakavtsi prs de Fotcha; celles de la rivire Bliha, prs de Sanski Most, de Proutats prs de Yablanitsa, de la Pridvoritsa prs de Travnik, et les cataraktes de la rivire Ouna prs de Martin Brod); les sources karstiques (sources de la rivire Rama, source de la Bouna prs de Blaga, du Dabar prs de Sanski Most, de Proutats prs de Yablanitsa, de la Pridvoritsa prs de Chipovitsa en Herzgovine, et d'autres encore); les gorges et dfils (de la Lima prs de Medjedja, de la Soutieska et de la Radohinia prs de Strmitsa, de la Soutieska prs de Souha, de la Pratcha prs de Mesitchi, de la Miliatska prs de Sarajvo, et bien d'autres); des grottes calcaires (Vietrenitsa, dans la plaine de Popovo; Hroustovatcha prs de Sanski Most; de Vilinchka prs de Travnik; celles de Biambar prs de Srednvi, de Kouvia sur le mont Hranisav, la Roche Bania prs de Pratcha, et d'autres); les forts vierges (Proutchitsa, Yagne, Klkovatcha et autres); des groupements d'arbres rares (Picea omorika de Pantchitch prs de Vichgrad, d'Oustipracha et de Fotcha. Pinus Heldreichii Christ. Sur les monts: Preny Hranisav. Tchvrsnitsa et Oryen Acer Heldreichii Orph. in Boiss. sur les monts de Yahorina, et de Zlengora, et d'autres) nous trouvons ensuite l'numration de nombreux exemplaires d'arbres anciens et rares parmi lesquels se distinguent l'ancien Quercus robur L., prs de Travnik, les Taxus baccata L. prs d'Olovo, de Kladagne et de Begov han, le Corylus Collurma L. sprs de Rogatitsa, et d'autres). Les auteurs soulignent particulirement l'importance de l'amnagement de parcs nationaux dans lesquels seraient protges nombre de curiosits naturelles cites plus haut, et la nature mme ,avec sa faune et sa flore, souvent, par endroits, en grand danger. Ils proposent l'amnagement d'un grand parc national sur le territoire encadrant le cours moyen de la Nretva, qui embrasserait les pentes escarpes des monts Prnj, Tchvrsnitsa et Tchaboulya, le lac Boratchko et le futur grand lac de Yablanitsa. Ils proposent en outre de transformer en parcs nationaux de moindre tandue certaines portions des monts Oryen, Vranitsa, Chator et Treskavitsa, qui comprendraient les lacs montagneux et autres curiosits naturelles. Ils terminent en illustrant, au moven de quelques exemples frappants, la ncessit da protger au plus tt toutes les curiosits naturelles de la Rpublique populaire de BosnieHerzgovine qui sont en danger.

288