Dru\u0161tveni i intelektualni kontekst promi\u0161ljanja o \u00aeenama, feminizmu, zna- nosti i znanju ubrzano se mijenjao posljednjih 30-ak godina. Feministi\u00e8ke diskusije o znanosti, tehnologiji i teorijama znanja javljaju se u trenutku ras- tu\u00e6eg skepticizma prema koristima koje znanost i tehnologija donose dru\u0161- tvu. Krajem osamdesetihgodina pojavilo se mno\u0161tvo kriti\u00e8kihpreispitivanja zapadne znanosti, tehnologije i epistemologije \u2013 iz perspektive mirovnih i ekolo\u0161kihpokreta, ljevice, filozofa, povjesni\u00e8ara, sociologa znanja, kriti\u00e8ara Tre\u00e6eg svijeta, te zapadnih feministkinja. Neki su od njih usmjereni na dru\u0161tvenu upotrebu znanosti, pa su \u00bbprepoznali znanost kao produ\u00aeenu ruku kapitalisti\u00e8kog poretka i sredstvo eksploatacije te je proglasili suu\u00e8es- nicom u pod\u00e8injavanju \u00aeena, manjina i nerazvijenih zemalja\u00ab(Mati\u00e6, 2001: 8). Me\u00f0utim, postoje i \u00bbdublje\u00ab kritike koje su usmjerene na karakter znan- stvene spoznaje. Do pojave ovih, kritika znanosti je bila shva\u00e6ena kao\u00bbob- jektivna i vrijednosno neutralna spoznaja koja nas putem univerzalne, od konteksta nezavisne metode opskrbljuje istinitim \u00e8injenicama o svijetu\u00ab (Mati\u00e6: 2001: 8). Jedni od prvih suvremenih teoreti\u00e8ara koji su potkopali ovakvo vi\u00f0enje znanosti bili su T. Kuhn i P. Feyerabend. Oni su utvrdili da \u00bbne postoji neutralno iskustvo i neutralni jezik opservacije, te da teorije nisu u cijelosti odre\u00f0ene \u00e8injenicama\u00ab(Mati\u00e6: 2001: 10). Sociolo\u0161ke studije znanosti pokazale su da je znanost prvenstveno dru\u0161tvenog karaktera i da na njezinu praksu utje\u00e8u dru\u0161tveni interesi i potrebe.

Dakle, feministi\u00e8ke kritike nisu izolirani slu\u00e8ajevi, ve\u00e6 su tematski i historij- ski povezani s plimomkriti\u00e8kih analiza znanosti, predod\u00aebi znanja i socijal- nih odnosa u modernom, zapadnom svijetu.

Oslanjaju\u00e6i se na rastu\u00e6e kritike, feministi\u00e8ka je kritika postavila va\u00aena pi- tanja o strukturi i upotrebi znanosti te o podrijetlu, problemima, dru\u0161tve- nomzna\u00e8enju i teorijama znanja.

\u00bbFeministkinje postavljaju \u2018\u00aeensko pitanje\u2019 u znanosti: \u0161to \u00aeene \u00aeele od znanosti i njene tehno- logije, ali postavljaju i \u2018znanstveno pitanje\u2019 u feminizmu: je li mogu\u00e6e u svrhu osloboditeljskih ciljeva upotrijebiti znanost koja je tako o\u00e8igledno usko povezana sa zapadnim, gra\u00f0anskim i mu\u0161kimzamislima?\u00ab (Harding, 1991: VII).

Kriti\u00e8ari/ke znanosti smatraju potrebnim obuhvatnije razumijevanje na\u00e8ina na koje razvoj zapadnih znanosti i modela znanja podupire Zapadno dru\u0161tvo i kulturu, pospje\u0161uje njegov razvoj, te istovremeno dovodi do nerazvit- ka/unaza\u00f0ivanja i kontinuiranog stvaranja Drugih \u2013 ljudi Tre\u00e6eg svijeta, \u00aeena, siroma\u0161nih.

maskulinosti (mu\u0161kosti) i femininosti (\u00aeenskosti) od biolo\u0161kih kategorija mu\u0161kog i \u00aeenskog. Usociolo\u0161kom smislu, rod se odnosi na kulturne ideje koje stvaraju slike \u00aeen\u00e2 i mu\u0161karaca te o\u00e8ekivanja njihova pona\u0161anja. Dakle, razlika izme\u00f0u roda i spola jest u tome \u0161to je prvi dru\u0161tveno, a drugi bio- lo\u0161ki odre\u00f0en.1

Feministkinje su ubrzo\u00bbpo\u00e8ele koristiti ovaj koncept kao analiti\u00e8ki alat za prou\u00e8avanje utjecaja rodne ideologije na dru\u0161tvene strukture i intelektualni svijet, te su svojim kritikama utvrdile da suvremena znanost proklamira takvu, odre\u00f0enu i povijesno specifi\u00e8nu ideologiju roda\u00ab(Keller, 1999: 2).

\u00bbZapo\u00e8ev\u0161i prou\u00e8avanjem barijera s kojima su se znanstvenice suo\u00e8avale kroz povijest i osna\u00aei- vanjem sje\u00e6anja na znanstvenice koje su izbrisane iz povijesti i znanosti, feministkinje su nas- tavile stvoriv\u0161i \u00e8itavu novu perspektivu na prirodu znanstvenog prou\u00e8avanja\u00ab(Keller, 1999: 2).

1960-ih i 1970-ih godina odba\u00e8eno je vi\u00f0enje znanosti kao neutralne i bez utjecaja klase, rase, roda, nacionalnosti i politike (Rose, 1987: 268). Kam- panje protiv znanosti \u2013 koja izravno ili neizravno podr\u00aeava zloupotrebu, militarizaciju i zaga\u00f0enje \u2013 ustanovile su da iza neutralnosti znanosti stoje \u00bbbijeli mu\u0161karci privilegiranihpolo\u00aeaja u razvijenim industrijskim dru\u0161tvima te da nehumane tehnologije koje znanost proizvodi slu\u00aee stvaranju profita nekih, a na \u0161tetu mnogih\u00ab(Rose, 1987: 269). Problemznanosti i tehnologije jest \u0161to su uklopljene u sistemkapitalisti\u00e8ke dominacije, a i one patrijarhalne, te je posebno te\u0161ko govoriti o znanosti u kontekstu oba ta sistema (Rose, 1987). No, znanstvenice feministkinje artikulirale su elemente feministi\u00e8ke kritike koji su suprotstavljeni konvencionalnimznanstvenimkoncepcijama te \u00bbimaju potencijal da oslobode znanost od predrasuda i rasvijetle njezine pod- strukture kako bi se postigla ve\u00e6a objektivnost\u00ab (Keller, 1999: 28).

L. Schiebinger navodi nekoliko bitnih momenata zbog kojih je nepristra- nost u znanosti dosad bila onemogu\u00e6ena, a koji se odnose na nejednakosti u mo\u00e6i. Znanost se ne mo\u00aee smatrati neutralnom dokle god neke grupe bi- vaju sustavno isklju\u00e8ivane iz njezinih institucija. Zatim, asimetrija u dru\u0161tve- noj mo\u00e6i daje autoritet glasu znanosti (onima koji ne nose predznak\u00bbobjek- tivnosti\u00ab, kojeg daje institucija znanosti, pripisan je ni\u00aei kredibilitet). I tre\u00e6e, znanost se ne mo\u00aee smatrati neutralnom sve dok u svojim istra\u00aeivanjima sustavno zanemaruje i/ili isklju\u00e8uje odre\u00f0ene subjekte i probleme (Schie- binger, 1996).

\u00bb\u2026\u00aeena u sociologiji nije vi\u0161e samo predmet, objekt koji netko drugi promatra, analizira i svrstava u razne modele tuma\u00e8enja ve\u00e6 ona postaje i subjekt tog istog znanstvenog diskursa i te iste znanstvene prakse\u00ab (Papi\u00e6, 1987: 33).

Mo\u00aee se re\u00e6i da je \u00e8itava \u00bbfeministi\u00e8ka teorija iznikla iz pitanja kako se svijet (politi\u00e8ki i intelektualni) mijenja putem iskustava i perspektiva \u00aeena\u00ab (Keller, 1999: 3).

Me\u00f0u feministkinjama postoje baremtri razli\u00e8ita mi\u0161ljenja o znanosti, koja se me\u00f0usobno ne sla\u00aeu u mnogo va\u00aenih aspekata i pitanja. Ipak, sva ona ne kritiziraju samo\u00bblo\u0161u znanost\u00ab nego i problematiku, etiku, posljedice i sta- tus onoga \u0161to zovemo uobi\u00e8ajenomznano\u0161\u00e6u (science as usual). Kritike uobi- \u00e8ajene znanosti svode se na poziv za boljomznano\u0161\u00e6u i sve te va\u00aene tenden- cije unutar feminizma predla\u00aeu empirijski primjerenije i teorijski manje pristrane i iskrivljene opise i obja\u0161njenja \u00aeena, mu\u0161karaca, rodnih odnosa i

Tri su feministi\u00e8ka epistemolo\u0161ka programa:feministi\u00e8ki empirizam, koji poku\u0161ava ispraviti \u00bblo\u0161u znanost\u00ab;feministi\u00e8ka teorija stajali\u0161ta, koja poku- \u0161ava konstruirati znanje iz perspektive \u00aeivota \u00aeena; ifeministi\u00e8ki postmoder-

Epistemologija je jedno od temeljnih podru\u00e8ja filozofije unutar kojeg se teoreti\u00e8ari bave prirodom, izvorima i ograni\u00e8enjima znanja. Ova filozofska disciplina propituje valjane uvjete spoznavanja. Dolazi od gr\u00e8ke rije\u00e8i \u00bbepis-

Utjecaj feminizma na epistemologiju zapo\u00e8eo je pitanjem o \u00e8ijemznanju govorimo. Feministi\u00e8ka epistemologija je, kao i mnogi drugi postprosvjeti- teljski, postkolonijalni projekti, izrasla iz kriti\u00e8kog propitivanja univerzalis- ti\u00e8kihpretpostavki teorij\u00e2 znanja zapadne filozofske tradicije. Jedna odtak- vih jest ona Descartesova. On zastupa radikalni dualizam koji ozna\u00e8ava opozicije izme\u00f0u razuma i strasti, slobode i ograni\u00e8enosti, uma i tijela. Nje- gove su opozicije zao\u0161trile spolne razlike izme\u00f0u mu\u0161karaca i \u00aeena, a on o\u00aeivljava Aristotelove binarne opozicije: mu\u0161ko-\u00aeensko, aktivno-pasivno, dobro-zlo, forma-materija, svjetlo-tama, desno-lijevo, ravno-krivo, nepar- no-parno, ono \u0161to miruje-ono \u0161to se kre\u00e6e (Gatens, 2000: 22). Jedna strana binarnih opozicija uvijek odra\u00aeava ve\u00e6u mo\u00e6 i tako stvara dominaciju u dru\u0161tvu, koja se odr\u00aeava znano\u0161\u00e6u, institucijama, kulturom. Tako su mu\u0161koj strani pripisane superiorne kvalitete, a \u00aeenskoj manje vrijedne. Sve to proiz- velo je nove opozicije: razum-osje\u00e6aji, \u00e8injenice-vrijednosti, kultura-priroda, znanost-vjerovanje, javno-privatno, mu\u00aeevnost-\u00aeenstvenost (Geiger, 2002: 110).

I Kant je bio predmetomfeministi\u00e8kih kritika, ponajvi\u0161e zbog njegove mi- zoginije i preziranja tijela. Kant najjasnije artikulira prosvjetiteljski program definiraju\u00e6i sredi\u0161nja filozofska pitanja apstraktnima, univerzalnima i trans- cendentalnima, a nipo\u0161to povezanima s tjelesnom egzistencijom, emocijama ili empirijskim identitetom (May Schott, 2000: 39\u201341). Sve te momente Kant progla\u0161ava marginalnima. Me\u00f0utim, kompleksnost Kantove filozofije ne daje povoda samo za kritike; Kantova filozofija pru\u00aea temelj za individu- alni razum, napredak i slobodu, \u0161to su preduvjeti za diskurs \u00aeenskog pokre- ta i politi\u00e8kih postignu\u00e6a \u0161to su ih \u00aeene ostvarile (May Schott, 2000: 42).

Filozofija na koju se oslanja feministi\u00e8ka epistemologija jest pragmatizam. Predstavnici pragmatizma2smatraju da spoznaja polazi od konkretnih em- pirijskih iskustava koja imaju svoje prakti\u00e8ke posljedice. Pragmatisti na- gla\u0161uju va\u00aenost iskustva, a tvrde i da je spoznaja interesna, pluralisti\u00e8na, multiperspektivna, oboga\u00e6ena povijesnim, kulturnim, dru\u0161tvenim i psiholo\u0161- kim\u00e8injenicama (HaddockSeigfried, 2000). Pragmatizam odlikuju konkret- ne analize ljudskog stanja, va\u00aenost inteligencije i njezinih ograni\u00e8enja, te pluralisti\u00e8ne interpretacije spoznaje. Spoznaja putem iskustva interaktivan je proces koji uklju\u00e8uje pojedince, dru\u0161tvo i prirodne uvjete spoznaje (Had-