Ogled Edwarda Morgana Forstera \u00bbU \u0161to vjerujem\u00ab napisan je 1939. godine, naslu\u0107uju\u0107i pribli\u017eavanje Drugog svjetskog rata. Prijevod je izra\u0111en prema izdanju: The Oxford Anthology of English Literature: Modern British Literature, ur. Frank Kermode i John Hollander, Oxford University Press, New York, 1973, str. 623-630. i pro\u010ditan na Tre\u0107em programu Hrvatskog radija u emisiji \u00bbOgledi\u00ab.

Ne vjerujem u Vjerovanje. No ovo je doba vjere, i postoji toliko mnogo militantnih uvjerenja da, u samoobrani, morate oblikovati svoje vlastito uvjerenje. Sno\u0161ljivost, dobronamjernost i suosje\u0107ajnost vi\u0161e nisu dovoljne u svijetu potresenom vjerskim i rasnim progonima, u svijetu kojim vlada neznanje, a znanost, koja je trebala vladati, glumata uslu\u017enog svodnika. Sno\u0161ljivost, dobronamjernost i suosje\u0107ajnost uistinu su va\u017ene, i ukoliko ljudski rod ne \u017eeli propasti, one uskoro moraju do\u0107i do izra\u017eaja. No one trenutno nisu dovoljne, nisu ni\u0161ta djelotvornije od jednog cvijeta, zga\u017eenog vojni\u010dkom \u010dizmom. One moraju o\u010dvrsnuti, \u010dak i ako tijekom tog procesa ogrube. Vjera je, kako mi se \u010dini, svojevrsan proces o\u010dvr\u0161\u0107ivanja, neka vrsta mentalne uko\u010denosti koju treba primjenjivati \u0161to je \u0161tedljivije mogu\u0107e. Nisam joj sklon. Uop\u0107e ne vjerujem u nju poradi nje same. Po tome se vjerojatno razlikujem od ve\u0107ine ljudi, koji vjeruju u Vjerovanje i koji \u017eale jedino za tim \u0161to ne mogu progutati vi\u0161e nego \u0161to ve\u0107 gutaju. Moji zakonodavci su Erazmo i Montaigne, a ne Mojsije i sv. Pavao. Moj hram ne po\u010diva na brdu Moriji, ve\u0107 na onoj Elizejskoj poljani u koju je pristup dopu\u0161ten \u010dak i poro\u010dnima. Moj moto je: \u00bbBo\u017ee, ja ne vjerujem - pomozi mi da uzmognem ne vjerovati.\u00ab

No moram \u017eivjeti u Dobu Vjere - razdoblju koje se veli\u010dalo kada sam bio dje\u010dak. Ono je zapravo krajnje neugodno, ono je krvavo u svakom smislu te rije\u010di - i ja ga moram izdr\u017eati. Odakle da po\u010dnem?

Od me\u0111uljudskih odnosa. To je ne\u0161to prili\u010dno \u010dvrsto u svijetu punom nasilja i okrutnosti. Ne apsolutno \u010dvrsto, jer Psihologija je rascijepila i uzdrmala ideju \u00bbOsobe\u00ab te pokazala da u svakome od nas postoji ne\u0161to nepredvidivo, ne\u0161to \u0161to svakoga \u010dasa mo\u017ee isplivati na povr\u0161inu i poremetiti na\u0161u ustaljenu ravnote\u017eu. Mi ne znamo kakvi smo, ne mo\u017eemo znati kakvi su

drugi ljudi. Kako se onda uop\u0107e mo\u017eemo pouzdati u me\u0111uljudske odnose ili pristajati uz njih u nastupaju\u0107oj politi\u010dkoj oluji? U teoriji ne mo\u017eemo, ali u praksi mo\u017eemo, i \u010dinimo to. Iako A nije nepromjenljivo A, ili B nepromjenljivo B, ipak mo\u017ee biti ljubavi i vjernosti me\u0111u njima. Da biste mogli \u017eivjeti, morate pretpostaviti da je osobnost ne\u0161to postojano, a da je \u00bbsebstvo\u00ab nekakav entitet, i morate zanemariti sve dokaze koji to pobijaju. No kako je zanemarivanje dokaza odlika vjere, zasigurno mogu obznaniti da vjerujem u me\u0111uljudske odnose.

Ako po\u010dnem od njih, unosim red u dana\u0161nji kaos. Morate voljeti ljude i imati u njih povjerenja ukoliko ne \u017eelite upropastiti svoj \u017eivot, pa je stoga nu\u017eno da nas ne iznevjere. Oni to \u010desto \u010dine. Pouka je u tome da i ja sam moram biti \u0161to pouzdaniji, a to i poku\u0161avam biti. No pouzdanost nije stvar ugovora - to je glavna razlika izme\u0111u svijeta me\u0111uljudskih odnosa i svijeta poslovnih odnosa. Ona je stvar srca, koje ne potpisuje nikakve dokumente. Drugim rije\u010dima, pouzdanost nije mogu\u0107a bez prirodne topline. Ve\u0107ina ljudi posjeduje tu toplinu, iako mnogi \u010desto nemaju sre\u0107e i ohlade se. Ve\u0107ina njih, \u010dak i ako su politi\u010dari, \u017eele ostati vjerni. U tome je svakako mogu\u0107e pokazati svoje vlastito malo svjetlo, svoj vlastiti mali bijedni treperavi plami\u0107ak, uz spoznaju da ono nije jedino svjetlo koje sjaji u tami, kao ni jedino za koje ta tama nema razumijevanja. Me\u0111uljudski odnosi se danas preziru. Smatra ih se gra\u0111anskim luksuzom, proizvodom divnog doba koje je pro\u0161lo, pa nas se poti\u010de da ga se otarasimo, da se umjesto toga posvetimo nekom pokretu ili zajedni\u010dkoj stvari. Mrzim ideju o zajedni\u010dkoj stvari, i da moram izabrati izme\u0111u izdaje svoje domovine i izdaje svoga prijatelja, nadam se da bih imao petlje izdati svoju domovinu. Takav bi izbor morao zaprepastiti modernog \u010ditatelja, i on bi smjesta mogao posegnuti svojom domoljubnom rukom za telefonom i nazvati policiju. No to ne bi \u0161okiralo Dantea. Dante je Bruta i Kasia smjestio u najni\u017ei krug Pakla jer su radije izabrali svoga prijatelja Julija Cezara nego li svoju domovinu Rim. Vjerojatno se ne\u0107ete morati odlu\u010diti na tako mu\u010dan izbor. Ipak, iza svakog uvjerenja po\u010diva ne\u0161to zastra\u0161uju\u0107e i tegobno za \u0161to \u0107e doti\u010dni vjernik jednoga dana mo\u017eda morati patiti, a u ovom uvjerenju u va\u017enost me\u0111uljudskih odnosa mo\u017eda \u010dak postoji i svojevrstan u\u017eas i mu\u010dnost iako zvu\u010di ugodno i milo. Ljubav i vjernost nekom pojedincu mogu protusloviti zahtjevima Dr\u017eave. Kada do toga do\u0111e - neka Dr\u017eava propadne, ka\u017eem ja, \u0161to zna\u010di da bi Dr\u017eava uzrokovala moju propast.

To me privodi Demokraciji, \u00bbpa \u010dak i Ljubavi, Ljubljenoj Republici koja se hrani Slobodom i \u017eivi\u00ab. Demokracija zapravo nije Ljubljena Republika, niti \u0107e to ikada biti. No manje je mrska od ostalih suvremenih oblika vladavine, i u tom smislu zaslu\u017euje na\u0161u podr\u0161ku. Ona uistinu zapo\u010dinje pretpostavkom da je va\u017ean pojedinac i da su svi tipovi ljudi potrebni kako bi se stvorila jedna civilizacija. Ona ne dijeli gra\u0111ane na upravlja\u010de i one kojima se

upravlja - \u010demu je sklon poredak utemeljen na u\u010dinkovitosti. Ljudi kojima se najvi\u0161e divim su oni koji su osjetljivi i koji \u017eele stvoriti ili otkriti ne\u0161to novo, koji \u017eivot ne vide kroz prizmu mo\u0107i, a takvi ljudi imaju na raspolaganju vi\u0161e mogu\u0107nosti u demokraciji nego li drugdje. Oni su utemeljitelji religija, velikih ili malih, oni su knji\u017eevni i umjetni\u010dki stvaraoci ili objektivni znanstveni istra\u017eiva\u010di, ili su pak ono \u0161to se naziva \u00bbobi\u010dnim ljudima\u00ab, koji su kreativni u svom privatnom \u017eivotu, na primjer u doli\u010dnom podizanju djece ili u poma- ganju svojim bli\u017enjima. Svi ti ljudi imaju potrebu da se izraze; oni to ne mogu \u010diniti ukoliko im dru\u0161tvo ne dopusti slobodu da to \u010dine, a dru\u0161tvo koje im dopu\u0161ta najvi\u0161e slobode jest demokracija.

Demokraciji pripada jo\u0161 jedna zasluga. Ona dopu\u0161ta kritiku, a ako nema javne kritike, nu\u017eno \u0107e biti prikrivenih skandala. To je razlog za\u0161to vjerujem u Tisak, usprkos svim njegovim la\u017eima i prosta\u0161tvu, te za\u0161to vjerujem u Parlament. Mnogi preziru Parlament jer je Brbljaonica. U njega vjerujem ba\u0161 zato \u0161to jest brbljaonica. Vjerujem u Zastupnika koji zanovijeta. Njega se vrije\u0111a i ka\u017ee mu se da je poreme\u0107en ili lo\u0161e obavije\u0161ten, no on doista iznosi na vidjelo nepravilnosti koje ina\u010de ne bi bile spomenute, a neka nepravilnost \u010desto se ispravlja samim tim \u0161to je spomenuta. Dobronamjeran dr\u017eavni slu\u017ebenik tako\u0111er povremeno zastrani kako bi postigao u\u010dinkovitosti, pa pomi\u0161lja da je svemogu\u0107i Bog. Takvi slu\u017ebenici osobito su brojni u Ministarstvu unutarnjih poslova. Prije ili kasnije oni \u0107e do\u0107i na dnevni red Parlamenta i tada \u0107e morati pripaziti na svoje postupke. Upitno je kako to da je Parlament predstavni\u010dko tijelo tako i to da je u\u010dinkovit, no cijenim ga jer kritizira i razglaba, i jer se o njegovom naklapanju na\u0161iroko izvje\u0161\u0107uje.

Stoga dva put hura za Demokraciju: jednom zato \u0161to priznaje razli\u010ditost, a drugi put zato \u0161to dopu\u0161ta kritiku. Dva put hura je posve dovoljno: nema razloga za tre\u0107e. Jedino Ljubav, Ljubljena Republika to zaslu\u017euje.

No \u0161to je sa Silom? Dok nastojimo biti osjetljivi, napredni, osje\u0107ajni i sno\u0161ljivi javlja se neugodno pitanje: ne po\u010diva li cijelo dru\u0161tvo na sili? Ako neka vlast ne mo\u017ee ra\u010dunati na policiju i vojsku, kako onda namjerava vladati? A ako neki pojedinac bude udaren po glavi ili poslan u radni logor, od kakve je va\u017enosti \u0161to on o ne\u010demu misli?

Ta dilema me ne mu\u010di toliko koliko neke druge ljude. Svjestan sam da cjelokupno dru\u0161tvo po\u010diva na sili. No sva velika stvarala\u010dka djela, svi doli\u010dni me\u0111uljudski odnosi javljaju se u vremenskim razmacima u kojima sila nije uspjela do\u0107i do izra\u017eaja. Ti vremenski razmaci uistinu su va\u017eni. \u017delim da oni budu \u0161to brojniji i \u0161to du\u017ei, i nazivam ih \u00bbcivilizacijom\u00ab. Neki ljudi idealiziraju silu i isti\u010du je u prednji plan te je obo\u017eavaju, umjesto da je zadr\u017ee u pozadini \u0161to god je dulje mogu\u0107e. Mislim da grije\u0161e i mislim da njihovi protivnici, mistici, grije\u0161e jo\u0161 vi\u0161e kada izjavljuju da sila ne postoji. Vjerujem da ona