Pitali su me jednom za temu moga rada. \u010cuv\u0161i moj odgovor, dobronamjerno mi doti\u010dna osoba saop\u0107i u povjerenju: \u00bbZna\u0161, Blake nije bio zao.\u00ab Nisam imao srca odvratiti kako nije bio ni dobar. Bilo bi mi isuvi\u0161e zamorno uzeti razje\u0161njavati neke temeljne nesporazume. Umjesto toga poduhva\u0107am se radije ovog posla, u nadi da \u0107e se pokazati sasvim prihvatljivim rasvjetljenjem one dobrote i kreposti koja je plijenila Blakea, jednom rje\u010dju, njegove \u00bbpaklene mudrosti\u00ab kako ju je on zvao, mudrosti koja se uzdi\u017ee daleko iznad i dobra i zla, upijaju\u0107i ih u sebe i, naposljetku, nadilaze\u0107i.

Rascijepiti stvarnost na dvije polovice, nazvati jednu Dobro, a drugu Zlo, nije za Blakea bilo nikakvim znakom \u010disto\u0107e odnosno gre\u0161nosti, ve\u0107 jedino neznanja, neznanja kojemu nedostaje snage da oboje prozre kao puke opreke, i njihovu istinu otkrije u plodu njihovoga braka koji ostavlja roditelje za sobom. To je jedini na\u010din da se stvarnosti dade prilika da je opet prepoznaju kao cjelinu. Nije uop\u0107e nikakvo \u010dudo da u engleskom, na primjer, rije\u010disve t (holy),cijeli (whole) izdrav (healthy) dijele istu etimologiju. Jedina svetost, jednino zdravlje za kojim je Blake ikad \u017eudio, bilo je biti cjelina, vidjeti tu cjelinu svugdje \u00bboko\u00ab sebe i \u00bbu\u00ab sebi. Prirodno je iz toga slijedilo da \u00bbodboluje stra\u0161ni manihejski sindrom koji trga mnoge od nas\u00ab, kako to krasnorje\u010divo primje\u0107uje na\u0161 prevoditelj Blakea, Marko Gr\u010di\u0107. Ali koji to lijek treba uzimati da bi se on odbolovao?

Kroz cijelu je povijest tajna podrijetla zla jedna od najosjetljivijih to\u010daka i vrhunski kamen ku\u0161nje i za ateisti\u010dke, i za teisti\u010dke mislioce i \u0161kole. Blakeu je, kao jednom od ovih drugih, svakako bilo su\u0111eno da si postavi ono razdiru\u0107e pitanje: kako pomiriti dobrotu Bo\u017eju s o\u010dito\u0161\u0107u zla? Blake bi vjerojatno bio odgovorio da niti je zlo toliko o\u010dito, niti je Bog toliko dobar - ti su izrazi neprosto izmi\u0161ljotine jednodimenzionalnog pakla Ulra, stanja potpune zablude u kojem \u017eivimo. Ali, ako se ipak odlu\u010dimo za rije\u010di, njihovoj varljivosti usprkos, trebali bismo biti bar toliko pa\u017eljivi da u svoj svjetonazor

uklju\u010dimo obje \u0161take, obje suprotnosti, da objema damo pravo na \u017eivot i slobodu, bez la\u017enih zahtjeva za ikojom od tih krajnosti, jer to vodi izopa\u010denosti, a ni\u0161ta manje i mlohavosti. \u00bbPotvr\u0111ivanje Zla zna\u010di potvr\u0111ivanje slobode, ali sloboda Zla je i nijekanje slobode. Proturje\u010dnost nas zbunjuje; kako to da nije zbunila Blakea?\u00ab, pita Bataille.

No, \u010ditavom se tom problemu mo\u017eemo pribli\u017eiti na pone\u0161to druk\u010diji na\u010din. Povezan je s ve\u0107 spomenutom prividno\u0161\u0107u zla: ako je Bog svemogu\u0107, ali ne mo\u017ee \u010diniti zla, zaklju\u010diti nam je ili da On o\u010dito nije svemogu\u0107 (\u0161to bi i za Blakea bila najobi\u010dnija nula), ili... ili... ili Zlo ne postoji! U sredini le\u017ei cijela jedna duhovna evolucija odrastanja.

Kathleen Raine je ulo\u017eila ogromne napore da sru\u0161i obljubljenu sliku o Blakeu kao osamljenom \u010dudaku sasvim osobnog panteona i sustava vrijednosti. Ukazala je na najposrednije utjecaje na pjesnike, od kojih je usvojio ne samo mnoge svoje ideje, ve\u0107 i znatan dio mitologije. Naravno, to ne zna\u010di da je Blake bio puki pozajmljiva\u010d i eklektik; na zapadu je dijalekti\u010dka igra opreka stvar osobnog iskustva jo\u0161 od Heraklita i Empedokla, da ne spominjemo mitologije i hermeti\u010dke krugove, na kojima je Blake daleko vi\u0161e gradio. Ali izbor rije\u010di, slike, \u010dak i radnji, vezuje ga naro\u010dito za elkemijsku i novoplatonsku tradiciju, ako i za Swedenborga. Dotaknut \u0107u se nekoliko primjera alkemi\u010dara, s obzirom da se upravo njihovo iskustvo \u00bbkako gore tako dolje\u00ab najvi\u0161e odnosi na na\u0161 predmet.

Od samog Blakea znamo da je \u010ditao Agrippu, Paracelzusa i Jacoba B\u00f6hmea. \u010cini se da se ovom posljednjem Blake naro\u010dito divio. U njegovim o\u010dima upravo je B\u00f6hmeov holisti\u010dki duh obuhvatio sveukupnost razli\u010ditosti u stvorenosti.

Jer Bog svetog Svijeta, i Bog tamnog Svijeta, nisu dva Boga;
postoji tek jedan jedini Bog. On sam je cijelo Bi\u0107e; on je Zlo i
Dobro, Raj i pakao; Svjetlost i Tmina; Vje\u010dnost i Vrijeme;
Po\u010detak i Kraj. U \u010demu god je njegova Ljubav skrita, ondje je
njegova srd\u017eba o\u010ditovana. U mnogoj su Stvari Ljubav i Srd\u017eba
u jednakoj Mjeri i Te\u017eini; kao \u0161to nam je i razumjeti u Biti ovog
izvanjskog Svijeta.
(...)
Razumjeti nam je daZ li iDobri An\u0111eli prebivaju jedan uz
drugog, a opet me\u0111u njima postoji najsilnija ogromna
Razdaljina.

magnum. Jedna od najuzvi\u0161enijih slika \u0161to utjelovljuju to dvostruko vi\u0111enje koje nikad nije napustilo Blakea nalazimo i opet u B\u00f6hmea. B\u00f6hme dva edenska Stabla tuma\u010di kao jedno te isto stablo koje se u vje\u010dnom svijetu (vidljivom onima koji \u017eive u stanjima Beulaha i Edena) ukazuje kao Stablo \u017divota, ali kao Stablo dobra i zla u pojavnom svijetu sjena i opsjena, prekrcanom oprekama (jedinom vidljivom onima koji nastavaju isklju\u010divo podru\u010dja Postanja i Ulra). Oku se vidioca nijedna stvar ne ukazuje prljavom. Prljav\u0161tina le\u017ei u oku. (Nemaju li i Sonic Youth pjesmu Beauty lies in the

Robinsonu ka\u017ee: \u00bbDante je vi\u0111ao \u0111avole ondje gdje ja nisam vidio nijednog.\u00ab \u00bbSve \u0161to \u017eivi je sveto.\u00ab To je sr\u017e Blakeovog kreda i on je prema njoj i \u017eivio. Upravo je stoga za njega oprost grijeha bila najistaknutija odlika cijelog kr\u0161\u0107anstva, jer \u00bbGrijesi mogu biti otkupljeni, ali Zabluda ne.\u00ab Moralisti\u010dka podjela na dobre i zle, vje\u010dno spa\u0161ene i navijeke proklete, ovdje gubi tlo pod nogama. \u010covjek, Albion, ne\u0161to je puno, puno vi\u0161e:

Ne dr\u017eim niti da se Pravedni nalaze u Vrhovnom Stanju, niti
Pakosni, ve\u0107 da su i jedno i drugo Stanja Sna u koja du\u0161a
mo\u017ee upasti u svojim smrtonosnim snovima o Dobru i Zlu kad
napusti Raj slijede\u0107i Zmiju.