Danas je postala zavidna rijetkost dobiti pla\u0107u u zamjenu za vrstu diskursa koji nazivamo filozofijom. Ministri i obitelji koje upravljaju srednjo\u0161kolskim ustanovama na kraju ovog francuskog 20. stolje\u0107a, misle da je dovoljno to \u0161to rade jer u skladu s duhom vremena, koje je njihovo, raditi zna\u010di proizvoditi, a to \u0107e re\u0107i nanovo proizvoditi s dodanom vrijedno\u0161\u0107u. Oni koji podu\u010davaju filozofiju su tako osu\u0111eni na desetkovanje ili nagore, a oni koji su je studirali ili su nezaposleni ili postaju taoci drugih zvanja. Ovdje \u0107emo razmatrati jednu vrlo neznatnu ali neo\u010dekivanu posljedicu: da unato\u010d tolikom odvra\u0107anju u dru\u0161tveno-profesionalnom kontekstu, i unato\u010d tome \u0161to je Odsjek za filozofiju na Vincennesu (Sveu\u010dili\u0161te u Parizu VIII) li\u0161en na dr\u017eavnom nivou valjanosti svih sveu\u010dili\u0161nih diploma i istra\u017eiva\u010dkih titula koje jedan Odsjek za filozofiju normalno dodjeljuje, \u00bbstopa poha\u0111anja\u00ab predavanja ne prestaje svake godine rasti.

Po pravu jedna javna \u0161kolska ustanova je organ kroz koji nacija osigurava obrazovanje svoje djece. Dr\u017eava je \u010duvar tih organa. Budu\u0107i da je dr\u017eava oduzela Odsjeku za filozofiju na Vincennesu sav ugled, za o\u010dekivati je da on propadne. Ali djeca, istina je, velika djeca nacije, pa \u010dak i stranci, uporno, u velikom broju, dolaze na predavanja. Zaklju\u010dujete li da taj Odsjek svojim postojanjem prkosi idejama nacije, organa i njegova \u010duvara, a to zapravo zna\u010di idejama dr\u017eave?

Ulazite, oni vas \u010dekaju. Nemate ni\u0161ta pouzdano za re\u0107i, \u0161to je op\u0107i uvjet filozofske rasprave. Ali ovdje, osim toga, nemate ni kratkoro\u010dnog ni dugoro\u010dnog cilja odre\u0111enog insititucionalnom funkcijom (pripremiti ovu ili onu diplomu, natje\u010daj, prema planu i programu, i provjeriti na ispitu). Tako ste prepu\u0161teni neodre\u0111enim zahtjevima. (Pred njima ste u maloj prednosti u \u010ditanju, ali su to,u svakom slu\u010daju strahovito i sramotno neuredna \u010ditanja filozofa.

\u2013 Na taj na\u010din, svaki od predava\u010da na va\u0161em Odsjeku pri\u010da o onome \u0161to se njemu svi\u0111a? \u2013 Ne, na taj na\u010din nitko nije za\u0161ti\u0107en u prvom redu u svojim vlastitim o\u010dima, odrednicama kojih se treba dr\u017eati, i svatko treba dati svoje ime onome \u0161to ka\u017ee, ne pozivaju\u0107i se na nu\u017enost, i napredovati poput mutavca prema onome \u0161to \u017eeli da bi to izrekao. \u2013 Dramatizirate. \u2013 Ne zaboravite da vas svakog tjedna \u010dekaju, a da vam ne povjere \u0161to o\u010dekuju od vas. \u2013 Ipak, dobro znate \u0161to \u017eelite posti\u0107i... \u2013 Za jedno predavanje, da, vrlo precizno: na primjer, prikazati ma\u0161ineriju jednog antistrefona stavljena u usta Protagore od strane Diogena Laertija. \u2013 Dakle vi ipak imate neku ideju na pameti.

Je li ta snaga ili ta slabost neka ideja zbog koje vjerujete, iz godine u godinu, da \u0107ete analizom tog fragmenta Dielsa ili Kranza, i mnogih drugih poput tih, jedne u raspoznatljivom okru\u017eju misli tog tjedna, drugih na vidiku, za kasnije, dva mjeseca, jedan semestar, uspjeti.

\u2013 Uspjeti u \u010demu? Izdr\u017eati kroz jednu godinu? \u2013 Ne treba se tome smijati. U slobodnom smo padu kroz atmosferu, i bitno je ne pasti previ\u0161e naglo. Zato se izmotavamo, usporavamo. Dakle, to ko\u010denje uzrokovano institucionalnom prazninom, suprotno grozni\u010davosti koju osje\u0107a predava\u010d obavezan da pro\u0111e odre\u0111en program u ograni\u010denom vremenu, izaziva ili pretpostavlja spor i lagan tempo. \u2013 Tempo istra\u017eivanja? \u2013 Ne, upoznali ste istra\u017eiva\u010de u egzaktnim znanostima, njihov ritam je ritam atletskih, ekonomskih i birokratskih natjecanja. Radije ritam u\u010denja. Ali ne ritam studiranja. Studiranje je ne\u0161to na \u010demu radite. Na tim predavanjima, u\u010denje se provodi pomalo na vlastiti na\u010din. Najavimo da \u0107emo prou\u010davati Tukidida i tri godine kasnije jo\u0161 nismo ni po\u010deli.

Me\u0111utim, vi tako\u0111er, ipak ne\u0161to \u017eelite. \u2013 Kad smo bili mla\u0111i, mogli smo \u017eeljeti svidjeti se, ili pomo\u0107i, ili voditi uvjeravanjem, ili razotkriti. Sad je to gotovo. Vi\u0161e ne znamo to\u010dno \u0161to \u017eelimo. Uspjeti objasniti ne\u0161to \u0161to ni sami ne uspijevamo shvatiti? Ali kada je predavanje dobro uspjelo, tako\u0111er znamo da, budu\u0107i nam je uspjelo (njima) razjasniti ono \u0161to nama samima nije bilo jasno, predavanje zapravo nije uspjelo. Tjeskoba, kada u\u0111emo u dvoranu, pogotovo na po\u010detku godine, nije toliko u tremi glumca ili tribuna (\u0161to mo\u017ee biti), u klaustrofobiji (svi \u0107emo izgorjeti tu unutra), u neprilici da ne znamo sve (\u0161to je zapravo ohrabruju\u0107e), nego u vladavini jednog glupog Treba i\u0107i tamo koji ne ka\u017ee kamo.

Prije samo dvije godine, ovi ili oni ljevi\u010darski komandosi bi u\u0161li, ukazivali bi na magisterij, stil \u017eivota zvijezda, na otu\u0111enje, na pasivnost, isklju\u010divali bi struju, podizao svoje \u0161tapove, zaklju\u010davali nakratko u\u010ditelja i udarali u\u010denike. Na\u0161e govorancije, na\u0161a predavanja, na\u0161a profinjenost su u njihovim o\u010dima u najmanju ruku smicalice, a vjerojatnije izdaje. Za njih, ovo

Borili smo se malo. Samo smo jednom bili u\u010dinkoviti. Bilo je to na dan aktivnog \u0161trajka. \u0160to u\u010diniti? Radili smo na elementima diskursa uvjeravanja, poma\u017eu\u0107i se nekim Platonovim dijalozima, Aristotelovim Retorikom i O sofisti\u010dkim pobijanjima. Slu\u017ebena priop\u0107enja koja su se odnosila na \u0161trajk bila su podvrgnuta toj analizi. Nanovo se raspravljalo o platonisti\u010dkoj pragmatici. Ulazi \u010deta komandosa, sa palicama u rukama, vi\u010du\u0107i da prekidamo \u0161trajk. Po\u010detak prepirke, uskoro nastavljen govoran- cijama po grupama izme\u0111u napadnutih i napada\u010da. Prvi su ovako obrazlagali: s jedne strane na\u0161a je \u00bbnormalna\u00ab aktivnost prou\u010davati diskurs uvjeravanja, naro\u010dito politi\u010dki; s druge strane, provoditi aktivni \u0161trajk zna\u010di nalaziti se na radnom mjestu i zajedno razmi\u0161ljati o diskursu koji poti\u010de na ili odgovara od provo\u0111enja \u0161trajka. Razlika izme\u0111u tih dviju aktivnosti je nezamjetljiva. Tvrdite da jest i mislite da bi bila zamjetljiva kad bismo upotrijebili odre\u0111ene rije\u010di (iskori\u0161tavanje, otu\u0111enje...) odre\u0111ene fraze (nije slu\u010dajno da...), odre\u0111ena vlastita imena (Marx...). Pitanje: koliko treba Marxova po re\u010denici da bi na\u0161 diskurs postao aktivan \u0161trajka\u010dki po va\u0161em mi\u0161ljenju? Ve\u0107ina napada\u010da se povukla priznaju\u0107i da smo mi isto toliko \u00bbizgubljeni\u00ab kao i oni sami.

Ritam teku\u0107eg prou\u010davanja izgleda pipkaju\u0107i i smiren. Ali prilikom svakog od tih jalovih predavanja, osje\u0107a se askeza, nestrpljivost i strah. Ustajemo mnogo prije zore i ka\u017eemo si: ve\u010deras taj dio teku\u0107eg prou\u010davanja mora biti zavr\u0161en. Na primjer: izre\u0107i vremensku logiku Protagorina antistrefona prije pono\u0107i. Jer prekosutra je treba objasniti onima koji vas \u010dekaju. Gledaju\u0107i u njih a ne nosa zabijena u va\u0161e bilje\u0161ke. I budu\u0107i niste za\u0161ti\u0107eni nikakvom institucijom, treba im osim toga objasniti da je uputno, ili podno\u0161ljivo, govoriti o tome.

Dakle, sjednemo za stol, i ni\u0161ta jo\u0161 nikada nije pokazalo da \u0107emo nave\u010der shvatiti. I \u0161to ako nismo shvatili? Ili ako to oduzme vi\u0161e vremena nego \u0161to je predvi\u0111eno? Ako smo bili jako umorni? Ili ako smo se jednostavno prepustili ideji da nas je na kraju krajeva ba\u0161 briga za Protagorin ili ne\u010diji drugi antistrefon. Ili ako nam je do\u0161ao u ruke dobar talijanski ili ameri\u010dki \u010dlanak koji ka\u017ee o antistrefonu ba\u0161 ono \u0161to smo mi zami\u0161ljali da treba kazati?

U posljednjem slu\u010daju smo zadovoljni, mo\u0107i \u0107emo odr\u017eati predavanje pomo\u0107u tog \u010dlanka. Ali isto tako, ljuti: ima ne\u0161to \u0161to smo primili i prenijeli a da to nismo promijenili niti bili time promijenjeni. To nije posao. Odgo\u0111eno za sljede\u0107i tjedan. \u0160to je tako odgo\u0111eno? Suo\u010davanje, izazov, Bo\u017eji sud. Zbog toga je mogu\u0107e zaplesti se u antistrefonima, ho\u0107u re\u0107i: oko njih, kroz \u0161est mjeseci. Za\u010du\u0111uju\u0107i auditorij.