Bli\u017enji nije druga osoba s bogatim unutarnjim \u017eivotom, puna pripovijesti o samoj sebi
koje kazuje sebi kako bi stvorila smisleno iskustvo svoga postojanja, jer takva osoba
nikako ne mo\u017ee biti neprijatelj. \u201eNeprijatelj je netko \u010diju pripovijest niste \u010duli.\u201c U tom
smislu, vlasti na Islandu nedavno su uvele jedinstvenu praksu \u201e\u017eivih knji\u017enica\u201c: u
okviru borbe protiv sve ja\u010de ksenofobije (posljedice sve ve\u0107eg broja doseljenih
radnika), kao i protiv spolne nesno\u0161ljivosti, pripadnicima etni\u010dkih i spolnih manjina
(homoseksualcima, doseljenim Isto\u010dnoevropljanima ili crncima) pla\u0107a se da posje\u0107uju
islandske obitelji i samo razgovaraju s njima, upoznaju ih sa svojim na\u010dinom \u017eivota,
svojim svakodnevnim praksama, snovima itd. \u2013 na taj na\u010din, egzoti\u010dni stranac kojega
vidimo kao prijetnju svom na\u010dinu \u017eivota pojavljuje se kao netko s kime mo\u017eemo
suosje\u0107ati, netko s vlastitim, slo\u017eenim svijetom...
No taj postupak ima jasnu granicu: mo\u017eemo li zamisliti da nam neki okrutni nacist
pripovijeda svoju pri\u010du? Jesmo li spremni ustvrditi da je Hitler bio neprijatelj zato \u0161to
se njegova pripovijest nije \u010dula? U svojoj knjizi Lenjinov grob David Remnick govori
o svojim poku\u0161ajima tijekom posjeta Moskvi 1988, da upozna Lazara Kaganovi\u010da,
posljednjeg jo\u0161 \u017eivog pripadnika Staljinovog u\u017eeg kruga, koji je upravljao programom
kolektivizacije od 1929. do 1933. i bio odgovoran za neizrecivu \u0161tetu i patnju. Sada, u
dobi od vi\u0161e od devedeset godina, \u017eivio je usamljeno i povu\u010deno u svom stanu.
Remnicka je fascinirala mogu\u0107nost da vidi uistinu zlu osobu:

\u201eDa li Kaganovi\u010d jo\u0161 vjeruje? To sam \u017eelio znati. Osje\u0107a li ikakvu krivnju, ikakav
sram? I \u0161to misli o Gorba\u010dovu, tada\u0161njem generalnom sekretaru? No zapravo nije bila
rije\u010d o tome. Prije svega sam \u017eelio sjediti u istoj sobi s Kaganovi\u010dem, vidjeti kako
izgleda zao \u010dovjek, znati ono \u0161to on zna, kojim knjigama se okru\u017eio.\u201c

Da je uspio u tome, Remnick bi najvjerojatnije susreo krhkog, dobro\u0107udnog \u010dovjeka
koji nije odustao od svojih snova. Kada je Svetlana Staljina 1960-ih preko Indije
emigrirala u Sjedinjene Dr\u017eave, napisala je memoare u kojima je prikazala Staljina
\u201eiznutra\u201c, kao dobra oca i bri\u017enog vo\u0111u, a masovna ubojstva uglavnom su mu
nametnuli zli suradnici, prije svih Berija. Poslije je Berijin sin napisao memoare u
kojima je oca prikazao kao dragog obiteljskog \u010dovjeka koji je samo slu\u0161ao Staljinove
zapovijedi i potajno poku\u0161avao ograni\u010diti \u0161tetu. I Maljenkovljev sin ispri\u010dao je svoju
pri\u010du, opisav\u0161i svoga oca kao po\u0161tenog i marljivog radnika koji se neprestano bojao za
vlastiti \u017eivot. Hannah Arendt imala je pravo: ti likovi nisu utjelovljenja uzvi\u0161eno-
bajronovskog demonskog Zla: golem je jaz izme\u0111u njihovih unutarnjih do\u017eivljaja i
u\u017easa njihovih djela. Iskustvo koje u sebi imamo o svome \u017eivotu, pripovijest koju sebi
samima kazujemo o sebi kako bismo objasnili \u0161to \u010dinimo, u osnovi je la\u017e \u2013 a istina je
u onome vani, u onome \u0161to \u010dinimo.
Srpski novinar nedavno je objavio neobi\u010dnu vijest o politi\u010daru koji je nakon
dugotrajnih i mu\u010dnih pregovora uvjerio Slobodana Milo\u0161evi\u0107a u njegovoj vili da se
preda policiji i dopusti da ga privedu. Milo\u0161evi\u0107 je pristao i tada zamolio da mu
dopuste da ode na prvi kat vile i ne\u0161to obavi. Pregovara\u010d se upla\u0161io da Milo\u0161evi\u0107

namjerava po\u010diniti samoubojstvo, izrazio je tu svoju sumnju, ali Milo\u0161evi\u0107 ga je
umirio rekav\u0161i da samo mora odr\u017eati rije\u010d danu svojoj supruzi Miri Markovi\u0107 i oprati
joj kosu prije nego \u0161to ode. Da li taj podatak iz osobnog \u017eivota \u201eotkupljuje\u201c u\u017ease koji
su posljedica njegove vladavine, \u010dini li ga on \u201ehumanijim\u201c?
Jedna od \u010dinjenica koje neprekidno iznena\u0111uju naivnu eti\u010dku svijest jest da isti ljudi
koji po\u010dine stra\u0161ne nasilne \u010dinove nad svojim neprijateljima mogu izra\u017eavati toplu
ljudskost i brigu za pripadnike vlastite skupine. Nije li neobi\u010dno da je isti njema\u010dki
vojnik koji je pobio nevine civile spreman \u017ertvovati \u017eivot za svoje suborce? Ili da
zapovjednik koji je naredio pokolj talaca mo\u017ee iste ve\u010deri napisati pismo obitelji,
puno iskrene ljubavi? To ograni\u010denje na\u0161eg eti\u010dkog dosega na uzak krug kao da se
suprotstavlja na\u0161em spontanom uvidu da smo svi mi ljudi, svi imamo iste osnovne
nade, strahove i boli, te stoga i isti opravdan zahtjev za po\u0161tovanjem i dostojanstvom.
Dakle, oni koji ograni\u010davaju doseg svojih eti\u010dkih razmatranja su radikalno
nedosljedni, pa \u010dak i \u201elicemjerni\u201c. Re\u010deno habermasovski, zapali su u pragmati\u010dko
proturje\u010dje, jer kr\u0161e eti\u010dke norme koje odr\u017eavaju njihovu vlastitu govornu zajednicu.
Poricati ista osnovna eti\u010dka prava onima koji ne pripadaju njihovoj zajednici, a
odobravati ih onima koji joj pripadaju \u2013 to nije prirodno za ljudsko bi\u0107e. To je kr\u0161enje
na\u0161e spontane eti\u010dke sklonosti. Ono uklju\u010duje brutalno potiskivanje i samoporicanje.
Kada su nakon pada komunizma zamjerili isto\u010dnonjema\u010dkom piscu Stephanu
Hermlinu, \u201emekanom\u201c disidentu, da je 1950-ih pisao tekstove i pjesme u kojima je
veli\u010dao Staljina, on je s gnjevnom indignacijom odgovorio da je u to vrijeme u Evropi
ime \u201eStaljin\u201c naprosto zna\u010dilo nadahnu\u0107e slobodom i pravdom i nije imalo nikakve
veze sa stra\u0161nim stvarima koje su se \u201epotajno\u201c doga\u0111ale u Sovjetskom Savezu.
Dakako, taj izgovor je prejednostavan i neuvjerljiv: nije nu\u017eno znati istinu o
staljinisti\u010dkom teroru da bismo posumnjali da ne\u0161to u\u017easno nije u redu sa
staljinizmom. Bilo je i vi\u0161e nego dovoljno \u010ditati objavljene tekstove \u2013 slu\u017ebene
izvje\u0161taje s montiranih procesa, napade na neprijatelje, slu\u017ebene panegirike Staljinu i
drugim vo\u0111ama. Na neki na\u010din, iz svega toga bilo je ve\u0107 jasno sve \u0161to se trebalo znati.
Zato je uistinu iznena\u0111uju\u0107e licemjerje zapadnih komunista koji su spremno
prihva\u0107ali staljinisti\u010dke optu\u017ebe kao psiholo\u0161ku \u010dinjenicu o optu\u017eenima. U pismu
Benjaminu iz 1938. Adorno govori o svom razgovoru s Hansom Eislerom u New

\u201eBilo mi je potrebno itekako mnogo strpljivosti da saslu\u0161am njegovu slaba\u0161nu obranu moskovskih procesa i da otrpim njegovu odvratnu \u0161alu o ubojstvu Buharina. Tvrdi da ga je upoznao u Moskvi i da je optu\u017eenik imao tako lo\u0161u savjest da njega, Eislera, nije mogao pogledati u o\u010di.\u201c

Eislerova psiholo\u0161ka sljepo\u0107a je zapanjuju\u0107a: Buharinov strah \u2013 strah od doticaja sa
strancima kada zna da ga promatraju i da mu prijeti hap\u0161enje \u2013 on \u010dita kao unutarnji
osje\u0107aj krivnje. Prisjetimo se jo\u0161 jedne tragi\u010dne figure iz hladnoratovske ere: onih
zapadnih ljevi\u010dara koji su se juna\u010dki i krajnje iskreno odupirali antikomunisti\u010dkoj
histeriji u svojim zemljama. Bili su spremni \u010dak i na zatvorske kazne zbog svojih
komunisti\u010dkih uvjerenja i u obranu Sovjetskog Saveza. Nije li njihov subjektivni stav
tako tragi\u010dno uzvi\u0161en upravo zbog iluzorne prirode njihova vjerovanja? Zbog bijedne
stvarnosti staljinisti\u010dkog Sovjetskog Saveza, unutarnja krhka ljepota njihova uvjerenja
jo\u0161 je uzvi\u0161enija. To nas vodi do radikalnog i neo\u010dekivanog zaklju\u010dka: nije dovoljno
re\u0107i da tu imamo posla s tragi\u010dno neumjesnim eti\u010dkim uvjerenjem, sa slijepom vjerom
koja izbjegava suo\u010denje s bijednom, u\u017easnom stvarno\u0161\u0107u svoje eti\u010dke referentne
to\u010dke. \u0160to ako, suprotno tome, takvo sljepilo, tako silovito isklju\u010diva gesta odbijanja-

da-se-vidi, takvo poricanje stvarnosti, takav feti\u0161isti\u010dki stav \u201evrlo dobro znam da je
situacija u Sovjetskom Savezu stra\u0161na, ali ipak vjerujem u sovjetski socijalizam\u201c \u2013 \u0161to
ako je to sr\u017eni sastojak svakog eti\u010dkog stava? Ve\u0107 je i Kant bio dobro svjestan tog
paradoksa kad je svoje shva\u0107anje entuzijazma primijenio na Francusku revoluciju u
svom Sukobu fakulteta (1795). Istinska va\u017enost Revolucije nije u onome \u0161to se doista
dogodilo u Parizu \u2013 a mnogo toga bilo je u\u017easno, uz izljeve ubila\u010dke strasti \u2013 nego u
zanesenoj reakciji koju su doga\u0111aji u Parizu izazvali u o\u010dima suosje\u0107ajnih promatra\u010da
diljem cijele Evrope:

\u201eNedavna revolucija naroda koji je bogat duhom mo\u017ee i propasti i uspjeti, nagomilati
bijedu i okrutnost, ali ona ipak u srcu svih promatra\u010da (koji njome nisu zahva\u0107eni)
poti\u010de zauzimanje strane u skladu s njihovim \u017eeljama [eine Teilnehmung dem Wunshe
nach] koje grani\u010di sa zanosom i koje, budu\u0107i da sam njegov izraz nije bez opasnosti,
mo\u017ee biti prouzro\u010deno moralnom sklono\u0161\u0107u unutar \u010dovje\u010danstva.\u201c

Prevedemo li to na lakanovski jezik, realni Doga\u0111aj, upravo sama dimenzija
Realnoga, nije bila u neposrednoj stvarnosti nasilnih doga\u0111aja u Parizu, nego u tome
kako se ta stvarnost pokazivala promatra\u010dima i u nadama koje je budila u njima.
Stvarnost onoga \u0161to se doga\u0111alo u Parizu pripada vremenskoj dimenziji empirijske
povijesti: uzvi\u0161ena slika koja je stvorila zanos pripada Vje\u010dnosti... I, mutatis mutandis,
isto vrijedi i za zapadne poklonike Sovjetskog Saveza. Sovjetsko iskustvo \u201egradnje
socijalizma u jednoj zemlji\u201c zasigurno je \u201enagomilalo bijedu i okrutnosti\u201c, ali ipak je
poticalo zanos u srcu promatra\u010da (koji njime nisu bili zahva\u0107eni)... Pritom pitanje
glasi: da li svaka etika mora po\u010divati na takvoj gesti feti\u0161isti\u010dkog poricanja? Nije li
\u010dak i najuniverzalnija etika obavezna povu\u0107i crtu i zanemariti odre\u0111enu vrstu patnje?
\u0160to je sa \u017eivotinjama koje se kolje radi na\u0161e prehrane? Tko bi od nas mogao i dalje
jesti svinjetinu nakon posjete industrijskoj farmi na kojoj su svinje poluslijepe i ne
mogu \u010dak ni po\u0161teno hodati, nego ih se samo tovi da bi ih se ubilo? I \u0161to \u0107emo s, na
primjer, mu\u010denjem i patnjom milijuna koje smo odlu\u010dili ignorirati? Dokaz: zamislite
kako bi netko od nas podnio prisilno gledanje jednog jedinog snuff filma kao zapisa
onoga \u0161to se svakodnevno doga\u0111a tisu\u0107ama diljem planeta \u2013 brutalno mu\u010denje
(kopanje o\u010diju, drobljenje testisa...) itd.? Bi li ta osoba mogla i dalje normalno \u017eivjeti?
Da \u2013 ako bi uspjela nekako zaboraviti ono \u0161to je vidjela (potisnuti simboli\u010dku
djelotvornost toga). Dakle, ponovno pitamo, ne mora li svaka etika po\u010divati na takvoj
gesti feti\u0161isti\u010dkog poricanja? \u010cak i rje\u0161enje koje nudi o\u010dita iznimka, budisti\u010dka etika
solidarnosti sa svim \u017eivim bi\u0107ima, vi\u0161e je poop\u0107ena ravnodu\u0161nost \u2013 u\u010denje kako
izbje\u0107i prejaku suosje\u0107ajnost (zato se ona mo\u017ee lako pretvoriti u samu suprotnost
univerzalne suosje\u0107ajnosti, u zastupanje okrutnog militaristi\u010dkog stava, \u0161to zorno
dokazuje sudbina zen-budizma).
Dakle, da se vratimo na na\u0161e pitanje, mi se kladimo na sljede\u0107e: da, svaka etika \u2013 uz
iznimku etike psihoanalize (koja je svojevrsna antietika: usmjerava se upravo na ono
\u0161to uobi\u010dajeni eti\u010dki zanos isklju\u010duje, na jad koji je nali\u010dje na\u0161eg zanosa).
\u010cuditi se toj \u010dinjenici nije pravi filozofski stav. Naime, \u0161to ako je ono \u0161to se doima
kao nedosljednost, kao neuspjeh izvla\u010denja svih posljedica ne\u010dijeg filozofskog stava,
naprotiv, pozitivan uvjet njegove mogu\u0107nosti? \u0160to ako je takvo isklju\u010denje nekog
oblika drugosti iz dosega na\u0161eg eti\u010dkog razmatranja kosupstancijalno sa samom
utemeljuju\u0107om gestom eti\u010dke univerzalnosti, tako da, \u0161to je na\u0161a eksplicitna etika
univerzalnija, to je brutalnije isklju\u010denje u njenoj osnovi? Kr\u0161\u0107anski sveobuhvatni
stav (prisjetimo se Pavlovog slavnog \u201eNema mu\u0161kog ni \u017eenskog, nema \u017didova ni
Grka\u201c) uklju\u010duje potpuno isklju\u010denje onih koji ne prihva\u0107aju uklju\u010denje u kr\u0161\u0107ansku