Danas je mama umrla. Ili mo\u017eda ju\u010der, ne znam. Dobio sam
brzojav iz ubo\u017enice: \u00bbMajka preminula. Ukop sutra. S po\u0161to-
vanjem.\u00ab Ali, to ni\u0161ta ne zna\u010di. Mo\u017eda je to ipak bilo ju\u010der.
Ubo\u017enica je u Marengu, osamdeset kilometara od Al\u017eira.
Krenut \u0107u autobusom u dva sata i sti\u0107i tamo negdje poslije
podne. Tako \u0107u mo\u0107i probdjeti no\u0107 uz pokojnicu, a vratit \u0107u se
sutra nave\u010der. Zatra\u017eio sam od svoga poslodavca dva dana
dopusta, \u0161to mi nije mogao odbiti zbog ovakva razloga. Ali,
nije mu bilo pravo. \u010cak sam mu rekao: \u2014 Nisam ja tome kriv.
\u2014 Nije mi ni\u0161ta odgovorio. Tada sam pomislio da nije trebalo
da mu to ka\u017eem. Uostalom, nisam se imao zbog \u010dega ispri\u010da-
vati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi su\u0107ut. Ali, vjerojatno \u0107e
to u\u010diniti prekosutra, kad budem u crnini. Zasad kao da mama
nije ni umrla. A nakon ukopa bit \u0107e to ne\u0161to svr\u0161eno i sve \u0107e
poprimiti slu\u017ebeniji izraz.
Krenuo sam autobusom u dva sata. Bilo je vrlo vru\u0107e.
Ru\u010dao sam bio, kao i obi\u010dno, u restoranu kod Celesta. Svi su
me mnogo \u017ealili, a Celeste je rekao: \u2014 Samo je jedna majka. \u2014
Kad sam odlazio, ispratili su me do vrata. Bio sam malo
smu\u0107en jer sam morao oti\u0107i do Emmanuela da posudim od
njega crnu kravatu i flor. Njemu je prije nekoliko mjeseci umro
stric.
Tr\u010dao sam da ne zakasnim na autobus. Od te \u017eurbe i tr\u010dan-
ja pa od drndanja autobusa, vonja benzina i odsijevanja ceste

i neba, od svega sam toga zadrijemao. Spavao sam gotovo za
cijele vo\u017enje. A kad sam se probudio, bio sam naslonjen na ne-
kog vojnika koji mi se osmjehnuo i upitao putujem li izdaleka.
Odgovorio sam: \u2014 Da \u2014 samo da ne moram s njim razgova-
rati.
Ubo\u017enica je na dva kilometra od sela. Taj sam put pre\u0161ao
pje\u0161ice. Htio sam odmah vidjeti mamu. Ali mi je vratar rekao
da moram najprije posjetiti upravitelja. Bio je zauzet, pa sam
malo pri\u010dekao. Za sve to vrijeme vratar je ne\u0161to govorio, a on-
da sam posjetio upravitelja \u2014 primio me u svom uredu. Bio je
to sitan starac odlikovan Legijom \u010dasti. Pogledao me svojim
svijetlim o\u010dima. Zatim mi je stisnuo ruku i toliko je zadr\u017eao u
svojoj da ve\u0107 nisam znao kako da je izvu\u010dem. Pogledao je u
nekakve spise i rekao mi: \u2014 Gospo\u0111a je Mersault do\u0161la ova-
mo prije tri godine. Vi ste joj bili jedini oslonac. \u2014 Pomislio
sam da mi ne\u0161to zamjera, pa sam mu po\u010deo razja\u0161njavati. Ali
me on presije\u010de u rije\u010di: \u2014 Ne morate se, drago dijete, oprav-
davati! Pro\u010ditao sam spise va\u0161e majke. Vi niste mogli pod-
mirivati njezine potrebe. Njoj je bila potrebna njegovateljica.
Vi imate skromnu pla\u0107u, a ona je, sve u svemu, bila ovdje sret-
nija. \u2014
Rekoh: \u2014 Jest, gospodine upravitelju. \u2014 On nadoda: \u2014
Imala je znate, ovdje prijatelja, svojih vr\u0161njaka. S njima je ima-
la zajedni\u010dke interese koji pripadaju jednom drugom vreme-
nu. A vi ste mladi, i ona bi se dosa\u0111ivala s vama.
To je istina. Dok je bila kod ku\u0107e, mama me je neprestano
nijemo pratila pogledom. Prvih dana u ubo\u017enici \u010desto je pla-
kala. Ali, to je bilo zbog navike. Nakon nekoliko mjeseci bila bi
plakala da su je odveli iz ubo\u017enice. I opet zbog navike. Djelo-
mice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo
uop\u0107e posje\u0107ivao. Pa i zato \u0161to bih tada izgubio cijelu nedjelju
\u2014 a da i ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na
autobus, kupujem kartu i putujem dva sata.
Upravitelj je i dalje govorio. Ali ga gotovo vi\u0161e nisam ni
slu\u0161ao. Zatim mi re\u010de: \u2014 Sigurno \u017eelite vidjeti majku. \u2014 Usta-
doh bez rije\u010di, a on po\u0111e ispred mene prema vratima. Na stu-
bi\u0161tu mi objasni: \u2014 Prenijeli smo je u na\u0161u malu mrtva\u010dnicu.
Da se ostali ne uznemiruju. Kad god umre tko od njih, svi su
dva-tri dana nervozni. A to ote\u017eava rad. \u2014 Pro\u0161li smo kroz
dvori\u0161te u kojemu je bilo mnogo staraca koji su \u0107askali u ma-
lim skupinama. U\u0161utjeli su dok smo prolazili. A iza na\u0161ih le\u0111a
opet su nastavili razgovore. Ba\u0161 kao prigu\u0161eno brbljanje papi-
gica. Pred vratima jedne omanje zgrade upravitelj se pozdravi
sa mnom. \u2014 Ostavljam vas, gospodine Mersaulte. Stojim vam
na raspolaganju u svom uredu. U na\u010delu, ukop je zakazan za
deset sati prije podne. Mislili smo da \u0107ete tako mo\u0107i probdjeti
no\u0107 uz pokojnicu. Jo\u0161 ne\u0161to \u2014 va\u0161a je majka, \u010dini se, vi\u0161eput iz-
razila \u017eelju svojim drugovima da bude pokopana po vjerskom
obredu. Ja sam poduzeo sve \u0161to treba. Htio sam vas samo o to-
me izvijestiti. \u2014 Zahvalih mu. Mama nije bila bezvjernica, ali
nije nikad za \u017eivota mislila na vjeru.
U\u0161ah. Bija\u0161e to vrlo svijetla dvorana, obijeljena vapnom, sa
stropom od \u0161arena stakla. U njoj je bilo stolica i stalaka s pos-
toljem u obliku slova X. Na dva stalka u sredini le\u017eao je po-
klopljen lijes. Vidjeli su se samo blistavi, jedva utaknuti vijci
kako str\u0161e iz dasaka premazanih sme\u0111om bojom. Pokraj odra
sjedila je bolni\u010darka Arapkinja u bijelu haljetku, s maramom
kri\u010dave boje na glavi.
U taj tren u\u0111e iza mojih le\u0111a vratar. Mora da je dotr\u010dao.
Zamuckivao je: \u2014 Zatvorili smo je, ali treba samo da odvijem

vijke pa da je vidite. \u2014 Primaknuo se lijesu, ali ga zaustavih.
Re\u010de mi: \u2014 Ne\u0107ete? \u2014 Odgovorih: \u2014 Ne\u0107u. \u2014 Zastade, a ja se
posramih jer osjetih da nisam smio to re\u0107i. Domalo me pogle-
da i upita: \u2014 Za\u0161to? \u2014 ali bez prijekora u glasu, kao da ga sa-
mo zanima. Odgovorih: \u2014 Ne znam. \u2014 Tada, su\u010du\u0107i svoj bije-
li brk, kaza, ne gledaju\u0107i me: \u2014 Razumijem. \u2014 O\u010di mu bijahu
lijepe, svijetloplave, a put pomalo rumena. Dade mi stolac, pa
i sam sjede tik iza mene. Njegovateljica ustade i po\u0111e prema
vratima. Vratar mi tada re\u010de: \u2014 Ima rak. \u2014 Nisam ga razumio,
pa pogledah bolni\u010darku i opazih da ispod o\u010diju nosi povoj oba-
9