Ja mislim da uop\u0161te nema smisla pisati predgovor autobiografiji. Ako \u017eivot\u010dove\u010dji i ima kakav predgovor, on je tako intimne prirode da se o njemu uop\u0161te i ne pi\u0161e. Ali se meni predgovorom valja opravdati \u0161to sam preduzeo ovaj posao \u2013 pisanje biografije \u2013 kojim se obi\u010dno bave propali politi\u010dari, prognani vladari, besposleni penzioneri, biv\u0161e dvorske dame i
U jedno doba nastala je bila\u010ditava hajka na mene. Sve \u0161to je dobilo svrab za pisanje uzelo je da se\u010de\u0161e o mene, tako da sam bio postao neka vrsta pismenog zadatka za sve one koji su \u2013 to se ve\u0107 razume \u2013 po\u010dinjali kritikom svoja literarna ve\u017ebanja. Svi su oni i na sav glas tvrdili: da ja nemam ni duha ni talenta. Kako su mi na taj na\u010din stvorili donekle reputaciju\u010doveka bez duha i talenta, po\u010de se \u0161aputati da mi ta reputacija daje dovoljno kvalifikacija za\u010dlana Akademije nauka i umetnosti, te sam svakoga\u010dasa mogao o\u010dekivati da budem i izabran. Pa kako svaki akademik mora da izradi svoju autobiografiju, i kako je na\u0161im akademicima za taj posao potrebno po nekoliko godina, pa ih ima koji su i umrli a taj toliko veliki i va\u017ean posao nisu dovr\u0161ili, te se ni dan danas ni\u0161ta ne zna ni o njihovom \u017eivotu ni o njihovom radu na nauci, \u2013 to sam odlu\u010dio da za vremena piberem gra\u0111u za svoj \u017eivotopis.
Opis ovoga \u017eivota otpo\u010deo sam sa ro\u0111enjem, nalaze\u0107i da je to najprirodniji po\u010detak. Polaze\u0107i od toga fakta, ja se nisam upu\u0161tao u stvari koje su prethodile mome ro\u0111enju, po\u0161to o tome verovatno i nema nikakvih podataka. Autobiografiju sam zavr\u0161io \u017eenidbom, nalaze\u0107i da posle \u017eenidbe\u010dovek i nema autobiografije
Uostalom, vreme od ro\u0111enja do \u017eenidbe i jeste jedan period (sa mnogo potperioda) u istoriji\u010dovekovoj. Onako otprilike kao \u0161to u istoriji Srba vreme od doseljenja na Balkansko Poluostrvo do propasti carstva na Kosovu\u010dini jedan veliki period sa mnogo potperioda.\u010cak bi se i u \u017eivotu\u010dovekovom taj period od ro\u0111enja do \u017eenidbe mogao, kao i u istoriji, zvati period "od doseljenja do propasti". Kao \u0161to bi se i period koji zatim nastaje mogao tako lepo i u \u017eivotu, kao i u istoriji, nazvati: period "robovanja i patnji".
Stoga sam se ja i zadr\u017eao samo na prvome periodu: od doseljenja do propasti. Dalji opis moga \u017eivota poverio sam jednome svome prijatelju, vrlo talentovanome i otmenome gospodinu, za kojega sam se uverio da nijednu stvar ne kazuje onako kako je ona bila, ve\u0107 je uvek dopunjuje, name\u0161ta i zamazuje, ne bi li je ulep\u0161ao. Takvi su ljudi neobi\u010dno podesni za biografije knji\u017eevnika i umetnika, jer je kod tih biografija pravilo da se svaka stvar tako ulep\u0161a kako bi veliki pokojnik potomstvu izgledao \u0161to uzvi\u0161eniji i \u0161to plemenitiji. Biografi knji\u017eevnika i umetnika imaju u tome pogledu neobi\u010dnu sli\u010dnost sa ma\u0161amodama i kroja\u010dicama. I kod njih postoji onaj kroja\u010dki ukus: "Ovo vam lepo stoji!", te biografiju tako kroje i doteruju kako bi \u0161to lep\u0161e stojala onome o kome pi\u0161u. Ako je dami ru\u017ean struk, kroja\u010dica\u0107e napraviti hiljadu ma\u0161nica da ga pokrije; ako je knji\u017eevniku ru\u017ena pro\u0161lost, biograf
grbava le\u0111a, kroja\u010dica\u0107e joj izmisliti takav kroj da se to i ne opazi; ako umetnik ima malo grbav moral, biograf\u0107e izmisliti takva obja\u0161njenja da\u0107e takav moral izgledati kao vrlina
Lirski pesnik N. N. jedno jutro, tre\u0161ten pijan, sreo se sa svojim budu\u0107im biografom. Veliki pokojnik bivao je\u010desto puta u \u017eivotu svinja, ali je ovom prilikom naro\u010dito bio zabrljavio, tako da nije umeo\u010dak ni ku\u0107u da na\u0111e.
Leave a Comment