Ve\u010dernjakova biblioteka
Kolo II. Kriminalisti\u010dki romani
Knjiga 6.
Edgar Allan Poe: Umorstva u ulici Morgue i druge pri\u010de
Preveo s engleskog: Leo Dr\u017ei\u0107
Naslov izvornika: Edgar Allan Poe Murders In Morgue Street And Other Stories
copvright d 2004. Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija, za ovo izdanje
Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Ve\u010dernji list, d.d.
ISBN 953-7161-31-5
Knjiga se prodaje jedino uz Ve\u010dernji list.

Umorstva u ulici Morgue i druge pri\u010de
Ve\u010dernji list
Umorstva u ulici Morgue
IKoju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeoAhil kad se krio me\u0111u \u017eenama pitanja su, \u0161to, premda

zbunjuju, ipak ne isklju\u010duju svako naga\u0111anje.
Sir Thomas Browne Pokapanje u urnama*
Duhovne osobine koje opisujemo kao analiti\u010dke same su po sebi tek malo podlo\u017ene analizi. Mo\u017eemo ih ocijeniti
samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, me\u0111u ostalim, da su svojem vlasniku, kad ih posjeduje u
velikoj mjeri, uvijek izvor naj\u017eivahnijeg u\u017eitka. Kao \u0161to se \u010dovjek raduje svojoj fizi\u010dkoj mo\u0107i, te u\u017eiva u onim
zadacima koji zahtijevaju napor svih njegovih mi\u0161i\u0107a, tako se analiti\u010dar s veseljem predaje onoj moralnoj
aktivnosti koja razrje\u0161ava. On nalazi zadovoljstvo \u010dak i u naj-bezna\u010dajnijim zanimanjima koja \u0107e uposliti
njegove talente. On voli zagonetke, pitalice, hijeroglife: pokazuju\u0107i, pri rje\u0161avanju svakog pojedinog od njih,
stupanj pronicljivosti koji se obi\u010dnom poimanju \u010dini nadnaravnim. Njegovi rezultati, do kojih je do\u0161ao samom
biti i jezgrom metode zapravo nam se prikazuju kao \u010dista intuicija. Sposobnost ra\u0161\u010dlambe zacijelo se mo\u017ee
veoma oja\u010dati prou\u010davanjem matematike, a posebno one njezine najvi\u0161e grane koja se, nepravedno, i isklju\u010divo
na temelju njenih retrogradnih operacija naziva, kao par excellence, analitikom. A ipak, prora\u010dunavati ne zna\u010di
samo po sebi analizirati. Igra\u010d \u0161aha, na primjer, \u010dini jedno, i ne trude\u0107i se poku\u0161ati drugo. Iz toga slijedi da je igra
\u0161aha, s obzirom na njezin utjecaj na duhovni zna\u010daj, u velikoj mjeri pogre\u0161no shva\u0107ena. Ne pi\u0161em sada raspravu,
ve\u0107 naprosto uvodim u pone\u0161to osebujnu pripovijest zapa\u017eanjima, koja su posve usputna; stoga \u0107u iskoristiti ovu
priliku da
* Sir Thomas Browne (1605.-1682.) - engleski lije\u010dnik i pisac, koji je u djelu Urn Burial {Pokapanje u urnama,
1658.) u meditativnom i misti\u010dnom tonu pisao o pogrebnim obredima, raznim na\u010dinima pokapanja mrtvaca, o
smrti i besmrtnosti.
utvrdim kako su uzvi\u0161enije sposobnosti refleksivnog intelekta odre\u0111enije i korisnije zaokupljene
nepretencioznom igrom dame nego a zamr\u0161enom izvje\u0161ta\u010deno\u0161\u0107u \u0161aha. U ovom posljednjem, u kojem su kretnje
figura razli\u010dite i bizarne, s raznolikim i varijabilnim vrijednostima, ono \u0161to je naprosto zamr\u0161eno pogre\u0161no se
dr\u017ei (prili\u010dno uobi\u010dajena zabluda) ne\u010dim \u0161to je dubokoumno. Pa\u017enja je ovdje zaokupljena u najve\u0107oj mjeri. Ako
popusti samo na tren, dolazi do propusta, koji \u0107e uroditi gubitkom ili porazom. Budu\u0107i da mogu\u0107i potezi nisu
samo mnogobrojni ve\u0107 i zamr\u0161eni, \u0161anse za takve propuste umno\u017eavaju; i u devet od deset slu\u010dajeva pobijedit \u0107e
sabraniji, a ne o\u0161troumniji igra\u010d. U dami, naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i mogu tek malo varirati,
vjerojatnost se neopreza umanjuje i, budu\u0107i da puka pa\u017enja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju
neka strana stekne ste\u010dena je ve\u0107om pronicavo\u0161\u0107u. Da budemo manje apstraktni - zamislimo igru dame u kojoj
su figure svedene na \u010detiri kralja i gdje se, dakako, ne mo\u017ee o\u010dekivati nikakav propust. O\u010digledno je da pobjedu
ovdje mo\u017ee odlu\u010diti (budu\u0107i da su igra\u010di u svemu jednaki) samo neki recherche potez, rezultat odre\u0111enog
intelektualnog napora. Li\u0161en uobi\u010dajenih sredstava, analiti\u010dar se udubljuje u duh svoga protivnika, identificira se
s njim, i nerijetko na taj na\u010din na prvi pogled, spoznaje jedine metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne)
kojima mo\u017ee navesti na gre\u0161ku, ili natjerati na prenagljeno i pogre\u0161no prosu\u0111ivanje.
Vist je odavno poznat po svojem utjecaju na ono \u0161to se naziva mo\u0107 prosu\u0111ivanja, i poznato je da je bilo ljudi na
najvi\u0161oj intelektualnoj razini koji su u njemu nalazili naizgled neprotu-ma\u010divi u\u017eitak, dok su \u0161ah odbacivali kao
frivolan. Nema sumnje da ne postoji ni\u0161ta sli\u010dno \u0161to u tolikoj mjeri napre\u017ee sposobnost ra\u0161\u010dlambe. Najbolji
\u0161ahist na kr\u0161\u0107anskom svijetu nije ni\u0161ta drugo nego najbolji igra\u010d \u0161aha; ali vje\u0161tina u vistu zna\u010di sposobnost u
svim onim zna\u010dajnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad ka\u017eem vje\u0161tina, mislim ono savr\u0161enstvo u
poznavanju igre \u0161to uklju\u010duje obuhva\u0107anje svih izvora iz kojih se mo\u017ee izvu\u0107i zakonita prednost. Oni nisu samo
mnogobrojni, ve\u0107 poprimaju i razli\u010dite oblike i \u010desto se kriju u onim zakucima misli koji su potpuno
nepristupa\u010dni obi\u010dnom poimanju. Promatrati pa\u017eljivo zna\u010di pamtiti razgovijetno; i, do tog trenutka, sabran \u0107e se
\u0161ahist snalaziti vrlo dobro u vistu, dok su Hovleova pravila* (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre)
dovoljno i op\u0107enito
*Hoyleova pravila - karta\u0161ka pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle.

shvatljiva. Tako su posjedovati dobro pam\u0107enje i postupati "po knjizi" trenuci koji se obi\u010dno dr\u017ee dovoljnim za
dobru igru. Ali upravo se u pitanjima kod granica pukih pravila o\u010dituje vje\u0161tina analiti\u010dara. On \u0161utke prikuplja
zalihu zapa\u017eanja i zaklju\u010daka. To isto mo\u017eda \u010dine i njegovi drugovi, i razlika u opsegu ste\u010dene informacije ne
krije se toliko u valjanosti zaklju\u010daka, koliko u kakvo\u0107i zapa\u017eanja. Nu\u017eno je znati \u0161to valja promatrati. Na\u0161 se
igra\u010d uop\u0107e ne ograni\u010dava; niti ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru premda mu je igra cilj. On
prou\u010dava izraz lica svojeg partnera, pa\u017eljivo ga uspore\u0111uju\u0107i s licem svakoga od svojih protivnika. Promatra
na\u010din slaganja karata u svakoj ruci; \u010desto broje\u0107i adut za adutom, i jednu po jednu najja\u010du kartu, pomo\u0107u pogleda
koje na njih bacaju oni koji ih dr\u017ee. On zapa\u017ea svaku promjenu na licu dok je igra u toku, prikupljaju\u0107i zalihu
mi\u0161ljenja na temelju razlika u izrazu sigurnosti, ili iznena\u0111enja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po na\u010dinu na koji uzima
\u0161tih, on ocjenjuje mo\u017ee li osoba koja ga je dobila napraviti jo\u0161 jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu
lica uz koji je ba\u010den na stol. Slu\u010dajna ili neoprezna rije\u010d; nehoti\u010dno ispu\u0161tanje ili okretanje neke karte, s
popratnom strepnjom ili nemarom s obzirom na njeno prikrivanje; prebrajanje \u0161tihova, i red po kojem su slo\u017eeni;
nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost - sve to predstavlja, za njegovo prividno intuitivno shva\u0107anje dvije
ili tri runde, on u cijelosti poznaje sadr\u017eaj onoga \u0161to svaki pojedini igra\u010d dr\u017ei u ruci, te otada nadalje odla\u017ee svoje
karte s jednakom odre\u0111eno\u0161\u0107u svrhe, kao da su svi ostali igra\u010di okrenuli svoje na pravu stranu.
Analiti\u010dku mo\u0107 ne valja brkati s pukom dosjetljivo\u0161\u0107u; jer, dok je analiti\u010dar nu\u017eno dosjetljiv, dosjetljiv je \u010dovjek
\u010desto \u010dudesno nesposoban za analizu. Sposobnost uo\u010davanja redoslijeda, te kombiniranja po kojoj se
dosjetljivost obi\u010dno o\u010dituje, i kojoj su frenolozi* (rekao bih zabludom) pripisali poseban organ, pretpostavljaju\u0107i
da je rije\u010d o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se \u010desto susre\u0107e u onih \u010diji intelekt ina\u010de grani\u010di s idioterijom da
je privukla pa\u017enju svekolikih pisaca o etici. Izme\u0111u dosjetljivosti i analiti\u010dke mo\u0107i uistinu postoji razlika znatno
ve\u0107a nego izme\u0111u ma\u0161te i imaginacije**, ali po svojoj naravi uo\u010dljivo analogna.
* frenologija - prou\u010davanje karakternih i mentalnih osobina na temelju oblika lubanje, koje je bilo ra\u0161ireno u
Poeovo doba i izazvalo njegovo posebno zanimanje.
** Poe se ovdje slu\u017ei poznatom romanti\u010dnom podjelom poetskih osobina na ma\u0161tu, povr\u0161nu i ukrasnu pjesni\u010dku
djelatnost, i imaginaciju, duboku stvarala\u010dku snagu koja pjesniku daje gotovo nadnaravno zna\u010denje i mo\u0107.
Ustanovit \u0107e se, zapravo, da su dosjetljivi uvijek ma\u0161toviti, a da istinski imaginativni, ne mogu biti drugo nego
analiti\u010dari.
Pripovijest koja slijedi mo\u017eda \u0107e se \u010ditatelju u\u010diniti pomalo, kao komentar netom iznesenim tvrdnjama.
Borave\u0107i u Parizu tijekom prolje\u0107a i dijela ljeta 18__., upoznao
sam ondje Monsieura C. Augustea Dupina. Taj je mladi gospodin bio iz odli\u010dne - \u0161tovi\u0161e, iz vrlo slavne obitelji,
ali je, zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siroma\u0161tvo da mu je energija njegova zna\u010daja potpuno
podlegla, te se prestao kretati u svijetu ili nastojati da ponovno povrati svoj imetak. Susretljivo\u0161\u0107u nekih
vjerovnika, u njegovu se posjedu jo\u0161 zadr\u017eao mali ostatak njegove o\u010devine i iz prihoda koji mu je odatle
pritjecao on je uspijevao, pomo\u0107u najstro\u017ee \u0161tednje, pokrivati najnu\u017enije \u017eivotne potrebe, ne brinu\u0107i se za
suvi\u0161nosti. Knjige su mu, zaista, bile jedina rasko\u0161, a do njih je u Parizu lako do\u0107i.
Prvi se susret zbio u nekoj zabitnoj knji\u017enici u Rue Montmar-tre, gdje nas je slu\u010dajna okolnost \u0161to smo obojica
tra\u017eili isti vrlo rijedak i vrlo poseban primjerak knjige dovela do prisnijeg dru\u017eenja. Vi\u0111ali smo se vrlo \u010desto.
Mene je iskreno zainteresirala mala obiteljska povijest, koju mi je on ispripovjedio s onom otvoreno\u0161\u0107u, tako
karakteristi\u010dnom za Francuza, kad god je predmet razgovora isklju\u010divo njegovo ja. Bio sam zaprepa\u0161ten, tako\u0111er,
golemim opsegom njegove na\u010ditanost, a iznad svega sam osje\u0107ao kako me neobuzdani \u017ear i \u017eivahna svje\u017eina
njegove imaginacije uzbu\u0111uje do dna du\u0161e. Znaju\u0107i \u0161to tra\u017eim i za \u010dim te\u017eim tada u Parizu, osje\u0107ao sam da bi mi
dru\u0161tvo takvog \u010dovjeka predstavljalo neprocjenjivo blago; i to sam mu \u010dvrsto iskreno povjerio. Napokon je bilo
dogovoreno da \u0107emo stanovati zajedno tijekom mojeg boravka u gradu; a budu\u0107i da su moje \u017eivotne okolnosti
bile ne\u0161to sre\u0111enije od njegovih, bilo mi je dopu\u0161teno pobrinuti se za tro\u0161ak unajmljivanja, te opremanja, u stilu
koji je odgovarao prili\u010dno fantasti\u010dnoj sumornosti na\u0161e zajedni\u010dke \u0107udi, zubom vremena nagrizene i groteskne
zgradurine, davno napu\u0161tene zbog praznovjerja o kojima se nismo raspitivali, i naherene prema kona\u010dnom padu
u povu\u010denom i usamljenom dijelu Faubourga St. Germaina.
Da je svakodnevnica na\u0161ega \u017eivota u toj ku\u0107i bila, poznata svijetu, dr\u017eali bi nas za lu\u0111ake - premda mo\u017eda za
lu\u0111ake bezazlene naravi. Na\u0161a je osama bila savr\u0161ena. Nismo dopu\u0161tali nikakve posjete. Zaista, i samo je mjesto
na\u0161e povu\u010denosti bri\u017eljivo
dr\u017eano u tajnosti pred mojim nekada\u0161njim znancima; a mnogo je godina pro\u0161lo otkako je Dupin prestao ikoga
poznavati ili biti poznat u Parizu. Postojali smo sami za sebe.
Bio je poseban hir mog prijatelja (jer kako da to ina\u010de nazovem?) da bude zaljubljen u No\u0107 zbog nje same; i toj
sam se bi-zarrerie, kao i svim ostalima, bez rije\u010di priklonio; predaju\u0107i se bez ikakvih ograda njegovim mahnitim
hirovima. Ta tmasta bo\u017eica nije uvijek htjela sama prebivati uz nas; ali mogli smo krivotvoriti njenu prisutnost.
Pri prvom tra\u010dku zore zatvorili bismo sve masivne kapke na na\u0161oj staroj zgradi; upalili bismo dvije svije\u0107e koje
su intenzivno namirisane zra\u010dile tek vrlo sablasnim i slaba\u0161nim svjetlom. Njihovom pomo\u0107u uposlili smo tada
svoje du\u0161e sanjarijama - \u010ditali, pisali ili razgovarali, dok nas ura ne bi upozorila da nastupa prava Tama. Tada
bismo i \u0161etali ulicama, rukom pod ruku, nastavljaju\u0107i razgovor o temama dana, ili lutaju\u0107i na daleko i \u0161iroko do u
kasne sate tra\u017ee\u0107i, posred neobuzdanih svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj duhovnog

uzbu\u0111enja kojim mo\u017ee uroditi mirno promatranje.
U takvim trenucima morala mi je upasti u o\u010di i zadiviti me (premda sam, po njegovom bujnom idealizmu, bio
pripravan o\u010dekivati je) osebujna analiti\u010dka sposobnost Dupina. \u010cinilo se tako\u0111er da on gorljivo u\u017eiva njome se
koristiti - ako je ba\u0161 i ne pokazuje - i nije oklijevao priznati zadovoljstvo koje je na taj na\u010din postizao. Hvalisao
se preda mnom tiho se smiju\u0107i, kako ve\u0107ina ljudi, obzirom na njega, nosi prozore na svojim grudima, i bio je
sklon dodati tim tvrdnjama izravne i upravo nevjerojatne dokaze njegova duboka poznavanja moje nutrine.
Dr\u017eanje mu je u takvim trenucima bilo hladno i odsutno; o\u010di bezizra\u017eajne; dok mu se glas, ina\u010de puni tenor,
uzdizao do piskavosti, koji bi zvu\u010dao mrzovoljno da nije bilo odmjerenosti i savr\u0161ene razgovijetnosti izgovora.
Promatraju\u0107i ga u tim raspolo\u017eenjima, \u010desto sam se u mislima zadr\u017eavao na drevnoj filozofiji Dvodijelne du\u0161e, te
sam se zabavljao zami\u0161ljaju\u0107i dvostrukog Dupina - stvarala\u010dkog i rastvarala\u010dkog.
Ne treba pretpostaviti po onome \u0161to sam netom ispripovjedio da iznosim nekakvu tajnu, ili bilje\u017eim neku
romanti\u010dnu pri\u010du. Ono \u0161to sam u tom Francuzu opisao bio je naprosto posljedica uzbu\u0111ene, a mo\u017eda \u010dak i
bolesne inteligencije. Ali kakve su prirode bile njegove primjedbe u doti\u010dnim razdobljima najbolje pokazati
jedan primjer.
Jedne smo no\u0107i \u0161etali duga\u010dkom, prljavom ulicom u blizini Palais Rovala. Kako smo obojica o\u010digledno bili
zaokupljeni mislima, ni jedan od nas nije prozborio ni slova barem petnaest minuta. Odjednom je Dupin naglo
izgovorio ove rije\u010di:
"Zaista, on je vrlo malen rastom i bolje bi pristajao u Theatre des Varietes"
"O tome nema nikakve dvojbe" odgovorio sam nehotice, isprva i ne primijetiv\u0161i (koliko sam bio udubljen u
meditacije) \u010dudesan na\u010din na koji se govornik suglasio s mojim razmi\u0161ljanjima. Sabrao sam se nakon minute, i
moje je zaprepa\u0161tenje bilo silno.
"Dupine" rekoh ozbiljno, "Ovo prelazi moje poimanje. Ne oklijevam re\u0107i kako sam zapanjen, i kako jedva
vjerujem svojim u\u0161ima. Po \u010demu si ti uop\u0107e mogao znati da ja mislim o -?" Tu sam zastao da utvrdim izvan
svake sumnje zna li on zaista o kome sam mislio.
"- O Chantillvju" re\u010de on, "za\u0161to si zastao? Govorio si sam sebi kako ga njegova si\u0107u\u0161na pojava onemogu\u0107uje u
tragediji!'
A upravo je to bio predmet mojih razmi\u0161ljanja. Chantilh/ bija\u0161e quondam postolar iz Rue St. Denis, koji se,
poludjev\u0161i za pozornicom, oku\u0161ao u ulozi Kserksa u istoimenoj Crebillonovoj* tragediji, te su ga obasuli
podrugljivim pamfletima zbog tog poku\u0161aja.
"Reci mi, za ime Bo\u017eje" uskliknuh, "koja metoda - ako metoda uop\u0107e postoji - koja ti je omogu\u0107ila da doku\u010di\u0161 o
\u010demu mislim!' - Uistinu sam bio jo\u0161 zaprepa\u0161teniji nego \u0161to sam bio voljan iskazati.
"Bio je to piljar" odvrati moj prijatelj, "koji te naveo na zaklju\u010dak da onaj postolar nije dovoljno visok za
Kserksa et id genus omne**!'
"Piljar!" - ti me iznena\u0111uje\u0161 - "ja uop\u0107e ne poznajem nikakva piljara!'
"Onaj \u010dovjek koji je naletio na tebe kad smo ulazili u ulicu -to je moglo biti prije petnaest minuta"
Sad sam se sjetio da me zaista neki piljar, nose\u0107i na glavi veliku ko\u0161aru jabuka, zamalo slu\u010dajno oborio dok smo
izlazili iz Rue C. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali; ali kakve je to veze imalo sa Chantillviem nisam nikako
mogao doku\u010diti.
U Dupinu nije bilo ni trunka charlatanerie. "Objasnit \u0107u ti" re\u010de on, a da bi sve jasno shvatio, ponajprije \u0107emo
slijediti trag
* Prosper Crebillon (1674-1762) - francuski dramati\u010dar Dramu o perzijskom
kralju Kserksu napisao je 1714. godine.
** et id genus omne (lat.) - i sve \u0161to je od te vrste.
10
tvojih meditacija unatrag, od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do \u010dasa rencontrea s doti\u010dnim piljarom.
Ve\u0107e karike tog lanca ni\u017eu se ovako. - Chantilh/, Orion, Dr. Nichols. Epikur*, sterotomija**, uli\u010dna kaldrma,

Malo je ljudi koji se nisu u nekom razdoblju svoga \u017eivota zabavljali na taj na\u010din da korak po korak unatrag
slijede put kojim su do\u0161li do odre\u0111enih zaklju\u010daka u svom duhu. To je zanimanje ponekad silno interesantno; i
onaj koji se u njemu prvi put oku\u0161a zapanjen je naizgled neizmjernom udaljeno\u0161\u0107u i nepovezano\u0161\u0107u po\u010detne to\u010de
i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje zaprepa\u0161tenje kad sam \u010duo Francuza da govori ono \u0161to je netom izrekao i
kad nisam mogao, a da ne priznam kako govori istinu. Nastavio je:
"Razgovarali smo o konjima, ako me pam\u0107enje ne vara, trenutak prije nego \u0161to smo izi\u0161li iz Rue C. To je bio
posljednji predmet o kojem smo raspravljali. Kad smo pro\u0161li u ovu ulicu, piljar, s velikom ko\u0161arom na glavi,
hitro je pro\u0161ao pokraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kamenih kocaka, naslaganih na mjestu gdje se popravlja
plo\u010dnik, ti si nagazio na jedan labavi djeli\u0107, okliznuo se, malo nategnuo \u010dlanak, napravio si ljutito ili mrzovoljno
lice, promrmljao nekoliko rije\u010di, okrenuo se da pogleda\u0161 hrpu kamenja, i zatim \u0161utke nastavio put. Nisi obra\u0107ao
posebnu pa\u017enju na ono \u0161to \u010dini\u0161; ali zapa\u017eanje je u mene u posljednje vrijeme postalo neka vrta nu\u017enosti!'
"O\u010di su ti bile oborene - pogledavaju\u0107i, s mrzovoljnim izrazom na rupe i brazde u plo\u010dniku (tako da sam vidio
kako jo\u0161 uvijek misli\u0161 na kamenje) dok nismo stigli do male uli\u010dice zvane Lamartine, koja je poplo\u010dena, u