Nekada davno bio sam blizak s gospodinom Williamom Legrandom. On je izdanak hugenotske obitelji. Nekad je bio imu\u0107an, ali ga je niz nesre\u0107a odveo u bijedu. Kako bi izbjegao poni\u017eenje, napustio je New Orleans, grad svojih predaka i skrasio se na Sullivanovom otoku blizu Charlstona u Ju\u017enoj Karolini.

Otok je osobit. Na njemu je malo toga osim pijeska. Duga\u010dak je oko 5 kilometara i ni na jednom mjestu nije \u0161iri od pola kilometra. Od kopna je odvojen jedva uo\u010dljivim potokom koji je probio put kroz divljinu trske i mulja, omiljeno uto\u010di\u0161te barskih ptica. Vegetacija je na njemu, kao \u0161to mo\u017eete i pretpostaviti, vrlo oskudna i patuljasta. Nemogu\u0107e je vidjeti makar i najmanje drvo. Jedino blizu zapadnog ruba otoka, tamo gdje je utvrda Moultrie i gdje su neki ubogi ku\u0107erci koje ljeti nastanjuju oni koji pobjegnu od charlestonske pra\u0161ine i vru\u0107ine, mogu se na\u0107i male bodljikave palme, ali \u010ditav je otok, izuzev ove zapadne to\u010dke i bijele pla\u017ee na morskoj obali, pokriven gustom \u0161ikarom slatke mirte koju toliko hvale engleski vrtlari. Grmlje ovdje obi\u010dno dose\u017ee visinu od \u010detiri do \u0161est metara i \u010dini gotovo neprohodnim \u0161umarak koji puni zrak svojim miomirisima.

U skrovitom kutu ovog \u0161umarka, nedaleko od isto\u010dnog, udaljenijeg kraja otoka, Legrand je izgradio malu kolibu u kojoj je \u017eivio kad sam ga, posve slu\u010dajno, upoznao. Taj je susret ubrzo prerastao u prijateljstvo, budu\u0107i da sam u tom samotnjaku na\u0161ao mnogo toga \u0161to izaziva zanimanje i divljenje. Bio je dobro obrazovan, vrlo domi\u0161ljat, ali mizantrop sklon brzoj promjeni raspolo\u017eenja - od odu\u0161evljenja do melankolije. Imao je dosta knjiga, ali ih je rijetko \u010ditao. Uglavnom je lovio i ribario, te lutao po pla\u017ei i kroz mirtu u potrazi za \u0161koljkama i rijetkim insektima - na \u010dijoj bi mu kolekciji zavidio i Swammerdamm. Na tim izletima obi\u010dno ga je pratio stari crnac Jupiter, kojega je obitelj jo\u0161 davno oslobodila, ali kojega ni prijetnje ni obe\u0107anja nisu mogla odvratiti od onoga \u0161to je smatrao svojim pravom, a to je da se brine o mladom gosponu Willu. Nije posve isklju\u010deno ni da je Legrandova obitelj, smatraju\u0107i Legranda pomalo intelektualno nesre\u0111enim, prebacila na Jupitera obvezu da nadgleda i \u0161titi ovog lutalicu.

Zime su na zemljopisnoj \u0161irini otoka Sullivan rijetko kad o\u0161tre, pa je prava rijetkost zapaliti vatru ve\u0107 ujesen. Ipak, sredinom listopada godine 18.. dan je bio izuzetno hladan. Ne\u0161to prije zalaska sunca, probio sam se kroz zimzelenu \u0161umu do kolibe svog prijatelja kojega ve\u0107 nekoliko tjedana nisam posjetio - u to sam vrijeme bio smje\u0161ten u Charlestonu, kojih devet milja od otoka, a prijevozna sredstava u to su vrijeme daleko zaostajala za dana\u0161njima. Stigav\u0161i do kolibe, pokucao sam, ve\u0107 po obi\u010daju, ali kako nije bilo odgovora, potra\u017eio sam klju\u010d tamo gdje sam znao da je skriven, otklju\u010dao vrata i u\u0161ao. Gorjela je vatra, \u0161to mi je dobro do\u0161lo. Skinuo sam ogrta\u010d, privukao naslonja\u010d do kamina i strpljivo \u010dekao dolazak doma\u0107ina.

Stigli su odmah nakon smrknu\u0107a i pozdravili me iznimno srda\u010dno. Jupiter se, \u017eure\u0107i pripremiti divlju patku za ve\u010deru, smije\u0161io od uha do uha. Legrand je bio u transu - kako druk\u010dije da to nazovem - od odu\u0161evljenja. Prona\u0161ao je nepoznatu \u0161koljku koja je pripadala posve novoj vrsti, a povrh toga ulovio je i spremio, uz Jupiterovu pomo\u0107, skarabeja za kojega je vjerovao da je potpuno novi primjerak i kojega mi je sutra \u017eelio pokazati i \u010duti moj sud.

"O, da sam znao da ste tu!", rekao je Legrand, "Ali tako sam vas davno vidio; kako sam mogao predvidjeti da \u0107ete me, od svih ve\u010deri, posjetiti ba\u0161 ove? Kad sam se vra\u0107ao ku\u0107i, susreo sam poru\u010dnika G. iz tvr\u0111ave, i, vrlo ludo, posudio mu kukca; stoga je nemogu\u0107e da ga vidite prije jutra. Preno\u0107ite ovdje, a ja \u0107u Jupa poslati po kukca u sam izlazak sunca. O, najljep\u0161e li stvari na svijetu!"

"Nema kositra na njih, gos'n Will, stalno vam ponavljati" upao je Jupiter, "buba je zlato-buba, \u010dvrst, svaki komadi\u0107 njega, unutra i sve to, vidjeli krila - nikad dr\u017eati upola te\u0161ka buba u moj \u017eivot."

"Da, pretpostavljam da je tako, Jup" odgovorio je Legrand nekako, barem se meni tako \u010dinilo, iskrenije nego je to situacija zahtijevala, "ali je li to dovoljan razlog da dopusti\u0161 da ptice izgore? Boja mu je", sad se okrenuo meni, " gotovo takva da potvr\u0111uje Jupiterovu ideju. Nikada niste vidjeli blje\u0161taviji metalni sjaj od sjaja njegovog oklopa - ali o tome ne\u0107ete mo\u0107i suditi sve do sutra. Do tada \u0107u vam poku\u0161ati opisati kako izgleda." Rekav\u0161i to, sjeo je za maleni stol na kojemu su bili pero i tinta, ali nije bilo papira. Potra\u017eio ga je u ladici, ali ni tamo ga nije na\u0161ao.

" Nije va\u017eno", promrmljao je, "i ovo \u0107e poslu\u017eiti." i iz d\u017eepa na jakni izvukao je, kako se meni \u010dinilo, prljavi arak papira i po\u010deo perom brzo crtati. Nastavio je crtati, a ja sam se vratio mojemu mjestu kraj vatre jer mi je jo\u0161 uvijek bilo hladno. Kad je zavr\u0161io, dodao mi je crte\u017e ne di\u017eu\u0107i se. Dok sam ga primao, za\u010dulo se glasno re\u017eanje i grebanje po vratima. Jupiter ih je otvorio, a veliki Legrandov newfoundlander utr\u010dao je u sobu, sko\u010dio mi na ramena i stao me lizati jer sam ga za mojih prija\u0161njih posjeta obasuo pa\u017enjom. Nakon \u0161to je

"Pa", rekao sam nakon par minuta \u0161utnje, "ovo je, moram priznati, doista neobi\u010dan skarabej; meni potpuno nov; nikad nisam vidio ne\u0161to takvo - osim ako to nije lubanja ili mrtva\u010dka glava, na \u0161to me ovo podsje\u0107a vi\u0161e nego na bilo \u0161to drugo."

"Mrtva\u010dka glava!", ponovio je Legrand, "Da, ima ne\u0161to \u0161to podsje\u0107a na mrtva\u010dku glavu ovako kad je na papiru. Dvije gornje tamne to\u010dke izgledaju poput o\u010diju, je l\u2019? Dulja na dnu je poput usta - pa i oblik je ovalan!"

"Ali, dragi moj prijatelju, onda se \u0161alite.", rekao sam, "Ovo je vrlo dobra lubanja, doista, mogao bih \u010dak re\u0107i, vode\u0107i se njenim opisom koji daju psiholozi, da je izvrsna lubanja, ali va\u0161 skarabej mora biti naj\u010dudniji skarabej na svijetu ako podsje\u0107a na nju. Eto, na osnovi ovoga mo\u017eemo ste\u0107i uzbu\u0111uju\u0107u predrasudu. Pretpostavljam da \u0107ete ga nazvati scarabeus caput hominis1, ili ve\u0107 tako nekako - ima mnogo sli\u010dnih naziva u prirodnim znanostima. Ali, gdje su antene o kojima ste govorili?"

"Antene?", rekao je Legrand koji se ponovo zagrijavao za problem. "Uvjeren sam da morate vidjeti antene. Napravio sam ih toliko uo\u010dljive kao \u0161to doista i jesu da ih ne mo\u017eete neprimijetiti."

"Hm, hm", rekao sam, "mo\u017eda i jeste, ali ja ih ipak ne vidim" i pru\u017eio sam mu papir bez dodatnog komentara, ne \u017eele\u0107i izazivati njegovu narav. Slijed doga\u0111aja me iznenadio; njegovo lo\u0161e raspolo\u017eenje me zbunjivalo - a \u0161to se ti\u010de crte\u017ea kukca, na njemu se definitivno nije dalo uo\u010diti nikakvih antena i doista je podsje\u0107ao na mrtva\u010dku glavu.

Sav iznerviran uzeo je papir i gotovo ga je zgnje\u010dio i bacio u vatru, kad je usputan pogled na crte\u017e odjednom privukao njegovu pa\u017enju. Za tili \u010das lice mu je postalo \u017earkocrveno - a onda izuzetno blijedo. Nekoliko minuta prou\u010davao je crte\u017e sjede\u0107i. Potom je ustao, uzeo svije\u0107u sa stola, pa sjeo na kov\u010deg u najudaljenijem kutu sobe. Tamo je ponovo zabrinuto pregledavao papir okre\u0107u\u0107i ga u svim smjerovima. Nije ni\u0161ta rekao i njegovo me pona\u0161anje uvelike zbunjivalo, ali opreza radi nisam \u017eelio izazvati njegovu \u0107ud bilo kakvim komentarom. Tada je ustao, izvadio lisnicu iz d\u017eepa, pa\u017eljivo u nju stavio papir, a onda sve to spremio u pisa\u0107i stol zaklju\u010dav\u0161i ga. Pona\u0161anje mu je postalo sre\u0111enije, ali je njegovo po\u010detno odu\u0161evljenje nestalo. Ipak, izgledao je manje nervozno, a vi\u0161e odsutno. Kako je ve\u010der odmicala, postajao je sve zami\u0161ljeniji i ni jedna moja upadica nije dopirala do njega. Moja je prvotna namjera bila da provedem no\u0107 u kolibi, kao \u0161to sam vi\u0161e puta prije toga \u010dinio, ali vidjev\u0161i doma\u0107ina u takvom raspolo\u017eenju, smatrao sam da je najbolje oti\u0107i. Nije me nagovarao da ostanem, ali kada sam odlazio, stisnuo mi je ruku s vi\u0161e srda\u010dnosti nego ina\u010de.Od toga je pro\u0161lo gotovo mjesec dana (u me\u0111uvremenu Legranda nisam vidio), kad

obeshrabljenog, pa sam se upla\u0161io da je neka ozbiljna nesre\u0107a sna\u0161la moga prijatelja.
"Dakle, Jup", rekao sam\u201d,\u0161to ima? Kako je tvoj gospodar?"
"Da ka\u017eem istina, gospodar nije tako dobro kako mo\u0107i biti."
"E, pa doista mi je \u017eao to \u010duti. Na \u0161to se \u017eali?"
"Eto, to je to - on nikada ne \u017ealiti se ni\u0161ta - ali on jako bolestan i sve to!"
"Vrlo bolestan! Pa za\u0161to nisi to odmah rekao?Je li vezan za krevet?"

"Ma, gospodar, niti jedna rije\u010d o stvari, gos'n Will ni\u0161ta kazati \u0161to doga\u0111ati, ali \u0161to \u010diniti njega da i\u0107i okolo i izgledati takav - glava dolje, ramena gore i bijel ko guska? I dr\u017ei cjev\u010dicu cijelo vrijeme..."

"Dr\u017ei cjev\u010dicu sa sli\u010dica okolo - najvi\u0161e \u010dudne slike ja ikada vidjeti. Ja imati strah, kazati tebi. Dr\u017eati jako \u010dvrsto o\u010di na gospodar. Jedan dan oti\u0107i prije sunce i ne do\u0107i za cijeli boga dan. Ja \u010duvati veliki \u0161tap da dati dobar batina kad do\u0107i - ali vidjeti takva budala kad vratiti se i ja ne imati srce - tako on biti vrlo slab."

"Eh, da, da\u0161to, nakon svega mislim da je bolje ne biti previ\u0161e strog s njim - nemoj ga tu\u0107i, Jupiter, ne bi to on mogao dobro podnijeti. Ali, ima\u0161 li ikakvu ideju \u0161to je izazvalo tu njegovu bolest, ili bolje, promjenu pona\u0161anja? Je li se bilo \u0161to neugodno dogodilo otkako

sam ga vidio?
"Ne, gospodar, ni\u0161ta neugodno od taj dan - to taj dan ti biti tamo."
"Kako? \u0160to misli\u0161?"
"Pa, buba mislim."
"\u0160to?"
"Buba - ja biti siguran jako gos'n Will ugristi negdje taj zlato-buba.\u201d
"Zbog \u010dega to misli\u0161?"

"Kand\u017ee dovoljan, usta isto. Ja nikad vidjeti takav vra\u017eji buba - on udariti i gristi svaki stvar do\u0107i do njega. Gos'n Will uloviti s panika, ali morati da mo\u0107i uloviti brzo. Kazati tebi - tada biti vrijeme buba ugristi. Ja ne voli kako usta od buba izgledati i ja ne dr\u017eati s

njega zlato-buba ugristi? Ne \u010duti prije o zlato-buba."
"Kako zna\u0161 da on sanja o zlatu?
"Kako znati? Kako - on pri\u010dati dok spavati - eto kako znati!"

dana\u0161nji posjet?
"\u0160to biti, gospodar?"
"Jesi li donio kakvu poruku od gospodina Legranda?"
"Ne, gospon, ja donijeti ovo". I tad mi je Jupiter dao poruku koja je glasila ovako:
Dragi...

Zadnjih dana nisam bio posve dobro, i jadni me stari Jup gotovo neizdr\u017eljivo gnjavio svojom pa\u017enjom. Mo\u017eete li vjerovati? Pripremio je jednog dana veliku \u0161ibu kako bi me kaznio jer sam ga ostavio i u brdima proveo \u010ditav dan. \u010cvrsto vjerujem da me samo moj bolesni izgled spasio od batina.

U tonu toga pisma bilo je ne\u010dega \u0161to me uznemiravalo. Stil se potpuno razlikovao od Legrandovog. O \u010demu li je on to sanjao? Koji li je novi hir obuzeo njegov lako uznemiriv um? Koji bi to "posao od najve\u0107e va\u017enosti" on mogao obaviti? Na\u010din na koji ga je Jupiter prikazao nije obe\u0107avao ni\u0161ta dobra. Pla\u0161io sam se da je stalni pritisak nesre\u0107e prili\u010dno poremetio um mojega prijatelja. Ne \u010dekaju\u0107i ni \u010dasa, spremio sam se pratiti crnca.

dnu broda kojim smo trebali otploviti.
"\u0160to to sve zna\u010di, Jup?", upitao sam.
"Kosa, gospodaru, i lopate."
"Dakako; ali \u0161to to ovdje radi?"
"To kosa i lopate gos'n Will tra\u017eiti, ja kupiti u grad, i vrag puno navac ja dati za to."
"Ali, tako mi svih misterija, \u0161to \u0107e tvoj gospodin Will raditi s kosom i lopatama?"
"To ja ne znati, vrag odnijeti mene ako on znati isto. Sve to do\u0107i od buba."

Vidjev\u0161i da ni\u0161ta zadovoljavaju\u0107e ne mogu doznati od Jupa \u010dije je cijelo bi\u0107e bilo opsjednuto bubom, u\u0161ao sam u brod s kojim smo odjedrili. Uz dobar i jak vjetar ubrzo smo stigli do malog zaljeva sjeverno od Fort Moultrie i nakon \u0161etnje od otprilike dvije milje, do\u0161li do kolibe. Bilo je oko tri poslijepodne. Legrand nas je nestrpljivo \u010dekao. Nervozno mi je stisnuo ruku, \u0161to me upozorilo i poja\u010dalo ve\u0107 postoje\u0107e sumnje. Bio je blijed, gotovo kao duh, a duboke su mu o\u010di sjajile neprirodnim sjajem. Nakon nekoliko pitanja o zdravlju, pitao sam, ne znaju\u0107i kako to druk\u010dije re\u0107i, je li dobio skarabeja od poru\u010dnika G.

"O, da", odgovorio je promijeniv\u0161i boju glasa, "dobio sam ga ve\u0107 sljede\u0107eg jutra. Ni\u0161ta me ne bi moglo natjerati da se odvojim od tog skarabeja. Znate li da je Jupiter prili\u010dno u pravu o njemu?"

u obitelji. Je li \u010dudo da sam to dobio? Kako je sre\u0107a smatrala ispravnim da mi se nasmije\u0161i, jedino \u0161to mi preostaje jest da je uporabim pravilno, pa \u0107u do\u0107i do bogatstva \u010diji je ovo znak. Jupiter, donesi mi tog skarabeja!"

'\u0160ta! Bubu, gospodar? Ja ne i\u0107i za nevolja; gospodar morati i\u0107i sam po buba". Nakon toga, Legrand je uz ozbiljan i uzvi\u0161en uzdah ustao i donio mi kukca iz staklene kutije u kojoj je bio zatvoren. Bio je to prelijepi skarabej, do tada nepoznat prirodoznancima - doista veliko priznanje sa znanstvenog stajali\u0161ta. Imao je dvije okrugle to\u010dke blizu stra\u017enjih nogu i jednu malo dulju blizu prednjih. Krila su mu bila izuzetno tvrda i sjajna, poput zlata. Njegova je te\u017eina bila nevjerojatna i, uzev\u0161i sve to u obzir, te\u0161ko sam mogao kriviti Jupitera zbog njegovog mi\u0161ljenja o insektu. Ali, \u0161to u\u010diniti s Legrandovim slaganjem s tim mi\u0161ljenjem, doista nisam znao.

"Poslao sam po vas", rekao je veli\u010danstvenim glasom nakon \u0161to sam pregledao kukca, "poslao sam po vas jer bih mo\u017eda trebao va\u0161 savjet i pomo\u0107 u budu\u0107e zbog sudbine i kukca..."

"Moj dragi Legrand\u201d, povikao sam prekidaju\u0107i ga, "vi o\u010dito niste doboro i trebalo bi poduzeti neke mjere. Morali biste u krevet! Ostat \u0107u par dana, sve dok to ne prebrodite. Imate temperaturu i..."