• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • 1
    CommentGo Back
 
MIROSLAV KRLEŽA
NA RUBU PAMETI
Zagreb 1988.
Sadržaj:
O ljudskoj glupostiVe
č
era u vinogradu generalnog direktora Doma
č
inskogVjetar nad malim gradomZbogomSablazan u hoteluZlo
č
in i kaznaI mjese
č
ina može biti pogled na svijetO kiši, o smrti i o ljubavi, o ratu i o jednom malom vrapcu na postaji BrzezinkaLamentacija Valenta Žganca zvanog VudrigaSame neprilike na sve straneIntermezzo u sikstiniMe
đ
u brodolomcima
O LJUDSKOJ GLUPOSTI
 No
ć
u, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravologi
č
ki opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudskegluposti. Kad bi tu
đ
a glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se jošmoglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Aliovako?- Kako "ovako"?- Pa ovako: sve je u životu podre
đ
eno dubljim zakonima prirode što ih nauka u posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer, buterbrot padauvijek na onu stranu koja je namazana maslacem a nikada obratno? Slu
č
aj? Ne!Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotive povija uvijek na onu stranu nakojoj
č
ovjek promatra krajinu iz jure
ć
eg voza? To su, vidite, pitanja na koja nemaodgovora, jer su to problemi sasvim nejasni,
č
ak - moglo bi se re
ć
i - i neobjašnjivi, aljudska je pamet tugaljivo bespomo
ć
na, pak ako se netko uzrujava zbog ljudskegluposti, ne
ć
e biti ni sam baš pretjerano nadaren umom. Ne treba spadati me
đ
usurove, polupismene "mislioce" koji "misle" da je pojam kiše materijalisti
č
kiji od pojma o bogu, pa kad velevažno,
č
ak - moglo bi se re
ć
i - pateti
č
no izjavljuju da jekiša naprosto kiša, to jest da kiša nije ništa drugo nego to što jest, to jest - "kiša", to jest da je kiša "prirodna pojava" a nije nikakva božja kiša, onda se od togslobodoumnog kokodakanja ne može više progovoriti ni jedna mudra rije
č
, kao da jetim prebacivanjem kiše u red "prirodnih pojava" riješeno posljednje otvoreno pitanje
 
ljudske misli od prve kiše do danas. Izvolite vi ovakvom jednom "slobodnommisliocu" izjaviti da vam pojam deteologizirane kiše nije baš sasvim jasan, i da vili
č
no baš ne vjerujete da su nebeske vodovodne naprave božanskog podrijetla, ali davam je šetnja po kišiu svakom slu
č
aju milija od ispraznog nadmudrivanja, taj
ć
e vas gospodin inkvizitor zaklati u ime "slobodne misli", kao što vas je klao ju
č
er u ime bilo kakvog drugogimperativa: ako ste sumnjali u to da je kiša božja, bilo je to smrtonosno upravo takokao što je danas smrtonosno sumnjati da pojam kiše nije objašnjen time što smo jesvrstali u red "prirodnih pojava", i tako dalje, otprilike - ni sam ne znam što samzapravo htio da kažem? Nije ni ovo što ja sada mudrujem, zanesen ovim svojimsolilokvijem, bogzna kako inteligentno, ali kada sam se ve
ć
dao ponijeti ljudskomglupoš
ć
u i kada sam bio i sam po svojoj prirodi tako glup te nijesam to umio dasprije
č
im, sada mi je zaludu kukati nad glupoš
ć
u svemira! Ljudske glupostiodgonetati nije tako jednostavan zadatak!Bila dakle ljudska glupost božje djelo ili ne, ona se ne gubi u svome djelovanju. Od jedne gluposti ljudske do druge put
č
esto traje stolje
ć
ima: kao svjetlost pogaslezvijezde, glupost još nikada nije propustila da ne doputuje na kraj svoga odre
đ
enja.Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem, kišovitom,nedeteologiziranom smislu te rije
č
i: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ilikao svjetlost, kao voda i, uop
ć
e, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebezaljubljena i njeno je samoljublje bezgrani
č
no. Glupost se je zaogrnula dostojanstvomi pozivima, zvanjima i
č
inovima, glupost nosi zlatne lance lor-dmajorske i zveke
ć
eostrugama i kadionica-ma, glupost nosi cilindar na svojoj veleu
č
enoj glavi, a ta jecilindraška glupost elemenat što sam ga prou
č
io prili
č
no pomno, jer sam me
đ
u timcilindrijacima imao
č
ast i sre
ć
u proživjeti
č
itav jedan svoj maleni, neznatni životskromnog gra
đ
anskog lica, toliko skromnog, te se rasplinulo gotovo do nevidljivosti. Naš doma
ć
i, autohtoni, takore
ć
i, narodni rasni homo cylindriacus, dakle, koji stoji po pravilu uvijek na
č
elu jedne takozvane "kulturne (cilindraške) ustanove", razmišlja usjaju svoga gra
đ
anskog dostojanstva o sebi ovako: u ime sedam hiljada doktora našecilindraške znanosti, ja stojim na
č
elu te iste naše znanosti kao njen naju
č
eniji predstavnik, svakoga. poštovanja najdostojniji! Svaka moja rije
č
do dana današnjega bila je na svome mjestu i u mojim veleu
č
enim raspravama što ih je štampala našacilindraška akademija nema ni jedne jedine pravopisne pogreške, a naš je pravopis,zna se, prili
č
no zapleten. Ve
ć
sam fakat što se naši pravopisi, takore
ć
i sezonskimijenjaju, ve
ć
sam taj fakat govori o natprosje
č
noj nadarenosti naše cilindraške,kaligrafske, pravopisne rase! Ja sam predsjednik u dvadeset i tri društva, i vila, kojastoji nad kolijevkom svakog novoro
đ
en
č
eta, meni je prorekla da
ć
u biti pokrovitelj izagovornik, po
č
asni predsjednik i predsjednik, pokreta
č
, ideolog, nadgrobni govornik i govornik kod otkri
ć
a spomenika, a s vremenom i sam bron
č
ana pojava u jednom odnaših perivoja. U sjeni svoga cilindra ja sam, u dostojanstvu urednog telefonskog pretplatnika, lice o kome su u knjizi telefonskih pretplatnika odštampana puna
č
etiriretka samih naslova i podnaslova mojih gra
đ
anskih funkcija, ja sam
č
ovjek kojinikada nikome iz na
č
ela nije potpisao mjenice i koji nikada nije na otplatu kupio ni jedne kutije sardina, jer ja sam svoj uredni i ugledni život proživio u okviru svojihvlastitih pla
ć
evnih mogu
ć
nosti, bez dugova, bez moralne, gra
đ
anske ili bilo kakvemrlje, bez politi
č
ke sjenke, bez rodoljubive ljage, otvoren kao trgova
č
ka knjiga,uvijek svakome na uvid, propisan, u
č
tiv, skladan, jasan, susretljiv, samome sebi isvojim bližnjima uzor-rodoljub, uzor-gra
đ
anin i uzor-trudbenik,
č
ovjek supružnik,koji nije spavao nikada ni s kim osim sa svojom vlastitom gospo
đ
om, koju samodmah u prvoj no
ć
i našeg sretnog braka u
č
inio majkom jednoga budu
ć
eg gospodina
 
doktora i budu
ć
eg predsjednika i budu
ć
eg ci-lindraša, jer je nama Gospodinzapovjedio: ra
đ
ajte se, cilindraška gospodo doktori, i ra
đ
ajte budu
ć
u cilindraškugospodu doktore, jer zato je i Svemir pokrenut da bismo se množili i umnožavali mi,cilindraši, govornici pred spomenicima i nad otvorenim grobovima velikana, sami u posljednjoj konzekvenciji velikani i budu
ć
i naslovnici ulica i trgova u našem glavnomi prijestolnom gradu, u našoj metropoli, u našoj hiljadugodišnjoj civilizaciji.- Je li to
č
ovjek, takav jedan naš gospodin doktor, svijestan nosilac mnogobrojnihordena,
č
ovjek koji je uvijek spreman da pogine na "Predzi
đ
u krš
ć
anstva"?Takav prokušani borac za narodne ideale, takav trijarij naše hiljadugodišnje kulture,to je siva maska na našem doktorskom balu, pojava još neraskrinkana, a da je netkoraskrinka, što bi od nje ostalo? Tri diplome, sedam nau
č
nih rasprava u kojima je pokušao da dokaže kako se izvjesne pojave mogu množiti ili dijeliti ili razvrstavati,dvadesetidvije karijere kao dva-desetidva životna uspjeha, jedna katedra, tri katedre, jedna ostavinska rasprava, jedna neprekidna i postojana koli
č
ina dosade od deset do petnaest hiljada dana, u kojoj se naro
č
ito isti
č
u nedjeljne dosade (oko dvije hiljadedosadnih, kišovitih nedjelja), sa šetnjama po botani
č
kom vrtu, sa zlatnim ribicama pod vodoskokom i s cigarom na klupi pod lipom, nekoliko putovanja u sjevernevelegradove (u tre
ć
em razredu, po slabim hotelima), bez ikakvih naro
č
itih drugihsklonosti, strasti ili uzbu
đ
enja, dakle u jednu rije
č
: jedna maska s cipelama broj
č
etrdeset i dva, sa dva ili tri zlatna mosta, s kopanjem nosa u tamnim sobicama gdjekloko
ć
e kotli
ć
nad prošupljenom sjedalicom, sivo, dosadno lice me
đ
u ostalomgomilom dosadnih, sivih lica, primjerak medu masom sli
č
nih primjeraka,
č
ovjek kome se uop
ć
e ne može pristupiti na ljudski na
č
in, jer nesumnjivo spada u pretpotopno doba ljudske gluposti, kad se takve jadne životinje brane oklopnim,neprodornim plo
č
ama svoje nosorož-ne supstancije, svakom inteligentnijem dokazuuprkos.Jer što je drugo pamet ljudska danas, ako nije živ
č
ani nemir, zapravo neurasteni
č
nozanovijetanje u diluvijalnim prilikama stvarnosti? Mi živ
č
ano uznemireni pojedinci,okruženi smo glupanima, ku
ć
evlasnicima, vlasnicima tvornica soda-vode, gospodomgra
đ
anima i malogra
đ
anima, koji nose suknene melone na glavi kad se me
đ
usobno pokapaju, i što može
č
ovjek ovakvom jednom svom bližnjem sugra
đ
aninu, ovakvomuzor-rodoljubu i
č
lanu središnjeg odbora te i te stranke, koji je gradski otac, vije
ć
nik,tvorni
č
ar, dobrotvor i javni radnik, koji pod svojim vlastitim potpisom u svomevlastitom strana
č
kom glasilu protestira javno protiv toga što se danas "upotrebljavajuteretni automobili kad to ubija našu vlastitu konjsku spregu u prvome redu", a zatim"kvari i uništava sistem kanalnih cijevi i odvodnih kanala, sagra
đ
en kod nas još nastaromodan ciglarski na
č
in". Pod "teretnim automobilima" ovakav naš ugla
đ
enigra
đ
anin (ironi
č
no) podrazumijeva vojni
č
ke kamione, a kako on nema gra
đ
anskesmionosti da se buni protiv vojni
č
kih parada, on objavljuje svoje dubokoumne misli usvome strana
č
kom organu takore
ć
i na simboli
č
an na
č
in. On se izražava u alegorijama.Pošto se kugla zapalila na sedamdeseti-sedam strana, pošto je njegova jednokatnica uulici suši
č
avog nesposobnjaka i nazovipjes-nika Hyperiona Aladara CyprijanaBalentekovi-
ć
a sazidana na dvadeset milijuna prorupljenih, prosviranih i prorešetanihlubanja njegovih evropskih sugra
đ
ana, pošto je ostalo razoreno ne znam koliko tucetaevropskih gradova u grmljavini i oluji što je digla Evropu kao staru zgužvanu krpunovinskoga papira, pošto se
č
itava jedna Azija odvalila u krv, u kugu, u požar, u propast, u katastrofu kao minirani kamenolom, gospodin gradski vije
ć
nik i ku
ć
ev-lasnik iz ulice Cyprijana Hyperiona Balenteko-vi
ć
a protestira protiv upotrebe"teretnih automobila", jer se time "kvare odvodni kanali", pak se prema tomeugrožava pravilno otjeca-nje zahodskih cijevi njegove skupocjene i ve-levažne
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...