Prijevod izabranih pisama Williama Blakea sa\u010dinjen je prema izdanju: The Complete Writings of William Blake: With variant readings, edited by Geof- frey Keynes, London-New York-Toronto, Oxford University Press, 1966.

Ve\u0107 niz desetlje\u0107a sve je vi\u0161e ljudi koji se zdu\u0161no prikljanjaju toj dnevni\u010dkoj bilje\u0161ci njema\u010dkog slikara. Williama Blakea, lu\u0111aka, prvo od 1757. do 1827, tj. za njegovog \u017eivota, zatim i sve do izdaha viktorijanske strahovlade, njegov duhovni brat Yeats rehabilitira u Williama Blakea genija. Ovaj izbor utoliko je reprezentativan \u0161to donosi ve\u0107inu pisama od \u0161ireg zanimanja. On je me\u0111utim utoliko nereprezentativan \u0161to predstavlja uglavnom likovnog Blakea, s obzirom da je i za \u017eivota, a i kasnije, on jedva bio poznat kao pjesnik. Danas je stanje upravo suprotno, pa se \u010dak i u Blakea pjesnika naglasak radije baca na njegove Proro\u010dke knjige, ba\u0161 one koje su mu uvelike pribavile slavu najlu\u0111eg me\u0111u lu\u0111acima engleske knji\u017eevnosti, a manje na Pjesme nevinosti i iskustva, uglavnom jedino \u0161to su od Blakea i sami njegovi bliski prijatelji uop\u0107e mogli probaviti. Iako je najljep\u0161e poniranje u smisao umjetnosti Blake urezivao u sama svoja djela, ni pisma ne ostaju nijema. Pred nama tako, dok promi\u010de osamljenim puteljkom, izranja lik u crnom kaputu, kose do ramena. Di\u017ee pogled k zalaze\u0107em suncu, i vidi jedino jata an\u0111ela gdje pjevaju \u00bbAlejuja, sve \u0161to \u017eivi je sveto\u00ab. Ovaj ogor\u010deni neprijatelj svakog zakona, \u0161to bi jedino da podre\u017ee priro\u0111ena krila \u010dovjekova, taj zakleti du\u0161manin svake religije koja bi da krsti puzanje, i to obi\u010dnom vodicom doteklom kroz blato zemaljsko, nije bio ispred svoga vremena. On je bio izvan svakog vremena. Jedini dom bio mu je onaj sva\u010diji: duhovni svijet iz kojeg smo pali. Uskrisit \u0107e nas umjetnost, ono bo\u017eansko bi\u0107e koje u sebi sjedinjuje viziju duha s dubinom uma. A kroz nju vodit \u0107e nas jedino ma\u0161ta, imaginacija. S takvom nepomu\u0107enom svije\u0161\u0107u o otkupljuju\u0107em poslanstvu vje\u010dne umjetnosti jasno je da su pisma uglavnom jedino \u0161tivo u kojem se Blake ukazuje kao prikaza iz kakvog vremena ili prostora. No i u njima se osje\u0107a onaj sveti jaz koji beskona\u010dno\u0161\u0107u zjapi

izme\u0111u njega i svih onih akademija, galerija, slu\u017ebenih i neslu\u017ebenih dru\u0161tava knji\u017eevnika koji zajedno vjeruju\u0107i u svijet mimo umjetnosti prizemno\u0161\u0107u svoje vizije pola\u017eu darove i svije\u0107e na grobove Newtona, Bacona i ostale prosvjetiteljske klike kojoj Blake nikad nije oprostio \u0161to su \u010dovjeku, a da \u010dovjek nije ni primijetio, izbrisali sje\u0107anje na rodni dom, nau\u010dili ga da svijet vidi okom tijela. A svijet je skroz naskroz proparan otiscima duhovnog svijeta. Stoga Blakeov pobo\u017eni stav prema Rafaelu i Michelangelu, na primjer, gnu\u0161anje pak nad Tizianom ili Rubensom, nitko ne mo\u017ee razumjeti no kao ispad uskogrudnog umjetnika, ne poznaje li cjelinu svijeta iz kojeg se Blake ogledava na ovaj na\u0161. Svijet je to vje\u010dne ma\u0161te kojemu je svijet blata i krvi tek puka sjenka. Platon jo\u0161 jednom progovara: gra\u0111a je tvarna i prolazna, ne i oblik. Oblik, forma, nije dio prirode, ona je \u010dista duhovna kategorija. Duhovna se umjetnost stoga usredoto\u010duje upravo na liniju, obris, a razmazi i ki\u0107ene sjene Venecijanaca i Flamanaca, smatra Blake, samo zata\u0161kavaju neznanje slikara, prikrivaju nemo\u0107 da prika\u017ee ono bitno, te samu umjetnost okivaju u lance tjelesnosti. Duhovni svijet i jest svijet savr\u0161eno jasnih oblika, koje, u na\u0161em svijetu, tvar zamagljuje i razmazuje. Iako se tek iz Blakeovih spisa mo\u017ee prepoznati sva sudbonosnost takvog uvida, i ova pisma u tako dopunjenom kontekstu mogu, \u017eelimo li ve\u0107 suditi o njegovim plodovima, s Blakeovog korijenja razgrnuti pone\u0161to odna\u0161e uskogrudnosti. Mo\u017eda \u0107emo barem tada, kada ponovo ugledamo kakav Blakeov crte\u017e, prihvatiti Smethamov savjet da dubinu tu\u0111eg duha i ma\u0161te odre\u0111ujemo prema mi\u0161ljenju koje doti\u010dni ima o Williamu Blakeu. Jer ipak je Blake \u017eivio u dovoljno ozbiljnom i sva\u010dijem svijetu, a da bi ga na\u0161 um prepoznavao jedino kao lu\u0111aka.

Uistinu \u017ealim \u0161to ste se rakrstili s Duhovnim Svijetom, Naro\u010dito ako je odgovornost za to na meni. Silno mi je \u017eao \u0161to se va\u0161e Ideje o Moralnom Slikarstvu toliko razilaze od Mojih da vas je stoga razbjesnila moja metoda Skiciranja. Ako grije\u0161im, grije\u0161ili su u tome i bolji od mene. Nadao sam se da va\u0161a namisao obuhva\u0107a Sve Vrste te Umjetnosti, a Naro\u010dito da ne\u0107ete sa\u017ealjevati onu Vrstu koja daje \u017divot Svakoj drugoj, to jest Vi\u0111enja Vje\u010dnosti. Ka\u017eete da mi je potreban netko tko \u0107e Rasvijetliti moje Ideje. Ali

Way to be Rich and Respec-table (Put do bogatstva i ugleda). Blake je, naravno, bio toliko odu\u0161evljen takvim misliocem da ovo pis-mo predstavlja tek polovinu cjelokupne prepiske koju je s njim razmijenio.

trebate znati da je Ono \u0161to je Veliko nu\u017eno nejasno Slabima. Ono \u0161to se mo\u017ee Razgovijetno predstaviti Idiotu nije vrijedno moga truda. Najmudriji me\u0111u Starima smatrali su ono \u0161to nije odve\u0107 Razgovijetno najpogodijim za Pouku, jer poti\u010de sposobnost za djelovanje. Spomenut \u0107u Mojsija, Salomona, Ezopa, Homera, Platona.

Ali s obzirom da ste me po\u010dastili svojim opaskama o mom Crte\u017eu, dozvolite mi da ga zauzvrat obranim od jedne krive, naime Da predminijevam Zlobnost bez Povoda. Nije li Vrlina u jednom \u010dovjeku Povod za Zavist u drugom, a Spokojstvo, Radost i Ljepota Povod za Zlobnost? Ali Manjak Novca i Oskudica Lopovljeva nikada se ne mogu uzeti kao Povod njegove Lopov\u0161tine, jer mnogi \u010destiti ljudi i ve\u0107e nevolje podnose sa Smiono\u0161\u0107u. Moramo stoga Povod potra\u017eiti negdje drugdje, a ne u manjku Novca, jer to jest strast \u0160krca, ne Lopova.

Dokazao sam dakle da je va\u0161e Rasu\u0111ivanje Nesrazmjerno, kakvima nikad ne mo\u017eete dokazati moje likove: to su likovi Michelangela, Rafaela i Anti\u010dkih Majstora, te najboljih \u017eivu\u0107ih Uzora. Primje\u0107ujem da vam je Oko iskvareno Karikaturama, koje ne bi smjele oblikovati u tolikoj mjeri. Volim ja Zabavu, ali prevelika je Zabava najodvratnija od svih stvari. Veselje je bolje od Zabave, a Radost bolja od Veselja. Osje\u0107am da \u010dovjek mo\u017ee biti radostan na Ovom Svijetu. I znam da je Ovaj Svijet Svijet ma\u0161te i Vi\u0111enja. Vidim svaku stvar koju slikam Na Ovom Svijetu, ali Svaki \u010dovjek ne vidi jednako. O\u010dima \u0160krca Nov\u010di\u010d je ljep\u0161i od Sunca, a torba ishabana upotrebom Novca ljep\u0161ih je razmjera od Trsa punog Gro\u017e\u0111a. Stablo koje jedne dira do suza radosnica u O\u010dima je drugih tek ne\u0161to Zeleno \u0161to stoji na putu.

Neki Prirodu Vide svu kao Ruglo i Izobli\u010denost i ja ne\u0107u prema takvima prilago\u0111avati svoje razmjere, a Neki Jedva da uop\u0107e i vide Prirodu. Ali O\u010dima \u010covjeka Uozbrazilje Priroda je Ma\u0161ta sama. Kakav \u010dovjek jest, Tako on i Vidi. Kako Oko biva uobli\u010deno, takve su mu i Mo\u0107i. Svakako Grije\u0161ite kada ka\u017eete da se Vi\u0111enja Ma\u0161te ne mogu na\u0107i u Ovom Svijetu. Za Mene je Ovaj Svijet sav Jedno neprestano Vi\u0111enje Ma\u0161te ili Ma\u0161te, te se osje\u0107am Polaskanim kad mi to i ka\u017eu. \u0160to je ono \u0161to Homera, Vergilija i Miltona smje\u0161ta tako visoko na ljestvici Umjetnosti? Za\u0161to Biblija pru\u017ea ve\u0107i U\u017eitak i Pouku od bilo koje druge knjige? Nije li to zato \u0161to se obra\u0107aju Ma\u0161ti, koja je Duhovni Osjet, a tek posredno Razumijevanju ili Razboru? Takvo je Istinsko Slikarstvo, i jedino su takvo cijenili Grci i najbolji dana\u0161nji Umjetnici. Razmotrite \u0161to ka\u017ee Lord Bacon: \u00bbOsjetilo oda\u0161ilje Ma\u0161ti prije no \u0161to je Razbor prosudio, a Razbor oda\u0161ilje Ma\u0161ti prije no \u0161to Odluka mo\u017ee biti provedena.\u00ab Vidi Pobolj\u0161anje U\u010denja, 2. dio, str. 47. prvog izdanja.