Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Mustafa Madzar, Ivo Andric

Mustafa Madzar, Ivo Andric

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 2,970 |Likes:
Published by Jaanjaaa..
I krštenog i nekrštenog: svijet je pun gada. Progonitelji su pristizali... Mustafa Madzar, jedna od najpoznatijih Andricevih pripovedaka iz 1923.godine.
I krštenog i nekrštenog: svijet je pun gada. Progonitelji su pristizali... Mustafa Madzar, jedna od najpoznatijih Andricevih pripovedaka iz 1923.godine.

More info:

Published by: Jaanjaaa.. on Feb 27, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/04/2014

pdf

text

original

 
 Ivo Andric
Mustafa Madzar
Doboj slavi pobeu na Austrijom jer je njihov mještanin Mustafa Mažar bio najvedi junak ubanjalučkom boju. Hitedi i ne obzirudi se, projaha kroz gužvu, vrevu i klicanje. Ne okrenuvši se i nerekavši nikom ništa, uđe u svoj čarak. To je bilo sve što mu
 je, poslije diobe s bratom, ostalo iza oca,
rasipnika i pijanice. Ka mu je bilo petnaest goina, otac mu umro a brat mu se oženio, poslaše ga uSarajevo a uči meresu. Tu
 
provee četiri teske goine.
Vrati se u Doboj, pognut, mrk bez osmijeha, nitse s k
im ružio nigovorio. Po anu bi čitao knjige, a nodu bi svirao ugo. on se naoruža, zaključa čarak ioe na Rusiju. Jene goine se pronese glas a je poginuo. šeste goine on se i sam vrati, iznenaa,u
Doboj. Malo ga ko i poznade. Bio je odjeven bogato.
preae se mučenju besanic
e, koja ga ne ostavljaotkako su prestale bitke.
To se mučenje ponavlja svake nodi,
a u ljekare nije vjerovao.
Ali počeke borbe uSlavoniji, i on oe pre prvom četom, u zoru, nečujno kao što je i ošao.
 
Dođoše i opet glasovi o
nj
egovim junaštvima po Mađarskoj i Slavoniji. A kaAustrijanci opkoliše Banjaluku i raja satjera Turke ugra a varoš opljačka, sve bosanske vojske siđoše na Vrbas.Ali nađoše Austrijance namodne i nesmjeđoše uarili na njih sve ok Mustafa Mažar ne izrai
 
plan: a se,malo poviše, načine splavovi inodu spuste niz vou, a u svitanje a vojska nagrne preko njih i iznenai Austrijance. napaa
li svakojaki
snovi, skradivali mu ionako kratko spavanje i još gu više satirali. Isprvazaspa, ali mu ojenom iziđoše n
a
san neka jeca sa Krima. Progonedi neprijatelja, bijahu zanodili u nekom napuštenom ljetnikovcu naKrimu.Ka htjeoše a polijegaju, otkriše iza nekih ormana skriveno četvoro jece. Bijahu ječaci, plavepošišanekose, bijeli i gosposki ojeveni. Njih bijaše petnaest konjanika, vedinom Anaolaca. Dokopašeih među se.Tako su ječaci, polumrtvi o straha i bola, išli o ruke o ruke. Ka svanu jutro, jeca bijahu
podbula i pomodrila i nijedno nije moglo da stoji na noga
ma. Uto naiđe jači ruski ore i oni pobjegošene stigavši ni a
 
pokolju jecu. Sa ih vii sve četvoro. Čuje Ruse kako olaze. Htio bi a uzjaše, ali mu seuzengija mrsi i izmičei konj se otima. Probui se znojan. Turci su bili ved spremni na obali.
ali su splavovistizali sporo i svrstavali
se teško. O lupe iozivanja prenuše se i Austrijanci na rugoj obali. Mustafaaeznak splavarima a još bolje pritegnu konopce pa a se sklone; omah baci korice o sablje i alaknu
gromko:- Alah! Bismilah! Ko je Muhamedove vjere ...
Na dafira! Na batila
! - Alah! Alah! -
prihvataš
evojska
i prolamaše se. Svi jurnuše za njim na splavove. Ali omah viješe a su splavovi više razmaknutinego što su oni mislili. Neki
 
popaaše u vou. Rijetki preskočiše, vedina zastae. Jeini Mustafa bijaše
odmakao. Preskakao je sa splava nasplav kao krilat. Izgledao je kao da leti iznad vode. Dok su se prvi
reovi kolebali na splavovima, on ved bijašena rugoj obali, i ne obazirudi se uari na iznenađene straže.Viedi a im je vođ izmakao sam, staoše i ostaliTurci a preskaču. Oavno nije bilo brže pobjee.Ogroman austrijski logor, napanut u neočekivano oba i s neočekivane strane,
 
pršte u tili čas. Uveče,iza pobjee, on je ležao pre šatorom i pritiskivao lanove i grui o travu, jer mu se činilo a musvakimišid buja i
 
raste u beskraj i hode a ga ostavi.Vie se vatre i čuje vriska pljačkaša i lelek
progonjenih.-
Svijet je pun gaa.To je pomislio jutros, u zoru, na obali Vrbasa, stojedi između vije vojske jena bježi a ruga zastala, o straha,na splavovima. Sna nema. O te nodi san mu se posve ukrae.
 
najgore ko tih snova, to je neka jeziva jasnost i oštrina kojom se isticao svaki pojeini lik i pokret, kao asvakiživi za sebe i ima neko naročito značenje. Poče a strepi o pomisli na nod.Večeras je po tredi put u svom čaraku.I, evo, i večeras, pošto je s gađenjem prošao kroz obojske ulice isvjetinu koja je urlala i igrala, i pošto seoprostio s pratnjom, on je unezvijeren pre
-
mjerao čarak, a suponice škripale i pucale. Prisloni se uz prozor. Vrelina o besani
ce i puta i jednomjerno kucanje srca
hode a ga uspavaju. Ali sa vedsnovi olaze prije nego što i zaspi. Da li je i sklopio oči? Pre njim seukaza pokrajnja soba, puna neke krteži i paučine, a u kutu na sanuku sjei je mu, Avaga Mažar.
Crven u licu, s kratkom
braom i oštrim brcima. Sjei tako nijem i nepomičan
, ali u samoj njegovoj
prisutnosti ima naročito značenje ineponošljiva tegoba i užas koji ga guše. Trza se. Premire o mraka u
sobi, ali ne pali svjetla, nego nastavlja da hoda iako je vas u j
ezi kao u oklopu i ne osjeda nogu posobom. Hoajudi tako, sjeti se Sarajeva, veselog ruga Jusufagida, Čekrklince, zelenog brijega s grobljem
imekom travom na kojoj je nekad, kao softa, mnogo popodne prospavao, s rukom kao uzglavljem. - Ne
može,izržati,
nego ose-
la konja i iziđe iz Doboja, po tami i tih kao krivac. Sutraan čaršija saznae, svelikim čuđenjem, a je otišao i a je u polju napao neke kirižije i izranio ih, a konjeim rasplašio. Kastiže u Sutjesku, nađe manastir zatvoren, kao izumro. Još juče su neki ljui pričali gvarijanu a oDobojaie Mustafa Mažar, a se ostrvio i, kao izvan sebe, bije koga go sretne i stigne. Uari rškomo nažaka u kapiju. Šutnja. Izmuče se malo i poglea manastir. Ogroman krov. Mali prozori itvri ziovi.
P
omisli načas a sve potpali, ali mu se osai i zgai ved sama pomisao a ie a traži slamu i oganj. Oesmijudi se glasno. Jašudi ispo groblja, konj se plahnu o bijela kista Sto je provirivao iza zia. Dok je tako
smirivao konja i ljutito psovao fratre
i krstove, pomoliše se izaokuke vojica fratara. Jean je nosioumotan svežanj knjiga, a rugi zembilj sa jelom. Ne mogavši više natrag,skloniše se u jarak kraj puta,pozravljajudi Turčina. On se zaustavi kraj njih.
- Jeste li i vi papazi?- Jesmo u carsko zdravlje, beg-efendija.-
A ko vam ae a saite ove rogove kraj puta, pa a mi se konj plaši? A, krmci krmski?
- Nismoza to, beg.-
Šta "nismo za to"? Ko vam je opustio?
- I vezir i svijetli sultan - govorio je stariji fratar, visok i
otresit čovjek lijepa brka i pametnih očiju.Mustafa spusti esnu ruku niza se i, kao a se ojenom umirii oljuti, samo ih je ukočeno gleao sjajnim
 
pogleom, ok su oni rhtali obarajudi oči prea se
. - Aa,biva imate fermane?- Imamo, imamo, beg-efendija, jakako, sve imamo.- I od sultana?- Jakako! I od
vezira, i još jean o mule iz Sarajeva.
-
E, ona sastavi lijepo sva tri zajeno, pa ih baci. Jesi čuo? A ako teko upita šta to raiš, reci: nareio miMustafa Mažar, koji se ovalio kao stijena niza stranu, pa nit mu
treba
sna ni hljeba, nit priznaje zakona.Slutedi zlo ved po izbezumljenom i ukočenom pogleu, o tihriječi fratri još ublje ponikoše. On skie kajasu sasela i narei mlađem a veže starijega. Starijem samproturi ruke na leđa, a mlađi ga je sporo vezivao, jer
su muruke vidno drhtale. - Jesi li dobro svezo?-
Jesam, beže. On se sagnu i opipa kaiše, pa ka vije a je slabo vezano, dutke izmahnu nažakom. Fratar
iz-
mače glavu, aoštrica zasiječe u rame tolikom snagom a ga bez jauka obori. Ali Turčin ga staeušicama tudi tako ugo ok senije igao i pošao pre njim, zajeno s vezanim rugom. Niz njega je teklakrv i ostavljala trag po rumu.Ojenom oluči a ih goni u Sarajevo i a ih prea starom ruguJusufagidu, bogatašu i čuvenu šaljivžiji. Svratiše u jenu napuštenu pojatu kraj puta. Fratri
odmah
paoše zemlji, jean kraj rugoga, a on sveza konja i prostrije kabanicu pa leže. Omah poče san agahvata kao što oavno nije. Trgnu se, naglo otvori oči koje mu se učinišestrahovito raširene i hlane, i
tako besan
e kao a nika nije spavao. Osluhnu. Šapat je olazio iz kuta u kom sufratri ležali.Ranjeni sefratar bijaše laik, u očekivanju smrti, ispovjeio starijem.
-
Lju ... ljubim te, Gospoine bože moj, jer si tiobro najvede ...
-
Šta šapdete, psi vam majku poganu! Dohvati malu pušku i opali u mračan kut u komsu
 
ležali fratri. Nasta lelek, pa stenjanje. On omah skoči, ogrnu se i izvee konja. Sasvim zaboravinaJusufagida i zamišljenu šalu s fratrima. Uzjaha brzo kao a bježi on o njih. Jahao je šumom ok se n
epro-
kie nod i u nu neba ne zabijelje. Ona leže po neke bukve i pokri sekabanicom. Omah usni san.Nađe se u boju na Orljavi. sprijea na njega navaljuju va brata Latkovida, krupni i bijesni hajuci. On se
dobro brani, ali muse pogled otima preko nji
hovih glava, i u nu horizonta, gje se pješčana ravnica
spaja s nebom, vidi gdje se
pomalja žena u crnini, s rukama na gru
ima i iskrivljena lica. On je zna i zna
zašto rukama ojke pritište i zašto
joj je lice bolno iskrivljeno. Iako sve to misli i gleda
u ženu i sjeda se
kako ju je, u Erzerumu, zatekao samu u
sarafovoj kudi i kako se očajno otimala, ipak se prisebno brani ovojice hajuka. Otima se ženi i sjedanju, isamo glea a obije vije hajučke sablje, ali gnjev gaprevlađuje.
Budi se ostudenio,
s grčem. Sve o pone je jahao kao u snu i, začuo, smiren. Bio bi k
-
nodi
nastavio put prema Sarajevu da ga na drumu, uOitktovu hanu, ne zaustavi Abdulselambeg, brbljavac i
hvališa rijetke brae i plavili očiju. Beg ga je zaustavljao na sve načine a s njim prenodi, računajudi a
sutra stignu u Sarajevo i da ga svijet i znanci vide kad udje s Mustafom kao drugom i saputnikom.
Pristae. Pripeče sunce, a zlovolja se iže o grla " guši ga.
 
Napi se samo voe, pa leže i ne pogleavšiviše Abuselambega.
Najprije zaspa, ali tada najedno
m, kao uvijek ka se najmanje naa, iziđoše prea
nj ona djeca s Krima, plava i
pošišana, ali nekako kruta i glatka i snažna, pa se izmiču kao ribe.
Budi se
vas u znoju i tegobi, ašdudi. Promuklo viknu Abuselambega, poruči kavu
i rakiju. Tako su dugo sjedilinjih dvojica i pili. Abduselambeg je govorio mnogo o sebi, o bojevima i svojoj familiji. Abdulselambeg
poče a priča o banjalučkom boju i kako je gleao njega, Mustafu, gje skače sa splava na splav.
.- Pa zarse ispod jorgana moglo da vidi? -
Štaa? Kako? Mustafi su sjale i igrale oči, a beg se uozbiljio ne znajudi ali a se uvrijei ili a stvar uzme kao šalu. Mustafa
prvi prasnu u smijeh, a beg odmah prihvati. Mustafa
se instinktom iskusna ratnika, povuče o zia, napipa kabanicu i pusat i izvuče malu
 
pušku. U tišini čumek i siktav ton: to beg vai nož iz korica. Mustafa pomisli opet: koliko gaa ima na svijetu! Ali to samočasak, iomah se sabra i omjeri i sračuna položaj.
-
Beg je kukavica i lažov, a takvi lako ubi
 jaju. U njega
nema puške u rukama, a ako hode a mi priđe, mora a
 
prođe pore prozora.On poiže pušku, uperi jeposre prozora, i tako čekaše. Zaista, časak kasnije, najprije se ocrta ruka na prozoru,
pa ga onda sasvimzakloni begov struk. Mustafa okinu.
Te nodi putovaše bez prestanka kroz šumu. Konj mu je zastajkivao
od umora i zazirao od sjenki. Tada i on sam
poče a posmatra čune oblike os
amljenih panjeva i njihovih
sjenki u svijetloj nodi bez viljiva mjeseca. Osvanu na Gorici, više Sarajeva. Zastae među šljivicima. Ponjim je svaki čas posrtao konj ras
-
krvavljenihcjevanica i upalih bokova. Jeva nekako iziđe iz zamršenihšljivika i plotova, i ka siđe u prvu mahalu zaustavi konja pre jenom kahvom,gje su sjeili neki Turci i
srkali kavu. Sjaha i u
đe. Sjee. Kroz huk krvi u ušima sluša njihove razgovore, ali teškoovoi u vezupojeine riječi. Oni su govorili o progonima koje je počinio sultanov izaslanik, Lutfibeg. Poslije mnogih iugih ratova, bijaše se namno
-
žilo besposlenjaka i pijanica, koji s
u po Sarajevu i ostaloj Bosniotimali,
ubijali i činili nasilja svake vrste. Ka u Stambolu oijaše žalbe, sultan posla ovog svognaročitogizaslanika s neograničenom vlašdu.
Nikad se nije osjetila tolika strogost vlasti. Turci su u kahvi
govorili o dehajinoj strogosti. Ne usuđujudi se a javno kažu šta misle, oni su samožalili što pogibošetoliki Turci, među njima i čuveni junaci i mejanžije. Mustafi se mutno učini a to ima veze s njegovommišlju. S velikim naporom se sabra:
-
I krštenog i nekrštenog: svijet je pun gaa. Svi se okrenuše na tajglas, sasvim promukao išištav kao šapat. Učini mu se a se spremaju na navalu. Maši se sablje.
 Obori
prvog, ali, obneviio, promaši rugog. Branedi se, kao slijep potrča na ulicu.Turci za njim. Sjatiše se
prolaznici.
Obnevieo, on se zaplete u vratnice, i u isti čas sklopišc ga i Turci iz kahve i oni sa ulice.

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
saskaanci liked this
1 thousand reads
1 hundred reads
muggler liked this
Nevena Nenna liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->