uro Sudeta - Mor

Romantina pria o nedostinoj ljubavi izmeu Mora, sina starog upravitelja vlastelinskog imanja, i vlastelinove keri u, zaogrnuta fantastinim ruhom. Iako nastala prije vie od sedam desetljea, zaokupit e mlade itatelje jer je danas fantastika ponovo u sreditu literarnih interesa mladih itatelja.

Zapaanja o djelu - Ova fantstina pripovijetka je jedino znaajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti i ostavila je trag u naoj knjievnosti. Ima elemenata stvarnosti, realistinih likova i preplitanja ljubavi i smrti ime je nestvarnost naglaenija. Pisac opisuje arolije ume, noi, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najvie se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Takoer se isprepliu razliiti osjeaji, osjeaji sree, nesigurnosti, mrnje, ljubomore i osvete to moemo primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada Mor gubi osjeaj izmeu realnosti i fantastike. (Na svijetu ima razliitih osoba i vrlo je teko nai dobru i potenu osobu kojoj moemo vjerovati i koja nam je spremna pomoi u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba smo vreba za novcem kao to je to Arno.)

Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko od Alpa (ume, livade) i u vlastelinovom dvoru. Naalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja to zamiljam kao neki posjed u Njemakoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima mnogo ume, breuljaka i nigdje nema kua. Nema nikakvih stranih izraza ili nejasnih rijei pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlaem

uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapaanja se biljee, svaki krik ptice to itatelju daje poseban ugoaj, pogotovo u kine dane proljea kada se javlja elja za tako divnim krajolikom. Takoer se osim prirode opisuje pejza i izgled i ponaanje likova te karakteristike vezne za ivot tog doba. Kraj je jako tuan i zavrava smru Morovog oca i bijegom Mora. Najvie mi je ao Morovog oca jer je prvo izgubio svoju enu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s mjesta gdje je cijeli ivot radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirati dvor jer inae ne bi dolo do toga da izgubi kontrolu nad svojim dvorom pa je to ujedno i njegova greka.

Stilske karakteristike djela - Ovo je fantastina pripovijetka koja govori o nainu ivota na vlastelinovom dvoru i njegovim zaposlenima. Napisana je u pripovijedakom obliku i to u treem licu jednine, a isto tako ima dijaloga izmeu likova kojih ima skoro na svakoj strani. Taj dijalog najvie se vodi izmeu Mora i oca ili Mora i vlastelinove keri u.

Kratki sadraj - Na jednom posjedu ivjeli su vlastelin i njegova mlada ker. Bio je vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i uma. Upravitelj je bio otac Mora koji je ivio zajedno s Morom u drvenoj kuici na kraju ume.

Mor je imao smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti. Vlastelinova ker zvala se u. Mor ju je jako volio, ali je ona naalost imala drugog koji se zvao Arno, kojemu je glavni interes novac - elio je prodati vlastelinovu umu i ostalo zemljite

kako bi otplatio dugove koje je na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova ker u nisu znali.

Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije ba volio. S vremenom ga vie nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao to se dogaa, jer se njegova ker jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike alosti i jada, a Mor ga je pokopao u umi kraj njegove ene. Novi upravitelj kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte.

Od tog momenta Mor se nije vie pojavljivao, a u selu su se poeli dogaivati udne stvari. Svi psi bili su preko noi rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomiljali da je to uinio vukodlak ili neko drugo udovite. Svi su se uplaili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to uinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i ta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora, no sad je sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio.

Ova knjiga ima vrlo tragian kraj, kojemu je kriv ovjek koji ima u vidu samo novac. Posebno mi se svia opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se eli rei da ovijek koji ima novaca uvijek nae prijatelja, samo je pitanje kakvog. Glavni likovi su Mor, njegov otac, u, vlastelin, Arno i upravitelj, to je dobro da ih nema previe kako ne bi dolo do zabune. Djelo mi se svia i zbog

opisa prirode i krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potie nas na razmiljanje, no ja bih jo umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to jo ljepe izgledalo.

Citati - Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor iskazuje mrnju i elju za osvetom,a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja. Vlastelinu je vrlo ao no sad je ve prekasno jer se Mor nije vie pojavljivao u selu od oeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inae je situacija vrlo teka. Od tuda moemo izvui pouku da prvo nego neto napravimo trebamo promisliti da li je to u redu ili nije jer je kasnije prekasno.

Analiza likova Mor - Vedar i mlad mukarac, koji je esto razgovarao sa sobom i biljkama oko njega. Imao je smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima na vlastelinovom posjedu. Takoer je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu ker u, ali je ona imala drugog koji se zvao Arno.

Otac - Bio je dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje to je mogao jer nije imao majku. Morova majka umrla je dok je jo bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je pokopaju u njegovoj umi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje ta ljubav i panja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema vie snage da to pretrpi i prihvati i on se osveuje te preko noi ubija sve pse u selu.

Vlastelinova ker - Zvala se u i bila je kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oi te je bila vrlo zgodna i privlana. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da uzme Arna. Bila je srameljiva i razmaena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i znanju. esto je etala livadama i umama i razmiljala o svemu i svaemu to joj je palo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatieljna i otac ju je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da e umrijeti no to se na sreu nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantinu zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada e se vratiti.

Arno - uin dragi, on ju nije previe volio jer je htio novac kako bi otplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je primijetio da neto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo kratko vrijeme dok je u bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono to zasluuje, a to je da su protjerani i osramoeni.

.Sudeta - Mor O piscu: uro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zakupljenosti i tunog raspoloelja. Bio je seosko dijete, a roen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najee je pisao pjesme i prozu u fantastinom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je vie zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kuice u dolu i Sutoni. Ve prema njihovim naslovima moemo zakljuiti kljune motive i raspoloenja. Umro je vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je nagovijestio snaan pjesniki talent koji je usprkos njegovog kratkog ivota ostavio trag u hrvatskoj knjievnosti.

Opis: Mor je bio vedar i mlad mukarac, koji je esto razgovarao sa sobom i biljkama oko njega. Imao je smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima na vlastelinovom posjedu. Takoer je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu ker u, ali je ona imala drugogkoji se zvao Arno. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje to je mogao jer nije imao majku. Morova majka umrla je dok je jo bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je pokopaju u njegovoj umi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje ta ljubav i panja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema vie snage da to pretrpi i prihvati i on se osveuje te preko noi ubija sve pse u selu. Vlastelinova ker zvala se u i bila kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oi te je bila vrlo zgodna i privlana. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da uzme Arna. Bila je srameljiva i razmaena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i

znanju. esto je etala livadama i umama i razmiljala o svemu i svaemu to joj je plo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatieljna i otac je je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da e umrijeti no to se na sreu nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantinu zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada e se vratiti. Arno je bio uin dragi, no on ju nije previe volio jer je htio novac kako bi odplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je primjetio da neto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo kratko vrijeme dok je u bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono to zasluuje, a to je da su protjerani i osramoeni. Kratki sadraj: Na jednom posjedu ivjeli vlastelin i njegova mlada ker. Bio je vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i uma. Upravitelj je bio otac Mora koji ivio zajedno s Morom u drvenoj kuici na kraju ume. Mor je imao smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo ivjeti. Vlastelinova ker zvala se u. Mor ju je jako volio, ali je ona naalost imala drugog koji se zvao Arno. Bio je samo u interesu novaca, i elio je prodati vlastelinovu umu i ostalo zemljite kako bi odplatio dugove koje je na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova ker u nisu znali. Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije ba volio. S vremenom ga vie nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao to se dogaa, jer se njegova ker jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike alosti i jada, a Mor ga je pokopao u umi kraj jegove ene. Novi upravitelj

kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte. Od tog momenta Mor se nije vie pojavljivao, a u selu su se poeli dogaivati udne stvari. Svi psi bili su preko noi rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomiljali na je vukodlak ili neko drugo udovite. Svi su se uplaili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to uinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i ta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora , no sad je sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio. Ova knjiga ima vrlo tragian kraj, kojemu je kriv ovjek koji ima uvidu samo novac. Posebno mi se svia opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se eli rei da ovijek koji ima novaca uvijek nae prijatelja samo kakvog ! Glavni likovi su Mor, njegov otac, u, vlastelin, Arno i upravitelj, to je dobro da ih nema previe kako nebi dolo do zabune. Vrlo mi se svia i zbog opisa prirode tog krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potie nas na razmiljanje, no ja bih jo umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to jo ljepe izgledalo.

RECENZIJA: Ilina Cenov - 09.04.2011. Jednu od mojih najdraih knjiga, kratku pripovjetku Mor ure Sudete, itala sam prvi put prije nekih petnaestak godina. Bila je to ljubav na prvo itanje, ljubav koja svakim ponovljenim itanjem nije blijedila; naprotiv, bivala je sve jaa. O fantastinoj pripovjetki Mor bio bi veliki grijeh bilo to napisati, a da se prethodno ne napie rije, dvije o njezinu autoru uri Sudeti, jer su pisac i njegovo djelo nerazdjeljiva knjievna cjelina. Sudeta je roen 1903. godine blizu Bjelovara, u siromanoj obitelji, koju vrlo brzo naputa, kako bi se u Zagrebu kolovao za nastavnika. Uslijed siromatva i neishranjenosti, ve je u dobi od petnaestak godina obolio od tuberkuloze, od koje i umire sa samo 24 godine. Za svog kratkog ivota preteno je pisao pjesme, a sauvano ih je tristotinjak. Prozu je netedimice svojevoljno unitavao i pripovjetka Mor je ostala sauvana zahvaljujui njegovome bratu. Tiskana je posthumno, 1929. godine. Pripovjetka Mor pria je o ljubavi izmeu Mora, sina starog upravitelja vlastelinskog imanja, i vlastelinove keri u, ljepotice ije su oi velike, zauene, okupane i svjee kao zvijezde na irokom nebu. Mor s ocem ivi usred vlastelinove ume, kao isprepleten s prirodom koja ga okruuje. Pisac mladia opisuje kao da je dio prirode: U njemu ivi brdo i vjetar iza njega, um nabujale Plonice i jauk gladnih vukova kad snjegovi viju sa sjevernih proplanaka. Ljubav u i Mora je neostvariva zbog stalekih razlika, te vlastelin, kako bi udaljio svoju ker od nedostojna mladia, otputa starog upravitelja. u je nedovoljno jaka da bi se suprotstavila ocu, te poputa pritiscima i pristaje na

zaruke s Arnom, propalim vlastelinom i njegovim golemim kockarskim dugovima, za koje se ne zna. Meutim, u od silne tuge kopni i neizljeivo obolijeva. Stari upravitelj, koji ne poznaje niti eli ijedno drugo mjesto za ivot osim ume, od tuge umire, a Mor... Mor se polagano pretvara u zastraujue, jezivo bie: On nema ruke kao ovjek, njegove su ruke ape. Krvave vuje ape. On nije Mor. Mor je san, a on je tuga iza drveta. Tragina pria o nemoguoj i neostvarenoj ljubavi u i Mora univerzalno nam govori o svim jadima koje su tokom cijele povijesti ovjeanstva izazivale staleki nedozvoljene ljubavi. u i Mor znaju da njihova ljubav nema budunosti, ali je drugo srce, a drugo logika ivota koja se javlja tek onda kad je ljubav mrtva. Tu nemogunost ljubavi nam Sudeta najbolje ilustrira imenima dvoje ljubavnika, jer u i Mor, kad se spoje, ine umor, a umor je tako nestalan, teko uhvatljiv, nevidljiv i jedva ujan... Ba kao i njihova na propast osuena ljubav... Morovo pretvaranje u vukodlaka, korijen vue iz razliitih narodnih predaja i praznovjerja, koja moemo pronai u svakom selu, jer su ljudi, opinjeni strahom, oduvijek ukali o nadnaravnim i neobjanjivim pojavama. Upravo je to Sudeta vrlo vjeto iskoristio u ovoj prii. U pripovjetku je na trenutke unio pomalo jezivu atmosferu, punu zlih slutnji, jer se Mor rodio s maramicom meu prstima, a ljudi kau da to imaju djeca vukodlaka. Meutim, ta jeziva atmosfera, stvara posebnu kulisu, kojom se ljubavna pria izvlai iz moebitno pretjerane romantike, koja bi nam mogla biti neuvjerljiva.

Sudeta je, uslijed odrastanja s nasilnim ocem, esto traio bijeg i utjehu u prirodi. Stoga je ova pripovijetka i svojevrsna oda prirodi, koju opisuje kao da je saivljen s njom, toplo i s puno ljubavi: Stojim na malom, osamljenom mjestu kraj Plonice. Provlae se prvi mraci, prvi mraci i sutonove sjenke iz dolina. Priroda igra posebno vanu ulogu u ovoj pripovjetki, jer ona svojim mjenama prati raspoloenja likova. To je najoitije kad se Mor pretvara u vukodlaka: ui zguren i gladan negdje, na panju. Lie ga zasipa - zasipa tiho - tihano, da se jedva uje. Ve je pun lia, utoga i crvenog - samo mu se glava crni i miruje kao tuga. Uvjerena sam, takoer, da Sudetinu oaranost prirodom moramo potraiti i u njegovoj bolesti. Naime, gotovo pola ivota proveo je teko bolestan, katkad je i radio u temperaturnoj groznici, a cijelu 1925. godinu proveo je u ljeilitu u Sloveniji. Bolest i vezanost za krevet ga je zasigurno ograniavala u normalnom ivotu, koji je, za njega, ukljuivao i boravak u prirodi. Pisac nam je dao i vrlo otru kritiku ovjekova odvajanja od prirode, prekomjerne eksploatacije prirode od strane ovjeka, kritiku nezasitnosti za novcem, koja je oito postojala i prije gotovo stotinu godina. to bi tek taj emotivni ovjek napisao danas, nakon tako bespotedne utrke za bogatstvom, kojoj smo svjedoili kroz cijelo dvadeseto stoljee, pa i danas, a emu on nije svjedoio zbog, naalost, tako kratkog ivota!? Prava vrijednost ove pripovijetke ne lei u samoj prii. Naime, pria o nesretnoj ljubavi, zainjena sablasnim narodnim predajama mogla bi nam se uinit banalna, s odmakom od stotinjak godina i proitanim majstorima uzbudljivih zapleta kao to su Larsson, Zafn i mnogi drugi. Prava vrijednost i znaaj ove pripovjetke lei u dubokim i knjievno bogatim reenicama. Sudeta progovara o ivotu, o dui, o boli, o ljubavi uvjerljivo, na

svoj dirljiv i poetian nain. Njega je zapravo nadahnuo sam ivot, i sve ono od ega se ivot sastoji, a u kojem pisac, naalost, nije mogao uivati punim (zdravim!) pluima. Ali to ne znai da nije znao to je ivot. Itekako je znao i to nam je jasno pokazao svojim perom, ostavivi nam ovu riznicu reenica, na trenutke pomalo kaotinu, ali zaista djelo neupitne knjievne vrijednosti. Sudeta je ponajprije bio pjesnik, te je svojim pjesnikim umijeem obogatio ovaj prozni tekst. Pjesnikim senzibilitetom opisao nam je sve zle slutnje koje su ga proimale, svu ljubav prema ivotu i tugu zbog njegovog tako kratkog trajanja. I nakon ponovnog i ponovnog itanja ove pripovijetke, revno, svakih nekoliko godina, i dalje me svaki put duboko gane, iako ju ve gotovo znam napamet. Sad sam ve nauila i itati izmeu redova, gdje se tiho i nenametljivo skriva sam Sudetin duh. Svakim novim itanjem, u meni je sve snaniji dojam da sam tog prerano umrlog ovjeka na trenutak oivjela. Ovaj izniman pisac i pjesnik eka i vas tamo negdje, u kraju iza pononih horizonata gdje tinjaju zvijezde i otajni se glasovi prepleu sa snom...

DONAT-ZIDI U fantastinoj prii Mor, o kojoj sam autor uro Sudeta u nekim svojim pismima govori da se temelji na narodnim prianjima o moru i vukodlacima, otkrivamo nekoliko uoljivih znaajki koje ovu prozu ine drukijom i raznolikijom od nae ostale prozne produkcije dvadesetih i tridesetih godina, koja se uglavnom ograniavala na iskustvenu vjernost ivotnim injenicama i drutvenim dokumentima. Kao romantina pria o nedostinoj ljubavi Mor u svojoj strukturi krije mnogo elemenata karakteristinih za iskustva i postupke sentimentalne knjievnosti. Osjedajnost kakvu otkrivamo u Moru nije rezultat nekih odreenih ivotnih dogaaja; ne, ona je metafiziki usaena u priu kao neto to se samo po sebi podrazuijeva kao fatalnost. Ved svojim imenom junako upozorava da je potekao iz one legije slinih mitskih ili polumitskih bida koja kao po nekom nepisanom pravilu najede obitavaju usred idealnih krajolika. I opet prostor postaje jedna od temeljnih znaajki fantastinog. U Moru taj pejza nam se otkriva kroz mnoge pojedinosti, ali ne pokriva taj prostor u cijelosti. Zato i moemo govoriti da Sudeta i s pomodu drugih elemenata stvara opsesivnost karakteristinu za ovaj tip knjievnosti. Od imena koje susredemo u narodnim vjerovanjima pa do ostalih oznaka koje govore da je Sudetin junak zalutao iz svijeta bajke i njegove sukobe s realnim i okrutnim granicama graanskoga svijeta razvija se ova pria pod snanim dojmom Hamsunova Pana. Uranjajudi u dubinu svijesti, u tamnim predjelima Sudeta traga za vizijom koja mu izmie i sve vie ga vabi u prostor simbola. Takva pria ne izraava drutveno stanje, ved iskljuivo egzistencijalno stanje. U imenu a zatim sudbini ovog hrvatskog i slavenski boledivog Pana ivi neto arhetipsko, u njemu kao

pjesnikoj metafori ostvaruje se jedinstvo duhovnog i osjetilnog u opsesivnim slikama jedne uzbudljive matovitosti.

Podijeljena u etiri dijela: GRANA JORGOVANA, PRIA, OTAJNE SLUTNJE i FINALE, MOR na lirski nain opisuje ljubav Mora - sina upravitelja seoskog imanja prema lijepoj vlastelinki u. Zbog klasnih razlika, njihova je ljubav unaprijed osuena na propast pa u Moru nikada i nije iskazala svoju ljubav iako ga voli. Mor ezne za u, a ona se zaruuje s Arnom. Nakon toga, Mor se nikako ne moe smiriti, a vlastelin daje otkaz Morovom ocu i trai novog upravitelja. Nakon toga u se teko razboli, Morov otac od tuge za izgubljenim poslom i imanjem na kojem je proveo itav ivot umire, a Mor sve vie luta i postepeno se pretvara u vukodlaka koji nodu pravi tetu na vlastelinovom imanju i ubija njegove pse. Novi upravitelj i uin zarunik Arno zapravo su varalice koje opljakaju vlastelina i nakon toga bjee. Teko bolesna u odlazi na lijeenje u vicarsku, a Mor se sasvim povukodlaio, izgubio sva ljudska obiljeja i povukao u umu. U Moru nalazimo elemente stvarnosti, nekoliko realistikih likova i likova snoviajnih, romantiarskih preplitanja ljubavi i smrti, ali time je nestvarnost jo naglaenija. Mor je poistovjedenje s arolijama ume, nodi, svitanja... to je apoteoza prirodi, lirska pjesma bez stihova, ali, s druge strane, i prava, izbalansirana pripovijest. Zbog toga djelo prua nekoliko mogudnosti interpretacija: moemo govoriti o fantastici, o intelektualnoj lucidnosti autora, o otuenosti modernog ovjeka, o potrebi povratka izvornoj jednostavnosti i istodi Dakako, mnogo je i onih koji su Sudeti prigovarali takvu nedoreenost, nedosljednost i fragmentarnost. On je tradicionalist i zakasnjeli romantik, (...)