Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
3Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Oskar Vajld-sretni Princ i Druge Bajke

Oskar Vajld-sretni Princ i Druge Bajke

Ratings: (0)|Views: 57 |Likes:

More info:

Published by: Весна Петраковић on Mar 01, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/04/2013

pdf

text

original

 
 1
 
Oskar Vajld
SRETNI PRINCI DRUGE BAJKE
Prevela Vesna Loney
INFANTIN RO
Đ
ENDAN
Bio je ro
đ
endan infantin. Bilo joj je baš dvanaest godina i sunce je jarko sjalo udvorski vrt.Iako je bila istinska princeza i infanta španjolska, imala je samo jedan ro
đ
endan svakegodine, kao i djeca najsiromašnijega svijeta pa je dakako jako važno bilo cijeloj zemlji datom prilikom bude zaista lijep dan. I zaista je bio baš lijep dan. Visoki prutasti tulipaniuko
č
ili se na svojim stabljikama kao dugi redovi vojni
č
ki, izazovno gledali kroz travu naruže i govorili: – Mi smo baš tako divni kao i vi.Grimizni su leptiri lepršali sa zlatnim prahom na krilima i poha
đ
ali svaki cvijet redom;mali se gušteri išuljali iz pokotina na zidu te ležali i sun
č
ali se na žarkoj žegi; a mogranji secijepali i raspucavali od vru
ć
ine i pokazivali svoje crveno srce što im krvari. I sami blijedižuti limunovi što u preobilju vise s trošnih rešetaka i po mra
č
nim arkadama,
č
inilo se da sustekli bujniju boju od divne sun
č
ane svjetlosti, a magnolije su rastvarale krupne svojeokrugle cvjetove kao od savijene slonova
č
e i ispunjale zrak slatkim teškim mirisom.Mala se princeza šetala sa svojim drugaricama gore-dolje po terasi i igrala se skriva
č
aoko kamenih vaza i starih kipova obraslih mahovinom. U obi
č
ne dane smjela se igrati jedino s djecom svojega staleža, morala je dakle igrati se sama, ali ro
đ
endan joj je bioizuzetak i kralj je naredio neka pozove mlade prijatelje i prijateljice koji su joj po volji ineka se zabavi s njima. Bila je divota kako su ta vitka španjolska djeca oblijetala, dje
č
aci sasilnim perjanicama na šeširima i s kratkim lepršavim kaputima, i kako su djevoj
č
ice odizale povlaku dugih brokatnih haljina i zakriljivale o
č
i od sunca velikim crnim i srebrnimlepezama. Ali infanta je bila najdražesnija od svih i najukusnije odjevena, po tadašnjojmodi, donekle poteškoj. Haljina joj je bila od siva atlasa, suknja i prostrani nabrani rukavisasvim izvezeni srebrom, a kruti steznik posut nizovima finoga biserja. Dvije sitne papu
č
ice
 
 2
s velikim rumenim rozetama izvirivale su ispod haljine dok je hodala. Rumene i biserne boje bila joj je velika lepeza od gaze, a u kosi, što joj se poput aureole od blijeda zlataukrutila oko blijedoga sitnoga lica, bila joj je krasna bijela ruža.Kroz prozor ih je motrio iz dvora žalosni melankoli
č
ni kralj. Iza njega je stajao bratnjegov, don Pedro od Aragonije, kojega je mrzio, a ispovjednik njegov, veliki inkvizitor odGranade, sjedio je uz njega. Kralj je bio još žalosniji nego obi
č
no jer, gledaju
ć
i infantu kakose s djetinjskom ozbiljnoš
ć
u klanja sabranim dvoranima ili kako se za svojom lepezom podsmijeva nemiloj vojvotkinji od Albuquerque koja je posvuda prati, mislio je na mladukraljicu, njezinu majku, koja je tek nedavno – tako se je njemu
č
inilo – došla iz veselezemlje Francuske te je uvenula u tmurnom sjaju španjolskoga dvora i umrla upravo šestmjeseci nakon ro
đ
enja svojega djeteta, prije nego što je badem po drugi put procvao uvo
ć
njaku, prije nego što je druge godine otrgla plod sa stare
č
vorave smokve usred dvorištakoje je sada poraslo travom. Toliko ju je ljubio te je nije prepustio ni grobu da je sakrije odnjega. Balzamirao ju je neki maurski lije
č
nik kojemu je za nagradu poklonjen život jer,kako vele, bio je zbog hereze i sumnje
č
arobnja
č
kih umještina predan ve
ć
svetoj vlasti.Tijelo joj Je Još ležalo na izvezenom odru u dvorskoj kapeli od crna mramora, baš onakokako su je onamo donijeli redovnici onoga burnoga ožujskoga dana prije skoro dvanaestgodina. Svakoga mjeseca jedanput odlazio je kralj u kapelu, umotan u tamnu kabanicu i sazakrivenom svjetiljkom u ruci te je kle
č
ao uz nju i uzvikivao: "Mi reina! Mi reina!" Agdjekada je kršio etiketu, koja u Španjolskoj odre
đ
uje svako pojedino djelo u životu iograni
č
uje
č
ak i tugu kraljevu, pa je u ljutoj boli hvatao blijede ruke, obasute draguljima, ihtio mahnitim poljupcima probuditi hladno premazano lice.U
č
inilo mu se danas da je gleda opet kako ju je prvi put vidio na dvoru Fontainebleaukad mu je bilo tek petnaest godina, a ona bila još mla
đ
a. Tom ih je prilikom papin nuncijformalno zaru
č
io pred francuskim kraljem i pred cijelim dvorom, a on se vratio u Escorial i ponio malu viticu plave kose i uspomenu na djetinje usne što su se sagle da mu poljuberuku kad se penjao na ko
č
iju. Kasnije je bila svadba, a obavila se brzo u Burgosu, malenugradi
ć
u na granici izme
đ
u obiju zemalja, onda sjajni ulazak u Madrid s uobi
č
ajenomsve
č
anom misom u crkvi La Atocha i, još sve
č
aniji nego obi
č
no, auto-da-fe, prvi u kojemsu skoro tri stotine heretika, me
đ
u njima mnoge Engleze, predali svetoj vlasti da ih spali.Ljubio ju je zaista mahnito, a neki su mislili na propast svojoj zemlji koja je onda bilau borbi s Engleskom za vlast nad Novim Svijetom. Jedva je i dopuštao da mu se ikadamakne s o
č
iju; zbog nje je zaboravio, ili se
č
inilo da je zaboravio, sve ozbiljne državne poslove; i u onoj strahovitoj sljepo
ć
i kojom strast zaokuplja svoje službenike nije nizapažao da te pretjerane ceremonije, kojima je nastojao da joj omili, samo pogoršavaju ljutu bolest što je mori. Kad je umrla,
č
inilo se neko vrijeme da je pomjerio pame
ć
u. I zaistanema sumnje da se htio odre
ć
i prijestolja i skloniti se u veliki trapisti
č
ki samostan uGranadi, kojemu je ve
ć
bio po
č
asni prior, samo da se nije bojao prepustiti malu infantu namilost i nemilost svojemu bratu, koji je zbog okrutnosti bio ozloglašen
č
ak i u Španjolskoj,
 
 3
a mnogi su sumnjali na njega da je skrivio smrt kralji
č
inu parom otrovanih rukavica što jojih je darovao kad je pohodila njegov zamak u Aragoniji. A i kad su protekle tri godine javne žalosti, što ju je kraljevskom naredbom odredio po cijeloj svojoj vlasti, nije nikadatrpio da mu ministri govore o kakvoj novoj ženidbi pa kad je sam car poslao k njemu i ponudio mu neka uzme ne
ć
akinju njegovu, umiljatu nadvojvotkinju od
Č
eške, naredio je poslanicima neka reknu svojemu gospodaru da je kralj španjolski vjen
č
an ve
ć
s Tugom teiako je to neplodna mlada, on je voli više nego Krasotu; a taj ga je odgovor stajao krune bogatih pokrajina nizozemskih koje su se ubrzo zatim po carevu poticaju pobunile protivnjega pod vodstvom nekih fanatika reformirane crkve.Sav njegov bra
č
ni život, s divljim, žarkim radostima i strahovitom boli kad seiznenada završio, kao da mu se danas vratio dok je gledao infantu kako se igra na terasi. Unje je bila sva mila obijest kralji
č
ina, onaj isti svojevoljni na
č
in kako zamahuje glavom, onaista ponosna, zavojita, krasna usta, onaj isti
č
udesni smiješak, – zaista vrai sourire de France – kad je pogledavala gdjekada k prozoru ili pružala malu ru
č
icu svoju otmjenimšpanjolskim plemi
ć
ima da je poljube. A ciktav smijeh dje
č
 ji dodijao mu ušima, jasnanemila svjetlost sun
č
ana podrugivala mu se tuzi, a teški zadah neobi
č
nih biljaka, kojima sesluže za balzamiranje,
č
ini mu se da zaga
đ
uje – ili je to bila uobrazba? – 
č
isti jutarnji zrak.Zakrio rukama lice, a kad je infanta opet pogledala, bile su zavjese spuštene, a kralj seuklonio.Ona se malko zlovoljno namršti i slegne ramenima. Trebalo je bogme da bude s njomna njezin ro
đ
endan. Što mu je do glupih državnih posala? Ili je otišao u onu tmurnu kapelugdje uvijek gore svije
ć
e, a njoj nikada ne dopuštaju da u
đ
e? Ludo je to kad sunce ovakožarko sja i svak je tako zadovoljan! Osim toga, promašit
ć
e tobožnju borbu bikova što ju jeve
ć
oglasila truba, da se i ne spominje igra lutaka i druge divote. Stric njezin i velikiinkvizitor mnogo su razboritiji. Izišli su na terasu i stali joj govoriti nježne komplimente.Zabacila je dakle svoju lijepu glavu, uhvatila don Pedra za ruku i polako sišla niz stepenicek dugomu šatoru od grimizne svile što je dignut na kraju vrta, a druga djeca krenula zanjom po strogom redu, po rangu; oni s najduljim imenima išli su prvi.Povorka plemi
ć
kih dje
č
aka, koji su
č
udesno bili odjeveni kao toreadori, izišla joj ususret, a mladi grof od Tierra-Nueve, dje
č
ak divne krasote, otprilike od
č
etrnaest godina,otkrio glavu sa svom dražeš
ć
u ro
đ
enoga hidalga i granda španjolskoga i doveo je sve
č
anodo male pozla
ć
ene stolice od slonove kosti što je bila na povišenoj pozornici iznad arene.Djeca se zgrnula uokolo, pa mašu velikim svojim lepezama i šap
ć
u, a don Pedro i velikiinkvizitor stali smiju
ć
i se na ulazu. I sama vojvotkinja – camerera mayor kako se zvala – mršava žena oštra lica, s nabranim žutim ovratnikom, nije se
č
inila onako zlovoljnom kaoobi
č
no, i kao da joj je neki ledeni smiješak preletio naboranim licem i zatitrao na tankim beskrvnim usnama.Bila je zaista divna borba bikova i mnogo umiljatija, sudila je infanta, nego zbiljska bikovska borba koju je vidjela u Sevilli kad je vojvoda od Parme pohodio njezina oca. Nekisu se dje
č
aci šepirili na bogato oki
ć
enim drvenim konjima i mahali dugim sulicama na

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->