Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Povijest Crkve u srednjem vijeku

Povijest Crkve u srednjem vijeku

Ratings: (0)|Views: 47|Likes:
Published by Luka Šarić
Povijest Crkve u srednjem vijeku
Povijest Crkve u srednjem vijeku

More info:

Categories:Types, School Work
Published by: Luka Šarić on Mar 07, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/23/2014

pdf

text

original

 
AUGUST FRANZEN
 
PREGLED POVIJESTI CRKVE
 
Preokret Konstantina Velikog
 
 
Dioklecijan je za vrhovnog cara imenovao mlaĊeg Galerija. Konstancij je postao tek 
drugi august
 
 
312. nakon Galerijeve smrti prijeĊe Konstantin Alpe da bi potisnuo Maksencija iz Italije i
osvojio Rim
 
Na
Milvijskom mostu
kraj Rima sukobi se s vojniĉki znatno nadmoćnim neprijateljem.Obratio se kršćanskom Bogu, (kao pristaša monoteistiĉkog poštivanja
Sunca, kojemu je
 pripadao i njegov otac, već odavna bio pripravljen za kršćanstvo) te mu se ukazao nanebu kriţ na kojem je pisalo: »U ovom znaku pobijedi«.
28. listopada 312
. izvojevao je
sjajnu pobjedu nad Maksencijevim ĉetama. Pokrstio se tek na samrti
337
. - krstio ga jearijevski biskup
Euzebije
iz Nikomedije
 
 
kršćanstvo je u svakom pogledu pomagao, iako je poganski drţavni obred i ostale obrede
ostavio na miru
 
 
313
. zajedno s Licinijem izradio
Milanski program tolerancije
u obliku reskripta (a needik 
ta!) i poslao ga namjesnicima istoĉnih pokrajina
-
kršćanima se priznaje potpuna
ravnopravnost s ostalim religijama
 
 
Kad je u sjevernoj Africi 311. godine rigoristiĉka sekta donatista izazvala raskol,Konstantin zaduţi jedan rimski sinod (
313.
) da istraţi s
tvar, a istovremeno sazove zanarednu godinu (
314
), koncil u
Arlesu
, zatim se
Konstantin posluţio ĉak vojnom silom
da bi u Africi ponovno uspostavio jedinstvo
 
 
Crkvi je dao osloboĊenje od osobnih javnih poreza, naredi da se ukine smrtna kazna nakriţu
(
315.
),
321
. naredi svetkovanje nedjelje, iste godine ukinute su haruspicije
(pogansko promatranje ţrtvenih ţivotinja), zatim gladijatorske borbe
 
 
313
. poklonio je papi lateransku palaĉu i poĉeo
gradnju lateranske bazilike
 
 
320
. postavio je iznad Petrova gro
 ba na vatikanskom breţuljku temelje za crkvu Svetog
Petra
 
 
330
. osnuje on
Konstantinopol (Carigrad)
 
kao svoju novu kršćansku prijestolnicu
 
 
Biskupima svog carstva dao je sudske ovlasti, a teţio je za tim da se Crkva zakonskim putem uklopi u drţavu
 
 
Kad je pobijedio svog suvladara
Licinija
(protivnika kršćanstva)
324. kod Krisopola
,
 predloţi istoĉnom dijelu carstva da prihvati kršćanstvo
 
 
325
. sazvao je prvi opći (»ekumenski«) koncil u
Niceju
na kojem je osuĊeno arijanstvokao krivo nauĉavanje
 
- Konstantin se upletao u popunjavanje biskupskih stolica i
odreĊivao je što će sinodi raditi
 
 
Sinod odrţan u
Aleksandriji
(318/319. ili 323) osudio je arijanstvo kao herezu
 
 
 
Konstancije
(337-
361) suzbijao je već
341
. praznovjerje i poganske ţrtve;
346
. naredizajedno sa svojim bratom
Konstantom
(337-350) da se zatvore svi poganski hramovi
 
 
pod carem
Julijanom Apostatom
(»Otpadnikom«, 361-
363) nastupio teţak protuudarac;car je prekinuo s kršćanstvom i ponovno oţivio poganstvo
- njegov nasljednik 
Jovijan
(363
 —364) vratio je Crkvi njezin povlašteni poloţaj u Carstvu
 
 
Car
Gracijan
(375-383) na Zapadu i car
Teodozije Veliki
(379-394) na Istoku (394/95.)
u svemu Carstvu uĉine na kraju kršćanstvo jedinom ovlaštenom religijom u Rimskom
Carstvu
 
 
od
381
. bio je
kaţnjavan svatko tko bi prešao na poganstvo, a rimski senat morao se
382
.
 pod zakletvom odreći vjere u bogove
 
 
od
392
. sudjelovanje u poganskim ţrtvama smatra se zloĉinom protiv cara
 
 
Kršćanstvo je postalo drţavna religija, a Crkva drţavna Crkva
 
 
Konstantin se rado nazivao subiskupom i vladao je Crkvom -
Atanazija
, velikogaleksandrijskog biskupa i borca protiv arijanstva, udario je
335
. progonstvom kad se nijepokorio Konstantinovoj volji da se Arija vrati u crkvenu zajednicu
 
 
Nastojao je pomiriti Arija i biskupa Aleksandra Aleksandrijskog - nije nikada razumio da
Arijev napadaj na Kristovo boţanstvo dovodi uistinu u pitanje opstanak svega što jekršćansko (Arije je nauĉavao da je Isus stvoren od Boga, da Otac i Sin nisu jedno
-nijekao je Kristovo
 boţanstvo)
 
 
U sijeĉnju
385
. dao je u Trieru carski uzurpator
Maksim
(383
 — 
388) smaknuti
otmjenog španjolskog svjetovnjaka
Priscilijana
, utemeljitelja jednog asketskog
 pokreta u Španjolskoj i Galiji
-
 prvo spaljivanje heretika od strane drţave
- biskupi
Martin Tourski
,
Ambrozije Milanski
i rimski
papa Siricije
 
najoštrije su osudili touţasno zlodjelo. U spaljivanju je sudjelovao progonima sklon biskup
Itacije
 
Dogamtske borbe i opći koncil na istoku
 
 
Donatizam
u sjevernoj Africi,
Melicijev raskol
u Egiptu i na kraju
arijevskahereza
 
razdirali su kršćanstvo
 
 
Pitanja koja su se postavljala: nauka o Trojstvu, kristologija i nauka o opravdanju
 
 
NAUKA O TROJSTVU:
Adopcijanisti
su Krista smatrali pravim ĉovjekom kojeg je unekom trenutku ispunila boţanska sila,
Modalisti
su u Kristu vidjeli samo oblik pojave jednoga Boga - oba oblika monarhijanizma Crkva je odbila
 
 
Arija je pomagao
biskup nikomedijski Euzebije
, a tom krugu pripadao je i crkveni
 povjesniĉar 
Euzebije iz Cezareje
 
 
325
. odrţan je
sinod u Niceji
-
sa Zapada je došlo samo 5 biskupa, a
papa Silvestar
nije
mogao doći zbog starosti, te je poslao dva prezbitera. Arije je branio svoju nauku, a 17
biskupa pristalo je uz njega,
meĊu njima i
biskup iz Nikomedije, Euzebije. Pravovjerstvo je pobijedilo na koncilu, a Arije je ekskomuniciran. Konstantin je uskoro promijenio
mišljenje.
328
. pozove on prognanog biskupa Euzebija nazad u Nikomediju. I Arije sesmio vratiti - Atanazije prognan u
Trier
- sve do svoje smrti (
373
) ostao je
 
nepokolebljiv borac za nicejsko pravovjerje. U meĊuvremenu u arijanstvu nastuparaskol, javljaju se poluarijanci koji Krista smatraju “sliĉnim” Bogu
 
 
car
Teodozije
(379-395), kojega je Gracijan postavio za cara Istoka, godine
381
, saziva
drugi opći, carigradski koncil
- Bazilije
,
Grgur Nazijanski
i
Grgur iz Niše
zastupali
su da postoji samo jedna bit, ali tri nosioca; jedan Bog u tri osobe. Istakli su i boţanstvo
Duha Svetoga, koje su arijevci nije
kali. Nicejsko vjeroispovijedanje, izraţeno godine325, dobilo je dodatak: »i u Duha Svetoga, gospodina i ţivotvorca, koji izlazi odOca, koji se s Ocem i Sinom skupa ĉasti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima...«
To je vjeroispovijedanje kao nicejsko-
carigradsko ušlo kasnije u liturgiju
 
 
 NAUKA O KRISTOLOGIJI: pitanje: kakav odnos boţanske naravi prema ljudskoj
naravi u osobi Isusa Krista?
Aleksandrijci
su jaĉe naglašavali boţansko, a
antiohijci
ljudsko (boţanski se Logos u ĉovjeku Krist
u nastanio kao u kakvom hramu).
 
Origen
 je iskovao rijeĉ o »Bogoĉovjeku« Isusu Kristu.
 
Patrijarh carigradski
Nestorije
Mariju je nazivao kristorodicom, a ne Bogorodicom jer je
rodila samo ĉovjeka
 
 
3. ekumenski koncil u Efezu 431.
- Patrijarh
Ćiril Aleksand
rijski
dobio je potporu 198
 biskupa koji su potpisali osudu Nestorija. Nekoliko dana kasnije stigoše 43 antiohijska
biskupa sa svojim patrijarhom
Ivanom
 
na ĉelu. Oni su se odmah izjasnili za Nestorija ikonstituirali protukoncil. Upleo se car i uhitio i Ćirila i Nestorija. Ćirilu su na krajudopustili da se vrati u Aleksandriju, a Nestorija poslaše u progonstvo (u gornji Egipat),
gdje je
451
. umro. U
Perziji
su njegovi pristaše osnovali nestorijansku Crkvu
 
 
Eutih
, opat jednog manastira kraj Carigrada i ţest
oki protivnik nestorijanstva, razvijao je
dalje Ćirilovu nauku o jednoj naravi u Kristu (mia physis =
monofizitstvo
) i obje naravi
tako prisno stopio jednu s drugom da je ljudska narav, po svemu sudeći, bila od boţanske
potpuno upijena
 
 
Carigradski patrijarh
Flavijan
osudi Eutiha kao krivovjerca kada se na njegov poziv nije
odazvao na sinod. Eutiha, zaštiti aleksandrijski patrijarh
Dioskur
 
 
sazove car
Teodozije II
ponovno »carski koncil«. Taj je koncil pod
Dioskurovim
vodstvom zasjedao
u Efezu (449)
, i rehabilitirao je Eutiha
; ostala Crkva, meĊutim, nije
taj koncil priznala - Papa
Leon I
(440
 —461) nazvao je taj koncil »razbojniĉkimsinodom« i podrţao carigradskog patrijarha i pravu nauku o uniji dviju naravi u jednoj
osobi Isusa Krista (
hipostatska unija
) -
 prva papina nepogešiva odluka “ex cathedra”
 
 
Papa zamoli cara da sazove novi koncil, pa car
Marcijan
(450
 — 
457), usvoji molbu isazove
4. opći koncil u Kalcedonu (451)
kojemu je prisustvovalo oko 350 biskupa.
Optuţen je i smijenjen Dioskur, odbaĉen je monofizitizam, te je donesen zakljuĉak da suu Kristu dvije naravi, nemiješane i neodijeljene, povezane u jednoj osobi.Monofizitstvo se odrţalo u
Palestini, Egiptu i Siriji.
 
 
Akacijevska shizma izmeĊu Zapada i Istoka (484— 
519)
- carigradskog patrijarhaAk 
acija papa Feliks III je izopćio zbog pristajanja na toleranciju prema monofizitistima,te je raskinuo crkvenu zajednicu s Istokom. Oko 490. drţali su monofizitisti patrijaršijske

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->