Sve \u0161to je \u017eivo tra\u017ei bolji svijet.
Ljudi, \u017eivotinje, biljke, pa i jednostani\u010dni organizmi uvijek su aktivni. Poku\u0161avaju pobolj\u0161ati
svoj polo\u017eaj ili barem sprije\u010diti njegovo pogor\u0161anje.\u010cak i u snu organizam aktivno odr\u017eava
stanje usnulosti: dubina (ili plitko\u0107a) sna je stanje koje organizam aktivno uspostavlja i koje

Poku\u0161aj da se na\u0111e rje\u0161enje\u010desto se pokazuje kao pogre\u0161an i dovodi do pogor\u0161anja. Tada
slijede daljnji poku\u0161aji pronala\u017eenja rje\u0161enja, daljnja pokusna kretanja.
Tako sa \u017eivotom \u2013 ve\u0107 i onim jednostani\u010dnih organizama \u2013 na svijet dolazi ne\u0161to posve novo,
ne\u0161to\u010dega prije nije bilo: problemi i aktivni poku\u0161aji njihova rje\u0161avanja; vrednovanja,

Vjerojatno pod utjecajem Darwinova prirodnog odabira razvijaju se u prvom redu najaktivniji
rje\u0161avatelji problema, tra\u017eitelji i pronalazitelji, otkriva\u010di novih svjetova i novih oblika \u017eivota.
Svaki organizam radi tako\u0111er na tome da odr\u017ei svoje unutra\u0161nje \u017eivotne uvjete i svoju
individualnost \u2013 to je aktivnost koju biolozi nazivaju \u00bbhomeostaza\u00ab. Ali i to je unutra\u0161nji
nemir, unutra\u0161nja aktivnost: djelatnost koja unutra\u0161nji nemir poku\u0161ava zadr\u017eati u granicama,
povratna sveza, ispravljanje pogre\u0161ke. Homeostaza mora biti nesavr\u0161ena. Ona mora sama sebe
ograni\u010davati. Kada bi bila savr\u0161ena, bila bi to smrt organizma ili barem privremeno ukinu\u0107e
svih njegovih \u017eivotnih funkcija. Aktivnost, nemir, potraga bitna su obilje\u017eja \u017eivota, vje\u010dnog
nemira, vje\u010dnog nesavr\u0161enstva; vje\u010dnog traganja, nadanja, vrednovanja, pronala\u017eenja,
otkrivanja, pobolj\u0161avanja, u\u010denja i stvaranja vrijednosti; ali i vje\u010dnog grije\u0161enja, stvaranja
nevrijednosti.
Darvinizam nau\u010dava da se organizmi prirodnim odabirom prilago\u0111uju okoli\u0161u i zbog toga
mijenjaju oblik. I ka\u017ee da su pritom pasivni. No\u010dini mi se da je puno va\u017enije to \u0161to organizmi
u svojoj potrazi za boljim svijetom pronalaze druge okoli\u0161e, \u0161to ih izumljuju i preobli\u010duju.
Oni grade gnijezda, brane, brda. Ali njihovo djelo najdalekose\u017enijih posljedica zacijelo je
stvaranje zra\u010dnog omota\u010da Zemlje pomo\u0107u oboga\u0107ivanja kisikom; s njihove strane to je
posljedica otkri\u0107a da sun\u010devo svjetlo mo\u017ee slu\u017eiti kao hrana. Otkri\u0107e tog neiscrpnog izvora
hrane i bezbrojnih metoda hvatanja svjetla djelo je biljnog carstva. A davanje prednosti
biljkama kao izvoru hrane djelo je \u017eivotinjskog carstva.
Mi sami stvorili smo sebe izmisliv\u0161i specifi\u010dno ljudski jezik. Kako ka\u017ee Darwin (Podrijetlo

duh\u00ab (\u00bbreacted on the mind itself\u00ab). Njegovi iskazi mogu prikazati neko stanje stvari, mogu
biti objektivno istiniti ili la\u017eni. Tako dolazi do potrage za objektivnom istinom, do ljudske
spoznaje. Potraga za istinom, u prvom redu ona prirodnih znanosti, zacijelo pripada
najboljemu i najve\u0107emu \u0161to je \u017eivot stvorio u svojoj potrazi za boljim svijetom.
No nismo li svojom prirodnom znano\u0161\u0107u uni\u0161tili svijet? Nismo! U\u010dinili smo velike pogre\u0161ke \u2013
sve \u0161to je \u017eivo grije\u0161i. Ta nemogu\u0107e je predvidjeti sve ne\u017eeljene posljedice na\u0161ih postupaka.
Prirodna znanost na\u0161a je najve\u0107a nada: njezina metoda je ispravljanje pogre\u0161aka.
Ne bih htio zavr\u0161iti, a da ne ka\u017eem ne\u0161to o uspjehu potrage za boljim svijetom u ovih 87
godina mog \u017eivota, u doba dvaju besmislenih svjetskih ratova i zlo\u010dina\u010dkih diktatura. Unato\u010d
svemu i premda nam toliko toga nije uspjelo, mi, gra\u0111ani zapadnih demokracija, \u017eivimo u

dru\u0161tvenom poretku koji je pravedniji i bolji (zato \u0161to je skloniji reformama) od ijednog
drugog koji nam je poznat iz povijesti. Daljnja pobolj\u0161anja hitno su potrebna. (Ali pobolj\u0161anja
koja pove\u0107avaju mo\u0107 dr\u017eave, na \u017ealost,\u010desto dovode upravo do suprotnosti onoga za\u010dim
tragamo.)
Htio bih ukratko spomenuti dvije stvari koje smo pobolj\u0161ali.
Od svega je najva\u017enije to \u0161to je kod nas nestalo u\u017easne bijede masa koja je postojala jo\u0161 u
doba mog djetinjstva i mladosti. (Na \u017ealost ne i u Kalkutti.) Neki na to odgovaraju da kod nas
ima ljudi koji su suvi\u0161e bogati. No \u0161to nas briga za to, ako ima dovoljno svega \u2013 pa i dobre
volje \u2013 da se mo\u017eemo boriti protiv siroma\u0161tva i drugih nevolja koje se mogu izbje\u0107i?
Drugo je na\u0161a reforma kaznenog prava. Isprva smo se zacijelo nadali da\u0107e ubla\u017eavanje kazni
dovesti do smanjenja zlo\u010dina. No kada do toga nije do\u0161lo, ipak smo izabrali da sami, pa i u
svom su\u017eivotu s drugima, radije trpimo \u2013 zlo\u010dine, korupciju, ubojstva, \u0161pijuna\u017eu, terorizam \u2013
nego da poduzmemo veoma prijeporan poku\u0161aj istrebljenja tih stvari silom te se pritom
izvrgnemo opasnosti da i nevini postanu \u017ertve. (Na \u017ealost, to je nemogu\u0107e posve izbje\u0107i.)
Kriti\u010dari predbacuju na\u0161em dru\u0161tvu da je korumpirano, iako priznaju da se korupcija katkada
ka\u017enjava (Watergate). Mo\u017eda ne vide \u0161to je alternativa. Dra\u017ei nam je poredak koji osigurava
punu pravnu za\u0161titu\u010dak i opakim zlo\u010dincima, tako da u slu\u010daju dvojbe ne bivaju ka\u017enjeni. I
taj nam je poredak nadasve dra\u017ei od drugog poretka u kojemu ni oni koji nisu zlo\u010dinci ne
u\u017eivaju pravnu za\u0161titu, te se ka\u017enjavaju i onda kada se njihova nevinost ne dovodi u pitanje
(Saharov).
No mo\u017eda smo tom odlukom izabrali i druge vrijednosti. Mo\u017eda smo, sasvim nesvjesno,
primijenili\u010dudesan Sokratov uvid: \u00bbBolje je trpjeti nepravdu nego je\u010diniti\u00ab.

Prvu polovicu naslova svog predavanja nisam izabrao sam, nego organizatori Alpbachskog
foruma. Njihov je naslov glasio: Spoznaja i oblikovanje stvarnosti.
Moje se predavanje sastoji od tri dijela: Spoznaja; Stvarnost; i Oblikovanje stvarnosti pomo\u0107u
spoznaje. Drugi dio, onaj o stvarnosti, daleko je najdu\u017ei jer sadr\u017ei ve\u0107 mnogo toga \u0161to uvodi u

Najprije o spoznaji. \u017divimo u doba u kojem je iracionalizam opet postao moda. Zato\u0107u
zapo\u010deti izjavom da prirodoznanstvenu spoznaju dr\u017eim najboljom i najva\u017enijom spoznajom
kojom raspola\u017eemo \u2013 premda ni izdaleka jedinom. Glavne su zna\u010dajke prirodoznanstvene
spoznaje sljede\u0107e:
1. Ona polazi od problema, i to kako od prakti\u010dnih tako i od teorijskih problema.
Primjer velikog prakti\u010dnog problema je borba medicine protiv patnje koja se mo\u017ee izbje\u0107i. Ta
borba ve\u0107 je urodila velikim uspjesima, a eksplozija stanovni\u0161tva jedna je od njezinih
ne\u017eeljenih posljedica. To zna\u010di da je jedan drugi stari problem dobio novu te\u017einu: problem
kontrole ra\u0111anja. Jedan je od najva\u017enijih zadataka medicinske znanosti da prona\u0111e doista
zadovoljavaju\u0107e rje\u0161enje tog problema.
Na sli\u010dan na\u010din na\u0161i najve\u0107i uspjesi dovode do novih problema.
Primjer velikog teorijskog problema u kozmologiji je daljnja provjera gravitacijske teorije i
daljnje istra\u017eivanje jedinstvenih teorija polja. Veoma veliki problem, va\u017ean podjednako
teorijski i prakti\u010dno, jest daljnje istra\u017eivanje imunosti. Op\u0107enito govore\u0107i, teorijski je problem
zada\u0107a da se neko te\u0161ko obja\u0161njivo prirodno zbivanje razumljivo objasni te da se teorija koja
ga obja\u0161njava provjeri pomo\u0107u predvi\u0111anja.
2. Spoznaja je potraga za istinom \u2013 potraga za objektivno istinitim, obja\u0161njavaju\u0107im teorijama.
3. Ona nije potraga za izvjesno\u0161\u0107u. Ljudski je grije\u0161iti: sva je ljudska spoznaja pogre\u0161iva i
stoga neizvjesna. Iz toga proizlazi da moramo o\u0161tro lu\u010diti istinitost i izvjesnost. To da je
grije\u0161iti ljudski zna\u010di da se uvijek iznova moramo boriti protiv pogre\u0161ke, ali da ni uz najve\u0107u
pa\u017enju nikada ne mo\u017eemo biti posve sigurni da ipak nismo pogrije\u0161ili.
Kada je rije\u010d o znanosti, pogre\u0161ka koju\u010dinimo \u2013 zabluda \u2013 sastoji se u biti u tome da istinitom
dr\u017eimo neku teoriju koja nije istinita. (Mnogo se rje\u0111e sastoji u tome da neku teoriju
smatramo la\u017enom, premda je istinita.) Boriti se protiv pogre\u0161ke, zablude zna\u010di dakle tragati za
objektivnom istinom i\u010diniti sve kako bi se neistine otkrile i isklju\u010dile. To je zada\u0107a
znanstvene djelatnosti. Mo\u017ee se dakle re\u0107i: na\u0161 cilj kao znanstvenika je objektivna istina; vi\u0161e
istine, zanimljivija istina, razumljivija istina. Sa stajali\u0161ta razbora na\u0161 cilj ne mo\u017ee biti
izvjesnost. Ako uvi\u0111amo da je ljudska spoznaja pogre\u0161iva, onda tako\u0111er uvi\u0111amo da nikada
ne mo\u017eemo biti posve sigurni da nismo pogrije\u0161ili. To bi se moglo formulirati i ovako:
Postoje neizvjesne istine \u2013\u010dak istiniti iskazi koje smatramo la\u017enima \u2013 ali ne postoje

Budu\u0107i da nikad ni\u0161ta ne mo\u017eemo sasvim sigurno znati, onda nije ni primjereno tragati za
izvjesno\u0161\u0107u; ali je i te kako primjereno tra\u017eiti istinu; a to\u010dinimo uglavnom tako \u0161to tragamo
za pogre\u0161kama da bismo ih ispravili.
Znanstvena spoznaja, znanstveno znanje uvijek je dakle hipoteti\u010dno: ono je naga\u0111aju\u0107e znanje.