Slavuj i rua

"Rekla je da e plesati sa mnom ako joj donesem crvene rue," uzvikne mladi student, "ali u cijelom mojem vrtu nema ni jedne crvene rue." uo je to slavuj u svojemu gnijezdu na hrastovu drvetu, pa pogleda kroz lie i zaudi se. "Niti jedne jedine crvene rue u mom vrtu!" klikne student, a njegove lijepe oi ispune se suzama. "Ah, o kakvim sitnim stvarima ovisi srea! Proitao sam sve to su mudri ljudi napisali, proniknuo sam u sve tajne filozofije, a elja za jednom crvenom ruom ivot mi ipak uini bijednim." "Evo napokon pravog ljubavnika", ree slavuj. "Svaku no pjevam o njemu, iako ga ne poznajem. Svaku no priam zvijezdama njegovu priu, i sad ga vidim. Kosa mu je tamna poput zumbulova cvijeta, a usne su mu crvene kao rua iz njegovih snova. Ali lice mu je od udnje poblijedjelo poput bjelokosti i tuga mu je na elo utisnula svoj peat." Kraljevi sutra uveer priprema ples", promrmlja mladi student, "i moja e ljubljena biti ondje. Ako joj donesem crvenu ruu. plesat e sa mnom do zore. Ako joj donesem crvenu ruu, drat u je u zagrljaju, ona e nasloniti svoju glavu na moje rame, svojom u rukom obujmiti njenu. Ali u mojem vrtu nema ni jedne crvene rue, tako da u ja sjediti sam i ona e samo proi pokraj mene. Nee me ni zapaziti i srce e mi puknuti." "Odista je ovo pravi ljubavnik", ree slavuj. "O emu ja pjevam - on to trpi. Stoje meni radost - njemu je bol. Zaista je ljubav udesna stvar. Dragocjenija je od smaragda i vrednija od finih opala. Nju se ne moe -, kupiti biserima i mogranjima, niti izloiti na trnici. Nju se ne moe kupiti od trgovaca, niti se moe na tezulji odvagnuti za zlato." , "Glazbenici e sjediti u svojoj galeriji", ree mladi student, "i svirati u svoje instrumente, i moja e ljubljena plesati na zvuke harfe i violine. Plesat e, tako da joj prsti nee dodirivati pod, a dvorjani e je, ophoditi u svojim arolikim haljinama. Ali ona nee plesati sa mnom, jer nemam crvene rue za nju", baci se student na travu, prekrije lice rukama i zaplae. "Zato plae?" upita mali zeleni guter koji je s repom u zraku protrao pokraj njega. "Doista, zato?" zapita leptir koji je leprao uokolo lovei zraku sunca. "Doista, zato?" tiho proape tratinica svojoj susjedi. "Plae za crvenom ruom", ree slavuj. "Za crvenom ruom?" uzviknue oni. "Ba smijeno!" Mali se guter grohotom nasmije, jer je bio pomalo zajedljiv. Ali slavuj je shvaao tajnu studentove tuge. On je tiho sjedio na hrastu i razmiljao o tajni ljubavi. Odjednom rairi svoja smea krila i vine se u zrak. Preletio je gajem poput sjenke i kao sjenka je prokrstario vrtom. Na sredini tratine stajalo je prekrasno ruino drvce. Kad ga slavuj ugleda,
1

odleti do njega i sleti na granicu. "Daj mi jednu crvenu ruu," uzvikne, "a ja u ti otpjevati svoju najslau pjesmu." Ali drvce odmahne glavom. "Moje su rue bijele," odgovori drvce, "bijele poput morske pjene, bjelje od snijega u planinama. 10, poi do moje sestre koja raste kod starog sunanika, moda e ti ona ispuniti elju." Odleti tako slavuj do ruina drvca koje je raslo pokraj staroga sunanika. "Daj mi jednu crvenu ruu," uzvikne, "a ja u ti otpjevati svoju najslau pjesmu." Ali drvce odmahne glavom. "Moje su rue ute," odgovori drvce, "ute poput kose morske sirene koja sjedi na jantarnom prijestolju, ue od maslaka koji cvjeta na livadi prije negoli kosac doe sa svojom kosom. No, poi do moje sestre koja raste pod studentovim prozorom, moda e ti ona ispuniti elju." Odleti tako slavuj do ruinog drvca koje je raslo pod studentovim prozorom. "Daj mi jednu crvenu ruu," uzvikne, "a ja u ti otpjevati svoju najslau pjesmu." Ali drvce odmahne glavom. "Moje su rue crvene," odgovori drvce, "crvene poput golubljih stopala, crvenije od koraljnih lepeza koje se njiu u morskoj spilji. No, zima mi je sledila ile, mraz mi je unitio pupoljke, a oluja mi je potrgala grane, pa stoga ove godine neu imati nijednu ruu. "Ja elim samo jednu crvenu ruu," uzvikne slavuj, "samo jednu jedinu crvenu ruu! Zar je ba nikako ne mogu dobiti?" "Postoji jedan nain," odgovori drvce, "ali je tako straan da se ne usuujem to izrei." "Reci mi," ree slavuj, "ja se ne bojim." "Ako eli jednu crvenu ruu," ree drvce, "mora je za mjeseine stvoriti svojim pjevom i obojati je krvlju svojega srca. Mora mi pjevati grudiju nabodenih natru. Cijelu no mora pjevati, a trn mora probosti tvoje srce. Tvoja krv mora istei u moje ile i postati moja krv." "Smrt je visoka cijena za jednu crvenu ruu," uzvikne slavuj, "a ivot je svima mio. Lijepo je sjediti na zelenom drvetu, motriti Sunce u njegovoj zlatnoj koiji i Mjesec u njegovoj bisernoj koiji. Sladak je miris gloga, slatki su zvonii to se kriju u dolini, i vrijesak to cvate na brijegu. Ali ljubav je bolja od ivota. Stoje ptije srce u usporedbi s ljudskim?" On rairi svoja smea krila i vine se u zrak. Preletio je vrtom poput sjenke i kao sjenka je krstario gajem. Mladi student jo uvijek je leao na travi, gdje ga je slavuj ostavio, a suze se jo nisu osuile u njegovim lijepim oima. "Budi sretan,"ree slavuj, "budi sretan. Dobit e svoju crvenu ruu. Stvorit u ti je za mjeseine svojim pjevom i obojiti je svojom vlastitom krvlju. Sve to te zauzvrat traim jest da bude pravi ljubavnik, jer ljubav je mudrija od filozofije, iako je i filozofija mudra, ona je monija od sile, iako je i sila mona. Krila su joj boje plamena. Njezine su usne slatke kao med i njezin je dah kao tamjan." Student podigne pogled s trave i osluhne, no nije mogao razumjeti to mu slavuj govori, jer je znao samo ono stoje napisano u knjigama.

Ali hrast ga je razumio pa se rastuio, jer je jako volio malog slavuja koji sije sagradio gnijezdo meu njegovim granama. ''Otpjevaj mi svoju posljednju pjesmu", proapta hrast. "Bit u vrlo usamljen kada ode." Tako je slavuj pjevao hrastu i njegov je glas bio poput vode koja klokoe u srebrnom vru. Kada je slavuj zavrio svoju pjesmu, student ustane i iz depa izvadi biljenicu i olovku. "Ima stila," ree u sebi eui gajem, "to se mora priznati, ali ima li on osjeaje? Bojim se da nema. Ustvari, slavuj je poput veine umjetnika. Sve samo stil bez trunke iskrenosti. On se ne bi rtvovao za druge. On misli samo na glazbu, a svi znaju da je umjetnost sebina. Ipak, moraju se uvaiti neki prekrasni tonovi u njegovu glasu. Kakva teta da oni nita ne znae, ili niemu ne slue!" On ode u svoju sobu, legne na slamnati kreveti i stane razmiljati o svojoj ljubavi, a nakon nekog vremena zaspe. Kad je Mjesec zasjao na nebu, slavuj odleti do onog ruinog drvca i namjesti svoje grudi na trn. Cijelu je no pjevao grudiju nabodenih na trn, a hladni kristalni Mjesec nagnuo se i sluao. Cijelu je no slavuj pjevao, a trn je prodirao dublje i dublje u njegove grudi i krv mu je otjecala. Najprije j pjevao o nastanku ljubavi u srcu djeaka i djevojice. Dotle je na najvioj granici cvjetala prekrasna rua, latica za laticom kako je pjesma slijedila pjesmu. U poetku rua bijae blijeda, poput maglice koja lebdi nad rijekom, blijeda poput nogu jutra i srebrna poput krila praskozorja. Kao sjenka rue u srebrnom ogledalu, kao njena sjenka u jezeru, takva bijae rua koja je evala na najvioj granici ruina drvca. Ali drvce zavapi slavuju neka se jae pritisne na trn. "Pritisni jae, mali slavuju", usklikne drvce, "jer e svanuti prije negoli rua bude dovrena." Tako slavuj jae pritisne grudi na trn, a njegova je pjesma postajala sve glasnija i glasnija, jer je opjevao nastanak ljubavi u dui mladia i djevojke. Uto jedna njena nijansa roe boje ispuni listove rue, kao rumenilo na licu mladoenje kad poljubi usne svoje nevjeste. Ali trn jo uvijek nije dotaknuo srce slavuja, pa tako ruino srce ostade bijelo, jer samo je krv iz slavujeva srca mogla zarumeniti srce rue. Drvce je vikalo slavuju neka jae pritisne grudi na trn. "Pritisni jae, mali slavuju," uzvikne drvce, "jer svanut e prije negoli rua bude dovrena." Slavuj jae pritisne grudi na trn, pa trn dodirne njegovo srce i otar bol ga probode. Gorka, gorka bijae bol, a njegova je pjesma postajala sve razuzdanija i razuzdanija, jer on je opjevao ljubav koju Smrt dokonava, ljubav koja ne umire u grobu. Velianstvena rua postade grimizna poput rumenila istonog neba. Grimizni bijahu rubovi latica i grimizno kao rubin bijae ruino srce. Ali slavujev je glas iezavao i njegova su krila stala udarati i koprena mu je padala

na oi. Pjesma mu je postajala sve tia i tia i on osjeti da ga u grlu neto gui. Tada iz njega provali posljednji pjev. uo ga je bijeli Mjesec, pa je zaboravio na zoru i zastao na nebu. Crvena gaje rua ula, pa sva zadrhta u zanosu i otvori svoje lati svjeem jutarnjem zraku. Jeka ga je odnijela u svoju purpurnu spilju u brdima i tako iz sna prene zaspale pastire. Pjev proleti kroz rijenu trsku koja je njegovu poruku pronijela do mora. "Gledaj, gledaj!" usklikne drvce, "rua je dovrena!" Ali slavuj na to nita ne odgovori, jer je leao mrtav u visokoj travi s trnom u srcu. U podne student otvori svoj prozor i pogleda kroza nj. "Oh, kakve li divne sree!" uzvikne on. "Evo jedne crvene rue! Nikada u ivotu nisam vidio ovakvu ruu. Tako je prekrasna da sam uvjeren kako ima dugaki latinski naziv." On se sagne i otrgne je. Zatim metne svoj eir i s ruom u ruci otri do profesorove kue. Profesorova je ki sjedila pred u lazom namatajui plavu svilu na vitlo, a psi joj je sjedio do nogu. ""Rekla si da e plesati sa mnom ako ti donesem crvenu ruu", usklikne student. "Evo najcrvenije rue na cijelome svijetu. Nosit e je veeras pokraj srca. Dok budemo skupa plesali, priat u ti kako te volim." Ali djevojka se namrti. "Bojim se da mi nee pasati uz haljinu", ree. "Osim toga, komornikov neak mi je poslao prave dragulje, a svi znaju da su dragulji mnogo skuplji od cvijea." "Zaista ti kaem, jako si nezahvalna", ree student Ijutito i baci ruu na cestu, gdje ona padne u glib i kotaima je pregaze kola. "Nezahvalna!"ree djevojka, "Zna to, ti si vrlo bezobrazan. I napokon, tko si ti? Tek nekakav student. Vjerujem da nema niti srebrne kope za cipele kakve ima komornikov neak", ustane iz stolice i ode u kuu. "Ljubav je tako smijena stvar!" ree student odlazei. "Nije upola toliko korisna koliko logika, jer nita ne dokazuje, a uvijek pria o neemu to se nee dogoditi, te ovjeka prisiljava da vjeruje u neto to nije istina. Ustvari, posve je nepraktina. A budui da u ovo doba praktinost predstavlja sve, vratit u se filozofiji i prouiti metafiziku1." Tako se on vrati u svoju sobu, izvadi jednu veliku pranjavu knjigu i pone itati.

Metafiziku je filozofska disciplina koja prouava prva poela i principe svih stvari, (prim. prev.)