n

Ovaj projekat finansira Evropska unija

Vodi za razvoj klastera

SADRAJ

UVOD......................................................................................................................3 DEFINICIJE KLASTERA............................................................................................4 DRUGI KONCEPTI KOJI SE TIU KLASTERA.............................................................5 POLITIKA KLASTERA U EU ......................................................................................5 KORIST OD UDRUIVANJA U KLASTERE..................................................................7 POTENCIJALNE TEKOE KOD STVARANJA KLASTERA............................................8 ODREIVANJE GRANICA PROVOENJE POETNE ANALIZE KLASTERA OSNIVANJE LIDERSKE GRUPE FORMULIRANJE VIZIJE KLASTERA DEFINIRANJE RASPONA AKTIVNOSTI IZRADA PLANA HITNIH AKTIVNOSTI INSTITUCIONALIZIRANJE KLASTERING INICIJATIVE IZRADA STRATEKOG PLANA AKTIVNOSTI
NA SARADNJI UNUTAR KLASTERA

12 13 14 15 15 15 16 16 17

ULOGA FACILITATORA KLASTERA ...................................................................21 ULOGA VLADE.......................................................................................................22 STUDIJE SLUAJA.................................................................................................24 KLASTER KLASTER
KOMPANIJA KOJE SE BAVE PROIZVODNJOM GRAEVINSKOG MATERIJALA DRVNE INDUSTRIJE

(SLOVENIJA)

(UKRAJINA)

24 28

ZAKLJUAK: KARAKTERISTIKE USPJENIH KLASTERA ........................................29 BIBLIOGRAFIJA....................................................................................................31

UVOD
Sve vei broj istraivanja irom svijeta ukazuju na to da geografska blizina privredno srodnih aktivnosti omoguava vii nivo produktivnosti i inovacija. Na klastere, tj, na geografski povezane krajnje proizvoae, dobavljae, pruaoce usluga, istraivake laboratorije, obrazovne institucije i druge instituticije u datoj privrednoj oblasti, se gleda kao na vane pokretae dinamikih regionalnih privreda. Klasteri ve due vrijeme ine dio privrednog okruenja, uz geografsku koncentraciju zanata i industrija koja je oigledna jo od prije Industrijske revolucije. Industrijske i poljoprivredne aglomeracije se ve vijekovima pojavljuju u odreenim podrujima svijeta. Od plantaa aja u ri Lanki do eliana u efildu i informacijskih tehnologija u Kaliforniji (Silikonska dolina) industrijske i poljoprivredne aglomeracije su omoguile da svaka od tih regija iz cijelog svijeta bude priznata kao lider u specijalizovanoj oblasti. Alfred Marshal1 je prije vie od stotinu godina skrenuo panju na tu pojavu primijetivi tendenciju da se specijalizovane kompanije koncentriu u industrijske oblasti. Schumpeter (1934) je u svom radu o ulozi poduzetnika i kreativne sile destrukcije u privrednim aktivnostima istakao dokaz o stvaranju klastera inovacijskih aktivnosti. Meutim, analiza konkurencijskih prednosti drava koju je uradio Michael Porter2 je analitiarima i kreatorima politike skrenula panju na koncept industrijskih klastera. Klasteri su postali dio ireg konceptualnog okvira koji omoguava razumijevanje pokretaa regionalne i dravne konkurentnosti. Konkurentnost jedne regije ili drave se moe definisati kao njena mogunost da privue i odri aktivnost kojom se poveava privredni napredak. Okvir Michaela E. Porter-a koji je razvijen u knjizi Konkurencijska prednost drava prua vezu izmeu djelovanja na nivou firme i privredne politike kako na mikroekonomskom tako i na makroekonomskom nivou. M. Porter se pozabavio pitanjem zato neke zemlje daju, relativno gledajui, mnogo vie konkurentnih firmi. Porter iznosi da meunarodni uspjeh u nekoj industriji odreuju etiri ira faktora koja se meusobno podupiru i stvaraju okruenje koje omoguava tim firmama da budu konkurentne takozvani Porterov dijamant3. Slika 1 Okruenje mikroekonomskog poslovanja (Porterov dijamant)

Kontekst za strategiju firme i konkuretnost

Faktorski uslovi (input) Srodne i pratee industrije

Uslovi potranje

Prema: M.Porteru 2004

Sva etiri navedena uslova moraju biti povoljna da bi neka industrija, u odreenoj zemlji, mogla ostvariti svjetski uspjeh. Zadnja od navedenih sila ukazuje na vanost lokacije i pojanjenje za poznati uspjeh Silikonske doline u elektronici i Holivuda u filmskoj industriji. etiri take ovog dijamanta predstavljaju etiri osnovne karakteristike koje utiu na regionalnu produktivnost i inovacije.

1 2 3

Marshall A. Mechanical and biological analogies in economics (1898), Industry and Trade (1919), Principle of Economics (1920) M. Porter (1990), The Comparative Advantage of Nations http://www.witiger.com/internationalbusiness/porterdiamond2.gif

DEFINICIJE KLASTERA
Iako koncept klastera postoji ve due vrijeme, irom Evrope klaster ima vie znaenja. Klasteri se mogu kretati od malih mrea MSP-a u ogranienom geografskom prostoru do mega-klastera u Danskoj ili Finskoj, na to otpada ogroman udio privrede. Koncept klastera se koristi za raznovrsne poslovne strukture: dravni, regionalni, prekogranini klasteri, klasteri strunosti, industrijski ili proizvodni sistemi i inovacijski sistemi. Takoe se koristi u razliite svrhe: da se povea konkurentnost MSP-a, podri kolektivno istraivanje, da se pojednostavi itava jedna industrija, primjene sistemi upravljanja. ak iako postoji mnotvo definicija, veini njih je zajednika ideja blizine, umreavanja i specijalizacije. Regionalni klasteri su ogranieni geografski prostori sa relativno velikim brojem firmi i zaposlenika unutar malog broja srodnih industrijskih sektora (Malmberg, 1996)4. Koncept klastera podrazumijeva postojanje kritinih masa na jednom mjestu neobinog konkurentnog uspjeha u odreenim poljima. Jednu od najee koritenih definicija klastera je dao Michael Porter: Klasteri su geografski bliske grupe meusobno povezanih kompanija i institucija udruenih u odreenom polju, koje povezuju zajednike tehnologije i vjetine. Obino postoje unutar geografskog prostora gdje je mogua jednostavna komunikacija, logistika i lina interakcija. Klasteri su obino koncentrirani u regijama a ponekad i u jednom gradu. Rosenfeld (1997)5 naglaava da bi klasteri trebali imati aktivne kanale za poslovne transakcije, dijalog i komunikaciju. Bez aktivnih kanala ak ni kritina masa srodnih firmi ne predstavlja lokalnu proizvodnju ili drutveni sistem pa stoga ne funkcionie kao klaster. Slika 2 Akteri u klasteru

Vlada Kompanije

Institucije za saradnju (IFC) Istraivake organizacije

Finansijske institucije

Izvor: IKED, 2004

Stoga mnogi strunjaci definiu klaster kao geografski uvezanu koncentraciju slinih, srodnih ili komplementarnih poslova, sa aktivnim kanalima za poslovne transakcije, komunikaciju i dijalog, koji dijele specijalizovanu infrastrukturu, trite rada i usluge i koji imaju zajednike prilike i rizike. 1998. godine Ukrajina je prva pokuala da primijeni koncept poslovnih klastera. Tada je za Ukrajinu takav koncept bio potpuno nov. Da bi proirili svoje konceptualno ekonomsko i metodoloko znanje o klasterima, njihovom razvoju i upravljanju, bilo je potrebno uloiti mnogo napora u promociju koncepta klastera.

4 5

Malmberg, A., . Slvell and I. Zander (1996), Spatial clustering, local accumulation of knowledge and firm competitiveness Rosenfeld, S.A. (1997), Bringing Business Clusters into the Mainstream of Economic Development

DRUGI KONCEPTI KOJI SE TIU KLASTERA

Mnogi termini se koriste za opisivanje geografskih aglomeracija firmi u jednu industriju ili srodne industrije. Termini koji na neki nain imaju drugaije znaenje se ponekad koriste u istom znaenju, uzrokujui pritom konfuziju i potrebu za preciznijim definicijama. Naroito je vano da se prave razlike izmeu sljedeih termina:

Industrijski klaster (Porter 1990) je skup industrija koje su povezane odnosom kupac-dobavlja i dobavlja-kupac, ili zajednikim tehnologijama, zajednikim kupcima ili distributivnim kanalima, ili zajednikim izvorima raspoloive radne snage. Industrijska oblast (npr. u Italiji) predstavlja koncentraciju firmi ukljuenih u meuzavisne proizvodne procese, esto u istoj industriji ili industrijskom segmentu, koje su sastavni dio lokalne zajednice i ogranieni su udaljenou radnog mjesta od domova lokalne radne snage. Regionalni klaster (Enright 1992, 1993) je industrijski klaster u kojem su firme lanice geografski veoma blizu jedna drugoj. Regionalni klasteri mogu obuhvatati industrijske oblasti malih ili srednjih zanatskih firmi, koncentracije visokotehnolokih firmi koje su povezane razvojem i upotrebom zajednikih tehnologija, i proizvodne sisteme koji sadre velike centralne firme i njihove lokalne dobavljae i 'spin-off' preduzea (preduzea nastala odcjepljenjem od matine kompanije). Regionalni klasteri takoer obuhvataju prostornu manifestaciju proizvodnih kanala Doeringer i Terkla (1995), fleksibilne proizvodne komplekse Scott-a i Troper-a (1989) i inovativni milje Maillat-a (1991). Industrijske oblasti predstavljaju podskup regionalnih klastera koje treba istaknuti. Dok fokus neke industrijske oblasti esto ini jedna industrija ili jedan segment industrije, regionalni klasteri obino ukljuuju itav niz srodnih klastera. Poslovna mrea se moe definisati kao grupa firmi koje koriste zdruene sposobnosti i resurse u cilju saradnje na zajednikim razvojnim projektima. Kroz meusobno dopunjavanje i specijalizaciju u cilju prevazilaenja zajednikih problema, uesnici mogu postii kolektivnu efikasnost i osvojiti trita do kojih zasebno ne mogu doi. Mrea se obino sastoji od nekoliko firmi koje imaju uspostavljenu komunikaciju i saradnju, i mogu meusobno zavisiti jedna od druge do odreenog nivoa i moraju funkcionisati u srodnim industrijama ili biti koncentrirani na jednom geografskom prostoru. Klasteri se nekad mijeaju sa industrijskim sektorima Klaster se razlikuje od sektora po svojim geografskim granicama; obuhvatanju lanaca resursa, nabavki i znanja; i vanosti kako su povezani. Klastere je najlake razumjeti i koristiti kao regionalne sisteme. Sektori, koje drave tradicionalno koriste u svrhu planiranja i odreivanja privrednih prilika, se tretiraju uglavnom kao koncentracije. Klasteri mogu ukljuivati jedan ili vie industrijskih sektora.

POLITIKA KLASTERA U EU
Konkurentnost EU Od poetka 1990-ih Evropska unija razvija vie politikih mjera za poboljanje konkurentnosti evropskih industrija. Cilj stvaranja Evrope kao najkonkurentnije i najdinaminije ekonomije na svijetu koja je zasnovana na znanju, sposobna da odri privredni rast, vie i bolje poslove i veu socijalnu uvezanost je bio sredinji dio strategije koju je pokrenulo Evropsko Vijee u Lisabonu marta 2000. godine a koju je u februaru 2005. godine uvrstilo saoptenje komisije o obnovljenoj Lisabonskoj strategiji. Dostizanje tog cilja e u konanici zavisiti od uspjeha, inovativnosti i produktivnosti preduzea. Istovremeno je regionalna politika EU usmjerena ka razvoju novih lokalnih industrija i stimulacijskoj inovaciji. Regionalne Strategije za Inovacije (RIS), koje su prvobitno izraene 1994. i pokrenute krajem 1990-ih, predstavljaju novi izazov u kombinovanju regionalnih politika, politika za struno obrazovanje, RTDI6, industrijskih politika i politika preduzea na lokalnom nivou. Pored toga, u 2000-oj godini naglasak je vie stavljen na nove ekonomije zasnovane na znanju. Inovacija, prenos
6

Istraivanje, razvoj tehnologije i inovacije

tehnologija, saradnja izmeu firmi i saradnja izmeu privrede, viih obrazovanih institucija i istraivakih centara su imali snaan poticaj kroz razvoj klastera. Klasteri put naprijed Razvoj klastera je stoga prepoznat kao vaan mehanizam za poboljanje konkurentnosti preduzea. Klasteri stvaraju povoljna okruenja za jaanje konkurentnosti, inovacijskih kapaciteta i rasta MSP-a. Oni takoer mogu pomoi MSP-a da formiraju kritinu masu, izvore resursa, omogue im da budu inovativniji, pronau poslovne partere ili daju pristup stratekim informacijama. Nedostatak regionalne specijalizacije moe biti vaan faktor za objanjenje jaza izmeu evropske konkurentnosti i vodeih globalnih uesnika (SAD i Japan). Stoga su pokrenute brojne aktivnosti za podrku stvaranja i razvoja klastera kroz razne politike, poput politike preduzea, regionalne politike ili istraivake i inovacijske politike. Akcioni plan preduzetnitva EU7 (Key Action 6-B) vidi razvoj klastera kao kljunu mjeru za promovisanje poslovanja i preduzetnitva. Tim akcionim planom se uspostavlja okvir za promociju i koordinaciju tih aktivnosti kao i za voenje razgovora o buduim aktivnostima i njihovo pripremanje. Brojne zemlje trenutno koriste pristup stvaranja klastera za stimulisanje privrednog razvoja izradom specifinih politika kojima e se podrati njihovo stvaranje i razvih. U zemljama lanicama EU, te politike su ili dio dravne strategije za poboljanje konkurentnosti ili dio regionalnih programa za odranje regionalnog razvoja. U novim zemljama lanicama i zemljama kandidatima, pristup stvaranja klastera se uglavnom koristi za ubrzavanje promjena i stimulisanje privrede da uvodi inovacije. Brojke i injenice Nedavno objavljenja studija8 pokazuje da regionalni klasteri imaju gotovo dvije treine udjela u ukupnom zapoljavanju u relevantnim sektorima u 10 zemalja lanica. Zadnjih godina su se pojavili snani klasteri poput automobilske industrije, ali su neki drugi sektori izgubili privrednu vanost, npr. sektor za obuu. Prema tom izvjetaju EU-10 pokazuje mnogo manju specijalizaciju u specifinim regionalnim klasterima unutar regija i mnogo niu geografsku koncentraciju u specifinim regijama unutar klaster kategorija od amerike privrede. To je ozbiljan problem s obzirom da vii nivoi specijalizacije i koncentracije omoguuju veu produktivnost i inovativnost. Istraivanje9 Innobarometar 2006 otkriva da svaka etvrta kompanija u EU radi u okruenju klastera, i koristi blisku saradnju sa drugim preduzeima u regiji i vrste veze sa lokalnom poslovnom infrastrukturom. Oni spadaju u najinovativnije u Evropi. Meutim, postoje jasne razlike izmeu EU15 i deset novih zemalja lanica. Kod ovih drugih samo 9% preduzea ima koristi od stimulirajueg poslovnog okruenja koje pruaju klasteri. Vie od polovine od 3.500 anketiranih kompanija je potvrdilo da pripadanje klasteru pomae irenju poslovanja. Preko dvije treine njihovih menadera se slae da javni organi imaju kljunu ulogu u podravanju klastera. Ispitanici su takoer naglasili vanost finansiranja specifinih projekata i pomaganje razvoja mrea koje obuhvataju univerzitete i javne organe. Primjena politike klastera u EU se radi na dravnom, regionalnom i lokalnom nivou. ini se kao da je nadolazei trend blii saradnji izmeu dravnih ministarstava ili agencija koje pruaju okvirnu podrku za politike klastera, dok regionalne agencije provode klaster inicijative. Slika 3 Politika klastera u Evropi10

Dravna politika klastera

Regionalne politike klastera

Dravni okviri za regionalne politike klastera

Bez izriitih politika klastera

7 8 9 10

Rosenfeld, S.A. (1997), Bringing Business Clusters into the Mainstream of Economic Development Cristian Ketels, rjan Slvell Clusters in EU-10 new member countries, 2006 Enterprise Europe, Brisel, 27.07.2006 Tabela Evropskih trendova u inovacijama, 2003

Francuska, Luksemburg

Belgija, panija

Austrija, Njemaka, Italija, vedska, Velika Britanija Maarska

Latvija, Litvanija, Slovenija

Danska, Grka, Island, Irska, Izrael, Holandija, Norveka, Portugal Bugarska, eka Republika, Estonija, Poljska, Rumunija, Slovaka Republika

Neke zemlje, naroito veina pristupnih zemalja, su u veoma ranoj fazi razvoja tih politika. Za ovu drugu grupu, od kljunog znaaja su razmjena i uenje o politikama. Politika klastera sa mnogim svojim aspektima je pokazala uspjeh ali je otkrila i mnoge zamke. U obraanju Vijeu 13.09.2006. godine, Komisija EU je naglasila da biti dio klastera je jako vana konkurentska snaga za poslovanje. Klasteri pomau da se zatvori jaz izmeu poslovanja, istraivanja i resursa, te na taj nain znanje bre dolazi na trite. Uspjeni klasteri promoviu snanu konkurenciju skupa sa saradnjom. Oni poboljavaju produktivnost, privlae investicije, promoviu istraivanja, jaaju industrijsku bazu i razvijaju specifine proizvode ili usluge i postaju fokus za razvoj vjetina Nova generacija programa evropskih regionalnih politika za 2007-2013. godinu promovie pristup zasnovan na regionalnim inovativnim klasterima, ne samo u razvijenim urbanim centrima vei i u siromanijim ili ruralnim regijama.11

KORIST OD UDRUIVANJA U KLASTERE

Udruivanje u klastere poduzetnicima daje prednost nad izolovaniiim konkurentima. To udruivanje omoguava pristup veem broju dobavljaa i prilagoenim uslugama podrke, iskusnijim i sposobnijim kadrovima, i neizbjenoj razmjeni znanja do koje dolazi pri meusobnim susretima i poslovnim razgovorima. Udruivanje u klastere omoguavaju kompanijama da se fokusiraju na ono to znaju i to rade najbolje; ne moraju da rade stvari koje im ne idu dobro. Firme takoer imaju koristi od sinergije; kompanije koje mogu funkcionisati manje-vie kao jedan sistem mogu koristi svoje resurse mnogo efikasnije i kolektivno proizvoditi vie od zbira koliina njihovih pojedinanih proizvodnji. Meu svim prednostima udruivanja u klastere, nijedna nije toliko vana kao pristup inovacijama, znanju i umijeu. U privredi zasnovanoj na znanju koju odreuju tradicionalne i industrije u nastanku sa velikim znanjem kompanije trae svoje glavne konkurentske prednosti u pristupu idejama i talentu, za to je potrebno da budu geografski blizu poslovnim kolegama, najboljim dobavljaima, probirljivim kupcima, visoko-strunoj radnoj snazi, istraivakim i razvojnim objektima i liderima industrije. Znanje specifino za industriju i umijee se nakupljaju i ire kroz preduzetnike oblasti i inovativne kompanije. Klasteri firmama pruaju bre informacije o napretku u tehnologijama i promjenama u sklonostima kupaca ili korisnika. Nije sluajno da umanjuju i transakcijske trokove. Te prednosti se mogu podijeliti u velike koristi i male koristi. Velike koristi se stiu od vie efikasnih poslovnih transakcija, pametnijih ulaganja i smanjenih trokova koji daju profit i radna mjesta. Manje koristi nastaju iz uenja, mjerenja i dijeljenja kojim se iri znanje i vodi dalje ka inovaciji, imitaciji i poboljanju. Najbre prepoznate i najlake mjerljive prednosti za firme su one koje nastaju kao rezultat koncentracije resursa neophodnih za poslovanje. Firme u klasteru mogu birati od veeg broja prilagoenijih usluga. Te usluge ukljuuju bankare i raunovoe koji razumiju njihove tehnologije i trita, konsultante od povjerenja koji mogu rijeiti specifine probleme, marketinke i kompanije za oglaavanje koje poznaju svoje kupce, i male poslovne centre koji mogu pristupiti njihovim procedurama i davati savjete. tavie, lokalne firme mogu kupiti te resurse bre i po nioj cijeni od njihovog udaljenijeg konkurenta. Meu najvanijim velikim koristima jeste pristup obrazovanoj i iskusnoj radnoj snazi, naroito radnicima srednjih vjetina koji su duboko ukorijenjeni u region i koji su pohaali domae zanatske i tehnike kole. Male koristi od udruivanja u klastere su neopipljiva sredstva koja se ne prenose tako direktno u izjavu o profitu-gubitku, ali potencijalno imaju mnogo vei uticaj od velikih koristi. Prednosti tih sredstava potiu od
11

Brisel, 13.9.2006, COM(2006) 502 finalni

pokretne radne snage ili znanja meu firmama kroz formalne i neformalne razgovore sa srodnim subjektima, dobavljaima i kupcima. Prednost takoer dolazi iz mnogo efikasnijeg usvajanja preutnog znanja ponekad zvanog umijeem koje pojedinci imaju u svojim glavama i koje se nalazi u rutinskim poslovima organizacija a ne objavljuje se niti se zvanino biljei. Za prenoenje tog znanja neophodan je direktan kontakt do kojeg dolazi prilikom interakcije izmeu poslovanja te drutvenih, strunih i privrednih sastanaka. Najvea prednost drutvenog kapitala i povjerenja potie od planirane saradnje i uspostavljanja mree.

POTENCIJALNE TEKOE KOD STVARANJA KLASTERA

Razvoj klastera ne ide uvijek bez problema. Glavne potekoe koje su svojstvene prilikom praenja takve jedne strategije jesu da e vjerovatnoa za uspjeh biti mala za veinu regija, ukoliko se ne realizuju svi koraci analize klastera i ne izvri procjena izvodljivosti inicijativa za klastere. Potencijalni rizici i prepreke za razvoj klastera obuhvataju sljedee: Teko je odabrati pobjednike. Napori za podrku klastera moraju odrediti ciljanu industriju / firme i pruiti usluge i infrastrukturu da bi se osiguralo da ti poslovi ostanu uspjeni. Za izradu jednog programa industrijskog klastera potrebno je detaljno poznavanje regije i njenih privrednih procesa. Nedostatak fizike infrastrukture. Nedostatak infrastrukture stvara nejednake uslove za regije koji ometaju ulaganje kapitala. Digitalni rascjep je stvorio hitnu potrebu da se uvedu irokopojasne mogunosti (broadband) i u najruralnije oblasti. No, mjesta gdje su trokovi prevoza ljudi i robe visoki i gdje je frekvencija niska predstavljaju jo vei hendikep za te regije, koji je teko ispraviti. Kako je kupcima sve vanije vrijeme potrebno do odredita, slab pristup transportu postaje sve vea prepreka. Nepostojanje pristupa kapitalu. Opstanak klastera zavisi od poduzetnikih i inovacijskih sposobnosti domaih zaposlenika i kompanija. Za razvoj i komercijalizaciju novih ideja potrebni su resursi i kapital. Ali trita kapitala obino radije preferiraju kompanije novih privreda umjesto razvijenih i niskotehnolokih kompanija i inovacijskih centara u udaljenim mjestima koja je teko pratiti i kojima je teko pomagati. Konsolidacija bankarstva u mnogim zemljama je dodatno udaljila izvore kapitala od lokalnih zajednica. Neki klasteri, naroito u malim zajednicama, su bili u mogunosti da pronau domae izvore kapitala koji razumiju njihovo poslovanje i voljni su da ulau u izgradnju privrede. Ruralna banka za saradnju u Castle Goffredo, u Italiji je osigurala centar tehnologije za izradu arapa, finansirala klaster studije i dala zajmove firmama. Institucionalne strukture slabe tehnologije. Klasteri zavise od regionalnih institucija za razne stvari koje ne mogu obaviti interno ili dobiti od drugih kompanija. Oni koriste institucije za informacije i pomo sa naprednim tehnologijama, ispitivanje privrede, djelatnosti brokera, i obrazovanje i obuku i za neke usluge, ali malo njih ima jasan fokus privrednog razvoja. Niti imaju resurse i strunjake za ciljane klastere; stoga, malo je njih je postalo centrima strunosti koji provlae talent, resurse i druge kompanije. Tehnoloka infrastruktura predstavlja vezivni materijal za izgradnju privreda zasnovanih na klasterima, a njeno nepostojanje predstavlja ozbiljan hendikep za razvoj klastera. Regionalna izolacija i zatvorenost. Dok drutveni kapital predstavlja sredstvo koje prenosi informaciju unutar jednog klastera, konkurentnost izuzetno mnogo zavisi od mogunosti pribavljanja novih informacija i ideja sa veih udaljenosti. Najuspjeniji klasteri obuhvataju vodee firme koje su dio globalne mree i koje su izloene prilikama globalnog trita i koje zapoljavaju ljude koji su aktivni u meunarodnim profesionalnim udruenjima i mreama. Te firme redovno same sebe testiraju u odnosu na najbolju praksu bilo gdje. Kako znanje uopteno dolazi iz razliitih izvora, to menaderi vie zabace mreu vea je vjerovatnoa da e doi do nagrade. Siromanije i periferne regije imaju ogranien pristup takvim testiranjima, inovacijama i tritima. Bez ireg pristupa, kompanije su ograniene da ue samo unutar svojih regionalnih granica i jako teko ostvaruju bilo kakvu konkurencijsku poziciju. Nedostatak znanja i prilika za sticanje istih. Kompanije ne razmatraju lociranje i irenje unutar zajednica gdje nivo vjetina i programa obrazovanja ne ispunjavaju potrebe poslodavaca. Prema Jane Jacobs, vjetine obuhvataju genetski izvor uspjenih privreda. Uz rast potreba za formalnim obrazovanjem u mnogim sektorima, onima koji nemaju uvjerenja smanjuju se mogunosti. ak na tijesnom tritu rada, firme e pokuati da uvezu radnike prije nego to e probati da zaposle domae
8

radnike bez iskustva, osim kada treba da popune mjesta za koja je potrebna najnia kvalifikacija. Ovakvo razdvajanje postaje uzajamno sve jae. Bez prilika da steknu iskustva i vjetine, radna snaga ostaje pasiva a ne aktiva. Hijerarhija klastera. Na mnogim mjestima koja su privukla granska postrojenja ili gdje nekoliko kompanija dominira jednim klasterom nemaju sve male kompanije punu korist od klastera. Dobavljai nieg ranga koji sirovinama opskrbljuju mnoge velike proizvoae odjee su mali, neuvezani, i zapoljavaju uglavnom mlade ene za nisku platu, i malo ulau u njihovu obuku. Dalje, mnogi veliki proizvoai manje posveuju panju blizini i prebacuju se na Internet aukcije da nau dobavljae dijelova uz nie trokove. Oni koji kasno uu u klaster moda ne budu konkurentni. Koristi koje su na raspolaganju lanovima klastera pruaju ranim klasterima izrazite konkurentske prednosti u odnosu na kasnije imitatore. Prva postrojenja omoguuju utedu, specijaliziranu infrastrukturu, podrku institucija i dobro razvijene mree koje nisu dostupne u novijim ili manjim klasterima. Novi klasteri se mogu takmiiti sa postojeim koncentracijama industrije ako poetne pozicije nisu previe nejednake, ako se radnici i firme mogu brzo premjestiti, i ako se lokalizacijske privrede realizuju u poetku. U suprotnom, za prevazilaenje smetnji onih koji se kasno ukljue e biti potrebni znaajni javni trokovi.

1.

IVOTNI CIKLUS KLASTERA

Da bi se klasteri u potpunosti uspostavili i postali uspjeni treba vremena brojne studije sluaja pokazuju da je klasterima potrebno desetak godina da se dubinski razviju i stvore stvarnu konkurentsku prednost. Klastere je teko uspjeno uspostaviti u periodu kraem od 3-5 godina jer se ne moe postii neophodan obim raspodjele znanja pa time i provedbe zajednikih projekata u kratkom vremenskom okviru. Prirodni faktori poput resursa ili lokacije na vanoj trgovakoj ruti ili rijeci mogu imati efekte na prisustvo specifinih klastera koji se osjete godinama nakon to izgube svoj direktni uticaj. Drugi korijen razvoja klastera moe biti postojanje bazinih institucija, kao to su preduzea ili univerziteti, koje vremenom djeluju kao sidro za stvaranje novih poslova i privlaenje investicija od strane preduzea izvan regiona. Nastanak i razvoj klastera moe se okarakterisati u est koraka: 1. Nastanak klastera moe biti povezan sa historijskim okolnostima, kao to su dostupnost sirovina, specifina znanja u organizacijama za I&R ili tradicionalni know-how, posebne ili sofisticirane potrebe odreene grupe (geografski koncentriranih) kupaca ili firmi, i lokacije preduzea ili poduzetnika koji provode neke vane nove tehnoloke inovacije koje potiu i rast mnogih drugih. Prva faza u razvoju klastera esto ukljuuje stvaranje novih firmi to vodi do geografske koncentracije firmi na priblino istom nivou proizvodnje. 2. Nakon to se uspostavi aglomeracija firmi, formira se sve vie spoljnih ekonomija stvarajui kumulativni proces. Prve spoljne ekonomije esto ukljuuju stvaranje niza specijalizovanih dobavljaa i uslunih firmi, koje esto potiu od vertikalne dezintegracije firmi, i stvaranje specijaliziranog trita rada. 3. Formiranje novih organizacija koje opsluuju nekoliko firmi u rastuem klasteru, npr. organizacije znanja, specijalizirane obrazovne ustanove i poslovna udruenja. 4. Razvoj spoljnih ekonomija i pojava novih domaih organizacija poveavaju zapaenost, presti i atraktivnost klastera. Ovo moe rezultirati u premijetanju veeg broja firmi i obuenih radnika u klaster pa tako jo vie poveavati atraktivnost klastera i stvarati plodno tlo za nastanak novih domaih firmi. 5. Stvaranje netrinih relacijskih sredstava koja potiu neprofitnu cirkulaciju informacija i znanja kroz, npr. neformalnu saradnju i pomo u koordiniranju ekonomske aktivnosti. Prema tome, zreli regionalni klasteri mogu sadravati arsenal specifinih, diferenciranih i lokaliziranih odnosa izmeu lica i organizacija koji su koordinirani praksom ili konvencijama koje esto jedino funkcioniraju u kontekstu blizine. 6. Premda klaster moe obnavljati svoj uspjeh desetljeima ili postati dio novog klastera, mnogi regionalni klasteri, prije ili kasnije, ulaze u period opadanja. Opadanje klastera esto reflektuje nemogunost tehnolokog, institucionalnog, drutvenog i/ili kulturnog prilagoavanja u poslovnom ponaanju. Slika 4. ivotni ciklus klastera

Aglomeracija

Nastanak klastera

Razvoj klastera

Zreli klaster

Transformacija

Izvor: IKED, 2004.

8. PODRKA RAZVOJU KLASTERA

Industrijski klasteri se znaajno razlikuju prema karakteristikama dominantnih sektora, stepenu meuzavisnosti izmeu firmi, dostupnosti dravne i institucionalne podrke i potencijalu stvaranja radnih mjesta. Prema tome, procjene trokova i koristi povezanih sa razvojem klastera nisu mogue bez detaljnih informacija o karakteristikama klastera. Dok se sa jedne strane pristup klastera dokazao kao uinkovit u mnogim dijelovima svijeta, sa druge strane, takoer, postoje brojni primjeri gdje su odreeni regioni pokuali uvesti klastere uz visoke trokove, da bi podigli slabe ekonomije, a nisu postigli oekivane rezultate. Postoji rizik da vlade, pod pritiskom oivljavanja opadajuih sektora, preusmjere panju i resurse na prolost umjesto na budunost, sprijeavajui dinamiku u novim podruijima rasta. Da bi se osigurala objektivna ocjena regiona i primjenjivosti pristupa razvoja klastera za razvoj industrijskog sektora na odreenom teritoriju potrebno je temeljito prouavanje uslova sa ueem predstavnika vlasti, poslovnih i civilnih organizacija prije nego to se odbace inicijative za pokretanje klastera. Tek kada se sve ukljuene strane sloe da potencijalne koristi klasterskih aktivnosti nadmauju trokove moe se poeti sa stvaranjem klastera. Dravne i regionalne vlasti esto tee ka razvoju klastera u mnogim zemljama. Mnogi od njih su otili dalje od poetne faze analitikog pregleda klastera i njihovog historijskog razvoja, sve do zahtjeva za ukljuivanje u poboljanje, aktiviranje ili kreiranje klastera. Metodologije za razvoj i podrku klasterima se razlikuju u pojedinim zemljama i regionima. Meutim, postoje neke zajednike osobine i faze u procesu razvoja klastera. Inicijative za pokretanje klastera se mogu razvijati na razliitim nivoima i to najvie na lokalnom i regionalnom nivou,a najmanje na dravnom nivou.

ANALIZA LOKALNE EKONOMIJE I IDENTIFIKACIJA KLASTERA

Upoznavanje sa znaajem razvoja klastera Prva faza je upoznavanje potencijalnih stakeholdera sa znaajem razvoja klastera kao kljune strategije lokalnog ekonomskog razvoja. Ovo ukljuuje uestvovanje potencijalnih finansijera, dobivanje njihove podrke, definiranje uloge agencija za ekonomski razvoj, organizacija za I&R i univerziteta u razvoju klastera. Ovo ukljuuje stvaranje novih veza izmeu preduzea, zajednica i drave. Inicijative za stvaranje klastera osiguravaju platformu za jaanje javno/privatnog partnerstva.

10

Regionalne ili lokalne vlasti, ili javno finansirana agencija za ekonomski razvoj obino pruaju neutralni ugao gledanja i ponaaju se kao poetni predvodnik inicijativa za stvaranje klastera da bi ubrzo nakon toga privatni sektor preuzeo inicijativu. U ovom stadiju, gradi se konsenzus o kljunim pitanjima, ukljuujui lokalne stakeholdere i stvara se saradnja na mnogim nivoima da bi se rijeila ova pitanja. Identificiranje i odreivanje prioritetnih klastera (ako postoje) Cilj ove analize je da, prvo identificira klastere koji privlae sredstva u domau ekonomiju, a drugo je da ih postavi kao prioritetne klastere na koje se treba obratiti panja. Klasteri mogu biti u zaetku, u ranoj fazi razvoja, ili zreliji i sadrajniji unutar zajednice. Fokus treba biti na pokretakim klasterima unutar zajednice koji ve slue izvoznim klijentima, bilo da su to turisti iz susjednih zajednica ili inostrani klijenti. Obino nije teko identificirati klastere unutar zajednice, koristei jedan od dva pristupa ili po mogunosti kombinaciju ovih pristupa. Kvantitativna analiza (top-down pristup) Kvantitativno, mogu se koristiti lokacijski koeficijenti (poznati i kao Faktori koncentracije zaposlenosti FKZ) ili mjerenje interakcije i umreavanja firme. Lokacijski koeficijenti se koriste u privrednoj geografiji da bi se izmjerila prostorna koncentracija firmi po industrijskom sektoru. Ovo bi moglo znaiti da, npr. dok se 10% svih firmi (ili kategorija vjetina) nalazi u regiji, 50% firmi iz sektora elektronike se nalazi u regiji dajui veoma jak lokacijski koeficijent u iznosu od 5, odnosno pet puta vie od oekivanog prosjeka. Sljedei korak u procesu definiranja klastera je da se grupiu kljuni izvozni sektori u poetne klastere. Ovaj korak predstavlja drugi tehniki faktor i mjera je snage meuodnosa izmeu industrija u klasteru. U cilju odreivanja odnosa meu industrijama regiona moe se koristiti ekonomski input-output (IO) model. Kada se ovi modeli koriste na regionalnom nivou mogu postojati razlike u klasterskim odnosima jednog regiona u odnosu na drugi. Naprimjer, elektronski ureaji se mogu smatrati dijelom klastera zranosvemirske industrije u jednom regionu drave dok se u drugom regionu mogu smatrati dijelom klastera automobilske industrije. IO model predstavlja tok dobara i usluga izmeu industrija ime pokazuje odnos jedne industrije sa drugom. IO model omoguava analitiaru da identificira klastere na osnovu proizvodnog procesa, grupiui dobavljae i kupce dobara, usluga i sirovina. Input-output model je takoer koristan alat za odreivanje da li neki klaster treba podijeliti na manje dijelove. Mjerenje interakcije i umreavanja firme se moe zasnivati na prosjenom procentu prodaje trojici glavnih klijenata, prosjenom procentu kupovina trojice glavnih dobavljaa i/ili uporedbi uestalosti koritenja informacija i istraivakih izvora za razvoj proizvoda. Ova kvantitativna mjerenja, meutim, ne pruaju informacije o odreenim dodatnim uslovima koji se odnose na kvalitativne aspekte klastera. Zadnji korak u odreivanju industrijskih klastera regiona je da se odredi koje od izvozno orjentisanih industrija imaju visoko plaene poslove. Industrije sa visoko plaenim poslovima se identificiraju kroz raunanje treeg tehnikog faktora, Faktor ekonomskog prosperiteta (FEP). FEP je mjera ekonomskog znaaja pojedine industrije i jednak je godinjoj plati po zaposlenom u industriji u odnosu na godinju platu po zaposlenom u regionu. Ako je odnos vei od jedan onda je ekonomski znaaj te industrije u regionu iznad regionalnog prosjeka. Ako analitiar klastera samo pokuava da shvati dinamiku industrije regiona i ne fokusira se na industrije sa visokim platama onda ovaj korak nije obavezan. Kvalitativna analiza (bottom-up pristup) Mnoge zemlje su zavrile svoje kvantitativne analize uz pomo kvalitativnih analiza koje nadoknauju nedostatak podataka. Te kvalitativne analize se koriste da se postigne dublje shvatanje zavisnosti meu akterima u cilju identificiranja vanih kvalitativnih veza i u cilju identificiranja stratekih aktera u razliitim mreama. Ovaj pristup, kroz individualne i grupne rasprave, e otkriti druge klastere i pomoi u shvatanju kljunih nadlenosti klastera koji je identificiran top-down pristupom. Inicijalne radionice o klasterima, koje okupljaju mnogo ljudi iz cijele zajednice, mogu biti uspjeno iskoritene da se identificiraju lokalni klasteri. Rasprava odbora Agencije za ekonomski razvoj sa lokalnim menaderima banaka, novinarima, pediterima i drugima bi takoer mogla naglasiti lokalnu koncentraciju aktivnosti.

11

Ovaj bottom-up pristup je posebno koristan u isticanju nii i klastera u nastajanju koji ne bi bili navedeni ni u jednoj objavljenoj statistici kao to su organska hrana ili klasteri usluga kao to su odlazak u penziju ili seizmiko ininjerstvo. Bottom-up klaster takoer slui da jo jasnije definiraju aktivnosti unutar klastera. Analiza klastera u nastajanju (eng. Emerging Cluster) Analiza klaster u nastajanu poinje identifikacijom bilo pokretake, izvozno orjentirane industrije/sektori ili identifikacijom sektora u nastajanju, koja brzo raste. Industrije orjentirane ka izvozu odreuju se tako to se koristi faktor koncentracije zaposlenosti (eng. Employment Concentration Factor), dok se industrije u nastajanju odreuju izraunavanjem stope raste zaposlenosti u datom sektoru u toku odreenog perioda. To su primarni klasteri u sektorima tj. industrijama u nastajanju i ine bitni element nove grupe. Glavne industrije, kao i one dopunske industrije, koje su najsrodnije glavnim, ine grupiranje preliminarnih klastera. Dopunske industrije se dodaju na osnovu njihovog odnosa sa glavnom industrijom. Precizne i uske definicije mnogo su korisnije od irokih klasifikacija, pa je, recimo, bolje koristiti izraz namjetaj nego iri termin prerada drvne grae; ili izraz sportska odjea umjesto lake preraivake industrije; termin lukovice narcisa prikladniji je od hortikulture; oprema za sistem telefonije u ruralnim podrujima umjesto termina elektronika; izraz avanturistiki turizam umjesto izraza turizam; proizvodnja nafte i gasa umjesto teke industrije. Klasteri u uem izboru, koji su identificirani kroz topdown (odozgo ka dolje) i bottom-up (odozgo ka gore) analize trebaju:

Ve stvarati prihod od izvoza za dato mjesto odnosno lokalitet; Ve imati niz kompanija izmeu kojih postoje odreene veze (velika tvornica u stranoj zemlji ili pogoni za preradu mesa i klaonice ne ine klaster); Ve u znaajnoj mjeri doprinositi lokalnoj ekonomiji, ili imati jaku ansu da ostvare znaajan uinak u tom smislu; Biti privlani izvornim osnivaima.

Klasteri koji nastaju iz ovog procesa nee biti podjednako vani. Mogue je da e trebati sastaviti ui izbor onih za koje se aktivnosti trebaju poduzeti odmah i bez odlaganja. Kriteriji za prioritiziranje klastera:

Trebaju se odnositi na obim tj. veliinu prilika i mogunosti koje dati klasteri imaju (postojei izvoz, te mogui rast; postojee i mogue stanje u pogledu zapoljavanja u datom klasteru; broj kompanija); Trenutno raspoloiva, postojea infrastruktura (prostori za specijaliziranu edukaciju/ obuku, specijalizirana fizika infrastruktura); Postojea kultura tj. nain djelovanja u klasteru (stepen interakcije/ umreavanje izmeu firmi; mora jaati motivacija nositelja interesa u klasteru; dostupnost potencijalnih vodeih firmi u privatnom sektoru; trenutno stanje u vezi sa postojanjem efikasnih udruenja).

Kako bi bio maksimalno efikasan, klasterski proces mora se odvijati na osnovu portfolia inicijativa za stvaranje klastera (klastering). Ovim e se potaknuti pozitivna konkurencija izmeu klasterskih grupa te omoguiti da se uoe i rijee zajednika klasterska pitanja.

Odreivanje granica
Klasteri mogu obuhvatati samo dio podruja pod upravom lokalne vlade, a mogu se protezati i na podruje dvije ili vie regija. Granice klastera treba paljivo razmotriti, gdje svaki klaster ima svoje jedinstveno podruje ekspertize i strunosti. Neki e klasteri imati irok doseg; drugi e opet biti fokusirani
12

na usko lokalno podruje. Klasteri zasnovani na primarnom sektoru i klasteri u oblasti turizma e naginjati tomu da imaju ire granice od proizvodnih klastera ili ostalih klastera zasnovanih na uslugama. Granice lokalnih vijea/uprave nisu relevantne pri uspostavljanju poslovnih, komercijalnih granica klastera. Stvaranje granica klastera odreuju komercijalni faktori dananjice, a ne politike odluke jueranjice. Podruje koje obuhvata klaster treba biti dovoljno malo da se doima poput zajednice, a sa druge strane i dovoljno veliko kako bi imalo dostatnu kritinu masu za rjeavanje kljunih pitanja. Faktori koje treba razmotriti (isti mogu biti u suprotnosti jedni s drugim) su:

Na koji nain klijenti doivljavaju datu regiju odnosno podruje? Kolika je fizika udaljenost izmeu uesnika u klasteru? Sat vremena vonje, a mogue i manje, moe postaviti granicu. To bi se moglo pokazati kao ogranienje za estu komunikaciju licem u lice; a svaka razdaljina vea od ove i uesnici bi mogli imati problem da se uope sastaju na redovnoj osnovi, bilo formalno ili neformalno; Ne postoji one-size rjeenje tj. nema univerzalnog rjeenja koje odgovara svim lokalnim klasterima; klaster multimedijskih kompanija ima mnogo kompaktnije, zbijenije podruje djelovanja nego recimo klaster ekstenzivnog umarstva ; Uspostaviti neophodnu kritinu masu kako bi se omoguilo rjeavanje kljunih pitanja: npr. da klaster u oblasti turizma ima odgovarajui budet za promociju; Granice su fleksibilne kako se razvijaju klasteri, tako se razvijaju i granice. Granice e se isto tako razvijati kako se fokus inicijative za klastering bude suavao, npr. od hortikulture do organskog; Neke inicijative mogu imati koristi od veza sa susjednim klasterima; a za neke druge mogue je da e susjednim klasterima biti konkurencija. Kao to je sluaj sa firmama, tako i klasteri imaju koristi i od saradnje i od konkurencije;

o Klaster kamenolomskih kompanija Zhytomyr pokriva otprilike polovinu regije Zhytomyr; o Drvnopreraivaki klaster u oblasti Rivne koncentriran je u rejonu Rokytne; o Khmelnitsky klaster za proizvodnju odjevnih predmeta/odjee koncentriran je u
neposrednoj blizini grada Khmelnitsky.

Provoenje poetne analize klastera

Nakon to se identificiraju i u ui izbor stave mogunosti za proaktivan pristup klasteringu, sljedei korak je poduzimanje poetne analize prioritetnih klastera. Svrha ovog popisa (inventure) je dvojaka:

Da se identificiraju veliina i priroda lokalnog klastera i njegovo mjesto u lokalnoj ekonomiji Da se proces klasteringa predstavi kljunim nositeljima interesa, ime e se obezbijediti njihova ukljuenost u proces.

Ne postoji zamjena za posao koji trebaju uraditi lokalna razvojna agencija (javne organizacije, poslovna udruenja itd.) a to je da se pripreme za zahtjevan i ozbiljan rad te lino angairaju u procesu zajedno sa uesnicima u klasteru, ime e zapoeti jedan dugoroni odnos. Ovaj kljuni korak u procesu razvoja klastera ne bu trebalo povjeravati nekome izvana ili ugovarati i dodjeljivati taj zadatak treim stranama. Znanje i kontakti koji se ostvare tokom procesa analize su od kljunog znaaja za ulogu jedne efikasne razvojne agencije. Vano je oslanjati se na postojea udruenja/asocijacije i timski rad koji je ve ostvaren i postoji. Djelotovoran klastering predstavlja jedan inkluzivan proces i postoji velika vjerovatnoa da se postojea udruenja i njihovi predstavnici osjete ugroenim zbog toga to se interes pokazuje i aktivnosti provode u onome to oni smatraju svojom teritorijom. Osim analize objavljenih informacija, pribavite detaljnije i recentnije informacije od nositelja interesa u lokalnom klasteru koji su na viim razinama i pozicijama (senior stakeholders). Ove analize trebaju se
13

fokusirati na identificiranje zajednikih prepreka i mogunosti. Zbog razloga koji se odnose na pitanje povjerljivosti, o ovome se nee uvijek govoriti u kontekstu radionica. Provoenje niza intervjua sa kljunim nositeljima interesa u lokalnom klasteru omoguit e lokalnoj razvojnoj agenciji koja radi na razvoju klastera da:

razumije prilike i ogranienje klastera; ocijene kvalitet veza u klasteru te u kojoj mjeri lokalni akteri rade kao tim; napravi procjenu ko bi mogli biti mogui lideri; koncept klastera predstavi skepticima.

Na osnovu poetnog istraivanja i intervjua, facilitator treba pripremiti jedan saeti dokument za diskusiju o kljunim odlikama klastera i problemima koji se mogu pojaviti. Ovo je javni dokument i treba biti dostupan svima koji su zainteresirani za klaster. Proces koji je ovdje opisan daje naslutiti da se ova druga faza u procesu razvoja klastera razlikuje od sljedee faze: osnivanja Liderske grupe (Leadership Group). Ovo, vrlo esto, nije sluaj u praksi. U sluaju kada se lideri mogu jasno identificirati, isti bivaju ukljueni i imaju podrku od samog poetka ovog procesa. Proces klasteringa ni na koji nain ne treba davati povoda da se misli da se njihov autoritet potkopava. Formiranje Liderske grupe je stalan proces i moe se poeti provoditi istovremeno sa poetnom analizom klastera.

Osnivanje Liderske grupe

Kljuni korak u otpoinjanu svih inicijativa za klasterung predstavlja ranom osnivanje liderske grupe koja je svojstvena za dati klaster. Facilitator ima kljunu ulogu u osnivanju ove grupe. U poetku ona moe biti vrlo neformalna, ali se s vremenom razvija i formalizira. Facilitator treba identificirati grupu nositelja interesa na viim nivoima/pozicijama koji zajedniki obuhvataju ire dimenzije klasterea te ih uvjeriti ih u prednosti i dobre strane uestvovanja u klasteru. Nije uvijek jednostavno kljune igrae pridobiti da se ukljue u toku one poetne, rane faze. Moe se desiti da isti odgaaju donoenje odluke, ne elei jo uvijek ne zauzimati strane, dok sa skepsom i sumnjom posmatraju da li e se odreena inicijativa pokrenuti s mjesta i biti prihvaena ili e doivjeti neuspjeh. Uesnici na viem nivou moraju imati osjeaj da e se njihov angaman u procesu i vrijeme koje su tome posvetili isplatiti. Odravanje te panje i fokusa esto zavisi od toga da li se u ranoj fazi stvaraju koristi i dobrobiti za nositelje interesa. Uspjeh odreene inicijative za klastering moe se izmjeriti jo u ranoj fazi i na jednostavan nain, a mjera uspjeha je da li postoji spremnost uesnika na viim pozicijama da se pojave na sljedeem sastanku; ako poalju svog predstavnika umjesto da dou oni ili se uope niko ne pojavi, to je rani znak upozorenja. Liderska grupa, koju obino ini 6-8 ljudi kojima je ugodno i lako skupa raditi, trebala bi se prevashodno sastojati od kompanija koje ine jezgro klastera (osnovnu grupu). U grupi ne bi smjeli dominirati predstavnici vlade niti predstavnici udruenja. Ova grupa ne mora odmah biti oformljena. Facilitator e obino biti odgovoran za to da oformi poetnu lidersku grupe i blagoslovi izbor predsjedavajueg. Mehanizam za odabir lanova grupe moe se osmisliti i kasnije. Ponekad ova liderska grupa moda bude i blisko povezana sa postojeim udruenjem, ali je ee sluaj da je potrebno imati novu grupu. U okviru ove grupe e se osnivati privremeni timovi iji e fokus biti na odreenim pitanjima i problemima. Timovi imaju koristi od vrste integracije sa liderskom grupom koja se odvija kroz lana grupe, koji je dio svakog od ovih timova. Aspekt koji je od sutinske vanosti za razvoj klastera jeste odabir predsjedavajueg, iz redova lanova liderske grupe. Facilitator mora ustanoviti ko je glavni kandidat za ovu poziciju te da napravi poetni korak ka osobi. U nemim sluajevima, kada nije jasno ko bi treba biti inicijalni predsjedavajui, potrebno je da se tu umijea facilitator i prui potrebno usmjeravanje. Koristan pristup za mnoge klastere jeste da imaju kopredsjedavajue; vjerovatno po jednog iz firme koja ini osnovnu skupinu te jednog iz pomone meke infrastrukture. Facilitator je obino dugoroni lan ove grupe, dijelom iz razloga da zastupa ire interese zajednice, a dijelom i iz razloga da osigura daljnje napredovanje u programu razvoja klastera.
14

Formuliranje vizije klastera

Provoenjem poetne analize ustanovljava se postojea pozicija klastera. Osmiljavanje vizije klastera i budunosti koju uesnici ele za klaster trebaju se zasnivati na ovoj analizi. Ako u samom klasteru ne postoji dogovor o tome kako, u nekim irim obrisima, treba izgledati eljena budunost, onda e biti ak i tee kasnije postii dogovor o poetnom programu aktivnosti i mjera kako bi se klaster usmjerio u pravcu te eljene budunosti. Facilitator treba da uravnotei potrebu za vizijom i moguu nespremnost da ta sta vizija stvori. Ovo je jedan od najteih aspekata procesa, i nije rijetkost da je entuzijazam za uee u ovoj vrsti diskusije ogranien. Oni to se trai je jedan dogovor o irim okvirima, na viem nivou, a ne detaljni prikaz budunosti. Poetna vizija za klaster mogla bi biti Udvostruiti raspon aktivnosti klastera u roku od 5 godina. Odgovarajue mjere aktivnosti za klaster mogle bi biti izvoz, mogunost zapoljavanja, broj firmi koje ine jezgro klastera ili broj posjetilaca. Vjerovatnoa je da e, tokom vremena, vizija postati fokusiranija i konkretnija kako se budu bolje razumjele sama priroda konkurentske arene klastera i mogunosti koje su na raspolaganju lanovima klastera.

Definiranje raspona aktivnosti

Nakon to je formulirana eljena budunost ili vizija, nositelji interesa u klasteru trebaju identificirati koje opsene korake je potrebno poduzeti kako bi se vizija ostvarila. Odu sutinske je vanosti postii da sudionici u klasteru imaju jedno zajedniko razumijevanje kljunih problema koje treba rijeiti. Uinak je mnogo snaniji i bolji kada se ovi problemi identificiraju u toku procesa radonice nego prilikom provoenja nezavisne analize, i time se stvara okruenje koje potie one osobe, koje su strastveno posveene rjeavanju datog pitanja, da stvari pomaknu naprijed u sljedeoj fazi. Ova polazita bolje je prioritizirati strastvenim zalaganjem nego li stratekim djelovanjem: jer ako nijedna osoba u klasteru ne osjea arku elju, entuzijazam da se rijei neki problem ili se pozabavi nekom prilikom, tada je to i dalje samo lista stvari za uraditi, koju niko ne osjea svojom. Nakon to se uspostavi jedna vrsta i solidna liderska grupa, bit e korisno pomnije analizirati poetnistrateki program koji se razvija u toku radionica.

Izrada plana hitnih aktivnosti

Nakon to su identificirana kljuna polazita, potrebno je krenuti dalje tako to se iz ireg, obuhvatnijeg i duguronijeg programa sada identificiraju kratkorone aktivnosti pomou kojih e zapoeti put klastera ka eljenoj budunosti. Cilj ovog koraka je poeti izradu akcionog plana za svaki od problema/pitanja koji su uvrteni na popis. U ovo spada:

navoenje aktivnosti u kratkim crtama; definiranje oekivanih rezultata; identificiranje potrebnih resursa; identificiranje koji pojedinci unutar klastera posjeduje potrebne specijalizirane vjetine /kontakte / znanje i koje bi se moglo potai da uetvuju u voenju konkretnih projekata.

Ovaj akcioni plan ne predstavlja nikakvu listu elja ve precizno i strogo utvreni niz aktivnosti koje trebaju slijediti svi lanovi i ukljuene strane.
15

Kad je rije o lanstvu i upravljanju konkretnim projektima koje e klasterska grupa provoditi, preferira se koritenje izraza radna grupa umjesto termina odbori/komisije. Radne grupe treba posmatrati kao timove koji e se rasformirati ime se ostvare ciljevi. Radne grupe najbolje funkcioniraju ako se lanovi sami meusobno izaberu. Povremeno e biti potrebno da facilitator zauzme proaktivniji pristup i ohrabri ljude da naprave korak i ukljue se u radnu grupu. Svaka radna grupa treba imati vou i ostale pomone lanove, a po mogunosti bi u njenom satavu trebao biti i lan liderske grupe.

Institucionaliziranje klastering inicijative

Koji je najbolji organizacijski mehanizam za podrku razvoju klastera? Iskustvo u provoenju brojnih inicijativa za formiranje klastera pokazuje da klastere u veini sluajeva osnivaju agencije za ekonomski razvoj, ali se s vremenom prebace na druga podruja. Da li je potrebno da postoji neka formalna struktura sa formalnom, slubeno odreenim ulogama, ili institucije trebaju pustiti da se stvari sloe i iskristaliu, uzdajui se u povjerenje i neformalme odnose izmeu ukljuenih strana? Klasteri mogu biti efikasni s bilo kojom od ove dvije strukture. lanovi klastera su ti koji trebaju odluiti koja struktura saradnje najbolje odgovara njihovom sektoru i poslovnoj kulturi. Da bi, dugorono gledano, bio djelotvoran, klasterski proces e vjerovatno morati uspostaviti stalnu organizaciju prije nego to splasne poetni entuzijazam. U mnogim sluajevima, osniva se nova organizacija kojoj se daje konani, formalni oblik. Proces moe potrajati od 12-24 mjeseca, ali u nekim sluajevima odvija se mnogo bre, u roku od nekoliko mjeseci. U idealnom sluaju, krajnji rezultat je organizacija odriva u finansijskom i profesionalnom, strunom smislu, gdje je facilitator jo prisutan, u svojstvu aktivnog lana liderske grupe. Izmeu ostalog, ova nova organizacija morat e se baviti rjeavanjem sljedeih pitanja:

Sistem upravljanja/koordinacije organizacija, koji osogurava dinamiku klastera; tip lanstva u novoj organizaciji (stalno ili nestalno); uslov za pristup specijaliziranim uslugama dostupnim putem organizacije.

Isto takio, grupa moe preferirati da ostane neformalna organizacija. Ovo se esto deava zbog jednog od dva oprena razloga:

jo uvijek postoji nedostatak povjerenja izmeu lanova koj ih sprjeava da preuzmu bilo kakve (ak i manje) zajednike institucionalne obaveze; odnosi izmeu lanova klastera su dobri i zasnivaju se na povjerenju; u klasteru postoje lideri koji iniciraju saradnju tako da nije potrebno zajedniko koordinirajue tijelo koje bi prualo podrku zajednikim aktivnostima.

Klasteri u sjevernoj Italiji tradicionalno zasnivaju se na meuljudskim i dugoronim poslovnim odnosima koji grade drutveni kapital u vidu vrstog povjerenja izmeu aktera. Formalne strukture i pravila nisu omiljeni, jer u praksi, imaju i imali su manje utjecaja nad mreama od utjecaja koji imaju reputacija i povjerenje. To znai da su utvrene organizacione strukture i propisana pravila bili svedeni na minimum, a klasteri su cvjetali na bazi vrsto zbijene, ali neformalne mree odnosa. Openito govorei, kako se nadograuju i usavravaju kapaciteti klastera, tako se tei i tome da se pridodaju formalne organizacijske strukture. ak i kada je prisutna jaka komponenta postojeeg povjerenja, formalizirana struktura uobiajena je pojava kod klasterskih organizacija koje su ukljuene u infrastrukturne projekte ili neke druge inicijative koje sa sobom povlae znaajnu finansijsku komponentu.

Izrada stratekog plana

Nakon to je liderski tim uspostavljen na vrstim osnovama, postignut zamah te ostvarene neke poetne koristi za uesnike u klasteru, stvorena je osnova za usavravanje i nadogradnju stratekog programa.

16

Sada se mogu poduzeti dugoronije/ rizinije aktivnosti, bez bojazni da e biti prijetnja klasterskoj inicijativi. Ove aktivnosti mogu obuhvatiti:

uporeivanje klastera tj. bechmarking (ili pojedinih lanova klastera) sa ukrajinskim i meubarodnim klasterima (lanovima klastera) kako bi se identificirali nedostaci u sposobnostima i mogunostima; izrada programa saradnje kako bi se rijeilo pitanje jaanja svijesti kola o opcijama za karijeru koje se nude u klasteru i kako bi se izgradile veze izmeu kola i poslovnog sektora; osmiljavanje i razvoj identiteta i branda klastera, to moe pomoi brojnim zajednikim inicijativama koje poduzima klaster poveanje broja ljudi ukljuenih u klasterske inicijative. Kod veih organizacija organisations, moda doe pravo vrijeme da se kao osnova iskoristi ukljuenost direktora kompanije u prvoj godini i da se ukljue menaderi srednjeg nivoa budui lideri kao pokretai specifinih klasterskih programa.

Kada postoje brojni klasteri, iji je razvoj u toku i od kojih svaki ima svoj portfolio inicijativa, vrijeme je da se uspostavi mehanizam za rjeavanje meuklasterskih problema i prilika koji bi se u ovoj fazi ve trebali pojaviti. Neki od ovih aspekata mogu biti u pribliavanju dva, tri ili vie klastera; drugi opet mogu, po svojoj prirodi, biti vie sistemski i sveobuhvatniji unutar zajednice. Ti aspekti mogu se, na primjer, odnositi na nivo usluga koje se nude na mjesnom aerodromu, na moderniziranje zgrada i objekata srednjih kola i fakulteta/univerzitet ili izradu programa regionalnog brendiranja. Osnivanje Forum za ekonomski razvoj (Economic Development Forum), okupljanje i zajedniki rad svih liderskih grupa u klasterima, mogu biti koristan nain za rjeavanje ovih sveobuhvatnijih pitanja. Takav Forum mogao bi, s vremenom, izrasti u Upravni odbor lokalne razvojne agencije. Godinji regionalni javni sastanak koristan je nain da se javno istakne program rada klastera i obnovi entuzijazam i predanost liderskih grupa. Na ovim sastancima trebaju biti prisutni poslovni lideri iz klastera, a ne facilitator klastera ili lokalni politiari.

Aktivnosti na saradnji unutar klastera

Nakon to se oformi inkluzivna grupa lanova klastera, lanovi grupe e obino izraziri elju da budu ukljueni u projekte ili programe saradnje. Isto tako, takve inicijative moe predloiti i facilitator klastera. Veliki je broj aktivnosti koje se transformiraju i preobraze u trajne obaveze i predanost za grupu. One se mogu podijeliti na sljedeih est kategorija:

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Aktivnosti na informiranju; Uenje; Marketing; Nabavka; Proizvodnja; Izgradnja ekonomskih temelja.

Klasteri koji su aktivni uvijek su ukljueni u vie od jedne od ovih aktivnosti. Saradnju obino poinju sa aktivnostima iz Grupe 1, potom nastavljaju na aktivnosti grupa 2 3 itd, te u nekim sluajevima dosegnu nivo aktivnosti iz Grupe 6. U tekstu ispod dat je detaljni opis aktivnosti koje su popularne u klasterima, ukljuujui i konkretne primjere iz ukrajinskih klastera:

1. Zajednike aktivnosti na informiranju: aktivnosti s ciljem da se identificiraju lanovi

klastera i ostvareni uinci, da se promovira pojaana svijest o datom sektoru, te ppbolja komunikacija izmeu firmi u klasteru. Skor sve grupe u klasteru imaju projekte za poboljanje komunikacije izmeu firmi. Uobiajeno je praksa objavljivanje klasterskog biltena.
17

o Od svog pokretanja, klaster kompanija koje proizvode graevinski materijal organizira

mjesene sastanke, posljednjeg petka u mjesecu. Kako bi se odrala komunikacija i izmeu sastanaka, klasterske kompanije su se dogovorile da podre rad informacijskog centra kojeg je udomila jedna od kompanija lanica koja je bila u mogunosti obezbijediti uredski prostor. Informacijski centar objavljuje i prenosi informacije o saradnji, te prilikama i ansama koje se meu firmama u klasteru nude u pogledu tehnologija i promocije. Takoer prati promjene u zakonodavnom okviru i objavljuje biltene koji se odnose na svaki novi zakon koji se donese a odnosi se na industriju graevinskog materijala.

2. Zajedniko uenje: programi edukcije i obuka koje sponzorira klaster. Veina klasterskih
organizacije odravaju seminare ili konferencije s ciljem da naue gdje i kako pribaviti resurse i usluge, obuku za upravljanje kvalitetom ili vjebe stratekog planiranja s ciljem izgradnje vizije vlasnika kompanija i menadera.

o Klaster odjevne industrije organizira niz sesija obuke o upravljanju kvalitetom i novim
stilovima. Sesije obuke zajedniki finansiraju firme lanice klastera. Klaster je pozvao i meunarodnog eksperta kako bi isti izvrio evaluaciju kompanija lanica i dao preporuke za daljnji razvoj klastera. Direktori kompanija su o iskustvo rada sa meunarodnim ekspertom govorili kao o jedinstvenoj prilici da se jedan biznis sagleda iz perspektive koja nije uobiajena i tradicionalna.

3. Zajedniki marketing: zajednike aktivnosti na promociji proizvoda ili usluga koje klaster
nudi na domaem i inostranom tritu. Skoro svi klasteri organiziraju ili uestvuju u zajednikim delegacijama privrednika ili na sajmovima i objavljuju neku vrstu sektorskih broura i novinskih lanaka. Mnogi klasteri trae podrku u vidu grantova (od dravnih i meunarodnih donatora ili lokalne vlade) kako bi pripremili izvozne i strategije aktivnosti meunarodne trgovine za svoje sektore.

o Klaster kamenolomskih firmi Zhytomyr je uz podrku projekta DFID-a Razvoj privatnog

sektora (Private Sector Development) kreirao zajedniku web stranicu koja slui i kao promotivno sredstvo a i kao centralno mjesto za internu razmjenu znanja. Na web stranici su navedene skoro sve vrste kamena koje se iskapaju u Ukrajini, postojee klasterske kompanije i njihovi proizvodi, a na istoj se mogu nai i informacije o terminologiji koja se koristi u kamenolomskom sektoru. Na web stranici postoji i mogunost izrauna pribline cijene narudbe, gdje se u obzir uzimaju razliite vrste kamena, dimenzije, obrada i mogunosti u pogledu finiiranja.

o Jedan od prvih projekata saradnje koji je poduzeo klaster odjevne industrija u periodu od
1998. do 1999. bilo je kreiranje, ivenje i promocija enskih kapa. U proces kreiranja, ivenja i promocije kapa bilo je ukljueno vie od 10 kompanija i organizacija. U pogledu marketinga, klaster je donio odluku da se kape promoviraju kroz zajedniko uestvovanje na sajmovima. Konkretno, ve u na prvoj sajamskoj izlobi u Kijevu, prodato je preko 400 od ukupno 500 testnih setova kapa.

4. Zajednika nabavka: aktivnosti s ciljem jaanja veze izmeu kupca i dobavljaa unutar
klastera ili aktivnosti zajednikog kupovanja opreme koju firme inae ne bi mogle priutiti.

o Klaster firmi koje proizvode ili prodaju graevinski materijal provodi koordiniranu nabavku
fasadne cigle proizvedene u drugim regijama kako bi se utedio novac na veliini narudbe i prevozu.

5. Zajednika proizvodnja: udruivanje kako bi se napravio priozvod ili zajedniki provele

istraivako-razvojne aktivnosti.

o Otprilike godinu nakon poetka inicijative za klaster firmi koje proizvode graevinski
materijal, lanice klastera su se dogovorile da se zajedniki ukljue u dugoroni projekat
18

saradnje. U to vrijeme, veina suhih smjesa (ljepila, stucco, malter itd.) su se uvozile i predstavljale su znaajan udio u trokovima stanogradnje. Kako bi se smanjio troak graevinskih radova i iskoristili postojei, nedovoljno iskoriteni proizvodni pogoni, osnovana je kompanija - drutvo s ogranienom odgovornou koje e proizvoditi suhe smjese. Firme su zajedniki kupile opremu za proizvodnju i oprema je stavljena u pogon. Ova kompanija sada sve lanice klastera snabdijeva suhim smjesama po cijenama koje su daleko nie od trinih, a jedan dio svojih proizvoda prodaje i kroz lanac maloprodaje.

6. Zajednika izgradnja ekonomskih temelja: zajednike aktivnosti na izgradnji jaih

obrazovnih, finansijskih i javnih institucija koje im pomau da se bolje natjeu.

o Na alost, u Ukrajini je jo uvijek malo primjera efikasne saradnje izmeu klasterskih firmi
koja bi rezultirala znaajnijim utjecajem na poslovno okruenje. Rijetki primjer je klaster firmi koje proizvode ili prodaju graevinski materijal, a koji meu svojim lanovima broji i dvije banke koje intenzivno sarauju sa graevinskim firmama i pojedinanim investitorima u stanogradnji. Klaster obuhvata i obrazovne institucije i nudi pripravnike programe za studente. I pored takve niske razvojne aktivnosti, lanovi klastera uviaju da je bliska saradnja sa obrazovnim, vladinim i finansijskim institucijama od stratekog interesa. Meutim, jo uvijek ne postoje inicijative za uspostavu i odravanje djelotvornih kanala komunikacije izmeu strana.

19

20

Uloga facilitatora klastera

Primarna uloga facilitatora klastera podrazumijeva pomo u procesu formiranja klastera i motiviranje potencijalnih lanova klastera da se posvete zajednikim aktivnostima. Ne postoje ogranienja u smislu vrste subjekta ili pojedinca koji bi djelovao kao facilitator klastera. Obino agencije za regionalni razvoj, industrijska udruenja ili regionalne vlasti iniciraju proces klasteringa i igraju ulogu facilitatora klastera u poetnim fazama razvoja klastera. Tipini cilj koji facilitator klastera postavlja je jaanje lokalnog ekonomskog rasta kroz zdruivanje biznisa u strateke grupacije sa fokusom na razvoj kolaborativnog angamana na nivou klastera. Oekuje se da e liderske grupe biti uspostavljene i u potpunosti operativne, kao i da e biti uspostavljen niz mrea izmeu manjih grupa firmi. Facilitator klastera e omoguavati rast postojeih firmi i privlaenje novih kompanija. Facilitator e izgraditi snaniju vezu izmeu lokalnih firmi i njihove infrastrukture za podrku, ukljuujui vladu, obrazovne resurse i ustanove za istraivanje i razvoj. Facilitator klastera se fokusira na ostvarivanje akcije kroz suradnju i partnerstva, a ne na istraivanje, analize i pisanje izvjetaja. U vezi s tim, kljuna uloga vlade je dugorono angairanje facilitatora klastera. Ova kompanija/osoba djeluje kao instruktor koji je zaduen za poticanje programa razvoja klastera te osiguravanje da se inicijative stalno nadograuju. Potrebno je da facilitator posjeduje: osobne vjetine da motivira i osnai nositelje interesa u klasteru koji su na viim razinama i pozicijama; sposobnost izgradnje dugoronih veza i motivacije; odlino praktino poznavanje aktivnosti koje predstavljaju nositelji interesa koji su na viim razinama i pozicijama; poznavanje procesa klasteringa te raspoloivih resursa za podrku inicijativama za klastering; vjerodostojnost i integritet; fleksibilnost u smislu uea na mnogim sastancima koji e se odravati ili potrajati nakon uobiajenog radnog vremena.

Bitno je da u svim fazama formiranja i razvoja klastera veliki broj kompanija lanica daju doprinos u donoenju stratekih i operativnih odluka osiguravajui na taj nain inkluzivnost klasterskih inicijativa. Odgovornost za odravanje kontakata ivim i aktivnim lei prvenstveno na facilitatoru klastera, kao i na kompanijama i pojedincima zaduenim za rad radnih grupa za klastere. Kljune odgovornosti facilitatora klastera utvrene su u tabeli ispod:

Koraci Korak 1: Obaviti analizu lokalne privrede Korak 2: Provesti poetni pregled klastera

Uloga facilitatora 1. Izvriti upoznavanje sa znaajem pristupa klasteringa. 2. Utvrditi i prioritetizirati lokalne klastere ukoliko postoje. 3. Obaviti poetnu analizu klaster, ukljuujui sastanke sa potencijalnim lanovima odreenog klastera. 4. Osigurati da se lanovi klastera okvirno obaveu da e uestvovati u zajednikim aktivnostima.

Korak 3: Uspostaviti lidersku grupu Korak 4: Razviti viziju klastera

5. Utvrditi aktivne lanove klastera i uspostaviti kontakte sa njima. 6. Organizirati i posjeivati sastanke liderske grupe klastera na kojima se utvruje eljena budunost klastera. 7. Promovirati viziju klastera usaglaenu od strane liderske grupe meu ostalim lanovima klastera.
21

Korak 5: Utvrditi 'odskone daske'

8. Organizirati i facilitirati radionice kojima e se utvrditi glavne smjernice fokusa klastera. 9. Prioritetizirati te smjernice. 10. Uspostaviti vlasnitvo nad konkretnim smjernicama (zaduiti neku kompaniju da vri koordinaciju date smjernice).

Korak 6: Izraditi plan neposrednih aktivnosti Korak 7: Institucionalizirati inicijative klasteringa Korak 8: Izraditi strateki plan

11. Izraditi plan neposrednih aktivnosti. 12. Javno pokrenuti inicijativu klasteringa. 13. Donijeti odluku o formalizaciji klastera. Formalizirati klaster (po potrebi). Organizirati redovne sastanke predstavnika firmi lanica klastera. 14. Kolaborativno utvrditi prioritetna pitanja infrastrukture i stratekog razvoja kojima se treba pozabaviti. 15. Uspostaviti procedure monitoringa i evaluacije.

Uloga vlade
Dok su se neki klasteri pojavili spontano i postoje stoljeima jo od zanatskih zajednica iz drevnih vremena, postoje i brojni klasteri koji su nastali kao rezultat lokalnih inicijativa vladinih i nevladinih agencija, kao i privatnih inicijativa. Na primjer, filmsko carstvo u Holivudu, visoko-tehnoloka industrija u Silikonskoj dolini te klaster konih cipela u Brazilu nisu bile planirane inicijative, ve su nastale prirodno kombinirajui postojee povoljne faktore sa poduzetnitvom. Istovremeno, Bangalorski softverski klaster u Indiji potekao je od 15 softverskih tehnolokih parkova koje je vlada odluila osnovati 1991. godine. Ti tehnoloki parkovi potakli su nastanak preko 200 malih i srednjih poduzea koja se bave razvojem softvera. Ove kompanije danas upoljavaju preko 20.000 ljudi. Dakle, poto su koristi u toj mjeri znatne, trebao bi postojati neskriveni interes da se evolucija klastera ne prepusti sluaju ili eventualnom poravnanju zvijezda. Lokalni i nacionalni kreatori politika, kao i ambiciozni poduzetnici, mogu u tome vidjeti poticaj za davanje podrke uspostavljanju i razvoju klastera. Potrebno je napomenuti da dokazi upuuju na to da je manje primjera klastera koji su izgraeni od nule. Naprotiv, najuspjenija iskustva obuhvataju 'njegovanje' klastera u razvoju, 'jaanje' postojee strukture ili 'preusmjeravanje' sektora u raspadu. Jednom kada se shvati da je pristup klastera izvodljiv na konkretnoj teritoriji u uvjetima rastue konkurencije i meunarodnog prisustva grupe firmi koje su tu smjetene, sljedee pitanje koje se postavlja je ta, ako ita, moemo uiniti po tom pitanju? Izbori koje regioni prave ovise o mnogim faktorima, ukljuujui geografski poloaj, fazu razvoja, ogranienja resursa, posebne drutvene potrebe, prioritete koji se odnose na klastere, nedostatke trita te lokalne preference. Meni mjera se zasniva na sposobnosti regiona da:

razumije i uporedi regionalne ekonomije angaira poslodavce i institucije organizira i isporui usluge izgradi specijaliziranu radnu snagu raspodijeli i privue resurse i investicije stimulira inovacije i poduzetnitvo

Meni koji slijedi fokusira se samo na one aktivnosti koje su specifine za klastere i naroito korisne u manje razvijenim regionima. On podrazumijeva da postoje odreeni temeljni faktori koji podravaju ekonomski rast u okviru svih sektora u svim mjestima. Sve kompanije i njihovi uposlenici ele kvalitetno osnovno obrazovanje, dobru prijevoznu infrastrukturu, prihvatljive cijene javnih usluga, izvjestan izbor stambenih opcija, mjesta za kupovinu, sigurno okruenje te kulturne i rekreativne pogodnosti, to,
22

posmatrajui sve zajedno, doprinosi kvaliteti ivota. Ovi faktori su odluujui kada se radi o privlaenju i zadravanju talentiranih pojedinaca koji su sve vie mobilni i mogu si priutiti da budu diskriminatorni kod izbora mjesta. Skoro sve stavke navedene na 'meniju' ispod pokazale su se uspjenim na jednom ili vie mjesta: A. Aktivnosti za razumijevanje i usporedbu regionalnih ekonomija Identificiranje klastera Modeliranje i mapiranje sistemskih odnosa Usporedba sa konkurencijom B. Aktivnosti za angairanje Prepoznavanje ili, u sluaju da postoji neispunjena potreba za tim, kreiranje klasterskih udruenja Formaliziranje komunikacionih kanala Jaanje meukompanijske suradnje C. Aktivnosti za organiziranje i isporuivanje usluga Organiziranje i irenje informacija po pojedinanim klasterima Uspostavljanje klastera tipa sve na jednom mjestu Formiranje klaster timova koje sainjavaju predstavnici raznih agencija Kreiranje sektora ili odjela u okviru vladajuih struktura koji e se baviti pitanjima klastera Omoguavanje uspostavljanja vanjskih veza D. Aktivnosti za izgradnju specijalizirane radne snage Pruanje ljudima kvalifikacija potrebnih za upoljavanje Koritenje klastera kao konteksta za uenje Uspostavljanje klasterskih centara za struno obrazovanje Formiranje partnerstava izmeu obrazovnih institucija i klastera Pruanje podrke regionalnim strunim udruenjima Kreiranje meuregionalnih klasterskih udruenja E. Aktivnosti za stimuliranje inovacija i poduzetnitva Investiranje u inovacije i zapoinjanje biznisa Pruanje podrke inkubatorima baziranim na klasteru Poticanje mrea poduzetnika Inovacijske mree Uspostavljanje tehnolokih centara (hubova) baziranih na klasteru F. Aktivnosti za marketing i brendiranje regiona Ciljanje na unutarnje investicije Promoviranje klastera Formiranje izvoznih mrea Traenje prilika za brendiranje regiona G. Aktivnosti za raspodjelu sredstava i investicija Pruanje poticaja ili odvajanje sredstava iskljuivo za viekompanijske projekte Investiranje u istraivanje i razvoj klastera Finansiranje odluujuih temeljnih faktora

23

Studije sluaja Klaster kompanija koje se bave proizvodnjom graevinskog materijala (Ukrajina)
Razvoj klastera kompanija koje se bave proizvodnjom i prodajom graevinskog materijala (u daljem tekstu klaster graevinskih kompanija) u regiji Podillya dao je jednu posve novu dimenziju iskustvu steenom u procesu klasteringa u Ukrajini. Iako je veliki broj klastera izvozno orjentiran, graevina, sa svojim glavnim, finalnim proizvodom modernim i udobnim stanovima predstavlja sektor koji je prvenstveno orjentiran ka domaem, lokalnom tritu. Osnivanje graevinskog klastera bilo je mogue budui da je oblast Khmelnitsky biljeila priliv znaajnih finansijskih sredstava usljed postojanja velikog veleprodajnog i maloprodajnog trita, a pored toga u oblast su pristizali i znaajni iznosi deviznih doznaka koje su slali stanovnici koji rade u inostranstvu. Iako dostupni, statistiki podaci o glavnim vidovima potronje koju ostvaruju pojedinci i i domainstva su oskudni. No, regija Khmelnitsky, uprkos tome to je relativno mala, te i pored nepostojanja industrijskih sektora sa visokom dodanom vrijednou, neprekidno zauzima mjesto meu prvih pet regija po broju kupljenih novih automobila. Ovo ukazuje na injenicu da u regiji postoji relativno visok nivo prihoda koji nisu potroeni, odnosno viak prihoda koji se moe uloiti u nekretnine, s fokusom na izgradnju stambenih zgrada. Prema tome, pod uslovom da postoje privlane finansijske mogunosti za graevinske aktivnosti, moe se oekivati da finanijska sredstva koja kolaju regijom, dijelom u njoj i ostanu u vidu investicija u nekretnine. Pored zapoinjanja aktivnosti na privlaenju investicija u izgradnju stambenih zgrada (gdje se moe jaati percepcija opipljivih rezultata i graditi osjeaj vlasnitva), klaster nastoji promovirati i privatne investicije u izgradnju uredskih i industrijskih prostora. Jo jedan preduslov za uspjean razvoj graevinskog klastera jeste raspoloivost mineralnih resursa. Oblast Khmelnitsky bogata je velikim brojem minerala od kojih se preko 100 ve koristi u graevinarstvu. Raspoloivost resursa na lokalnom nivou predstavlja poticaj za proizvodnju graevinskih materijala i sam proces izgradnje. Klaster graevinskih kompanija drugi je po redu koji je osnovalo Udruenje Podillya Pershiy (Podillya Pershiy Association). Formiranje klastera otpoelo je sastancima s ciljem podizanja svijesti, koji su organizirani sa predstavnicima kompanija graevinskih kompanija, nakon kojih je posjeeno nekoliko poslovnih i graevinskih projekata u Khmelnitskom. Od samog poetka komunikacije, poslovni ljudi iz graevinskog sektora uvidjeli su i sagledali mogunosti koje nudi saradnja izmeu firmi iz jednog pozitivnog i praktinog ugla. U drugoj polovini 1999. i poetkom 2000. godine oformljena je liderska grupa koja se sastojala od predstavnika kompanija kao i privatnih poduzetnika ukljuenih u graevinarske djelatnosti. Liderska grupa inicirala je osnivanje Nevladine organizacije graevinskog klastera (registrirana 14. avgusta 2000.) kao Organizacija regionalne zajednice Khmelnitsky (Khmelnitsky regional community organisation). Udruenje Podillya Pershyi imenovalo je koordinatora klastera koji je 70% svog radnog vremena posvetio razvoju klastera. Uz direktnu podrku koordinatora klastera i udruenja pravnih strunjaka, klaster graevinskih kompanija osnovao je posebno pravno tijelo neprofitnu organizaciju zajednice. Klaster graevinskih kompanija trenutno slovi za jedan od najuspjenijih ukrajinskih klastera. Sastoji se od 32 kompanije, ukljuujui 21 poduzee koje se bavi proizvodnjom graevinskih materijala i trgovinom istim, dvije banke, dvije obrazovne ustanove, tri arhitektonska i projektantska instituta, tri klijentske kompanije i revizorske firme. Tri finansijske institucije su te koje privlae sredstva od klijenata koji ele naruiti izgradnju ili renoviranje stanova ili kua. Finanijske kompanije potom daju ugovore graevinskim kompanijama i osiguravaju najbolje uslove proizvodnje i finansiranja za te ugovore. Proizvoai graevinskog materijala takoer su ukljueni u ovaj proces raspodjele narudbi. Na taj nain, oni mogu prilagoditi svoj obim proizvodnje kako bi zadovoljili potrebe lokalnog trita na najefikasniji nain. Kako bi im smanjile trokove, klasterske kompanije odluile su osnovati zajedniku kompaniju za proizvodnju suhih smjesa. Zajedniki su kupile poizvodnju liniju koja je sastavljena i instalirana u prostorijama jedne od lanica klastera. Ovo je svim klasterskim kompanijama omoguilo da se prebace na koritenje suhih smjesa koje se proizvode na licu mjesta, lokalno. Suhe smjese koje se sada proizvode u klasteru su istog kvaliteta, ali jeftinije od onih proizvedenih u inostranstvu, to djeluje stimulativno na potranju od strane domaih kupaca.
24

U samo etiri godine, zahvaljujui snanom liderstvu i finansijskom interesu u zajednikim aktivnostima, klasterske kompanije uspjele su, iz jednog gotovo pa nekoordiniranog djelovanja, sa minimalnim profitom a visokim rizikom, izrasti u jednu efikasnu saradnju zasnovanu na odgovornim poslovnim praksama unutar klastera, gdje kompanije izraavaju spremnost za inovacije i skupa finansiraju zajednike inicijative. Povezivanje i kontakt sa klijentima obezbjeuje poduzee Budklast Ltd. koje su osnovale lanice klastera. Budclust Ltd. prua irok raspon usluga svojim klijentima od izgradnje kua i viespratnica do ureivanja interijera i opremanja stanova i ureda. Klijenti uivaju u praktinosti koja se ogleda u tome da za sve svoje potrebe u pogledu izgradnje kue i opremanja iste kontaktiraju jednu jedinu kompaniju i sve imaju na jednom mjestu (u to spada i osiguranje neophodnih dozvola i prikljuenje na potrebne komunalne sisteme i mree). Istovremeno, klijentica/klijent moe biti sigurna/an da uslugu dobiva po vrlo konkurentnoj cijeni budui da Budclust Ltd. omoguava da se izbjegnu razne naknade za posredovanje. Klaster graevinskih kompanija svojim klijentima trenutno prua sljedee usluge: Sveobuhvatni sistem planiranja, projektovanja i statikih prorauna: Projektovanje nove graevine i rekonstrukcija postojeih zgrada; Izrada projekata za individualno stanovanje i industrijskih prostora; Elaboriranje/razrada planova izgradnje gradskih stambenih zgrada i prostora; Dizajn prostora za ivot i rad Izgradnju:

Kompletna izgradnja koja obuhvata sve od samog poetka gradnje do finalnih radova Allincluded;

Graevinske radove i popravke; Restauraciju i vraanje u prvobitno stanje; Ureenje enterijera;

Popravke prema evropskim standardima Proizvodnju graevinskih materijala:

Suhe smjese; Metalske radove, bravariju i metalne strukture za konstrukciju; Toplotnu izolaciju, strukturne i dekorativne materijale; uPVC prozore, vrata, fasade, itd.; Polimerne cijevi, kablove, elektrine ureaje; Dijelove drvne konstrukcije Ostale usluge:

Proizvodnja namjetaja prema najviim standardima; Procjena, instaliranje, modifikacija i optimizacija sigurnosnih sistema; Komunikacijske usluge;
Bankarske, marketinke i pravne usluge Rezultat aktivnosti klastera bilo je pokretanje proizvodnje preko 10 novih vrsta graevinskih materijala i komponenti, osnivanje zajednikog informacijskog centra, uee na dravnim i meunarodnim sajmovima, poboljanje kvalitete graevinskih radova i skraivanje ciklusa izgradnje. Pozitivni rezultati ovog klastera dijelom potjeu i iz zdrave konkurentske atmosfere koja vlada u grupi. Udruivanjem svojih marketinkih aktivnosti, kompanije uspijevaju dobiti vie ugovora. Meutim, one se za te ugovore moraju meusobno natjecati. Natjecanje je otvoreno kako za klasterske, tako i za one firme koje zvanino nisu dio klasterske organizacije. Ako kompanija, koja nije u klasteru, osvoji tender (obino zbog neke vrste inovacije), onda se tu kompaniju poziva da se prikljui klasteru i njene se inovacije nakon svega dijele sa ostalim lanovima klastera. Ovaj pristup stimulira stalnu konkurenciju i natjecanje meu lokalnim firmama i jaa zajednike poslovne i strune kompetencije klastera u datom sektoru.

25

Rezultat rada i djelovanja klastera te primjene pristupa koji potie inovacije jeste poboljanje polja specijalizacije datih kompanija ime one postaju jo konkurentnije, ne samo na lokalnom tritu, ve i meu susjednim regijama.

Sposobnost da se smanje trokovi kao rezultat pristupa informacijama o robama i pruateljima usluga; Pristup specijaliziranim marketinkim, pravnim i revizorskim uslugama. Klaster graevinskih
kompanija ima partnerski odnos sa revizorskom firmom koja svoje usluge lanovima klastera nudi po snienim cijenama, a klaster zauzvrat, prema dogovoru, toj kompaniji donosi vie posla. Budclust Ltd. je zaposlio vizuzetno strunog pravnika, raunovou, i marketinkog strunjaka i oni djeluju u svojstvu savjetnika za lanove klastera.

ICT klaster klaster ICT kompanija (Finska)

Industrijski rast Finske u periodu nakon rata pokretale su teke, izvozno orjentirane industrije, poput industrije papira i celuloze, proizvodnje baznih metala i hemikalija strategija koja je zemlji pomogla da do kraja 1980-tih dosegne BDP najbogatijih zemalja na svijetu. No, u jesen 1990. zemlja je potonula u neto za to e se ispostaviti da je najozbiljnija depresija u njenoj nezavisnoj historiji.

Slika 4 Stvarni rast BDP u Finskoj i Finland i u Eurozoni, period od 1990. do 2001.

Izvor: Economist Intelligence Unit, 2002.

Slika 5 iznad pokazuje dramatian pad koji se u ekonomiji Finske pojavio u prvoj polovini '90-tih godina prolog vijeka. U stvarnom smislu, finski BDP nije se uspio oporaviti i vratiti na nivo iz 1990. godine sve do 1996. Do 1994. stopa nezaposlenosti dosegla je 20 procenata, sa svega 3% koliko je iznosila prije etiri godine. Meutim, preostali dio dekade devedesetih donio je mnogo pozitivnije ekonomske vijesti. U drugoj polovini dekade BDP Finska je zabiljeio zvjezdani uspjeh. Impresivan rast finskog BDP nadmaio je jedino jo nevjerovatniji rast finskog izvoza. Brojni faktori su utjecali na ovu transformaciju. Kao prvo, Finska se 1995. pridruila Evropskoj uniji faktor koji nije donio momentalno ekonomsko olakanje, ali je Fincima zasigurno donio osjeaj spokojstva i duevnog mira te pojaao njihovo povjerenje u anse za dugoroni oporavak i stabilnost. A kao drugo, strategija inovacija zasnovana na klasterima bila je faktor koji je Finskoj omoguio da ostvari meunarodnu konkurentnost.

26

Prema skoranjem izvjetaju Meunarodnog monetarnog fonda, U periodu od jedne decenije Finska je nainila temeljni strukturni pomak od ekonomije zasnovane na resursima do ekonomije zasnovane na znanju. Njen oporavak u velikoj mjeri je pokretao rast izvoznih industrija, a tokom tog perioda dramatino je porasla i konkurentnost Finske na svjetskoj sceni. U Godinjaku svjetske konkurentnosti (World Competitiveness Yearbook), Finska je rangirana kao druga najkonkurentnija ekonomija u svijetu 2002. godine, iza Sjedinjenih Amerikih Drava . Tokom prolog desetljea su oni koji u Finskoj oblikuju politiku u potpunosti prihvatili Porterovu argumentaciju, te su usvojili pristup dravnoj inovacijskoj politici koji je zasnovan na klasterima. Zbog stranih ekonomskih posljedica tog vremena, vlada je prepoznala da treba i da potie meunarodnu konkurentnost svojih industrija i da ovo obavi na to ekonominiji nain. Politika koja se zasniva na klasterima odgovara ovom zadatku i smatrana je savrenim nainom da se privreda odmakne od drvne i metalne industrije i kree ka novim industrijama visoke tehnologije. Strategija Finske zasnovana na klasterima je prvi put u crtama opisana u Dravnoj industrijskoj strategiji Ministarstva privrede i trgovine iz 1993. godine. Prije ovog vremena, javna politika R&D-a (istraivanje i razvoj, eng. Research and Development) Finske se primarno fokusirala na pojedinana preduzea, a nije mnogo obraala panju na njihov kontekst. Nadalje, obzirom na to da se 75 posto dodatne vrijednosti zemlje proizvodilo u pet klastera (prehrana, informaciona i komunikacijska tehnologija, metali, izgradnja i umarstvo), takva politika je mogla osigurati da nekoliko investicija specifinih za klastere imaju potencijal da utjeu na velike dijelove privredne osnove zemlje. Klaster koji je imao najveu korist je klaster informacionih i komunikacijskih tehnologija (ICT). Ovaj klaster se uglavnom grupie oko Nokije, giganta za telekomunikacijsku opremu, koji je 2001. godine predstavljao 2,8 posto BDP-a i inio 47 posto njenog R&D-a iz privatnog sektora. Meutim, unato ogromnim privatnim investicijama Nokije, inovacijska strategija finske vlade uglavnom je odgovorna i za pojavu klastera Nokije i ICT klastera kao simbola modernog finskog uspjeha. R&D aktivnosti koje su u 1970-tim i 1980-tim godinama finansirale Pota i telegraf Finske (eng. Finnish Post and Telegraph Office) i Tekes (Agencija Finske za finansiranje tehnologije i inovacija, eng. Finnish Funding Agency for Technology and Innovation) bile su kljune za stvaranje GSM standarda. Od poetka 1990-tih godina, kada se Nokia povukla iz svih neelektronskih poslova, veina poslova je povezana sa ureajima koji koriste GSM standard (bilo potroaka roba kao to su telefoni ili sofisticiraniji hardver). Tako su oni, dok su te dotine investicije vlade prethodile pristupu koji se zasniva na klasterima, postavili osnovu za budui uspjeh Nokije kao glavnog stuba ICT klastera. Nakon provoenja dravne inovacijske strategije zasnovane na klasterima 1993. godine, ICT klaster je postao najvaniji primalac javnog finansiranja R&D-a. ak je Nokija, koja je uivala u nevienom rastu i profitabilnosti u drugoj polovini 1990-tih godina, nastavila da dobija znaajna javna sredstva za svoje R&D projekte. Javno sufinansiranje Nokijiinog R&D se stalno poveavalo sa 64 miliona finskih maraka 1994. godine na 108 miliona finskih maraka u 2000. godini. injenica da je vlada nastavila da poveava svoje finansiranje ovako profitabilne kompanije je uistinu znaajna. Objanjenje za ovo ponovo se nalazi u cilju vlade da maksimizira prelijevanje (eng. spillovers) u druge kompanije u ICT klasteru. Tokom 1990-tih godina Nokia je na vanjske usluge (eng. outsourcing) koncentrirala sve vie i vie svog rada sa dodatnom vrijednosti, pri tome irei svoju mreu dobavljaa. Do 2000. godine je u mrei dobavljaa i klijenata kompanije prvog stupa bilo gotovo 300 kompanija koje su zapoljavale oko 20,000 radnika. Obzirom na ovako veliku mreu, potencijal za prelijevanje je bio ogroman. Jo jedan vaan igra se nedavno pojavio u finskom ICT klasteru naime, Linux, kompjuterski operacioni sistem koji su razvili korisnici, a koji se nedavno pojavio kao potencijalni konkurent Microsofta. Linus Torvald, Linuxov osniva, je nedavno pokrenuo novi poduhvat, Transmeta, koji proizvodi mikroprocesore koji za cilj imaju da se na svjetskom tritu natjeu sa Intelovim procesorima. Nokia je formirala alijansu sa Transmetom za obezbjeivanje mikroprocesora za neke od njihovih ureaja, jo vie poveavajui mogunost prelijevanja u ICT klaster putem blie saradnje sa dva njegova najznaajnija igraa. Tako ICT klaster najbolji primjer za uspjeh finske inovacijske politike koja se zasniva na klasterima ulazi u novi milenij i kao korisnik prolih vladinih investicija i kao atraktivna lokacija za budue aktivnosti. Inovacijska politika zasnovana na klasterima se dokazala kao uspjean model za razvoj Finske tokom protekle decenije. Meutim, kao to je sluaj sa svim modelima, mora se adaptirati da bi se udovoljilo zahtjevima stvarnosti koja se mijenja i koju predstavljaju i domai i meunarodni faktori. Da bi nastavila

27

svoju vladavinu na vrhu meunarodnih konkurentnih poredaka u buduim godinama, Finska e stoga morati da prilagodi svoju inovacijsku politiku da bi udovoljila mnotvu novih izazova. Postoje dodatne koristi od prelijevanja koje se mogu ostvariti tako to se slijedi politika koja cilja ne samo na klastere nego mree preduzea koji funkcioniraju u dva ili vie klastera. Ciljanje na ovakve mree bi povealo mogunost i opseg pozitivnih vanjskih prilika koje se mogu kreirati javnim finansiranjem R&D-a. Iako se ovakva politika jo uvijek nije usvojila u Finskoj (ili u veini drugih zemalja), ovo predstavlja znaajnu buduu mogunost za one koji kreiraju politiku da poveaju konkurentnost zemlje.12

Klaster drvne industrije (Slovenija)

Klaster drvne industrije kombinira treinu svih uposlenika u umarstvu i drvopreraivakoj industriji (jedna od najveih industrija u Sloveniji) i najprominentnijim istraivakim institucijama za drvni sektor. Kompanije lanice zajedniki doprinose razliitim projektima koji se biraju u skladu sa potrebama preduzea. Cilj svih ovih aktivnosti je jaanje konkurentske pozicije lanova Klastera. Vizija i ciljevi Klastera drvne industrije oblikuju i vode radikalnim promjenama koje se deavaju u svijetu, u kojem je znanje odluujui faktor progresa i konkurentnosti. Istraivaki rad, stjecanje vjetina i ostvarivanje sinergija na razliitim poljima su najznaajniji alati koji omoguuju preduzeima da se razviju u moderne kompanije koje se zasnivaju na znanju i koje su u stanju da budu konkurentne na svjetskim tritima.

Preduzea Institucije Institut

http://grozd.sloles.com/

Klasterom upravljaju generalni direktori svih firmi lanica, preko Opeg Vijea Instituta. Najaktivniji direktori zajedno rade u Ekspertnom vijeu, koje upravlja radom Klastera. Klasterova Zajednika jedinica za razvoj je organizirana kao institut i provodi programe koje usvoje oba vijea. Institut klastera za zajedniki razvoj (eng. Cluster Joint Development Institute) je pokretaka sila Klastera, te upravlja svojim aktivnostima zajedno sa generalnim direktorima firmi lanica. Ova jedinica se uglavnom koncentrira na koordiniranje aktivnosti klastera, osiguravajui visok nivo kvaliteta i potivanja dogovorenih rokova kod provedbe zadataka, te koordinira vee zajednike projekta. Za rukovodstvo odreenih projekata koriste se vanjske usluge (eng. outsourcing) specijalista u odreenim poljima projekata.
12 Robert Werner, Finland: A European Model of Successful Innovation (1994)

28

Firme koje se bave umarstvom i preradom drveta u Klasteru su dobro poznate slovenake kompanije sa bogatom tradicijom. Proizvode gotovo svaku vrstu proizvoda, od polugotovih, ugraene opreme, pa do irokog spektra namjetaja. Pored toga, neke firme proizvode povrinske premaze i ak vre opskrbu energijom. Rad Klastera bio bi nezamisliv bez aktivnog uea istraivakih i obrazovnih institucija. Zajedniki istraivaki rad i prijenos znanja u praktinu primjenu se nalazi u srcu aktivnosti Klastera. lanstvo u Klasteru Trgovake komore Slovenije prua dobre veze sa cijelom drvnom industrijom. Rad mnogih godina urodio je plodom i proizveo efikasan sistem za upravljanje aktivnostima i projektima Klastera, to je tokom posljenjih godina omoguilo dobijanje sve veih javnih tendera. U projektima koji su provedeni do sada cilj je bila razmjena znanja i iskustva meu lanovima Klastera, ispunjavanje zakonskih zahtjeva EU, upotreba IT, stjecanje vjetina, te istraivaki i razvojni projekti. Neke od skorijih aktivnosti koje je proveo Klaster ukljuuju sljedee:

Dobijanje CE oznake za proizvoae ugraene opreme Prilagoavanje procesa lakiranja u slovenakoj drvnoj industriji da bi se smanjila tetna emisija Modernizacija pei da bi se ispotovali trenutni okolini standardi Osiguravanje obuke i vjetina za radnike i upravu Uestvovanje u pripremi studije strategije trita za slovenake proizvode iz drvne industrije Saradnja na podruju industrijskih IT Povezivanje strunjaka iz oblasti koje su vane za obradu drveta Saradnja sa EU projektima Razne aktivnosti podrke

ZAKLJUAK: KARAKTERISTIKE USPJENIH KLASTERA

Zakljuno bi se, koristei veliko meunarodno iskustvo sa razvojem klastera, mogle navesti neke zajednike kljune karakteristike uspjenih regionalnih klastera: 1. Specijalizacija Regionalni klasteri su specijalizirani unutar jedne ili vie industrija. Radi se o ogranienim geografskim podrujima (esto regije trita rada) sa relativno velikim brojem preduzea i uposlenika u odreenoj privrednoj grupi, te su mnoga preduzea u lokalnom vlasnitvu. 2. Lokale mree Firme u regionalnim klasterima ine lokalne mree, esto u obliku proizvodnih sistema, tj. odreeni broj firmi u razliitim fazama lanca vrijednosti. Proizvodni sistemi imaju tendenciju da inkorporiraju podizvoae, ali takoer moe postojati horizontalna saradnja meu firmama u istoj proizvodnoj fazi. Jedan vaan koncept u ovom kontekstu su takozvane mree uenja, odnosno u ovom sluaju firme ne kupuju jednostavno komponente jedna od druge, nego ue jedna od druge i, naprimjer, zajedno razvijaju proizvode. Ovo odraava generalnije stajalite kod kojeg se inovacijski procesi shvataju kao interaktivni procesi uenja, i unutar firmi i meu firmama u lancu nabavke. Integrirani lanac nabavke se dokazao kao vaan mehanizam za stvaranje i irenje znanja i sposobnosti za rjeavanje problema meu firmama. Pored toga, pravila komunikacije, drutvena blizina i odgovarajue institucije u posebnim aglomeracijama mogu biti vani za uspjenu koordinaciju mrea meu firmama. 3. R&D i obrazovne institucije Uspjeni regionalni klasteri ukljuuju institucije za R&D koje su prilagoene dominantnim sektoru(ima) jedne oblasti, te obrazovne institucije koje su prilagoene potrebama lokalnih firmi. Ove ukljuuju lokalne tehnoloke centre, specijalizirane centre za pruanje usluga, fakultete i tako dalje. Ova karakteristika je naroito relevantna kod regionalnih klastera kojima dominiraju industrije u kojima je inovacija barem do
29

odreene mjere zasnovana na formalnoj nauci. Tako je u italijanskim industrijskim distriktima postignuta inkrementalna inovacija uz samo skromno ulaganje u R&D; uglavnom se radi o inovaciji bez R&D-a. 4. Kvalificirana radna snaga Dodatna karakteristika uspjenih regionalnih klastera je dobro kvalificirana radna snaga sa irokim rasponom kompetencija. Kompetencije bi se trebale moi nai meu svim osobljem, a ne bi trebale biti ograniene na upravu, rukovoditelje i ininjere. Kompetencije na polju marketinga, administracije i strategija su najmanje jednako toliko vane koliko i tehnoloke kompetencije. Pored toga, vano je imati i profesionalnu R&D kompetenciju kao i manje formalne kompetencije koje se zasnivaju na iskustvu, odn. takozvano implicitno znanje. 5. Pristup nadlenim finansijskim institucijama Jo jedna vana karakteristika je pristup kompetentnom, strunom kapitalu. Ovime mislimo na pristup finansijskim institucijama koje su upoznate sa situacijom u relevantnoj industriji i koje mogu ovim firmama donijeti kompetencije. Pored toga, javna vlast e igrati vanu ulogu kod iniciranja i finansiranja veine aktivnosti koje se deavaju. Ovi akteri su takoer najvanija zainteresirana strana u regionalnim inovacijskim sistemima; inovacijske aktivnosti interaktivno provode i preduzea i oni koji pruaju znanje, to je podrano edukacijom i obukom.

30

Bibliografija

The Competitive Advantage of Nations Michael Porter. 1990, Macmillan, London. Clusters and the New Economics of Competition, M.Porter, Harvard Business Review 1998 Industry Clusters Program: A Review Richard Blandy, Centre for Applied Economics, University of South Australia. http://business.unisa.edu.au/cid/publications/blandy/BV2010_clusters_report.pdf Economic Analysis of the Central Puget Sound Region Prosperity Partnership http://www.prosperitypartnership.org/strategy/v2_pt3.pdf Competitiveness through export clustering: strategic considerations. Gabriela Alvarez http://www.intracen.org/execforum/ef2005/ The Cluster Initiative Green book (2003) rjan, Slvell, Gran Lindqvist, Christian Ketels Cluster Template http://data.isc.hbs.edu/cp/index.jsp Final report of the expert group on enterprise clusters and networks European Commission Enterprise Directorate-General Regional clusters in Europe (2002) Observatory of European SMEs 2002 / No. 3 The Cluster Policies Whitebook (2004) IKED - International Organisation for Knowledge Economy and Enterprise Development The Development of the cluster concept- present experiences and further developments (2003) Christian Ketels Policy for Inter-Firm Networking and Clustering: A Practitioners Perspective (2000) Ifor Ffowcs-Williams

31