Ukratko

Voena slobodnim duhom i buntovnom prirodom, Saira odbacuje stege tradicionalnih ideja o porodici, dunostima, obavezama i sudbini, odluivi da postane novinarka i da osvoji itav svijet. Pet godina kasnije, doivljava linu tragediju koja iz korjena mijenja njen ivot. ena koja je dotad putovala irom svijeta kako bi razotkrila detalje iz tuih ivota, sada mora da se uhvati u kotac sa vlastitim istinama. Na putu samospoznaje, pribjeite pronalazi u ivotnim priama svojih roditelja i predaka. Dok korak po korak razotkriva nadu, bol, radost i strast koji su oblikovali njhove ivote, Saira se suoava sa istinom koju ranije nije eljela da prizna - da izbori koje pravimo nijesu uvijek u naim rukama i da vjera nije samo stvar intelektualnog opredjeljenja.

Dirljiv i poetian roman o znaenju porodice, tradicije i spona koje nas veu. Molitva moje majke predstavlja priu o majkama i kerima, priu o mladoj eni koja se nala na ivotnom raskru i koja e - voena svojim porodinim nasleem, vjerom, kulturom i vlastitom odlunou - krenuti putem duboke samospoznaje" HALED HOSEINI, autor romana Lovac na zmajeve i Hiljadu udesnih sunaca

SVOJEVOLJNA I INTELIGENTNA SAIRA KADER, MLADA AMERIKANKA INDO-PAKISTANSKOG PORIJEKLA, JO OD DJETINJSTVA KRI GRANICE IZMEU PORODINE TRADICIJE I ELJE ZA NEZAVISNOU.

Za mamu i tatu, Madi i Bapadija, Nanimu i Nanu, Kaladan, Marija-kalu, Teta Mamu, Ma, Veliku Nanimu, Mamicu, Banu-kalu, Habiba-kalu, Fupidan i Bibi ije su mi prie pomogle da shvatim ono to je bilo

Za Alija, mog junaka u prii o onome to jeste I za Halila, moj prozor u priu o onome to e biti

Prst se pomjera i pie, a kad napie dalje ide; i sva tvoja mudrost i molitve ne mogu ga navesti da izbrie makar pola retka, i sve tvoje suze sprati ne mogu nijednu ispisanu rije. Omar Hajam, Rubaije (po engleskom prevodu Edvarda Ficderalda)

PRVO POGLAVLJE

Zatvaram oi i zamiljam kako mi majka dodiruje lice, razgonei talog djejih komara. Njen prst prelazi preko mog ela, ispisujui slova i rijei molitve koju nikad nisam razumjela, koju nikad nisam eljela da razumijem, dok se njene usne pomjeraju u gotovo nijemom apatu. A sada, dok se budim iz komara koji je prerastao u rutinu oblivena znojem, isprekidanog daha, unaprijed pomirena sa dugim besanim satima koji e uslijediti prisjeam se njenog utjenog dodira i udim za njim kao nikad ranije, dok je bila iva. Odmahujem glavom kako bih odagnala enju. Svijet koji nas okruuje bespovratno se promijenio i zbog svega to se u meuvremenu izdeavalo znam da je kucnuo as da dajem umjesto da primam utjehu, mada se jo nisam pokazala doraslom tom zadatku. Ustajem iz kreveta i kreem u tihi noni pohod kroz hodnik. Zastajem pred vratima sobe u kojoj je moja sestra provela svoje djetinjstvo. Njena kerka Sakina spava unutra. Njene malene grudi ujednaeno se sputaju i podiu dok, sklupanog tijela, lei u uglu starog Amininog kreveta, okruena mrakom i tiinom i utonula u spokoj kakav ja odavno nisam osjetila. Svake noi proganja me isti san. Probijam se kroz mnotvo ljudi koji se vrzmaju po beskrajnom zelenom travnjaku, traei nekoga. Uspanieno prolazim pored konobara koji nose posluavnike sa biskvitima, sendviima i o jama za aj. Konobari na sebi imaju besprekorno bijele uniforme i leptir-mane, stolovi su prekriveni bijelim lanom, a na stolicama se tiska legija tetaka, tea, ujni i ujaka. Iza vrta se nalazi paviljon sa stolarijom od tikovine, a na stolicama sa tranim naslonima sjede bledunjave aveti britanskih oficira i njihovih supruga, ljudi koji su osnovali taj posjed i ija su imena i dalje ugravirana na ploicama ispred glavnog ulaza. Britanci lagano pijuckaju svoj din i viski, kuckaju se aama i podsmijevaju se ludorijama starosjedilaca. Uspanieno nastavljam potragu, znajui da svaki trenutak predstavlja gubitak. I smrt. Takoe znam da sanjam, ali ta spoznaja ne umanjuje osjeaj hitnosti. Ako na vrijeme pronaem Aminu, sve e biti u redu. Dok se pribliavam rubovima ratrkane svetine, vidim ono to ranije nisam vidjela da je beskraj puka iluzija i da je travnjak okruen visokim zidovima. Sa druge strane dopire grmljavina koja zagluuje zveckanje aa, odjek zvonkog smijeha i amor brbljivih glasova.

Zaprepaeno zurim u zid i primjeujem da on poinje da se smanjuje i sputa, otkrivajui prizor koji je dotad bio skriven od mog pogleda. Primjeujem horde srditih ljudi, oblake praine i krhotina koji lebde nad sruenim gradom. U daljini nazirem dva stuba dima koji se izdiu iz kaosa. Okreem glavu kako bih utekla od zastraujueg prizora i tada vidim nju. Stoji sama, na suprotnom kraju travnjaka. Put se otvara i poinjem da trim, ali tada ujem glasove iza lea, glasove koji dovikuju moje ime. Zastajem i okreem se da vidim ko me zove. Jedna starica uspanieno mae rukama, pokazujui mi da pourim. Druga starica, moja baka, tuno odmahuje glavom. Jedan starac obuen kao Gandi, isprebijan i pun modrica zabacuje ramena unazad i izvikuje neto to ne mogu da ujem, podiui pesnicu u znak protesta. Tu je i jedna bijela ena, sasvim drugaija od supruga britanskih oficira, koja plee sama u ritmu melodije koju ne mogu da ujem, grlei svog nevidljivog partnera. Svi ti ljudi predstavljaju poznate likove iz pria kojih sam se nasluala u djetinjstvu, iz pria koje su me vodile kroz ivot. Ali, sada im okreem lea zato to je Amina jo tamo, sama na rubu travnjaka. Obuena je u crveno, ba kao na svom vjenanju, a glava joj je obmotana dugom dupatom. 1 Poinjem mahnito da trim ka njoj, izvikujui upozorenja koje ona ne uje. Tada, odnekud iza mene, odjekuje hitac. Amina pada na zemlju, a njena tamnocrvena krv natapa njenu jarkocrvenu odjeu. Vritim iz sve snage, ali ne putam ni glasa. Neko stoji pored mene. Neka djevojica. Tada shvatam da je ona zapravo sve vrijeme bila tu. Da se zajedno sa mnom probijala kroz masu, pokuavajui da spase svoju majku. Okreem glavu i vidim da mi prua ruke. I ja pruam ruke ka njoj i primjeujem da neto stiskam u aci. I ona to primeuje i naglo se povlai. Sputam pogled i shvatam zato. Pogrijeila sam. Onaj hitac nije odjeknuo iza mojih lea. Ve iz pitolja koji drim u ruci. Ako emo pravo, nema tu nikakve misterije. Lako mogu da dokuim znaenje tog sna. Ali i dalje ne mogu da dokuim ta bi trebalo da uradim. Prilazim krevetu i zastajem, posmatrajui malu Sakinu. Lice joj je skriveno od mog pogleda, okrenuto na drugu stranu. Ruke su joj vrsto obmotane oko lutke koja je nekada pripadala njenoj majci. Prekrtam ruke ispred grudi, zateena spoznajom sa kakvom je lakoom moja mala sestriina sve to prisvojila. Amininu sobu. I Aminine igrake. Prisjeam se ljutih bitaka koje sam vodila sa sestrom kada bih ja pokuala da prisvojim neto to je njeno. Okraja i arki koji su se po pravilu okonavali prigodnim naravouenijem nae majke. Ali, to je bilo davno. U vrijeme kada sam bila dovoljno mala da poelim sve to je Amina imala. U vrijeme prije nego to sam
1

Duga marama koja predstavlja sastavni dio enske nonje u junoj Aziji. (Prim. prev.)

poela da kolutam oima kad bi nas majka zasula svojim moralnim poukama. Dok okreem lea i lagano kreem ka vratima, pogled mi privlai kutija za nakit koja stoji na komodi pored kreveta i u mojim mislima oivljava sjeanj ena jo jednu od tih davnanj ih bitaka. Na okraj koji se odigrao ba tu, u sobi u kojoj sad spava Aminina kerkica. Amina me je tako vrsto epala da sam na jedvite jade uspjela da oslobodim jednu ruku, da je zgrabim za kosu i cimnem iz sve snage. Amina je, naravno, zavritala, ali to nije bilo nita u poreenju sa urlikom koji sam ja ispustila kada sam shvatila da u ostati bez plijena. Moja sestra je malo prije toga banula u sobu i zatekla me kako diram njenu kutijicu, zbog ega je i izbio sukob. Dobro sam znala da je kosa za Aminu bila isto to i peta za Ahila jer je bila duga i prava tako da se mogla lako zgrabiti i poupati. Ali nisam se samo zbog toga opredijelila ba za taj metod. Voljela sam da je poupam zato to sam bila ljubomorna na njenu kosu. Mene je majka uvijek iala kao djeaka jer sam, kako je objanjavala, bila divlje stvorenje i jer je moja kosa bila jednako neukrotiva kao i ja sama. Ostavi to, Saira! Jao!" vritala je Amina, pokuavajui da savlada moju slobodnu ruku. Tada smo zaule kako u hodniku odjekuje odsjean bat koraka. Vrhovni sudija dolazio je na bojno polje. Naa majka se, zauvi vrisku i ciku, ustremila ka sobi da prekine okraj. Bas! Opet se ponaate kao divljakue! Koliko puta sam vam objasnila da ovo nije dungla?" Mama nas je u tren oka razdvojila. Sta te je spopalo, Amina? Da se bije sa sestrom kao neko besramno stvorenje?" Naravno, mama meni nije postavila isto pitanje. Zato to je jo odavno ustanovila da sam ja bila upravo to, bearam stvorenje, drska i bezobrazna po samoj svojoj prirodi. Za razliku od Amine koja je zasluila takvu kritiku jer je njena narav bila sasvim drugaija. Saira je bez doputenja ula u moju sobu! Uzela mi je kutijicu za nakit i ..." Amina je podigla kutijicu koja je tokom okraja pala na pod. Htjela sam samo da se poigram!" Ima svoju kutiju, Saira." Da, ali ..." Ali ju je slomila!" Nisam namjerno!" Slomila je svoju kutiju a sad hoe da slomi i moju!" Sa moje je otpala balerina." Briznula sam u pla. Balerina je bila strano vana. I sad vie ne moe da plee." Lijepo, nema ta! Stvarno si prava divljakua, Saira. Zar uvijek mora da lomi stvari i da se ponaa kao radoznalo majmune?" Samo sam htjela da je natjeram da bre plee. Nisam htjela da je slomim."

Ba o tome i govorim, Saira. Ponaa se kao divljakua jer ne razmilja o onome to radi i unitava stvari iz iste nepanje." Mislila sam da to nije poteno. Mada je bilo tano da moje stvari, za razliku od Amininih, nikad nisu mogle dugo da potraju. Pa ipak, nije bilo poteno da se Amina tek tako izvue. I ona je imala udjela u toj svai. Amina me je udarila. Otela mi je kutiju iz ruke i udarila me. A onda me je gurnula i tako vrsto me epala da mi je iaila zglob." Amina!" Zaprepaenje koje je izbijalo iz majinog glasa bilo je dovoljno da se Amina postieno zagleda u pod. Mama je klimnula, zadovoljna Amininim pokajnitvom. Iskrenim pokajnitvom. Za razliku od pokajnitva koje sam ja glumila kada bih bila saterana u kripac. Tada se mama okrenula ka meni. A ta si ti uradila, Saira? Zar je nisi poupala za kosu? Sve sam vidjela roenim oima. Vidjela sam kako se valjate po podu, kako se ukate i udarate. Jesam li vam ispriala ta se desilo mojoj roaki Lejli? Onda kad su se ona i njen brat pokokali zbog olovke? Poeli su da se rvu i otimaju i onda joj je brat nabio prokletu olovku u oko. Ne zato to je to htio da uradi, Saira, nego zato to je bio nevaljao djeak. Pravi mali kabadahija. A sirota Lejla je to skupo platila!" Mama se stresla od jeze. Izgubila je oko. Kada je odrasla, niko nije htio da se oeni njome i tako je njenom bratu palo u dunost da itavog ivota vodi rauna o svojoj sirotoj, nesrenoj, neudatoj sestri. Lejla jo ivi s njim, umjesto da se udala i zasnovala vlastitu porodicu. Je l' sad razumijete ta vam govorim? Je l' vidite ta se deava kada se djeca ponaaju kao da su odrasla u dungli?" Dok je Amina postieno povijala glavu, iz mojih razrogaenih oiju izbijala je mjeavina jeze i opinjenosti. Znai, stvarno je izgubila oko, mama? Kako je poslije izgledala? Je l' imala rupu? Zato nije nabavila stakleno oko? Semi Dejvis Junior ima stakleno oko. Ba kao i Kolombo. To mi je tata rekao. Zato ovako gledaju ..." Zakiljila sam na jedno oko, imitirajui pogled ljudi sa staklenim oima. Kad bi stavila stakleno oko, sigurno ne bi tako strano izgledala. Vidi, ovako? Je l' vidi, mama?" Moja majka je zgroeno zavrtjela glavom. Skrenula je pogled ka Amini, koja je takoe zavrtjela glavom. A onda su obje prasnule u smijeh. Ja nisam prasnula u smijeh. Bar ne tada. Ali se sada sjetno osmjehujem, prisjeajui se te davne anegdote dok se sputam na pod pored kreveta u kome lei moja usnula sestriina. To je prvi iskreni osmijeh koji sam u poslednjih nekoliko nedjelja uspjela da izmamim od same sebe, mada su moji facijalni miii dobro izvjebani usled brojnih neuspjenih pokuaja da na svom licu sloim grimasu koja bi maloj Sakini trebalo da prui utjehu i ohrabrenje. Sada sam konano shvatila u emu je bio vic. Zato su

se moja majka i moja sestra tog dana onako smijale. Zato to sam potpuno promaila poentu. Sto nisam shvatila naravouenije da sukob sa bratom ili sestrom moe rezultirati ozbiljnim posledicama kao to je gubitak izvjesnih djelova tijela ili, jo gore, gubitak brane podobnosti pri emu je ovo drugo predstavljalo kljunu temu u veini majinih pounih pria. Sakina isputa priguen uzdah i mrmlja nekoliko nerazgovijetnih rijei. Nakratko ostajem tu gdje sam, ekajui da soba ponovo utone u tiinu. Tada se obazrivo pridiem i primjeujem odjeu koju je Sakina razbacala po podu. Podiem njenu majicu i kratke pantalone i sjetno zurim u njih. Kada sam ja imala devet godina, tri godine vie nego Sakina sada, vie mi nije bilo doputeno da nosim kratke pantalone. Moja majka je smatrala da nije primjereno da djevojice tog uzrasta nose odjeu koja otkriva koljena. Dan uoi mog devetog roendana paljivo je pregledala stvari iz mog ormana i komode, odbacujui kratke pantalone na gomilu koju e pokloniti u dobrotvorne svrhe i pripovijedajui mi pounu priu o jednoj djevojici sa kojom se nekada davno druila u Indiji. Ta djevojica se nesmotreno vrzmala po vrtu u previe kratkoj haljini tako da ju je kobra koja je pobjegla iz korpe nekog fakira ujela za butinu. Naravno, ja u to vrijeme nisam bila ba toliko mala da bih dovela u pitanje logiku majinog naravouenija: pazi se zmija kada si oskudno odjevena. Sjeam se da sam je naprosto upitala zato to pravilo nije vailo i za djeake. Da li su oni bili imuni na zmijski otrov ili su, iz nekog razloga, bili manje privlani za zmije? Paljivo sklapam Sakininu odjeu, primjeujui kako je malena. Moja sestriina ima samo est godina. Jo je premala da bi podnijela teret dogadaja kojem je prisustvovala. Izlazim iz sobe koja sada pripada njoj, jednako tiho kao to sam ula. Tumaram po kui i razmiljam o Indiji o tom mjestu koje je tako daleko od losaneleskog predgraa u kome smo Amina i ja odrasle. Majka Indija, postojbina naih roditelja, predstavljala je izvor nevjerovatnih pria kojima nas je mama zasipala u djetinjstvu. Pria koje su se uvijek okonavale preokretom sudbinskih karmikih razmjera. Moja majka je imala izuzetno utjean pogled na svijet, pogled sazdan na uvjerenju da se loe stvari deavaju samo loim ljudima. Ili bar ne tako dobrim ljudima koji prave loe ivotne izbore. Takvo stanovite je svijetu u kome ivimo darivalo neku uredenu logiku, sa jasno definisanim ulogama i jasno postavljenim sistemom dunosti i obaveza. Takva logika bila je sasvim uvjerljiva za moju sestru. Ali ne i za mene. Ja sam se, jo od poetka, opirala toj logici. Moj pogled je oduvijek bio usredsreen na tangente na pirate sa staklenim oima. Kasnije sam postala toliko preokupirana pitanjima tipa ta, gdje, ko i zato da sam svaki as

prekidala majku raznim upadicama, fokusirajui se na stvari koje je ona smatrala potpuno beznaajnim. Ali su takvi detalji za mene bili vaniji od svega ostalog. Ti davolski detalji zbog kojih su majine prie morale da se preliju preko rubova kutija i fioka u koje ih je spakovala. U osmom razredu zamolila sam je da me pusti na maturski bal. Ne dolazi u obzir! Kod nas mukarci i ene ne pleu zajedno, Saira. To je pogreno. Dovoljno je da napravi samo jednu greku pa da krene stranputicom." Ali, mama ..." Nema nikakvih ali! Vjeruj mi, odlino znam dokle to moe da dovede." Mama je zastala, napravivi dugu sraunatu pauzu. Jednom sam poznavala jednog mukarca koji je volio da plee i koji je zbog toga osramotio i sebe i itavu svoju porodicu." Zamiljeno je promijeala jelo koje se krkalo na poretu, lupila varjaom po rubu lonca, smanjila vatru i vratila poklopac, a onda se spustila za kuhinjski sto i pokazala mi da uinim isto. Bio je to neuveni skandal! A nita od toga se ne bi desilo da taj mukarac nije volio da plee." Kako se zvao?" Zvao se ... ali, to je potpuno nebitno, Saira! Mama je zastala, prekorno nabravi elo. ta te briga kako se zvao? Ionako ga ne poznaje." Ponovo je zautala, i dalje se mrtei, a onda je konano nastavila sa priom. Bio je prilino imuan i uspjeno je vodio porodini biznis u Bombaju. Bio je vjet trgovac i ugledan lan zajednice. Odrastao je u skromnoj porodici, lien bilo kakvog luksuza, u domu u kome se vodilo rauna o svakoj pari kako bi se utedjelo dovoljno novca za makar jednog slugu jer se u to vrijeme smatralo da svako pristojno domainstvo mora imati poslugu. Bio je to znak drutvenog statusa. Kako je vrijeme prolazilo, njegovi poslovi su postajali sve unosniji, ali se on nikad nije hvalisao ili razmetao svojim postignuima. Kad bi ga ovjek uo kako pria, nikad ne bi pomislio da je to bila njegova zasluga. Bio je najstariji od etvorice brae tako da je, kada mu je otac umro, u vrijeme kada je njemu bilo svega sedamnaest godina, preuzeo odgovornost za kompletnu porodicu. Niko od njegove brae nije imao razloga da mu bilo ta prigovora. Sve to je imao, sve to je uspio da stekne, bilo je njihovo koliko i njegovo." Od ega mu je otac umro?" Od raka krvi." Rak krvi? ta je to?" Majka se ponovo namrtila. Tako se nekada nazivala leukemija. Ali, ponovo me skree sa teme, Saira. Nita ne mogu da ti ispriam kad me stalno prekida glupim pitanjima." ao mi je", skrueno sam rekla. Ali uopte nisam bila skruena, ve

naprosto radoznala. U redu ... Dakle, poslovi su mu sve bolje ili i ubrzo je stekao veliki ugled u drutvu. Svi su ga smatrali pravim gospodinom. I bili su u pravu. U itavom Bombaju nije bilo obzirnijeg, velikodunijeg i estitijeg mukarca od njega. Svi su znali da mogu da mu se obrate za pomo ako im kola krenu nizbrdo. A on nikad nikoga nije odbijao. ovjek je trebalo samo da ga zamoli i on bi mu, bez trunke oklijevanja, izaao u susret. esto je objanjavao da je tajna njegovog uspjeha poivala u vrstoj vjeri da mu je bogatstvo koje je stekao bilo ostavljeno u amanet, da je Alah povjerio taj imetak na uvanje njemu i njegovoj porodici kako bi ga podijelili sa svojim blinjima, sa onima koji nisu bili blagosloveni Bojom milou." Je l' to stvarno inio?" ta to?" Pa, je l' podijelio svoje bogatstvo sa drugima?" Mama je zamiljeno zbrkala nos. Da, podijelio je. Dio bogatstva. Poprilian dio." Mama je zvuala pomalo zbunjeno i kolebljivo. Ali je i dalje bio bogat?" Pa, naravno! Rekla sam da je bio veoma imuan, zar ne? Ali je takoe bio paljiv i velikoduan prema onima koji su imali manje od njega. Njegova jedina slabost bila je ljubav prema stvarima koje su dolazile sa Zapada. Nakon sticanja nezavisnosti, njegov biznis je doivio pravi procvat i pare su poele da pljute kao kia. Od novca koji nije troio na siromane kupovao je stvari koje su bile popularne meu zapadnjakom elitom. Nosio je elegantna italijanska odijela i kvalitetnu obuu i skupe vajcarske satove. Samo najljepe i najkvalitetnije stvari. Vozio je luksuzni ameriki automobil, sa onim ukrasima to lie na peraja. Kada se vjenao sa svojom suprugom, u vrijeme dok jo nije stekao toliko bogatstvo, odveo ju je do jednog salona ljepote i rekao stilisti da joj napravi frizuru po najnovijoj modi, nalik onima koje su se u to vrijeme promovisale u evropskim modnim asopisima. I tako je njegova mlada supruga ostala bez svoje duge tamne svilenkaste kose. Sirotica je danima plakala, ne pronalazei utjehu u njegovim tvrdnjama da je sada djelovala moderno i zapadnjaki. Takoe ju je nagovorio da nosi sari bluzu bez rukava, to je u to vrijeme bilo popularno meu filmskim svijetom u Bombaju. Njena svekrva je prekorno puila usne kad bi je vidjela tako obuenu, dok joj je baba njenog mua rekla, 'Ruke e ti zbog takve besramnosti gorjeti u paklu odavde dovde.'" Majka je zastala, skliznuvi prstima preko vlastite ruke, od ramena do zgloba ake. A ta je ona uradila? Je l' se poalila muu?" Naravno. Kada je pred njim briznula u pla i ispriala mu ta joj je njegova baba rekla, on je leerno odgovorio, 'A ti njoj sledeeg puta kai da e njene ruke

gorjeti odavde dovde.'" Majka je ovog puta skliznula prstima od sredine podlaktice do zgloba ake, preko dijela ruke koji je otkrivala tradicionalna sari bluza. 'Nita ne brini', dodao je utjenim glasom. 'To je razlika od samo nekoliko centimetara, tako da tvoje muke nee biti mnogo vee od njenih.' Ali, mladi biznismen se nije zaustavio na tome. Ubrzo je poeo da izvodi svoju suprugu na elitna mjesta za provod. Ona je poticala iz porodice koja je bila jednako konzervativna kao i njegova tako da su je svi odreda saaljevali i divili joj se to je tako hrabro podnosila njegove hirove. Takoe je poeo da je vodi u plesne dvorane. ak joj je unajmio privatnog tutora kako bi nauila korake! Mi smo takve ljude zvali aukin. Taj izraz se koristi kad neko arko eli da isproba sve to je novo, od garderobe do kulinarskih specijaliteta, kada je oduevlj en svim stvarima koje ine ivot i kad od svega eli da uzme ono najbolje." Mama je ispustila teak uzdah i krenula ka poretu da naspe aj. Zna, uvijek je lijepo sresti nekoga ko je aukin. To su ljudi koji zrae takvom energijom da, kad negdje kroe, sve ostale bace u zasjenak. Obian svijet u tren oka poeli da krene za njima i da im pridrava skute." Mama se, sa oljom u ruci, vratila do stola i ozbiljno se zagledala u moje oi prije nego to je nastavila sa priom. Njegova supruga je u veoma kratkom roku nauila da smjerno i obazrivo slijedi svog mua. Nije joj bilo nimalo lako. Vidi, ona je bila mlada nevjesta, takorei dijete. Preseljenje iz roditeljskog u muevljev dom predstavljalo je za nju ozbiljan izazov. Ali se, iz najmanje dva razloga, moe rei da je imala sree. Kao prvo, bila je dovoljno dobro vaspitana da bi shvatila da su se od nje sada oekivale drugaije stvari nego ranije. Ranije je bila voljeno i paeno najmlae dijete. Svi u kui njeni roditelji, braa i sestra svi su je stalno mazili i ugaali joj. A sada je postala neija snaha. I morala je da naui da slua i potuje ne samo svog mua, ve i njegovu majku i babu. A one su je neprestano zasipale prekorima i kritikama. Uprkos tome, ona je veoma brzo savladala i taj ples. Nauila je da zadri pribranost, da dostojanstveno klima glavom pred muevijevom porodicom. A, osim toga, imala je sree i zato to je njen mu bio pravi dentlmen. armantan i paljiv, pun ljubavi i strpljenja. U vrijeme rascjepa, kada je Indija bila podijeljena na Indiju i Pakistan, njena porodica, njeni roditelji i ostala rodbina odluili su da, poput tolikih drugih, napuste Bombaj i presele se u Pakistan. Svoj novi dom svili su u Karaiju. Iako joj je bilo teko da se rastane od svojih najmilijih, ona je znala da je njeno mjesto bilo uz mua. Da je njen dom bio tamo gdje je on. I da je njena srea zavisila od njegove sree. I tako je ta mlada ena izgradila svoj ivot u potpunosti se povinujui eljama svog mua. Imali su troje djece. Kada su majka i baba njenog supruga

preminule, konano je preuzela kontrolu nad domainstvom. Lino je nadgledala sluge, od kojih je kua sad vrvjela jer je njen mu u meuvremenu postao strano imuan. Takoe je vodila rauna o njegovoj brai i njihovim suprugama. ak je lino uestvovala u ugovaranju njihovih brakova. Svi su i dalje ivjeli zajedno, kao velika skladna porodica u ogromnoj novoj kui koju je njen mu kupio. Ona je sa ponosom vodila i odravala savreno ureeno i disciplinovano domainstvo. Iako nije pridavala veliku vrijednost materijalnim stvarima, bilo joj je drago zbog muevljevog uspjeha jer je znala koliko je to njemu znailo. Ona je oduvijek bila pobona, ali se, kako su godine prolazile, sve vie okretala religiji. Provodila je jo vie vremena na molitvenoj asuri i jo revnosnije usmjeravala svoje misli ka bogu. Njen mu je bio zadovoljan zbog toga. esto je govorio da je pobonost njegove supruge predstavljala jo jedan od razloga to im se bog tako velikoduno osmjehnuo." I on je bio religiozan?" Religiozan? Pa da ... bio je. Redovno se molio. Nije pio. Nastojao je da u svakoj situaciji uradi ono toje najispravnije." Osim to je i dalje volio da plee?" Hmmm?" zbunjeno je promrmljala moja majka. Na trenutak se uinilo kao da je zaboravila na poentu svoje prie. Da, izuzev toga. Kao to sam rekla, bio je to dobar i estit mukarac. to je jo bitnije, bio je dobar i zadovoljan mu. esto je hvalio svoju suprugu. Veliao je njene vrline i zasluge i u svom domu i pred ostalim svijetom. Uivao je ljubav svoje djece, potovanje svoje brae i ugled u svojoj zajednici. Imao je sve to bi jedan mukarac mogao da poeli." Mama je natenane otpila gutljaj aja. Njegova supruga je takoe bila srena. Djeca su im porasla i zasnovala vlastite porodice. Svi su bili dobro zbrinuti." Podigla je pogled ka meni, blago nabravi elo, a tada je opustila lice, spustila olju na tacnu i skliznula prstima preko mog obraza, sklanjajui zalutali pramen moje kratke kose. Bila je srena kao to u ja biti srena kad ti i Amina porastete i udate se." Ispustila je lagan eznutljiv uzdah i nakratko zautala. Kada je njihova najstarija ker, koja se udala i preselila u London, trebalo da rodi njihovo prvo unue, mu i ena su odluili da otputuju za Englesku. Iznajmili su stan u Londonu, blizu mjesta gdje im je ivjela kerka, rijeeni da tu saekaju poroaj." Zato su iznajmili stan? Zato nisu bili kod svoje erke?" Hmmm? Pa, zna, to se u to vrijeme nije smatralo ispravnim. Mislim, da tast i tata borave u domu svog zeta. To je moglo da bude shvaeno kao da mu se mijeaju u ivot." ak i ako su doli samo u posjetu?"

ak i tada. Dakle, iznajmili su taj stan i svakog dana su poslije doruka odlazili kod svoje kerke na aj, a potom bi nastavili sa etnjom. Najee su odlazili u Hajd park. Ba tamo je i zapoeo skandal. Negdje, nekako, taj mukarac je upoznao jednu enu tanije reeno, djevojku. Bila je dovoljno mlada da mu bude kerka. Ko zna kako je dolo do toga? Kako je ta mlada Engleskinja uspjela da ga zavede? Kako je poelo i koliko dugo je trajalo? Kako god bilo, taj mukarac je nekoliko nedjelja nakon roenja unueta doao kui i rekao svojoj supruzi da se zaljubio. I da je naputa zbog neke ene koju je upoznao u parku. Zbog neke hipi djevojke." Mama je na tom mjestu naprasno zautala i otpila nekoliko brzih uzastopnih gutljaja aja. ta je njegova supruga uradila?" ta je mogla da uradi? Nita. Nije bilo anse da ga zaustavi. Jednog dana se jednostavno pokupio i otiao. Napustio je i nju i itavu porodicu. Digao je ruke od svog posla i od svojih drutvenih veza i od svega to je postigao u Indiji. Napravio je budalu od sebe u oima svih ljudi koji su ga poznavali, ponizio je svoju enu i obrukao svoju djecu. Bez trunke razmiljanja svima je okrenuo lea." Sjeam se da sam bila okirana pomilju da je jedan Indijac tavie, jedan indijski musliman mogao da uini tako neto. ta se onda desilo?" Mama se ozbiljno zagledala u mene. Ubrzo nakon toga je umro", rekla je, skrenuvi pogled u stranu. Sam i odbaen od itave porodice." Nisam imala ta da kaem. Bar neko vrijeme. A onda sam se prisjetila zato je moja majka zapoela tu priu. Ali, mama, kakve veze to ima sa maturskim balom?" Mama je nestrpljivo coknula jezikom. Zar je mogue da i dalje ne shvata, Saira? Pa, vidi ... ples je doveo do njegove propasti. Taj mukarac nije htio da se povinuje pravilima vlastite kulture i vlastitog drutva. elio je da plee onako kako to ine zapadnjaci. U naoj kulturi mukarac i ena mogu da se dodirnu tek kada se vjenaju. I to nasamo. Kad zaboravi pravila svoje kulture, gubi svoje korjene, svoj identitet. Zaboravlja ta je ispravno a ta pogreno. Zaboravlja da nismo doli na ovaj svijet samo da bismo uivali i da bismo udovoljavali vlastitim prohtjevima. Ono to radimo utie na druge ljude, na ljude koji nas vole i koji brinu za nas. ovjek nikad ne smije da previdi ljubav i odanost svojih blinjih, da ustukne pred samoivou i da zaboravi da nekome neto duguje. Svi mi imamo svoje obaveze i dunosti. ivot je sazdan na njima. I te dunosti su na prvom mjestu, daleko ispred naih sebinih zadovoljstava i hirova." Dunost i obaveza. Da li sam zakolutala oima kada sam ula taj zakljuak? Sigurno jesam. Sigurno sam napuila usne, izmarirala iz kuhinje i satima se durila to mi je bila uskraena ansa da prisustvujem maturskom balu. Nijednog trenutka

nije mi palo na pamet da se obratim ocu. Na enski porodini trougao je, geometrijski govorei, ostavljao mog oca na nekoj udaljenoj ravni, pretvarajui ga u usamljenu taku koja se sa nama nalazila u relaciji koja se nije mogla definirati matematikim terminima. Valjda je to bilo prirodno, zato to je on bio mukarac. Ali je mene to jednostavno objanjenje oeve iskljuenosti ipak ispunjavalo nemirom, kao da sam se osjeala donekle odgovornom to se nisam rodila kao sin. Jednostavna objanjenja su me oduvijek ispunjavala osjeajem nelagodnosti. Valjda sam zato i poela da se bavim novinarstvom. Godinama sam putovala po svijetu, otkrivajui detalje koje su drugi previali i ignoriui detalje koji su se ticali moje vlastite prolosti. A sada se ti detalji vie ne mogu ignorisati mada ja i dalje pokuavam da uteknem od njih. Sputam se na kau i pruam ruku ka daljinskom upravljau. Na ekranu se pojavljuju slike ratnog vihora. Dejms Erl Dons me obavjetava da gledam CNN, a ja shvatam da ne elim da budem hipnotisana dvadesetetvorosatnim vijestima, uprkos omamljujuem glasu Darta Vejdera. Uprkos tom monom neodoljivom glasu autoriteta. Glasu Imperije. Glasu koji me zasipa finim pedantno sroenim priama sa finim pedantno konstruisanim poukama. Nalik priama moje majke. Priama iz kojih su uklonjeni svi haotini nepoeljne detalji koji bi mogli da narue poruku koju neko eli da lansira. U neto drugaijim okolnostima, ja bih bila tamo, na pola puta oko svijeta, svesrdno nastojei da razotkrijem sve te detalje bebe koje su poginule od bombi, svadbene povorke zasute kiom rapnela, ranjene i obogaljene vojnike, ubice i ubijene. Kolateralnu tetu koju glas Darta Vejdera otpisuje kao triavu i beznaajnu stvar. Sve te detalje i jo more drugih. Iskljuujem TV i pitam se kako se sve to odigralo. Kako sam se ponovo obrela u kui svojih roditelja, sama sa Amininom kerkom koja spava u susjednoj sobi? Udiem nonu tminu i tiinu i razmiljam o svim tim detaljima. Kako da ih izdvojim iz prolosti, koju donekle mogu da shvatim, i da ih uklopim u sadanjost, koja mi i dalje djeluje nepojmljivo.

DRUGO POGLAVLJE

Ne, ne dolazi u obzir! Neu doi na svadbu. Ne ako je i ona pozvana ... ta kuti i njeno haramzada leglo." Sjeam se da sam ula u sobu i ula kako moja majka uno objanjava zato nee da prisustvuje vjenanju moje roake Zere. Zastala sam nadomak kuhinjskih vrata. Kuka? I njeno kopilansko leglo? Imala sam etrnaest godina i nikad prije toga nisam ula da moja majka koristi tako opscene rijei. Na bilo kom jeziku. Sjeam se da je naprasno promijenila ton kada je primijetila da, otvorenih usta, stojim na pragu i zaprepaeno piljim u nju. Moda ju je ba to navelo da prihvati kompromisno rjeenje. Aa, baba, aa. U redu. Poslau djevojice, tik hej? Sigurna sam da e se lijepo provesti na svadbi. Ionako odavno nisu bile u Pakistanu. Da, naravno da e spavati kod tebe." Mama je razgovarala sa svojom mladom sestrom, mojom Lubna-kalom. (Bilo je to zapanjujue lako zakljuiti. U razgovorima koji su se vodili izmeu tri sestre Damile, najstarije; abane, moje majke; i Lubne, najmlae reenice su obino zapoinjale na urduu2 i zavravale se na engleskom, a izmeu ta dva sloja je, kao u nekom sendviu, bilo nagurano mnotvo hibridnih reenica i fraza, ali su se sve tri savreno snalazile u toj lingvistikoj papazjaniji. Sve tri su takoe bile veoma glasne, za ta je vjerovatno bila zasluna injenica da su jo od udaje ivjele na razliitim krajevima svijeta Damila-kala u Londonu, mama u Los Anelesu, a Lubna-kala u Karaiju i da su prekookeanski telefonski razgovori predstavljali njihovo najee sredstvo komunikacije). Moje uzbuenje pri pomisli da emo Amina i ja, bez roditeljske pratnje, uskoro putovati za Pakistan gotovo da je potisnulo moju radoznalost u vezi sa motivima koji su stajali iza majinog odbijanja da prisustvuje vjenanju. Gotovo. Ali, na moje razoaranje, Amina je kao i obino pokazala daleko manji stepen spremnosti na saradnju nego to sam prieljkivala. Neu da idem u Karai na Zerino vjenanje", odbrusila je kada sam joj, blistajui od ushienja, saoptila mamine planove. Molim?! Zato ne bi ila?!" Jednostavno ne elim da idem", odgovorila je Amina, iskrivivi usne u onu tvrdoglavu grimasu kojom je doekivala veinu mojih predloga. Ali, ti predlozi su obino podrazumijevali krenje ustanovljenih pravila ili neposlunost prema majci.
2

Jezik kojim govore muslimani iz Indije i Pakistana. (Prim. prev.)

Ovo je bilo neto sasvim drugo. Imale smo majin blagoslov da se upustimo u tu fantastinu avanturu. Zato bi Amina odbila takvu ansu? Bila sam totalno zbunjena i totalno frustrirana. Ali, Amina, zato da ne idemo? Zamisli samo, moi emo same da putujemo avionom! Sigurna sam da emo se ludo provesti! Molim te, samo nemoj da odbije!" Uopte nisam pokuala da prikrijem svoje sebine motive. Zna da me mama nee pustiti samu. Ako ti ne ide, ne idem ni ja. Preklinjem te, Amina, nemoj to da mi uradi!" Glas mi je ve podrhtavao od oajanja. Prekasno sam uvidjela svoju greku. Starija braa i sestre gotovo po pravilu imaju jednu groznu osobinu. Neto to ima veze sa pukim osjeajem moi, sa zadovoljstvom koje ih obuzima kad svom mlaem bratu ili sestri mogu da uskrate neku silno eljenu stvar bilo kroz primjenu puke fizike snage, ili usled fiziolokih prednosti kao to je visina, ili naprosto uivanjem u privilegijama koje su mladoj djeci jo nedostupne. Stariji brat sestra, uvjerena sam u to, razvijaju jednu sadistiku crtu koju mlaa djeca irom svijeta nepogreivo prepoznaju. Isto je vailo i za Aminu. Kada bi primijetila da mi glas postaje piskutav i uspanien, nije proputala priliku da iskoristi moju slabost. Ba me briga to ti hoe da ide! Ja neu i taka!" U takvim situacijama obino sam nastojala da zadrim svoje dostojanstvo. Da prikrijem injenicu da sam oajniki eljela to to mi je ona uskraivala. Ali, ta taktika nikad nije palila tako da sam na kraju odluila da se oslonim na jedini metod koji je mlaem djetetu stajao na raspolaganju. Otila sam kod mame. Koja je u tren oka uspjela da prodre do same Bri problema. Naravno, ja sam na Aminin zahtjev bila izmarirana iz sobe, ali me to nije sprijeilo da ostanem u toku. Kao i obino, stajala sam uurena ispred vrata, udno prislukujui nesumnjivo besmislene razloge zbog kojih je moja sestra odbijala da krene za Pakistan. Ali, zato ne, beti? Mislila sam da e ti biti drago da ode. Zna da se tamo uvijek lijepo provede." Tako je nekad bilo, mama." U Amininom glasu vie nije bilo one odlunosti koja je samo nekoliko minuta ranije zdrobila moj entuzijazam. Sad e sve biti drugaije." Zbunjeno sam namrekala elo. Stvarno nisam imala pojma o emu moja sestra govori i jedva sam se uzdrala da se ne umijeam u dijalog. Kada sam virnula unutra, mama je ozbiljno klimala glavom. Ona je oigledno znala na ta je Amina mislila. Znam, beti, znam. Znam da ti je teko to Nanima vie nije sa nama." Pa, naravno! Tiho sam se pljesnula po elu, doivjevi iznenadno

prosvjetljenje. A onda sam povila glavu kao da sam bila postiena svojim sebilukom. Skroz sam zaboravila na to. Jo gore, ak ni sada kad sam se sjetila to me nije naroito doticalo. Naa baba je preminula prije samo godinu dana, ali sam ja bila prilino ravnoduna prema toj injenici. Pakistan je bio tako daleko. A ni Amina ni ja nakon toga nismo bile tamo. Ali, naravno, moja sestra je to mnogo tee doivljavala. Ona je bila omiljeno unue. Tada je Amina postavila pitanje koje se vrzmalo i po mojoj glavi. Zato ti nee da ide?" Beti, zna da sam bila u Pakistanu kada je Nanima umrla." Dobro sam se sjeala toga. Tih trideset est sati koje je mama provela plaui i tugujui prije nego to smo je otpratili do aerodroma i poslali je za Pakistan kako bi prisustvovala sahrani. Sahrani svoje majke. Te noi, kada je mama otila, uporno sam pokuavala da zamislim kako bi izgledao ivot bez mame. Bila sam tako uasnuta tom pomilju da sam morala da se izvuem iz kreveta i da potraim utjehu kod Amine. Ona me je primila u svoj krevet, privila me uz sebe i onda smo dugo zajedno plakale Amina zbog smrti nae babe, a ja zbog pomisli da u jednog dana i ja ostati bez majke. Znai, ve sam se suoila s tim. Bilo mi je strano teko, ali to nije razlog to ne elim da idem. Zna ..." Nagnula sam se jo blie vratima, nadajui se da u uti jo neto o toj kuti i njenim haramzadama, o kuki i njenim kopilanima. Ii u na zimu. Sada je tamo prevrue. Ne mogu to da podnesem." Bila je to obina la, ali isto sumnjam da je Amina to primijetila. Suze su joj ve lile niz obraze. I dalje mi strano nedostaje. Misli li da ona sad moe da nas vidi?" Mislim da je uvijek sa nama. Jesam li ti rekla da sam je sanjala prole nedjelje?" Ponovo sam virnula u sobu i vidjela kako mama prebacuje ruku preko Amininih ramena i privija njenu glavu uz svoj pazuh. Od svih baba i djeda, ja sam zapamtila samo Nanimu. Roditelji mog oca su preminuli kada je Amina bila mala. Od bliske rodbine sa oeve strane imala sam samo jednog strica, oevog brata, sa ijom porodicom nismo bili naroito bliski. Otac moje majke je, kako mi je reeno, umro jo prije nego to smo se Amina i ja rodile. Kada je ostala udovica, Nanima je napustila Indiju i preselila se u Pakistan, gdje je ivjela sa svojom neudatom sestrom koju smo zvali Velika Nanima i koja je bila moja omiljena roaka. Moje prvo sjeanje na Nanimu potie iz vremena kada sam ja imala oko etiri a Amina oko osam godina i kada smo dole u jednu od tada redovnih godinjih posjeta Pakistanu. Nanima nas je doekala na aerodromu i im nas je ugledala klekla je ispred mene, spustila svoje ake na moja ramena i zapiljila

mi se u lice kao da neto trai. Nakon kratkog pomnog ispitivanja potapala me je po ramenima, kao da saaljeva moj sluaj, i izjavila, Ova se skroz izmetnula na oca." Rekla je to na urduu jer nije govorila engleski, a njen ton je nesumnjivo ukazivao da je bila razoarana tom spoznaj om. Tada se okrenula ka Amini, prebacila ruku oko njenih ramena i njeno je pomazila po leima. Ali, ova ovdje ... ona je naa od glave do pete." Bila je to scena koja se ponavljala svaki put kad bismo doli u posjetu kod Nanime. U empirijskom smislu, Nanima je bila u pravu. Njene rijei predstavljale su potvrdu onoga to sam i sama primijetila, ali sam tada prvi put poela da razmiljam o svom izgledu u tom kontekstu. Najznaajniji detalj na kome je Nanima zasnivala svoj sud o mojoj slinosti sa ocem bila je boja moje koe. Amina je naslijedila njenu mlijenobijelu put nae majke koja me je podsjeala na reklame za sapun Dove. Moja koa je, nasuprot tome, bila tamna. Kao oeva. Ali, to nije bio jedini dokaz koji je svjedoio o tanosti Naniminog zapaanja. Amina je imala otre izraajne crte lica. Nos joj je bio izduen i tanak, jagodice visoke i lijepo definisane. Bila je vitka. Imala je duge noge, visok struk i skladnu grau. Ja sam, naravno, bila nia zato to sam bila mlada, ali ne samo zato. Moja graa je, u poreenju s njenom, bila zdepasta, na nain koji nije imao nikakve veze sa uzrastom ili razvojnim etapama. Imala sam krae udove i zdepastije prste. Bila sam okrugla i bucmasta. Nanima je bila prva osoba koja mi je skrenula panju na te razlike i koja je potom, pri svakom susretu, isticala taj kontrast u nimalo pozitivnom svijetlu. Moja sjeanja na Veliku Nanimu, koja je u to vrijeme jo bila iva, bila su daleko upeatljivija i toplija nego sjeanja na moju babu. Velika Nanima je radila kao profesor engleskog jezika na enskom koledu u Karaiju i bila je sasvim drugaija od svoje sestre. Nanima je bila vitka, dok je Velika Nanima bila tako korpulentna da se inilo da e joj avovi na odjei popucati od dareljivosti kojom ju je priroda obdarila. Koliina mesa koja se razlivala ispod rukava njene sari bluze opirala se svakom opisu. To meko pihtijasto meso valjalo se i talasalo pri svakom njenom gestu i pokretu, kao da je svojom korpulencijom eljela da naglasi znaaj svojih rijei. Dok sam bila dijete, bila sam ubijeena da rije Velika" u njenom nadimku ukazuje na njenu veliinu, a ne na injenicu da je bila starija sestra moje babe. Nanima je zazirala od ruavanja po restoranima, a naroito od uivanja u arima lokalne uline kuhinje. Tvrdila je sa dobrim razlogom da je hrana koja se prodavala na ulicama Karaija prljava i opasna po zdravlje. Velika Nanima se uporno podsmijevala njenoj obazrivosti i pedanteriji. Hrana je bila njen prijatelj, o

emu je svjedoila i njena figura, tako da je sa apetitom tamanila jeftine i obilato zainjene poslastice koje su se prodavale na tezgama koje su prekrivale gotovo svaki gradski ugao. Ban kabab, neto nalik hamburgeru koji se najee pravi od krompira pomijeanog sa slatko-kisjelim atnijem3 od urmi i ili pastom, nalazio se na vrhu njene liste, a odmah nakon toga dolazili su puni puri, hrskave vazduaste prene lepinjice natopljene sladunjavom vodom sa mnotvom zaina koja nije ula za postupak prokuvavanja koji je bio obavezan meu imunijim iteljima Karaija koji su, za razliku od ostalih, sebi mogli da priute luksuz kao to je kuhinja. Velika Nanima me je upoznala sa svim tim i raznim drugim specijalitetima. Jedna od mojih omiljenih poslastica bio je paan, list betela sa nadjevom od mljevenih areka oraha. Taj specijalitet se pripremao u skladu sa ukusom muterije na brojnim paan tezgama irom grada. Ja sam najvie voljela ekstrasladak paan sa raznobojnim komadiima kokosovog oraha. Nanima se naroito gnuala te poslastice tako da je esto pokuavala da nas odvrati od uivanja upaanu turobnim pretnjama o preranom gubitku zuba i upozorenjima da je ta vrsta hrane esto sadrala razne narkotike. Jednom prilikom, kada je pola u etnju sa mnom i Velikom Nanimom, Amina nije uspjela da odoli izazovu. Privuena raznobojnim pastama i prakovima koji su se koristili za spravljanje paana, odluila je da proba nau omiljenu poslasticu, ali ju je ispljunula ve nakon nekoliko zalogaja, ubijeena da joj se zavrtjelo u glavi od droge koja se, po Naniminim priama, nalazila unutra. Svima je ve na prvi pogled bilo jasno da je Amina bila bakina miljenica, a da sam ja bila miljenica njene sestre. Jedan incident, koji je ostao urezan u mom sjeanju upravo zbog svoje apsurdnosti, nesumnjivo svjedoi o tome. Amina i ja smo tog dana zajedno bolovale od uobiajenog napada dizenterije koji je gotovo po pravilu nastupao tokom prve nedjelje od naeg dolaska u Pakistan. Amina, koja je savjesno izbjegavala ulinu hranu i neprokuvanu vodu, bila je naroito podlona toj bolesti tako da je tokom itave posjete u manjoj ili veoj mjeri patila od munine i stomanih problema. Ja sam, za razliku od nje, bolovala najvie dan ili dva, prije nego to bih se potpuno oporavila i nastavila da tamanim sve to su prljave ulice Karaija mogle da ponude to je Velika Nanima svojoj sestri redovno nabijala na nos. Meutim, tog dana napad je tek poeo tako da smo obje imale blagu groznicu. Ljeto je bilo u punom jeku i bilo je uasno vrue, a u skromnom domu naih baka nije bilo klima-ureaja. Jedino sredstvo u borbi sa vruinom predstavljao je plafonski ventilator. Naravno, u svakoj sobi se nalazio samo po jedan ventilator, to je u ovom sluaju bio kljuni povod za izbijanje kontroverznog sukoba izmeu dvije Nanime.
3

Turija od voa i pikantnih zaina. (Prim. prev.)

Kad god bismo stigli u Karai, Nanima bi se preselila u sobu Velike Nanime, stavljajui svoju sobu na raspolaganje mojoj majci i ocu. Nasred sobe bila bi postavljena dva mala leaja za Aminu i mene, a poloaj tih leajeva je, kako se ispostavilo, bio dovoljno vaan da podstakne unu raspravu izmeu dvije sestre. Nanima je upravo premjetala leajeve kada je Velika Nanima banula u sobu sa inijom ledene vode i par malih pekira koje je namjeravala da stavi na moje i Aminino elo. Amina i ja smo igrale ludo, primitivnu formu igre ovjee, ne ljuti se koja je bila mnogo zabavnija od amerike verzije, iako se nije igrala popomatik kockicom. Sjedjele smo na krevetu Velike Nanime jer su kod Nanime postojala striktna pravila ak i u pogledu toga kada se i u koje svrhe mogao koristiti krevet. To je bio krevet, a ne stolica. Nije sluio za sjedjenje ve za spavanje. Ja nisam naroito ozbiljno shvatala to pravilo, ali nikad nisam dobila priliku da ispitam ta bi se desilo ako ga prekrim jer je igranje saAminom uvijek podrazumijevalo igranje po pravilima. Velika Nanima je zastala pred samim vratima, prela pogledom preko sobe i primijetila neto toje meni i Amini promaklo. Sta to radi?" Spustila je iniju i pekire na sto i podboila se svojim krupnim akama, to je ukazivalo da je ve izvela izvjesne zakljuke. Malo sam pomjerila leajeve", odgovorila je Nanima, nervozno se prebacujui sa noge na nogu. Amini je potreban ventilator. Gori od groznice." Ma nemoj? A ta je sa Sairom? I ona je bolesna." Jeste, ali e ona to lako da pregura. Ona je vrsto, ilavo dijete, a Amina je tako slabana. Zna da ne podnosi vruinu. Samo sam malo pomjerila leaj kako bi vazduh strujao direktno iznad nje. Siroto dijete. Nastupila je kratka pauza prije nego to je iznenadni pokret Velike Nanime natjerao Nanimu da upita, ta to radi?" Velika Nanima je preutala odgovor, oigledno smatrajui da je njen postupak dovoljno rjeit. Energino je unula Aminin leaj u stranu i dovukla moj krevet na idealno mjesto, pravo ispod ventilatora. Amina i ja smo odmah zaboravile na igru i zbunjeno se pridigle na noge. Stajale smo u podnoju kreveta Velike Nanime, okreui glavu lijevo-desno, kao da gledamo tenis, dok se pred naim oima odvijao dramatian me u kome su dva leaja poskakivala naprijed-nazad, u nepopustljivom duelu koji, posmatrano iz retrospektive, vjerovatno nije imao nikakve veza sa nama. Bio je to ljuti boj koji se vodio za prostor od svega dvadesetak centimetara i jo uvijek sam uvjerena da nijedna od lokacija ne bi predstavljala pitanje ivota ili smrti ni za mene ni za Aminu. Sta to radi, zaboga? Zar ti nisam objasnila? Amini je vazduh potrebniji i zato e ona biti ispod ventilatora", rekla je Nanima zapovjednim tonom, ponovo

rasporeujui krevete. Glas joj je postao vii i piskutaviji, a injenica da je morala da zastane kako bi prikaila pramen elinosive kose koji je odlutao iz vrsto zategnute pune ukazivala je da je ve gubila pribranost. Nita mi nisi objasnila! Saira je veoma bolesna. Ima jau groznicu nego Amina. Njoj je ventilator potrebniji!" Dok je vraala moj krevet na idealno mjesto, preko lica Velike Nanime poigravali su pramenovi duge divlje kovrdave kose. Naravno da ima groznicu kad joj doputa da jede ono smee! Njena bolest je mogla da se izbjegne, a sirota Amina je nagrabusila ni kriva ni Juna. Ona je tako dobro i posluno dijete. Jela je samo ono to joj ja spremim." Nanima je ponovo pokuala da ispremjeta krevete, ali joj se Velika Nanima opasno isprijeila na putu. Nije ni udo da se razboljela!" prasnula je Velika Nanima. Nanima se dostojanstveno uspravila, svjesna injenice da svojom tankom krhkom gradom ne moe da parira korpulenciji svoje sestre, a potom se munjevito okrenula i napustila sobu, progunavi jedno hmmmf" koje je dovoljno rjeito predoavalo dubinu njenog bijesa. Nakon Nanimine smrti esto me je grizla savjest to nisam osjeala veliku tugu zbog njenog odlaska. inilo mi se da sam sama bila donekle kriva toje ona vie voljela Aminu nego mene. I to iz vie razloga. Iako sam razumjela jezik, nisam govorila urdu tako dobro kao Amina, a Nanima uopte nije pokuavala da sakrije da je bila razoarana zbog toga. Takoe sam se sjeala da sam vie puta pobjegla od nje kada me je zamolila da ostanem i da izmasiram njene bolne artritine noge. Amina je, za razliku od mene, s ponosom prihvatala taj zadatak. Ona je smatrala, kao to su nas uili na vjeronauci, da potovanje starijih predstavlja siguran nain za zgrtanje poena koji e nam jednog dana obezbijediti mjesto u raju. U mom sluaju, obeanje dugorone nagrade nije predstavljalo dolinu kompenzaciju za kratkoronu neprijatnost. Svaki trenutak koji sam provodila nasamo sa Nanimom bio je ispunjen zamornim predavanjima to je bilo udno, ako se ima u vidu da je njena sestra, Velika Nanima, predavanjima zaraivala za ivot. Uopte mi nije bilo teko da shvatim od koga je mama naslijedila svoju moralizatorsku crtu. Meutim, Nanimine lekcije nisu podsjeale na poune prie ve na itave eseje. Njena elaboracija O vrlinama i porocima bila je po pravilu zaodjevena apstraktnim terminima. esto je priala o raju i paklu. O dobru i zlu. A ako bi pokuala da mi predoi kako bi to izgledalo u stvarnom ivotu, njene propovijedi, liene likova i zapleta, bile su previe suvoparne i neubjedljive za moj ukus. Velika Nanima je takoe priala prie. Na divnom engleskom jeziku, to mi je omoguavalo da uzmem aktivnog uea u diskusiji, za razliku od razgovora sa

njenom sestrom, od kojih sam poto-poto pokuavala da pobjegnem. to je bilo najvanije, inilo se da prie Velike Nanime, za razliku od svih drugih pria, nisu imale apsolutno nikakvu moralnu poruku. Bile su to obine sirove prie, zainjene raznim praktinim lekcijama o najobinijim ivotnim stvarima, kao to je proces varenja, i protkane mnotvom zanimljivih i smijenih zvukova, prizora i mirisa. Bile su to prie ija je jedina svrha bila da podstaknu smijeh liene bilo kakvih skrivenih motiva i propraene upeatljivim demonstracijama. Zvuci podrigivanja i prdea, kojima je Velika Nanima ilustrovala svoje rijei, uvijek su me tjerali da se zakikoem. ak ni Amina, u rijetkim prilikama kada bi uspjela da utekne od Nanime i uje neku od tih pria, nije mogla da suzbije smijeh. Dok sam iz prikrajka posmatrala kako mama tei Aminu, prisjetila sam se jo jednog razgovora koji sam naula jednog popodneva u Karaiju, tokom nae poslednje posjete, u vrijeme kada je Nanima jo bila iva. Nestrpljivo sam se vrzmala po hodniku, ekajui da Velika Nanima zavri molitvu. Bilo je jo toplije nego obino a ona mi je obeala da e mi kupiti gola gandu, snijeni kornet" koji je u Naniminim oima predstavljao vrhunac grijeha i siguran put ka nekoj fatalnoj neizleivoj bolesti zbog nepoznatih svojstava i porijekla vode koja se koristila za pravljenje leda koji je bio glavni sastojak te poslastice. Amina i Nanima su sjedjele za stolom u trpezariji. Amina je savjesno istila pirina koji je bio rasut preko velikog posluavnika, odvajajui kamenie i bubice. Nanima je sjeckala crni luk, priajui joj neto tihim odmjerenim glasom i naglaavajui svoje rijei ritminim lupkanjem noa koji se u laganim ujednaenim intervalima sputao na dasku za sjeenje. Tada mi se prvi i jedini put desilo da me njih dvije uvuku u svoj razgovor jer je tema bila krajnje lina a u Naniminom glasu osjeao se prizvuk neobine sjete. Nanima mi je bila okrenuta leima tako da nisam bila sigurna da li bi taj ton, da se kojim sluajem okrenula ka meni, dobio odraza i na njenom licu. Prije toga ga nikad nisi srela? Nisi ak ni razgovarala s njim prije vjenanja?" upitala je Amina, tako zaokupljena Naniminom priom da uopte nije primijetila da stojim na pragu. Nisam, mila. To se tada nije radilo. Nije bilo nieg prije vjenanja. Pa ak i tog dana lice mi je bilo prekriven velom. I njegovo lice je bilo skriveno. Nosio je seheru ... zna, to je veo od rua. U jednom trenutku, kad mi se uinilo da me niko ne gleda, pokuala sam da privirim unutra, ali sam vidjela samo niske i niske jarkocrvenih rua." Nanima je prasnula u smijeh. Tvoj siroti djeda! Sigurno mu je bilo uasno vrue. Bio je strano topao dan. Otprilike kao danas." Ali, kako si mogla ... mislim ..." Iako je Amina prilino dobro vladala urdu jezikom, rijei su je ovog puta izdale. Tako se to tada radilo. Sve je bilo drugaije nego danas. Ali su brakovi bili

dobri i uspjeni. Zna, tvoj djeda i ja ..." Nanima je, iz nekog neobjanjivog razloga, nakratko zautala, obrisavi lice i oi krajikom marame. Na trenutak mi se uinilo da plae, ali sam se tada sjetila da je sjeckala crni luk. Kada je nastavila, glas joj je ponovo bio pribran i smiren. Tvoj nana i ja bili smo veoma sreni. Mnogo, mnogo godina ..." Obje su ponovo utihnule, vrativi se svaka svom poslu i utonuvi u ono nemo saveznitvo u kome su obje uivale iz dubine due. Tada su Aminini prsti prestali da lete preko pirina. Odgurnula je posluavnik u stranu, spustila laktove na sto i naslonila lice na ake. Zna, Nanima, i ja bih voljela da se tako udam. Isto kao ti ..." Nanima se tiho nasmijala i odmahnula glavom. Ne, Amina. Vremena su se promijenila. Ja sam imala samo esnaest godina kad sam se udala! Bila sam takorei dijete! Ti e upoznati svog mua prije nego to se vjena s njim. Kao to je tvoja majka upoznala tvog oca, na vjenanju tvog strica. Naravno, roditelji e ti pronai mua. Nekoga ko e biti dobar za tebe. Znam da e biti na velikim mukama." Nanima je naherila glavu i zagledala se u svoju mezimicu. Ti si tako lijepo djevoje, maala! I ja sam bila takva. Prosci ima da ekaju u redu pred vaim vratima, kao to su nekad ekali pred mojim. Ali e tvoj brak biti ugovoren tek kad bude vidjela mukarca koga su ti roditelji odabrali. I kad se bude srela s njim. Onda moe negdje da te izvede. Na sladoled tako neto. Dobiete priliku da upoznate jedno drugo. Ti se nee udati za potpunog stranca." Tada sam osjetila kako mi neko sputa ruku na rame. Ispustila sam kratak otar uzdah iznenaenja, nedovoljno glasno da bih uznemirila Nanimu i Aminu. Bila je to Velika Nanima. Ne znam koliko dugo je stajala iza mene i ta je sve ula. Ozbiljnog lica, pokazala mi je da krenem za njom. Kada smo napustile kuu, uzela me je za ruku, neobino utljiva. Ali, i ja sam bila neobino utljiva. Kada sam smazala gola gandu, obrisala sam ostatke ljepljivog crvenog sirupa o odjeu i ponovo stegla aku Velike Nanime. Je l' to istina?" upitala sam. ta to?" Velika Nanima mi je srdano stegla aku iako su mi prsti jo bili ulijepljeni od sirupa. Da su se ljudi nekad tako vjenavali? Mislim, kao Nanima. Ona i nana se prije toga uopte nisu poznavali?" Velika Nanima je zamiljeno nabrala vjee. Da li su se nekad tako vjenavali? I dalje je tako, mila. Takve stvari se i dalje deavaju. Roditelji udaju svoje keri jo prije nego to se zadjevoje, kao da su ih izveli na stonu pijacu. Djevojke prelaze iz roditeljskog u muevljev dom prije nego to dovoljno odrastu da shvate da na ovom svijetu postoji jo neto. Da se ivot ne svodi samo na parenje i raanje." Tada je njeno namrteno lice ozario slabaan osmijeh. Ali, za

tebe nema mjesta u toj staroj izanaloj prii, beti. Moja Saira nee tako proi. Od tebe oekujem velike i krupne stvari." Veselo me je tipnula za nos i izazvala me da se trkamo do kue. Dok sam trala s njom, srce mi je bilo preplavljeno ushienjem i ponosom. Kao da sam jo tog dana donijela vrstu odluku da ispunim sve nade i oekivanja Velike Nanime.

TREE POGLAVLJE

Suoena sa mojom bijesnom traumatinom reakcijom zbog Amininog odbijanja da mi se pridrui na putovanju za Pakistan, mama je odluila da me ukrca na avion i da mi dopusti da sama krenem na put. Bar do Londona. Odatle je trebalo da nastavim za Karai u drutvu Razije-nani, majine dalje roake koju sam maglovito zapamtila kao jednu vremenu gospou. Istini za volju, majka je pokuala da mi objasni tanu prirodu njihove rodbinske veze, ah sam se ja iskljuila ve na poetku monologa tako da jo nemam predstavu da li su njih dvije bile roake po krvnim branim linijama. Iako nisam bila oduevljena injenicom da mi je majka angaovala pratilju, spremno sam pristala na kompromis. Isti plan je vaio i za povratak, koji je bio zakazan za tri nedjelje kasnije. Takoe je bilo utanaeno da prije povratka kui svratim u trodnevnu posjetu svom stricu i njegovoj porodici. Bila sam pomalo nervozna zbog toga jer godinama nisam vidjela svog brata i sestru od strica, osamnaestogodinje blizance po imenu Mohsin i Mehnaz od kojih smo Amina i ja pomalo zazirale jer smo ih ocijenile kao prilino zastraujua i uvrnuta stvorenja. Razija-nani e voditi rauna o meni, uvjeravala me je majka uoi polaska. Osim toga", dodala je, vjerovatno zato da bi preduhitrila moju opasku da niko ne treba da vodi rauna o meni, i ti si njoj potrebna. Ona je stara i usamljena. Sigurno e joj prijati da joj pravi drutvo u avionu." Kako se ispostavilo, druenje sa Razijom-nani bilo je izuzetno edukativno. Ona je bila roena torokua tako da tokom desetoasovnog leta od Londona do Karaija praktino nije zatvarala usta. toje bilo jo zanimljivije, dok je ispredala svoje abrove uopte se nije obazirala na moje njene godine; niti na injenicu da su mnogi od ljudi koje je tako otvoreno opanjkavala bili moji blii ili dalji roaci; niti na rizik da bih ja pred nekim mogla da izlanem osjetljive i potencijalno opasne informacije koje je podijelila sa mnom. Bilo bi to savreno putovanje da nije bilo jednog detalja. Naime, jaina Razijinog glasa po svoj prilici, potpuno nesvjesno poveavala se u direktnoj srazmjeri sa delikatnou i senzitivnou teme koju je pretresala. Iako sam bila ushiena mogunou da konano zavirim u brojne briljivo uvane porodine tajne, istovremeno sam bila sablaznuta pomilju da e svi putnici u naem neposrednom okruenju dobiti nesputan uvid u njih. Sjeam se da sam poetni dio

puta provela duboko zavaljena na sjedite, kao da sam htjela da se sakrijem od tuih pogleda, oajniki se borei izmeu poriva da utiam Raziju-nani diskretnim pssst" i spoznaje da bi takvo uutkivanje po miljenju moje majke i, to je bilo jo vanije, po miljenju Razije-nani predstavljalo nesumnjiv izraz nepotovanja prema starijima. Kad god bih se nala u iskuenju da je uutkam, u mojim mislima bi izronila komarna vizija: kako Razija-nani ispija aj sa mojim roacima i na sav glas objanjava kako je ta mala Saira jedno strano nevaspitano eljade" i kako je prava teta to je sirota abana za ker dobila jedno bearam stvorenje". Moj strah od prislukivanja bio je dodatno pojaan djetinjastom teorijom o stepenovima razdvojenosti izmeu ljudi koji su poticali sa Indijskog potkontinenta, teorijom koja se u principu svodila na to da je razdvojenost bila nepostojea kategorija i da su svi oni u manjoj ili veoj mjeri bili povezani. Svjesna sam da je to potpuno iracionalno uvjerenje, ali ga uprkos tome do dana dananjeg nisam prevazila. Za to je moda zasluna neobina perspektiva koju mi je pruilo odrastanje u tijesno povezanoj manjinskoj zajednici. Kada sam bila mala, moja majka je sklapala prijateljstva sa svakim ko je tvrdio da je na bilo koji nain povezan sa dotinom geografskom regijom tako da su stranci koje smo sretali po bakalnicama, trnim centrima, bioskopima i restoranima postajali dio intimnog kruga prijatelja u kome je vladala gotovo porodina atmosfera. To osjeanje bilo je dodatno intenzivirano kulturno-specifinim titulama teta" i ika" kojima smo Amina i jaoslovljavale prijatelje naih roditelja, to je zvualo sasvim drugaije od manje intimnih titula gospodin" i gospoa" koje smo koristile kada smo se obraale komijama i poznanicama koji nisu pripadali tom krugu: bijelcima, crncima i svima koji se nisu mogli svrstati pod kategoriju desi, toje bio argonski izraz za zemljaka", pri emu su nam zemljaci" bili svi oni koji su poticali iz istog dijela svijeta, nezavisno od religije, etnike pripadnosti, rase, pa ak i nacionalnosti. Tokom posjeta Pakistanu uvijek bih se nala u udu kada bi preda mnom izronila itava populacija teta i ika i kada bih primijetila da su ti ljudi, na ijim sam licima prepoznavala nesumnjive karakteristike moje rase, piljili u mene onim praznim pogledima koje sam nesvjesno povezivali sa ljudima druge boje koe. Stoga se, posmatrano iz tog ugla, nelagodnost koju sam osjeala tokom tog dugog putovanja sa Razijom-nani mogla pripisati strahu da su svi ljudi smee koe u tom avionu sigurno dobro znali ko smo nas dvije. I da su svi odreda bili u dovoljno bliskim vezama sa mojom porodicom da njihovo pasivno prisustvo preraste u preutnu zainteresovanost za na razgovor. Razija-nani je, odmah po ukrcavanju, poela da me zasipa porodinim otkrovenjima. Ja sam jo bila zadihana od vuenja torbi koje sam jedva unijela u

avion i ubacila u prostor za prtljag iznad sjedita, kao to mi je moja vremena pratilja naloila. Hank, Beta. abaa. Veoma dobro. Bolje da budu gore jer mi treba prostora za ove sirote stare noge. Ahhh! Ve poinju da me bole. Noge mi oteknu kad god putujem avionom. Dobro je to si tu da mi pomogne oko prtljaga. Torba mi je uasno teeeka. Zna, trebalo je spakovati sve one okolade. Nadam se da e moji roaci iz Karaija znati to da cijene. Oni uopte ne mogu da zamisle koliko moram da se namuim da bih dovukla toliko okolade. Stalno to radim jer znam da svi prosto oboavaju okoladu. Ali sam ostarila i noge me vie ne slue kao nekada. Naravno, drago mi je kad nekog mogu da usreim. A ako e muka oko ovih silnih skupih okolada zna, okolada je danas ba skupa, mislim da oni nemaju pojma koliko se rtvujem zbog njih dakle, ako e ova moja muka nekog da usrei, onda mi je drago, pa makar pala s nogu. Ozbiljno ti kaem." Poto sam se do tog trenutka namuila iskljuivo ja ruke su me boljele od tegljenja a noge su mi bile pune modrica od konstantnog sudaranja sa kabastim prtljagom nisam naroito saosjeala sa Razijinim rtvovanjem. Njena torba je uistinu bila teka tako da sam ve poela da strepim da emo prekriti propise o ogranienju teine koji su bili istaknuti na vidnim mjestima na polaznom terminalu. Pokazala sam obavjetenja Raziji-nani, mislei da ih je moda previdjela, ali je ona ljutito odmahnula rukom, uplaivi se da bi aerodromski slubenik mogao da uje moj prigovor i da lino provjeri teinu torbe koju sam, u skladu sa njenim uputstvima, morala da nosim to leernije, na nain koji e prikriti njenu stvarnu teinu. Nakratko me je uhvatila panika da e se avion sruiti odmah nakon polijetanja, a sve zahvaljujui Raziji-nani i njenim okoladama, pa sam se tiho pomolila bogu da nam se smiluje i da njena voljnost da usrei svoje roake iz Pakistana ne poprimi fatalne razmjere. Kada smo ule u avion, prikopale smo pojaseve, a Razijanani je ispruila noge i raskomotila se. Zauzela je oba naslona za ruke i dobar dio mog sjedita, to me je natjeralo da se povuem ka prozoru kako me ne bi priklijetila svojim tijelom. Tada je ispustila dug, dubok uzdah koji je ukazivao na mnogo vei teret od torbe pune engleskih okolada. Are, Beta! Ba mi je ao to tvoja majka nije sa nama. Odavno nisam vidjela abanu. Srce mi udi da je makar jo jednom sretnem. Ali, naravno, sasvim je razumljivo to nije pola. Uopte je ne krivim zbog toga. Uopte mi nije jasno ta tvoja Damila-kala umilja." Skrueno je odmahnula glavom i spustila aku preko svojih pozamanih nedara, lupivi dlanom po mjestu gdje je, po njenim pretpostavkama, trebalo da se nalazi srce. Srce mi se slama kad pomislim kakva vas je muka snala."

Ozbiljno sam klimnula, pretvarajui se da odlino znam kakva je to muka zadesila moju porodicu, dok sam se u sebi oajniki nadala da Razija-nani nee naprasno promijeniti temu. Meutim, nisam imala razloga za brigu jer je moja sagovornica tek hvatala zalet. Sirota, sirota Zahida! To stvarno nije u redu, zbog sjeanja na nju, na tvoju nanimu. Naravno da abana nije mogla da doe na svadbu. Tvoja majka je odana i portvovana ki. Mada, kad bolje razmislim, ni Damila, tvoja kala, nije imala nekog izbora. Ko bi pomislio da tako neto moe da se desi? Da e se tvoja roaka Zera sprijateljiti sa jednim od tih stvorenja? Da e, tavie, insistirati da ih pozove na svoje vjenanje! Da ovjek ne povjeruje! Kome je to moglo da padne na pamet? Naravno, Damila tu nita nije kriva. Mislim, jedno je odravati kontakte s njima sa tom porodicom onako reda radi, ali dopustiti da se izmeu tih djevojaka razvije prijateljstvo?! Tavba! Neka nam bog oprosti i smiluje nam se! Da se tako neto desi! ta bi draga Zahida, tvoja sirota nanima, rekla na to? Da, Damila je trebalo da lupi pesnicom o sto. A opet, ako su se viali, ako su te dvije kue odravale neke kontakte, ta je drugo mogla da uini? Da naredi djeci da ne razgovaraju s njima? Ne, ni to ne bi bilo ispravno." Bio je to jezivo lo i nebulozan poetak tako da sam odmah zaalila zbog svoje odluke da se pravim kao da znam o emu Razija-nani govori. Bila sam izgubljena u tom moru zamjenica, insinuacija i opskurnih referenci koje su dodatno raspirile moju glad za informacijama i osnaile moju elju da dokuim o kome je i o emu moja majka priala u onom telefonskom razgovoru od prije nekoliko nedjelja. Imala sam utisak kao da sam uetala u priu ija je radnja ve poprilino odmakla van svake sumnje, u veomapikantnu priu ali kako sam mogla da navedem Raziju-nani da krene od samog poetka? Od nekada davno iza sedam mora i sedam gora ..." Mislim da ste u pravu, Razija-nani. Damila-kala nije imala drugog izbora. Moda je to Zerina greka?" Nisam uspjela da potisnem upitan ton iz svog iskaza, ali je Razija-nani po svoj prilici previdjela taj detalj. Zerina greka, kae? Nikako! Kako bi tvoja roaka Zera mogla da bude kriva za to? Ne, bio bi grijeh da nju za bilo ta optuujemo. Na kraju krajeva, tu postoji samo jedan krivac, zar ne? Ili moda dvoje? Ali, to svakako nema nikakve veze sa Zerom. Ako je neko kriv, onda je to tvoj djeda. Tvoj nana." Mana?" Glas mi je zadrhtao, ali Razija-nani ponovo nita nije primijetila. Ali, on je mrtav." Da, u pravu si. Ne treba govoriti loe o mrtvima, ali kad se samo sjetim ta je taj ovjek uradio tvojoj baki!" Razija-nani se ponovo lupnula po grudima. Dolo

mi je da prepuknem od muke kad sam vidjela kako je ponizio sirotu Zahidu. A sad su stvari dogurale dotle da tvoja majka ne moe da prisustvuje vjenanju roene sestriine. A zato, moliu lijepo? Samo zato to je tvoj djeda morao da se spana sa tom engleskom vjeticom sa tom hipi curom. Da ak izrodi djecu s njom! Da ovjek ne povjeruje! I Zera se sad sprijateljila s tom djevojkom, koja joj doe ni manje ni vie nego kala, zar ne? i, i, i ... bruka, prava bruka! Bap re bap, to je bilo tako davno, prije toliko godina ... ali je i dalje okantno! Zna, kad je izbio skandal u Bombaju se mjesecima brujalo o tome. Mada ja lino nisam bila naroito iznenaena. Kasim-baj je oduvijek bio takav. Stalno je pravio skandale. Na svim moguim mjestima. Jo od samog poetka bilo mi je jasno na ta e to ispasti. A naa sirota, sirota Zahida! Tvoja baka mu je bila tako dobra i odana supruga. I tako lijepa! Godinama je trpjela njegove hirove i ludorije. Nosila je onu sablanjivu odjeu koju joj je kupovao, oiala je svoju prekrasnu kosu da bi udovoljila njegovom ukusu! ak je posjeivala i plesne dvorane! Toliko je propatila zbog njega, sirotica ... Svi su je optuivali i kritikovali, a ona je samo pokuavala da ugodi svom muu!" Ila je na ples?" Tada mi je sve postalo jasno. Bila je to jedna od onih naprasnih munjevitih spoznaja propraenih nevjericom koja vam napravi takav vrtlog u glavi da vam treba malo vremena da se opasuljite i da se suoite sa stvarnou. Tada sam shvatila da je onaj poslovni ovjek iz Bombaja iz prie koju sam ula od svoje majke zapravo bio njen otac. Moj nana. Zanijemila sam od uda. Sigurna sam da ak ni danas ne bih znala ta da kaem na to. Sreom, razgovor je bio nakratko prekinut jer se u tom trenutku pored naih sjedita zaustavio stjuard kako bi nas upitao ta emo da popijemo. aj, moliu", rekla je Razija-nani bujnim desi akcentom koji ranije nisam primijetila. Sa eerom i mlijekom. I, molim vas ... moete li da ubacite dvije kesice?" Saekala je da nam stjuard servira aj i sodu, a potom se okrenula ka meni kako bi mi pojasnila svoj zahtjev. Ovi bijelci nemaju pojma ni o emu. Ne znaju ak ni aj da spreme. Ci! Pogledaj ovo! Pravi bukuri! Akh-tu! Ali, trenutno nemamo boljeg izbora, zar ne?" Otpila sam gutljaj sode, grickajui komadie leda i pokuavajui da svarim informacije koje sam upravo prikupila. Da uklopim svog nepoznatog djedu u ve poznatu priu o plesu i propasti koju mi je majka ispriala kada je odbila da me pusti na maturski bal u osmom razredu. Sjeam se da sam bila oarana tim skandalozno-glamuroznim detaljima iz djedine biografije i zadivljena njegovom hrabrou. injenica da se odvaio da uradi tako neto, da se uhvati u kotac sa posledicama svog postupka i da istraje dovoljno dugo na tom putu da sa tom enom izrodi ak i potomstvo razmiljala sam, preplavljena mjeavinom oka i

ushienja, dok sam shvatala punu teinu Razijinih rijei bila je dovoljna da moj djeda u mojim oima izgleda kao pobjednik. Bilo je to kao da se uhvatio u kotac sa sudbinom, da je prekrio pravila kulture i konvencije, i na kraju dobio bitku. To je svakako bacalo sasvim novo svijetlo na priu koju sam svojevremeno ula od majke. Da li mu je makar neko odao potovanje zbog hrabrosti koju je pokazao? Sta se poslije toga desilo? Koliko je jo bilo stvari o kojima nisam imala pojma? Usta su mi bila hladna od leda koji sam krckala meu zubima, a um mi je postao dovoljno staloen da se osmjelim da Raziju-nani vratim na rutu kojom smo se otisnule prije nego toje na razgovor bio prekinut zdruenim dejstvom mog oka i stjuardove susretljivosti. Znai, ako sam dobro shvatila, Zera se sprijateljila sa devojkom koja joj, po rodbinskim linijama, doe kala? Oprostite, Razija-nani, ali se ne snalazim ba najbolje u tim stvarima. Moete li da mi objasnite u kakvom su tano srodstvu njih dvije?" To je bar prosto, zar ne? Djeca te engleske vjetice to jest, djeca koju je izrodila sa tvojim nanom, sa tvojim djedom tvojoj majci dou neto kao braa i sestre. I Zerinoj majci takoe. U stvari, dou im polubraa i polusestre. Ili, kako mi to kaemo, sautela." Istini za volju, nisam bila ba takva neznalica kao to sam se pravila. Kada me je neto zanimalo, mogla sam dosta toga da shvatim. Znala sam da je na urdu jeziku rije sautela oznaavala nepotpuno srodstvo i da se koristila za brau i sestre po ocu majci, ali i za djecu ouha ili maehe. Ali, moj djeda je bio otac te djece, to je znailo da su oni mojoj majci bili braa i sestre po ocu, a meni kao to je Razija-nani ranije ukazala tetke i ujaci. A ja ak nisam znala ni koliko ih je bilo. Razija-nani je tada poela da pretura po svojoj ogromnoj tani, traei neto. Are!" Ozlojeeno je coknula jezikom, jo oajnije rovarei po tani. Ah, ne! Ostavila sampaandan u runom prtljagu. Beta, molim te da mi skine torbu. Moram da ga pronaem." Ustala sam, obazrivo se progurali pored Razije-nani i skinula kabastu torbu sa police za prtljag. Nezgrapno sam stajala u prolazu izmeu sjedita dok je ona tumarala po torbi, traei okruglu kutiju od nerajueg elika u kojoj je drala sastojke i pribor za spravljanje domaeg paana koji je, zainjen komadiima zdrobljenog duvana, konzumirala u redovnim intervalima. Kada je izvadila kutiju, vratila sam torbu nazad i ponovo se uvukla na svoje sjedite, jedva ekajui da ieprkam jo neki detalj iz tajanstvene prolosti svoje porodice. Morala sam da se strpim nekoliko minuta dok je Razija-nani kaiicama i patulama drobila i posipala misteriozne i neobino aromatine prahove i paste

preko svjetlucavog zelenog lista od koga je pravila svoj paan. Tiho je pjevuila dok je nanosila sitno isjeckani areka orah na list i vjeto ga savijala u trougao. Posmatrala sam kako ubacuje trougao u usta i jezikom ga prebacuje u stranu, a tada sam je diskretno navela da se vrati na poetak prie koju sam ve ula od svoje majke i da potom nastavi dalje, ka raspletu koji je znaajno odstupao od majine verzije. I tako, nakon to je Kasim-baj ostavio Zahidu tvoju babu ona se preselila u Pakistan, kod svoje starije sestre Adibe." Kod Velike Nanime." Razija-nani je klimnula. Ba tako. Bilo je to dobro za Adibu. Ona nije imala djece, tako da joj je prijalo to su Zahidina djeca i unuii sad mogli da joj dolaze u posjetu. A to se tie tvog djede ... on je ostatak ivota proveo sa tom Engleskinjom, Belom, i sa djecom koju mu je ona izrodila u Londonu." Razijin glas je, nakon tog monologa maratonskih razmjera, naprasno utihnuo. I ja sam nakratko zautala. A onda je bujica potisnutih pitanja, koju sigurno ne bih uspjela tako dugo da obuzdavam da sam razgovarala sa svojom majkom, pohrlila napolje. Ali, Nanimin dom je bio u Indiji. Zar se nikad nije vratila nazad?" Nikad." Ali, zato?" Kao prvo, zato to nije imala snage da se ponovo suoi s njima. Mislim, sa ostatkom porodice u Bombaju, sa braom Kasimbaja i njihovim suprugama. Ranije je to bila njena kua i svi su ivjeli zajedno. Sjeam se kad sam bila kod nje u Bombaju, prije nego to se to desilo. Da samo zna u kakvoj je raskoi ivjela, i sa kakvim stilom! I koliko je slugu imala! A tvoj djeda ju je drao kao malo vode na dlanu. Ponaao se prema njoj kao da je kraljica. Ona je u toj kui bila begum sahiba. A sada, kada ju je mu napustio, preko noi je sve izgubila. Shvatila je da u tom domu vie nema mjesta za nju. Istim za volju, postupak tvog djede isprva je podigao veliku prainu i svi su stali na njenu stranu. itava porodica u Bombaju. Kasimova braa su se zaklinjala da mu nikad nee oprostiti to se tako ogrijeio o Zahidu. Ali je Kasim-baj bio glava porodice i nalazio se na elu porodinog biznisa. I tako, kada je nekoliko mjeseci kasnije doveo Belu u Indiju, njegova braa nisu imala drugog izbora nego da je prihvate. Bilo je to strano ponienje za Zahidu. itav svijet joj se sruio. Odakle je krenula, a kako je zavrila! Zato se nikad vie nije vratila u Indiju. Ba kao ni tvoja majka, koja je bila ljuta to su njen strievi tako lako preli preko svega." Ranije mi nikad nije palo na pamet da se zapitam zato smo redovno posjeivali Pakistan, ali nikada Indiju, odakle su zapravo poticali moji roditelji. A sada sam konano znala. Shvatila sam da se moja majka odrekla svoje zemlje zato

to je bila bijesna na svog oca. I da je, shodno tome, raskinula sve veze i sa njim i sa ostatkom njegove porodice. Da li su nana i ta Bela jo neki put bili u Indiji? Mislim, poslije te prve posjete?" Jesu. Dolazili su svake godine. Sa svojom djecom." I sad svi zajedno dolaze na vjenanje, Razija-nani? I ona i njena djeca? Jeste li nekad imali prilike da ih sretnete?" Pa, naravno! Mnogo, mnogo puta. To su stvarno fina djeca. Lijepa i blijede puti. A opet, normalno je da su lijepi, budui da im je majka bjelkinja, zar ne? Da vidimo ... Tara je najstarija." Razija-nani je ispruila kaiprst i savila ga unazad prstima druge ruke, drei ga pod tako bolnim uglom da sam pomislila da e ga iaiti. Moj pogled je bio prikovan za prst, kao da je on uistinu reprezentovao osobu koju mi je opisivala. Ima svijetle oi ... ne ba plave, ali svijetle boje. Ona je prijateljica tvoje roake Zere. Mislim da je mlaa od Zere godinu dvije. Mada, ko e ga znati?" Skrenula je pogled ka meni, sugestivno izvivi obrve. Tada je ispruila drugi prst, uporedo sa podignutim kaiprstom, i razgibala ga na identian nain kao to je uinila sa prstom koji je simbolizovao tu djevojku po imenu Tara. Srednji je djeak. Mislim da ima oko esnaest godina." Ozbiljno je klimnula. Sjeam se koliko je tvoja porodica bila postiena kada je tvoj djeda poeo da dobija djecu u isto vrijeme dok su mu keri iz prvog braka raale unuke. Taj deki se zove Adam. Samo to oni to izgovaraju na engleski nain, i, i. Koliko sam primijetila, veoma je tih i miran. Visok, sa zlatnom kosom." Sada je doao red da i trei prst bude podvrgnut pomnoj analizi. Najmlaa se zove Ruksana. Naravno, i to izgovaraju u engleskom stilu. Rok-sa-na." Razija-nani je prekorno napuila usne, izgovarajui to ime na nain koji je predstavljao nesvjesnu parodiju engleskog akcenta. Mala je stvarno slatka. Ona najvie lii na tvog djedu. Okrugla je i debeljukasta. I ima tamniju put od ostalih, ali, naravno, ne tako tamnu kao mi. Mislim da ima jedanaest ili dvanaest godina. Dvanaest, rekla bih." Ona je mlaa od mene?" Iz nekog razloga, taj podatak je na mene djelovao najokantnije. Razija-nani je bila blago zateena. Pa, da ... tako nekako." Nakratko je utihnula i ja sam odmah zaalila zbog svoje opaske, uplaivi se da sam je time podsjetila da sam previe mlada da bi sa mnom razglabala o tako ozbiljnim temama. Konano je slegnula ramenima i rekla, Pa, uskoro e ih ionako upoznati. Sve troje e doi na Zerino vjenanje. Zajedno sa svojom majkom." Mama zato nije htjela da doe." Uspjela sam to da kaem sa dovoljno

samouvjerenosti, bez znaka pitanja. Ko moe da je krivi zbog toga? abana je veoma snana ena. Ona uvijek razmilja o tome ta je ispravno a ta ne. I kad jednom donese svoj sud nema anse da odstupi od njega. Odluna je i nepokolebljiva. I majka joj je bila takva. Tvoja Damila-kala je drugaija. Ona svima hoe da udovolji. Ona se stalno trudi da sve bude med i mlijeko. Tvoja mama se zaklela da nikad nee oprostiti svom ocu. Rekla je da je on mrtav za nju i nikad nije prela preko toga. Nikad vie nije prozborila ni rijei s njim. Pretpostavljam da je tvoja Damila-kala bila u teoj situaciji. Na kraju krajeva, ona ivi u Londonu. A on joj je bio otac. Nije htjela da kae tvojoj nanimi kada je poela da se drui sa njima. Mislim, sa tvojim nanom i sa Belom. Nije htjela da povrijedi majku." Dok je Razija-nani priala, nadjev od areka oraha mijeao se sa njenom pljuvakom, postiui savrenu gustinu i sonost. Mogla sam to da zakljuim po nainu na koji je premetala paan po usnoj duplji, lagano i s neskrivenim uitkom, i po kestenjastocrvenoj tenosti koja se sakupljala u udubljenju izmeu donje usne i desni, povremeno se izlivajui napolje i bojei sitne pukotine u uglovima njenih usana. Jo se sjeam koliko su mi jezivo izgledale te mrlje oko usana, gotovo kao krv. Zbog slabog osvjetljenja u avionskoj kabini i sjenki koje su titrale preko njenog lica, Razija-nani mi je liila na vampira. Usta su joj bila puna, zbog ega je govorila tie i nerazgovjetnije. Dok je njen uitak u paanu napredovao i razvijao se, uporedo sa zapletom, bilo mi je sve tee da pratim njenu pripovijest, ali sam za utjehu sad manje brinula da e neko nauti na razgovor. Jo nekoliko sekundi posmatrala sam kako Razija-nani uka paan jezikom, dovodei ga u idealan poloaj, a onda sam je navela da nastavi sa svojom priom. Rekli ste da Damila-kala nije htjela da povrijedi Nanimu?" Naravno da nije htjela, ali je to ipak uinila. Tvoja nanima je bila strano povrijeena kada je saznala da ju je ak i roena ker izdala." Kako je saznala?" Ko e ga znati? Ljudi priaju. Bog zna da ja nisam od onih koji guraju nos u tue stvari i odaju ono to im je reeno u povjerenju, ali na ovom svijetu postoji mnogo ljudi koji vole da ire abrove, ne razmiljajui o tome da njihove rijei nekog mogu da povrijede i da nanesu veliku tetu." Rekla je to kao pravo nevinace, sa iskrenou koja je iskljuivala ak i najnii stepen samosvijesti. Da li je Lubna-kala" upitala sam, mislei na maminu mlau sestru takoe ostala u kontaktu sa nanom?" Ne, nije. Ali je to sasvim razumljivo, poto ona ivi u Pakistanu. Daleko od Londona, ba kao i tvoja majka. abana je bila strano bijesna na Damilu kada je ula da se via sa njihovim ocem, ali se Zahida umijeala. Rekla je tvojoj majci da

ne smije da se svaa sa sestrom." A ta se desilo sa nanom? Kada je stvarno umro?" Shvativi da bih tim pitanjem mogla da odam neznanje koje sam svim silama pokuavala da prikrijem, bre-bolje sam dodala, Mislim, kada je tano umro? Znate, nikako ne mogu sve da popamtim." Razija-nani je bila previe opsjednuta vlastitom priom da bi primijetila moj lapsus. Ah, da vidimo ... bjee li to u maju? Ili moda u junu? Da, ba tako. Umro je u junu prole godine. Imao je srani napad. Tvoja nanima je preminula samo nedjelju dana kasnije, od modane kapi. Sirota Zahida. Kao da ga je, uprkos svemu, sve vrijeme ekala. A kada je ula da se upokojio, shvatila je da vie nema ta da eka. I tako je Adiba ponovo ostala sama." Nikad ga nisam upoznala. Nikad nisam vidjela svog nanu." To definitivno nije bilo pitanje. Razija-nani se zapiljila u mene, vjerovatno skupljajui grau za najnovije izdanje Razijinih vijesti". Trudila sam se da djelujem to ravnodunije. Pa, naravno", rekla je, sa blagim razoaranjem u glasu. Tvoja majka mu nikad nije oprostila. Zaklela se da mu nee oprostiti i odrala je svoju rije." Naslonila sam se na sjedite i zijevnula a potom sam lagano utonula u san, dok je Razija-nani pretresala skandale i tragedije ljudi za koje sam bila manje zainteresovana. Kada sam otvorila oi, zaula sam kapetanovi glas, jo prigueniji od glasa Razije-nani. Kapetan je obavjetavao putnike da se pripreme za slijetanje. Razija-nani je, sa dlanom prislonjenim uz grudi, veselo uzviknula kako je vrijeme prosto proletjelo igra rijei je, po svoj prilici, bila sasvim nenamjerna i naloila mi da skinem njen prtljag. Poela je da pretura po stvarima, traei plavo-bijelu prugastu kesu sa oznakom Tesco, ako se dobro sjeam koja je bila jednako zguvana kao i lice koje je ubrzo poela da mae i tapka kremama i losionima koji su se nalazili unutra. Nije prolo mnogo vremena i ve smo bile na zemlji, zasute srdanom dobrodolicom. Nai voljeni roaci su nas ljubili, grlili i privijali nae glave uz svoje znojave pazuhe. Na trenutak sam se uplaila da u se izgubiti u tom meteu i oajno sam poela da aram oima, traei Nanimu, prije nego to sam se sjetila da ona vie nije bila sa nama. Damila-kala i Lubna-kala, starija i mlaa sestra moje majke, dole su na aerodrom da me doekaju zajedno sa Zerom, nevjestom, ije me je prisustvo silno iznenadilo. Moja roaka je bila veoma lijepa, a lice joj je zrailo sreom i zdravljem i nadom. Oi su joj bile oiviene debelim slojem kola,4 to je isticalo
4

Mjeavina ai i drugih sastojaka koja se koristi za bojenje onih kapaka i trepavica. (Prim.prev)

blistavost njenih beonjaa, a kosa joj je bila duga mnogo dua nego kad sam je poslednji put vidjela ravna i glatka, kao Aminina. Zagrlila sam je i veselo upitala, ta ti trai ovdje? Zar nevjesta ne treba da bude zakljuana u kui bar nekoliko nedjelja uoi vjenanja?" Zera je prasnula i smijeh i napravila blagu grimasu, okrenuvi se ka svojoj majci. Da je mama izgurala po svom, vjerovatno bi bilo tako." Ne priaj svata, Zera." Damila-kala se namrtila na kerkinu opasku, napravivi identian izraz koji je moja majka pravila kada se mrtila na mene, mada je djelotvornost njenog prekora bila znaajno umanjena injenicom da je, uprkos tiklama od desetak centimetara, bila za pola glave nia od svoje keri. Valjda je red da te Zera saeka na aerodromu. Prevalila si toliki put da bi prisustvovala njenom vjenanju. ao nam je to Amina nije dola sa tobom. Naravno, i tvoja majka." Damila-kala je blago napuila usne, proavi prstima kroz svoj kratki mini-val. Gdje je Velika Nanima?" Bilo je to jo jedno lice koje sam oajniki traila, ali koje nisam uspjela da nazrem. Kod mene je, odgovorila je Lubna-kala. Jedva eka da te vidi. Jesi li pokupila prtljag? Odlino. Hajde onda, pozdravi se sa Razijom-nani, pa idemo." Lubna-kala se energino okrenula ka svom vozau, starom bradatom mukarcu sa kaniranom kosom, pokazavi mu da preuzme moj prtljag. Pokreti su joj bili odsjeni i zapovjedni, na rukama su joj zveckale masivne zlatne narukvice, a ake sa jarkocrvenim noktima bile su prekrivene svjetlucavim dijamantima, smaragdima i rubinima. Vozau, prebaci ove torbe do kola. alo, alo! Hajde da se to prije sklonimo odavde." Okrenula sam se ka Raziji-nani koja me je njeno potapala po glavi. Kudahafiz, Saira. Vidimo se uskoro. Kad kucne as za vjenanje, je l' da?" Dok je prilazila svom sinu i snahi, koji su je saekali na aerodromu, ula sam kako im govori, Ba fina djevojica. Tako je pristojna i paljiva. abana ju je odlino vaspitala." Ba kao to je Lubna-kala obeala, Velika Nanima me je ekala u njenoj kui. Rairila je ruke i privila me uz sebe, ali mi njeno tijelo vie nije djelovalo onako ogromno jer su mi ruke bile due i snanije nego prije dvije godine, kada smo se pozdravile uoi naeg povratka za Ameriku. Upitala me je kako su mi majka, otac i sestra. A onda je briznula u pla zbog svoje sestre, moje bake. I ja sam prolila nekoliko suza, vie iz saosjeanja prema njenom bolu nego zbog vlastite tuge. Znai", prozborila je kada se isplakala, briui uglove oiju krajikom sarija, tvoja majka nije dola." Nije." Nisam znala ta jo da kaem, s obzirom na detalje koje sam u avionu

saznala od Razije-nani. Velika Nanima mi je njeno podigla bradu, jo jednom mi rekavi koliko sam porasla. Ve si se zadjevojila, je l' da, Saira? Unuii moje sestre izrasli su u tako divne mladie i djevojke." Valjda i tvoji unuii, Adiba-kala", veselo je dobacila Damila-kala. Zar mi nismo i tvoja djeca?" Naravno da jeste." Ne skidajui pogled sa mene, Velika Nanima je upitala, Da li ti je tvoja Damila-kala rekla za goste iz Engleske koji e biti na Zerinom vjenanju? Da li ti je majka rekla zato nije htjela da doe?" Odmahnula sam glavom. Nije." A tada sam blago isturila bradu, mada ni sama nisam znala da li sam to uinila iz prkosa ozlojeenosti. Ali sam ula od Razije-nani." Velika Nanima je coknula jezikom. Znai, morala si da sazna istinu od nekoga sa strane? Majka je ranije trebalo da ti kae, da te pripremi." Damila-kala se tada ubacila u razgovor, takoe coknuvi jezikom, ali je njen coktaj predstavljao izraz iste ozlojeenosti. Uuuf! abana joj nita nije rekla zato to je uasno tvrdoglava. Punih dvadeset godina raspiruje svoj bijes, odbijajui ak i da pomene naeg oca. Ona je oduvijek morala da radi po svom, jo otkako ..." Lubna-kala je energino zazveckala narukvicama, prekinuvi svoju stariju sestru. Pravo da ti kaem, niko od nas nije oduevljen to si pozvala tu enu i njenu djecu da dou ovdje, u Pakistan. Nemate prava da krivite abanu! Da ne ivim ovdje, vjerovatno ni ja ne bih dola!" AH zato? Aman, ta vas je spopalo? Zar misli da mene to nije pogodilo? Zaboga, ona mi je bila majka, a on mi je bio otac. I bila sam tu kada se to desilo! Zar misli da sam bilo ta zaboravila? Uuf! Ali, reci mi, kakve veze to sad ima? To je sada prolost. On je mrtav. I ona je mrtva. Oboje su otili, tako da to vie nije bitno. Tara je Zerina najbolja drugarica. Ile su u istu kolu, na isti koled. Zar sam mogla da pozovem nju, a da ne pozovem njenog brata i sestru? Na ta bi to liilo? A ako sam ih ve pozvala, onda je bio red da pozovem i njihovu majku. Ko je mogao da pretpostavi da e ona imati smjelosti da stvarno doe? A, osim toga, nemoj zaboraviti da su njena djeca na rod, naa krv." Lubna-kala nije imala ta da odgovori. Ba kao ni bilo ko drugi. Zera, koja je po svoj prilici ve mnogo puta prisustvovala slinim raspravama, tiho je uzdahnula. ao mi je to sam napravila takvu zbrku." A onda se okrenula ka meni. I ao mi je to abana-kala nije dola. Ali, kako god to vama izgledalo, Tara je moja najbolja drugarica i stvarno vie ne elim da priam o tome." Bacila je pogled na runi sat. Imam zakazano kod krojaice. Treba da isprobam haljinu za vjenanje. Saira, sjutra ide u kupovinu sa mnom i sa mamom, pa bi bilo dobro da se malo odmori,

vai?" Na brzinu me je zagrlila i potrala kroz hodnik. Pozajmiu tvoja kola i tvog ofera, Lubna-kala! Vidimo se! doviknula je preko ramena, tapkajui sandalama preko poda i probijajui se pored sluge koji je unosio moje torbe. Damila-kala je takoe pogledala na sat i uzviknula, Uuf! Zar je mogue da je toliko sati! Moram da pourim do juvelira. Vidimo se kasnije. Saira, ne zaboravi da sjutra ide sa nama. Krojaica treba da ti uzme mjere za haljinu." Tada je izjurila kroz vrata, usplahireno lupkajui tiklama, hukui i cokui jer im je ostalo jo tako malo vremena da obave sve to je trebalo obaviti. Lubna-kala je ubrzo nakon toga takoe izala kako bi naloila slugi da odnese moje stvari u gostinsku sobu. Velika Nanima se smjestila na sofi u salonu i prstom mi pokazala da priem. Hajde, beti, doi ovdje. Hoemo li neto da prezalogajimo? ta bi voljela? Paan, bel puri, ban kabab? Ili moda pomalo od svega, a? Rei emo Lubni da nam ne postavlja ruak, ve da naprosto iznese hranu na sto pa emo se same posluiti. Da li ti to odgovara, mila?" Razvukla sam usne u osmijeh, ali je ona primijetila da taj osmijeh nije dolazio iz due. Sta te mui, beti?" Voljela bih da budem kod tebe, Velika Nanima." Kod mene? Ali, zato bi gubila vrijeme s jednom staricom kad se ovdje sprema vjenanje, sa svom hangamom5 koja uz to ide? Treba da bude ovdje, sa svojim tetkama i sestrama, kako biste mogle da uvjebate sve pjesme i plesove koje ete izvesti pred Zerom i njenim mladoenjom. Naravno, ja u svakog dana dolaziti da te gledam i da ti tapem i da te bodrim." Lubna-kala se ponovo vratila u sobu i rekla, Adiba-kala, molim te! Koliko puta treba da ti kaem da bi bio red da ostane ovdje do vjenanja? Hajde, Saira, ti joj reci, poto nas nee da slua. Zamoli svoju Veliku Nanimu da ostane s nama. Svi znaju da si joj ti ljubimica." Da ostanem ovdje? Zna da imam svoju kuu, Lubna. Moram da vodim rauna o njoj." Naravno da ima svoju kuu, Adiba-kala, ali te nita ne spreava da nekoliko dana provede kod nas. A poto je ljetnji raspust ne moe da se pravda kako ima obaveze prema studentima." Ne, moji studenti ne predstavljaju problem. Lubna, beti ... naprosto je rije o tome da ja imam vlastitu rutinu i ritam kojih ne mogu da se odreknem. Navikla sam tako da ivim. I navikla sam na moj stari kvrgavi krevet. Tvoja kua je previe
5

Hungama zbrka, mete, slavlje. (Prim. prev.)

velika, a tvoji dueci su previe meki za mene." Velika Nanima je skrenula pogled ka meni i prasnula u smijeh. Ovo dijete je toliko iscrpljeno da e zaspati na nogama. Hajde, Saira. Idi da se umije pa se malo odmori. Probudiu te za ruak. A onda emo jesti i razgovarati do mile volje. Hajde, beti, idi." Velika Nanima je bila u pravu. Stvarno sam bila iscrpljena. Mogla sam samo da se pridignem na svoje teturave noge i da je posluam.

Velika Nanima je odrala obeanje da e dolaziti svakog dana, ali mi se tokom itavog boravka u Karaiju samo jednom ukazala prilika da ostanem nasamo s njom. U tom i u brojnim drugim pogledima, Karai mi je djelovao sasvim drugaije nego tokom ranijih posjeta. Odsjela sam u kui Lubna-kale, koja se pretvorila u glavni tab za pripremu vjenanja, to je u prolosti bila unaprijed iskljuena mogunost. Lubna-kalina svekrva je nedavno umrla tako da je ona sada postala jedina gospodarica u svom domu, to joj je konano omoguilo da svoj ivot organizuje u skladu sa vlastitim eljama. Lubna-kalina kua je bila ogromna i lijepo opremljena. Podovi su bili poploani mermerom, stolarija je bila napravljena od tikovine, a u svakoj sobi brujali su klima-ureaji koje su samo rijetki stanovnici Karaija mogli da priute. Zahvaljujui takvim detaljima, njen dom se znaajno razlikovao od skromnog doma Velike Nanime. Iako sam svakodnevno viala Veliku Nanimu nedostajala mi je ona dinamika koju su ona i Nanima stvarale izmeu sebe. Nedostajala mi je ona prisna spokojna atmosfera na koju sam navikla u njihovom zajednikom domu. Naprasno sam postala dio jedne ekstremno proirene porodice, ali sam se i dalje osjeala usamljeno. Nedostajala mi je majka. Nedostajao mi je otac.I, najvie od svih, nedostajala mi je Amina. Nedostajala mi je uloga mlae sestre. Nedostajala mi je njena voljnost da odgovora na pitanja umjesto mene. Nedostajali su mi ak i njeni bahati uobraeni savjeti koji su prije podsjeali na zapovijesti i koje sam, u normalnim okolnostima, mrzjela iz dubine due. Bilo mi je teko to bar ona nije pola sa mnom. Ona mi je pomagala da definiem sebe i kad nije bila tu osjeala sam se nekako izgubljeno, kao da sam naprasno skrenula s kursa. Bila je to moja prva posjeta Karaiju otkako sam se zadjevojila", pod ime podrazumijevam da sam imala redovne menstruacije i grudi, to je imalo daleko snanijeg efekta na moju psihu i emocije nego to sam mogla da oekujem. im smo Razija-nani i ja izale iz aviona, primijetila sam razliku. Primijetila sam da sam se obrela u mukom svijetu. Osjeala sam kako te oi, muke oi, pilje u mene, kao da hoe da mi zavire ispod odjee. Tog dana sam nosila farmerke to je bila greka koju sam uvidjela i ispravila im sam stigla kod Lubna-kale, mislei da su

samo mlade djevojke u farmerkama privlaile takve poglede. Ali sam pogrijeila, jer me nisu drugaije gledali ak ni kada sam nosila alvar kameez6 i dupatu. U jednom trenutku, dok sam bila u kupovini sa Damila-kalom i Zerom, i dok smo traile grivne koje e se slagati sa utom haljinom koju e Zera nositi na mendi svetkovini7, drsko sam se zapiljila u mukarce koji su zijevali u mene, naslanjajui se na tezge na bazaru, pokuavajui da pariram njihovom pogledima. Sta to radi, Saira?! Odmah spusti pogled!" zakevtala je Damila-kala kada je primijetila ta radim. Mora da obori pogled. To je jedini nain da izae na kraj s njima. Gledaj u zemlju i pravi se da ih ne primjeuje. Ako ih gleda u oi, to e ih samo jo vie raspaliti. To je kao da si im dala zeleno svijetlo da te jo bezobraznije mjerkaju." Ali, to je odvratno! Zato tako pilje? Osjeam se tako prljavo dok zijevaju u mene!" Pilje zato to su mukarci", odgovorila je moja siuna tetka, podjednako usplahirena mojim gestom i tim bezobraznim pogledima. Ako ti smeta, pokrij lice dupatom." Molim?" Ali sam je, uprkos tome, posluala. ta e dupata da promijeni?" To e im poslati poruku da si dobra i smjerna djevojka. Naravno, zbog toga nee prestati da te mjerkaju, ali e se ti osjeati prijatnije i zatienije." Ali, nisam se osjeala tako. Osjeala sam se krhko i ranjivo. Naprasno sam postala bolno svjesna vlastite enstvenosti. I bilo mi je krivo to su me natjerala da se tako osjeam.

Tradicionalna junoazijska nonja koja se sastoji od alvara i duge koulje ili tunike. (Prim. prev.) 7 Svetkovina koja se, vee uoi vjenanja, odrava u nevjestinom domu. (Prim. prev.)
6

ETVRTO POGLAVLJE

Tokom tog prvog samostalnog boravka u Karaiju uspjela sam da provedem samo jedno popodne u kui Velike Nanime. Sve je izgledalo isto kao nekada. Prvih sat vremena posvetila sam pomnom istraivanju i otkrivanju detalja koji su i ranije bili tu, ali koje iz nekog razloga nisam primijetila. Opinjeno sam zurila u more knjiga koje su bile poslagane po policama koje su prekrivale zidove od poda do tavanice, u dnevnom boravku i u spavaim sobama. Primijetila sam djela kao to su Dejn Er i Gordost i predrasuda knjige koje sam, na nagovor Velike Nanime, proitala tokom prethodne posjete i na stotine drugih naslova koji su mi jo bili nepoznati. U uglu dnevne sobe stajao je veliki globus, a odmah pored njega radni sto preplavljen hrpama papira i runo ispisanih stranica na engleskom i urdu jeziku. ta je ovo?" Ah, vragolanko jedna! Otkrila si moju tajnu." Ti ... ti neto pie?" Prevodim ... to je sasvim drugaija stvar od pisanja." ta prevodi?" Pa, vidi, to tu ..." Velika Nanima pokazala je na jednu od hrpa, to nije nikakva tajna. To je naa urdu poezija koju prevodim na engleski. Objavila sam ve dvije zbirke takvih prevoda." Stvarno?" Da. A ta gomila papira, to je neto novo ime se zanimam u slobodno vrijeme. Neto za TV." Prevodi za televiziju?" Da, radim scenario za jednu dramu na urduu. Adaptaciju romana Razum i osjeajnost od Dejn Ostin. Ve su poeli sa snimanjem. Moram priznati da je strano uzbudljivo." Pa, ti si se ubacila u ou-biznis!" uzviknula sam, prasnuvi u smijeh. S! Plaim se da bi, nakon svih negativnih stvari koje sam izrekla o televiziji, neko sa pravom mogao da me optui za licemerje ako bi se proulo da imam uea u tome." Nastavila sam da etam po sobi, a tada mi je pogled zastao na izblijedjelim fotografijama koje su stajale na stoiu preko puta globusa. Veina njih nije zahtijevala bilo kakva objanjenja. Primijetila sam seriju fotografija na kojima je

Velika Nanima, koja je od slike do slike postajala sve korpulentnija, stajala pored skupina mladih ena obuenih u smjerne bijele alvare i tunike, ispeglane i utirkane do savrenstva. To su, naravno, bile njene studentkinje sa koleda. Na drugima sam vidjela mladu enu kovrdave kratke kose, obuenu u sari, sa kiobranom i knjigom u ruci, kako pozira ispred imperijalnih fontana i kipova i spomenika. Naravno, znala sam ko je bio na tim slikama, ali nisam imala predstavu kada su one bile napravljene. Podigla sam jednu sa police i okrenula se ka fotomodelu lino. Velika Nanima, gdje je ovo slikano?" U Londonu, beta. Kad sam bila na studijama." Nisam znala da si studirala u Londonu." Hmmm. Vjerovala ili ne, studirala sam ba tamo." Neto mi je tu bilo udno. Prisjetila sam se Naniminog razgovora sa Aminom. Onda kada je Nanima rekla mojoj sestri kako se, sa svega esnaest godina, udala za mukarca koga nikad ranije nije vidjela. Ta pria se nikako nije uklapala sa fotografijama koje su stajale pred mojim oima. Ali, Nanima je bila gotovo djevojica kad se udala, zar ne? Zato su je roditelji tako rano udali, dok su tebi dopustili da ode u London na studije?" Velika Nanima me je dovoljno dobro poznavala da bi shvatila da u mom pitanju nije bilo ni trunke prebacivanja. Sjetno se osmjehnula. To je veoma dobro pitanje. Pitanje koje bih i ja postavila u tvojim godinama. Pitanje o kome i dan-danas esto razmiljam." Ispustila je dubok uzdah, uzela ram sa slikom iz mojih ruku i spustila se na sofu, potapavi jedan od jastuia i pokazavi mi da sjednem pored nje. Ispriau ti jednu priu, Saira, rekla je kada sam sjela. Priu koja e ti pruiti odgovor na to pitanje. Vidi, u poetku sam mislila da sam ja bila ta kojoj je srea okrenula lea, ali je vrijeme pokazalo da smo svi zajedno bili u zabludi. Svi do jednog. Zato to stvari nisu uvijek onakve kakvima se ine." Spustila je fotografiju na kafeni stoi i ispruila ruku ka hrani koju je ranije stavila tu. Odmotala je jednu od kabab kifli koje je naruila od ulinih prodavaca, sipala mi jo atnija i dodala mi tanjir. Tada je ponovo podigla fotografiju i prela preko nje krajikom dupate, kao da uklanja estice praine koju ja nisam primjeivala. Vidi kako mi je kosa bila kratka na ovoj slici? Oduvijek sam mrzjela svoju kosu jer je bila tako kovrdava i razbaruena. Jo dok smo ivjeli u Bombaju, prije podjele, eljela sam da je odsijeem, ali tek kad sam se obrela u Londonu, daleko od svoje majke, konano sam smogla hrabrosti da to uinim. Zna, mene nikad nije zanimalo kako u izgledati i ta e drugi misliti o tome. Moda i zbog toga to sam znala da, koliko

god se dotjerivala i kinurila, drugi nee biti impresionirani mojim izgledom. Sjeam se da sam samo jednom provela malo vie vremena pred ogledalom, koje je za nau malu Zahidu predstavljalo omiljenu stvar u kui!" Velika Nanima je prasnula u veseo zvonak smijeh. Sjeam se toga kao da je jue bilo! Taj dan je bio strano vaan za mene, zbog onoga to se nie desilo. I za Zahidu, zbog onoga to se desilo." Bilo je to ... kad ono bjee ... tamo negdje hiljadu devetsto etrdeset prve, ako se ne varam. U to vrijeme smo jo ivjeli u Bombaju. Da, sjeam se kako sam stajala pred ogledalom u sobi koju sam dijelila sa tvojom babom, briui znojave dlanove o bluzu i nervirajui se to sam bila toliko usplahirena. Sklopila sam ake i vrsto preplela prste, pokuavajui da potisnem tresu koja me je epala evo otprilike dovde." Velika Nanima je pokazala na svoj vrat. Skrenula sam pogled ka ogledalu, razmiljajui kako u djelovati njegovoj majci i babi. Sasvim obino lice, sa koom koja je ... pa, ako emo pravo, koja je bila prilino tamna." Odmahnula je glavom, sa sjetnim osmjehom na licu. A tek ta kosa! Danas mogu da se smijem svojoj kosi, ali sam tada bila oajna zbog nje. Nema toga to nisam isprobala. Konjski rep, pletenice, pune. Ali nita nije moglo da ukroti tu razularenu kosurdu. Bila je to jedna od rijetkih situacija kada su me kosnule oeve rijei, zato to je bio brutalno iskren i realan u pogledu onoga to nas je oekivalo. Sjeam se da sam pomislila da je Grej zna, onaj pjesnik moda bio u pravu i da je neznanje, u mom sluaju, predstavljalo vei blagoslov od jalovog znanja, od bolne svjesnosti koju su u meni pobudile oeve rijei. Znala sam da je sve zavisilo od ishoda predstojeeg susreta i da bi, ako se pokaem u dobrom svijetlu, jedna od mojih mana konano mogla da se pretvori u prednost. Majka i baba tog mladia trebalo je da stignu svakog asa kako bi ocijenile da li sam ja dostojna nevjesta za njihovog sina i unuka. Taj mladi je u razgovoru s njima izrazio krajnje specifinu i neobinu elju da se oeni obrazovanom i naitanom djevojkom. Djevojkom koja je govorila engleski. 'Beti', rekao mi je otac ozbiljnim glasom, 'ovo bi mogla da bude tvoja jedina ansa. Ako im se dopadne, to e dokazati da je tvoja majka bila u zabludi, a da sam ja bio u pravu to sam ti dopustio da studira.' Vidi, ja sam u to vrijeme ve bila malo prestara da budem neudata. Moji roditelji su bili strano zabrinuti zbog toga. Rijetko ko se raspitivao za mene, to mi je jo tee padalo zbog interesovanja koje je pobuivala moja mlaa sestra. Zato to je Zahida tvoja nanima bila lijepa kao san. Imala je svijetlosmeu kosu, zelene oi i otre simetrine crte lica. Koa joj je bila blistava i gotovo prozirna, a ten bijel kao mlijeko. Kosa, koja joj se sputala do struka, bila je svilenkasta i besprekorno prava. I, to je bilo najznaajnije, nije imala ni trunke interesovanja za

nauku." Oi Velike Nanime vragolasto su bljesnule. Zato da se laemo? Tvoja baba je u to vrijeme imala samo esnaest godina. I bila je prava glupaa. Nije imala pojma ni o emu. Znam da nije lijepo tako neto rei za svoju sestru, ah sam je ja povremeno poduavala tako da ne mogu da zatvorim oi pred istinom. Meutim, u situaciji sa kojom je trebalo da se suoim kada je porodica potencijalnog mladoenje dolazila da odmjeri raspoloivu udavau viak ili manjak inteligencije nije predstavljao znaajnu stavku. Nai roditelji odbijali su ponude za Zahidu jo prije nego to je ula u pubertet. Nisam bila iznenaena oevom direktnou. On nikad nije bio veliki diplomata kada je predoavao vrline i mane svoje djece. Zahida i ja smo imale etiri starija brata koje je na otac opisivao kao visprenog, lijenog, previe lijepog za njegovo vlastito dobro i vrijednog. Mene je smatrao pametnicom, a Zahidu ljepoticom. Iako moe zvuati neskromno, ja sam bila najobrazovanija djevojka u itavom kraju. I snosila sam odreene posledice zbog toga, ali mi to nije teko padalo. Moja majka je neprestano prigovarala ocu, tvrdei da e me obrazovanje uiniti nepodobnom za udaju. Iako mi je otac pruao najveu podrku kada je uenje bilo u pitanju, rijei koje je izgovarao u moju odbranu bile su za mene prije gorke nego slatke. Velika Nanima mi je eretski namignula, kao da je sve to shvatala kao dobar vic. 'Pusti sirotu djevojku da ui!', govorio je majci. 'ta ima loe u tome? Svi znaju da je bog nije blagoslovio ljepotom kao njenu sestru. Neka bar iskoristi pamet koju joj je podario.' Naa majka, koja je uporno pokuavala da zatiti svoje keri od opasnosti koje su vrebale obrazovane djevojke, imala je vie sree sa Zahidom. Kada je napunila pet godina, Zahida je otila na svoj prvi as u manastirsku kolu koju sam i ja pohaala. Dola je kui jecajui, a majka je odmah napala oca to ju je uopte slao tamo. Otac je na kraju popustio pred majinim kritikama i rekao, 'U redu, u redu! Aa, aa! Prestani da plae, Zahida. Moe da ostane kod kue sa majkom. Naa mala Zahida vie nee ii u kolu, dogovoreno?' Tada se okrenuo ka majci i rekao, 'Ona je lijepo djevoje i ne mora da zamara svoju glavicu uenjem. Ne mogu sve djevojke da budu uenjaci, ba kao to sve ne mogu da budu ni ljepotice. Sestra e je kod kue poduiti osnovnim stvarima da ita, pie i da sroi koju reenicu na engleskom.' Ali je Zahida bila strano neposluan ak. Stalno je bjeala sa asova koje sam joj drala. Uprkos mom trudu, nikad nije nauila engleski. Iako me je stid da priznam, bila sam joj zahvalna zbog toga. Bar tog dana, dok sam stajala pred tim ogledalom. Prvi put u ivotu nisam morala da brinem da e me moja mlaa sestra baciti u zasjenak. A majka je, za svaki sluaj, naloila Zahidi da se dri to dalje i da nipoto ne izlazi pred prosce. Ja sam za to vrijeme

nestrpljivo iekivala zakazanu posjetu, dajui sve od sebe da izgledam dovoljno pristojno. Uporno sam pokuavala da neto uinim sa kosom i po ko zna koji put zaalila sam to mi majka nije dopustila da je malo skratim, kao to su radile Engleskinje koje sam upoznala tokom kolovanja. Edukativni eksperti iz Engleske su u to vrijeme esto posjeivali manastirsku kolu koju sam ranije pohaala i u kojoj sam predavala engleski. Mada to nije znao niko osim mog oca." Kako to misli? Hoe da kae da si radila u tajnosti?" Usta su mi bila puna kababa, a oi vodnjikave od pikantnog atnija u koji sam umakala svaki zalogaj. Ba tako. Samo je moj otac znao da sam poela da radim kao predava. Majka je bila donekle sumnjiava kada joj je otac rekao da u i dalje svakodnevno odlaziti u kolu, zbog 'specijalnih studija' za koje sam, po miljenju mojih nastavnika, bila izuzetno nadarena. 'Ali zato? emu dalje studiranje?' bunila se majka. 'Ve joj je vrijeme da se uda. Jo odavno je trebalo da zasnuje porodicu.' 'Da, to svi dobro znamo', odgovarao je moj otac, 'ali teko da je imala drugog izbora, zar ne? Pusti je da studira ... kakve veze ima? Bar e neim da se zanima. Nastavnici kau da je veoma dobar student. A one luckaste matore Britanke misle da je strano pametna.' Otac mi je kriom namignuo, a oi su mu sijevnule od zadovoljstva to je uspio da sprovede svoj plan i da nasamari ostatak porodice. 'Samo klimaj glavom, ta god da kaem'", govorio mi je, 'i nikad mi se ne suprotstavljaj. Dobro sakrij platu i ne kupuj poklone brai i sestri, inae e da te opeljee do poslednje pare.' Ispostavilo se da uopte nije bilo lako pridravati se tog savjeta. Kada su se dvojica najstarije brae oenila, stvari su se naglo iskomplikovale. Nae nove snaje dokazale su svoju valjanost i plodnost tako to su ve u prvoj godini braka obje rodile po jednog sina. Kuni trokovi dramatino su narasli. A poslovi mog oca, koji nikad nisu donosili naroit profit, krenuli su nizbrdo tako da mu je bilo sve tee da podmiri raune. Dlanovi su me svrbjeli od elje da bar donekle olakam teret koji mu se sruio na plea. A onda je jednog dana, pritisnut nematinom, moj otac progutao svoj ponos i obratio mi se za pomo. Bilo je to samo nekoliko mjeseci nakon to sam poela da radim. ak mi je i sada teko kad se prisjetim koliko je bio postien. Znala sam da je to bio teak udarac za njegovo dostojanstvo. Glava mu je bila povijena, a pogled uprt ka zemlji. 'Zna, Adiba ... ovaj ... poslovi nam idu prilino loe u poslednje vrijeme. Zbog ovih trajkova i bojkota. Ve se na sve strane bruji o nezavisnosti tako da Britanci masovno pakuju kofere. A zna da su oni nae najbolje muterije. Adiba, beti, stid me je to moram da te pitam, ali ...' 'Ne, aba, nita ne mora da me pita', prekinula sam ga. 'Utedjela sam

pare od plate. Jo ranije sam htjela da ti ih dam. Meni one uopte ne trebaju. Imam sve to mi je potrebno. Molim te da ih uzme.' Otila sam do svog ormana, provrljala po stvarima i izvukla staru limenu kutiju od pudera umotanu u staru maramu. Izvadila sam svoju skromnu uteevinu i pruila je ocu. Otac se skrueno zagledao u moju ispruenu ruku. Nisam sigurna, ali mi se uinilo da su mu oi bile pune suza kada mi je stegao aku, njeno je pomilovao i potom povukao ruku nazad, zajedno sa novcem koji sam mu dala. Dok sam tog dana stajala ispred ogledala, ekajui da stignu nae uvaene goe, sa strepnjom sam se pitala ta e se desiti ako stvari ne ispadnu onako kako su se moji roditelji nadali. Znala sam, uz dunu poniznost, da je moj tajni prilog kunim financijama doprinio da na dom ostavi utisak prividnog prosperiteta. Ali sam, uprkos tome, bila dovoljno praktina da shvatim da je brak bio nuan preduslov za moju sigurnu budunost. Naravno, nisu mi bile strane romantine ideje. Englesku knjievnost sam, izmeu ostalog, zavoljela i zbog znaaja koji je ona pridavala romantinoj ljubavi. Pa ipak, shvatala sam da je to samo apstraktni ideal i bila sam voljna da saekam trenutak kada u taj ideal moi da uklopim u kontekst drutvene prihvatljivosti i ekonomske nunosti. Zna, Saira, jedna od mojih omiljenih spisateljica bila je Dejn Ostin, upravo zbog toga to je izuzetno dobro shvatala potrebu da u donoenju vanih ivotnih odluka ne uestvuje samo srce, ve i razum i pragmatini duh. Uspjeh nekog braka podjednako je zavisio od ekonomskih inilaca kao i od intelektualnog razumijevanja izmeu suprunika. A sada sam konano mogla da se nadam da u to uspjeti da postignem. Nisam mnogo razmiljala o potencijalnom mladoenji, osim to sam bila zadivljena progresivnom prirodom njegove elje da za enu uzme obrazovanu djevojku. Djevojku koja je, tavie, govorila engleski! Moj otac se u nekoliko navrata susreo s njim jer je poznavao njegovog oca. 'To je veoma dobar mladi. Pristojan i paljiv. Bio je mlad kad mu je otac umro i jo tada je preuzeo brigu o svojoj porodici. Jo jednom ti napominjem da nije bogat, ali je izuzetno bistar i sposoban. Siguran sam da e daleko dogurati i bilo bi mi drago da ga imam za zeta.' Moj otac mi je tim rijeima jasno predoio svoje odobravanje. Svi u kui intenzivno su razmiljali o dobrobiti koju bi taj brak mogao da donese, nadajui se da e predstojei susret predstavljati sudbinsko rjeenje za nae probleme. Jedino to je u datim okolnostima moglo da nam pomuti sreu, kako sam tada smatrala, bile su kratkorone potrebe moje porodice ... nai tekui finansijski problemi. Shvatala sam da bi bilo poeljno da se udam jer bi, posmatrano na duge staze, moje usjedjelitvo moglo da rezultira samo nesreom. Moje snaje su bile veoma dobre prema meni. Uopte nisam sumnjala u njihovu naklonost. Medutim,

njihov poloaj u naem domu bio je u to vrijeme podreen poloaju njihove svekrve, moje majke. Bila sam svjesna da e se stvari jednog dana neminovno promijeniti. A ko je mogao da kae kako e se ta promjena u ravnotei moi odraziti na njihov odnos prema meni? Ve je postojala primjetna tenzija u njihovim osjeanjima prema Zahidi, to je bilo sasvim razumljivo. Zahidu nije bilo ba lako voljeti. Njena ljepota je automatski podsticala zavist i netrpeljivost kod mlaih ena, pa ak i kod onih koje nisu morale direktno da se nadmeu s njom. Znala sam da ja, u tom smislu, nisam predstavljala prijetnju. A Zahida, koja je bila prilino razmaena jer su je svi odreda zasipali panjom, ne samo lanovi porodice ve i ljudi sa strane, nije inila nita da osigura naklonost svojih snaja. Bila je zahtjevna i sebina. Navikla je da uvijek istjera po svome i da svojom ljepotom i armom izmami sve to poeli. Svi u kui udovoljavali su njenim prohtjevima i nai roditelji, i braa, i sluge. Svi su joj se bacali pred noge. Sreom po sve, nije bilo bojazni da e Zahida jo dugo ostati u roditeljskoj kui. Njena ljepota je garantovala da e se dobro udati. Ali moja budunost nije bila tako izvjesna. Znala sam da trenutna naklonost mojih snaha nije predstavljala nikakvu garanciju. Naa tradicija je nalagala da one, kao supruge moje brae, nakon smrti mojih roditelja preuzmu brigu za sve zavisne lanove porodice, a ja bih, kao usjedjelica, nesumnjivo potpala pod tu kategoriju. Meutim, djelimina nezavisnost koju mi je moje zaposlenje prualo uinila me je neprijemivom za ideju zavisnosti i prinudne tolerancije. I tako sam shvatila da je brak za mene predstavljao jedinu dugoronu opciju." Velika Nanima je ispustila dug, teak uzdah. Bacila je pogled na moj tanjir, primijetila da sam dovrila kabab kiflu i dohvatila bokal sa sokom od eerne trske koji je naruila zajedno sa hranom. Nasula mi je jednu au, a potom je nastavila sa priom. Dugo sam sjedjela pred ogledalom i razmiljala o svim tim stvarima. A onda sam, kroz prozor koji je gledao na otvoreni dio dvorita, ula nepoznate glasove koji su razmjenjivali utive pozdrave sa mojim ukuanima. Znajui da e me uskoro pozvati da izaem, bacila sam jo jedan sumnjiav pogled ka ogledalu. Djelovala sam tako unezvjereno da sam morala da se nasmijem samoj sebi. 'Sta je tu je', tiho sam izustila, citirajui ekspira. 'I ta bude, bie', dodala sam, zadovoljna svojom duhovitom improvizacijom. Neto kasnije sjedjela sam za stolom, hrabrei se pomilju da je dotad sve proteklo u savrenom redu. Ula sam u sobu sa posluavnikom i servirala aj naim goama. Razgovor koji su vodile moja i mladoenjina majka bio je tean i oputen, pun uzajamnih komplimenata. Goe su na sva usta hvalile na dom, namjetaj i same ukuane. Rekle su da je aj izvrstan, a pakore savreno zainjene. A djevojka koja je iznijela posluenje moja malenkost bila je pomno odmjeravana izmeu

dva gutljaja aja i na kraju ocijenjena kao veoma armantna. Jedino to nae goe nisu provjerite bilo je da li zaista dobro vladam engleskim jezikom. Ali, ako emo pravo, to nisam ni oekivala jer sam pretpostavljala da one nisu bile dovoljno kompetentne da bi to ocijenile. Samo su me upitale da li ispunjavam i taj zahtjev i povjerovale mi na rije. A tada je nastupio obrt koji je bio jednako alostan koliko i predvidiv. Zahida je neplanirano banula u salon, iako joj je to bilo izriito zabranjeno. Kasnije je rekla da je sluajno zabasala tamo, mada je njena gracioznost bila nespojiva sa glagolom zabasati." Nije valjda ... Ali, zar nisi rekla da joj je vaa majka zabranila da se vrzma po kui? Zar je mogue da je to namjerno uradila?" Mislim da uopte nisam pokuala da sakrijem svoj bijes. Ali, nije bilo ni potrebe za tim jer je jo od one davne svae oko ventilatora bilo vie nego jasno kome sam poklonila svoju lojalnost. Velika Nanima je prasnula u smijeh, vrativi prii normalnu ljudsku dimenziju. Lagano je odmahnula glavom, ne skidajui osmijeh sa lica. Nikad neu saznati njene istinske motive, mada mi je u to vrijeme bilo teko da povjerujem da je to uradila sluajno. A opet, nisam smjela da pokleknem pred sumnjom. Stvarno nisam mogla da shvatim zato bi to uradila, izuzev iz puke pakosti ili zlobe. A nisam eljela da vjerujem da je u srcu moje sestre bilo mjesta za takva osjeanja. U svakom sluaju, Zahidin dolazak je bio kao grom iz vedra neba. Panja obje goe prebacila se usred razgovora sa jedne na drugu ker. Ba kao i njihovo interesovanje. Moja majka je pokuala da vrati razgovor na stari kurs, objanjavajui kako je Zahida prosta i neuka djevojka, kako nikad nije voljela knjigu i kako ne umije da zucne ni rije engleskog. Dvije dame su razmijenile znaajne poglede, a onda je mladoenjina baba klimnula i nastavila da ispituje Zahidu. Odmah mi je bilo jasno da je moje prisustvo postalo izlino. Ostalo mi je samo da strpljivo saekam dok mi majka nije dala dozvolu da se povuem, zajedno sa Zahidom. Napustile smo salon i zastale u hodniku, utonuvi u napet muk. Zahida je krila ake i grickala usnu, oigledno posramljena svojim postupkom. Oi su mi bile uprte u nju, ali nisam prozborila nijednu rije o incidentu koji se upravo odigrao u naem salonu. Nas dvije nikad nismo razgovarale o takvim stvarima i nisam vidjela razlog da sada mijenjamo praksu. utke sam krenula niz hodnik, ka naoj sobi. A Zahida je, oigledno uznemirena mojom utnjom, krenula za mnom. 'Adiba?', pozvala me je. Nita nisam odgovorila jer nisam eljela da se uputam u raspravu. 'Adiba? Jesi li ljuta na mene?' ponovo je pokuala. Krupne suze ve su joj navirale na oi. Posmatrala sam kako klize niz njeno lijepo lice. I vidjela sam morala sam da vidim da ak ni tuga nije mogla da umanji njenu

ljupkost. 'Molim te, Adiba. Ne mogu da podnesem da bude ljuta na mene.' Uzdahnula sam. Nije bilo svrhe da joj bilo ta prebacujem. Da li list neto moe da zamjeri cvijetu kad oba pripadaju istoj biljci? 'Ne, Zahida, ne ljutim se na tebe.' Nakratko sam zautala. 'Zato bih se ljutila?' upitala sam, voena istom znatieljom. 'Ne znam', odgovorila je. 'Nije trebalo da uem unutra. Ali nisam mogla da odolim. Stvarno. Bila sam uasno radoznala! Htjela sam da vidim ta se deava.' Odmahnula sam glavom i rekla, 'Shvatam.' A tada sam se okrenula i otila, stavivi taku na taj razgovor. Ali sam te veeri ula razgovor izmeu naih roditelja, dok je majka prepriavala ocu ta se desilo. 'Ali, zar joj nisi rekla da ne ulazi unutra?' Otac je zvuao ljutito. 'Naravno da sam joj rekla!', odbrusila je majka jednako ljutitim tonom. 'I jo sam zaduila Imran da joj pravi drutvo. Mislila sam da su izale u etnju.' 'I? ta se desilo?' upitao je otac. 'Pojma nemam', odgovorila je majka. Zvuala je jednako zbunjeno kao to sam se ja osjeala. 'Jesi li pitala Imran otkud Zahida u salonu?' 'Jo nisam. Uopte nisam znala ta da joj kaem ...' Majka je naprasno zautala. Shvatala sam njenu dilemu. I sama sam se suoila sa istom dilemom dok sam razgovarala sa Zahidom. ta se tu moglo rei? Iskrenost bi bila previe gruba i direktna, a situacija je zahtijevala krajnju delikatnost. Otac je nakratko zautao, a onda je duboko uzdahnuo i rekao, 'Ne znam ni sam ... ini mi se da tu vie nita ne moe da se uradi. Ili da se kae. Kako je protekla posjeta?' 'Misli, prije nego to je Zahida uleprala unutra, ili poslije toga?' Sjeam se da sam bila prenuta otrinom majinog glasa. 'Sve je dobro proteklo', nastavila je, tiho uzdahnuvi. 'Mislim da im se dopala Adiba. Ali im se Zahida dopala jo vie.' 'Hmmm. Pa, mislim da mi tu vie nita ne moemo da uinimo. ta bude, bie.' Sjeam se da mi je oev odgovor izmamio osmijeh na licu jer sam i sama izgovorila gotovo iste rijei dok sam tog popodneva stajala pred onim prokletim ogledalom. 'To je fin mladi i treba da budemo sreni ako odlui da se oeni naom kerkom. Koju god da odabere.'" Velika Nanima je ponovo podigla fotografiju koju je spustila na sto dok mi je sipala sok. Zagledala se u nju, prila polici sa koje sam je uzela i vratila je na mjesto. Umjesto da ponovo sjedne pored mene poela je da eta po sobi, sa rukama prebaenim iza lea. Nije gledala u mene, ve u pod, u zid, kroz prozor. Nikad je nisam vidjela u uionici, ali sam pomislila da je vjerovatno tako izgledala

na predavanjima, dok je formulisala reenice kojima e izraziti svoje misli. Nisam imala mnogo vremena da se divim tom neobinom kontrastu izmeu te introspektivne intelektualke koja je zamiljeno etala po sobi i one vesele ene koja je bila zaljubljena u hranu i zabavu i koja je priala uasno zanimljive prie sa nevjerovatnim zvunim efektima. Nisam imala vremena jer je Velika Nanima, nakon nekoliko krugova po sobi, ponovo prozborila, identinim tonom kao i ranije, savreno biranim i besprekorno izgovorenim rijeima, kao da mi je itala neki od romana koji su me silno zabavljali dok sam bila mala. Naredne veeri, u raspoloenju koje je bilo na granici uzdranog oekivanja i iznenaenosti, moj otac je u naem salonu doekao ujaka mladog prosca. Ovog puta posluenje je donio jedan od sluga. Gost je saekao da se sluga udalji, a onda je poeo da objanjava razloge svoje posjete. 'Znate, Mahbub-sahibe ... hmmm, ovaj ... moja sestra je jue stekla veoma lijep utisak o vaoj keri i stoga me je zamolila da je zaprosim za njenog sina. Takoe me je zamolila da vas podsjetim da vam je mladiev otac bio dobar prijatelj. Poto ste ga lino poznavali, to e vam sigurno pomoi da uvidite vrline mog sestria Kasima. On je ... ovaj ... on je veoma inteligentan i sposoban mladi. Naravno, znate da nije bogat, ali je estit i vrijedan, tako da sam siguran da ga oekuje lijepa budunost. Ako ste voljni da blagoslovite njihov brak, uvjeren sam da nita ne moe stajati na putu njihovoj srei.' Otac se diskretno nakaljao i rekao, 'Polaskan sam, Abassahibe, ali vas moram podsjetiti da ja imam dvije keri.' 'Ah, naravno!' bre-bolje je odgovorio posjetilac. 'Oprostite. Mislio sam na vau mlau ker, Zahidu.' Otac je nakratko zautao. Sklopio je ruke i zamiljeno naslonio bradu. 'Zahida ... da, Zahida. Ali, zar Kasim nije ...' Ponovo je utihnuo, vjerovatno zakljuivi da je bilo pametnije da digne ruke od onoga to se vie nije moglo ispraviti. 'Da, sad sam shvatio. Ali, nadam se da ete razumjeti da prvo moram da se posavjetujem sa ostalim ukuanima.' 'Naravno, Mahbub-sahibe, naravno!', spremno je odgovorio mladoenjin ujak. 'Slobodno razmislite o naoj ponudi. Cim me pozovete, doi u da ujem va odgovor. Stojim vam na usluzi u bilo koje doba.' Otac je ispratio ujaka Kasima-baja i vratio se u salon. Spustio se u svoju omiljenu fotelju, na kojoj je do maloprije sjedio uvaeni gost, i naslonio glavu na ake. Ja sam se nalazila dovoljno blizu da ujem gotovo sve kljune detalje ime naeg gosta, svrhu njegove posjete i ponudu koja je mom ocu zadala toliko glavobolje. Ula sam u sobu i spustila se na asuru pored oevih nogu. Ne otvarajui oi, otac je spustio aku na moju glavu i rekao, 'ao mi je,

beti. ao mi je to nije ispalo drugaije.' Rekla sam, 'Nema za im da ali, aba. Meni je drago to je ispalo ba ovako.' I dok sam izgovarala te rijei shvatila sam da je to bila istina. 'Svia mi se ovako kako jeste. Znam da se to jednog dana moe promijeniti, ali se sve deava sa odreenim razlogom. Bilo bi mi mnogo tee da sad moram da te napustim.' Pokajala sam se zbog tih rijei jo prije nego to su mi skliznule sa usana. Otac se prosto zaledio. A onda je ispustio dug teak uzdah i rekao, 'U redu je. Shvatam ta hoe da kae. Iskreno reeno, ni sam ne znam ta bih radio bez tvoje pomoi. Trebalo bi da se stidim zbog toga, ali se od istine ne moe pobjei. Tano je da bi mi strano nedostajala kada bi otila odavde. Ba kao to e mi i Zahida nedostajati. Ali, u ovom trenutku, prosto ne znam ta bih radio bez tebe, Adiba. Moda je Alah odluio da jo malo ostane sa nama. Samo Alah zna ...' zastao je, ispustivi zvuk kao da se bori za dah. 'Adiba, oprosti mi, ali u morati da te zamolim da nam pomogne oko trokova za vjenanje. Da se ti udaje, morao bih da uem u dugove. U jo dublje dugove od onih u kojima se ve nalazim. I zato ovo moda treba da shvatimo kao prerueni blagoslov. Blagoslov za mene, blagoslov za Zahidu i blagoslov za itavu porodicu. Jedino nisam siguran da li je to blagoslov i za tebe, beti." Velika Nanima je zautala i prestala da marira po sobi. Spremno sam iskoristila pauzu. Ali, ta je nana rekao kada je saznao da Zahida mislim, nanima ne govori engleski? Da li je bio ljut?" ta je mogao da kae? Stvar je ve bila svrena. Kada je saznao, njih dvoje su ve bili vjenani. A, osim toga, njegova nevjesta je bila toliko lijepa da vjerovatno vie nije mario kojim jezikom govori." Ali, da li ti se ona ikada izvinila? Mislim, zato to ti je ukrala ... Ne, Saira. Nita mi nije ukrala. Nije uzela nita to ve nije bilo njeno." Ali, da nije banula unutra ..." Zaboravi na to, mila. Ne postoji da nije. Postoji samo ono to jeste. Ono to je bilo. I ono to e biti. Nisam ti odrala ovaj mali as iz istorije da bih te navela da razmilja o tome ko je kriv. Nijedna pria vrijedna kazivanja ne treba da govori o krivici kajanju. Desilo se samo ono to je moralo da se desi. To je kismat. Moj ivot se time nije okonao. Moj kismat je bio drugaiji od kismata moje sestre. Ona je imala svoj put, a ja svoj." Velika Nanima je zastala i prostrijelila me pronicljivim pogledom, kao profesorka koja pokuava da procijeni da li je njena uenica dobro shvatila lekciju. Izraz koji je spazila na mom licu natjerao ju je da odmahne glavom i da uzdahne. Ti to sada ne moe da shvati, Saira. Moda e shvatiti kasnije, kad bude starija. Kad bude nauila da se ivot ne svodi samo na na vlastiti izbor i da su neke odluke unaprijed donijete." Ali ..."

Ne, Saira. Zaboravi na ali. Zaboravi na ako." Velika Nanima je zamiljeno naherila glavu i njeno mi se osmjehnula, a tada je nastavila da marira po sobi. Nekoliko godina kasnije, hiljadu devetsto etrdeset sedme, preselili smo se u Karai, a Zahida je ostala u Bombaju sa svojim muem. Bilo nam je strano teko to smo morali da je napustimo." Zato ste se preselili u Pakistan? Mislim, niste morali da idete iz Indije." Ne, niko nije morao da ide. Ali su neki mislili da moraju. Bilo je to zbog straha, Saira. Strah i bijes su prosto titrali u vazduhu. Muslimani su mislili da je bolje da ive meu svojim narodom nego meu ozlojeenim komijama druge vjere. Pa ipak, mnogo vie muslimana je ostalo u Indiji nego to se iselilo u Pakistan. Moj otac je odluio da ode zato to su mu poslovi ve dovoljno loe ili. Mislio je da, kao musliman meu mnotvom ljutitih Hindusa, ne moe da se nada boljoj budunosti. Mislio je da e biti pametnije da okrene nov list i da krene ispoetka. Ali je taj novi poetak imao visoku cijenu. Niko nije shvatao koliko e krvi biti proliveno u raanju dvije blizanake nacije. Euforija zbog nezavisnosti jedva da je splasnula kada smo bili suoeni sa zahtjevom da donesemo ishitrenu odluku o nacionalnoj lojalnosti. Dok smo putovali vozom ka Pakistanu, pred naim suznim oima promicale su slike haosa u kome smo se obreli. Kada smo prolazili kroz gusto naseljene predjele, moj otac bi navukao zavjese i naprasno se uutao, molei se da nas niko ne dira, da budemo poteeni napada zaraenih tabora i da ostanemo neprimijeeni od hordi srditih ljudi koje su vrebale du puta. Sa svakom preenom miljom bivali smo sve dalje od kue i paradoksalno sve blie kui. Bilo je nemogue oduprijeti se kolektivnom strahu. I jednako nemogue oduprijeti se kolektivnom ushienju. eljeli smo samo da to prije stignemo do svog odredita i da svjesno zaboravimo uase putovanja, da se pretvaramo kao da su te novoustanovljene granice oduvijek bile tu. Da u ognju rasplamsalog nacionalizma zamurimo pred injenicom da su one predstavljale jednu potpuno vjetaku tvorevinu. Imala sam dvadeset est godina kada je prvi put podignuta pakistanska zastava i bila sam opijena obeanjem promjene i napretka u jednom sasvim novom i drugaijem kontekstu. to nije bilo naroito iznenaujue ako se ima u vidu da su u zemlji i u ivotu koje sam ostavila za sobom moje opcije bile prilino ograniene. Odmah po dolasku poela sam da predajem u djevojakoj koli u blizini naeg novog doma, u koli iji je upravni odbor i dalje bio preteno sainjen od britanskih dobroinitelja. U Pakistanu vie nisam morala da krijem da predajem u koli. Moja porodica je pala na veoma niske grane tako da nikome nije padalo na pamet da mi

prigovara to sam radila i primala platu. Uskoro su svi u porodici, a ne samo moj otac, poeli da uviaju i da potuju pomo koju sam im pruala. Osim toga, vie nisam bila tako mlada da bih marila za besprekornu reputaciju koju su mladoenje oekivale od svojih nevjesta . Otkako se Zahida udala, potencijalni prosci su se sve rjee raspitivali za mene. Poslednjih nekoliko ponuda dobila sam od vremenih udovaca koji su brigu o svojoj djeci eljeli da prepuste novoj supruzi koja e im privremeno posluiti kao zamjena za majku. Jedan od njih je ak imao djecu stariju od mene! Sreom, moja majka je bila jednako uvrijeena takvim ponudama kao i ja. 'Ona nije ba toliko stara!' govorila je. 'Jo uvijek nije. A mi nismo ba toliko oajni. Jo ima vremena. Bolje je da saekamo i da vidimo ta joj je bog namijenio.' Dvije godine nakon to smo se doselili u Pakistan, tokom kojih su moje anse za udaju postale jo mizernije, bila mi je ponudena stipendija za studije u Engleskoj. Odmah sam se ponadala da e moja majka shvatiti da je to moda bila srea koju mi je bog namijenio, mada mi je razum govorio da nije bilo anse da moji roditelji prihvate taj predlog. Pa ipak, dopustila sam sebi da se bar nadam." Oi Velike Nanime sijevnule su udnim sjajem dok je tiho pljeskala dlanovima, preputajui se tim davnim uspomenama na nain koji je moje prisustvo inio gotovo suvinim. Ta ponuda je dola kao grom iz vedra neba. Bila je to jedna od onih udesnih mogunosti koje ti se otvaraju kad ivi u novoj, tek roenoj zemlji. inilo nam se da svi zajedno stojimo pred okeanom nade po kome plove bezbrojne prilike. ovjek je samo trebalo da isprui ruku i da ih ulovi. Svi su bili puni optimizma. itava nacija podsjeala je na ogromnu porodicu koja je izala na pecanje. Sjedjeli smo u amcima, smijui se i brbljajui, stavljajui mamce na udice u naivnom uvjerenju da prilika samo eka da je upecamo. Bogat industrijski potencijal. Obilje obraive zemlje. Mnogo posla za marljive ljude. I progres zbog koga je vrijedjelo zavrnuti rukave. Progres." Velika Nanima je coknula jezikom, kao da se naslauje ukusom te rijei. Divna rije koja podrazumijeva napredovanje ka neem ljepem i boljem. Nevjerovatno, ali odjednom mi se uinilo kao da sam dobila priliku da lino uestvujem u tom progresu. Nisam mogla ak ni da zamislim ta bi to znailo. Da odem u Englesku i da tamo studiram englesku knjievnost! Da se potom vratim u svoju zemlju i da podijelim steeno znanje sa Pakistankama koje e se zajedno sa mnom posvetiti misiji edukativnog napretka! Bila je to ansa o kojoj ranije nisam smjela ak ni da sanjam. ansa da se otisnem u svijet, da upoznam stvari koje su prevazilazile granice moje mate. Ako je sueno da odem tamo, onda u i otii, ubjeivala sam sebe dok sam skupljala hrabrost da porazgovaram sa roditeljima. Saekala sam da ih uhvatim

nasamo to dalje od moje brae, snaja, bratanaca i bratanica a onda sam im saoptila, 'To je udesna prilika. U dubini due znam da treba da odem tamo. Da mi je to sueno. Ne treba ni za ta da brinete. Svi trokovi e biti podmireni.' 'Ali ... zar da ide u Englesku?' Moj otac je bio okiran, a majino utanje je ukazivalo da se i ona osjeala slino. 'Adiba, kako da te pustimo da ode tako daleko od kue? Sama? To nije u redu, beti. Nije u redu da jedna mlada ena neudata mlada ena bude tako daleko od svoje porodice.' Poela sam da ga preklinjem i ubjeujem, 'Ali, aba, biu tamo samo nekoliko godina. I biu kod jedne starateljske porodice. Neu ivjeti sama. To mi je strano vano. Moje obrazovanje nee koristiti samo meni, ve i naoj zemlji. Da svi razmiljaju kao ti, nikad ne bismo mrdnuli s mjesta . Nikad ne bismo krenuli naprijed. Aba, ti si mi uvijek davao podrku. Molim te. Ovakva prilika se dobija jednom u ivotu. Ne smijem da je propustim! Ne smijem!' Tada se konano u razgovor ukljuila i moja majka. 'Ali zato?' rekla je zbunjenim slabanim glasom. 'Zato to rade? Zato su ti to ponudili? I to besplatno? Kakvu korist oni imaju od toga?' Bila sam srena to su mi pruili priliku da im objasnim stvari, to nisu ve na prvi pomen odbili moju molbu. 'Ama, to organizuje jedna dobrotvorna fondacija koja svoj im obrazovnim programima eli da pomogne zemljama u razvoju. Oni ele da obue i obrazuju nastavnike koji e se potom vratiti i podijeliti steeno znanje sa svojim sunarodnicima. Takoe namjeravaju da ovdje osnuju koled kojim e upravljati zajedno sa lokalnim odborom. Ako odem u Englesku i ako zavrim studije, ekae me posao na koledu. Radiu kao profesor engleskog.' Primijetila sam iskru u majinim oima i tog trenutka sam shvatila da je osoba koju sam dotad doivljavala kao svoju najveu prepreku naprasno promijenila stranu i postala moj najodaniji saveznik. Tiina koja je uslijedila predstavljala je prvi signal podrke. Nakon toga, moja majka se nijednom rijeju nije usprotivila mom odlasku. Te prve veeri moj otac je okonao diskusiju rekavi da mu treba vremena da razmisli. inilo se kao da nije znao ta da kae. Primijetila sam da je nekoliko puta zbunjeno skrenuo pogled ka mojoj majci, kao da je pokuavao da procijeni ta je znaila njena iznenadna utnja, ali oigledno nita nije uspio da zakljui. Sjutradan sam nestrpljivo iekivala da otac ponovo pokrene tu temu, ali on nije prozborio ni rijei. Nakon ruka, dok sam mu potiteno servirala aj, ubijeena da je njegovo utanje ukazivalo da se i dalje protivio mom predlogu, majka je bila ta koja je konano prekinula tiinu i naterala ga da se izjasni. 'Koliko dugo, Adiba?' upitala je. 'Koliko godina e biti odsutna?' Otac je, iznenaen njenom upadicom, podigao pogled sa aja. Oi su mu

bile pune strepnje. Ja sam duboko udahnula i odgovorila, 'Tri godine. Samo tri godine.' 'Pretpostavljam da shvata da nakon toga moda vie nee moi da se uda?' Lice moje majke nikad nije bilo naroito izraajno, ali je ovog puta djelovalo kao da je bilo isklesano od kamena. Pokuala sam da prikrijem svoje uzbuenje i svoju nadu, trudei se da mi lice ostane jednako bezizraajno kao i njeno, mada sam znala da je to bio jalov pokuaj. 'Shvatam. Ali ak i ako ostanem ovdje, to ne znai da u se udati.' 'Nipoto!', prasnuo je moj otac, shvativi kuda je taj razgovor vodio. 'Ne dolazi u obzir! Neu to dopustiti.' A tada je moja majka izgovorila rijei koje su me okirale i koje su iz korijena promijenile moj ivot. 'Uopte nisam sigurna da nju ovog puta zanima da li e joj ti neto dopustiti ili ne. Dovoljno je uinila za tebe. Dovoljno je uinila za sve nas. Nai sinovi su uspjeli da stanu na svoje noge i poslovi im dobro idu. Opstaemo i bez njene pomoi. Sad treba da razmiljamo samo o Adibinoj budunosti. I o njenim osjeanjima. A ne o naim.' U oevim oima bljesnula je iskra nevjerice, ali je moja majka nepokolebljivo nastavila. 'U pitanju je njen ivot. Zato sama mora da odlui ta e da uradi. Nisam sigurna da u se sloiti s njenom odlukom, ali se itav svijet promijenio. Nita vie nije kao nekada. A ona nam je oduvijek bila dobra ki. I dalje je dobra ki. Zato to nam je pruila priliku da odbijemo njenu molbu. Ne elim vie da kuam njenu poslunost. Ne elim da joj dam povoda da se oglui o nau volju. A plaim se da e, ako je odbijemo, to uiniti.' Razrogaila sam oi od uenja. Nikad nisam razmiljala tome da se usprotivim volji svojih roditelja. Sve do tada. Sve dok moja majka nije nagovijestila da je postojala i ta opcija. Bila je u pravu. U pitanju je bio moj ivot. Moja budunost. Naravno, eljela sam da dobijem roditeljski blagoslov, ali sam prvi put shvatila ono to se nikad ne bih usudila sama da izustim, ali to je moja majka upravo izustila umjesto mene. Shvatila sam da je ta odluka pripadala iskljuivo meni. Moj otac je odmah uvidio kakvu mi je mo majka podarila svojim rijeima. Kakvu je mo podarila njegovoj keri. I shvatio je da je njegova vlastita mo u toj stvari poela da jenjava. Niko nita vie nije rekao te veeri. Ni u veerima koje su uslijedile. A onda je, nedjelju dana kasnije, otac izvadio stari putni kofer iz ostave. Moja majka, snahe i ja smo u to vrijeme bile u drugom dijelu kue, gdje smo spremale turiju od zelenog manga. Kada smo napustile kuhinju i pojavile se pred vratima, zatekle smo oca kako krpom brie prainu sa kofera. Nisam znala kako to

da protumaim. Bila sam previe uplaena da bih smjela ak i da se nadam. Skrenula sam pogled ka majci, na ijem sam licu spazila istovjetnu kombinaciju zbunjenosti i strepnje. Moje snahe su se zbunjeno namrtile jer nisu imale pojma o emu smo nas troje potajno razgovarali poslednjih nedjelju dana. Starija snaha je odmah krenula ka ocu. Susretljivo je ispruila ruke i rekla, 'Aba, molim te, prepusti to meni.' Mlaa snaha je pokazala jo veu odlunost da svom svekru pritekne u pomo. Prila je jo blie, spremna da zgrabi krpu iz oeve ruke i da dovri zapoeti posao. Obje su znale da je neumjesno da pitaju zato mu je bio potreban taj kofer. Oevo elo i gornja usna bili su prekriveni malim svjetlucavim grakama znoja. Izvadio je maramicu iz depa i obrisao lice, izbjegavajui pitanja koja su prosto zraila iz oiju ena koje su se sjatile oko nj ega. Starija snaha vie nije mogla da se uzdri. Progutala je knedlu i prikupila dovoljno hrabrosti da ga glasom punim potovanja i obzirnosti upita, 'Negdje putuje, aba?' Otac je izustio samo jedno kratko 'ne', uskrativi naoj odvanoj snahi bilo kakvo objanjenje. Sve dok se konano nije osvrnuo ka meni i pogledao me pravo u oi. 'Ne putujem ja, ve Adiba. Ide na veoma dug put. I veoma sam srean zbog nje.' Tada nam je okrenuo lea i napustio sobu, ne obazirui se na ene koje su, otvorenih usta, piljile u vrata iza koj ih je nestao. Naravno, starija snaha je odmah izvela pogrean zakljuak. 'Adiba se udaje? Ali, to je divna vijest! Hai, Alah! Aba kae da ide na dug put. Da se moda ne vraa u Indiju? Oh! Tako e nam nedostajati! Ko je mladoenja? Ama, kako si to mogla da skriva od mene? Zar ja ovdje nisam najstarija snaja? Valjda je trebalo da se posavjetujete sa mnom? Kad ste to utanaili? I emu tolika tajnovitost?' Nisam mogla da krivim svoju snahu zbog tog ishitrenog zakljuka. Do prije nekoliko dana i sama sam bila ubijeena da u, ako ikada ponovo krenem na put, to uiniti iskljuivo iz razloga koji je ona navela. Bio je to put za koji su se sve djevojke jo od malih nogu pripremale. Fiziko preseljenje iz oevog u muevljev dom putovanje tokom koga se djevojka pretvarala u enu i, toje jo vanije, putovanje koje je simbolizovalo prenos vlasti sa jednog mehrama na drugog. Putovanje tokom koga se breme muke odgovornosti prenosilo sa oca na mua. 'Adiba se ne udaje', rekla je moja majka. U tajacu koji je uslijedio primijetila sam zaprepaenje na licima mojih snaha i oklijevanje na licu moje majke. To je za nju bio kritian as. Trenutak u kome je pitanje moje budunosti, striktno govorei, prestajalo da bude porodine stvar. Zato to su nae snahe, iako su pripadale naoj porodici, istovremeno predstavljale dio vlastitih porodica, te su stoga bile povezane sa mnotvom drugih ljudi tavie, sa itavom zajednicom.

Moja majka je bila svjesna da e njihova reakcija predstavljati prvi nagovjetaj toga kako e drutvo u kome smo ivjeli u budunosti gledati na mene. Kada sam primijetila da su moje snahe naprasno zanijemile, shvatila sam da to nije dobar znak. To je ukazivalo da je njihova reakcija bila dovoljno snana da osjete potrebu da je sakriju. to je, sa druge strane, znailo da e neodobravanje koje e kasnije podijeliti sa vlastitim porodicama biti neodobravanje one najopasnije vrste neodobravanje koje se izraava iza lea, u obliku glasina i abrova od kojih ovjek ne moe da se brani." Ja sam tada izustila pitanje kojim sam nesvjesno kroila u samo sredite kulturnog faza. Ali, zato bi to bilo vano? Zato bi tebe bilo briga ta su one mislile? ta je bilo ko mislio? Zato bi se sjekirala zbog toga ako si se ve dogovorila sa svojim roditeljima?" Sok od eerne trske jo odavno je bio popijen tako da sam sada prela na kesicu ili ipsa tankih i ekstra zainjenih kriica prenog krompira koja se nekim udom stvorila na stolu ispred nas. Odsutno sam grickala ips, zaokupljena prizorima koje je Velika Nanima oslikavala pred mojim oima, pogleda prikovanog za njeno lice kao da sam zurila u ekran koji je imao gotovo hipnotiko dejstvo na mene. Velika Nanima je prasnula u smijeh, tako srdaan i glasan da joj je itavo tijelo poigravalo, kao u ono vrijeme kada sam ja bila mnogo manja a ona mnogo vea. Govori kao prava mala razgalamili, gotovo se nadmeui za rije, mada sam ja u toj kakofoniji uspjela da razaberem samo nekoliko glasova. Jedan od njih bio je glas mog oca. 'Beta, nema potrebe da se toliko rtvuje. Moda jo nisi ula da poslovi tvoje brae odIino idu. Sad moemo sasvim lagodno da ivimo.' ula sam i glas svoje majke. 'Adiba! To ne dolazi u obzir! Tvoja babi je u pravu. Odmah mora da odbije tu ponudu!' Moja snaja, koja je tokom mog trogodinjeg odsustva oigledno razvila averziju prema tiini, shvatila je da je konano kucnuo as da demonstrira svoju rjeitost. 'Adiba! Zar ne moe da se zadovolji onim to si ve dobila? Zar ti nije dovoljno to si otila na studije u inostranstvo dok smo mi ostali ovdje da nas itav grad opanjkava iza lea? Tako mi svega, neu da ponovo prolazimo kroz to! ta e ljudi ovog puta rei? Da ne elimo da ivi sa nama? Da si otila zato to se loe ophodimo prema tebi? Da li uopte razmilja o tome? Da li shvata da e nam svima zajedno okaljati obraz? Takve stvari se ne rade! Zaboga, da se ena odseli od kue i da ivi sama kad ima brau koja su kadra da vode rauna o njoj! I ne samo njih, ve i oca i majku! Ti si naa odgovornost! To je teret koji sa zadovoljstvom nosimo, Adiba. Drago nam je to moemo da brinemo o tebi. Tiina koja je uslijedila bila je jo napadnija od malopreanje kakofonije, a moja usplahirena

snajka je bar privremeno odustala od pokuaja da je prekine. Tada sam konano smogla snage da neto izustim. 'Babi, stvarno mi je ao, ali ...' Naglo sam zautala, uplaivi se rijei koje mi umalo nisu skliznule sa usana. Majka me je tada ponovo iznenadila, ba kao i prije nekoliko godina, dovrivi reenicu koju ja nisam imala hrabrosti da izgovorim. 'Moda Adiba nikome ne eli da bude na teretu, ak i ako njena porodica sa zadovoljstvom prihvata to breme.' Majin ton je bio tako pribran i uzdran da se po njemu nije moglo naslutiti ni ta je mislila o mojoj namjeri da se odselim ni ta je mislila o unom protestu svoje najstarije snahe. Pogled joj je bio prikovan za zavjesu koja je leprala na vruem vjetru koji je duvao nad gradom. Moja snaha je mogla samo da se ugrize za jezik jer je shvatila da je moja majka dala sasvim drugaiju dimenziju njenom vatrenom iskazu. Zahvaljujui majinoj intervenciji, stvari su se postepeno siegle i ja sam se u avgustu naredne godine uselila u vlastiti stan." Velika Nanima se zadovoljno osvrnula oko sebe. Od tada ivim ovdje." Misli da je to najvea nagrada koju ti je studiranje donijelo?" upitala sam. To to si mogla da se preseli u vlastiti stan?" Jedna od nagrada. Virdinija Vulf je svojevremeno objavila esej pod nazivom Vlastita soba. To bi trebalo neto da ti govori. Ali, predavaki posao je sam po sebi predstavljao nagradu. Kako to da ti objasnim? Zna, strano je lijepo kad moe da radi posao u kome istinski uiva. Jesi li nekad ula pjesmu Sve bolje i bolje? Mislim da je od Bitlsa." Njeno pitanje me je izbacilo iz kolosjeka. Blago sam se namrtila, uopte ne shvatajui na ta misli. Ovaj ... nisam sigurna." Velika Nanima je poela da pjeva, a njen pakistanski akcenat doivio je onu udesnu transformaciju koja je svojstvena rokenrol muzici tako da je sada zvuala gotovo kao ja. Stvarno dopadljiva pjesmica. I krajnje optimistina. Jesi li je nekad ula, Saira?" Sad jesam", odgovorila sam, prasnuvi u smijeh. Velika Nanima je toboe prekorno zavrtjela prstom, ali sam primijetila da je i dalje lupkala nogama, pjevuei ostatak pjesme. Zna, te rijei mi jo odzvanjaju u glavi. Ponekad mi zvue gotovo podrugljivo, kad krenemo unazad umjesto unaprijed. Ali, vjerujem tim momcima. Vjerujem da stvari stvari u itavom svijetu stvarno idu nabolje. Ta pjesma se emitovala na radiju, u Hit paradi, kada sam sjela u kola sa svojim bratom i snahom i krenula ka aerodromu. Ostala braa i njihove supruge ili su iza nas, vlastitim kolima. Bila je 1967. godina. Ili smo zajedno itava porodica da doekamo Zahidu, tvoju nanimu. Ona se tada vraala iz Londona pa je odluila da nam svrati u posjetu. Sjeam se koliko sam bila srena! A rijei pjesme su bile tako prikladne. itavog jutra u glavi sam

premotavala te rijei, posmatrajui lica djevojaka koje su sjedjele u uionici, srena to je njima bila pruena daleko vea ansa nego ranijim generacijama. Otkako sam se vratila iz Engleske broj studentkinja se svake godine po veavao. Standardi su se u meuvremenu promijenili. Sada se od lijepo vaspitanih djevojaka oekivalo da imaju pristojno obrazovanje, da zavre kolu, a potom i koled. Sada je to, maltene, postao preduslov za dobar brak, a ne prepreka, kao u vrijeme kada sam ja bila mlada. Dobro raspoloenje me je dralo sve dok, zajedno sa Zahidom, nismo stigli kui, u dom naeg najstarijeg brata. Nakon to su nam roditelji umrli, naa braa vie nisu ivjela zajedno. Tada smo shvatili da ta posjeta nee predstavljati veselo porodino okupljanje koje smo svi eljno iekivali. Zahida nam je ispriala ta je Kasim-baj uradio u Londonu i kakvu je odluku donio. Rekla je da je njen brak okonan. Zagledala sam se u uplakano lice svoje sestre, shvativi da ona vie nije bila ljupka esnaestogodinjakinja koja je plakala zbog osjeaja grie savjesti. Sada je bila majka, a nedavno je postala ak i baka! Ali, godine su se rasprile kao magla dok sam posmatrala kako se moja sestra bori sa svojim gubitkom i bolom. Zahida pronto nije mogla da povjeruje ta ju je snalo. Ona je besprekorno ispunjavala svoje dunosti i obaveze. Bila je sve to je trebalo da bude posluna snaha, privrena supruga, brina majka, pobona ena a onda je preko noi sve izgubila. A ja, koja nisam bila nita od toga, koja nisam uradila nijednu od stvari koje su se od mene oekivale dodue, samo zato to je sudbina uredila da tako bude ja sam, u poreenju s njom, sve dobila. Ona je i dalje bila moja mlaa sestra i ... ah, da samo zna koliko sam saosjeala s njom! Uopte ne znam kako to da ti objasnim. Ali, jednog dana e i sama saznati, Saira. Zato to i ti ima sestru. Ta spona, ta sestrinska veza, po svojoj snazi dolazi odmah iza odnosa izmeu majke i keri. Moja braa jo nisu shvatala punu teinu problema. Mislili su da e se na zet prizvati pameti i vratiti se kui. Ali sam ja znala da nema nita od toga. Znala sam da Zahida nije mogla da se vrati u Indiju a da se ne suoi sa ponienjem koje ne bih poeljela ak ni najcrnjem dumaninu, a kamoli mojoj krvi i mom mesu! Nisam htjela i nisam mogla da dopustim da moja sestra bude osuena na ono to sam ja sama uspjela da izbjegnem. Da zavisi od milosti drugih. Da se braa njenog odbjeglog mua staraju o njoj iz pukog osjeanja dunosti. I tako sam je pozvala da ivi sa mnom. U mom stanu bilo je dovoljno mjesta za obje. Zahida se preselila kod mene. Nekoliko nedjelja snudeno se vukla po kui, ne uspijevajui da se oporavi od oka. A onda sam je ja donekle razdrmala, pokrenuvi dvije kakljive teme oko kojih smo godinama vodile unu diskusiju. Kao prvo, rekla sam joj da se razvede od Kasima. Zato da i dalje, makar zvanino,

bude udata za njega? i! Nakon svega to joj je uradio! Meutim, Zahida je, valjda u zabludjelom pokuaju da sauva obraz, odbila moj predlog, rekavi mi da ne vjeruje u ono u ta sam ja mogla da se zakunem. Bila je ubijeena da e Kasim napustiti tu Engleskinju i da e joj se vratiti! Malo sjutra!" Velika Nanima je skrueno odmahnula glavom, kao da je jo bila ozlojeena sestrinim samozavaravanjem. A ta je bila druga kakljiva tema? Ah, da! Nakon nekoliko nedjelja Kasim-baj joj je poslao ek i pismo u kome je obeao da e joj svakog mjeseca slati novac za izdravanje. A Zahida je bre-bolje spakovala ek i vratila ga nazad! Shvatam zato je to uradila. Iz istog ponosa. A opet, nije sramota prihvatiti neto to ti pripada. On je njoj dugovao taj novac. Meutim, ona je uporno tvrdila da, poto je Kasim vie nije smatrao svojom enom, ni u formalnom ni u injeninom smislu, ona vie nije mogla da polae pravo na pogodnosti koje su joj pripadale kao njegovoj supruzi. Svakog mjeseca iznova smo nainjale tu temu, tane kao vajcarski sat. Cim bi stigao Kasimov ek, u naoj kui buknula bi nova rasprava. Naravno, Zahidine i Kasimove keri bile su strano pogoene situacijom. Tvoja majka i tvoje kale su, iz lojalnosti prema majci, odbile da prihvate bilo kakve poklon od svog oca, mada je on i njima uporno slao ekove, za roendane ili kada bi dobio neko od unuadi. Slao je ekove i za vas dvije, za tebe i za Aminu. Kada su Zahida i Kasim-baj preminuli, maltene jedno za drugim, keri su konano popustile. Ispostavilo se da je svakoj od njih ostavio fino nasljedstvo. Jedino mu tvoja majka ak ni tada nije oprostila. Ona nikad nije prihvatila ni jedan jedini cent. Ni dok su joj roditelji bili ivi, ni poslije toga." Nakratko smo obje zautale. Ustala sam i ponovo pogledala slike, a tada sam proetala kroz sobu i stala pored Velike Nanime. Oduvijek sam znala da si nastavnica i da predaje na koledu, aIi mislim da sve dosad nisam shvatala koliko je to znaajno postignue." Velika Nanima se osmjehnula. Postignue? Moda u moje vrijeme. Ali sada je drugaije. Tvoja generacija ima pravo na obrazovanje, ima pravo da prui svoj doprinos svijetu u kome ivi. I pravo i dunost." Ponovo sam se osvrnula oko sebe. Znai, ova kua ... ona pripada koledu?" Da. Kad budem otila u penziju, morau da se iselim." ta e onda da radi?" Imam mali stan koji sam kupila za stare dane. Tamo u ivjeti." Prisjetila sam se napetog zajednitva u kome su moja Nanima i Velika Nanima godinama ivjele. Sama?"

Da, dok budem mogla. Moj strah od budunosti sada se sveo na to." Upitno sam izvila obrve. Da u jednog dana postati previe stara ili bolesna da bih brinula o sebi. Mogu samo da se molim bogu da me uzme prije nego to doe do toga. Ali, moram da budem spremna i na najgore. Zato to nemam djecu na koju mogu da se oslonim. Vidi, to je trebalo da se desi meni, umjesto tvojoj nanimi. Oduvijek sam se nadala da u ja prva otii. Zato to ona nije bila sama. Imala je tri keri kod kojih je mogla da ode kad kucne as da se rastanemo." Nisi sama, Velika Nanima." Na kraju svi ostajemo sami, Saira. U manjoj ili veoj mjeri." utke sam je uzela za ruke i vrsto ih stegla, kao to sam tako esto inila kada sam bila mala.

PETO POGLAVLJE

Tokom preostalih dana koje sam provela u Karaiju moje misli bile su prevashodno usredsreene na dramatino iekivanje susreta sa Engleskinjom zbog koje je moj djeda ostavio moju babu. Uprkos zakulisnoj traumi koju je u naoj porodici prouzrokovala vijest da e ona i njena djeca doi na Zerinu svadbu, moja rodbina je naim inostranim gostima kako su ih svi odreda zvali priredila ljubazan formalan doek koji je ubrzo prerastao u iskrenu, mada isprva kolebljivu srdanost. Za to je prvenstveno bila zasluna Bela koja nije skrivala svoje ushienje to joj se ukazala prilika da bude sa nama i ije je dranje zrailo neusiljenou i vedrinom kojima je rijetko ko mogao da odoli. Naravno, mene nije uspjela da osvoji tako lako kao ostatak porodice jer sam uporno podsjeala sebe da je ona bila glavni krivac za izostanak moje majke tako da sam isprva iz iste bioloke lojalnosti nastojala da ignoriem njene osmjehe i njen arm. Poto su Bela i njena djeca odsjeli u hotelu umjesto u kui nekog od mojih roaka to je, u kontekstu kulture u kojoj se gostoprimstvo izraavalo time to se domain iz potovanja prema svom gostu odricao ak i vlastite postelje, bila uvreda iju teinu ona nije mogla da shvati moja poetna rezervisanost je ostala gotovo neprimijeena jer Bela nije direktno uestvovala u svakodnevnim pripremama za vjenanje kojima smo mi ostali bili u potpunosti zaokupljeni. Kada sam konano bila prinuena da kapituliram pred njenim armom, donekle me tjeilo to to je Velika Nanima, koja je odolijevala Beli jednako revnosno kao i ja, istakla bijelu zastavu nedugo nakon mene. Zerina mendi ceremonija predstavljala je prvi u nizu vjenanih obreda. Ceremonija, koja je bila rezervisana iskljuivo za ene, bila je odrana u Lubna-kalinom vrtu koji je u poslednjih nekoliko dana doivio velianstven preobraaj. Travnjak je bio prekriven prelijepim ilimima koji su bili postavljeni ispod ivopisnog baldahina. Na rubovima travnjaka bile su poreane stolice za starije ene. Vrt je bio obasjan mnotvom lampi i fenjera koji su svetkovini davali atmosferu iz Hiljadu i jedne noi. Na jednom kraju vrta bila je postavljena niska platforma gdje e Zera sjedjeti sa svojim mladoenjom koji je bio jedini prisutan mukarac i koji je bio obuen u tradicionalnu utu odoru. Ispred platforme sjedjela je jedna od mojih daljih roaka koja e tokom ceremonije lupati u dol, dvostrani bubanj, iji e zvuci predstavljati dolinu pratnju za pjesme koje su prisutne

roake, ukljuujui i moju malenkost, uvjebavale sve dok nisu ostale bez glasa pjesme iji su stihovi ukljuivali aljive opaske na raun mladoenjine porodice, na koje je mladoenja trebalo da uzvrati slinim unaprijed sroenim poalicama. Kada je ceremonija poela, ja sam, sa propisnog rastojanja, zlovoljno posmatrala kako Bela srednjovjena ena zdepaste grade iji struk nije zaostajao za strukom Velike Nanime i koja je izgledala mnogo starije od moje majke i njenih sestara iako su, kako sam naula, bile slinih godina (sve u svemu, nita nalik vamp zavodnici kakvu sam dotad zamiljala) prilazi podijumu kako bi obavila rasam obred koji je ukljuivao uzimanje sadake, milostinje, i simbolino nanoenje kane na Zerin betijelom prekriven dlan. Kompletan postupak nanoenja kane bio je rezervisan za naredno jutro, kada e djevojke vine tom zanatu, koje su trenutno posluivale goste, uloiti mnogo vremena i truda u oslikavanje sloenih desena kojima e ukrasiti Zerine ake i stopala. Ta ena uopte nije svjesna kakvu su joj poast ukazali", promrmljala je Velika Nanima na moje uho, ne elei da ostali uju njenu opasku. Bio je to jedini direktan komentar na Belin raun koji sam ula otkako su inostrani gosti stigli u Karai. Misli da je mama ispravno postupila to nije dola?" Velika Nanima je naherila glavu. Da li je ispravno postupila? Zna, mila, u ovakvoj situaciji teko je rei ta je ispravno a ta pogreno. Mislim da je abana donijela odluku svojim srcem. Odluivanje o tome ta je ispravno ili pogreno pripada domenu uma, koji je odvojen od emocija, a ponekad je teko posluati um i ogluiti se o ono to nam srce nalae." Namrtila sam se, izgubljena u tom lavirintu rijei. Uopte mi nije bilo jasno ta je htjela da kae. Velika Nanima me je, primijetivi moju zbunjenost, pomazila po obrazu i slabano se osmjehnula. Pusti ti mene, Saira. Poklekla sam pred emocijama pa trabunjam stvari koje nemaju previe smisla. Tvoj djeda je odabrao Belu za svoju ivotnu saputnicu. Svima je jasno da ju je volio. To je istina, eljeli mi to da priznamo ili ne. Tvoja majka, Lubna i Damila su, svaka za sebe, morale da se suoe sa tom istinom onako kako su znale i umjele. Damila je jedina koja ga je poznavala i u njegovom drugom ivotu. Moda ovo ..." Velika Nanima je pokazala glavom ka krugu u ijem je sreditu sjedjela Zera, okruena mojim tetkama i Belom i njenim kerima, moda ovo, u krajnjoj liniji, nije tako loe. Moda je to korak ka zacjeljenju starih rana, ka izmirenju za kojim svi ve tako dugo ude. Moda bi i abana konano trebalo da se suoi s tim, da se pomiri sa vlastitom prolou." Velika Nanima je ispustila teak uzdah. Ali, kako god bilo, moja lojalnost pripada samo jednoj osobi. Mojoj sestri Zahidi. eni koju je Kasim-baj napustio, ne osvrnuvi se za sobom. Tako da ja nisam osoba koja moe da te posavjetuje kako

treba da se postavi u ovakvoj situaciji, Saira. Zato to dok gledam tu enu koja se sada smije sa tvojom roakom, sa unukom moje sestre, ne mogu da potisnem pomisao da je ona zauzela Zahidino mjesto i da je dijelila ivot i postelju sa Zahidinim muem." Na razgovor bio je na tom mjestu prekinut jer su me roake pozvale u stranu i rekle mi da Damila-kala eli da izvedemo prvi od pripremljenih plesova prije nego to bude servirana veera. Podijum je u tren oka bio raien dok su se goe povlaile ka rubovima ilima kako bi oslobodile prostor za ples u kome su uestvovale sve nevjestine mlade roake, sve Nanimine unuke, izuzev Amine. Bosih stopala, kretale smo se lijevo-desno u gracioznom sinhronizovanom ritmu, uz zvuke iz najnovijih indijskih filmskih hitova. Rubovi naih dugih kameza ukraeni zlatnom i srebrnom dabkom leprali su u vazduhu, naglaavajui njihanje naih kukova i ivopisne crvene, grimizne i purpurne nijanse nae odjee. Okretale smo se i obrtale i lelujale dok su ostale goe zvidukale i pljeskale, pratei na ritam i razmiljajui o sinovima i neacima koji e uskoro stasati za enidbu. Kada smo zavrile ples miris tike8 i kababa, afrana i egzotinih zaina, pozvao nas je da krenemo na veeru, ka stolovima zastrtim svilom koji su bili postavljeni ispod jo jednog raskono ukraenog baldahina na bonoj strani Lubna-kalinog vrta. Tu je Bela konano uspjela da me satjera u kripac. Kada sam spazila da mi prilazi, bilo je kasno da neopaeno uteknem. Bela se ve posluila tako da je zastala pored mene dok sam ekala u redu, drei tanjir sa brdacem hrane koja je objanjavala zato joj je figura bila tako zaokrugljena. Ima odlian osjeaj za ritam, Saira! Tvoj djeda bi sigurno bio ponosan da moe da te vidi kako plee sa svojim roakama." Uhvatila me je na preac, obraajui mi se kao da me je odavno poznavala, tako da nisam znala ta da kaem. Mogla sam samo da se osmjehnem, krutim utogljenim osmjehom koji nije odmakao dalje od uglova usana. I dalje utei, uzela sam pilei batak iz posude sa tikom, nadajui se da e me Bela uskoro ostaviti na miru. Ali ona to nije uinila. Vjeto je prebacila tanjir u jednu ruku a drugom je stegla moju aku i povela me ka suprotnom kraju stola. Zastala sam da se posluim, ali sam bila tako uzdrhtala da nisam mogla da podignem viljuku. Bela je na trenutak spustila svoju porciju, ne putajui mi ruku. Dohvatila je viljuku i stavila je na moj tanjir, a potom je podigla svoju hranu i povukla me u stranu, rekavi, Hajde, ljubavi. Hoe li da mi pravi drutvo dok jedem?" Uopte ne saekavi moj odgovor, povela me je ka stolicama u mirnom izolovanom uglu
8

Tradicionalno junoazijsko jelo, piletina u marinadi od jogurta i aromatinih zaina. (Prim. prev.)

Lubna-kalinog vrta. Osvrnula sam se oko sebe, traei izgovor da uteknem i nadajui se da e mi neko tetka neka od roaka domahnuti rukom i izbaviti me iz kripca. Ali, niko nije primjeivao da me je Bela zarobila. Skrenula sam pogled ka njoj, posmatrajui kako viljukom nabada komad bihari kababa i paljivo ga ubacuje u usta. Nije B Tradicionalno junoazijsko jelo, piletina u marinadi od jogurta i aromatinih zaina. (Prim. prev.) odmah poela da vae, ve je naprosto, zatvorenih oiju, uivala u aromi. Mmm, ovo je fantastino!" promrmljala je. Ne mogu ti opisati koliko uivam u pakistanskoj brani. Zna, prvi put sam ovdje." Zaista?" promucala sam, tek reda radi. Bela je klimnula jer su joj usta, u koja je upravo ubacila jo jedan komad mesa, bila previe zauzeta da bi mogla da odgovori. Moja hrana se za to vrijeme hladila, a masnoa se lagano stvrdnjavala po rubovima tanjira. Pa ipak, dok sam je posmatrala kako jede, sa neskrivenim zadovoljstvom i uitkom, krenula mi je voda na usta. Smueno sam slegnula ramenima i, po uzoru na nju, prionula na svoj kabab. Neko vrijeme smo samo jele i utale. Nakon to je smazala svu hranu koju je napakovala na tanjir Bela je zadovoljno uzdahnula i podrignula, tako tiho i istanano da je taj zvuk djelovao gotovo armantno. Prasnula je u smijeh. Oprosti! Ba sam se najela. Ovo je stvarno izvrsno." Oi su joj bile uprte u mene, kao da je oekivala da se sloim s njom. Kada je primijetila da nemam namjeru da joj odgovorim, paljivo je nastavila, Zna, Saira, da sam te negdje sluajno srela odmah bih znala da si Kasimova unuka. Izgleda isto kao on." Stvarno?" Da, strano lii na svog djedu. Zar ti to niko nije rekao?" Odmahnula sam glavom. Bela se zagledala u moj tanjir, dovoljno dugo da me natera da se zapitam da moda nije oekivala da joj ponudim svoju hranu, budui da je njen tanjir bio oien do poslednje mrvice. Ali, ak i ako jeste, nisam udovoljila njenim oekivanjima. Bela je ponovo podigla pogled ka meni i upitala, Kako ti je majka? ao mi je to i ona nije dola. Ba bih voljela da je upoznam." Ovog puta sam se osjeala dunom da bar neto odgovorim. Ovaj ... mama nije mogla da doe." Zvuala sam strano ueprtljano, to me je jo vie iznerviralo. Kasim mi je mnogo priao o njoj. O svim nestalucima koje je pravila kada je bila mala. Naravno, on to nikad nije htio da prizna, ali mu je abana definitivno bila mezimica." Ozbiljno?"

Nesumnjivo." Belin osmijeh bio je vedar, blistav i iskren. Zbunjeno sam zatreptala. A kad sam joj konano uzvratila osmijeh u njemu nije bilo ni trunke usiljenosti. Tada mi je ponovo stegla aku, natjeravi me da se trgnem i priberem. Jo odavno vrebam priliku da te odvuem u stranu i da proaskam s tobom." Zaista?" Bela je veselo klimnula, skrenuvi pogled ka cvijetnom podijumu na kome je Zera sjedjela sa svojim buduim suprugom ahidom. Moje oi su instinktivno krenule u istom pravcu. Kako bih voljela da je Kasim ovdje", sjetno je nastavila. Da moe da vas vidi na okupu, da vidi kako sve njegove unuke zajedno pleu. Naravno, sve izuzev tvoje sestre, Amine." Bilo je udno uti tu enu tu strankinju sa britanskim akcentom kako pria o mojoj majci i sestri kao da polae izvjesno pravo na njih. Izvukla sam ruku iz njenog stiska. Bela se pravila kao da nije primijetila moj gest. Lii li na tebe?" upitala je, ne skidajui oi sa Zere. Ko to?" Amina." Ah, ni najmanje. Ona lii na moju mamu." Bela je ozbiljno klimnula. Koja lii na svoju majku." Otkud ... otkud to znate?" Sloila sam takvu grimasu da je Bela morala da prasne u smijeh. Od tvog djede, ljubavi. Rekao mi je da je njegova supruga bila veoma lijepa." Oh." Nakratko sam se zagledala u Zeru. Vidjela sam Belinu kerku Taru kako sjedi pored moje roake. Pored svoje sestriine. Nagnula se ka njoj i apnula joj neto na uho, neto to je mladu nevjestu natjeralo da prasne u smijeh. Prije nego to sam stigla da se osvijestim usta su mi se otvorila i iz njih je izletjelo pitanje. Pitanje koje sam ja uputila njoj. Kako ste se upoznali? Vi i moj nana?" Prkosno sam naglasila poslednju rije, kao da sam time eljela da joj uputim izvjestan signal. Bela me je paljivo osmotrila. ta si ula?" upitala je blagim glasom. Odmah sam se pokajala to sam se tako izlanula. Iz bezbroj razliitih razloga. Ovaj ... ula sam da ste se upoznali u nekom parku." Ba tako. U Hajd parku. Kod Govornikog ugla. Jesi li nekad bila tamo?" Odmahnula sam glavom. Tvoj djeda, tvoj nana ... vjerovatno zna da je zajedno sa tvojom bakom bio u Londonu kada je tvoja tetka Damila ekala prvo dijete. Bili su tamo kada se Zera

rodila. Moe li da povjeruje? A pogledaj sad nau Zeru! Ve je stasala za udaju!" Bela je ispustila dubok priguen uzdah zadovoljstva. Zagledala mi se pravo u oi, blago zbrkavi nos. Dobro znam ta svi vi mislite ... ta su svi ak i u ono doba mislili. Bili su ubijeeni da je tvoj djeda prolazio kroz krizu srednjeg doba. A ja sam se naprosto zatekla tu, u pravo vrijeme i na pravom mjestu ... ili u pogreno vrijeme i na pogrenom mjestu, sa vae take gledita. Neu pokuavati da se opravdam. Mogu samo da ti kaem ono to sam ula od tvog djede. Prije nego to smo se nas dvoje upoznali, tvoj djeda nije bio nesrean i nezadovoljan mukarac. Ali, ti dani koje je proveo u Londonu ... mislim da je tada prvi put u ivotu imao vremena samo za sebe. Mogao je da eta po parku i da uiva u ivotu. Bilo je proljee. A svi oni ljupki kliei o proljeu u Londonu svi do jednog su tani. Kasim je bio oaran prizorom. arenilom cvijea i njenim vlatima trave koje su dikljale iz zemlje. Pjesmom ptica koju je prvi put u ivotu mogao istinski da uje, umjesto da je nazire meu kakofonijom pozadinskih zvukova. Satima se vrzmao oko Govornikog ugla, oslukujui nove glasove i ideje. Zna, bilo je to krajem ezdesetih. Stvarno uzbudljivo vrijeme. I tako je jednog dana stajao tamo, sluajui jednu naroito vatrenu govornicu u povjerenju, jednu fanatinu razgoropaenu feministkinju koja je na sav glas urlala o gnusnom savezu patrijarhata i njegovog sauesnika u zloinu, kapitalizma, da bi na kraju demonstrirala svoju poentu javnim spaljivanjem brushaltera." Bela je prasnula u smijeh. Mislim da tvoj djeda nikada prije toga nije vidio da neko na javnom mjestu mae brushalterom. Bio je tako utogljen i tako pristojan, a usne su mu bile napuene kao da je upravo pojeo limun. Stajao je tamo u svom trodjelnom odijelu, sa kiobranom u ruci, i prekorno odmahivao glavom. Vie je liio na Engleza nego bilo koji od onih hipika meu kojima se obreo. Okrenuo se, spreman da napusti taj skaredni performans i oigledno postien enskim veom koji su mu ti hipici gurali pod nos, kada sam primijetila jer sam stajala odmah pored njega, posmatrajui ga ispod oka i kriom se cerekajui da mu je ispao novanik. Podigla sam novanik i uhvatila ga za ruku, rekavi, 'Oprostite. Mislim da je ovo vae.' Polako se okrenuo ka meni i odmjerio me od glave do pete ... zna, onim mukim pogledom za koji mukarci po pravilu misle da ga mi ene ne primjeujemo." Bela je vragolasto namignula, a ja sam osjetila kako mi se obrazi are zbog tog mi" koje mi je tako nonalantno bacila u lice. isto sumnjam da je bio impresioniran onim to je vidio. Ja sam u to vrijeme izgledala kao i ostali hipici. Nosila sam izblijedjele pocijepane farmerke, perlice i koljke oko vrata, duga zaputena kosa bila mi je privrena u punu velikom upadljivom tipaljkom i, kao lag na tortu, bilo je oigledno da ni ja nisam imala brushalter. Odmah mi je

bilo jasno kakav sam utisak ostavila na njega jer je jo vre stisnuo usne dok je uzimao novanik iz moje ruke. Djelovao je pomalo zabrinuto, kao da je jedva odolijevao porivu da provjeri da li su mu sve pare na broju. Prasnula sam u smijeh i rekla, 'Sve je unutra. Slobodno moete da pogledate.' Te rijei su na njega djelovale kao hladan tu. Oigledno je bio postien to sam mu proitala misli. Zahvalio mi se i ukopao se u mjestu, pretvarajui se da slua enu koja je i dalje drala ono feministiko predavanje, urlajui kao da je sila s uma i trcajui pljuvaku na sve strane. A tada je lansirala pljuvaku pravo na njegov nos." Bela se ve smijala na sav glas. Bilo mi ga je tako ao. Bio je totalno zbunjen i oigledno sablaznut situacijom. Podigla sam ruku i obrisala mu nos rukavom svoje jakne. On je valjda pomislio da smo time prekoraili nekakvu granicu. Granicu intimnosti, ili tako neto. Zakljuila sam to po tome to je odmah osjetio poriv da mi se predstavi. I tako smo se zvanino upoznali i izali na aj. Sasvim spontano smo se upustili u razgovor, o svemu pod kapom nebeskom. I tada sam shvatila da sam stekla sasvim pogrean utisak o njemu. Da uopte nije bio tako ukoen i utogljen. Bio je beskrajno armantan, pun smijeha i ivotnog elana. Bio je zainteresovan za svaku temu koju bih pomenula. Punih pola sata zurio je u mene, otvorenih usta, kao da sam bila stvorenje sa neke druge planete." Da li vam je rekao da je oenjen?" Znala sam da je bilo nepristojno da to pitam ali nisam mogla da odolim, valjda i zbog toga to, za razliku od onog razgovora sa Razijom-nani, nisam toliko brinula kakvo e miljenje Bela stei o meni. Bela me je prostrijelila pogledom, a sjaj u njenim oima govorio je da je moje pitanje nije uvrijedilo. Jeste. im smo se smjestili za sto." Oprostite. Moda nije pristojno to to pitam", promucala sam, zarumenevi se od stida. Bela mi je njeno stegla aku, ali samo na trenutak, moda zato to je primijetila moju nelagodnost. U redu je, ljubavi. Uopte nema potrebe da se izvinjava. Zna ... ni sama ne mogu da shvatim ta se tano desilo ... i plaim se da u, ako to pokuam da ti objasnim, napraviti jo veu zbrku. Zna, tog dana kad smo izali na aj oboma je postalo jasno da se neto deava. Izmeu nas. Na kraju sam mu, mada ni sama ne znam zato sam to uinila, dala svoj broj telefona. Rekla sam mu da mi se javi kad ima vremena. Mada, iskreno reeno, nisam oekivala da e to uiniti. Nikad prije toga nisam radila takve stvari. Mislim, nisam se uputala u askanje sa oenjenim mukarcima, pogotovo ne sa oenjenim starijim mukarcima. To nije bilo u mom stilu. Sve dotad. Tvoj djeda mi je kasnije ispriao ta se desilo kada se tog popodneva vratio

kui. Rekao mi je da je tvoja tetka dobila poroajne bolove i da je sa tvojom bakom ve otila u bolnicu. Zera je te noi dola na svijet. Kasim je bio lud od sree. itavo naredno jutro proveo je u bolnici, astei osoblje i zasipajui svoju ker poklonima i draguljima. Ali mu se ubrzo uinilo da je na smetnji jer su ga izbacivali iz sobe kad god bi tvoja tetka trebalo da podoji bebu ili kada bi doktor doao da pregleda Damilu i da joj proveri avove. Bile su to tipino enske stvari tako da je tvoj djeda zakljuio da je pametnije da napusti bolnicu i da malo proeta. Na kraju je ponovo zavrio kod Govornikog ugla, gdje sam se i ja u to vrijeme vrzmala, nadajui se da u ga vidjeti mada to, naravno, sebi nisam eljela da priznam. Prvo sam ja spazila njega. Prila sam mu s lea i spustila aku na njegovo rame. Okrenuo se ka meni i pogledi su nam se ukrstili. Bez rijei smo otili u moj stan. I ... zna ... jednostavno se desilo. Rekao mi je da je prethodne noi postao djeda. I upitao me ta traim s njim. Rekla sam da u mu kazati kada on meni bude odgovorio na isto pitanje. I tako smo uletjeli u to. U neto toje za oboje bilo totalno neoekivano. Ni za jedno od nas nita vie nije bilo isto kao ranije. Nije moglo da bude isto. Kada se Kasim te noi vratio kui nakon to je svratio do bolnice, gdje je dugo drao u naruju svoju tek roenu unuku tvoja baka je primijetila da mu nedostaje jedno dugme sa koulje. Bio je ubijeen da e ona odmah shvatiti kako je izgubio dugme. Meutim, ona je kao dobra i smjerna supruga, kakva je oduvijek bila samo priila novo dugme, ne postavljajui nikakva pitanja. Kasim mi je rekao da mu je bilo strano ao zbog nje. I meni je bilo ao, toliko da umalo nisam zaplakala. Stvarno mu je bilo teko. Znao je ta e za nju predstavljati rastanak. Znao je kakvu je ulogu on imao u ivotu koji je vodila. Ona je bila njegova ena. On je bio njen mu. Vjenali su se jo prije nego to su stigli da upoznaju jedno drugo, pa ak i same sebe. I sve je bilo u redu. Sve je dobro funkcionisalo. Sve dotad. Ali, vie nije bilo tako. Kasim je znao da je ta pria bila okonana. Da vie nije mogao nazad. Zna, on tvoj nana nije imao nikakvog izbora u tome. Isto je vailo i za mene. Jednostavno je moralo da bude tako. Jer se preko noi sve promijenilo. A poto se i on promijenio poto se ponovo rodio svi koji su zavisili od njega, koji su zbog njega bili to to jesu, takoe su morali iznova da se rode, da iznova stvore sebe. I mada mu je bilo teko to je imao tako znaajnu ulogu u njihovoj prolosti, vie nije mogao da preuzme odgovornost za njihovu budunost." Bela je nakratko zautala kako bi osmotrila moju reakciju. Ne znam ta je proitala na mom licu, ali me je pitanje koje je tada izustila natjeralo da poskoim sa stolice. Jesi li nekad ula pjesmu It's Getting Better? Od Bitlsa?" Polako sam klimnula.

Bela je poela da pjevui, a onda je rekla, Zna, tih dana su na radiju stalno putali tu pjesmu. U vrijeme kad smo se tvoj djeda i ja upoznali. U toj pjesmi jedan mukarac govori o tome kako rui stare kulise i okree nov list. Tvoj djeda je uinio ba to. Sruio je stare kulise. Okrenuo je nov list. Zato to je morao to da uini." Uslijedila je duga tiina koju nisam imala snage da prekinem. Najtee od svega mu je padalo to su njegovi najblii prekinuli kontakt s njim. Naravno, Damila je bila tu." Bela je izgovorila tetkino ime u klasinom britanskom maniru, sa onim karakteristinim poluglasom na kraju. Imali smo nju i njenu djecu, ali je Kasim izgarao od elje da vidi tvoju mamu i Lubnu. I sve svoje unuie. Posebno kada su poela da se raaju naa djeca." Na pomen moje majke, iji mi je lik izronio u mislima negdje pred kraj Beline prie, sa mojih usana skliznulo je pitanje koje moj mozak jo nije stigao estito da registruje. Da li ... da li vas je vodio na ples?" Belino lice se istog trenutka ozarilo. Stalno! Uio me je da pleem. Zna, sve one starinske plesove koji se igraju u plesnim dvoranama. Boe, kad se samo sjetim kako je Kasim plesao!" Tada je neko pustio muziku i ja sam skoila sa stolice, primijetivi da se moje roake okupljaju kako bi izvele narednu taku. To mi je dolo kao dobro opravdanje da uteknem od Bele prije nego to neko primijeti nae intimno askanje u uglu Lubna-kalinog vrta. Okrenula sam se ka njoj i zbunjeno se zagledala u njene cipele, ne znajui ta da kaem. Hmmm ... ovaj ... drago mi je to smo popriale", konano sam promrmljala. Stvarno mi je bilo zadovoljstvo, Saira! A sad brii! Djevojke se ve spremaju za sledei ples!" Veselo se nasmijala i mahnula mi u znak pozdrava. Kada su svi zavrili sa veerom i kada se ples nastavio, ja sam jo punih sat vremena u grlu osjeala knedlu grie savjesti. Plesne numere sa pomno razraenom koreografijom lagano su ustuknule pred slobodnom improvizacijom. Damila-kala je plesala sa Zerom. Lubna-kala je igrala kao da je prvi put izala na plesni podijum. Beline kerke su poustajale sa svojih mjesta i prepustile se veselom ritmu, pridruivi se roakama koje su im po krvnim vezama bile sestriine, mada su bile otprilike istih godina kao i one. A tada sam krajikom oka spazila kako Bela prilazi Velikoj Nanimi, jedinoj bliskoj roaki koja je jo sjedjela, i kako je vue ka sebi. Velika Nanima je isprva mrko odmahnula glavom. Potom se slabano osmjehnula, i dalje odbijajui poziv. Sve dok joj Bela nije dobacila neto to ju je natjeralo da prasne u grohotan smijeh i da krene sa njom ka samom sreditu kruga. Bela i Velika Nanima poele su zajedno da pleu dok smo se moje roake i ja zadihano kikotale, zateene tim nevjerovatnim prizorom. Kada je muzika prestala, ula sam kako se dvije plesaice smiju uglas. Divno

plee, Adiba!" rekla je Bela. Velika Nanima je, zadihana od plesa i ushienja, odgovorila, Molim te, nemoj nikome da kae, ali nekad sam mnogo plesala. Prije mnogo godina, dok sam studirala u Londonu."

ESTO POGLAVLJE

Kada smo Razija-nani i ja napustile Karai, u mislima sam i dalje vidjela kako Bela plee sa Velikom Nanimom. Razija-nani je tokom ljeta pomno analizirala sve detalje sa Zerinog vjenanja, sa uitkom sraunavajui vrijednost nakita i poklona koje su razmijenile nevjestina i mladoenjina porodica. Dok smo se bliili Londonu, diskretno sam nastojala da panju Razije-nani preusmjerim sa upravo okonane svadbe na priu o porodici mog strica, kod koga je trebalo da provedem nekoliko dana prije povratka kui. On je tamo krupna zvjerka, tvoj Ahmed-aa. Veoma bogat i ugledan biznismen." Paljivo sam sluala njene rijei jer Ahmed-au nisam poznavala tako dobro kao rodbinu sa majine strane. Tokom ranijih posjeta Londonu obino sam boravila kod Damila-kale, ali je ona jo bila u Karaiju, obuzeta euforijom zbog injenice da je uspjeno obavila svoju majinsku dunost i da je svadba njene keri protekla u najboljem moguem redu. Razija-nani je i dalje priala. Tvoj Ahmed-aa se dobro oenio. Uzeo je ker jednog bankara. Zove se Nasrin. Veoma fina ena. Mada su im djeca sasvim druga pria! Uf! Neposluna i nepristojna. Nemaju ni trunke potovanja prema starijima i nose groznu odjeu." Moji brat i sestra od strica, blizanci Mohsin i Mehnaz, trebalo je da me saekaju na aerodromu. Dok sam sa Razijom-nani naputala carinsku zonu, prela sam pogledom preko lica ljudi koji su se tiskali na dolaznom terminalu, iekujui tek pristigle putnike. Atmosfera je bila bezlina i utogljena za razliku od guve, vreve i omorine koji su me doekali u Karaiju. Meutim, vizuelni utisak nije se mnogo razlikovao. Boja koe, crte lica i amor glasova koji su se razlegali oko nas bili su mi savreno poznati. Svi su bili smei. I svi su bili desi, mada je veina nosila zapadnjaku odjeu i govorila engleski sa britanskim akcentom. Na kraju krajeva, Britanci nisu bili jedini koji su napustili Indiju nakon sticanja nezavisnosti. Moji roaci bili su okrueni oblakom izmagliastog dima. Mehnaz je stajala ispred terminala, oslanjajui se podignutim stopalom na betonski stub. Mohsinovo lice bilo je skriveno iza fotoaparata koji je bio usmjeren ka sikim enama koje su radile u slubi za odravanje. Uniforme su im bile u desi stilu. Sve su nosile alvar kameze i dupate. Mohsin je strpljivo nianio fotoaparatom, sa cigaretom koja mu

je visila sa donje usne, opirui se sili gravitacije. Mehnaz me je prva spazila i uprla prstom ka meni, promrmljavi neku oigledno duhovitu opasku svom bratu, to je njega natjeralo da obesno izvije usne, umalo ne ispustivi cigaretu. Mohsin je okinuo jo jedan snimak i spustio aparat, a potom mi je, zajedno sa svojom sestrom, krenuo u susret. Znai, stigla si!" veselo je doviknula Mehnaz, zdrobivi pikavac tiklom koja je izgledala kao ubojito oruje. Kako si? Jesi li lijepo putovala?" Kao neupuena Amerikanka, koja nije imala pojma o suptilnim razlikama i nijansama po kojima su se razlikovali akcenti kojima su govorili pripadnici engleske radnike klase (da, znala sam da je tako neto postojalo; na kraju krajeva, zar nisam bar petnaest puta odgledala film Moja lijepa gospo?), ja sam Mehnazin naglasak mogla da definiem iskljuivo kao kokni". Nekoliko godina kasnije osjeala sam se kao da mi je neko zabio no u lea kada sam saznala da su i ona i njen brat Mohsin pohaali elitne londonske kole ... kole u koje se ulazilo iskljuivo pod uslovom da su se vai roditelji dovoljno visoko kotirali na klasnoj ljestvici (ili, u oajna vremena, da su raspolagali dovoljno debelim bankovnim raunom) i iz kojih se izlazilo sa akcentom koji vas je definisao kao pripadnika drutvene elite. to je otprilike znailo da je akcenat moje sestre od strica bio jednako autentian kao akcenat Odri Hepbern. Ali, uprkos tome, moram priznati da se i dalje divim trudu koji zahteva izgovaranje svih tih poluprogutanih glasova. Ponovo je kucnuo as da se oprostim sa Razijom-nani. Njen sin, koji je ivio u Londonu, postieno je stajao po strani jer ga je majka prekorjela to nije blagovremeno stigao na aerodrom. Razija-nani je odmjerila moje roake od glave do pete, ne skrivajui svoje negodovanje. Saira, moda bi bilo bolje da poe sa mnom", rekla je podozrivim glasom. Ne znam da li smijem da te pustim sa ovim ... sa ovom djeurlijom." Mohsin je ponovo podigao fotoaparat i naciljao pravo u Raziju-nani, poigravajui se ogromnim soivom kao da fokusira mikroskopski slajd. Hvala vam, Razija-nani, ali nema potrebe. Poi u sa svojim roacima", utivo sam odgovorila. Razija-nani je uputila jo jedan sumnjiav pogled ka Mohsinu i Mehnaz, a potom je klimnula i otila sa svojim sinom. Mohsin je, i dalje ne progovarajui ni rijei, jednom rukom privio aparat uz grudi, a drugom je podigao teu od moje dvije torbe i prebacio je preko lea, nalik nosaima koje sam vidjela na aerodromu u Karaiju. Samo toje ovaj nosa imao dugu kosu sa purpurnim pramenovima ispod kojih je provirivala srebrna minua sa hipi znakom. Nosio je crne iznoene farmerke i teke vojnike izme. Kada smo stigli do kola, nagurao je moje moje stvari u gepek i pruio kljueve svojoj sestri.

Malo sjutra! Ja sam maloprije vozila! Sad je red na tebe, Mo!" Mohsin nije ustuknuo pred njenim agresivnim zapovjednim tonom, kao to bih ja nesumnjivo uradila. Samo je odmahnuo glavom, nijem kao riba, i zazveckao kljuevima ispred njenog nosa. U tri krasna! Ba si moron! Vazduh e biti jednako zagaen ko god da vozi!" I dalje naglaavajui svaku reenicu uzvinikom, Mehnaz se okrenula ka meni i objasnila, Moj priglupi brat Mo vjeruje da moe da spasi prokleti svijet! Tako to e da se odrekne jebene vonje! Ali mu ne smeta ako ga ja vozim! Prokleti licemjer!" Niko ne moe da izbjegne pasivno uee u gnusnom skrnavljenju planete na kojoj ivimo, ali bar neu da pruam aktivan doprinos." Mohsin je izrekao svoju proklamaciju smirenim jed nolinim tonom, kao da je time elio da anulira specifian ton i vokabular svoje sestre. Mehnaz je prezrivo frknula i zgrabila klju. Dok smo prelazili milje koje su aerodrom Hitrou dijelile od elitnog londonskog predgraa u kome je ivjela strieva porodica, Mehnaz je moda da bi kaznila svog preglupog brata, a moda iz iste navike vozila kao ludakinja koja je uvjerena da su svi osim nje sili s uma. Na svakih par milja zalegla bi na sirenu i poela da bljuje ivopisne u doslovnom smislu rijei komentare na raun vozaa sa kojima se mimoilazila. Prokleti prljavi Paki! Tornjaj se tamo odakle si doao!" Je l' vidite onu uku? Ej, flojsice, otvori te zrikave oi i gledaj kud vozi!" Hej, bijeli mamlaze! Gledaj ta radi, jebote! Ma nemoj?! I ja tebi! Da se nosi i ti i tvoja jebena rasistika zemlja!" Uasnuta njenim ponaanjem, uurila sam se na zadnjem sjeditu. Sreom, prozori su bili zatvoreni tako da sam bila utjeena pomilju da niko osim nas nije uo te verbalne ispade. U jednom trenutku, kada nisam uspjela da potisnem uzdah zaprepaenja, Mohsin se okrenuo ka meni. Koljena su mu bila priljubljena, noge postavljene u iks poloaj, a u rukama je i dalje stiskao fotoaparat. Pokazao je glavom na svoju razgoropaenu sestru, a onda podigao aparat i kljocnuo. Pokuala sam da se osmjehnem, ali je ve bilo kasno. On se tiho zacerekao, okrenuo se nazad i ponovo se zapiljio kroz vjetrobran. Prije nego to smo stigli do odredita jo nekoliko puta je uspioda me uslika. Uvijek nosi fotoaparat?" usput sam ga upitala. Gdje god da ide?" Mohsin je klimnuo. Moram da ga nosim, zar ne?" Zato mora?" Da bih svjedoio." Odmahnula sam glavom, mislei da ga nisam dobro razumjela. Njegov

izgovor bio je razgovjetniji od Mehnazinog, ali je to, za moje ui, i dalje bio strani akcenat. Kada smo konano skrenuli na kuni prilaz, moja strina je istrala napolje da nas doeka. Mogla je bez problema da uje da smo stigli jer je Mehnaz tako nagazila konicu da sam mislila da e mi od kripe popucati bubne opne. Strina me je srdano zagrlila i rekla kako joj je strano drago to me vidi i kako se raduje to sam im dola u posjetu. Mehnaz je promrmljala kako mora da telefonira i mugnula u kuu. Strina je ve poela da deklamuje ta bi sve trebalo da vidim u Londonu kada ju je Mohsin prekinuo. Zato ne pita Sairu ta bi ona voljela da vidi, mama? Ona vie nije mala. Moda ima vlastite planove." Zbunjeno sam podigla pogled, traei nagovjetaj sarkazma na njegovom licu. Ali, nita nisam pronala, pa sam se ugrizla za usnu i nakratko se zamislila. Tada mi je sinula jedna ideja. U stvari, ako mene pitate, voljela bih da vidim Hajd park. Mnogo sam sluala o Govornikom uglu, ali nikad nisam bila tamo." Mohsin me je podozrivo odmjerio. Hajd park?" upitala je moja strina. to da ne? Moemo ve sjutra da odemo tamo, nakon posjete Muzeju Madam Tiso. Zna, to je muzej votanih figura. Vidjee figure mnogih slavnih linosti. Naravno, i Dvoranu uasa. Tamo je ba jezivo, ali vi mladi to najvie volite. A prekosjutra moemo da skoknemo do Bekonskota. To je minijaturno englesko selo. Siune, siune kue. Siuni, siuni vrtovi. Siuni, siuni vozovi. Koji pri tom putuju, od stanice do stanice. Sve je strano malo i strano slatko. Sigurna sam da e ti se dopasti!" Strina je ushieno zapljeskala rukama. Ah, da! Sjeam se tog mjesta . Damila-kala nas je vodila tamo. Davno, kad sam bila mala", dodala sam, nadajui se da u izbei tu klinaku ekskurziju. Znai, ve si bila tamo?" Po strininom glasu bilo je oigledno da je razoarana. Jesam, ali bih rado ponovo otila, Nasrin-ai", rekla sam iz iste ljubaznosti, nadajui se da ona nee nazreti nedostatak entuzijazma u mom glasu. Mohsin je prebacio jednu od mojih torbi preko lea. Beta! Ne nosi to kao neki divljak! Povrijedie kimu! Hajde, duo, ui unutra! Uopte ne znam zato smo se ovdje zapriali! Izvoli, ui i raskomoti se, a ja u ti spremiti neto da prezalogaji. Sigurno si ogladnjela. Kupila sam finu pastirsku pitu, smr znutu, kod Sejnzberija. Treba samo da je ubacim u mikrotalasnu i oas posla e da bude gotova. A kupila sam i okoladu. Mnogo okolade. Svi oboavaju englesku okoladu." Krenula sam za svojom strinom, nakratko zastavi pred ulazom u dnevnu

sobu. Ahmed-ain bar jo je stajao na istom mjestu. Mnotvo kitnjastih boca sa nazivima koji su mene i Aminu ostavljali bez daha, budui da smo bile odgajene u kui u kojoj je alkohol bio izriito zabranjen. Prilikom ranijih posjeta upitale smo majku ta misli o tome, a ona je samo napuila usne i zavrtjela glavom, izraavajui zgraanje koje je bilo previe snano da bi bilo iskazano rijeima. Amina i ja smo se jo od malih nogu pitale kako je bilo mogue da dva mukarca koji su bili roena braa, na otac i Ahmed-aa, budu tako razliiti. Pola sata kasnije, nakon to sam smazala dva pareta pastirske pite, izbio je mali porodini incident. Mehnaz je banula u kuhinju u konoj mini suknji koja bi moju majku natjerala da padne u nesvijest. tikle su joj bile jo vie i ubitanije od onih na kojima me je doekala. Na licu je imala nevjerovatno debeo sloj minke. Primijetivi izraz na strininom licu, diskretno sam skliznula sa stolice i krenula ka sudoperi da operem svoj tanjir. Nisam eljela da budem direktan oevidac scene koja je, po svoj prilici, bila na pomolu. Mehnaz! Na ta to ..." Strina se ugrizla za jezik, vjerovatno se prisjetivi da sam ja jo bila u kuhinji. ta si to obukla, Mehnaz?" upitala je neto smirenijim tonom. Nije valjda da si negdje krenula? Zna da smo planirali da veeras svi budemo na okupu. Da izaemo na porodinu veeru sa Sairom. ekamo samo da va otac doe s posla." Pribranost ju je na trenutak izdala. Treba da stigne svakog asa. Zato bi bilo pametnije da se vrati u svoju sobu i da se presvue." Oprosti, mama, ali nema anse. Imam zakazan izlazak. Kasno u se vratiti. Nemojte me ekati." Mehnaz je bila hladna kao pricer. Mehnaz, ekaj! Zna da otac oekuje da veeras budemo zajedno." ao mi je, mama, ali sam ti ve objasnila. Neto sam isplanirala, kapira? Ne mogu sad da mijenjam proklete planove!" Neemo se ubjeivati, Mehnaz. Otkai planove, i to smjesta! Prije nego to tvoj otac ... Strina je zastala, prenuta treskom ulaznih vrata. Izvini, mama. Moram da palim." Prije nego to je njena majka stigla da odgovori, i samo sekundu prije nego to je moj stric banuo u kuhinju, Mehnaz je klisnula kroz zadnja vrata. Ahmed-aa je kroio unutra, spustio aktovku na sto i krenuo ka meni, srdano ispruivi ruku. Zdravo, zdravo, Saira. Dobro dola, dobro dola. Ba nam je drago to si rijeila da nas posjeti. Kako je bilo na svadbi?" Veoma lijepo, Ahmed-aa. Svi iz Karaija vam alju salaam." Glas mi je bio pomalo napet jer sam jo bila usplahirena zbog scene kojoj sam upravo prisustvovala. Odlino, odlino. Zna, tvoja strina i ja ... i, naravno, tvoji brat i sestra ... svi smo jedva ekali da te vidimo. Je l' tako, Nasrin?"

Nego ta! Taman smo se dogovarali gdje bismo mogli da izaemo na veeru." U strininom glasu nazrela sam jednaku napetost. Pa, Saira? Za ta si raspoloena? Za pakistansku hranu? isto sumnjam, poto si tek stigla iz Karaija. Vjerovatno su ti ve dojadili tamonji specijaliteti. Jesi li moda za kinesku ili italijansku kuhinju? U blizini se nalazi odlian francuski restoran. Moda bi voljela da odemo tamo? Izbor preputamo tebi." Moj stric je pljesnuo akama i zadovoljno protrljao dlanove, kao da je elio da mi pokae da je bio raspoloen za bilo koju opciju. Nasrin? Gdje su djeca?" Ovaj ..." Strina je skrenula pogled ka vratima, gdje se ba u tom asu stvorio Mohsin, koji je odmah po mom dolasku naprasno nestao. Mohsin je tu, kao to vidi. A Mehnaz je ... negdje izala. Imala je neki dogovor." Primijetila sam kako moj stric stiska usne, a potom ih izvija u grimasu koja je podsjeala na jadan pokuaj osmijeha. Dogovor, kae? Da ... ona uvijek ima prea posla." Tada se okrenuo ka meni i pomirljivo dodao, Pa dobro, onda emo ii bez nje. Recimo ..." Bacio je pogled na runi sat. Recimo za pola sata? Je l' vam to odgovara?" Podigao je oi ka nama. Da, savreno nam odgovara", bre-bolje odgovorila je strina. Mohsin nita nije rekao. A ja sam, ignoriui teinu obroka koji sam upravo smazala, posluno klimnula. I meni odgovara. Ovaj ... htjela bih samo da pitam mogu li prvo malo da se osvjeim?" Naravno!" uzviknula je Nasrin-ai. Odmah u te odvesti do sobe." Dok sam ila ka gostinskoj sobi, prvi put u ivotu sam se zapitala zato sam tako malo znala o svom stricu i njegovoj porodici. Kua je bila ogromna. Namjetaj je bio luksuzan i raskoan, a zidovi prekriveni umjetnikim platnima. Te stvari sigurno nisu predstavljale porodino nasljedstvo. Ili bar ne nasljedstvo mog strica jer, da su mu roditelji zavetali takvo bogatstvo, neto od tog imetka sigurno bi stiglo i do mog oca. Na osnovu razgovora koje sam naula od roditelja znala sam da je Ahmed-aa imao istaknut poloaj u lokalnoj pakistanskoj banci. U banci koju je, kako sam saznala od Razije-nani, osnovao njegov tast. Od Razije-nani sam takoe ula da je Ahmed-aa jo u mladosti stekao reputaciju vrijednog i estitog ovjeka, to mu je pomoglo da privue panju jednog bogatog i sposobnog biznismena i da se toliko dokae u njegovim oima da mu je ovaj na kraju dao i ruku svoje keri. Nasrin-ai me je ostavila pred vratima gostinske sobe, gdje je susretljivi Mohsin ve prebacio moj prtljag. Kada sam ula u privatno kupatilo na koje me je strina uputila, zbunjeno sam se zapiljila u bide postavljen pored toaletne olje, pitajui se emu li je sluila ta stvar koja je sutinski podsjeala na nokir bez onog

dijela za sjedenje. Slegnula sam ramenima i zakljuila da je najbolje da se zadovoljim stvarima ija mi je funkcija ve bila poznata. Sanitarije su bile izraene od kombinacije kristala i zlata. Sve stvari koje su se nalazile u kupatilu bile su luksuzne i elegantne i oigledno su imale dvostruku svrhu: da besprekorno obavljaju svoju funkciju i da demonstriraju imunost ljudi koji su tu ivjeli. Spavaa soba je bila ak previe lijepa. Dekor u stilu Lore Eli obilovao je nabranom ipkom i cvijetnim desenima. Raspakovala sam svoju spavaicu i etkicu za zube i (ne odolijevi izazovu) otvorila sve fioke i ormane u potrazi za stvarima koje je ostavio neko od ranijih gostiju. Naravno, nita nisam pronala tako da sam razoarano napustila sobu i zastala na vrhu stepenita, oslukujui priguen amor srditih glasova koji su dopirali iz kuhinje. Odmah sam zakljuila da bi bilo pametnije da odloim silazak u prizemlje. Zaobila sam stepenite i spazila nekoliko vrata. Virnula sam kroz jedna od njih koja su, kunem se, ve bila irom otvorena i primijetila sobu u kojoj je vladalo totalno rasulo. Gaice i brushalteri bili su razbacani po podu, posteri sa likovima pop zvijezda bili su nasumino okaeni po zidovima, a vonj ustajalog duvanskog dima svjedoio je da je ta soba nesumnjivo pripadala mojoj roaki Mehnaz. Krenula sam dalje, pomalo zauena injenicom da me uopte nije zanimalo ta bih mogla da pronaem u njenoj sobi. Druga soba, u kojoj se osjeala slina groma, ali koja je bila neuporedivo urednija, bila mi je neto zanimljivija. Zastala sam pred ulazom, pred blago odkrinutim vratima, i primijetila da su zidovi bili oblijepljeni posterima ljudi koji ako se izuzme usamljeni poster Dona Lenona nisu imali nikakve veze sa muzikom industrijom. Malkolm Iks. Martin Luter King. Gandi. I mnotvo drugih lica koja su mi djelovala nepoznato. Kasnije sam retrospektivno prepoznala jo neke od njih. Sezara aveza. Ho i Mina. e Gevaru. Soba je bila puna knjiga. Neke su bile poslagane preko starinskog putnog kofera postavljenog u podnoju kreveta, koji je po svoj prilici predstavljao preteu modernog prtljaga koji je nedavno bio sputen ispred moje gostinske sobe. Dok sam stajala pred pragom, lebdei na granici izmeu radoznalosti i voajerizma, ula sam glasove koji su se sve glasniji i razgovjetniji dizali ka spratu. Iako jo nisam mogla ba sve da razaberem, sadraj je bio dovoljno jasan. Ba me briga ... trebalo je da je zaustavi ... do avola ... nezahvalna prostakua ... da li je za neto ostala uskraena? ... jesam li joj kupio auto? ... ta god poeli ... a kako mi ona vraa? ... ni trunke zahvalnosti ... ni trunke stida ..." Ali, Ahmede ... ona ... zna, sa prijateljima ... dogovorila se ... kako oekuje ..." Glas Nasrin-ai nije bio tako razgovjetan kao glas njenog mua i kada sam kroila u sobu koja je, naravno, pripadala Mohsinu njene rijei su se potpuno rasplinule.

Meutim, srditi odgovor Ahmed-ae jo je bio dovoljno ujan, mada ne tako povezan kao ranije. Prijatelji ... prijatelj ... skandal!" Tada je moj stric po svoj prilici promijenio fokus. A ti ... Mohsine ... do avola ... koliko puta ... prokletu minuu ... da se oia ... da me potedi gluposti ... zar moj sin ... sa tim purpurnim pramenovima ... kao neki prokleti panker! ...Odrasti, Mohsine! ... budi muko, tako ti svega!" Kada sam ula unutra, primijetila sam jo jedan zid, preko puta postera, koji se nije vidio sa praga. Zid je bio prekriven fotografijama koje su me natjerale da se otisnem jo dublje kroz Mohsinovu teritoriju tako da je vika iz prizemlja postala jo nerazgovjetnija. Mogla sam samo da zakljuim da je ton moje strine Nasrin-ai postao jo moleiviji a ton Ahmed-ae srazmjerno srditiji. Ali, sad me je vie zanimalo ono to mi se nalazilo pred oima. Sve fotografije prikazivale su ljude. Neki su bili nasmijani, ali je veina bila utuena i tuna sa prljavim licima, trokavom zamrenom kosom i odjeom koja je podsjeala na rite. Neki od snimaka su, sudei po rjeitim bijeskovima crvene boje promiuim dabl-deker autobusima, potanskim sanduiima, telefonskim govornicama bili nesumnjivo napravljeni u Londonu. Drugi snimci sa upadljivijim i arenijim detaljima u pozadini, sa ivopisnim rikama i autobusima koji su bili prekriveni natpisima na urduu oigledno su poticali iz Karaija. Mnoge fotografije prikazivale su djecu. Djecu koja preturaju po gomilama smea. I prosjake sa uasavajuim tjelesnim deformitetima. I sama sam viala takve prizore na ulicama grada koji sam napustila prije svega desetak sati. Paljivo sam osmotrila svaku sliku. Bila sam toliko poneena svojim otkriem da sam potpuno zaboravila da sam bila na tuoj teritorija. Tako napeta i usredsreena da uopte nisam registrovala tiinu koja je smijenila viku iz prizemlja i bat koraka na stepenitu koji je ukazivao da se vlasnik sobe vraao u svoje kraljevstvo. Mohsin mi je priao s lea prije nego to sam registrovala njegovo prisustvo i tako me prepao da sam odskoila od poda i naglo se okrenula, umalo se ne sudarivi s njim. Bila sam uasno postiena to me je zatekao na voajeristikoj strani granice koja je njegovu sobu dijelila od ostatka kue. Mohsin je stajao savreno mirno, sa rukama nabijenim u depove i blago isturenim ramenima. Poela sam da mucam, pokuavajui da opravdam svoj prestup. Zna, ovaj ... vidjela sam postere, a onda sam ... onda sam prila da ih osmotrim i ... spazila sam ove fotografije. Oprosti, molim te. Znam da nije trebalo da uem. Mislim ... bez tvog doputenj a." Mohsin je opustio ramena i izvadio ruke iz depova. Pomjerio se u stranu i stao pored mene, zagledavi se u slike koje su zaokupile moju panju, tako usredsreeno kao da ih prvi put vidi. I dalje nije progovorio ni rijei, ali sam stekla

utisak da nije imao nita protiv da nastavim sa onim to sam zapoela. To sam i uinila, studiozno posmatrajui svaku fotografiju. Nakon izvjesnog vremena sam upitala, Ovo su tvoje fotografije?" Mohsin je samo klimnuo. Stvarno su ... stvarno su dobre. Mislim ... ja se uopte ne razumijem u fotografiju, ali ..." Zautala sam, zateena snagom tih fotografija i neospornim talentom osobe koja ih je snimila. Ali ta?" Skrenula sam pogled ka njemu. Lice mu je bilo napeto i nedokuivo. Jednostavno nisam mogla da odvojim pogled." Mohsinovo lice primjetno se opustilo. Ponovo je klimnuo. ta si mi ono rekao, Mohsine? Maloprije, u kolima? Kad sam te upitala da li uvijek nosi fotoaparat? Rekao si da mora da ga nosi, zar ne?" Da. Kako bih mogao da svjedoim." Da, dobro sam ula, ali ga i dalje nisam razumjela. Taman sam otvorila usta da ga priupitam na ta je tano mislio kada nam je Nasrin-ai doviknula da bi trebalo da krenemo. Kada smo sili u prizemlje, Nasrin-ai je zvuala jednako veselo kao i ranije, a Ahmed-aa je bio jednako srdaan moda jo srdaniji nakon to je iskapio au sa tenou boje ilibara koju je jo jednom dopunio prije nego to smo krenuli ka restoranu. Tokom veere, u francuskom restoranu koji je moj stric preporuio, osjeala sam se prilino nelagodno. U mislima su mi neprestano odjekivale srdite rijei koje nisu bile namijenjen mojim uima. Moja nelagodnost poprimila je line dimenzije kada me je stric nakon veere ponudio vinom. Odbila sam, najutivije to sam umjela, ali je on nastavio da me ubjeuje. Ali, insistiram, Saira. Francuska hrana jednostavno ne ide bez francuskog vina. Ne brini, neemo te odati kod roditelja." Diskretno mi je namignuo, a njegov zavjereniki gest natjerao me je da se osjetim nekako nelojalno. Ponovo sam odbila, pravdajui se injenicom da sam jo previe mlada za vino. Ako je to u pitanju, nema razloga za brigu. esto dolazimo u ovaj restoran. A, osim toga, propisi ovdje nisu tako striktni kao u Americi. Stvarno nee? Cak ni jedan gutljaji? Jesi li sigurna?" Ve ti je rekla da nee, tata", ubacio se Mohsin. Moj stric, iji su obrazi ve bili zaareni od pia a gornja usna oroena grakicama znoja, prezrivo se osmjehnuo. Pa, naravno! Moj vrli sin! Branilac pravovjernih i potlaenih. Zatitnik siromanih i nemonih." Okrenuo se ka meni i nastavio, sa nesmanjenim sarkazmom, Tako znai! Moj brat je fino vaspitao svoje keri. Kao prave mlade muslimanke. Poslune, van svakog spora. Ti i sestra jo

nemate momke, je l' tako, Saira? Pa, naravno da je tako! I ne pijete alkohol. To vam je pametno. Konzumiranje alkohola je veoma loa navika. Veoma, veoma loa. To je porok za koji ne postoji opravdanje. Apsolutno nikakvo opravdanje." Otpio je jo jedan gutljaj vina. Uopte me ne udi to dobri muslimani zaziru od alkohola. A ti, Mohsine? Danas preskae vino, a? Solidarie se sa svojom roakom? Veoma dobro, mome! Svaka ast! Pravi si dentlmen. Dentlmen sa purpurnom kosom!" Ahmed-aa je prasnuo u smijeh i osvrnuo se oko sebe, oigledno iznenaen injenicom da mu se niko nije pridruio. Sjeam se da je hrana bila zaista dobra, to je predstavljalo djeliminu kompenzaciju za pripite ispade mog strica. Kada smo se vratili kui, poela sam uestalo da zijevam, to mi je posluilo kao opravdanje da se povuem u svoju sobu. Meutim, vjerovatno nisam bila ba tako umorna kao to sam mislila jer sam ubrzo ponovo zaula poviene glasove iz prizemlja, glasove iji je ton ukazivao da zatije koje je zavladalo uoi veere nije znailo da je rasprava bila okonana ve naprosto zatakana zbog mog prisustva. Nakon izvjesnog vremena sam ipak zaspala, sve dok me u gluvo doba noi nije probudila kripa guma i tresak automobilskih vrata i bat stopala koja su se ubrzano sputala niza stepenite. Ponovo je uslijedila vika jo unija i glasnija nego ranije to je ukazivalo da su ukuani privremeno prekinuli raspravu nedugo nakon to sam utonula u san. Sreom, sjutradan je bio radni dan tako da se moj stric jo rano ujutru, zajedno sa svojim oferom, odvezao do banke. Moja strina je takoe rano ustala kako bi servirala doruak Ahmed-ai prije nego to je zasjela pored telefona. Koliko sam zakljuila, u pitanju su bili drutveni razgovori koji su sluili za razmjenu informacija sa svima koji su eljeli da budu propisno i pravovremeno obavijeteni o tome koje nedavno umro, ko se rodio, ko se udao ili oenio i ko je napravio novi skandal u javnosti. Mohsin i ja smo utke dorukovali prije nego to je on zgrabio fotoaparat i odjurio u nepoznatom pravcu, rekavi svojoj majci da e se vratiti oko podneva kako bismo zajedno krenuli u razgledanje grada. Bilo je ve jedanaest sati kada je Mehnaz sila u prizemlje, sa ogromnim crnim krugovima ispod zakrvavljenih oiju koji su, po svoj prilici, predstavljali posledicu sinonje terevenke. Kada se Mohsin vratio kui i kada se Mehnaz istuirala i obukla, konano smo mogli da krenemo u obilazak. Dok je Mehnaz vozila prilino smireno, vjerovatno po izriitom nalogu moje strine tiina koja je vladala u kolima predstavljala je prijatnu promjenu u odnosu na buku prethodne noi. Moram priznati da nisam bila ba tako odrasla i prefinjena kao to sam se pravila jer sam beskrajno uivala u Muzeju votanih figura, a naroito u Dvorani

uasa. Za razliku od mene, Mehnaz i Mohsin su se prosto takmiili da pokau da su jo odavno prerasli tu vrstu zabave. Pa ipak, Mehnaz je nakon izvjesnog vremena dovoljno smjekala da uputi nekoliko sarkastinih opaski na moj raun u neto blaoj uvijenijoj formi tako da se, koliko god to zvualo uvrnuto, vie nisam osjeala kao totalni stranac. Mohsin je uglavnom nastojao da me potedi svog humora, usredsredivi se na ismijavanje pompeznih grimasa na votanim licima slavnih linosti. Uprkos tome, nije odolio iskuenju da me u Dvorani uasa povremeno lupne po ramenu, a kada sam se zaustavila pored jedne od nesrenih rtava Deka Trboseka uspio je da me raspameti od straha i da me pri tom uslika. Usta su mi bila tako razjapljena da su mi se vidjeli krajnici. Nasrin-ai se smijala zajedno sa svojom djecom. Prekorjela ih je samo nekoliko puta, u trenucima kada bi zastali da zapale pljugu, to su oboje inili im bi im se ukazala povoljna prilika. Naa naredna stanica bio je Hajd park. Sjeam se da mi je smetalo to je moja strina neprestano brbljala dok smo laganim korakom ili ka Govornikom uglu. Bilo mi je ao to tu nisam mogla da doem sama, da proetam u miru i tiini, da upijem atmosferu i pokuam da poveem to mjesto sa svojim djedom i ljubavnom priom koja se tu odigrala prije punih dvadeset godina. Naravno, pokuala sam da bar djelimino ostvarim cilj svoje posjete osvrui se naokolo i zurei u nepoznata lica sa nadom da u na njima nazreti neki poznat ili znaajan detalj ali se moj trud pokazao kao uzaludan. itav poduhvat djelovao mi je pomalo razoaravajue. inilo se da su ljudi koji su stajali na improvizovanim govornicama imali manje toga da kau od posmatraa koji su dobacivali sa strane. A ni jedni ni drugi nisu bili naroito brojni. Prilino patetino, zar ne?", rekao je Mohsin, kao da mi je proitao misli. Ali, umije da bude zanimljivo kada se neto desi ... kada se odigra neka krupna stvar koja raspali duhove. U ezdesetim je sigurno bilo drugaije." Glas mu je bio gotovo eznutljiv. Prostrijelila sam ga pogledom, pitajui se da li je uspio da pronikne u prirodu moje elje da posjetim ba to mjesto. Ali, prije nego to sam stigla bilo ta da kaem Mehnaz me je preduhitrila. Potedi nas, Mo. Zna, na Mo je opsednut ezdesetim", objasnila mi je, teatralno zakolutavi oima. Mislim da bi bio sjajan hipik. Pravo dijete cvijea. Je l' da, Mo?" Samo mislim da je bilo lijepo ivjeti u vrijeme kada su ljudi imali osjeaj da neto stvarno mogu da promijene", odgovorio je Mohsin, kao da se pravda. Ma da, silnu su promjenu napravili. Mislim, sve je jo usranije nego ranije, zar ne? Ili nam bar ti tako govori. Stalno nas smara priama kako je sve otilo u tri krasna i kako vlada radi grozne stvari. Mehnaz se ponovo okrenula ka meni. Naroito vaa vlada, Saira. Prokleti Jenkiji moraju u sve da umijeaju prste. Tako

bar na Mo misli." Vragolasto je namignula, a onda je prekrstila ruke ispred grudi i saekala da vidi da li e njena provokacija upaliti. Nije upalila. Mohsin se samo osmjehnuo i rekao, Preskoiemo tu temu. Ne bi bilo lijepo da povrijedimo nacionalna osjeanja nae roake, zar ne?" Ni ja nisam zagrizla mamac. Samo sam se iskezila kada sam vidjela Mehnazinu razoaranu grimasu. Kada smo uli u kola i krenuli kui, Mehnaz je vozila jo paljivije nego u dolasku. Zna, mama, neto mi je palo na pamet", rekla je neobino slatkim glasom. Mislim da bi bilo lijepo da dovee skoknemo do grada, do nekog restorana i do bioskopa na Lester skveru. Sigurna sam da e Saira uivati. ta kae, Mohsine? Mogli bismo da pogledamo onaj film koji te zanima." Pa, ne znam, Mehnaz", brzo se ubacila moja strina. Umorna sam, a sigurna sam da bi i tvoj otac radije veerao kod kue." Nasrin-ai je trljala svoja bola stopala, nauljana konim kaievima sandala na koje se alila itavog dana. To bar ne predstavlja problem. Zato to nisam ni mislila da vi idete sa nama. Mislila sam da poemo samo mi, mladi." Mehnaz je ponovo postala gruba, ali u njenim reenicama jo nije bilo uzvinika. Grevitost kojom je stiskala volan ukazivala je na to da se svojski trudila da obuzda prirodnu jainu i osornost svog tona. Ah, tako? Znai, mislila si da poete samo vas troje? Ti i Mohsin i Saira? Hmmm ... pa, ne znam ba." Nasrin-ai oigledno nije bila oduevljena tom idejom. Zna, Mehnaz, Saira je mlaa od vas. Nisam sigurna ta bi njen roditelji rekli na to. Zato ne idete u na bioskop? On je blizu kue." Zato to to nije isto, zar ne?!" prasnula je Mehnaz. Ko eli da se dosauje u prokletom umalom predgrau?! Mislim ..." bre-bolje je spustila glas, Htjela si da Saira vidi London, zar ne? A Lester skver je jedna od najveih londonskih znamenitosti." Sigurna sam da bi me roditelji pustili, Nasrin-ai", spremno sam se ubacila. Sestra i ja smo i ranije izlazile same. Mislim, ovdje u Londonu. Sa naom roakom Zerom. Samo mi djeca, bez odraslih. Sigurna sam da moji roditelji ne bi imali nita protiv, ako se vi slaete." Pa ... onda je u redu. Da, bilo li bi lijepo da se malo provedete. Ali mi vas dvoje morate obeati da ete voditi rauna o svojoj roaki." Naravno da emo voditi rauna. Nema brige." Mehnaz mi je ponovo namignula, a ja sam bila ushiena pomilju da u konano krenuti upravi provod. Mohsin je, za razliku od nas dvije, djelovao krajnje uzdrano. Neto kasnije diskretno smo izbjegli Ahmed-au koji nam je veselo domahnuo, zazveckavi kockicama leda koje su plutale u ai koju je drao u

drugoj ruci i ponovo se spakovali u kola. Dok je vozila ka gradu, Mehnaz je leerno dobacila, Treba da pokupim jednog ortaka. Neemo se dugo zadrati." Onda odbaci Sairu i mene do metroa, pa emo sami za grad." Mohsinov glas vie nije bio uzdran, ve hladan. Ako vam tako odgovara." Mehnaz nije dopustila da joj Mohsinova reakcija pokvari raspoloenje. I tebi oigledno odgovara." Pravo da ti kaem, meni je svejedno. Nemam ta da krijem. Moete da nastavite sa mnom, a moete da idete i sami. Boli me uvo." Bacila je pogled na retrovizor i uhvatila moj pogled. Izvini, Sai. Nadam se da ti ne smeta?" Nisam imala pojma ta bi to trebalo da mi smeta tako da nita nisam odgovorila. Nakon jo nekoliko minuta vratolomne vonje Mehnaz nas je ostavila ispred metroa. Prije nego to smo se spustili do stanice podzemne eljeznice Mohsin je zastao da uslika jednu staru beskunicu koja je sjedjela na ploniku sa druge strane ulice, ispred Mekdonaldsa. Iako je bilo ljeto, na sebi je imala kaput i eir, a na rukama je nosila probuene rukavice koje su bile jednako prljave kao i ake koje su se nazirale ispod. Dredala je na ploniku u zimskim ritama, naslanjajui se na trouglastu hrpu zguvanog platna koja je bila prislonjena uza zid iza njenih lea. Neto je mrmljala sebi u bradu, a pogled joj je bio rasijan i unezvjeren. Veina ljudi prolazila je pored nje kao da je ne primjeuju. I ja bih sigurno uinila isto da se Mohsin nije zaustavio da je fotografie. Tada sam naprasno shvatila na ta je Mohsin mislio kada je rekao da mora da svjedoi. Podigla sam pogled ka njemu, primijetivi da je ve obavio posao i da je ekao da krenem za njim. Jesi li je prepoznala?" Zbunjeno sam se namrtila. U sobi imam nekoliko njenih fotografija. Stalno dredi tu. Na istom mjestu. Po kii i po suncu." Na trenutak sam se zagledala u staru prosjakinju, a potom sam se okrenula i nastavila dalje. Spustili smo se u tunel i uhvatili voz koji je iao ka centru. Ja sam uporno iekivala da mi Mohsin objasni zato smo se razdvojili od Mehnaz, ali se on, na moje razoaranje, samo zavalio u sjedite, zabacio glavu unazad i utonuo u dremku. Kada smo stigli do Vest Enda i prebacili se na voz koji je iao za Lester skver, iskoristila sam njegovu privremenu budnost da ga upitam, U emu je stvar, Mohsine? Mislim, ta se to deava sa Mehnaz?" Ne pravi se naivna, Saira. Valjda toliko moe da skapira. Mehnaz ima deka. Deka Engleza." inilo se da ga je moja naivnost zabavljala.

Nisam skapirala. Otkud sam mogla da znam?" Bilo mi je pomalo krivo to je mislio da sam se folirala. Onda si definitivno izgubljena u vremenu." Mehnaz je osmotrio moje smueno lice i nakratko se zamislio. Znai, stvarno nisi skapirala? Dobro, onda u ti objasniti. Mehnaz ima deka. Na otac ne odobrava tu vezu tako da se svake veeri svaaju oko toga. On prijeti da e je se odrei, a ona prijeti da e pobjei od kue. I tako u nedogled. Tipina srceparajua pria o sukobu istoka i zapada." Mogli smo da poemo s njom. Nikom ne bih rekla." Znala sam da sam zvuala kao nadurena klinka, ali nisam mogla drugaije. Bila sam ozlojeena to sam vjeno bila najmlaa i to me moji stariji roaci zbog toga nisu tretirali kao sebi ravnu. Voljela bih da upoznam njenog deka." Ve sam ti rekao da moj otac ne odobrava tu vezu." I ta s tim?" Ni ja je ne odobravam. Naravno, ne smeta mi to to se Mehnaz sa nekim zabavlja, ve s kim se zabavlja." U njegovom glasu nazirao se prizvuk kontrolisanog bijesa, ali sam nekim udom znala da taj bijes nije imao nikakve veze sa mnom. Nije mi se dopala ideja da provedem vee u njihovom drutvu." Oh." Bilo je to sve to sam imala da kaem. Kada je skrenuo pogled ka meni, crte lica su mu donekle smekale. Zna, Mehnaz je prilino rasputena, ali je njen deko jo gori. isto sumnjam da bi se tvojim roditeljima dopalo da visi sa takvim barabama." Lice mu je ozario munjevit osmijeh koji mi je ve postao poznat i blizak. A, osim toga, ovako u moi da te nagovorim da pogleda film koji me zanima, umjesto da nas neki krelac ubjeuje da gledamo neko ubre o nindama." U tom trenutku kroz glavu mi je prolo pitanje koje nisam uspjela da potisnem. A ti?" ta sa mnom?" Da li ti ima djevojku?" Mohsin je prasnuo u smijeh. Ne, ja definitivno nemam djevojku." Tek kada smo stigli na Lester skver palo mi je na pamet da priupitam, A koji film emo gledati?" Novi film od Atenboroa." Ko je taj Atenboro?" Ser Riard Atenboro. Tip koji je reirao Gandija." Ah, tako." Sjetila sam se postera u njegovoj sobi. Film se zove Vapaj za slobodom. Mislim da e ti se dopasti. Deava se u Junoj Africi. Govori o Stivenu Bikou, jednom od heroja pokreta za ukidanje aparthejda. Jedva sam ekao da stigne u bioskope. Naravno, ako eli moemo da

pogledamo i neto drugo." Prihvatiu tvoj izbor. Zvui zanimljivo." Bio je to prvi politiki film koji sam u ivotu vidjela. Film koji je na mene ostavio dubok utisak. Jo sam pomalo mrcala kada smo napustili dvoranu. Mohsin je utivo skrenuo pogled dok sam ni priblino onako prefinjeno kao to sam eljela brisala nos rukavom. Izgleda da ti se dopao film", rekao je. Jeste. A tebi?" Slegnuo je ramenima. Film je trebalo da govori o Bikou, ali ga je Atenboro marginalizovao. Ispalo je da je najvei heroj u itavoj prii onaj bijeli novinar." Nisam razmiljala o tome." E pa vidi, trebalo bi da razmisli. Hoe li da neto pojedemo?" Odmahnula sam glavom, preavi pogledom preko mnotva malih radnji, koje su bile zatvorene, i mnotva restorana, koji su i dalje bili otvoreni. Ovdje ima dosta finih malih restorana. Ako eli, moemo da uzmemo neto za ponijeti i da klopamo usput." To mi bolje zvui." Prili smo malom tandu na kojem su se prodavale palainke pakovane u papirne fieke. Bila je to savrena hrana za usput. Dok smo ekali u redu, Mohsin me je zatekao pitanjem, Sta si traila u Hajd parku?" Podigla sam pogled sa tijesta koje je mukarac iza tanda razlivao preko tiganja i susrela se sa Mohsinovim prodornim pogledom. Hmmm ... nita nisam traila", promucala sam, pokuavajui da dobijem na vremenu i da ocijenim koliko toga smijem da otkrijem svom pronicljivom roaku. Samo sam htjela da vidim Govorniki ugao. ula sam svakojake prie o tom mjestu." Mohsin je nabrao vjee. Nakratko se zamislio, kao da je pokuavao da procijeni moju iskrenost. Pekar mi je tada pruio fiek sa palainkom prelivenom nadjevom od sira i peuraka. Sta si ula?" nastavio je moj roak. Iz nekog razloga osjetila sam naprasan poriv da sa Mohsinom podijelim tajnu o svom djedi. U stvari, razmiljala sam o mom dedi. Zna, o ocu moje majke ..." kolebljivo sam zaustila. Ali je Mohsin ve znalaki klimao glavom. Ah, da ... o matorom razvratniku Kasimu Saidu." Ti zna za njega?" zaprepaeno sam upitala, mada nije trebalo da budem ba toliko iznenaena. Naravno da znam. On je ovdje legendaran lik, zar ne? Ljudi jo priaju kako je odlijepio za tom Engleskinjom i kako je zbog nje utnuo tvoju sirotu babu. Ali, i dalje ne kapiram vezu."

Nisam shvatila na ta misli. Mislim, u kakvoj je on vezi sa Hajd parkom?" pojasnio je Mohsin. Ah, to! Tamo su se upoznali." Pa, naravno! Trebalo je da pretpostavim. Koju bi tinejderku zanimala politika retorika Hajd parka? iparice ne zanima politika ve romansa. To vam je u prirodi." Pekar je u meuvremenu dovrio Mohsinovu palainku. Platili smo hranu i zajedno se udaljili od tanda, uporno duvajui u vrue tijesto dok se nismo osmjelili da gricnemo prvi zalogaj. Usta su mi jo bila polupuna kada sam kolebljivo nastavila, U stvari, nisam htjela da vidim Govorniki ugao ve da ujem ta ti ljudi priaju. I da vidim gdje i kako je to moglo da se desi." Za razliku od mene, Mohsin je pristojno savakao i progutao hranu prije nego to mi je odgovorio. Da, to je dobro pitanje ... ta god ljudi mislili, mora se priznati da je tvoj djeda imao petlju. ovjek mora da bude strano hrabar da bi se usprotivio vlastitoj tradiciji i uzeo svoj ivot u svoje ruke." Klimnula sam i gricnula jo jedan zalogaj, pomislivi da je Mohsin uspio da izrazi ono to sam i sama osjeala. Ali, sa druge strane, njegova hrabrost je bila podstaknuta sebinim motivima, zar ne?" Ispruio je palainku ka meni, kao da je time elio da prui dodatnu upeatljivost svom iskazu. Nakostrijeila sam se na te rijei, shvativi ih kao optubu protiv mene lino. Ali je on nastavio prije nego to sam stigla da izrazim svoje negodovanje. ta zna o svom drugom djedi? Mislim, o naem zajednikom djedi, Roanu Kaderu?" Misli, o dadi?" Mohsin je klimnuo, odgrizavi jo jedan komad. Pojma nemam. Znam da je umro nedugo nakon to se Amina rodila. I da je imao dva sina. Ahmed-au i tatu. To je otprilike sve." Sramota je ako je tako. Zato to bi trebalo da zna mnogo vie. Kao, na primer, da je imao tri ene. I da su druge dvije bile sestre." Molim? Napravila sam tako zaprepaenu grimasu da su mi obrve vjerovatno stigle do tjemena, to je Mohsina natjeralo da prasne u smijeh. Opusti se. Nije bio s njima u isto vrijeme." Lagano sam opustila obrve, ali mi je lice i dalje bilo mrko. Prva ena mu je umrla na poroaju kada su dobili drugo dijete, djevojicu koja se zvala Gulan. Ta djevojica je umrla nekoliko godina kasnije. Sa prvom enom imao je i starijeg sina, Davuda. Davuda-au. Dedina druga ena, moja

baba, umrla je od tifusne groznice kada je moj otac imao samo est mjeseci." Tvoja baba? Hoe da kae da moja dadi nije bila i tvoja baba? Ali, to znai da su tata i Ahmed-aa zapravo polubraa? Nisam imala pojma o tome!" Da", odgovorio je Mohsin sa znalakim kezom na licu. Tvoja baba je bila njegova trea i poslednja ena, starija sestra moje habe. Moja baba je bila duplo mlaa od njega i mlaa od svog pastorka Davuda-ae. Tvoja je bila samo nekoliko godina starija. Davud-aa je poginuo u vrijeme podjele. Nije bio oenjen tako da nikog nije ostavio za sobom." Mohsin je nakratko zautao, utonuvi u misli. Ali, dada nikad nije vidio ni nas dvoje. Mislim, mene i Mehnaz. Iako smo bili roeni prije nego to je umro." Klimnula sam, eljno iekujui nastavak. Zna, i on je bio hrabar. Mislim, stvarno hrabar, za razliku od tvog drugog djede. Njegova hrabrost je bila liena sebinih motiva." Kako to misli?" Mohsin je naherio glavu i podozrivo se zagledao u mene. Zar je mogue da ba nita ne zna? Zar ti Nadim-aa, tvoj otac, nikad nije priao o njemu?" Odmahnula sam glavom. U stvari, to i nije tako iznenaujue. Ni meni otac skoro nita nije priao." Pa, kako si onda saznao sve to?" Saznao sam zato to sam elio da saznam." Mohsin se nagnuo ka meni dok smo etali preko skvera. Lice mu je postalo neobino ivo, za razliku od onog hladnog uzdranog izraza koji sam dotad viala. Oigledno je bio ushien pomilju da je sa mnom mogao da podijeli tajne iz porodine prolosti. Da li zna da je saraivao sa Gandijem?" Sa Gandijem?" Ponovo sam se prisjetila postera iz Mohsinove sobe. Ali, otkud ... kako ..." Odustala sam, uopte ne znajui odakle da krenem sa ispitivanjem. Ne, nisam znala za to." E pa, sad zna. Dada je bio fanatian borac za nezavisnost. Uestvovao je u svemu. U trajkovima, u graanskoj neposlunosti. Bio je i u zatvoru. Jednom je ak bio isprebijan latijem,9 to ga umalo nije stajalo glave. Ali je, uprkos svemu, nastavio da se bori za pravdu i za slobodu. Covjek mora da bude strano hrabar da bi se upustio u tako neto." Kao Stiven Biko", izustila sam glasom punim strahopotovanja. Da, kao Biko." Reci mi jo neto." Mogu da uinim i vie od toga. Mogu da ti pokaem." ta da mi pokae?"
9

Duga motka sa metalnim vrhom koja se koristila za suzbijanje javnih nereda. (Prim. prev.)

Mohsin je ispruio prst ka papirnom fieku koji sam drala u aci i iji sam sadraj smazala a da to ak nisam ni primijetila. Jesi li zavrila? Korpa za smee ti je tamo preko. Baci taj fiek, pa idemo. im stignemo kui, pokazau ti neto to e ti proiriti vidike."

SEDMO POGLAVLJE

Dok smo se vraali kui, nismo mnogo razgovarali jer me je sustigao zakasnjeli umor od dugog leta i vremenske razlike tako da sam zadrijemala na sjeditu dok se voz monotono klackao preko ina. Kada smo napustili metro, bacila sam pogled preko ulice, ka Mekdonaldsu, primijetivi da ona stara beskunica i dalje sjedi na ploniku. Da li tu i spava? Nasred ulice?" Mohsin se namrtio, bacivi pogled na sat. Ne. U ovo vrijeme se obino negdje skloni." Gdje provodi no?" Mohsin je slegnuo ramenima. Jesi li nekad pokuao da razgovara s njom?" Ne ba. Samo sam joj nekoliko puta kupio hranu." Znai ... ne zna ba nita o toj eni?" Mohsin je odmahnuo glavom. Voena trenutnim porivom, munjevito sam krenula preko ulice, ali sam pri prelasku pogledala u pogrenom pravcu. Autobus koji je dolazio sa desne strane iz pogrenog pravca, po mom amerikom rezonovanju sigurno bi me sravnio sa zemljom da me Mohsin na vrijeme nije povukao nazad. Voza autobusa jo jedan desi, kako sam primijetila bijesno je legao na sirenu, protutnjavi tako blizu mene da mi je struja potisnutog vazduha oduvala ike sa ela. Na trenutak sam se odsjekla od pomisli ta je moglo da se desi, ali nisam odustala od svoje namjere. Ovog puta pogledala sam udesno i ponovo krenula preko ulice. Mohsin je krenuo za mnom, grevito me stiskajui za miicu, oigledno isprepadan malopreanjim incidentom. Kada sam bezbjedno prela na drugu stranu, zastala sam ispred stare prosjakinje, ni sama ne znajui ta sam eljela da kaem ili da uradim. Starica je lagano podigla pogled, promrmljala neto sebi u bradu i iskrivila vrat pod tako alosnim uglom da sam iz pukog saosjeanja klekla pored nje. Tada sam uspjela da razaberem njene rijei rijei koje, na moje iznenaenje, nisu predstavljale nesuvislo buncanje ve pokuaj da uspostavi komunikaciju sa mnom. To bilo mnogo opasno. Luckasto djevoje." Govorila je sa primetnim akcentom koji je ukazivao da joj engleski nije bio maternji jezik po svoj prilici bila je negdje iz istone Evrope i imala je grozan

zadah koji se mijeao sa jo groznijim smradom njenog tijela i odjee. Pogledala sam na pogrenu stranu." Luckasto djevoje. Tako moe nastrada. Mora gleda kud ide." Klimnula sam, primijetivi da joj je pogled usredsreen na moje lice. Gdje ivite? Imate li kuu?" upitala sam. Kua ..." Stariine oi naprasno su se ozarile, kao da ju je ta rije podsjetila na neto to je odavno zaboravila. Da ... vrijeme da se vratim svoja kua." Brdo odrpanog vonjavog platna odjednom je poelo da se pridie sa plonika. Starica je ponovo neto mrmljala, ovog puta sebi u bradu, isputajui otre griene glasove jezika koji nisam razumjela. Kada je ustala, djelovala je sitnije nego u sjedjeem poloaju i bila je jo nia od mene. I dalje mrmljajui, pokupila je stvari koje je skrivala ispod kaputa papirne kese ispunjene nekim misterioznim blagom. Tada se zapiljila preko mog ramena i uperila prst ka Mohsinu. Taj deko ... on stalno slika Magda." Da, tako je. Znai, tako se zovete? Magda?" Moe dobije slika od Magda?" Mohsin, koji je sve vrijeme utke stajao sa strane, tiho se nakaljucao. Naravno. Donijeu vam slike." To ba lijepo . Magda ima slika. Lijepa slika. Kao glumica." Osmjehnula se, otkrivi desni na kojima se zadralo jo nekoliko zuba. A tada nam je okrenula leda i otila, teturajui se preko plonika dok smo Mohsin i ja nijemo zurili za njom. Nakon nekoliko sekundi i sami smo se okrenuli i nastavili dalje. Kada smo se vratili nazad, u kui je bilo tiho. Bacila sam pogled ka zidnom satu i primijetila da je bilo malo poslije ponoi, to me je natjeralo da se osjetim strano odraslom. Misli da se Mehnaz ve vratila?" zabrinuto sam proaptala. Nema anse. Kola joj nisu tu. Ko zna kad e se vratiti." Za razliku od mene, Mohsin nije zvuao nimalo zabrinuto. A tvoji roditelji? Zar se nee naljutiti?" Naravno da bi se naljutili, da su budni. Ali spavaju k topovi. Veeras je nee ekati zato to misle da je sa nama." Mohsin se zanjihao na petama, ne vadei ruke iz depova. Idem do kuhinje po sok", rekao je. Ili moda hoe neto drugo?" Sok mi odgovara. Mohsine?" dobacila sam kada je krenuo ka kuhinji. Zna, ne mora da pije sok zbog mene. Slobodno uzmi pivo, ili ta ve eli." Trudila sam se da zvuim to leernij e. Mohsin se nasmijao i odmahnuo glavom, a ja sam osjetila udno olakanje

kada se vratio nazad sa dvije ae soka od narande. Zajedno smo se popeli uz stepenite i uli u njegovu sobu. On je spustio svoju au na radni sto u uglu i pokazao mi da sjednem na krevet. Potom je priao putnom koferu koji sam spazila prethodnog dana, poskidao knjige sa poklopca i s neskrivenim ponosom izvadio neto to je podsjealo na masivnu starinsku biljenicu, sa pohabanim konim povezom i mnotvom papira koji su trali izmeu korica. ta je to?" Ovo ..." Mohsin je njeno preao dlanom preko gornje korice. Ovo je dnevnik Roana Kadera." Rairila sam oi od nevjerice. Dadin dnevnik?" Mohsin je klimnuo. Otkud ti to?" Pronaao sam ga u koferu. Kofer je bio skemban na tavanu." U tom koferu?" Da, zajedno sa hrpom papira. Uglavnom pisma i novinski lanci." Mohsin je sjeo pored mene i rasklopio korice, pokazavi mi datum ispisan na prvoj strani. 21. januar 1921. Poeo je da vodi dnevnik odmah po izlasku iz zatvora. Poslije prvog boravka u zatvoru. U aprilu 1919. godine bio je u Amritsaru, kod Dalijanvala Baga, opirui se britanskoj zabrani javnog okupljanja." Mohsin je klizio prstom preko prve stranice dnevnika, ali su moje oi bile prikovane za njegovo lice. Tamonji zapovjednik naredio je vojsci da otvori paljbu na ljude koji su doli na miran protest, ne uputivi upozorenje da se masa razie. Na stotine ljudi je poginulo, a preko hiljadu je bilo ranjeno. Na djeda je bio uhapen. Tada je imao samo devetnaest godina, ali je ve bio oenjen. ena mu se zvala Fauzija. U to vrijeme bila je trudna. Nosila je njihovog sina prvijenca, Davuda, polubrata naih oeva." Znai, imali smo jo jednog strica." Kockice su mi se tek tada sklopile. Tek tada sam shvatila punu teinu Mohsinovih rijei. I onoga to mi je ispriao na Lester skveru i onoga to mi je trenutno govorio. Da, Davuda-au. On se rodio dok je dada bio u zatvoru. Dadu su dobro izmlatiti i potom ga zadrali na robiji. Kada je izaao, Davud-aa je imao dvije godine. A na dada je otpoeo nov ivot. ivot slube i predanosti. Porodica mu je od tada bila na drugom mjestu. To je izbor sa kojim se suoavaju svi velikan." Mohsin je i dalje milovao staru hartiju. Ovaj dnevnik svjedoi o toj predanosti. Djeda je uglavnom pisao o svojim politikim aktivnostima, uz kratke sporadine biljeke koje se dotiu privatnog ivota. Prilino suvoparno tivo. Sumnjam da bi ti se dopalo jer unutra nema ni traga od romanse ili seksualnih skandala. Za razliku od ivotne prie tvog drugog djede."

Nadmeni osmijeh na Mohsinovom licu natjerao me je da ga unem u miicu. Za tvoju informaciju, zanima me i takvo tivo. Hajde, nastavi." Mohsin je slegnuo ramenima. Ako hoe, moe sama da ga proita", rekao je, ali je uprkos toj ljubaznoj ponudi jo grevitije stisnuo dnevnik, posesivno ga povukavi ka sebi umjesto da ga isprui ka meni. Tada je kucnuo as da na mom licu zaigra nadmeni osmijeh, ali sam bila dovoljno obzirna da ga potisnem. Naravno da u ga proitati." Odmah sam se prisjetila majinih pria, kao i pria koje sam ula od Velike Nanime i od Bele i od Razije-nani. Svi ti glasovi jo su mi amorili u glavi, a sada su se pred mojim oima otkrivale nove porodine tajne koje dotad niko nije htio da podijeli sa mnom. Saznala sam da je moj otac imao brata i sestru za koje ja nikad ranije nisam ula. Da su Britanci prebili mog djedu i smjestili ga u zatvor. Ali, hou da mi ti prvo ispria ono to zna." Uputila sam mu stidljiv osmijeh, kao djevojica koja pokuava da izmami bajku za laku no. Svia mi se kako to radi." Mohsin mi je uzvratio osmijeh i bratski me unuo u miicu, ali je bilo oigledno da je jedva ekao da udovolji mojoj elji. Ozbiljno se nakaljucao i nastavio sa svojom pripovijeu. Ne znam tano zbog ega, ali su na djeda i njegova prva ena, Fauzija, punu deceniju ekali na drugo dijete. Ona je konano zatrudnjela ba u vrijeme kada je dada odluio da se pridrui Slanom maru. Britanska vlada je drala monopol nad proizvodnjom soli, zbog ega je Gandi odluio da krene na mar do priobalnog sela Dandi i da uzme so iz mora. Da bi natrljao nos Britancima, mada je on to sigurno drugaije formulisao. U elji da pokae Britancima da Indijci vie ne priznaju nj ihov autoritet, Gandi je pozivao na graansku neposlunost. Na nenasilan otpor. On je to zvao satjagraha." Donekle se opustivi, Mohsin je okrenuo nekoliko stranica i pokazao mi jo jedan datum. 4. mart, 1930. Dada usput napominje da je Fauzija bila veoma uznemirena kada je ula da on namjerava da krene na taj mar. 'Naalost, morao sam da je ostavim, uprkos moru prolivenih suza. Iako sam mnogo puta pokuao da je ubijedim u ispravnost svoje odluke, Fauzija nije mogla da shvati zato je taj mar sa Gandidijem bio toliko vaan. Sjeala se ta se desilo kod Dalijanvala Baga. I ja sam se sjeao, ali su ta sjeanja na mene imala sasvim drugaije dejstvo.' Kada se mar okonao, dada se ponovo obreo u zatvoru. Ovog puta na nepunih godinu dana. Tamo je jednog dana dobio telegram." Mohsin mi je pruio list krtog poutjelog papira. Poruka je bila adresirana na ime Roana Kadera i bila je poslata u aprilu 1930. godine. S TUGOM VAS OBAVJETAVAMO DA JE FAUZIJA PREMINULA NA POROAJU STOP DOBILI STE ZDRAVU KER STOP

Ruka mi je zadrhtala dok sam mu vraala telegram. Posmatrala sam kako Mohsin paljivo stavlja poutjeli papir na mjesto sa koga ga je uzeo, a kada sam podigla pogled ka njemu lice mu je bilo potpuno nedokuivo. Osjeala sam se dunom da neto kaem. To je ... to je tako tuno." Znala sam da su moje rijei zvuale slabo i neubjedljivo. Znai, nikad nije stvarno bio s njom. Nije bio tu kad joj je bio najpotrebniji. Bio je u zatvoru kada je rodila prvo dijete. I ponovo je bio u zatvoru kada je umrla." Mohsin je slegnuo ramenima. Uradio je ono to je morao." Nije trebalo da krene na taj mar." Nesmotreno sam izrekla ono to sam stvarno mislila. Morao je da krene." Ne, nije morao, nego je tako odluio. A izmeu ta dva postoji velika razlika." Ponekad." Zapiljila sam se u Mohsina. Tano sam znala na ta je mislio. To ... to nije isto!" Ne, naravno da nije. Dada je ostavio svoju enu ..." Svoju trudnu enu!" Tano, bila je trudna. Ali ju je on ostavio podsjeam te, samo privremeno zbog neeg to je bilo strano vano. Zbog neeg za ta je bio spreman da poloi ak i svoj ivot. Dok je tvoj drugi djeda Kasim Said ostavio svoju enu, odbacio je kao iscijeen limun, iskljuivo zbog svoje sebine ..." Mohsin je zautao. Sada je na njega doao red da se postidi. Izvini, Saira. On ti je bio djeda. Nemam prava da se mijeam uto." Odmahnula sam glavom, ispustivi ozlojeen uzdah. Uopte ne pokuavam da ga opravdam, ali ... Batali tu temu i nastavi s priom, u redu?" Primijetivi da sam poela da zvuim kao Mehnaz, skrueno sam dodala, Molim te." Mohsin se tiho nasmijao. U redu. Dakle ..." Ponovo se zagledao u dnevnik, kao da trai inspiraciju. Prelistao je jo nekoliko strana i nastavio, Dada se vratio kui skoro godinu dana kasnije. Davud-aa i njegova sestrica koja je dobila ime Gulan bili su sa dadinom majkom, naom prababom. Dada je u dnevniku zabiljeio da je Davud-aa veoma teko podnio majinu smrt." Koliko je tada imao godina? Samo jedanaest. Kada se vratio iz zatvora, dada ga je poslao na kolovanje." Nabrala sam elo, razmatrajui taj podatak. Mohsin je slegnuo ramenima. Tako se tada radilo." A ta je bilo sa djevojicom?"

Ona je jedva poznavala svog oca. A, osim toga, odgajanje djece se u to vrijeme smatralo enskim poslom tako da se dadina majka starala o njoj. Bar u poetku. Sve do jedne noi, nedugo nakon to se dada vratio iz zatvora. Naravno, i to sam saznao iz dnevnika." Mohsin je ispruio biljenicu ka meni, klizei prstom preko gusto ispisanih redaka starinskog rukopisa. Mala Gulan se dogegala do njega dok je sjedio i pisao neki lanak. Tada mu se prvi put uinilo da ga posmatra kao nekoga ko joj je drag i blizak. Koga nije doivljavala kao stranca. Rekla mu je 'tata' evo, tu ti je taj dio ..." Preletjela sam pogledom preko rukopisa. Zna, posvetio je tome samo nekoliko redaka, ali kad proita kompletan rukopis, i kad vidi koliko je malo prostora tu poklonjeno sentimentalnim stvarima, shvata koliko mu je taj trenutak znaio. Taj i jo jedan, koji je kasnije pribiljeio. Te noi, dada je uo kako mala Gulan plae. Pokucao je na vrata sobe gdje je njegova majka spavala sa djevojicom i upitao da li je sve u redu. Maloj Gulan su nicali zubii, a dadina majka je ve bila umorna tako da je prebacila djevojicu u njegovo naruje. Gulan je pogledala u svog oca i ponovo ga oslovila sa 'tata', a on ju je odnio u svoju sobu, spustio je u svoj krevet i djevojica je odmah zaspala. Od tog trenutka nadalje, Gulan je uvijek bila s njim. Sjedjela mu je u krilu kada je sreivao korespondenciju, kada je primao ili uzvraao drutvene i poslovne posjete. ak je i putovala s njim vozom i koijama i u konjskom sedlu dok je partao preko Indijskog potkontinenta, zauzet tako brojnim i raznovrsnim aktivnostima da se ovjeku zavrti u glavi. Znam da je bilo tako jer se u mnogim od pisama koja je kasnije primio pominje mala Gulan kao njegova 'slatka mala sjenka', toje bio nadimak koji joj je nadjenuo jedan od dadinih prijatelja. Dvije godine kasnije, kada se dada spremao da zajedno sa Gulan krene na jo jedno putovanje, ona je dobila boginje." Mohsin je ponovo prelistao dnevnik. 'Poto me je doktor Kan uvjerio u rutinsku prirodu njene bolesti, teka srca sam odluio da ostavim Gulan sa Madi i da sam krenem na put. Objasnio sam svojoj keri znaaj nae misije, a razumijevanje koje je ona pokazala svakako prevazilazi razumijevanje koje dolikuje djeci njenih godina. Pa ipak, kad vidim koliko ju je groznica iscrpla, srce mi se kida pri pomisli da u morati da se rastanem od svoje mezimice, koja iz dana u dan sve vie lii na svoju majku." Mohsin je naprasno utihnuo. Znala sam ta je slijedilo tako da sam utke prikupila snagu da se suoim s tim. Nekoliko nedjelja kasnije dada je ve bio u Vardi, koja je predstavljala usputnu stanicu na putu ka Segaonu. Tu je dobio telegram, koji je kasnio pune dvije nedjelje." Mohsin mi je dodao jo jedan tanak pouteli papir.

GULAN OZBILJNO BOLESNA STOP ODMAH SE VRATI KUI STOP NEMA MNOGO VREMENA STOP

Dugo sam zurila u te rijei prije nego to sam vratila telegram Mohsinu. Na osnovu datuma sam zakljuio", nastavio je on, da je Gulan ve bila mrtva u vrijeme kada je dada dobio telegram. Preminula je od meningitisa, koji se razvio kao sekundama infekcija nakon boginja." Paljivo je vratio telegram izmeu stranica. Na trenutak je zastao, primijetivi suze koje su mi navirale na oi, a potom je spustio dnevnik na sto ispred nas i nastavio da ga prelistava. Hmmm ... est-sedam, moda ak i osam godina nakon to je Fauzija umrla, dada se ponovo oenio. Njegova nova nevjesta zvala se ahina. Sa njom je dobio jednog sina. Mog oca. Ona je umrla od tifusne groznice nekoliko mjeseci nakon poroaja. Dada je bio tu kada je umrla. I o tome je pisao u svom dnevniku. 'Prole nedjelje sam, nakon jednomjesenog odsustva, stigao kui i zatekao Sahinu kako nepomino lei u postelji, poluotvorenih oiju, iscrpljena groznicom. Odmah sam znao istinu, da ahina lei na samrti, jer sam previe dobro poznavao simptome, te podmukle znake koji ukazuju na zavrnu fazu tifusne groznice. ahina je bila divna supruga i saradnica koja je shvatala i podravali moja nastojanja da pomognem siromanima. Svakog dana je odlazila do oblinjih dudija, nosei korpe sa hranom i odjeom koju je dijelila nevoljnicima. Bila je puna samilosti prema ubogim iteljima sirotinjskih uderica i nije se obazirala na klasne razlike koje su je dijelile od njih. Ta samilost ju je na kraju dola glave. Kada bi se obrela u tim prljavim straarama od slame, nikad nije odbijala posluenje koje su iznosili pred nju kako ne bi uvrijedila svoje domaine. Bez oklijevanja je prihvatala napitke koji se prave od zaraene vode koja je neizbjean pratilac siromatva. Oplakujem njen gubitak, prisjeajui se vedrih rijei kojima me je ispraala kad god bih krenuo na put jer je priroda mog posla nalagala da esto budemo razdvojeni. Nesrea koja nas je zadesila dodatno osnauje moju odlunost da nastavim borbu protiv tekih ivotnih uslova koji su ubili moju ahinu, borbu koja e iskoreniti siromatvo i klasne podjele i stranu kastinsku diskriminaciju. Njena smrt me opominje da nikad ne smijem zatvoriti oi pred injenicom da toliko ljudi oko nas pati iste muke.' Davud-aa je u to vrijeme imao dvadeset jednu godinu i bio je stariji od svoje maehe. A onda je, samo nekoliko nedjelja nakon to je majka mog oca preminula, naa prababa uputila branu ponudu ahininoj porodici. Zakljuila je da malian koga je pokojnica ostavila za sobom moj otac Ahmed mora imati majku, za razliku od male nesrene Gulan. I tako je utanaila da se njen sin oeni

svojom svastikom Amnom. Tvojom babom. I tetkom mog oca." To je bilo malo uvrnuto, zar ne?" Mohsin je naherio glavu. Ne ba. Kad bolje razmisli, imalo je smisla. Tvoja baba, tvoja dadi Amna ... pa, zna, ona je ve zalazila u godine. Djevojke od dvadeset i kusur godina, koliko je ona imala, u to vrijeme su se ve smatrale usjedjelicama. A dadina majka je vjerovatno zakljuila da je to bilo najbolje rjeenje za sve." Da li je ... da li ti je otac nekad priao o tome? Mislim, da ga je odgajila maeha? Koja mu je pri tom bila i tetka?" Nikad. To sam saznao tek iz dadinog dnevnika. Iz pria mog oca nikad se nije moglo naslutiti da mu ona nije bila prava majka, to vjerovatno znai da su stvari dobro funkcionisale." Valjda." Zbunjeno sam slegla ramenima i ponovo se zapiljila u Mohsina, iekujui nastavak prie. A onda ..." Mohsin se tiho nakaljucao, pokuavajui da prilagodi svoj glas i da mu podari drugaiji, manje lian, ton koji je zahtijevao nastavak prie. A onda je konano svanuo dan koji su na dada i Gandi i svi borci za indijsku nezavisnost tako dugo ekali. Ali su svi bili zateeni onim to je uslijedilo. Kada su se pregovore okonali, niko nije bio zaista spreman za promjenu, a ponajmanje Britanci. Oni su se na brzinu povukli, prilino traljavo i podmuklo, kao roditelji koji ne umiju da izau na kraj sa svojom raskalanom djecom. Coktali su jezikom i odmahivati glavom, perui ruke od svega to se deavalo na Indijskom potkontinentu. Rasparali su teritoriju i poeli da predaju vlast dio po dio, na nain koji je zemlju unaprijed osudio na propast. A Indijci su, shodno tome, poeli da se ponaaju kao raskalana djeca, borei se i gloei oko tih baenih mrvica. Gandi, Velika Dua10 indijske nezavisnosti, doekao je taj dan postom i molitvama, duboko alei zbog nemira i krvoprolia i preklinjui narod da prestane sa bezumljem. Znao je da nije bio as za slavlje. Indija je bila podijeljena srcem, umom, duom i krvlju. To nije bilo ono emu su stremili veliki borci za indijsku nezavisnost. Muslimani, koji su ivjeli u sredinjem dijelu zemlje, ba kao i Hindusi i Siki koji su ivjeli na zapadu i istoku, odjednom su se obreli pred krupnim i tekim odlukama. Ali, u srcu naeg dade nije bilo ni najmanje dileme." Mohsin je podigao dnevnik, lagano ga prelistao i potom nastavio da ita, prstom pratei tekst: 'Pogreno je, uasno pogreno, podrati stvaranje nacije koja e biti zasnovana na vjerskom identitetu veinskog stanovnitva. Moj brat, koji je odluio da napusti Indiju i da se preseli u Pakistan zajedno sa mojom majkom, svojom suprugom i svojom djecom, veruje da dananje vrijeme zahtijeva
10

Gandijev poasni nadimak, Mahatma, znai Velika Dua". (Prim. prev.)

pragmatinost. Da ne treba razmiljati o tome ta je ispravno a ta pogreno, ve iskljuivo o tome ta je bezbjedno i praktino. Uzalud sam pokuavao da ga uvjerim da je pitanje ispravnosti i pogrenosti uvijek pitanje od kljunog znaaja. Da je odstupanje od principa zarad puke korisnosti siguran put u propast. Borba da se spozna ono to je ispravno, da se osudi ono to je pogreno i da se prvo nepokolebljivo suprotstavi drugom oduvijek je predstavljala moj jedini i iskljuivi ivotni cilj. Po mom dubokom uvjerenju, bezbjednost se nikada ne smije staviti ispred ispravnosti. Nema svrhe u tome da budemo bezbjedni ako postupamo pogreno. Ova nacija je zasnovana na osjeanju jedinstva i bratstva koje prevazilazi etnike i vjerske podjele. A njegova nacija, nacija koju je on odabrao, potpisala je pakt diskriminacije i separatizma, ustanovivi time presedan za budunost koju se ne usuujem ak ni da zamislim. On se plai da bi njegova djeca u Indiji mogla da postanu potlaena manjina, dok bih ja bio hiljadu puta sreniji da moja djeca nose jaram potlaenosti i da se hrabro bore protiv njega nego da se pridrue redovima tlaitelja. Hiljadu puta!" Kada je podigao pogled ka meni, Mohsinove oi plamtjele su udnim sjajem. Zar to nije zadivljujue? Mislim, kad pomisli da je na djeda napisao te rijei? Svaki put kad ovo proitam obuzme me osjeaj strahopotovanja. Shvata li krvavu ironiju situacije? Krvavu ironiju izmeu njegovih rijei i onoga to su njegovi sinovi uradili?! Shvata ta hou da kaem, Saira?" Ovaj ... ne ba. ta hoe da kae?" Mislim na mog oca. I na tvog oca. Oni su uradili potpuno suprotnu stvar od onoga toje na dada elio, zar ne? Okrenuli su lea svojoj zemlji, zemlji ijem je osloboenju on lino doprinio, i obojica su sklopili savez sa bivim tlaiteljima, sa imperijom protiv ijeg se jarma na dada itavog ivota borio. Priklonili su se njima, umjesto da ostanu u svojoj zemlji i da urade ono to su morali da urade. Poput njihovog starijeg brata." Nita nisam rekla. Nisam imala ta da kaem. Mogla sam samo da postavim pitanje koje e mi pruiti jo jedan od odgovora koje sam unaprijed nasluivala. Sta se desilo sa Davudom-aom?" Postao je novinar." Duboko sam udahnula, pretpostavljajui da to nije bilo sve. Mohsin je klimnuo. Umro je. Tanije, poginuo. Dok je izvjetavao o nemirima koji su izbili u Kalkuti 1947. godine. Moj tata je tada imao osam godina, a tvoj samo tri." arko sam eljela da bar neto kaem, ali su me rijei izdale. Samo sam, otvorenih usta, piljila u Mohsina.

Mohsin je proistio grlo i nastavio da ita iz dedinog dnevnika: Davudova smrt predstavlja najtei u nizu tekih i munih udaraca. Amna, koja mu je prije bila sestra nego majka, gorko je plakala kada smo joj saoptili vijest. Ahmed i Nadim, koji su jo previe mali, hrabro su podnijeli prvi svjestan susret sa smru, ba kao to sam i ja tokom godina nauio da inim. Tugujem, kao to itava Indija tuguje za svojim sinovima i braom, kerima i sestrama. Ali, koliko god da mi je teko, pronalazim utjehu u injenici da je Davud estito i dostojno proivio svoj vijek i da e njegovo ime ostati urezano zajedno sa imenima svih drugih rtava koje su dale svoje ivote za ono to je dobro i pravedno. On je bio optimiste koji se nikad nije odricao vjere u budunost, svjetlost koja je obasjavala tminu divljatva i nasilja koji su zahvatiti na nesreni narod. Stoga revnosno nastojim da svojoj djeci i Amni objasnim da, iz potovanja prema Davudu i ostalim stradalnicima, moramo nastaviti svoju borbu i da ne smijemo ustuknuti pred silama nepravde.' Dada jo malo nastavlja u tom stilu, a onda kae, 'udno, ali kad pomislim na Davuda, samog i nemonog meu tom raspomamljenom ruljom izopaenog ovjeanstva, sjetim se njegove sestrice Gulan i njihove majke'." Mohsin je ponovo zastao, izvukavi tanak list novinske hartije. Ovo je jedan od lanaka koje je sauvao." Prela sam pogledom preko novinskog isjeka, uopte ne iitavajui tekst. Nisam registrovala ak ni naslov jer su mi oi bile prikovane za sitna slova u zaglavlju. Davud Kader. Mohsin je nastavio da pria. etiri mjeseca kasnije dada je zapisao, 'U ivotu sam se suoio sa brojnim tekim gubicima. Izgubio sam dvoje djece, dvije supruge i mnotvo vjernih drugova, ali jo nikad nisam doivio tako turoban as kao ovaj, jo nikad nisam tako drhtao od oajanja kao sada. Nakon toliko Bitnih pobjeda koje nisu donijele oekivane ishod ini mi se da je sve izgubljeno i da su nas sile nepravde konano savladale.'" O emu je pisao? O atentatu na Gandija. Ali, dada je ostao vjeran njegovim idejama. Nije odstupio od svog cilja." Mohsin je liznuo prst i okrenuo jo nekoliko stranica. U narednih deset ili dvanaest godina uestvovao je u svim moguim projektima u programima za opismenjavanje ena, u donoenju zakona o pravima radnika i zabrani korienja djeje radne snage, u osnivanju bolnica i izgradnji stanova za siromane. Moj tata je odrastao i upisao pravo. Dada je bio strano ponosan kada je diplomirao, sa istim desetkama. Ubrzo se zaposlio u jednoj pravnoj firmi, u ijem se upravnom odboru nalazio jedan stari dadin prijatelj. Prikupljao je podatke i pisao izvjetaje za svoje pretpostavljene. A onda je dobio svoj prvi sluaj." Mohsin

je i dalje prelistavao dadin dnevnik. Na osnovu onoga to sam saznao, nije se naroito dobro pokazao", rekao je blago podrugljivim glasom. Tada je konano prestao da okree stranice. Dada je ovdje zapisao, 'Taj momak oigledno vie lii na svog oca nego to eli da prizna. Ahmedovo izlaganje u sudnici nije dovoljno vatreno. Ja sam se, usled nedostatka govornikih sposobnosti, zadovoljio time da itavog ivota dejstvujem iz pozadine, ne kao general ve kao vrijedni pjeak, smatrajui da ne moram da budem u prvom planu kako bih pruio doprinos stvarima koje sam smatrao vanim. Meutim, Ahmed ne moe da se pomiri sa nedostatkom slave koju takva uloga podrazumijeva. On je svoj neuspjeh primio k srcu, uprkos mojim nastojanjima da ga ohrabrim i utjeim.' Na kraju je moj tata pronaao pribjeite u drugom aspektu pravnike profesije. U poreskom pravu. Tanije, u lovljenju rupa u zakonu. 'Ahmed je postao prvoklasan lakej koji je svoje sposobnosti stavio u slubu gramzivih barona protiv kojih sam se ja itavog ivota borio. Voen linim interesima, pristao je da radi za njih, da im svojim znanjem pomogne da zadre svoju nepravedno steenu dobit i da uveaju svoje izobilje umjesto da ga podijele sa radnicima koji su vlastitim znojem i krvlju stekli to bogatstvo.' Moj otac se za veoma kratko vrijeme probio u svojoj firmi, gdje je za pozamane honorare zastupao bogate i korumpirane klijente. Siguran sam da su se on i dada esto svaali zbog toga, sve dok moj otac na kraju nije pobjegao u Englesku. Odmah po dolasku zaposlio se u Saif banci, na ijem se elu nalazio jedan od gramzivih barona koje je dada prezirao iz dubine due. Jedan pakistanski bankar." Na Mohsinovim usnama zaigrao je objestan smjeak. Moj djeda po majci. Dada i tata su tada prestali da komuniciraju." Mohsin se ponovo zagledao u tekst. 'Sa osjeanjem krajnjeg gnuanja, perem ruke od njegovih postupaka. Uzalud sam ga upozoravao i uzalud mu priao o dunostima i obavezama. On je dopustio da ga zavedu mo i bogatstvo i odluio da okrene lea svemu to je istinski vano.' Tata se godinu dana kasnije oenio kerkom svog poslodavca, mojom majkom. Ovdje se nalazi pismo koje je moj otac tim povodom uputio dadi. Pismo u kome ga obavjetava o svojoj vjeridbi i poziva ga da zajedno sa dadi doe na prijem koji e biti odran u Bombaju. Glavna svetkovina trebalo je da se odri u Pakistanu. Tvoji roditelji su se upoznali na tom prijemu u Bombaju." Znam", rekla sam, klimnuvi. Dada je oigledno prihvatio poziv jer mu je moj otac nakon toga poslao ovo uno pismo." Mohsin je izvukao jo jedan list papira. Proitau ti jedan dio." Zastao je, preavi pogledom preko teksta. Ovo je reenica koja je na mene ostavila najsnaniji utisak. 'Sad kad nam se konano ukazala prilika da se izmirimo i da ostavimo prolost iza sebe, vi ste, gospodine, odluili da izvrgnete ruglu i samog

sebe i itavu porodicu time to ste se na vjenanju pojavili u ritama.'" Mohsin se tiho zacerekao dok je sklapao pismo i vraao ga meu stranice dnevnika. Moe li da zamisli? Da se pojavi na prijemu u ritama?" Lagano je zavrtio glavom. Gospode! Mom ocu je sigurno dolo da pukne od muke!" Tada mu je osmijeh iezao sa lica. Par godina nakon toga tvoji roditelji su se vjenali i otili za Ameriku." Moj tata je doao u Ameriku da bi studirao medicinu, da bi svojoj porodici obezbijedio bolji ivot!" prasnula sam, pokuavajui da opravdam oev gest tom otrcanom frazom koja je predstavljala rezultat dugogodinje drutvene indoktrinacije o snazi nacije koja je bila sazdana na marljivosti i ambicioznosti imigranata poput mojih roditelja. Ali sam, uprkos tom odbrambenom stavu, prvi put shvatila ta je taj postupak mogao implicirati ako bi se sagledao iz neto drugaije perspektive, iz perspektive mog djede i mog mladog roaka Mohsina. Mogao je da studira i u Indiji." Da, ali je elio da ode na specijalizaciju ... htio je da iskoristi ansu da ..." Kako da ne! A ta se desilo kada je zavrio specijalizaciju? U Indiji vie nije bilo bolesnih? Zato se nije vratio nazad? Zato nije ispunio obeanje koje je dao svom ocu?" Hoe da kae ... ali, otkud zna da ..." Ovdje sve pie, crno na bijelo. U pismu koje je Nadim-aa poslao dadi. Iz Amerike, nedugo nakon to se rodila tvoja sestra." Mohsin je izvukao plavi avionski koverat iz zadnjeg dijela dnevnika i pruio mi ga. Uzela sam pismo i zagledala se u adresu ispisanu oevim rukopisom. Na poleini je bila ispisana povratna adresa iz Los Anelesa. Nakon podue pauze smogla sam snage da izvuem tanak list papira koji se nalazio unutra.

14. septembar, 1969. Dragi tata, Nadam se da e te ovo pismo zatei u dobrom zdravlju i raspoloenju. Izvinjavam se to ti se redovnije ne javljam i znam da e se zbog toga sigurno zapitati zato sam sada odluio da ti piem. abana i beba su dobro. Sigurno si uo za skandal koji je izbio u abaninoj porodici. Njen otac je i dalje u Engleskoj, a majka joj se trajno preselila u Pakistan. Situacija je, najblae reeno, veoma udna i neprijatna. to se mene tie, moji poslovi dobro napreduju. Jo malo pa u zavriti

sa stairanjem, ali sam odluio da ostanemo ovdje jo neko vrijeme kako bih stekao potrebnu praksu. Uvjeren sam da treba to bolje da iskoristim mogunosti koje mi ovdje stoje na raspolaganju, da se upoznam sa najnovijim tehnikama i tehnologijama, radei pod nadzorom vrhunskih strunjaka iz oblasti medicine, kako bih se kui vratio sa znanjem i iskustvom koje u Indiji ne bih mogao da steknem i koji e naem narodu biti od neprocjenjivog znaaja. Jo jednom bih elio da istaknem svoju ozbiljnu namjeru da se vratim u Indiju i da se posvetim slubi kojoj si ti posvetio itav svoj ivot. Rad u Americi pomoi e mi da se jo bole pripremim za obavljanje te uzviene dunosti. Osim toga, ovdje u dobijati sasvim pristojnu platu, mnogo veu od one koju bih zaraivao kod kue, tako da u moi da utedim novac koji e abani i meni po povratku omoguiti da zasnujemo dom za svoju ve donekle proirenu porodicu. Svjestan sam da ti moda ne odobrava moje planove, ali se nadam da e me bar donekle shvatiti i da nee pomisliti da su moji motivi iskljuivo finansijske prirode. Takoe se nadam da mi nee zamjeriti to sam, iz razloga koje sam upravo predoio, prihvatio ponudu da se odmah nakon diplomiranja zaposlim u uglednoj bolnikoj ustanovi sa prvoklasnim medicinskim timom, to e mi omoguiti da dodatno usavrim svoje znanje i vjetinu. abana i ja smo se dogovorili da ovdje ostanemo jo pet godina. Nadam se da e razumjeti moju odluku. Vjeruj mi da mi nie bilo nimalo lako da je donesem. abana ti alje salaam. S ljubavlju, Nadim

Podigla sam pogled ka Mohsinu dok mi je milion razularenih misli prolazilo kroz glavu. Tada sam prvi put u ivotu doivjela svog oca kao cjelovitu osobu. Kao ovjeka koji se rodio i ivio i donosio odluke jo prije nego to sam ja bila zaeta, prije nego to je postao moj i Aminin otac. Palo mi je na pamet da je tada mogao da napravi drugaiji izbor. I pomislila sam kako bi se to odrazilo na moj ivot. Odmahnula sam glavom, pokuavajui da se priberem. U mislima su mi ponovo odjeknule rijei Velike Nanime. Ne postoji ono toje moglo da bude. Postoji samo ono to jeste. I ono to je bilo. I ono to e biti. A dadi?"

Ona je bila poteena tih trzavica. Umrla je nedugo nakon to su se tvoji roditelji vjenali." Klimnula sam. To sam otprilike i sama mogla da naslutim. A dada? Koliko je jo poivio?" Preminuo je nekoliko mjeseci nakon to je dobio pismo od tvog oca. Nedugo nakon to smo se Mehnaz i ja rodili." Mohsin je ponovo prelistao dnevnik, zastao na jednoj od strana i prstom mi pokazao datum. 15. decembar, 1969. Tog dana smo roeni. Mehnaz i ja. Bilo je to samo nekoliko nedjelja prije njegove smrti. Vidi ta je tog dana zapisao?" Mohsin mi je tada prvi put unuo dnevnik direktno u ruke, natjeravi me da sama proitam biljeku.

Na dananji dan rodio se moj unuk, Mohsin. Njegovo roenje nosi sreno znamenje jer je zajedno sa sobom na svet doveo i sestru. Sine moj, na tvoja plea prenosim sve svoje nade za budunost. Nemoj me iznevjeriti u svojim nastojanjima da spozna ono to je ispravno i pravedno. Budi tu da posvjedoi o svemu to stoji na putu pravednosti i da objelodani svako zlo i nepravdu, koji su jedno te isto. Neko mora da svjedoi o takvim stvarima kako one ne bi prole nekanjeno. U kom god pravcu da te ivot ponese ne poklekni pred iskuenjem da ogugla na ljudsku patnju jer takva ravnodunost otvara vrata za stravian pohod zla.

Podigla sam pogled, zapanjena tim rijeima. Budi tu da posvjedoi ..." promrmljala sam, ponavljajui dadine rijei. Sad shvatam na ta si mislio. Ali, to je ... nevjerovatno. Da se ovjek naj ei." Da, ba tako." Mohsin se tiho nakaljucao. Na kraju je sigurno bio strano usamljen. ivot mu je bio pun tuge i rtvovanja, a na kraju je zavrio sam." Da, kao junak iz nekog traginog komada." Vidim da ti moj sin puni glavu glupostima, Saira." Oboje smo poskoili sa kreveta, prenuti glasom koji je odjeknuo iza naih leda. Ustreptalih srca, okrenuli smo se ka vratima i primetili Ahmed-au kako stoji pred pragom, ponovo drei au sa tenou boje ilibara i kockicama leda. Pogled mu je na trenutak zastao na dnevniku koji sam drala u rukama, a onda je kroio u sobu, priao prozoru i razmakao zavjese kako bi osmotrio kuni prilaz. Mehnaz nije u svojoj sobi. Gdje su kola? Gdje ti je sestra, Mohsine?" Glas mu je bio kontrolisan, ali se u njemu nazirao elini prizvuk koji me je natjerao da se saalim na svoju roaku.

Nala se sa svojim drutvom. Saira i ja smo se vratili podzemnom." Ahmed-aa je i dalje stajao pored prozora, drei krajiak zavjese. Pustio si sestru da tek tako ode?" Pokazao je aom ka satu koji je stajao na polici. Bilo je ve jedan poslije ponoi. Zar jedna djevojka u ovo doba treba sama da se smuca po gradu?" Ja joj nisam uvar." Naravno." Ahmed-aa se prezrivo iscerio, pokazavi na dnevnik i pismo koje sam jo drala u rukama. Ti ima prea posla. Ti si uvar nae dine porodine prolosti, uvar sjeanja na davno zaboravljene ludorije. To ti je mnogo vanije nego da vodi rauna o roenoj sestri." Ahmed-aa se okrenuo ka meni, ozlojeeno zavrtjevi glavom. Draga moja Saira, vidi li kakvu mi je djecu sudbina podarila? Njih dvoje su kao nebo i zemlja. Moj sin je toliko opsjednut istorijom da mi neprestano gura pod nos triave dogadaje iz prolosti, dok moja ker s gnuanjem odbacuje ono to joj nalae tradicija iz koje je potekla i okree lea vlastitoj budunosti." Moda bi je vie zanimala budunost da si se potrudio da joj objasni da treba da bude ponosna na svoju prolost." Mohsin je ustao sa kreveta kao da je svom ocu, osim verbalnog, htio da uputi i fiziki izazov. Da bude ponosna? Zar stvarno misli da bi neko trebalo da bude ponosan na tvog djedu? Na mukarca koji je nebrojeno puta okrenuo lea vlastitoj porodici kako bi krenuo u neki sumanuti krstaki pohod na pravdu? ta je tvoj djeda postigao? Nita. Apsolutno nita! Imao sam samo nekoliko mjeseci kada mi je majka umrla stranom preuranjenom smru za koju je bio odgovoran iskljuivo on. Kakav je to mu koji svoju enu alje u sirotinjske uderice u kojima haraju svakojake boleine i zaraze? To nije ponaanje dostojno jednog mukarca, Mohsine. Pravi mukarac titi svoju porodicu i stara se o njoj. Lako je priati o apstraktnim idealima kad si mlad, kad nema ta da izgubi. Ali, vidi, moj otac nije bio u toj poziciji. On je prvenstveno morao da vodi rauna o svojoj porodici." Mohsin nita nije odgovorio, ali njegova utnja nije predstavljala znak odobravanja. Bilo mi je jasno da sam prisustvovala sukobu koji je jo odavno tinjao izmeu njih. Ahmed-aa ispustio je teak uzdah. Otpio je jo jedan gutljaj pia i ozlojeeno odmahnuo glavom. Sasvim je logino da mladi tvojih godina bude opsjednut nepraktinim idejama o pravdi, ali morae jednog dana da odraste i da postane mukarac." Mukarac poput tebe?" Ne izazivaj me, Mohsine. I ne priaj svojoj mladoj roaki kako bi njegov bijedni lik trebalo da nam poslui kao uzor jer su to obine kojetarije. Moj otac je

bio budala koja je sanjala o jednom imaginarnom utopijskom svijetu. O svijetu koji je postojao samo u njegovoj glavi. On i njemu slini zanosili su se pukim iluzijama, jalovim idealima koji nikome nee napuniti stomak i zbog kojih se ovaj svijet moe pretvoriti u veoma opasno mjesto. Jo odavno sam se zakleo da nikad neu biti kao on. Zakleo sam se da u dati sve od sebe da neto postignem u stvarnom svijetu, da u se potruditi da to vie pruim svojoj porodici. Otkako znate za sebe, ti i Mehnaz ni za ta niste uskraeni. Moete da dobijete sve to vam na pamet padne. A kako mi vi, razmaena i bezobrazna derita, uzvraate? Tako to kriminalizujete sve to sam postigao! Tako to bogatstvo koje sam stekao proglaavate za zloin umjesto za blagoslov, kao neki prokleti komunisti!" Kao prvo, tvoja premisa je pogrena. Dada je takoe ivio u stvarnom svijetu. I imao je snage da se uhvati u kotac s njim, umjesto da naprosto slegne ramenima, gurne glavu u pijesak i zgrabi ono to je odgovaralo njegovom linom interesu." Reci mi, molim te, sa im se to uhvatio u kotac? Bacio je svoj ivot niz vjetar!" Ne bih se sloio s tim." Tvoj djeda je juriao na vetrenjae. Zar stvarno misli da je bilo ko od tih sumanutih fanatika neto postigao?" To uopte nije bitno. Poenta je u tome da su se oni odvaili da krenu tim putem. Putem koji vodi ka naem univerzalnom odreditu." Molim te, potedi me tih nebuloza! Misli da su Britanci pobjegli zato to nisu mogli da izau na kraj sa jednim patetinim ovjeuljkom koji je polunag etao naokolo, propovijedajui nenasilni otpor? Ne zanosi se, Mohsine! Britanci su otili iskljuivo zato to im je bilo u interesu da odu. Tako stvari funkcioniu u stvarnom svijetu. Tako se odigravaju promjene. Iz pukog linog interesa. A ovjek koji radi protiv vlastitog interesa, pozivajui se na neku imaginarnu pravdu, moe da se nazove samo budalom." Mohsin je odluno odmahnuo glavom. Slobodno tako misli, ako e ti to pomoi da mirnije spava. Ali, to se mene tie, uopte ne elim da uestvujem u tome. Ne elim da jedem hranu koju sam oteo iz tuih ruku." Onda skapaj od gladi, idiote!" Ne znam kako bi se ta rasprava okonala da se Mehnaz u tom trenutku nije vratila iz grada. Svjetlost farova bljesnula je kroz prorez izmeu zavjesa, privukavi panju mog roaka i njegovog oca. Par sekundi kasnije uli smo kako Mehnaz ulazi u kuu. Ahmed-aa izletio je iz sobe i sjurio se u prizemlje, otpoevi jo jednu unu svau. Potom su oboje ljutito zamarirali uza stepenite, urlajui na sav glas. Zbunjeno sam se okrenula ka Mohsinu, a onda sam spustila pogled i

primijetila da u rukama i dalje drim dadin dnevnik. Kae da si ovo pronaao u koferu ... na tavanu?" Mohsin je klimnuo. Prole godine. Zajedno sa gomilom drugih papira i dokumenata. Neko je poslije dadine smrti oigledno sve to spakovao i proslijedio mom ocu, ali se on nije potrudio ak ni da pogleda ta se nalazi unutra." U Mohsinovom glasu osjeao se prizvuk bijesa i prezira. Pronaao sam i neke slike. Slike njegove prve ene. I slike moje bake ... mislim, moje prave bake. Slike na kojima sam prvi put vidio dadi i malu Gulan i Davuda-au. I nae oeve, iz vremena kada su bili djeca. Otkrio sam i gomilu pisama. Dada se dopisivao sa raznim ljudima, a mnogi od njih su u to vrijeme bili slavne linosti, bar u indijskim okvirima. Takoe sam pronaao pisma koja je moj otac slao dadi, i ono pismo od tvog oca, koje si maloprije proitala. I ovaj dnevnik." Mogu li i to da pogledam? upitala sam, ustajui sa kreveta. Zevnula sam i protegla se jer sam ponovo posustajala pred umorom od uestalog mijenjanja vremenskih zona. Mohsin se osmjehnuo. Sjutra e vidjeti ostatak. Ako eli, moe da uzme neke od slika. Ali, hou samo jo neto da ti pokaem ..." Uzeo je dnevnik iz mojih ruku i prelistao ga dok nije pronaao ono toje traio. Vidi, ovo je njegova slika. Slika naeg djede. Mislim da je tada imao dvadeset i kusur godina." Bila je to mala fotografija, nalik onima koje se prave za pasoe. I, naravno, crno-bijela. Uprkos tome, slinost je bila zapanjujua. Gotovo jeziva. Nakratko sam zautala, posmatrajui fotografiju. Mohsine?" promucala sam. Zna li da nevjerovatno lii na njega?" Da, primijetio sam." Ti si isti kao on, zar ne? Mislim, ne samo u fizikom pogledu, ve po svemu." Zahvaljujem na komplimentu, ali ne treba da pretjeruje. Izmeu nas dvojice postoje neke znaajne razlike. Vjeruj mi na rije." Mohsin je prasnuo u priguen smijeh, oigledno uivajui u neemu to ja nisam mogla da dokuim. Okrenula sam se ka zidu sa Mohsinovim fotografijama i oima potraila Magdu. Magda na snijegu, Magda na kii. Mohsin ju je, ba kao i te veeri, fotografirao sa druge strane ulice, iz prilino niskog ugla koji je bio u ravni sa mjestom na kome je sjedjela. Na nekim od fotografija primjeivale su se noge prolaznika koji su ravnoduno hitali ka svojim odreditima. Na jednoj se vidio ovjek koji je zastao da baci par novia u njeno krilo. Na drugoj se vidio malian koji je zurio u Magdu, nateui se sa rukom koja ga je vukla dalje. Malianova stopala bila su prikovana za zemlju, a pogled uprt u prosjakinju koja mu se stidljivo osmjehivala.

Pitam se gdje li je Magda otila. Kako ivi. Kakva je njena ivotna pria." Magda ..." zamiljeno je izustio Mohsin. Zna, toliko puta sam je slikao, ali sve do veeras nisam znao ak ni kako se zove. Sve dok ti nisi prila i popriala s njom. Ljudi non-stop prolaze pored nje, ali je uopte ne primjeuju. Bar ne kao ljudsko bie." Ni ja je ne bih primijetila da ti nisi zastao da je fotografie." Da, ali sam je ja uvije ksamo fotografirao. Ona je za mene predstavljala puki prizor, neto to sam posmatrao kroz soivo svog aparata. A sada je postala ena sa imenom. Zna, roako Saira, ima neeg u tebi. Ti zna da otvori ljude, da ih izvue iz sjenke. Zato to obraa panju." Ali, i dalje ne znamo apsolutno nita o njoj. Niti o njenom ivotu." Znamo bar kako se zove. I to je neto."

OSMO POGLAVLJE

Dok sam se tog ljeta vraala kui nakon uzbudljive posjete Karaiju i Londonu, u glavi su mi jo amorili glasovi rekonstruisane prolosti, a srce mi se nadimalo od ponosa i ushienja koje sam jedva ekala da podijelim sa svojim blinjima. Meutim, im sam se prizemljila, shvatila sam da moja porodica u mom odsustvu nije sjedjela skrtenih ruku. Svi su se revnosno latili ureenja budunosti. Ili bar Aminine budunosti. Nakon brzog, srdanog zagrljaja na aerodromu majka je poela veselo da brblja, Zna li ta ima novo? Tvoja sestra se vjerila! Za doktora! On je iz Indije. Trenutno dovrava stairanje u San Francisku. Potie iz jedne ugledne i estite porodice iz Bombaja. Tako smo uzbueni! Nismo eljeli da ti saoptimo vijest preko telefona. Mislili smo da je bolje da saekamo da se vrati i da te iznenadimo. Zar to nije divno, Saira? Naravno, neemo uriti s vjenanjem. Tvoja sestra je jo premlada za brak. Saekaemo bar dvije godine naravno, pod uslovom da nai golupii ne budu nestrpljivi, zar ne, Amina? Pa, Saira, zar nee da estita sestri?" Mama je bila zadihana od ushienja. A ja sam bila zadihana od oka. Prelazila sam pogledom preko tih dragih bliskih lica, traei neki nagovjetaj da je moja majka u meuvremenu razvila uvrnut osjeaj za humor. Ali nita nisam pronala. Amina je uporno izbjegavala dame pogleda u oi, ali je njena bledunjava koa bila oblivena rumenilom koje je, po mom miljenju, moglo da ukae samo na dvije stvari. Ili je bila postiena ili je gorjela od groznice. Kada se nagnula ka meni da me zagrli, diskretno sam joj pipnula elo, toje bilo dovoljno da ustanovim da joj je koa bila hladna i suva. Moj otac se samo kliberio i za dovoljno klimao glavom, pruajui otvorenu podrku majinom neposustajuem dijalogu. To se desilo prije svega tri nedjelje, odmah po tvom odlasku", brbljala je moja majka. Moe li da zamisli? Prije tri nedjelje, kada smo te ispratili na put, nismo ak ni poznavali tog momka. A sada? Sada imamo zeta, nekog ko e nam biti kao sin. A Amina ima vjerenika! Nita ne brini, Saira. Znam da izgara od elje da ga upozna. Veeras stie avionom iz San Franciska. Ovdje e provesti vikend. U stvari, dolazi skoro svakog vikenda, navodno kod tetke koja ivi u Dajmond Baru, ali veinu vremena provodi kod nas. Zna, Saira, njegova tetka je teta Nilofer. Ona nas je upoznala sa uom. Sirotica se stalno ali kako ga praktino i ne vidi kad joj

doe u posjetu, ali on, naravno, i ne dolazi da bi vidio nju, zar ne, Amina? Suda je jedva ekao da se vrati, Saira. Stalno nas moli da pustimo Aminu da negdje izae s njim, ali sam mu ja rekla da mora da se strpi dok se ti ne vrati s puta kako bi mogla da poe s njima kao pratilja. Zar to nee biti zabavno, mila? Hoe da izvede Aminu u neki luksuzan restoran, a ti e ii zajedno s njima, srenice mala! Kae da bi volio da je odvede i u bioskop, ali sam ga upozorila da u obzir dolaze samo pristojni filmovi. Ne elim da stekne pogrean utisak. Naa Amina je dobra djevojka, je l' tako, Amina? Sigurna sam da e te ua zbog toga jo vie voljeti i potovati. Je l' vidi kako ti se sestra proljepala, Saira? Dodue, izgubila je koji kilogram, ali joj je lice sada jo izraajnije, jo prefinjenije, zar ne? Naravno, treba srediti jo toliko stvari. uina rodbina sledeeg mjeseca dolazi nam u posjetu. Doi e sa svih strana, iz cijele Amerike, na mangni. Naravno, i teta Nilofer e biti tu. Ona je bar blizu. Ona mu doe tetka po ocu. ua takoe ima jednu kalu u Floridi i au u ikagu. I jo jednog au u Hjustonu, ako sam dobro zapamtila. Je l' tako, Nadime?" Moj otac je klimnuo, lupkajui prstima po volanu. Odluili smo da saekamo da se svi okupe pa da zajedno ozvaniimo vjeridbu. Naravno, ekali smo da se i ti vrati s puta, mila. Amini nije bilo ni na kraj pameti da pravi vjeridbu bez tebe. Zna, ua nema roditelje. Oboje su preminuli jo dok je bio mali. Sirotan, potpuno je sam na svijetu. Odgajio ga je jedan stric. Ali, sad ima nas, zar ne? Dakle, Saira, veeras e upoznati svog zeta. Da vidimo ... kako bi trebalo da mu se obraa? Da li bi trebalo da ga zove didadi ili naprosto ua-baj? Pitaemo njega kako bi vie volio. Oh, Amina, tako sam ponosna na tebe! Nadam se da shvata koliko si srena. itava vonja do kue protekla je u tom stilu. Moja majka se naprasno pretvorila u indo-pakistansku verziju gospoe Benet. Amina je, kao i obino, utala. Ona e se bez problema uklopiti u klie stidljive, rumen nevjeste, zakljuila sam sa blagom primjesom gorine. Otprilike kao Dejn. A kakvu li su ulogu meni namijenili? Vjerovatno je trebalo da izigravam Lizi.11 Kasnije, tokom veere, donekle sam promijenila miljenje. Ja sam prije podsjeala na Do, a Amina na Meg.12 ua mi je bio antipatian ve na prvi pogled. Jedva sam ekala da ponovo budem sa svojom porodicom, a sada je on banuo u na dom i nametnuo se kao zvijezda veeri. Razgovor su uglavnom vodili moja majka i ua, prosto se nadmeui u snishodljivosti i ulizitvu koji su predstavljali glavne sastojke njihovog dijaloga. Moja majka se silno potrudila oko
11
12

Aluzija na likove iz romana Gordost i predrasuda Dejn Ostin. (Prim. prev.) Aluzija na likove iz romana Male ene Luize Mej Alkot. (Prim. prev.)

veere, mada sam primijetila da se ovog puta odluila za rezervni jelovnik koji je koristila nakon to bi ispucala svoje glavne kulinarske adute. Pretpostavila sam da je to bilo zbog toga to je ua u prvih nekoliko nedjelja euforije ve imao prilike da isproba njene glavne specijalitete. Uprkos tome, moja majka je i dalje izgarala od elje da se dokae kao savrena tata tako da je veera bila servirana u trpezariji, u cakum-pakum stilu, na majinom najkvalitetnijem porcelanskom servisu, to je predstavljalo drastinu promjenu u odnosu na rutinski sistem 'uzmi tanjir u ruke, proetaj do poreta i sipaj porciju direktno iz erpe'. Ba u trenutku kada sam ozlojeeno pomislila da sam se upravo vratila sa dugog puta a da niko nije naao za shodno ak ni da me upita ta sam sve doivjela u Pakistanu i Londonu, ua se iskezio, pokazavi svoje blistavobijele onjake, i upitao, Pa, Saira, kako si se provela na putovanju?" Progutala sam zalogaj, zajedno sa knedlom netrpeljivosti koja mi je zastala u grlu, i prosjedila kroz zube, Fino." Znai, bila si na svadbi svoje roake? Siguran sam da ti je bilo strano zabavno." Moja majka se bre-bolje umijeala u razgovor, primijetivi plamsaj u mojim oima. A ja sam sigurna da e joj na tvojoj i Amininoj svadbi biti jo zabavnije. Saira se strano obradovala kad smo joj saoptili vijest. Jedva je ekala da te upozna. Kad smo ve kod toga, htjeli smo neto da te pitamo. Kako bi elio da te Saira zove? ua-baj ili ...?" Mislim da je najbolje da me zove samo ua. Ne moramo da budemo pretjerano formalni. ta ti misli, Saira?" Ponovo sam progutala knedlu i klimnula. ua je spustio servijetu pored tanjira i blago se odgurnuo od stola. Hrana je bila izvrsna, mama. Kao i uvijek." Zakolutala sam oima. Mama? Ali, iako se meni inilo da je izvjetaeno, pa ak i uvrnuto da ua tako zove moju majku, ostalima je to oigledno djelovalo kao najnormalnija stvar. Majka je klimnula, rumena od zadovoljstva. Drago mi je to ti se dopada moja kuhinja, ua. Pravo je zadovoljstvo kuvati za tebe jer nikad ne tedi komplimente. Naravno, najbolje tek dolazi. Amina je spremila ras malaj13 za desert." ua se zadovoljno osmjehnuo, uputivi mojoj sestri kradomian pogled od koga sam osjetila neprijatno golicanje u jednjaku.
Junoazijska poslastica, valjuci od sira preliveni zasladenim mlekom sa aromatinim zainima. (Prim. prev.)
13

Mama je i dalje brbljala kako Amina divno kuva, to je za mene bio potpuno nov podatak. Nedavno je nauila da sprema ras malaj, ali se ve toliko izvjetila da bi joj ak i iskusne kuvarice pozavidjele. Amina, ne zaboravi da ui spakuje ras malaj koji si ostavila za teta Nilofer." Nakon to smo mama i ja posklanjale posue i hranu sa stola moj otac je poeo da se mrti i vrpolji na stolici, to sam protumaila kao nesumnjiv znak da je i njemu dojadila ta folirantska farsa. Primijetila sam da tata nestrpljivo dobuje prstima po stolu, ekajui da ua zavri aj koji mu je Amina spremila. Takoe sam primijetila da Amina uopte nije pitala uu koliko eera treba da stavi. Meutim, moja zabluda nije dugo potrajala. im je ua otpio poslednji gutljaj aja, moj otac je ispruio ruke ka stolu i tako munjevito spustio tablu za skrebl da sam posumnjala da ju je sve vrijeme tekovao ispod stolnjaka. Oh, Nadime! Nemoj opet da dosauje ui! Zar ba svaki put mora da igra skrebl s tobom? Ostavi sirotog momka na miru!" Majka je prekorno zavrtjela glavom i ponovo napuila usne, oigledno saosjeajui sa svojim zetom. Oprosti, ua. Ako ti se ne igra ..." Moj otac je zautao, ostavivi pitanje da lebdi u vazduhu, oigledno razoaran mogunou da te veeri ostane uskraen za svoju omiljenu zabavu. ali se? Naravno da mi se igra! Prolog puta si me tako ispraio da mora da mi prui revan. Hajde, tata, bar jednu partiju." Sloila sam kisjelu grimasu, posmatrajui kako se moj otac srdano osmjehuje i poinje da postavlja tablu. Ispod oka sam osmotrila Aminu koja je, na moje zadovoljstvo, djelovala kao da joj obojica pomalo idu na nerve. Ali je moje zadovoljstvo splasnulo kada je ua skrenuo pogled ka njoj, diskretno se osmjehnuo i proaptao 'samo jednu partiju', to je moju sestru natjeralo da se zarumeni i tiho zakikoe. Na brzinu mi je pomogla da posklanjam olje i potom se spustila za sto, posmatrajui njihov duel pogledom koji se topio od miline. Ne znam da li mi je bilo tee da previdim ili da progutam taj raspilavljeni pogled. Jo oko sat vremena zlovoljno sam se vrzmala po kui, istovremeno zgroena i fascinirana porodinom scenom koja se odigravala u naoj trpezariji. Na kraju je ua ustao i rekao da mora da krene. Moji roditelji su ga usplahireno ispratili do vrata, izjavljujui kako su proveli divno vee i kako jedva ekaju da ga ponovo vide i kako smo svi zajedno, kao porodica, sreni to emo ba nj ega imati za zeta. Tada se Amina, koja je itave veeri utala kao zalivena, diskretno nakaljala i promucala, Ovaj ... otpratiu uu do kola." Naravno, naravno, beti. Pazi kako vozi, ua. Kudahafiz. Kudahafiz." Kudahafiz."

Kudahafiz, mama, tata. Zdravo, Saira." Ovaj ... zdravo." Amina i ua napustili su kuu, zatvorivi vrata za sobom. Moji roditelji su na trenutak zastali, kao na zaleenom snimku, a tada su, kao da su bili umorni od silne snishodljivosti i slatkorjeivosti, njihova lica poprimila one stare uobiajene izraze. Zubi su im se ponovo uvukli u usnu duplju, a tijela su im se blago povila. Olabavili su stomane miie i opustili lea koja su sve vrijeme drali u neprirodno utogljenom poloaju. Kada su ponovo progovorili, glasovi im vie nisu bili onako uglaeni i milozvuni kao tokom uine posjete. Majka je taman krenula da pospremi kuhinju kada je zastala upola koraka i oajno se pljesnula po elu. Oh, ne! ua je zaboravio da ponese ras malaj za teta Nilofer! Brzo, Saira, tri za njima i urui mu ovo prije nego to ode!" Bez razmiljanja izjurila sam iz kue i potrala ka kolima. Kad sam ih ugledala, uinilo mi se kao da me je grom oinuo. Bila sam tako zaprepaena prizorom da je mom mozgu trebalo nekoliko sekundi da prihvati informaciju koju su mu moje oi prosleivale. ua je grlio moju sestru, klizei jednom akom du njenih lea, sve nie i nie. Usta su mu bila priljubljena uz njena, kao da je elio da joj isisa sav kiseonik iz plua. Sigurno su oboje uli moje korake, ali se ua prvi pribrao i blago se odmakao od Amine. Ponovo se iskezio, otkrivi savreno bijele zube koji su blistali pod svjetlou uline lampe. Amina je djelovala oamueno. Pogled joj je bio zamagljen, a dah isprekidan. ua je primijetio paketi sa desertom koji sam nosila u ruci. Ah, zaboravio sam ras malaj. Hvala ti, Saira. Ba lijepo od tebe to si nas pristigla. Hajde sad, brii na spavanje. Sigurno si umorna. Zna, duga putovanja mogu toliko da iscrpe ovjeka da ponu da mu se priviaju svakojake stvari." I dalje se kliberio. Idemo, Amina!" procijedila sam otrim prekornim glasom, zaprepaeno shvativi da sam joj se obratila tonom kakvim se ona obino obraala meni. Mama i tata nas ekaju." Amina mi nije uputila ak ni najtriaviji pogled. Samo se okrenula i ponovo se privila uz uu. Odmah dolazim, Saira. Hajde, idi unutra." Ne idem bez tebe. Nisam mogla da se prepoznam. Ako emo pravo, otkako sam se vratila s puta nisam mogla da prepoznam ni svoje ukuane ni sebe. Zakljuivi da je ua bio oigledan krivac za tu promjenu, ponovila sam jo otrijim glasom, Hajde, idemo kui! Odmah!" ua je njeno gurnuo Aminu ka meni. Bilo bi bolje da poslua sestru, mila. Hajde, brii. Vidimo se sjutra." Amina je i dalje stiskala njegovu ruku. Hoe li me zvati?

Dovee?" ua se tiho nasmijao, kao da je bio spreman da joj skine zvijezde sa neba. Naravno da u te zvati. Hajde sad, malena. Idi sa sestrom. Zdravo, Saira." Hmmmf." Pole smo ka kui, praene zvonkim odjekom uinog smijeha. Tada su se vrata zalupila, motor iznajmljenog automobila je zabrundao i Aminin vjerenik je krenuo nazad, ka domu svoje tetke Nilofer.

Tokom narednih godinu dana esto sam preuzimala ulogu Aminin pratilje. ua je koristio svaku moguu priliku da nas posjeti. Svjestan injenice da nisam gajila naroite simpatije prema njemu to je, istim za volju, bilo teko ne primijetiti jer sam se stalno durila i zasipala ga otrovnim opaskama svojski se trudio da mi se dodvori i dame pridobije, toje bilo potpuno izlino jer je moja sestra bila do uiju zatreskana u njega. Gdje god da bi krenuli, ja sam ih pratila kao sjenka. Zajedno smo obilaziti restoran, bioskope, zabavne parkove i trne centre. Iako mi je uloga pratilje bila nametnuta, moram priznati da sam je prilino savjesno obavljala, prvenstveno zbog uvrnutog osjeaja zadovoljstva to mi se ukazala prilika da osujetim uine pohotljive nasrtaje na ednost moje sestre. Po nalogu svojih roditelja, postala sam nevoljan svjedok romanse koju je moja majka zduno podravala. Amina i ua su povremeno uspijevali da se otarase mog prisustva, u prilikama kad bi me nagovorili da sama odem u oping, da se provozam u luna-parku ili da odgledam neki ozbiljan film, dok su oni na drugom mjestu gledali neto daleko ednije i pristojnije. Kada bih se razdvojila od njih, nastojala sam svim silama da ne razmiljam kako su koristili to vrijeme. Moja netrpeljivost prema ui bila je tako snana da mi je trebalo dosta vremena da priznam njegove kvalitete i da shvatim ta je moja sestra vidjela u njemu. Iako je bio osrednjeg rasta, njegovo dranje odisalo je samouvjerenou i aktivnom prisutnou, a odlune crte njegovog pravilnog simetrinog lica ostavljale su utisak pritajene snage. Nain na koji je drao bradu i izraz koji mu je lebdio oko usana ukazivali su da je u pitanju bio ovjek koji je u svom ivotu upoznao bol i gubitak i koji je zbog toga umio da saosjea sa drugim ljudima to je bila poeljna osobina za jednog mladog doktora. Osim toga, ua je imao istanan osjeaj za humor kojim je elegantno odbijao moje neposustajue prezrive poglede, a visprenost njegovog uma uspijevala je da savlada ak i moju zlovolju. Svakog asa upuivao mi je duhovite opaske kojima je ruio moj odbrambeni bedem i tjerao me da prasnem u smijeh. Ali, oboje smo mali da je to i dalje bila nevoljna reakcija i da iznuene salve

smijeha nisu znatno uticale na ishod bitke koju smo vodili. Meutim, ja sam isprva ostala slijepa za sve te kvalitete jer mi je pred oima neprestano lebdjela slika koju sam vidjela one veeri kad sam se vratila sa putovanja. ake koje haraju po tijelu moje sestre i usne koje joj ispijaju dah. Nikako mi nije ulazilo u glavu da je Amina, naa smjerna i posluna Amina koja je postieno skretala pogled sa vruih ljubavnih scena kojima su obilovale tadanje TV sapunice mogla sa neskrivenim uitkom da se prepusti tako sablanjivom inu. Naa edna Amina koja je svoju potrebu za romantikom zadovoljavala najjeftinijim i najbljutavijim ljubavnim romanima koje je gutala kao alvu i koje sam redovno pronalazila ispod njenog kreveta ili u ormariu u kupatilu. Priama ije su glavne junakinje bile besprekorno edne i bezazlen djevice koje su, ba kao i ona, ekale svog princa na bijelom konju, ili u bijelom poreu. A sada se odjednom inilo da je moja sestra prerasla takve prie. Sjeam se da je, nedugo nakon mog povratka iz Pakistana, Amina poela da raiava svoju sobu kako bi unutra mogla da spakuje djevojaku spremu i svu onu odjeu i nakit koje je kupovala u iekivanju svog grandioznog vjenanja. I sjeam se da je jednog dana dohvatila veliku kesu za smee i unutra spakovala sve svoje ljubavne roman, na istovjetan nain kao to se ene koje zaponu novu vezu ratosiljaju pisama i fotografija bivih ljubavnika. Ali, ono to mi je na kraju postalo najodbojnije u vezi sa uom bila je injenica da on uopte nije bio takav. Da uopte nije bio odbojan. Uprkos krajnje neobjektivnom prvom utisku i upornim nastojanjima da ga prikaem u loem svijetlu, nakon nekoliko mjeseci morala sam da priznam da je moj budui zet bio zaista fin momak. Smijeno mi je kad danas razmiljam o tome, kada se prisjetim koliko sam se djetinjasto ponaala, ali je u to vrijeme bilo sasvim logino to sam se fanatiki opirala uinom armu. ua se, kao potpuni stranac, obruio na moj dom i porodicu poput tornada, sijui promjene na sve strane. Moja sestra je sada bila njegova do uiju zaljubljena vjerenica. Moji roditelji su sada bili njegovi tast i tata. ua je napreac uspio da osvoji i pridobije moje najmilije. Ali meni i dalje nije bio nita. Nita osim nepoeljni uljez. Osoba koja je uspjela da gurne u zapeak ak i moje putovanje u Pakistan. On je bio kriv to se niko nije sjetio da me priupita ta sam sve doivjela ili otkrila na tom putu. Nekoliko dana nakon povratka pokuala sam da pred majkom nanem dotad zabranjenu temu. Pomenula sam Belu. , Saira! Ne elim da priam o toj eni. Zbog nje nisam otila na vjenanje." Ali, mama, ta misli kako sam se osjeala kada sam to saznala sa strane? Od Razije-nani?! Kad sam ula da je Nana donedavno bio iv i da je ostavio

Nanimu zbog druge ene?" Mama je, nema kao riba, poela tako snano da riba lonac da sam mislila da e proupljiti dno. Zna, upoznala sam tu Belu. Zar je mogue da ne eli da uje ba nita o njoj? Ili bar o svom bratu i sestrama?" ! Zato bi ti gurala nos u te stvari, Saira? To nema nikakve veze s tobom. I zato je pametnije da to izbaci iz glave i ... i da se lati posla. Hajde, idi do trpezarije i izglancaj escajg. Kad nam je ua proli put bio u posjeti, primijetila sam koliko je srebro potamnjelo. Dolo mi je u zemlju da propadnem od stida. Zaboga, ta e ua misliti o nama?!" I tako je razgovor o mojim otkriima bio okonan jo prije nego to je zapoeo. Takoe sam pokuala da tatu uvuem u priu o njegovom ocu, pomenuvi kako sam saznala da je dada izgubio dvije ene prije nego to se vjenao sa dadi. Osjeala sam se pomalo udno jer je, u mojim oima, svaki razgovor sa ocem predstavljao naroitu priliku. I on se osjeao udno jer se zapiljio u mene napetim pronicljivim pogledom prije nego to je konano prozborio, Zato te to zanima?" Mohsin mi je mnogo toga ispriao. Rekao je da ste ti i Ahmed-aa imali sestru koja je umrla jo prije nego to ste se rodili i brata koji je poginuo u vrijeme podjele." Otac nita nije odgovorio. Tata, da li je to istina?" Jeste." Da li se sjea svog brata? Davuda-ae?" Tata je skrueno slegao ramenima. Ne ba. Sjeam se samo da sam bio tuan zato to su svi oko mene plakali. Zato toje ak i moj otac plakao, a nikad prije toga nisam ga vidio da plae." Tata je ponovo slegnuo ramenima, odbacivi tu temu i stavivi mi do znanja da nema svrhe da dalje pokuavam. Skriveni detalji iz porodine prolosti, koje sam nedavno uspjela da ieprkam, bili su, po svoj prilici, potpuno nevani za moje roditelje. Njih je zanimala iskljuivo sadanjost. Naa kua se pretvorila u parodiju TV sapunice u kojoj je Amina bila glavna zvijezda. Mama je neprestano priala o njoj. O Amini. Ili, tanije, o Amini i ui. Ona je njihovu vjeridbu doivljavala kao lini trijumf, kao potvrdu injenice da je njen pogled na svijet, koji je godinama tako briljivo njegovala, bio ispravan. Moja osamnaestogodinja sestra uskoro je trebalo da se uda za svog princa, za gospodina Savrenog, ime e biti nagraena za dugogodinju poslunost. A ta je s koledom?" upitala sam samo nekoliko dana nakon to sam svoju preanju radoznalost platila glancanjem srebrnine. Zar nije bilo planirano da

Amina jesenas krene na koled?" Pa ta s tim?" Moja majka je oigledno uivala u injenici da je moj bijes i ovog puta promaio metu. Krenue na koled, kao to je namjeravala." Ali, ako se za dvije godine udaje, nee moi da zavri koled. I morae da se preseli u San Francisko. Kako ete to da rijeite? Za sve postoji rjeenje. Prebacie se na neki od tamonjih koleda i nastaviti studije nakon udaje. Ve smo se oko svega dogovorili sa uom. Stvarno, Saira, uopte ne shvatam zato toliko brine. ua je dobar momak. Zar bi trebalo da odbijemo tako dobru ponudu samo zato da bi Amina prvo mogla da zavri koled? To nema smisla. Amina uopte ne mora da bira jer moe da dobije i jedno i drugo. I dobrog mua i pristojno obrazovanje." Ja sam odlino znala zbog ega sam brinula. Brinula sam zbog tog prvog lica mnoine koje mi je majka tako nonalantno bacila u lice. Zar bi trebalo da odbijemo tako dobru ponudu ...? Mi? Nisam nita vie rekla na tu temu, ali jo dugo nisam uspjela da se oslobodim munine koju je u meni podstakla pomisao da bi nekakav porodini konzilijum trebalo da odluuje i o mojoj budunosti. Da bi odluka o mom braku ili o bilo emu to se ticalo mog ivota trebalo da bude stavljena na glasanje. Sjetila sam se Velike Nanime koja je ivjela sama u svom skromnom domu. To je ono to sam eljela za sebe. Svoj prostor. I svoju slobodu. Ali je Amina oigledno bila spremna da se svojevoljno odrekne takvih stvari, uprkos mojim nastojanjima da je ubijedim u suprotno. Pomenula sam joj kako je Velika Nanima svojevremeno otila u Englesku na studije. Amina je samo coknula jezikom, saaljevajui Veliku Nanimu sirotu usamljenu Veliku Nanimu kojoj se nikada nije ukazala prilika koju je ona oberuke prigrlila. Naravno, ono to je Velika Nanima postigla zasluuje potovanje, ali ako emo pravo ona nije imala drugog izbora, zar ne? Mislim, niko ne bi svjesno odabrao da ostane sam. Da ne zasnuje porodicu, da ne postane roditelj." Ja bih!" To sad kae, Saira, ali e vremenom promijeniti miljenje. Vidjee." Odmah sam poeljela da joj otvorim oi i da joj ispriam za Nanimu. Mislila sam da e moja sestra, ako bude saznala istinu o njenom braku, postati svjesnija rizika koji su vrebali ak i u situacijama koje su podsjeale na bajku. Ve znam za to." Kako to misli? Hoe da kae da zna ta je Nana uradio?" Misli na to to ju je ostavio? Naravno da znam." Bio je to poslednji odgovor koji sam oekivala. Ali, otkud ... od koga si ula? Od mame?" Osjetila sam kako mi se ljubomora razliva kroz grlo poput ui.

Ne, s mamom nikad nisam priala o tome. Mislim da ona uopte ne eli da govori o Nani. Saznala sam od Nanime." Nanima ti je rekla?" Da, kad smo se poslednji put vidjele u Karaiju. Rekla mi je da ju je on ostavio zbog druge ene. Zbog neke Engleskinje. A kako si ti saznala?" Tako to sam je srela ... mislim, enu u koju se Nana zaljubio." Zaljubio? Ali, to zvui ... ja to nikad ne bih tako formulisala." Zato ne bi?" Zato to, kad tako kae, zvui kao da je morao to da uini. Kao da nije imao drugog izbora." Moda i nije." Amina se namrtila, kao da je tek tada u potpunosti registrovala ono to sam joj rekla. Kae, srela si tu enu? Ali, gdje si mogla da je sretne? I kako?" U Pakistanu. Na Zerinom vjenanju." ta? Zato mi ranije nisi rekla? Kako je samo mogla ...? Ko je nju pozvao na vjenanje?" Njena kerka ... kerka koju je rodila sa naim Nanom ... ona je Zerina najbolja drugarica, tako da su pozvali kompletnu porodicu." Nana ima kerku s njom? S tom enom?" Dvije kerke. I sina." Ali ... ne, ne vjerujem ti. Zato mi to tek sada kae?" Nisam znala kako da joj odgovorim na to pitanje, ali sam svejedno pokuala. Otkako sam se vratila iz Pakistana, sa Zerinog vjenanja, ti uopte nema vremena za mene. Viam te samo kad nam ua doe u posjetu. Kad on nije tu, uvijek ima prea posla. Po vas cijeli dan uzdie za njim i razmilja kad e ga ponovo vidjeti. A ako ne sanjari o ui, onda si sa majkom. Pravite spiskove za oping i kujete svoje planove." Znala sam da sam zvuala cmizdravo i patetino. Mama i Amina planirale su da oko Boia otputuju za Pakistan kako bi kupile jo nakita ijo odjee za Amininu djevojaku spremu. Imae spremu kakva dolikuje jednoj princezi", ponosno je izjavljivala moja majka. Isto vai i za tebe, Saira. I tebi emo, kad kucne as da se uda, kupiti najljepu odjeu i najlepi nakit. Dobie finog i paljivog mua sa kojim e zasnovati lijep i srean dom." Mama je tim rijeima pokuavala da ublai udarac koji su mi ona i Amina nanijele time to su rijeile da otputuju za vlastiti gro a da mene ostave kod kue. Zna da emo se zadrati bar mjesec dana, a tebi raspust traje samo dvije nedjelje. Ne bi bilo dobro da izostaje iz kole. Osim toga, tek to si se vratila iz Pakistana. Hajde, Saira, ne duri se. Usne su ti ionako dovoljno oklembeene."

Avaj! Sirota Saira!" podsmjeljivo je dobacila Amina. Naprasno sam utogljila lea, odbacivi njeno saosjeanjena istovjetan nain na koji sam odbacila njeno saaljenje prema Velikoj Nanimi. Znai, Nanima ti nije rekla ba sve?" prkosno sam upitala, jedva ekajui da joj proirim vidike. Izgleda da nije. Nikad mi nije rekla da je Nana zasnovao novu porodicu. Kakva je? Ta druga ena?" upitala je, teatralno naglasivi poslednje dvije rijei. Blago sam namrekala nos, i dalje nevoljna da priznam istinu koju sam vidjela roenim oima. Pa ... veoma je armantna. Mislim da je ta rije najbolje opisuje. Mada su isprva svi bili kao pokisli kada su uli da e i Bela biti tu." Bela? Tako se zove?" Klimnula sam. Da. Isprva su svi bili protiv nje, ali je ona u tren oka uspjela da nas osvoji svojim armom. Sve do jednog." Razgovarala si s njom?" Prije bi se moglo rei da je ona razgovarala sa mnom. Zna, rekla mi je da strano liim na Nanu." Tek tada mi je neto sinulo u glavi. Misli da me Nanima zato nije voljela?" Ne priaj svata! Otkud ti to? Nanima je voljela i tebe i mene." Da, ali mene nikad kao tebe." Amina je shvatila da je bolje da promijeni temu. Pa, kakva su im djeca?" Fina, rekla bih, mada se nisam mnogo druila s njima. Zera je veoma bliska sa Tarom. Zna, Tara im je najstarija kerka." Zastala sam, prisjetivi se ispruenih prstiju Razije-nani. Imaju jo sina Adama i kerku Ruksanu. Ona je mlaa od mene." Amina je zavrtjela glavom i tiho promrmljala, I dalje ne shvatam." A onda je njeno lice obasjala naprasna spoznaja. Znai, mama zbog njih nije htjela da ide na vjenanje?" Tako nekako." Ali, one su joj sestre. A taj mladi joj je brat." Obje smo nakratko zanijemjile. Saira?" konano je izustila moja sestra. Molim?" On ti se ne dopada." Njen ton jasno je ukazivao da se nije radilo o pitanju ve o istoj konstataciji, a upotreba line zamjenice on" uopte nije ostavljala sumnju na koga je mislila. Kada sam to ula sa njenih usana tek tako, kao istu podrazumijevajuu injenicu znala sam da nije bilo ba tako, ali jo nisam bila spremna da to otvoreno priznam pa sam pronala pribjeite u tvrdoglavoj utnji. Srena sam s njim, Saira."

Osjetila sam kako me neto stee u grlu. Drago mi je ako si srena, Amina", konano sam uspjela da promucam. Stvarno mi je drago. Ali, zna ... nije rijeo tome da ... mislim, on je stvarno fin momak. Ali je sve odjednom postalo nekako drugaije, a ti ... ti e se uskoro udati." Amina je klimnula, nastojei da obuzda svoju sreu zarad mene, shvatila sam i da svom licu podari izraz uzdranog dostojanstva. Isti onaj izraz, sa zacakljenim oima, koji e kamera kasnije ovjekovjeiti na fotografijama sa njenog vjenanja. Zna, Saira, ua ima jednu ideju. Primijetio je mislim, ko ne bi primijetio? da ti neprestano pria o Velikoj Nanimi i o tome kako je otila na studije. Pretpostavljam da bi i ti voljela da uini isto?" Klimnula sam, lagano i obazrivo. Zna da ti mama nikad nee dopustiti da se koluje daleko od kue. Ali, nije poteno. Zna da to elim vie od svega." Znam. Vrijeme radi za tebe. Ima jo nekoliko godina da je ubijedi. A, osim toga, ua je predloio da ti nas dvoje malo pripomognemo. Naravno, nakon to se budemo vjenali. Mogla bi da upie neku od kola u okolini San Franciska. One su dovoljno daleko da iskljue mogunost da bude kod kue dok studira, a opet dovoljno blizu nas da mama to lake prihvati. I da te pusti da ode." Razrogaila sam oi od nevjerice. Misli ... misli da bi me pustila? Pa, naravno!" ozlojeeno sam uzviknula. Naravno da bi me pustila ako je ua zamoli, je l' tako?" To je njegova ideja, Saira. Hoe da ti pomogne jer shvata koliko to eli." ao mi je. ao mi je to sam se onako ponaala. Zna, nije rije o tome da mi se on ne dopada. Mislim, kome se on ne bi dopao? Ali, to je valjda jedna od stvari koje me nerviraju kod nj ega." Jedna od stvari? Znai, ve si napravila spisak?" Amina je prasnula u smijeh. Odjednom mi je izgledala tako ... tako zrelo. Kao da je preko noi odrasla. Amina? Jesi li sigurna?" Lice joj se ponovo uozbiljilo. Njeno je stegla moje ake. Jesam, Saira. Potpuno sigurna." Ali ... kako moe da bude tako sigurna?" Amina je slegnula ramenima. Ne znam. Jednostavno osjeam da e sve ispasti kako treba." Obje smo ponovo zautale. Lagano sam povukla ruke i sklopila ih iza glave. Hoe li da mi kae kako je to?" kolebljivo sam upitala. Mislim, kad te neko poljubi?" Aminine obraze je istog trenutka oblila takva rumen da sam morala da prasnem u smijeh. Naravno, nita

mi nije odgovorila. Ali nije ni morala da mi odgovori jer sam nekoliko mjeseci kasnije sama saznala.

DEVETO POGLAVLJE

Kada sam te jeseni krenula u srednju kolu, samo mjesec dana nakon Aminine vjeridbe, postala sam odvratno marljiv i savjestan ak. Za to je uveliko bila zasluna Velika Nanima ija je pria u meni podstakla ambicioznost koja mi je ranije nedostajala. Shvatila sam da je srednja kola predstavljala nuan stepenik ka mom krajnjem odreditu, ka mjestu na koje sam, uz Amininu pomo i podrku, sada stvarno mogla da dospijem. Svim srcem eljela sam da se upiem na koled, na neki jak i ugledan koled daleko od roditeljskog doma. Odluila sam da jo od samog poetka dam sve od sebe da postanem idealan kandidat za studije. kolski savjetnik preporuivao nam je da dokaemo svoju sposobnost na raznim poljima, a ja sam tako ozbiljno shvatila njegov podsticaj da sam se prijavila za sve mogue vanprogramske aktivnosti koje su postojale u koli. Postala sam lan panske sekcije, kluba mladih naunika i govornikog kluba. Uestvovala sam u stvaranju kolskih novina, kolskog godinjaka i knjievnog asopisa. Poetkom zime, u vrijeme dok su mama i Amina jo bile u Pakistanu, nastavnik koji je vodio dramsku sekciju objavio je da e uskoro biti odrana audicija za proljenu produkciju pozorinog komada Briljantin. Kao uenica prve godine, uopte se nisam nadala da u dobiti mjesto meu glumakom postavom, ali sam ipak odluila da pokuam i da se oprobam u ulozi jedne od dama u ruiastom". Znajui kakve su bile moralne norme mojih roditelja, konkurisala sam za ulogu Dien, ednog sporednog lika koji je, kako sam se nadala, bio dovoljno simpatian da savlada majin otpor prema ideji da treba da se pojavim na pozornici zajedno sa mnotvom mladia. Ignorisala sam priguen piskutav glas u glavi glas razuma koji je personifikovao moju majku koji me je uporno opominjao, A ta emo sa plesnim takama? Cak i Den mora da plee sa dekom! Nedjelju dana prije nego to su se moja majka i sestra vratile sa puta, gospodin Denkins, na nastavnik glume, istakao je rezultate audicije na vratima kolske dvorane. Ja sam meu poslednjima uspjela da se prolaktam do vrata i da proitam rezultate. Sjeam se da sam kao hipnotisana zurila u spisak glumaca, ne vjerujui roenim oima. Moje ime je bilo na vrhu spiska, pored imena lika koji je trebalo da igram. Rizo. Rizo, antidjevica. Rizo, poznata jo i pod nadimkom lana uzbuna". Djevojka koja je trebalo da njie kukovima jo gore, karlicom! u

numeri Sandre Di. I to u donjem veu. Djevojka koja se nije zabavljala sa jednim ve sa dvojicom mladia. Sa dvojicom! Pojma nemam koliko dugo sam stajala tamo, ukopana u mjestu. Na kraju sam nekako uspjela da se okrenem, a ostali uenici koji su, svi do jednog, bili stariji od mene poeli su da me bodre i da mi estitaju. Primijetila sam gospodina Denkinsa kako stoji u hodniku, okruen uzbuenim acima koji su se raspitivali kada e dobiti skripte i kada e poeti probe. Saekala sam da se guva raisti, a onda sam kolebljivo prila, tako sporim i tekim koracima kao da su mi noge bile od olova. Gospodine Denkinse?" Saira! estitam!" Ovaj ... hvala. Znate, uopte nisam konkurisala za ulogu Rizo." Znam, ali si je dobila!" Gospodin Denkins i dalje nije primjeivao da je njegovo ushienje bilo daleko vee od mog. Ali, ja ..." Gospodin Denkins je zakiljio oima. To je velika ast, Saira. Rijetko kad se deava da se nekom brucou povjeri tako znaajna uloga." Pokuala sam neto da kaem, ali mi se grlo steglo od panike. Uspjela sam da procijedim samo nekoliko neartikulisanih glasova. Bre-bolje sam klimnula kako bih mu stavila do znanja da sam ga shvatila. Nervozna si?" Nisam nervozna nego prestravljena." Gospodin Denkins je prasnuo u smijeh. Na audiciji nisi djelovala tako. Nita ne brini. Uopte ne sumnjam u tebe." Ponovo sam klimnula i smueno se udaljila, ne uspjevi da izustim ono to je trebalo da kaem. Da nije bilo anse da odigram tu ulogu. Da neu poivjeti dovoljno dugo da izaem na pozornicu ako moja majka bude otkrila u ta sam se upustila. Vratila sam se kui, grizui se od brige i strepnje. A onda sam negdje u gluvo doba noi, dok sam zurila u titrave sjenke koje je priguena svjetlost lampe bacala preko tavanice, shvatila ta je gospodin Denkins pokuao da mi kae. To uopte nije bilo tako loe. Trebalo je da budem ponosna na svoje postignue. Ali i dalje nije bilo naina da majku ubijedim u ispravnost svoje odluke. Palo mi je na pamet da joj uopte ne kaem, ali sam odmah odbacila tu ideju. Kako sam svojoj majci mogla da preutim da u uestvovati u tom komadu kada u od tada pa sve do proljea svakodnevno morati da ostajem poslije asova, ak i due od onih sat ili dva koje sam, uz majino nevoljno doputenje, provodila na vanprogramskim aktivnostima?

Ali, emu to?" iuavala se moja majka. Zato mora da bude u svim tim klubovima i sekcijama, Saira? U redu, jedna dvije stvari, to jo mogu i da shvatim. Ali, zar mora da uestvuje ba u svemu to se deava u koli? Pravo da ti kaem, to mi se uopte ne svia. Ne svia mi se to toliko vremena provodi tamo, van kue. Amina nije ila ni na jednu lekciju, a takoe je bila dobar ak." Dakle, nisam mogla da preutim, a nisam mogla ni da joj kaem da u uestvovati u toj predstave. Zato to bi onda sigurno poela da me ispituje koju ulogu sam dobila i ta je ta uloga zahtijevala. I tako sam na kraju odluila da joj kaem da sam zaduena za scenografiju i da zato moram da budem na probama. Nadala sam se da u se provui s tim izgovorom jer svojoj majci nikada prije toga nisam pruila povoda da posumnja u istinitost mojih rijei. Nedjelju dana kasnije, kada su se ona i Amina vratile iz Pakistana, majka je prihvatila moju priu sa blagim uzdahom i priguenim gunanjem. Odsutno je dohvatila papir i, bez bilo kakvih daljih pitanja, stavila potpis kojim je dala formalan pristanak da uestvujem u predstavi. Moja majka je u to vrijeme razmiljala o sasvim drugim stvarima. Amina i ua su traili doputenje da se vjenaju narednog ljeta, godinu dana prije ustanovljenog termina. Sada je trebalo organizovati vjenanje i obaviti jo milion stvari!" I tako sam dobila ansu da se privremeno izvuem sa svojom prevarom.

Tokom narednih dva i po mjeseca svakodnevno sam ostajala u koli do pet sati. Nauila sam svoju rolu i prebrodila prvih nekoliko dana paraliue stidljivosti. Savladala sam taku Sandre Di i uvjebala svoj solo nastup. Odvaila sam se da na pozornici poljubim Kenikija. Naravno, bila je to samo gluma, ali sam ga ipak poljubila. I plesala sam sa korpionom. Svakog bogovjetnog dana, puna dva i po mjeseca. Pred mojim oima otvorio se jedan sasvim nov svijet. Uenici koji su sainjavali glumaku ekipu gotovo preko noi postali su jedna velika prisna porodica. Iako smo ranije bili totalni stranci, sada smo se pozdravljali srdanim osmjesima, domahivanjem i zagrljajima. Bili smo kao labava federacija potpuno razliitih drava, mikrokosmiki popreni presjek nimalo harmonine kolske populacije. Meu nama je bilo momaka koji su se bavili sportom i djevojaka koje su bile u navijakim trupama, zanesenih muziara i smuenih uenjaka. A bilo je i onih nalik meni, stidljivih anonimnih adolescenata koji su bili gotovo neprimjetni meu uenicima koji su se bez problema uklapali u jasno definisane kolske frakcije. Svi zajedno smo bili zamorii u eksperimenta kojim je gospodin Denkins izraavao svoj uvrnuti osjeaj za humor. Bili smo pioni kojima je on dodijelio uloge

koje su bile u krajnjoj suprotnosti sa njihovom prirodom, pretvarajui stidljive, povuene i nesigurne tinejderke u sablanjive bludnice. Najvee eprtlje pretvarale su se na sceni u ikone kul ponaanja, a treberi u sportske zvijezde. Svi smo naprasno dobili mogunost da se oprobamo u tuoj koi u pozorinom komadu koji je predstavljao savren kontekst za takvu zamjenu uloga. Briljantin, predstava koja se u stilizovanom maniru poigravala klasinim amerikim stereotipima koji su jo bili na snazi krajem osamdesetih, postao je za sve nas duboka metafora ivota. Voljela sam da igram Rizo. Voljela sam njenu buntovnu prirodu i njenu visprenost. Ona je bila najpametniji lik u itavoj predstavi. Neko koje poznavao i shvatao drutveni poredak srednje kole Rajdel bolje nego svi drugi. Neko koje poznavao pravila i odbacivao ih u potrazi za sreom. Naravno, Rizo je pretrpjela odreene posledice, ali je to bila cijena koju je voljno platila. Ona nije bila niija rtva. Usvojila sam njen cinian pogled na svijet, pretvorivi ga u sastavni dio svoje adolescentske linosti. Ti grozniavi pripremni dani, ispunjena beskrajnim probama i uvjebavanjima, predstavljali su najljepe i najuzbudljivije trenutke mog dotadanjeg ivota. Strahovi koji su me morili pri pomisli na sudar dva svijeta maminog svijeta koji me je ekao kod kue i svijeta u koli koji je bio lino moj ustuknuli su pred naprasno razvijenom svijeu da se u meni skrivalo neto mnogo vee i vrijednije od onoga to mi je ranije bilo doputeno da vjerujem. Ali je sudar cvjetova bio neizbjean, kao to sam se od samog poetka pribojavala. Moja majka je bila duboko pogoena mojom prevarom. Tako duboko da vjerujem da se nikad nije potpuno oporavila od tog oka. Nakon nekoliko nedjelja svakodnevnih proba majka je izjavila da bi voljela da pogleda predstavu. Ne mora da dolazi, mama. Zna, ja sam samo scenograf." Ali, toliko se trudi oko toga, Saira. Normalno je da mi, kao tvoja porodica, elimo da vidimo kako si uredila scenu i kakve si kostime napravila." Uutala sam, shvativi da bi dalje protivljenje toj ideji moglo da pobudi majinu sumnjiavost. Dobro. Nabaviu vam karte." Majka se zadovoljno osmjehnula. Nekoliko nedjelja uoi premijere, dok smo zajedno sa uom sjedjeli za trpezarijskim stolom, majka je ponovo upitala, Jesi li nabavila karte za kolsku predstavu? ua i Amina bi takoe eljeli da je vide. Nadam se da nije prekasno." Na trenutak sam zanijemila, a onda sam oajno rairila ruke i toboe ozlojeeno se lupila po elu. Gospode! Skroz sam zaboravila da ak i vama nabavim karte! Oh, ne! Plaim se da su ve rasprodate. Stvarno mi je ao."

Uslijedila je duga napeta tiina. Spazila sam plamsaj sumnje u majinim oima, ali je ta sumnja bila odbaena, pobaena, jo prije nego toje stigla da zaivi, a ja sam prvi put u ivotu postala svjedok roditeljskog poricanja. Moja majka je odbila da se suoi sa istinom, podsvjesno odluivi da svoju strepnju zamijeni naivnim razoaranjem. Znai, sve karte su rasprodate? Oh, Saira! Tako smo eljeli da vidimo tu predstavu." ao mi je. Bie jo prilika." Morena osjeanjem grie savjesti, skrenula sam pogled u stranu. Amina je podozrivo kiljila u mene. Otvorila je usta kao da je neto htjela da kae, ali se na vrijeme ugrizla za jezik. Nisam bila iznenaena to je moja sestra jo iste veeri ponovo pokrenula tu temu. Na kraju krajeva, ona je prije nepunih godinu dana zavrila srednju kolu tako da je odlino znala da karte za kolske predstave nisu bile ba toliko traene. im je ua otiao, svratila je do moje sobe. Zastala je pred pragom, stavila ake na bokove i prekorno se zapiljila u mene. Potom je kroila unutra, tiho zatvorila vrata i izustila pitanje koje je preutala pred uom i mojim roditeljima: Saira, zato si slagala mamu?" Poto sam oekivala taj razgovor, unaprijed sam donijela odluku da budem iskrena prema Amini i da se prepustim njenoj milosti. Zato to sam morala. Zna, Amina, ja ... ja u stvari igram u predstavi." Amina je zbunjeno zatreptala. Hoe da kae da glumi?" Prekrila sam lice akama i izbljuvala itavu priu. Kako sam isprva konkurisala za ulogu Den i kako je gospodin Denkins odluio da igram Rizo. Kada sam izgovorila taj najokantniji dio, kolebljivo sam podigla pogled kako bih osmotrila sestrinu reakciju. Primijetila sam kako Amina otvara usta i zaprepaeno zuri u mene, iekujui nastavak. Kad sam joj sve ispriala, upitala sam oajnim glasom, Hoe li da joj kae, Amina? Hoe li da kae mami?" Ne znam ... Stvarno ne znam ta da ti kaem, Saira. Ne mogu da vjerujem. Ali ... zna da e te majka ubiti!" Ponovo sam zaronila lice meu ake. Znam! Naravno da znam. Ali ne mogu sad da odustanem. Imamo jo samo dvije nedjelje do premijere. Ako bih sad odustala ... zna da bi itava kola ... prije bih umrla, Amina!" ta god da uradi, mrtva si." Amina ... zna da ne mogu da odustanem. Zna da ne mogu." Aminina utnja pruila mi je traak nade. Nee joj rei, je l' da? Molim te, nemoj da joj kae! Ne .smije da joj kae, Amina! Obeavam ... obeavam da nikad vie neu izai na scenu. Pusti me

samo da ovo privedem kraju. Molim te." Zna, Saira ... nije rije samo o tome da li e uspjeti da se izvue, nego ... Zaboga, kako si samo mogla?! Ti ... zar ti da igra Rizo, Saira? Rizo! Ali ... ona je drolja! Citav komad ... itava ta pria je uasno nepristojna! Uopte mi nije jasno ta taj gospodin Denkins umilja!" Istog trenutka zaboravila sam na svoju dilemu i na potrebu da svojim pokajnitvom pridobijem Aminu za saveznika. Ne priaj svata!" prasnula sam, branei gospodina Denkinsa i na zajedniki poduhvat. ta nije u redu s tom predstavom? Briljantin je sjajna predstava!" Aminine rijei shvatila sam kao napad na vlastiti integritet. Sjajna predstava?! To je grozna predstava, Saira. Jeftina i nemoralna. I krajnje poniavajua za enski rod." Molim?" Dobro si ula! Glavna junakinja, ta Sendi, ona je fina, slatka, edna djevojka koja mora da se oblai i da se ponaa kao drolja da bi udovoljila mukarcu kojeg voli. A radnja je postavljena tako da se ta skarednost prikae kao oslobaajua pojava!" Sutina uopte nije u tome!" odbrusila sam, razmiljajui o svojoj ulozi. Bila sam ve naroguena od bijesa. Nego u emu? Na kraju se sve svodi na to!" Ne budi tako plitka! Ta predstava govori o neem daleko vanijem. Govori o odrastanju! I o nevinosti!" Izgovorila sam te reenice kao da su odtampane krupnim slovima, sa po tri uzvinika na kraju. Govori o Americi i o individualizmu. O borbi protiv autoriteta. I o slobodi! O pravu da bude ono to jesi!" Amina se prezrivo nasmijala. Znai, Sendi na kraju, po ugledu na ostale djevojke, postaje drolja da bi postala ono to jeste? Da bi udovoljila svom deku? Da bi postala ono to on eli da ona bude?" Ali ... ali ..." Vidi, to je najstranije od svega, Saira! Slagala si majku i prihvatila si tu sablanjivu ulogu, a da uopte ne shvata ta si uradila! Ako mama sazna za to, bie van sebe od bijesa, i to s apsolutnim pravom! Zato to ta predstava rui sve ono to je itavog ivota pokuavala da ti utuvi u glavu, sve to je eljela od tebe i za tebe! ta emo s pristojnou, Saira? I ta emo sa stidom? Zar ti vie nije bitno ta je ispravno a ta pogreno? Zar ti je provod odjednom postao najvanija stvar na svijetu? Ta predstava govori upravo o tome! O tome da je vano samo dobro se provesti! Koga boli uvo to time okree lea onome to je u ivotu istinski bitno? Koga boli uvo za ast i principe?" Ali, Amina ... to nije stvarnost! To je samo pozorina predstava!"

Amina je ve zaustila odgovor, ali smo tada zaule kako neko otvara vrata. Obje smo znale da je naa majka dola da provjeri oko ega smo se sporekale. Uputila sam moleiv pogled ka sestri, tiho promrmljavi, Molim te, Amina ... preklinjem te." Oko ega se vas dvije svaate?" dobacila je majka sa praga. emu takva larma? Zar dvije mlade dame, od kojih je jedna ve stasala za udaju, treba na taj nain da razgovaraju?" Oi su mi i dalje bile uprte u Aminu, a lice preplavljeno istim oajanjem. Amina me je prostrijelila dugim ozbiljnim pogledom, a onda je odgovorila, Samo smo diskutovale o kolskoj predstavi." Zatvorila sam oi, spremajui se za najgore. Ja mislim da je predstava strano glupa, a Saira misli da je sjajna!" Otvorila sam oi, kao da sam eljela da provjerim da li sam dobro ula. Da li je Amina namjeravala da kae jo neto? Ne, izgleda da nije. Odluila je da to ostane izmeu nas. Umalo se nisam onesvijestila od olakanja kada je moja sestra promijenila temu, upitavi majku da li je odluila ta e biti servirano kao desert na svadbenom ruku. Tada su se obje okrenule i napustile moju sobu. Amina mi je pri odlasku dobacila strog, prekoran pogled, ali vie nije pominjala tu temu. A ja sam se nakratko ponadala da u uspjeti da izbjegnem majin bijes. to je, kako se ispostavilo, bila glupa i jalova nada. Ali, moram priznati da mi je laknulo to je majka istinu saznala sa poprilinim zakanjenjem. Na zavrnom etvrtom izvoenje predstave, kada je ve bilo prekasno da me zaustavi. Kasnije mi je ispriala kako je saznala za to. U bakalnici je srela kominicu koja je prethodne veeri gledala predstavu. Gospoa Garner je na sva usta hvalila moj nastup. ak je izjavila da je moja solo taka, Postoje i gore stvari, bila bolja od filmske verzije. Sve u svemu, te veeri sam bila na pozornici, usred zavrne take, kada sam krajikom oka meu publikom nazrela lica svojih roditelja. Na trenutak sam se odsjekla od straha i spotakla se dok sam sa Kenikijem skakutala preko pozornice u grupnoj, koreografski nasuminoj sceni koja je trebalo da oznai kraj predstave. Kada se zavjesa spustila i kada smo se poklonili pred publikom, okupili smo se u iza scene, oduevljeno se grlei i estitajui jedni drugima. Tada je Do, alijas Keniki, iskoristio priliku da me upita ta mi se desilo u finiu. Jesi li dobro? Imao sam utisak kao da su ti se noge odjednom odsjekle. ta se desilo? Je l' i tebe konano epala trema?" Ne, to nije bilo zbog treme. Bio je to na etvrti i poslednji nastup, a ja jo nisam znala ta je trema. Pojma nemam ta mi se desilo. Ba udno, je l' da?" Do je zavrtio glavom i prasnuo u smijeh, ushien ovacijama i aplauzima koji su dopirali iz publike koja je najveim dijelom bila sainjena od naih roditelja. Sa

mojim roditeljima na elu. Jo ne znam ta je moja majka rekla mom ocu nakon onog prosvjetljujueg razgovora sa gospoom Garner, ba kao to ne znam ni kako se osjeala kada je na programu koji joj je uruio jedan od portira, a ije je tampanje finansirala De Vulfova cvjeara, na vrhu stupca sa desne strane spazila moje ime. Moji roditelji su bili donekle upueni u radnju jer su prije toga gledali film Briljantin na TV-u. Tada su to shvatali kao dobru veernju razonodu, kao zanimljivu priu koja je bila beskrajno udaljena od njihovih ivota i ivota njihovih keri. ak su, onako izdaleka, uivali u filmu, doivljavajui ga kao egzotian prikaz amerikog naina ivota koji nije imao nikakve veze sa njihovim poimanjem adolescencije, kao zanimljivu predigru za stvaran ivot koji je zapoinjao svadbenom pompom i veseljem i vremenom se pretvarao u vrstu neraskidivu preu ljubavi, seksa i odgovornosti, u blagotvorni savez dunosti i obaveza koje nas uvaju od zabludjelih puteva koji vode u nemoralnost i sramotu, u tugu i oajanje. U stvari od kojih su moji roditelji, po svaku cijenu, pokuavali da me zatite. Tokom prethodna tri izvoenja vidjela sam mnotvo roditelja koji su iskreno uivali u predstavi, blistajui od ponosa to je njihovoj djeci pripala ast da igraju likove koji su im jo odranije bili poznati i simpatini. A ne strani i uasavajui, kao to je bio sluaj sa mojim roditeljima. Neko vrijeme sam se skrivala iza pozornice, a kada sam konano smogla snage da izaem pred njih shvatila sam da su ve otili kui. Prkosno sam ispravila lea, odluivi da se otisnem jo dalje na tom putu besramnosti i beaa. Otila sam na zabavu koja je te veeri bila prireena za glumaku ekipu, rijeena da se to bolje provedem. Radovala sam se i smijala sa tom veselom arolikom porodicom koja je uskoro trebalo da se raspadne, umjesto da se vratim kui i da se suoim sa bijesom svoje prave porodice. Sa bijesom ije razmjere nisam smjela ak ni da zamislim. Stefani Rirdon djevojka koja je igrala Sendi i koja je ivjela jednu ulicu iznad nas odvezla me je kui nakon zabave, ba kao i svake veeri otkako smo poeli sa probama. Veselo sam joj mahnula rukom i izala iz automobila, prikrivajui svoju strepnju i uznemirenost, kao to sam redovno inila meu svojim kolegama glumcima. Niko od njih nije mogao da pretpostavi na kakvim sam mukama bila zbog te predstave. Kada sam kroila u kuu, zatekla sam oca samog u dnevnoj sobi. Sjedio je na fotelji, sa daljinskim upravljaem u ruci, pogleda prikovanog za televizor. Kad bismo zajedno gledali TV, otac je stalno drao ruku na daljincu, spreman da promijeni kanal u sluaju da se na ekranu pojavi neka ljubavna scena. Kada smo Amina i ja odrasle, refleksi su mu se donekle usporili, ali je moja majka i dalje

kontrolirala situaciju, dovikujui upozorenja kad god bi se pojavilo neto sugestivno, neto to je ukazivalo da je slijedila neka od scena koje Amini i meni vie nisu bile zabranjene, ali koje su bile previe kakljive da bi ih keri gledale u drutvu svog oca. Kada je primijetio da sam stigla, otac je iskljuio TV i unuo naslon za stopala ispod sjedita fotelje. Zagledao se u mene i nakon podue pauze izustio, Tvoja majka je otila na spavanje." Nisam znala ta da kaem. Pao mi je kamen sa srca, mada sam znala da je moje olakanje bilo samo privremeno. Nisam se plaila oca zato to je on bio ovjek od malo rijei i zato to njegovi prekori nikad nisu bili tako uni i rastegnuti kao majini. Znala sam da treba samo da odsluam monolog koji je pripremio i da e se stvar okonati na tome. Zna, strano je uzrujana." Znam." Zato to si je slagala. Zato to si nas oboje slagala", bre-bolje je dodao, kao da se prisjetio da sam se svojim prestupom ogrijeila i o njega. Mada to nije bilo tano. Njega nisam slagala, bar u tehnikom smislu. Kao to sam rekla, moj otac nije bio naroito priljiv ovjek. Poto gotovo nikad nije imao ta da kae ni meni ni Amini, ni mi njemu nita nismo govorile. A poto mu nita nisam rekla, nisam mogla ni da ga slaem. Nisam mu ak ni pomenula tu predstavu, znajui da mu je moja majka prenosila sve to je on, po njenom miljenju, trebalo da zna. Tata, ao mi je ..." Zato si slagala? Zato si krila da glumi u toj predstavi?" Zato to mi mama nikad ne bi dopustila da igram. Nisam eljela tu ulogu. Bar ne u poetku. Samo sam htjela da budem u ekipi. Ali je gospodin Denkins odluio da glumim Rizo. Mislio je da sam dorasla tom zadatku. Vjerovao je u mene. To je stvarno velika uloga, tata. Ali sam znala da mi vi nikad ne bi dopustili da uestvujem u tome." I zato si odluila da nas slae." Klimnula sam. I on je klimnuo. Zna, to te nimalo ne opravdava. Slagala si da bi dobila ono to eli. A to je jedan od najgorih razloga za la." Znam, tata. Stvarno mi je ao." Skrueno sam stajala pred njim, zurei u vrhove cipela. Zna, bila si dobra. Zbunjeno sam podigla pogled. Ali nisi smjela da nas lae. To je veoma loe, tako da ti je od danas zabranjeno da glumi."

Klimnula sam. Ve mi se uinilo da u se olako izvui. Ali je on nastavio. Obeao sam ti da e, kada se Amina uda, dobiti njena kola, ali me je tvoje ponaanje natjeralo da se predomislim." Bila je to prava sitnica u odnosu na ono to sam oekivala. U mislima sam premotala poslednjih nekoliko mjeseci. ta se moglo mjeriti sa tim iskustvom, sa tim osjeanjem slobode i nesputanosti koje mi je Rizo pruila? Ako je to bila cijena, bila sam spremna da je ponovo platim. Dakle, ula sam kaznu za svoj prestup i stoiki je podnijela, ali me je i dalje ekalo suoenje sa majkom. Meutim, moj otac je oigledno imao jo neto da kae. Zna, Saira, takve stvari se deavaju. Tvoje vrijednosti ne mogu biti iste kao nae vrijednosti, ali ti to ne daje za pravo da nas lae. Sve dok ivi pod naim krovom morae da se povinuje naim pravilima i da ivi u skladu sa naim, a ne sa svojim vrijednostima." Nakratko sam zautala, pokuavajui da apsorbujem poruku. A onda sam prikupila hrabrost da upitam, Misli da mama stvarno spava?" Otila je u krevet." Otac je tiho uzdahnuo. Ali je sigurno jo budna. Cisto sumnjam da e veeras moi da zaspi. Ako hoe, idi kod nje. Ja u jo malo ostati ovdje da gledam TV." Gdje je Amina?" Otila je na neko vjenanje sa uom i porodicom tete Nilofer." Otac je bacio pogled na sat. Uskoro bi trebalo da se vrati." U spavaoj sobi mojih roditelja bilo je mrano. Zakiljila sam oima i primijetila sklupano oblije na majinoj strani kreveta. Kruto srdito oblije koje mi je bilo okrenuto leima. Mama?" proaptala sam. Nije bilo odgovora. Kad su mi se oi privikle na nedostatak svjetlosti, spazila sam da joj je aka stisnuta u pesnicu. To nije bila oputena mlitava aka usnule osobe. Mama? Moemo li da popriamo?" I dalje nije bilo odgovora. Ula sam u sobu, prila krevetu i zagledala se u nju. Vidjela sam kako neto treperi u tami, otprilike na mjestu gdje joj se nalazilo lice. Bile su to njene beonjae. Mama, oprosti. ao mi je. Strano mi je ao." Kleknula sam pored kreveta i prebacila ruku oko njenih ramena, ali me je ona odgurnula od sebe. Pridigla se iz postelje, ispustila teak uzdah i ispruila ruku ka lampi. im je svjetlost bljesnula, iz njenih usta pokuljala je bujica uzavrelih rijei

koje su je oigledno sve vrijeme pekle u grlu. Neke od njih bile su mi poznate, ali izreene sa estinom i ogorenjem koje nikad prije toga nisam nazrela u njenom glasu. Druge rijei, koje nikad ranije nisam ula sa njenih usana, bile su tako bolne da su mi se zarile pravo u srce. Sklanjaj mi se s oiju, besramnice jedna! Bludnice! Droljo! ime sam zasluila da moja ker polugola plee pred tolikim ljudima! Randi! Droljo! Oprosti mi, boe, to sam odgajila tako nakaradno i besramno stvorenje! ta sam to uinila, o boe, da zasluim takvo ponienje? Sigurno neto mnogo strano kad sam doekala da mi roena ker priredi ovakvu sramotu! Da se pred itavim svijetom ljubi s momcima! Da se ponaa kao obina bludnica! Da me tako obruka pred itavim gradom! Kako nakon ovoga da pogledam ljudima u oi, Ja Alah, kako da izaem pred svijet okaljana obraza?!" Moja majka je nastavila sa tiradom u kojoj su se optube na moj raun smjenjivale sa apelima upuenim Svevinjem. Protresla bi me za ramena i ispalila jo jedan rafal srditih rijei, a potom bi skrueno podigla lice i ake ka tavanici i nastavila da komunicira sa bogom. Ako sam u tim trenucima uopte mogla o neemu da razmiljam, sigurno sam se tjeila pomilju da e moja majka, ako budem mirno i bez pogovora odsluala njenu pridiku, nakon izvjesnog vremena ostati bez municije i smiriti se, to e mi pruiti priliku da izmolim oprotaj. Ali je njeno vritanje postajalo sve glasnije i unije. A onda je naprasno utihnula. Zato to je, kroz vlastitu vrisku, ula ono to ja nisam. Tresak automobilskih vrata i kljocanje ulazne brave. Obje smo utonule u muk, oslukujui glasove koji su dolazili iz prizemlja. Bili su to ua i Amina. ua se pozdravljao sa mojim ocem, ljubazno se raspitujui za majku i mene. Nakon kratkog dijaloga razmijenili su pozdrave za laku no. Ulazna vrata su se ponovo otvorila i zatvorila. Motor je zabrujao i uina kola su se udaljila, nakon ega je moja majka nastavila da bjesni nesmanjenim intenzitetom. Amina je ubrzo banula u sobu. Prila je krevetu i pomjerila me u stranu. Mama ... , mama. Molim te, prestani. Zao mi je, mama." Zato bi tebi bilo ao? to ti je sestra drolja? to je svojom bestidnou obrukala itavu porodicu?" , mama. Molim te, ne plai. ao mi je to ti nisam ranije rekla." Majka je na trenutak zanijemila i povukla se ka uzglavlju. Znai, ti si znala?" upitala je tihim, preneraenim glasom. Znala si da e Saira igrati u toj predstavi? Znala si i nita nisi uinila da je sprijei?" Kad je saznala, ve je bilo kasno", bre-bolje sam rekla kako bih opravdala

sestru. Jezik za zube, besramnice jedna!" prasnula je majka, podigavi ruku kao da se brani od moje skarednosti. Potom se, smrtno ozbiljna, ponovo okrenula ka Amini. Kako si mogla, Amina? Kako si smjela da joj dopusti da to uradi?" Prislonila je ake uz obraze i briznula u pla. ta sam uradila da zasluim takve keri?" rekla je, borei se sa jecajima. Oprosti, mama." Amina je takoe poela da plae. Znam da je trebalo da je sprijeim, ali je bilo prekasno. Ve se ... ve se bliila premijera i vie nije mogla da odustane. Znam da je trebalo da je sprijeim, ali nisam." Mama je jecala i jecala. Sve dok moj otac konano nije banuo u sobu i pokazao meni i Amini da izaemo. Bas, bas, bas. Dosta", rekao je utjenim glasom. Amina, Saira, idite na spavanje. Ujutru emo popriati o svemu. Hajde, idite, a ja u ostati sa majkom. Vidite koliko je uzrujana. Hajde, abana, bas, bas, bas. Dosta plakanja. Razboljee se ako tako nastavi. Hajde, prestani, daan, bas." Kada sam napustila sobu, otac je milovao majku po leima i privijao njenu glavu uz svoje rame. Uspio je nekako da je smiri tek kada smo Amina i ja nestale sa vidika. Amina je narednog jutra pokuala da izgladi stvari. Pokuala je da objasni majci da je rijetko ko mogao da dobije tako znaajnu ulogu i da je to bila velika ast. Da se nala izmeu dvije vatre i da nije znala ta da radi. Da je znala da je trebalo da joj kae, ali da je istovremeno shvatala da sam ja osjeala obavezu da opravdam povjerenje koje mi je gospodin Denkins ukazao. Majka je samo odmahivala glavom, kao da uopte nije shvatala ta joj je Amina govorila. Te veeri ponovo je doao ua. Kada me je upitao kako je prola predstava, podigla sam oi ka majci i pogledi su nam se tog dana prvi put ukrstili. Dobro", odgovorila sam, a kada je ua otiao inilo se da majka vie nije bila ljuta na Aminu. Ali to, naravno, nije vailo i za mene. Narednih nekoliko dana tumarale smo po kui izbjegavajui jedna drugu. Sve dok, nedjelju dana kasnije, majka nije svratila do moje sobe. Spustila sam knjigu koju sam itala i sumnjiavo se zagledala u nju. Majka je sjela na ivicu kreveta. Sad moemo da popriamo, Saira. O onome to si uradila." Bio je to signal razuma koji sam iekivala jo od one veeri kada se moja majka pretvorila u osobu koju uopte nisam poznavala. Tada sam shvatila da se ona vjerovatno osjeala isto dok me je posmatrala na pozornici. ao mi je, mama." Zbog ega ti je ao, Saira?" Na brzinu sam razmislila i shvatila da je najbolje da budem iskrena, mada

nisam bila sigurna da li e moja majka uspjeti da se uhvati u kotac sa tom iskrenou. ao mi je to sam te slagala, mama." Ali nisam rekla da mi je ao to sam nastupila u predstavi. Majka me je uzela za ruku. To i mene najvie boli. To to si me prevarila. to si me slagala. Mogla sam da stavim glavu na panj da to nikad nee uiniti. Jesi li me jo nekad slagala, Saira?" Nisam, mama. To je najgore to si mogla da uradi. Da si mi rekla istinu ..." Da sam ti rekla istinu", prekinula sam je, ti mi nikad ne bi dopustila da uestvujem u predstavi." Majka je utueno odmahnula glavom. Grijei, Saira. Ne bih ti zabranila da uestvuje u tome, ali si mogla da igra i neku drugu ulogu. Istina, isprva sigurno ne bih bila oduevljena pomilju da plee na pozornici sa svim tim mladiima. Ali, to to si uradila ... to si igrala djevojku koja je spavala sa toliko mladia i koja razmilja da li je trudna i koja ismijava dobre djevojke i plee u donjem veu ..." Majka se ponovo uzrujala, a glas joj je postao vii i piskutaviji. Kako si samo mogla, Saira? Kako si mogla tako da se ponaa? Pred itavim gradom? Zar te nije bilo sramota?" Ali, mama, to je samo gluma. Ta djevojka nisam ja. To svi znaju." Poljubila si onog mladia, Saira. Tvoj otac je jedini mukarac koga sam ja u ivotu poljubila. ua i Amina su vjerenici, a jo se nisu poljubili." Jedva sam odoljela porivu da prezrivo frknem. I nee, sve dok ne postanu suprunici. A ti ima samo etrnaest godina i ve si se poljubila sa mladiem. I to na pozornici, pred itavim gradom. Ako ljudi uju za to, ako se to prouje meu naim svijetom, ko e se oeniti tobom, Saira? Ko e da uzme za enu djevojku koja se ljubi s kim stigne? I ko e da povjeruje da si ti u stvari dobra i pristojna i da ne izlazi s momcima? Vie ni sama nisam sigurna da li smijem da vjerujem u to. Ne nakon onoga to sam vidjela na pozornici. Kako si samo mogla tako besramno da se ponaa? A ako tako dobro glumi, otkud znam da ne glumi i preda mnom?" Mama, ti dobro zna kakva sam. To je bila samo predstava. To nije stvarno." Ali, kako ja mogu da znam ta je stvarno a ta nije? Kako oekuje da ti nakon ovoga ponovo vjerujem? Slagala si me, Saira. Slagala i izdala. Kako ubudue mogu da znam da li mi govori istinu ili me ponovo lae?" Nala sam se u ozbiljnoj dilemi. Iako sam imala spreman odgovor na to oekivane pitanje o istini i lai, nisam bila sigurna da li je pametno da pokreem tu temu. I ti si mene slagala", rekla sam, nadajui se da u je time natjerati da shvati. Molim? Kad sam te to slagala?"

Lagala si o Nani. Rekla si nam da je umro, a on je sve vrijeme bio iv. Umro je samo nedjelju dana prije Nanime. Bio je iv, a ti si nam priala da je mrtav." I ti misli da je to isto?" Znala sam da nije. Ne, nisam rekla da je isto. Ali je i to bila la." Majka je zatvorila oi i skrueno zavrtjela glavom. Kad sam se vratila s putovanja, nita me nisi pitala", nastavila sam. Nisi htjela ak ni da uje da sam upoznala Belu. Uopte te nije zanimalo kako sam se osjeala kada sam to saznala. Htjela sam da priam s tobom, ali si se ti pravila kao da me ne uje." Pravila sam se da te ne ujem zato to ne elim da diskutujem o tome. Ni sad ni ubudue." Njen postupak bio je u savrenom skladu sa njenim rijeima. Ustala je sa kreveta i napustila sobu, stavivi definitivnu taku na tu temu. Nijedna od nas nikad vie nije pomenula moju malu pozorinu avanturu i ona je malo-pomalo utonula u zaborav, ustuknuvi pred uurbanim pripremama za predstojee vjenanje.

DESETO POGLAVLJE

Sva rodbina sa majine strane dola je na Aminino vjenanje, izuzev Velike Nanime koja je u to vrijeme radila na televizijskoj drami inspirisanoj Dikensovim romanom Dejvid Koperfild. Kua se pretvorila u ludnicu dok se pod naim krovom odigravalo grandiozno porodino okupljanje koje je trebalo da se odigra godinu dana ranije, na Zerinom vjenanju, koje je moja majka propustila iz revolta prema kontroverznim stranim gostima" koji, naravno, nisu dobili pozivnice za svadbu njene keri. Za razliku od vjenanja kome sam prisustvovala u Pakistanu, kod nas nije bilo slugu koji su skakali na svaki mig i ofera koji su posluno sijedali za volan kad god bi neko poelio da krene u obilazak ili oping, to je zadavalo popriline nevolje i nama i gostima koji su navikli na takav luksuz. Sjeam se da sam tih dana imala osjeaj kao da se na dom naprasno naao pod opsadom. Sariji su gorjeli na daskama za peglanje jer se nae goe u veini sluajeva nikad prije toga nisu latile pegle, stolovi i sudopere bili su prepuni neopranih olja za aj, a kupatila su morala da se ribaju na svakih pola sata (to je najee bilo moje zaduenje). Maine za pranje i suenje vea radile su non-stop, a neki genijalac je jednom prilikom, valjda iz elje da bude od koristi, sipao obian deterdent u mainu za pranje posua tako da se kuhinja u tren oka preplavila sapunicom. Sama svadbena ceremonija predstavljala je pravu kulturnu izofreniju. Legija tetaka, tea i njihovih potomaka paradirala je naokolo, u ambijentu koji je podsjeao na indo-pakistansku oazu prepunu muzike, pikantnih mirisa i groma, glasnog smijeha i kasnih nonih razgovora, to je budilo znatielju komija koji su neprestano virili kroz prozor, vjerovatno oekujui da se zidovi srue kao kula od karata pred takvom najezdom gostiju. Ispred kue bila su parkirana etiri kombija koji su predstavljali nuan preduslov za jedno desi vjenanje, to je dodatno raspirivalo radoznalost okoline. Sjeam se da je Amina prasnula u smijeh kad sam joj rekla da smo svojim komijama sigurno djelovali jo uvrnutije od porodice Adams. Kad god bih primijetila da se zavjese na komijskim prozorima pomjeraju, poela bih da pucketam prstima i da pjevuim ba-da-da-dum", dajui sestri signal da smo ponovo pod prismotrom. Veina naih susjeda sa zadovoljstvom je prihvatila poziv da prisustvuje svadbi, isprva u dvoritu, tokom mendi ceremonije, a potom i na prijemu u hotelu. Kada su se obreli meu tom arenom egzotinom svitom, djelovali su kao da su pali s Marsa. Svi odreda bili su zbunjeni i utogljeni,

obueni u odjeu koja je djelovala pomalo turobno u poreenju sa plamteim koloritom sarija, garara, alvar kameza i ervanija u kojima su paradirali nai roaci. Bjeloputi gosti meu kojima su se, osim komija, nalazili prijatelji mladenaca i oeve kolege s posla uspanieno su zbijali redove, podsjeajui na skupinu turista koji su razrogaenih oiju zijali u domoroce koji su se vrzmali oko njih, kao da su se plaili da bi mogli da se izgube u tom meteu. Ahmed-aa i Nasrin-ai stigli su poslednji, samo jedan dan prije poetka prvog od tri vjenana obreda. Sa njima su doli i nai mladi roaci, Mohsin i Mehnaz. Mohsin je bio vie-manje isti kao i prethodnog ljeta. Na uhu je i dalje nosio minuu sa hipi znakom, u ruci je stiskao fotoaparat, a jedina promjena bila je u tome to je u kosi umjesto ljubiastih sada imao zelene pramenove. Moja majka je blago napuila usne kad ga je spazila, to je zagolicalo moj osjeaj za humor, koji je postajao sve otrovniji to sam dublje zalazila u adolescenciju. Pogled na Mehnaz je, sa druge strane, natjerao moju majku da se osmjehne i da zadovoljno cokne jezikom. Shvatila sam zato je to uradila tek kada sam na jedvite jade uspjela da prepoznam tu strankinju koja je stajala pored Mohsina. Moja roaka bila je pristojno obuena, bez trunke minke, a na glavi je imala kratku konzervativnu bob frizuru. Utivo se pozdravila sa mojim roditeljima, prozborivi po jedno salaam, i srdano se izgrlila sa mnom i sa Aminom. Osmotrila sam je od glave do pete, opominjui sebe da ne zijam kao lud na brano. Napregla sam sva ula, pokuavajui da registrujem bar neki detalj koji bi ukazivao na onu staru Mehnaz jezik unut u obraz, prezrivo izvijenu obrvu, podrugljiv osmijeh, bilo ta to bi posvjedoilo da je Mehnaz naprosto izvodila predstavu na raun mojih roditelja, ili na vlastiti raun ali nisam primijetila apsolutno nita. Skrenula sam pogled ka Mohsinu, uputivi mu nemo pitanje, na ta je on razvukao usne u spor podrugljiv osmijeh. Dok smo se na putu do kue svi zajedno tiskali u jednom od ozloglaenih mini-kombija, Mehnaz je besprekorno igrala svoju novu ulogu. Govorila je tenim umilnim glasom, savreno istim i razgovjetnim engleskim jezikom, bez onih silnih poluprogutanih slogova. Mohsin je radoznalo piljio kroz prozor dok je njegova sestra veselo brbljala sa Aminom, raspitujui se o njenoj nevjestinskoj odori i o desenima koji e kanom biti iscrtani na njenoj koi i o pjesmama koje e se pjevati tokom vjenanog obreda. Amina i mama ushieno su se upustile u diskusiju o stvarima koje su poslednjih mjeseci predstavljale njihovu jedinu preokupaciju. Nasrin-ai je bila toliko iscrpljena da je zaspala na sjeditu. Tata je sa svojim bratom razgovarao o vremenskim prilikama i deavanjima na berzi. Nakon duge bitke sa saobraajnom guvom ostavili smo londonski ogranak porodice Kader u

hotelu u neposrednoj blizini nae kue, zbog ega se moja majka silno izvinjavala, mada je to, realno posmatrano, bilo jedino raspoloivo rjeenje jer je na dom dotad ve bio dupke pun. I tako uopte nisam dobila ansu da zamolim Mohsina da mi objasni zbog ega se njegova raskalana sestra preko noi transformisala u olienje smjernosti i pristojnosti. Ta prilika mi se ukazala tek nekoliko dana kasnije, na proslavi koja je bila odrana u hotelu. Za sve to vrijeme Mehnaz nije napravila ni najmanji ispad ili lapsus koji bi ukazivao na njeno staro "ja". Dok su konobari servirali ruak, primijetila sam kako Mohsin diskretno naputa dvoranu i kree ka terasi. Odmah sam pretpostavila ta je namjeravao. Krenula sam za njim i zatekla ga kako pali cigaretu. Bio je sam. Mehnaz vie ne pui?" Mohsin je odmahnuo glavom. A onaj deko? Je l' jo s njim?" Dala mu je korpu." Trebalo mi je malo vremena da svarim taj podatak. Sta se desilo s njom? Da je va otac nije stavio na sedative?" Mohsin je iskrivio usne u grimasu koja je predstavljala totalno neuspjean pokuaj osmijeha, to me je iz nekog nedokuivog razloga zabrinulo. Zurila sam u njega, posmatrajui kako povlai jo jedan dim. Mohsine?" On je slegnuo ramenima, izbacujui kolut dima. Zna, izmeu nas je oduvijek postojao taj uvrnuti takmiarski duh", rekao je. Jo od malih nogu takmiili smo se ko e prije nauiti da ita, da vozi bicikl, da pliva. Ko e da pojede vie sladoleda ko e bre da ga smae. Ko e imati bolje ocjene u koli. Nikad ... nikad nismo razgovarali o tome. A onda smo na kraju poeli da se takmiimo ko e biti buntovniji. Ko e vie da razbjesni naeg oca." Kad sam vas poslednji put vidjela, Mohsin je ubjedljivo vodila." Da, ali je sad oigledno digla ruke, zar ne?" Digla ruke?" Bacila pekir. Odluila da bude dobra. I pristojna." Ah, tako. Ali zato?" Zato to zna da ne moe da pobijedi." Ne moe da pobijedi?" Razgovor je krenuo u pravcu koji mi se uopte nije dopadao. Pomislila sam na Mehnaz i na njenog deka, nakratko se zamajavajui nadom da e Mohsinova ispovijest jer je to oigledno bilo ono to je slijedilo predstavljati naprosto to, neko priznanje line prirode. Moda priznanje da je imao djevojku. Podigla sam oi i pogledi su nam se susreli, a izraz na njegovom licu natjerao me je da se odreknem svake nade. ta se deava, Mohsine?"

Mohsin nita nije odgovorio. A kada je konano prozborio, skrenuo je pogled u stranu kao da je elio da promijeni temu. Sjea se Magde?" Namrtila sam se i obazrivo klimnula. Otila je. Otila?" Mjesecima je nisam vidio. Poslije one noi kad si popriala s njom esto sam svraao da provjerim kako je. Ponekad je odgovarala na moja pitanja, a ponekad bi samo neto progunala. Odnio sam joj kopije slika, a ona ih je uzela i zahvalila mi. A onda ... nisam je vidio jo od Boia. Mislio sam da se razboljela. Pitao sam ljude koji rade u Mekdonaldsu da li znaju ta se desilo s njom, ali oni uopte nisu kapirali o kome govorim. Raspitao sam se i kod ljudi koji dre onu trafiku pored Meka zna, to je jedna desi porodica ali je ni oni nisu vidjeli. Niko je nije vidio. Plaim se da je umrla." Nisam znala ta da kaem. Nisam pomislila na staru prosjakinju jo otkako sam napustila London. Donio sam ti njene slike. Mislio sam da bi moda eljela da ih ima." Naravno da elim." Mohsin je ponovo utonuo u napetu frustrirajuu tiinu. Sada je na mene doao red da slegnem ramenima. Mislim da sam se ve okrenula da poem, promrmljavi kako idem po hranu, kada mi je Mohsin spustio ruku na rame. Stvarno eli da zna?" Okrenula sam se ka njemu. Mohsine, ako neto ima da mi kae, sluam te." Pogled mu je bio prikovan za vrh cigarete koja je ve dogorjela do filtera. Zna, takve ljude u Engleskoj zovu topla braa", prozborio je, kao da se obraa cigareti. Ne znam da li se ovdje koristi taj izraz." Skrenuo je pogled ka meni i bacio opuak na beton. Posmatrala sam kako gnjei pikavac onom i ula kako lagano i razgovjetno izgovara ono to je njegov uvod nagovijestio: Saira, ja sam peder." Znai, ipak si odluio da joj kae." Mehnaz se pojavila praktino niotkuda. Njena prelijepa garara leprala je tik iznad zemlje dok nam se pribliavala. Mada, nisam ba sigurna da naa mala Saira zna ta to znai." Osmotrila je moje preneraeno lice, spremna da mi objasni ono to uopte nije trebalo objanjavati. Mohsin hoe da kae da je gej. Homi. Seka-persa. Pufnica." Skrenula sam pogled ka svom roaku, ne uspijevajui da deifrujem tu zagonetnu tenziju koja je vladala izmeu njega i njegove sestre. Kada se Mohsinovo priznanje sleglo u mojoj smuenoj svijesti, uspjela sam da promucam, Znai, Mohsin je homoseksualac. U redu. Ali, kakve veze to ima s tvojom

naprasnom odlukom da postane savrena ki?" Mehnaz je prasnula u smijeh, shvativi moju poentu. Ne smijemo dopustiti da nas otac oboje razbatini, zar ne? Kome e nai roditelji prepisati svoje basnoslovno bogatstvo ako oboje postanemo crne ovce?" Krajikom oka primijetila sam kako se Mohsin kliberi. Nisam imala snage da se suoim sa njegovim pogledom. Jo ne znam ta sam u tom trenutku osjeala. Vjerovatno zbunjenost. Bilo mi je nekako udno i nedolino da Mohsina poveem sa oznakom gej, sa tim drutvenim epitetom koji je u tipinoj prigradskoj koli koju sam pohaala imao nesumnjivo pogrdan prizvuk. ak i ako je to bio njegov izbor, bilo mi je neprijatno da tu etiketu prikaim nekome koga sam iskreno voljela i potovala. Uprkos tome, shvatila sam da mi je Mohsin ukazao ast time to mi je povjerio svoju tajnu. Tvoji ... vai roditelji ne znaju za to?" Mo je jo iv, zar ne?" Preda mnom je konano bila ona stara Mehnaz. Htjela sam da kaem neto pametno i dubokoumno ime bih svom roaku stavila do znanja da prihvatam njegov izbor, ali nisam imala ni najblau predstavu kako to da izrazim. I dalje sam pokuavala da smislim odgovarajue rijei kada nas je prenuo glas koji je odjeknuo iza naih heda. Ah, tu ste!" doviknula je moja majka, zastavi pored staklenih vrata koja su povezivala terasu sa dvoranom za prijem, zadihana i usplahirena kakva je ve danima bila. Hajde, ulazite unutra! Vrijeme je za dutaupaj!" Vratili smo se u dvoranu i ostatak svadbene ceremonije protekao je u klasinom maniru. Ja sam zauzela svoje mjesto meu skupinom kikotavih roaka kako bismo zajednikim snagama izvele tradicionalnu poalicu na mladoenjin raun. Mehnaz i ja smo uspjele da ui ukrademo po jednu cipelu, nakon ega je Zera ije je vjenanje posluilo kao pozornica za oivljavanje starog i nikad zaboravljenog porodinog skandala stupila u pregovore oko iznosa kojim e mladoenja otkupiti svoju obuu kako bi sauvao obraz i kako bi, zajedno sa svojom nevjestom, mogao dostojanstveno da napusti dvoranu. Mohsinovo tiho priznanje koje je posijalo sjeme skandala koji e dvije godine kasnije, kada je odluio da izae iz ormana", putem prekookeanskih telefonskih veza potresti itavu porodicu rasprilo se u veselom amoru i muzici i smijehu. Bio mi je potreban itav dan da bih formulisala bujicu pitanja tipa ta, zato i kako pomou kojih sam pokuala da proniknem u istinsku prirodu njegove seksualnosti. Zarko sam eljela da otkrijem sve detalje koji bi mi pomogli da shvatim zato je moj mladi roak zbog onoga to je bio morao da bude odbaen od svoje porodice. Odbaen kao moj djeda, od koga je trebalo da zazirem, ali koga sam nakon onoga to sam saznala jo vie potovala.

Aminin ruksati, tradicionalno srceparajue pozdravljanje sa porodicom, predstavljalo je finalni dogaaj veeri. Dok je moja sestra naputala dvoranu, drei pod ruku svog znatno siromanijeg i ponovo obuvenog mladoenju, svi pogledi bili su uprti u nju. Tatine oi bile su zacakljene od suza kada je, u nezgrapnom gestu opratanja, spustio aku na Amininu glavu i spljotio njenu natapiranu kosu. Mama je jecala na sav glas dok je grlila Aminu, ker koja je ispunila sve njene uzviene nade i oekivanja. I ja sam pustila koju suzu, mada sam jo tada znala da ja neu ispuniti nita od toga.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Nakon Aminine udaje pune tri godine bila sam jedino dijete u kui, to mi je strano teko padalo. Mama je sad mogla da se usredsredi iskljuivo na mene. Nakon onog skandaloznog nastupa u Briljantinu nastojala je svim silama da me neprestano dri na uzdi, da u svakom trenutku zna gdje sam bila i ta sam radila. A tada je nastupio drastian preokret. Bila sam primljena na Berkli i, zahvaljujui udesnom uticaju koji su ua i Amina izvrili na moje roditelje, bilo mi je doputeno da odem od kue, uprkos turobnim upozorenjima i unom neodobravanju moje majke. Nju je ak i ovdje teko kontrolirati, a ta e se desiti kad bude dobila takvu slobodu?! Svi znaju ta se deava kad djeca ostanu bez roditeljskog nadzora! Alkohol i izlasci i drogiranje, eto ta! Upozoravam te, Saira, ako krene tim putem, nikad ti neu oprostiti! Ako zabrlja, ne trai oprotaj ni od mene ni od Svevinjeg! Gledaj da ostane ista i edna, Saira, dok ti ne pronaemo dobrog mua, kao to je ua, koji e te voljeti i brinuti o tebi. Oh, boe, preklinjem te da nam poalje nekog estitog momka za Sairu kako bi se to prije vjerila i skrasila! Saira, obeaj mi da nijednog trenutka nee zaboraviti ko si i ta si i ta mi od tebe oekujemo! Obeaj mi da e se kloniti alkohola i izlazaka i droge jer su to najvea zla koja mogu da zadese jednu mladu i naivnu djevojku!" Naravno, ubrzo sam prekrila sva ta obeanja. Moja pobuna je poela gotovo onog trenutka kad sam se domogla slobode. Na red je prvo doao alkohol. Potom trava. Nakon toga izlasci. I na kraju seks. Seks, a ne ljubav. Kako se ispostavilo, sva ta zabranjena iskustva bila su uveliko precijenjena mada su, uz malo prakse, mogla da budu sasvim prijatna.

Prvog jutra nakon svog prvog seksualnog iskustva osjeala sam se grozno. Bilo mi je muka i tresla me je groznica, a eludac mi se grio sa svakim udahom i izdahom. Tip sa kojim sam spavala jo je hrkao, a dah mu je vonjao na pivo i tekilu kojima se bezono nalivao protekle noi. Osjeala sam se jeftino. I iskorieno. Kao smeurani zamazani kondom na podu pored kreveta. Znala sam da ljubav nije imala nikakve veze s onim to se odigralo meu zguvanim aravima koje moj ljubavnik nije prao onoliko esto koliko je trebalo.

U to vrijeme ve sam se redovno dopisivala sa Mohsinom koji je, po mom miljenju, jedini mogao da shvati ozbiljnost izbora koji sam napravila. Izbora koji je podrazumijevao odsustvo povjerljivih jutarnjih razgovora sa mojom majkom, toje bila milost koju bi mi ona nesumnjivo ukazala jer sam u vie navrata prislukivala sline razgovore koji su se vodili izmeu nje i Amine. Izbora da ne sauvam svoje devianstvo za svetost prve brane noi. Ali, ono to se desilo vie se nije moglo ponititi. Vie nisam mogla nazad. Odluka koju sam donijela irom otvorenih oiju i irom rairenih ruku bila je u definitivnom raskoraku sa izborom mojih roditelja. Sve dotad putovanje na kome sam svjesno odstupila od smjernica svoje majke odvijalo se paralelno sa putem koji mi je ona zacrtala. Bilo je dovoljno da napravim samo tri drastina zaokreta udesno i da se ponovo vratim na njenu jednosmjernu rutu. Ali sam se sada otisnula u sasvim drugaijem pravcu, preko pijeska na kome moja sestra nikad nije ostavila tragove svojih stopala. Mohsin mi je sve vrijeme pruao bezrezervnu podrku, ne sudei o mojim postupcima. Redovno mi se javljao telefonom sa neke prljave i bijedne lokacije u Africi, gdje je fotografisao izgladnjelu djecu sa stomacima koji su podsjeali na naduvane balone. Je l' ti bilo lijepo? Donekle." Ne brini. Sledeeg puta bie bolje." I bilo je. Meutim, ono to je bilo ubjedljivo najbolje u vezi sa koledom bile su stvari zbog kojih sam i otila tamo. Beskrajno sam uivala u predavanjima svojih profesora, meu kojima se nalazilo i nekoliko mukaraca u koje sam se ozbiljno zatreskala, za razliku od postadolescenata sa kojima sam naprosto spavala. Pohaala sam sva programska i mnotvo sporednih predavanja koja su mi djelovala dovoljno zanimljivo. itala sam obaveznu lektiru i knjige koje mi je Mohsin preporuio. Istorija mi je bila glavni predmet, ali nisam imala ni najblau predstavu ta u raditi poslije diplomiranja. Znala sam samo da definitivno neu uraditi ono to je moja majka isplanirala i za ta se iz dubine due molila. Nakon prve godine na koledu vratila sam se kui, ozlojeena pomilju da u ponovo morati da se uklopim u pravila koja su vladala pod krovom mojih roditelja. Majka je usplahireno trkarali za mnom, opsednuta idejom da me to prije uda. Ve sam bila u godinama kada se Amina vjenala i mama je lagano tonula u oajanje. I danas me obuzme jeza kad se sjetim kako je moja majka suptilno lansirala vijest o mojoj raspoloivosti i proslijedila moju zacakljenu fotografiju desi provodadijama koji su odmjeravali potencijalne nevjeste i mladoenje i

udmjeravali ih ka srenoj budunosti" koju je brak navodno obeavao. Nekoliko porodica poelo je da se raspituje za mene tako da sam ak bila primorana da se upoznam sa jednim od branih kandidata. Dala sam sve od sebe da ga odbijem, ali me je on uprkos tome zaprosio. Mama je bila u ekstazi. Sve dok nije primijetila moju reakciju. Pa, dobro. Ako ti se ne dopada, tu se nita ne moe. Niko te nee prisiljavati. Ali, Saira, on je stvarno dobra partija! Naoit i pristojan. I pri tom inenjer, sa dobrim primanjima! Moda e promijeniti miljenje ako se ponovo ... Nee? Sigurna si? Sto posto sigurna? Pa, dobro ... ako si tako odluila. Razumijem." Poetkom ljeta majka je naprasno odluila da otputujemo za Pakistan. Naravno, odmah sam posumnjala kakvi su se motivi krili iza te posjete tako da sam se sve vrijeme osjeala kao crv na udici. Sa strepnjom sam iekivala kada e majka zamahnuti tapom i baciti me u vodu. Mama, hoe li neto iskreno da mi kae? Je l' mi to idemo u lov na mladoenju?" Ma, ta ti pada na pamet?! Naravno da ne idemo zbog toga." Znala sam da me lae, ali sam svejedno pristala da poem s roditeljima kako bih mogla da posjetim Veliku Nanimu. Osim toga, nadala sam se da u usput moi da se vidim i sa Mohsinom, koji je u to vrijeme bio u Londonu. Majka je uspjela dame iznervira nedugo nakon to smo stigli u London. Iako je od mene uporno skrivala svoje motive, ostalima je jasno stavljala do znanja zbog ega smo zapucali za Pakistan. Uopte ne shvatam zato ste krenuli na taj put, abana. Ako traite mua za Sairu, prije ete ga pronai kod kue nego u Indiji Pakistanu. Dobro zna da su se svi tamonji prinevi sjatili u Ameriku kako bi se okitili diplomama kojima e njihovi roditelji moi da se razmeu na svojim ajankama i veerama. Zato tamo niste potraili mladoenju?" Ahmed-aa je mijeao aj koji je Nasrin-ai upravo spustila pred njega, obraajui se mojoj majci onim starim podrugljivim tonom koji je provejavao kroz povrinski arm njegovog glasa. To je istina, Ahmed-baje, ali su majke tih mladia i dalje u zaviaju, zar ne? A i same momke emo u ovo doba godine prije zatei tamo nego u Americi", odgovorila je moja majka svom djeveru. Ti si ba dobra i posluna ker, Saira, kad si odluila da s roditeljima krene na takav put. Jedva eka da se uda, zar ne? Siguran sam da vam nee biti teko da pronaete odgovarajuu partiju. Ko bi mogao da odoli naoj maloj Sairi? I zelenoj karti koja ide uz nju, je l' tako?" Moj stric se ponovo podrugljivo osmjehnuo, iskezivi usne i otkrivi svoje blistavobijele zube. Iako sam eljela da mu stavim do znanja da vie nisam imala etrnaest

godina, odoljela sam porivu da zareim. Rairila sam usne u osmijeh, taman toliko da mu pokaem zube, i diplomatski promijenila temu. Kako je Mehnaz?" Nasrin-ai je stajala pored kolica na kojima se nalazio pribor za aj. Bacila je pogled na sat prije nego to je podigla tanjir i posluila nas samosom.14 Maloprije je zvala. Svakog asa bi trebalo da stigne, zajedno sa svojom porodicom. Jedva eka da vas vidi." Samo godinu dana nakon Amininog vjenanja Mehnaz se, uz roditeljski blagoslov, udala za nekog Pakistanca, sa kojim je ve izrodila dvoje djece. Nisam pitala za Mohsina jer mi je bilo jasno da sam ja vjerovatno vie znala o njemu nego njegovi roeni roditelji. Mohsin je prije dvije godine izaao iz ormana i od tada je prekinuo kontakte sa svojom porodicom. Podigla sam pogled i primijetila da me Ahmed-aa mrko posmatra, kao da je pretpostavio kuda su mi misli odlutale. Nastupila je kratka neprijatna tiina, a onda je Nasrin-ai bre-bolje upitala, A Amina? Kako je ona?" Ona i ua su dobro." Imaju li djece?" Jo ne." Nastupila je nova napeta pauza dok smo ekali da inija sa gulab damunom15 koja je zamijenila tanjir sa samosom napravi krug oko stola. A tada je Nasrin-ai oduevljeno nastavila, kao da se sjetila neeg uasno vanog. abana, kad stigne u Karai obavezno potrai moju prijateljicu Havu. Ona ima divnog sina. Studira poslovni menadment na Harvardu ... ili bjee na Jejlu? Ne mogu tano da se sjetim." Posmatrala sam kako mama izvlai malu crnu biljenicu u kojoj je revnosno prikupljala podatke o ljudima koji bi mogli da joj pomognu u potrazi u koju se upustila. (Ne alim se. U pitanju je stvarno bila mala crna biljenica!) Zapiljila sam se preko Ahmed-ainog ramena ka starom baru koji je stajao u uglu dnevne sobe. eznutljivo sam prela jezikom preko usana dok sam iitavala etikete na bocama sa prvoklasnim viskijem, konjakom i drugim piima. Osjetila sam takvu potrebu za alkoholom da sam bila spremna da ubijem za par gutljaja. Uopte mi nije bilo jasno kako u uspjeti da stignem do Pakistana a da ne napravim neki ispad koji bi mojoj majci smrskao srce. Tada se zaulo zvono i nekoliko sekundi kasnije svi smo ve kleali oko Mehnazinih sinova, raznjeeno im tepajui i uivajui u njihovom nestalucima.
Prena testenina sa pikantnim nadjevom. (Prim. prev.) Orijentalni desert, kuglice tijesta u eernom sirupu sa aromatinim zainima i ruinom vodicom. (Prim. prev.)
15

14

Kua je odjednom postala puna pokreta i smijeha i vesele djeje cike, tako da su nai traljavi pokuaji da odrimo konverzaciju postali izlini. Sred tog veselog metea Mehnaz se diskretno nagnula ka meni i apnula mi, Jesi li ovdje do kraja nedjelje? Mohsin eli da te vidi. Moe li prekosjutra da se nae s njim? U Hajd parku, kod Govornikog ugla? U podne?" Nervozno sam se osvrnula i klimnula, pitajui se kakvo opravdanje da smislim za svoje roditelje. Ali moja roaka oigledno nije previdjela taj detalj. Podigla je glas taman toliko da nadjaa djeju vrisku i slatkim prijatnim tonom upitala, abana-ai, ba sam rekla Sairi da bih voljela da je povedem u oping. Prekosjutra." Tada se okrenula ka meni, bezazlena kao nevinace. Hoe da se naemo u podne? Na stanici Sent Dons Vud?" Ponovo sam klimnula, primijetivi kako moja majka odsutno daje svoj pristanak, raspilavljeno posmatrajui Mehnazinu djecu i eznutljivo ih mazei po kosi. Moja majka je u poslednje vrijeme uporno nagovarala Aminu da joj rodi unuie. Tako uporno da je to nagovaranje ve preraslo u svojevrstan hobi. Malo kasnije, dok smo se taksijem vozili ka metrou, i dalje sam se pitala kako je bilo mogue da su moj otac i njegov brat imali tako malo toga da kau jedan drugom. Ne uspjevi da potisnem radoznalost, upitala sam, Tata? Ti i tvoj brat ... vas dvojica nemate ba mnogo toga zajednikog, zar ne?" Moj otac me je bre-bolje uutkao, pokazavi glavom ka Siku koji je sjedio za volanom. Osmjehnula sam se, prisjetivi se na kakve me je muke stavila Razija-nani kada sam prije nekoliko godina sa njom letjela od Londona do Karaija. Tada sam prvi put shvatila odakle je potekla moja teorija o tome da su svi desiji bili u manjoj ili veoj mjeri povezani. Kada smo napustili taksi i krenuli ka ulazu u metro, bacila sam pogled preko ulice, ka mjestu gdje je nekada sjedjela Magda. Ali, nje vie nije bilo tamo. Okrenula sam se ka ocu, spremna da ponovo pokuam. Ti i Ahmed-aa ste potpuno razliiti, zar ne?" Na ta misli?" Pa, kad se sretnete nemate o emu da razgovarate. Da li je to zbog toga to ste polubraa?" Mi se ne smatramo polubraom. Nas dvojica smo braa. I taka. Bas." Ali, ipak se razlikujete. Da je Mohsin tvoj sin, ti ga ne bi izbacio na ulicu, je l' tako?" Tata je slegnuo ramenima. Nije ba da ga je izbacio na ulicu, Saira", ubacila se moja mama. Djeda mu je ostavio sasvim dovoljno novca da se snae."

Jeste, ali su ga ipak odbacili." Tano je da se tvoj Ahmed-aa pokazao kao veoma strog otac, ali niko ne moe da oekuje da olako prihvati takvu sramotu." Ignoriui majin komentar, ponovo sam se okrenula ka ocu. Ti nikad nita ne pria sa Ahmedom-aom. Mislim, nita ozbiljno. Pria tek reda radi." Tata je ponovo slegnuo ramenima. Pa, izgleda da stvarno nemamo mnogo zajednikog." Amina i ja takoe nemamo mnogo zajednikog, ali i dalje priamo. I dalje smo bliske." To nije isto, Saira. Vi ste sestre. Kod mukaraca je to drugaije", natuknula je moja majka onim samozadovoljnim tonom koji je izbijao na povrinu kad god bi poela da se hvalie kako su ona i njene sestre bile strano bliske, uprkos miljama koje su ih dijelile. A tada je na vozao stigao i sve troje smo uli unutra.

Superiorne tvrdnje moje majke bile su testirane ve narednog jutra, kad sam se probudila i zaula unu svau izmeu nje i njene sestre. Na brzinu sam se umila i oprala zube, a kada sam kroila u kuhinju rasprava je bila u punom jeku. Uuuf abana! Oduvijek si bila tvrdoglava kao mazga! Zaboga, prolo je toliko godina otkako je umro! to je dosta, dosta je! Za sve postoji granica! Danas je pravi dan da stavi taku na to! I zato se uzmi u pamet i poi sa mnom!" Nema anse, Damila!" Moj otac je zabasao u kuhinju, oigledno ne registrujui viku koja je mene probudila. Spustio je praznu olju u sudoperu i rekao, Odlian aj, Damila. Trebalo bi da naui svoju sestru kako se to radi. Ona ne umije da spremi tako dobar aj." Primijetivi da niko nita ne odgovara, osvrnuo se oko sebe i spazio sleene izraze na licu svoje supruge i svastike, kao i zbunjenost koja je izbijala iz mojih oiju. Na brzinu je promrmljao kako se na TV-u daje odlian kriket me i mugnuo u dnevnu sobu. Koga to pokuava da kazni, abana? Svog pokojnog oca? Bilo bi ti mnogo lake kad bi izbacila taj bijes iz sebe. Svi ostali su mu jo odavno oprostili. Sklopili su mir sa prolou. Kad je proli put bila ovdje, Lubna je otila na kabrastan. I ti treba da uini isto. Poi sa mnom i izgovori fatehu na njegovom grobu, abana. Zbog sebe same. Ostavi prolost za sobom." Ne mogu. Nikad mu neu oprostiti, zbog Ami. Ti si moda zaboravila ta je on uradio naoj Ami. Obje ste zaboravile ... i ti i Lubna. Prihvatile ste tu enu i njenu djecu kao da su vam porodica, ali ja to nikad neu uiniti."

Uuf-huu! Ponaa se kao da je tebe ostavio! To to je on uradio naoj Ami, to nema apsolutno nikakve veze s nama, abana. Ti ak nisi ni bila tu. Ve si otila za Ameriku, zajedno sa Nadimom. On nije ostavio tebe, ve samo Ami." Ostavio je Ami i potpuno zaboravio na mene, Damila. Pojma nema kako sam se osjeala. Nadim i ja smo se obreli u novoj zemlji, meu potpunim strancima. Umirala sam od nostalgije i jedva sam ekala da mi roditelji dou u posjetu. Ne moe ak ni da zamisli kako mi je bilo kad sam saznala ta je uradio. Imala sam osjeaj kao da sam naprasno ostala siroe. Kao da sam izgubila oba roditelja. A kasnije, kad sam ostala trudna, bilo mi je jo tee. Ti si bar imala sreu da Ami i Aba budu tu kad si rodila Zeru. A ja nisam imala nikog kad sam rodila Aminu. Ni prijatelje, ni porodicu. Samo Nadim i ja u bolnici punoj nepoznatog svijeta. Tek kad je Amina napunila dvije godine krenula sam u prvu posjetu Ami. U Pakistan. On je izbacio Ami iz kue u kojoj je provela tolike godine i ja vie nisam imala svoj dom. ak mi je i to uzeo. Pakistan nikad nije bio moj dom, a vie nisam imala razloga da odem u Indiju." Oh, abana. Ali, ti mu nikad nisi pruila priliku. Zna koliko puta ti je pisao, a ti nikad nisi htjela ak ni da mu odgovori. esto je to pominjao. Bilo mu je strano teko to mu nikad nisi napisala ni rijei. On je bio samo ovjek, abana. Bie od krvi i mesa. I ba zato si tako bijesna na njega. Zato to si oduvijek mislila da je savren. Zato to si ga oboavala, abana! Zato to si ga voljela vie nego bilo ko od nas! Zato danas, na njegov roendan, mora da poe sa mnom. Samo dvaput godinje odlazim na njegov grob. Na njegov roendan i na godinjicu smrti. Zna, to to si se ba sada zatekla ovdje, u Londonu, ba na ovaj dan ... to doe kao neki predznak, zar ne, abana? Molim te, poi sa mnom. Neu dopustiti da me i ovog puta odbije." Nema drugog izbora, Damila, jer mi nije ni na kraj pameti da idem tamo." Mama se energino okrenula ka meni. Hajde, Saira, spremaj se. Idemo u oping dok Damila-kala ne obavi to to je naumila. Moram da kupim okolade svima u Karaiju. Takoe treba da pronaemo demper za Veliku Nanimu, a Lubna-kala me je zamolila da joj kupim nekoliko prsluia kod Marks end Spensera. Pitaj oca hoe li da ide s nama." Poto je tokom onog kratkog izleta u kuhinju ocijenio u kakvom je raspoloenju bila moja majka, otac je zakljuio da bi bilo pametnije da dan provede ispred televizora. Za razliku od njega, ja sam odluila da ipak krenem s majkom, sa nadom da u uspjeti da ieprkam jo neto o temi koja je nakon toliko godina ponovo eksplodirala u kuhinji moje tetke. Kasnije mi se inilo da je sama sudbina umijeala prste u odluku koju sam donijela. Jer, da nisam krenula s njom, majka bi sama otila u kupovinu ili bi

naprosto digla ruke od te ideje. I ne bi se desilo ono to se desilo. Moja majka bi nastavila da bjei od svoje prolosti, uporno odbijajui da preispita vlastita osjeanja i odluke. Sve u svemu, nas dvije smo ubrzo napustile tetkinu kuu i ule u dvospratni autobus koji je iao za Vest End. Sjedjele smo na donjem nivou, odakle smo mogle da vidimo putnike koji su ulazili i izlazili tokom duge vonje ka centru grada. Na jednoj od stanica u autobus je ula jedna djevojka. Pokazala je povlasticu vozau i krenula ka slobodnom sjeditu. Pogledi su nam se nakratko ukrstili i ona je zbunjeno zastala. Saira?" Njeno lice mi je djelovalo poznato, mada nisam mogla da se prisjetim gdje sam je srela. Ali, im je progovorila, znala sam ko je ona. Ruksana?" Djevojka je prila i nagnula se ka mojoj majci kako bi oslobodila prolaz jednom od putnika. Majka je sjedjela na bonom sjeditu, a ja na sjeditu pored prozora. Prolo je pet godina otkako sam je poslednji put vidjela, ali ni na trenutak nisam posumnjala u njen identitet. Bila je to mlaa sestra moje majke. Ona koja je najvie liila na njihovog zajednikog oca. Oh, boe! Koliko je vremena prolo? I otkud ti u Londonu? Ovo je ... ovo je tvoja majka?" Skrenula sam pogled ka majci, upitavi se da li je mogla da pretpostavi ko je bila ta djevojka koja je stajala pored nje. Majine napuene usne i mrk pogled pruili su mi sasvim jasan odgovor. Nisam znala kako da se postavim. Ruksana je ushieno nastavila, abana? Oh, boe! Da ovjek ne povjeruje! Mislim, kolika je vjerovatnoa da se ovako sretnemo? Dole ste kod Damile?" Mama je jo vie napuila usne, oigledno pogoena injenicom da je ta mlada strankinja sa takvom prisnou govorila o njenoj sestri. Zakljuila sam da je najpametnije da konverzaciju preuzmem na sebe. Da, dole smo u posjetu Damila-kali. Kako si ti? I kako su Tara i Adam? I ... ovaj ... kako ste svi?" Svi smo dobro. Zna, ovo je pomalo apsurdno. Ne moemo ovdje da razgovaramo. ta kaete da izaemo napolje i svratimo negdje na aj?" Skrenula sam pogled ka majci koja je i dalje sjedjela kao sleena, oiju uprtih u Ruksanu. Mama?" upitno sam promucala. Ona je i dalje zurila u Ruksanu. Izgleda isto kao on." Ruksana je ispruila ruku i stegla majinu aku, a onda je pritisnula uto

dugme koje je oferu dalo znak da se zaustavi. Znam jedno fino mjesto, kao stvoreno za nas. aj je izvrstan, a lepinjice meke kao dua." Osmjehnula se i ponovo uhvatila moju majku za ruku, povevi je ka vratima kada se autobus zaustavio. Krenula sam za njima dok je Ruksana razdragano objanjavala, Da je iv, danas bi napunio sedamdeset sedam godina. Sigurna sam da ne bi mogao da poeli ljepi roendanski poklon. Ba mi je ao to Tara i Adam nisu ovdje. Tara je u Parizu, sa svojim muem i djecom, a Adam je otiao u Grku, na odmor. Evo, stigle smo." Zastale smo pred lijepom malom starinskom ajdinicom. Ruksana je samouvjereno odgurnula vrata i krenula ka jednom od stolova pored samog izloga, uopte nam ne ostavljajui mogunost da se usprotivimo njenom vostvu. Taman sam krenula kui, sa koleda. Sad ivim u studentskom domu, ali danas sam eljela da budem sa mamom. Znate, da ne bude sama." Mlada konobarica je dola da nas upita ta elimo. Pa, da vidimo ... aj za sve tri, moe?" Ja sam klimnula. Ruksana je skrenula pogled ka bezizraajnom licu moje majke i shvatila da je pametnije da ne insistira na odgovoru. Dakle, aj i lepinjice za sve tri. I, molim vas, spakujte mi nekoliko lepinjica za ponijeti. Hvala." Kada se konobarica udaljila, Ruksana se zagledala u mene. Jo ne mogu da vjerujem! Mislim, da naletim na vas u autobusu!" Okrenula se ka mojoj majci i ponovo je uzela za ruku. Majka je blago ustuknula, ali Ruksana po svoj prilici nije primijetila njenu reakciju. Ne mogu ti opisati koliko sam uzbuena to mi se konano ukazala prilika da te upoznam! I to ba na dananji dan! Kao da je sama sudbina umijeala prste! Konano sam upoznala svoju sestru abanu, Abinu mezimicu!" Mama je lagano odmahnula glavom, i dalje ne uspijevajui da doe do teksta. Pa, to svi znaju! Mama kae da Aba nikad nije poricao da si mu ti bila miljenica. Zna, Aba nam je stalno priao prie za laku no, a glavne junakinje tih pria bile ste Damila, Lubna i ti. Priao nam je kako si jednom spasla neko mae. Sjea li se toga? Zvalo se Moti, je l' tako? I kako je va roak Masud jednom kupio pile, ali se plaio da ga uzme u ruke. Aba je rekao da si ti na kraju preuzela brigu o tom piletu. A onda je Masud konano smogao hrabrosti da ga podigne i ono mu se izmigoljilo iz ruku i tada se pojavila neka vrana i obruila se na njega i smazala ga u par zalogaja. Aba nam je rekao da si danima plakala zbog tog pileta, abana. A i mi smo plakali kad smo uli koliko si bila tuna. Oh, Tara e biti uasno ljubomorna kad bude ula da sam te ja prva upoznala. Zna, Tara je strano drueljubiva i sa svima je u kontaktu. Stalno se raspituje kod Damile kako ste ti i Saira i Amina. Poslije Zerine svadbe dvaput je bila u Pakistanu. Zna li da se udala za Pakistanca? Kao Lubna. Bila je to prava drama. Njegovi roditelji isprva nisu odobravali tu vezu. Oni su veoma konzervativni

i smetalo im je to je Tara napola Engleskinja, ali je ona na kraju uspjela da ih pridobije, sve odreda. Otada je postala uzorna muslimanka. Revnosno iitava Kuran, mada mi kod kue nikad nismo otvarali tu knjigu. Posti svaki Ramazan i moli se pet puta dnevno i radi sve ostalo to treba. Postala je jo religioznija od svog supruga! Ruksana je prasnula u smijeh i ja sam iz iste pristojnosti uinila isto, mada mi u prii koju sam ula nita nije zvualo smijeno. Ruksana je priala i priala, a mama i ja smo utale i, svaka za sebe, odmjeravale tu ivahnu debeljukastu djevojku koja je sjedjela sa druge strane stola na kome su se nalazili veliki ajnik, olje, tacne i tanjir pun sveih lepinjica. Koa joj je bila tamnija od mamine i imala je tu blagu zlatastu nijansu po kojoj se razlikovala od koe Engleza koji su sjedeli oko nas, ali i dalje nije djelovala kao desi koa. Njene oi i kratka ravna kosa bili su samo za nijansu svjetliji od tamnosmee boje nae kose i oiju. Na sebi je imala suknju boje kamilje dlake koja se okonavala odmah iznad koljena, udobne cipele i arape, blago nabranu bluzu i blejzer koji se slagao sa suknjom. Takva odjevna kombinacija inila ju je neto starijom nego to je uistinu bila, ali je uprkos tome djelovala veoma fino i privlano. Poto smo mama i ja utale kao zalivene jo otkako smo u autobusu nabasale na Ruksanu, shvatila sam da bar jedna od nas mora pod hitno da se ukljui u razgovor kako Ruksana ne bi posumnjala u nau drueljubivost i govorniku sposobnost sa kojom ona sama oigledno nije imala nikakvih problema. Ovaj ... znai, Tara je u Parizu? Otila je na odmor?" Ne, nego tamo ivi. Ve pune tri godine. Njena djeica bolje govore francuski nego engleski. Naravno, govore i urdu. Bolje nego ja." Uglovi Roksaninih usana izvili su se i na njenom licu je zaigrao izraz koji je opasno podsjeao na izraz koji sam u slinim situacijama viala na licu svoje majke. A Adam? ime se on bavi?" Radi u jednoj firmi za odnose sa javnou, ovdje u Londonu. Uglavnom nastupa politiare. Mislim da je nedavno potpisao ugovor sa laburistima, ali je to strano promjenljiv biznis jer je svojevremeno radio i za torijevce. Iskreno reeno, majci se ba ne dopada to se bavi time." Ruksana je konano zastala kako bi udahnula i otpila gutljaj aja. Nekoliko puta prela je oima izmeu mog i majinog lica, da bi na kraju zaustavila pogled na meni. Mama je bila u pravu. Kad smo se poslednji put srele, obje smo bile klinke, zar ne? Rekla je da liimo, samo to ja tada to nisam primjeivala. Ali sada primjeujem. Mislim da niko ne bi posumnjao da smo u bliskom srodstvu. Da smo tetka i sestriina." Ponovo sam prasnula u smijeh, ali ovog puta iskreno. isto sumnjam da bi

neko ba to pomislio. Zaboga, ti si mi tetka, a mlaa si od mene!" Da, ali samo nekoliko godina. Prava sitnica, zar ne?" Osmotrila sam ispod oka svoju majku, koliko da provjerim kako podnosi situaciju. Pogled joj je bio manje podozriv, a usne oputenije dok je delikatno otpijala jo jedan gutljaj aja. Ruksana se takoe okrenula ka njoj. Ti uopte ne lii na Abu. Sigurno lii na svoju mamu. Pretpostavljam da je tako jer nam je Aba uvijek priao da je tvoja majka bila prava ljepotica." Mama se umalo nije zagrcnula. Hoe da kae ... da vam je priao o mojoj majci?" Pa, naravno. Priao je o svima vama, pa je logino priao i o njoj." Zar je mogue da se sjea toga? Bila si mala kad je umro." acnula sam se od optuujueg prizvuka koji je izbijao iz glasa moje majke. Ali je Ruksana nonalantno prela preko toga. Imala sam deset godina tako da se sjeam svih stvari koje sam pomenula, ali bi sigurno mogla da sazna jo vie kad bi popriala sa Tarom i Adamom. I sa mojom majkom, naravno." Mama nije imala ta da odgovori na to. Sve tri smo nakratko zanijemjele. Cutke smo sjedjele za stolom, piljei jedna u drugu. Upitala sam se ta se u tim trenucima deavalo u Ruksaninoj glavi. Da li joj je zaista bilo tako drago to nas je srela kao to je na prvi pogled izgledalo? Paljivo sam studirala svaki njen gest i mig, ali nisam uspjela da otkrijem ni trunku nedoslednosti ili neiskrenosti. abana?" Iako je ve uspjela da pridobije majinu bezrezervnu panju, Ruksana je njeno ime izgovorila tako slatkim i kolebljivim tonom da sam osjetila kako se majka privija uz mene, kao da se plaila onoga to je slijedilo. Znam da bi moja majka voljela da te upozna. Ovaj ... bilo joj je strano ao to je tako ispalo, to ste se ti i Aba otuili. Kada smo dobili onaj poziv za vjenanje, bila je presrena to joj se ukazala prilika da upozna ostatak porodice. Naravno, sa Damilom smo i ranije bili u kontaktu, jo dok je Aba bio iv, ali smo kasnije poeli da se druimo i sa Lubnom. Pretpostavljam da e odbiti moj poziv, ali e me majka ubiti ako te bar ne pitam. Hoe li da svrati kod nas? Kod moje majke? Da je upozna i popria s njom? Kao to si rekla, ja sam bila mala kada je Aba umro tako da od nje moe da sazna mnogo, mnogo vie. Ona ima toliko toga da ti kae. Ona najbolje zna koliko si mu nedostajala." Pred oima mi je odmah zaigrao Belin lik. Sjetila sam se onog dana kad smo se upoznale. Sjetila sam se njene srdanosti i topline, strpljenja koje joj je pomoglo da se uhvati u kotac sa zlovoljom jedne etrnaestogodinje klinke, sa predrasudama koje su sigurno bile mnogo primjetnije nego to sam tada

zamiljala. I tada mi je sinulo. Tada sam shvatila da se iza Ruksanine brbljivosti nije krila puka naivnost i da je ona, bez obzira na neodoljivu fiziku slinost sa svojim ocem, svoju narav naslijedila od Bele. Bila je beskrajno armantna i srdana i tano je znala ta je trebalo da kae da bi zagolicala majinu znatielju, da bi olabavila tenziju i potisnula bijes koji je tinjao u njenom srcu. Nakon duge promiljene pauze moja majka je odmahnula glavom i rekla, Ne, Ruksana. Jo nije vrijeme za to. Ovaj ... drago mi je to sam te upoznala, ali jo nisam spremna za takav korak. Moda sledeeg puta." Ruksanino lice se ozarilo kada je ula poslednju reenicu. Kada e to biti? Da moda ne putujete za Pakistan?" Klimnula sam, odgovorivi umjesto majke. Onda biste mogle da svratite u povratku?" Poto moja majka i dalje nije imala namjeru da odgovori, bre-bolje sam zapuila jaz tiine koji se otvorio izmeu nas. Vraamo se za tri nedjelje." U tom sluaju ..." Ruksana je ve vadila notes iz tane. Nakrabala je nekoliko brojeva i pruila papir mojoj majci. abana, molim te da ovo uzme. Ovo je moj broj na koledu", objasnila je, pokazujui prstom. Ovo je mamin broj, a ovo Adamov. Naravno, ako sluajno izgubi cedulju, Damila ima nae brojeve. Molim te da nas pozove. Ako nam javi na vrijeme, pozvaemo Taru da doe iz Pariza. Molim te da bar razmisli o mom predlogu, abana. Vjeruj mi da se nee pokajati. Obeavam ti." Kada smo dovrile aj i pozdravile se sa Ruksanom u jo napetijoj i nelagodnijoj atmosferi nego prethodnog dana, dok smo se pozdravljali sa porodicom Ahmeda-ae, jer smo u tom sluaju mogli da se oslonimo na protokol koji je, uprkos svojoj ispraznosti, pruao odgovarajuu rutinu i ritam nastavile smo svaka svojim putem. Ruksana nas je prije polaska na brzinu zagrlila i cmoknula u obraz. Dok me je grlila, pokuala sam da se opustim i da joj bar donekle uzvratim prisnost, dok je moja majka ostala kruta kao kolac. Ve smo bile u autobusu koji je vozio ka Vest Endu kada je mama konano upitala, Kakva je ta ena? Ruksanina majka? Da li je lijepa?" Zamislila sam se nad njenim pitanjem dok se autobus zaustavljao na stanici. Sada smo bile na gornjoj platformi i nismo vidjele putnike koji su ulazili i izlazili. Ne, nije naroito lijepa, ali je izuzetno armantna. Tako je fina i srdana da nema osobe koja bi mogla da joj odoli. Otprilike kao Ruksana." isto sumnjam. Ruksana lii na mog oca." Te rijei su mi zvuale nekako udno. Tada mi se prvi put uinilo da je moja majka polagala izvjesno pravo na mukarca kojeg itavog ivota nije htjela ak ni da pomene. On je bio nevjerovatno armantan. Svi su ga oboavali." Mama je sad sjedjela pored prozora i dok je govorila prelazila je pogledom preko prodavnica koje su promicale pred

naim oima, preko siunih automobila koji su se tiskali na ulici, drei se lijeve strane puta, to je mene toliko dezorijentisalo da sam se uporno naginjala udesno. Hoe li da svrati do njih kad se budemo vraali nazad? Ne, neu." Nisam znala ta da kaem, osim da ponovim ono to joj je moja tetka tog jutra rekla. On je bio ovjek od krvi i mesa, mama. Svi mi pravimo greke." Ti to naziva grekom?" Ti si oigledno odluila da mu nikad ne oprosti. U redu, ima prava na to. Ali, ta emo sa Ruksanom? I sa Tarom i Adamom? Sta su ti oni skrivili? Zato bar njih ne moe da prihvati? Zato okree lea svojim sestrama i svom bratu?" Ako ih prihvatim, time bih prihvatila i njegov prestup. Neke stvari su neoprostive, Saira, i po mom i po Bojem itapu. Zapamti to." Majka se konano okrenula ka meni, prostrijelivi me pogledom koji je plamtio od emocija. Amina je, hvala bogu, zbrinuta. Ima dobrog mua koji se lijepo stara o njoj. Ali ti ... ti uopte ne moe da shvati koliko brinem za tebe. Obeaj mi da e uvijek misliti na to i da e paziti ta radi. Neu se smiriti dok ne budem sigurna da si i ti zbrinuta. Dok se ne skrasi s nekim estitim momkom, kao to je ua." Mama, ja uopte ne elim da se udam." To sve djevojke kau, dok ne sretnu onog pravog. Vidjee, uskoro e se predomisliti." Slegnula sam ramenima. A ako se ne predomislim?" Predomislie se." A ta ako elim neto sasvim drugaije od svog ivota?" ta to? ta bi drugo mogla da eli?" Jo ne znam. Ali ... nije sve u udaji, mama. Pogledaj, recimo, Veliku Nanimu ..." Veliku Nanimu? Misli da se ona ne bi odrekla svega da joj se ukazala prilika da zasnuje porodicu?" isto sumnjam." Hmmmf."

Narednog dana rano sam se iunjala iz kue kako bih se nala sa Mohsinom. Krenula sam na jo jedno hodoae u Hajd park. Dugo sam sjedjela kod Govornikog ugla, onako kako sam pri eljkivala prije pet godina. Kada se Mohsin pojavio, ustala sam sa klupe i srdano ga zagrlila. Kosa mu je bila kratka i uredna, bez pramenova duginih boja. Djeluje drugaije. Sad si tako ... odrastao. Drago mi je to te vidim." Ni ti ne izgleda loe." Ispruio je ruku ka klupi, pokazavi mi da ponovo

sjednem. Ne ljuti se na mene, Saira." Da se ne ljutim? Zato bih se ljutila?" Zbog neeg to moram da ti kaem." U ruci je drao neki asopis. Unutra su tvoje fotografije?" A-ha. Magdine fotografije." Ali ... to je divno, Mohsine!" Mohsin je u meuvremenu uspio da izgradi skromnu reputaciju, objavljujui svoje fotografije u brourama raznih dobrotvornih organizacija koje su se bavile stvarima kao to su zatita ljudskih prava, borba protiv gladi ili izgradnji sklonita za beskunike. Zato bih se ljutila?" Zato to sam uz fotografije objavio tvoj lanak." Moj lanak? Ono o Magdi?" Svojevremeno sam napisala nekoliko nepovezanih stranica, istu spekulaciju o ivotu i smrti stare prosjakinje zasnovanu na onom kratkom susretu ispred londonskog Mekdonaldsa, na fotografijama koje je Mohsin snimio i na svim pitanjima koja nisam stigla da joj postavim. Ali ... taj lanak nema nikakvu vrijednost. To je ista spekulacija. Hrpa nasuminih pitanja i imaginarnih odgovora." ta god ti mislila o svom lanku, oni su ga objavili. Sa uvodnikom u kome se objanjava da su u pitanju dokumentarni snimci. Snimci prosjakinje koja je u meuvremenu preminula." Tek tada sam shvatila punu teinu njegovih rijei. Objavili su lanak? Ovdje?" Zgrabila sam asopis iz njegove ruke i poela mahnito da prelistavam stranice, sve dok nisam pronala fotografije, lanak i svoje ime ispod naslova. Objavili su moj lanak! Ne znam ... ne znam ta da kaem." Nisi bijesna?" Ma, ta pria?! Samo sam ... uzbuena." Mohsin se konano osmjehnuo. Tome sam se i nadao." Nakratko je uutao kako bih na miru mogla da proitam priu koju sam napisala i poslala mu je prije nekoliko mjeseci. A onda sam poela da ga bombardujem pitanjima. O asopisu, o njemu samom i o stvarima kojima se trenutno bavio. Za kraj sam ostavila pitanja o porodici. Znai, stvamo su te odbacili? Nisi vie u kontaktu s njima? Naravno, osim sa Mehnaz?" Povremeno se ujem i sa majkom. Koliko da zna da sam dobro." Ali, tvoj otac ..." On mi je rekao da mu se ne javljam dok ne prestanem da budem peder." Saekala sam da on prvi prasne u smijeh, a onda sam mu se pridruila. I ... kako ti je sad? Jesi li srean, Mohsine?" Nikad nisam bio sreniji. Posao mi odlino ide. Ali, mislim da e za nekoliko godina biti jo bolje. Ti jo studira istoriju?"

Da." Jesi li odluila ta eli da bude kad jo malo poraste?" Znam samo ta ne elim da budem", jetko sam procijedila. I to je neki poetak. Na Berkliju nemaju postdiplomski za novinarstvo, je l' tako?" Tako je. Moe da diplomira i to je sve." Zna, Saira, imam jedan predlog za tebe. Imae dovoljno vremena da razmisli. Doao sam na tu ideju kad si mi poslala onaj lanak. Vidi, ja sam fotograf, ali ne umjetniki fotograf. Ja svojim slikama pokuavam da ispriam priu. Ali, iza svake slike skrivaju se detalji koje neko mora da predoi. Ve sam radio sa nekoliko novinara i mislim da ti ima lifa za to. Umije da pie. Ima novinarskog dara. Naravno, kad zavri studije. Znai, otprilike za dvije-tri godine?" Tako je. I ta onda?" Ako eli, mogli bismo zajedno da radimo. Da odemo na lice mjesta i da se vratimo s priom. Da budemo svjedoci, Saira. Ja u se u meuvremenu potruditi da to vie razvijem svoju mreu. im zavri studije, moe da mi se pridrui." Oh, Mohsine! Ali ... to bi bilo fantastino!" Drago mi je ako tako misli." Naravno da mislim! Pojma nema koliko bih to voljela!" Sumnjam da e se tvojim roditeljima dopasti ta ideja." Ne, nee im se nimalo dopasti."

DVANAESTO POGLAVLJE

Nakon te kratke posjete Londonu svaki trenutak koji sam provela sa roditeljima predstavljao je pravi pakao. Tokom avionskog leta i tokom vonje do Karaija majka me je neprestano bombardovala priama o branom blaenstvu i ispunjenju, sprovodei patetinu kampanju koja je trebalo da me uini prijemivijom za susret sa potencijalnim mladoenjama i njihovim mamicama koji su, kako sam se pribojavala, ve ekali u redu da me upoznaju. Naravno, te prie je u redovnim intervalima protkivala usrdnim izrazima vjere i nade, zbog ega mi je bilo jo tee da ih svarim. Zna, Saira, stvar se uopte ne svodi na to ta ti planira da uini sa svojim ivotom ili ta ja planiram za tebe. Sta god mi eljele, kismat uvijek ureuje krajnji ishod. A, vjerovala ne, imam neodoljiv osjeaj da e se ti uskoro sresti sa svojim kismatom. Majinska intuicija i vjera mi ba to govore. Ve dugo se molim da upozna mukarca iz svojih snova, mukarca koji e te uvjeriti da je brak ono to eli, tako da sam ubijeena da emo ga uskoro pronai. Ili da e on pronai nas." I sve u tom stilu. U prvom licu mnoine. Mi i nas. Odmah po dolasku u Karai utekla sam od roditelja kako bih posjetila Veliku Nanimu koja se u meuvremenu preselila u stan koji je kupila za penzionerske dane. Izgledala je strano staro i strano krhko, u tolikoj mjeri da sam se uplaila da u je povrijediti kad sam joj se bacila u zagrljaj. Jedva sam odolijevala porivu da je stegnem jo vre, naprasno preplavljena spoznajom koliko mi je svih tih godina nedostajala. Ona je odmah poela da se raspituje kako mi je na studijama, zalazei u najsitnije pojedinosti sa interesovanjem koje niko drugi nije pokazivao. Bila je razoarana injenicom da nisam proitala neka od kapitalnih djela tako da mi je preporuili obilje tekstova i autora za koje nikad nisam ula, ali je takoe bila oduevljena mnogim od naslova koje sam joj pomenula, a one koji su joj bili nepoznati savjesno je pribiljeila u svoj notes. Velika Nanima vie nije predavala na koledu, ali je i dalje prevodila i radila adaptacije engleskih knjievnih djela za pakistansku televiziju. Zna, ponekad mi se ini da je to jalov trud jer nikog vie ne zanimaju drame na urdu jeziku. Mi vie nemamo svoju kulturu. Zato bi neko mario za kvalitet kad mu je lake da ode do video-kluba i da iznajmi kasetu sa nekim indijskim filmom ili nekom amerikom TV emisijom? Ovdanja mlade, imunija

mlade, uopte ne eli da razmilja o tome da svi ne ive tako lagodno kao oni. Niko vie ne obraa panju na injenicu da sve manje i manje nae djece ima dovoljno hrane i krov nad glavom i mogunost da se obrazuje! Ja sam itav ivot posvetila obrazovanju, vjerujui da e ono jednog dana postati dostupno svima, a ta se na kraju desilo? Oni koji imaju dovoljno para razmiljaju samo o tome kako da prigrabe jo vie i uopte se ne obaziru na ostali narod, kao da su slijepi za njihovu muku i bijedu. Ovo vie nije zemlja ve pakleni ponor u kome vladaju tiranija i pohlepa. A sva ta iznevjerena obeanja demokratija i ustav i tome slino koliko puta se takve stvari mogu baciti u blato prije nego to se ne pretvore u zaboravljena slova na papiru, u rijei koje ovdje niko vie ne umije ni da proita, a kamoli da ih sprovede u djelo? Koliko jo na narod treba da propati prije nego to pronae neto ime e popuniti prazninu koju su ostavila ta uplja obeanja? Stvari su otile tako daleko da vie ne vidim nain da se bilo ta ispravi. A, osim toga, previe sam stara i umorna da bih lomila glavu oko toga. Vidi koliko sam izlapila? Ti si mi dola u posjetu, a ja trabunjam o stvarima koje te se uopte ne tiu. Oh, beti! Tako mi je drago to te vidim. Reci mi, kako je Amina? Da li je srena?" Jeste. Suda je stvarno dobar. A to je najvanije, bar u maminim oima." Velika Nanima je naherila glavu. Pravo da ti kaem, nije mala stvar imati dobrog mua." Odmah sam se sjetila onoga to su moja majka i Amina rekle za Veliku Nanimu. Reci mi, da li bi se ti svega odrekla mislim, itavog svog ivota i svega to si postigla da si mogla da se uda i da zasnuje porodicu?" Zna, malena, to je veoma ozbiljno pitanje." Velika Nanima je na trenutak zautala, prislonivi ruku uz obraz i utonuvi u misli. Ne mogu da kaem da nekad davno nisu postojali trenuci kada bih moda uradila to to si pomenula. Ali, kad se sada osvrnem za sobom, mislim da ni za im ne alim." Zadovoljno sam klimnula. Velika Nanima premjestila je ruku na moj obraz. Dopao ti se moj odgovor?" Da, drago mi je to si mi to rekla." Stegla sam njenu ruku, a onda sam se sjetila da uopte nisam pomenula svoje roditelje. Mama i tata su rekli da ti prenesem salaam. Doi e za sat vremena da te vide. Ja nisam mogla toliko da ekam." Bog te blagoslovio! Bila sam van sebe od sree kad sam ula da e doi. Ko zna da li u za ovog ivota imati priliku da te ponovo vidim. Vidi koliko sam ostarila? Trebalo je jo odavno da odem. Svakog dana molim boga da me uzme na vrijeme, dok je moje dostojanstvo jo neokrnjeno." Lubna-kala se ali kako te stalno nagovara da pree kod nje, a ti uporno

odbija." Lubna je stvarno milo dijete, ali sve dok imam izbora, sve dok mogu da se staram o sebi, ostau meu ovim zidovima. Srena sam ovdje, Saira. Lubna mi svake nedjelje dolazi u posjetu i alje djecu da me obiu." Velika Nanima je prasnula u smijeh. Znam da dolaze samo zato to ih ona nagovara. Dolazi ak i njena nova snajka. ta misli o nevjesti svog roaka?" Veoma je lijepa. I mlada." Bila je godinu dana mlaa od mene i ve je bila udata. Da, i prosto se klanja pred Lubnom." Velika Nanima je zavrtjela glavom i ponovo se nasmijala. Zna, ovjek bi pomislio da e tvoja kala, nakon onoga to je prola sa vlastitom svekrvom, biti malo meka i saosjeajnija, ali izgleda da je neke lekcije teko nauiti." Klimnula sam jer sam i sama primijetila koliko je situacija u Lubna-kalinom domu podsjeala na ono vrijeme kada je ona bila podreena, kada je morala da se povinuje autoritetu svoje svekrve i da bespogovorno slua svaku njenu rije. ak je i moja mama bila prinuena da se zapita Zato je, za ime Boje" njena sestra insistirala da njen sin i snaha ive pod njenim krovom. A kako si ti, Velika Nanima? Jesi li dobro?" Jesam. Zdravlje me jo slui i imam mnogo posla, maala. Radim na novoj drami, na adaptaciji Orkanskih visova. Bive uenice me redovno obilaze. Svake nedjelje mi neka od njih svrati u posjetu. Neke su postale doktori, advokati, pisci. Neke me posjeuju kad se vrate kui iz Engleske ili Amerike, gdje su emigrirale, poput tvojih roditelja. Strano mi je drago kad ih vidim, mada me to podsjea koliko je vremena prolo. Sjeam se kad su bile iparice, a sad su neke od njih ve postale i bake. Moe li da povjeruje?" Amina me je zamolila da ti prenesem pozdrave i da ti ovo uruim." Pruila sam joj kutiju sa maramicama koje joj je moja sestra poslala. Ah, vragolanka mala! Sjetila se svoje Velike Nanime! Mnogo mi je pozdravi i izljubi. Odavno je nisam vidjela, jo od onomad kada je bila ovdje sa majkom, malo prije udaje. Voljela bih da je vidim prije nego to umrem. I, molim te, zamoli je da zaboravi na onaj incident sa ventilatorom. Prenesi joj da je volim koliko i tebe." Velika Nanima mi je vragolasto namignula, sklopivi svoj smeurani kapak. A kako stoje stvari kod tebe, Saira? Kae da ti studije dobro idu. Zna li ime e se baviti kad bude diplomirala?" Mislim da sam nedavno saznala. elim da piem. Da budem novinar." Novinar? A ne pisac?" Odmahnula sam glavom. Moda kasnije. Htjela bih neto da ti pokaem." Izvadila sam asopis koji sam dobila od Mohsina i pronala svoj lanak. Velika

Nanima je proitala priu i paljivo osmotrila slike, sa ozbiljnou i dostojanstvom koje sam od nje oekivala. Kada je zavrila, zagledala se u mene, tako dugo i netremino da sam se pokajniki promekoljila na stolici i promucala, Ovaj ... to sam napisala tek onako, bez naroitih pretenzija. Kao propratni tekst za fotografije koje je snimio moj roak Mohsin." Naravno, ali same slike ne bi bile ni upola tako upeatljive bez tvojih rijei. Impresionirana sam, Saira. Kae da je te fotografije snimio tvoj roak? Ahmedov sin?" Klimnula sam. Lijepo . Jeste li bliski?" Jesmo." Primijetila sam kako Velika Nanima radoznalo izvija obrvu. Ma ne, Velika Nanima. Nije to to misli. Ovaj ... on ne voli djevojke." Da, ula sam." Pokazala sam glavom na asopis koji je jo drala u rukama. Moji roditelji ne znaju za to." Zato? Misli da im se ne bi dopalo to to radi?" Slegnula sam ramenima. ta misli o majinim planovima? Da li je to ono to eli?" Na kakve planove misli?" Pa, da ti pronae dobrog mua." Ne mogu da vjerujem! I ti si ula za to? Je l' dala oglas u novinama?" Naa porodica je prilino velika, Saira, sa dobro razvijenom mreom koja pokriva sve krajeve svijeta. A tvoja majka je iskoristila tu mreu kako bi potencijalnim branim kandidatima stavila do znanja da si stasala za udaju." Da, tako sam i mislila. Poniavajue, zar ne?" Tvoja majka samo eli da bude srena i zbrinuta." I ja elim da budem srena, ali mi nije ni na kraj pameti da se tako usreim." To sam i pretpostavila." Velika Nanima je ispustila teak uzdah. Tvoja majka brine za tebe. Brine zato to zna da pred tobom stoji toliko razliitih izbora sa kojima ona nema nikakvih dodirnih taaka. Zna, svi mi smo, u krajnjoj liniji, samo ljudi. Teko nam je kad neko koga volimo napravi drugaiji izbor od naeg, kad odlui da bude drugaiji od nas i da ivi drugaije nego to mi ivimo. To je teko za obje strane. Mislim da je tvoj roak Mohsin to osjetio na vlastitoj koi, ba kao i ti, mada tvoja majka i dalje ne eli da se suoi s tim." Razrogaila sam oi od nevjerice. Ne traim od tebe da mi se ispovijedi, Saira. To je sasvim prirodno. Ti si mlada ena koja ivi u drugaijem vremenu i prostoru. Ti sama mora odluiti ta

eli da uini sa svojim ivotom. Ali nemoj previe uriti da odbaci sve to je staro kako bi prigrlila novo. Napravi mjesta za oba, Saira. Ta stara porodina mrea ... ona je tu kada se raamo, kada se enimo i udajemo za ta je tvoja majka sada koristi i kada umiremo. Sagledano iz te perspektive, to nije tako loa stvar. Ovdje ljudi ne umiru sami i naputeni. Ovdje ljudi ne odlaze a da niko i ne primijeti da su otili, kao to se deava kod vas, u Americi. U naoj kulturi je drugaije. Ovdje se ovjek definie u odnosu na one koji ga okruuju. Ti si neija ker ili supruga ili majka ili sestra ili tetka. A ja, koja nisam imala sree da se ostvarim na svim tim poljima, sada jo snanije prianjam uz one uloge koje mi je ivot podario. Naravno, kad postoje takve veze i spone, postoje i izvjesna oekivanja. Postoji cijena koju mora da plati. A opet, tamo gdje ljudi definiu sebe iskljuivo u vlastitim okvirima, tamo gdje drugima nita ne duguje i gdje ne mora da udovolji niijim oekivanjima, postoji srazmjerno manja ansa da bude nagraena. Da bude nagraena time to si nekome potrebna i to je nekome stalo do tebe. U tome poiva svrha obaveza i dunosti, Saira. To je cijena koja se plaa. Ali, ako plaa, uvijek plaa za neto. Za neto vrijedno to bi bio grijeh izgubiti. Uopte ti ne zavidim, mila. Ti sad mora da odlui ta od svega toga eli da zadri i koliku odgovornost moe da preuzme na svoja plea. Potrudi se da se ne otui od majke zato to e jednog dana shvatiti da su tvoje vrijednosti postale blie njenim vrijednostima. Ona samo eli da bude srena." Znam, ali istovremeno eli i da se povinujem njenom protokolu, Velika Nanima. Ni ti se nisi povinovala tim pravilima." Ne vlastitim izborom, Saira." Ali si zadovoljna svojim ivotom, zar ne?" Naravno da sam zadovoljna. Ali, ta sam ono htjela da kaem ..." Velika Nanima je na trenutak sklopila oi. Imala sam lijep ivot. Ali, kakav god put da odabere, prije ili kasnije kucne as da shvati da tvoj ivot nije uvijek u tvojim rukama, Saira. A kad nastupe takvi trenuci svima nam je potrebno kako si ono rekla? svima nam je potrebno da se povinujemo nekom protokolu. A ako potpuno odbaci taj stari ve ustanovljeni obrazac, trebae ti mnogo vremena da osmisli nova pravila po kojima e ivjeti. To je strano teko, Saira. Moe poneto da promijeni i da preuredi ... ali da ponovo izmisli toak? Zato bi to radila? Ima li uopte svrhe u tome? Brak je samo jedan dio tog protokola, Saira." Da, ali meni taj dio trenutno zadaje najvie muka." Naravno, ali nemoj zbog toga da odbaci itav sistem. Bar dok ne sazna ta se jo krije u njemu." Rijei Velike Nanime donekle su me ohrabrile tako da sam nekako uspjela da preturim preko glave sve provodadijske zamke koje mi je majka postavljala u

narednih nekoliko nedjelja. Ispod oka sam posmatrala delegacije prosaca koji su nam dolazili u posjetu, drei se po strani i pretvarajui se da sam dio publike a ne aktivni uesnik u predstavi koja se odigravala preda mnom. Dok sam razgovarala sa majkama potencijalnih mladoenja, pretvarala sam se u neku drugu Sairu. Ta druga Saira je, rezervirana i distancirana, odmjeravala brane kandidate, momke koji su tokom raspusta pristigli iz Evrope i Amerike, gdje su pohaali ugledne kolede, mladie koji su predstavljali desi replike mojih kolega sa univerziteta i koji su mi stoga djelovali strano poznato i nimalo impresivno. Ubrzo su uslijedile dvije prosidbe, preko posrednika koji je uivao potovanje obje strane. Dvije brane ponude od stranaca ijih lica ak nisam mogla ni da se sjetim kada su njihovi izaslanici doli da nastave pregovore sa mojim roditeljima. Morala sam da se suoim s njima i da lino odbijem ast koju su mi ukazali. Sjedjeli smo u dnevnoj sobi moje tetke, okruen velom napete tiine, dok su oni kaljucali i mucali i dok sam ja, potpuno bezizraajnog lica, piljila ispred sebe. Moja majka je bila bijesna zbog moje ravnodunosti, ali me njene prie i ubjeivanja nisu naveli da se predomislim. Tokom poslednje nedjelje naeg boravka u Karaiju Lubna-kala nas je izvela u Gimkanu, na ruak. Pozvala je i Veliku Nanimu. Bujna zelena rasko Gimkana vrta gdje su konobari sa leptir-manama sluili bogate i privilegovane goste koji su sjedjeli za stolovima postavljenim na travnjaku ili u otvorenom paviljonu u kome su se i dalje nalazile teke tamne starinske stolice sa tranim naslonima koje su podsjeale na dane kada je to bio privatni klub britanskih oficira predstavljala je drastian kontrast u odnosu na buku i vrevu koje su vladale sa druge strane zidina. Lubna-kala nam je pokazala da krenemo ka etvrtastom stolu pored stepenita koje je vodilo ka paviljonu. Dvorite je bilo prepuno djece koja su trkarala tamo-amo, izmeu besprekorno dotjeranih ena ukraenih skupocjenim nakitom i krezavih aja16 u pohabanoj odjei koje su se vrzmale po rubovima vrta i u blizini igralita. Dok smo ili ka svom stolu, oko nas se razlijegao amor glasova koji su govorili o fascinantnim temama: o politici i korupciji (koje su, po svoj prilici, predstavljale sinonimne termin), istom i prljavom novcu, izvoznim kvotama, bridu, kriketu, putovanjima i opingu. Meutim, prije nego to smo stigli do svojih mjesta, mamu i Lubna-kalu zaustavila je izvjesna teta Bani, stara prijateljica iz Bombaja, koja je moju majku pozdravila ushienom cikom. Mog oca je, na slian nain, presreo jedan prijatelj iz djetinjstva. Velika Nanima i ja smo se smjestile za sto i zapiljile se u jelovnike koje nam je konobar donio. Nakon to smo odluile ta emo naruiti orbu od paradajza, tost sa sirom, riblje pakore, sendvie sa piletinom i aj Velika Nanima je rekla da mora
16

Ayah, dadilja, sluavka. (Prim. prev.)

do toaleta, a ja sam ostala sama za stolom, ekajui svoje ratrkane roake. Osvrnula sam se oko sebe, posmatrajui taj stari poznati ambijent. Kad god bismo doli u Karai, Lubna-kala nas je dovodila tu, tako da je to ve postala porodina tradicija. Vrt Gimkana predstavljao je za moju tetku omiljeno mjesto za druenje van kue. Prije nego to je preuzela vlast u svom domu, takvi izlasci su joj pruali ansu da utekne od tiranije svoje svekrve i da na miru popria sa svojom rodbinom. Za Aminu I mene glavnu atrakciju predstavljao je veliki bazen u kome smo mogle da se osvjeimo od nesnosnih vruina. Kada sam postala starija, shvatila sam ta je to mjesto simbolizovalo. Bilo je to aristokratsko utoite od metea koji je vladao napolju, statusni simbol koji je oivljavao ari prohujalih vremena kada su jedini desiji koji su se vrzmali po tom bajkovitom vrtu bili sluge i konobari. U Karaiju je bilo jo mnogo slinih klubova, vieg ili nieg ranga, ali su svi imali zajednike temelje. Bili su to ostaci imperije ije svrgavanje nije ispunilo prvobitne nade i oekivanja, kao to je Velika Nanima esto ukazivali. Dok sam se zanosila takvim razmiljanjima, pogled mi je odlutao ka skupini ljudi koji su sjedjeli u paviljonu, puei i razgovarajui. Panju mi je privukao mukarac koji je sjedio u sredini. Drao je nekakvo predavanje, naslanjajui se na trani naslon i ivo gestikulirajui rukama. elo mu je bilo blago namrteno, a lice preplavljeno takvom strau da sam istog trenutka poeljela da proniknem u njeno porijeklo. Nakon to je iznio svoju poentu naglo je zautao i utivo sasluao odgovor koji su podstakle njegove rijei. Odmahnuo je glavom i osmjehnuo se, oigledno odbacujui tvrdnje svog sagovornika. Tada je primijetio da zurim u njega. Uzvratio mi je pogled, dovoljno dugo i intenzivno da postieno oborim oi. Velika Nanima se u tom trenutku vratila nazad. Skoila sam na noge kako bih joj pomogla da se smjesti, bacivi jo jedan pogled ka nepoznatom mukarcu. Na moje zaprepaenje, primijetila sam da je krenuo pravo ka nama. Velika Nanima je spazila moj pogled i lagano se okrenula. Mukarac joj je mahnuo rukom i Velika Nanima mu je uzvratila pozdrav, objasnivi mi dok je prilazio, Prepoznaje li tog gospodina, Saira? To je Madid Kan. Kad si proli put bila ovdje, dala sam ti njegovu knjigu." Te rijei dodatno su raspirile moju znatielju. Madid Kan je bio visok stasit mukarac, sa bujnom gustom kosom protkanom prosijedim vlasima iznad slepoonica. Osmijeh mu je bio irok i blistav, a sitne bore u uglovima oiju ukazivale su da mu je bilo iskreno drago to je sreo moju babu. Teta Adiba! Ba se radujem to vas vidim", doviknuo je Madid Kan novinar, romanopisac i dobitnik Komonveltove nagrade za knjievnost. Priao je Velikoj Nanimi i galantno joj poljubio ruku.

Madide, mili moj! Kako ti je majka?" Dobro je", odgovorio je on, utivo klimnuvi. Velika Nanima je ushieno objasnila, Madidova majka je bila moja uenica. Jedna od mojih prvih i najboljih uenica." A vi ste, teta Adiba, bar po prii moje majke, najzasluniji to sam ja postao pisac. Vi ste kod nje podstakli ljubav prema knjievnosti koju je ona potom prenijela na mene. Vi ste nadahnuli njenu strast. A moja jedina nesrea, kako ona kae, bila je u tome to sam roen kao djeak, to je unaprijed iskljuilo mogunost da i ja postanem va ak. Velika Nanima je veselo zavrtjela prstom. Da, ti si roeni pisac! Nauio si da izvre rijei kako bi ih prilagodio svojoj svrsi." Na Madid Kanovom licu zaigrao je obestan smijeak, smijeak koji je djelovao udno na licu mukarca koji je, po mojoj procjeni, imao oko etrdeset godina. Koliko dugo ostaje ovdje, beta?" Samo nedjelju dana. U ponedjeljak odlazim. Znate, shvatio sam da dugoroan boravak u Pakistanu nije dobar za moje zdravlje." Velika Nanima se znalaki nasmijala. Bio je to osmijeh koji sam dobro poznavala, tugaljiv osmijeh koji je koristila u situacijama kada nije postojala druga alternativa. Kada je Madid proli put bio ovdje, neki razbojnici su ga napali noevima. Naravno, svi znaju zato se to desilo. Zato to se Madid odvaio da progovori o korumpiranosti ovdanje policije. Neki su se osjetili prozvanim pa su odluili da poalju svoje gunde na njega i da mu zapue usta." Madid Kan je leerno slegnuo ramenima. To nije nikakvo udo, zar ne? Kad se drznete da gurnete nos u neiju prljavu rabotu, on e se potruditi da vam stavi do znanja da mu se to ne dopada. Ako Pakistan po neemu prednjai, onda je to stvaranje gunda i terorista." Ne namjerava da se vrati ovdje?" Ne, bar zasad. Stvari su ovdje prilino nestabilne. Zemljotresi, klizita, dravni udari. Tlo se previe brzo i previe lako izmie pod nogama, bar za moj ukus." Gdje sad ivi?" Gdje ivim? Nigdje, plaim se. Skitam tamo-amo, tragajui za priama koje vrijedi ispriati." Ne pravdaj svoju skitnju profesionalnim motivima, Madide", prekorno je natuknuli Velika Nanima. Pisac uvijek pronae svoju priu. Dovoljno je da se zapilji u ono to ti lei pred nosom pa da pronae neto to vrijedi ispriati." Da, naravno ... poput Dejn Ostin i sestara Bronte, koje su rovincijalizam

pretvorile u umjetnost. Ali, moj stav je drugaiji. itav svijet je moja provincija, teta Adiba, a ovjek mora poprilino da se naskita da bi pokrio toliki reon." Madid Kanov pogled ponovo se ukrstio sa mojim kada je Velika Nanima rekla, Beta, ovo je unuka moje sestre, Saira Kader. Ona ivi u Americi i eli da postane pisac. Tanije, novinar." Novinar? U tom sluaju morae da se iseli iz Amerike. Tamo trenutno nema mnogo mjesta za novinarstvo, zar ne?" Prasnula sam u smijeh. Saira je ve objavila svoj prvi lanak", nastavila je Velika Nanima. U jednom engleskom asopisu." Ozbiljno?" Njegov ton je bio za nijansu presrdaan da bi se okarakterisao kao usiljen. Prilino dobar lanak." Velika Nanima oigledno nije imala namjeru da odustane. isto sumnjam da bi se miljenje moje bake moglo okarakterisati kao nepristrasno", promucala sam, svjesna injenice da mu je na desetine gospoa svakodnevno predoavalo spisateljski talenat svojih mladih roaka. Ko ti je objavio lanak?" Pitanje je ovog puta bilo upueno direktno meni. Rekla sam mu ime asopisa, zaalivi to je Velika Nanima naela tu temu. Madid Kan je izvio obrvu. Ali, lino poznajem urednika tog ubogog asopisa. tavie, on mi je dobar prijatelj tako da mi svakog mjeseca alje primerak. Kako glasi naslov lanka?" Magda. To je samo propratni tekst za fotografije koje su objavljene u tom broju." Magda?" Madid Kan je ispruio ruku, privukao stolicu i spustio se pored mene. Da, sjeam se tog teksta." Osjetila sam kako mi lice obliva rumen rumen zadovoljstva, nelagodnosti i oka. Proitali ste moj lanak?" Je l' vidi, Saira?" Velika Nanima je oduevljeno zapljeskala rukama. Ti eli da postane pisac, a ve si uspjela da privue panju jednog svjetski poznatog i poznatog autora." Velika Nanima, to ne znai da mu se lanak dopao." Naravno da mi se dopao. Madid Kan je uspio da zvui dovoljno iskreno. Velika Nanima je ponovo zapljeskala. Madid Kan me je posmatrao kao to bi neki naunik posmatrao neobinu bakteriju na mikroskopskoj ploici. Zna, nisam ba blagonaklon prema mladim piscima. Oni, gotovo po pravilu, previe pametuju. Previe su samosvjesni i previe uglaeni. Kreativna ne-fikcija naroito mi je odbojna zato to zamagljuje granicu

izmeu injenice i fikcije u svijetu u kome je te sfere ve dovoljno teko razdvojiti. Meutim, tvoj lanak predstavlja samo niz pitanja i sumnji, bez pokuaja da se ponudi odgovor. Neto kao lament. Bila si bolno svjesna vlastitih ogranienja i uspjela si to da predoi na prilino zanimljiv nain." Velika Nanima je ushieno huknula. Ma nemoj! Oprosti mi, Madide, ali te ja dovoljno dugo poznajem da bih nasjela na takvu demagogiju. Ne dopusti da te zavara njegova tobonja strogoa, Saira. Zna, on mora da odri svoj imid. Potrudio se da dobro zamaskira svoj stav, ali njegove rijei treba da shvati kao ist kompliment." Madid Kan je ozbiljno klimnuo, povlaujui ushienju Velike Nanime. Nastavi tako, Saira. U principu sve se svodi ba na to, na postavljanje pitanja, jer odgovori nikad ne pripadaju tebi. Naalost, novinari uglavnom jure za priom tako da veina previa taj detalj." Jo malo je porazgovarao sa Velikom Nanimom, a onda se prije nego to su nam se Lubna-kala i moji roditelji pridruili utivo oprostio sa nama i otiao. Ovo je bilo ... uau!" Bilo je to sve to sam uspjela da kaem kada se udaljio. Imala sam utisak kao da sam u obdanitu i da Pikasu pokazujem kuicu koju sam nacrtala drvenim bojicama." Pikaso, malo sjutra! Njega si donekle precijenila, a sebe potcijenila. Pokuaj da pronae sredinu, beti. Vai?"

TRINAESTO POGLAVLJE

Prije nego to ponem", rekao je gostujui predava Madid Kan, obraajui se uzbuenoj publici koja je prisustvovala vanprogramskom predavanju organizovanom za studente koji nisu pripadali Berklijevom odsjeku za urnalistiku, imam nekoliko pitanja za vas. Novinar uvijek kree od pitanja, zar ne? A poto vjerujem da bi neki od vas eljeli da postanu novinari", zastao je, oslukujui smijeh i procjenjujui reakciju prisutnih, nadam se i oekujem da ete me tokom ove diskusije prekidati svojim pitanjima. Dakle, koliko vas je ulo za Djecu ponoi?" Prela sam pogledom preko studenata koji su se okupili u Dvinel holu, zakljuivi da sam bila meu manjinom koja je podigla ruku. U redu. Koliko vas je ulo za Satanske stihove?" Sada je ruku podiglo vie od polovine studenata. I, na kraju, koliko vas je ulo za Salmana Rudija?" Ovog puta svi su podigli ruku. Eto, dragi prijatelji, ba u tome poiva razlika izmeu novinarstva i fikcije. U moi. U moi koja jednog relativno opskurnog knjievnika bez obzira na njegovu priznatost u akademskim krugovima transformie u ime koje figurira na naslovnim stranama svjetskih asopisa. Sadraj Rudijevih romana njegove prie nikada, apsolutno nikada nee imati onakav uticaj kakav je izvrila pria o samom Rudiju. Naravno, njegov sluaj ve dugo podstie unu debatu. Jedni ukazuju na Rudijevo pravo da iznese vlastito miljenje, dok ga drugi napadaju zbog bogohulne prirode njegovih djela. Ali, realno posmatrano, oni koji tvrde da u njegovim djelima nema nieg uvredljivog i oni koji njegovo stvaralatvo doivljavaju kao napad na vlastiti integritet u najveem broju sluajeva uopte nisu proitali ono to je on napisao. Svi oni sve te zaraene horde, mule i ajatolasi koji izriu fatve svi oni su svoj sud zasnovali na onome to su uli. Zasnovali su ga na tekuim vijestima. Isto vai i u takozvanom zapadnom svijetu. Kaem takozvanom, zato to ta vrsta razgranienja, po mom dubokom uvjerenju, predstavlja opasnu izmiljotinu koja je u krajnjem raskoraku sa injenicom da svi mi ivimo u jednom svijetu, sa jednakom odgovornou da se staramo o njemu i sa jednakim ansama da ga zloupotrebimo i oskrnavimo. U takozvanom zapadnom svijetu veoma malo ljudi je usredsreeno na Rudijev roman per se. U pitanju je efekat koji je ta pria izazvala, a ne njen sadraj. Da taj efekat nije podigao takvu prainu u javnosti, knjiga Salmana Rudija bi uprkos svojoj priznatosti i svom knjievnom znaaju ostala pokopana u nekom akademskom budaku gdje su pokopana tolika druga

briljantna knjievna djela. Jesam li u pravu? Da li se slaemo po tom pitanju? Da novinarstvo posjeduje veu mo od fikcije?" Madid Kan je napravio dugu pauzu, iekujui nau reakciju. Ruka me je prosto svrbjela dok sam prelazila pogledom preko auditorijuma, konstatujui da apsolutno niko nije izgarao od elje da postavi pitanje koje mi se vrzmalo po glavi. Shvativi da e svi ostati uzdrani, lagano i kolebljivo podigla sam ruku. Kada sam kroila u tu dvoranu, uopte mi nije palo na pamet da u se tako brzo nai u situaciji da mu uputim direktan izazov. Ah, pitanje! Hvala bogu! Ve sam se uplaio da se niko nee odvaiti da ospori premisu koju sam upravo konstruisao. Dakle, da ujemo." Hmmm ... premisa koju ste upravo iznijeli ... zar vam se ne ini da je ona primjenljiva samo na kratke staze? Mislim ... ko se sjea vijesti nakon to proita neki roman? Vijesti koje su bile aktuelne u vrijeme kada je taj roman bio objavljen? Da li neko danas razmilja o ratu koji se odvijao u pozadini romana Gordost i predrasuda? ak i romani koji su naizgled smjeteni u istorijski kontekst mogu se itati nezavisno od tadanjih dnevnik vijesti. Uzmimo, na primjer, Tolstoja. Njegove prie govore same za sebe, a veina dananjih italaca nema ni najblau predstavu o tome ta se u to vrijeme pisalo po novinama, izuzev podataka koje je sam autor odluio da uvrsti u pripovijest o likovima koje je stvorio." Ah, naravno ... dugorono gledite. Ti sigurno studira istoriju?" Klimnula sam, na ta je publika prasnula u glasan smijeh. Njegova panja bila je sad usredsreena iskljuivo na mene. Primijetila sam kako izdvaja moje lice iz mase, kako me fiksira pogledom i blago nabira elo. Mislim da znam ko si ti. Magda, je l' tako? Ti si napisala lanak pod tim naslovom?" Ponovo sam klimnula, jedva odolijevajui porivu da sakrijem lice koje je buknulo od rumenila, od brade do samog vrha ela. Dugorono gledite", zamiljeno je ponovio. Ali, koji novinar ima vremena za to?" Publika je prasnula u jo glasniji smijeh. Tvoja poenta je na mjestu, ali ja zbog toga neu odstupiti od svoje premise. Krenuo sam od tvrdnje da razlika izmeu novinarstva i fikcije poiva u moi. Tano je to to si rekla ... da fikcija ima dui vijek. ak sam spreman da priznam i da je fikcija istinitija od novinarstva. Ali je novinarstvo i dalje monije. I opasnije. A poto je mono, istovremeno je privlano za one koji posjeduju mo. Kako to fikcija moe biti istinitija od novinarstva, pitaete, kada je novinarstvo zasnovano na injenicama? Na injenicama. Sta moe biti istinitije od injenica? Ali, kad bolje razmislimo, injenice su

esto neusklaene i kontradiktorne. Njihova kompleksnost se opire naem razumijevanju. Kako da asimiliramo te nepokorne izobliene entitete? Novinari su reporteri. Izvjetai. Izvjetai bi trebalo da izvjetavaju. Meutim, esto se naemo u iskuenju da uinimo i neto vie od toga naravno, sve zarad ispravnog cilja. Da neto objasnimo, kristalizujemo, stavimo u odreeni kontekst. Da pomognemo ljudima da shvate ono to ni mi sami ne shvatamo. I tako su novinari razvili naviku da sklapaju injenice na takav nain da one djeluju smisleno, da ih uklope u okvir odreene prie. Da neto konstruiu iz haosa. Ali, dok gradite priu, vi birate koje ete blokove upotrebiti a koje ete odbaciti. Odluujete na koji nain ete ih svrstati i kakav ete im oblik podariti. I tako novinari postaju arhitekti. Ko moe da kae ta je arhitekta? Glorifikovani inenjer? Ili umjetnik? Ili pomalo od oba? Umjetnik? upitaete, sa mjeavinom iznenaenosti i gnuanja. Ali, umjetnik mora da stvara. A novinar, po vaim tvrdnjama, naprosto izvjetava. Ne slaem se s tim jer novinari takoe stvaraju. Novinari oni novinari koji postaju arhitekte projektuju zgrade i stambene etvrti u koje e se useliti njihov auditorijum. Vodei mediji rade upravo to. Oni uzimaju aktivnog uea u projektovanju beskrajnih povrina na kojima se izdiu besprekorno postrojeni nizovi kua, sa duplim garaama, pedantnim bijelim ogradama i odravanim travnjacima koji su okrueni briljivo araniranim cvijetnim lejama. Tu nema mjesta za korov za kontradikcije i sloenosti koje ugroavaju unaprijed uspostavljeni poredak. Ali, korov uprkos tome buja, a ameriki novinari, uz nekolicinu znamenitih i hrabrih izuzetaka, u najboljem sluaju revnosno nastoje da ga izbjegnu ili ignoriu. A u najgorem sluaju skreu panju na njega i proglaavaju ga runim i nepoeljnim rastinjem koje po svaku cijenu treba istrijebiti. Dananje novinarstvo se, otprilike, svodi na to. Odreknite se iluzija da je drugaije. Problem je u tome to ak i korov ima ime. Svaki botaniar vam to moe potvrditi. Postoji mnotvo injenica koje se mogu saznati o korovu statistiki podaci, procesi opstanka, informacije koje su, same po sebi, svakako vrijedne panje. Kakvu ete graevinu projektovati? Kako e izgledati etvrt koju namjeravate da konstruiete? Koje ete injenice upotrebiti? A koje ete ignorirati? Ako neku injenicu bacite u praumu, mislei da je tamo niko nee uti, da li e ona uprkos tome proizvesti odjek? Naravno da hoe. Jer u praumi uvek postoji jo neko. injenice koje odbacujemo zato to se ne uklapaju u obrazac pria koje piemo ne mogu biti eliminisane, koliko god mi pokuavali to da uinimo, koliko god voljeli graevine, kue i stambene etvrti koje smo konstruisali. Te druge injenice ti odbaeni graditeljski blokovi jo su tu, kao

cigle u rukama drugih ljudi iz praume, ljudi koji ih vide i uju i ije ivote one proimaju. Zato morate dobro da pazite. Jer te cigle mogu postati oruje. Ja sam novinar, potpuno svjestan vlastitih ogranienja i svjestan injenice da nikad neu biti kadar da ih prevaziem. I ja sam, poput svih ostalih, podloan tom procesu konstrukcije. Ja sam proizvod vlastite specifine kulture u kojoj pronalazim opravdanje za svoju taku gledita, koja je unaprijed formirana. Pretpostavljam da mnogi od vas znaju ta znai rije ahid. U leksikonu mnogih naroda, i muslimanske i drugih vjera, rije ahid oznaava muenika. Nekoga ko umire za odreeni cilj za cilj islama. Dakle, imamo rije koja je spremna za upotrebu i koju obilato koriste oni koji su dovoljno oajni ili dovoljno ludi dovoljno izopaeni, zavisno od take gledita, da bi im takva rije bila potrebna. Ali, u korjenu rijei ahid se zapravo skriva rije svjedok. To je takoe korjensko znaenje grke rijei za muenika. To je vrsta novinarstva koja mene zanima. Ja naprosto elim da budem svjedok. Ne da neemu dajem smisao, ne ak ni da neto shvatim. Jer onog trenutka kad to pokuam da uinim postajem arhitekti, ovjek koji konstruie znaenja i istinu, pripovjeda. Kada me nadvlada potreba da neemu pripiem znaenje, sjednem i napiem roman. Samo u tim prilikama sebi doputam da budem opsjednut kazivanjem prie. Fiktivno djelo za mene predstavlja jedini kontekst u kome sam zainteresovan za Istinu. Sa velikim I. U novinarstvu, istina lako postaje irelevantna, podlona dizajniranju i konstruisanju injenica. U fikciji su injenice irelevantne, podlone pripovjedakoj potrazi za istinom. Istina je opasna, a roman predstavlja najsubverzivniji postojei izraz istine. Zato to se najvee istine mogu sakriti u romansijerskoj fikciji. U ia islamu postoji princip samoouvanja koji se naziva takija. U situacijama kada istina postane opasna po vae zdravlje moete da slaete. Moete da odete u ilegalu, da se sakrijete. Fikcija je upravo to, kamuflirana istina koja je manje podlona manipulaciji ba zato to je skrivena. Moj prijatelj Salman je briljantan pisac, ali nije naroito dobar u takvim skrivalicama. Zato to je odluio da svoje eksplozivne istine sakrije na veoma opasnim mjestima, na mjestima gdje one lako mogu planuti i skrenuti panju sa poruke njegovih pria." Publika je ponovo prasnula u smijeh. Madid Kan je bio dobar govornik, mada sam to ve ula od prijatelja sa odsjeka za urnalistiku koji su pohaali njegova predavanja. Paljivo sam propratila kompletno izlaganje, ali se vie nisam javljala za rije ni tokom predavanja, ni kasnije kada su ostali poeli da podiu ruke. Znala sam da u, poto mi je jasno stavio do znanja da me je prepoznao, dobiti priliku da porazgovaram s njim kada se guva raisti. Kada se predavanje okonalo, ostala sam na svom mjestu. Nisam morala dugo da ekam. Priao mi je im se skupina koja se sjatila oko njega otprilike istih razmjera kao i uoi

predavanja ratrkala. Ti si teta Adibina unuka?" upitao je, pruajui ruku ka meni. Primijetila sam kako nabira elo, pokuavajui da se sjeti mog imena. Saira Kader", rekla sam, rukujui se s njim. Da, Saira. I dalje pie?" Hmmm ... ne ba", kolebljivo sam odgovorila. On je znalaki klimnuo. Znai pie, ali u potaji." Na trenutak je zautao. Koliko primjeujem, nisi se prijavila za moja predavanja." Nisam mogla. Ja sam na zavrnoj godini." Ah, tako." Gledali smo se pravo u oi. Gledali smo se tako jo otkako mi je priao. Nakon onog pitanja se vie nisi javljala za rije. Nisam te valjda preplaio?" Niste. Samo sam mislila da je pametnije da svoja pitanja ostavim za kasnije." Madid Kan je teatralno izvio obrvu, ostavljajui utisak blage iznenaenosti. Jesi li za kafu?" Pokupila sam svoju torbu i krenula ka izlazu. Otili smo u O Kokele. Bio je to moj omiljeni kafe u Berkliju, iz nekoliko razloga: zato to je radio do kasno u no, to je imao restoran u zadnjem dijelu i to je, za razliku od veine drugih lokala, imao dozvolu za toenje alkohola. Takoe je bio dovoljno udaljen od studentskog grada, to je ostavljalo mogunost za dugu zajedniku etnju. Dok smo ili ka kafeu, uglavnom nizbrdo, vijugavom stazom koja je vodila kroz najlepe djelove studentskog naselja, on je vodio laganu postojanu konverzaciju. Ja sam uglavnom klimala glavom i sluala, manje zanesena nego dok je drao predavanje u Dvinel holu. Ovog puta bila sam okupirana mnogo glupljim stvarima kao, na primer, kako da ga oslovljavam. Tehniki posma trano, bio je dovoljno star da mi bude otac, mada je bio mlai od mog oca. (Znala sam to poto sam prethodno provjerila njegove biografske podatke.) Moda je trebalo da mu se obraam sa ika Madide", pomislila sam, ali mi je to djelovalo apsurdno. Uopte ga nisam doivljavala kao iku". On je bio gostujui predava na odsjeku za urnalistiku tako da nisam mogla da ga oslovljavam ni sa profesore", a poto nije doktorirao nisam mogla da mu se obraam ni tom titulom. Proli smo Krina kopi centar i potom se spustili Univerzitetskom avenijom, promiui pored atuka i indijskog restorana Vajsroj, kineskog restorana Long lajf vegi, pored Tatine persijske kuhinje i Mekdonaldsa. Kada smo konano stigli do O Kokelea, bila sam u ozbiljnoj dilemi ta da naruim. Prieljkivala sam svim srcem da se on prvi izjasni. Okrenula sam se ka vitrinama iza mojih leda i zapiljila se u vone torte, pokazavi mu da preuzme narudbinu na sebe kada je konobar po drugi put priao naem stolu. On je prasnuo u smijeh i naruio karafe crnog vina, ali je osmijeh na njegovom licu splasnuo kada je ankerica zatraila na uvid moju linu

kartu. Pokazala sam joj isprave, ponosna to sam prije mjesec dana prekoraila tu maginu granicu i bacila falsifikat koji sam dotad koristila. Sjedjela sam u kafeu i pila vino sa Madidom Kanom, razmiljala sam. On je elio da sazna to vie o meni. Ponovo je pomenuo moj lanak. ak se sjetio i fotografija koje su mi posluile kao inspiracija i upitao ko ih je napravio. Ispriala sam mu za Mohsina i za nae zajednike planove. Shvatila sam da imam posla sa prvoklasnim novinarom to sam, izmeu ostalog, zakljuila i po tome to je iz mene uspio da izvue informacije za koje ak nisam ni znala da ih posjedujem. Dolo je vrijeme za veeru, a mi smo i dalje sjedjeli u O Kokeleu. Naruili smo neku testeninu i jo vina, taman toliko da utonemo u ono prijatno i pristojno stanje opijenosti u kome nam je govor bio tean, a pokreti laki i nesputani. Kako je vee odmicalo, sve manje smo govorili. Njegovi kapci su, poput tekih aluzina, poeli da se sputaju preko oiju tako da mi je bilo sve tee da mu dokuim misli, to me je ostavljalo bez daha i ispunjavalo me neobinim uzbudenjem. Sada smo oboje utonuli u utnju, ali i dalje nismo mrdali odatle. Kada je osoblje negdje oko pola dva objavilo fajront, bili smo primorani da napustimo lokal i da ponovo zaponemo neto nalik konverzaciji, mada se uopte ne sjeam o emu smo priali. Krenuli smo uzbrdo ka Nort sajdu, gdje sam ja dijelila kuu sa cimerkama sa kojima sam provela prve dvije godine u studentskom gradu i gdje je on imao iznajmljeni apartman u kome je boravio tokom semestra koji je provodio u Nort gejt bolu. Prvo smo stigli do moje kue. utke smo zastali pred vratima jer smo jo odavno batalili onu nategnutu konverzaciju. A onda sam ja smogla hrabrosti da prozborim, Pitali ste da li neto piem." Madid Kan je lagano klimnuo. Lice mu je bilo obasjano svjetlou uline lampe. U stvari, imam neto. Uglavnom grube skice, ali ... voljela bih da vam ih pokaem. Naravno, ako elite." Naravno da elim." Hoete li da uete?" Ve sam poela da otkljuavam vrata, pokazujui mu da kroi unutra. Saekao je u dnevnoj sobi dok sam ja otila na sprat da pronaem svoje prie. Kada sam se vratila, sjedio je na kauu, sa nogama opruenim ispred sebe. Ispruio je ruku i ja sam mu dodala fasciklu. Covjek koji je volio da plee. Nastavnica engleskogjezika", glasno je proitao naslove. Trei naslov ga je natjerao da zastane. Podigao je pogled ka meni i upitno izustio, Svjedok vremena?" Otprilike ono o emu ste veeras govorili. udna podudarnost, zar ne?"

Podudarnost? Koincidencija? Zna, u mojim godinama ljudi postaju sujevjerni. Vie ne vjeruju u koincidenciju. Poinju da vjeruju u sudbinu. U kismat." Dok je govorio, prelazio je pogledom preko mojih biljeaka, to me je natjeralo da se osjetim nekako ogoljeno i ranjivo jer sam znala da njemu, kao piscu, nee promai nijedan detalj. Nervozno sam se nasmijala. Stvarno vjerujete u sudbinu?" Nimalo." Vratio je papire u fasciklu. Moje odluke, bilo dobre ili loe, predstavljaju iskljuivo moju odgovornost." Podigao je fasciklu. To je fikcija?" Ne ba. Kreativna ne-fikcija, ako mi dopustite da se posluim vaim terminom. To ... to je o nekim pripadnicima moje porodice. O mojim djedovima. I o mojoj baki Adibi Anvar." Naglo je ustao, zatvorio fasciklu i krenuo ka vratima. Pozdravili smo se i to je bilo sve. Ili je bar trebalo da bude. Ali sam ja ve tada znala. Znala sam da e desiti i neto vie od toga jer sam mu namjerno dala te prie, kako bih imala izgovor da ostanem u kontaktu s njim. Medutim, uopte mi izgovor nije bio potreban. Dva dana kasnije sasvim sluajno sreli smo se u kafeu Tri C. Sjedjela sam tamo sa svojim cimerkama Smitom, desi djevojkom koja je, poput mene, bila roena u Americi, i Lamijom koja je poticala iz mjeovitog arapsko-amerikog braka. Madid Kan je uao sam i spustio se za sto, uopte me ne primijetivi. Smita mi je uputila znaajan pogled, onaj pogled kojim smo jedna drugoj stavljale do znanja da se u blizini nalazi jo neki desi to je predstavljalo diskretno upozorenje da ne govorimo iskvarenim hindi-urdu dijalektom koji smo povremeno koristile kao svoj ifrovani jezik i koji smo kasnije morale da prevodimo Lamiji. Smita je ushieno proaptala, Kakav frajer! Misli da je postdiplomac?" Restoran je bio prilino mali tako da sam preskoila bilo kakva objanjenja, plaei se da bi Madid Kan mogao da nas uje. Osim toga, nisam znala ta da kaem jer sam se naprasno sjetila da svojim drugaricama uopte nisam pomenula nae poznanstvo. Tada me je on spazio. Perifernim deliem svoje hiperintenzivirane svijesti primijetila sam da zaustavlja pogled na meni. Ustao je i priao naem stolu. Saira." Klimnula sam, i dalje ne znajui kako da ga oslovim. Predstavila sam ga svojim drugaricama, objasnivi, Ovo je Madid Kan. Trenutno predaje na odsjeku za urnalistiku." Uau! Oh! Madid Kan!" To je bila Smita. Lamija, koja je studirala mainstvo, nije imala pojma ko je on. Nakon kratke napete tiine upitala sam ga hoe li da nam se pridrui i on je,

na moje iznenaenje, prihvatio poziv. Uopte se ne sjeam o emu se prialo. Znam samo da smo jeli palainke i da se razgovor odvijao izmeu njih troje Madida Kana, Smite i Lamije dok sam ja sve vrijeme utala kao zalivena, zbog ega su me moje cimerke kasnije zadirkivale do besvijesti. Smita je prva ustala i rekla da mora da ide, pokazavi na sat. Lamija joj se odmah pridruila i otila u biblioteku, gdje smo te veeri planirale da zajedno uimo. Meutim, ja nisam mrdnula s mjesta . Ba kao ni Madid Kan. Uopte se nisam osvrnula za njima. Ba kao ni on. Proitao sam tvoje prie." Napeto sam iekivala nastavak. Ti si prava pijavica, gospoice Saira. Ukrala si prie iz porodine batine i stavila ih u svoj kalup." Zagledao se u moje lice, ali sam bila dovoljno pribrana da odglumim totalnu ravnodunost dok je moj mozak grozniavo pokuavao da obradi informacije i da shvati ta je Madid Kan govorio. Pisac radi upravo to. Ti si oslukivala, posmatrala, istraivala i na kraju sve to stavila na papir. Ali si, poklekavi pred neminovnim iskuenjem, prekoraila granicu objektivnosti. To je jedna od opasnosti kreativne nefikcije. Prilino je drsko nekom stavljati u usta rijei i osjeanja ija se vjerodostojnost ne moe dokazati. Dodue, ti si to uradila na nain koji odaje poast tvojim likovima, sa takvom dozom saosjeanja da mi gotovo doe da ti oprostim tu malu knjievnu bahatost." Ispustila sam uzdah olakanja i osmjehnula se. Gotovo?" Hajde, slobodno se osmjehni, drznice mala! Od sada nadalje rije preputam tebi. Neu ti pruiti ansu da ukrade moju ivotnu priu i da je stavi u svoj kalup." Ali, ta je loe u tome? Da se stavite u poloaj svojih likova kako biste mogli da piete iz njihove perspektive?" ta je loe, pita? Ali, kuda to vodi? Ne moe emocijama da se probija kroz injenice. Ako to uini, gubi poslednju mrvu objektivnosti. Ti si svog djedu pretvorila u heroja ..." Ne u heroja, nego u ovjeka od krvi i mesa." A ta da si pisala o nekom ubici? Ili teroristi? Da li bi se stavila i u njihov poloaj?" Nakratko sam utonula u razmiljanje. Bih." Jesi li sigurna?" Da, bih. Zato to svako ima svoju priu." To je tano i takav stav je sasvim prihvatljiv kad pie roman. Ali, kada se bavi novinarstvom mora da odri distancu. Ne moe da bude svjedok ako su ti oi pune suza. Zato to e biti zaslijepljena ... zaslijepljena emocijama."

Ali, ta ima loe u tome, sve dok plaem zbog svih njih zajedno i zbog nevinih rtava i zbog krvoednih terorista?" Loe je to to e te optuiti za pristrasnost. Svi odreda." Znai, po vaem miljenju, novinar mora da se dri po strani i da iz svojih pria izbaci svaku mrvu ljudskosti kako niko ne bi mogao da ga optui za pristrasnost? Ali, to niko ne ini. Svako bira ovu ili onu stranu." To rade samo loi novinari. Dobri novinari uvijek stoje po strani. Oni predoavaju injenice sve injenice, moliu lijepo, bez obzira na to koga e time uvrijediti. Ako u to uplete line emocije, izgubljena si. Moe da zaboravi na objektivnost." Objektivnost ne postoji." Naravno da ne postoji, bar ista potpuna objektivnost. Ali, ona i dalje predstavlja glavni cilj ..." Zato bi ovjek sebi postavio za cilj neto to je unaprijed nedostino?" Gospoice Saira!" Madid Kan je lupio akom po stolu. Gospodine Madide!" I ja sam lupila po stolu, prizemljivi aku tik pored njegove. Gospodine Madide?" Na trenutak je zautao. Znai, tako si odluila da me zove?" Vi ste prvi poeli." Naravno. Da bih odrao distancu." Zar ima potrebe da budemo na distanci?" Prasnuo je u smijeh. Ti misli da nema?" Da, ja mislim da nema." Ponovo smo se streljali pogledima, kao da odmjeravamo snage. Ah, sjeam se tog pogleda. Jedna besramna iparica se nekada davno tako zapiljila u mene. U Karaiju, u vrtu Gimkana." Ne znam kakvu sam grimasu sloila, ali je on ponovo prasnuo u smijeh. I ja sam morala da se nasmijem. Vie nisam iparica." Saira, ovo je apsurdno. Duplo sam stariji od tebe. Idi kui i budi dobra pristojna djevojka, umjesto da se drui sa bitangama kao to sam ja." Ne elim da budem dobra. Ni pristojna." Onda pronai nekog tvojih godina." Ni to ne elim." Saira, ta god da pokuamo, nema anse da uspije." Znam. I ne oekujem da uspije." Pomjerila sam aku za nekoliko centimetara ulijevo, dodirnuvi njegove prste. Ovog puta ne razmiljam na duge staze. Zanima me samo ovdje i sada."

ETRNAESTO POGLAVLJE

Moja kratka veza sa Madidom Kanom, koja je uveliko definisala moje studentske dane, nije ostala u tajnosti, kao to sam planirala. A zajedno sa tim otkriem dole su i posledice. Bolne posledice od kojih sam morala da pobjegnem. Postala sam izgnanik. Poela sam da traim utoite u nevjerovatnim kontekstima u tinjajuoj eravici zaboravljenih ratova, u jeku borbenih dejstava, u bijedi naroda koji su se nali u nemilosti sudbine. Odmah nakon diplomiranja pridruila sam se Mohsinu i nas dvoje smo poeli da putujemo po svijetu kako bismo, pomou njegovog fotoaparata i mog pera, postali svjedoci vremena, svjedoci strane ljudske ravnodunosti. Pa ipak, ak i kad je samonametnuto, izgnanitvo je po samoj svojoj definiciji privremeno. Kad me je Amina pozvala da se vratim kui, iz istih stopa pojurila sam nazad. Kada sam pokucala, tata je otvorio vrata i ispustio tako priguen uzvik iznenaenja da sam znala da me Amina nije slagala kada je rekla da je stvar hitna. Nelagodnost koja me je obuzela pri pomisli da sam se nakon petogodinjeg odsustva nenajavljena vraala kui bila je rasprena ve pri prvom pogledu na oca. Bila je to siva i turobna sjenka ovjeka koga sam nekad poznavala. Sa strepnjom sam poela da ga ispitujem i jo prije nego to je zavrio sa priom znala sam kompletnu istinu. Znala sam da je moja majka umirala. Krenula sam ka sobi svojih roditelja. Majka je leala u postelji, kao mala smeurani ljutura ivota. Zastala sam pored kreveta i njene oi su se otvorile. Provukla je ruku ispod arava i slabano mi stisnula aku. Saira, vratila si se. Moja djevojica se vratila kui." Poela je da se pridie sa kreveta dok sam ja stajala pored nje, namjetajui jastuke i gladei ebad slobodnom rukom. Prebacila se u stranu i pokazala mi da se spustim pokraj nje. Uvukla sam se u postelju i naslonila glavu na njeno rame dok me je milovala po glavi i sklanjala mi kosu sa ela. Tako sam brinula za tebe, Saira. Kad samo pomislim gdje si sve bila! Kakvim si se rizicima izlagala! Moja neustraiva djevojica. Oduvijek si bila takva, Saira. Nikad se nieg nisi plaila, nikad se nisi obazirala na opasnost." Plakala sam tako gorko i oajno da mi se inilo da su njene rijei dolazile nekud iz daljine. Znala sam ta joj dugujem objanjenje, izvinjenje, kajanje sve ono to joj nikad ranije nisam pruila.

Mama ... oprosti ... nisam htjela ..." , Saira. Ne plai. ta je bilo, bilo je. Hvala bogu, sad si ovdje, sa mnom. Samo je to vano." Nisi ljuta, mama? Sto sam ono uradila i to sam otila? I to se tako dugo nisam vratila kui?" Naravno da nisam, Saira. Znam zato si otila. Bar toliko mogu da razumijem. Osim toga, stalno si se javljala. Slala si nam pisma sa svih strana svijeta. Sa tako dalekih mjesta . To me je natjeralo da shvatim ono toje jo odavno trebalo da shvatim. Da nauim poneto o bijesu i pratanju." Ve sam ti rekla da nikad nisam bila bijesna na tebe." Znam, Saira. Mislila sam na moj bijes. Na bijes koji sam godinama gajila prema svom ocu. Sad znam da je i on bio samo ovjek. Ti si me tome nauila. Tvoje prie su mi otvorile oi. Vidi, stalno su sa mnom." Pokazala je na primerak moje prve knjige koji je stajao na komodi pored kreveta. Pria koju si napisala ... zna, to me je natjeralo da konano shvatim. Da shvatim da sam bacila niz vjetar ono malo vremena koje sam jo mogla da provedem s njim. Ali, samo sam radila onako kako sam bila nauena. Zna ta sam onda uinila? Sjea se, pisala sam ti o tome?" Klimnula sam, briui suze sa njenog lica. ekaj da ti pokaem." Ispruila je ruku ka fioci i dohvatila sveanj fotografija i pisama. Vidi ovo? To su slike mojih sestara Tare i Ruksane i njihovih porodica. Imam i Adamove slike." Tada je izdvojila jednu fotografiju. Ovo je Ruksanin sin, Kasim. Rodio se prije mjesec dana. Nisam stigla da ti javim za to. Dala mu je ime po naem ocu. Vidi? Sad sam sa svima u kontaktu. ak i sa Belom. Zna, ovaj ivot je tako kratak da je besmisleno da istrajavamo u svom bijesu i da nekom neto prebacujemo ..." Ve sam znala za to. Znala sam da je moja majka prije dvije godine bila u Londonu i da su Ruksana, Tara i Adam nakon toga doli u posjetu kod nje, u Los Aneles. Ali sam je, uprkos tome, nagovorila da mi sve ponovo ispria, u elji da sa njenih usana ujem novi kraj stare prie. Je l' vidi, Saira? Bila sam prilino zauzeta dok nisi bila tu." Kako je Amina?" Dobro je. I ona i Sakina i ua ... svi su dobro. Otili su samo sat vremena prije tvog dolaska. Zna da sad ive ovdje? Samo nekoliko milja od nas? Doselili su se nedugo nakon to ... ali, ti to ve zna, je l' da?" Utonule smo u tiinu. Majka je naslonila glavu na jastuke. Zatvorila je oi kako bi suzbila bol i iscrpljenost, a onda je nastavila, Proitala sam sve to si napisala. Od Ruande do

eenije. Od Mozambika do Avganistana. To su tako fascinantne i strane prie, Saira. Ali, voljela bih da sve to ujem sa tvojih usana, umjesto da sa distance itam tvoje tekstove." Iscrpljena razgovorom, majka je ponovo zamurila. Poljubila sam je u elo, ustajui sa kreveta. Sve u ti ispriati, mama, ali kasnije. Sad mora malo da se odmori." Stegla je moju ruku. Da, malo u da odmorim. A poslije e sve da mi ispria." Prije nego to sam napustila sobu majka je ponovo prozborila, Saira?" Reci, mama." Zna, ono zbog ega si otila ... hoe li moi ..." Dobro mi je, mama. Sve e biti u redu." Tiho sam zatvorila vrata, nadajui se da e stvarno biti tako. U kuhinji me je oekivao nov susret. Amina je bila tu i sve ono to sam mislila da u osjetiti kada je budem ugledala u trenutku se rasprilo kada sam primijetila koliko se sve na njoj promijenilo sve izuzev crta njenog lica koje su bile iste kao i prije pet godina. Hidab?" Bila sam okirana kada sam vidjela da moja sestra nosi maramu ispod koje se nije nazirao nijedan jedini pramiak kose. Poela si da nosi hidab?" Klimnula je i pola da me zagrli, ali sam ja ustuknula i ponovo je osmotrila. Izraz na mom licu natjerao ju je da se nervozno nasmije. Ne svia ti se." injenica da je to bila konstatacija a ne pitanje natjerala me je da shvatim da su moja osjeanja bila potpuno providna. Nije vano da li se meni neto svia", odgovorila sam, pokuavajui da zauzdam svoje emocije. Amina nita nije odgovorila tako da je ta tema bila pridodata davnanjem spisku drugih tema o kojima nas dvije nikada nismo razgovarale. Tata ti je javio da sam stigla? Nisam oekivala da e odmah doi." Morala sam da doem. Nisam eljela da te uznemiravam dok si bila sa mamom. Sigurno si se potresla kad si je vidjela." Klimnula sam i ugrizla se za usnu. Hvala ti to si mi javila, Amina." Znala sam da e doi." Naravno." Saira ... zna, kad si otila ..." Tako mi je drago to te vidim, Amina", bre-bolje sam je prekinula, osjetivi da bismo mogle da nanemo jo jedno od pitanja sa zabranjenog spiska. Kad u vidjeti uu i Sakinu?" Sjutra. Ali, jesi li ..."

Jedva ekam! Sakina je sigurno porasla. Koliko godina ima?" Amina je na trenutak zautala, a onda se povinovala mojoj volji, shvativi da ne elim da priam o tome. Pet. Ide u vrti." A kako je ua? Da li je srean ovdje, u Los Anelesu?" Jeste." Priaj mi o njima." Glas mi je bio vedar i zvonak, to je bilo u krajnjem neskladu sa nemirom koji je titrao u vazduhu i sa injenicom da sam se upravo vratila iz izgnanitva.

Narednog jutra sam se probudila, osjeajui njen dah na svom licu. Toplu bujicu slabanih plitkih izdaha. Polako sam otvorila oi i spazila njeno lice, koje se nalazilo na svega nekoliko centimetara od mog, i radoznali pogled koji je zraio iz tih malenih irom otvorenih oiju. ula sam kako Amina doziva iz hodnika, dajui ime malenom uljezu, Sakina! Sakina! Gdje si?" Potom sam zaula bat koraka. Vrata su se otvorila. Ah, konano sam te pronala! ta trai tu, Sakina?" upitala je moja sestra glasnim promuklim apatom. Zar ti nisam rekla da je ne dira? Vidi, probudila si je!" Amina se u tren oka stvorila u sobi, zgrabila svoju kerkicu za ruku i zatitniki je povukla ka vratima. Oprosti, Saira. Hajde, nastavi da spava." Dok ju je majka vukla napolje, Sakina se osvrnula ka meni. Oi su joj bile zacakljene a ustaca su joj se tako vragolasto izvila da sam prosto ostala bez daha. Neto kasnije banula sam u kuhinju, osjeajui oajniku potrebu za kafom u kui u kojoj se pio iskljuivo aj. ua je bio tu. Priao je i srdano me zagrlio. Drago mi je to si se vratila kui." I meni. Zato nisi na poslu?" Iz istog razloga iz kog Sakina nije u vrtiu. Danas je subota." Poela sam da vrljam po kredencu, u uzaludnoj potrazi za instant kafom. Krajikom oka spazila sam kako maleno elo proviruje iza vrata i kako par blistavih oiju prati svaki moj pokret. Iako sam bila uskraena za redovnu dozu kofeina koja bi mi razdrmala sistem, nastojala sam da zvuim to srdanije. Zdravo, malena! Ko si ti?" Moje rijei bile su doekane veselim kikotom, a onda su to maleno elo i blistave okice ponovo nestali iza vrata. Trenutak kasnije otpoeo je dijalog koji su vodila dva istovjetna glasa, Da li je ona stvarno tvoja tetka? Da. Zove se Sairakala. I jo nikad je nisi srela? Ne, nikada. Zato nisi? Zato to ona stalno putuje po svijetu. Da li ti se dopada? Naravno da mi se dopada. Volim je. Ona

je moja Sairakala. Zato onda nee da pria s njom? Zato to se stidim. Ali, ona to ne zna. Mislie da si nepristojna. Ne, nee. Ona sve zna. Zato to je ona Sairakala. ta misli, da li ti je donijela neki poklon? Pa, naravno da mi je donijela. Ona je moja Sairakala, zar ne?" Suda je skrenuo pogled ka meni. Usne su mu i dalje bile izvijene, ali mu je ostatak lica bio nepomian, preplavljen bizarnom mjeavinom emocija i neizrecivih pitanja. Otvorila sam usta kako bih aktere malopreanjeg dijaloga uvjerila da njihova oekivanja nisu uzaludna. Ignoriui uu, otpoela sam vlastiti dijalog, kao da razgovaram sama sa sobom. Ko je ta djevojica koja skakue ispred vrata kao loptica-skoica? Ali, zar ne zna? To je Sakina! Oh! Sakina! Zato onda ne doe da se upozna? Ne znam. Moda se stidi. Ali, ako se i dalje bude krila iza vrata kako e da joj da poklone koje si joj donijela? Ne znam. Valjda u morati da saekam da se prvo sprijatelji sa mnom. Ali, kad e se to desiti? Pojma nemam. Nadam se uskoro." Primijetila sam kako siuna djeja aka proviruje iza vrata i kako se odmah potom pojavljuju i dva stopala, dvije noge i ostatak malenog budilnika koji me je tog jutra izbacio iz kreveta. Zaboravivi na potragu za kafom, unula sam ispred Sakine i osmotrila je jednako ozbiljno i znatieljno kao to je ona mene posmatrala tog jutra u spavaoj sobi. Dugo smo se gledale u oi, a onda je ona prasnula u nestaan kikot, a moj pogled koji je dotad pokuavao da parira ozbiljnosti i pronicljivosti njenog pogleda naprasno je smekao i raznjeio se. Osvrnula sam se ka ui, pokuavajui da ocijenim da li sam izabrala dobru tehniku za probijanje leda. ua je klimao glavom i smjekao se. Mahnula sam prstom, pozvavi Sakinu da krene za mnom. Kada smo ule u spavau sobu, radoznalo je posmatrala kako tumaram po svom prtljagu, traei lutke koje sam joj kupovala irom svijeta po Aziji i Africi i Evropi. Bez rijei ih je prihvatila i prela prstiima preko haljinica, ispitujui teksturu platna. Tada sam primijetila da neko stoji pred vratima. Podigla sam pogled i osmjehnula se svojoj sestri. Ona mi je uzvratila osmijeh, oiju blistavih od suza. Jesi li zahvalila Saira-kali?" Sakina mi je prila, prebacila svoju ruicu oko mog vrata i apnula mi na uho, Hvala ti, Saira-kala." Nema na emu, Sakina." Hajde, Sakina, Nanima te zove. Moe da joj pokae nove lutke." Neto kasnije Amina i moj otac pomogli su mami da pree u dnevnu sobu. ua je iao za njima, nosei aparat za infuziju. Posmatrala sam kako je smjetaju

na kau, utuena spoznajom koliko je moja majka onemoala. Sakina je za to vrijeme nestano trkarala po sobi, pjevuei i lupkajui noicama u ritmu pjesme koja je dopirala iz pozadine. Zajedno smo sjedjeli u dnevnoj sobi sve dok mama nije utonula u san. Tada su Amina i njena porodica otili, obeavi da e svratiti po podne. Nedugo nakon toga i sama sam zadrijemala. Kada sam otvorila oi, mama je jo spavala a tata je i dalje sjedio u svojoj fotelji. Lice mu je bilo zaklonjeno novinama, skriveno od majinog pogleda, ali ne i od mog. Sa mjesta na kome sam sjedjela mogla sam jasno da ga vidim. Primijetila sam kako s vremena na vrijeme podie ruku i brie oi. Nikad prije toga nisam vidjela svog oca da plae. Sjedio je tamo i pravio se da ita novine, a onda bi skrenuo pogled ka majci i bujica suza, koje je svim silama pokuavao da sakrije, ponovo bi mu potekla niz obraze. Moj prvi poriv bio je da diskretno uteknem iz sobe. Bio je to poriv koji sam naslijedila od njega. Tata se uvijek povlaio u pozadinu, dalek i odsutan za sve nesuglasice i traume iz nae prolosti. Tada sam naprasno shvatila da se oev odnos prema meni i Amini zasnivao na nunom posrednitvu moje majke. Kad mi je prethodnog dana otvorio vrata kako bi me pustio u kuu u kojoj se moja majka borila za ivot, nijednom rijeju nije pomenuo da sam tako dugo bila odsutna. Majka je itavog ivota bila zaduena za meusobnu komunikaciju i posredovanje, dok je njegovo bilo samo da podmiri raune i obezbijedi ono to nam je potrebno za ivot. Kad ona bude otila, pomislila sam, gdje emo se nas troje obreti? I gdje e se on obreti? Borei se sa svojim kukavikim instinktom, prila sam ocu i spustila aku na njegovu miicu. Nije skrenuo pogled ka meni. Samo je stegao novine, dovoljno vrsto da papir zauti meu njegovim prstima. Nakon nekoliko sekundi spustio je novine na krilo i uhvatio me za ruku. Njeno mi je stisnuo aku i prigueno mrknuo. I to je bilo sve.

Tata zna za to?" Naravno da zna." Trebalo mi je malo vremena da apsorbujem ono to mi je mama ispriala. Leala sam pored nje, otprilike nedjelju dana nakon to sam se vratila iz izgnanitva. Tako dugo smo utale da sam se iznenadila kad sam se okrenula ka njoj i primijetila da je jo budna i da gleda pravo u mene. Prozborila sam ono to me je muilo jo otkako sam se vratila kui, Zna, tako mi je udno kad vidim Aminu sa hidabom." Hmmm." Majka je napuila usne, napravivi onaj stari dobro poznati izraz

koji je u prolosti bio najee rezervisan za mene. Izraz kojim je predoavala da joj se nije dopadalo neto sam ja rekla ili uradila. Ne svia ti se to nosi hidab?" Uopte se ne slaem s idejom da ena mora da pokriva kosu. Naravno, ene treba da budu smjerne i pristojne. Ali, da nose hidab?! To se nije radilo u vrijeme kad sam ja odrastala. Neke ene su nosile dupate kad bi izale iz kue. Zna, konzervativne ene ... iz konzervativnih staromodnih porodica. Ali, uopte ne shvatam ovu novu modu. Kao da nose uniformu. Kao da time ele svima da pokau svoju pobonost." Prasnula sam u smijeh. Kao naljepnica na braniku." To sam joj i ja rekla." A ona?" Rekla je da mora tako da uradi. Postala je strano religiozna. Jo otkako si otila. Mislim da je grize savjest." Uspravila sam se u sjedei poloaj. To mi uopte nije palo na pamet. Ali, nema razloga za to." Jesi li sigurna? ta god da kae, u tvom glasu se osjea nemir koji ti izjeda duu. Svi to mogu da vide, Saira. Izbjegava je." Ma, daj! Otkud ti to da je izbjegavam?" Izbjegava je. Kad priate, gleda kroz nju. Kao da je ne vidi. Va odnos je kao rana koja se iz dana u dan sve vie gnoji." Mama, zna ... pomalo mi je teko. Poslije toliko vremena sam se vratila kui. To je sve. Znala sam da e mi biti teko." Zato tako dugo nisi dolazila." Mamina aka je ponovo bila na mom elu. Njena i utjena. Sjea se kako si mi pisala po elu kad sam bila mala?" Mama je klimnula. ta si pisala?" Ajat iz Kurana. Ajatul Kursi. Molitvu za zatitu. Amina radi isto sa Sakinom." Zaista?" Osjetila sam kako majini prsti poinju da ispisuju slova, zdesna nalijevo. Drago mi je zbog toga."

Bio je to jedan od maminih dobrih dana. Ali, bilo je i loih. Stvarno loih. Dana kada bi bolovi postali tako snani da nita nije pomagalo. U takvim prilikama radila sam ono to je traila od mene, ono to me je zamolila jo onog dana kad sam se vratila. Priala sam joj prie o onome to sam vidjela i pribiljeila tokom svog dugog izgnanstva. Prie o ratu i gladi, bijedi i smrti i unitenju. Moja majka je upijala svaku rije, kao da joj je patnja tih

nepoznatih ljudi pomagala da se izbori sa vlastitim bolom. Priala bih joj satima i satima prije nego to bi konano uspjela da sklopi oi i utone u san. Jednog dana, kada je napetost na njenom elu popustila i kada sam shvatila da e konano moi malo da se odmori, mama je skrenula pogled ka Amini koja je sjedjela na stolici pored prozora. Gdje je Sakina?" upitala je. Kod kue." itav dan si ovdje, Amina. Hajde, idi kui. Budi sa djetetom. Ne smije da zanemari dijete. Saira je ovdje. Ona e brinuti za mene." Ne moram da idem zbog Sakine. ua je s njom." Mama se osmjehnula, ponovo zatvorivi oi. ua. On bi joj skinuo zvijezde s neba. Mislim da je voli jo vie nego tebe, Amina, a to je praktino nemogue." Moja sestra je skrueno krila ruke, ali sam ja pokuala da ignoriem taj gest. Amina i ja smo ostale pored majke jo nekoliko minuta, a onda smo tiho napustile sobu, prethodno ukljuivi Sakinin stari bebi monitor kako bismo ule ako nas majka zove. Amina je krenula za mnom, ka kuhinji. Dok sam pristavljala vodu za aj koji sam, iz pukog moranja, ponovo poela da pijem, obje smo utonule u opasno napetu tiinu koju sam ja briljivo podsticala i koju je moja sestra nevoljno prihvatala. Tada sam sa olakanjem primijetila kako Amina uzima svoju tanu i maramu. Stavila je hidab na glavu i poela paljivo da uvlai kosu. Kucnuo je as da se vrati kui. Da se vrati u svoj ivot. Duboko sam udahnula i izustila ono to sam ve dugo namjeravala da joj kaem: Amina, nema razloga da se osjea krivom. Zato si poela da nosi hidab, zar ne? Zato si postala tako religiozna?" Amina se slabano osmjehnula. Priala si sa mamom." Hoe da kae da nije u pravu?" Amina je blago naherila glavu. Moda jeste." Molim te da se ne jede zbog toga, Amina. Nema nikakve svrhe da sebi bilo ta prebacuje." Jesi li sigurna? Ja sam te otjerala od kue." Nisi." Jesam, Saira. Da nisam ..." Pusti te prie, Amina. Sve to se desilo moralo je da se desi. Treba da razmiljamo o sadanjosti. Nema razloga da osjea griu savjesti." Amina je zakoraila ka meni i spustila aku na moju miicu. Zna, najtee mi pada to uopte ne alim zbog toga, Saira. Da se to ponovo desi, opet bih uinila isto." Zaronila je lice meu ake. Kakva sam ja to sestra ... kad bih to ponovo uinila? Kad bih te ponovo primorala da prolazi kroz to? Iako znam da si se pokaj

ala." Ne. Ni zbog ega se nisam pokajala." Pogledala sam je u oi, primijetivi znake mune borbe. Tragove sumnje i straha. Bila sam zateena onim to sam vidjela. Nije ... nije valjda da me se plai, Amina?" Moja sestra je, umjesto odgovora, ispustila uzdah koji je bio na rubu jecaja. Odmahnula sam glavom, spustila olju i blago joj protresla ramena. Nema razloga da me se plai. Vjeruj mi da ti nita ne prebacujem. I da ni zbog ega ne alim." Amina je lagano izdahnula i klimnula, donekle opustivi ramena. Podigla je ruku i obrisala svoje suzne oi. Spustila sam aku na njen obraz i unula pramen zalutale kose ispod marame. Bez ikakvog razmiljanja sam upitala, Da li e i Sakina morati to da nosi kad poraste?" Amina je ustuknula i zagledala se u zemlju, natjeravi me da shvatim ta sam uradila. Oprosti. Znam da nemam prava da se mijeam u to. Na tebi je da odlui kako e vaspitavati svoju ker." Sakina e sama odluiti da li e da pokriva kosu." Pokajniki sam podigla ruku. Izvini, molim te. Nisam imala prava da to pitam." Uzela sam klju od Amininih kola sa stalka u kuhinji. Hajde, idi kui. Ja u brinuti o mami. Idi kod Sakine i ue. I pozdravi ih." Saira ..." Stvarno mi je ao, Amina. Imali smo teak dan. Zna, zbog mame ... A mislim da e uskoro postati jo tee." Amina je neto zaustila, ali se ugrizla za jezik kada je primijetila pogled koji je izbijao iz mojih oiju. Dobro, idem", rekla je, njeno mi protrljavi ruku. A ti malo odspavaj." Hou."

PETNAESTO POGLAVLJE
Prolo je nekoliko mjeseci od mog povratka kui, nekoliko beskrajno dugih mjeseci tokom kojih se u tijelu moje majke odvijala oajnika borba izmeu morfijuma i bolova koji su pratili zavrni stadijum raka, a onda je doao kraj. Prvih dana i nedjelja nakon majine smrti svako jutro je bilo isto. Probudila bih se iz sna i zaula oeve glasne neutjene jecaje. Jedva diui, saekala bih da hura proe. Trudila sam se da budem to tia i to neprimjetnija kako ne bih

naruila briljivo konstruisanu privatnost njegove tuge. Sat vremena kasnije, za dorukom, na njegovom licu i u njegovom dranju vie nije bilo tragova prohujale hure. Moj otac je uspio da navue svoju uobiajenu fasadu jo prvog dana poslije sahrane. Njegov ivot prividno je uspostavio onu staru redovnu rutinu. Iao je na posao i vraao se kui, itao novine i gledao TV. I na meusobni odnos povratio je staru rutinu, svevi se na formalno 'dobro jutro', 'dobar dan' i 'laku no'. Nijednom rijeju nismo pominjali moju majku ili bol koji je trebalo da podijelimo. Jedini detalj koji je naruavao njegovu prividnu pribranost bio je strah koji bih nazrela u njegovim oima kad god bih pomenula svoj odlazak. Tada bi njegov rutinski spokoj ustuknuo pred nemirom koji je poto-poto pokuavao da prikrije. A ja sam znala ne po njegovim rijeima ili postupcima, ve po istom instinktu da je bio prestravljen pomilju da u jednog dana da odem. Prolo je vie od mjesec dana kada me je Mohsin nazvao i upitao me kad namjeravam da mu se pridruim, predloivi mi nov poduhvat koji je zagolicao moje interesovanje i natrljao so na ranu moje viemjesene zatoenosti. Radila sam neto na laptopu, za trpezarijskim stolom, kada se tata vratio kui. ula sam kako ulazi unutra i izvikuje moje ime. Tu sam, tata! U trpezariji!" Zastao je pred vratima koja su dijelila kuhinju i trpezariju. Oh. Neto radi?" Slegnula sam ramenima. Tako nekako." Kroio je unutra i smjestio se za sto, preko puta mene. Pie?" Ne ba. Samo pravim biljeke za neto to mi je Mohsin predloio. Zove me da ponovo krenem s njim." Nije valjda da ve ide?" Ponovo sam nazrela prizvuk panike u njegovom glasu. Ne jo, ali u prije ili kasnije morati da odem." Otac se zagledao kroz prozor, kao da je utonuo u razmiljanje o vremenskim prilikama. Zna, ne mogu da podnesem tu pomisao, Saira. Pomisao da ostanem sam." Obila sam oko stola i spustila se pored njega. Nee biti sam, tata. Amina je blizu. Na nju e uvijek moi da se osloni. A i ja u ti dolaziti u posjetu. Obeavam. Nee biti kao prije." Otac je utueno odmahnuo glavom. Nije to isto. Nikad nisam ivio sam. Ne znam kako u to da podnesem." Preao je prstom preko stola, kao da ispituje granulaciju drveta. Ne znam kako se on nosio s tim. Moj otac. U poslednje vrijeme mnogo razmiljam o njemu. On na kraju nije imao nikog." Imao je svoj posao." Tata je ponovo odmahnuo glavom. Da, i ja imam posao. To je sve to mi je ostalo. Ali, to nije dovoljno, Saira. Sigurno ni njemu nije bilo dovoljno." Konano je

skrenuo pogled ka meni. Obeao sam da u se vratiti. Ti zna za to. Pisala si o tome u onoj prii, 'Svjedok vremena'. Ali, nisam odrao obeanje. Umro je sam." Ispustio je teak isprekidan uzdah. Ali, ti nisi sam, tata. Ima mene i Aminu. I Sakinu i uu." Nisam se ba pokazao kao otac. Uvijek sam bio tako uzdran prema vama. Kao da me ne zanimate." Nisi, tata." Ne porii, Saira, jer je to suta istina. Znam da je bilo tako. Vaa majka mi je esto prigovarala zbog toga. Govorila je da mi je najlake da se izmaknem i da gledam svoja posla. A sada ... sada ete ti i Amina nastaviti sa svojim ivotom. Kao i prije. Nju i njenu porodicu viau esto. Naravno, ti e me obilaziti mnogo rjee, kad ti se ukae prilika. Ali, kako god bilo, obje ste daleko od mene, kao to sam ja bio daleko od svog oca. Sad mi je strano teko zbog toga. to sam doao u Ameriku. Sto sam ostao ovdje, a njemu sam rekao da u se vratiti. Ali, tad mi se inilo da je bolje da ostanem. Da e nam tako biti lake. Nisam razmiljao o njemu i njegovim potrebama." Tata ..." Podigao je ruku, prekinuvi moju upadicu. U redu je, Saira. Uopte se ne alim. Znam da mora da ide." Ustao je sa stolice i krenuo ka vratima. Pola sam za njim, ka dnevnoj sobi, a onda su sa mojih usana skliznule rijei koje su i mene iznenadile. Dodue, ve sam se neko vrijeme poigravala tom idejom, ali sam je unaprijed odbacila kao neizvodljivu. Tata, zato ne poe sa mnom?" Kako to misli? Gdje da poem?" U Indiju. Tamo treba da se naem sa Mohsinom. A onda idemo dalje, za Pakistan." Nisam mu rekla da smo nakon toga namjeravali da nastavimo za Avganistan. Otac je zbunjeno izvio obrve. Da poem s tobom? U Indiju?" upitao je, nabravi vjee i zagledavi se u daljinski upravlja koji je drao u ruci. Svjesnim promiljenim pokretom spustio je daljinac u stranu, uopte ne ukljuivi televizor, kao to je isprva namjeravao. Tada je podigao lice ka meni. Kad bolje razmislim, to da ne? Ba bih volio da krenem na taj put", rekao je, a meni se uinilo da je bio jednako iznenaen svojim odgovorom kao to sam ja bila iznenaena svojim pitanjem.

Prvo smo otili u Indiju, u Bombaj grad koji su moji roditelji nastavili da zovu Mumbaj ak i nakon zvanine promjene imena. Tamo nas je ekao Mohsin. Tata je

isprva preuzeo ulogu naeg vodia, pokazujui nam kuu u kojoj je odrastao i kole koje su pohaali on i Mohsinov otac. Kasnije smo nas dvoje postali voe puta, a moj otac nas je vjerno slijedio dok smo ispitivali ljekare i pacijentkinje na ginekolokim klinikama prikupljajui grau za priu o selektivnim enskim abortusima. Na jednoj od tih klinika Mohsin i ja smo ga upoznali sa doktorkom Asmom Mohamed. Drago mi je to mi se konano ukazala ast da vas upoznam, doktore Kader." Otac je zbunjeno pogledao u mene, ne shvatajui otkud ona zna za njega. Prije tri godine upoznala sam vau kerku i vaeg sinovca", objasnila je doktorka. Doli su ovdje da posjete kliniku koju je osnovao va otac." Moj otac?" On je bio na komija." Tata je nabrao vjee, i dalje nita ne shvatajui. Mislim, dok je ivio u stanu u koji se preselio pod stare dane. Ja sam taman upisala koled kada se doselio u nau zgradu. Bio je veliki ovjek. Ubrzo je postao moj mentor. On je najzasluniji to sam zavrila medicinu. esto je priao o vama." Zaista?" Zaista." Doktorka Mohamed je napravila diskretnu pauzu, ali je moj otac utao kao zaliven. Zelite li da vam pokaem kliniku?" ljubazno je predloila. On je klimnuo i zajedno smo krenuli kroz hodnik. Usput sam posmatrala kako moj otac znatieljno odmjerava mjesto na kome se obreo, kao da je pokuavao da procijeni kako bi izgledao njegov profesionalni ivot da se povinovao eljama svog oca. Paljivo je sluao svaku rije doktorke Mohamed i ubrzo je poeo da je zasipa bujicom pitanja o klinici na kojoj je radila. Dok smo te noi veerali u hotelskom restoranu, bio je neobino tih. Narednog dana nije krenuo u obilazak sa nama, pravdajui se umorom. Kada smo se Mohsin i ja uvee dovukli do hotela, tata je bio vidno uzbuen. Rekao nam je da je taksijem otiao do klinike i proveo itav dan sa doktorkom Mohamed, koju je ve zvao Asma. Ona je nevjerovatna ... stvarno nevjerovatna ena. Ispriala mi je kako ste joj vas dvoje pomogli da napravi brouru za prikupljanje dobrotvornih priloga. Broura je stvarno lijepa, sa svim onim slikama i linim priama. Recite mi, znate li neto vie o njoj? Da li je udata? Ima li djecu?" Mohsin se zapiljio u mene, uputivi mi znaajan pogled. Ona je udovica", odgovorila sam, proitavi Mohsinove misli. Mu joj je jo odavno umro. Koliko znam, nisu imali djece."

Moj otac je narednih nekoliko dana proveo na klinici sa doktorkom Asmom Mohamed. Jednog jutra, dok sam posmatrala kako moj otac prlji jezik u urbi da to prije dovri aj i otperja na kliniku, shvatila sam da situacija postaje ozbiljna. Kada smo Mohsin i ja ostali sami, okrenula sam se ka njemu i upitala, Misli li da ..." Mohsin me je dotad dovoljno dobro upoznao da bi znao ta je trebalo da stoji u nastavku. Leerno je slegnuo ramenima, a ja nisam imala drugog izbora nego da gotovo identinim gestom uzvratim na njegov nemuti odgovor.

Iz Bombaja smo nastavili za Karai, koji sam posjetila jo nekoliko puta nakon onog neuspjenog lova na mladoenju na koji me je majka odvukla u vrijeme dok sam jo bila na koledu. Karai se, kako su me moji roaci ubjeivali, strano promijenio. itavim putem od aerodroma do Lubna-kaline kue pokazivali su nam obiljeja nesumnjivog progresa: Mekdonalds, Pica hat, KFC, Dankin donats, trne centre, butike, mostove i nadvonjake. Meutim, u mojim oima, bili su to samo uplji simboli ratrkani meu dobro poznatim i jo uvijek okantnim prizorima: otvorenim smetlitima i legijama bogalja koji su u prljavoj pocijepanoj odjei prosili po ulicama. Bili su to gorki znaci stagnacije i oajanja za koje su moji roaci, i svi ostali, naizgled bili slijepi. Velika Nanima je bila najzaslunija to sam se uporno vraala u Pakistan i to nisam zazirala od susreta sa svojim pakistanskim roacima onako kako sam zazirala od svoje rodbine u Americi. Ona je u to vrijeme imala ve osamdeset godina. Otkako je prije godinu dana slomila kuk preselila se kod Lubna-kale. Prodala je svoj mali stan i odrekla se nezavisnosti za koju se itavog ivota borila. Sada je hodala pomou tapa i, im je ula da smo stigli, izala je u hodnik Lubna-kaline kue da nas doeka. Prila je mom ocu i utjeno spustila aku na njegovo rame. Beta, svi smo pogoeni onim to se desilo. Nikad vie neemo biti oni stari. Okrutno je kad ovjek doeka da ispraa svoju djecu. Naravno, abana je bila ker moje sestre, ali je bila i moje dijete. Stalno mislim na nju i nedostaje mi sa svakim udahom. Ali, ovo je privremen i prolazan svijet. Ina lilaahi va ina ilaihi radjun." (Od boga dolazimo i bogu se vraamo). abana je ipak imala sree. Umrla je okruena onima koje je voljela i otila je prije svog mua. Umrla je kao nevjesta, a ne kao udovica." Tada se Velika Nanima okrenula ka meni. Saira, beti, treba da zna da nisi sama. Vie nema majku, ali e te njena porodica uvijek voljeti i brinuti za tebe. Uvijek." Privila me je uz sebe, prislonila svoj meki obraz uz moj i obrisala suze koje su mi, kako sam tek tada primijetila, lile niz lice.

Mohsin je ve bio u Peavaru, gdje je spremao teren za nau sledeu priu. Ja sam imala nekoliko slobodnih dana koje sam provela sa Velikom Nanimom, preputajui ocu da se drui sa ostalima sa Lubna-kalinom porodicom i drugim roacima, sa kojima se prisjeao starih dana u Bombaju. Velika Nanima nikad nije pominjala prohujala vremena zato to je i dalje bila ivo zainteresovani za svijet koji ju je okruivao. Zna, Saira, dok itam tvoje prie shvatam da nismo tako usamljeni, da na ovom svijetu postoje jo stranije stvari od onih koje su nas zadesile. Kad samo pogledam u ta se ova zemlja izrodila! Da pod stare dane ne smijem da proetam ulicom u kojoj ivim!" Kako to misli ne smije?" Ba tako. Ne smijem! Lubna kae da napolju vie nije bezbjedno. Ha! Bezbjedno! U mom starom kraju izlazila sam svakog dana u etnju. Svakog bogovetnog dana, svih godina koje sam tamo proivjela. Ali sam sad dola u ovaj budalasti raj. Postala sam zatoenik ovih kapija i zidina. Jedino mjesto gdje mogu da izaem u etnju je jo jedan vrt opasan zidom. Kad hou da idem tamo, poalju mi ofera da me preveze od jedne do druge tvrave. Svima se strah uselio u kosti, zbog kidnapovanja i otmica. im nam se uini da se situacija donekle sredila, neto se desi i onda ponovo po starom. Povremeno nastupi zatije od nekoliko mjeseci, ili ak godinu dana, kada nestane samo nekoliko automobila, kad ne kidnapuju nikog koga lino poznajemo, kad kasape samo strane ija imena ne prepoznajemo kad ih vidimo u novinama. A onda, na prvu varnicu, poar ponovo bukne svom silinom, otkrivajui ono to je sve vrijeme bilo tu, ono to je sve vrijeme tinjalo ispod povrine. Ovo nije nikakav ivot. Djeca vie ne smiju da se igraju napolju. Sprovode ih od kue do kole, od kole do kue. Gdje god da mrdnu oko njih su naoruani mukarci u uniformama. Nekad su se u mom kraju sva djeca igrala na ulici. Bogataka djeca, djeca slubenika, djeca sluga -nani svi zajedno. A sad ima djece koja uopte ne izlaze na vazduh. ak i vazduh koji diu u kuama je filtriran, a ti grozni klima-ureaji priguuju ak i zvuke koji dolaze sa ulice. Kao da ive na Marsu. Danas svi priaju samo o tome kako da uteknu odavde. Radnici ekaju u redu za vize kako bi mogli da odu u Zaliv. Bogatai ve imaju spremne zelene karte ili podnose molbe za imigrantski status u Kanadi. Svi odreda dre jednu nogu na zemlji a drugom se ve ukrcavaju u avion, spremni da uhvate tutanj. Jednom rukom grabe svoje pare, a drugom ih pakuju u kofere. I kako onda ovjek da oekuje da se bilo ta promijeni?" Velika Nanima je svakog dana vrtjela istu plou dok smo zajedno etale po vrtu Gimkana koji je, poput gradskih smetlita i djece koja su na njima ivjela, iz godine u godinu ostajao isti. Nakon nekoliko krugova napravile bismo pauzu da

popijemo aj neko osvjeavajue pie. Jednog od tih dana, kada smo prekinule etnju i smjestile se za sto, ispriala sam joj za Asmu Mohamed. Misli da e se oeniti njome?" upitala je Velika Nanima. Ne znam." Da li bi ti to smetalo?" Pojma nemam. Valjda ne bi trebalo da mi smeta. ta ti misli?" Velika Nanima je nakratko zautala. Energino je promijeala aj i drhtavom rukom prinijela olju usnama. Mislim da ne bi trebalo. Ali bilo bi sasvim razumljivo i da ti zasmeta." Hmmm." A ta je s tobom, Saira? Namjerava li da itavog ivota ivi kao ergarka? Oprosti to se mijeam, ali mislim da imam prava da pitam. Tvoja majka je umrla, a tvoje kale opravdano brinu za tebe." Znam." Kako ne bih znala kad su svega nekoliko sati od mog dolaska ve pokuale da me upoznaju sa novim mladoenj om. Da te neko nije povrijedio? Mislim, neki mukarac?" Prasnula sam u smijeh. Ma, niko me nije povrijedio. Nije o tome rije, Velika Nanima." Nego o emu? O tvom poslu? Zna, tvoj posao jeste vaan, Saira, ali ne smije zbog njega da odbaci sve ostalo." Maloprije si me nazvala ergarkom. I nisi pogrijeila. Odabrala sam put koji mi ne dozvoljava da se bilo kome posvetim." Sigurna si da nee zaaliti zbog toga? Jednog dana?" Njeno pitanje bilo je postavljeno u pogrenom vremenu. Nisam brinula zbog onog to e se desiti jednog dana. Odgovor koj i sam potiskivala predstavljao je gorko-slatku mjeavina aljenja i kajanja koji su ve bili prepoznati, procesuirani i asimilirani u ono to sam bila. Mogla sam samo da slegnem ramenima i da izrazim svoje preutane emocije rutinskim gestom prkosne ambivalentnosti. Kako je Amina?" Dobro. Poela je da nosi hidab." Ozbiljno? Hmmm." Velika Nanima je zavrtjela glavom. To se pretvorilo u trend, zar ne? Internacionalni preporod, povratak onoga to je moja generacija sa oduevljenjem odbacila. Boe, kako je to udno ... kad poivi dovoljno dugo da vidi kako se toak ponovo okree. Sigurno je zauzeta oko djeteta. Koliko malena sad ima? etiri godine?" Nedavno je napunila est." Zar ve ima toliko? Znai, krenula je u kolu?" Klimnula sam.

Kako se zove?" Sakina." Voljela bih da je vidim. Hoe li da zamoli Aminu da mi poalje njenu sliku?" Tada nas je prekinula jedna od bivih uenica Velike Nanime. Neko vrijeme sluala sam njihov razgovor, a onda sam se izvinila i rekla da moram do toaleta. Dok sam se vraala nazad, primijetila sam da ona ena vie nije bila tu, ali je Velika Nanima ponovo s nekim razgovarala. Zastala sam na stepenitu izmeu paviljona i travnjaka, prepoznavi mukarca koji je sjedio pored nje. Bio je to Madid Kan. Ustao je kad me je spazio i ostao na nogama sve dok se nisam smjestila. Naravno, nakon one prolazne avanture na Berkliju srela sam ga nekoliko puta. Prvi put sam se osjeala pomalo nelagodno. On se ponaao kao savren dentlmen. Bio je galantan i zavodljiv. Drugi put ve je bilo drugaije. Bio je daleko prirodniji i oputeniji, ba kao i ja. Putevi su nam se povremeno ukrtali, to je bilo sasvim logino. Na kraju krajeva, bavili smo se istom profesijom, mada smo stvari posmatrali iz razliitih uglova. ak i kad smo govorili o istom podruju i istom konfliktu miljenja su nam se rijetko kad podudarala. Saira, drago mi je to te vidim." Primijetila sam suptilne promjene u njegovom izgledu. Imao je vie sijedih, neke od onih starih prefinjenih bora dodatno su se produbile, a oko oiju mu se pojavila mrea novih tananih linija. Bio je vitak i visok, kao i ranije. Primijetila sam da i on osmatra moje lice, pravei slinu analizu. Kad sam se konano okrenula prema Velikoj Nanimi, ona je znatieljno arala pogledom izmeu nas. Teta Adiba mi je rekla za tvoju majku. ao mi je, Saira. Primi moje sauee." Hvala ti." Pa, kako si? Gdje smo se poslednji put sreli? Na Kosovu?" Klimnula sam. Teta Adiba, sjea li se da si nas ba ti upoznala prije toliko godina, na istom ovom mjestu? U vrijeme kad je Saira jo bila dijete novinarski egrt. A sada se sreemo kao kolege. Jo malo pa u ja da uim od nje." Ne preteruj, Madide." Ispod oka sam osmotrila Veliku Nanimu, primijetivi da me je i dalje strijeljala pronicljivim pogledom. Tada sam shvatila da sam previe pomno zurila u Madidovo lice, da sam na njemu traila znake i nagovetaje koje nisam mogla da traim prilikom prethodnog susreta. A ime se ti bavi?" Ne oekuje valjda da odajem tajne konkurenciji?" Prasnula sam u smijeh. Ja sam sitna boranija. I uvijek u biti. Ti radi sa krupnim zvjerkama, dok sam ja usredsreena na obine male ljude."

To je samo pitanje vremena. Doi e i tvojih pet minuta. Uspjeh otvara vrata, Saira. Omoguava pristup." Mene uopte ne zanima takav pristup. Mislim, ne zanimaju me glavni akteri. Ja elim da izvjetavam sa stanovita piona." Hmmm ... U svakom sluaju, trenutno nisam na terenu. Poeo sam da piem roman." Stvarno?" Stvarno. Izgleda da nikog ne zanima ta ja, kao novinar, imam da kaem. Zna na ta mislim." Odlino znam na ta misli." U poslednje vrijeme, kad god pokuam da napiem novinarsku priu, dobijam samo turobna upozorenja i opaka proroanstva." Kakva upozorenja?" Velika Nanima je konano prestala da nas skenira i odluila da se ukljui u razgovor. Madid je odmahnuo glavom. Ma, obine besmislice, teta Adiba." Tada se okrenuo ka meni, mada se i dalje obraao njoj. Mislim da su ovoj curi upozorenja mnogo potrebnija. Zar ne moete bar donekle da suzbijete njene samoubilake porive? Zar ba mora da se vrzma po mjestima kao to su eenija ili Ruanda? Da li postoji masakr koji tvoj stomak ne moe da podnese, Saira?" Saira se opredijelila za to. Dunost joj nalae da bude tamo, uprkos opasnosti." Velika Nanima, koja je esto izraavala istu sumnju i strepnju kao Madid, sada je odluno stala u moju odbranu. Naravno, teta Adiba. Jeste li vidjeli njenu knjigu?" Velika Nanima je klimnula. Kolateralne rtve. Kupio sam jedan primerak. Po punoj cijeni." Osjetila sam kako mi se obrazi are. Znai, ti si bio taj? Ali, za tvoju informaciju, to nije moja knjiga. To je Mohsinova knjiga. Pria ispriana kroz fotografije." Da, ali je komentar tvoj." Rijei su potpuno izline. Zato to slike govore same za sebe. Ali si ti pomogla da te prie stignu do ljudi. Prie o oaloenim udovicama i majkama, o djeci koja su ostala bez roditelja, o masakru i smrti. Pitam se kako moe da spava nakon svega to si vidjela." Divno je to napisala", rekla je Velika Nanima toplim blagim glasom. Da, to je neosporno. Reci mi, jesi li napisala jo neto lino? Osim one prve zbirke pria?" Ne, nisam imala vremena." ta sad namjerava, Saira?" Uskoro idemo za Avganistan."

Ponovo? Teko mogu da te zamislim u burki."17 Vjeruj mi, jo tee bi zamislio Mohsina sa bradom." Nedavno sam bio tamo. U Avganistanu. Uradio sam intervju sa Mula Omarom, o unitenju Budinih kipova u Bamijanu." Madid je nakratko utihnuo. Pazi ta radi, vai?" Velika Nanima se diskretno nakaljucala i rekla, Jo upozorenja? Dovoljno si zagolicao nau radoznalost, mladiu. Otvorio si nam apetit tim priama o opasnosti koja vreba sa svih strana. Zato hou da ujem kakve su tvoje prognoze." Madid se nagnuo preko stola, prebacivi teinu na laktove. Plaim se da ne mogu da kaem nita odreeno. Sve injenice su tu, ali pria jo napreduje. Vrhunac tek treba da nastupi." Ponovo se zavalio na naslon i ispruio ruku, pokazujui oko sebe. Ovo mjesto ... djeluje tako mirno i prijatno, zar ne? Na pejza je posut ovakvim oazama prividnog blaenstva. Ali, ta se uistinu deava ovdje? Jo jedan general je preuzeo vlast nad Pakistanom, a itav muslimanski svijet je kao lonac koji se krka na poretu, kao uzavrela kaa koja svakog trenutka moe da se izlije preko rubova." To je kao neto novo?" Velika Nanima je zakiljila oima. Njeno pitanje je bilo naprosto to pitanje, a ne izazov. Pun sam nekog nemira, to je sve. Kad piem roman, volim da znam kakav e biti njegov kraj jo prije nego to ponem da piem. Naravno, to ak ni u fikciji nije uvijek izvodljivo, a u stvarnom ivotu je praktino nemogue. Svjestan sam toga. Ranije sam uivao u neizvjesnosti. Ali sad ... sad je nekako drugaije. Na jednoj strani je koncentrisano previe moi, a na drugoj previe bijesa. Mo je, po samoj svojoj prirodi, slijepa za unitenje koje prouzrokuje, a bijes se lako moe zloupotrebiti i pretvoriti u mrnju. Taj proces je ve otpoeo i njegove posledice su ve vidijive na jednoj strani svijeta. Shvatate ta govorim? Ne mogu vam ponuditi bilo ta konkretno, teta Adiba. Samo nagaanja i spekulacije. Nita vrijedno panje. Ali mi, uprkos tome, zastane dah ..." U tom trenutku sam shvatila da je i meni zastao dah. Lagano sam izdahnula i prasnula u smijeh. Na kakvom romanu sad radi? Na nekom napetom trileru?" Madid se takoe nasmijao, dok se Velika Nanima slabano osmjehnula. Vjerovala ili ne, u pitanju je ljubavna pria." Ljubavna pria?" Moj smijeh je postao jo glasniji. Da. Klasina istorijska ljubavna pria. Radnja se odvija u Indiji, tokom vladavine mogulske dinastije." Sada je ak i Velika Nanima prasnula u smijeh, sumnjiavo odmahujui glavom.
17

Duga enska odora koja se nosi preko odjee i koja u potpunosti prekriva tijelo. (Prim. prev.)

Et tu, teta Adiba?" Madid je u tom trenutku primijetio kako mu jedan od poznanika koji su sjedjeli za oblinjim stolom domahuje rukom. Saira, teta Adiba ... bilo mi je zadovoljstvo. Kao i uvijek." Ustao je, objema nam poljubio ruku i udaljio se. Zurila sam za njim, sa smijekom koji mi je jo lebdio na usnama. Ali se moj smijeak rasplinuo im je Velika Nanima upitala, Ti i Madid Kan? Kad se to desilo?" Ne znam na ta misli." Ah, vragolanko jedna! To se vidi. Dakle, kad je to bilo? Davno?" Da, strano davno. U praistoriji." Kada smo se vratile kod Lubna-kale, tata je elio da razgovara sa mnom. Otili smo do gostinske sobe koju mi je tetka dodijelila. Saira, moram neto da ti kaem. Plaim se da je pomalo ... nezgodno." Prikupila sam snagu, a onda sam obazrivo upitala, Asma Mohamed?" Da. Otkud zna?" Pretpostavila sam. Jesi li joj predoio svoje namjere?" Da. Poslao sam joj i-mejl. Danas. Prihvatila je moju ponudu. Veeras se vraam za Bombaj." Veeras?" Tata je klimnuo. Ona sigurno ne eli da se preseli u Ameriku." Ne eli. iveemo u Indiji. Naravno, redovno emo dolaziti u Los Aneles." Naravno. Tata?" Lice mu je bilo ozareno udnim i pomalo nedolinim sjajem. Molim?" Zar ne misli da je malo ... prebrzo?" Da se vratim? Da odrim obeanje koje sam jo odavno dao svom ocu? Ne, uopte nije prebrzo." Nisam na to mislila. Mislila sam ... zbog mame." Tata se blago acnuo, a onda je odmahnuo glavom. Ne, ne mislim da je tako. Zna, poao sam s tobom zato to sam u glavi ve imao tu sumanutu ideju. Da se vratim nazad i da uradim ono od ega sam nekad davno digao ruke. Ono to mi je otac ostavio u amanet. Da uradim neto za nekog drugog. A onda ..." Onda si upoznao Asmu." Ba tako. Ona je ljekarka. Ona ve radi ono to ja elim da radim. Nema nikoga, ba kao ni ja." Da, valjda je tako pisano." Ni sama nisam znala da li sam to rekla iskreno ili ironino. Ni tata nije znao. Jesam li ... jesam li te uznemirio?"

Ispustila sam priguen uzdah. Nisi. Hoe li da javi Amini?" Hmmm. Da, javiu joj." Blago se namrtio. U stvari, bolje da joj ti javi. Hoe li da je pozove? Molim te." Plai se Aminine reakcije?" Pa, zna, malo mi je neprijatno. Jedva sam smogao snage da i tebi kaem." Zamiljeno sam nabrala vjee. Misli da su se vratili iz Floride?" Jesu. Sakina je dosad trebalo da krene u kolu." Dobro. Zna, i ja uskoro kreem na put. Prekosjutra. Tata, moda je ipak bolje da je ti pozove. Da joj lino kae." Tata je odmahnuo glavom. Ponovo sam uzdahnula. U redu. Poslau joj mejl."

ESNAESTO POGLAVLJE

Tatin odlazak iz Karaija bio je tako iznenadan da sam bila primorana da se sama uhvatim u kotac sa povorkom roaka koji su se narednog dana sjatili kod Lubna-kale da bi se oprostili sa mnom i uruili mi poklon, kao to su uvijek inili kada sam naputala Pakistan. Ovog puta su svi bili gladni informacija. Vijest o oevoj vjeridbi je procurila a moji roaci su tako odvano bacali udice da sam shvatila da pod hitno moram da poaljem mejl svojoj sestri i da je obavijestim o oevim namjerama prije nego to neka torokua poput stare Razije-nani ne doe na ideju da je pozove telefonom i da joj lino proslijedi svoje estitke ili jadikovke ili i jedno i drugo. Negdje u predveerje banula sam u sobu Velike Nanime i zatekla je kako dri predavanje narednoj generacija Lubna-kalinim unucima i njihovim malim roacima. Djeca su se kikotala i valjala po podu, uivajui u urnebesnim zvunim efektima i sluajui prie koje su i mene nekada davno silno zabavljale, prije nego to sam dovoljno odrasla da preem na knjievnost i politike nauke. Kada je objavila fajront i izmarirala klince iz sobe, Velika Nanima se spustila na krevet i blago potapala arav, pokazavi mi da sjednem pored nje. Njeno me je zagrlila, privila me uz sebe i prislonila svoj obraz uz moj. Ne zamjeraj svom ocu, Saira. To to je odluio da se oeni ne znai da je nevjeran tvojoj majci. Ni da e joj ti biti nevjerna ako prihvati njegov izbor." Ma, znam to i sama. Bar u glavi." Ali ne i u srcu?" Velika Nanima je ispustila teak uzdah. Zna, kad su nai roditelji u pitanju, mi uvijek ostajemo djeca. Ba kao to je tvoja majka uvijek bila dijete kada je njen otac bio u pitanju. Njoj je trebalo mnogo vie vremena da prihvati oevu sreu nego to e tebi trebati. Zato to, u sluaju tvog oca, niko ne mora da plati cijenu. To je najbolja vrsta sree, Saira. Samo rijetki imaju takvu privilegiju." Podigla je moju bradu, spremna da jo neto izusti, ali je tada ula zvuke koji su dopirali iz hodnika. Hajde, Saira. Lubna-kala te zove. Stigli su novi gosti." Uzdahnula sam, pridiui se sa kreveta. Znam da ti je teko, ali oni ne ele nita loe. Hajde, idi. Stisni zube i oprosti se s njima." Do est sati uvee kua je bila dupke puna. Sva mjesta u salonu bila su

zauzeta, a ton na televizoru bio je pojaan do maksimuma na zahtjev starih nagluvih tea i ujaka koji su, svi odreda, bili zavisni od CNN, vijesti. Iskreno reeno, to mi je ilo u prilog jer je buka svaki razgovor inila praktino nemoguim. Dok su moji roaci piljili u TV, ja sam se u svojim mislima pripremala za rizike i opasnosti koji su me oekivali na predstojeem putovanju sa Mohsinom. A tada je spokojno ritmino izlaganje CNN,-ovih britanskih spikera naprasno ustuknulo pred usplahirenim glasovima proetim prizvukom panike i nevjerice. Sve oi bile su prikovane za ekran preko koga je promicala slika zapaljenog nebodera. Nekoliko trenutaka kasnije ugledali smo jedan, a potom i drugi avion, kako leti pravo na zgradu koja je bila identine onoj koja je ve gorjela. Zaprepaeni krici koji su odjeknuli kroz Lubna-kalin salon izmamili su Veliku Nanimu iz sobe. im je kroila unutra, prela je pogledom preko prisutnih lica, oigledno traei mene. Ja sam sjedjela na sofi, prislanjajui aku uz stomak, stiskajui i oputajui pesnicu. Bio je to univerzalno enski gest koji sam toliko puta vidjela i o kome sam toliko puta pisala, instinktivna reakcija kojoj sve ene na svijetu pribjegavaju u situacijama kada se suoe sa opasnou. Reakcija majki koje prislanjaju ruku uz matericu, gdje se zainje i razvija nov ivot, u praiskonskom vapaju za zatitom. Velika Nanima, koja je pomno iitavala svaki moj tekst, odmah je prepoznala taj gest. Primijetivi da joj je pogled prikovan za moj abdomen, natjerala sam sebe da smirim ruku. Prila mi je i upitala, Saira? ta se deava?" Zanijemila od oka, ispruila sam ruku ka ekranu, ka slikama stravinog unitenja koje se u tom trenutku odigravalo na drugom kraju svijeta. Bio je 11. septembar, 2001. godine.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Nakon to su se teroristiki avioni zakucali u kule Bliznakinje" satima sam oajniki pokuavala da stupim u kontakt sa Aminom, da se uvjerim da je iva i zdrava. Da se uvjerim da je sa njom i sa uom i sa Sakinom sve bilo u redu. Znala sam da su donedavno bili na odmoru na istonoj obali. Iako mi je logika govorila da su se po svoj prilici ve vratili u Kaliforniju, nisam mogla da odagnam strepnju. Nije bilo anse da se smirim sve dok se ne ujem s njima. Da moda ... da moda nisu planirali da u povratku svrate do Njujorka? Mislim da jesu. Boe, uopte ne mogu da se sjetim ta su mi rekli!" Lubna-kalin salon je i dalje bio dupke pun, ali sam ja priala sama sa sobom, pogleda prikovanog za TV. Velika Nanima je sve vrijeme bila uz mene. Zabrinuto je posmatrala kako mariram po prostoriji, nosei telefon i pokuavajui da dobijem sestru. Smiri se, Saira. Sigurno su kod kue. Daleko od svega toga." Pokazala je rukom ka ekranu preko koga su i dalje promicale jezive slike. Zar nisi rekla da je Sakina ve trebalo da krene u kolu?" Znam, znam ... ali moram da budem sigurna. Vidi dokle su stvari otile. Ko zna ta jo moe da se desi?" Nebo je poelo da se rui. Nad Njujorkom, nad Vaingtonom, nad Pensilvanijom. Ostatak noi i naredno jutro provela sam ispred televizora, ba kao i milioni Amerikanaca kod kue i legije Amerikanaca koji su, poput mene, bili ratrkani po svijetu. Preplavljena uasom i oajanjem, grizla sam nokte i unezvereno zurila u ekran u ijem je dnu neprestano promicao titl sa najnovijim vijestima, pokuavajui da zamislim da sam tamo, u epicentru zbivanja, da tijelom i duom osjetim paniku koja je u poslednjim trenucima zaposjela due rtava, mahnitu strepnju onih koji su preturati po ruevinama, jecajui i skupljajui komade raznijetih ljudskih tijela. A dok sam to radila, bila sam okruena ljudima koji su taj dogaaj doivljavali na sasvim drugaiji nain od mene, koji uopte nisu mogli da zamisle koliko je tog dana i u danima koji su uslijedili bilo strano i bolno biti Amerikanac. Reakcije roaka koji su se i dalje tiskali ispred treperavog ekrana u Lubna-kalinom salonu bile su potpuno razliite. Bio je to pakistanski ivotni stil. U svakoj moguoj prilici, u dobrim i u loim vremenima, Pakistanci su se okupljali na

velikim porodinim forumima gdje su, uz obaveznu zakusku, vodili vatrene diskusije o aktuelnim temama. Telefon je neprestano zvrao dok su prijatelji i roaci ije su veze sa Menhetnom bile jo bliskije i oajnije od mojih, uprkos hiljadama milja mora i kopna koje su ih dijelile od tog mjesta, prosleivali vijesti koje su dobijati od sinova, keri, brae i sestara koji su ivjeli i radili u gradu koji je sad postao sredite svijeta. A kada su prvi sati oka i nevjerice minuli, na red su doli salonski analitiari. Mu moje dalje roake trijumfalno je izjavio, Tako im i treba. Bilo je krajnje vrijeme da se i njima neto desi. Sad e konano znati kako je to kad ivi okruen smru i unitenjem koje oni svakodnevno siju irom svijeta. Prokleti imperijalisti! Kucnuo je as da meka zaigra i pred njihovim vratima." Moj tea je coknuo jezikom, zavrtio glavom i tugaljivo rekao, Prava sramota! Kakvu su nam sramotu ti tobonji muslimani natovarili na vrat!" Njegov sin, moj brat od tetke, odmah se okrenuo ka meni, ta ti sad namjerava, Saira? Ne moe da ide za Avganistan jer e tamo uskoro poeti da prate bombe. A ne moe ni da se vrati kui. Zna kako su Japanci prolazili u Americi za vrijeme Drugog svjetskog rata? Plaim se da e ubrzo shvatiti u kakvoj zemlji ivi. Vidjee kako e sad da se ponaaju prema tebi." A ta e biti s nama? Misli da nee sve odreda da nas strpaju u isti ko? Saekaj samo pa e vidjeti. im se povrate od oka, poee da bombarduju sve toje muslimansko. Dok nas ne istrijebe s lica zemlje", dodao je njegov otac. Lubna-kala se bre-bolje umijeala, Stvari sigurno nee otii tako daleko. uo si predsjednika Bua. On se ve izjasnio zato to shvata situaciju. On zna da islam propovijeda mir. To to su ti ludaci uradili nema nikakve veze sa islamom. On to zna." Uprkos tome, moja tetka je zvuala kao da ni sama nije vjerovala u istinitost svojih rijei. Skoro dvadeset etiri sata nakon napada konano sam uspjela da uspostavim vezu sa svojom sestrom. Amina! Hvala bogu! Ve satima pokuavam da te dobijem. Jeste li dobro?" Aminin glas bio je slabaan i piskutav. Da, dobro smo. Zna, Saira ... bili smo tamo ... u Njujorku. Jo ne mogu da doem sebi. Jo ne mogu da povjerujem ta se desilo. Bilo je ... ne mogu ti to opisati, Saira." Da li je Sakina dobro?" Dobro je. Sad je u koli. Jue joj nisam dala da ide u kolu. Ni sama ne znam zato, ali htjela sam da bude blizu mene." Znai, svi ste ivi i zdravi?" Jesmo, Saira. Svi smo dobro." Jesi li dobila moj mejl? Ono o tati?"

Jesam. Znai, sada je u Indiji?" Da." Zautala sam, razmiljajui ta jo da kaem. Sa druge strane dopiralo je samo prigueno pucketanje. A ti? I dalje namjerava da sa Mohsinom nastavi za Avganistan?" konano je prozborila Amina. Tako smo planirali. Trebalo je jo jue da krenem, ali nisam mogla da odem dok se ne ujem s tobom. Morau ponovo da rezerviem let za Peavar. Sledee nedjelje trebalo bi da preemo granicu." Koliko je to pametno, Saira? Da sad ide tamo?" To mi je posao, Amina." Znam. Molim te, pazi se." Hou." I javljaj mi se kad god moe. Molim te, Saira. Mama je otila, a ja ... toliko brinem za tebe. Javi se da znam da si iva i zdrava." Hou. Pozdravi uu. I Sakinu." Ponovo se zaulo pucketanje, a potom i dug telefonski signal koji je oznaavao da je isteklo vrijeme za razgovor. Kada sam spustila slualicu, Velika Nanima je ula unutra i utjeno mi stegla aku. ula si se sa Aminom? Jesu li svi dobro?" Klimnula sam. Sad mora malo da se odmori. Koliko dugo nisi spavala, Saira?" Dva dana kasnije jo sam bila u Karaiju, bez snage i volje da krenem na put i da nastavim sa svojim poslom, sa prianjem pria koje niko nije elio da uje. Mohsin me je ve nekoliko puta zvao, govorei mi da nemamo vremena za gubljenje. Kada smo se tog dana uli, rekla sam mu neto to je izraavalo emocije kojih dotad uopte nisam bila svjesna. Zna, Mohsine ... da li bi mogao da odradi tu priu bez mene?" Kako to misli?" Mislila sam da se vratim kui." O emu, zaboga, govori? Zna da e uskoro poeti rat. U Avganistanu. To je samo pitanje vremena. To to se desilo kod vas ... to niko nee previdjeti i zaboraviti, Saira. I sama to zna. Ali, neko mora da bude u Avganistanu, da posvjedoi o onome to se tamo deava. Ve dovoljno dugo odlaemo taj put. Znam da si morala da se uje sa Aminom, ali ..." U pravu si." Zatvorila sam oi, pitajui se odakle je poticala ta iznenadna sumnja. Znam da si u pravu." Ali sam i dalje oklijevala. ok koji je zahvatio Ameriku poeo je da se povlai pred izlivima bijesa. Line tragedije pale su u zasjenak katastrofe koja je svakog

asa mogla da uslijedi. Odluila sam da konano napustim Karai i da se pridruim Mohsinu. Dan uoi polaska Velika Nanima mi je pokazala lanak koji je bio objavljen u pakistanskom dnevnom listu Zora. lanak o ubistvu jednog Sika. Damije su se preko noi nale na udaru grafita i zapaljivih bombi. U itavoj zemlji deavali su se sporadini napadi, progutani i zatakani na zadnjim stranicama istorije. Saira", rekla mi je Velika Nanima, pod hitno mora da zove Aminu. Mora da joj kae da odmah skine hidab." Razrogaila sam oi, shvativi ozbiljnost njenog upozorenja. Boe ... uopte nisam razmiljala o tome. U pravu si. Zvau je ujutru, prije nego to krenem. Ali, isto sumnjam da e me posluati." Naravno da e te posluati. Situacija je previe opasna da bi rizikovala. Svijet je pun sumanutih ljudi. Mora da razmilja o svom djetetu." Klimnula sam. Hajde, idemo do Gimkane. Danima nisam izala u etnju. Plaim se da e mi ove stare noge otkazati poslunost ako ih malo ne protegnem." Gimkana. Tamo smo bile kada je stigla vijest iz Kalifornije. Lubna-kala je odmah nazvala klub i javila nam da se pod hitno vratimo kui. Kada smo stigle, rekla nam je da je zvao ua. Da bi nas obavijestio da je neko pucao u Aminu.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Jo ne znam kakve je veze moj tea potegao da bi me u roku od samo nekoliko sati nakon uinog poziva ukrcao na avion. Sigurno je nekom unuo pozamaan mito i izgovorio nekoliko zvunih imena. Na aerodromu u Karaiju vladao je neopisiv mete. Odlazni terminal bio je preplavljen bogatim i nervoznim mladiima i djevojkama koji su urili da se vrate kui prije poetka jesenjeg semestra. Svi su bili frustrirani guvom koja je nastala usled trodnevnog odlaganja letova za Ameriku i pomilju da e predavanja poeti bez njih. Prije polaska pozvala sam oca, ali on nije bio u stanju da bilo ta kae, da prui bilo kakav odgovor na ono to sam mu govorila jer nijedno od nas nije roenim oima vidjelo tu istinu, za razliku od one druge istine koju je vidio itav svijet sruenih i zapaljenih njujorkih kula i raznijetih tijela majki, oeva, sinova i keri iji je ivot zgasnuo zbog mrnje masovnih razmjera . Tragedija o kojoj nas je ua obavijestio bila je uzrokovana mrnjom sitnijih razmjera, mrnjom zbog koje e zaplakati samo nekolicina ljudi, mrnjom o kojoj je mogla da posvjedoi samo naa mala Sakina. Ne, jo nismo mogli da apsorbujemo tu istinu. Bile su to samo rijei i fraze koje su odjekivale u mom umu dok sam letjela ka Americi povratna reakcija, govor mrnje, ispaljeni hitac, hirurka intervencija, koma, loe prognoze, i Sakina. Sakina je bila tamo. Nakon to ju je smjestila u kola i vezala joj pojas Amina je izala napolje da ubaci kese u prtljanik, a tada se ka njoj ustremio neki mukarac i poeo da je zasipa pogrdama abanko! balijko! i da prijeti osvetom. Mukarac koji je izaao u sumanut nasumian lov na glave, otvarajui vatru na ljude koji su se vrzmali ispred benzinskih stanica i mini-marketa. Hindus. Sik. Ali, hitac koji je uputio ka Amini nije bio nasumian. Svi drugi hici promaili su svoje mete. Svi drugi ljudi koji su se zatekli na licu mjesta uspjeli su da preive. 1 Amina e preivjeti, uporno sam ponavljala sebi dok sam preko tri aerodroma i hiljada milja vazdunog prostora letjela ka Americi. Dok su se vrata na tovarnom dijelu aviona zatvarala, dok su se kolica sa osvjeavajuim napicima kotrljala izmeu sjedita, dok nas je pilot zasipao obavjetenjima koja su se razlijegala iz pucketavih zvunika, dok su se putnici doaptavali meu sobom. Dok se oko mene irio miris recikliranog kabinskog vazduha i miris mini-obroka koji su se servirali u ekonomskoj klasi i miris kolonjske vode kojom su se neki od putnika

nemilosrdno natapali pri svakom odlasku u toalet. Dok sam na koi osjeala dodir grubog teko zapaljivog materijala kojim su bila presvuena avionska sjedita, i ebadi koja su pucketala od statikog elektriciteta, i papirnih navlaka za jastuke, i hladnog metalnog dugmeta za sputanje sjedita . Svi ti ulni detalji bi me u nekoj drugoj situaciji moda naveli da zamislim kako su se osjeali putnici na drugim traginim letovima, ali je moj um u tim trenucima bio preplavljen samo razmiljanjem o sestri ponekad nasuminim, a ponekad bolno specifinim. Sjetila sam se poslednjeg razgovara s njom preko telefona, prije tri dana. Sjetila sam se kako sam namjeravala da je tog jutra pozovem i da joj prenesem upozorenje Velike Nanime. Sjetila sam se naeg poslednjeg susreta i napetosti u kojoj smo se rastale. Sjetila sam se olakanja koje me je preplavilo kada sam shvatila da odlazi. I osjeaja krivice. I svog i njenog. I uzroka te krivice koji se oajno nadvijao nad njom. im je avion sletio, uhvatila sam taksi i otila pravo u bolnicu. Tamo sam zatekla uu kako sjedi sam u ekaonici. Nije ustao kad me je vidio i nije izustio ni rijei kad sam se spustila pored njega, mada sam se i dalje nadala da u od njega uti ono u ta sam sve vrijeme pokuavala da ubijedim sebe. Da e Amina biti dobro. Da e sa njom i Sakinom sve biti u redu. Nakon duge tiine, koju se nisam usudila da prekinem, ua je konano prozborio. Njegov ton mi je sve rekao. Ton koji sam odmah prepoznala i koji sam oajniki eljela da poreknem. Ton koji je zvuao istovjetno na svim jezicima. Ton koji je signalizirao ok i traumu. Bol i gubitak koje razum jo nije mogao da asimilira. Niko nita nije vidio. Sakina je bila tamo, ali nije vidjela ta se desilo. Samo je ula muki glas. I hitac. Kad je istrala iz kola, on vie nije bio tu. Hvala bogu! Amina je leala na zemlji. Bila je oblivena krvlju. I ona i Sakina." Vie nisam mogla da izdrim. ua? Hoe li biti u redu? Molim te, ua, reci mi da e biti u redu. Amina je dobro, je l' da?" Tada me je pogledao. Prvi put otkako sam stigla u bolnicu pogledao je pravo u mene. Nije, Saira. Otila je. Amina je zauvijek otila."

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Amina je bila mrtva. Nisam stigla na vrijeme. Mnogo sati kasnije, nakon to smo ua i ja otili po Sakinu koja je bila kod njegove tetke Nilofer gdje se nalazila jo otkako se desila tragedija i gdje je ua boravio prije mnogo godina, u vrijeme dok se udvarao mojoj sestri nastavili smo ka kui mojih roditelja, sve troje, zato to ua jo nije mogao da se suoi sa pomilju da se vrati kui. Stavljala sam aj u kljualu vodu kada je uao u kuhinju. Zaspala je?" ua je klimnuo. Stavio sam je u Amininu sobu." Spustio se za sto i zaronio lice meu dlanove. Trebalo je da joj kaem. Trebalo je da joj kaem da skine hidab." Glas mu je bio dalek i jednolian. Odmahnula sam glavom. Ne smije da krivi sebe, ua", rekla sam, mada sam sama sebi zvuala kao stranac. I meni je Velika Nanima rekla da joj kaem za hidab. Ali ... bilo je prekasno." Utihnula sam, primijetivi da e ua svakog trenutka briznuti u pla. Zagrlila sam ga, utjeno mu stisnuvi rame. Neko vrijeme smo tako sjedjeli, a onda se on odmakao i ponovo prozborio, Isprva mi se to uopte nije dopadalo. To da nosi hidab. Neprestano sam razmiljao ta e ljudi zbog toga misliti o meni. Da sam neki ovinista, muslimanski ugnjeta. Trebalo mi je dosta vremena da raistim s tim. Da priznam zato sam se protivio toj ideji. Ali, nakon to smo dobili Sakinu, ona je eljela da bude idealna u svakom pogledu. Da dokae da je zasluila taj dar. Znao sam kako se osjeala. Zato to sam se i ja osjeao slino. Poeo sam da se molim i da se propisno hranim. itao sam sve mogue knjige o odgajanju djece. Oboje smo to radili. Oboje smo osjeali da moramo da opravdamo milost koja nam je ukazana time to smo postali roditelji. Da li ti to zvui smisleno?" Ali, odmah je nastavio dalje, ne saekavi moj odgovor. Amina je oduvijek bila tako dobra. A kad je Sakina stigla na svijet postala je jo bolja. Bolja supruga. Bolji ovjek. Bolja muslimanka. Kada sam shvatio da sam se bunio protiv islama samo zato to sam se plaio ta e ljudi misliti, poeo sam da se smijem samom sebi. Ona je imala pravo da sama odlui kako e da se oblai i ta e da nosi na glavi. Ali, nakon onoga to se desilo, trebalo je neto da kaem. Trebalo je neto da uinim. Da je zatitim. Zato sam ja kriv za njenu smrt." Ne, ua, ti ni za ta nisi kriv." Izgubio sam je, Saira. Izgubio sam Aminu. A s njom i sve ostalo."

Znala sam da je tada trebalo neto da kaem, da kaem bilo ta to bi mu pruilo utjehu. Da mu kaem da jo nije sve izgubio. Da je imao Sakinu. Ali nisam to uinila. Zato to nisam mogla. Amina je otila, ne ostavivi mi nikakve smjernice. Kada sam podigla oi, pogledi su nam se ukrstili, ali sam se brzo okrenula u stranu, uznemirena vlastitom utnjom. On je ustao i rekao, Moram da idem." Nee da ostane ovdje?" Ne. Moram ... moram da idem kui." A Sakina?" Ponovo je pogledao u mene, postavljajui mi pitanje na koje nisam mogla da odgovorim. Neka spava", rekao je nakon jedva primjetne pauze. Bolje je za nju da ostane ovdje."

Ahmed-aa, ije je lice bilo smrtno ozbiljno i prvi put lieno onog starog prezrivog osmijeha, bio je prvi u povorci roaka koji su se nakon Aminine smrti sjatili kod nas. On je doao kao izaslanik porodice Kader jer je moj otac bio tako ophrvan bolom da nije imao snage da krene na put. Posjetioci su pristizali u uzastopnim dobro koordinisanim intervalima, a prvi su, naravno, doli roaci iz Britanije jer njima nisu bile potrebne vize. Ahmed-aa je ostao nedjelju dana, dovoljno dugo da saeka da preuzmemo i sahranimo Aminino tijelo. Aminino tijelo. Predmet istrage o ubistvu iji poinilac jo nije bio uhapen. Nedugo nakon Ahmed-ainog odlaska, u vrijeme kada se ua ve vratio na posao i kada se Sakina vratila u kolu, stigla je Zera, a potom i Mehnaz. Nakon mog strica i dvije sestre doao je red na tetke. Prvo je dola Ruksana sa svojim siniem Kasimom mada mi je ona bila tetka samo po definiciji jer je poticala iz ogranka majine porodice sa kojim smo tek nedavno uspostavili kontakt. Nakon Ruksane, punih mjesec dana poslije Aminin smrti, stigle su Damila-kala i Nasrin-ai. Dole su zajedno, kao poslednje sa spiska oekivanih posjetiteljki. Dok su nam bile u gostima, sredile su kompletnu kuu, a uoi polaska su, u spektakularnom superfinalu rodbinske podrke, spremile brdo hrane koju su rasporedile u pedantno oznaene paketie i posude koje su potom spakovale u mamin zamrziva. ua je dolazio svake veeri, ustanovivi rutinu koja se odrala i kada smo ponovo ostali sami. Dan prije nego to e napustiti Los Aneles, moja tetka Damila-kala i moja strina Nasrin-ai su, zajedno sa uinom tetkom Nilofer, odrale konferenciju koja se vodila apatom koji bi naprasno utihnuo kad god bih ja privirila u sobu. Kada je ua te veeri stigao s posla, sjatile su se oko njega dok

sam ja spremala aj u kuhinji. Kada sam, nosei posluavnik, stigla do dnevne sobe, neopaeno sam zastala pred pragom. Svi zajedno su sjedjeli na sofi. ua je bio u sredini, sa licem zaronjenim meu dlanove. Tetka Nilofer je sjedjela sa jedne strane, sa rukom sputenom na njegovo rame, Damila-kala sa druge, sa rukom sputenom na njegovo koleno, dok se Nasrin-ai smjestila na naslonu sofe. Svi su mi bili okrenuti leima. Damila-kala je rekla, Beta, znam da je rana jo svjea, ali mi ve sjutra odlazimo. Znamo da jo nisi spreman, ali moramo neto da ti kaemo, zbog Sakine. Sakini je potrebna majka. Mora se ponovo oeniti. Sigurne smo da bi i Amina to eljela." Jedna od njih je dohvatila papirnu maramicu iz kutije koja je leala na stolu i dodala je ui. ua nita nije odgovorio. Samo je tiho jecao. I dalje se skrivajui iza vrata, primijetila sam kako Damila-kala skree pogled ka teta Nilofer. uina tetka je, shvativi signal, proistila grlo i rekla, Damila je u pravu, ua. Ti to zna bolje nego bilo ko drugi. Bio si mali kad si ostao bez roditelja. Zna kako je odrastati bez majke." Potom je doao red na Nasrin-ai. Govorimo ti ono to bi ti i Aminina majka rekla da je jo iva. Beta, Saira je tu i nije udata. To je najbolje rjeenje za sve. Ko jo moe voljeti Sakinu onako kako ju je njena majka voljela? Samo joj Saira moe pruiti takvu ljubav i panju. Moj mu Ahmed-aa i on je rano ostao bez majke. Ne znam da li si uo tu priu." ua je povio glavu i izduvao nos. Majka mu je umrla kad je imao samo est mjeseci i njegov otac je odluio da se oeni sestrom svoje pokojne supruge. Ahmedovom kalom. On uopte nije zapamtio majku, ali nikad nije osjetio nedostatak. Zato to ga je moja svekrva Nadimova majka odgajila kao roenog sina. On je bio dijete njene sestre. Ba kao to je Sakina dijete Sairine sestre." ua je podigao glavu i zagledao se pravo ispred sebe. I dalje mi je bio okrenut leima tako da nisam mogla da vidim izraz na njegovom licu. Posluavnik je postajao sve tei, a aj sve hladniji. Ula sam u sobu i spustila posluenje na sto. Porcelan je zazveckao, a moje lice se zaarilo od nelagodnosti jer sam znala da me sve tri streljaju pogledom, pokuavajui da ocijene da li sam neto ula. Oprostite, ali sam strano umorna. Idem na spavanje." Uopte nisam pogledala u uu. Laku no." ua je takoe ustao. I ja bih morao da krenem. Ujutru idem na posao. Nasrin-ai, Damila-kala, hvala vam za sve. Hvala vam to ste bile sa nama u

ovako tekim trenucima."

DVADESETO POGLAVLJE

Leim u krevetu, budna uprkos nebrojenim pokuajima da utonem u san. Nekako sam uspjela da prebrodim no i sjeanja na dogadaje koji su doveli do situacije u kojoj sam se obrela. Ali, prolost sustie sadanjost i preplie se s njom i nita jo nije definitivno i konano. U praumi koja me okruuje postoji jo mnogo izostavljenih detalja, jo mnogo injenica koje sam svojevremeno odluila da preujem i da previdim. Bacam pogled na sat. Prolo je tano etiri minuta otkako sam to prethodni put uinila. Kroz dva minuta e se oglasiti budilnik koji treba da probudi nekoga ko je ve budan. Ali prije nego to je sat zazvonio Aminina kerkica izlazi iz svoje sobe, koja se nalazi tano preko puta moje. ujem kako zastaje u hodniku, na putu ka kupatilu, ne isputajui ni glasa. Pridiem se iz kreveta kako bih joj stavila do znanja da sam budna, prieljkujui da ue unutra i oajniki se nadajui da to nee uiniti. Zamiljam kako slijee ramenima i ujem kako njena malena stopala nastavljaju dalje, ka kupatilu. Skaem na noge, svlaim piamu i navlaim trenerku, a potom kreem za njom, zapoinjui svoj redovni jutarnji toboe veseli monolog. Svakog jutra se ponavlja ista pria. Kao da sam otila na razgovor za posao. Uporno traim prave rijei, ali i dalje ne znam ta da kaem. Pokuavam da joj pruim ono to joj je potrebno, ali i dalje nemam pojma ta je to. Pomaem joj da odabere odjeu i odlazim u kuhinju. Treba da spremim doruak i da spakujem uinu. Ona dolazi potpuno obuena i sijeda za sto. Sjedi u apsolutnoj tiini, ubacujui ovsenu kau u usta dok ja stiskam olju sa kafom i brbljam, brbljam, brbljam. Osjeam se krivom to stalno priam. Znam da bi ona vie voljela da uutim. Osmjehujem joj se. Ona mi ne uzvraa osmijeh. Tijelo mi obuzimaju potisnuti drhtaji jer vie ne mogu da podnesem tu tiinu. Nas dvije smo totalni stranci koji su se obreli pod istim krovom. U njenom sluaju, glavni krivac je sticaj nesrenih okolnosti. A u mom, dunost i obaveza. Vrijeme je da krenemo na autobusku stanicu. Ja usput nastavljam da brbljam. Autobus dolazi. Ona ulazi unutra. Maem joj u znak pozdrava. Ona utke mae meni. Vraam se u kuu svojih roditelja i zastajem u hodniku, oslukujui tiinu. Moja stopala se prisjeaju nedavno ustanovljenog jutarnjeg rituala koji treba

obaviti. Preduzimaju nune korake koji vode ka dnevnoj sobi, do stola preplavljenog morem fotografija. Prelazim pogledom preka slika iz mog i Amininog djetinjstva. Naravno, tu je i nekoliko Sakininih slika koje svjesno previam, to je trik koji sam savladala dugogodinjom praksom. Moje oi se fokusiraju na veliki ram na samoj sredini stola. Tu je Amina iz mojih snova, zaodjenuta blistavim crvenim ifonom sa zlatnim vezom koji se savreno slae sa nakitom koji krasi njene ui, vrat, rune zglobove, prste. Kosa joj je podignuta i sklonjena sa lica, to dodatno istie visoke jagodice prekrivene bogatim slojem rumenila. Naravno, to bi djelovalo napadno da joj i ostatak lica nije prekriven jednako izdanom minkom. Nevestinskom minkom. Tanije, desi nevestinskom minkom, to je kategorija za sebe. Izraz na njenom licu je promiljeno ozbiljan, u potpunoj suprotnosti sa sreom koja joj zrai iz oiju. Ne smij se na dan svog vjenanja, Amina. To nije pristojno. Nevjesta mora da djeluje smjerno i stidljivo. ak i tuno. Sigurno ne treba da se veseli to naputa roditeljski dom." To je mama rekla Amini onog dana kada se udavala. udne starinske ideje koje su pripadale nekom udnom starinskom svijetu. Pored nje stoji ua, mladoenja, koji oigledno nita ne mora da prikriva. Njegov vedar osmijeh i blistavi zubi djeluju nekako neprimjereno u poreenju sa Amininom tobonjom tugom. Telefon poinje da zvoni. Diem slualicu i sa druge strane, nimalo iznenaena, ujem uin glas. Kao i svakog jutra, pozdravlja me i poinje da se raspituje kako je Sakina provela no i kako je zapoela novi dan. Da li je lijepo dorukovala? Jeste. Smazala je punu iniju ovsene kae." Na vrijeme je stigla na autobus?" Jeste." Ja vie nemam ta da kaem, a on vie nema ta da pita. Uvee e doi kod nas, kao i svake veeri, da se iz prve ruke uvjeri da je sve u redu. Ne zaboravi na roditeljski. Danas, u etiri." Pljeskam se po elu i kreem ka kuhinji, gdje ua dri kalendar Amininih obaveza. Pronalazim biljeku koju smo zajedno napravili. I ti e biti tamo?" Naravno. Gospoa Voker je obeala da e priuvati Sakinu, pa se potrudi da je na vrijeme odvede kod nje. Molim te, budi tana." Hou." Znai, vidimo se u etiri, u koli." Veza se prekida. Podiem Sakininu iniju sa stola i ubacujem je u mainu za pranje posua. Dok dosipam kafu u olju, telefon ponovo zvoni. Nestrpljivo podiem slualicu. Prepoznajem glas svoje Lubna-kale. Zove me od kue, iz Karaija. Beti, kako

ste ti i Sakina?" Dobro. Kako je Velika Nanima?" ujem pucketanje dok Lubna-kala razmilja ta da odgovori. Stanje joj se pogoralo, Saira. Pala je u postelju. Ne budi se ve danima. Doktor kae da se ne mui. I da je samo pitanje vremena." Zatvaram oi, preplavljena udnim olakanjem. Njena smrt e biti blaga, obavijena velom sna. Nee biti muna i nasilna, poput onih koje jo nisam oalila. Tata je i dalje u Indiji?" Jeste. Zvao je danas i zamolio me da ti se javim. Htio je da ti ja to kaem, Saira. Zna ... on i Asma su se jutros vjenali. U Bombaju." Ali ... mislila sam ... nakon svega to se desilo ... Mislila sam da e doi ovdje. Da e se vratiti kui." Znam, beti. Kae da ne moe da doe. Jo uvijek ne moe." Kad e da doe, ako ne sad?" Doi e, beti. Moda sledee godine. U meuvremenu, ako ti neto zatreba, novac ili bilo ta drugo, treba samo da mu javi. Tako mi je rekao da ti kaem. Takoe mi je rekao da ti prenesem da jo ne namjerava da proda kuu. Moe da ivi u njoj dokle god eli." Nita ne odgovaram. ta uopte mogu da kaem? Lubna-kala prekida tiinu rijeima utjehe. Mora da ga razumije, Saira. Mnogo je propatio. On je to jo ranije odluio. To i sama zna." Da, znam." Tvoja majka bi ga sigurno razumjela, Saira. I dala bi mu svoj blagoslov." Mama. Ali, nema ni godinu dana otkako je otila." Izgovaram te rijei, mada jo ne mogu da povjerujem u njih. ta da ti kaem, beti?" Lubna-kala zvui oajno. Zna da njeno saosjeanje ne moe mnogo da mi pomogne. Tano znam kako se osjea. Kako da utjei dijete svoje pokojne sestre? Pa ipak, njen zadatak je manje komplikovan od mog.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Narednih nekoliko sati provodim zaokupljena domaim poslovima. Sklapam i slaem u ormane oprani ve. Ribam kupatila, briem stolove, usisavam tepihe, rasklanjam stvari. Hvatam doger i prelazim na kuhinjski pod. Oslobaam prostor za namirnice i odlazim u kupovinu. Potom se tuiram i biram ta u da obuem, tako paljivo kao to ve mjesecima nisam inila. Stavljam runi sat i primjeujem da je jo prerano da krenem, to svjedoi o fanatinom ritmu koji sam sebi nametnula kako bih svojom uposlenou priguila vapaje prolosti, kako bih sa svojih plea zbacila breme izbora koji sam svojevremeno napravila i sa kojim sada moram da se uhvatim u kotac. Nemam strpljenja da sjedim i ekam da se Sakina autobusom vrati kui. Ulazim u kola i vozim se tamo-amo, ubijajui vrijeme. Odlazim do kole koju smo nekada pohaale Amina i ja, parkiram se i ekam da se oglasi zvono. Prilazim autobusu kako bih primijetila Sakinu prije nego to ue unutra. Jedna od nastavnica pomae djeci da se smjeste u autobus. Sakina mi prilazi i bez rijei me hvata za ruku. Nastavnica se osmjehuje i klima glavom. Znai, danas je mama dola po tebe?" Nae ruke se naprasno razdvajaju. Ko je prvi istrgao aku? Ja ili ona? Ulazimo u kola i ja konano progovaram, Zamolili smo gospou Voker da danas bude s tobom. Ovaj ... tata i ja moramo da svratimo do kole, na roditeljski." Sakina nita ne odgovara. Bacam pogled ka asovniku na stereo-ureaju i primjeujem da nema potrebe da urimo. Kako je bilo u koli?" Sakina samo klima glavom, previe umorno za djevojicu njenih godina. Hoe da svratimo na sladoled?" Ona ponovo klima, nevoljno i snudeno, i odmah mi postaje jasno da je pristala samo da bi mi udovoljila. Posmatram kako, bez trunke uivanja, lie svoj kornet. Pruam ruku ka korpi i bacam svoj napola pojedeni sladoled. Tada shvatam da je to sve to sam pojela tog dana, ali i dalje ne osjeam bilo kakav prepoznatljiv oblik gladi. Odvozim je do kue gospode Voker i vraam se u kolu. Na parkingu jo nema uinog automobila. Kreem ka Sakininoj uionici i ekam na klupi ispred ulaza. U etiri sata gospoa Majers otvara vrata i roditeljski

par koji je primila pola sata ranije izlazi napolje. Primjeujem izraze olakanja na njihovim licima, kao da ih je gospoa Majers uvjerila u neto u ta su oni sami sumnjali da njihovo dijete fino napreduje i da nema razloga da strahuju da e pasti jo u prvom razredu. Ustajem i pozdravljam Sakininu uiteljicu. Dobar dan, gospoo Majers. Ja sam Saira Kader. Upoznale smo se prije mjesec dana." Gospoa Majers klima glavom. Sakinina tetka. Hoete li da udete?" Ovaj, znate ... trebalo bi da se ovdje naem sa uom ... mislim, sa Sakininim tatom." Nervozno se vrpoljim i skreem pogled ka parkingu, nadajui se da u svakog asa ugledati uu kako hita ka nama kako ne bih sama morala da zaponem razgovor sa Sakininom uiteljicom. ta kaete da ga saekamo unutra?" Iako i dalje elim da odbijem njen poziv, znam da bi to djelovalo udno. Ulazim za gospoom Majers i sputam se na jedno od mjesta, osjeajui se nekako nezgrapno na toj stolici predvienoj za tijelo estogodinjeg djeteta. Znam da vam je strano teko, ali morate pronai snage da se izborite s tim", zapoinje uiteljica. Primjeujem njen saosjeajan pogled i vratanca u mom grlu se zatvaraju, ne doputajui mi da prozborim ni rijei. utke klimam glavom, kao to Sakina ini kad razgovara sa mnom. I konano shvatam ta je u pitanju. Sakina nita ne govori zato to ne zna ta da kae. Gospoa Majers mi utjeno stiska ruku, a ja jedva odolijevam porivu da ustuknem pred njenim dodirom. Saosjeanje nepoznate ene. Tada shvatam jo neto. Da se Sakina identino osjea kad povremeno pokuam da je dodirnem da spustim aku na njenu glavicu, da je potapem po leima sa nadom da u tako doprijeti do nje. ujem kako se vrata otvaraju iza mojih lea i istog trenutka me zapljuskuje gotovo opipljiv talas olakanja. ua je stigao. On e mi pomoi da se uhvatim u kotac s tim. ua se sputa na susjednu stolicu i gospoa Majers vadi fasciklu, pokazuje nam Sakinine radove i paljivim odmjerenim rijeima obavjetava nas o njenom napretku, pruajui ui kolski izvjetaj. Tada shvatam onaj izraz olakanja koji sam primijetila na licima roditelja koji su maloprije napustili uionicu. Gospoa Majers smatra da je Sakina motivisana i inteligentna djevojica, da moe da postigne daleko vie od onoga to se zahtijeva od nje i da se ponosi time. Uiteljica potom preputa rije nama. ua postavlja nekoliko pitanja, pitanja koja svi roditelji postavljaju. Sta mi moemo da uinimo? Da li na neemu treba posebno da radimo? A onda postavlja pitanje koje ostali roditelji ne moraju da postavljaju. Da li

... kako izlazi na kraj sa ... sa onim to se desilo?" Gospoa Majers uzima dubok udah. Shvatam da ja nisam jedina koja je zazirala od tog razgovora. Pa, ovaj ... ve ste mi rekli da Sakina posjeuje psihologa. Htjela sam neto da vam pokaem. Neto to bi trebalo da vidi i njen psiholog." Gospoa Majers iz fascikle vadi nekakvu knjiicu, tos papira prikaenih spajalicama. Ovo je Sakinin kolski dnevnik. Uenici, kroz pisanje i crtanje, iznose svoje utiske o svakom kolskom danu. O tome ta su radili, kako su se osjeali, ta im se svia a ta im se ne svia. I zbog ega. Nauili su da koriste frazu 'zato to' kako bi njihove reenice bile kompleksnije." Dok govori, gospoa Majers prelistava stranice, od kraja ka poetku knjiice. Kao to vidite, Sakina veoma lijepo pie. Poklanja mnogo panje pravopisu i gramatikim pravilima i znacima interpunkcije. U tim stvarima se snalazi daleko bolje od veine njenih vrnjaka. Pa ljivo provjerava i dotjeruje sve to je napisala i nakon toga sve lijepo i tano iitava." I ua i ja odmah shvatamo ta je gospoa Majers eljela da nam pokae. Sakina je u svakom redu ispisala po jednu od oekivanih reenica. Danas smo imali muziko. Danas je ponedjeljak. Volim da itam zato to volim prie. Volim da idem u kolu zato to volim da uim. Srena sam zato to danas imamo fiziko. Srena sam zato to je danas petak. Veoma sam srena zato to je petak dan za picu. Oboavam picu zato to je strano ukusna. Srena sam zato to volim svog tatu. Srena sam zato to volim svoju mamu. A volim i svoju lutku. Uz svaku reenicu nacrtala je po jedan crte. Isti crte za svaki dan koji je provela u koli. Sliku ene koja lei na zemlji. ena nosi maramu na glavi hidab a na grudima ima veliku crvenu mrlju. Jedna djevojica stoji pored nje. Na crteu se vidi i pitolj koji lebdi iznad njih. Sa strane stoji neki mukarac. Usamljeni mukarac. A sa druge strane neka ena. ua? I ja? Zatvaram oi. Znai, to je ipak tu. Ono to usred noi pokuavam da nazrem na njenom licu. Ali, Sakinina i moja podsvijest oigledno nisu na istim talasnim duinama. Slike koje mene proganjaju nou nju opsjedaju po danu. Gospoa Majers i dalje govori. Ono to Sakina pie i ono ta crta totalno je nespojivo. Kad sam je zamolila da mi objasni ta je nacrtala, ona je samo nastavila da ita ono to je napisala. Nisam insistirala na odgovoru. Pretpostavljam da je bila tamo? Kada se to desilo?" ua bespomono skree pogled ka meni. Ja klimam glavom. Jo je kod vas?" pita me gospoa Majers. Ponovo klimam. Hoe li se uskoro vratiti kui?" Pitanje je sada upueno ui. On nita ne odgovara.

Ja otvaram usta zato to elim da objasnim. Ali, ovjek ne moe objasniti neto to ni sam ne shvata. Novi talas saosjeanja plavi oi gospoe Majers. Ovaj ... znam da vam je teko, ali sam smatrala da treba da vam skrenem panju na to." Konano osjeam da moram neto da kaem. Da moram da saznam. Ona ... ona uopte ne pria o tome. Bar sa mnom. Jedva da uopte pria. O bilo emu. Da li ... da li ovdje pria? Ovdje, u koli? Sa vama? Sa svojim drugarima? Mislim, ne o tome ... ve o drugim stvarima?" Nervozno lupkam prstom po papiru koji lei na stolu. Da li o bilo emu pria?" Gospoa Majers mi ponovo stiska aku i ozbiljno klima glavom. Sakina je zaista dobra, u svakom drugom pogledu. Uestvuje na asu. Smije se i igra sa drugom djecom na odmoru. Da nema tih crtea, ovjek nikad ne bi mogao da pretpostavi kroz ta je prola." To boli. Prisjeam se kako joj se lice ozarilo kad sam je poslije kole odvela kod gospoe Voker. Kako brblja sa uom kada nam uvee dode u posjetu. Njena utljivost je lina. I selektivna. Nije rije o tome da se Sakina povukla u svoj svijet. Ona nee da komunicira jedino sa mnom. Disanje mi postaje ubrzano i plitko i poinje da mi se vrti u glavi. ua to primjeuje i gura mi glavu nadolje, izmeu nogu. Sve e biti u redu, Saira. Hajde, duboko dii. Sto laganije i to dublje." Glas mu je odsjean, poslovan. Okree se ka Sakininoj uiteljici i pita, Imate li papirnu kesu?" Gospoa Majers odlazi do ormaria i donosi mu jednu. ua otvara kesu, stiska gornji dio u oblik nalik trubi, prua je ka meni i kae zapovjednim tonom, Hajde, dii u kesu. To e ti pomoi."

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Vrijeme za razgovor je isteklo i uiteljica nas ispraa do vrata, ispred kojih ve ekaju roditelji koji imaju zakazano u pola pet. Jesi li dobro?" uine ruke su u depovima, a pogled uprt u mene. Klimam glavom. Hoe da popijemo kafu?" Da!" udno odgovaram. Poziv na kafu doivljavam kao slamku spasa. Uradila bih bilo ta, samo da izbjegnem odlazak kod gospoe Voker i ponovno suoenje sa Sakininom utnjom. Idemo mojim kolima." Nema potrebe, ua. Dobro mi je. Pratiu te svojim kolima." U stvari, kola nisu stvarno moja, ve mamina. Honda akord. Volim da vozim ta kola. Vie nego tatina. Volim da spustim ruke na volan koji je ona nekada drala. Dok vozim, uvijek mislim na to. Zaustavljam se na parkingu, paralelno sa uinim automobilom. Dijeli nas samo jedno parking mjesto. On eka da izaem iz kola i zajedno kreemo ka kafeu koji se nalazi na pola puta izmeu njegove kue i kue mojih roditelja. Sputamo se za sto i naruujemo kafu. Njegova je crna. Moja je sa mlijekom, zaslaena sa par kesica eera koje sam sruila unutra. Energino mijeam kafu, skupljajui hrabrost da zaponem razgovor od koga oboje zaziremo. ua ..." ua blago stee vilicu, a onda pita, Jesi li se ula sa tatom?" Znai, i on se zanosio istom idejom. Da e se tata vratiti kui i da e nam ponuditi izlaz iz tog neopisivog orsokaka u kome smo se obreli. U volebnom stilu, kao kralj Solomon. Odmahujem glavom. Nisam, ali sam se ula sa Lubna-kalom." Primjeujem kako ua prikuplja snagu da se suoi sa onim to slijedi. To apsurdno univerzalno rjeenje koje su mu nae tetke nedavno predoile natjeralo ga je da postane jednako obazriv kao i ja. ta kae?" Tata i Asma su se vjenali." ua se mrti. To si ula od nje?" Klimam glavom. ao mi je, Saira. Trebalo je sam da ti kae."

Da, trebalo je." Ali, znala si da e se vjenati s njom. To ti je jo ranije najavio." Da, znala sam, ali ... Zna, uopte nisam bila iznenaena. Bila sam okirana, ali ne i iznenaena. Da li ti to zvui smisleno?" ua klima glavom, tek reda radi. Ali mu, naravno, ne zvui smisleno. Nita vie ne zvui smisleno. Saira." Sad je kucnuo as da on nane zabranjenu temu. I as da se ja oduprem tome. Drim se ve naetog pitanja kako bih oboma uinila uslugu i ostavila tu stvar pod tepihom. Ako emo pravo, ja sam zasluna za to. Mislim da sam ti to ve rekla. Ja sam ih upoznala. Asmu i tatu." Da, rekla si mi." Zna, tada mi to nije smetalo. Kad mi je rekao da e se oeniti njom. I da e ostati u Indiji." Ali ti sada smeta." Lubna-kala kae da bi moja majka blagoslovila tu vezu." Suda otpija gutljaj kafe. Sputa olju na tacnu i naslanja bradu na aku. Svaki pokret mu je kontrolisan i promiljen. Kao da analizira pacijentove simptome kako bi mogao da postavi preciznu dijagnozu. Mislim da je u pravu." Kako je Amina reagovala? Kad je dobila moj mejl?" Bila je iznenaena i bilo joj je pomalo neprijatno. Ali, mislim da joj je istovremeno laknulo jer je znala da je to najbolje za njega." Da li je rekla Sakini?" ua se ponovo namrtio. Ne, mislim da nije." Hoe li ti da joj kae? Veeras?" Saira, ti bi trebalo da joj kae. On je tvoj otac." ua, ne mogu da priam s njom. Zna da me ne puta u svoj svijet." Njegov pogled se prikiva za mene i na njegovom licu nazirem duboki unutranji konflikt koji predstavlja obrnuti odraz onoga to sama osjeam. ua nevoljno pita, Da li ti eli da te pusti unutra, Saira? Moda eka da ti povue prvi potez. Da ti nju pusti u svoj svijet." Ne znam ta da mu odgovorim. I nad nama se ponovo nadvija tiina. ua zatvara oi. Potom ih ponovo otvara. Ono to vidim u njima tjera me da ustuknem. On utivo pita, eli li da vam donesem neto za veeru?" Ne, hvala. Spremiu neto." Hvala ti, Saira. Za sve to ini. to vodi rauna o Sakini." Nema potrebe da mi za bilo ta zahvaljuje, ua." Saira ..." ua ..."

Rekli smo to gotovo u jednom dahu. A onda oboje zastajemo, preputajui rije onom drugom. I shvatamo da nijedno od nas ne eli bilo ta da kae. Toliko toga visi u vazduhu. ua ustaje, baca nekoliko novanica na sto i naputa restoran, nijednom se ne osvrnuvi. Ja pokuavam da smirim disanje. Panika zaposjeda rubove moje svijesti dok shvatam da je i ua ve na samoj ivici. Odjednom mi pada na pamet da su on i tata nakratko bili u istoj situaciji. Obojica su bili udovci. Ali, tatina tuga se nije mogla porediti sa uinom. uina patnja je dvostruki. Ali, ja i dalje ne znam kako da pomognem. tavie, znam da sam ja sastavni dio problema. Neto kasnije sam u kuhinji sa Sakinom. Ona sjedi za stolom i radi domai, dok ja stojim pored poreta i mijeam smjesu koja e se, po mojim nadama, pretvoriti u zdrav i ukusan obrok. Rekla sam Sakini da smo bili na roditeljskom. Smanjujem vatru da pirina ne zagori i sputam se pored nje da provjerim ta je uradila. Sakina odmah poinje da pakuje svoju olovku i gumicu, drvene bojice i lijepak. Sakina, moram neto da ti kaem." Ona podie lice i gleda me pravo u oi, tako direktno da jedva odolijevam porivu da skrenem pogled u stranu. Zna da je Nana u Indiji? Ostae tamo jo neko vrijeme. Nana ... Nana je odluio da se oeni, Sakina." Sakina nabira nosi i sputa pogled ka papirima. Potom ih skuplja na gomilu, paljivo ih stavlja u fasciklu i ja ve poinjem da strepim da e i ta vijest, poput svih ostalih, biti doekana tiinom. Pogled joj je i dalje prikovan za sto i govori tako tiho da jedva uspijevam da razaberem njene rijei. Ali, Nana je ve oenjen. Nanima je njegova ena." Jeste, ali ... Nanima vie nije sa nama, a on je strano usamljen. I zato je pronaao jednu finu gospou i upitao je da se uda za njega. Uskoro e nam doi u posjetu. Moda ve sledee godine." Znai, vie nije oenjen Nanimom?" Jeste, ali ona vie nije ovdje, sa nama." Ona podie pogled i u tom trenutku sve vidim. Jasno i neprikriveno. Bol. I zbunjenost. Shvatam ta sam uinila i kakvu sam joj brigu zadala. Sakina oigledno povlai istu paralelu kao i ja, dok sam maloprije sjedjela sa uom u onom kafeu. I izvodi isti zakljuak. Hoe li i tata da pronae novu enu?"

DVADESET TREE POGLAVLJE

ua stavlja Sakinu na spavanje dok ja tiho stojim pred pragom Aminine sobe. To je ritual koji se ponavlja svake veeri. Nakon izvjesnog vremena ua naputa sobu i zajedno prelazimo u dnevni boravak. Ja se sputam na kau, a on sijeda u jednu od naslonjaa. Ukljuuje televizor, prebacuje na vijesti i zajedno gledamo izvjetaje sa ratita. Umni i ueni ljudi sa raznih strana svijeta ukljuuju se u program kako bi iznijeli svoja ekspertska miljenja. Na ekranu se pojavljuje poznato lice koje upuuje turobna upozorenja gluvim uima. To je on, zar ne, Saira? On je taj." ua pokazuje glavom ka Madidu Kanu koji, u krupnom kadru, zuri u nas sa ekrana. Zatvaram oi. To je prvo pitanje. Znam da e nakon toga uslijediti jo mnogo pitanja na koja neu moi da pruim odgovor jer sam dosad nauila samo da postavljam pitanja i da pretvaram tue odgovore u prie koje e vaskrsnuti neprikladne krvave detalje koje bi ostali radije ignorisali. Meutim, postoji jedna pria kojoj sam i sama okrenula lea. Zato to smo se Amina i ja tako dogovorile. Ali, ona je sada mrtva, a ja sam ulovljena u posledicama postupka na koji me je nagovorila. U svakom sluaju, ono to je ostalo urezano u mom umu uopte ne podsjea na priu ve na puki niz izolovanih kadrova i isjeaka, na sjeanja koja sam svjesno liila bilo kakvog znaaja, nalik zvunim bajtovima koji sainjavaju vijesti koje se upravo emituju na TV-u. Madid Kan. Sjeam se kako sam se oprostila s njim na aerodromu. Njegova predavanja bila su okonana, a zajedno s njima i naa kratka ljubavna veza. Stegao me je u zagrljaj i poslednji put poljubio. Okrenula sam lea i krenula preko terminala kada sam primijetila Aminu kako stoji i posmatra me. Bila sam ulovljena. Dola sam kui za Boi i bilo mi je uasno loe. Stomani grip, objasnila sam majci, mada sam ve tada posumnjala ta je bilo u pitanju. Kada sam se vratila na Berkli, na zavrni semestar, Amina je dola da mi odri bukvicu koju sam dotad uspijevala da izbjegnem. Prela je pogledom preko mog zelenog lica i izjurila napolje da bi se ubrzo vratila sa papirnom apotekarskom kesicom i natjerala me da se suoim sa onim to sam ve znala. Kada se pojavila plava linija, bila sam neobino mirna. Znala sam ta u uiniti. Trebalo je samo da zakaem pregled na klinici za planiranje porodice i da rijeim problem. Nisam imala nikakvih dilema povodom toga.

Amina je utala. Nisam mogla da joj dokuim misli, da zakljuim da li e majci ispriati moju tajnu. Samo je stajala preda mnom, utonula u duboko nemo razmiljanje. Amina je imala vlastitu tajnu. etiri pokuaja vjetake oplodnje. etiri neuspjena pokuaja. Dok mi je priala o tome, vie mi nije bilo teko da dokuim ta joj se vrzma po glavi. Njene namjere bile su tako providne da sam morala da skrenem pogled. Ovog puta sam ja imala neto to je ona eljela. Rezervisala sam termin na klinici, ali je Amina ponovo dola. Nisam vjerovala da u biti u stanju da uradim ono toje traila od mene, ali je ona poela da moli i preklinje, posmatrajui me oima punim suza. Kako sam mogla da je odbijem? Na kraju krajeva, Amina mi je bila sestra. Mogla sam bar toliko da joj uinim. Nisam otila na kliniku. Pred kraj semestra poela sam da nosim iroku odjeu koja nije mogla dugo da maskira realno stanje stvari. Da prikrije izboinu koja je ukazivala na proces koji se odigravao u mom tijelu, da prikrije ivot koji se razvijao u mojoj utrobi. ivot koji, kako sam tada smatrala, nije imao nikakve veze sa mojim ivotom. A onda sam poela da osjeam kako se to maleno oblije mekolji unutra. I tada sam prekasno shvatila u ta sam se upustila. Mama je znala. Prekinula je svoju srditu viemjesenu utnju i dojurila u bolnicu onog dana kada su mi poeli trudovi. Da li ti uopte zna ta radi, Saira? Da li shvata ega se odrie? Drala me je za ruku, prekrivi rije da mi nikad nee oprostiti. Ponovo je pisala po mom elu. Rijei molitve za bezbjedan poroaj. Kada se sve zavrilo, i kada je Sakina dola na svijet, uzela je svoju unuku u naruje i prila mi. Pogledaj je, Saira. Uzmi je. Moda se predomisli. Amina uopte ne shvata ta trai od tebe. Odmahnula sam glavom. Ne, ne mogu da je uzmem. Ne mogu da je zagrlim. Ako to uinim, nikad vie neu moi da je pustim. To je Aminino dijete. Ne moje. Otvaram oi i primjeujem da je na TV-u krenuo nov prilog. Nove slike unitenja. Stravine posledice uragana koji je pogodio Kubu. ua neto govori i ja guram u zapeak vlastita sjeanja kako bih sasluala njegova. Uopte nisam bio za to ... tog dana kada je Amina dola kui i rekla mi ta namjerava. Situacija je bila vie nego ironina jer sam ja bio taj koji je isprva predlagao da usvojimo dijete." Sluam njegovu ispovijest, ali nita ne mogu da izustim. Ali, to naizgled nije ni bitno. On je konano rijeio da to izbaci iz sebe i ono to ja mislim i osjeam odjednom postaje nekako beznaajno. Nakon treeg pokuaja rekao sam joj da nema svrhe da dalje pokuavamo, ali je ona bila uporna. Bila je ubijeena da e sledeeg puta zaeti. Nisam imao drugog izbora nego da je podrim. Lino sam joj davao injekcije. Posmatrao sam muke kroz koje je prolazila.

Posmatrao sam oaj koji se smjenjivao sa nadom i vjerom. Ja sam se jo odavno odrekao nade. Medicina nije mogla da pomogne. Za na problem nije postojalo ak ni objanjenje. Nijedan od specijalista koje smo posjetili nije mogao da ustanovi uzrok zbog koga ne moemo da imamo djecu. Neobjanjiva neplodnost. Kakva apsurdna dijagnoza! Zaboga, ja sam ljekar! Mogu da razumijem stvari kao to su rak i druge strane bolesti. Svaka bolest ima uzrok. ak i ako je neizleiva, u njoj postoji neki shvatljivi obrazac. Ali je presuda koju je medicina nama izrekla bila potpuno apsurdna. Neobjanjiva neplodnost. To je Amini pomoglo da odri vjeru. Ako nauka nije mogla da ponudi rjeenje, onda se ono moralo potraiti na drugoj strani. U domenu uda i vjere. Ali, nakon petog neuspjenog pokuaja ak je i njena vjera bila poljuljana. Sve dotad nije htjela da razmilja o usvajanju. Htjela je ... htjela je da imamo vlastito dijete. Prolo je nekoliko mjeseci od poslednjeg pokuaja, a ona vie nije pominjala vjetaku oplodnju. A onda je tog dana dola kui vrsto ubijeena da joj se sudbina konano smilovala. Da je to bio odgovor na njene molitve. Pokuao sam da je odgovorim. Rekao sam joj da definitivno treba da usvojimo dijete, ali ne to dijete. Ne tvoje dijete, Saira. Ali, ona nije htjela ni da uje. I tako sam na kraju popustio, mislei da ti nikad nee pristati." ua zastaje, iekujui moj odgovor. Zaboga, ta mogu da kaem? Ve sam imala zakazan abortus. Kad mi je to predloila, kad je poela dame preklinje ... dolo mi je da je zamrzim to me je dovela u takav poloaj. Da sam je odbila, to bi uvijek ostalo tu, izmeu nas. Uvijek bi nam lebdjelo nad glavama. I tako sam zakljuila da to ... da to i nije tako vano. Ja sam imala neto to nisam eljela. Djelovalo mi je okrutno da to unitim kad sam znala da je ona iz dubine due eznula za tim. I tako, na kraju, nisam imala snage da je odbijem. Pokuala sam, ali nisam mogla." Nikad mi nije rekla ko je on. Rekla je samo da te je vidjela s njim na aerodromu i da je desi porekla. Da li on zna?" Odmahujem glavom. Ne, naravno da ne zna." Zar ne misli da ima pravo da zna?" Ne. to se mene tie, to se nikad nije desilo. Ostala sam trudna i htjela sam da izvrim abortus." Ali to nisi uinila. Ti si je rodila, Saira. Rodila si Sakinu. Nosila si je u svojoj utrobi. Donijela si je na svijet." Na trenutak zatvaram oi i kaem, mnogo unije nego to sam namjeravala, Sad je malo kasno za to, zar ne? Da se pitamo da li on ima pravo da zna?" ua nema odgovor na to. Naravno da nema, jer ba u tom odgovoru poiva poenta, sama sr prie. Sada. Ko je ikada mogao da zamisli to to se sada desilo?

Tada mi na pamet pada jo jedno pitanje. Ali, ako ti Amina nije rekla, otkud zna da je to bio on?" ua slee ramenima. Pretpostavio sam. Ni sam ne znam kako. Ti si ga nekoliko puta pomenula. Rekla si da je bio na Berkliju. Nakon to se Sakina rodila Amina je kupila sve njegove knjige. Proitala ih je i poslagala ih na policu. Jednog dana sam izvukao jednu od njih. Kada je Sakina ve donekle porasla. Na unutranjoj strani korica nalazila se njegova slika. Primijetio sam slinost." Slinost. Da. I ja sam je primijetila. Onog dana u Gimkani. U prolazu. Primijetila sam da lie. Ali je to bilo prije. Prije ovoga. ua konano progovara i izvodi nas iz pat pozicije. ta e da uradi, Saira?" Podiem pogled ka njemu. Oi su mu zacakljene od suza koje ne eli da prolije. Njegova kosa ... primjeujem li jo sijedih vlasi? A te njene linije oko usana zaostali tragovi vjeno spremnog osmijeha koji sam smatrala nadmenim i podrugljivim u vrijeme kad sam ga upoznala da li su poele da blijede? Da. Bar u poreenju sa borama na njegovom elu, borama koje svjedoe o strahu koji mu nazirem u glasu. Istom onom strahu koji je i Amina osjeala, strahu koji je lebdio nad nama jo od onog dana kada se rodila njena ki. On ne eli da rijeima iskae svoj strah jer se plai da bi time pruio vjerodostojnost zahtjevu koji bih mogla da mu bacim u lice. Ali, eli da zna ta namjeravam da uradim. Ti, rekao je. Ne mi. Ne znam, ua. Reci mi. Reci mi ta treba da uradim." On odmahuje glavom. Ne mogu da ti kaem. Jer ni sam ne znam." Ne mogu to da podnesem. Oajniki elim da ponovo ujem kako se smije. Zna, uvijek postoji ta druga opcija. Ona koju su predloile nae tetke." Ali se on i dalje ne smije. ak se i ne osmjehuje. Samo ozbiljno klima glavom i kae, Da." Kao da time odgovara na moje preutno pitanje.

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

ua je jo odavno otiao, ostavivi me da se sama uhvatim u kotac sa loim vicom u koji se pretvorila naa zajednika ivotna pria. Tumaram po kui, uzaludno pokuavajui da uteknem od vizije smrti koja me pohodi svake noi. Uzaludno, jer se u tom trenutku oglaava telefon. To je moja Lubna-kala. Obavjetava me da je Velika Nanima preminula. Sputam se na krevet i putam da mi suze teku niz obraze. Minuti prolaze i ja sam ponovo tamo, u vrtu Gimkana. Duhovi pleu, ae zveckaju, a zidovi se lagano obruavaju na mene. Velika Nanima je tu. Izrie svoje upozorenje. Tu su i Nanima, Bela i Dada. Tada odjekuje hitac. Amina pada. Sakina stoji pored mene, sa ispruenim rukama. A pitolj? Gdje je pitolj? Tu je, lebdi nad nama, ali ga veeras niko ne dri u ruci. Ponovo se budim iz komara. Oblivena znojem. Tekog isprekidanog daha. Pomirena sa nesanicom koja e uslijediti. Zatvaram oi i zamiljam kako majka klizi prstima preko mog ela. I ponovo udim za njenim dodirom. Izvlaim se iz postelje i kreem na tiho nono putovanje ka sobi sa druge strane hodnika, ali me duboka enja tjera da promijenim pravac. Ulazim u maminu sobu, otvaram fioku u kojoj je drala svoju molitvenu asuru i unutra pronalazim primjerak Kurana. Traim stih Ajatul Kursi i pronalazim rijei. Bismilah ir Rahman ir Rahim. U ime boga, Najmilostivijeg, Najsamilosnijeg", itam na engleskom i na arapskom. On zna ta lei pred njima, i ta je iza njih, a oni ne shvataju nita od toga, izuzev onoga to On eli da im otkrije. Prstom pratim te rijei, iznova i iznova, i konano shvatam ono to ranije nisam shvatala. Da ne postoje odgovori na sva pitanja. Da neke istine ostaju nepojmljive za ljudski um. Tada moja stopala ponovo kreu kroz hodnik, ka prvobitnom odreditu. Prilazim krevetu u kome spava Aminina ki, zastajem i gledam u nju. Tiho sijedam na ivicu kreveta, sjeajui se onog dana kada se rodila. To dijete, zaeto u Amininoj mati, iji sam ivot bila spremna da okonam jo prije nego toje poeo. Ali, to su tajne, skriveni detalji, koje vie nikad neu moi da razotkrijem. Zato to e zanavijek ostati obavijeni tragedijom Aminine smrti. Sakina je izgubila majku. To je kraj prie koju e ona znati, prie u kojoj ja ne mogu zauzeti Aminin mjesto jer bih joj time po drugi put oduzela majku. Ali, postoji drugi nain, neto o emu u jo dugo moi da razmiljam i to se

ne kosi sa onim to se jo nisam usudila da priznam. Sjeam se jo neeg, reenice da u fikciji mogu biti sakrivene najvee istine. To je Madid Kan rekao prije nego to je Sakina bila zaeta. Sakina se mekolji u snu. Mama?" Opominjem sebe da ovog puta ne smijem da ustuknem. Vidim svjetlucanje beonjaa u mraku i znam da je budna. Nije mama. To sam ja, Saira-kala. ao mi je, duo." Ona podie ruku i dodiruje mi obraz. Plae." Stvarno?" Polako se sputam pored nje. Ne moe da spava?" Ne mogu." Zato to si runo sanjala?" Da, Sakina." Sakina tako dugo uti da mislim da je ponovo utonula u san. Ali nije. Zna, i ja ponekad runo sanjam." Stvarno? Sta sanja?" Osjeam kako slijee ramenima. Ne znam." Zna da uvijek moe da doe kod mene? Kad neto sanja i kad se probudi, uvijek moe da doe kod mene." Stvarno?" Naravno." Sakina ponovo uti, ali sad znam da se nije uspavala. Nedostaje mi mama." I meni, Sakina. I meni strano nedostaje. Jesi li se uplaila zbog tog sna?" Jesam." Mama mi je pisala po elu, kad me neto uplai." Ona podie ruku i nasumino prelazi prstom preko mog ela. Ali ne znam ta je pisala. Da li ti zna?" Recitujem joj drevne arapske rijei. Alahu la ilaha il huva, Al-Hajul-Kajum ... Zna li ta to znai?" Na trenutak oklijevam. Mislim da to znai da postoje mnoge stvari koje ne moemo da razumijemo. Stvari iz prolosti. Loe stvari koje su se desile. Kao ono to se desilo mami. I zato se plaimo onoga to bi moglo da se desi u budunosti. Normalno je da se plaimo, ali i dalje moramo da se nadamo i da vjerujemo." Stvarno?" Stvarno. To bi i mama eljela. Da se nadamo i da damo sve od sebe da

budemo dobre i da inimo dobro. ak i kada se plaimo." Sakina se pomjera ka meni i ja vie ne mogu da se oduprem. Uzimam je u naruje i privijam je uz sebe. I znam da je nikada vie neu pustiti.

IZJAVE ZAHVALNOSTI

Mnogo je onih koji su me zaduili na putovanju koje me je dovelo do ove knjige. Na prvom mjestu eljela bih da zahvalim onima koji su me nauili da itam i da piem, da mislim i da osjeam a naroito doktorki Nahidi Angi i doktoru Aliju Kjanfaru koji su me uputili u stvari srca koje su mi obogatile i oplemenile ivot. Takoe bih eljela da zahvalim svim prijateljima i lanovima porodice koji su mi pomogli svojim savjetima i podrkom: Anabeli, Sudi, Zafaru i Priti, Roji i Kaledu, Nuzi, Miel, ejli i Vialu, Peti i njenoj majci, Marijani i Donu, Hini, Simi, Pam de Ferari, Valeri, nastavnicima i uenicima osnovne kole Olajv, Raisi, Marija-kali, teti Mumtaz, Papi, Fazili, Batuli, Fari i Hani. Takoe zahvaljujem DoEn i njenim prijateljima iz Simfonijskog udruenja Santa Roze za podrku umjetnosti u svim njenim oblicima; svom agentu, B. D. Robins, ije me je bezrezervno povjerenje tjeralo da istrajem ak i u trenucima kada mi se inilo da nisam dorasla izazovu u koji sam se upustila; Lori itenden, koja je svojom pronicljivou i entuzijazmom bezbolno sprovela ovu knjigu kroz proces redigovanja; Dulijeti epland, Brendi Sigel, Lizi Galaher, Vilu Hintonu i ostalima iz izdavake kue Vilijem Morou za vonju mog ivota"; i tati, koji je toliko vjerovao u mene da nije htio da proita nijednu rije dok ne kupi vlastiti primjerak. (Nadam se da si ga platio po punoj cijeni!) I, konano, zahvaljujem onima koji su zajedno sa mnom preli svaki korak na ovom putovanju i ijom sam podrkom blagoslovena u tolikoj mjeri da je shvatam kao neto to se podrazumijeva Mimi i Mami, za nadahnue koje su mi pruile i za pomno iitavanje i oslukivanje svake rijei iz svake od verzija; Kalilu, ije mi je roenje posluilo kao opravdanje da se ponovo latim pera; i Aliju koji je vjerovao u mene vie nego bilo ko drugi za sve ve navedeno, i za sve ono to se ne moe rijeima iskazati.