SP, br. 1., 293.-327.

Zagreb, 2011. UDK: 070(497.11)1995 355.432.1(497.5)1995 355.01(497.5):070(497.11)1995 Struni rad Primljeno: 15. 10. 2009. Prihvaeno: 18. 3. 2011.

Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak (Veernje novosti i Politika)

IVAN RADO Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, Republika Hrvatska
U radu, autor, na temelju novinskih napisa objavljivanih od kraja srpnja do listopada 1995. u dva srbijanska dnevna lista, Veernjim novostima i Politici, prikazuje odnos dijela tadanje srbijanskog tiska spram dogaaja vezanih uz Oluju. Spomenute novine predstavljale su znaajan izvor informiranja stanovnitva Savezne Republike Jugoslavije i nesumnjivo su utjecale na formiranje stavova i oblikovanje javnog mnijenja. Prikazat e se osnovne teme interesa, novinske forme njihove obrade i znaajke koje su ih karakterizirale. Kljune rijei: Oluja, novinstvo, srbijanski tisak, Domovinski rat, izbjeglice, RSK

Uvod
Poekom kolovoza 1995. postrojbe Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova izvele su operaciju Oluja kojom je osloboen i pod hrvatski suverenitet vraen najvei dio podruja Republike Hrvatske koja su od 1990. i 1991. bila pod nadzorom pobunjenih hrvatskih Srba. Kao to je zatvorila jedna politika i vojna pitanja, operacija Oluja je neke druge potaknula. Ovdje se prije svega misli na kraj rata u Hrvatskoj, omoguavanje povratka prognanima, uspostavu novog odnosa snaga u Bosni i Hercegovini, snaan impuls intenziviranju mirovnih pregovora kako u Bosni i Hercegovini, tako i preostalom dijelu okupiranog hrvatskog podruja, nestanak Republike Srpske Krajine (RSK) i njezine Srpske vojske Krajine (SVK) te znaajno pokretanje srpskoga stanovnitva s dijelova hrvatskog teritorija i iz zapadnoga dijela Bosne i Hercegovine. Naravno, zakljuci i vienja posljedica Oluje nisu svugdje bili jednaki i jednoglasni, pa tako i u Srbiji. Upravo e se spomenuti dogaaji, odnosno slom RSK nai u sreditu pozornosti srbijanskih medija u ljeto i jesen 1995. godine, to je i razumljivo uzevi u obzir povezanost i nezaobilaznu ulogu Jugoslavije, odnosno Srbije na 293

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

zbivanja i prilike meu pobunjenim Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1990. do 1995 godine. Medijski i novinski sadraji, iako ne mogu pruiti potpunu sliku odreenog razdoblja ili dogaaja, posjeduju vrijednost historiografskog izvora. Stoga se izbor tiskovnih materijala srbijanskih dnevnih glasila moe drati opravdanim kao predmet istraivanja. Kao okvir istraivanja uzeti su napisi objavljivani u dva dnevnika, Veernjim novostima i Politici. Cilj lanka je pruanje uvida u recepciju operacije Oluja i razdoblja nakon nje u dijelu srbijanskog dnevnog tiska te utvrivanje osnovnih tema i pristupa koji karakteriziraju njegovo pisanje. Takoer e se nastojati prikazati na koji nain se utjecalo na oblikovanje javnog mnijenja u spomenutom vremenskom intervalu. Novinski lanci pratit e se kronoloki do sredine kolovoza 1995., a zatim e biti obraivani prema pojedinim cjelinama, poput zbivanja na pojedinom ratitu, izjava vojnika i izbjeglica, reakcija krajinskih politiara, komentatorskih analiza, ponovno kronoloki unutar same cjeline. Valja napomenuti da u knjinici OSA (Open Society Archives) u Budimpeti, gdje je ovo novinsko gradivo pregledano, nedostaju izdanja Politike za rujan 1995. godine, zbog ega je to razdoblje Politikina pisanja ovdje ostalo neobraeno.

Stanje prije Oluje, njezin poetak i prve reakcije

Krajem srpnja 1995. srbijanski tisak pozorno prati stanje u kninskome zaleu, gdje postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskog vijea obrane (HVO) napreduju prema Bosanskom Grahovu i Glamou. Ve 29. srpnja na naslovnici Veernjih novosti stoji: Okupirani Grahovo i Glamo, a u podnaslovu, Agresija Hrvatske na RSK i RS, dok se u istom lanku iz Knina javlja o pokretima velikoga dijela stanovnitva koje, u oekivanju hrvatske agresije, kree prema sigurnijim mjestima, dok su se aci i studenti uputili prema Beogradu.1 Jedan voza autobusa iz Banjaluke, svjedoi da ljudi bee na sigurno () ne samo iz Glamoa i Grahova, ve i iz Drvara, ipova, Jajca, Knina, Vojnia, Korenice.2 Odgovor krajinskih vlasti na napredovanje hrvatskih snaga bilo je proglaenje ratnoga stanja o emu su Veernje novosti izvijestile 30. srpnja. Tako su itatelji mogli doznati da je 28. srpnja Vrhovni savjet obrane RSK proglasio ratno stanje na itavoj teritoriji RSK uz obrazloenje: zbog hrvatske okupacije Grahova koja ugroava vitalne interese i bezbednost RSK, i zbog koncentrisanja trupa Hrvatske vojske na vie pravaca prema granici sa RSK. Takoer je odlueno da Vlada RSK bude u stalnome zasjedanju, te je odlukom MUP-a RSK na itavoj teritoriji Republike uveden policijski as u vremenu od 22 do 5 ujutru.3 Neuspjesi SVK i Vojske Republike Srpske (VRS) u kninskome zaleu pokuavaju se ublaiti povremenim izvjeima o stanju na ratitu, najee iz
Boro Mari, Okupirani Grahovo i Glamo, Veernje novosti, 29. 7. 1995., 5. M. M., Tuga za ognjitem, Veernje novosti, 31. 7. 1995., 6. 3 M. Bonjak, Proglaeno ratno stanje, Veernje novosti, 30. 7. 1995., 5.
1 2

294

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Glavnog taba VRS. U njima se vrlo esto koriste formulacije o estokome otporu srpskih snaga i znatnim gubicima na hrvatskoj strani. Dok Veernje novosti navode iz takvih izvjea, nerijetko punih netonih informacija pogodnih za zvune naslove, nastoje iskoristiti i utkati u lanke, urednitvo Politike donosi ih u posebnome okviru, gotovo uvijek s naznakom o emu je rije i tko je izvor. Jedan od primjera je lanak u Veernjim novostima, Tumanova Pirova pobeda, gdje se od krugova bliskih VRS doznaje da su hrvatske snage u protekla tri dana na grahovsko-glamokom ratitu imale 250 poginulih i 600 ranjenih vojnika, te su 7. (varadinskoj) i 4. (splitskoj) gardijskoj brigadi naneseni teki gubici. Nadalje, tvrdi se da je zbog 70 poginulih pripadnika 4. gardijske brigade u Splitu dolo do demonstracija i razbijanja prozora na zgradi Zbornoga podruja Split, a da je 7. gardijska brigada ve prvog dana borbi zamijenjena i izvuena s ratita.4 Preuveliane i netone brojke o tekim gubicima hrvatske strane i proturatnim demonstracijama oito su u srbijanskoj javnosti trebale amortizirati brz slom srpskih snaga na grahovsko-glamokom ratitu. Sljedeih dana, u ralambi brojke od 250 poginulih, moe se doznati da su u ustakim formacijama poginula 64 crnokouljaa iz 4. gardijske brigade, u kojoj su iskljuivo profesionalci.5 Jedan od rijetkih primjera kada se otvoreno pie o srpskim gubitcima jest preneseni intervju, kojega je predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Kreimir Zubak dao zagrebakom Vjesniku gdje je, najavljujui daljnje hrvatske akcije, spomenuo brojku od 250 poginulih Srba u dotadanjim borbama.6 Diplomatski pokuaj reakcije krajinskih vlasti na najnovije dogaaje predstavlja pismo predsjednika RSK Milana Martia upueno 29. srpnja Vijeu sigurnosti Ujedinjenih naroda, u kojemu upozorava na genocidnu kampanju hrvatske armije protiv RSK, traei reakciju meunarodne zajednice.7 Pojedinosti iz ovog pisma objavile su Veernje novosti u lanku Masakr po naredbi vrhovnika, uz podnaslov: monstruozna ubistva srpskih beba i ena. Marti nastoji podsjetiti na dogaaje u zapadnoj Slavoniji poetkom svibnja 1995., kada je ubijeno 6000 civila i 20000 zauvek proterano sa svojih vekovnih ognjita. U tekstu se poimenino navodi 21 osoba, meu njima i djeca, koje su hrvatski vojnici navodno ubili tijekom operacije Bljesak. Uz glavnog naredbodavca, hrvatskog predsjednika Franju Tumana, operacijom su komandovali hrvatski general-majori Marijan Markovi, Mladen Marko i Petar Stipeti.8 Krajem srpnja Marti je s komandantom SVK Milom Mrkiem posjetio postrojbe na Dinari, izjavivi da bi malo vjerojatan hrvatski napad bio sulud potez, za koji je Hrvatskoj potrebno barem 50.000 vojnika. Marti je takoer izjavio da mu je predsjednik Srbije Slobodan Miloevi rekao da Srbija nee
B. Mari, G. Maunaga, Tumanova Pirova pobeda, Veernje novosti, 1. 8. 1995., 5. B.M., G. M., Crni barjak nad Marjanom, Veernje novosti, 2. 8. 1995., 5. 6 R. Arseni, Hrvati okupiraju srpska naselja, Politika, 2. 8. 1995., 7. 7 Spreite zloine, Veernje novosti, 30. VII. 1995., 5. 8 D.D., Masakr po naredbi vrhovnika, Veernje novosti, 1. 8. 1995., 4. Prezimena hrvatskih asnika, Marekovia i Markaa krivo su navedena.
4 5

295

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

biti ravnoduna na eventualnu hrvatsku ofanzivu na RSK.9 Uz ovaj lanak u svrhu podizanja morala izvjetava se da su navedeni istodobno bili u Kninu kad su ondje boravili komandant VRS Ratko Mladi, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle s nekoliko episkopa, te Jasui Akai, posebni izaslanik glavnoga tajnika UN-a za podruje bive Jugoslavije. Dok se dolazak prve dvojice moe povezati sa eljom za pruanjem podrke krajinskim Srbima, Akaijev dolazak bio je u funkciji postizanja dogovora oko uzdravanja od ratnih dejstava i smirivanja tenzija na relaciji Zagreb - Knin.10 Najvei prostor diplomatsko-politikom pokuaju rjeenja problema, odnosno pregovorima u enevi i njihovom znaaju dan je u komentaru Radovana Kovaevia u Politici. U analizi sastava krajike delegacije u enevi primjeuje kako je bilo za oekivati, obzirom na poloaj u kojem se nalazi RSK, njezin najjai mogui sastav. Delegaciju su sainjavali, kao ef, Ilija Priji, bivi ministar unutranjih poslova u Mikelievoj vladi i trenutni savjetnik Milana Martia, Lazar Macura, jo jedan Martiev savjetnik, Milivoj Vojnovi, ministar vanjskih poslova u Babievoj vladi, poetnik u ovome poslu, i konano, general Mile Novakovi, bivi komandant SVK. Osim uenja njezinim sastavom, Kovaevi ne navodi razloge ovako slabe delegacije. Istie se da razgovori protjeu u znaku ultimatuma i arogancije Hrvatske, temeljene na suglasnosti velikih sila, prije svega Sjedinjenih Amerikih Drava i Njemake. Kovaevi objektivno sagledava trenutni poloaj RSK, te zakljuuje kako je Knin sebe nakon nekih poteza doveo u nepovoljan poloaj, dodajui da je prolo vrijeme kada je zahvaljujui spretnosti tadanje pregovarake ekipe RSK imala gotovo ravnopravan poloaj pred meunarodnom zajednicom. Meutim, okolnosti su se promijenile. Dola je nova Babieva vlada, pali su Grahovo i Glamo, a prijanji odluni protivnici pregovora, Marti i Babi, morali su proivljavati gorke trenutke dok se na Palama slavilo zauzimanje Srebrenice i epe, jer su hrvatske snage, bez znaajnijeg otpora VRS, nadirale Dinarom. Kovaevi pristanak na pregovore naziva iznuenim. Zakljuuje kako se delegacija RSK u enevi ne moe nadati pozitivnom ishodu jer, meu ostalim, nema kontinuitet pregovaranja. Trenutnoj vlasti u Kninu zamjera lo koncept prekida gospodarskih pregovora sa Zagrebom koje su podravali Jugoslavija i meunarodna zajednica, te suradnju s Palama, koje ne mogu rijeiti problem RSK na itavoj teritoriji.11 Ve ovdje mogu se uoiti stajalita koja e kasnije, u pokuajima ralambe poraza RSK, postati temeljna u srbijanskom tisku. Kljuna zamjerka je na suradnji Knina i Pala, odnosno nepristajanju na miroljubivu politiku slubenog Beograda. Lo odnos Beograda i vodstva Republike Srpske, zbog njezinog neprihvaanja mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu, proirio se na vodstvo krajinskih Srba. Ta injenica dola je do izraaja nakon pada vlade Borislava Mikelia i postavljanja za premijera Milana Babia, koji je jo 1992.
M. Bonjak, Suludo ali mogue, Veernje novosti, 31. 7. 1995., 6. M. Bonjak, Mir u est taaka, Veernje novosti, 31. 7. 1995., 7. 11 Radovan Kovaevi, U senci ultimatuma, Politika, 3. 8. 1995., 7.
9 10

296

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

uao u sukob s Beogradom zbog tvrdoglavog odbijanja Vanceova mirovnoga plana. Istodobno, u proljee 1995., intenzivirani su dogovori RSK i Republike Srpske o ujedinjenju.12 Grijeh RSK, dakle, postaje dvostruk, otjeran je Mikeli, ovjek pregovora, a ulazi se u tijesne veze s Palama i Karadiem koji ne kotiraju dobro niti u Beogradu, niti u meunarodnoj zajednici. U ovome svjetlu, Martieva izjava na Dinari kako ima Miloevievu podrku moe se smatrati zavaravanjem sebe i krajinske javnosti. Krenuli i domobrani13, Rat nikad nije bio blii14, Pozivi stiu u zoru15, Sve spremno za napad16, Ratni bubnjevi Zagreba17, neki su od naslova u Veernjim novostima i Politici u prvim danima kolovoza, kojima se itateljima nastoji prikazati ratna psihoza u Hrvatskoj. Glavni oslonci informiranja su redovni dopisnici iz Zagreba. Za Politiku izvjetava stalni dopisnik Radoje Arseni, a za Veernje novosti Milenko Predragovi. Oni izvjetavaju da do napada Hrvatske vojske moe doi svakog trenutka. Znatan prostor daje se informacijama o provedbi hrvatske mobilizacije i pripremama za rat. Vijesti koje sadravaju naznake o neposluhu ili neodazivanju mobilizacijskom pozivu na hrvatskoj strani predstavljaju se gotovo kao pravilo i daje im se znaaj koji uvelike nadilazi njihovu stvarnu vanost. Ovakve vijesti mogu se svrstati u istu skupinu s vijestima o demonstracijama u Splitu zbog masovnih pogibija hrvatskih vojnika. Tako se pie o provoenju prisilne mobilizacije u Istri, koja nailazi na izrazit otpor, to rezultira stotinama dezertera u inostranstvo, te da je prisilno mobiliziran i Damir Kajin, potpredsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS), najuticajnije stranke na poluostrvu koje se bori za punu politiku, privrednu i teritorijalnu autonomiju Istre. Na udaru prisilne mobilizacije nalaze se i funkcioneri stranaka i organizacija koje nisu po volji vlastima, predstavnici Srba u Osijeku i Rijeci, dok se aktivisti i funkcioneri vladajue Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) ne alju na ratite.18 Stalni dopisnik Veernjih novosti iz Zagreba Milenko Predragovi uputa se u analizu hrvatskih vojnih poteza i mogueg scenarija u sluaju napada. Kategoriki tvrdi da Tuman ne moe da rauna na uspeh s vojnicima koji su etiri godine leali u rovovima ili bili rezervisti. To obrazlae injenicom da do raspleta nee doi na Banovini i Kordunu, nego na podruju Grahova, Glamoa i Drvara jer upravo tamo Tuman dri glavninu svojih najboljih snaga. Prema Predragoviu, SVK je veliku snagu dobila u liku novoga glavnog komandanta Mile Mrkia, koji je strategijom brze pokretljivosti znaajno promijenio taktiku SVK omoguivi joj udare po dubini hrvatskog teritorija.19
Nikica BARI, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Zagreb, 1995., 482.; Milisav SEKULI, Knin je pao u Beogradu, Bad Vilbel, 2001., 159-160, 168-169. 13 Krenuli i domobrani, Veernje novosti, 4. 8. 1995., 5. 14 Rat nikad nije bio blii Politika, 4. 8. 1995., 7. 15 Radoje Arseni, Pozivi stiu u zoru, Politika, 4. 8. 1995., 7. 16 Sve spremno za napad, Politika, 2. 8. 1995., 7. 17 M.Bonjak, Ratni bubnjevi Zagreba, Veernje novosti, 2. 8. 1995. 18 Radoje Arseni, Pozivi stiu u zoru, Politika, 4. 8. 1995., 7. 19 Milenko Predragovi, Muke po Franji, Veernje novosti, 4. 8. 1995., 5.
12

297

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Prve vijesti o poetku hrvatskog napada u beogradskim dnevnim listovima pojavljuju se u izdanjima od 5. kolovoza. Udar sa 100.000 vojnika iroko je razvuen naslov toga dana u Veernjim novostima, dok je glavni naslov Politike Na Knin palo vie od 2.000 granata. U prvim izvjetajima o vojnim djelovanjima dranje srpske obrane ocjenjuje se stabilnim. Komandant SVK, Mile Mrki, dao je 4. kolovoza izjavu Radio Beogradu: Ni selo nije palo, naa vojska sigurno dri linije, nije bilo krupnih prodora HV-a, jedino imamo problema na pravcu Grahovo-Knin, gde idu najelitnije ustake snage. Naneli smo znaajne gubitke HV-u, pokuaji prodora su zaustavljeni, a jedinice vraene u poetne poloaje, posebno u rejonu Banije i Korduna. Petrinja nije pala.20 Prema priopenju Glavnog taba SVK koje Politika prenosi u cijelosti moglo bi se zakljuiti kako se u problemima zapravo nalaze hrvatske snage koje u bezuspjenim pjeakim napadima trpe velike rtve te da je SVK u kontraofenzivnim dejstvima zarobila vei broj hrvatskih vojnika.21 Prema istom izvoru u Hrvatskoj vlada panian strah od srpskog raketiranja. Poziv hrvatskog predsjednika Tumana graanima srpske nacionalnosti da ostanu u svojim domovima ocijenjen je kao meavina uvreda, cinizma i patetike.22 Pad Knina, glavnoga grada RSK, isprva se u Veernjim novostima prikazuje kao povlaenje SVK na rezervne poloaje, no ve na sljedeim stranicama doznaje se za snimke Hrvatske televizije iz Knina koje prikazuju zauzeti grad: Prema snimcima sa nekoliko glavnih ulica Knina ne primeuju se tragovi veih oruanih sukoba. Polomljeno je samo nekoliko drvea, a tenkovi i vojska zauzeli su celi grad.23 Sasvim je drugaije, na istoj stranici, okupaciju Knina potvrdio i Slobodan Jarevi, savjetnik Milana Martia, napominjui kako u Kninu ne postoji ni jedna zgrada koja nije gaana.24 U izvjetajima s ratita u Politici, pozivajui se na javljanja hrvatskog radija, ipak se priznaju odreeni hrvatski uspjesi i pucanje crta srpske obrane na tri pravca, drnikom, strmiko-dinarskom i benkovakom, te u Lici, gdje zajedno djeluju hrvatske snage i Armija BiH.25 Slobodan Jarevi prvi je dunosnik RSK, ne raunajui vojne izvore, koji u prvim danima sukoba istupa u medijima. Oglaava se putem pisanih priopenja ili izjavama za agencije. Evakuaciju srpskoga stanovnitva i velik broj izbjeglica, dogaaj koji i danas izaziva oprena tumaenja na hrvatskoj i srpskoj strani, Jarevi je objasnio ve u prvom obraanju javnosti pojasnivi da je evakuaciju civilnog stanovnitva iz gradova naredio SVK, te da ostaju samo vojnici. Pojanjava da je odluka o evakuaciji donijeta u noi s petka na subotu, odnosno s 4. na 5. kolovoz, jer je ocijenjeno da su civili glavna meta hrvatske
M. M, M. A., Ni selo nije palo, Veernje novosti, 5. 8. 1995., 3. M. ., Zarobljeno mnogo hrvatskih vojnika, Politika, 5. 8. 1995., 7. 22 M. Predragovi, Tuman nudi amnestiju, Veernje novosti, 5. 8. 1995., 8. 23 Sl. P., Snimci iz Knina, Veernje novosti, 6. 8. 1995., 5. 24 M. A., Egzodus naroda, Veernje novosti, 6. 8. 1995., 5. 25 Srbi se povukli iz Knina, a vojna komanda SVK prela na rezervni poloaj, Politika, 6. 8. 1995., 1.
20 21

298

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

agresije. U vezi s ovim Jarevi je najavio: Sto hiljada izbeglica bie upueno iz RSK u SRJ (Savezna republika Jugoslavija), zato to u gradovima i selima vie ne postoje uslovi za ivot, naem narodu nije preostalo nita drugo osim egzodusa.26 Pitanje evakuacije i neoekivano velikog broja izbjeglica u kratkom vremenu postat e esta tema novinskih napisa. Milan Marti, nakon to je izbjegao na podruje Republike Srpske, javlja se proglasima kojima vojno sposobne i patriote iz Jugoslavije i raseljenja poziva na borbu traei da ne prihvate okupaciju svojih vekovnih pradedovskih ognjita. Stigavi u Banja Luku Marti je svoj poloaj komentirao na sljedei nain: Iako sam trenutno u poziciji Jasera Arafata, ubijeen sam da u se pobjedniki vratiti, jer dobro znam mentalitet svog naroda, objasnivi temelje optimizma: do sada smo bili optereeni civilnim stanovnitvom, a kada krenemo da oslobaamo svoje prostore, Hrvati e biti u obrnutoj situaciji i vratiemo im milo za drago.27 S druge strane, Milan Babi koji se nalazi u Beogradu zaprepaten je injenicom da su Glavni tab SVK i predsjednik Marti naredili optu evakuaciju stanovnitva i povlaenje vojske.28 Nakon nekoliko dana Marti je ove navode opovrgnuo, ustvrdivi da je samo izdao naredbu o sklanjanju stanovnitva u okolna sela, a da o povlaenju vojske nije bilo ni rei.29 Naslov Hrvatska bez Srba ocrtava i zakljuak komentatora Veernjih novosti Ratka Bubala, koji pokuava objasniti ciljeve hrvatske politike. Koristei pojedine citate hrvatskih politiara dokazuje hrvatsku ekspanzionistiku politiku i ocjenjuje da konani cilj nije reintegracija podruja koja su drali Srbi, nego stvaranje etniki iste Hrvatske bez Srba. lanak je popraen fotografijom predsjednika Tumana s mimohoda odranog 30. svibnja 1995., uz opasku veliki diktator.30 Nakon to je postalo oito da srpske snage gube bitku s hrvatskima, pozornost se usmjerava na malobrojne depove srpskog otpora, a puno vie na problematiku izbjeglica. S tekih pitanja vojnog poraza teite se prebacuje na uinke hrvatskih napada koji su, prema pisanju srbijanskih dnevnika, bili popraeni brojnim ratnim zloinima. U tome prednjae Veernje novosti koje odabirom naslova, fotografija i upotrebom pojmova nastoje utjecati na itateljstvo i senzibilizirati ga na stradanja sunarodnjaka s jedne strane i sasvim sigurno, izazvati ogorenje prema hrvatskom agresoru. Meutim, nerijetko se dogaa da zvune rijei iz naslova nemaju injenino uporite u samom tekstu lanka. Tako je mogue naii na ovakve naslove i podnaslove, Izbeglice svedoe o masakru nejai u Glini,31 a 8. kolovoza na naslovnici je objavljen naslov: Pokolj izbeglica, pri emu se navodi da su postrojbe 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine u Topuskom zapoele masovne pokolje srpskih izbjeglica
28 29 30 31
26 27

Nareena evakuacija, Egzodus naroda, Veernje novosti, 6. 8. 1995., 3, 5. Vraamo se u Krajinu, Veernje novosti 10. 8. 1995., 4. Povlaenje umesto borbe, Veernje novosti, 9. 8. 1995., 4. Nisam naredio povlaenje vojske, Politika, 13. 8. 1995., 7. Ratko Bubalo, Hrvatska bez Srba, Veernje novosti, 6. 8. 1995., 8. Milena Markovi, ivot u zaveljaju, Veernje novosti, 7. 8. 1995., 5.

299

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

i blokiranih srpskih vojnika, emu su pridonijeli Hrvati koji su odugovlaili s evakuacijom izbjeglica i koji guraju muslimane da ine zloine. Izvor je hitno i dramatino saoptenje koje je Tanjugu dao Slobodan Jarevi.32 U Veernjim novostima od 10. kolovoza govori se o masakru nad nemonima, odnosno hrvatskome granatiranju kolone izbjeglica na mostu na Uni izmeu Bosanskog Novog i Dvora na Uni gdje su navodno poginule etiri osobe.33 Spaljuju ive naslov je koji se prua preko cijele stranice, no u samome tekstu koji sadri uglavnom izjave izbjeglica nema spomena o spaljivanju ivih ili mrtvih. Kao osnova za naslov posluila je izjava starca iz Plakog, koji je izjavio: Ovim ustaama nisu ravni oni iz etrdesetprve. Oni su klali i punili jame, ovi spaljuju ive.34 Ipak, najvei broj lanaka u obje tiskovine u sljedeim tjednima obiljeit e napisi o velikom broju izbjeglica iz RSK. U sreditu panje nai e se njihove sudbine, potekoe na koje su nailazili putem, problemi prijevoza, prihvata, organizacije boravka, kao i drugi vidovi izbjeglikog ivota. Prve vijesti o kolonama izbjeglica u beogradskom tisku pojavljuju se 6. Kolovoza u Veernjim novostima.35 Izbjeglika tematika nerijetko zauzima dvije treine pojedinog izdanja novina. U tim lancima istiu se reportae novinara koji su se i sami zatekli meu izbjeglicama.36 Iz njih je mogue doznati pojedinosti o tome kada su i u kojim okolnostima krenuli, to se dogaalo putem i koje je njihovo vienje pada RSK. Novine otvaraju posebne rubrike i stranice namijenjene izbjeglicama gdje ih se obavjetava o pruanju pomoi, spajanju obitelji, pronalascima nestalih i slino.37 Iz svjedoenja vojnika u zbjegu mogue je fragmentarno saznati pojedinosti o borbenim djelovanjima i okolnostima naputanja poloaja. U izjavama obinih vojnika primjetna je nevjerica i razoaranje, ponajvie svojim voama koji su ih uvjeravali u suprotno od onoga to se na kraju dogodilo. Nekolicina vojnika iz okolice Knina prepriava svoje vienje borbi. Tako je eljko olaja iz Vrbnika izjavio: Tukli su nas kiom granata s Dinare i Miljevakog platoa, na ustae nismo ispalili ni peadijskog metka, zauzeli su Knin kad je ve bio pust grad, dodajui da je u Kninu pogoeno vozilo Hitne pomoi u kojem je smrtno stradalo troje ljudi, te da je pogoena stanica milicije gdje je poginulo
Pokolj izbeglica, Veernje novosti, 8. 8. 1995., 1, 3. Masakr nad nemonima, Veernje novosti, 10. 8. 1995., 3. 34 Stevan Mati, Spaljuju ive, Veernje novosti, 11. 8. 1995., 8. 35 Sto hiljada u koloni, Veernje novosti, 6. 8. 1995., 1. 36 Vlastimir Popovi, Kolona tuge i emera, Veernje novosti. 8. 8. 1995., 11.; Miroslav Stefanovi, iroka dua ravnice, Veernje novosti, 13. 8. 1995., 5.; J. Radosavljevi, Putuju karavani unesreenog naroda, Politika, 10. 8. 1995., 11.; Aleksandar Apostolovski, Zaelje kolone pripada sirotinji, Politika, 13. 8. 1995., 11.; Duan Pejak, Ne moe se iveti bez nade, Politika, 14. 8. 1995., 13. 37 S. R., A. R., Svaka pomo je dobrodola, Veernje novosti, 9. 8. 1995., 6.; S. R., Beskrajne poruke, Veernje novosti, 11. 8. 1995., 6.; T. R. S., Spiskovi sve dui, Veernje novosti, 14. 8. 1995., 6.; Nova stranica nesree, Veernje novosti, 17. 8. 1995., 21.
32 33

300

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

30 milicionara.38 Jovan osi koji se borio na Dinari izjavljuje da nisu dobivali granate iz skladita. Razoaran dodaje: nije to bilo povlaenje, bio je to beg! Kakav rezervni poloaj!? Nikakav rezervni poloaj i nije bio predvien.39 Izjave elnika RSK o povratku u borbu opovrgava Petar oli: Nitko nas sposobne na granici s Drinom ne zadrava da se borimo, valjda i oni shvataju da vie nemamo dravu.40 Nikola i Zdravko Pai, pripadnici 75. motorizirane brigade iz Drnia tvrde kako je usprkos injenici da se brigada drala, stigla komanda da se moramo povui. Prema njihovoj ocjeni strateka mjesta su izgubljena mnogo ranije: Mesecima su se po celu no uli buldoeri koji su pravili put ka vrhu Dinare a nita nije preduzimano da se to sprei.41 Sline prie daju vojnici iz drugih dijelova RSK. Tako Mirko uki s Korduna izjavljuje da je 6. kolovoza vojsci reeno da se povlai, zajedno s civilima. Zanimljiv je i njegov opis dogaaja u Topuskom: U obruu u Topuskom, saznali smo da muslimani kod Gline kolju redom. Nastao je kaos, pla, jauk, naoruani i pijani vojnici prijete, dvojica su se ubila. Onda je policija s Korduna zavela red. Tukli su motkama....42 Pojedinci iskazuju razoaranje zapovjednicima i kaosom koji je na vidjelo iznio dugogodinje organizacijske i kadrovske probleme SVK na koje je vrlo jasno u svojoj knjizi ukazao general SVK Milisav Sekuli.43 U izjavama toga tipa nerijetko se spominje izdaja od strane komandanata i viih oficira koji su naredili da napustimo podruje, a oruje i orue unitimo, moj komandant bataljuna, Perica Kutli, vercovao je margarinom u Banjaluci, samo su sticali kapital.44 Slikovit opis jedne ratne epizode dao je Stevo Borojevi koji je prema vlastitim rijeima dva dana na Strmenu kod Sunje bez hrane i vode, s odredom u zasjedi, ekao prodor hrvatskih vojnika: Sa barjakom ili su golobradi mladii, kao na pijanku. Bilo mi je ao da takve momke nazovem neprijateljima. Govorili su jedan drugom: kaj se boji! etnici su pobjegli! Svi su ostali na putu kao pokoena mlada trava u livadi. Prokleti rat i onaj ko ga nametnuo!45 Pripadnik specijalne jedinice Milovan Vukobratovi istie dvije stvari koje su ga natjerale u kolonu: neophodnost da doprate neja u Srbiju i nepostojanje organizovane odbrane. Ogoren je brzim naputanjem poloaja: zato se nismo borili ni koliko dobro lovako udruenje? I zato smo uopte potpaljivani nacionalnom idejom, a potom naputeni? Mi nikada nismo ni imali pravu dravnu organizaciju, pa s toga ni odbranu. To vidimo sada, kada je sasvim kasno za takvo iskustvo.46
S. Mati, Granatama na civile, Veernje novosti, 8. 8. 1995., 7. Podaci o stradalima nisu potvreni u ostalim izvorima. 39 Vlastimir Popovi, Kolona tuge i emera, Veernje novosti. 8. 8. 1995., 11. 40 Isto. 41 J. Radosavljevi, Primio celo selo, Politika, 12. 8. 1995., 13. 42 Milena Markovi, Kroz psovke i batine, Veernje novosti, 15. 8. 1995., 7. 43 M. SEKULI, n. dj., 135.-155. 44 Stevan Mati, U kuu - itav svet, Veernje novosti, 16. 8. 1995., 7. 45 Isto. 46 D. Dragievi, Na drumovima ceo jedan narod, Politika, 9. 8. 1995., 11.
38

301

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Slina mjeavina nevjerice, razoaranja i ogorenja karakterizira i izjave izbjeglih civila. U iskazima starijih izbjeglica esto se moe uti o drugoj beaniji od ustake kame. Osobito se ne moe zaobii ohrabrivanje naroda od strane voa pobunjenih Srba da e pomo navodno stii iz Republike Srpske i SR Jugoslavije. U tome smislu mogle su se proitati izjave poput kako je mogue da je Knin pao? (...) pa nas je 15 miliona, a njih 3. Jo uvek nitko ne shvata to se zapravo desilo.47 Neki su, pak, tvrdili kako su hrvatskim tekim naoruanjem komandovali ili su rukovali ameriki vojnici iz vijetnamskog rata i nemaki instruktori.48 Vrlo negativno se odreuju prema voama, za koje smatraju da su prvi pobegli, da su sejali iluzije, nedelju dana pre nae beanije izvukli su se lokalni monici, znali su da e Knin napustiti i naredili svojoj deci da nikom ne priaju ili glaveine su otile prve, sirotinja poslednja.49 Neki su ogoreni na nadlene to im nisu dali ni jedan sat za egzodus.50 U vezi s organiziranom evakuacijom izbjeglice navode: Sve se dogodilo u trenu, u magnovenju. Nareeno je da stanovnitvo napusti svoje domove.51 Problem evakuacije, odnosno naglog naputanja RSK od civilnog stanovnitva dobit e znaajan prostor u buduim analizama i komentarima. Jo jedan aspekt primjetan u iskazima civila jest odnos prema Hrvatskoj vojsci, openito Hrvatima i onome to su ostavili iza sebe. Primjer pruaju naslovi poput: Ustae sve palile, Bekstvo iz pakla, Kakav je to narod.52 Trudnica iz jedne kolone izjavila je: vreme za poroaj bilo je pre 14 dana, valjda se organizam sam obezbedio i odloio poroaj u tako nakaznoj sredini kao to je Hrvatska za Srbe.53 Ovdje se moe osvrnuti na jo dvije skupine izjava srpskih izbjeglica koje su esto citirane u beogradskim novinama. Radi se o strahu od ahovnice i povratku u Hrvatsku. U tom smislu mogle su se uti izjave: U Knin sa ahovnicom mi se vie ne vraamo. Tamo nema ivota,54 ili tamo nam, pod ahovnicom, povratka nema.55 Slino govori Bogdan Vezmar iz Like: Sve je ostalo, ne verujem da emo se ikada tamo vratiti.56 Nedostatak elje i vjere u povratak esto se pojavljuje u izjavama izbjeglica. Tomu je svakako pridonio i snaan animozitet prema hrvatskoj vlasti, razvijan kod srpskoga stanovnitva tijekom prethodnih pet godina.57 Tako se navodi izjava o Duanu Manojloviu
Sandra Gucijan, Voe pobegle pre naroda, Politika, 10. 8. 1995., 19. S. Mati, Voe sejale iluzije, Veernje novosti, 12. 8. 1995., 6. 49 Aleksandar Apostolovski, Glaveine su otile prve, sirotinja poslednja, Politika, 9. 8. 1995., 17. 50 Sl. Peevi, Vode, hleba i benzina, Veernje novosti, 8. 8. 1995., 7. 51 Miroslav Stefanovi, Sine, ovo je tvoja zemlja!, Veernje novosti, 11. 8. 1995., 22. 52 Veernje novosti, 13. 8. 1995., 18. 53 D. Dragievi, Golgota na putu kroz Hrvatsku, Politika, 11. 8. 1995., 11. 54 B. N., Tuga velika, zaveljaj mali, Veernje novosti, 9. 8.1995., 19. 55 Nema povratka, Veernje novosti, 13. 8. 1995., 18. 56 J. Radosavljevi, Putuju karavani unesreenog naroda, Politika, 10. 8. 1995., 11. 57 O tome opirnije: N. BARI, n. dj., 535.-542.
47 48

302

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

iz okolice Knina, koji je 4. kolovoza uzeo puku da se bori, a kad zagusti spalie kuu i pobei kao pre 50 godina.58 Meu reportaama o izbjeglikim sudbinama osobito este bile su one o deci - vozaima, koji su, unato velikim naporima, samostalno uspjeli do Srbije dovesti kamion, automobil ili traktor.59 Od reportaa novinara koji su se zatekli u koloni vrijedi izdvojiti niz reportaa Milorada Bonjaka.60 One su pod naslovom S izbjeglicama od Knina do Pavlovia uprije, objavljene u Veernjim novostima od 12. do 14. kolovoza. Ovdje e se prikazati prva reportaa u kojoj opisuje dogaaje u Kninu 4. kolovoza. Navodi da su teklii Civilne zatite oko 19 sati poeli obavjetavati Kninjane da iz ovih stopa moraju da odu iz grada, da je to naredba koja je za sat dva prostrujala irom RSK. Obrazloenje je glasilo da se evakuacija vri iz preventivnih, sigurnosnih razloga, jer e i borcima na frontu biti lake kad znaju da su im obitelji na sigurnome u Lici, te da je gotovo istog trenutka kada se gradom proirila naredba, hrvatska artiljerija s Dinare i Miljevaca zautala. U noi 5. kolovoza civilima se prikljuuju postrojbe SVK. Navodi da je Vrhovinskoj brigadi (50. pjeadijskoj brigadi 15. likog korpusa) zapovijed za povlaenje stigla u jedan sat u noi, est sati nakon to je takva zapovijed dana civilima. Tvrdnje asnika UN-a u Kninu s konferencije za novinare 4. kolovoza kako ih je to jutro u 3.50 Glavni stoer Hrvatske vojske obavijestio o poetku napada smatra netonima. Prema Bonjakovim saznanjima, upozorenje UN-u stiglo je jo prethodnu veer oko 20 sati, a nekolicina ljudi iz UN-a ili kako ih Bonjak naziva prosrpski orijentirane krtice, odmah ga je proslijedilo SVK. Istu informaciju doznali su novinari okupljeni u informativnoj agenciji RSK Iskra. Izvjestitelji su jo od kraja srpnja bili organizirani u informativni pul, smjeten u kninskome Domu vojske. Ondje je na dan napada prispelo tek nekoliko novinara, a elnici pula zbrisali su vee uoi napada, ne osiguravi preostalim novinarima primjerene uvjete za rad. Veze s Beogradom, jo od pada Grahova, mogle su se uspostaviti jedino putem vojnog specijala, a kninskoj radijskoj postaji nije omogueno emitiranje s rezervne, ratne lokacije. Tek 12 sati nakon poetka napada, grupa hrabrih tehniara spojila je ice u podrumu. Napominje da u stalnom izvjetavanju o nepromijenjenom stanju na bojitu vijesti nisu bile garnirane propagandno - psiholokim ciljem. Priznaje da nisu objavili neslubenu vijest da je popustila obrana Knina na podruju Crvene zemlje. lanak
A. Apostolovski, Ceo zaselak u leperu, Politika, 8. 8. 1995., 11. Vidi lanke: Duan Pejak, Kad su deca bila odrasli, Politika, 13. 8.1995., 11; . Berar, Deak za volanom traktora, Politika, 17. 8.1995., 13; Milorad Vukoti, Dete jae od zla, Veernje novosti, 17. 8. 1995., 13. 60 Ime Milorada Bonjaka (Udbina, 1960.) nalazi se na popisu kojim Ministarstvo informiranja RSK u lipnju 1993. moli Ministarstvo obrane da 67 vojnih obveznika novinarskih i programsko-tehnikih kadrova neophodnih za rad u informisanju u uslovima neposredne ratne opasnosti, rasporedi na ratnu obavezu u Dravni informativni pul RSK. Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata, RSK, Ministarstvo obrane, Broj: 04 649-1/93, 10. 06. 1993., kut. 6.
58 59

303

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

zavrava razoaravajuim zakljukom: Usprkos tome, na opte iznenaenje nareena je evakuacija.61 Veernje novosti predstavile su 8. kolovoza anketno istraivanje javnoga mnijenja informativne agencije Ipres, o problematici izbjeglica iz RSK, provedeno u 13 srbijanskih gradova. Na pitanje o prirodi odnosa prema izbjeglicama iz RSK u usporedbi s 1991. godinom, 60% ispitanika istie da je njihov odnos ostao isti, 27% kae da je dolo do promjene u pozitivnom smislu, dok samo 9% istie da se njihov odnos prema izbjeglicama promijenio u negativnom smislu. Zanimljivi su rezultati pitanja: Koga smatrate izbjeglicom? Najvei broj anketiranih graana, gotovo 73%, smatra izbjeglicama samo djecu, ene, starce i nemone, dok se radno i vojno sposobni mukarci oito na doivljavaju kao izbjeglice. Na pitanje o ograniavanju i trajanju izbjeglikog statusa 33% ispitanih odgovorilo je tri godine, 27% odluilo se za rok od est mjeseci, dok 25% ispitanika optimalnim dri rok od godinu dana, a samo 6% zagovara dvogodinje trajanje izbjeglikog statusa. Moe se zakljuiti da su graani Srbije u veem broju stvorili odreeni pozitivni senzibilitet spram izbjeglica iz RSK, no da on ne dolazi do izraaja kad se radi o vojnim obveznicima, u emu se moe nazrijeti i koga graani Srbije smatraju odgovornima za slom RSK. Isto tako, pitanje o trajanju izbjeglikog statusa ukazuje na nespremnost javnosti za dugoronu podrku izbjeglicama. Ukupno, vie od 90% ispitanih ograniilo je njegovo trajanje na tri godine to se, dodue, moe protumaiti dvojako. Bilo da im se nakon toga dopusti trajan boravak u Srbiji i, eventualno, dobiju dravljanstvo, bilo da se moraju vratiti u Hrvatsku.62 Iznenaujue brzi slom RSK otvorio je mnoga pitanja o njenoj unutranjoj organizaciji, slabostima, snazi vojske i traenju oslonca u Republici Srpskoj. Upravo su ta pitanja postala sredinjom temom veine komentara u dnevnim listovima. U komentarima ovakve vrste prednjai Politika, inae sklonija tom obliku novinarskoga teksta. U lanku Zablude o vlastitoj vojnoj snazi autor Radovan Pavlovi podsjea na ograniene vojne akcije Hrvatske vojske od 1992. i kasnije i razmjetanja snaga UN-a kojima se komad po komad otkidao dio teritorije RSK. Spominje etiri munjevite i snane akcije u tome razdoblju; Miljevaki plato, Maslenica, Medaki dep i Bljesak. Smatra da ova najnovija akcija nije iznenadila samo krajinsko vodstvo ve i strane analitiare jer su procjenjivali da Hrvatska vojska nema snage za takvu operaciju. Taktiku pogrenih procjena Milana Martia naziva neplodonosnom ironizirajui njegovu izjavu kako SVK raspolae raketama Zemlja - Zagreb. Atmosferu u Krajini koja je pogodovala i osokolila Hrvatsku, opisuje na sljedei nain: Politiki vrh due vreme pokazivao je znakove potpune dravnike impotencije. Drava pred kolapsom, sluenost naroda razliitim politikim opcijama, na politikoj sceni do krvi zavaena elita oko podele vlasti. U takvoj klimi ni vojska nije ostala imuna. Orijentaciju i vjerovanje u udare po gradovima u
61 62

Milorad Bonjak, Dan kad je pao Knin, Veernje novosti, 12. 8. 1995., 10. D. D., Zaklon u irokom srcu, Veernje novosti, 8. 8. 1995., 11.

304

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

hrvatskoj unutranjosti ili prelazak na gerilski nain ratovanja naziva zabludom.63 Drugi komentator Radovan Kovaevi najveim krivcem oznaava vodstvo Republike Srpske koje upropatava priliku za astan izlazak iz rata, a to bi donijelo ostvarenje sutinskih ciljeva onog dela srpskog naroda koji je obuhvaen nepravednim avnojevskim granicama. Nasuprot procjenama Slobodana Miloevia, krajinsko vodstvo se prikljuilo bosanskim Srbima i eeljevim radikalima radei na ujedinjenju RSK s Republikom Srpskom, Mikeli je smijenjen, a proputena je ogromna ansa za RSK u obliku ekonomskog sporazuma s Hrvatskom, to je podravala i meunarodna zajednica. Hvali pregovaraku politiku i umjenost bive Mikelieve vlade tvrdei da je mogunost pregovora postojala nakon Bljeska i za vrijeme enevskih pregovora. Posljedica takve politike krajinskog vodstva pruanje je prilike Tumanu da ostvari san od vremena Ante Starevia, da se etniki srpski faktor eliminie iz Hrvatske.64 Vidljivo je da Kovaevi zagovara trenutna politika stajalita Beograda i Slobodana Miloevia koji osuuju Pale i Knin zbog nerealnih zahtjeva. Novi komentar Radovana Kovaevia Sudbonosno udaljavanje Knina od Beograda problematizira veze Knina i Pala. Martievo pribliavanje vodstvu Republike Srpske i udaljavanje od zvanine politike Beograda autor naziva sudbonosnim. Prema njemu, u Kninu nisu uvidjeli neisplativost takve politike unato tome to je Republika Srpska izigrala dogovor o vojnoj pomoi za vrijeme Bljeska. Osim toga on iznosi tvrdnju da je Republika Srpska u studenom 1994. Hrvatima olako prepustila Kupres, to e kasnije dovesti i do pada Glamoa i Grahova.65 Miljenko Pei, trei Politikin komentator, u tekstu Da li je proputena istorijska ansa, analizira aspekte (ne)prihvaanja Plana Z-4. Donosi kratak pregled tog plana i stajalita koja su o njemu imali Hrvatska, RSK i meunarodna zajednica. Prenosi i izjavu hrvatskog pregovaraa Hrvoja arinia kako Hrvatska prihvaa one dijelove plana koji ne dovode u pitanje njezinu teritorijalnu cjelovitost, suverenitet i meunarodno priznate granice. Dri da je to bio plan poslednje anse, koji je omoguavao Srbima da postignu maksimum s obzirom na injenicu da meunarodna zajednica nikada nije priznala RSK, ali se dogodilo da je Hrvatska u tri godine naoruala vojsku, a s munjevitim osvajanjem zapadne Slavonije plan Z-4 je Hrvatima postajao sve dalji, a sve blii krajinskim Srbima. Napominje kako su odbijanju plana i podgrejavanju nerealnih ambicija RSK kumovali i mnogi politiki faktori u Beogradu. Poimenino navodi Borisava Jovia, Vojislava eelja i Zorana inia kao i neke njihove izjave: Poslednjeg dana januara potpredsednik SPS (Socijalistika partija Srbije) dr Borisav Jovi je na jednoj tribini izjavio da je Krajina dovoljno vojniki jaka da se odupre eventualnom napadu hrvatske vojske. I za
63

Radovan Pavlovi, Zablude o sopstvenoj vojnoj snazi, Politika, 8. 8. 1995., 13. Radovan Kovaevi, Koren svih zabluda nalazio se na Palama, Politika, 8. 8. 1995., 13. 65 Radovan Kovaevi, Sudbonosno udaljavanje Knina od Beograda, Politika, 10. 8. 1995., 13.
64

305

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Vojislava eelja taj je plan bio potpuno neprihvatljiv, dok je Zoran ini o njemu izjavio: injenica da srpski narod u RSK ne prihvata plan upuuje nas na to da ga ni mi ne podrimo. Nasuprot tome stajao je Vuk Drakovi koji je spomenuti plan podravao.66 Meu brojnim reagiranjima i priopenjima politikih stranaka, udruga, sindikata i radnih kolektiva o Oluji i njenim posljedicama moe se izdvojiti upravo stajalite Vuka Drakovia i njegovog Srpskog pokreta obnove. On smatra da je padom Krajine poraena politika nacionalne histerije i naobraenosti, prevazienih ideologija i kultova, a poraena je i uobrazilja da se Srbija brani u Kninu. Vei dio Drakovieve konferencije za tisak posveen je Hrvatskoj i predsjedniku Tumanu koji je navukao masku evropejstva preko nacistikog lica i zadobio pomo velikih sila u ostvarenju svojih planova: Kult izme i kundaka zahvata Hrvatsku. Nemci i Amerikanci se ve groze zbog monstruma. Ustatvo i ivotinjska svirepost i mrnja prema Srbima pokazuju se pred zauenim licima do sada neobavetenog sveta. Tuman je progonom Srba iz Kninske krajine prisilio vodee dravnike i diplomate da zavire u Knjigu ustakog noa iz 1941. godine i da firera Tumana ponu povezivati s poglavnikom Paveliem, Tuman se pretapa u Pavelia, a njegova vojska u nacistiku rulju. Sadanji poloaj krajinskih Srba usporeuje s Jevrejima koji su 20 vekova sanjali Jerusalim i vratili se u Jerusalim te s povlaenjem i povratkom srpske vojske i naroda u Otadbinu u Prvom svjetskom ratu. Svoj govor zavrava zlokobnim pogledom u budunost: Naa Krajina je naa nova albanska Golgota. Ili e Srpska Krajina jednim meunarodnim ugovorom overenim svim meunarodnim garancijama, pripasti onima ija je bila vekovima ili mira i spokoja meu Srbima i Hrvatima nee biti. To znamo mi, to e uskoro znati svak u svetu. Franjo Tuman e shvatiti poslednji.67 Vidljivo je da Drakovi esto koristi povijesne usporedbe. U tome je, ne samo njemu, ve i ostalim srpskim politiarima i novinarima na prvome mjestu usporedba suvremene Hrvatske s Nezavisnom Dravom Hrvatskom (NDH), a Tumana s Paveliem. Kao dokaz najee e se isticati da je Franji Tumanu uspjelo to nije ni Anti Paveliu - istjerati Srbe iz Hrvatske. Ova povijesna paralela koritena je u srbijanskome tisku ve od 1990. godine.68 Veernje novosti 16. kolovoza prenose komentar diplomatskog urednika u Tanjugu Zorana Jevovia, pod naslovom Beanje na elu kolone, u kojem postavlja pitanje odgovornosti za genocid i etniko ienje koje je sprovela hrvatska vojska. I on glavni uzrok pronalazi u vodstvu RSK i Republike Srpske jer su u rat eljeli uvui SRJ i na taj nain prikriti sopstvene propuste. Osobito je otar u kritici krajinskoga vodstva te postavlja pitanja: Zato krajinsko rukovodstvo nije na vreme prihvatilo mir, ako ve nije moglo da izdri rat? Ko je zaista, doneo naredbe o povlaenju naroda i vojske? Ako su ve bili dovoljno samostalni da odbiju mirovne predloge, sugestije i zahteve u tom smeru iz
Miljenko Pei, Da li je proputena istorijska ansa, Politika, 8. 8. 1995., 13. N. P., Drakovi: Tuman se pretvara u Pavelia, Politika, 16. 8. 1995., 12. 68 Nae teme HDZ i NDH, NIN, br. 2044., 4. 3. 1990., 9-15.
66 67

306

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Beograda, zato se onda nisu branili? Krajiko rukovodstvo, koje nije bealo na zaelju kolone, morae da odgovori na pitanje: Zato je i po ijem savetu, odluilo da pokrene stotine hiljada stanovnika prema Srbiji?69

Opisi stanja na Kordunu, oko Dubrovnika, Banovini i podruju Knina

Snage krajinskih Srba na Kordunu i Banovini pruile su snaniji otpor nego to je to bio sluaj u okolici Knina. Meutim, i ovdje je ubrzo dolo do evakuacije civilnoga stanovnitva, kao i do povlaenja vojske. Opis dogaaja na Banovini i Kordunu u prvim satima i danima napada donose Veernje novosti u prilogu Put smrti i spasa. Sugerira se da su Hrvati veliku pomo imali u snagama UN-a koje su sistematski pijunirale i odavale informacije o poloajima srpskih snaga. Napad je poeo u pet sati ujutro iz pravca Zagreba, Pokupskog, Karlovca i Jastrebarskog. Putem Radija Petrova gora graani su zamoljeni da se pridravaju uputa koje uju na radiju. Oko 12 sati 4. kolovoza komandanti 11. i 19. brigade 21. korpusa SVK izvjetavaju da su linije obrane vrste, upozoravajui da se ne nasjeda lanim hrvatskim radijskim postajama. Nakon prvog dana borbi i pada Knina, u subotu, 5. kolovoza, oglaavaju se general Mile Novakovi i pukovnik edomir Bulat ponavljajui da su sve linije stabilne i da nema nikave selidbe. Iste veeri predstavnici Civilne zatite obavjetavaju mjesne zajednice da budu spremne za evakuaciju stanovnitva. Kolone koje se odmah poinju formirati kontrolirala je policija, da ne utekne koji vojnik. Po dolasku u ve naputenu Glinu, u koloni od 30 kilometara, saznaju da su pripadnici 5. Izetbegovievog korpusa masakrirali 600 civila, ena, dece i vojnika u Topuskom. Na putu prema Dvoru kolona nailazi na ustae koji napreduju iz smjera Kostajnice, dolazi do borbe u kojoj sudjeluju ljudi iz kolone i pristigla vojska nakon ega prelaze u Bosnu i Hercegovinu. U tekstu se spominje kolona tenkova koje se probila iz obrua u Topuskom i iz pravca Gline krenula prema Dvoru. Autor govori o olakanju meu izbjeglicama kad je kolona stigla, no ne spominje nikakav incident ili gaenje kolone do kojega je dolo.70 O tome dogaaju Veernje novosti izvijestile su ve ranije, na naslovnici izdanja od 14. kolovoza. U tekstu zagrebakog dopisnika Novosti govori se o tunoj koloni od 32.000 izbjeglica: Oevici tvrde da je tu tunu kolonu izgazio tenkovima srpski general Mile Novakovi, prilikom beanja sa Petrove gore. Nastavlja kako hrvatski mediji tu verziju interpretiraju s ciljem okrivljavanja srpskog rukovodstva za sudbinu izbeglica, te konstatira da u toj prii postoji velika rupa jer je Mile Novakovi proao tim putem, ali dva dana pre formiranja izbeglike kolone! Drugim reima, kolona je pregaena srpskim, ali zarobljenim tenkovima.71
Zoran Jevovi, Beanje na elu kolone, Veernje novosti, 16. 8. 1995., 2. Jovica Beki, Put smrti i spasa, Veernje novosti, 17. 8. 1995., 10. 71 Milenko Predragovi, Kolona izgaena tenkovima, Veernje novosti, 14. 8. 1995., 4.
69 70

307

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Povodom napetosti u dubrovakom podruju sredinom kolovoza, zagrebaki dopisnik Veernjih novosti Milenko Predragovi u tekstu Ponovo ratni bubnjevi javlja da su Hrvati doiveli teak poraz u prvim pokuajima da osvoje Trebinje i pritom izazvali grandiozan poar na jadranskoj obali od 80 kilometara. Nastavlja s tvrdnjama o ratnim apetitima Hrvatske, tetrapak drave, napominjui kako hrvatski ratni stroj u kojem je pogonsko gorivo 8 profesionalnih brigada, iji su bojovnici zadojeni i okieni nacionalistikim obelejima, nee stati sve dok ne bude slomljen i njegov poslednji deo. U dokazivanju ustakog karaktera Hrvatske tvrdi da je u Knin ula zloglasna splitska 4. brigada Vitez Rafael Boban u crnim uniformama i sa faistikim obelejima. Odgovornima za sve spomenuto smatra Helmuta Kohla i Klausa Kinkela koji toleriu neonacizam na svojim udaljenim posedima. Slinoga tona je potpuno nepotkrijepljena tvrdnja da je progon vie od 700 hiljada Srba i 128 hiljada iptara, za samo pet godina vladavine, mogla da napravi samo neonacistika ideologija. Nejasno je odakle su se uz Srbe kao meta navodnog neonacistikog karaktera hrvatske vlasti nali i Albanci. U kontekstu uestalih srpskih provokacija iz istone Hercegovine prema Dubrovniku i najavama generala Zvonimira ervenka da e hrvatska strana uzvratiti Predragovi optuuje ervenka da je prvi ugrozio Dubrovnik, smjetajui u njega svoj ratni stoer te zakljuuje: ako Hrvatska strana eli rat, onda se ne sme skrivati iza istorijske batine poput onemoale tetke.72 U ovome razdoblju, sredinom kolovoza, medijski prostor u Veernjim novostima ponovno dobivaju izvjea VRS. Ona meu ostalim govore o masovnom dezerterstvu u Dubrovniku, slomu bojovnika u Drvaru, ili o velikom broju poginulih hrvatskih vojnika.73 Od 20. do 22. kolovoza Veernje novosti objavljuju feljton Uzroci moralnog nevojnikog poraza jugozapadnog dela Republike Srpske Krajine. Autor Milorad Bonjak, uz ponavljanje nekih momenata iz prethodnih napisa, donosi nove podatke koji osvjetljavaju poteze politikog i vojnog vodstva RSK i snaga UN-a. Prvi dio feljtona nosi naslov Zato je utao Radio Knin. Kljunom odlukom i najsudbonosnijim potezom vodstva RSK u svih pet godina, naziva naredbu za evakuaciju civilnog stanovnitva od 4. kolovoza u 19 sati, u kojoj e Zagreb traiti uporite za svoju agresiju. Bez obzira, tvrdi, to su linije obrane Knina mogle izdrati barem mjesec dana, dolo je do naredbe za evakuaciju koja je, ustvari, znaila iseljenje, i koje se svaki lan rukovodstva RSK nastoji ratosiljati u smislu njenog autorstva. Konstatira da se tim inom zapravo eljelo unijeti jo vie dramatike, odnosno prisiliti Vojsku Jugoslavije da sudjeluje u borbama protiv Hrvatske vojske. Nastavlja: nespremnost i zateenost svih segmenata civilne, a delimino, i vojne vlasti u RSK, za efektivno suprotstavljanje oekivanom napadu Hrvatske vojske, bila je uoljiva jo od pada Grahova.
Milenko Predragovi, Ponovo ratni bubnjevi, Veernje novosti, 17. 8. 1995., 5. P. Guti, Zatije pred buru, Veernje novosti, 17. 8. 1995., 5.; B. Mari, G. Maunaga, Tuman Katele zavio u crno, Veernje novosti, 19. 8. 1995., 5.; B. Mari, Slom bojovnika, Veernje novosti, 20. 8. 1995., 5.
72 73

308

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Citira izjave nekolicine vojnika o haotinom sustavu komunikacija izmeu pojedinih jedinica, dok probleme u civilnom sektoru smatra jo veima. Plan evakuacije izveden je loe jer je prethodni plan, padom Grahova i tog cestovnog pravca, propao. Nemar i diletantizam oitovao se i kod formiranja Dravnog informativnog pula, koji je trebao biti filter svih informacija u vezi s vojno-politikim stanjem i grupni kreator medijske promocije argumenata RSK. Bonjak, i sam lan pula, tvrdi da nita dogovoreno prilikom osnivanja nije ostvareno, te je informativni sustav RSK na dan napada bio potpuno obezglavljen. elnici tog tijela pobjegli su s obiteljima tako da se na dan napada u sjeditu pula, Domu vojske u Kninu, od 54 lana nalazilo samo njih est.74 U drugom dijelu feljtona naslova Knin mirno spavao, opisuje zbivanja u Kninu uoi i za vrijeme napada. Civilnim vlastima zamjera to stanovnitvo nije bilo obavijeteno o predstojeem napadu odmah po dojavi krtica iz UNa, uveer 3. kolovoza. Dri da je to trebalo uiniti od kue do kue, kao to je to uinila Civilna zatita 24 asa kasnije kad je za tili as obavestila o naredbi za evakuaciju. Spomenuta nespremnost oitovala se u tome to su na poetku napada ranjenike skupljali i vozili u bolnice uglavnom pripadnici UN-a. Oko 12 sati 4. kolovoza na sastanak s predstavnicima SVK u redakciju u Domu vojske stie Alain Forand, zapovjednik snaga UN-a u sektoru Jug. Sa srpske strane sastanku su prisustvovali pukovnik Kosta Novakovi, pomonik komandanta SVK, pukovnik Milan Trgovevi, ef vojnog pregovarakog tima SVK, Mladen Kalapa, oficir za vezu s UN-om, Savo trbac, sekretar vlade i sam M. Bonjak. Forand je doao pjeice jer je oko June kasarne, sjedita UN-a u Kninu, jedna jedinica SVK postavila mine. Obavijestio ih je o trenutnoj situaciji i dobio garancije da SVK vie nee provocirati. Istodobno se u trajnom zasjedanju nalazio Vrhovni savjet obrane RSK na elu s Milanom Martiem. Iza podneva stie obavijest Obavetajno-bezbednosnog odseka da su Hrvati na nekoliko pravaca ula u zonu razdvajanja, ali da trpe gubitke. Javlja se o 300 rtava na hrvatskoj strani. Oko 19 sati pukovnik Novakovi obavjetava novinare da je nareena evakuacija Glavnog taba SVK i Vladinih institucija u mjesto Srb u Lici. U dogovoru Novakovia i novinara odlueno je da se stanovnitvo obavijesti putem kurira Civilne zatite, a ne putem radija jer se nije elelo da Hrvati u eteru Radio Knin sluaju obrazloenje naredbe. Bonjak na ovome mjestu citira dio teksta obrazloenja naredbe: Evakuacija se vri iz preventivnih, bezbednosnih razloga. A, i borcima na frontu bie lake, kad budu znali da su njihovi najmiliji na sigurnim mjestima u Srbu i Donjem Lapcu. Drugi razlog bila je slaba ujnost Radija Knin koji je radio na agregat poto je struju vjerovatno iskljuila Elektra zbog opasnosti od poara. Odluka da se Glavni tab SVK izmjesti u Srb nakratko je promijenjena, trebao je biti stacioniran u selu Paene, no u noi se ipak krenulo za Liku. Dio arhive nosili su sa sobom dok je dio prethodno spaljen u Kninu. Neimenovani lan dravnoga vodstva kasnije je u Beogradu ispriao Bonjaku da se tada u Paenama naao i Milan Marti: Bio je iznenaen to konvoj Glavnog taba SVK kree iz tog mesta dalje. Rekao je,
74

Milorad Bonjak, Zato je utao Radio Knin, Veernje novosti, 20. 8. 1995., 7.

309

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

da mora da odspava, barem jedan as, to je zaista i uinio. Dotle, roeni brat mu je otiao u Knin, po familiju. Posle toga, kad je konvoj G ve bio daleko, i sam Marti se uputio za njim. Bonjak lanak zakljuuje Martievom izjavom iz Banja Luke da je naredio samo povlaenje civila u okolna sela.75 U posljednjem nastavku feljtona Bonjak problematizira politiku pozadinu nedavnih zbivanja. Slijedi osnovne pravce kritika na raun krajinskoga vodstva, ve viene u prijanjim analizama - udaljavanje od Beograda, priklanjanje Republici Srpskoj i unutarnji politiki sukobi. U prilogu donosi Odluku o dravnom ujedinjenju RSK i Republike Srpske, dokument pripremljen za najavljenu, ali neodranu sjednicu skuptina dviju srpskih republika. Osim toga u istom se lanku po prvi put pojavljuje problem Bihaa, pri emu se navodi da su Muslimani iz Bihaa krajem srpnja 1995. pokrenuli medijsku kampanju kako bi ubrzali intervenciju Hrvatske vojske.76

O uzrocima sloma RSK

Vojnim aspektom u sklopu sloma RSK bavi se Politika i u izdanju od 27. kolovoza. Autor lanka uz pomo dvojice neimenovanih generala Vojske Jugoslavije nastoji detektirati pojave koje su negativno utjecale na borbenu spremnost SVK i njezin poraz. Suglasni su da je od samog poetka u organizaciji obrane i ustroju vojske uinjeno mnogo propusta, da se moda i nije moglo oekivati da e SVK slomiti agresora. Jedan od sugovornika u najvee nedostatke ubraja manjak discipline, srca i pameti, apostrofirajui moral vojske razoren saznanjima da se jedni stalno bogate, dok drugi tavore u rovovima dok samo sirotinja ratuje. Kao sljedei nepovoljan faktor izdvajaju znaajno naprezanje stanovnitva u obrambenim zadacima, odnosno, da se angaovanje SVK svodilo na dranje granine linije. Istiu nerazmjeran omjer aktivnoga i rezervnoga sastava u korist aktivnog; od ukupno 50. 000 vojnika, ak 38. 000 bilo je u aktivnome sastavu. Dalje navode sukobe u dravnom vrhu i este smjene u zapovjednom kadru vojske koje nisu donosile napredak. Oba generala slau se u ocjeni izrazito negativnog uinka raznih linija zapovijedanja, ponajprije jedinica MUP-a za specijalne namjene koje su esto prekoraivale ovlaenja, kontrolirali vojsku i maltretirali oficire. Isto vrijedi za razne nedisciplinirane dobrovoljake skupine koje se nisu eljele podrediti zajednikom zapovjednitvu. Znaajan pomak u organizaciji vojske nije uinio ni Mile Mrki, oficir elitne jedinice VJ, od kojeg se oekivalo da ustroji gotove snage za brze intervencije, spremne za udare po dubini i za rasecanje hrvatske teritorije. Posao mu je bio utoliko otean to je dobio natrag petnaestak hiljada mobilisanih izbeglica. Zakljuuje se da je SVK i u ljudstvu i u tehnici bila inferiorna u odnosu na agresora, no, isto tako, da se u javnosti uoi napada baratalo pretjeranim podacima o snazi Hrvata, te da je tako u samom narodu
75 76

Milorad Bonjak, Knin mirno spavao, Veernje novosti, 21. 8. 1995., 7. Milorad Bonjak, Tvrdoglavost i naiva, Veernje novosti, 22. 8. 1995., 7.

310

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

stvorena panika, idu ustae i kolju i slino. Takoer, ne zaboravlja se spomenuti pogreno uverenje da se Knin brani u Beogradu.77 Svoje vienje pada Knina iznijeli su u Politici i Veernjim novostima bivi premijer Borislav Mikeli i Dragan Vasiljkovi, poznatiji kao Kapetan Dragan, zapovjednik i instruktor srpskih specijalnih jedinica. Mikeli se, u razgovoru za Borbu koji prenosi Politika, najveim dijelom slae s onim o emu su govorile i dotadanje analize - pad zapadnog dijela RSK plod je sulude politike Martia i Karadia. Naglaava svoju predanost mirnom rjeavanju problema, a s druge strane, proziva Martieve, Babieve i eeljeve jastrebove koji su palili vatre. Osim toga Mikeli pronalazi jedan novi moment koji bi trebao uslijediti po uvlaenju SR Jugoslavije u rat, a to je izazivanje unutarnjih nemira u SR Jugoslaviji po eeljevu modelu.78 Nije pojanjeno kakav je to eeljev model izazivanja nemira. Vasiljkovi, pak, izraava razoaranje ishodom cjelokupne situacije. Izrazito negativno se odreuje prema konstantnom loem utjecaju srpskih mitova zbog ega Srbima od Kosovskog boja nije palo na pamet priznati poraz i gdje se neprestano trai novi Vuk Brankovi. Po njegovom miljenju i iskustvu, steenom u etiri godine ratovanja i obuavanja, do poraza je dovela nebriga za vojsku, vojna i dravna neorganiziranost i zanemarivanje osnovnih vojnih potreba, poput hrane i opreme to je u konanici prouzroilo nepripremljenost vojske. Tvrdi kako je u Krajini od poetka do poslednjeg dana vladalo opte rasulo. Poblie je objasnio razloge naputanja RSK prije napada hrvatskih snaga. Vikend uoi napada nalazio se u Kninu u razgovoru s patrijarhom Pavlom, Milanom Martiem, Milom Mrkiem i Ratkom Mladiem. Mladi je tada uvjeravao prisutne da e njegova vojska braniti svaki pedalj RSK. Budui da se padom Grahova hrvatskim snagama otvorio put prema Kninu, Vasiljkovi je predloio protuudare prema ibeniku i Zadru emu se pesimistino usprotivio general Duan Lonar tvrdei da vie nemaju ni sekund vremena u borbi protiv Hrvata. Takav stav jednog od zapovjednika i injenica da nije mogao krenuti sam s tek 60 obuenih ljudi dovele su do njegova naputanja Knina. Iz razgovora se moglo saznati da je Kapetan Dragan na podruju RSK boravio od 4. travnja 1991. do 31. srpnja 1995. Tvrdi da je po dolasku u Knin 1991., unato nesklonosti Milana Babia, koji je od Krajine hteo da stvori svoje carstvo, u red doveo poligone za obuku u Golubiu kraj Knina, te da je u prva tri mjeseca uspjeno obuio 1200 ljudi. U ustroju centra za obuku pomagao mu je pripadnik padobranskih postrojbi britanske vojske kojega su prozvali Marko.79

77 Radovan Pavlovi, Uzroci vojnog poraza Krajine - Serije propusta u organizaciji vojske RSK, Politika, 27. 8. 1995., 7. 78 Mikeli: Pogubna politika lidera sa Pala i iz Knina, Politika, 19. 8. 1995., 12. 79 Dijana Dimitrovska, Politika oborila Krajinu, Veernje novosti, 29. 8. 1995., 7.

311

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Pitanje evakuacije civila i vojske

Problem evakuacije civilnoga stanovnitva nastavio je pobuivati interes srpske javnosti i krajem kolovoza. Prijanje izjave izbjeglica, civila i vojnika, kao i analize novinara traile su odgovorne za brzi odlazak stanovnitva i povlaenje vojske, pronalazei ih meu lanovima vodstva RSK. Navodi su dobili svoju potvrdu na konferenciji za novinare u Beogradu 22. kolovoza, gdje su prvi put u javnosti govorili lanovi Vlade i Skuptine RSK. Kljuni dokaz koji su pruili novinarima bila je odluka o evakuaciji stanovnitva iz optina Knin, Benkovac, Obrovac, Drni i Graac, koju je donio Vrhovni savjet odbrane, a potpisao Milan Marti. Veernje novosti i Politika u izvjetaju s konferencije u cijelosti su donijele i sadraj spomenute odluke.80 Kako svjedoi Rajko Leaji, predsjednik Skuptine RSK, on za odluku nije znao, no smatra kako se je stanovnitvo trebalo povui samo u okolna sela, jer, kako je istaknuo, RSK nije ni imala profesionalnu vojsku vee je narod bio ta vojska. Zato je bilo logino da za nejai krenu oevi, muevi, braa, sinovi. Milan Ivani, savjetnik Milana Martia, odluku smatra nelegalnom jer sjednica Vrhovnog savjeta obrane nije imala kvorum. Tvrdu da su o svemu odluili samo Milan Marti i Mile Mrki jer se ostali lanovi savjeta nisu ni nalazili u Kninu; predsjednik Vlade Milan Babi bio je u Beogradu, ministar unutarnjih poslova Too Paji na Kordunu, a ministar obrane Milan uput u Korenici. Milivoj Vojnovi, ministar vanjskih poslova, ocjenjuje da je cilj bio uvlaenje SR Jugoslavije u rat, te potvruje da je u dravnom vrhu niz godina postojao raskol izmeu dvije grupe, one za pregovore i ratnohukake. Na novinarsko pitanje tko je naredio povlaenje vojske nazoni nisu znali precizno odgovoriti. U zakljunoj izjavi istaknuli su da se okupacija zapadnog dijela RSK ne priznaje, dok e se pitanje istone Slavonije rjeavati pregovorima.81 Razlike u pristupu i stilu izvjetavanja dvaju dnevnih novina pokazala je sredinom kolovoza jedna vijest iz Zagreba. Bila je rije o navodnom letku Ministarstva obrane RSK s tiskanim potpisom Mile Mrkia, kojim se nareuje evakuacija stanovnitva. Letak je, javlja se, objavljen u hrvatskim novinama, ne sadri originalni potpis niti datum, dok su tri slova u peatu ministarstva napisana latinicom, to je kod Srba pobudilo sumnju da se radi o obliku specijalnog ratovanja. Politika prenosi sadraj spornog letka, koliko je mogue korektno opisuje cijelu situaciju, ukazuje na propuste, tj. na latinina slova i donosi reakciju Zajednice Srba u Hrvatskoj koja je uputila dopis naelniku Politike uprave Ministarstva obrane Republike Hrvatske, generalu Ivanu Tolju, i novinama koje su to objavile, tvrdei da se radi o hrvatskom propagandnom

Radovan Pavlovi, Narod je iz Knina poveo Vrhovni savet odbrane RSK, Politika, 23. 8. 1995., 13.; M. Bonjak, D. Dimitrovska, Beaniju naredio Marti, Veernje novosti, 23. 8. 1995., 10. 81 M. Bonjak, D. Dimitrovska, Beaniju naredio Marti, Veernje novosti, 23. 8. 1995., 10.; Odluku o evakuaciji doneo Marti, Politika, 23. 8. 1995., 7.
80

312

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

potezu s ciljem svaljivanja krivnje za evakuaciju na vodstvo Srba.82 Veernje novosti spomenuti letak nazivaju amaterskom grekom hrvatskog Ministarstva obrane i hrvatskom podvalom - drugim reima, hrvatska strana planirala je i podsticala otvorenom propagandom, pre svega krivim predstavljanjem, etniko istrebljenje krajikih Srba!. Sam poetak lanka intoniran je na slian nain: Hrvatska je napravila genocid - ratni zloin nad srpskim civilnim stanovnitvom u Krajini i Krajina je etniki oiena.83 Nove podatke o izravnoj umijeanosti krajinskoga vodstva u evakuaciju stanovnika i vojske donosi Politikin novinar u komentaru Ko je doneo odluku o evakuaciji Krajine. Na temelju dokumenta sauvanog u Komandi banijskoga, 39. korpusa SVK, navodi pismo ministra vanjskih poslova RSK Milivoja Vojnovia od 5. kolovoza, upueno glasnogovorniku UNPROFOR-a Juriju Mijahotniku, kojim ga obavjetava o evakuaciji ugroenih civila i trai pomo UNPROFOR-a. Vojnovi u pismu istie kako Hrvatska ne namjerava zaustaviti unitavanje naselja i ubijanje civila te su stoga Vlada RSK i Glavni tab SVK donijeli odluku o hitnoj evakuaciji djece, ena i staraca u Jugoslaviju. Predvia da e se za tjedan dana evakuirati 200. 000 ljudi te trai da se o svemu obavijeste Boutros Ghali i Jasui Akai jer se Hrvatska vojska mora prisiliti da propusti kolone izbjeglica. Komentator Kovaevi u tome vidi koordinaciju dravnog i vojnog vrha i ocjenjuje da je sudbonosna odluka donesena u vrlo uskom krugu, izmeu Martia, Mrkia i Babia. injenicu da je pismo Mijahotniku u Beogradu i da su o tome obavijeteni predsjednici opina u zapadnome dijelu RSK naziva sumnjivim etikim inom premijera i njegovog efa diplomatije. Situaciju ilustrira prepriavanjem dogaaja s Banovine kad su na sastanku sa zapovjednikom 39. banijskog korpusa SVK koji je elio organizirati efikasniju obranu, predsjednici opina pokazali telegram o evakuaciji koji su dobili od Vlade. Kolone su odmah krenule, s njima i vojnici, a zgranuti general je uspio sauvati dokument. Kovaevi postavlja pitanje: otkud su vlada i Glavni tab posle samo jednog dana borbi znali da je rat izgubljen da donese takvu, sudbonosnu odluku? Dodaje da je Vojnovi u pismu zahtijevao da se polovina izbjeglica smjesti u zapadne zemlje, vjerojatno europske, a polovina u SR Jugoslaviju. Komentar zakljuuje reenicom: Krajinska beanija ima svoju jasnu identifikacionu ifru, jasno je da je usvajanjem politike sa Pala celokupno rukovodstvo RSK, od predsednika Republike, Vlade i vojnog vrha, palo na istorijskom ispitu, i da je iskljuivo odgovorno za sudbinu 200.000 Srba iz zapadnog krajinskog dela.84 U izjavama izbjeglih civila i vojnika moemo nai potvrde da je evakuacija bila nareena. Vojnici Gojko Javor i Filip Marii iz Zemunika, po svemu sudei pripadnici 75. motorizirane brigade iz Benkovca, tvrde da je naputanje poloaja nareeno ujutro 5. kolovoza. Povlaili su se prema ve opustjelom Benkovcu, a putem su ostavljali dosta tekog naoruanja: tenkovi su imali
R. A., Sporan letak, jo spornija slova, Politika, 18. 8. 1995., 7. M. Predragovi, Zloin otkrila latinica, Veernje novosti, 19. 8.1995., 5. 84 Radovan Kovaevi, Ko je doneo odluku o evakuaciji RSK, Politika, 27. 8. 1995., 7.
82 83

313

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

goriva za po 30 kilometara. Nestane gorivo, tenk stane, mi ga ostavimo. Neke smo palili.85 Pojedinci su kasnije, putem, izvodili zakljuke kako su evakuacija i povlaenje bili unaprijed smiljeni. Milan Marii, takoer vojnik iz Zemunika tvrdi da se moglo vidjeti kako su dijelovi puta kojima su prolazili nedavno proirivani to znai da se unapred znalo da e doi do beanije, pa da se lake izvuemo.86 Posebnu priu u novinama zasluio je starac Ljuban Jednak, ovek koji je jedini preiveo pokolj u glinskoj crkvi 1941., a sada je jo jednom umakao sudbini.87 Predstavljen je kao ovjek velikog iskustva i tekog ivotnog puta, bio je svjedok na suenju Pavelievoj vladi, Andriji Artukoviu i Alojziju Stepincu, a sada, pod stare dane, ponovno se naao u mukama. Ukratko opisuje kako su ljudi iz Narodne zatite u subotu (5. kolovoza, op. I. R.) ujutro obavjetavali da se bjei iz Gline, kako je proao put i kako se snalazi u Beogradu. Sudbina Ljubana Jednaka, starca ije je ime, kako kae novinar, upisano u knjigu Jevanelja, oita je paradigma prie o zaokruenoj cjelini srpskoga stradanja, odnosno, kontinuiteta hrvatskih zloina, koji se protee sve od 1941 godine. Na neto drugaiji nain na temu o evakuaciji i stradanju civila nadovezuju se predstavnici Srpske pravoslavne crkve. U kolovozu 1995. Sveti arhijerejski sabor SPC-a odrao je dvodnevno zasjedanje posveeno stradanju srpskog naroda. U priopenju, izdanom po zavretku rada, prevladavaju uopene poruke o slozi, jedinstvu, duhovnom otrenjenju i pruanju pomoi izbjeglicama. Osim toga, konkretno se navode tri opustoene eparhije na podruju Hrvatske dalmatinska, gornjokarlovaka i slavonska, odakle je pola miliona Srba lieno svoga zaviaja, pa i prava na ivot.88 Opirniji intervju s jednim visokim predstavnikom SPC o aktualnim zbivanjima, episkopom abako-valjevskim Lavrentijem Trifunoviem, donose Veernje novosti. Episkop se prikljuuje opim ocjenama javnosti kada u ime Svetog arhijerejskog Sabora i Sinoda izraava aljenje to voe Srba koji su znali da e do ovoga doi nisu ranije upozorili narod da se skloni. Dodaje da su Srbi ovakvo neto djelomino i sami zasluili zato to su dugo zanemarivali vjeru, ali i da oni koji se sada iivljavaju nad Srbima nee proi bolje. U karakteru srpskog naroda pronalazi jednu posebnost koja ga dijametralno razlikuje od ostalih naroda; dok zapadnjaci, primjerice, govore kako za domovinu treba ivjeti, mi propovedamo: Za domovinu treba umreti. Na pitanje o prevladavajuoj atmosferi na tek zavrenom Saboru episkop Trifunovi dao je neobino iskren odgovor. Pojedini su episkopi za zasjedanja predlagali da se na teoriju etniki iste Hrvatske, odgovori tako da se hrvatski crkveni predstavnici i graani u Srbiji poalju tamo meu svoje. O ozraju eventualnog odlaska izjavili su sljedee: Mi bismo nae sugraane lepe ispratili, sa pesmom i muzikom. Onako kako to dolikuje gostoprimstvu
85

87 88
86

Vlastimir Popovi, Od Krajine do Krajine, Veernje novosti, 25. 8. 1995., 11. Vlastimir Popovi, Vihoru je trava ista, Veernje novosti, 26. 8. 1995., 15. Zorana Petrovi, Ljuban Jednak osuen da preivi, Politika, 24. 8.1995., 14. Za mir, slogu i pomo izbeglicama, Politika, 19. 8. 1995., 12.

314

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

srpskog naroda.89 Patrijarh SPC, Pavle, te je prijedloge odbio. Prijedlog ovakve vrste u najmanju je ruku udan, ako ne i sablanjiv, osobito to dolazi iz usta visokih dostojanstvenika SPC, osoba koje bi svojim drutvenim poloajem i moralnim ugledom trebale promicati snoljivost, toleranciju i odbacivati osvetu svake vrste. Meutim, i ovaj primjer pokazuje do koje razine je u srpskome drutvu dolo poimanje srpsko-hrvatskih odnosa u godinama rata.

Izvjetavanje o hrvatskim zloinima

Nakon to je glavnina izbjeglica stigla u Srbiju i nakon to je proao prvi period izvjetavanja obiljeen napisima o ratnim djelovanjima, sudbinama izbjeglica, njihovim neposrednim iskustvima i slinome, krajem kolovoza i tijekom rujna znaajan dio tekstova bavit e se pitanjem hrvatskih zloina nad srpskim stanovnitvom i njihovom imovinom. Jenjavanjem sukoba sve su ei napisi o ubojstvima civila, paleu, pljakanju i protjerivanju. Izvori navoda bit e izbjeglice oevici, izvjetaji meunarodnih organizacija poput UN-a ili Meunarodnoga helsinkoga odbora, izvjetaji srpskih udruenja, primjerice Veritasa, kao i izvjetaji stranih novinara. Iako se neki navodi, osobito u svjetlu kasnijih saznanja, ne mogu negirati, izvjetavanje srpske javnosti o ovoj temi u osnovi ne odudara od ve izreenih i prepoznatljivih stajalita, i prema Hrvatskoj i prema Oluji. Pritom nee izostati iscrpnost, pretjerivanje o razmjerima stradanja niti nekritiko prihvaanje navoda i dogaaja koji podupiru prevladavajui stav. Isto tako, doi e do podsjeanja na hrvatske zloine i zloince s poetka rata, iz 1991. godine, i u ovom sluaju s namjerom naglaavanja kontinuiteta hrvatskih zloina. U lancima e se isticati i nastojati dokazati hrvatska organiziranost, planiranje i sistematinost u provoenju zloina. Ova tematika ostat e zastupljena u tisku do kraja listopada.90 Serijom lanaka poetkom rujna dopisnik Veernjih novosti iz Zagreba prenosi i interpretira izvjea Meunarodnog helsinkog odbora koja opovrgavaju hrvatske zvanine stavove U lancima naslova Srpske kue na lomai, Ubijanje po kratkom postupku i Zloini etiri prsta, Masovne grobnice irom Krajine donose se sluajevi ubojstava civila s navoenjem konkretnih imena, zapaljenih mjesta s unitenim kuama, razni podaci u brojkama, sluajevi maltretiranja preostalih Srba i slino.91 Meu ostalim, tvrdi se da su svi srpski mukarci, koji su ostali, zavrili s metkom u potiljku, a da se u hrvatskim
Predrag Savi, Sitna politika velika nesrea, Veernje novosti, 22. 8. 1995., 10. Veernje novosti od 13. do 16. listopada objavljuju feljton u tri nastavka kojim se predstavlja izvjetaj Hrvatskog helsinkog odbora o zloinima u Oluji. Kronolokim redom donose se detaljne liste zloina, incidenata i slinih dogaaja. Svaki nastavak feljtona karakteriziraju uvodniki komentari dopisnika Novosti iz Zagreba, Milenka Predragovia. Naslovi pojedinih nastavaka glase: Genocid sa dravnim peatom, Paveli zapoeo, Tuman zavrio, Ostala samo zgarita. 91 M. Predragovi, Srpske kue na lomai, Ubijanje po kratkom postupku, Zloini etiri prsta, Veernje novosti, 4.-6. IX. 1995.; Masovne grobnice irom Krajine, Politika, 22. 8. 1995., 7.
89 90

315

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

zatvorima nalaze tek 704 Srbina tako da se ne zna sudbina za vie od 10. 000 osoba. Samo je u Kninu, navodi se, zapaljeno vie od 4. 000 kua. Zakljueno je da se radi o paljivo isplaniranim i sistematski provedenim zloinima te da objavljeni izvjetaji daju argumente prognanim Srbima da dokumentiraju optunicu u Haagu. Takoer se, citirajui izvjetaj, ukazuje na obvezu Hrvatske da Hakome sudu privede vie asnike svoje vojske za koje se utvrdi da su poinili ratne zloine. Isti novinar ve je sredinom kolovoza iznio neprovjeren podatak kako je u hrvatskim orgijama genocida izgorjelo vie od 60% svih srpskih kua u Krajini.92 O zlodjelima hrvatske vojske u RSK takoer govori Savo trbac, elnik Veritasa. Upozorava na sistematske hrvatske zloine nad civilima, a kao primjere uzima spaljena sela Grubori, Plavno, Gornja i Donja Bauga, donosi nekoliko imena ubijenih civila, te kao posebnu misteriju navodi masakr izbjeglike kolone na putu Dvor Glina.93 Novinar Veernjih novosti pomno razraene hrvatske planove za unitavanje i elju za otimanjem zemlje meu ostalim prepoznaje u namjernom unitavanju i paljenju katastra kako bi izbrisali dokaze o srpskom vlasnitvu pradedovske zemlje.94 O ubojstvu devet srpskih civila u selu Varivode, dosad najgorem ratnom zloinu, obje novine intenzivno piu poetkom listopada. U prvim izvjetajima, iji je izvor Hrvatski helsinki odbor, a to kasnije potvruje UN, govori se o dvanaest starijih osoba ubijenih 28. rujna.95 O tome neto opirnije pie Radoje Arseni u Politici 5. listopada. Istie da je najvei broj onih koji ve dva mjeseca nakon agresije na RSK pljakaju, pale i ubijaju nosilo odoru Hrvatske vojske. Predstavlja podatke iz europskih institucija prema kojima se na podruju bive Krajine dnevno dogaa est ubojstava civila. Uz utvrena imena devet stradalih donosi same okolnosti dogaaja.96 Sredinom rujna oko 1. 000 izbjeglica iz okolice Knina, koji su od poetka Oluje boravili ili se sklonili u kamp UN-a u Kninu i dijelom bili u hrvatskim zatvorima, stiglo je u Srbiju. Njihov dolazak bio je dugo oekivan i najavljivan u tisku. Po dolasku svjedoe kako su Hrvati maltretirali i zastraivali Srbe koji su htjeli ostati, o sinhronizovanom i organizovanom lovu na ljude, pa i o ubijanju itavih porodica. Mnogi naglaavaju vlastita negativna iskustva i opisuju ih, poput Steve Karana iz okolice Benkovca koji tvrdi da su Hrvati upadali u sela i odvodili ljude u, kako kae, sabirna dvorita gdje su neki likvidirani.97 S druge strane, ima i onih koji svjedoe o korektnom postupanju hrvatskih bojovnika, primjerice u kninskoj bolnici gdje su spasavali bolesne i ranjene.98
M. Predragovi, Zloin otkrila latinica, Veernje novosti, 19. 8.1995., 5. Ubijaju, rue, pale, Veernje novosti, 5. 9. 1995., 4. 94 M. Bonjak, Poari briu katastar, Veernje novosti, 2. 9. 1995., 11. 95 Hrvatski vojnici ubili 12 Srba, Politika, 2. 10. 1995., 7; Ubili 9 Srba, Veernje novosti, 3. 10. 1995., 4; Dosad najgori ratni zloin, Politika, 4. 10. 1995., 7. 96 Radoje Arseni, Ubice u uniformi hrvatske vojske, Politika, 5. 10. 1995., 7. 97 B. B. Miji, Pir nad bespomonima, Veernje novosti, 20. 9. 1995., 8. 98 B. B. Miji, Danju re, nou no, Veernje novosti, 21. 9. 1995., 7.
92 93

316

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Hrvatske vlasti, meu ostalim, u tekstovima se optuuju za fabriciranje i manipuliranje stvarnim brojem stradalih Srba i njihovim statusom, odnosno ubrajanjem civilnih rtva meu vojne.99 Selektivnost u preuzimanju napisa iz stranog tiska postaje oita upravo u ovom periodu u kojemu se u prvom planu nalaze incidenti u donedavno okupiranom podruju Hrvatske. Ranije, u kolovozu, za trajanja vojnih djelovanja gdje su srpske snage doivjele brzi, nevojniki slom, uestalosti pojavljivanja izvjetaja stranih novina u srbijanskim nije bilo. Budui da su u narednom razdoblju reakcije ire meunarodne zajednice u pogledu spomenutih incidenata postajale intenzivnije, a ocjene po Hrvatsku nepovoljnije i osuujue, isto se dogaalo s prisutnou inozemnih medijskih ocjena u srbijanskom tisku. U citiranju stranih izvora aktivnije je urednitvo lista Politike. Londonski Independent i Guardian, britanske TV postaje, francuski Le Monde, Liberation i Figaro neki su od citiranih medija. Ponekad se navode lanci iz, u svjetskim razmjerima, manje uglednih tiskovina, ako piu o zloinima nad Srbima.100 U takvim lancima dominiraju ocjene o nasilnosti i bezobzirnosti hrvatske vlasti i vojske, o najveoj humanitarnoj katastrofi od poetka jugoslavenske krize, o okrutnom ponaanju, svakodnevnim zloinima, organiziranom pljakanju i sistematskom teroru.101 Krajem kolovoza novinar Veernjih novosti Nikola Stanojevi vodio je razgovor s Miloradom Pupovcem, istaknutim predstavnikom Srba u Hrvatskoj i predsjednikom Samostalne srpske stranke. Osnovne teme razgovora bile su, naravno, nedavni dogaaji, posljedice Oluje i openito, poloaj Srba u Hrvatskoj od 1990. naovamo. Na poetku razgovora Milorad Pupovac ustvruje kako u Krajini vie nema Srba, da se tamo zatire svaki trag srpskog postojanja te da je ovo najvei egzodus, najvee pomeranje i proterivanje stanovnitva izvreno na prostoru nekadanje Jugoslavije. Dodaje da postoje mnoge indicije i potvrde o spaljivanju i unitavanju imovine pa i o ubojstvima preostalih Srba te istie nunost prikupljanja dokaza i utvrivanja zloina. Govorei o poloaju Srba na podruju pod kontrolom Zagreba od 1990., Pupovac ukazuje na razliite tipove pritisaka u tome razdoblju koji su ugroavali ljudska prava i ivote ljudi i koji su, u konanici, doveli do na prvi pogled, nevidljivog, ali po rezultatima drastinog tipa etnikog ienja. Prema podacima Srpskog demokratskog foruma (SDF) i meunarodnih organizacija, Hrvatsku je od 1991. do 1994., zbog razliitih pritisaka, napustilo vie od 300. 000 Srba, to je, uz najnovijih 150. 000 izbjeglih, za Pupovca najvei oblik uklanjanja jedne narodnosne zajednice na prostoru nekadanje Jugoslavije. Meu metode tihog etnikog ienja ubraja izbacivanja iz stanova, s posla,
M. Bonjak, Starci kao vojnici, Veernje novosti, 27. 9. 1995., 6. Npr. lanak ekoga lista Rude pravo prenijet u Veernjim novostima 14. rujna pod naslovom Srbi ive buktinje, 6. 101 Srpska samo zgarita i groblja, Politika, 29. 8. 1995., 7; Zlo pod monom zatitom, Veernje novosti, 5. 9. 1995., 7; Zatiru korene Srba, Veernje novosti, 7. 9. 1995., 6; Svakodnevni zloini pljakaa i palikua, Politika, 3. 10. 1995., 7. Mond o sistematskom hrvatskom teroru nad Srbima, Politika, 2. 10. 1995., 7; Hrvatski teror u Krajini, Politika, 5. 10. 1995., 2.
99 100

317

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

pokrtavanje i likvidacije cijelih obitelji, o emu postoji opsena dokumentacija koju su prikupili SDF i druge srpske organizacije. Uz navedeno, na Srbe je znatno utjecalo istorijsko pamenje srpskog naroda na ovim prostorima i gorko iskustvo prolosti. Ne navodei na to tono misli, Pupovac istie: Strah je glavno objanjenje za ono to su krajiki Srbi preduzimali poslednjih godina, a sada se, nakon Oluje, pokazuje da taj strah, koji nije od jue, nije bio neopravdan. U tom smislu poziv Srbima na ostanak ocjenjuje izjavom u sopstvenom interesu, a ne ozbiljnim nastojanjem da ljudi ostanu, jer bi se u tom sluaju suoili sa silom. Primjeuje da posljednjih godina dio vladajue politike u Hrvatskoj nije elio da se srpsko pitanje rjeava politikim putem ve je raeno sve da se ivot Srba u Hrvatskoj uini nemoguim i da se pokrenu mehanizmi sile. Na koncu zakljuuje kako je rezultat te i takve militantne politike jeste ono to je Tumanov reim uspeo, a nije polo za rukom nacistiko-ustakoj Pavelievoj NDH da silom iseli srpski narod iz Krajine i ostalih srpskih etnikih prostora.102 Vidimo da, pomalo neoekivano, istaknuti predstavnik Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac, rabi iste usporedbe sadanje hrvatske vlasti s reimom Ante Pavelia za ime esto posiu novinari Politike i Veernjih novosti. Meu tekstovima koji naglaavaju trajnost hrvatskih zloina nad Srbima s namjerom podsjeanja i opominjanja javnosti istie se nekoliko lanaka u kojima je nositelj optubi izvjesno Udruenje za zatitu prava vukovarskih rtava na elu s predsjednikom Perom Aniem. Navode da su na televizijskim snimkama iz okupiranog Knina prepoznali dokazane ratne zloince, Hrvate iz Vukovara, koji su 1991. sudjelovali u ubojstvima i egzekucijama Srba. Poimence navode etiri osobe i lokacije na kojima su navodno vieni u Kninu, primjerice kako iz kue iznose vredne umetnike slike ili uz predsjednika Tumana na Kninskoj tvravi. Navedene osobe zarobljene su padom Vukovara, sueno im je, a osloboeni su u razmjenama zarobljenika tijekom 1992. godine. Uz tekst su priloene njihove fotografije oito snimljene u jednom od srpskih logora. Dalje se u tekstu iznose konstrukcije o meunarodnoj uroti protiv Srba. Tako se navodno u Njemakoj uz pomo raznih profaistikih organizacija, putem raunalnih mrea, organiziraju i reklamiraju razne monstruozne akcije poput Safarija na Srbe. Emitiraju se oglasi o lovu na Srbe s tarifama za pojedine vrste zabave, na primer, pucanje iz snajperskog gnezda na Srbe kota 2. 000 DEM, pljakanje srpskih kua, uz mogunost silovanja preostalog ivlja ak 6. 000 DEM.103 Sline izjave iznose vojnici iz Tenje, sa prve crte prema Osijeku, odakle Hrvati provociraju artiljerijom, no, kako kau, najveu opasnost predstavljaju snajperisti devojke dobrovoljci iz eke, odlini strelci u svojoj zemlji, a sada psi rata, koji ubijaju za 800 DEM meseno.104 Spomenuto Udruenje za zatitu prava vukovarskih rtava ponovno je dobilo znaajan prostor u tisku. Ovaj put imaju saznanja da je elitna hrvatska
Nikola Stanojevi, Krajina je opustoena, Veernje novosti, 29. 8. 1995., 14. P. Savi, Zlikovci opet kolju, Veernje novosti, 23. 8. 1995., 13. 104 Miroslav Stefanovi, Mir na orozu, Veernje novosti, 23. 8. 1995., 15.
102 103

318

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

jedinica, sainjena od povratnika iz Legije stranaca, imala kljunu ulogu u likvidaciji 600 razoruanih krajikih vojnika i odvoenju 10. 000 ljudi iz kolone izbjeglica u logore u Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Glavnu ulogu u svemu, prema Anievim rijeima, imao je jedan hrvatski asnik, bivi legionar, specijaliziran za vijetnamski nain ubijanja.105 Posljednja dva lanka, odnosno, pozivanje na navode Udruenje za zatitu prava vukovarskih rtava o, primjerice, lovu na Srbe, pravi su pokazatelj niske razine profesionalizma novinskih kua koje objavljuju ovakve podatke.

Novinske analize i prikazi hrvatskoga drutva i politike scene

Opsenim pregledom i analizom odnosa hrvatskoga drutva prema Oluji bave se Veernje novosti 24. kolovoza. Prevladava opa ocjena da su Oluju podrale sve politike stranke, institucije, Crkva. Izraava se nezadovoljstvo i razoaranje djelomino citiranim izjavama srpskih elnika u Hrvatskoj, prije svih Milana ukia i Milorada Pupovca koji zatvaraju oi pred stranim prizorom opustoene srpske zemlje. S druge strane, autorici lanka svojevrsno iznenaenje predstavljaju pozitivne reakcije nekada svojesvojnih autonomaa iz Dalmatinske akcije ili Ivana Jakovia iz IDS-a nekada pravog Istranina zadojenog idejom regionalizma. Povoljnije nije proao niti Ivica Raan, vrli komunista, koji je beskrupulozno izdao glasove Srba na izborima 1990. godine. Nadalje se citiraju reakcije istaknutih lanova stranaka, elnika kulturnih i znanstvenih ustanova, crkvenih predstavnika itd. Od svih navedenih, koji mahom izraavaju zadovoljstvo zbog zloinake akcije i genocida, najekstremniji politiki prvak je Ante api, Stjepan Mesi je grobar prethodne Jugoslavije, dok se bezobzirno licemjernog kardinala Kuharia usporeuje s patrijarhom Pavlom koji, pak, moli za mir. Jedini koji nije podlegao nacionalovinistikoj euforiji u Hrvatskoj je dr. Branko Horvat, predsjednik Socijaldemokratske unije (SDU).106 Premda ta stranka nije igrala osobitu ulogu na tadanjoj hrvatskoj politikoj sceni, u srbijanskome tisku bivat e joj pridavana vanost vea od stvarne, ponajprije zbog oponiranja vladajuoj politici i zbog izjava o Oluji koje su korespondirale sa srpskim stajalitima. Izjava potpredsjednika SDU Vladimira Bebia kako je tandem Tuman-Kuhari efikasniji od Pavelia i Stepinca u protjerivanju Srba, uz spominjanje termina poput etnikog ienja i klerofaizma na djelu, donijela je toj stranci i Bebiu pozitivan tretman u novinskim tekstovima.107
P. Savi, Kad Kapular kolje, Veernje novosti, 2. 9. 1995., 11. Dejana Dimitrovska, Hrvatska pod istim stegom, Veernje novosti, 24. 8. 1995., 11. 107 Krajina kao ognjena zemlja, Hrvatska kao vojna krajina, Politika, 31. 8. 1995., 7; Efikasniji od Pavelia, Veernje novosti, 5. 9. 1995., 7; Milenko Predragovi, Poglavnik bez konkurenta, Veernje novosti, 5. 9. 1995., 14.
105 106

319

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

esto citirana usporedba Tumana i Kuharia s Paveliem i Stepincem dala je novi zamah napisima o obnovljenom ustatvu i istoznanosti sadanje Hrvatske s NDH. Dopisnik Politike iz Zagreba Radoje Arseni tvrdi da srpska mesta irom Banije, Korduna, Like i Kninske krajine ponovo doivljavaju sudbinu iz ustakih vremena108, a nekoliko dana kasnije u Politici se pojavljuje kratka, no istaknuta vijest kako su hrvatske dravne vlasti naloile lokalnim vlastima promjenu imena pojedinih mjesta: Prema toj naredbi, Dvor na Uni trebao bi, ili je ve dobio ime Stepinac-Grad.109 Oito izmiljena vijest pokazuje ve vienu iznimno nisku razinu novinarstva Milenka Predragovia, cilj kojega nije istinito informiranje javnosti ve zlonamjerno pobuivanje bijesa i stvaranje mrnje. Koritenje imena kardinala Stepinca nije sluajno imajui na umu negativnu percepciju Stepinca u srpskoj javnosti u kontekstu Drugoga svjetskoga rata. Bebieva komparacija i izjave njemakog teologa Dietmara Mietha i bosanskohercegovakog sveenika fra Marka Orolia koji toboe otro napadaju Katoliku crkvu u Hrvatskoj posluile su za karakteristian lanak Milenka Predragovia znakovitog naslova Uspeniji od Pavelia i Stepinca Katolika crkva u prljavim poslovima hrvatske vlasti. Crkvu u Hrvatskoj optuuje za klerikalizam i srbofobiju, a predsjednika Tumana, planetarnog oca svih Hrvata, i kardinala Kuharia, voene strategijom hrvatskog militantnog nacionalizma, proziva kao nasljednike Pavelia i Stepinca. Tomu u prilog daje primjer s Korduna gdje Katolika crkva pomae kolonizaciju i ide ukorak s naporima hrvatskih vlasti da naseli Hrvate na podruja s kojih su protjerani Srbi. U istome tonu dalje tvrdi kako se u mjestima Vrginmost, Vojni i Topusko prvi put u istoriji te crkve, odravaju mise, krtenja, a u Vojniu je ve otvoreno i katoliko groblje. Zakljuuje da je krajnji cilj Crkve formiranje etniki iste i katolike Hrvatske.110 Sasvim je drugaije intoniran lanak u Politici od 3. listopada koji najveim dijelom prenosi i pozitivno ocjenjuje propovijed kardinala Franje Kuharia u Mariji Bistrici za hodoaa Hrvatske vojske, u kojoj osuuje pljakae i palikue, koji su tako uvredili Hrvatsku, hrvatski narod i branioce. Novinar zakljuno istie kako su upravo Kuharieve rijei, nakon pokuaja zatakavanja, konana potvrda toga da je Krajina posle vojne agresije izloena masovnoj pljaki i spaljivanju srpskih kua i itavih mesta.111 Osim to su se zagrebaki dopisnici, kao to je ve pokazano, bavili gotovo svim vojnim i politikim aspektima razdoblja koje se naslanja na Oluju, takoer su itateljstvu prezentirali razne informacije i analize o hrvatskome drutvu, politikoj sceni i pojedinim dogaajima. Dopisnik Veernjih Novosti Milenko Predragovi krajem kolovoza osvre se na putovanje vlakom neslobode cijeli dogaaj nazivajui Tumanovim faizmom i politikim kierajem, neuspjelim pokuajem imitacije boljevike promocije, odnosno, imitaci Radoje Arseni, Masovno naseljavanje hrvatskih izbeglica, Politika, 25. 8. 1995., 7. Od Dvora na Uni Stepinac-Grad, Politika, 29. 8. 1995., 7. 110 Milenko Predragovi, Uspeniji od Pavelia i Stepinca, Veernje novosti, 12. 9. 1995., 11. 111 Radoje Arseni, Za zlo nema opravdanja, Politika, 3. 10. 1995., 7.
108 109

320

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

jom Josipa Broza Tita. Minorizira znaaj puta kada tvrdi da su se na usputnim postajama mogle vidjeti samo arene seoske suknje i pokoji ostareli ustaa, dok je na kraju nekada crveni Split, sa oko 100. 000 ostraenih, demonstrirao faizam uivo.112 Otkrivajui predizborni karakter cijelog dogaaja uputa se u analizu hrvatske politike scene uoi izbora. Tumai da HDZ svoju oekivanu pobjedu temelji na tri elementa svojatanju uspjeha postignutog agresijom na RSK, razbijanju oporbe podmiivanjem, dok e u sluaju pobjede oporbe HV na raun HDZ-a izvesti pu. Istinske oporbe, osim SDU, nema, SDP (Socijaldemokratska partija) je mali crv na udici Franje Tumana, ukiev SNS (Srpska narodna stranka) ukras reima, a Pupoveva SSS (Samostalna srpska stranka) nije uspjela zaivjeti.113 Od svog prepoznatljivog stila Milenko Predragovi ne odstupa kad javlja o rasputanju Hrvatskoga sabora za ijeg je mandata proterano vie od 700. 000 hiljada Srba i usvojeno mnotvo rasistikih zakona, to je parlament organizovanog zloina u kojem sjede relikvije faizma poput Vinka Nikolia i drugi neofaisti, grobari Jugoslavije i krajikih Srba, primitivne duhovne pridolice, avanturisti i konvertiti. Tadanjeg predsjednika Sabora Nedjeljka Mihanovia naziva ovekom jasne kastratske svesti i faistom staroga kova. Ponovno se, u pozitivnom kontekstu, kao ovek i politiar apostrofira Vladimir Bebi.114

Srpski elnici o budunosti RSK i hrvatskome Podunavlju

Krajem kolovoza i poetkom rujna u tisku se pojavljuje nekoliko intervjua s osobama koje su od samoga poetka imale znaajnu ulogu meu pobunjenim Srbima u Hrvatskoj, kako iz politike tako i iz vojne sfere. Ranije se moglo vidjeti kakva su razmiljanja biveg premijera RSK, Borislava Mikelia ili Kapetana Dragana dok je o problemu srpskih izbjeglica, zloinima nakon Oluje i odnosu hrvatskih vlasti prema Srbima govorio Milorad Pupovac. O stanju na preostalom okupiranom dijelu Hrvatske i nekim opim temama govorili su Goran Hadi i eljko Ranatovi Arkan. S otvaranjem pitanja Podunavlja Veernje novosti u relativno kratkome razdoblju u vie navrata donose razgovor s Goranom Hadiem, bivim predsjednikom RSK, u trenutku razgovora predsjednikom Koordinacionog odbora Sremsko baranjske oblasti. Hadi, kojega se, sudei prema uestalosti pojavljivanja u medijima oito smatralo relevantnim sugovornikom, a u novinarskim krugovima moda prepoznavalo pa i promoviralo kao novu politiku snagu ostatka pobunjenih Srba u Hrvatskoj, izraava privrenost mirnom rjeenju i spremnost na pregovore. Usprkos tomu, Hadi poziva izbjegle vojnike da se vrate i bore i upozorava kako e se taj dio RSK braniti do posljednjeg metka. Smatra kako je volja za pregovorima ono to razlikuje njega i dota Milenko Predragovi, U vlaku neslobode, Veernje novosti, 29. 8. 1995., 2. Milenko Predragovi, Poglavnik bez konkurenta, Veernje novosti, 5. 9. 1995., 14. 114 Milenko Predragovi, Uspon industrije zloina, Veernje novosti, 22. 9. 1995., 4.
112 113

321

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

danje tvrdoglavo i nesposobno vodstvo kod kojih je postojao jaz izmeu sposobnosti i elja i koje je naredilo bjeanje. Upravo zbog njih, loih vojnika i loih politiara koje narod nee prihvatiti i kojima odrie moralno pravo da i dalje vode Srbe, smatra kako bi se kontinuitet RSK trebao nastaviti u slobodnom dijelu, s narodom koji ovde ivi. U tom smislu zagovara i najavljuje izbore, a zatim konstituiranje Skuptine koja e imati legitimitete optinskih skuptina s istinskim i asnim predstavnicima naroda. Ne zapostavlja niti vlastite politike ambicije za novim predsjednikim mandatom, naravno, ako bi narod tako eleo.115 Kada govori o budunosti toga dijela RSK ne moe se vidjeti razlika u odnosu prema temeljnim idejama vodstva pobunjenih Srba. Ne krijui da oekuju vie od eventualnog posebnog statusa pod zatitom UN-a, Hadi tvrdi: Mi nismo odustali od cilja koji smo sebi zadali pre etiri godine, a to je pripajanje Srbiji.116 U jednom od sljedeih intervjua istie kako nema povjerenja u hrvatsku vlast te ponavlja tvrdnju karakteristinu za poetak pobune - neemo da ivimo pod ahovnicom, jer Hrvati nisu hteli da ive u Jugoslaviji, ne priznaju avnojevske granice, ali hoe teritorije. Istovremeno, ovaj put opreznije, ponavlja: Moramo priznati da su nae elje da ivimo u Srbiji i Jugoslaviji, ali sad nema realnosti za takvo ostvarenje. Meutim to mora biti naa budunost.117 U isto vrijeme pojaanog interesa za zbivanja u Podunavlju objavljuje se razgovor sa eljkom Ranatoviem Arkanom, viestruko zanimljivim sugovornikom. Osim to je Arkan od samih poetaka sudjelovao u ratu sa svojom dobrovoljakom postrojbom, Srpskom dobrovoljakom gardom (SDG), u Erdutu je bio smjeten centar obuke njegove postrojbe. U razgovoru koji se uglavnom dotie pitanja Istone Slavonije predstavljen je kao zapovjednik SDG i predsjednik Stranke srpskog jedinstva. On ne vjeruje da bi Hrvatska mogla napasti u Podunavlju i tvrdi da je obrana vrsta, dobro organizirana, a mjesta na crti razdvajanja i obitelji vojnika su evakuirane jer se iskustvo iz Knina pokazalo pogrenim zato to su borci bili s obiteljima. Na pitanje zato sada, u odnosu na 1991., nema vie dobrovoljakih postrojba, odgovara kako je tada bilo drugaije jer Hrvatska u to vrijeme nije bila nikakva vojna sila, za razliku od danas kad su sjajno obueni i opremljeni tehnikom. Kae da vjeruje u mirno rjeenje krize prema kojem bi Slavonsko-baranjska oblast potpala pod protektorat UN-a, no mirna reintegracija ne dolazi u obzir Ukoliko se to desi, sve dosadanje rtve srpskog naroda bie potpuno uzaludne, a onda moe da se ispuni Tumanova elja da stvarno pije kafu u Zemunu. To e biti najvee ponienje, poraz i sramota u istoriji srpskog naroda. U tom sluaju, SDG e se boriti do poslednjeg, a ako neko, kojim sluajem, bude komandovao povlaenje, moja naredba je streljanje.118
Ostaemo na svojoj zemlji, Veernje novosti, 8. 9. 1995., 7. J. Simi, Gubitnici nemaju mandat, Veernje novosti, 29. 8. 1995., 7. 117 Neemo ahovnicu, Veernje novosti, 17. 9. 1995., 10. 118 A. P. Popovi, Faisti nee proi, Veernje novosti, 20. 9. 1995., 12.
115 116

322

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

Zavrni komentari rat u Bosni i Hercegovini, izbjeglice i Haag

Krajem rujna i poekom listopada glavninu medijskog prostora predvienog za teme s podruja bive Jugoslavije zauzimaju novosti s bosanskih ratita, prvenstveno onih gdje napreduju snage Hrvatske vojske i HVO-a, a dolazi do zbjega srpskoga stanovnitva, to se naglaava. Osim toga, obrauju se neke teme vezane uz posljedice Oluje, kao to su ira problematika izbjeglica, pitanje njihova povratka i obeteenja i konano, pitanje Haaga u kontekstu hrvatskih zloina. Premda je problem izbjeglica, gledajui u cjelini, u rujnu i listopadu ustupio mjesto politikim analizama i izvjetajima o zloinima, i dalje je ostao prisutan u novinskim napisima, najee kroz poneku osobnu priu ili u savjetima pravnih strunjaka o zatiti imovine u Hrvatskoj.119 U jednome od njih ,Strah velika prepreka, o pravu prognanih na povratak govori akademik Mihajlo Markovi, lan Miloeviava SPS-a. Smatra da je u Hrvatskoj na djelu otvorena ovinistika srbofobija, koja prijeti brzom i potpunom asimilacijom i samih potomaka eventualnih povratnika, rtava ponovljenog ustakog genocida. Trenutnu situaciju usporeuje sa sluajem zapadne Hercegovine gde su potomci povratnika postali najzagrieniji i najostraeniji hrvatski nacionalisti u skladu s, iz naeg istorijskog iskustva dobro poznatim, janjiarskim sindromom.120 Ve pristizanjem prvih izbjeglica u Srbiju poele su se iznositi brojke ljudi u zbjegu i podaci o smjetajnim kapacitetima u pojedinim mjestima. Deset dana nakon poetka Oluje, 14. kolovoza, Aleksa Joki, ministar za saobraaj i veze Srbije i ef taba za prihvat i zbrinjavanje izbjeglica iz RSK, objavljuje da je do tada u Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ) ulo 128. 805 izbjeglica iz RSK. Takoer je napomenuo da vojni obveznici nisu zaustavljani na granici.121 Do 18. kolovoza broj izbjeglica se, prema priopenju Komesarijata za izbjeglice Srbije, poveao na 151. 934 osobe.122 Zbog raznih meunarodnih i drugih podataka napominje se kako su jedino ove brojke pouzdane. Svojevrstan pregled dosad uinjenog na rjeavanju problema izbjeglica u SRJ, sredinom rujna u opirnom intervjuu Veernjim novostima dao je Tomica Raievi, savezni ministar i predsjednik taba Savezne vlade za pruanje humanitarne pomoi izbjeglicama iz RSK. Istie da je od ukupnog broja od 160. 000 izbjeglica, Srbija prihvatila njih 98% dok se u Crnoj Gori nalazi tek 2. 000 izbjeglica. Naglaava kako plan razmjetaja izbjeglica nije postojao ve se postupalo urno, u skladu
119 Ovom temom najopirnije se bave sljedei lanci: Hrvatska duna da nadoknadi tetu, Politika, 23. 8. 1995., 13; Ivan Stojkovi, Gubljenjem dravljanstva ne gubi se pravo na imovinu, Politika, 25. 8. 1995., 13; Ivan Stojkovi, Meunarodne konvencije apsolutno tite privatnu imovinu, Politika, 29. 8. 1995., 13; Z. obovi, Provera za 90 dana, Veernje novosti, 27. 9. 1995., 7; Svetislav Stojanovi, Strah velika prepreka, Veernje novosti, 3. 10. 1995., 14; R. Arseni, Najsigurnije sa domovnicom, Politika, 21. 10. 1995., 7. 120 Svetislav Stojanovi, Strah velika prepreka, Veernje novosti, 3. 10. 1995., 14 121 D. Dimitrovska, Spas za neja, Veernje novosti, 15. 8. 1995., 3. 122 Izbeglo 151. 934, Veernje novosti, 18. 8. 1995., 8.

323

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

sa situacijom, pri emu je najvei dio ljudi (oko 100. 000 smjeten kolektivno u Vojvodini, u pograninim mjestima (id, Loznica, Sremska Mitrovica, abac). Glavninu trokova smjetaja i zbrinjavanja izbjeglica snosi drava kojoj veliki problem predstavljaju meunarodne sankcije i oko 500. 000 izbjeglica iz prethodnog talasa iz 1991. i 1992. godine. Priznaje da je bilo protjerivanja Hrvata i Muslimana i zauzimanja njihovih kua od strane izbjeglih Srba, no da se je drava tome odluno suprotstavila. Rjeavanje budueg statusa izbjeglica vidi u suradnji s organima RSK koji jo postoje.123 Napredovanje Hrvatske vojske i HVO-a u Bosni i Hercegovini nakon uvjerljivog poraza vojske RSK, smjerom prema ipovu i Mrkonji Gradu u kasno ljeto i jesen 1995., aktualiziralo je u srbijanskome tisku lanke koji su referirali na borbena djelovanja i pojave koje iz njih proizlaze. Pri tome, zbog oitih neuspjeha snaga bosanskih Srba u odupiranju brzom i uinkovitom napadu hrvatskih snaga, tisak se, kao i u sluaju Oluje poetkom kolovoza, u manjoj mjeri bavi vojnim aspektom, a vie raznim popratnim elementima. Tako se u prvome planu ponovno nalaze izbjeglike kolone, novi egzodus Srba, stradanja civila i napisi o zloinima Hrvatske vojske. Izvori za lanke o borbenim djelovanjima, koji se u pravilu odnose na rijetke srpske uspjehe, najveim su dijelom slubena izvjea VRS. Model takvoga izvjetavanja lanak je o neuspjenoj akciji forsiranja Une od strane Hrvatske vojske sredinom rujna 1995. godine. Vrlo turo, u sklopu opeg prikaza stanja na ratitima u Bosni i Hercegovini, javlja se da su regularne postrojbe Hrvatske vojske 18. rujna u duini od 100 kilometara, uz snanu artiljerijsku potporu, pokuale forsirati rijeku Savu i uspostaviti mostobrane. Citira se kako je VRS uz pomo naroda uspjela razbiti mostobrane na Savi i Uni i nanijeti ogromne gubitke hrvatskim snagama.124 Kasnije, na konferenciji za novinare u Banjaluci, zapovjednik VRS general Ratko Mladi ustvrdio je kako je u agresiji na zapadne delove Republike Srpske uestvovalo vie od 50 hiljada vojnika Republike Hrvatske pri emu je stradalo pet hiljada civila, a 125 hiljada je proterano. Takoer ralanjuje sastav hrvatskih snaga na pravcima napada prema Republici Srpskoj.125 Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju sa sjeditem u Haagu u godinama koje su slijedile postao je nezaobilazna toka u meunarodnim i meusobnim odnosima veine bivih jugoslavenskih republika. injenica da je sud osnovan 1993., nametnute sankcije od strane meunarodne zajednice kao
Ivana Stanojevi, Svet mora da pomogne, Veernje novosti, 14. 9. 1995., 7. Razbijeni mostobrani, Veernje novosti, 20. 9. 1995., 4. Navodi se da je uspostava mostobrana pokuana u irem rajonu Orahove kod Gradike, Gradine kod Jasenovca, sela Joik kod Kozarske Dubice, sela Vrioci kod Kostajnice i Dobrnjina kod Novog Grada (Bosanskog Novog). 125 E. B. N., Stradalo 5000 civila, Veernje novosti, 27. 9. 1995., 4. Prema Mladievim podacima na jugozapadnoj fronti prema Krajini nalazi se 30 000 vojnika u pet brigada HV-a, 3 domobranske pukovnije i 3 samostalna bataljuna s 50 tenkova, 30 oklopnih transportera i 80 artiljerijskih orua. Prema srpskoj Posavini takoer je spremno 30 000 vojnika HV-a uz 100 tenkova, 80 oklopnih transportera, 36 VBR-a i 150 artiljerijskih orua velikih kalibara. Na istonohercegovakom frontu HV dri 4 brigade, 2 domobranske pukovnije i tri samostalna bataljuna, ukupno 10 000 ljudi te 30 tenkova, 10 oklopnih transportera i 50 tekih artiljerijskih orua.
123 124

324

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

i miljenje da je to uinjeno samo ili prvenstveno zbog srpskih ratnih zloina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vjerojatno su umanjivali njegov znaaj meu vladajuim strukturama i u iroj javnosti tadanje SRJ. S te strane, interesantne su rijetke izjave vezane uz Haag u srbijanskim medijima u razdoblju nakon Oluje. Masovno naputanje Hrvatske od strane Srba u tijeku i nakon Oluje, u Srbiji doivljeno kao progon i etniko ienje, te evidentni incidenti palea, pljake i ubojstava od strane pojedinih Hrvata oito su nagnali neke srpske predstavnike da se uteknu Hakome sudu kao tijelu koje bi trebalo privesti pravdi odgovorne za zloine. U tom smislu reagirao je Milan uki iz SNS-a u Hrvatskoj koji sredinom kolovoza tvrdi da e se, ako ne doe do povratka izbjeglih, moi govoriti o etnikom ienju i genocidu nad srpskim narodom. U tom sluaju, kae uki, potruditi emo se da odgovorni za to dou pred sud u Hagu za ratne zloine.126 O konkretnim potezima informiranja Haaga i djelatnosti jedne srpske meunarodne udruge u intervjuu za Veernje novosti govori dr. Mia Miloevi, generalni sekretar Svetske srpske zajednice (SSZ) sa sjeditem u enevi. Predstavljajui njezinu djelatnost istie da je glavni cilj prikupljanje dokaza protiv Hrvata upletenih u organizirane i sistematske zloine u operacijama Bljesak i Oluja. Dosje o zloinima u Bljesku, kae Miloevi, ve je kompletiran i putem UN-a poslan u Haag, dok se dosje o Oluji zavrava. Napominje da SSZ ima status konzultativne organizacije pri Hakome sudu te naglaava uhodanu suradnju s meunarodnim organizacijama Helsinki Watch i Amnesty International koje vre pritisak na Zagreb zbog ljudskih prava. Zatim ukratko pojanjava kako funkcionira, oito dobro organiziran sustav, mrea informiranja unutar koje u enevi par sati nakon izvrenog zloina protiv Srba moemo biti obavijeteni. Centralni organ informacijske mree je Meunarodni komitet za mir i ljudska prava, specijalizirani organ SSZ, do kojeg, s osam informacijskih punktova u Hrvatskoj, najprije dolaze informacije s terena. Komitet isti as intervenie kod Centra za ljudska prava UN-a u enevi i kod Meunarodne konferencije za manjine nakon ega se izvjetaj upuuje svim meunarodnim vladinim i nevladinim udrugama s kojima smo odavno uspostavili neku vrstu vrue linije. Naznake da su napori njihove udruge urodili plodom Miloevi vidi u tome to su iz Haaga neslubeno obavijeteni kako e lista Hrvata optuenih za ratne zloine uskoro biti proirena.127

Zakljuak
Kao to pokazuju analizirani tekstovi, operacija Oluja i sklop dogaaja oko nje nesumnjivo su predstavljali prvorazredan medijski dogaaj u tadanjoj SR Jugoslaviji. Teme kojima je srbijanski tisak posveivao najvie panje bile su iznenaujue brzi slom RSK, njezinih civilnih i vojnih struktura, izbje126 127

R. Arseni, Ostvarena politika etnikog ienja, Politika, 17. 8. 1995., 7. Milorad Bonjak, Dokazi za hrvatske zloine, Veernje novosti, 9. 10. 1995., 2.

325

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

glika problematika, pitanje sveope evakuacije stanovnitva i hrvatski ratni zloini. Novinari, izbjegli civili i vojnici sloni su u miljenju da krivnju za brz poraz RSK treba traiti prije svega u nesposobnom politikom i vojnom vodstvu. Veina politikih komentatora kao ope mjesto tome pridodaje preveliko oslanjanje i suradnju s bosanskohercegovakim Srbima. Dubljih analiza vojnog poraza nema, osim na nekoliko mjesta kad se govori o organizacijskim manjkavostima u SVK, dok se nadmo Hrvatske vojske gotovo i ne spominje. S druge strane, evakuacija civilnog stanovnitva izazivala je prijepore, razna tumaenja i meusobne optube bivih elnika sve dok neki od njih nisu javnosti pruili jasne dokaze da se radilo o organiziranoj akciji od strane vrha RSK. Usprkos tome, veina komentatora, mahom Veernjih novosti, ocijenila je Oluju etnikim ienjem i genocidom. Kad je rije o povratku, u izjavama izbjeglica prevladavaju stavovi da im ivota pod ahovnicom nema. Karakterizacija Hrvatske, Hrvata i Hrvatske vojske u Veernji novostima i Politici je izrazito negativna, jednostrana i oekivana. Prema njihovu pisanju rije je narodu i dravi u kojoj se Srbe otvoreno mrzi, protjeruje i maltretira, dravi koja je po metodama genocida i etnikog ienja suvremeni nasljednik faistike NDH. Takvo pisanje samo je nastavak slike o Hrvatskoj u srbijanskim medijima, zapoete jo prije otvorenih sukoba. Uinak ovakvih napisa na stvaranje ope slike o onome hrvatskome u srbijansko-crnogorskoj javnosti bio je znaajan to se do danas reflektira u meusobnim odnosima. Obzirom da se radi o pisanju medija iz Srbije, koja je u mnogim aspektima bila direktno povezana s obraivanom tematikom, nezaobilazna je subjektivnost i pristranost, a mnogi naelni stavovi unaprijed su poznati i djelomino korespondiraju s hukakim pisanjem veine srbijanskog tiska poetkom rata, ali i periodu koji je prethodio poetku rata, tzv dogaanju naroda krajem 80-tih godina. Selektivno uvrtavanje napisa iz stranog tiska takoer rui pretpostavku objektivnosti i mijenja irinu strukture tiskanog materijala koju ine izvjetaji dopisnika, komentari, slubena priopenja i ostali novinarski tekstovi. Veih razlika u provenijenciji Veernjih novosti i Politike nema, obje novine piu na tragu slubene srbijanske dravne politike. Meutim, u sluaju Politike uoljiviji je seriozniji i svestraniji novinarski pristup s raznovrsnijim sadrajem vie autorskih komentara te s tendencijom slinosti utjecajnim svjetskim listovima to karakterizira i sam vei format lista. Veernje novosti, pak, sklonije su zvunim naslovima, senzacionalizmu, dramatinosti i neprovjeravanju injenica doputajui pritom mnogo otriji rjenik.

326

IVAN RADO, Operacija Oluja i srbijanski dnevni tisak

SP, br. 1., 293.-327. (2011)

SUMMARY OPERATION STORM AND THE SERBIAN DAILY PRESS (VEERNJE NOVOSTI AND POLITIKA) In this work, the author, on the basis of newspaper stories published from the end of July to October 1995 in two Serbian newspapers, Veernje novosti and Politika, presents the relation of a part of the Serbian press to the events tied to Operation Storm (Oluja). The above mentioned newspapers represent an important source of information for the inhabitants of the Socialist Republic of Yugoslavia and certainly influenced the formation of attitudes and the shaping public opinion. This article will present the basic themes of interest, journalistic forms of their interpretation, and the characteristics that defined them. Key words: Oluja, journalism, Serbian press, Homeland War, refugees, RSK

327