Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Kregar Uvod Imaginacija Pravni I

Kregar Uvod Imaginacija Pravni I

Ratings: (0)|Views: 1 |Likes:
Published by nenadgrujic

More info:

Published by: nenadgrujic on Mar 20, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/06/2013

pdf

text

original

 
Darko Polšek: Uvod u sociologiju:
I – UVODSociološka imaginacija
What a piece of work is man! how noble in reason! how infinite in faculty! inform and moving how express and admirable! in action how like an angel! inapprehension how like a god! the beauty of the world, the paragon of animals!
William ShakespeareHamlet (
č
in II, scena II)Kada pomislimo na sva djela koja su ljudi tijekom povijesti
č
inili u ime ljubavi,mržnje,
č
asti, požude, da postignu mo
ć
, slavu, bogatstvo, priznanje… kada pomislimo na sva herojska i zvjerska djela koja su izvodili u ime ideala ljepotei dobrote, u ime božanstava, u ime pravde, kolektivnih ciljeva, iz niskih strasti,osvete…
č
ini se da
ć
emo na sva ta raznolika ljudska ponašanja, djela iostvarenja izuzetno teško mo
ć
i primijeniti pojam “zakon” (u njegovomznanstveno-objašnjavala
č
kom smislu - kao “logos”, ili pak u normativnomsmislu - kao “nomos”). Kada usporedimo tu raznolikost (i kada još k tomuzamislimo sve ono za što je
č
ovjek još sposoban) s bilo kojim oblikom zakona,imamo dojam da
ć
e pri pokušaju objašnjenja svih tih ponašanja i djela, kao i u pokušaju odre
đ
ivanja normi o dopustivosti i primjerenosti odre
đ
enih ponašanjai djela uvijek biti rije
č
o neprimjerenoj redukciji ljudskih sposobnosti, ozanemarivanju svih onih stvarnih i zamišljenih detalja koji tvore ljudsko postojanje. Goetheov pokli
č
“Gdje da te zahvatim silna prirodo?” zasigurno jošviše vrijedi za društveni i povijesni život. Pa ipak, kako sugerira Goetheovsuvremenik Heinrich von Kleist u svojoj pri
č
i “Teatar marioneta”, u cijeloj tojraznolikosti možda postoji neki mehanizam, neki sistem kretanja.“Raspitao sam se o mehanizmu kojim je mogu
ć
e kontrolirati pojedina
č
neudove tih marioneta. On mi je odgovorio da ne trebam razmišljati o tomeda lutkar tijekom razli
č
itih faza plesa marionete kontrolira svaki dio tijela.Svaki pokret ima svoj centar gravitacije. Dovoljno je kontrolirati tu to
č
kuu figuri. Udovi nisu ništa drugo doli klatna, oni se mehani
č
ki kre
ć
u posebi, i ne treba im pridavati posebnu pažnju. Uvijek kada se središtegravitacije kre
ć
e po ravnoj crti, udovi opisuju krivulje… Ta je primjedbadijelom objasnila užitak koji sam doživio u kazalištu marioneta. Ali ja jošuvijek nisam imao ideju kakav bi iz toga trebalo izvu
ć
i zaklju
č
ak… On jeodgovorio: premda je lutkarsko zanimanje mehani
č
ko i jednostavno, to nezna
č
i da se može obavljati bez ikakve senzibilnosti. Crta koju opisujekretanje središta gravitacije bez sumnje je vrlo jednostavna i u ve
ć
ini jeslu
č
ajeva ravna. Kada nije ravna, jednadžba te krivulje bit
ć
e prvoga reda,ili maksimalno drugoga. Ali
č
ak i kada je drugoga reda, krivulja
ć
e biti jednostavno elipti
č
na. Pa ipak, nastavio je, ta je crta u jednom drugomsmislu vrlo misteriozna. Jer ona nije ništa drugo doli put plesa
č
eve duše.On je posumnjao da se može posti
ć
i ta crta ako se lutkarski majstor ne postavi u samo središte gravitacije marionete, drugim rije
č
ima, ako sam ne pleše. Meni su zanimanje lutkara prikazali kao prili
č
no dosadan, tvrdiosam ja. Naprotiv, odgovori on, pokreti lutkarevih prstiju odnose se prema
 
 pokretima marionete koja je za njih privezana na vrlo složen na
č
in, nešto poput veze brojeva i njihovih logaritama, ili asimptoti i hiperbole.Kazalište lutaka nije samo sposobno za viši razvoj… kada bi nekiizumitelj stvorio marionetu prema njegovim specifikacijama, tvrdio je, on bi mogao prikazati ples kojemu nijedan ples,
č
ak ni najtalentiranijeg plesa
č
a našega vremena ne bi bio ravan.”Vjerojatno ne bi bilo pogrešno re
ć
i da dobar sociolog i pravnik, poput majstoraKleistovog kazališta marioneta, pokušavaju prona
ć
i centre gravitacije ljudskih pokreta. Nema ni
č
ega proturje
č
nog u pokušaju da se objasnimo “centregravitacije” pokreta i da istodobno uživamo u njihovom estetskom dojmu; dashvatimo motive ljudskih djela i da raspoznamo bogatstvo kojim se ti motivimanifestiraju u stvarnosti, da shvatimo stvarnost i pojedina
č
nost ljudskih djelai da na njih ne primijenimo odre
đ
ene kriterije postupanja, i naposljetku, daspoznavanjem tih pravila, i sami ne pokušamo biti kreativni.Svaka znanost, pa tako i sociologija,
č
ini upravo to: ona pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na odre
đ
ena na
č
ela. Ali sociolog, za razlikurecimo od fizi
č
ara, ima još jedan dodatan zadatak: on mora biti i poputKleistovog lutkara koji izvodi ples marionete: njegov zadatak nije samo dashvati mehanizam kretanja svojih lutaka. Vrlo
č
esto, on je u situaciji da stvara“ples”, on svojim objašnjenjima utje
č
e na stvarnost i postane dio “igre”. Vrlo
č
esto, “pravila igre”, Kleistov odnos brojeva i njihovih logaritama, asimptota ihiperbole, postoje tek u sociološkoj glavi. Kategorije koje
ć
e sociolog koristiti bit
ć
e tek grublje ili finije mreže za dohva
ć
anje ljudske stvarnosti, a same temreže bit
ć
e konstrukcije za jednokratnu ili višekratnu upotrebu; bit
ć
e toljestve koje
ć
emo, kako kaže filozof Ludwig Wittgenstein, odbaciti jednomkada se njima popnemo. Student sociologije, nakon što dovrši svoj “te
č
aj”,mo
ć
i
ć
e sam odlu
č
iti ho
ć
e li te ljestve s kojima
ć
emo ga upoznati, iskoristiti unekim drugim prilikama, ili
ć
e možda – jednoga dana – odlu
č
iti napraviti nekesli
č
ne, po uzoru na one upoznate.Zadatak sociologa stoga je višestruk: on mora pokušati spoznati mehanizmedruštvenog doga
đ
anja, koji su, priznajmo, vrlo fluidni jer je stvarnost na kojuse oni odnose još fluidnija. Na njemu je zadatak da prosudi u kojoj su mjerinovi doga
đ
aji, i novi oblici društvenog udruživanja, ponašanja i djelovanja“isti” kao i neki prethodni, a u kojoj su mjeri “novi” i dosad nepoznati. Drugimrije
č
ima, on
ć
e morati odlu
č
iti je li neki doga
đ
aj koji treba objasniti tipi
č
an, ili pak na nj treba primijeniti neku drugu mrežu ili matricu. Posve je mogu
ć
e daza takvo odlu
č
ivanje nema pravila, i da je (kako je tvrdio filozof ImmanuelKant u svojoj
 Kritici mo
ć
i su
đ 
enja
) podre
đ
ivanje pojedina
č
nog doga
đ
aja podneko op
ć
e pravilo i samo po sebi jedan kreativan - “kleistovski” zadatak. Ali
č
ak i kada bi taj zadatak bio riješen, naime kada bi za svako ljudsko ponašanje postojala neka na
č
ela pod koje ih možemo podvesti, sociologa
ć
e sna
ć
i posvenovi i bitno razli
č
it zadatak. On
ć
e dodatno morati odlu
č
iti u kojoj su mjeriljudi marionete, a u kojoj su mjeri autonomne osobe sposobne za vlastitorazmišljanje i odlu
č
ivanje. Kako se
č
ini da ljudi po definiciji nisu marionete,sociolog
ć
e morati odlu
č
iti u kojoj se mjeri mora poistovjetiti s pojedincem iligrupom
č
ije ponašanje želi objasniti, i koliko se mora uživjeti u situaciju koja je druge ljude navela na odre
đ
eno ponašanje. To uživljavanje bit
ć
e mu katkada
 
(ili pak vrlo
č
esto) potrebno za razumijevanje onih pojedina
č
nih odluka i djela, poput primjerice Napoleonove odluke da se ne napada lijevo krilo vojske Svetealijanse na bitki kod Waterlooa, kako bismo “razumjeli situaciju” i sve posljedice takvih odluka. I premda su koristi takvog uživljavanja razmjerno jasne, niti u tome nema pravila. Kada su primjerice neki sociolozi potajnoispitivali marginalne skupine – kriminalce, prostitutke, homoseksualce ili prosjake na ulici, njihovo uživljavanje nije moglo, niti smjelo biti potpuno. Uslu
č
aju potpune identifikacije s predmetom prou
č
avanja, nestao bi naimerazlog njihova prou
č
avanja: a to je po mogu
ć
nosti objektivno i nepristranozapisivanje i tuma
č
enje. Ukratko, sociolog
ć
e osim odluke o tome koliko je ponašanje “tipi
č
no” ili “novo”, koliko je autonomno ili “manipulirano”, moratiodržavati i ravnotežu izme
đ
u nepristranosti i angažmana, izme
đ
u objektivnostii potrebe za razumijevanjem detalja.Po
č
etkom XX stolje
ć
a u socijalnoj filozofiji, u djelima filozofa WilhelmaDiltheya, Martina Heideggera i Georga Gadamera razvila se teorija tuma
č
enjaili tzv. hermeneutika. Hermeneuti
č
ari starije generacije (primjerice Dilthey, ilinjegov u
č
enik sociolog Max Weber) smatrali su da je u društvenim znanostima potrebno “uživljavanje” kako bi se postiglo to
č
no razumijevanje ili tuma
č
enjeljudskih djela. Hermeneuti
č
ari novije generacije (Heidegger, Gadamer, RichardRorty) tvrdili su me
đ
utim, da proces tuma
č
enja zapravo moramo shvatiti kao proces samospoznaje. Pri tuma
č
enju (i razumijevanju) drugih djela, mi zapravokoristimo vlastite prosudbe, interese, vrijednosti i stavove, i oni
ć
e se ogledati utuma
č
enju drugih. “Drugi” su nam dakle samo sredstva za razumijevanje samihsebe, i nema smisla govoriti o “objektivnosti”. Sociolog stoga pri tuma
č
enjutu
đ
ih djela mora održavati još jednu, vrlo labilnu ravnotežu: izme
đ
u iluzije postizanja “objektivnosti” pomo
ć
u uživljavanja, i posve relativisti
č
kogazaklju
č
ka da pri tuma
č
nju stvarnosti uvijek konstruiramo stvarnost po uzoru nasame sebe.U svim tim slu
č
ajevima, sada je to ve
ć
jasno, “održavanje ravnoteže” kako ne bismo zapali u pogreške ekstremnijih pristupa, bit
ć
e kreativan postupak. Onozahtijeva odre
đ
eno iskustvo s društvenom stvarnoš
ć
u, i, kao i u svakojznanosti, odre
đ
eni trening u objašnjavanju. Istina je me
đ
utim, da ti uvjeti ne
ć
egarantirati ni ispravnost ni originalnost sociološkog tuma
č
enja.Ali, sada, kada to imamo na umu, možemo se vratiti u društvenu stvarnost, zakoju smo rekli da je ionako toliko bogata da je barem ispo
č
etka ne moramododatno komplicirati metodološkim poteško
ć
ama.*****
 Ako je svijet tako složen,kako znanost može bititako jednostavna?
Paul FeyerabendPojedina
č
no i op
ć
e u sociologiji

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->