Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
39Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Vesna Parun - Pesme

Vesna Parun - Pesme

Ratings:

5.0

(2)
|Views: 9,480|Likes:
Published by +oluja+

More info:

Published by: +oluja+ on Mar 11, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/25/2014

pdf

text

original

 
Ti koja imaš ruke nevinijeTi koja imaš ruke nevinije od mojihi koja si mudra kao bezbrižnost,ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću,i koja otklanjaš spore sijenkekolebanja s njegova licakao što proljetni vjetar otklanjasjene oblaka koje plove nad brijegom,Ako tvoj zagrljaj hrabri srcei tvoja bedra zaustavljaju bol,ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlohladovina njegovu ležaju,i noć tvojega glasa voćnjak  jos nedodirnut olujama,Onda ostani pokraj njegai budi pobožnija od svijukoje su ga ljubile prije tebe.Boj se jeka što se približujunedužnim posteljama ljubaviI blaga budi u njegovom snu pod nevidljivom planinomna rubu mora koje huči.Šeći se njegovim zalom. Neka te susrećuožalošćene pliskavice.Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušterineće ti učiniti zla.i žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijahu noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitihod uboda na pustome drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivahsvojim suzama.Ja ne dočekah najljepše dobanjegove muškosti.Njegovu plodnostne primih u svoja njedrakoja su pustošili pogledigoniča stoke na sajmovimai pohlepnih razbojnika.Ja neću nikad voditi za rukunjegovu djecu. I pričekoje za njih davno pripremih
 
možda cu ispričati plačućimalim ubogim medvjedimaostavljenim u crnoj šumi.Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snukoji je ostao bezazlen.Ali mi dopusti da vidim njegovo licedok na njega budu silazile nepoznate godine.I reci mi katkad nešto o njemuda ne moram pitati strancekoji mi se čude, i susjedekoji žale moju strpljivost.Ti koja imaš ruke nevinije od mojihostani kraj njegova uzglavljai budi blaga njegovu snu!Uniđi pod naš krovUniđi pod naš krov, pristupi k nama, ljepoto,u našem seljačkom domu savij gnijezda svoja!Rasvijetli pragova naše našu djecu, i potomskini sa umornih čela pečat brige i znoja. Neka se pjesma domi i radost neka gazdi,neka je mir domaćin koji nam postelju stere. Neka je hljeba na stolu, i nek je zrnja u brazdi,obilju ne bi bilo dna, na ribolovu mjere!Uđi, radosti, sestro, širom ti otvaram vrata,svoj nasmijanoj djeci da kumuješ!U nas je sijaset srca i alata,ko minđuše, seko, povijest da nam kuješ.I neka kroz naše oči, kroz tunel našega gnjeva prostruji dah planina i svježi žubor rijeka. Neka se slije u jednu, široka kolosijeka,sva radost kojom se živi, i radost kojom se pjeva!Čarolijo jutraČarolijo jutra, oblaci šetači, putnici beskrajni slobodnih visina!Sad smo mi delije, a vi promatrači,vi ste male bure, mi smo olujina!Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
 
Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.Plovite neznani u daleke ravni,iznad žitnih polja, iznad suncokreta!Probudite ptice, oči, vodenice,krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!Budite glasnici zemlje krasotice,kojoj sunce zori u svakome klasu.Pričajte o nama, plahi skoroteče,širom glasna svijeta, diljem oceana!Pjevajte o zemlji koja juri, teče,u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.Kad ptica prestane voljetiKad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:"Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledalakako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za njulepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav. Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisućustopa duboko ispod zemlje,da ne čuješ kako pjevam u predvečerjenježnu uspavanku drugoj dragani,koja leži s kljunom u mome krilu !"Jer ptica nije površna kao čovjek;ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju još snažnije,i umjesto umirujućih zvukovauspavanke cijela bi šuma morala slušatitutnjavu podzemlja koju je izbacila bol.Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,od stida i pomutnje ne zna što bi i, bježeći sve to dalje od njega,ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu. Nema malih boli. Ljudi vole male boli.One su lijepe, a ne bole mnogo.Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge, još manje skupe i manje bolne - jer bol iskustvom otupljuje,a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,male doživljaje za koje ne treba tražiti

Activity (39)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Luhwah liked this
BS18 liked this
Ilma Rahmanovic liked this
Topalovic Senad liked this
Anisa Husnic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->