M.

Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

MILAN MOGU

KAKO PROITATI BAANSKU PLOU

Milan Mogu HAZU Trg Nikole ubia Zrinskog 11 HR 10000 Zagreb mogus@hazu.hr

UDK: 003.349.12(497.5 Baka) 811.163.42(091) Izvorni znanstveni lanak Ur.: 2010-12-06

U dosadanjim istraivanjima Baanske ploe najvie se pozornosti posveivalo odgonetavanju njezina pravoga sadraja jer je Ploa dobrim dijelom oteena. Trebalo je, pogotovu u nekoliko redaka prvoga dijela, rekonstruirati glagoljicom pisani tekst. To je najbolje uinio Branko Fui. Prema njegovu itanju tekst je Ploe transliteriran, tj. prenesen je iz glagoljice u latinicu. Nakon toga mogli su se poeti uspjeno razrjeavati i jezini problemi, ponajprije odrediti glasovne i morfoloke transformacije do kojih je dolo u hrvatskome jeziku u doba nastanka Baanske ploe (oko poetka 11. stoljea). Meutim, ostalo je bez odgovora pitanje: kako proitati uglatom glagoljicom uklesani tekst prvoga hrvatskoga spomenika pronaenoga u crkvici svete Lucije u Jurandvoru blizu Bake na otoku Krku. Unato nekim djelominim ranijim pokuajima autor je sada rekonstruiravi u svojoj knjizi Povijesna fonologija hrvatskoga jezika (Zagreb, 2010.) cjelovit naglasni sustav hrvatskoga jezika prenio ga u doba nastanka Ploe, tj. u vrijeme prije otprilike jednoga tisuljea. Stoga bismo mogli rei da je Baanska ploa konano u cijelosti proitana. Na kraju lanka autor predouje svoju verziju Baanske ploe u suvremenom hrvatskom jeziku. Kljune rijei: Baanska ploa, 11. stoljee, naglasna rekonstrukcija

U povijesti se hrvatske pismenosti Baanska ploa smatra, kao to je poznato, prvim spomenikom hrvatskoga jezika. Ima, glagoljikim pismom zapisanih, i drugih zapisa, ali su to samo djelii od nekoliko rijei ili tek dijelovi jedne rijei nekoga veega teksta (npr. Valunska ploa na otoku Cresu). 33

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

Cjelovitost pak uklesanoga teksta na Ploi sa sto rijei u trinaest redaka daje joj opravdano prvenstvo. Za znanost je Baanska ploa otkrivena prije vie od stoljea i pol, tonije 1851. godine, kad je baanski upnik Petar Dori upozorio na nju. Tada se Ploa nalazila na tlu crkvice svete Lucije u predjelu Jurandvor u mjestu Baki na otoku Krku. Smatra se da je izvorno bila lijevi plutej (pregradna ploa) na lijevoj pregradi koja je "prostorno dijelila kor pred oltarom, opredijeljen za redovnike, od crkvene lae, opredijeljene za vjernike".1 Budui da je prema arheolokim istraivanjima jedno stoljee (od otprilike 1750. do 1860. godine) bila na podu, poneto je izlizana i oteena. Godine 1934. prenesena je iz Bake brodom u Senj i odatle prevezena u Zagreb, gdje je struno konzervirana. Otada se original Ploe uva u atriju palae Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ve je od samoga otkria Baanska ploa izazivala znanstvenike na prouavanje. Ulazilo se tako, malo pomalo, u sve tajne zapisa na Ploi, to nije bilo ba tako jednostavno zbog spomenutih oteenja. Sva pera koja su se na bilo koji nain bavila hrvatskom povijeu ili hrvatskim glagoljizmom, posvetila su svoje najbolje rasprave Baanskoj ploi. Unato mnogim pokuajima da se sazna pravi tekst Baanske ploe, najvei dio prouavatelja hrvatskoga jezika smatra da je najblie istini onaj koji je objavio Branko Fui.2 Taj tekst od trinaest redaka prenesen (transliteriran) iz glagoljice u latinicu glasi: A[Z] [V IME O]TCA I SINA [I S]VETAGO DUHA AZ OPAT[] DRIHA PISAH SE O LEDI[N] JUE DA ZVNIMIR KRAL HRVATSKI [V] DNI SVOJE V SVETUJU LUCIJU I SVE[DO] MI UPAN DESIMRA KR[BA]V MRA[TIN] V LI C PRBNEBA [S] POSL[] VINO[DO]L [K]OV V O TOCE DA IE TO POREE KLNI I BOG I .BI. APOSTOLA I .G. E VANJELISTI I SVETA LUCI AMEN DA IE SD IVE T MOLI ZA NE BOGA AZ OPAT DBROVIT Z DAH CRQKV SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV ETIJU V DNI KNEZA KOSMTA OBLAD AJUAGO VSU KRAINU I BE V T DNI M IKULA V OTOCI [S S]VETUJU LUCIJU V EDINO
1 B. FUI, 1982, 45. 2 B. FUI, 1982, 44.

34

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

U zagradama se nalaze oni dijelovi teksta koji nisu itljivi, ali se pretpostavlja da bi mogli biti. Neki tekstolozi upotrebljavaju jo i oble zagrade za pojedina slova jer su dijelovi tih slova poneto vidljiviji, pa je s obzirom na kontekst velika vjerojatnost da su uklesana upravo ta slova, npr. S(I)NA, BO(G), AP(OSTO)LA i sl. to se dakle samoga glagoljskoga pisma Ploe tie, tu zapravo vie ne bi trebalo biti problema. Upravo zato to su grafemske dvojbe razrijeene, moglo se krenuti u daljnja istraivanja. A daljnja su se istraivanja okrenula filolokome tumaenju teksta, tj. odgovorima na nova pitanja: prvo, kojemu je jeziku posluilo znakovlje to se nalazi uklesano na Baanskoj ploi i, drugo, kako su taj napisani tekst itali oni malobrojni koji su tada, prije otprilike jednoga tisuljea, to znali i, kad je bilo potrebno, prenijeli ga vjerno, da bi bilo upameno, ondanjemu najee nepismenomu stanovnitvu. Nepismenost u vlastitome jeziku sudbina je mnogih naroda, pa i svih Slavena, tako i onih koji su nakon seob iz Zakarpaa nali svoju novu postojbinu na Balkanu. Ti, koje nazivahu Hrvate, naseljavali su se u 7. i 8. stoljeu. Ono, relativno malo, to saznajemo o njima u spomenuta dva tzv. "tamna stoljea", znamo iz stranih izvora. Tek u 9. stoljeu, kad je njihov novi franaki vladar Karlo Veliki prihvatio kranstvo kao vjeru, hrvatski su svjetovni i crkveni dostojanstvenici po ondanjem principu "koga drava, toga i vjera" poeli pisali latinski, tj. jezikom svojih pap. Tek je tada dakle bar najvii, vladateljski hrvatski sloj postajao pismen. Zato je razumljivo to iz razdoblja 9. stoljea, koliko nam je zasada poznato, nalazimo latinske natpise poput Pro duce Trepim[ero] iz Riinica podno Klisa (s Trpimirovim imenom i njegovom kneevskom titulom), a iz drugih lokaliteta dio uklesnoga teksta, npr. Branimiro umi..., pa Drislavov natpis, Muncimirov natpis iz godine 859., zatim Nadgrobna ploa kraljice Jelene iz 976. godine itd. Iako su to latinski pisani tekstovi, osobna su imena u njima hrvatska, dakle starija od prvih hrvatskih pisanih spomenika. U drugoj su polovici 9. stoljea dopirali do pokrtenih Hrvata irilometodski crkveni tekstovi, nastali ne samo prema grkome prijevodu biblijskih tekstova Svete Brae nego i prema njihovu preuzimanju jezika solunskih Slavena. irilometodski je utjecaj bio snaan, pogotovu kod niega sveenstva, uglavnom redovnika. Koliko god bio snaan, nije mogao zaustaviti prodore s druge strane, sa strane jezika hrvatskoga tronarjenoga puka jer je upravo taj puk trebalo pokrtavati, odnosno te je pripadnike slavenskoga poganstva trebalo uiniti katolikim vjernicima. Razumljivo je to su se zbog spomenute nakane prihvaale i one brojne romanske tuice koje su se, po svoj prilici, ve bile udomaile u hrvatskome jeziku, dakako s fonolokim 35

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

prilagoivanjem, poput oltar (< oltar < lat. ltre), korizma (< lat. qudrgesima, quresima), pogan(in) (< lat. pgnus "prvotno: seoski, seljak"), sotona (< lat. stns), os (< lat. xis), kobyla ( < lat. cballus)3 i sl. Sve to ne umanjuje osnovnu istinu da je irilometodski prodor u jezinome smislu bio prodor staroslavenskoga jezika u prostor naseljen Hrvatima. On se rabio ponajprije u crkvi, u bogosluju, zbog ega su hrvatski vladari bili svojedobno od pap ak i ukoreni. Unato spomenutu ukoru staroslavenski je jezik bio Hrvatima neusporedivo razumljiviji od latinskoga, pa je i izvan crkve postajao, izmeu 9. i 11. stoljea, jezik njihovih prvih zapisa i knjiga, njihov prvi pisani slavenski jezik. "Postavi knjievnim jezikom na irokom slavenskom prostoru, staroslavenski je stupao u ive odnose sa slavenskim govornim, poslije i pisanim, jezinim idiomima, to je rezultiralo razliitim oblicima mijeanja jezinih elemenata. Od XII. st. dalje piu se tekstovi na tzv. redakcijama i recenzijama staroslavenskoga jezika".4 Tako je i s hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika, za koju se u novije vrijeme rabi termin hrvatskostaroslavenski jezik. Taj se jezik pojavljuje u hrvatskim tekstovima sve do druge polovice 16. stoljea.5 to se pak pisma tie, Hrvati su odabrali ono kojemu su dali ime glagoljica, zamjenjujui njezina prvotno obla slova uglatima. Zato se uglati tip glagoljice, poznat posebice u Hrvata, i zove hrvatska glagoljica. U to doba poinju Hrvati pisati i irilicom kao pismom Metodijevih uenika. Tim su dakle jezikom i pismima zabiljeeni prvi hrvatski tekstovi, ponajprije etverolist pravnoga sadraja: glagoljicom Baanska ploa, Vinodolski zakon i Istarski razvod, a irilicom Povaljska listina (naena u Povljima na otoku Brau). Za sva se spomenuta pisma moe rei da su veoma vjerojatno nastala prije nego to su naknadno dlijetom uklesana ili perom napisana te tako, na sreu, i sauvana. A budui da se ne radi o liturgijskim (misnim) nego o pravnim tekstovima (zakonima i darovnicama), napisani su tako da bi ih oni kojima bijahu namijenjeni, tj. hrvatski govornici, mogli razumjeti.6 Da bi se saivjeli s napisanim tekstovima, uili su ih na pamet od molitava do pravnih odredbi. U njima se dakle zrcali ondanji narodni govor u kojemu su se zacijelo uvali i
3 Odatle i *kob-nj > konj. 4 S. DAMJANOVI, 2008, 107. 5 S. DAMJANOVI, 2008, 107. 6 O pravnoj naravi spomenutih spomenika govori i injenica da svi imaju, pored pravnih odredbi, i zapisanu sankciju. U Baanskoj ploi, na primjer, sankcija se ne odnosi na materijalna dobra (Da ie to poree, klni i Bog i .bi. apostola i .g. evanjelisti i svetaja. Lucija, amen), ali je po svome sadraju tea od materijalnih dobara.

36

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

sauvali vrlo stari, praslavenski ili opeslavenski, naslijeeni pravni izriaji preinaeni u hrvatsko jezino ruho. Tomu najstarijemu sloju hrvatskoga jezika pripada takoer ve prilagoeno od ranije zateeno onomastiko nazivlje naselj. Mnogi "su toponimi kao Labin, Plomin, Buzet, Ro, Pore, Pian, Vodnjan, Oprtalj, Mutvoran i drugi vrlo rano pohrvaeni, ak ve do X. stoljea",7 iako su tek kasnije pismom potvreni. Kasnije su potvrena i ona imena naselj koja su im davali sami Hrvati, npr. na otoku Krku Dobrinj, Juranjdvor > Jurandvor i sl. Da bi se dobila zaokruenija slika uzajamnih utjecaja, ne treba zaboraviti injenicu da su mnogi hrvatski leksemi prodirali i u latinske srednjovjekovne tekstove, neki ak vrlo rano ako je suditi po zapisanim oblicima kao lonka (: lka) pored luka (za lat. nemus), malinum (: mlin za lat. mola "mlinski vodeni kamen") pored mlinar i mlinarica (za lat. pistor i pistor uxor) i dr.8 Ako su dakle Hrvati od drugih jezika primali (a jesu), isto su tako drugima davali, i to ne samo jezikom nego materijalnom i duhovnom kulturom te drugaijom (svrsishodnijom) drutvenom organizacijom. Mijenjala se tako stoljeima, polako ali uporno, osnovna jezina slika na prostoru to ga u novome okruenju naseljavahu Hrvati, jer je i njihov jezik, pored zateenih ili prihvaenih, postajao drutveno punopravnim. Sve je to zacijelo pomoglo da se glagoljica sve vie udomaivala na istonoj obali Jadrana i u crkvenoj uporabi, u bogosluju. Jedino se tako moe razumjeti odobrenje pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu u pismu od 29. oujka 1248. godine da se i dalje u bogosluju moe upotrebljavati (u hrvatskome prijevodu) "posebno pismo kojim se kler te zemlje slui tvrdei da ga ima od sv. Jeronima... Mi, dakle, imajui na umu da je govor podloan stvari, a ne stvar govoru, podjeljujemo ti ovim pismom zatraeno doputenje i to u onim krajevima gdje ve postoji spomenuti obiaj, s time da se razliitou pisma ne povrijedi smisao".9 To je papino pismo posljedica drukije, tolerantnije papinske politike prema nelatinskim jezicima u liturgiji te je pomoglo velikom uzletu glagoljice u narednome razdoblju. Stoga se moe rei da je hrvatski jezik otkad se za njegov ustroj zna kao injenicu, a ne pretpostavku zapravo pisani odnosno knjievni jezik. I kao knjievni jezik imao je ulogu standardnosti, ulogu norme, barem uporabne, jer je standardni jezik uvijek pisani.10
7 P. IMUNOVI, 1986, 16. 8 Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, 1973. i 1978. 9 M. BOGOVI, 1998, 56. 10 R. KATII, 2009, 50-53.

37

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

Da je to tako, moda najbolje pokazuje upravo prvi hrvatski pisani spomenik, tj. Baanska ploa od koje i poinju prve spoznaje o hrvatskome jeziku. Pa koji to jezik otkriva grafija? Prema istraivanju Stjepana Damjanovia (da ne spominjem druge) na Ploi se dosljedno upotrebljavaju jerovi i time "tekst potuje zakon otvorenih slogova, tj. zakon po kome svaki slog mora zavravati samoglasnikom, a koji je jedan od temeljnih zakona u praslavenskom i u staroslavenskom jeziku".11 To je objanjenje korektno. Lako se sloiti s Damjanoviem "da u naim (= hrvatskoglagoljskim, M. M.) tekstovima jerovi odlino uvaju svoje mjesto (...) i da te injenice govore protiv rasprostranjenoga miljenja da su jerovi u tim tekstovima samo elementi grafijske konzervativnosti i da nemaju nikakvu fonoloku vrijednost".12 Pitam se jedino: ako u nekome jeziku od dvije jedinice, npr. od vokal i , dobijemo jednu u hrvatskim tekstovima najee onda se u tome jeziku neto promijenilo, razlikovanj je tih fonemskih jedinica nepovratno nestalo. Zbog neobrativosti pojav, to je temelj svakomu povijesnomu zbivanju, "dotadanjega" jezika kao ureenoga sustava znakova vie nema. Ako je "izgubljena" jedinica (npr. zavrni - i -) bila, pored ostalih vokala, ak nositeljem jednoga od temeljnih zakona, onda bez te jedinice sinkronijski gledano takva zakona takoer vie nema. Moe nova jedinica, koja je zasigurno imala svoju fonoloku vrijednost, preuzeti i dunost stare jedinice, ali to je, strogo uzevi, u velikoj mjeri nova situacija. U tome je smislu, gubitkom zavrnih samoglasnika - i -, odnosno njihovo svoenje na samo jedan fonetski izjednaen samoglasnik (kakav se nalazi u Baanskoj ploi), zaista poelo prestajati razdoblje praslavenske glasovne harmonije, odnosno zakona otvorenoga sloga, jer je i taj jedan samoglasnik, koliko god bio fonetski slian ostalim samoglasnicima ili razliit od njih, postupno prestajao postojati, tj. nije vie imao prijanje fonoloke vrijednosti. Zbog svega se toga moe rei da je dijakronijski gledano nastupilo razdoblje zasebnih putova razvoja pojedinih slavenskih jezika. Uostalom, ba to potvruje naa Baanska ploa. Upravo odlina Damjanovieva analiza s rezultatom: a-z o-pa-t dri-ha pi-sa-h itd. pokazuje da u vrijeme nastanka darovnice hrvatskoga kralja Zvonimira praslavenskoga i kanonskoga staroslavenskoga fonolokoga sustava vie nema (jer osim fonema nema ni jo nekih ranijih fonema). tovie, spomenuta analiza ak sugerira da je i prije Ploe zacijelo bilo u Hrvata plo koje su, vjerojatno nakon napisanih kartulara, uklesane njihovim jezikom po istom principu pisanja Jurandvorskoga kamena. Naime, ustroj se svakoga
11 S. DAMJANOVI, 2008, 171. 12 S. DAMJANOVI, 2008, 173.

38

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

pisanoga jezika unaprijed vie-manje zna jer je njegov standardni oblik uvijek pisani jezik. A pisani je pak jezik uvijek uspomena. Budui da je prestajanjem pa i prestankom glasovne harmonije nastupilo razdoblje zasebnih putova pojedinih slavenskih jezika, potrebno je razmotriti zaseban hrvatski fonoloki razvoj. U ovoj emo se prilici ograniiti samo na onaj dio jezinih promjena koje su evidentne na Baanskoj ploi. Ako prihvatimo injenicu da jerova kao zasebnih fonema vie nije bilo u hrvatskome jeziku u doba klesanja Baanske ploe, onda podupiremo spoznaju da su i ve bili preli u novi fonem (koji u fonologiju biljeimo znakom , a zovemo "va") koji se onda ili reducirao, ako je bio nenaglaen, ili se poeo realizirati kao a odnosno e, ako je bio nosilac naglaenoga sloga (dn > dn > dan, den; sn > sn > san, sen). Druga je promjena prijelaz fonema y u i. Dri se da su se fonemi i i y i pored svojih artikulacijskih razlika slili u jedan fonem s dvjema glavnim varijantama od kojih se jedna (i) nalazila iza mekih konsonanata, a druga (y) iza tvrdih. Budui da je u hrvatskom jeziku relativno rano nestalo razlike po palatalnosti, mogla su ta alofonska obiljeja i i y potpuno utrnuti. To je izazvalo artikulacijski pomak u usnoj upljini kod y jo vie prema naprijed identificirajui se tako potpuno sa i: npr. syn > sin, dym > dim, my > mi, byti > biti, itd. Razumije se da je promjena toga smjera (y > i) potrajala relativno dugo, kako pokazuju zapisi nekih hrvatskih antroponima (npr. Nyn > Nin, Solyn > Solin, Rym > Rim), da bi proces bio dovren negdje krajem 11. stoljea. Razumljivo je takoer i to da su se, izjednaivanjem y sa i, pojavili homonimi, od kojih su neki ostali do danas, kao npr. biti "tui" (prezent bijem) prema byti > biti "pomoni glagol" (prezent jesam). Treu promjenu raspoznajemo u preobrazbi starih nosnih vokala i . Da su spomenuti vokali bili sastavnim dijelom hrvatskoga fonolokoga sustava u doseljenju i naseljenju Hrvata na Balkan unato izostanku njihove zapisivosti, govore bar na dvije injenice. Prvo, slavenske, dakle i hrvatske, posuenice u neslavenskim jezicima uvaju jo i do danas rijei s nazalnim vokalima to su ih, kao lingvistiki supstrat, primili u svoj superstratski jezik. Tako npr. Maari, koji u 9. stoljeu naseljavaju Panonsku nizinu, preuzimaju kao to je poznato mnogo nazivlja materijalne i duhovne kulture poput lonka (: lka "livada"), galamb (: golb "golub"), monka (: mka "muka, brano"), pntek (: ptk "petak"), szent (: svt "svet") i sl. "Drugo, podatci iz hrvatske jadranske toponomastike grae pruaju vrste dokaze o postojanju nosnih vokala u dohistorijsko doba hrvatskoga jezika. Primjeri kao Parentium > Por > Pore, Laurentius > Lovr > Lovre, odnosno dalmatsko santu > starohrv. st > sut : Sutivan, Suuraj < Sutjuraj, Sudujam < Sutdujam, Supetar < 39

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

Sutpetar, Sustipan < Sutstipan i dr.13 dovoljno govore sami za sebe. Uostalom, i na Baanskoj ploi nalazimo redovito uklesano e umjesto starijega fonema (npr. kneza < knza, a vjerojatno i ime < im, kad bi poetak ploe bio itljivo napisan) pored jedinoga primjera svoj, dok je umjesto starijega fonema uvijek nalazi u (npr. svetuju Luciju). etvrta se transformacija zapravo odnosi na pitanje: kako itati grafem (jat) koji je glagoljicom zabiljeen na Baanskoj ploi. Kad su govori u sudbini hrvatskostaroslavenskoga fonema , trebalo bi ponajprije konstatirati da je on dvojakoga podrijetla i, vremenski, dvojakoga postanja. ini se da je mogao preuzeti funkciju poetnoga ja- (da rije ne pone vokalom), a onda i u drugim pozicijama. Takve su najstarije uporabe fonema , to je nalo svoga odraza i u staroslavenskoj irilici gdje se na mjestu glagoljikoga grafema X upotrebljava znak za (), ali i za ja (IA), pa se "iz toga izvodi da je i ja po izgovoru bilo blizu".14 tovie, postoji i miljenje da se "u doba irila i Metoda izgovarao u okolici Soluna kao ja" .15 U sklopu toga razmatranja moe se razumjeti ponajprije biljeenje imena kov (= Jakov), a onda i primjer sveta (= svetaja), Luci (= Lucija) u Baanskoj ploi kao pamenje od davnina ili, kako neki vole rei, "neprobavljena jezina prolost" (tako je i u primjerima tipa Mari = Marija, goda = jagoda, sno = jasno i dr., a tako je npr. i u jednoj novljanskoj ispravi iz 1309. nalazimo ime Dujam zapisano kao Dum,16 odnosno 1330. uklesano je ime Ilija kao Ili na senjskoj ploi sv. Martina). Kada se tako pie u irilikim tekstovima, tj. kada se grafemom jat biljei skupina ja (npr. MO za moja), to je obino znak oslonjenosti na glagoljiku tradiciju. Ono to nakon toga dolazi, jest prouavanje sudbine fonema u pojedinim slavenskim jezicima, pa tako i u hrvatskome jeziku, dakle u novim okolnostima koje seu do konca 13. stoljea. Ako bismo, na osnovi izloenoga, eljeli definirati put hrvatskoga jezika i u tome sklopu prepoznavati ga najprije u hrvatskostaroslavenskim spomenicima, a zatim i u drugima, onda je nae preoblikovanje fonema poprilino drugaije od ostalih. Naime, svaka nova jedinica moe biti duga ili kratka, naglaena i nenaglaena (npr. dt dit det dijte, ditta detta djetta, dicF decF djca, lkpo tlo bVlo mlk} i sl.). I u pisanim dokumentima i, jo vie, u hrvatskim dijalekatskim tekstovima mogu se nai potvrde za sve (spomenute i nespomenute) kombinacije odraza takva staroga
13 V. PUTANEC, 1963, 137-176. 14 S. IVI, 1970, 117. 15 B. JURII, 1944. 16 S. IVI, 1970, 117.

40

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

.17 Dobar je primjer za to jezina situacija poznatoga knjievno-jezinoga ozaljskoga kruga gdje je "prisutnost sva tri narjeja na relativno malom prostoru Vojne krajine uinila da je to podruje predstavljalo itavo stanje naega jezika u malom".18 Unato dakle razliitostima u jatovim preoblikama jedno je zacijelo sigurno, tj. da je u sustavu hrvatskoga jezika refleks i bio najrairenija i najstabilnija toka, realizirajui se ak i ispred j (npr. grijati se < grjati se) odnosno ispred zavrnoga -l prije njegova kasnijega prijelaza u o u tokavskim tekstovima (npr. bio "bijel" < bl < bl, cio < cl < cl, dio < dl < dl, mlio < mll < mll, vidio < vidl < vidl, ivio < ivl < ivl,) i sl., to u drugim jezicima nije sluaj. Veoma vjerojatnu realizaciju vokala i umjesto prethodnoga nalazimo, bez obzira na grafiju, ve u prvim hrvatskim spomenicima, npr. od Baanske ploe. Zato dobro primjeuje Damjanovi19 da zaista postoje dovoljni razlozi da se tim istim grafemom mogao zabiljei morfem -i ne samo u Ljd. Krbav (= Krbavi) i Vinodol (= Vinodoli) nego vjerojatno i u Ljd. ledin (= ledini), Lic (= Lici), Otoc (= Oto[]ci) , pa i u crkv jer oblik crikav moe biti u akavaca ne samo Njd. nego i Ajd. (to odgovara staroslavenskomu obliku crkv). Tomu je rjeenju blizak i oblik sd (< stsl. sd), jer su i prilozi po postanju nekakvi skamenjeni padei. To potvruje i Ivan Mileti koji izrijekom kae da imperfekt pomonoga glagola biti glasi u Baki bie i bijae20, to takoer upuuje na to da bi glagoljicom zapisan oblik be trebalo itati bie. Moglo bi se dakle tekst Baanske ploe proitati i ovako: Az V ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Driha pisah se o ledini Jue da Zvnimir, kral hrvatski, v dni svoje v svetuju Luciju. I svedomi: upan Desimra Krbavi, Mratin v Lici, Pribinea s posl Vinodole, Jakov v Otoci. Da ie to poree, klni i Bog i .bi.(=dva na desete) apostola i .g. (=etire) evanjelisti i svetaja Lucija, amen. Da ie sdi ivet, moli za ne Boga. Az opat Dbrovit zdah crikv siju i svoeju bratiju s devetiju v dni kneza Kosmta obladajuago vsu Krainu i bie v t dni Mikula v Otoci s svetuju Luciju v edino
17 Opirnije o tome vidi: S. IVI, 1970, 117-118 i L. JAKUBINSKIJ, 1925, 381-396. 18 J. VONINA, 1973, 203-237. 19 S. DAMJANOVI, 2008, 173. 20 I. MILETI, 1895, 92-131.

41

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

Opisani hrvatski fonoloki sustav doputa nam da pokuamo predoiti i njegov potpuni ostvaraj u tekstovima prvih hrvatskih pisanih spomenika. Ako je tekst Baanske ploe mutatis mutandis poetak naih prvih pravih spoznaja o vlastitome jeziku, onda je on to ne samo u tekstolokome smislu nego i u naglasnome. Drugim rijeima: kako to proitati, odnosno pretpostaviti kako su je itali oni koji su je pisali, dakle rekonstruirati naglasnu situaciju prije (otprilike) tisuu godina. Cjelovita je naglasna predodba teksta Ploe sve do sada, koliko mi je poznato, izostala. Istina je da Branko Fui upozorio kako Baansku plou "treba itati ne sa tokavskom nego s akavskom akcentuacijom" i da je znakom ` obiljeio samo naglasno mjesto na nekim rijeima, npr. Az, v ime Otc i Sina i Svtago Dha.21 Mnogo je vie od toga uinila Sanja Zubi svojim "prilogom akcenatskoj rekonstrukciji" Baanske ploe, naznaujui i sama da je njezin lanak "vie model za utvrivanje metodologije istraivanja i ne pretendira na koncu ponuditi autorsko vienje potpuno akcentirana teksta".22 Za razliku od ta dva pokuaja nastojao sam akcentuirati cio tekst, uzimajui u obzir i one slovne znakove kojima su se oznaavale brojke (npr. BI = 12, G = 4) jer su se i one zacijelo izgovarale pri itanju teksta Baanske ploe. Na osnovi opih spoznaja to su ih o rekonstrukciji praslavenske akcentuacije iznijeli pojedini filolozi, prvenstveno Stjepan Ivi23 i Vladimir A. Dybo24, moglo se zakljuiti da je naglasni sustav u hrvatskome jeziku krenuo putom uvrivanja vlastitoga tronaglasnoga inventara ( ) s novom raspodjelom, iako se u dobroj mjeri naslanjao na ranije (praslavenske), dodue preznakovljene, odnose. Polazei od spomenutih premisa, smatram da bi tekst trebalo proitati ovako: z v me Otc i Sna i Svetgo Dha. z opt Drha psh s o ledni ju d Zvnmr, krl hrvtsk, v dni svoj v svetju Lucju. i svedom: upn Desmra Krbvi, Mratn v Lc, Pribina s psl Vindoli, Jkov v otci. Da i to pore, kln i Bg i .bi.(= dv n deste) apstola i .g. (=etre) evanjelsti i svetja Lucja, amn.
21 B. FUI, 2001, 114. 22 S. ZUBI, 2005, 449-463. 23 S. IVI, 1911; 1936, 47-88. 24 V. A. DYBO, 2000.

42

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

Da i sd vt, mol z ne Bga. z opt Dbrovt zdh crikv sju i svoju brtiju s devetij v dni knza Kosmta obladjgo vs Krinu i be v t dn Mikla v Otci s svetju Lucju v edno. Ovakvom proitanou teksta Baanske ploe moe se oznaiti dvoje: zavretak pretpostavljakoga razdoblja hrvatskoga jezika i, kao to je ve reeno, poetak stvarnih spoznaja o tome jeziku. Istina, naglasak, to sam ga ovdje oznaio, jest takoer pretpostavka, ali pretpostavka za sasvim odreene rijei hrvatskoga jezika na Ploi, a ne za bilo koje. Stoga bismo mogli rei da je Baanska ploa sada u cijelosti proitana. U suvremenome hrvatskom jeziku tekst Baanske ploe glasi: Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Driha pisah to o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji pred svjedocima: upanom Desimirom iz Krbave, Martinom iz Like, Pribeneom poslanikom iz Vinodola, Jakovom iz otoka. Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12 apostola i 4 evanelista i sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje ivi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero brae U dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I u te dane bio je (samostan) sv. Mikule u Otocu sa svetom Lucijom u zajednici.
Literatura Mile BOGOVI, Hrvatsko glagoljsko tisuljee, Senjski zbornik, 25, Senj, 1998. Stjepan DAMJANOVI, Jezik hrvatskih glagoljaa, Zagreb, 2008. Vladimir DYBO, Morfonolozovannye paradigmatieskie akcentnye sistemy, Tom I, Moskva, 2000. Branko FUI, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982. Branko FUI, Terra incognita, Zagreb, 2001. Stjepan IVI, Prilog za slavenski akcenat, Rad JAZU, 187, Zagreb, 1911. Stjepan IVI, Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU, Zagreb, 1936. Stjepan IVI, Slavenska poredbena gramatika, Zagreb, 1970.

43

M. Mogu: Kako proitati Baansku plou

Senj. zb. 37, 33-44 (2010.)

L. JAKUBINSKIJ, Die Vertretung des urslav. im akavischen. Zeitschrift fr slavische Philologie 1, Leipzig, 1925. Bla JURII, Nacrt hrvatske slovnice, I. Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb, 1944. Radoslav KATII, O standardnom i knjievnom jeziku, Jezik, 2, Zagreb, 2009. LEXICON LATINITATIS MEDII AEVI JUGOSLAVIAE, Zagreb, 1973. i 1978. Ivan MILETI, akavtina Kvarnerskih otoka, Rad JAZU, CXXI, 92-131, Zagreb, 1895, 92-131. Valentin PUTANEC, Refleksi starodalmatoromanskog pridjeva sanctus u tonomastici obalne Hrvatske, Slovo, 13, Zagreb, 1963. Petar IMUNOVI, Istonojadranska toponimija, Zagreb, 1986. Josip VONINA, Jezini razvoj ozaljskoga kruga, Filologija, 7, Zagreb, 1973.
HOW TO READ THE BAKA TABLET Summary In today's research of the Baka tablet most attention is focused on deciphering its actual content because the tablet is largely damaged. It was necessary, especially in a few lines of the first part, to reconstruct the glagolitic writing. This was best done by Branko Fui. According to his reading the tablet was transliterated, ie. transcribed from the glagolitic alphabet to the Latin script. After that they could also begin to successfully address the language problems, primarily to determine the sound and morphological transformation that has occurred in the Croatian language since the time when the Baka tablet was created (around the beginning of the 11th century). However, the question remains, how to read the angular glagolitic carved text of the first Croatian monument found in the church of Sv. Lucija (St. Lucy) in Jurandvor near Baka on the island of Krk. Despite some previous partial efforts the author has now, reconstructed in his book Povijesna fonologija hrvatskoga jezika (Historical Phonology of the Croatian Language) (Zagreb, 2010) a comprehensive system of the accents of the Croatian language conveyed at the time of the tablet, i.e. about a thousand years ago. Therefore we can say that the Baka tablet has finally been read in its entirety. At the end of the article the author presents his version of the Baka tablet in the contemporary Croatian language. Keywords: Baka tablet, 11th century, accentual reconstruction

44