ANTIBIOTICI I KEMOTERAPEUTICI - DERMATICI Koa je organ koji predstavlja barijeru, zatitu i obranu te je glavno mjesto na kojem se javljaju brojne

upalne bolesti. Glavni uzronici su egzogene bolesti (virusi, bakterije, gljive) ili endogene prirode (endogene bolesti). Velik broj ivih uzronika bolesti (bakterije, virusi, gljive) moe dovesti do lokalne (kone) ili ope (sistemske) infektivne bolesti. Bakterijske infekcije koe Normalno je koa naseljena brojnim bakterijama: stalna bakterijska flora s rezistentnim i privremenim bakterijama. Rezidentni zameci su stalno prisutni (meu ostalim, Staphylococcus epidermidis, povremeno patogen). Privremena flora je samo privremeno prisutna (iz zraka ili s tijela), meu ostalim, stafilokoki i streptokoki. Za razliku od virusa kod bakterija dolazi ponajprije do izvanstaninog umnoavanja i stvaranja toksina, lokalnog oteenja stanica i tkiva (lokalna infekcija), izvan konog oteenja putem toksina (toksikolize) ili putem samih bakterija (opa infekcija). Koa ima malu osjetljivost zbog djelotvorne zatite i mehanizama obrane (pH vrijednosti, stratuma corneuma, povrinski film koe, no ako postoji oteenje koe tzv. ulazna vrata, tada se stvara mogunost razvoja bakterijske infekcije. Naravno i ako je dolo do slabljenja obrambenih funkcija koe (npr. eerna bolest, infekcija HIV virusom) bakterijska se infekcija lake razvije. Impentigo contagiosa Impentigo contagiosa je streptokokama i/ili stafilokokima uzrokovana zarazna, povrinska, gnojna lokalna infekcija (piodermija) prije svega javlja se kod djece. Prijenos je veinom putem kontakta (infekcija sekretom). Koa je prekrivena malim mjehuriima ili velikim mjehurima koji prelaze u kraste. Tijek bolesti je spontano cijeljenje, ali takoer mogu dui tijek (tjedni) sa irenjem promjena (autoinokulacijom) radi ega se primjenjuje kod lakih sluajeva lokalna terapija (uklanjanje krasta, mjehura, antibiotski lokalni pripravci npr. mupirocin). Kod teeg tijeka bolesti primjenjuju se sistemski antibiotici (npr amoksicilin, flukloksacilin, cefalosporin, eritromicin). Valja napraviti urinokulturu! Erizipel U pitanju je streptokokima uzrokovana (rijetko stafilokokima, gram-negativnim bakterijama) akutna, duboka, dermalna, lokalna infekcija s opim simptomima. Najea se javlja na potkoljenicama, licu, popraena crvenilom, oticanjem, toplinom i promjenama koe. Prisutno je i oticanje regionalnih limfnih vorova, kao i poviena temperatura i zimica. Temperatura nekad dosegne i 40C, uz to je poremeeno ope stanje pacijenta. Uglavnom se provodi standardna antibiotska terapija: sistemsko lijeenje penicilinom G im. 1,4 mil. i.j./dan najmanje 3-4 dana, potom penicilin na usta ukupno 1014 dana. Lokalno se stavljaju antiseptiki oblozi, potom antibiotske kreme. Jako je bitno mirovanje! Kod alergija na penicilin, zamijeniti ga s eritromicinom. Gram negativna infekcija stopala Gram negativni tapii (Proteus, Pseudomonas, Klebsiella, Escherichia coli) mogu

povremeno nastaniti kou, kod povoljnih stanja za rast, (npr. kod dugotrajne ulceracijerane na koi i potkoju). Eritrazma Uzronik ove bolesti je Corynebacterium minutissimum. Upadljiva, ali nekodljiva lokalna infekcija, slina gljivinoj infekciji, zahvaa kou izloenih regija, bez izazivanja tegoba. Najee se javlja zbog promjene sredine (vlano - vrue), lokalizirana je u podruju genitalija, oko anusa. u pazunim jamama. U terapiji se koristi eritromicin. Ektima Promjene se najee pojavljuju na potkoljenicama, najprije u obliku mjehura, apotom dubokih ulceracija (rana). Uzronik je najee beta-hemolitiki streptokok grupe A, a bolesti mogu pogodovati vlaga, loa cirkulacija, loa higijena, Treba je razlikovati od Ecthyma Gangrenosum, koja je izazvana Pseudomonasom. Lijei se antibioticima uz lokalnu terapiju.

Flegmone Streptokokima i stafilokokima (takoer gram-negativnim klicama, anaerobma) uzrokovana duboka, lokalizirana infekcija konog vezivnog tkiva potkoja te vezivnog i miinog tkiva, s brzim napredovanjem bolesti uz tendenciju nekroze (odumiranja) tkiva. Toka ulaza mikroba moe biti rana na koi, erizipel, bakterijsko arite (npr. zubi). Uz lokalne simptome prisutni su i ope kao to su poviena tjelesna temperatura, a postoji mogunost daljnjeg irenja promjene. Lijeenje je kirurko uz antibiotsku terapiju prema antibiogramu. Stafilogeni Lyellov sindrom esto se koristi naziv "sindrom opeene koe". Javlja se kod dojenadi i male djece nakon infekcije npr. gornjih respiratornih putova).Uzronik je stafilokok iz respiratornog

trakta koji proizvodi stafilokokni toksin, zbog ega nastupa teko, generalizirano oteenje koe s velikim arealima nalik opseno opeenoj koi. Opasnost od oka i sepse su veliki. Lijei se visokim dozama antibiotika (koji djeluju na stafilokoke), simptomatska lokalna terapija, intenzivna njega. Akvarijski (bazenski) granulom Bolest uzrokovana Mycobacterium marinum je nezarazna lokalna infekcija koe koja nastaje prodorom uzronika kroz ozljede ozljeda na koi zbog ienja akvarija ili u bazenu. Lijeenje: Zbog loeg odgovora na tuberkulostatike primjenjuju se minociklin, doksiciklin, i kotrimoksazol tijekom 2 mjeseca. Aktinomikoza Ne radi se o gljivinoj ve o bakterijskoj infekciji (Actinomicete su gram - pozitivne bakterije). Aktinomikoza je kronina, nezarazna, lokalna bakterijska infekcija. Aktinomicete ine stalnu floru usne upljine, a da bi se razvila bolest, potrebna je prisutnost npr. oteenje tkiva putem traume, upale. Do otkria antibiotika bolest je imala vrlo esto letalan zavretak. Terapija: Po mogunosti radikalno operativno lijeenje, visoke doze antibiotika penicilin, eritromicin, tetraciklin (najprije intravenski 3 tjedna, potom na usta)

Rozaceja Od rozaceje obolijevaju ljudi s izraenom konstitucionalnom vazolabilnou. Crvenilo lica kod takvih osoba nastaje ve kod najmanjih podraaja, ono je jae izraeno i dulje traje. Najei provokativni faktori su (jako zainjena jela, vrua hrana, alkoholna pia, masna hrana, fermentirani sirevi, kava, aj), opstipacija, gastritis, uni kamenci, patoloka crijevna flora, bolesti jetre, izloenost sunevim zrakama, te lijekovi koji izazivaju vazodilataciju (nifedipin). Provokativni faktor moe biti i bakterija Helicobacter pylori. Promjene na koi zapoinju prvo prolaznim crvenilom lica, da bi kasnije to crvenilo postalo trajno, pojaani je kapilarni reljef koje jo i vie pojaavaju crvenilo lica. Postupno se razvijaju sitne papule (vorii) upalno promijenjene veliine zrna prosa do graka. Kao posljedica rozaceje moe se razviti rinifima (gomoljasti nos) gdje se dogaa hipertrofija lojnica i vezivnog tkiva. Obolijevaju skoro iskljuivo mukarci. Provodi se opa terapija peroralnom primjenom tetraciklina ili metronidazol u tabletama, te beta blokatori. Uz to treba izbjegavati sve provokativne faktore vanjske i unutarnje koji

dovode do pogoranja bolesti. U lokalnoj terapiji treba izbjegavati sva sredstva to dovode do iritacije, kao to su alkoholne otopine, ili pranje sapunom. Dobro djeluje ihtiol (3-5%) ili sumpor (0,5-2%) u tekuem puderu ili u pasti te lokalno primijenjeni tetraciklin, klindamicin, eritromicin (0,5-5%), metronidazol (0,75-2%) i ketokonazol (2%). Ponekad dobro djeluje krioterapija, a kapilarni reljef se uspjeno odstranjuju elektrokoagulacijom kao i laserom. Mogua je primjena preparata koji prikrije crvenilo. Terapija rinofime je kirurka, uglavnom dermoabrazija ili u novije vrijeme laserskim tretmanom.

Bolesti uzrokovane virusima Virusi ne pripadaju fiziolokoj flori koe, ali nakon infekcije mogu perzistirati u tijelu (npr. herpes virusi) i biti reaktivni. Za dermatologiju su od posebne vanosti herpes virusi (herpes simplex, Varicella zoster virus), humani papiloma virus (razliite vrste bradavica) kao i zahvaanje koe kod brojnih opih virusnih infekcija, te virus boginja (virus variole, pox virus). Manifestacija, teina i povratak bolesti ovise u velikoj mjeri o stanju obrane organizma. Lijeenje virusa obino se provodi lokalnom simptomatskom terapijom, kemoterapijom (virustaticima), imunomodulatorima (npr. interferon), te se primjenjuju mjere prevencije profilaksa (pasivna i aktivna prevencija)

Bolesti uzrokovane Herpes simplex virusima Virus Herpes simplex tipa 1 i 2 dovode do infektivnih bolesti uz zahvaanje koesluznice usana, lica, genitalna lokalizacija) i to su ujedno i najee lokalizacije HSV koji se manifestira u vidu crvenila koe prekrivenog grupiranim mjehuriima. Mogua komplikacija moe biti sekundarna bakterijska infekcija. Lijeenje je uglavnom simptomatska lokalna terapija (isuivanje, antivirotici), lokalni aciklovir, foskarnet, te

cinkova pasta. Kod srednje tekih infekcija HSV lokaliziranog genitalno dodatno se uzima aciklovir oralno (na usta) valaciklovir, ili famciklovir. Kod tekih oblika te kod estih recidiva daje se aciklovir intravenski. Da bi se sprijeila manifestacija bolesti treba izbjegavati provocirajue faktore kao to su npr. preveliko izlaganje suncu bez zatitnog faktora. Treba izbjegavati kontakt s osjetljivim osobama (novoroenad, bolesnika s oteenim imunosnim sustavom).

Herpes Zoster Uzrok bolesti je virus Varicella zoster. Vrlo je vjerojatno da primarna infekcija tim virusom izaziva variele, to se uglavnom zbiva u djetinjstvu. Zoster nastaje aktivacijom latentnog virusa u osoba koje su preboljele variele i zato je znatno ei u odraslih. Do tri tjedna prije izbijanja konih promjena javljaju se bolovi, peenje u podruju koe koji inervira odgovarajui zahvaeni ivac. Na zahvaenoj koi najprije se javi crvenilo, potom gusto grupirani mjehurii ispunjeni gnojem ili krvlju. Ako Zoster zahvati podruje oka, esto doe do slabljenja vida dotinog, te ako zahvati sluni ivac dolazi do oteenja sluha kao i popratne vrtoglavice. U terapiji najvanije mjesto zauzimaju analgetici da sprijee jake bolove, vitamin B, aciklovir oralno, po potrebi lokalno antibiotska mast, kao i puder s anestezinom kao magistralni pripravak.

Molluscum Contagiosum Radi se uglavnom o kontaktnoj infekciji koja se manifestira kao sitne papule (izboine koe glatke povrine), staklastog sjaja, nekoliko mm velikih. Najee se javljaju ja rukama i nogama, trupu, genitoanalnoj regiji. Najee se javlja kod djece, ali rijee i kod odraslih. Lijeenje se svodi na lokalno odstranjivanje promjena.

Bolesti uzrokovane Papilloma virusima (bradavice) Humani Papilloma virusi (HPV) s brojnim tipovima (vie od 150) uzrokuju razliite vrste naelno dobroudnih virusnih papiloma koe i sluznica, kod nekih vrsta (tipova), mogua je zloudna promijena. U posljedice infekcije HPV-om moemo nabrojiti: Obine bradavice - esti tip bradavica, (HPV-2, HPV-4) tvrde hiperkeratotine papule, do veliine 1 cm, a u sluajevima ne lijeenja mogu izgledati i vee jer se vie njih meusobno spaja, smee su boje ili boje koe. Najee se razvijaju na akama, prstima, ponekad i uz nokat ili ak ispod njega. ini se da se razvijaju od jedne jedine inficirane stanice. Bradavice na stopalima (Verrucae plantares - HPV-1) pojavljuju se pojedinano ili u grupama na mjestima s debelim slojem roevine kao to su stopala. Bolne su pri hodu, vie su plosnate, te rastu u dubinu to zapravo i uzrokuje bol. Najee su lokalizirane na pritisku izloenom mjestu. Ravne mladenake bradavice (Verrucae planae juveniles - HPV-3) jedva su iznad razine koe uzdignute, plosnate, boje koe, svjetlosmee ili sivkaste. Pojavljuju se na licu, gornjim stranama ake, a rjee na drugim mjestima. Filiformne bradavice (Verrucae filiformes) pojavljuju se na vratu, licu a osobito na vjeama, usnama i nosu. To su uiljene, tanke, 1 -3 mm duge bradavice. Posebni oblici: Epidermodysplasia verruciformis (HPV, tipovi 3, 5, 8, 10) generalizirane kone bradavice s rizikom zloudne promjene stanica (oko 30 % spinocelularnih karcinoma na dijelovima koe izloenim svjetlu). Daljnje bolesti koe-sluznice su Condylomata acuminata (iljasti kondilomi, bradavice sluznica), nastaju u anogenitalnoj regiji (prepucij, glans penisa, labija, anus, vagina, uretra). To su mekane, izduene bradavice ruiaste boje, na peteljci, neravne povrine poput cvjetae. te se bradavice najee prenose seksualnim kontaktom. Ponekad prelaze u karcinom (HPV tipovi 16, 18, 31, 33 35). Do sada jo ne postoji standardna terapija: Virustatici: kreme koje sadre 5-fluorouracil lokalni citostatski pripravci podofilina. Operativna terapija: kirurko odstranjenje totalnim izrezivanjem, krioterapija (smrzavanje snijegom ugljikova dioksida, postie se temperatura od -78C) Tretman se uglavnom ponavlja nekoliko puta ovisno o veliini bradavice. Takoer se koristi i tekui duik kojim se postie temperatura od -195C.

Lijeenje elektrinom strujom ili elektrokoagulacija je metoda kod koje se vea reaktivna elektroda postavi na krevet ispod pacijenta, a malenom elektrodom koja moe biti okrugla, zailjena ili u obliku igle, koagulira se tkivo na osnovi toplinskog uinka. Elektrokoagulacija se izvodi izmjeninom strujom visoke frekvencije. Potporna keratolitika terapija (npr. flasteri sa salicilnom kiselinom) Lijeenje iljastih kondiloma koji se prenose spolnim putem, a lokalizirani su na spolovilu i podruju oko analne regije, mogu se takoer provoditi elektrokoagulacijom, odstranjivanjem pomou CO2 lasera, krioterapijom, no najee se koristi podofilin 25-50%-tni (lokalni citostatik) koji se primjenjuje na kondilome, dok se ostala zdrava koa i sluznica zatite najee neutralnom kremom, te se dri nekoliko sati (obino 3-4 h), a potom ispere mlakom vodom. Podofilin ima izrazito citostatski uinak, pa je te tretmane potrebno provodi pod nadzorom lijenika dermatovenerologa, te ga je potrebno vie puta ponoviti. Kontraindicirano je u trudnoi. Obavezno je potrebno uiniti pregled i terapiju partnera. U novije vrijeme se primjenjuje imikvimod 5%-tna krema lokalno. Uzronik je jedan od Humanih papiloma virusa (postoji 60 tipova). U lijeenju konih infekcija bakterijama i virusima primjenjuju se kreme, masti ili posipi koji sadravaju odreene antibiotike, kemoterapeutike i antivirotike Antibiotici koji se u tim sluajevima primjenjuju obino su oni antibiotici koji imaju veliku uinkovitost, ali se esto ne koriste u lijeenju sustavnih infekcija zbog velike otrovnosti. No, koriste se i oni antibiotici koji se koriste i u lijeenju sustavnih infekcija kao to su aminoglikozidi. antibiotici: klormafenikol, demeklociklin, oksitetraciklin, fuzidina kiselina, polimiksini, bacitracin, neomicin, tirotricin, gentamicin, virgianamicin, amikacin i dr. kemoterapeutici: sulfametizol, mafenid, srebrov sulfadiazin, metronidazol, ciprofloksacin; antivirotici: idoksuridin, aciklovir, penciklovir, ibacitabin, imikvimod, tromantadin i podofilintoksin.

Antibiotici Gentamicin Gentamicin je baktericidni antibiotik iz skupine aminoglikozida. Djeluje na gramnegativne bakterije kao to su Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Enterobacter spp., indol-pozitivni i indol-negativni sojevi proteusa, bakterije iz rodova Klebsiella, Serratia, Citrobacter, Providencia, Campylobacter, Brucella, Moraxella, salmonele, igele i neke gram-pozitivne bakterije kao to su stafilokoki (takoer oni koji su otporni na penicilin i meticilin) i Listeria monocytogenes. U dermatologiji se koristi u obliku masti ili krema u sluajevima primarnih i sekundarnigh bakterijskih konih infekcija, infekcija potkoljeninih ulkusa i inficiranih ozeblina. Iako se gentamicin jako slabo resorbira kroz kou, kada maemo vrlo velike povrine upaljene koe, gentamicin u organizmu moe postii tako visoke koncentracije (4 g/ml) da djeluje ototoksino, osobito u male djece i starijih osoba. U takvim sluajevima se ne smije koristiti u trudnica. Ponekad, koa moe biti lagano nadraena, ali ne treba prekidati lijeenje. Rijetko nastaje fotosenzibilizacija. Registrirani u RH za 2006: Garamycin (KRKA), Gentamicin (BELUPO) Neomicin Izoliran je iz kulture Streptomices fradiae 1949 godine. Uglavnom se sastoji od sulfatnih soli parova epimera koji su ornaeni kao neomicin B i neomicin C . Odnos neomicina B i C je promjenljiv. Neomicin A naziva se neamin. Neomicin B i neomicin C razlikuju se samo u stereokemijskoj grai. Neomicini su po grai srodni streptomicinu, ali umjesto 1, 3-gvanidino skupine imaju aminoeerne ostatke. Djeluje na gram negativne bakterije, pa se zato esto kombinira s antibioticima koji imaju djelovanje na gram pozitivne bakterije (bacitracin). Neomicin ima irok spektar djelovanja, ali i vrlo nezgodnu manu da je vrlo otrovan za sluni ivac i bubrege. Moe izazvati nepovratnu totalnu ili djelominu gluhou. Zato se primjenjuje lokalno, tj u mastima i kapima za oi, za rane, kod infekcija koe, sluznice, uha, oka i sl. Treba istai da niti neomicin nije imun na pojavu rezistencije. Zbog toga se kombinira sa drugim antibioticima (bacitracin, polimiksin). Osim s njima kombinira se i s lokalnim anesteticima i protuupalnim lijekovima u obliku kapi za oi i masti kod tretmana lokalnih infekcija. Lokalni anestetici zautavljaju bol, a protuupalni lijekovi ublaavaju upalu. Koristi se u lijeenju konih bolesti koje su uzrokovane bakterijama, kao to su epidermalne piodermije (skupina impetiga), epidermodermalne piodermije (skupina folikulitisa), prije svega za spreavanje irenja infekcije, sekundarno inficirane povrinske rane, opekline, irevi, spreavanje sekundarnih piokoknih infekcija na ve prije zahvaenoj koi (herpes simpleks, herpes zoster, iza uboda insekata itd.) i spreavanje infekcija postoperativne rane. Dolazi u obliku masti, krema ili posipa. Uporaba na velikim povrinama oteene koe nije doputena, radi mogunosti sistemske resorpcije i na taj nain tetnog djelovanja antibiotika u preparatu. Ne smije se uporabiti na povrini koja obuhvaa vie od 20 % ukupne povrine koe, radi mogunosti apsorpcije. Sistemska apsorpcija je mogua prije svega, kod uporabe na otvorenim ranama, opeklinama i irevima. Kod trudnica se smije koristiti samo iznimno, na manjim povrinama koe i to krae vrijeme.

Mogue nuspojave jesu , lokalni nadraaj, otjecanje, svrbe, koprivnjaa, kontaktni dermatitis ili superinfekcija. Mogunost sistemskih nuspojava (tetno djelovanje na bubrege i sluh) kod lokalne primjene je mala, no ne moe se posve iskljuiti.

Gentamicin

Neomicin

Bacitracin Bacitracin je antibiotik izoliran iz kulture bakterija Bacillus subtilus, a izoliran je 1943. godine. U kliniku upotrebu uao je 1948. godine. Bacitracin je smjesa slinih ciklinih polipeptida. Sastoji se od tri komponente - bacitracin A (glavni konstituent), bacitracin B i bacitracin C. Zbog injenice da uglavnom djeluje na gram-pozitivne bakterije,

bacitracin se esto koristi u kombinaciji s neomicinom ili polimiksinima, koji djeluju na gram-negativne bakterije. Zbog injenice da je otrovan za bubrege vrlo se rijetko koristi u obliku injekcija. No, vrlo se esto koristi u obliku masti ili posipa radi sprijeavanja i lijeenja infekcija koe ili oka, pogotovo nakon manjih infekcija. U obliku tableta se koristi samo i iskljuivo u sluajevima pseudomembranoznog kolitisa kojega uzrokuje bakterija Clostridium difficile. Bacitracin djeluje bakteriostatski i baktericidno, ovisno o koncentraciji i osjetljivosti bakterija na njega. Blokira ugraivanje aminokiselina i nukleotida u stijenku bakterije. Bacitracin blokira defosforilaciju C55 - izoprenilpirofosfata to uzrokuje nemogunost izgradnje peptidnoglikanske stijenke u bakterijama. Takoer, bakterijske plazmatske membrane bivaju oteene bacitracinom. Ukoliko je bakterija osjetljiva na bacitracin tada sporo razvija otpornost na bacitracin. Aktivan je protiv mnogih Gram-pozitivnih bakterija i protiv nekih Gram-negativnih bakterija. Gram pozitivni spektar ukljuuje stafilokoke, streptokoke, anaerobne koke, klostridije i korinebakterije. Gram negativni spektar ukljuuje gonokoke, meningokoke te fuzobakterije. Ostali osjetljivi mikroorganizmi jesu Treponema pallidum, T. vincenti i Actinomyces israelii. Koristi se u lijeenju i sprijeavanju infekcija koe bakterijama u obliku masti i posipa, esto u kombinaciji s ostalim antibioticima ili protuupalnim tvarima (kortikosteroidi). Uporaba na velikim povrinama oteene koe nije doputena, radi mogunosti sistemske resorpcije i na taj nain tetnog djelovanja antibiotika u preparatu. Ne smije se uporabiti na povrini koja obuhvaa vie od 20 % ukupne povrine koe, radi mogunosti apsorpcije. Sistemska apsorpcija je mogua prije svega, kod uporabe na otvorenim ranama, opeklinama i irevima. Kod trudnica se smije koristiti samo iznimno, na manjim povrinama koe i to krae vrijeme. Mogue nuspojave jesu , lokalni nadraaj, otjecanje, svrbe, koprivnjaa, kontaktni dermatitis ili superinfekcija. Mogunost sistemskih nuspojava (tetno djelovanje na bubrege i sluh) kod lokalne primjene je mala, no ne moe se posve iskljuiti.

Kloramfenikol Kloramfenikol je niskomolekularni, preteno lipofilni antibiotik, irokog spektra djelovanja i pogodan je za primjenu na koi. Neko je intenzivno primjenjivan i za sustavne infekcije ali zbog izrazite toksinosti (izaziva jaku aplastinu anemiju i po ivot opasne promjene krvne slike - aplaziju kotane sri) primjenjuje se uglavnom lokalno. Prvi put je izoliran 1947 iz Streptomyces venezuelae. Derivat je dikloroctene kiseline a dio molekule mu je i nitrobenzen. Mehanizam djelovanja: kloramfenikol snano prekida biosintezu proteina iskljuivo u bakterija i to veine G-negativnih i veine G-pozitivnih bakterija. Moe djelovati i na one mikroorganizme koji se infiltriraju u same stanice domaina. Ako kloramfenikol primijenimo lokalno u obliku masti ili krema tada se postie dobra terapijska koncentracija kloramfenikola u koi, a prodiranje kroz kou u krvotok je vrlo malo, stoga ne postoji opasnost od sistemskog djelovanja kloramfenikola. Dolazi u obliku masti i to u kombinaciji s klostridiopeptidazom. To je enzim koji isti rane razraujui nekrotino, odnosno oteeno tkivo i njegovim uklanjanjem omoguuje granulaciju i rubnu epitelizaciju rane. Klostridiopeptidaza ne oteuje zdravo tkivo. Time se kloramfenikolu omoguuje potpunije djelovanje. Koristi se kod tretiranja upaljenih i inficiranih rana, rana koje teko zacjeljuju, razderotina, termikih i kemijskih opeklina, ozeblina i dr. Ne smije se primjenjivati kod trudnica, dojilja, novoroenadi (pogotovo nedonoadi), te kod jetrenih i bubrenih bolesnika.

Aciklovir Aciklovir spada u skupinu nukleotida i nukleozida, a po kemijskoj strukturi je neka vrsta krnjeg nukleotida. Djeluje protiv virusa Herpes simplex tip 1 i tip 2 (HSV-1 i HSV-2), virusa Varicella zoster (VZV). Kad ue u stanicu koja je zaraena virusom herpesa aciklovir se biotransformira u djelatni oblik aciklovir-trifosfat. Naime, strukturno je aciklovir-trifosfat vrlo slian nukleozidu adenozin-trifosfatu koji je sastavni dio DNA. Aciklovir - trifosfat djeluje kao lani supstrat, a pravi inhibitor za herpesni enzim DNApolimerazu. Sprjeava sintezu herpesne DNA i pritom ne utjee na normalne stanine procese. Time je zakoeno razmnoavanje virusa u stanicama i napredovanje infekcije virusom. Dermatoloki aciklovir namijenjen je lokalnom lijeenju infekcija koe uzrokovanih

herpes simplex virusima, ukljuujui primarni i recidivirajui herpes genitalis i herpes labialis. Pripravci s aciklovirom ne primjenjuju se na sluznicu usta, oka ili vagine. Prije i poslije nanoenja kreme na lezije valja oprati ruke te izbjegavati nepotrebno diranje lezija, kako bi se izbjeglo pogoranje ili prenoenje infekcije. Tijekom terapije aciklovirom, naroito u osoba s teko oteenim imunitetom, moe doi do pojave rezistentnih herpes simplex virusa, to valja imati na umu u sluaju neuspjeha lijeenja. Aciklovir se nanosi pet puta na dan u razmacima od otprilike 4 sata, izostavljajui primjenu tijekom noi. Lijeenje treba trajati 5 dana. Ako nakon 5 dana ne doe do potpunog nestanka oteenja koe, lijeenje se moe nastaviti tijekom jo 5 dana. Pri lokalnoj primjeni aciklovira nuspojave se javljaju vrlo rijetko, meu njima najee arenje i peckanje koe na mjestu primjene, a u vrlo malo bolesnika mogu se javiti blagi eritem ili suhoa koe. Prema podacima iz literature, izuzetno rijetko zabiljeeni su sluajevi kontaktnog dermatitisa nakon lokalne primjene lijeka u obliku kreme.