N A S TAVA M O D E R N E H I S TO R I J E J U G O I S TO N E E V R O P E D odatni nastavni materijali

Osmansko carstvo

Izdavai: Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, Solun i CPU, Sarajevo Za izdavae: Devdet Tuzli i Nenad ebek Urednik bosanskog izdanja: Enes Milak Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005. Prijevod: Denisa Buimki i Lejla Nuhodi Lektura: Hadem Hajdarevi Korektura: Fahrija uleji Prijelom i tampa: CPU Sarajevo Tira: 750 primjeraka Original English Edition: CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras Executive Director: Nenad ebek Director of Programmes: Corinna Noack-Aetopulos Bosnian Project Director: Devdet Tuzli Project Co-ordinator: George Georgoudis i Biljana Mekovska Bosansko izdanje tampano uz velikodunu pomo:

Current Copy based on the Original English Edition Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.

Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the vienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies. Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822 email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org ISBN: 978-9958-9304-3-0

N A S TAVA M O D E R N E H I S TO R I J E J U G O I S TO N E E V R O P E D odatni nastavni materijali

Historijska itanka 1

Osmansko Carstvo
Urednici izdanja: Halil Berktay i Bogdan Murgescu Urednica cjelokupnog projekta: Christina Koulouri Urednik serije na bosanskom jeziku: Enes Milak

Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, Solun CPU Sarajevo

Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe w w w . c d s e e . o r g

Sarajevo, 2007.

KARTA 1: JUGOISTONA EVROPA

OSMANSKO CARSTVO

PREDGOVOR

Upravni odbor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) eli zahvaliti saradnicima koji su svojim znanjem i zalaganjem sudjelovali u sastavljanju ove serije historijskih itanki. Najvei doprinos dala je profesorica Kristina Kuluri, koordinatorica i urednica ove edicije, bez ije bi upornosti, strunosti, strpljivog rada sa saradnicima, odlunosti, ali i strastvenog linog interesiranja cijeli ovaj projekt bio nezamisliv. estoro prireivaa, profesori Halil Berktaj i Bogdan Murgesku (Osmansko carstvo), dr. Mirela Luminica Murgesku (Nacije i drave u jugoistonoj Evropi), profesori Valerij Kolev i Kristina Kuluri (Balkanski ratovi) i Kreimir Erdelja (Drugi svjetski rat), neumornim su i portvovanim radom savladavali mnoge prepreke na koje su nailazili u protekle dvije i po godine; plod njihovog rada su historijske itanke koje drite pred sobom. Upravni odbor ovom prilikom eli im najsrdanije zahvaliti za saradnju i samoprijegoran rad. Osim njih, Upravni odbor eli spomenuti i one saradnike koji su prikupljali materijal za ove itanke, njih etrnaestoro iz jedanaest zemalja jugoistone Evrope. Najtoplije im zahvaljujemo za sate i sate koje su proveli pretraujui grau po arhivima i bibliotekama i privatnim zbirkama zahvaljujui njima i imamo tekstove i ilustracije sabrane u ovoj ediciji. Poseban dug imamo i prema onim nastavnicima historije koji su ocjenjivali i kritizirali ove prirunike jo dok se na njima radilo, a treba da spomenemo i lanove Komisije za nastavu historije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, koji u ovom projektu sudjeluju od samoga njegovog pokretanja 1998. godine. Profesor Robert Stradling, profesor Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda dali su strunu recenziju i detaljne komentare na sadraj sva etiri naa prirunika i time znatno doprinijeli njihovoj solidnosti i nepristrasnosti. Konano, posebnu zahvalnost Upravni odbor duguje i osoblju Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, koje je s ogromnim trudom pratilo ovaj poduhvat od samog njegovog zaetka pa do konanog ostvarenja.

Costas Carras, lan Upravnog odbora zaduen za Zajedniki projekt za nastavu historije

PREDGOVOR

itanke koje imate pred sobom plod su ideje i neiscrpne energije Kostasa Karasa, a njegova odlunost i neumorna energija omoguili su ovaj pionirski posao. Upravni odbor Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi istinski mu je zahvalan to je pratio i nadgledao cjelokupan projekt. Inicijativu Centra nazvanu Prouavanje moderne historije jugoistone Evrope velikoduno su podrali Agencija SAD-a za meunarodni razvoj (United States Agency for International Development, USAID) i Ministarstvo vanjskih poslova Njemake, bez ije finansijske pomoi ovaj projekt ne bi ni bio mogu. Slubenici iz ovih donatorskih organizacija u svakom su trenutku bili spremni da nam pomognu i da nas podre. Osim toga, treba spomenuti i Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, koje je Zajedniki projekt za nastavu historije podralo na samom poetku i time pripremilo teren za daljnji rad na njemu. Zahvaljujemo i Paktu stabilnosti, iji je specijalni koordinator, dalekovidi dr. Erhard Busek, shvatio znaaj ovoga poduhvata i podrao nas u njemu. Posebno treba spomenuti i firme koje su nas podrale, i bez ijeg povjerenja i velikodune finansijske podrke ovaj projekt ne bismo mogli izvesti do kraja. To su: Coca-Cola HBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Na ovom mjestu im jo jednom zahvaljujemo. Ipak, prije svega, rijei najvee zahvalnosti moraju biti upuene Kostasu Karasu. Njegovom nadahnuu dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a njegovoj posveenosti i neiscrpnoj energiji izbor saradnika i koordiniranje njihovog rada na ovom pionirskom projektu. Na dug prema njemu neizmjerno je velik.

Richard Schifter, predsjednik Upravnog odbora

Predgovor bosanskom izdanju

Prostor jugoistone Evrope imao je bremenitu prolost. Na historijska zbivanja u ovom regionu uticali su brojni faktori. Velika carstva sa istoka i zapada zaposjedali su ove geografske prostore i u ve postojeu tradiciju, unosili svoje kulturoloke i druge civilizacijske predloke. Slavenski geografski prostor je razbijen uticajima sa istoka i zapada i region se u vjerskom, kulturnom i drugom pogledu razjedinio. Civilizacijska, kulturoloka i vjerska podvojenost ovih prostora prouzrokovala je niz nesporazuma meu narodima jugoistone Evrope, koji su esto eskalirali u meusobne ratne obraune, djelomino pod uticanjem velikih drava Evrope i Istoka, a najee zbog meusobnog nepoznavanja i nerazumijevanja. Opismenjavanje stanovnita jugoistone Evrope tokom perioda prosvjetiteljstva bio je civilizacijski pomak, ali se istovremeno sa emancipacijom otvoren niz drugih problema. To se posebno odnosilo na tumaenje prolosti. Ideologije su na ovim prostorima nastojale odrediti sve segmente ivljenja, pa tako i obrazovanje. Manje - vie ideologije su u svojim namjerama i uspijevala te su kroz sistem obrazovanja regrutovale nove sljedbenike. Danas se djeca u Bosni i Hercegovini poduavaju iz udbenika historije koji nisu usuglaeni sa dostignuima savremene evropske historiografije, nego su proizvod ideolokih sistema koji su na malom prostoru Bosne i Hercegovine meusobno suprotstavljeni. Teko je u dogledno vrijeme oekivati da e vladajue oligarhije u BiH postii dogovor oko ureenja drave, a jo manje da e, suglasno dostignuima evropske historiografija, biti napisati udbenici historije za sve uenike u Bosni i Hercegovini. Udbenici, u veini drava regiona, piu se po diktatu vladajuih struktura i kako su pisci udbenika u slubi dnevne politike, ne doprinose razvoju demokratije, pomirenja i ekonomskog prosperiteta. Problem sa kojim je suoena BiH i cijeli region nije nepoznat u Evropi. Sa slinim problemom bile su jo poetkom dvadesetih godina XX. stoljea suoene i skandinavske drave. Tridesetih godina XX. stoljea zajednikim naporom i pisanjem zajednikih udbenika ovaj problem je pravazien. Od tada je poeo i ekonomski napredak skandinavskih drava. Historiografija na prostorima bive Jugoslavije je ostvarila odreene rezultate u evropskim okvirima, ali ideolokim pritiscima vei broj istraivaa nije se mogao oduprijeti. Rezultat je bio to da jugoslavenska historiografija, gledano u cjelini, nije prevazila pozitivistiki pristup istraivanju nae prolosti. Kao logian slijed takvog istraivakog pristupa imali smo udbenike koji su svojim sadrajem jednostrano predstavljali historijska zbivanja. Udbenici su bili knjige iz kojih su uenici uili historiju politikih i drugih elita. Znanja, pa i historijska svijest uenika, a poslije graana, formirana su na osnovu takvih tekstova. Pozitivistiki pristup tumaenju historije stvarao je jednu negativnu historijsku svijest, jer su se uenici poistovjeivali sa svojim nacionalnim elitama i pri tome stvarali svijest o velikoj vanosti svoje nacije. U izvjesnim sluajevima takva historijska svijest bila je plodno tlo za razvoj rasistikog pogleda na svijet. Rasizam kao ideologija nalazila je svoje uporite kod jednog broja pripadnika jedne nacije, prije svega zbog propagande politike elite, ali i zbog nepoznavanja drugih nacija u okruenju. Nedavno smo bili svjedoci jednog okrutnog rata u regionu, a najveu cijenu tog rata platili su upravo stanovnici naeg regiona. Rat je usporio demokratizaciju odnosa, a time i ekonomski prosperitet regiona.

Predgovor bosanskom izdanju

Tekstovi itanki po prvi put nude sveobuhvatnije, a time i objektivnije sagledavanje historijskih dogaanja koja nude teme ponuenih itanki. Odreene primjedbe na dijelove itanki od strane naih istraivaa su prispjele u redakciju itanki na bosanskom jeziku. Naa redakcija je uvaila vei dio tih primjedbi i proslijedila ih glavnoj urednici edicije. Na dva sastanka primjedbe su, iz svih nacionalnih redakcija razmatrane, i djelomino su prihvaene od svih sudionika rasprave, tako da e bosansko i hrvatsko izdanje i ostala koja slijede biti znatno poboljana. Primjedbe, koje su prispjele u nau redakciju i druge nacionalne redakcije odnose se uglavnom na tekstove koji tumae politiku historiju, a to su manji i manje znaajni dijelovi itanki. Neslaganja oko tumaenja politike historije regiona su, za sada, meu historiarima nepremostiva. U ovom trenutku vano je da itanke nude historijske podatke koji objektivno oslikavaju historijska zbivanja. a mladi e na internet stranicama moi za sporna politike dogaaje pronai razliita tumaenja i opredijeliti se za ona objektivna.

Dr. Enes Milak

10

Christina Koulouri

OPI UVOD

Opis projekta
Sastavljanje alternativnog materijala za nastavu historije u jugoistonoj Evropi ambiciozan je i izazovan poduhvat, naroito ako imamo u vidu kako se zajednika prolost tumai i predaje u kolama i kakvi se estoki sporovi upravo oko toga vode ne samo meu zemljama susjedima nego ponekad i u okviru jedne zemlje. Pa ipak, poslije svih novijih analiza ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji preovlauju kod nastavnika i u javnom mnjenju, postalo je jasno koliko je potreba za ovakvim materijalom akutna. Komisija za nastavu historije pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi poela je rad na zajednikom projektu za nastavu historije 1999. godine. Poslije dvije serije seminara i zbornika radova objavljenih poslije njih (Nastava historije u jugoistonoj Evropi i Klio na Balkanu, Politika nastave historije), Komisija je uspjela utvrditi ta su konkretni nedostaci u nastavi historije, u emu se pojedini obrazovni sistemi razlikuju, kakvu ulogu u njima imaju resorna ministarstva a kakvu elje samih nastavnika i, konano, kakav je prostor ostavljen novim inicijativama i inovacijama. Zato smo i rijeili ne zaustaviti se na tome da definiramo probleme i opiemo aktualnu situaciju, ve da odemo i korak dalje i formuliramo konkretan prijedlog za nastavu historije koji ne bi bio plod znanja samo male grupe historiara nego ire mree saradnika koji su bili ukljueni u rad na zajednikom projektu za nastavu historije ve u prvoj njegovoj fazi. Osim glavnih koordinatora, koji su bili zadueni za strukturu svake knjige i za konaan izbor dokumenata, u svakoj zemlji imali smo po jednog ili dva saradnika koji su, u skladu s uputstvima usaglaenim u prvoj fazi, odabirali historijska svjedoanstva, tekstualna i vizualna. Osim toga, knjige koje su sad pred vama prvo su na nekoliko posebnih susreta odranih 2004. godine pregledali i ocijenili sami nastavnici historije. Konano, itav materijal dat je na strunu recenziju strunjacima iz ove oblasti: Kostasu Karasu, Robertu Stradlingu, Mariji Todorovoj, Petru Vodopivecu i Ivanu Vejvodi. Oni su nam dali dragocjene sugestije i o razliitim aspektima historije jugoistone Evrope i o nekim pedagokim pitanjima.

Prilikom koncipiranja projekta uzeli smo u obzir sljedee faktore: 1) razlike u nastavnim programima i etnocentrinost nastave, uobiajenu u svim zemljama ovoga regiona; 2) injenicu da u jugoistonoj Evropi promjene u udbenicima historije zavise od resornih ministarstava, koja strogo kontroliraju nastavne programe i udbenike; 3) elju samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji e im biti lako dostupan; 4) uvjerenje da je nemogue sastaviti jedinstven, homogen udbenik o temi historije jugoistone Evrope koji bi se mogao koristiti u svim zemljama. Zbog svega ovoga smatrali smo da bi bilo najbolje sainiti tematske prirunike, radne sveske s tekstualnim i vizualnim svjedoanstvima, koji e moi posluiti kao dopuna ve postojeim udbenicima. Drugim rijeima, nama nije cilj zamijeniti udbenike historije koji se trenutno koriste u uionicama, kao to nemamo ni iluziju da emo moi sastaviti koherentnu historiju jugoistone Evrope od XIV. stoljea do dananjih dana. Mi imamo odreene saznajne i moralne ciljeve i elimo predloiti konkretne metode i sredstva za nastavu historije: mi se zalaemo za pristup historiji koji je nov u svome metodu, a ne u svome sadraju.

11

OPI UVOD

Ciljevi i mogunosti
Da bismo uope mogli formulirati ope i posebne ciljeve ovoga nastavnog materijala i odabrati pojedinane dokumente koje emo uvrstiti u njega, morali smo, prvo, realno procijeniti stanje u nastavi historije i mogunosti da se ona inovira. Nai prijedlozi zasnovani su na novijim saznanjima iz historijskih nauka i na slinim projektima reforme u nastavi historije, mahom provedenim u Evropi. Promjene koje predlaemo tiu se dviju stvari: Promjene u historiografskom pristupu Nacionalna historija koja se predaje u kolama ne treba biti i nacionalistika historija. Znajui da se u koli, u pravilu, predaje upravo nacionalna historija, a da se i historija susjednih naroda predaje s etnocentrinog stanovita, mi ne predlaemo da se nacionalna historija zamijeni nekom drugom, nego da se promijeni nain na koji se ona predaje. Regionalna historija jugoistone Evrope ne moe se posmatrati izolirano, ve je treba prikazivati kao dio evropske i svjetske historije. To znai i da predstavu o specifinom historijskom razvoju Balkana od samog poetka treba odbaciti kao stereotipnu i pristrasnu. Historiju svakog naroda pojedinano, a ni historiju regiona u cjelini, ne treba posmatrati kao homogenu i harmoninu. Historija ovoga regiona puna je podjela i sukoba o kojima postoje razliita tumaenja, ba kao to je puna i zajednikih, ujediniteljskih elemenata. Mi ne elimo dati lanu idilinu sliku, nego pokazati kako se uenicima moe skrenuti panja na razlike i sukobe. Promjene u pedagokom pristupu Historiju uimo da bismo saznali neto o naoj prolosti i razumjeli je. Ako je subjekt historije kakva se predaje u kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogui okvir za identificiranje. Uenike treba motivirati da taj okvir prevaziu, da otkriju cjeline koje bi bile ire ili pak ue od nje te da prihvate ideju da negdje moe postojati i vie identiteta koji se meusobno dopunjuju. Muki ili enski identitet, lokalni identitet, identitet navijaa ovoga ili onoga fudbalskog kluba ili evropski identitet svi ti identiteti mogu postojati i uporedo, iako, naravno, nemaju svi isti znaaj. Uenike zato treba motivirati da saznaju i neto vie o sebi tako to e horizont prolosti proiriti i van onoga to im politika geografija propisuje.. Razvoj kritikog miljenja jo je jedan bitan cilj nastave historije. Ovaj cilj najbolje se moe postii ako se uenici suoe s razliitim verzijama jednoga istog dogaaja, poto ve i samo postojanje veeg broja svjedoanstava podriva nespornost jedne vaee istine. Radom s historijskim svjedoanstvima uenici mogu stei uvid i u prirodu historiarevog posla. Vano je da uenici shvate da se jedan te isti historijski dokument moe tumaiti na vie naina a da to ne podrazumijeva nuno iskrivljavanje ili zloupotrebu tih svjedoanstava. Kroz nastavu historije uenici treba da steknu sposobnost ocijeniti neki postupak i donijeti moralni sud. Pod ve spomenutim razvojem kritikog miljenja ne podrazumijevamo samo sumnjiavost: kritiko miljenje treba stvoriti odgovorne graane s izgraenim sistemom moralnih vrijednosti, graane kojima niko nee moi lako manipulirati. Prilikom sastavljanja ove knjige trudili smo se da svi narodi jugoistone Evrope mogu prepoznati sebe u ovim itankama. U te svrhe bilo je neophodno da: a) ova itanka bude kompatibilna s aktualnim nastavnim programima i aktualnim udbenicima; i da b) sve zemlje jugoistone Evrope budu jednako zastupljene.

12

OPI UVOD

S ciljem kompatibilnosti, odabrali smo etiri glavne teme moderne historije koje postoje u svim nastavnim programima zemalja u regionu jugoistone Evrope: Osmansko carstvo Nacije i drave Balkanski ratovi Drugi svjetski rat

U elji da damo uravnoteenu sliku, traili smo historijske dokumente iz jedanaest zemalja ne obazirui se na doprinos koji je ova ili ona zemlja dala historiji ovoga regiona i izbjegavajui svaki vrijednosni sud. Meutim, iz sasvim razumljivih razloga, relativna zastupljenost svake zemlje u ovom ili onom priruniku zavisit e od same teme: jasno je da e o Sloveniji biti daleko vie govora u priruniku o Drugom svjetskom ratu negoli u priruniku o balkanskim ratovima. Opet, neke razlike u zastupljenosti mogu se objasniti i agilnou saradnika koje smo zamolili da trae historijske izvore u svojoj zemlji, ali i stepenom razvoja na kojem se u svakoj zemlji nalazi historijska nauka: u nekim zemljama naprosto postoje bolje organizirani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima se iznose historijski dokumenti i postoji daleko vei broj izvora. Ti su faktori, uprkos naoj prvobitnoj namjeri, ipak neminovno uticali na konani oblik ovih itanki i njihovu nepristrasnost.

etiri teme jedna koncepcija

Geografski okvir ova etiri prirunika jest jugoistona Evropa, od Slovenije do Kipra, a njihov vremenski okvir jest doba od osmanlijskog osvajanja Balkana do dananjih dana. Trudili smo se pokriti itav ovaj period. Iako se prirunici vremenski nadovezuju jedan na drugi, na nekim mjestima oni se i preklapaju. Prva itanka, Osmansko carstvo, i druga itanka, Nacije i drave u jugoistonoj Evropi, pokrivaju dugo vrijeme od XIV. do poetka XIX. stoljea, odnosno od kraja XVIII. do kraja XX. stoljea. Trea itanka, Balkanski ratovi, i etvrta, Drugi svjetski rat, odnose se na krae periode, a tema su im dva najvea oruana sukoba u ovom regionu. Prva i trea itanka imaju neto ui prostorni okvir, bave se uglavnom historijom ovoga regiona, dok druga i etvrta pokrivaju i evropsku i svjetsku historiju, iako se preteno bave historijom jugoistone Evrope. Nismo zanemarili ni politiku i diplomatsku historiju naprotiv, rat je glavna tema dvaju od etiri prirunika. Na ovo smo se odluili zato to su ratovi vaan element u nastavi historije u svim zemljama na Balkanu, ali i zato to smatramo da se preutkivanjem nekadanjih sukoba nikako ne moe postii mir u budunosti. Za narode jugoistone Evrope ratovi ine znaajan dio njihova zajednikog historijskog iskustva, pa bi zato bilo pogreno da se u projektu iji je cilj afirmirati njihovu predstavu o zajednikoj historiji ratovi preskoe. Bilo u svom istinskome, traginome vidu, bilo u idealiziranome herojskom, rat zaista jest bio presudan dogaaj u XX. stoljeu, i on je sablasno prisutan u sjeanjima svih generacija. Spomenici, ceremonije, jubileji i groblja utemeljuju ovakva sjeanja i produavaju im vijek. A rat je jednako zastupljen i u historiografiji. U tradicionalnoj historiografiji, koja poiva na biljeenju dogaaja, rat je i kriterij za vremensko strukturiranje historije i dogaaj koji dominira u njoj. Veina historijskih prekretnica i jesu ili politiki ili ratni dogaaji. Osim toga, itavo XX. stoljee moe se periodizirati upravo prema ratovima: balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, meuratne godine, Drugi svjetski rat, poslijeratna era i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Zatakavanje je nekad vailo kao dobro sredstvo u pacifistikom obrazovanju: na nastavnim satima historije ne treba predavati o ratovima i ne treba afirmirati heroje iz vojne historije, nego se treba baviti svakodnevnim ivotom i ekonomskom, drutvenom i kulturnom historijom. Ali zaista, kako predavati ita o XX. stoljeu, ili o ranijim

13

OPI UVOD

stoljeima, a ne spomenuti ratove? A ako o tom svakodnevnom ivotu priamo nevezano s politikim dogaajima, ideolokim sukobima i drutvenim podjelama, zar time u krajnjoj liniji ne doprinosimo cementiranju ve postojeih stereotipa? Ako se u nastavi bavimo samo svakodnevnim ivotom i kulturom i zanemarujemo osjetljiva pitanja, nai aci e odgovore na njih potraiti (i pronai) negdje izvan kole. A pri tome njih upravo nastava historije treba osposobiti da se odupru stereotipnim tumaenjima prolosti, proizalim mahom iz politikih i drutvenih sukoba. Rjeenje bi mogao donijeti jedan sasvim nov pristup. O ratu se moe predavati i tako da se on ne velia, o njemu se moe priati i bez dosadnih detalja, brojki i podataka. O ratu se moe predavati kao o neemu to ini sastavni dio naega zajednikog ljudskog iskustva, moe se priati o rovovima i o pozadini, moe se priati sa stanovita djece, moe se priati o gladi, siromatvu, raseljavanju, o preivljavanju i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odluili prilikom sastavljanja ovih itanki. U isto vrijeme smo se, meutim, trudili i dati rije nijemim uesnicima historije, naime enama i djeci, koji u tradicionalnim udbenicima historije jedva da i postoje. Ako im i nismo poklonili onoliko panje koliko smo to prvobitno namjeravali, onda je to zato to u dostupnim historijskim izvorima ene i djeca najee i imaju tek sporednu ulogu. Protagonisti ovih prirunika su i veliki ljudi, ljudi poznati i izvan okvira nacionalne historije, i obini, anonimni ljudi iz svih krajeva jugoistone Evrope ljudi kojima, u krajnjoj liniji, historija i pripada. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena ljudi i mjesta, ponekad ne bismo mogli znati o kojoj je tano zemlji ili o kojem narodu rije. Takva vjeba na asu mogla bi pokazati koliko toga zajednikog ima u naem iskustvu i mimo nacionalnih podjela i dravnih granica. Trudili smo se da ne ukaemo samo na negativne nego i na pozitivne aspekte historijskog iskustva: na prijateljstva, solidarnost i zabavu. Zato ete u treoj i etvrtoj itanki pronai poglavlja o humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima, u vremenima sukoba, mrnje i sebinog samoodranja. S druge strane, opet, trudili smo se i da u predstavu koju narodi jugoistone Evrope imaju o sebi samima uvrstimo i neke negativne aspekte tavie, najtei zadatak moda i jest taj prihvatiti da naa historija itekako ima svoje mrane, negativne strane. S ratovima u Jugoslaviji tokom devedesetih, u zapadne izvjetaje vratili su se mnogi negativni stereotipi o specifinosti Balkana. U ovoj ediciji prirunika o novijoj historiji jugoistone Evrope eljeli smo dati jedan mogu odgovor na takve stereotipe, ali ne i dokazivati da itav ovaj region ipak ima neku svoju vrijednost. Mi smatramo da graa sakupljena u ovim itankama moe osvijetliti takve predrasude i doprinijeti stvaranju nove predstave koju e Evropa imati o sebi, a u koju e, zahvaljujui mogunosti poreenja, biti ukljuen i ovaj dio evropskoga kontinenta. Konano, odluili smo se za tradicionalnu, tampanu formu. Zato u njemu ima vie tekstova negoli slika, pa e nae itanke moda izgledati manje atraktivno, pa moda ak i nezgrapno. Ipak, mnogo je tee itati tekst napisan na nepoznatom jeziku nego itati sliku iz zemlje iji jezik ne razumijemo. Drugim rijeima, glavni problem u komunikaciji koji postoji meu nastavnicima historije u jugoistonoj Evropi jesu jezike barijere. Njih, meutim, moemo prevazii prijevodom, i onda moemo posluati i glas drugih. Osim toga, konzervativnost nema nuno veze s medijem: naravno da se CD-ROM moe koristiti na jednako tradicionalan nain koliko i tampani materijal, ba kao to se i na internetu mogu nai problematine informacije koje iskrivljuju historijske injenice i ponavljaju stereotipe i pojednostavljena tumaenja.

Struktura i nain koritenja

Kao to je ve reeno, ove etiri itanke meusobno se dopunjavaju, iako se svaka moe koristiti i pojedinano i nevezano s drugim itankama. Sve itanke strukturirane su na sljedei nain: Opi uvodni dio: njega pie glavni koordinator projekta, objanjava u njemu koncepciju itanke i
14

OPI UVOD

daje nastavnicima metodika uputstva. Ovaj opi uvod dat je samo u prvom priruniku. Hronoloki pregled dogaaja. Uvod, poseban za svaku itanku: njega pie koordinator rada na toj itanki i on nam predstavlja njenu temu (definiciju, teita, nove perspektive). etiri do est poglavlja (tematskih cjelina) s odjeljcima; svako poglavlje poinje kraim uvodom i sadri i tekstualnu i ilustracijsku grau, s uvodnim ili propratnim objanjenjima, a poslije svakog teksta, odnosno slike, data su konkretna pitanja vezana za njih. Izvori grae, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemlje u regionu. Karte, dvije ili tri u svakoj itanki. Dok smo odabirali grau, vodili smo se principom da svako svjedoanstvo prolosti moe posluiti kao historijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim prirunicima obuhvatimo to iri spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, drutvene, kulturne i politike aspekte historijskog iskustva i ostavili prostora za to vie asocijacija. Svi tekstovi predstavljeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov, i svaki prate objanjenja i pitanja. Osim toga, na nekoliko mjesta se na kraju poglavlja mogu nai i pitanja opijeg tipa. Nastavnici historije mogu koristiti njih, kao to mogu formulirati i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizontalno, tj. mogu se kombinirati i tekstovi iz dvije ili tri itanke, to je ponekad sugerirano i u pitanjima koja ukazuju na druge itanke. U praksi bi nastavnici historije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemlje stave u pravi kontekst, poto im je za to potrebno znanje koje nisu stekli tokom svoga formalnog obrazovanja. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo to vie informacija, ali tako da time ne uguimo inicijativu samih nastavika. To znai da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva naina: 1) kao informacija o tome kako drugi vide dogaaj s kojim su sami nastavnici, pa i njihovi uenici, upoznati preko etnocentrine literature, i 2) kao nagovjetaj o tome da i ljudi iz razliitih nacionalnih ili etnikih grupa mogu imati slina osjeanja povodom spornih pitanja i prolaziti kroz slina iskustva. U sutini, stereotipi se najbolje mogu obesmisliti znanjem. Predrasude i stereotipi hrane se neznanjem, kao to moemo vidjeti po predstavama koje imamo o naim susjedima ili o itavim periodima nae historije. utnja je najvei saveznik stereotipa. Zato ovi prirunici imaju i saznajnu dimenziju: u njima smo eljeli staviti na raspolaganje informacije o historijskim dogaajima u jugoistonoj Evropi, ali i postaviti odreena pitanja. Ove itanke nisu gotove jednom zauvijek: drae bi nam bilo da ohrabrimo njihove korisnike da sami istrauju dalje, da kritiziraju i da razgovaraju. Ovi prirunici namijenjeni su, prije svega, uenicima viih razreda srednjih kola, dakle osobama od 15 do18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti i u jugoistonoj i u zapadnoj Evropi. to smo due radili na sastavljanju ovoga materijala, to smo vie shvatali da bi on mogao biti interesantan i historiarima na Zapadu, koji nemaju naina adekvatno se baviti historijom naeg regiona. Zbirka historijskih izvora iz svih zemalja jugoistone Evrope na engleskom jeziku mogla bi biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja historiju Balkana poznaje gotovo iskljuivo na osnovu sekundarne literature.

etiri stanice na putu od XIV. stoljea do danas

Rijeili smo prvu itanku posvetiti Osmanskom carstvu, jer se ovaj period, iako ini najvei dio zajednikog historijskog iskustva narod jugoistone Evrope, najee u potpunosti odbacuje. Iako se o njemu predaje u svim zemljama, perspektiva je uvijek etnocentrina. Zato je znanje o ovom velikom carstvu koje je stoljeima vladalo prostorima jugoistone Evrope i istonim Sredozemljem

15

OPI UVOD

nepotpuno i neobjektivno. Osmansko carstvo as se prikazuje kao napredno, as kao nazadno, as kao multikulturni raj, as kao represivno, as kao polazite nacionalnog osloboenja, as kao mjesto nacionalne propasti. Ovako razliita tumaenja mogu se nai i u historiogafskim radovima na zapadu, koji se odnose na ovaj period. Kad kaemo da je Osmansko carstvo zajednika historijska pozadina svih naroda jugoistone Evrope, time ne elimo tvrditi da je ono nekakvo zlatno doba miroljubivog suivota svih naroda na Balkanu. Kao to je ve reeno, u zajedniko historijsko iskustvo spadaju i sukobi i suivot. Osim toga, Osmansko carstvo nije bilo statino, niti je bilo uniformno. Kao to je to sluaj i s drugim carevinama u kojima je ivjelo vie naroda i postojalo vie vjera, tako je i u Osmanskom carstvu bilo unutranjih razlika i sukoba, i ono se razvijalo, prolazilo kroz periode napretka i periode krize. Konano, kad saznamo neto vie o ovom carstvu, lake emo odbaciti stereotip rairen na zapadu koliko i u kranskom dijelu jugoistone Evrope, stereotip o njegovoj kulturnoj zaostalosti. Poeli smo od XIV. stoljea, kad su se Osmanlije prvi put pojavile u ovom regionu i poele osvajati Balkan. Prvi prirunik zavravamo na poetku XIX. stoljea iako se Osmansko carstvo nije zavrilo tada: naime, poetkom XIX. stoljea javljaju se prvi nacionalni pokreti koji e tokom XIX. i XX. stoljea dovesti do stvaranja novih drava na Balkanu. Postepeno slabljenje carevina i stvaranje nacionalnih drava na njihovim ruevinama tema je drugog prirunika, koji se vremenski dijelom podudara s prvim, poto poinje od XVIII. stoljea. Osmansko carstvo spominje se i u itanki o balkanskim ratovima zato smo i spomenuli mogunost da se tekstovi u ova etiri prirunika itaju horizontalno. Drugi prirunik, prirunik o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, posveen je jednom veoma osjetljivom i kontroverznom pitanju. Od prvih zaetaka pokret za osloboenje od osmanske vlasti pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi meu nacijama presudno su uticali na historijski razvoj ovoga regiona. ak i danas vijesti o incidentima, ispitivanja javnog mnjenja, ali i neki aspekti nastave historije kazuju nam da su nacionalne strasti i dalje ive. Onda je jasno da ni mi nismo mogli zaobii temu koja ima tako velik znaaj za modernu historiju naeg regiona. Jo jedna nedoumica ticala se take na kojoj druga itanka treba da se zavri: da li da to bude kraj Prvoga svjetskog rata, ili treba da zaemo i u vrijeme poslije Drugog? Najprije smo mislili da devedesete treba izostaviti iz ovoga prirunika, da bismo potom ipak uvidjeli da u njega moramo ukljuiti ovu najsvjeiju fazu nacionalistikih pokreta i sukoba, kako bismo bolje razumjeli nau sadanjicu. Konano, neke nacionalne drave u ovom regionu stvorene su upravo tokom te posljednje faze. Pored tih pojedinanih tema, u drugom priruniku uglavnom se drimo hronolokog pristupa kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatranja o nacionalizmu, ali i kako bismo, s druge, pokazali: 1) kako se mijenjala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronoloki okvir nacionalistikih pokreta, te po emu se oni razlikuju meu sobom, i 3) na kako su se razliite naine formirale nacionalne drave u jugoistonoj Evropi. Vie od ostale tri itanke, ova druga pogodna je za prikazivanje razliitih perspektiva zato to je njena tema sama sutina nacionalnog samoodreenja, ali i zato to se u njoj osporava predstava o specifinosti i autentinosti nacije. Najvei znaaj prirunika o nacijama i dravama jeste to to on naciju prikazuje kao historijsku kategoriju, to to ne koristi ahistorine predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u njemu se historija jugoistone Evrope smjeta u kontekst evropske i, ire, svjetske historije, poto je nacionalna drava najbitnija organizaciona cjelina u novijoj i u savremenoj svjetskoj historiji. Trei prirunik, prirunik o balkanskim ratovima, sasvim je mogao biti i dio drugog, ako ne i prvog, poto u njemu razmatramo presudni momenat u stvaranju pojedinih nacionalnih drava na Balkanu i konani slom Osmanskog carstva. No u isto vrijeme, balkanski ratovi su u potpunosti balkanski: bez obzira na njihov ishod, njih moemo vidjeti i kao dokaz za to da su balkanski narodi u stanju sami odluivati o svojoj sudbini, bez mijeanja evropskih velikih sila. Osim toga, balkanski ratovi pokazali su i kakav znaaj vjera ima u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkanskom ratu koalicija kranskih drava borila protiv

16

OPI UVOD

muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom balkanskom ratu protivnike uope nije dijelila religija. Trea itanka najkraa je od svih, poto pokriva dogaaje u svega dvije godine (iako su u nju ukljueni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U njoj smo se, kao, uostalom, i u etvrtoj, trudili da, osim na politike i vojne dogaaje (o njima ionako govore i kolski udbenici), ukaemo na razliite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U treem priruniku dajemo informacije o dogaajima iz regionalne historije koji su na zapadu posluili kao dokaz za specifinost ovoga regiona, tanije za posebnu nasilnost kojom se u njemu rjeavaju svi sukobi. Nije ni udo to se ovakvo uvjerenje, pa ak i sam termin balkanski ratovi esto mogao uti i tokom ratova u Jugoslaviji devedesetih. U meunarodnom javnom mnjenju preovladavao je stav da su na Balkanskom polustrvu krvoprolie i meunacionalna mrnja nekakva endemska boljka. Zato bi moglo biti korisno da se i u uionici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah poslije njih i koji je istinski izmijenio i samu definiciju rata. Posljednji, etvrti prirunik posveen je najveem dogaaju svjetske historije, te smo u njemu zato 1) lokalnu historiju stavili u globalni kontekst, i 2) posebnu panju posvetili moralnim ciljevima nastave historije. Zaista, ako acima predajemo historiju kako bismo od njih nainili graane demokratske drave, onda e nam Drugi svjetski rat dati najbolje lekcije u tu svrhu. Zemlje jugoistone Evrope nisu mogle ostati netaknute uasima ovoga totalnog rata, to se jasno vidi po dokumentima koje dajemo. Meutim, historija ovoga dijela Evrope u isti mah nam prua mogunost da kaemo naim uenicima neto o humanosti i moralnim vrijednostima, i to tako to emo izloiti: 1) borbu protiv faizma. Smatrali smo da, iz pedagokih razloga, treba naglasiti otpor totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zemljama ipak bio masovan. Male prie o viziji koju su neki ljudi imali u jeku najvee krize zapadne civilizacije mogle bi naim uenicima posluiti kao uzor i pomoi im da steknu jasniju predstavu o moralnoj dimenziji ljudskih postupaka. 2) primjere solidarnosti i mimo vjerskih, politikih i nacionalnih razlika. Vano je naglasiti pomo koju su pojedinci ili ak itavi kolektivi pruali tokom rata, dakle u vrijeme tekih moralnih dilema i borbe za goli ivot. No istovremeno, koliko god Drugi svjetski rat zapravo bio dogaaj od vanrednog znaaja, patnja u ratu opa je stvar. Razaranjem gradova i masovnim ubijanjem civila gotovo da je izbrisana razlika izmeu fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bezmalo prirodni dio politikog i drutvenog ivota. U priruniku o Drugom svjetskom ratu eljeli smo pokazati da jugoistona, srednja i zapadna Evropa dijele isto iskustvo rata, to ipak baca novu svjetlost na priu o nekakvoj specifinoj balkanskoj brutalnosti. S druge strane, s obzirom na to da nam je tema etvrtog prirunika ipak vremenski veoma bliska, raste i opasnost od potpuno razliitog itanja i tumaenja dokumenata koje smo ovdje ponudili. Za neke zemlje jugoistone Evrope vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata bilo je gotovo jednako bolno koliko i vrijeme samog rata, tako da je tumaenje rata dijelom obiljeeno i poslijeratnim iskustvima. S obzirom na kompleksnost i meunarodni okvir poslijeratnih dogaaja, odluili smo etvrtu knjigu zavriti trenutkom osloboenja, koliko god da je ono bilo razliito u svakoj zemlji. Tako smo se mogli zadrati kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga to je prestala mora rata a da ne ulazimo u direktne i indirektne posljedice koje je on imao za poslijeratno drutvo i u zapadnoj i u istonoj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemlje u regionu jugoistone Evrope krenule su razliitim putevima i od jednog trenutka pripadale Istonoj, odnosno Zapadnoj Evropi, u politikom smislu te rijei.

17

OPI UVOD

Nastavni metodi
Sastavljai ovih itanki nisu poli od toga da e se njihove knjige bez ikakvih problema koristiti u uionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu itav niz oteavajuih okolnosti: 1. vrijeme koje je u nastavnim programima uope i predvieno za nastavu historije veoma je ogranieno, zbog ega ni inovativnost nastavnik ne moe doi do izraaja; 2. uenici se sve manje zanimaju za historiju: njihova panja sve je vie usmjerena na neke druge, modernije i atraktivnije oblasti, naprimjer, na nove tehnologije; 3. usavravanju nastavnika jedva da se poklanja ikakva panja, tako da oni nemaju gdje obnoviti znanje ili se obuiti za koritenje alternativnog nastavnog materijala. Zato je teko rei u kojoj e se mjeri ciljevi naznaeni na poetku ovoga projekta uope moi ostvariti u praktinoj nastavi. Nastavnici historije moi e koristiti ove prirunike na razne naine ponegdje su oni ve i uli u nastavnu praksu. Pitanja navedena poslije svakog izvornog dokumenta i poslije veine odjeljaka prvi su korak ka neto kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, insceniranja odreenih situacija, pisanja samostalnih radova i aktivnog uenja. Neke teme pogodnije su za samostalan rad: Drugi svjetski rat, naprimjer, kod kojeg nastavnik moe kombinirati metode usmene historije i igrane i dokumentarne filmove. U svakom sluaju, nae itanke treba da omogue kritiki pristup postojeim kolskim udbenicima i usvajanje novog znanja putem racionalnog i kritikog bavljenja datom temom. Uspjeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nastavnikove inicijative, snalaljivosti i metodikog pristupa. Pa ipak, kritiki pristup postojeim udbenicima treba shvatiti na pravi nain. Udbenici koji se koriste u nastavi imaju razliit kvalitet, i oni nisu nita manje autentini nego to je to zbirka originalnih dokumenata. Time to smo se odluili za to da na jednom mjestu saberemo izvorne dokumente, a ne da se bavimo historiografijom, nikako ne znai da automatski polazimo od objektivnosti ili autentinosti tih izvornih tekstova: cilj nam je bio pokazati koliko se tumaenja jednog dogaaja, zavisno od stanovita, mogu razlikovati. eljeli smo, drugim rijeima, afirmirati komparativni metod i predoiti razliite perspektive. Konano, sasvim smo svjesni toga da na izbor nije ba sasvim sluajan: i on odraava specifina stanovita i tumaenja, na ta smo skrenuli panju i u uvodu u svako poglavlje. Ovo se odnosi i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim ljudima ilustracije e svakako biti zanimljivije, jer e zahvaljujui njima bolje moi zamisliti prolost. Znamo, meutim, da i slike mogu zavarati, pa zato njima treba pristupiti jednako kritiki koliko i tekstovima. Kao i tekstovi, i slike se mogu itati samo na osnovu kakvog-takvog znanja o (drutvenom, kulturnom itd.) kontekstu u kojem su nastale. Trudili smo se dati informacije o ilustracijama koje smo odabrali, mada su one najee zanimljive upravo u kombinaciji s tekstovima datim u tom poglavlju. Poto nai prirunici pokrivaju sedam stoljea historije, slike koje smo odabrali u mnogo emu su osobene, pa se moraju i analizirati na razliite naine: to su fotografije, posteri, karikature, litografije, slike, ilustracije na rukopisima, oglasi, razglednice, potanske markice, novanice itd. Osim neizbjenog estetskog, kriterij je bila i sugestivnost slike, njena mo da doara neku situaciju. Naprimjer, na osnovu slika tipinih predstavnika odreenih drutvenih grupa u Osmanskom carstvu moemo otkriti kakva je predstava postojala o svemu to je drukije, s tim to moramo imati u vidu da ono to je drukije nije automatski i neto drugo: ak ni meu savremenicima kulturna razlika ne vodi nuno do sukoba.

18

OPI UVOD

Zakljuak
Prirunici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznenaenje: oni nam, naime, pokazuju da historiari u svom poslu mogu prevazii granice. Trenutno na Balkanu postoji kritina masa nastavnika historije koji su spremni promijeniti svoj nain rada, jer nema sumnje u to da se nastava historije u svim balkanskim zemljama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i obraamo onim nastavnicima kojima su za takvu promjenu potrebna nova sredstva i nove smjernice. Ti e ljudi moi motivirati i druge svoje kolege, jer najvei protivnik u ovom naem poduhvatu nije ni politika ni ideologija, nego apatija. Zato elimo pobuditi interesiranje uenika za ono to se dogaalo u regionu kojem i njihova zemlja pripada i pomoi im da razumiju kompleksnu sadanjicu u kojoj ive. Utoliko ovo i nije samo nauni eksperiment: ovo je i odgovor na iskuenja koja oekuju zemlje jugoistone Evrope na njihovom putu u zajedniku budunost.

19

OPI UVOD

20

Sadraj

Karta 1: Jugoistona Evropa .....................................................................................................................................................................4

Uvod ...........................................................................................................................................................................................27 Hronologija..............................................................................................................................................................................29 Prvo poglavlje: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Evropi.........................................................................41
Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji ............................................................................................................................................41 I-1. Orhan se eni kerkom tekfura od Jar Hisara ..............................................................................................................41 I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u Gazi-Osmanovo ime ..............................................................42 Ib. Osvajanje Balkanskog poluostrva.................................................................................................................................................43 I-3. Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija ...................................43 I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo upravljanja junom Makedonijom (1386.) ...........................................................................................................................................................43 I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu.......................................................44 Sl. 1. Bajazit I. pristie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s kriarima (1396.); osmanska minijatura (oko 1584.) ....................................................................................................................................45 I-6. Kako se u XIV. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima: Grigorije Palama i Hans iltberger ..................................................................................................................................45 I-7. Krani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431./1432.) .........................................................................46 I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) ....................................................................................................................46 I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455.) ........................................................................................................................................47 I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habzburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) ........................................48 Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kod Mohaa (1526.); osmanska minijatura (oko 1588.)..................................48 Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.) ........................................................................................................................49 I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.) ....................................................................................................................................49 Ic. Pad Carigrada osvajanje Istanbula (1453.) .............................................................................................................................49 I-12. Pad Carigrada, bizantsko vienje: Georgije Sfrances ...............................................................................................49 I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II................................................................................................50 Id. Stanovnitvo i vjera .............................................................................................................................................................................51 I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (pred kraj XIV. stoljea) .....................................................................................................................................................................................51 I-15. ta su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.) papi Piju II......................................................................................................................................................51 I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (XV. stoljee) .....................................................................................................................................................................................51 I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636.) .............................................51 I-18. Molba jednog mladia da pree na islam (1712.) .....................................................................................................51

21

SADRAJ

Drugo poglavlje: Institucije Osmanskog carstva..........................................................................................................................53 IIa. Sultan i njegov dvor ............................................................................................................................................................................54 II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.) ...................................................................54 II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Delalzade posvetio sultanu Selimu II. (1566.-1574.) ..............54 II-3. Razliita miljenja o bratoubistvu na prijestolu: hronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422.) .....................................................................................................................................................55 Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva...............................................................................................................56 Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Istanbulu ........................................................................................................................................57 Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana ...........................................................................................57 II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijesto (1617.) ................................................................................................................57 Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda.............................................................................................................................57 Sl. 7. Sultan Bajazit II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva .................................................................................59 IIb. Devirma ..................................................................................................................................................................................................60 II-5. Bivi jeniar opisuje devirmu ..........................................................................................................................................60 II-6. Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) ..................................................................60 Sl. 8. Djeca popisana za devirmu .............................................................................................................................................61 Sl. 9. Jeniarski aga..........................................................................................................................................................................62 II-7. Lutfi-paa se prisjea svoga ivota od vremena kad je otet devirmom...........................................................62 IIc. Timari .........................................................................................................................................................................................................63 II-8. Pravila o raspodjeli timara ..................................................................................................................................................63 II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi s timara ...............................................................................................63 II-10. Ponovno naimenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara .......................................................................63 II-11. Odluke o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat ......................................................................63 Sl. 10. Naoruani spahija..................................................................................................................................................................64 IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sistemu .......................................................................................64 II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu, kojeg je upravo postavio za namjesnika (138.)............................................64 II-13. Ferman Mehmeda I., izdat monasima manastira Margarit, u blizini Sera (1419.) ..........................................65 II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog kranina i jednog jeniara (Sofija, 1618.) .................................65 II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog muslimana i jednog kranina (Vidin, 1700.) ...........................66 II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odluuje da protjera kadiju (1710.) ......................................................................66 II-17. Presuda protiv kodabae Todorakija iz Samakoduka (1762.) ............................................................................66 II-18. Osmanska povelja kojom se tite manastiri u Bosni (1785.) ..................................................................................67 IIe. Pokrajine i vazalske drave..............................................................................................................................................................67 II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahdnamom Murata III. (1575.) ..................................................67 II-20. Ahdnama Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.) ..............................................................................................................68 II-21. Autonomija Moldavije (1716.) ..........................................................................................................................................68 II-22. Francuski putnik Flaa o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) ................................................................69 Tabela 2: Teritorijalna podjela u Osmanskom carstvu (XVI. stoljee) ....................................................................................70

22

OSMANSKO CARSTVO

Tree poglavlje: Vjerske institucije, vjerske zajednice i vjerski obredi ...............................................................................71 IIIa. Muslimani ...............................................................................................................................................................................................71 III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (polovina XVI. stoljea).................................................71 III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama ........................................................................................................71 Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz XIV. stoljea .......................................................................................................................72 Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.) .............................................................................72 III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Boga i kie (1779) .....................................................................73 Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj damiji u Edrenu (XV. stoljee) .........................................................73 Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodoaa u Mekku .............................................................................................73 III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama .....................................................................................................73 Sl. 15. Astronomska opservatorija u Istanbulu (oko 1580.).................................................................................................74 Sl. 16. Narodni junak Nasrudin-hoda ........................................................................................................................................74 IIIb. Krani .....................................................................................................................................................................................................75 III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Carigrada (1453.)......................75 Sl. 17. Osmanska srebrena posuda s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred (XVI. stoljee ) ............................................................................................................................................................75 III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru sv. Save u Srbiji (1574.) ..............................................................75 III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII. stoljea) ............................................................................76 Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.)....................................................76 Sl. 19. Tajna veera freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546.) ....................................................................76 III-8. Kozma Etolski poziva krane da daju decu u kole .................................................................................................77 III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavne vjere i njihovih sveenika (1816.) ......................77 IIIc. Jevreji........................................................................................................................................................................................................78 III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Edrena, upueno Jevrejima u srednjoj Evropi (polovina XV. stoljea)..............................................................................................................................................................................78 III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vrijeme vladavine Mehmeda II..........................78 III-12. Jevrejski mesijanizam: sluaj Sabataja Zevija (1666.) ...............................................................................................79 Sl. 20. Jevrejski ljekar, francuska gravira (1568.) ......................................................................................................................79 IIId. Meusobni odnosi vjerskih zajednica i vjerska diskriminacija.....................................................................................80 III-13. Vjerski dijalog tokom zatoenitva Grigorija Palame (1354.) ................................................................................80 III-14. Zajedniki ivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.)......................................81 III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) .........................................81 III-16. Fetva Ebus-suuda iitima (polovina XVI. stoljea) .....................................................................................................82 III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Ermenima u istonoj Anadoliji (1722.) ......................82 III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) ...................................83 III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631.) .....................................................................................................................83 III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.) ..........................................................................84 III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) ....................................84 III-22. Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Kipar, 1636.)........................84 III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) ....................................................................................................84 III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv Jevreja (1685.) ..............................85 III-25. Privilegije za jednog Jevreja u Dubrovniku (1735.) ...................................................................................................85 III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.).........................................................................................................................85 Sl. 21. Vaznesenje Hristovo, osmanska minijatura (1583.) ..................................................................................................86

23

SADRAJ

etvrto poglavlje: Tipini predstavnici drutvenih grupa i svakodnevni ivot..............................................................87 IVa. Elita i obian svijet .............................................................................................................................................................................87 IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima .........................................................................................................87 Sl. 22. Akindija ...................................................................................................................................................................................88 Sl. 23. Spahija .......................................................................................................................................................................................88 Sl. 24. Jeniar .......................................................................................................................................................................................89 Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte an-Batista Ilera (1809.) ........................................................................................................89 Sl. 26. ejh el islam.............................................................................................................................................................................89 Sl. 27. Visoki osmanski pisar ...........................................................................................................................................................90 Sl. 28. Arapski trgovac ......................................................................................................................................................................91 Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika .........................................................................................................................................................91 Sl 30. Osmanski kroja.....................................................................................................................................................................91 Sl. 31. Pastir...........................................................................................................................................................................................92 Sl. 32. Ribar ...........................................................................................................................................................................................92 Sl. 33. Dervi .........................................................................................................................................................................................93 Sl. 34. Ermenski monah....................................................................................................................................................................93 Sl. 35. Pravoslavni patrijarh carigradski......................................................................................................................................94 Sl. 36. Veliki rabin Carigradski (kraj XVIII. stoljea) .................................................................................................................94 Sl. 37. Kranski velikodostojnik (XVIII. stoljee) .....................................................................................................................95 Sl. 38. uveni ajan: Alipaa od Janjine (1741.-1822.), slika Luja Diprea (1819.) ...........................................................95 Sl. 39. Osmanski mjenja novca ...................................................................................................................................................96 Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma pri francuskom poslanstvu (1787.) ................................................................96 Sl. 41. vedski poslanik (1788.) ......................................................................................................................................................96 Sl. 42. Galiot nosi svoje sljedovanje vode..................................................................................................................................97 IVb. ivot na selu .........................................................................................................................................................................................97 IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) ............................................................................97 IV-3. Seljakova obaveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.) .......................................97 Sl. 43. Bugarska kua u Trijavni (XVIII. stoljee) .......................................................................................................................98 IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka .....................................98 IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) ................................98 IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.)...................................................................................................................................99 Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII. stoljee) ................................................................................................................................99 IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.) ........................................................................................................................99 Sl. 45. ene peru rublje (Larisa, poetak XIX. stoljea).......................................................................................................100 Sl. 46. Mukarci i ene s ostrva Paros sviraju i igraju...........................................................................................................100 IV-8. Drumovi i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800.) .................................................................100 IVc. ivot u gradovima ...........................................................................................................................................................................101 IV-9. Opis Beograda (1660.) ......................................................................................................................................................101 Sl. 47. Turin jae konja natovarenog velikim koevima za voe i povre ..................................................................103 Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu (1720.) ............................................................................................................................103 IV-10. Rezidencija vlakog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flaa (polovina XVIII. stoljea) ...................................................................................................................103 IV-11. Povelja bakalskog esnafa u Moskopolju (1779.) .....................................................................................................104 IV-12. egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793.) ...................................................................................................................104 Sl. 49. Osmanska djeca na vrteci tokom proslave Bajrama ............................................................................................104 IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvaranju kafedinica irom Carstva (druga polovina XVI. stoljea).....................105
24

OSMANSKO CARSTVO

IV-14. IV-15. IV-16.

Kafanska pjesma iz Senja.................................................................................................................................................105 Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) ...........................................................................................................105 Jelovnik evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII. stoljea) ......................................................106

IVd. ivot na granici.................................................................................................................................................................................106 IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, delije .....................................................106 Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (XVI. stoljee)..........................................................................................................................107 IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) .............................................................................................107 IV-19. Osmanlije trae ljekara iz Dubrovnika (1684.)..........................................................................................................108 IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) .....................................................108 IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670.) ....................................................................................108 IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui .................................................................................................................109 IV-23. Marko Kraljevi pije vino uz ramazan .........................................................................................................................109 IV-24. Uticaj krana na Albance muslimanske vjere (oko 1800.) .................................................................................110 IVe. ivot ene ............................................................................................................................................................................................110 IV-25. Carsko vjenanje u XV. stoljeu..................................................................................................................................110 IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.) .............................................................................................................................................110 IV-27. Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filoteje (1589.)........................................................................111 IV-28. Statut enskog sapundijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738.) ..........................................................................111 IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550.)...................................................................................................................111 Sl. 51. Ugledna Atinjanka (1648.)...............................................................................................................................................112 Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.).................................................................................................................................................112 Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630.) .......................................................................................112 IV-30. Kadija biljei sluaj Kipranke koja se razvodi tako to prima islam (1609.) ...................................................112 Sl. 54. Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak XIX. stoljea) .........................................................113 IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se razvodi od kranke (1610.) ................................................................113 IV-32. Jeniar ini preljubu s muslimankom u Carigradu (1591.) ..................................................................................113 IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim enama (1717.) ....................................................................................114

Peto poglavlje: Faktori krize ................................................................................................................................................................115 Va. Prirodne nepogode ......................................................................................................................................................................115 V-1. Glad u Istanbulu (1758.) ...................................................................................................................................................115 V-2. Zemljotres u Istanbulu (1766.) .......................................................................................................................................116 V-3. Kuga u Bukuretu (1813.) ................................................................................................................................................116 Vb. Politika kriza u Istanbulu ............................................................................................................................................................117 V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630.) ............................................117 V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata ....................................................................................117 Vc. Ratovi, pobune i seobe ...................................................................................................................................................................118 V-6. Seljani bjee u grad (1665.) .............................................................................................................................................118 V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Kipru (oko 1680.)...................................................................................118 V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.) ...........................................................................................................119 V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske odmazde (1690.) svjedoenje akona Atanasija Srbina .....................120 V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.).................................................................................................................120 V-11. Habzburki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) ...........................................................................121
25

SADRAJ

V-12. V-13. V-14.

Rizici putovanja kroz Albaniju (oko 1800.) ................................................................................................................121 Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) ................................................................................................121 Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa kraj Sofije (1815.-1826.) ...............................122

Bibliografija.................................................................................................................................................................................................123 Biljeka o koordinatorima projekta .................................................................................................................................................127 Biljeka o saradnicima............................................................................................................................................................................129 Nastavnici koji su sudjelovali u seminarima ................................................................................................................................129 Karta 2: Osmansko carstvo i Evropa 1600. godine ...................................................................................................................130

26

Uvod

Osmansko carstvo jedna je od glavnih politikih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale na historiju jugoistone Evrope. Od XIV. pa sve do poetka XX. stoljea osmanska drava bila je najvea politika organizacija u ovom regionu. Meutim, to nije jedini razlog zbog kojeg prouavamo osmansku historiju jugoistone Evrope. Osmansko carstvo vano je zbog naina na koji narodi jugoistone Evrope odreuju svoj identitet. Upravo zato to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju dijelom kranske Evrope. Osim toga, osmanska vlast esto se okrivljuje i za ekonomsku zaostalost i haotinu politiku situaciju kakve i dan-danas moemo zatei u mnogim zemljama jugoistone Evrope. No, mi ovdje neemo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nisu: ova i mnoga druga pitanja moi emo sagledati u objektivnijem svjetlu ako se poblie pozabavimo razliitim svjedoanstvima iz osmanskog perioda nae zajednike historije. Postoji jo jedan razlog zbog kojeg se treba ponovo posvetiti osmanskoj historiji. U posljednjih nekoliko decenija, prouavanje Osmanskog carstva doivjelo je neobino jak zamah, i to ne samo u Turskoj i zemljama jugoistone Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD-u, pa ak i u Japanu. Historiarima su odnedavno dostupni novi izvori grae, kojima se moe pristupiti i preko starih i preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadrajnija, potpunija i neto objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije vaile za nesporne injenice sada su, zahvaljujui i ovim novim saznanjima, dovedene u pitanje ili su ak odbaene. esto se kae da je Osmansko carstvo bilo turska drava. Istini za volju, osnivai osmanske drave i dinastije jesu bili turskog porijekla, ali se osmanska drava irila s novim osvajanjima i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razliitim jezicima i bili razliite vjere. tavie, i samu vladajuu klasu u Osmanskom carstvu su tokom veeg dijela njegove historije inili ljudi iz razliitih etnikih grupa. Od klasinog doba Mehmeda II. i Sulejmana pa do jaanja nacionalizma u XIX. stoljeu ak su i sami pripadnici vladajue klase pod Turcima podrazumijevali proste i nepismene seljake iz Male Azije s kojima nisu htjeli imati nita. Zato predstavnici osmanske vlasti i ueni ljudi svoju dravu nikad i nisu zvali turskom, nego devlet-i aliye, Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, drava Osmanove loze. Kao i u veini drugih srednjovjekovnih i ranih novovjekovnih drava, i ovdje je lojalnost dinastiji bila vanija od pripadnosti etnikoj grupi. I predstava o osmanskoj despotiji osporena je u novijim historijskim istraivanjima. Najvaniji argument koji obara tezu o osmanskoj despotiji jest to to se osmansko drutvo tokom svoje duge historije itekako mijenjalo. Tano je da su sultani, bar tokom klasinog doba, imali neogranienu vlast i da su kontrolirali sve to se dogaa irom svih osvojenih oblasti. Meutim, carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naroito s onakoogranienim tehnikim sredstvima kakva su postojala u poznom srednjem vijeku i na poetku novog doba. ak je i slavni sistem timara, zahvaljujui kojem su sultani mogli kontrolirati najznaajniji dio vojske, zapravo bio samo sredstvo koje se koristilo u svim razvijenijim poljoprivrednim drutvima s neto veom teritorijom i stanovnitvom, sredstvo, dakle, kojim se na lokalnom nivou postizalo ono to se, s obzirom na nizak stepen razvoja novane privrede, nerazvijen saobraajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo postii na nivou itave zemlje naime, uspostavljanje vlasti licem itave zemlje, a preko grbae seljaka, kako bi se ouvali red i mir i kako bi se osigurao prijenos svakog proizvedenog vika u ruke same vladajue elite. Ni sultanova kontrola nad timarima ni njegov monopol na vatreno oruje (Osmansko carstvo moemo

27

UVOD

smatrati barutnim carstvom, mada to vai i za neke druge velike drave na poetku novog vijeka) nisu uspjeli preivjeti krizu kakvu je donio kraj XVI. stoljea. Dalje, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i veina drugih samodraca u Aziji, Evropi i drugdje u svijetu, morali potovati ogranienja kakva im je nametao Boji zakon u osmanskom sluaju, erijat. Sultan je o ova ogranienja ponekad mogao da se oglui uz pomo ejhulislama, vrhovnog vjerskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan itekako bio svjestan toga da ipak nema neogranienu mo. Jednostavnije reeno, despotska vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a praktino od okolnosti kakve vladaju meu ljudima. Razlika izmeu drutava i stanovnitva jugoistone Evrope, s jedne, i osmanskih osvajaa/tlaitelja, s druge strane, okosnica je mnogih naih nacionalnih verzija historije. Nema nikakve sumnje u to da je i tokom osvajanja i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su vlastodrci umjeli biti i okrutni. Pa ipak, itavu historiju jugoistone Evrope od XIV. do XX. stoljea ne ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim drutvima kojima vlada nadnacionalna i multikonfesionalna carska drava, ljudi se nisu samo opirali ve su i traili naina da se prilagode historijskoj situaciji, da stvore bolju budunost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad je u tom cilju valjalo pregovarati s vlastodrcima, a ponekad i aktivno saraivati s njima kako bi se stekle line ili kolektivne povlastice. Ponekad je valjalo pokoriti se vlastima, ali ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, znai da je svakodnevica esto bila vanija od velikih politikih pitanja. Noviji radovi kazuju nam mnogo toga o praktinim aspektima ivota u jugoistonoj Evropi za vrijeme osmanske vladavine, po emu vidimo i da je on u velikoj mjeri bio slian svakodnevnom ivotu u drugim regionima Evrope istog tog doba, vidimo da unutar jugoistone Evrope postoje mnoge slinosti, ali i razlike od jednog kraja do drugog. Kad poredimo zakljuke do kojih su doli autori novijih historiografskih radova, vidimo kako predstava o historijskoj specifinosti jugoistone Evrope pod osmanskom vlau polako gubi svoj osnov, i sve vie otkrivamo slinosti naeg regiona s drugim regionima, ali i s drutvom u kojem trenutno ivimo. Naravno, razlike i dalje postoje, i njih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali njih prosto nema toliko da bismo itavu jugoistonu Evropu za vrijeme Osmanskog carstva mogli proglasiti nekakvim egzotinim rezervatom. Na osnovu tih razlika bolje moemo shvatiti kompleksnost drutava i u prolosti i u sadanjici, to, u stvari, i jest jedan od osnovnih zadataka historijskog znanja, i to ne samo ovdje. U ovom priruniku eljeli smo motivirati nastavnike, uenike i naunike da historiju jugoistone Evrope za vrijeme Osmanskog carstva pogledaju na nov nain. Da bismo izbjegli preklapanja ove knjige s drugim prirunikom, prirunikom o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, ovdje se nismo bavili posljednjim stoljeem Osmanskog carstva, ve smo se zaustavili na kraju XVIII. stoljea i naveli svega nekoliko dokumenata s poetka XIX. stoljea. No ak i uz ovo ogranienje, pokazalo se da je na ovako malo strana gotovo nemogue prikazati sve aspekte i pojedinosti pet stoljea pozne srednjovjekovne i rane novovjekovne historije jugoistone Evrope. Morali smo se drati dogovorenih prioriteta i vriti strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god vani oni bili, ili u potpunosti preskoili ili smo ih samo ovla naznaili. U izboru originalnih dokumenata oslanjali smo se na nae saradnike i trudili se dati nepristrasnu sliku, i u geografskom i u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da e neki korisnici ovoga prirunika poeljeti da upotrijebe i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda e na cilj biti ostvaren jer mi i elimo motivirati nastavnike, uenike, pa i historiare od struke da postanu svjesni bogatstva i kompleksnosti historije ovoga regiona u vrijeme osmanske vladavine.

28

OSMANSKO CARSTVO

Hronologija
Osmanski sultani
Osman (1281.-1324.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1307. Kraj sultanata Rumskih Selduka; turski emirati u Maloj Aziji postaju direktni vazali mongolske (ilhanidske) drave u Perziji

Oko 1300. do 1345. 1302. Osman odnosi godine: pobjedu nad Bizantom Poetak irenja osmanske kod Bafeona vlasti na sjeverozapad Male Azije, a na raun Bizantskog carstva; u ovom periodu osmanski emirat bori se za prevlast s drugim turskim emiratima u Maloj Aziji; Ulema, sloj islamskih uenjaka, polako se integriraju u osmanski politiki sistem 1326. Osvajanje Bruse (Burse) poslije koje padaju i Nikeja (Iznik, 1331.) i Nikomedija (Izmit, 1337.) Bizantski gradovi polako postaju osmanski (preteno muslimanski); Tokom XIV. i XV. stoljea slino se dogaa u Maloj Aziji i na Balkanu

Orhan (1324.-1362.)

1335. Raspad Ilhanidskog carstva; Osmanski emirat postaje nezavisan

1339. Orhanova damija u Bursi, prva damija s osnovom u vidu slova T

1337.-1453. Stogodinji rat izmeu Francuske i Engleske

1345. prvi angaman osmanske vojske u Evropi, na strani budueg bizantskog cara Jovana VI. Kantakuzina (vladao 1347.-1354.)

1345. Osvajanje emirata Karesija, ukljuujui tu i istonu obalu Dardanela

1341.-1354. Graanski rat u Bizantu

1346.-1347. Kuga iz Kafe stie u jugoistonu Evropu i pogaa veliki dio ovoga regiona

1345.-1353. Velika epidemija kuge, crne smrti, irom Azije, Evrope i sjeverne Afrike

29

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1355. Umire car Stefan Duan (1331.-1355.), Srbija poinje da slabi

Murat I (1362.-1389.)

Bajazit I (1389.-1402.)

1354.-1402. irenje Osmanskog carstva na jugoistonu Evropu; tokom ovoga perioda tur ska pogranina plemena tek su se poela integrirati u osmanski politiki sistem, pa su esto jo uvijek ratovala za svoj raun. Osmanlije su pribjegavale razliitim politikim mehanizmima ekspanzije: sklapali su ugovore s postojeim dravama jugoistone Evrope (koje su postajale vazalske), sklapali brane saveze, prosto anektirali odreene teritorije i svojim ratnicima dijelili timare, zemljine posjede, naseljavali Turke iz Male Azije itd. U posljednjoj deceniji XIV. stoljea, sultan Bajazit sve je vie insistirao na integriranju ovih grupa u Carstvo, to je meu Turcima u Maloj Aziji, ali i meu drugima, dovelo do nezadovoljstva.

1354. Osvajanje Galipolja

1361.-1369. Osvajanje Trakije, ukljuujui tu i Edrene

1371. Osmanska vojska Sedamdesete i pobjeuje srpsku vojsku osamdesete godine XIV. na Marici stoljea osvajanje Makedonije i dijelova Grke i Albanije 1389. Prva bitka na 1390.-1391. Prva Kosovu; Osmanlije odnose osmanska aneksija pobjedu nad koalicijom turskih emirata na koju predvodi srpski knez jugozapadu Male Lazar; Srbija postaje vazal Azije (Saruhan, Ajdin, Osmanskog carstva Mentee, itd.)

1378.-1391. Zelena damija, Iznik

1370.-1405. Vladavina Timur-Lenka

1385. Savez Poljske i Litvanije

1396. Bitka kod Nikopolja; Bajazit I. nanosi poraz kriarskoj vojsci pod vodstvom Sigismunda Luksemburkog, kralja Ugarske

1396. Aneksijom Vidina Bugarska konano pada pod osmansku vlast

1397.-1398. Bajazit I. dovrava osvajanje veeg dijela Male Azije

1402.-1413. Bajazitovi sinovi se bore za vlast

1402. Bitka kod Angore/Ankare; Timur Lenk nanosi poraz Bajazitu I. i zarobljava ga

1402. Timur ponovo uspostavlja nekoliko turskih emirata u Maloj Aziji

1403.-1414. Stara damija, Edrene

Mehmed I (1413.-1421.) 1419.-1420. Osmanska 1419.-1420. Osvajanje osvajanja na donjem Dobrude, ureva i toku Dunava; Vlaka Turnua postaje vazalska drava 1416. pobuna ejha Bedredina; porazit e ga Mehmed I

30

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani
Murat II (1421.-1451., s prekidom 1444.-1446.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1425.-1428. Konana 1421-1437: Muratov aneksija jugozapadnog kompleks u Bursi ukraen dijela Male Azije (emirata keramikom iz Tabriza Ajdin, Mentee, Teke, Germijan i dr.) 1430. Solun pada pod osmansku vlast

1439. Osmanlije prvi put osvajaju Srbiju

1439. Na saboru u Firenci bizantski car Jovan VIII. pristaje na uniju pravoslavne crkve s Rimokatolikom, a za uzvrat trai kriarski rat protiv Osmanlija

Vidjevi Ugre s vatrenim orujem, Osmanlije i same poinju da ga koriste, mada ne sistematino

1443. Ugarski pohodi na Balkanu; uspjean ustanak Albanaca pod vodstvom Skenderbega (ura Kastriota) 1444. Novi ugarski pohodi na Balkanu, poraz kod Varne 1448. Druga kosovska bitka, Osmanlije odnose pobjedu nad ugarskom vojskom, koju predvodi Jano Hunjadi (Sibinjanin Janko)

1443. Osmanlije predaju Srbiju i Albaniju

Mehmed II (1444.-1446.; Osmanska drava postaje 1451.-1481.) prava organizirana carevina (zlatno doba Osmanskog carstva); Uspostavljanje stroge dvorske i drutvene hijerarhije; pripadnici starog plemstva, koje je i osnovalo carstvo,

1453. Osvajanje Carigrada

Carigrad postaje glavni grad osmanske drave, Istanbul; Crkva Svete Sofije postaje damija; Grade se Topkali saraj (sve do 1478. godine), zatvorena trnica (bezistan) i nekoliko damija (meu njima i

1453. Stogodinji rat zavrava se pobjedom Francuza

31

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1456. Jano Hunjadi nanosi poraz Osmanlijama kod Beograda

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

bivaju razvlaeni, a nerijetko i pogubljeni, uz pomo kapikulara, sultanovih robova koji su primili islam; najvei dio zemljinih posjeda prelazi u vlasnitvo sultana i dijeli se kao timar, feud; upotreba prve generacije vatrenog oruja (Osmansko carstvo esto se naziva i barutno)

1455.-1456. Moldavija postaje vazalska drava

Fatihova damija, 1463.- 1455. Gutenberg 1470.) tampa Bibliju

1459. Konani pad Srbije 1460. Osvajanje Atinskog vojvodstva, Mistre i veeg dijela Moreje

1461. Osvajanje bizantskog Trapezuntskog carstva 1463.-1479. Osmansko- 1463. Osvajanje veeg mletaki rat dijela Bosne 1468. Osvajanje Karamanije, u Maloj Aziji

1454. Patrijarh Genadije osniva Carigradsku bogosloviju

1462.-1505. Vladavina Ivana III. u Moskvi; on svojoj kneevini pripaja druge kneevine, tako da Rusija stie nezavisnost od Zlatne Horde (1480.)

1473. Osmanlije kod Otlukbelija odnose pobjedu nad Uzun Hasanom; Uvravanje osmanske vlasti u Anadoliji 1475. Bitka kod Valuja; moldavski knez Stefan Veliki (1457-1504) nanosi poraz Osmanlijama

1470 osvajanje Negroponta

1476. Prva knjiga na grkom tampa se 1475. Osmanlije osvajaju u Milanu (Konstantin Kafu, enovsku koloniju Laskaris, na Krimu; Tatarski hanat ) na Krimu postaje vazalska pokrajina Osmanskog carstva

1469.-1492. Vladavina Lorenzo di Medici u Firenci; vrhunac Renesanse

1479. Osvajanje veeg dijela Albanije

1480. Osmanlije osvajaju Otrant, na jugu Italije predaju ga 1481. godine

32

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani
Bajazit II.(1481.-1512.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

Smirivanje unutranjih sukoba do kojih je dolo za vrijeme vlasti Mehmeda II., uz ouvanje centralistike organizacije Carstva i njenih prednosti

1483. Osvajanje Hercegovine 1484. Osvajanje Hilije i Belgoroda Dnjestarskog (Akermana); Moldavija gubi prilaz Crnom moru 1492. Protjerivanje sefardskih Jevreja iz panije; vei dio njih nailazi na dobrodolicu u Osmanskom carstvu, pa se tu i naseljava; 1493. prva jevrejska tamparija u Istanbulu, osnovali je sefardski Jevreji izbjegli iz panije; 1493. prva slavenska tamparija u jugoistonoj Evropi na Cetinju (pod mletakim uticajem); tokom XVI. stoljea slavenske tamparije osnivaju se i u Vlakoj (1508.), Bosni, Srbiji i Transilvaniji, ali veina njih radi veoma kratko 1489. Kipar postaje mletaka teritorija

1499.-1503. Osmansko- Osvajanje mletakih mletaki rat uporita u kontinentalnom dijelu Grke i u Albaniji

1492. Kolumbo otkriva Ameriku 1494. Francuski pohodi na Italiju; poetak italijanskih ratova 1497.-1498. Vasko de Gama otkriva morski put od Portugala do Indije

1499.-1540. Osvajanje Like i dijelova Dalmacije

1505. Damija Bajazita 1502. Osnivanje II. u Istanbulu safavidske dinastije u Perziji; Perzija postaje iitska

Selim I. (1512.-1520.)

Otro suzbijanje properzijskog otpora u Anadoliji, znatno proirenje teritorije ka Bliskom istoku, ime je dodatno ojaana islamska komponenta Osmanskog carstva

1514. Bitka kod aldirana, velika pobjeda Osmanlija nad Perzijancima 1516. Bitka kod Mard Dabika, velika pobjeda Osmanlija nad Mamelucima

1514.-1515. Prisajedinjenje istonog dijela Male Azije

1516.-1517. Osvajanje Sirije, Palestine i Egipta; osmanski protektorat nad Mekkom i Medinom

1517. -95 teza Martina Lutera u Vitenbergu, u Njemakoj; poetak Reformacije

33

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1519. Karlo V. izabran za rimsko-njemakog cara; poto je od 1516. bio i kralj panije, Karlo V., izdanak loze Habzburgovaca, postaje jedan od glavnih protivnika Osmanskog carstva

1519. Alir priznaje osmansku vlast

Sulejman I. Zakonodavac Vrhunac osmanske moi; (1520.-1566.) irenje teritorije i u Evropi i u Aziji, kombiniranjem vojne sile i ive diplomatske aktivnosti; sistematiziranje osmanskog 1526. Bitka kod zakonodavstva i uprave Mohaa, velika pobjeda nad Ugrima 1529. Poetak osmansko-habzburkog sukoba u Ugarskoj; prva neuspjena opsada Bea

1521. Osvajanje Beograda

1526. Piri-reis (1465.1554.) pie Kitabi-Bahriye, Knjigu o 1522. Osvajanje Rodosa pomorstvu, u kojoj saima ukupno pomorsko iskustvo svoje 1534.-1535.: Osvajanje epohe; 1513. sainio je i Iraka detaljnu pomorsku kartu, na kojo je prikazao i Sjevernu i Junu Ameriku

1519.-1522. Magelan poao na prvo putovanje oko svijeta

1526. Poetak Mogulskog carstva u Indiji

1538. Uspjean pohod Osmanlija na Moldaviju

1538. Aneksija Bendera 1538. Sinan, poznat (Tigine) i kao Mimar Sinan (1490.-1588.), postaje glavni carski graditelj; osmanska arhitektura nalazi se na vrhuncu 1541. Novi Sulejmanov 1541. Osvajanje pohod na Ugarsku centralne Ugarske (budimske kneevine); Transilvanija postaje vazalska kneevina

1543. Kopernik objavljuje svoje djelo De revolutionibus orbuim coelestum (O kruenju nebeskih tijela) 1545.-1563.: - Tridentski koncil, reforme unutar katolianstva

34

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

Polovinom XVI. stoljea 1551.-1556. Rusi reformacija se iri na osvajaju tatarske hanate Ugarsku i Transilvaniju; Kazanj i Astrahan Saksonci nastanjeni u Transilvaniji primaju luteransku vjeru, a veliki broj Ugara kalvinistiku

1551.-1552. Aneksija Banata

1550.-1557. Mimar 1555. Augzburki Sinan gradi Sulejmanovu vjerski mir damiju u Istanbulu

1555. Osmanskoperzijski mir u Amasiji, stabilizuje se istona granica Osmanskog carstva

1555. Prva knjiga tampana na albanskom jeziku (u Italiji): Meari, dom ona Bazukua

1556. Karlo V. abdicira; Habzburko carstvo dijeli se na nasljednike iz panske i austrijske nasljedne linije

1566. Osmanlije osvajaju ostrvo Hios

1557. Obnova srpske pravoslavne patrijarije u Pei 1567. Prva Jermenska tamparija u Istanbulu

1562.-1598. Vjerski ratovi u Francuskoj

Selim II.(1566.-1574.) Pijanica

1571. U bici kod 1570.-1571. Osvajanje Lepanta mornarica Svete Kipra lige porazila osmansku

1566. Poetak ustanka protiv panaca u Nizozemlju

1569.-1575. Mimar Sinan gradi Selimovu damiju u Edrenu

Murat III.(1574.-1595.)

Finansijska kriza, aka 1578.-1590. Iscrpljujui Osvajanje Azerbejdana devalvira, velika inflacija rat s Perzijom i nekoliko perzijskih pokrajina

1580. Potujui pritube vjerskih voa, sultan daje naredbu da se srui opservatorija u Istanbulu

1587.-1629. Vladavina Abasa I. u Perziji, dinastija Safavida je na vrhuncu moi

35

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1593.-1606. Teak, iscrpljujui rat protiv Svete lige, predvoene austrijskim Habzburgovcima; pobuna u rumunskim kneevinama (1594.)

Teritorija

Drutvo i kultura
1583.-1586. Muratov kompleks u Manisi

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1588. Engleska mornarica nanosi poraz panskoj Armadi 1598. Nantski edikt, kojim se dozvoljava kalvinistika vjeroispovijest 1603. Umire Elizabeta I. (1558.-1603.); James Stuart, kotski kralj, postaje i kralj Engleske, ime su ova dva kraljevstva konano ujedinjena 1613. Dinastija Romanovih u Rusiji

Ozbiljna kriza Osmanskog carstva; zbog dugih ratova protiv Habzburgovaca i Perzije Mehmed III.(1595.-1603.) zemlja se nala u finansijskim tekoama, a tradicionalna vojna organizacija, naroito konjica , poela je da slabi; zato se sve ee hmed I. (1603.-1617.) pribjegava plaenicima, a zemljini zakup se poveava

1596.-1609. Bune delalija u Maloj Aziji

1602.-1612. Rat s Perzijom

Osmanlije gube teritorije osvojene 1578.-1590.: ovo su ujedno prvi vei teritorijalni gubici koje e Osmansko carstvo pretrpjeti

1609.-1616. Sultan Ahmedova damija (Plava damija) u Istanbulu

1606. Mirovni ugovor kod itva-Toroka, sklopljen s austrijskim Habzburgovcima Mustafa I. (1617.-1618.) Osman II.(1618.-1622.) Mustafa I. (1622.-1623.) Zbog pokuaja unutranjih reformi dolazi do pobune jeniara, koji svrgavaju sultana i ubijaju ga 1620.-1634. Rat s Poljskom i Litvanijom oko kontrole Moldavije

1618.-1648. Tridesetogodinji rat

urat IV. (1623.-1640.)

Stroge mjere, ponovno uvoenjereda i zakona

1623.-1639. Rat s Perzijom; porazi u bitkama protiv Abasa I., ratni pohodi Murata IV., mirovni sporazum u Kasr-i-irinu (1639.), Osmansko carstvo se vraa u granice od 1555. i 1612. godine

1627. Patrijarh Kiril Lukari osniva grku tampariju u Istanbulu; po patrijarhovom pogubljenju, Osmanlije je zatvaraju 1638. godine

1635. Revanski paviljon u Topkapi saraju

36

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani
Ibrahim I. (1640.-1648.) Ludi

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1640. Poetak engleskog graanskog rata izmeu kralja i parlamenta

1645.-1669. Iscrpljujui Osvajanje Krita (okonano tek 1669.) rat s Mlecima

Mehmed IV. (1648.-1687.) Poslije nekoliko godina unutranjih nemira , veliki veziri iz porodice Koprulu (uprili) uspijevaju da uvrste svoj poloaj, i ponovo uspostave red u zemlji i da pokrenu nova teritorijalna osvajanja

1656. Mehmed-paa uprili imenovan za velikog vezira i dobija punomo da vlada carevinom

1648.-1657. uveni osmanski geograf i historiar Katib elebija (1609-1657) pie zemljopisnu raspravu Sihannma (Karta svijeta)

1648. Pobuna Kozaka u Ukrajini pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog; kriza u Poljskoj i Litvaniji

1655.-1660. Prvi nordijski rat

1661. Fazel Ahmedpaa uprili nasljeuje svoga oca na mjestu velikog vezira (1661.1676.)

1665.-1666. Mesijanski 1661. Poetak pokret Sabataja Zevija vladavine Luja XIV., francuskog kralja 1643.-1715.; vrhunac francuskog apsolutizma

1672.-1676. Rat s Poljskom i Litvanijom

Osvajanje Podolja

1667. Veliki zemljotres, u kom je Dubrovnik znatno oteen

1683. Druga opsada Bea; austrijsko-poljska vojska nanosi osmanskoj teak poraz

1648. Osnivanje Svete 1686.-1687. Austrijske lige, koju ine Austrija, trupe osvajaju Ugarsku i Transilvaniju Poljska i Litvanija, Venecija i Papska drava a od 1686. i Rusija

1685. Opozvan Nantski edikt 1687. Isak Njutn pie Philosophia naturalis principiamathematica (Matematiki principi filozofije prirode)

37

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura
1690. Poto su Osmanlije povratile Beograd poinje prva velika seoba Srba s juga Srbije i Kosova u Slavoniju i Ugarsku

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1688. Slavna revolucija u Engleskoj, Engleska postaje parlamentarna monarhija

Sulejman II.(1687.-1691.) Poslije velikih monetarnih i fiskalnih reformi, osmansko carstvo ponovno je u stanju da izdri ratove

1688.-1690. Austrija privremeno osvaja Beograd i druge dijelove Srbije

1689. U Rusiji Petar I. preuzima vlast (1682.1725.)

Ahmed II.(1691. - 1695.)

1694. Knez Konstantin Branoveanu u Bukuretu osniva Grku kneevsku akademiju; u XVIII. stoljeu slina ustanova osniva se i u Jaiju, u Moldaviji

Mustafa II.(1695.-1703.)

1695. Reorganizacija zemljinih posjeda, uvodi se doivotno vlasnitvo nad zemljitem, tzv. malikane; zahvaljujui tom novom sistemu, plemike porodice u provinciji jaaju i s vremenom stiu velika nasljedna imanja

1697. U bici kod Sente Austrijanci nanose poraz Osmanlijama 1699. Karlovaki mir Karlovakim mirom Osmansko carstvo ustupa Habzburzima Ugarsku (sa Slavonijom) i Transilvaniju, Mlecima Moreju, Liku i neke dijelove Dalmacije, Poljskoj Podolje, a Rusiji Azov Oko 1700. Dimitrije Kantemir (1673.-1723.), inae i kompozitor, pie raspravu o osmanskoj muzici, i objavljuje zapise 353 instrumentalna komada 1700.-1721. Veliki sjeverni rat, velika pobjeda Rusije nad vedskom kod Poltave (1709.)

1701.-1714. Rat za pansko naslijee

Ahmed III.(1703.-1730.)

1710.-1711. Rat s Rusijom Tzv. doba lala, u kojemu dolazi do kulturne obnove, pokuaja unutranje reforme i do otvaranja prema zapadu, na emu naroito radi 1715.-1718. Rat s Mlecima i Austrijom; Osmanlije doivljavaju poraz, koji e biti zapeaen Poarevakim mirom

Osmanlije uspijevaju povratiti Azov 1715. Osmanlije osvajaju Moreju, koja je dotad pod mletakom vlau

38

OSMANSKO CARSTVO

Osmanski sultani

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji

Teritorija

Drutvo i kultura
11720. Knjiga svetkovina (Surnamei Vehbi), opis slavlja prilikom obrezivanja sultanovih sinova, napisao pjesnik Vehbi, ilustrovao s 137 minijatura Levni (1673.-1738.) 1727. Prvu osmansku tampariju osniva Ibrahim Muteferika, u Istanbulu; tamparija zatvorena po njegovoj smrti 1745. godine

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

Ibrahim-paa Nevehirli (1718.-1730.); meutim, poslije pobune jeniara, Ibrahim-paa i sultan moraju abdicirati

1716.-1718. Osmanlije predaju Austrijancima Banat, sjevernu Srbiju i Olteniju (zapadnu Vlaku)

1722.-1725. Poslije nemira u Perziji, osvajanje Gruzije, Azerbejdana i irvana

1722. Avganci prodiru u Perziju, kraj safavidske vlasti

Mahmud I. (1730.-1754.) Obazrive reforme, naroito u artiljeriji (zahvaljujuu francuskom strunjaku grofu De Bonevalu) i urbanizacija (vie od 60 javnih esmi u Istanbulu)

1730.-1736. Rat s Perzijom 1736.-1739. Rat s Rusijom i Austrijom, okonan Beogradskim mirom

1730. Osmanlije gube Azejberdan i irvan, kojima odsada vlada Nadir, perzijski ah (1736.-1747.) Osmanlije gube Gruziju

1728 Fontana Ahmeda 1726.-1730. ah Nadir III.(ispred Topkali saraja) (1736.-1747.) ponovo osnauje Perziju

1733.-1735. Rat za poljsko naslijee

Oltenija se vraa Vlakoj, Druga seoba Srba u a sjeverna Srbija pod Banat i Ugarsku okrilje Osmanskog carstva; Rusija ponovo dobija Azov 1746. U Vlakoj knez Konstantin Mavrokordat 1749. ukida kmetstvo; 1749. slinu reformu sprovodi i u Moldaviji 1740.-1786. Vladavina Fridriha II. u Pruskoj 1740.-1748. Rat za austrijsko naslijee 1748. Monteskje, Duh zakona 1751.-1780. U Parizu izlazi Enciklopedija, u 35 tomova, najvee dostignue evropskog prosvjetiteljstva

1743.-1746. Rat s Perzijom

Osman III.(1754.-1757.)

1756.-1763. Sedmogodinji rat

39

HRONOLOGIJA

Osmanski sultani
Mustafa III.(1757.-1774.)

Politiki procesi

Politiki i vojni dogaaji 1768.-1774. Osmanskoruski rat; ruska vojska okupira Krim, Moldaviju i Vlaku, ruska mornarica nanosi Osmanlijama poraz na Egejskom moru i podstie pobune u Grkoj i na itavom Levantu

Teritorija

Drutvo i kultura
1766.-1767. Osmanske vlasti ukidaju Ohridsku arhiepiskopiju i Peku patrijariju; Carigradska patrijarija dobija crkvenu vlast nad svim podanicima pravoslavne vjere koji ive u Evropi

Znaajni dogaaji van Osmanskog carstva

1762.-1796. Vladavina Katarine II.u Rusiji

Poslije dueg perioda mira i nemijeanja u sukobe u Evropi, Osmansko carstvo se uputa u rat s Rusijom, i tada na vidjelo izlazi sva njegova slabost, to e samo jo ubrzati njegovo dalje opadanje; mo ajana, lokalnih uglednika, raste, dok u provincijama slabi autoritet centralne vlasti

1772. Prva podjela Poljske

1774. Kuuk1774. Krim vie nije kajnardijski mir; vazalska provincija Rusija se uvruje na Osmanskog carstva sjevernim obalama Crnog mora i postaje glavni zatitnik pravoslavaca u Osmanskom carstvu

1784. U Istanbulu se ponovo otvara Turska tamparija

Abdulhamid I. (1774.1789.)

Nastojanja da se uz pomo Zapada, naroito Francuske, ponovo ojaa osmanska vojna snaga; meutim, ratovi 1787.1792. pokazuju da ovi pokuaji nisu urodili plodom Pokuaji vojne, finansijske, administrativne i politike reforme (nizam-i-cedid, novi sistem); reforma propada zbog unutranjih nemira i zbog otpora konzervativnih jeniara; U unutranjosti zemlje mo ajana dostie vrhunac 1787.-1792. Rat s Rusijom i Austrijom, Osmanlije trpe teke poraze; Francuska revolucija i problematina situacija s Poljskom spaavaju Osmansko carstvo ozbiljnijih teritorijalnih gubitaka 1798.-1799. francuski pohod na Egipat i Siriju

1775. Osmanlije predaju Bukovinu (sjeverozapadnu Moldaviju) Austriji 1783. Rusija anektira Krim

1775.-1783. Rat za nezavisnost u Americi

1780.-1790. Vladavina Josifa II. u Austriji

Selim III. (1789.-1807.)

1787. Ustav SAD

1789. Poetak Francuske revolucije 1788.-1792. Rusija anektira Jedisan 1793., 1795. Druga i trea konana podjela Poljske

40

OSMANSKO CARSTVO

PRVO POGLAVLJE: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Evropi

Osmanska ekspanzija poela je oko 1300. godine sa sjeverozapada Male Azije i nastavila se sve do poznog XVII. stoljea, tanije do 1672. godine, kada je osvojena posljednja znaajnija teritorija, Podolje (koje je u to vrijeme bilo pokrajina Poljske i Litvanije, a sada pripada Ukrajini). Tako je jedno malo polunomadsko stoarsko pleme postalo osniva ogromne birokratizirane imperije koja se prostirala na tri kontinenta. Najvei dio jugoistone Evrope osvojen je u XIV. i XV. stoljeu, s tim to su neki krajevi zauzeti tek kasnije (npr. Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nisu potpali pod osmansku vlast (npr. Krf, dijelovi Dalmacije, Hrvatska i Slovenija). Za narode u ovom regionu osmanska vladavina predstavlja veoma znaajnu historijsku injenicu, koja je njihov ivot odredila i u neposrednom i u dugoronom smislu. Historiari su o tome imali razliita, a ponekad i oprena miljenja, ali su historiju uglavnom pisali sa stanovita nacije, iako nacija u poznom srednjem vijeku uope nije bila glavni kriterij razgraniavanja. Zato oni to doba uglavnom predstavljaju kroz niz junakih podviga, kao hrabru borbu svoga naroda protiv nadmonog neprijatelja, a o osmanskim osvajanjima piu ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i za itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralistika vladavina donijela. Meutim, drugi historiari skreu nam panju na to da je itav taj proces irenja bio daleko kompleksniji, da je u njemu nemogue jasno razdvojiti etnike, vjerske i kulturne grupe, da je tokom njega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih arki. A u praksi, na samom terenu, nisu postojale one jasne granice koje su moderni historiari tako lako povukli: osmanskim vlastima je, naime, dobra mrea saradnika bila jednako vana koliko i ratovanje. Junatvo i portvovanost sastavni su dio ove prie isto koliko i okrutnost, patnja i prevare. U ovom poglavlju ne elimo dati detaljan prikaz osmanskih osvajanja i/ili otpora koji su pruali pojedini narodi: navodimo ogranien broj izvornih historijskih dokumenata, kako bi uenici mogli stei makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o ivotu ljudi tog vremena i o razliitim predstavama koje su oni imali o nekim historijskim dogaajima.

Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji

I-1. Orhan se eni kerkom tekfura1 od Jar Hisara Dio 13 U ovom dijelu rei u kako su uzeli nevjestu, koja bijae ker tekfura od Jar Hisara, kome su je dali i ta je s njom poslije bilo. Gazi2 Osman3 dade je svome sinu gazi-Orhanu4, nju kojoj ime bijee Ulufer Hatun. A Orhan je tad ve bio sran mladi. [] A kad osvojie ova etiri utvrenja [Biledik, Jar Hisar, Inegol, Aja Nikolu], donijee pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi ljudi [iz tih sela] vratie se i nastanie gdje im je i mjesto. ivot, inilo se, postade bolji nego to je to bio pod nevjernicima. Jer uvi kako ovi nevjernici sad dobro ive, i ljudi iz drugih pokrajina poee da pristiu. A gazi-Osman htjede vjenanje kako bi svome sinu gazi-Orhanu doveo Ulufer Hatun za enu.

1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar manje oblasti kranske vjere, ija e zemlja s vremenom biti integrirana u Osmansko carstvo. 2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za vjeru. 3 Osman I., osniva osmanske drave, vladao od oko 1281. do 1324. 4 Orhan, osmanski vladar 1324.-1362.

41

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

I tako i uini. Ulufer Hatun je gospa koja dri tekiju [derviki manastir] odmah pored bursanske tvrave, nedaleko od vrel s toplom vodom. Ona je izgradila i most preko Uluferinog potoka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I gazija Murat-han5 i Sulejmanpaa6 njeni su sinovi. Obojici je otac Orhan-gazi. A kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno s gaziOrhanom unutar zidina bursanske tvrave.
Aikpaa-zde, str. 102.

Aik-paina hronika jedna je od prvih hronika osmanske dinastije, ali ona je nastala u XV. stoljeu, dakle vie od sto godina poslije dogaaja koji se u njoj opisuju.

Zato se Orhan-gazi oenio tekfurovom erkom? Zato je odluku o toj enidbi donio njegov otac? Zamisli sebe u Orhanovom poloaju. ta su, po Aikpai, glavne osobine koje jedna osmanska gospa treba da ima?

tu jedan sveti ovjek po imenu Dursun Faki. On je ovom plemenu sluio kao imam. I oni se njemu obratie. Tada on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i ree mu to. Ali, i prije nego to je uspio da zavri, doe gazi-Osman. Ovaj ga upita to isto. Osman je razumio ta pleme hoe. Gazi-Osman ree: ta god da imate a da treba da se uradi, uradite to. Dursun Faki ree: O hane, treba nam sultanova dozvola.7 Gazi-Osman na to ree: Ja sam ovaj grad osvojio sabljom. ta je sultan imao s tim da sad njega treba da pitam za dozvolu? Isti onaj Bog koji je njemu dao sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat. A ako mi zbog ovoga bajraka togod zamjera, neka zna da sam ja nosio svoj bajrak u borbi protiv nevjernika. I ako mi kae da je on od loze Selduka [l-i Salukvan], ja u mu rei da sam ja sin Goka Alpa. I ako kae da je u ove krajeve stigao prije nas, rei u mu da je moj djed Sulejman-ah ovdje stigao i prije njega. I tako pridobi onaj narod [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvanje kadije i pravo da dri molitvu. Prva hutba itana je na Karada Hisaru. Tamo proitae i molitve za Bajram.
Aikpaa-zde, str. 102.-103.

I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime U ovom dijelu rei u kako je gazi-Osman uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je to doekano u gradu. Kad je zauzeo Karada Hisar, [mnoge] kue u gradu bile su puste. A mnogi su pristizali iz Germijana i drugih krajeva. Traili su od gaziOsmana da im d dom. I tako njima Osman-gazi dade dom. I grad uskoro poe da cvjeta. I stadoe one mnoge crkve pretvarati u damije. Pa ak i trnicu izgradie. I taj se narod [kavim, to moe znaiti i pleme] dogovori meu sobom da obavlja molitve petkom, pa ak i kadiju zatrai. A bijae

U islamskoj politikoj tradiciji, itanje hutbe, propovijedi koju imam dri petkom i o bajramima, i to u vladarevo ime, znak je suverenosti, nezavisne dravne vlasti. U ovoj hronici, pisanoj u XV. stoljeu, historijska realnost dogaaja s poetka XIV. stoljea je iskrivljena: zapravo su Mongoli sruili Selduki sultanat jo 1307. godine, dakle, prije nego to se Osman uspio proglasiti suverenim. Osim toga, poslije 1307. Osman, a kasnije i njegov sin Orhan, plaali su danak mongolskom ilhanatu u Perziji sve dok se ovaj nije raspao krajem tridesetih godina XIV. stoljea.

5 Murat I., osmanski vladar (1362.-1389.). 6 Sulejman-paa, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvojio Galipolje 1354.; umro 1357. 7 Dozvola seldukog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadreen ratnicima iz pograninih podruja kakav je Osman.

42

OSMANSKO CARSTVO

Kako je Osman uvrstio svoju vlast? Koje nam informacije daju ova dva teksta o etnikom i vjerskom sastavu sjeverozapadne Anadolije uoi osmanskog osvajanja?

Ib. Osvajanje Balkanskog poluostrva

I-3. Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija Preivio je samo Amorat8, koji je bio mlad i neobuzdan i koji se svome silom borio protiv Bugara. Traio je od Grk da ga propuste, ali su ga zaustavili mnogi brodovi i amci koje je Kantakuzin9 imao i odravao kako bi osigurao sebi prolaz do Galipolja. Amorat, kao to smo rekli, morao je krenuti preko mora. A kad je Kantakuzin uvidio da ne moe hraniti vojnike na brodovima zato to nije bilo dovoljno hljeba ni svinjetine i to je carska riznica svakim danom bivala sve praznija, to je dukata i srebrenjaka bilo sve manje, porazmislio je o ovome i poslao glasnike u Trnovo, bugarskom caru Aleksandru10, i zatraio od njega da mu pomogne nahraniti vojsku kako bi mogao sauvati prolaz do Galipolja. No uvi ovo, Bugari se stadoe rugati i ismijavati Grke, vrijeati ih i psovati im ene i majke, i tako ih odbie. Kad je to doznao, Kantakuzin zapade u teku brigu i posla glasnike srpskim vladarima: Urou, despotu Ugljei i kralju Vukainu, ne bi li od njih dobio pomo za svoju mornaricu. No i ovi, uvi to, stadoe da se rugaju i da ismijavaju Grke, da ih vrijeaju i da im psuju ene i majke, i tako ih vratie nazad ne davi im nita. Kad je to doznao, Kantakuzin zapade u teku brigu, i vie nije znao ta da ini. Tad Kantakuzin posla glasnike i bugarskom caru i srpskim vladarima, i ree im: Niste nam htjeli pomoi, ali zaalit ete zbog toga. A oni se ne obazrijee na njegove rijei, nego odvratie: Kad Turci dou do nas, mi emo se braniti. Tad Kantakuzin sklopi dogovor s Amuratom, zaklee se jedan drugom i razmijenie pisma, koja se i dan-danas uvaju, da Turci nikad ni na koji nain nee uiniti nita naao Grcima u Romaniji11. Turci se zaklee da e drati rije, a Kantakuzin ih na to propusti do Galipolja.
Georgieva, Kitanov, str. 4.-6.

Anonimni pisac ove bugarske hronike iz XVI. stoljea ima veoma neodreene i nepouzdane podatke o historijskim dogaajima s polovine XIV. stoljea. Zapravo je Jovan Kantakuzin pozvao Osmanlije, koje je predvodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov stariji brat, da mu pomognu u graanskom ratu protiv Jovana V. Paleologa (1341.-1391.). U to vrijeme, Srbe je predvodio car Stefan Duan (1331.-1355.), koji je iskoristio graanski rat u Bizantu kako bi osvojio neke bizantske teritorije.

Da li nepouzdanost podataka koje ovaj anonimni autor bugarske hronike koristi utiu na uvjerljivost njegovog prikaza? Ili misli da on koristi netane podatke zato to ima odreenu namjeru, zato to ima poruku?

I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo da upravlja junom Makedonijom (1386.) Uzvienim carskim potpisom nareuje se sljedee: Njegovom dostojanstvu, zatitniku i osnivau provincije, ponosu meu plemenitim osvajaima,

8 Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I., 1362.-1389.). 9 Ivan VI. Kantakuzin, bizantski car 1341.-1354.; bio je prinuen abdicirati, potom se zamonaio i postao jedan od najveih uenjaka poznog Bizantskog carstva. 10 Ivan Aleksandar, 1331.-1371. 11 Pod Romanijom treba podrazumijevati teritoriju Bizantskog carstva.

43

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

zapovjedniku ratnika za vjeru i istrebljenje nevjernih i neznaboaca, gaziji hadi Evrenos-begu, neka ga srea uvijek prati, koji je zajedno s mojim bratom i gospodarem gazijom Sulejmanom proao pokrajinu Rumeliju i osvojio zemlje. Za njegove usluge dodjeljujem mu: grad umurinu, potom grad Ser sve do Bitolja i Biglite i Hrupite, koji e odsad biti jedan sandak (s dohotkom od deset puta stotinu hiljada aki),12 a koje je sve on zasluio svojom sabljom. I naimenovao sam te za glavnog zapovjednika ovih zemalja i ovih boraca za vjeru i vojnika i zapovijedio ti: budi im odan gospodar. Samo, uvaj se da te tatina ne ponese pa da kae: Ja sam otvorio i osvojio ove dijelove Rumelije, nego bolje znaj da zemlju prvo ima Bog, a potom Prorok. A pod zapovjednitvom Boga svemonog i Proroka i njegovog zastupnika ona je data tebi.
Odbrani, I, str. 187.-189.

Evrenos je jedan od prvih predvodnika akindija, neregularnih pjeadijskih jedinica koje ratuju za plijen. Ferman iz 1386. godine svjedoi o Muratovim nastojanjima da voe ovakvih grupa, koje su u poetku osmanske ekspanzije mahom ratovale za svoj raun, integrira u dravni sistem.

Kako je Murat pokuao pridobiti Evrenos-begovu vjernost i privoljeti ga na poslunost?

brobiti imala je vie od drugih pokrajina. A snanih utvrenja u njoj bilo je vie od etrdeset. [] Kako je Ali-paa14 stigao do tvrave Provadije [Pravadi]. Pria se da je Ali-paa, pokupivi vojsku, krenuo od Edrena ne bi li stigao u Ajdos. elnik (subaa) Provadije, izvjesni Husein-beg, koji je zapravo bio nevjernik, ali je bio uven sa svoje velikodunosti, doekao je pau i poelio mu dobrodolicu. Pruio mu je sve gostoprimstvo. Paa tad pree potok Kamdi i stie do tvrave enek [enge]; tu zakonai, a sutradan se spusti nedaleko od Provadije. Odabra hiljadu boraca da prate Jahibega, sina Temur-taovoga, i posla ovoga u Provadiju s rijeima: Idi i vidi da li moe smisliti neto da zauzme Provadiju. Tako Jahi-beg poe i stie do Provadije. Utaborie se u blizini. Bila je zima. Padao je snijeg. Husein-beg se saali na konje koje je valjalo skloniti od zime, pa ih, ne znajui zato su povedeni, smjesti u ta-hisar [tvravu]. im su uli u ta-hisar, oni se nou tajno probie u kulu, ime osvojie itavu tvravu, i poslae pai nekog Murata da mu prenese dobru vijest. Sutradan krenu i sam paa, stie u Provadiju, doe u tvravu i zaposjede je, a mujezini zauie molitve i slubu Boju. A paa, poto je naoruao i opremio tvravu, doe i utabori se u Venenu [Vefen, Vefen]. Spazivi ga kako dolazi, ljudi iz zamka donijee mu kljueve svoga utvrenja. Potom su mu doneseni i predati i kljuevi Madare i umena. Tad paa ue u umensku tvravu i ojaa je.
Ner, str. 245.-247.

I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu Prema predanju [rivayet iderlerki], zemlje koje dri Sosmanoz13 Aleksenderosov sin padaju na edrensku stranu rijeke Dunav [Tuna]. Dok se pribliavamo Vlakoj [Eflak], s druge strane Dunava je Vlaka, a s ove strane Sosmanozova zemlja. A ona zaista bijae lijepa i bogata. Davala je meda i maslaca i ovaca itavom svijetu. I sve druge proizvode i do-

Pisac ove osmanske hronike s poetka XVI. stoljea istie zasluge osmanskih osvajaa, a prelazi preko njihovih nagodbi s lokalnim monicima u istonoj Bugarskoj; pa ipak, primjeri za njihovu saradnju lako se mogu nai i u ovom izvoru.

12 Aka (aspra), sitan srebreni novac, u upotrebi uglavnom od XIV. do XVII. stoljea. 13 Ivan iman, bugarski vladar (car) od Trnova (1371.-1395.), sin Ivana Aleksandra (1331.-1371.). 14 Ali-paa andarlizade, sin Halila Hajredina pae, bio je, kao i njegov otac, vojni sudija, vojni zapovjednik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno vjet u upravnim, diplomatskim i vojnim poslovima, i sluio je, redom, trima gospodarima: Muratu I., Bajazitu I. i Sulejmanu.

44

OSMANSKO CARSTVO

ta se dogodilo s kranskim subaom u Provadiji po dolasku Osmanlija? Na kakav nas zakljuak navodi imeHusein-beg? Da li je Huseinbeg izdajica ili je rtva prevare? Da li je on velikoduan, podmitljiv ili osjeajan (poto se saalio na konje)? Ili sve to u isto vrijeme? Uporedi ono to je uinio Ali-paa i ono to je uinio Husein-beg. Ko je od njih dvojice vjetiji politiar i ratnik? Kako line osobine historijskih linosti utiu na historijske dogaaje?

X Sl. 1. Bajazit I. pristie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s kriarima (1396.); osmanska minijatura (oko 1584.)

Zato su krani prikazani u odorama tipinim za XVI. stoljee? Pronai jo jedan predmet na ovoj minijaturi koji Osmanlije u XIV. stoljeu sasvim sigurno nisu koristile. Kako je prikazan sultan a kako druge osobe, naprimjer krani? Zato su ljudske figure tako velike u odnosu na ostatak pejzaa i graevine?

I-6. Kako se u XIV. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima A. Grigorije Palama (1354.) Neki od njih [Turaka] mi prioe, zapodjenue razgovor, a kako bi nadoknadili slabost svojih argumenata, obrazloie [nae] zatoenitvo time to je naa vjera neutemeljena. Ovi se bezbonici, omraeni od Boga i beasni, razmeu time da su Romeje15 pobijedili zato to vole Boga; oni ne znaju da se ovaj svijet dolje valja u grijehu i da veim dijelom pripada onima koji svoje blinje ugnjetavaju orujem; zato su, sve do vremena Konstantinovoga, koji je istinski vladao ljubei Boga, idolopoklonici drali gotovo itav svijet, a ak i poslije njega, i to zadugo, a drugi se od njih nisu razlikovali nimalo, ili tek vrlo malo.
Phillipidis-Braat, str. 140.-143.

Lewis, str. 292.

Grigorije Palama (1296.-1359.; proglaen svecem 1368.) bio je jedan od vodeih pravoslavnih teologa u XIV. stoljeu. On je branio isihazam i utemeljio ga teorijski, a bio je i mitropolit Soluna. Osmanlije su ga zatvorile 1354., pa je godinu dana proveo u zatoenitvu, da bi potom Srbi platili otkup za njega. Ovaj isjeak dio je poslanice koju je Grigorije pisao svojoj brai po vjeri u Solunu, i u kojem potvruje odanost svojoj vjeri.

15 Romaioi je ime koje su za sebe i svoju dravu koristili ljudi koje e historiografija od XVI. stoljea nadalje zvati Bizantincima.

45

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

B. Hans iltberger (1396.) Nevjernici kau da oni kranske zemlje nisu osvojili zato to su moni i mudri, niti zato to su odabrani i poboni, ve zato to meu kranima vlada grijeh, zloba i oholost. Zato je svemoni Bog odredio njih da osvoje kranske zemlje i da osvoje to vie njih, jer krani svoje zakone nisu uskladili s pravom, ni sa crkvenim ni sa svjetovnim, i jer oni svojim zakonima samo ele zaradu i korist, jer bogati, sa svojim dvorskim obiajima, samo tlae siromane, ne pomau im i ne daju im ni imetak ni pravdu, a ne potuju ni pravila vjere koja im je spasitelj zaostavio. Nevolje i bijedu koja ih snalazi naloio je sam Bog, zato to su nepravedni i zli.
Schiltberger, str. 133.

timar je dat sadanjem posjedniku, koji ima i povelju naeg sultana. Selo Lagos, est domainstava, jedna udovica, [oekivani] prihod: 531 [aka].
nalck 1987., str. 59.

Na poetku svoje vlasti, Osmanlije su se trudile da osiguraju podrku makar jednog dijela lokalne vlastele. Tako su uglednije velmoe postajale vazali, i ponekad su ak morali da alju sinove sultanu na dvor kao taoce (to je, naprimjer, bio sluaj sa znamenitim Skenderbegom, ije je pravo ime bilo ura Kastriot i koji je bio sin ona Kastriota, velmoe iz srednje Albanije). S druge strane, Osmanlije su kranima nieg plemstva dodjeljivale manje timare, to vidimo i iz ovoga popisa. Kasnije, kada se osmanska vlast uvrstila, timare su dobivali samo muslimani.

Hans iltberger sudjelovao je u kriarskom pohodu 1396. godine i zarobljen je u bici kod Nikopolja. Njegove putopisne biljeke spadaju meu najranije zapadnjake spise o Osmanlijama.

U ovom tekstu kranin postaje posjednik timara prvobitno dodijeljenog muslimanu. Kako to objanjava? Koji se drugi vid saradnje navodi u ovom tekstu?

Uporedi objanjenja osmanskih pobjeda u tekstovima I-3 i I-6, i njihov moralni prizvuk. ta misli o logikoteolokoj argumentaciji na kojoj ovi tekstovi poivaju? Da li bi ona mogla biti relevantna i u nae doba?

I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) Poslije grada Kruevca, preao sam skelom rijeku Moravu i uao u zemlju despota Rake ili Srbije. Ono to se nalazi na drugoj strani rijeke jest tursko, a ono to se nalazi s ove strane reke pripada spomenutom despotu, koji za to plaa danak od 50.000 zlatnika [dukata] godinje. [] Stigao sam u grad zvani Nikodem [Nekudim], varoicu koja podsjea na selo, smjetenu u veoma lijep i plodan predio. A spomenuti despot Rake19 ivi u ovom gradu zato to on ima tako dobar poloaj meu umama i rijekama, pa je pogodan za lov i lov sa sokolovima.

I-7. Krani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431. -1432.) 153 Timar koji dri Petro, a koji se enidbom orodio s pisarem Jorgijem, pa je tako timar i dobio. Pod naim [pokojnim?] sultanom,16 od njega je [prvi?] jeo17 Omer od Saruhana. Pod naim sultanom,18

16 Mehmedom I. (1403.-1421.). 17 Ovdje u znaenju od njega je koristi imao. 18 Muratom II. (1421.-1451.). 19 ura Brankovi, srpski despot 1427.-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prijestolnici, izgradio je tv|avu na Dunavu, i u veoma tekim prilikama pokuao odrati ravnoteu izmeu dvije susjedne velesile, kraljevine Ugarske i Osmanskog carstva.

46

OSMANSKO CARSTVO

Vladara smo zatekli na polju, kako ide na rijeku da lovi sa sokolovima, zajedno s njegova tri sina i pedesetak konjanika, kao i s jednim Turinom, koji je, u ime Velikog Turina, doao da ga zamoli da poalje sina i svoje ljude u vojsku, kakav je bio obiaj. Naime, on je, pored danka koji plaa, bio duan da, na Turinov zahtjev, poalje drugog sina i hiljadu ili osamsto konjanika. Osim toga, on mu je dao i jednu kerku za enu,20 ali uprkos tome i dalje strahuje da e mu zemlja biti oduzeta. uo sam da su neki ljudi ovo napomenuli Turinu, a da je on odvratio da na ovaj nain dobiva vie konjanika nego da sam dri tu zemlju u svojim rukama, jer tada bi je morao dijeliti podanicima, a onda njemu ne bi ostalo nita.
Le voyage, str. 129., 131.

izie kroz vrata varoi na rov, ostavljajui sve svoje blago u kuama. I to su ili jedan za drugim. A car je, stojei pred vratima, birao muku eljad na jednu stranu, a ensku eljad na drugu stranu, a mukarce isto tako na rov na treu stranu, a ene na etvrtu stranu, pa je naredio da se posijeku svi oni ljudi koji su bili meu njima najistaknutiji. A ostale je naredio da puste u grad i nikome nije bilo zabranjeno da bude na svome imanju. Mladia koje je izabrao bilo je na broju trista dvadeset, a enske eljadi najizabranije sedam stotina i etiri. enske glave je sve razdao meu podanike a mladie je uzeo sebi za jeniare, a poslao ih je u Anadoliju, preko mora, tamo gdje ih uvaju. I ja sam isto tako bio tamo u tome gradu Novom Brdu, ja koji sam ovo pisao, a bio sam uzet s dvojicom brae svoje.
Mihailovi, str. 132.-133.

Nertrandon de la Brokjer bio je plemi iz Burgonje koji je proputovao istonu Evropu i Bliski istok. Srbija je tokom skoro itavog perioda 1389.-1459. bila vazalna drava Osmanskog carstva.

Kako su Osmanlije osigurale sebi lojalnost srpskog vazala? Kakve su prednosti obje strane imale od takvog dogovora?

Konstantin Mihailovi, roen oko 1435. kod Novoga Brda, na Kosovu, zatoen je i, zajedno s drugim srpskim djeacima, odveden u Malu Aziju. Potom je sluio kao jeniar i postao zapovjednik. Kasnije je pobjegao u Poljsku, gdje je sluio na kraljevom dvoru, i umro poslije 1501. Njegovi memoari, pisani izmeu 1497. i 1501., prvi put su objavljeni u Pragu 1565. godine pod naslovom Jeniareve uspomene ili Turska hronika.

I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455.) Odatle je car21 krenuo i opsjeo jedan grad koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrena i Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali pomou dogovora po kojem je stanovnicima obeao da e ih ostaviti na njihovim imanjima i da im mlade ene i sitnu eljad nee odvoditi. A kad se grad pokorio, car je naredio da se zatvore kapije i da se ostave otvorena samo jedna vrata. Kada su Turci doli u varo, naredili su svim domainima da svaki sa svojom porodicom, s mukom i enskom eljadi,

ta misli, koliko je pouzdan bio dogovor izmeu Mehmeda II. i stanovnika Novoga Brda? Da li su ovi imali ikakvu drugu mogunost? Kakva je bila sudbina pripovjedaa ovoga teksta? Kakva su njegova osjeanja dok opisuje ove dogaaje?

Kako su prikazani Ugri? Pronai sultana Sulejmana I. Uporedi ovaj prikaz sa sultanom na sl. 1. Kako su naoruani jeniari?

20 uraeva kerka Mara postala je jedna od ena Murata II. (1421.-1451.). 21 Mehmed II. (1444.-1446.; 1451.-1481.)

47

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habzburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) U itavom svome ivotu nisam vidio toliko strahota u ovoj zemlji. Dokle god mi pogled see, i dokle god mogu poslati sluge a da ih ipak vidim da se vraaju, svi mi priaju da su [Turci] u itavom kraju iznad marne gore: u Turjaku, uperku, Dobrepolju, Nadlieku, Karneku, uemberku, Suhoj krajini, Ribnici, Koevju. U tim su krajevima spalili sve i nesumnjivo poveli i stanovnike i stoku. [] Nesretnici su taman bili pokupili ljetinu i spremali se za vridbu. ito, sijeno i slama, sve je toliko spaljeno da [] ljudi sad nemaju ta da jedu. to se pak drugih Turaka tie, oni su se s najveim dijelom vojske utaborili kod Bijele crkve. Tim paljenjem i pljakom oni ine takvu tetu da je tuga da se o tome uope i pie. entjernej, Hmeljnik, Novo Mesto, Preek, Kostanjevica, Otoec, Mehovo, svi su ti krajevi spaljeni i opustoeni. [] itava zemlja, od najzabitijih krajeva do Ljubljane, spaljena je i opustoena. Oekujemo ih ovdje svakoga asa. Neka ih Bog u svojoj milosti odvrati od nas!
Gestrin, Kos, Melik, str. 51.-52.

X Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kod Mohaa (1526.); osmanska minijatura (oko 1588.)

Koje su direktne, a koje indirektne posljedice osmanskog haranja po Sloveniji? Koje su bile tetnije?
Lewis, str. 285.

Da li slika odraava kako su se zarobljenici osjeali? Opii ukratko situaciju prikazanu na slici. Uporedi svoj tekst sa tekstom I-11.

I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.) Prije svega, Donja je Bosna vrlo brdovita, ima na sve strane velike ume, i, izuzev malo mjesta, slabo je, osobito na granici, obraena, zbog toga to je Hrvati

i drugi esto plijene. Dok je jo bila u kranskim rukama, nisu vlasti dozvoljavale da se obrauje ta zemlja. Ali otkad su Turci osvojili Jajce, poeo je veliki dio spomenute Donje Bosne, koji je dugo leao neobraen, ponovo da se obrauje. [] Te iste veeri dooe i Turci, nekoliko sati poslije nas, u isto selo Kruicu [u srednjoj Bosni] gdje smo mi konaili, vodei oko dvadeset sirotih i bijednih krana, djece, djeaka i djevojica, koje su otprilike prije est do sedam dana uhvatili. Nou, prije naeg odlaska, predali su ih Husrefbegu, pai od Vrhbosne22 (koliko je otpalo na njega). Ah, siroto i bijedno vavilonsko

22 Vrhbosna je srednjovjekovni grad na mjestu dananjeg Sarajeva.

48

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.)

pomoi oslobodite! Htjeli bismo rado da se od ovoga tiranstva preselimo u vau zemlju. Ali sad smo izgubili nadu, jer vidimo da se i vi morate pokloniti turskom caru i da k njemu idete sada da traite mir. Odgovarajui im, saalijevasmo ih mnogo i tjeismo boljom sudbinom i nadom. Dao Bog da svi oni, ija srca ne mogu ganuti nasilja Turaka, vide to! Tada bi doista imali saaljenja s ljudima koje mi drimo za prave krane, a koji, i pored neopisivih nevolja i velikih nasilja, ostadoe postojani u spasonosnoj kranskoj vjeri.
Kuripei, str. 17.-23.

Samardi, str. 128.-129.

Kao prevodilac habzburkog poslanika, Benedikt Kuripei proputovao je Bosnu i druge krajeve Osmanskog carstva na putu do Istanbula.

ropstvo! [] Ah, koliko smo ih puta gledali kako i pred nama stoje sa skrtenim rukama, uzdiui i na nebo pogledajui, ne smijui s nama govoriti. Ali kad bi se pokoji od njih naao s nama nasamo, govorio je: Ah, koliko smo eljno oekivali da nas Hristovom

Kakve su bile ekonomske posljedice osmanskog osvajanja Donje Bosne? Uporedi ovaj izvjetaj s izvjetajem o pustoenju Slovenije. Zato meu njima postoji tolika razlika?

Ic. Pad Carigrada osvajanje Istanbula (1453.)

I-12. Pad Carigrada, bizantsko vienje: Georgije Sfrances /Georgios Sprantzes/ etvrtog aprila iste te godine [1453.] sultan se vratio i opkolio grad s kopna i s mora svim moguim napravama i lukavstvima. S mora je opsjeo svih 18 milja grada sa 400 malih i velikih plovila, a s kopna sa 200.000 ljudi. Iako na grad jest velik, u naoj odbrani nalo se tano 4.773 Grka i jedva dvjesta stranaca. [] U utorak 29. maja [1453. godine], ranom zorom, sultan je zauzeo na grad; tom prilikom moj pokojni gospodar i car, Konstantin, bio je ubijen.23[] Ja sam zatoen i propatio sam sva zla ropstva. Konano sam otkupljen 1. septembra 6962. [1453], pa sam krenuo ka Mistri.24 Moja ena i djeca prela su u vlasnitvo nekih starijih Turaka, i oni se prema njima nisu zlo ophodili. Potom su prodati sultanovom mirahoru,25 koji je stekao veliko bogatstvo prodajom mnogih drugih lijepih plemkinja. [] Moda bi neko elio da zna kako se car spremao prije opsade, dok je sultan prikupljao snage, i kakvu smo pomo primili od krana sa strane. Drugi nam krani nikakvu pomo nisu poslali. [] Car je iz nude pristao na to da se papino ime spominje i u naoj slubi, poto smo se nadali nekakvoj pomoi [] est mjeseci kasnije, iz Rima smo primili isto onoliko pomoi koliko i od sultana iz Kaira.
Sphrantzes, str. 69.-72.

23 Konstantin XI. Paleolog, posljednji bizantski car (1449.-1453.) 24 Mistra je bila glavni grad bizantske kneevine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine. 25 Osmanski velikodostojnik, upravnik carskih tala.

49

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

Georgije Sfrances bio je poznobizantski dostojanstvenik i jedno vrijeme najvii slubenik, uvar dravnog peata. Poto je osloboen, zamonaio se i napisao hroniku koja predstavlja jedno od najvanijih svjedoanstava o padu Carigrada. elei opravdati politike poteze Bizanta, Sfrances krivicu svaljuje na katolike, koji nisu pomogli Bizantu, a ne uzima u obzir to to je, po sklapanju crkvene unije u Firenci 1439., papa uspio pokrenuti nekoliko kriarskih pohoda protiv Osmanlija; s druge strane, meutim, tano je i da su poslije tekih poraza kod Varne (1444.) i na Kosovu (1448.) svi pokuaji da se Osmanlije protjeraju iz Evrope a da se Bizant spasi postali bespredmetni, kao i da su Bizantinci u vrijeme zavrnog napada Osmanlija na Carigrad dobili tek neznatnu pomo.

Kakvu su sudbinu doekali Bizantinci koji su preivjeli pad Carigrada? Da li su s padom u ropstvo ukinute sve povlastice plemia i bogataa? ta misli, da li je Carigrad mogao da se spasi osmanske invazije da je bizantski car vodio drukiju politiku?

primi te rijei k srcu, pa izdade ukaz da onaj ko dobije kuu moe i da je zadri u vlasnitvo. I dadoe ljudima povelje da su kue odsad njihovo vlasnitvo. I grad jo jednom poe cvjetati. Ljudi poee zidati damije, konake i kue. Grad se poe razvijati. A potom je sultan imao vezira koji je bio nevjernikov sin. On se veoma zbliio sa sultanom. Stari nevjernici Istanbula bili su prijatelji vezirovog oca. Oni mu dooe i rekoe: ta to ini? Ovi Turci ponovo su donijeli blagostanje u grad. A gdje je tvoja smjelost? Zauzeli su zemlju koja je pripadala tvom ocu i nama. Dre je i koriste na nae oi. A ti si sada sultanov drubenik. Uini neto da ovi ljudi prestanu popravljati grad. Grad treba biti u naim rukama kao to je bio i ranije. Vezir na to ree: Onda emo opet uvesti mukatu. Neka ovi ljudi prestanu graditi sebi kue. Neka grad ostane ruevina. Neka bude u rukama naih ljudi. I ovaj vezir tako preokrenu sultanovo srce. I mukata ponovo bijae uvedena. Jednom od ovih zavjerenika nevjernika bijae dodijeljen lani musliman za drubenika. I on je biljeio sve to bi ovaj zavjerenik nevjernik rekao. Pitanje: Ko je bio taj vezir? Odgovor: To je bio Mehmed-paa Grk.27 Potom ga je sultan dao udaviti kao pseto.
Aikpaa-zde, str. 193.

I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II. Ovi to pristigoe dobie odmah kue. Istanbul poe cvjetati. Potom tim ljudima nametnue da plaaju mukatu.26 A njima to teko pade. Rekoe: Protjerali ste nas iz naeg doma [mlk, s naeg imanja].Zar ste nas doveli ovamo da plaamo kiriju za kue nevjernih? Neki pobjegoe, ostavljajui za sobom ene i djecu. Sultan Mehmed imao je roba ahina, kojeg je naslijedio od svoga oca i koji je nekada bio vezir. I on ree: O velianstveni care, tvoji su preci tolike zemlje osvojili, i nikad nisu nametali mukatu. Dobro bi bilo da ni ti to ne ini. Sultan

Kad je osvojen Carigrad, 1453. godine, Mehmed II. pokuao ga je obnoviti kako bi imao glavni grad kakav njegovo carstvo zasluuje. Njegovim urbanistikim planom bili su predvieni palaa Topkapi (Topkapi saraj), nekoliko damija i razna druga javna zdanja. No, najvanije je bilo da se ljudi ponovo privuku u grad. U te svrhe, Mehmed II. pribjegao je prinudnom naseljavanju ljudi iz drugih gradova s osvojenih teritorija, ali je pozvao i ljude iz itavog carstva voljne da se nastane u Istanbulu. U Aik-painoj hronici opisani su neki sukobi do kojih je to dovelo, a opisano je i nezadovoljstvo turskog plemstva time to su i neki sultanovi podanici, mahom krani koji su primili islam, dobili znatne povlastice.

26 Naelno, mukata [mukataa] je porez na zemljite, ali u ovom konkretnom sluaju to znai da su ti doseljenici morali plaati kiriju za kue u koje su se uselili. 27 Mehmed-paa Grk bio je veliki vezir 1467.-1470. Rum je turska rije za Grk.

50

OSMANSKO CARSTVO

Id. Stanovnitvo i vjera

I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (pred kraj XIV. stoljea) Prema predanju, u pokrajini Saruhan28 postojala su nomadska domainstva [ger evler] koja su zimu provodila u ravnici Menemen. A u tim krajevima sultan je imao monopol na so. A oni taj monopol nisu potovali. Glas o tome stie i do sultana. Bajazithan29 tada pozva svoga sina Ertugrula i ree mu da sva nomadska domainstva u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kontrolu i da njegove sluge [kul, kullar] otprate sve nomade do ravnice kod Filibea [Plovdiva]. Ertugrul uini onako kako mu je otac zapovijedio, posla one nomade, sve do jednog, na Filibe; sluge ih otpratie donde i natjerae da se nastane oko Filibea. Danas zemlju oko Filibea uglavnom oni i nastanjuju.
Ner, str. 339.

I-16. Ioasaph /Joasaf/, pravoslavni episkop Vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (XV. stoljee) O sramote! Mnogi su preli sramnoj vjeri Muhammedovoj: neki iz straha, neki smekani laskanjem ili pridobiveni materijalnom koriu, a neki, opet, preoe neprijatelju od ludosti, opinjeni njegovom obrazovanou i otroumnou.
Bulgarska, str. 206.

I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636.) Zimija30 Totodori, djeak od deset godina iz sela Orta Koj u srezu Levkoe, ree: Sad sam ostavio za sobom lanu vjeru a poaen sam islamom. I uze ime Mustafa.
Jennings 1993, str. 139.

Da li su turski nomadi s Menemena mogli slobodno odluiti da li e se preseliti na Balkan ili nee? ta misli, koje je posljedice osmansko osvajanje imalo po tursko stanovnitvo Anadolije?

U naelu, ljudi se popisuju prema svome i oevom imenu (X sin Y-ov). To to se u Totodorijevom sluaju ne spominje oevo ime vjerovatno znai da je on bio vanbrano dijete.

I-15. ta su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.) papi Piju II. Turci su izgradili vie utvrenja u mojoj kraljevini i veoma su uljudni prema narodu sa sela. Obeavaju slobodu svakom seljaku koji primi islam. A prost seljaki um ne moe prozreti takvo lukavstvo i veruje da e ta sloboda trajati doveka.
Andri str. 15.

I-18. Molba jednog mladia da pree u islam (1712.) Tvoja visosti, moj veliki i milostivi care, zdrav bio! Ja, tvoj rob, siromaan sam ovjek iz okoline Ruuka. U svome rodnom mjestu osjetih elju da postanem musliman, i zato se tebi obraam. Molim te za ast

28 Pokrajina na zapadu Male Azije. Tokom XIV. stoljea Saruhan je bio nezavisni turski emirat, koji je Osmanskom carstvu pripojen 1390., u poetku Bajazitove vladavine. 29 Bajazit I. Munja (1389.-1402.). 30 Kranski ili jevrejski podanik.

51

IRENJE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTONOJ EVROPI

da u tvom prisustvu primim islamsku vjeru. Budi tako dobar i daj mi preobuku i neto od ega u ivjeti. Ponizno te molim za takvu zapovijest. Zapovijest je u moi tvoje visosti, moj svijetli care. Tvoj rob Abdulah
Osmanski, str. 160.

Navedi ta su mogli biti motivi za primanje islama u Osmanskom carstvu; pogledaj i tekstove III-13 i

IV-30. Da li su slinosti izmeu ovih dviju vjera moda olakale primanje islama? Povei ovo s historijskim izvorom u kojem se pad pod osmansku vlast objanjava bojom kaznom za krane (I-6): da li je moda osjeaj krivice i strah od boje kazne bio motiv za primanje islama? Kakve je posljedice irenje Osmanskog carstva imalo po etniku i vjersku strukturu jugoistone Evrope?

52

OSMANSKO CARSTVO

Osvajanjem velikih teritorija, promijenila se i sama priroda osmanske drave. Nekadanje pleme postalo je osniva ogromne imperije. S osmanskog stanovita, nove teritorije nametnule su potrebu za novim nainima vladanja i novim sredstvima kontrole, upravljanja i eksploatacije. Na ove nove metode uglavom je uticala islamska politika tradicija, koju je s koljena na koljeno prenosila ulema (muslimanski uenjaci i znalci zakona), ali i mongolska i bizantska vladarska praksa i praktino iskustvo. Osmanska drava i njene institucije bile su u mnogo emu hibridne tvorevine: s jedne strane, postojala je jaka veza s islamom, a s druge i potreba da se razliiti podanici nemuslimani integriraju u politike strukture, potreba da se s vjerskim voama drugih naroda kako-tako sarauje kako bi osmanska drava mogla funkcionirati. S jedne strane, imamo ideologiju sultanove neograniene moi, a s druge, realnu nemogunost te centralistike vlasti da prodre u sve prostore i sve drutvene strukture. I pored nepreciznih i promjenjivih pravila o naslijeivanju prijestolja, Osmanova dinastija odrala se na vlasti i ostala neosporena vie od est stoljea. Stroga podjela na privatnu i javnu sferu bila je temelj organizacije osmanskog dvora. Vojni sistem imao je neke tipine srednjovjekovne odlike (ratnici se bore za vjerske ideale, za plijen ili za povlastice kakve im je nudio sistem za ubiranje poreza, smiljen tako da iskoristi nepokretne ekonomske resurse), ali i neke crte karakteristine za poetak novog doba (naprimjer, plaena stajaa vojska; u njoj su bile spojene srednjovjekovna islamska institucija sultanovih slugu, s jedne, i specifian sistem regrutiranja, s druge strane, tzv. devirma, danak u krvi: djeaci nemuslimanske vjere uzimani su od porodica i s vremenom bi postali pripadnici privilegirane drutvene grupe, ponosni na svoj poseban status kapikulara,31 slugu Visoke porte).32 U unutranjosti carstva, pored vojnih namjesnika, vlast su drale i kadije, nie mirovne sudije, birane iz redova uleme, ali su je u praktinom smislu drale i lokalne zajednice. To to su irom carstva uspostavljene zajednike institucije ne znai da su razlike meu pokrajinama i njihove specifinosti ukinute: naporedo s direktnom osmanskom vlau, postojale su i institucije kranskih vazalskih drava. Za neke od njih, faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu aneksiju, za neke druge pak ona je bila trajno stanje. Osmansko carstvo bilo je islamska drava: ono je poivalo na erijatu, uenju i zakonu muslimanske vjere. Zasnovano na Kuranu i na Suni, obiajnom pravu (njega ine predanja o Muhammedovim djelima, izrekama i stavovima), muslimansko pravo razvilo se tokom Srednjeg vijeka, ali su s vremenom na njega uticali i razni uenjaci, pripadnici uleme. Iako je erijatsko pravo zahvaljujui ovome zadralo koliku-toliku fleksibilnost, Osmanlije su njemu radije dodavale zakone i odredbe koje je izricao sm sultan, neogranieni, suvereni vladar. Za razliku od modernog prava, ovi zakoni i odredbe, koji su, zajedno, inili kanune (zakonike; rije potie od grke rijei kanon), nisu sistematski izvedeni iz nekog vieg principa: zakonici su najee kompilacije i nove formulacije stavova iz obiajnog prava, pa utoliko sadre i neke lokalne obiaje jo iz predosmanskog vremena. Iako je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograniena, ovo sultansko pravo moralo je biti u skladu s viim principima erijatskog, a najvii vjerski uenjak Carstva, ejhul-islam, imao je da potvrdi da li je svaki takav sultanov zakon, odredba ili naredba saglasan sa erijatskim pravom. Iako se u zvaninoj ideologiji insistiralo na politikoj stabilnosti i tradiciji, osmanski politiki sistem nikako nije bio otporan na promjene samo to su one bile krajnje proturjene. Neki historiari smatraju da promjene

31 Kapikulu bukvalno znai rob (carske) Porte. U ovu kategoriju nisu spadali samo jeniari ve i est drugih regimenata kapkuluvojske, kao i razno osoblje na dvoru. 32 Porta ili Visoka porta je ime kojim su u Evropi nekad zvali tursku vladu.

53

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

do kojih je dolo poslije XVI. stoljea zapravo predstavljaju opadanje gotovo savrene organizacije kakva je postojala u tzv. klasinom dobu. Drugi pak kau da te promjene svjedoe o prilagoavanju Carstva izazovima koje je sobom donio rani novi vijek, te da slinih pojava ima i u drugim dravama u Evropi i Aziji. Naalost, zbog obima ovoga nastavnog materijala ne moemo se detaljnije pozabaviti svim aspektima politikih promjena u Osmanskom carstvu, ali svakako treba naglasiti da njegove institucije nisu bile statine, nego dinamine. Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavlju kazuju nam poneto o kompleksnoj prirodi osmanskih politikih institucija, poto donose razliita, pa moda i suprotstavljena vienja jednog istog problema. Nadamo se da e uenici na osnovu njih moi stei bolju predstavu o kompleksnoj prirodi politike vlasti.

IIa. Sultan i njegov dvor

II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.) Padiah i sultan Bijelog [Sredozemnog] i Crnog mora, asne abe i prosvijetljene Medine, svetog Jerusalema, egipatskog prijestola najdragocjenijeg u nae doba, provincija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sjedita mira, i Basre i Lahse, i gradova Anurivana,33 zemalja Alira i Azerbejdana, zemalja Zlatne horde i tatarske zemlje, Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vlake i Moldavije i Ugarske, a osim njih i mnogih drugih velikih i svijetlih zemalja i krajeva []
Bayerle, str. 46.-47.

Oni to su vjenani sa dravom, to gospodare blistavim svetilitem, Neka stave na kocku i glavu i ivot, Neka budu spremni da se bore u svaki as. [] Ako i kad bude sultan Ovoga svijeta, ist i savren, Ne uputi nikad osmijeha licu enstvenih. Posluaj istinitu rije Ako si pametan. Primi je i prihvati Ako si zaista skroman. Pravi ovjek jest onaj ija su shvatanja Zrela i umjerena. Nema ni ljubomore, ni osvete Ni bijesa u srcu njegovom. Nek se onaj ko ini dobro boji Allaha, Naeg Boga, stalno. Nek njegove oi vide razliku Izmeu glave i repa. Nek oprosti greku I omaku i obian propust. Neka vidi Boga svemonog I njegovu prisutnost svuda. Neka ne bude krt, Neka ne bude pohlepan. Milostiv neka bude ak I prema onom ko ga je uvrijedio.

Pronai na karti teritorije navedene u Sulejmanovim titulama. Koje teritorije nedostaju? Kakav utisak vladar eli ostaviti kad koristi ovakvu titulu?

II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Delalzade posvetio sultanu Selimu II. (1566.1574.) Ko eli biti dobar vladar Neka mu kamen bude mjesto jastuka. Nek se odrekne udobnosti, Odrekne pia, I neka nema prijatelja Meu nezaslunima. Neka ga se neznalica kloni. Jer, kako kau, u djece nema mudrosti.
33 Stara perzijska prijestolnica Ktesifont, u dananjem Iraku.

54

OSMANSKO CARSTVO

I uvijek neka dijeli pravdu Prema onome to mu erijat propisuje. Neka zna istinu [ili Boga, hak], Neka progna tiraniju. ovjek bez znanja I nije pravi ovjek. Nema prave krvi U ilama glupog. [] Da ne bi tijela sultana Selima, irokogrudog kralja, izvora sree, Neprijatelj bi zauzeo Zemlju s kraja na kraj, A Bog nam ne bi pomogao, ne bi Ni nama dao da je osvojimo.
Cellzde, str. 77.-78.

II-3. Razliita miljenja o bratoubistvu na prijestolu: hronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422.) Njegovog34 malog brata, poznatog kao Mustafa Nejaki, kom je njegov otac35 dao zemlju Hamid36 i kojega su usvojili emiri iz Germijana, izazvae neki zlosretnici. Emiri Germijana37 i Karamana38 dadoe mu vojnike, i on krete na Bursu. [] Kad do sultana Murata stie vijest o tome, njegove vojskovoe poslae poruku arabdaru Ilijasu39 da ga je sultan naimenovao za glavnog upravitelja Anadolije. ak su mu i povelju poslali. Rekli su mu da zabavi djeaka neim dok oni ne stignu. arabdar Ilijas se odluio za izdaju, primio njihovu poruku i ostao pripravan. [] Sultan Murat urno izjaha i stie do Iznika devetog dana poto je krenuo iz Edrena. [] Dok je bitka jo trajala, Ilijas-beg zgrabi djeaka iz sedla. Djeak povika: Uitelju [lala], to me dri tako? a Ilijas mu ree:Vodim te kod brata, Murat-hana. Mustafa Nejaki tad ree: Ti si okrutni izdajnik. Ne vodi me bratu, on e me ubiti. Ilijas-beg se naini da ga ne uje, pognu glavu i predade djeaka. Glavni zapovjednik Mezidbeg uze djeaka, posadi ga na veliki ratni dobo i poljubi ga s potovanjem. Potom ga odvede Murathanu. Murat-han im odmah ree da obave to imaju. Oni uzee djeaka Mezidu, i odvedoe ga iz Iznika, do jednog velikog smokvinog drveta i udavie ga tamo u vodi. Kad su izvrili zapovijest, poslae ga u Bursu, da tamo bude sahranjen uz oca. Doekali su ga graani Burse. Uzee tijelo i sahranie ga u skladu s vjerskim zakonom. A onda upitae arabdara Ilijasa: to uini to? A on im odgovori: Na prvi pogled, reklo bi se da sam postao izdajnik. A u stvari sam uinio pravu stvar. Da sam ih pustio, ove dvije vojske bi zaratile i nanijele zlo itavoj zemlji. Bolja je pojedinana teta od sveope tete. Osim toga, to je stari obiaj. To nisam uinio ja. Poslije ovoga, vie ga niko od velikaa nije potovao.
Ner, II, str. 567.-573.

Savjet vladaru bio je est knjievni anr u srednjem i ranom novom vijeku. Prikazivanjem idealnog vladara davao se ideoloki okvir kojeg je teorijski suvereni vladar trebalo da se dri. Ovo je naroito zanimljivo ako znamo da je pjesma posveena Selimu II., pijanici koji se rijetko kad bavio dravnim poslovima.

Koje sve odlike Delalzade pripisuje idealnom vladaru? Koje ti smatra najbitnijim? S obzirom na ono to zna o pravom Selimu II., ta misli, kakvu je namjeru pjesnik imao, ta je zapravo mislio? Da li je ironian (poto ove vladarske osobine koje navodi bezmalo prilie svecu) ili samo ponizan?

34 Murata II. (1421.-1451.). 35 Mehmed I. (1403.-1421.). 36 Osmanska pokrajina na jugu Male Azije. 37 Najprije emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije. 38 Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog carstva u Anadoliji sve do 1468., kada je anektiran. 39 Uitelju Mustafe Nejakog.

55

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Neri ovu hroniku pie krajem XV. stoljea, tokom vladavine Bajazita II. (1481.-1512.), iji je prethodnik Mehmed II. bratoubistvo na prijestolu pretvorio u zakon: kad doe na prijesto, svaki sultan ima da ubije svoga brata kako bi osigurao unutranji mir u Carstvu. Nerijeva pria o ubistvu Mustafe Nejakog sadri kako zvaninu argumentaciju, tako i injenicu da se veliki deo osmanskog drutva nije slagao s tom praksom. Zbog ovoga nezadovoljstva, od bratoubistva na prijestolu odustalo se poetkom XVII. stoljea (posljednji zabiljeeni sluaj odigrao se s dolaskom Mehmeda III. Na vlast 1595. godine).

ta misli, zato su se delati odluili za to da mladog princa ubiju ba ovako? Osim navedenog opravdanja koje izrie arabdar Ilijas, postoje li moda i neki drugi motivi za njegovo ponaanje?

Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva A. Unutranji dvor (Enderun)40 Glavni segmenti: Harem Line odaje (has oda) Ratna odaja (seferli oda) Riznica (hazine) Trpezarija (kiler) Glavni dostojanstvenici: Aga glavnih dveri (Kap agas) Aga harema (Kzlar agas) Starjeina linih odaja (Has oda ba) Silahdar, zaduen da nosi sultanovu sablju Lini rizniar (hazinedar) uhadar, zaduen za sultanovu odoru Rikabdar, zaduen da pridrava sultanu uzengiju B. Vanjski dvor (Birun) Glavni segmenti: Dvorska straa (kapkulu)41 Carska kuhinja Carske tale Glavni dostojanstvenici: Jeniarski aga Bajraktar (Mr alem) Upravnik carskih tala (Mirahr) Glavni uvar carske kapije (kapc ba) Glavni carski glasnik (avu ba) Glavni baovan (bostanc ba) Glavni sokolar (akr ba) C. Carski savjet (Divan) Stalni lanovi: Veliki vezir (vizir-i azam) Veziri42 Vojne sudije (kadiasker) Anadolije i Rumelije uvar carskog peata (nianc) Glavni rizniar (ba defterdar) Admiral (kapudan paa) Starjeina pisara (reis-l-kitab)

40 Sultanove line sluge, najee u treem krugu Carskog dvora. Pored ena, ljudi koji su sluili u unutranjem dvoru bili su ili mladi momci (iolan, paevi) ili evnusi. 41 Pored jeniara, u trupe kapi kulara, carskih slugu, spadalo je jo est elitnih jedinica. 42 Glaveine imenovane za lanove Carskog savjeta, koji je mogao imati svega etiri, ali i vie od deset lanova. U Carskom savjetu sjedio je i glavni namjesnik (beglerbeg) Rumelije, a ponekad i namjesnici drugih pokrajina.

56

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Istanbulu Kakve nam podatke o osmanskoj historiji i civilizaciji u XVII. stoljeu daje ova slika? Saini spisak svih podataka koje moe izvui iz slike, razmijeni ih s drugom/drugaricom i uporedi rezultate. Pronai sliku na kojoj su predstavljeni poslanici na nekom zapadnoevropskom dvoru u XVII. stoljeu. Uporedi slike, naroito ceremoniju prijema, vladarevo dranje, ponaanje poslanik i gestikulaciju prikazanih likova.

II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijesto (1617.) 23. zulkaide 1026. [= 24. novembra 1617.] Kada je, prema Bojoj volji, vjeiti i sveprisutni sultan Ahmed-han prestao da vlada ovim svijetom, emiri, njegovi sinovi, bili su jo veoma mali. A njegov brat, sultan Mustafa, tek to se bio zamomio. Tako je on doao na prijesto navedenog dana. Ali, veziri i vojni zapovjednici, eici, uenjaci i druge velmoe nisu bile spremne da ukau potovanje novom vladaru. Mustafa-aga, aga Kapije sree43 [Darssaade aghasi], koji je za vladavine sultana Ahmed-hana bio veoma uticajan u dravnim poslovima, i ovaj put se nije

Inalcik, sl. 3

Uporedi plan dvora s tabelom. Koje su najvanije slube? ta misli, zato su one smjetene ba na takva mjesta? X Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana
Inalcik, sl. 12
43 Iza Kapije sree bile su sultanove privatne odaje, u koje su pristup imali samo njegovi paevi, evnusi i njegove ene.

57

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

ustezao da svakome dijeli zadatke, i povienim glasom rekao glavnom pravnom savjetniku [sheyhl-Islam] Esat-efendiji i zamjeniku velikog vezira [sedaret kaymakam] Sofu Mehmed-pai da sultan Mustafa-han nije zdrave pameti, te da njegovim mislima i djelima nije vjerovati. Meutim, ako bi se takav princ u prvim momakim godinama preskoio u korist djeteta koje bi onda dolo na prijesto, bilo bi teko izbjei glasine i ogovaranja, a to bi imalo mnoge nedostatke. Takoer se smatralo da u ovakvim vremenima sultan Mustafa u svakom sluaju ima pravo na prijesto, bar sa dinastikog stanovita, te da bi ogluavanje o taj zakon nasljeivanja prijestola izazvalo nezadovoljstvo u narodu. Konano, smatralo se da je njegov duevni poremeaj vjerovatno posljedica dugog zatoenitva, tokom kojeg Mustafa nije smio da razgovara ni sa kim, te da e mu se, ako neko vrijeme provede meu ljudima, razum povratiti. I tako je sultan Mustafa iz nude prihvaen za padiaha.
Peevi, str. 337.

ta bi mogao biti argument protiv Mustafinog dolaska na vlast?

Peevija u svojoj hronici ne kazuje nita o specifinim interesima raznih politikih frakcija, ali je ona dragocjena zbog javnog argumenta koji je zagovaralo osmansko politiko vostvo. Naime, Mustafa I. vladao je svega nekoliko mjeseci, a 1618. godine smijenio ga je njegov brati Osman II. (1618.-1622.); kad je Osman II. ubijen u jeniarskoj pobuni, Mustafa I. ponovo je vraen na prijesto za nekoliko mjeseci, da bi ga konano smijenio Murat IV. (1623.-1640.).

X Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda

Hegyi, Zimanyi, sl. 40

58

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 7. Sultan Bajazit II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva

Hegyi, Zimanyi, sl. 38

59

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

IIb. Devirma
II-5. Bivi jeniar opisuje devirmu ih prema bezbonikoj saracenskoj [muslimanskoj] vjeri i nauie ih laljivoj knjizi imamovoj. Potom taj car dade naredbu da se djeca obuavaju u vojnim vjetinama: da se bore i da jau konje. Kad bi dostigli zrelost, car bi ih obasipao velikim poastima i zvao ih jeniarima. A oni su bili tako zaslijepljeni da su se poeli ponaati besprizorno, ak i prema vlastitim roditeljima, vlastitim majkama i oevima, da su stali ubijati krane na najsramniji nain, pa su tako bili i gori od Saracena.
Georgieva, Canev, str. 126.-127.

Kad god upadnu u koju zemlju i narod pokore, tada carski pisar odmah za njima ide i to god je djeaka sve u jeniare uzima, a za svakoga daje pet zlatnika i alje preko mora u Anadoliju, gdje ih uvaju. Takvih djeaka biva oko dvije hiljade. A ako od neprijateljskih ljudi ne bi dobio dovoljno, onda od svih krana u njegovoj zemlji koji imaju djeake ove oduzimaju u svakome selu, odredivi koliko koje selo moe dati najvie da bi ipak broj bio uvijek potpun. A ove djeake koje iz svoje zemlje uzima naziva ilik, a poslije svoje smrti svaki od njih sav svoj imetak moe ostavljati kome hoe. Ali one koje uzima od neprijatelja nazivaju pendik. Ovi poslije svoje smrti ne mogu nita ostaviti, ve sve prelazi caru, osim ako se neko tako ponese i zaslui da bude osloboen, taj moe dati poslije svoje smrti kome ta hoe.
Mihailovi, str. 164.-165.

II-6. Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) Ovo se dogodilo za vrijeme vladavine bezbonog, nepravednog i zlog turskog sultana Selima.45 U potaji, lukavo, on je u treoj godini svoje vladavine razaslao glasnike i slubenike u sve krajeve svojih mnogih kraljevstva i naloio im da s vojnicima odu tamo gdje ima kranskih kua. I ako u kui nekog kranina nau tri sina, dva neka uzmu za cara, a treega neka ostave roditeljima. Ali ako kranin ima samo jednog sina, njega neka mu uzmu silom, za cara. Ovi uinie kako im je car naloio, obrezae

Uporedi podatke koje tekstovi II-5 i II-6 navode o broju djeaka koji su oduzeti roditeljima, i imaj u vidu da je tokom perioda o kojem se govori u ovim tekstovima broj krana u jugoistonoj Evropi iznosio bar etiri miliona. Objasni zato se u jednom od ovih izvora preuveliavaju razmjere ovoga fenomena. Kakvu je korist devirma donijela osmanskoj dravi? Da li je djeak nemusliman imao ikakve koristi od devirme?

44 Devirma, odabir (danak u krvi), osmanski sistem za regrutiranje djece u sultanovu slubu, s poetka XIV. stoljea: iz seoskih krajeva naseljenih nemuslimanskim stanovnitvom redovno su odvoeni djeaci, koji bi potom bili preodgajani, prevoeni u islam, uili turski i obuavali se za razne dravne slube. Veina ih je dodijeljena kapi kularima, naroito jeniarima, ali neki su mogli biti odabrani za slubu na Unutranjem ili Vanjskom dvoru. Tokom XV. i XVI. stoljea velik, a esto i najvaniji dio osmanske politike i vojne elite sastojao se od ljudi skupljenih preko devirme, to znai da je ona bila i sistem koji je omoguavao drutveni uspon. Zbog sve veeg pritiska koji su podanici muslimanske vjere vrili na sultana u elji da ostvare vojnu i politiku karijeru, devirma je tokom XVII. stoljea polako izala iz prakse. 45 Selim I (1512.-1520.).

60

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 8. Djeca popisana za devirmu

Kakvu nam informaciju daje ova ilustracija? Koje su linosti prikazane i kako su smjetene u prostoru? Kako razumije znaenje njihovih gestova? ta misli, zato je na slici tako mnogo ena?

Hegyi, Zimanyi, sl. 41

61

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

X Sl. 9. Jeniarski aga

poslat sam njima u Boje ime, i dok sam boravio na Unutranjem dvoru, izuio sam mnoge nauke. Kad je sultan Selim47 doao na prijesto, napustio sam mjesto uvara sultanove odore [uhadr] i uao u vanjsku slubu kao dvoranin [mteferrika], sa 50 aki dnevno. Potom su mi dodjeljivana mjesta uvara dveri [kapc], bajraktara, namjesnika [sancakbeyi] Kastamanua, glavnog namjesnika [beylerbeyi] Karamanije i Ankare, a konano, za vrijeme naeg sultana Sulejmana,48 i mjesta vezira i velikog vezira. Kad sam ja, ponizni i nesavreni, napustio Dvor, druio sam se s mnogim uenjacima [ulema], pjesnicima i ljudima od kulture i trudio se da, koliko god mogu, popravim svoju narav usvajanjem raznih nauka.
nalck 1973., str. 84.

Hegyi, Zimanyi, sl. 43

Opii odore ljudi na slici. Kakav utisak stie, da li je takva odora u Osmanskom carstvu imala neku odreenu ulogu?

II-7. Lutfi-paa se prisjea svoga ivota od vremena kad je otet devirmom Pisac ove rasprave najbjedniji je od svih robova Bojih, Lutfi-paa, sin Abdulmujinov. Sultanskom milou, ja, ponizni, rastao sam na Unutranjem dvoru od vremena pokojnog sultana Bajazita46 (koji sad prebiva u raju). Na pragu ove osmanske dinastije,
46 Bajazit II. (1481.-1512.). 47 Selim I. (1512.-1520.). 48 Sulejman I. (1520.-1566.).

Lutfi-paa (oko 1488.-1563.) bio je veliki vezir 1539.-1541. Roen u Albaniji, uzet je od roditelja devirmom. Poloaji koje je, redom, zauzimao u sultanovoj slubi tipini su za karijeru sultanovih slugu u XV. i XVI. stoljeu: ko rano pone karijeru u Unutranjem dvoru kasnije moe dobiti dobar poloaj u Vanjskom i da potom direktno bude poslat kao namjesnik u neku od pokrajina, to je, naelno, bilo preduvjet za naimenovanje na mjesto velikog vezira u Carskom savjetu. Iako su Lutfijeva lina postignua impresivna, ne smijemo zaboraviti da su od vladavine Mehmeda II. pa do kraja XVI. stoljea veliki veziri mahom birani izmeu podanika uzetih devirmom. Lutfi-paa istie se vie po svojim kulturnim sklonostima i po tome to je, kad se povukao s poloaja velikog vezira, postao znaajan autor politikih tekstova. Njegovi spisi vani su nam i zato to kazuju dosta toga o primanju islama: izgleda da je u neko doba, poto je mali Lutfi odveden, i njegov otac primio islam.

Pogledaj tabelu br. 1 i pronai funkciju koju je Lutfi obavljao prije nego to je poslat u razne provincije. ta nam Lutfijev sluaj govori o mogunosti napredovanja u osmanskom drutvu? Da li na osnovu njegovog sluaja moemo izvui i ire zakljuke?

62

OSMANSKO CARSTVO

IIc. Timari
II-8. Pravila o raspodjeli timara

Prihodi koji se od njih dobivaju zovu se plodovi rata [ml-i mukatele]. To znai da se takva korist dobiva u zamjenu za uee u borbi protiv neprijatelja. [] to se timara tie, njih ima dvije vrste. Timar moe biti dodijeljen i zaveden [u knjige] [tezkirel] ili nezaveden [tezkiresz]. A evo ta tano znai dodijeljen i odobren i nedodijeljen: poto je ogranien dio [ili koliina] koju svaki glavni namjesnik (beglerbeg) moe da dodijeli i da izda povelju na to [berat], na kojoj e napisati potvrdu [tezkire] o dodjeljivanju, a povelja potom biti odobrena na Carskom sudu [u Istanbulu], zato su se javile te dvije oznake, dodijeljen i odobren i nedodijeljen.
Hezarfen, str. 139.

Zato je drava tako detaljno popisala ta sve posjednici timara treba da daju na ime poreza? II-10. Ponovno naimenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara au Mustafa bin Ahmed, kojem je oduzet timar od 15.100 aki u Kajseriju, sada dobiva sljedee: timar od 1.600 aki u Endirliku i drugim selima nahije Debel Erdi, timar od 2.000 aki u seocetu Gaziler i drugim mjestima oblasti Koramaz, koje je ranije drao pokojni Abdul-Kerim; timar od 2.000 aki od prihoda [mahsul] tvornice boze [boza hane] u gradu Kajseriju koja je pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800 aki u selu Kenari, oblast Irmak; timar od 3.000 aki u Istefani i drugim selima Debel Erdia; i nekoliko drugih manjih imanja, sve ukupno 15.100 aki.
Jennings 1972., str. 212.

Koji je timar bio vei: onaj koji je dodijeljen i zaveden ili onaj koji je nezaveden? ta misli, zato?

Objasni zato su izvori prihoda u veem timaru tako rasuti. II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi od timara etrdeset mukih glava iz seljakih domainstava [krk nefer reaya] i tri zemljina posjeda [zemin], i selo Ardi Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvataju ubiranje desetka u itu [r] i stonoj hrani [salariyye] i porez na penicu [resmi gendm] i porez na zemlju [resmi ift], i porez na zemlju za seljake s malim imanjima [resm-i bennk] i obaveze za neenje bezemljae [resm-i cebe = resm-i caba], kao i desetak od vinograda [r-i ba], to sve zajedno izlazi na 5.000 aki, kako je u popisnom registru [defter-i mufassal] vlastoruno zabiljeio nadzornik, a zbirni popis [defter-i icml] kazuje da 3.000 aki od ove sume treba dodijeliti drugdje
Barkan, str. 771.772.

II-11. Odluke o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat Timar od 2.500 aki u Kosterskoj nahiji slobodan je [mahll] zato to Sulejman ove godine nije iao u pohod na Revan (Jerevan). Propustio je obaviti i svoju dunost [hidmet, hizmet] i izvriti nadzor [yoklama]. Na osnovu pismene pohvale Muse, alajbega iz Nigde, timar je dodijeljen Mahmudu, koji je imao potvrdu o imenovanju [berat] za timar od 3.000 aki. Potvrda [tezkere] poslana je glavnom namjesniku (beglerbegu) Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar. Dervi Mehmed, koji je imao [bio mutasarrf] timar od 3.000 aki u oblasti Sahra, nije iao na Jerevan. au Mahmud preuzeo je njegov timar, ali ni on se

63

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

nije prikljuio pohodu, tako da je timar sad opet slobodan. Prenesen je [tahvil] s Mehmeda i dat Hamzi, u skladu s potvrdom Hasana, beglerbega Karamanije. 1. zulkaide 1025, Eregli
Jennings 1972., str. 212.

X Sl. 10. Naoruani spahija

Krajem XVI. i tokom XVII. stoljea voeni su sve tei ratovi protiv Austrije i Perzije, a s obzirom na velike udaljenosti, posjednici timara nisu uvijek imali dovoljno vremena da se vrate da prikupe danak i kontroliraju svoj feud. Zato mnogi od njih i nisu ili u rat, zbog ega su im vlasti onda oduzimale zemlju i tako ih kanjavale za neposlunost.

Kako su vlasti tjerale posjednike timara da slue? Uporedi osmanski sistem timara s feudalnim sistemom. Opii oruje i opremu spahija. Uporedi ovu sliku sa slikama drugih evropskih konjanika u XVI. stoljeu i utvrdi slinosti i razlike. Da nismo dali objanjenje uz sliku, ta bi prvo pomislio/ pomislila? Postoji li neto specifino zbog ega bi odmah mogao/mogla da prepozna ove ljude kao osmanske vojnike?

Inalcik, sl. 25

IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sistemu

II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu, kog je upravo postavio za namjesnika (1386.)

Primi ovaj savjet i upamti ga: Znaj da su mjesta koja pripadaju pokrajini Rumeliji49 udaljena jedna od drugih. Da bi vladao njima i zadovoljio njihove potrebe i sauvao mir, svakako e morati da ima mnogo ljudi od sablje i od pera. uvaj se da ne posegne za bogatstvom svojih ljudi. [] Onaj ko zamiri na vjeru na ovom svijetu zaboravlja da se boji Boga. Ne mijeaj se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne otvaraj se ni

pred kim. Mnoge e vidjeti da poste tokom dana i da su na nogama nou, iako se klanjaju kumiru. Pazi se takvih. Ne dozvoli da te zavara vanjski izgled A ako poeli postaviti nekoga na neko mjesto, ne oslanjaj se na ono to o njemu zna odranije. Moda se u meuvremenu promijenio. Jer tijelo potomka ljudskog podlono je svakojakim promjenama Zato dobro osmotri i dobro osluni onoga kome povjerava neki posao. Vidi da li je u svemu isti

49 Bukvalno: zemlja Grk (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz XIV. i XV. stoljea ovo je bio naziv za evropski dio Osmanskog carstva, i njime je upravljao beglerbeg. Poslije novih osvajanja, tokom XVI. stoljea, Osmanlije su po Evropi osnivale i druge administrativne cjeline, ali je pokrajina Rumelija i dalje obuhvatala vei dio Balkanskog poluostrva.

64

OSMANSKO CARSTVO

onakav kakvog ga zna, i prema tome mjeri njegove rijei. Neka se niko ne nae uvrijeen. A posluaj i ovaj savjet: Ako namjesnici koje odredi za unutranjost budu marljivi, i podanicima (raji) e biti dobro [] I naredi svima da muslimane u dijelu kojim upravljaju smatraju svojom braom. I neka podanike ne dre strogo, neka im ne ine naao i neka ih ne diraju. Neka stalno imaju na umu da e doi dan kada e zapisi s djelima poinjenim u prolosti padati kao snijeg, da e doi dan suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka osiguraju dovoljno sredstava za ivot. Siroti su Bogu dragi. On e na sebe preuzeti siromatvo sirotih. On nee gledati na one koji na ovome svijetu imaju blago Naroito potuj ugledne ljude, a meu uenima Elvana Fekiha, nek se njegovo znanje uvea, koji je naimenovan za ejhul-islama sve Rumelije. I vodi rauna o svojim imamima koji su nasljednici Prorokovih potomaka. Ukai im svu ljubav i milost, potuj ih i titi Otvori vrata za nagrade i darove spahijama. uvaj se da ne bude preiroke ruke ali ni suvie krt. Ne mijeaj se u dogovore meu spahijama, ne primaj od njih ni najmanju stvar kao nagradu za to to si ih postavio. Ne uzimaj lako. Radi to briljivije moe. Ne razmei se svojom hrabrou i junatvom, ali neka ti sablja uvijek bude otra. Dobro hrani svoga konja. Neprestano pokazuj koliko si bogat i neprestano dijeli darove. I ne uzrujavaj se ako sakupi prihode sa zemlje koju si uzeo sabljom, pa kae: Oni ne pokrivaju sve moje trokove! Ako treba, pii nam ovamo. Mi emo ti bez ustezanja dati ono to imamo ovdje. Poslat emo ti sve to moemo. [] Napisano svetog mjeseca evala, godine 788. [1386].
Odbrani, I, str. 187.-189.

II-13. Ferman Mehmeda I., izdat monasima manastira Margarit, u blizini Sera (1419.) Ovo je careva volja, a razlog iz kog izdajemo ovu sretnu naredbu, nek Bog svemogui dadne da ona traje dovijeka, jest sljedei: Moj umrli djed i otac izvoljeli su izdati zapovijesti koje se tiu vlasnika svetih dokumenata, monah manastira Margarit. Proglasili su ih nepovredivima i izuzeli od poreza njihovu zemlju, ukljuujui tu vinograde i vodenice, njihove zadubine, ukljuujui tu i sela, zemlju, vonjake i kue, i izuzeli od poreza kue i ovce podanika (raje) u Zuhni. Tako sam onda, u skladu s njihovim naredbama, i ja njihov posjed proglasio nepovredivim i izdao ovu svetu naredbu. Svi monasi izuzeti su od plaanja haraa.50 I dalje mogu ostati u posjedu svih spomenutih dobara kao i u prolosti. U cjelini, ovu zapovijest treba primjenjivati na sve to su oni posjedovali u vrijeme mog djeda i mog oca i na ono to posjeduju danas. Niko ne smije da im stane na put, da im se usprotivi ili da ih ometa; nikakve promjene nisu dozvoljene. [Monasi] su izuzeti od obaveze da slue kao glasnici, da kulue i da plaaju sve druge poreze.
Todorova, str. 49.

Porazgovarajte s drugima o tome zato su monasi iz Margarita traili od Mehmeda I. nove privilegije, iako su ih bili dobili ve od Murata I. i od Bajazita I.

II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog kranina i jednog jeniara (Sofija, 1618.) Ovim se potvruje da se nemusliman Ilija, stanovnik grada Sofije, baniorske mahale, pojavio pred erijatskim sudom i prijavio jeniara Osmanbau, koji ivi u istom kraju, i u njegovom prisustvu izjavio: Ovaj ovjek, Osman-baa, dri moju enu Petkanu u svojoj kui i nee da mi je vrati iako sam ga zamolio. Osim toga, pokuava je nagovoriti da se razvede od mene. Tako je skriva u svojoj kui a ne eni se njome. Molim sud da ispita optuenog o ovoj

ta bi moglo biti skriveno znaenje nekih savjeta (npr. hrani svoga konja)? Kakvu ulogu u Muratovim savjetima ima vjera? Koga se Evrenos treba pribojavati i zato? Kako se tebi ine sultanovi savjeti? Da li su oni uope bili primjenjivi u ivotu osmanskog namjesnika? Koji bi savjeti mogli biti od koristi i tebi danas?

50 Glavarine koju na ime zatite plaaju nemuslimani.

65

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

stvari i zabiljei njegov odgovor. Poslije Ilijine izjave, spomenuti Osman pozvan je pred sud [da d izjavu o optubi]. Osman je priznao da tuilac govori istinu i doveo je spomenutu nemuslimanku Petkanu pred sud i vratio je njenom muu Iliji.
Turski izvori 2, str. 119.

obustavi sve dalje zakonske postupke povodom vinograda.

Georgieva, Canev, str. 293.

ta na osnovu ovoga teksta moe zakljuiti o poloaju ene u drutvu? Zato Petkanu niko nita nije pitao? ta misli, ta bi ona rekla da je sama mogla da bira? Da li je zatita podanika (raje) bila samo mrtvo slovo na papiru?

Da si ti kadija, kako bi ti presudio/presudila u ovom sluaju? Da li je kadija zaista povjerovao Jumerovoj zakletvi ili je sve ovo namjeteno? Da li zna neto o obiaju zaklinjanja u srednjovjekovnom pravu? Da li su kadije uvijek titile muslimane od nemuslimana (raje)? Da li su kadije uvijek donosile pravine presude? Obrazloi svoje miljenje koristei se dvama navedenim tekstovima.

II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog muslimana i jednog kranina (Vidin, 1700.) Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, karamanska mahala, pojavio se pred svetim sudom u prisustvu svoga berberina, usta Jumera, sina Alijevog. Podnio je tubu protiv njega iz sljedeeg razloga: Ivan je naslijedio vinograd od 3/4 jutra u oblasti Kozlovec, koji se granii s vinogradima sljedeih ljudi: Manua, Jovana pekara, Nikole i s dravnim drumom. Spomenuti Jumer otuio je vinograd. Tokom ispitivanja Jumer je izjavio da je on prije izvjesnog vremena kupio sporni vinograd, koji se granii s vinogradima istih ovih ljudi, i to ga kupio za 15 groa51 od dravnog slubenika kao dravno dobro bez vlasnika. Poslije smrti prethodnog vlasnika, Ivana Simiijate, koji je umro bez nasljednika, vinograd je postao dravno vlasnitvo. Nikola je prigovorio da to to je Jumer rekao nije istina i pozvao dva svjedoka, koji su potvrdili da vinograd zaista pripada njemu. Potom je sud naloio optuenom da pozove svjedoke koji e potvrditi njegove rijei i odredio mu rok da to uini. Kako Jumer nije uspio pronai svjedoke u odreenom mu roku, sud mu je predloio da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se sloio i zakleo se u Boga. Na osnovu toga sud je naloio Ivanu da

II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odluuje protjerati kadiju (1710.) Godina 1710., 9. septembar, Mikonos Mi, potpisani lanovi zajednice Mikonos, vidjeli smo nevolje i mete koje je nae ostrvo pretrpjelo od potovanog glavnog sudije koji trai svaki nain da nas okrivi, i s obzirom na sve klevetanje i sve ono to namjerava nam uraditi, sakupili smo se, mladi i stari, sveenici i narod i itava pastva Crkve nae svete Bogorodice, zatitnice ovoga ostrva, i smatramo da je opravdano da se spomenuti sudija udalji s ostrva kako bi se okonali skandali i nevolje; a itava zajednica obeava da e, ukoliko neko bude imao tete od ovoga, braniti i podrati tog ovjeka pred svakim sudom, to i potvrujemo potpisima naih imena ispod. [Potpisi]
Zerlentou, str. 67.-68.

ta misli, da li su stanovnici Mikonosa doveli sebe u opasan poloaj time to su se pobunili protiv kadije? Zato su oni to uinili? II-17. Presuda protiv kodabae Todorakija iz Samakoduka (1762.) Presuda kadijinog pomonika (naiba) Midijske nahije:

51 Gro(guru), naziv za velike srebrenjake (talire). Poto su se dugo koristili groevi kovani u raznim evropskim zemljama, Osmanlije su u XVII. stoljeu i same poele da kuju gurue, pa je guru postao i obraunska jedinica, vrijedna 40 para i 120 aki.

66

OSMANSKO CARSTVO

Poto se hadi-Ibrahim predstavio, i poto se pokazalo da ima pravo ubirati dizju (glavarinu) za Istanbul i okolne okruge, ispriao nam je kako je u Midijskoj nahiji, koja pripada jednom od tih okolnih okruga, u selu Samakoduk, koje pripada Midijskoj nahiji, izvjesni zimija (podanik nemusliman) po imenu Todoraki, koji je kodabaa za zatienu raju ovoga sela, okupio oko sebe vie od sto pedeset ljudi i rekao: mi podanici Samakoduka neemo da primamo pozive za dizju, neemo ti dozvoliti da kroi u nae selo, pa je tvrdoglavo pruao otpor, i ak je iao dotle da je udario straare koji su pratili spomenutog tuioca, i istrajavao u pobuni, zbog ega su prihodi za dravnu kasu samo djelimino i nepotpuno prikupljeni. [Hadi-Ibrahim] me je zamolio da izdam carsku naredbu kojom e se spomenuti zimija osuditi na veslanje na galiji sve dok se ne popravi. Neka ovo bude moja pismena zapovijest: ako ponovo pokua da omete plaanje poreza koje nalae Sveti zakon (erijat), neka bude silom doveden pred moj Carski sud [to jest u Carigrad] i potom baen na galiju kako bi bio istinski kanjen.
Kala, str. 177.

II-18. Osmanska povelja kojom se tite manastiri u Bosni (1785.) Paina bujruntija Vama, gospodo kadije, koji se nalazite u pokrajini Bosni, vama, zapovjednici, i vama, haralije, daje se na znanje na koji su nain redovnici triju samostana [Kreevo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska] slobodni i izuzeti od bilo kakvog javnog poreza, glavarine i drugih [nameta] snagom uzviene povelje i plemenitih fermana koji se nalaze u njihovim rukama. Vi nikad neete dopustiti da ih netko, suprotno gore spomenutoj uzvienoj povelji i drugim plemenitim ispravama, zlostavlja ili uznemiruje traenjem haraa, bilo u njihovim samostanima a isto tako i kad se nalaze u odgovarajuim zaseocima, selima ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na cesti ili u svome stanu. Vi ete ih prema odredbi plemenitog fermana zatiivati i braniti u svakom susretu i postupat ete prema sadraju ove bujruntije uvajui se, to vie moete, da uinite neto protivno ovome. Tako zapovijedam.
Beni, str. 303.

Imaj u vidu da se spahija nije alio kadiji nego pravo Carskom savjetu u Istanbulu. Kako su se itelji Samakoduka opirali utjerivanjima poreza? Kakav je stav zauzeo sultan po tom pitanju? Da li Todoraki ima izgleda da izbjegne kaznu?

Krajem XVIII. stoljea, kada je centralna vlast u provincijama ve bila slabija, podanici su od lokalnih vlasti esto traili posebne povelje. Uporedi privilegije navedene u tekstovima II-13 i II-18.

IIe. Pokrajine i vazalske drave

II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahdnamom Murata III. (1575.) svojih poslanika. Vie poreza (haraa) od navedenih 12.500 zlatnika nee se traiti. Moji namjesnici (sandakbegovi), slubenici (subae), timarnici, ukratko, svi koji stoje u sjenci moje moi nee initi naao njihovoj zemlji i posjedima, njihovim tvravama i njima samima. Isto kao to su njihov grad i zemlja i ranije bili sigurni i tieni, tako e biti sigurni i zatieni i nadalje. Iz susjednih zemalja svako, bio neprijatelj ili prijatelj, kopnom ili morem, smije da doe u njihov grad i ode iz njega; niko to ne smije da zabrani niti da

[] Svojevremeno je knezovima i vlasteli Dubrovnika, zbog poslunosti i pokornosti, odanosti i asti koju su pokazali u vrijeme mojih pokojnih velianstvenih predaka, neka Bog osvijetli dokaze [njihove veliine], dodijeljena povelja. [] Svake godine e, u skladu sa starim obiajem, poslati dvanaest hiljada pet stotina zlatnika [filori], koje su odvajkada slali naem Dvoru, sjeditu slave, preko

67

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

se mijea u to. Njihovi trgovci smiju da trguju u mojim zemljama koje su pod [Bojom] zatitom; mogu da dolaze i odlaze. Niko ne treba da se mijea u ono to im pripada (stvari, ivotinje i druga dobra), niti da ih ometa. I ne smiju da naplauju putarinu.
Biegman, str. 56.-57.

Kakve je obaveze imala vazalska drava? Prokomentirajte onaj uvjet dokle god su prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja.

II-21. Autonomija Moldavije (1716.) Koje je obaveze imao vazalski Dubrovnik? ta misli o posebnim odredbama vezanim za trgovinu i trgovce? Da li su one koristile samo Dubrovanima ili su i Osmanlije imale neke koristi od toga? Moldavski kneevi bili su lieni prava objaviti rat, sklopiti mir, potpisati ugovore, slati glasnike kneevima susjednih zemalja u vezi s dravnim poslovima, iako im je bila data sva sloboda i gotovo ista ovlatenja da donose zakone kao i nekad, izricati kazne, podii nekog do poloaja bojara54 ili mu oduzeti tu poast, nametnuti poreze i ak imenovati episkope, i jo slinih ovlatenja. A vlast kneeva ne protee se samo na uglednike i stanovnike Moldavije ve i na turske trgovce i druge ljude raznih stalea dokle god borave na njegovoj teritoriji: njihov ivot i smrt u njegovim su rukama [], svi civilni i vojni velikodostojnici u njegovoj su milosti: on daje onima koji su mu dragi, uzima od onih koji mu se ne dopadaju. A u tom inu davanja knez ne mora da se obazire ni na kakva pravila. [] Knez ima istu vlast ne samo nad pripadnicima nieg sveenstva nego i nad mitropolitima, episkopima, arhimandritima, igumanima i svim pripadnicima crkve ako bi inili nepravdu ili neto to kodi narodu ili bi kovali zavjere protiv kneza ili drave. Knez tada moe, bez ikakvih prepreka i bez saglasnosti carigradskog patrijarha, da ih ukloni s poloaja (u crkvi, ali ne i u sveenstvu) i ak da ih, ukoliko prilike to nalau, kazni smru []. Pa ipak, on nema isto tako veliku mo nad imetkom stanovnika Moldavije. Tano je da, bez obzira na visinu poreza nametnutih zemlji, niko ne bi mogao da se opire njegovim naredbama ili da se oglui o njih a da ne rizikuje gubljenje glave; meutim, i on sam je, sa svoje strane, prinuen da osmanskom dvoru prijavi ta je prikupio. ak i kad bi ga neko potkazao velikom veziru da je prolio krv nevinih, i iako niko ne bi mogao da mu sudi, on bi opet bio u velikoj nevolji ako bi se cijela zemlja alila na previsoke poreze. I

II-20. Ahdnama52 Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.) Ovim obeavam i zaklinjem se []: dokle god su spomenuti knez (beg) i vojni zapovjednici i drugi velikodostojnici Gornje Ugarske podanici moje Visoke porte, i to iskreno, s vjerom i au, dokle god su prijatelji mojih prijatelja i neprijatelji mojih neprijatelja, i dokle god djeluju zajedno i u dogovoru s spomenutim Betlenom Gabrijelom,53 i trude se da otjeraju i satru neprijatelja koji bi s bilo koje strane mogao napasti Transilvaniju, a da bi dokazali da su odani i pokorni, poslat e ove godine, svojom voljom i slono, svoje darove [peke] mojoj Carskoj porti, prema bogatstvu i mogunostima koje ima njihova zemlja; dotle u ih ja, zauzvrat, tititi na svaki nain od njihovih neprijatelja, kad god se ukae potreba za mojom pomoi i podrkom; sve tvrave i gradovi, kao i sve zemlje u njihovom posjedu ostae, odsad pa nadalje, u njihovim rukama, i u to se nee mijeati apsolutno niko: nijedan beglerbeg niti beg koji meni slui, niti vrhovni zapovjednik moje vojske. Njihovi se obiaji i red i pravila i vjera ni na koji nain nee mijenjati, kao ni obiaji koje njeguju stoljeima; niko ne treba da im se mijea niti da im ini zlo, ve da ih ostavi da ive mirno pod okriljem pravde. [] A od spomenute zemlje neemo traiti poreze vee od dosadanjih.
Gemil, str. 165.

52 Ahdnama je povelja koju sultan izdaje nemuslimanskoj dravi s kojom je sklopio mir. Nju nisu dobivale samo tipine vazalske drave, nego i Mletaka republika, Poljska i druge. Osmanlije su dugo izbjegavale praksu formalnih bilateralnih ugovora, koje izdaju i potpisuju obje ugovorne strane; meutim, i o odredbama ahdname dogovarale su se obje strane prije nego to bi potpisale formalni dokument. 53 Knez Transilvanije 1613.-1629. 54 Bojar je bila i titula uglednika i naziv slube.

68

OSMANSKO CARSTVO

kad bi se pokazalo da on jest kriv za to, bio bi kanjen izgonom ili bi mu sva imovina bila konfiscirana, poto knez moe biti osuen na smrt jedino ako povede bunu ili ako odbije da plati godinji hara. Meutim, ni ova zabrana nije tako stroga da se ljudi ne bi ogluivali o nju. tavie, ako se knez darovima umili veziru i njegovom zamjeniku [kethda], rizniaru [defterdar] i drugima koji imaju uticaja na cara, on ne mora da strepi od pritubi bojar ili ak itave zemlje, poto nema te stvari koju branilac ne moe odbraniti pred turskim sudom ako su mu samo ruke pune darova. I tako, kako god Turinova tiranija nad Moldavijom bila teka, njen knez opet moe da ini to god mu je volja a da se niega ne mora plaiti: nema nikoga ko se moe oduprijeti njegovoj volji a da ne bude kanjen.
Cantemir 1973, str. 127.-128.

II-22. Francuski putnik Flachat /flaa/ o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) Primijetio sam u Bukuretu neto to mi je izgledalo veoma udno. Iako sultan raspolae ovom kneevinom po svojoj milosti, Turci ovdje nemaju nijednu damiju i nisu pod kneevom vlau. Oni samo priznaju vlast sultanovog namjesnika, i jedini on ima pravo da ih kazni. Pa ipak, s Rumunima, Grcima i drugim kranskim narodima stvar je drukija: vojvoda ili gospodar Vlake moe despotski da upravlja njihovim ivotom i imetkom, osim ako se njegove mjere i odluke ne kose sa sultanovim, poto on u potpunosti zavisi od njega, i kad god zakasni s dankom koji duguje Porti ili ne ispuni svoje obaveze prema njoj, on mora biti spreman na to da e biti svrgnut s prijestola ili da e moda ak i bez glave ostati. On je vie namjesnik nego to je vladar. Vojvoda Konstantin [Mavrokordat]55 zasluivao je bolju sudbinu; sve bi zemlje bile sretne da imaju takvog vladara.
Cltori, IX., str. 257.

Dimitrije Kantemir (1673.-1723.) u dva navrata je bio moldavski knez (1693. i 1710.-1711.), a kad je njegova pobuna protiv Osmanlija 1711. doivjela neuspjeh, morao je pobjei u Rusiju. Poto je vei dio mladosti proveo u Istanbulu, postao je jedan od najveih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva i napisao, izmeu ostalog, historiju Osmanskog carstva i jednu raspravu o muslimanskoj vjeri. Opis Moldavije napisao je na latinskom, poto je to djelo bilo namijenjeno zapadnoj publici.

Kakva su ogranienja vaila za Osmanlije u vazalskim dravama? Uporedi tekstove iz ovoga odjeljka s tekstovima iz odjeljka I-8.

Da li se Dimitrije Kantemir slae s proirenjem ovlatenja moldavskih kneeva ili ne? Koje su dobre a koje loe strane ivota u vazalskoj dravi, u poreenju sa ivotom u obinoj osmanskoj provinciji? Kako se status drave odraavao na pojedine drutvene grupe?

55 Konstantin Mavrokordat (ivio od 1711. do 1769.) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne grke elite u Carigradu, tzv. Fanariota, u XVIII. stoljeu. Izmeu 1730. i 1769. vladao je Vlakom est puta a Moldavijom etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i preduzeo mnoge druge reforme u duhu prosvijeenog apsolutizma.

69

INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Tabela 2: Teritorijalna podjela u Osmanskom carstvu (XVI. stoljee)

A. Glavne osmanske pokrajine (ejaleti, zvani i live ili vilajeti) njima upravlja beglerbeg, vrhovni vojni i svetovni starjeina pokrajine dijele se na nekoliko sandaka, kojima vladaju sandakbegovi, a koje, opet, ine nekoliko kaza, kojima vladaju kadije vei dio zemlje podijeljen je preko timara (feuda) u ove pokrajine spadaju, naprimjer, Anadolija, Rumelija, Budim, Kipar i dr. osobenost: mahom su to manji regioni i zajednice koji uivaju posebne privilegije ili lokalnu samostalnost (naprimjer, manastiri na Atosu i Sinaju, nekoliko planinskih ili ostrvskih zajednica u Crnoj Gori, Albaniji, Grkoj i dr.). B. Drugi pojas osmanskih pokrajina ejaleti kojima upravljaju starjeine koje je imenovao sultan uglavnom organizirane u skladu s posebnim finansijskim sistemom (sistem salijane; samo djelomino integrirane u sistem feuda ili sasvim van njega) u ove pokrajine spadaju, naprimjer, Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr. osobenost: rijetko kad ejaleti, ee sandaci; u nekima se vlast mogla i naslijediti (primjeri: Lahsa, Adana pod porodicom Ramazan, nekoliko kurdskih sandaka, Vidin u XV. i XVI. stoljeu pod porodicom Mihailoglu, i dr.).

C. Muslimanske vazalske drave drave koje su priznale osmansku vlast ali su zadrale svoju tradicionalnu organizaciju; ipak, sultan je mogao da odluuje o imenovanju njihovih vladara ovakve drave uglavnom su imale velik politiki, vojni i/ili simboliki znaaj za Osmansko carstvo, i dobijale su od njega razne vidove finansijske pomoi u ove drave spadaju, naprimjer, Krimski hanat, {erifat u Mekki i dr. osobenost: 1590.-1603. i Perzija je plaala danak Osmanskom carstvu, ali nije trajno bila njegov vazal.

D. Kranske vazalske drave drave koje su priznale osmansku vlast, plaale sultanu danak, morale da se povinuju osmanskoj politici, ali su sauvale autonomiju i tradicionalne kranske institucije (tj. nisu morale prihvatiti muslimanski/ osmanski zakon) u ove drave spadaju, naprimjer: Dubrovnik, Vlaka, Moldavija, Transilvanija, Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr. osobenost: neke kranske drave plaale su danak ili samo za dio teritorije (naprimjer Venecija za Kipar 1517.-1570.; Habzburgovci za Gornju Ugarsku 1533.-1593.) ili kao zatitu, kako ne bi bile pljakane (naprimjer: Poljska i Litvanija Krimskom hanatu, a povremeno i Osmanlijama), ali su zadrale politiku nezavisnost.

70

OSMANSKO CARSTVO

U Osmanskom carstvu ivjeli su ljudi najrazliitijih vjera. Vjernost islamu podrazumijevala se i kod sultana i kod elite, ali jednako je vano bilo integrirati u dravu i podanike koji nisu bili muslimanske vjere. Osim toga, vjerska raznolikost bila je daleko izraenija u jugoistonoj Evropi negoli u bliskoistonim ili afrikim pokrajinama Osmanskog carstva. U ovom poglavlju pokuat emo objasniti kakvu je ulogu vjera imala u ivotu narod u jugoistonoj Evropi tokom osmanske vladavine. U politikom smislu, vjera je bila presudna: drutvena struktura u Osmanskom carstvu poivala je na podjeli na muslimane i nemuslimane, a meu podanicima koji nisu bili muslimanske vjere bilo je pravoslavaca, Jevreja, Ermena, itd., i oni su inili milete, zajednice. Interese i potrebe ovih zajednica zastupale su njihove vjerske institucije. Pravoslavna crkva odravala je posebne odnose s osmanskim vlastima, ali su i vjerski poglavari drugih vjeroispovijesti saraivali s osmanskom dravom. Pa ipak, za veinu ljudi religija je manje bila pitanje politike i institucija, a vie stvar vjere i odnosa s bogom. Vjerski obiaji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku veinu ljudi, pa smo za ovo poglavlje odabrali neke tekstove koji upravo o tome govore. U veini tekstova spominje se i veoma kontroverzno pitanje vjerske tolerancije u Osmanskom carstvu. Mnogi historiari insistiraju na tome da je Osmansko carstvo bilo muslimanska imperija, te da su u njoj krani tlaeni zbog vjerske pripadnosti. Drugi historiari pak skreu nam panju na to da su se u isto to vrijeme i po Evropi vodili vjerski ratovi i da su nekrani mogli birati izmeu pokrtavanja i iseljavanja, dok su Osmanlije bile daleko tolerantnije, da su dozvoljavale svojim podanicima kranima da zadre svoju vjeru, i da su ak i izbjeglice druge vjere primale rairenih ruku. Iako u oba ova stava ima poneto istine, oni su ipak ideoloki obiljeeni i jako pojednostavljuju historijske injenice. Tekstovi koje navodimo na kraju ovoga poglavlja moda e pomoi uenicima da shvate koliko je zajedniki ivot toliko razliitih religija bio kompleksan, kakve su bile razmjere diskriminacije u jugoistonoj Evropi, te da to stave u iri, komparativni okvir.

IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (polovina XVI. stoljea) [Sultan Sulejman] mio Bogu, gospodar velianstva i svemoi, tvorac svijeta, zemlje i vlasti, [sultan Sulejman] koji je njegov rob, silan boanskom snagom, kalifa to Boju milost zrai. On koji ispunjava naredbe Tajne knjige i provodi njene odredbe u (svim) nastanjenim dijelovima zemlje, koji je, uz pomo svemogueg Boga i svoje pobjedonosne vojske, osvojio zemlje na istoku i na zapadu, gospodar svjetskog carstva, sjenka Boja nad svim narodima, sultan sultana Arapa i Perzijanaca, objavljiva carskih zakona [kanun], deseti od osmanskih hakana, Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han, [] Neka sultanat njegov potraje za sva vremena!
Imber, str. 75.

Objasni odnos izmeu Boga i osmanskog vladara. Da li je vladar (i mnogi vladari koji su tvrdili da njihovavlast potie od Boga) bio istinski vjernik ili je samo pokuavao da manipulira svojim podanicima? Kakvu je ulogu u tom sluaju imala ulema?

III-2. Dimitrije Kantemir /Dimitrie Cantemir/ o muslimanskim molitvama Muhammed je naredio molitvu pet puta u 24 sata, bilo u javnosti, bilo u osami [] Kad se mole, oni se veoma briljivo staraju za etiri stvari: 1. da se operu; 2. da ove molitve izgovore u naloenom vremenu, jer ako ih izgovore prije ili poslije pravog vremena, smatraju da e im molitve biti uzaludne i da se nee dopasti Bogu; 3. da mjesto na kom se mole bude isto, a ako sumnjaju u njegovu istou,

71

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

onda pod noge moraju da prostru mali ilim ili svoj ogrta; 4. da se okrenu prema osi sjever-jug, koju oni zovu kibla [ka'ba], a za koju kau da gleda ka hramu u Mekki. [] Kad se mole, oni se poklone nekoliko puta, kleknu, dotaknu tle elom, ustanu i mole se. [] U velikim bogomoljama, damijama, oni svoje mjesto ne ustupaju nikom, pa ni samom sultanu, ve svako ostaje na mjestu koje je prvobitno zauzeo i niko ga ne dira. A prije nego to se molitva zavri, zabranjeno je da se izgovori ijedna rije ili naini i najmanji pokret (mili Boe, koliko su oni u ovom pogledu poboniji od krana, i koliko revnosnije potuju Boga!), ili da se pljune ili nakalje, osim ako vas nuda pritjera, ali i tada treba da pljunete u maramicu, jer oni smatraju da je neprilino pljunuti ili useknuti se na istom mjestu. Petak. Petkom, koji se na jeziku Kurana zove duma (a to znai okupljanje ili dan sabora), poslije podnevne molitve, u velikim bogomoljama (koje oni zovu sultanskim) propovjednici dre vjeronauk dva ili tri sata. Oni objanjavaju tekst Kurana, neku temu koju su prethodno odabrali. Tome oni dodaju lijepe govore, ponekad moralistike, ve u zavisnosti od prilike, i ukraene stilskim figurama, tropima i metaforama i drugim retorikim sredstvima. U vrijeme mira dodaju neku rije o ostvarenju pravde, o tome kako se dravna uprava stara o svojim podanicima, o Bojoj milosti i o osujeivanju neprijatelja, njegovog napredovanja i namjera. A ukoliko su u ratu, ili ukoliko se rat upravo sprema, sultan propovjednicima naloi da priaju i ee, da pokau narodu i da ga uvjere u to da se u rat protiv neprijatelja kree po Bojoj i Prorokovoj zapovijesti, ne za zemaljska blaga, ne za nekakvu dobit ili slavu i ljudsku pohvalu, ve samo zarad irenja vjere, za slavu Boju i na korist itavog muslimanskog naroda, a i drugih.
Cantemir 1987., str. 289.-295.

govori u prilog tome da je zajednica muslimanskih vjernika [umma] demokratska po svojoj prirodi. Da li je opravdano mijeanje politike u vjersku sferu? Navedi argumente za i protiv. Da li i u drugim drutvima postoje primjeri za takvo mijeanje? Da li do njega dolazi i u drutvu u kojem ti ivi? X Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz XIV. stoljea

Lewis, str. 294.

X Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.)

Ovaj isjeak potie iz Kantemirove rasprave o muslimanskoj vjeri, napisane tokom izbjeglitva u Rusiji (1711.-1723.), u kojoj on podrobno izlae ono to zna o osmanskom drutvu, koje je upoznao tokom vie od dvadeset godina ivota u Istanbulu prije 1710. godine. Kojih su se pravila muslimani morali pridravati tokom molitve? Pronai jedan argument koji

Fotografija Helene Filon

72

OSMANSKO CARSTVO

Uporedi ove dvije damije. Da nisi imao/imala podatke o vremenu u kojem su nastale, kako bi mogao/mogla da zakljui koja je starija a koja novija?

X Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj damiji u Edrenu (XV. stoljee)

III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Allaha i kie (1779.) Kie nije bilo tri ili etiri mjeseca, pa su se u svim damijama u Sarajevu esto drale dove, molitve za kiu. Ali za sve postoji neki razlog, jer Bog ne mijenja svoju odluku, a uzvieni svijet duha povezan je s naim. Ako kia padne, za to postoji drugi razlog, poznat zvjezdoznancima, pa su molitve za kiu samo znak pokornosti i sluba Bogu, a ne glavni razlog iz kog kia pada. Jer kad bi svaka molitva bila usliena, svijet bi propao, a nama tajne ne bi bile obznanjivane. Ali, kad se vrijeme kie priblii i neko se pomoli, ljudi onda kau da je on dobar ovjek i da e mu molitva biti usliena. A ja, grijenik i siromah, uo sam prije skoro mjesec dana od jednog zvjezdoznanca da e za mjesec dana, to znai sada, zvijezde stati tako da e se dveri otvoriti, to jest da e kia pasti i tako i bi. I tako su onda neke neznalice stale same da izvode zakljuke, to nije grijeno, ali nije ni od nekog znaaja, jer bit e kako Bog hoe, a ne to mi hoemo ili neemo.
Baeskija, str. 235.

Hegyi, Zimanyi, sl. 90.

X Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodoaa u Mekku

Mula Mustafa Baeskija (1731./1732.-1809.) proveo je itav ivot u Sarajevu. Bio je imam i hatib u Bozadi hadi-Hasanovoj damiji, a kasnije je radio kao pisar (atib). Mula Mustafa je sainio Ljetopis, odlian izvor grae o historiji politikog i svakodnevnog ivota u Sarajevu, Bosni i susjednim zemljama. U ovom tekstu vidimo da je Mustafa, u skladu s intelektualnom klimom u Evropi XVIII. stoljea, bio veoma skeptian prema rairenom sujevjerju; meutim, ta skeptinost nije ga navela na to da posumnja u Boju svemo.

Hegyi, Zimanyi, sl. 62.

III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama Drao hoda propovijed u damiji i opisivao Boju mo i svojstva. Bog nije ni na zemlji ni na nebu, nije ni na desnoj ni na lijevoj strani, nije ni nad morem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u prostoru ve postoji samo u srcu vjernikovom, govorio je hoda, na ta jedan bektaija, ne mogae vie da se uzdri, ree: O vjernici, molim vas da me sasluate. Kad sam

U ta, zapravo, mula Mustafa Baeskija vjeruje? Da li kia ima prirodne ili boanske uzroke?

73

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

vam ja neki dan rekao da Bog nije ovdje, vi ste mi rekli da sam postao nevjernik, a sad kad vam hodaefendija kae da Bog ne postoji, vi ni rijei. Pitali bektaiju zato je svijet tako pun brda i dolina, stijena i planina, zato nije svuda ravan i gladak, a bektaija na to odgovori: Pa ta ste oekivali od neeg to je stvarano samo est dana?
Dursun, str. 78.

ta misli o ovim alama? Da li su one podstrekavale ljude na pobunu protiv vjerskih institucija, ili su to prosto relativno bezazlene prie, ventil za pojedince koji se ne slau sa zvaninom vjerom? Da li su ti poznati i neki drugi vidovi heterodoksije u jugoistonoj Evropi? Da li misticizam moe postati subverzivan u odnosu na zvanine vjerske institucije?

Bektaije su osnovale vjersko bratstvo i pozivale se na uzor hadi-Bektaa Velija, uvenog mistika i dervia iz XIII. stoljea. Iako zvanino veoma bliski osmanskim vlastima i veoma uticajni meu jeniarima, bektaije su bile pobornici islamskog misticizma (sufizma), i ponekad su bili blii iitskoj nego zvaninoj sunitskoj vjeri Osmanskog carstva. Bektaije su gajile i specifino nepotovanje prema drutvenoj hijerarhiji, ali i prema rairenim obiajima i obredima i sve je to nalo izraza u nebrojenim alama u kojima je glavni junak anonimni bektaija, baba (otac ili, ponekad, djed), jedna od najznaajnijih figura u turskom humoru uope. Kao i inae kod usmenog predanja, ale o bektaijama teko je tano datirati, i one svjedoe o razliitim slojevima narodnog pamenja. X Sl. 15. Astronomska opservatorija u Istanbulu (oko 1580.)

Koje naune instrumente prepoznaje? Koje od njih koristimo i danas? Zato su na slici prikazani samo mukarci? Zato svi do jednog nose bradu? Da li je u pitanju moda, neto tipino za profesiju ili neki drutveni simbol? Misli li da se na to pitanje moe dati konaan odgovor, ili to treba pripisati umjetnikovoj mati? Kako ti izgleda karta koja je prikazana na ovoj slici? X Sl. 16. Narodni junak Nasrudin-hoda

Lewis, str. 200.

Hegyi, Zimanyi, sl. 75.

74

OSMANSKO CARSTVO

Zna li neke prie u Nasrudin-hodi? Kako je on prikazan u tim anegdotama? Da li su prie o Nasrudin-hodi popularne i u tvojoj zemlji? Kada su prie o njemu prvi put objavljene na tvom jeziku? Pitaj drugove ili rodbinu ta znaju o Nasrudin-hodi.

IIIb. Krani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Carigrada (1453.) Treega dana poto je na grad pao, sultan je proslavio pobjedu uz veliku radost i veselje [] Izdao je naredbu da se izabere patrijarh, onako kako obiaj i pravila to nalau, poto se na patrijarh upokojio neto ranije. Crkveni velikodostojnici koji su sluajno bili prisutni i neto malo pripadnika crkve i laika odabrae Georgija Sholarija za patrijarha i dadoe mu ime Genadije. [] Na obiaj i tradicionalna ceremonija nalau da kranski car daruje novog patrijarha zlatnim skiptrom. Tako se ovaj nitkov od sultana pokuao prikazati kao car naega grada i oponaati nae kranske careve: pozvao je Genadija na objed i razgovor i doekao ga s velikim poastima. Dugo su razgovarali i sultan mu je dao svakojaka obeanja. Kad je dolo vrijeme da Genadije krene, sultan mu je dao onaj dragocjeni skiptar i zamolio ga da prihvati taj dar.
Melissenos, str. 133.-135.

X Sl. 17. Osmanska srebrena inija s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred (XVI. stoljee)

Muzej Benaki u Atini

III-6. Francuski putnik Pierre Lescalopier /Pjer Leskalopje/ o manastiru sv. Save u Srbiji (1574.) Prije nego to je Carigrad osvojen, Sholarije je bio jedan od predvodnika pravoslavnog otpora Firentinskoj crkvenoj uniji (1439.), po kojoj je bizantski car Jovan VIII. priznao primat papi kako bi dobio pomo u borbi protiv Osmanlija. Dvadeset prvog [marta] doli smo u Uvac, tursku varoicu. Odatle vidjesmo manastir sv. Save, manastir srpskih monaha i kaluera. Oni su obueni u crno, govore slovenski i ive po grkim obredima. Priveli su nas da poljubimo jednu veliku kost ruke sv. Save, ije, kau, imaju cijelo tijelo. Vidjeli smo Jevreje i Turke kako ovu kost ljube s istim potovanjem kao krani i daju vie milostinje. Ovi monasi plaaju sultanu izvjestan hara. Na au nam je rekao da je jedan zao Turin, koji je jednog dana doao po taj hara, uinio kaluerima neko nasilje i pao mrtav na

Kakav je interes imao Mehmed II. kada je postavio Genadija za patrijarha?

75

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

manastirskim vratima. Dali su nam da jedemo orbe s uljem i prazilukom, malo ribe i crnog hljeba.
Samardi, str. 135.

Kako su pravoslavci iskazivali svoju pobonost? Da li je to neto specifino za pravoslavce? Zato su i pripadnici drugih vjera ukazivali potovanje srpskim pravoslavnim relikvijama? (Ovo je, naime, mjesto koje kao kultno pohode pripadnici svih religija.) Zna li za neke sline primjere iz nekog drugog kraja svijeta ili iz druge epohe?

Kakvu su ulogu u vjerskom ivotu Moldavaca imale freske s Turcima? Kako je mogue da su takve slike postojale u jednoj vazalskoj dravi Osmanskog carstva? Da li to moemo tumaiti kao izraz vjerske tolerantnosti Osmanlija? Uporedi hijerarhijsku strukturu u unutranjosti moldavske crkve s opisom muslimanske damije u tekstu III-2.

X Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.)

III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII. stoljea) U Valuju se nalaze palae [nekadanjeg kneza Stefana Velikog], njegovo kupatilo, njegovi vrtovi, a uz to i velika i visoka crkva s kupolama koje se diu visoko u nebo. Svuda oko ove crkve su svodovi i polukruni lukovi, a na njihovoj unutranjosti su slike i ikone svetaca. Kod vrata, nad niim zidom, Strani sud naslikan je u zlatu i lapisu lazuli, potom Mojsije kako izvodi Anu i Kajafu i druge Jevreje pred naeg Boga. Te slike su rune. Poslije njih dolaze drukije slike: to su slike Turaka s bijelim turbanima na glavi, velikim raznobojnim kadifenim ogrtaima, dugih rukava i s dugim utim velovima, potom njihovih dervia, a iza njih i meu njima su avoli to ih progone i rugaju im se. Sotona je sasvim naprijed, sa eirom na glavi. Jedan od avolova mu se izruguje i zbacuje mu eir s glave. I tako je oslikana itava unutranjost crkve. Arhitektura je prelijepa. Na svodu glavne kupole je lik naeg gospoda Isusa Hrista []. Ispred crkvene kapije je veliko zvono. Crkve u ovoj zemlji imaju tri dijela: prvi je vanjski, s vratima, i on je predvien za ene; drugi dio odijeljen je zidom i vratima, i on je predvien za vjernike; a trei dio, takoer odijeljen zidom i vratima, predvien je za kneza i njegovu pratnju.
Cltori, VI, str. 29.

http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet. html

X Sl. 19. Tajna veera freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546.)

Koliopoulos-Chassiotis, str. 169.

76

OSMANSKO CARSTVO

III-8. Kozmas Etolski poziva krane da daju djecu u kole A vi, roditelji, dajte djecu u kransku obuku, nauite ih itati i pisati. Uinite sve to moete da osnujete kolu, pronaete uitelja i platite ga da vam poduava djecu, jer velik je grijeh da ih ostavite slijepe kod oiju, nepismene; ne trudite se samo da im ostavite blaga i imetka da bi poslije vae smrti mogli da jedu i piju i da vas se sjeaju. Bolje vam je da ih ostavite siromane i obrazovane nego bogate a nepismene.
Menounos, str. 173.

Kozma Etolski (1714.-1779.) bio je misionar, naroito aktivan u zapadnoj Grkoj i Albaniji, ali je imao i jake veze sa Svetom gorom. To to Kozma insistira na vezi obrazovanja i pravoslavne pobonosti tipino je za poetke prosvjetiteljstva u jugoistonoj Evropi.

Da li se slae s onim to Kozma Etolski tvrdi, naroito s onom posljednjom reenicom? Zato Kozma misli da je obrazovanje tako vano? Porazgovaraj s drugovima o tome da li su obrazovanje i drutveni napredak povezani.

III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavne vjere i njihovih sveenika (1816.) Vidim ih po nekim selima, bog da te sauva, veoma je teko! Ne mogu rei ni da su krani ni da su nevjernici. Jedu i piju na Veliki petak i Subotu, uz asni post [], ine grijehe, psuju, tuku se, a onda na Uskrs stanu u red da se prieste. A siromah sveenik, koji se stara o osam sela, ne zna kud bi prije. Tri od jednog sela do drugog, a jedan ide za njim i nosi mu epitrahilj i knjigu. ak mi je i ao nekih sirotih krana, jer moraju da ekaju sveenika sve do podneva ne bi li se priestili. I onda kau, to li sveenik kasni, da nije ovo ili da nije ono. Neki kau, dajte da ga pretuemo, pa da vie ne kasni. A neki, opet, koji su malo imuniji (orbadije), kau:

Ama ne tako, ako ga prebijemo, kaznit e nas, nego bolje da se svi ovako okupimo, pa da agi ili pai odnesemo ovcu, pa da tek onda prebijemo popa i izbacimo ga, pa da naemo nekog drugog, ak i ako ivi podalje. A onda jedan jo bogatiji seljak (kmet) kae za tog drugog popa: Pusti, i taj naplauje previe. Ovaj, dodue, kasni, ali makar uzme manje, a i pjeva dabe ili umije da eka pare godinama. A onaj drugi doe po novac sa Turcima ako mu ne plati odmah. I tako jedan kae jedno, drugi kae drugo, [] i svi psuju na sveenika koji je njihov duhovni voa, koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i koji ih je vjenao i koji e ih i sahraniti, koji im je roditelj i vie od roditelja. Oni ne dre post i hule na sveenika, i ekaju priee do podneva. A ja greni i nedostojni Kiril, koji sam greniji od svih njih i koji sam poinio grijeh samim tim to njih optuujem, tako sam ja, grenik, vidio njih da tako govore, vidio to, pa mi se nije dopalo, i zato im rekoh: Zato bismo mi krani ekali do podneva? Zato ne bismo prosto nalomili hljeba i nalili vina na hljeb, umjesto to ekamo sveenika? A oni e: Ono to nam pop donosi nije hljeb i vino ve Hristova krv. Zato ekamo do podneva, jer smo uli od starijih da bez toga ne moe da se ivi. A ja im kaem: Ko vam je to rekao, sveenik? A oni na to: Ma kakvi, on nam jo nita nije rekao, ovo nije ni prelo preko njegovih usana. On radije poe s nama na svadbu, na izlet, na igranku, u lov, na zabavu, u pazar, ali to se vjeronauke tie, nit mi ta pitamo, nit on ta kae. I tako ja grean shvatih da je krivica na obje strane: da je do krana, to ne pitaju sveenika, i da je do sveenika, to im ne ispria neto, onoliko koliko zna i umije. I vidim da on ne mari mnogo za obavezu koju je preuzeo i koja mu je data.
Odbrani, II, str. 14.-16.

Opii vjerska osjeanja seljana u ovom tekstu. U ta oni vjeruju? U emu se njihova vjera razlikuje od zvanine? Zato je to tako? (Zbog siromatva, neobrazovanosti, zbog toga to su dobro porazmislili o pitanjima religije?) Zato seljani tako kritiziraju svoga popa? Da li je takav njihov stav opravdan ili nije? Pokuaj obrazloiti i jedan i drugi odgovor.

77

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

IIIc. Jevreji
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Edrena, upueno Jevrejima u srednjoj Evropi (polovina XV. stoljea) Brao moja i moji gospodari, poto sam se pomolio Bogu da vam poda mira, elio bih da vam ispriam pod kojim su okolnostima mladi rabin Zalman i njegov drubenik rabin David Koen doli meni. Ispriali su mi svu patnju, teu od same smrti, kroz koju su proli i jo uvijek prolaze braa naa, sinovi Izrailjevi koji ive u Njemakoj: uredbe donijete protiv njih, muenitvo, protjerivanja kakva se odvijaju svakoga dana i zbog kojih oni moraju lutati od zemlje do zemlje, od grada do grada, beskrajno, bez ijednog mjesta koje bi ih prihvatilo [] A kad su stigli ovamo u Tursku, zemlju na koju se Boji gnjev nije obruio svom teinom, i kad su vidjeli mir, spokoj i obilje kakvo vlada ovim zemljama, i kad su vidjeli da je udaljenost izmeu Turske i Jerusalema mala i da se moe prei kopnenim putem, obuze ih velika radost i rekoe: nema sumnje, kad bi Jevreji koji ive u Njemakoj znali makar za desetinu blagoslova kojima je Bog obasuo svoj narod Izrailjev nastanjen u ovoj zemlji, nema tog snijega ni te kie, ni tog dana ni te noi koje bi ih sprijeile da dou ovamo. I zamolili su me da piem izgnanicima, Jevrejima nastanjenim u Njemakoj, u gradovima vapske, Rajnske, tajerske, Moravske i Ugarske, i da im ispriam kako je prijatna ova zemlja. [] A kad sam shvatio da oni to ine bez ikakvog linog interesa, odluio sam da odgovorim na njihove molbe, jer ja bih volio da dam Izrailju priliku da dobije ono to s pravom zasluuje
Shaw, str. 31.-32.

Da li ijedna zemlja na svijetu moe biti tako savrena kako je to opisano u ovom tekstu? Da li je ivot u Osmanskom carstvu ovdje istinito opisan? Da li je autor teksta moda preutio neke bitne mane? Zato pokuava privui Jevreje u Osmansko carstvo?

III-11. Eliah Capsali /Elija Kapsali/ o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vrijeme vladavine Mehmeda II. U prvoj godini vladavine sultana Mehmeda, turskog cara [], gospod nadahnu carev duh [], i glas se pronese njegovom carevinom i proglas: Ovo je rije Mehmeda, cara turskog. Bog, gospodar nebeski, dade mi carstvo u ovoj zemlji i naloi mi da pobrojim njegove ljude od sjemena Avramovoga, sluge njegovoga, sinove Jakova odabrane, i da im dam zemlju od koje e ivjeti i da im pruim sigurno utoite. Neka svaki od njih sa svojim Bogom doe u Carigrad, sjedite moje carevine, i nek sjedi pod svojom lozom i svojom smokvom sa svojim zlatom i srebrom, imetkom i stokom, i nek se nastani na ovoj zemlji i nek trguje i nek postane dio nje. Jevreji se sakupie izdaleka i izbliza, iz svih gradova Turske, svak doe iz svoga doma; zajednica se skupila u hiljadama i desetinama hiljada, i Bog im pomoe s nebesa, a car im dade dobra imanja i pune kue. Jevreji se tu nastanie sa svojim porodicama i razmnoie se obilato [] Poto su se Jevreji bojali Boga, on im dade bogatstvo, te se tako na mjestu gdje su nekada, za vrijeme bizantskog cara, postojale samo dvije ili tri zajednice, Jevreji razmnoie i brojae vie od etrdeset zajednica, i zemlja im ne dade da se nasele zajedno, toliko je veliko bilo njihovo bogatstvo. Tora i bogatstvo i ast uveae se meu zajednicama. U zajednicama oni slavie Gospoda, istonika Izrailjevog, poinitelja velikih uda. Zapjevae nebesima i blagosiljae Gospoda, sve sluge Gospodnje to stoje u kui Gospodnjoj u veernji as.
Shaw, str. 30.-31.

Poslije velike epidemije kuge polovinom XIV. stoljea, proganjanje Jevreja intenziviralo se ne samo u Njemakoj nego i u veem dijelu zapadne i srednje Evrope. Meutim, u osnovu tih progona lee vjerske predrasude, ekonomska konkurencija i drutvena segregacija, pa su mnogi Jevreji bili prinueni pribjeite potraiti u sigurnijim i manje naseljenim zemljama, kao u Poljskoj i Litvaniji i u Osmanskom carstvu.

78

OSMANSKO CARSTVO

Oigledno je da Eliji Kapsaliju, koji pie u XVI. stoljeu a opisuje dogaaje iz druge polovine XV., nije toliko stalo do historijske tanosti koliko do naglaavanja tradicionalnog jevrejskog morala. Zato on u svome tekstu esto citira mjesta iz Starog zavjeta (naprimjer, iz Knjige postanja 13:6, 34: 10, Izlaska 1:7, 1:21, Psalama 68:27, 134:1, itd.). Kakve je namjere imao ovaj pisac, ta je htio postii ovim tekstom? Kako je povezao dvije vjere? Kakvu ulogu Avram ima u islamu, a kakvu u judaizmu? Na osnovu ega bismo mogli zakljuiti da je govor koji Elija Kapsali pripisuje Mehmedu II. historijski netaan?

Veliki gospodar u meuvremenu dobivao razne vijesti o njihovom ludilu, on naloi da mu se ovaj dovede, i ree da mu nee povjerovati dok mu ovaj ne pokae neko udo, pa neka Sabataja onda skinu dogola, i neka stane kao meta njegovim spretnim strijelcima, pa ako strijele ne probodu njegovo tijelo, on e onda povjerovati da je Sabataj mesija. No kako Sabataj odbi da proe ovo iskuenje, morao je da postane muhamedanac ne bi li spasio ivu glavu. No veina Jevreja odbijala je da povjeruje u to, nego je tvrdila da je to na zemlji samo Sabatajeva sjenka ostala i da sad hodi sijede glave i u muhamedanskoj odori, dok su mu se tijelo i dua vinuli u nebo, te da sad tamo borave dok ne doe vrijeme za ostvarenje ovih uda; a kohami iz Carigrada osudie ovo vjerovanje i naloie ovima da se vrate svojoj predakoj vjeri, kako ne bi bili izopeni.
Jones, II, str. 175.-176.

III-12. Jevrejski mesijanizam: sluaj Sabbataija /Sabataja/ Zevija (1666.) [] Prelazimo na sljedeu [godinu, 1666.], za koju emo vam ispriati kratku priu Sabataja Zevija, navodnog jevrejskog mesije, koji se najprije pojavio u Smirni i tamo se izdavao za njihovog mesiju, priao im o sjaju njihovog dolazeeg carstva, o snanoj ruci Bojoj koja e ih sakupiti iz svih krajeva svijeta. On je bio meetarev sin, roen u Smirni, uglednik koji je teno govorio hebrejski i arapski, ali kako je prognan zbog nereda u sinagogi, lutao je neko vrijeme Grkom i due vrijeme proboravio u Jerusalemu, gdje je upoznao izvjesnog Natana, lukavog sofistu, koji se pa proglasio za Sabatajevog proroka i drsko predskazao da e se mesija godinu dana od 27 dana mjeseca kisleva pojaviti pred Velikim gospodarem56 da pripremi sve za njegov dolazak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao izdavati za mesiju, sainio je objavu svim narodima jevrejskim u to ime. No, [] neki njegovi sunarodnici suprotstavie mu se kao uljezu, ali on je samo tjerao po svome i potom obznanio da ga je Bog pozvao da pohodi Carigrad, gdje e najvei dio njegovog posla i biti obavljen. Meutim, im je stigao, vezir57 zakljui da je najbolje da ga baci u mrski zatvor, odakle ga je kasnije poslao na Dardanele; Jevreji iz najudaljenijih krajeva pohrlie ka njemu u velikom broju, a on je imao dovoljno vremena da osmisli svoj novi metod i ritual. Kako su se Jevreji sve vie i vie zaluivali njime, i kako je
56 Tako su Evropljani zvali osmanske sultane, a to je u to vrijeme bio Mehmed IV. (1648.-1687.). 57 Fazil Ahmed-paa uprili, veliki vezir 1661.-1676.

X Sl. 20. Jevrejski ljekar, francuska gravira (1568.)

Nicolay, str. 182.

79

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

Koji su bili motivi Sabataja Zevija? Da li je on stvarno mislio da je mesija? ta misli o kraju njegove karijere, zato je primio islam? Zato su Jevreji poli za Sabatajem Zevijem? Da li je takav pokret karakteristian samo za Jevreje? Zna li za neke sline mesijanske pokrete i u tvom narodu? ta misli o nainu na koji je sultan postupio u sluaju Sabataja Zevija? ta je time htio postii? I da li je u tome uspio?

Zato je francuski graver i putnik smatrao da treba prikazati jevrejskog ljekara? Da li su i druge etnike i vjerske grupe u Osmanskom carstvu imale svoje ljekare? Da li ima neke veze izmeu odore jevrejskog ljekara i injenice da su nemuslimani bili u podreenom poloaju, kako nam to potvruju i tekstovi III-19 i III-20?

IIId. Meusobni odnosi vjerskih zajednica i vjerska diskriminacija

III-13. Vjerski dijalog tokom zatoenitva Grigorija Palame (1354.) [Imam] zapoe rijeima da oni [muslimani] priznaju sve proroke, pa tako i Krista, i etiri knjige koje je Bog poslao,59 a meu njima je i jedno Kristovo evanelje. A za kraj ree []: a vi, zato vi ne priznajete naeg proroka i zato ne vjerujete u njegovu knjigu, kad je i nju Bog poslao? Ja mu na to odgovorih: I vi, kao i mi, imate obiaj [] da bez dokaza ne priznajete i ne prihvatate nita [] Za Krista, pored mnogih njegovih velikih uda, svjedoi i sam Mojsije i drugi proroci; i on je jedini, za itavu vjenost, za kog ak i vi kaete da je rije Boja; i jedini, za itavu vjenost, kog je rodila djevica; i jedini, za itavu vjenost, koji se vazneo na nebo i ostao besmrtan; i jedini, za svu vjenost, za kog se nadamo da e se vratiti da sudi ivima i uskrslim mrtvima ja sad kaem samo ono to i vi Turci priznajete. Zato mi vjerujemo u Isusa i u njegova evanelja. Ali Muhammed, mi za njega ne vidimo da njegovi proroci svjedoe o njemu, on nije uinio nita izvanredno ili vrijedno pamenja to bi nas navelo na to da vjerujemo u njega. Zato mi ne vjerujemo ni u njega ni u knjigu koja je njegova. A imam bijae pogoen tim rijeima ali uze da se brani: U evaneljima se spominje i Muhammed, ti si skratio njegovo svjedoanstvo.
59 Stariji uglednici jevrejske zajednice.

Osim toga, on je poao iz istonjakih daljina i doao na zapad kao pobjednik, kao to vidi. [] [] Tano je da je Muhammed, poavi s Levanta, doao na Pont kao pobjednik; ali on je pobijedio ratovima, maem, pljakom, ugnjetavanjem i ubijanjem; nita od svega toga ne dolazi od Boga, koji je dobar [] Nije li Aleksandar poao sa zapada da bi konano pokorio itav istok? I mnogi su drugi, u drugim vremenima, kretali na pohode i vladali itavim svijetom. Ali nikom od njih nijedan narod nije prodao svoju duu kao to ste vi prodali svoju Muhammedu. I osim toga, [Muhammed je], iako je u isto vrijeme koristio silu i nalagao uivanje, osvojio samo dio svijeta. A Kristovo uenje, naprotiv, iako odbacuje gotovo sve slasti ivotne, zakrililo je sav svijet i vladalo meu onima koji se protiv njega bore, i to bez imalo sile, a opet je uvijek pobjeivalo nasilje koje mu se suprotstavljalo, i ta je pobjeda porazila svijet. Na tom mjestu mi drugi krani koji su bili tu, osjetivi da Turke obuzima bijes, dadoe znak da prekinem svoj govor. No ja, da bih unio malo vedrine, rekoh s blagim smijekom: Da se slaemo na rijeima, imali bismo istu vjeru. Oni koji razumiju, razumjet e i smisao onoga to je ovdje reeno. A jedan od njih na to ree: Doi e vrijeme kad emo se svi slagati.
Phillipidis-Braat, str. 154.-157., 160.-161.

80

OSMANSKO CARSTVO

Tokom vremena koje je proveo u zatoenitvu (1354.-1355.), Grigorije Palama (vidi objanjenje uz tekst I-6) vodio je nekoliko teolokih rasprava s muslimanima i Jevrejima, a meu njima su bili Orhanov neak Ismail i jedan uenjak kog mu je poslao sam Orhan. U poslanici svojoj brai po vjeri u Solunu Grigorije se prisjea jo jednog razgovora s jednim imamom nedaleko od Nikeje. Iako je Palama nepopustljiv, on ipak spominje i neke argumente koje muslimani navode protiv kranske vjere i svjedoi tako o kompleksnosti vjerskih odnosa na teritorijama koje su Osmanlije osvojile.

[] Crkava i manastira ima devet, i tamo oni upranjavaju svoju lanu vjeru. Tu su hramovi grki, ermenski, srpski, bugarski i jevrejski, ali nema kua za idolopoklonstvo Franaka ili Ugara. [] [Sarajevo] Crkve. Sve crkve su male, i nemaju zvono. Crkve srpskih i latinskih krana u dobrom su stanju, a i Franci i Grci odravaju svoje obrede u njima. Postoji i jedna jevrejska sinagoga.
Evlija elebija, str. 195.-198.

ta misli, zato su osmanski Turci sa svojim zatoenicima razgovarali o vjerskim pitanjima? Kako ti izgledaju argumenti navedeni u ovoj raspravi? Da li bi se njima moglo objasniti to to je neki broj ljudi primio islam kad su Osmanlije pokorile njihovu zemlju?

Uporedi ono to Evlija elebija kae o kranskim crkvama u Sarajevu s onim to Pavle Alepski kae o moldavskim crkvama (tekst III-7).

III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) Stvari koje je kao zakljuak zabiljeio papski nuncije poto je sasluao neke injenice koje mu je nekoliko katolikih trgovaca saopilo o prilikama u kojima ive katolici u Bugarskoj i Vlakoj. Posjeta Silistri i Provadiji, koju je na vladar odobrio pismima veoma potovanog monsinjora, [kardinala] od Koma od 11. marta 1581. Dana 5. decembra, predstavili su mu se trgovci iz Dubrovnika [] koji ive u mjestu na Dunavu zvanom Silistra, a koje domai ivalj zove Deristor, dva dana od Varne; zemlja se zove Dobruda, u stara vremena zvala se Mezija, a jezik je bugarski ili ilirski. Njome vlada sultan s druge strane rijeke, a prije spomenute zemlje je Vlaka, turski vazal. Spomenuti Bugari su pravoslavci, imaju svoje crkve, sveenike i episkope. Kau da katolikih porodica ima svega deset, i sve su Dubrovani. Oni nemaju crkve niti revnosne sveenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno s ovima to ive u Provadiji, koja je dva dana udaljena od Silistre, doveli ovjeka zvanog otac Nikolo Godini od Antivarija, ovjeka velike uenosti; on ovdje slui est mjeseci i ima plau od sto talira62 godinje. Pitaju da li smiju ii u pravoslavne crkve da se tamo mole i

III-14. Zajedniki ivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.) [Beograd] Na obalama rijeke Save postoje tri ciganske etvrti [mahale], a na obalama Dunava su tri etvrti u kojima ive grki nevjernici [Romeji], kao i Srbi i Bugari. Tik uz tvravu je i jevrejska etvrt, a njeni itelji pripadaju sedmoroma karaimskim zajednicama. Tu je i etvrt u kojoj ive ermenski nevjernici, ali Franaka60 i Ugara nema, a nema ni njihovih konzula. Ostalo su muslimanske etvrti, tako da Muhammedovi sljedbenici imaju najbolje, najprostranije i najprozranije dijelove grada, u njegovim viim ili srednjim dijelovima. [] U Beogradu ima dvesta sedamdeset61 damija ali samo se sa sultanove zove na molitvu petkom; a sad emo opisati i vezirske damije i damije domaih velmoa i uglednika.[]

60 Petoknjije, Psalmi, Novi zavjet i Kuran. 61 Naziv za sve ljude sa zapada Evrope, i katolike i protestante. 62 Kako je Evlija elebija i inae sklon pretjerivanju, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik.

81

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

prieuju u svoj svojoj usrdnosti; da li se smiju krstiti kod pravoslavnog sveenika i primati posljednju priest u sluaju nude, to jest ako doe mrijeti. Takoer su pitali je li ispravno da se mladi katolik koji je ivio s mladom pravoslavkom i obeao joj da e se oeniti njome i izroditi djecu s njom predomisli ako mu je savjest ista. Takoer su rekli da su s one strane Dunava prema Transilvaniji naili na mnoge njemake luterance u Vlakoj koji su uvijek bili voljni priati o vjeri i koji dijele besplatne knjige o svojoj izopaenoj vjeri [] Silistra se nalazi na dva dana od Provadije, i lei na Dunavu. U njoj ima 1.500 kranskih i neznaboakih kua. Ima osam katolikih kua, ukupno 40 dua, sve trgovci iz Dubrovnika, a u ovom asu kapelan im je brat elestino, koji ima plau od 2.000 aki godinje; oni su dobri krani [iako] nemaju crkve, ve Bogu slue u jednoj sobi. Obeano im je da e smjeti da podignu kuicu koja e im sluiti kao crkva; nemaju drugog Bojeg slubenika osim onoga kapelana, koji ovdje slui ve tri godine i svi o njemu kazuju samo dobro; on slui est mjeseci ovdje a drugih est u Trgovitu, u manastiru.
Cltori, II, str. 504.

Ebus-suud (oko 1490.-1574.) bio je uenjak kog je sultan Sulejman veoma potovao, i bio je na poloaju ejhul-islama, vrhovnog poglavara i sudije, gotovo tri decenije. Njegove presude (fetve) imale su velikog uticaja na osmansko drutvo. ta nam ove presude otkrivaju o granicama muslimanske solidarnosti? Uporedi stav Osmanlija prema iitima sa ratovima koji su se u XVI. stoljeu vodili izmeu katolika i protestanata.

III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Ermenima u istonoj Anadoliji (1722.) Ermenski patrijarh Carigrada i provincija zvani Jovan podnio je molbu mojoj carskoj palai da izdam naredbu kojom e se sprijeiti jeres franakog obreda, esta meu Ermenima u Erzurumu, Dijarbekiru i Tokatu. Stvari se polako sreuju, ali su se neki franaki sveenici, prerueni u ljekare ili ve neto slino, nastanili tamo i povezali se s bogatim i uglednim ljudima. Ne slutei nita zlo, uglednici im povjerovae da su ljekari i stadoe im pomagati u svim njihovim namjerama. Kako patrijarh kae, franaki sveenici tako neprestano izazivaju mjetane Ermene i izopauju ih ne bi li se ovi prihvatili franakog obreda. On moli da se Francima zabrani boravak na tim mjestima, bilo da se izdaju za ljekare bilo za neto drugo. A i nesretne podanike treba zatititi od njihovih provokacija i ostaviti ih na miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u skladu s ovom molbom.
BOA, CA 3126

ta su katolici u Bugarskoj i Vlakoj pitali papskog nuncija? O kakvim konkretnim problemima svjedoe ta pitanja? ta misli, ta im je nuncije mogao odgovoriti?

III-16. Fetva Ebus-suuda iitima (polovina XVI. stoljea) Pitanje: Da li je po Svetom zakonu [erijatu] dozvoljeno boriti se protiv sljedbenika Safavida?63 Da li je onaj ko ih ubija sveti ratnik i je li onaj ko pogine od njihove ruke muenik? Odgovor: Jest, to je veliki sveti rat i velianstveno muenitvo. Pitanje: Ako je dozvoljeno boriti se protiv njih, da li je to dozvoljeno samo zato to su se oni pobunili i to su neprijatelji [osmanskog] sultana nad narodom islama, ili zato to su potegli sablju na vojske islama, ili zbog neeg treeg? Odgovor: Oni su i pobunjenici i po mnogo emu nevjernici.
Imber, str. 86.
63 Veliki srebrenjaci iz srednje i zapadne Evrope.

ta misli o tome to su i ermenski patrijarh Jovan i sultan sve zapadnjake zvali Francima, bez obzira na to to jeres franakog obreda u stvari pokriva i veoma razliite vjeroispovijesti?

82

OSMANSKO CARSTVO

III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) Poto smo zrelo razmotrili [ovu] ovako teku stvar, napokon smo preko posrednika najavili svoj dolazak ehaji-begu [painom zamjeniku]. On je dopustio da doemo k njemu, pa je dekan s novoizabranim fojnikim gvardijanom poao do njega. Od njega je, meu ostalim, morao uti ove zadnje rijei: Ako hoete dobiti parnicu, najprije saspite dvadeset kesa novca u dravnu blagajnu (to iznosi oko dvije hiljade i est stotina venecijanskih zlatnika). [] Vidjeli smo, dakle, da e naa stvar bezuvjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pretjerani iznos novca. [] Stoga smo se prije suoenja s naim protivnicima na sudu sastali s paom i ehajom. Obeali smo im zbog takve i toliko potrebne obrane dati sve ono bez ega se oni ni u kojem sluaju nisu htjeli smiriti i zatititi nau stvar. S druge strane, grki64 su dostojanstvenici nudili tom istom pai golem iznos, zaista vei nego to je bio na, da bi im presudio prema odredbama [datim] u njihovom fermanu. Budui da nismo imali novaca, dali smo umjesto njih pismeno jamstvo dravnoj riznici i potpisali se da dugujemo toliko novca. [] Najprije je, dakle, sudac proitao povelju protivnika i razmotrio u njoj klauzule i njezinu bit. Zatraili su zatim i nae povlastice, pa su i njih isto tako proitali, a navlastito hatierif s Milodraeva (blizu Fojnice), koji je fratrima dat jo kad su Turci osvajali Bosnu. Zatim su sravnili i isporedili klauzule i bit dokumenata ili carskih povelja. Iza toga je [sudac] upitao metropolita ta on zapravo trai ovom parnicom. On je odgovorio: Traim od ovih fratara da me sluaju i da mi se pokoravaju u svemu to propisuju i nareuju povelje koje je dobrostivo izdao na uzvieni sultan i koje ste sada proitali. Zatim je isti sudac upitao nau stranku: ta vi navodite kao razlog da se ne pokoravate ovome to vai protivnici od vas trae? Na taj upit odgovorio je dekan: Ima ve skoro trista godina otkako je uzvieni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a mi s Grcima nismo imali nita zajednikog, budui da su oni jednog

a mi drugog obreda, kao to se to jasno razabire iz ovoga hatierifa i drugih isprava i povelja koje su nam uzvieni sultani dobrohotno podijelili. [] Kad je kadija to uo, odmah je izrekao ovu presudu: Patrijarh i metropolit nemaju nikakva prava nad vama fratrima ili nad svetovnjacima rimokatolicima. Oni od vas ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva novanog nameta, niti bilo ega drugog, jer ferman ne moe biti iznad hatierifa. [] I tako se zavrilo ovo suenje, s kojega je metropolit (Bog je tako htio) otiao posramljen. Nije, brate, posla kod Turaka brez jaspri [novca]!
Beni, str. 187.-190.

Uporedi ovaj tekst s prethodnim tekstom o jeresi franakog obreda: u oba sluaja osmanske vlasti jedva da su bile svjesne razlika meu kranskim vjeroispovijestima. Da li su isto tako jedva pravile razliku i meu razlii tim vjerskim strujama unutar islama? (Isto se pitanje moe postaviti i o stavu kranskih vlasti prema razlikama unutar islama.) Kakvi su odnosi vladali meu dvjema kranskim crkvama u Bosni? Koga su one vie potovale, osmanske vlasti ili srodne kranske crkve? ta autor ovoga teksta prigovara osmanskim vlastima a ta pravoslavnoj crkvi?

III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631.) U skladu sa svetim zakonom [erijatom] i zemaljskim zakonom, krani [kafir] moraju biti prepoznatljivi po odjei i vanjskom izgledu kao potinjeni. Ne smiju da jau konje, da nose odjeu od svile i satena ili da nose krzna i ubare. Njihove ene ne smiju da nose odjeu slinu onoj koju nose muslimanke niti da stavljaju jamake65 od perzijskog platna. Meutim, od nekog vremena, ovaj se zakon nije potovao, pa su krani i Jevreji, uz dozvolu sudija, poeli da izlaze odjeveni u raskonu i skupu odjeu. A to se njihovih ena tie, one nisu uzmicale s plonika da bi se sklonile pred muslimankama kad bi ih srele na trnici. U cjelini uzev, i muarci i ene nose daleko bolju odjeu nego

64 Ovdje u znaenju pravoslavni. 65 Jamak je tanki veo kojim muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi.

83

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

muslimani, iz ega se vidi da oni sebe uope ne smatraju potinjenima. Stoga je od izuzetno velike vanosti da se ove naredbe objave jo jednom i da se sprovedu.
Georgieva, Canev, str. 121.

Koje je argumente vlast koristila da bi opravdala ruenje crkve u Stanimaki?

Zato su nemuslimani podvrgnuti tako strogim pravilima? I zato su se krani ogluivali o njih? ta misli, da li se tako stroge odredbe uope mogu provesti do kraja u vjerski mjeovitoj sredini?

III-22. Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Kipar, 1636.) Milu, sin Andonija iz sela elije u Tuzlanskoj nahiji, kae: Dosad sam, kao i moji preci, i ja pripadao kranskoj grupi [miletu]. Nisam postao musliman. Ja sam nevjernik [kafir]. Kad sam elio da obavim na lani obred u crkvi, monasi, koji su nam ujedno bili i sveenici, sprijeili su me da uem rekavi: Ti si se oenio muslimankom. I kad nestanem, vjerovatno me nee sahraniti po nevjernikom obredu. elim potvrdu na kojoj e se vidjeti da sam nevjernik.
Jennings 1993., str. 142.

III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.) Isto tako, spomenutog mjeseca [muharema], 21. dana, kad je na velianstveni gospodar [sultan Abdulhamid I] putovao preruen, on je ugledao jednog Grka nevernika. Grk je na sebi imao ute cipele, kaftan cvijetnog dezena, dug ogrta i kaput opiven krznom, kao i al. [Sultan] na to pozva delata. Grka je trebalo objesiti, ali sultan onda naredi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419.

Uporedi tekstove III-19 i III-20. Kakve su to zloine poinili pogubljeni Grci?

Zato je kranski monah sprijeio Milua da ue u crkvu i zato je odbio da ga priesti? ta misli, ta su mogli biti razlozi tome? Da li su oni opravdani? Imaj u vidu da, prema muslimanskom zakonu, muslimanke nisu smjele da se udaju za nemuslimane, dok pravoslavni kanon zabranjuje priest osobi pravoslavne vjere koja stupi u brak s osobom druge vjere. III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) [Dio I., odjeljak I.] l. 2. etiri su zvanine vjere, prema pravovaljanim uredbama zemlje, i one e odsad uvijek biti zvanine Ove zvanine religije jesu sljedee: reformistika evangelistika (u obinom jeziku zvana i kalvinistika), luteranska ili avgustovska, rimokatolika, unitaristika ili antitrinitaristika, i njima se odsad garantuje slobodno ispovijedanje njihove vjere na mjestima predvienim za to, a u skladu sa zakonima zemlje. l. 3. Pored etiri zvanine religije, u pitanjima vjere i religije nijedna osoba, bez obzira na drutveni poloaj, i nijedna grupa ljudi ne smije da mijenja ita ili da uvodi podjele, jer e u protivnom biti proglaeni nevjernicima [] l. 4. Judaizam, poev od drevnih vremena, ne

III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) Namjesnik vakufskog sela Stanimake obavjetava nas u svome pismu da su krani u tom selu podigli veliku novu crkvu, ukrasili je mramorom i drugim dragocjenostima, a protiv Svetog zakona. Namjesnik je pokuao da udovolji pritubama muslimana, ali nije uspio, pa zato sada trai carsku naredbu kojom bi se naloilo ruenje spomenute crkve, poto e samo ruenje zadovoljiti vjerske propise koji vladaju u ovoj zemlji. Primivi to, ja nareujem da ispitate sluaj i postarate se za to da se novoizgraena crkva zaista porui, ako zaista jest nova a ne neka koja ve postoji dugo. Takoer vam nareujem da ne dozvolite nikakav protest i nikakvu neposlunost protiv Svetog zakona i moje sultanske naredbe.
Georgieva, Canev, str. 120.-121.

84

OSMANSKO CARSTVO

samo to nije spadao u etiri zvanine vjere nego je, naprotiv, bio zabranjen zakonom zemlje, uz prijetnju ozbiljnom kaznom, a u ta vremena oni koji su se drznuli da se oglue o zakon pa su proglaeni krivima kanjavani su u skladu sa zakonima; ovim se propisuje da e se za ovaj prijestup kanjavati dovijeka, ba kao i ranije [] l. 8. Odlueno je da niko ne smije silom natjerati zajednicu, sluge, svoje ukuane ili bilo koga nad kojim ima vlast da pree u njegovu vjeru, bilo nasiljem, bilo prijetnjom nasilja, niti e zemljoposjednik druge vjere smjeti da zaposjedne selo ili gradsku crkvu, da dovede ili nametne sveenike druge vjere ili da dozvoli sveenicima svoje vjere da dre svoje bogosluenje, i to ni u jednoj prilici; kazna za to iznosie 200 florina66[] [Odjeljak VIII.] l. 1. [] Narod Vlake nije popisan u ovoj zemlji, niti meu povlatenim staleima niti meu vjerama. Oni koji nisu navedeni pod zvaninim vjerama [] bit e tolerirani [] za dobrobit zemlje.
Constitut,iile, str. 47., 49., 50., 58.

guja-ljutica siu uljuenu ovjeju krv, poeli su se pred koju godinu jatiti u ovoj biskupiji. Smjerno se molim bojoj pravednosti neka ih iz nebeskih oblaka, u obliku pravednog sunca, potpuno uniti. Koliko je do nas, nalaemo svima koji podlijeu naoj brizi neka se pod prijetnjom kazne izopenja [] ne usude sa idovima dijeliti stan u kuama gdje ive, niti prenoiti, niti sluiti im u kui, bez naeg pismenog doputenja. Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora s njima, osim pri trgovanju i stvarima koje se ne daju izbjei. Znajte da su oni neprijatelji Krstova kria, a vi, jer ste udovi Kristovi, odbijajte od sebe udove avla.
Stulli, str. 31.

ta su zapravo optube protiv Jevreja navedene u ovom tekstu? Kakva su ogranienja biskupi pokuali nametnuti Jevrejima?

III-25. Privilegije za jednog Jevreja u Dubrovniku (1735.) [] kako Simon sin Vitala Vitali jest pravi i istinski podlonik ove Republike, i zato mu je doputena sva privilegija i milost koje uivaju ini nai podlonici, i udei mi [elimo] da je udionik od svijeh onijeh milosti koje uivaju nai podlonici u kojoj ma drago strani svijeta.
Stulli, str. 41.

Constitutiones Approbatae, ustavne odredbe, donio je Dijet (skuptina) kneevine Transilvanije tokom vladavine era Rakocija II. (1648.-1660.), i njima su u stvari sistematizirani propisi koji su u Transilvaniji donoeni od XVI. stoljea, ponekad i ranije. Imaj u vidu da diskriminacija nije pogaala samo manjine, nego i pravoslavne Vlahe, koji su u kneevini Transilvaniji inili veinu. lan 4. ne odnosi se na Jevreje ve na jednu malu projevrejsku grupu, subotare, koji su se odvojili od zvanino priznate Unijatske crkve. Da li su svi itelji Transilvanije uivali jednaku slobodu vjeroispovijesti? Navedi argumente koji govore u prilog vjerskim odredbama u Transilvaniji XVII. stoljea i argumente protiv njih.

Uporedi ove privilegije s tekstom III-24. Kako to da u stavovima ovih dviju vlasti postoje tako drastine razlike?

III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.) To bi jeniari radili danju. A nou bi je straar objesio ispod pazuha, iako su joj ruke ve bile u lancima. Uzeo bi tap koji bi mu se naao pri ruci i tukao je nemilosrdno sve dok se ne bi umorio, a onda bi je ostavio da visi po zimi, poto je tad bila zima. Jedan je kranin to vidio, pa bi saekao pravi as, i kad bi vidio da je straara proao gnjev, priao bi mu i zamolio za dozvolu da je spuste. A svetica je bila tako

III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv Jevreja (1685.) avolji udovi, oni to su raspeli Krista, neprijatelji kranskog imena, otimai, zaluivai, oni to poput

66 Florin je isprva bio zlatnik koji je kraljevina Ugarska kovala po ugledu na firentinski novac. Meutim, u ovom tekstu ne spominje se konkretno taj zlatnik ve uobiajena moneta kraljevine Ugarske i kneevine Transilvanije u to vrijeme.

85

VJERSKE INSTITUCIJE, VJERSKE ZAJEDNICE I VJERSKI OBREDI

strpljiva, tako spokojna i tiha da se inilo da ne pati ona nego neko drugi, i sav njen duh i njena svijest bili su na nebu. Bilo je u zatvoru i drugih krana, i Jevreja i nekoliko Turkinja, zatoenih zbog neasnih radnji. I oni su optuivali straara da je nemilosrdan, da se ne boji Boga kad tako mui enu koja mu nita naao nije uinila. A taj kranin samo je neprestano podsjeao straara na Boji sud (poto se nije nimalo ustezao pred njim) [] Govorio je to sve ne bi li ga umirio i sprijeio ga da zlostavlja sveticu onako. Ali Sotona je straaru dao srce od kamena, i koliko god ga ovi preklinjali, on ju je samo jo vie muio. Jeniari koji su je muili vie puta su htjeli da je natjeraju da jede kako ne bi umrla. Ponekad bi joj dali groice, ponekad datule. Ali svetica je odbijala da jede, pa su oni pokuali da joj otvore usta silom, ali nisu uspjeli.
Synaxaristis, str. 336.-337.

X Sl. 21. Voznesenje Hristovo, osmanska minijatura (1583.)

Kirana, devojka iz sela Avusoke, nedaleko od Soluna, opirala se osmanskom jeniaru koji je htio zavesti je. Kako bi je slomio, jeniar ju je zatoio i muio. Odluivi se na gladovanje, Kirana je umrla u solunskom zatvoru 28. februara.

Da li je Kirana, budui kranka, bila u gorem poloaju nego to bi to bila muslimanka koja se opire jeniaru? ta misli, zato su drugi zatoenici htjeli pomoi Kirani? Da li su vjerske razlike tu bile ikakva smetnja? Zna li i za druge primjere ljudske solidarnosti koja se ne obazire na vjerske razlike? Zato je Kirana odluila da gladuje?

Nicolay, str. 182.

Kako je Isus predstavljen na ovoj osmanskoj minijaturi? Zato? Da li si vidio/vidjela neke druge slike s Kristovim vaznesenjem? Uporedi ih.

Opa pitanja za odjeljak III-d. Prokomentiraj ovu specifinu mjeavinu vjerske tolerancije i vjerske diskriminacije na poetku novoga vijeka. Uporedi situaciju u Osmanskom carstvu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Da li se ona i kako razlikuje od situacije u dananje vrijeme?

86

OSMANSKO CARSTVO

Prema zvaninoj ideologiji Osmanskog carstva, status drutvenih grupa zavisio je od njihovog odnosa prema dravi. Drutvo je bilo podijeljeno na vladajue grupe i na stado obinih podanika. U vladajue grupe spadali su vojnici (askeri), uenjaci (ulema) i pisari (atibi). Svi su oni, svak u svome domenu, sluili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od plaanja poreza. U pravilu, to su bili muslimani, ali zabiljeeni su i sluajevi vojnika i pisara druge vjere. Stado, raju, inio je najvei dio stanovnitva, i to su bili i muslimani i nemuslimani, i ljudi sa sela i ljudi iz grada. No, drutvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog vjerskih i profesionalnih razlika, razliitog mjesta stanovanja i etnike pripadnosti, kao i spola, starosne dobi i nejednake raspodjele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. U ovom poglavlju trudit emo se da makar naznaimo te grupe i da nagovijestimo njihovu arolikost, a jasno je da nikako neemo moi dati potpunu sliku o kompleksnom osmanskom drutvu. Ipak, na glavni cilj nije toliko da opiemo drutvo kao neto sainjeno od posebnih slojeva i statino, koliko da rasvijetlimo neke aspekte svakodnevnog ivota i komunikacije meu ljudima. Naroitu panju posvetili smo odnosima u pograninim zonama, primjerima bespotedne borbe koliko i primjerima zajednikih navika i poslova i meusobne pomoi. U posljednjem odjeljku rei emo neto o ulozi ene. Naime, u osmansko doba, kao uostalom i danas, ene ine polovinu stanovnitva, a ipak su, u muslimanskom koliko i u nemuslimanskom okruenju, bile potinjene mukarcima i naelno iskljuene iz javnog ivota. Zato o enama postoji daleko manje izvora, i zato o njihovom historijskom znaaju jedva da i moemo stei pravu sliku. Meutim, treba imati u vidu da su ene raale djecu i odgajali ih, i da su one praktino nosile domainstvo. U tekstovima koje navodimo u ovom odjeljku vide se i primjeri diskriminacije i naini na koje su se ene borile da poprave svoj poloaj.

IVa. Elita i obian svijet

IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima Jednoga dana dva Turina priahu I govorahu neprilino u tom razgovoru. Jedan od njih upita: ta bi bilo Da postane gospodar, Postane velik ovjek meu ljudima, ega bi najvie jeo za ruak, o brate? Supe, ukusnog mesa ili piletine? A ovaj drugi ree: Jeo bih mehka hljeba I svjeeg crnog luka. To je najbolje. A ti, ta bi ti volio Da neto postane gospodin? Ako bi ti se ukazala prilika? A ovaj odvrati: ta bih pa i jeo? Kad mi nita nisi ostavio. Nema hrane bolje od one koju si ti odabrao. Turski narod je udan narod. On ne zna ta valja a ta ne. Njihova nepca ne znaju ta je ukusno, I njihove rijei ne vrijedi ponavljati.
Gvahi, str. 167.-168

87

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Pendnama (Knjiga pouka) je stara perzijska zbirka popularne knjievnosti, koju je u prvoj polovini XVI. stoljea preradio i dopunio Guvahi, koristei i nov knjievni materijal. U ovom tekstu vidimo da osmanske elite sebe uope nisu zvale Turcima, ve da su taj izraz koristile za necivilizirane anadolske seljake.

Koje argumente pjesnik navodi protiv turskog naroda? Zna li za neke sline primjere iz historije tvoje zemlje, da li je i tu elita prezirala obian narod?

Tipini predstavnici drutvenih grupa u Osmanskom carstvu X Sl. 22. Akindija X Sl. 23. Spahija

Inalcik 1973., sl. 26

Hegyi, Zimanyi, str. 55., sl. 51

Akindija, pljaka, dobrovoljac u neregularnim konjikim trupama, turskog ili drugog porijekla, koji je ratovao na neprijateljskoj teritoriji zbog plijena. Akindije su bile veoma vane u irenju osmanske teritorije u periodu od XIV. do XVI. stoljea. U jugoistonoj Evropi postojale su etiri glavne grupe akindija, i njih su uvijek vodili nasljednici osnivaa: Mihailoglu, Malkooglu, Turahanoglu i Evrenosoglu.

Spahija, konjanik, vojnik u konjici koji se borio za osmansku vojsku, i zauzvrat dobio timar ili zeamet, zemljini posjed od kog je imao da plaa danak. Spahije su se uglavnom regrutovale iz vojnikih porodica, ali je sultan mogao da dodijeli zemlju i drugim ljudima koji su se istakli u slubi. Spahije su sluile u onim provincijama u kojima im je bio dodijeljen timar, u jedinicama koje su vodili sultanovi namjesnici, i to uglavnom od aprila do oktobra, a potom bi se vraali na timar kako bi prikupili danak koji im je razrezan.

88

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 24. Jeniar

X Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte Jean-Baptiste Hilaire /an-Batist Ilera/ (1809.)

Levenda, plaeni vojnik, kojega za odreeni pohod u najam uzima ili sultan ili namjesnik neke pokrajine. Levende su poticale iz raznih drutvenih slojeva, koristile su vatreno oruje i odigrale vanu ulogu u XVII. i XVIII. stoljeu, poto su za vojsku bili od vee koristi nego zastarjele spahijske i jeniarske jedinice. Ponekad su se levende prikljuivale i privatnim vojskama i harale po provincijama. X Sl. 26. ejhul islam

Nicolay, str. 159.

Jeniar, vojnik nove vojske, elitne jedinice stajae pjeadije osnovane u XIV. stoljeu. Jeniari su sve do XVII. stoljea bili regrutovani iz redova ratnih zarobljenika ili djece nemuslimanskog porijekla pokupljene devirmom. Poto bi primili islam, oni bi postali sultanove sluge, ali su dobivali redovnu plau. Sluili su ili u glavnom gradu ili u pohodima koje je sultan vodio. Od XVI. do XIX. stoljea, kako im je broj rastao, jeniari su smjetani ne samo u Carigrad nego i u manje gradove u unutranjosti. S vremenom bi poeli da se bave trgovinom ili zanatima, enili se i svoj imetak i status prenosili na potomke.

Hegyi, Zimanyi, str. 39., sl. 31

Alim, uenjak, mnoina ulema. Ulemu su inili muslimani obrazovani u vjerskim kolama (medresama). Kad bi zavrili kolu, mogli su postati imami (i voditi javne vjerske obrede u damiji), hode (uitelji), muderisi (predavai u medresi), kadije (sudije) ili muftije (vrhovni duhovnici i znalci prava).

89

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Najvii poloaj do kojega je mogao doi pripadnik uleme bio je poloaj vojnog sudije (kadiaskera) Rumelije ili Anadolije i glavnog pravnog savjetnika carevine (ejhul-islama), ali su alimi mogli biti imenovani i na druga mjesta, naprimjer, na mjesto velikog vezira. X Sl. 27. Visoki osmanski pisar

atib, pisar, pripadnik osmanske birokratije. atibi su dolazili iz razliitih drutvenih grupa, i najprije bi sluili kao egrti, a potom kao slubenici u carskoj kancelariji i poreskim kancelarijama. Sve do polovine XVI. stoljea atiba je bilo jedva stotinu, da bi taj broj potom porastao, zahvaljujui irenju kako centralne, tako i provincijske birokratske mree. Iako su rijetko zauzimali neki visok poloaj, atibi su bili veoma uticajni.

Hegyi, Zimanyi, sl. 121

90

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 28. Arapski trgovac

Trgovci: Osmanski trgovci uili su se svome poslu ili u porodici ili kod nekog drugog iskusnog trgovca, i trgovali su kako s dalekim krajevima, tako i na sitno. Dok su oni bili na putu, kuom i domainstvom upravljale bi ene. Iako su zvanino pripadali raji, obinom narodu, trgovci su se isticali po svome bogatstvu, ugodnom ivotu, velikom znanju, iskustvu i sposobnostima. Mnogi trgovci, muslimanske ili druge vjere, finansirali su vjerske institucije i kulturu. X Sl. 30. Osmanski kroja

Nicolay, str. 223.

X Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika

Hegyi, Zimanyi, sl. 133.

Zanatlije: Iako su se i ljudi na selu ponekad bavili zanatstvom, zanatlije su uglavnom ivjeli i radili u gradovima, bavei se najrazliitijim zanimanjima. S vremenom su se zanatlije koje su imale svoje radionice okupili u esnafe, profesionalna udruenja koja su regulirala mogunost da se stupi u datu struku, proizvodnju i distribuciju. Da bi neko postao majstor (usta), najprije je morao raditi kao sluga, egrt (irak), i potom kao pomonik (kalfa). Seljak: Seljaci su u Osmanskom carstvu bili muslimanske ili kranske vjere, ivjeli od poljoprivrede i stoarstva. Mogli su slobodno raspolagati svojom kuom i pokretnom imovinom, ali su morali potovati pravila koja bi im nametali seoska zajednica, posjednik timara i drava. ivot im je bio otean time to su morali plaati porez i to im

Nicolay, str. 242.

91

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

prihodi nisu bili sigurni. Iako su mogli da se obraaju kadiji, veinom su se trudili sporove izgladiti uz pomo seoskih starjeina i duhovnih lica. X Sl. 31. Pastir

Sredozemljem i Crnim i Crvenim morem. Plovili su ak i do Indonezije i istone Afrike, ali na Indijskom okeanu nisu imali mnogo uspjeha. X Sl. 32. Ribar

Hegyi, Zimanyi, sl. 138

Dervi: pripadnik vjerskog bratstva sufijskog reda. Da bi postao dervi, musliman je morao proi kroz obred inicijacije, koji je podrazumijevao mistike vjebe i asketsku meditaciju. Dervii su ivjeli u zajednicama ili su putovali i vrili svoje obrede u selima i gradovima. Postojalo je raireno vjerovanje da kroz dervike obrede boanska mo silazi na zemlju. Dervii su imali velik uticaj na muslimansko drutvo, znaajan je njihov doprinos osmanskoj poeziji, muzici i plesu, ali su ponekad umjeli i da kritiziraju osmansku vlast.
Hegyi, Zimanyi, sl. 130

Mornar: Osmanlije su imale razne vrste brodova, na vesla i jedrenjake, i koristili su ih i za rat i za trgovinu i za ribarenje. Veina mornara poticala je s ostrv ili iz priobalnih mjesta s dugom pomorskom tradicijom, i radili su za plau koju su im davali brodovlasnici ili mornarica; nemali broj njih dolazio je iz inozemstva. Na galije su odvoeni i robovi i osuenici, a u sluaju rata vlasti su mobilizirale veslae i iz daljih krajeva na kopnu. Osmanski pomorci plovili su itavim

Monah: pravoslavni ili katoliki kranin koji je odluio da se izdvoji iz svijeta i ivi ugledajui se na Isusa. Da bi postao monah, kranin je najprije morao provesti neko vrijeme kao iskuenik u manastiru, a zatim da poloi zakletvu na poslunost, siromatvo i ednost. Monasi su, po pravilu, ivjeli u manastirima, ali su mogli i da se povuku u neke udaljene, izolirane krajeve. Veinom su to bili mukarci, ali bilo je i monahinja, koje su takoer imale svoje manastire.

92

OSMANSKO CARSTVO

Osim to su se bavili kontemplacijom i molitvom, monasi su imali i da odravaju manastire i da se bave kulturom. X Sl. 33. Dervi

bio sluaj. Sveenici su vaili za posrednike izmeu vjernika i Boga. Oni su drali bogosluenje u svojim parohijama i prieivali vjernike. Bili su veoma uticajni, i esto su posredovali izmeu svoje pastve i osmanskih vlasti. Katoliki sveenici morali su potovati celibat, dok su se pravoslavni mogli eniti. X Sl. 34. Ermenski monah

Hegyi, Zimanyi, sl. 74 Hegyi, Zimanyi, sl. 69

Sveenik: ovjek koji obavlja boju slubu u kranskim zajednicama. U skladu s pravilima vjere, sveenik je morao dobro poznavati Sveto pismo; postavljao bi ga episkop, ali u malo zabitijim krajevima to nije uvijek

Rabin: uitelj, naziv iz potovanja za jevrejskog uitelja ili poznavaoca vjerskog zakona. Rabin je, po pravilu, drao slubu u sinagogi i bio duhovni uzor svojoj zajednici. Rabini su bili veoma obrazovani i bitno su uticali na jevrejsku kulturu.Uz to, oni su i posredovali izmeu osmanskih vlasti i jevrejske zajednice.

93

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

X Sl. 35. Pravoslavni patrijarh carigradski

seljaka nastanjenih na njihovim imanjima, ali su ga davali i iz dravne slube. Od XVI. stoljea nadalje, sve je vei broj krana s drugih osmanskih teritorija stupao u slubu vlakog i moldavskog kneza, dobivao zemlju i sticao poloaj bojara. Nita nije vrijedilo to je lokalni ivalj reagirao na to i instistirao na vrlinama zemljaka. Polovinom XVIII. stoljea Konstantin Mavrokordat ustanovio je nekoliko kategorija bojara i vezao ih za razliite dravne slube. X Sl. 36. Veliki rabin istanbulski (kraj XVIII. stoljea)

Asdrachas, sl. 6

Kranski velikodostojnik: irenjem carstva, naroito u XV. i XVI. stoljeu, Osmanlije su u osvojenim zemljama uglavnom uklonile pripadnike vieg plemstva, pa je tako nie plemstvo ostalo bez svojih voa. S druge strane, meutim, osmanske vlasti su, dugorono posmatrano, ipak zavisile od plemia i pripadnika lokalne elite, poto bez njih nisu mogli upoznati zemlju i zavladati njome, pa su mnogi kranski uglednici (kodabae ili arhonti) dobili status slian plemikom. U kneevinama Vlakoj i Moldaviji prilike su bile neto drukije, poto su tamo bojari zadrali svoj status tokom itave osmanske vladavine. Poloaj bojara isprva je bio povezan s porijeklom i zemljinim posjedom, ali su kneevi dijelili imanja i status bojara i istaknutim vojnicima i dravnim slubenicima. Porez su prikupljali od

Juhasz, str. 124.

94

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 37. Kranski velikodostojnik (XVIII. stoljee)

kamatom, pa su esto optuivani za zelenaenje. Bogati sarafi ponekad su se ukljuivali u prikupljanje poreza, i imali su znatan ekonomski i politiki uticaj. X Sl. 38. uveni ajan: Alipaa od Janjine (1741.1822.), slika Louisa Dprea /Luja Diprea/ (1819.)

Istoria, tom 11, str. 137.

Ajan: uglednik, bogata sa statusom poluzvaninog vladinog slubenika, iji je zadatak bio da pomogne vlastima da prikupe porez u datoj administrativnoj jedinici. Mahom muslimani, ajani su uzimali novac od drave na dui ili doivotni zajam, a potom bi koristili svoj poloaj da podanike, poreske obveznike, dovedu u duniki odnos. Zvanino priznati u XVIII. stoljeu, ajani su zelenaenjem i trgovinom uspjeli doi do pozamanog imetka, pa su imali i privatne vojske i sticali sve veu mo u provincijama Carstva. Sultan Mahmud II. (1808.-1839.) uspio je ograniiti njihovu mo.

Istoria, tom 12, str. 72.

Saraf: mjenja novca. U veim gradovima, profesionalni mjenjai (muslimani, pravoslavci, Jevreji, Ermeni ili katolici) koristili su to to su u Carstvu u opticaju bili razni srebrenjaci, zlatnici i bakrenjaci. Osim toga, oni su davali i kredite s

Dragoman: prevodilac, tuma (na turskom tercman). S obzirom na razlike u jezicima, neko je u kontaktima izmeu osmanskih vlasti i stranaca morao prevoditi. Tumai su uglavom bili nemuslimani, a njihove usluge mogla je da trai osmanska drava, strani poslanici, ali i trgovci i putnici. Krajem XVII. stoljea, tumai su bili dravni slubenici i inili su sastavni dio osmanske birokratije. Najvii po poloaju bili su tumai pri Carskom savjetu i u mornarici; sve do poetka XIX. stoljea Osmanlije su na ove poloaje, po pravilu, postavljale Fanariote, pravoslavce iz istanbulske etvrti Fanar.

95

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

X Sl. 39. Osmanski mjenja novca

X Sl. 41. vedski poslanik (1788.)

Hegyi, Zimanyi, sl. 140

X Sl. 40. Dragoman: Pierre Yamoglu /Pjer Jamoglu/, tuma pri francuskom poslanstvu (1787.)

Theolin, str. 60.

Poslanik: Poslije Mletaka, koji su to uinili u XV. stoljeu, sve vee kranske drave imale su svoje stalne poslanike u Istanbulu. Poslanici su imali dva zadatka: da zastupaju svoje drave u odnosima sa sultanom i da izvjetavaju o raznim politikim pitanjima. Neki zapadni poslanici dolazili su u Istanbul na unaprijed odreen broj godina, a drugi nisu znali koliko e njihova misija trajati. Uglavnom plemikog porijekla, poslanici su dobivali zvanine rezidencije, uivali sultanovu zatitu i dobivali plau. Poto su rijetko vladali turskim, perzijskim ili arapskim, poslanici su se morali osloniti na tumae kad god bi dolazili u dodir s vlastima ili s lokalnim stanovnitvom. Poto su esto bili pod prismotrom, radije su se druili s osobljem poslanstva, kranskim trgovcima i drugim poslanicima.
Hitzel, br. 59

96

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 42. Galiot nosi svoje sljedovanje vode

Rob: U Osmanskom carstvu ivjeli su i najrazliitiji robovi, mukarci i ene, ljudi tamne i svijetle puti, lokalni ili uvezeni, i oni su obavljali najrazliitije poslove. Kao i u drugim muslimanskim drutvima, i ovdje je oslobaanje robova bilo esta pojava; osim toga, rob je mogao biti osloboen i kad bi primio islam. Sultanovi slubenici (kul), koji su sluili na dvoru, u vojsci ili u dravnoj upravi, bili su poseban sluaj; od XV. Do XVII. stoljea neki od najsposobnijih osmanskih dravnika, ukljuujui tu i mnoge velike vezire, regrutirani su iz roblja.

Da si ti ivio/ivjela u Osmanskom carstvu, kojoj bi drutvenoj grupi najvie volio/voljela pripadati? Zato?

Hegyi, Zimanyi, str. 74., sl. 83

IVb. ivot na selu

IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) Seoski poglavar [knez] i druge starjeine [primiuri] duni su da pomognu dravnim slubenicima u prikupljanju raznih poreza. Knez i seoske starjeine duni su da pronau i vrate podanike [raju] koji su pobjegli iz sela. Za svoje usluge, knez i starjeine osloboeni su plaanja odreenih poreza, poput haraa, ispende,67 poreza na ovce, desetka na itarice s porodinih njiva, desetka na iru, drugih poreza i svih posebnih i opih poreza. [] Ako neko od spomenutih umre, njegova sluba prelazi na jednog od njegovih sinova podobnih za to. Dokle god spomenuti dobro i vrijedno slue poreznicima, namjesnici [begovi] ne treba da ih tlae i ne smiju da ih alju u rat mimo njihove volje.
Georgieva, Canev, str. 151.

Zato su osmanske vlasti selima dale odreen stepen samouprave?

IV-3. Seljakova obaveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525. Svaki podanik [raiyyet] koji obrauje cijelo imanje mora na njemu posijati etiri muda (mudd)68 krupnika, mjereno bursanskim mudom. Neka mu se uzme 50 aki svake godine kad ne posije njivu.

67 Porez koji plaaju seljaci krani. 68 Nekoliko razliitih mjera zapremine, sve bizantskog porijekla. Kao to vidimo i po ovom tekstu, mud se razlikovao s kraja na kraj carevine.

97

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Ali ako posije jedan mud mjereno karamanskim mudom, neka mu se uzme 25 aki, i neka ga dalje niko ne ometa. A ako podanika snae neka nevolja pa zbog nje vie ne bude kadar da se stara o njivi i napusti je, njegov spahija mora da d njegovo dobro nekom drugom i da od njega zahtijeva samo to i od kmeta [resm-i bennk], a ne pun iznos za imanje [resm-i ift].
Barkan, str. 751.-752.

Zato su se osmanske vlasti mijeale u to da li neko obrauje zemlju ili ne? Kojim su sredstvima mogle da privole seljake na to da obrauju zemlju? X Sl. 43. Bugarska kua u Trijavni (XVIII. stoljee)

drumovima, doli do Ruuka, varoice na Dunavu, blizu Vlake. Dana 14. juna zastali smo da nam se konji odmore, poto su bili tako iscrpljeni od puta po brdima, umama i groznim bugarskim putevima, po krajevima tako slabo naseljenim da smo nerijetko i mi i nai konji morali da zanoimo pod vedrim nebom. Njihove kue imaju samo po jedan sprat. Prizemne su, debla i direci ukopani su direktno u zemlju i povezani tankim pruem, kao u Pikardiji.69 Zidovi su obloeni blatom pomijeanim sa slamom. Kue su est stopa visoke i pokrivene slamom; na krovu je otvor kroz koji ide dim iz ognjita, smjetenog u sredini kue. Ljudi i sva njihova stoka ive zajedno pod istim krovom, a kako nismo mogli da podnesemo tu prljavtinu i smrad, esto bismo no proveli pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133.

Kako je Leskalopje doivio bugarsko selo, i naroito uvjete ivljenja na njemu? ta moe zakljuiti o ivotnom standardu u njegovoj zemlji? Kakav stav ima Leskalopje prema iteljima ruralnih krajeva Bugarske?

IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) U rano jutro 14. jula napustismo Filipopolj [stari naziv za Plovdiv] i oko 4 sata, poto smo ruali, stigosmo do sela zvanog Vetren na bugarskom a Hisardik na turskom. To je veliko bugarsko selo. Imaju dva sveenika, a Turaka nema nigdje u blizini. Ljudi su naoiti i snani, i u mnogim kuama se moglo kupiti vino, mlado vino. Svi su prodavali okrugle vekne hljeba, sijeno, jogurt, sir, meso i kruke. Bugari ne smiju da nose finu odjeu: svi su odjeveni u sive i bijele ogrtae s kapuljaama, i nemaju ni dobre cipele ni izme, ve samo opanke od sirove volujske koe i dokoljenice. Njihove iljate kape nainjene su od bijele ohe ili od bijele ili mrke vune. Mukarci ne nose kapute, idu samo u kouljama i ljeti i zimi. Kosu ne sijeku onako kratko kao Turci, ve im s tjemena padaju dugi uvojci, ime pokazuju da nisu Turci. Niko ne nosi nikakvo oruje, izuzev velikih, tekih toljaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211.

IV-4. Francuski putopisac Pierre Lescalopier /Pjer Leskalopje/ opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka Dana 13. [juna] odsjeli smo u Kacelu, na brdu na samoj granici Bugarske, da bismo potom, seoskim

69 Pokrajina na sjeveru Francuske.

98

OSMANSKO CARSTVO

Koji se osmanski uticaji na bugarske seljake spominju u ovom tekstu?

IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.) Glavna hrana ovih ljudi jest penini ili raeni hljeb, ili proha od kukuruznog brana, zatim sir od kozjeg mlijeka, pirina pomijean s maslacem, jaja, suena riba, masline i povre. O praznicima se kolju janjci i ovce, kao i ivina, koje ima posvuda; meutim, meso ini daleko manji udio u hrani od svega ostaloga. Piju vino, i muslimani i krani, i takoer i jako alkoholno pie dobiveno od komine i jema, zvano rakija, koje donekle nalikuje viskiju. Ali zbog sveg onoga sira rijetko kad sauvaju neto mlijeka. Uglavnom piju hladnu vodu, i to u velikim gutljajima, ak i usred ljeta i tokom najteeg posla, a poslije nemaju nikakvih tegoba. Kafe ima u mnogim kuama, a ponegdje i rosoglia iz Italije i likera iz Kefalonije i s Krfa.
Broughton, str. 130.-131.

Uporedi ova dva teksta, jedan iz XVI. i jedan s poetka XIX. stoljea. Kakve razlike primjeuje? X Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII. stoljee)

IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.) Izjutra krenosmo u 8 sati za Karabunari. Putem smo naili na veliku i dugaku umu. Sreli smo najprije

strau iz Fakija, a zatim onu iz Karabunarija. Poneto pred selom, nali smo bunar, a pokraj njega neku vrstu natkritog kioska, koji slui za molitvu i kao zaklonite od kie, ali i kao prenoite. Neobino veliko blato mnogo nam je smetalo na tom putu, koji je imao da traje 4 sata, a prevalili smo ga za 5 sati. [] Karabunari je veoma veliko selo sa pet do est stotina turskih i bugarskih kua. Lei u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasloj travom i cvijeem. Presijeca ga rjeica. Izmeu gorskog bila s jedne i breuljkastih kosina s druge strane, ta mi se dolina uini iroka otprilike po milje, a duga nekoliko milja. im smo uli, saznali smo da su nam za stan doznaili kuu, blizu koje su se u jednoj kranskoj kui pojavile boginje, a rekli su nam, da ih po selu ima na vie mjesta. Sam je seoski orbadija, kojim imenom zovu vou jeniara, ali se obino daje i glavaru sela, kao to je ovdje bio sluaj, ustupio svoju kuu. Bila je to najbolja kua u selu, a obino se nije iznajmljivala. Uvjeravae nas da u njoj nema boginja. Svakako, zbog vee sigurnosti, drali smo, da je bolje otii izvan sela i tamo podii atore. Preli smo nekim mostom i uatorili se u dolini uz obronke breuljaka, koji su je zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad se uspne na te breuljke, otvara ti se najljepi vidik, to ga moe zamisliti, jer s jedne strane vidi gore selo, dolinu s mnogo krda i stada ovaca, a s druge se strane iri druga velika dolina i niz obraslih ljupkih breuljaka. Tek smo bili podigli atore, kad se iza brda spustila jaka kia, a kad je prestala, doli su iz sela ljudi da nas zabavljaju nekom divljom pjesmom i svirkom, kako bi dobili napojnicu. [] Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 kua, a smjeteno je u dosta velikoj dolini, meu planinama, u kojima poinje lanac Balkana, tj. Emo. [] Njihove ekselencije su se nastanile u nekoj novoj bugarskoj kui, koja je imala samo jednu dobru, veliku, istu sobu. Ostali se smjestie, kako su bolje mogli, po razliitim bugarskim kuicama. Kratko vrijeme nakon naeg dolaska dolo je nekoliko djevojica, da igraju onaj svoj ples i pjevaju pred vratima gospodina poslanika. To su ponovile vie puta, a na kraju bi uvijek bacale po jedan rupi, najprije Njihovim ekselencijama, a onda nekima iz pratnje, da bi dobile nekoliko para za napojnicu. Proetali smo, iako mjesto nije bilo ba zgodno, i traili mogunosti, kako bismo sutradan otputovali, ali nismo mogli zakljuiti nita. Sutradan izjutra pokazalo se izvrenje plana jo teim, jer su svi mukarci iz sela pobjegli i povezli sa sobom i

99

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

svoje bivole, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti u zamjenu. Poto im se svakojako zaprijetilo, sve su tekoe otklonjene. Prisilili smo bivolska kola iz Karnabata, da proslijede naprijed, a u okolici smo nali est pari bivola za nae dvije koije.
Bokovi, str. 40.-41., 51.

Kakav je odnos vladao izmeu balkanskih seljaka i putnika iz inozemstva? Koje se tegobe ivota na selu spominju u ovom tekstu?

X Sl. 45. ene peru rublje (Larisa, poetak XIX. stoljea)

Istoria, tom 11, str. 165.

X Sl. 46. Mukarci i ene s ostrva Paros sviraju i igraju

IV-8. Drumovi i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti Koliko god razlokan i opasan, put na kojemu sam se naao bio je glavni drum preko Albanije, koji je iao od Makedonije pa do Draa, na obali; a tim drumom, iako je on sada opustio, tokom vie od dvadeset stoljea ila je itava vojska odavno umrlih i zaboravljenih. Turci nisu uinili nita da poprave taj drum. On je onakav kakvim su ga ostavili priroda i Rimljani. Na jednom mjestu inilo se da se naglo sputamo ka nekom crnom stijenju. Krivudava staza troila se tolikim stoljeima da se u stijenju napravio kanal, dubok bezmalo do koljena. []

Istoria, tom 11, str. 288.

100

OSMANSKO CARSTVO

On je vodio do mosta, koji su jo Rimljani podigli, na jakim lukovima, tako da se danas moe koristiti isto kako su ga koristili i oni. Vidio sam mnotvo tih rimskih mostova po Albaniji. Neki se koriste kakvi su od davnina; neki su dijelom troni, daske i kameni blokovi im propali u potoke, a drugi su se prosto sruili. Jedino nigdje nisam vidio most da su ga Turci popravili. [] S Elbasanom nema redovne trgovine ili ma koje druge veze. Htio sam da poaljem neka pisma. Reeno mi je da otprilike jednom sedmino pota ode u Monastir, ali samo ako ima dovoljno pisama pa da ih vrijedi ponijeti tamo; s druge strane, putanja preko Draa, kojom se pismo za Englesku moglo

otpremiti znatno bre, samo ako bi se moglo odmah poslati, bila je opet mnogo nesigurnija, jer je i prijevoz bio mnogo neizvjesniji, i niko ne bi mogao da kae da li e pismo uope biti odaslano tokom sljedeih nekoliko mjeseci.
Fraser, str. 242., 251.-252.

Zato su drumovi u Albaniji bili tako loi? Da li to vai za itavo Osmansko carstvo ili samo za njegove zabaenije dijelove? Zato putnici sa Zapada uvijek naglaavaju lou infrastrukturu u ruralnim krajevima Osmanskog carstva? Da li pisac ovoga teksta sebe eli prikazati kao pustolova ili kao pripadnika civiliziranog svijeta?

IVc. ivot u gradovima

IV-9. Opis Beograda (1660.) [] U ovom velikom gradu ima ukupno sto ezdeset palaa koje pripadaju vezirima, njihovim doglavnicima i drugim velmoama. (U itavom gradu ima sedamnaest hiljada soba, poto je za svaku kuu prijavljeno pet do deset soba.) [] Osim toga, sva ova domainstva, bila ona bogata ili siromana, imaju velike ili male kamene zgrade [krgir] s prizemljem i jednim spratom, i pokrivene su eramidom. Sve su to divne kue s visokim prozorima i doksatima, okruene poploanim vrtovima i baama. Kako su sve nanizane jedna na drugu, svi im prozori i balkoni gledaju na Dunav, Savu ili na Zemunsko polje. Sve su to krasne kue sa skladnim odacima i kapijama. [Karavan-saraji] Ima ih est, i u njima konae putnici sa svih strana. [Najpoznatiji] od njih jest karavan-saraj muenika Mehmed-pae Sokolovia70 u Velikom bazaru, zdanje od kamena i opeke sa stotinu ezdeset soba u prizemlju i na spratu, sa talama za kamile i konje, kao i s odjeljenjem za ene; podsjea na tvravu, s onom svojom gvozdenom kapijom, ispred koje vratari i noni uvari najprije udare u bubanj svako vee prije nego to zatvore kapiju, i onda ponovo ujutru prije nego to je otvore. [arija i pazar] To je carski trg kojemu nema ravna. Sastoji se od tri hiljade i sedam stotina duana. Na Avret-pazaru [enskoj trnici] nalazi se krasan bezistan. Iako to nije kamena graevina s kupolama i gvozdenim dverima, ipak je ovaj bazar divota koja je stekla glas meu najljepim trnicama. [] U Dugoj ariji zastupljene su sve zanatlije. Ona se protee od Kapidi-damije do Ribarske pijace, a duga je tri hiljade koraka. Ovdje ima dragocjene robe donesene sa svih strana: od indijskih zemalja i rijeke Ind preko Jemena i Bela i Buhare, pa do Arabije i Perzije, i sva se ta roba moe dobiti na Dugoj ariji

70 Mehmed-paa Sokolovi, roen 1505. u Sokoloviima, u Bosni, odveden je kao dijete u devirmu, regrutiran u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i etrnaest godina sluio trima sultanima kao veliki vezir (1565.-1579.). ak i prije nego to je postao veliki vezir, izdjejstvovao je obnovu patrijarije u Pei 1557. godine. Oreol muenika dobio je zato to je 1579. ubijen pod nerazjanjenim okolnostima.

101

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

a da ne morate ni da kumite za nju ni da je platite previe. A krasne su takoer i Kazandijska arija, Ribarska pijaca, Srednji trg i Bajram-begova arija, na kojoj je mala gostionica i kafana, i Mali bazar. Sve ulice i trnice, kao i vee ulice u raznim etvrtima, poploane su okruglom bijelom kaldrmom nalik na krljut. [Odjea] Svi njihovi uglednici odjeveni su u samurovinu, saten i svilu. Ljudi iz srednjih slojeva odjeveni su u obinu ohu i kapute postavljene lisijim krznom. I siromani nose ohu i kaftane. Raja nosi suknenu odjeu crvene i bijele boje, a na glavi nosi bosanske kalpake. ene im nose ferede od ohe, a na pokrivene glave stavljaju fesie. Lica su im pokrivena velom, i one etaju veoma uljudno. [Jezici] Iako su stanovnici ovoga grada primili islam, oni svi govore srpski, bugarski i latinski jezik, pa ak i neka narjeja bosanskog.[] Sva beogradska raja i slobodni graani su srpski nevjernici, ukljuujui tu i koijae iz Srema. Jezik im je srodan bugarskom i latinskom i bosanskom, s tim to u njemu ima i iskvarenih elemenata iz raznih drugih narjeja; ipak, oni su svi dio kranske nacije, knjiga im je Biblija, i nju su preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski i francuski [galski] jezik i slovenaki i italijanski, jer ovi srpski nevjernici jesu prastara nacija iji korijeni seu sve do Ajsa, tako da o Srbima i Latinima postoje potovanja dostojne i pouzdane povijesti. Ipak, po gramatici njihov jezik dosta nalikuje bosanskom. [] [Trgovina] Ovamo godinje doe na kamilama i kolima po pet do est hiljada kamilskih i kolskih tovara robe iz Egipta i Damaska, i Tripolija i Sidona, i Bejruta i Akre, i Izmira i Arabije, i Perzije, i onda se ta

roba u ovome gradu raspakuje i pretovara i izvozi u ugarske, i poljske, i eke, i vedske, i austrijske, i bosanske, i mletake, i panske pokrajine, ili se pak uvozi iz njih, jer ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi njegovi itelji su roene raundije. Hiljade ljudi doli su iz drugih krajeva i nastanili se ovdje, jer ovo je grad izobilja. [] Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena kora debljine deset pedalja, i tada stotine i hiljade kola i sanki prelaze preko tog leda, ne plaajui porez za robu ili za bazar, i tada i seljaci i slobodni ljudi iznose svoja dobra na trnicu, i onda se tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd uiva u svem tom obilju, a i sirotinja gleda da se okoristi i stekne neto imetka. [Svetkovine] U to vrijeme itelji Beograda prireuju jedni drugima velike svetkovine od po etrdeset ili pedeset raznih jela i po deset vrsta poslastica i halve i slatkih napitaka od prevrelog voa, i pozivaju jedni druge u goste i na slavlja. A ako na nekoj gozbi sluajno bude manje od deset vrsta poslastica, onda tog ovjeka natjeraju da napravi jo jednu gozbu. Eto kako se u ovom bogatom gradu ljudi zabavljaju i uivaju.
Evlija elebija, str. 195.-200.

Putopis Evlije elebije jedan je od dragulja osmanske knjievnosti XVII. stoljea; treba, meutim, imati u vidu da Evlija umije i da se zanese i prenaglasi neke lijepe odlike krajeva kojima putuje. Osobe koje prikazuje najee su gotovo groteskno pretjerane, ali njegov putopis je uprkos tome dragocjen zato to nam otkriva bogatstvo gradskog ivota. Pokuaj u Evlijinom tekstu razdvojiti injenice od matarija. Kako su Evlijin karakter i njegove sklonosti uticale na nain na koji on prikazuje Beograd? Pokuaj na dva ili tri mjesta dopuniti njegovo ushienje nekim malo trezvenijim opaskama. U kojoj su mjeri gradovi bili etniki heterogeni? Koje su bile prednosti gradskog ivota u odnosu na seoski?

71 Lik iz arapske mitologije, pretea Slavena.

102

OSMANSKO CARSTVO

X Sl. 47. Turin jae konja natovarenog velikim koarama za voe i povre

pokrenuti arteke izvore nego e i dovesti vodu u svaku prostoriju koju naznae [] Knez je, reklo bi se, bio veoma zadovoljan time i rekao mi da e nai nekoga da mu je to prije ugradi [] Ve i po samom izgledu njegove rezidencije mogao sam stei jasnu predstavu o njegovoj hrabrosti, ali sad sam imao prilike i da se divim njegovoj pameti i njegovoj osjeajnosti: sve je govorilo da ovdje ivi ovjek naklonjen umjetnosti i dobrog ukusa. Posjedovao je bogatu i izvrsno odabranu zbirku knjiga; imao je i neke dragocjene slike, nekoliko predivnih skulptura, raznovrsne naprave i nekoliko veoma neobinih strojeva koje su mu donijeli iz Njemake i Engleske. Mislim da zasluuje da ga hvalim tako to u rei da je bio mudar i da nije patio od predrasuda, da je bio sasvim nepristrasan. Govorio je sve evropske jezike i poznavao najvanije pisce, koje je nastojao da proui to bolje moe. Bio sam zapanjen koliko je daleko odmakao u nauci.
Clltori, IX, str. 256.

X Sl. 48. Povorka pekara u Istanbulu (1720.)

Hegyi, Zimanyi, str. 155., sl. 162

IV-10. Rezidencija vlakog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flaa (polovina XVIII. stoljea) Otiao sam u kneev ljetnjikovac, koji, kao i njegova gradska palaa, jo uvijek svjedoi o tome ta joj je zapravo glavna namjena. To su nekada, naime, bili manastiri, koje su njegovi preci malo dotjerali. Veina naih drugorazrednih rezidencija izgleda daleko bolje, a nema nijedne u naoj zemlji s namjetajem gorim od ovoga ovdje. Pratio sam rijeku Dambrovicu, koja tee veoma brzo i nikad ne presuuje. Na njoj je mnogo vodenica. Njihov mehanizam ne odlikuje se niim posebnim. Spominjem ih samo zato to je gospodin Andronaki njih uzeo kao povod da mi, pokazavi mi one kraj kapija palae, kae da su vrtovi u veoma loem stanju, da su svi arteki bunari presuili a da se niko ne usuuje da ih popravi, iako bi knez platio ta god da trae za to. Rekao sam mu da u im dati nacrt za crpku koja ne samo to e

Hegyi, Zimanyi, sl. 158

103

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Zato pisac u istom dahu kritizira lou infrastrukturu i hvali osobine vlakog kneza? Da li je Flaa iznenaen prefinjenou svoga domaina? Zato? Dodatne informacije o Konstantinu Mavrokordatu moe nai uz tekst II-2, i naroito u fusnoti br. 55.

IV-11. Povelja bakalskog esnafa u Moskopolju (1779.) Prvo, gradit emo ljubav meu sobom kao temelj s koga emo moi da pobijedimo sve neprijatelje; drugo, majstori e uivati izuzetne poasti, poto se oni staraju o mlaima, i svako ko se oglui o majstorova nareenja bit e udaljen iz esnafa kao tetan i kodljiv; [] sedmo, brat prema kojem je neko nepravedan, kojeg neko vrijea ili nipodatava nee morati da trai osvetu drugdje, ve e biti dovoljno da samo stane pred esnaf, a esnaf e ve odrediti pravinu kaznu; osmo, ako iko bude zateen kako kune svoje starjeine ili vrijea asne ljude koji idu na trnicu, taj e dobiti batine po tabanima na samoj trnici, i time biti nauen poslunosti; deveto, kad majstor pozove, potinjeni moraju odmah prekinuti ta god da rade i krenuti za njim, a isto i kad nam brat umre, svi moramo poi na sahranu; deseto, svaki lan koji bude uhvaen da se zbliava s Turcima, zarad usoljene ribe, pasulja ili ma ega drugog, bit e izbaen iz esnafa; jedanaesto, radnje su zatvorene nedjeljom, ali dozvoljeno je stajati napolju, pa ako neko doe da potrai neto, dozvoljeno je dati mu to; osim toga, oni koji imaju svoje radnje nee imati povoda da daju svoje stvari drugdje []
Bees, str. 527.-528.

nadoknade, a da e ga Mastrojirakis nauiti zanatu i hraniti, odijevati i obuvati. A poslije te dvije godine uzee ga za pomonika, davati mu nadnicu i osigurati mu alat. Ako Mastrojirakis vrati djeaka, platie trideset groa za svaku godinu, a ako djeak ode prije isteka druge godine, on od Mastrojirakisa nee zahtijevati nita, ni mnogo ni malo, a Mastrojirakis od njega moe da zahtijeva da mu vrati odjeu koju mu je dao. Ovaj dokument sainjen je pred pouzdanim svjedocima, 1. maja 1793. A ako neki drugi majstor prevue djeaka sebi, imae da plati Mastrojirakisu osamdeset groa. Papajanis, sin Kristofisov, svjedok Jorgis Mikaros, svjedok Papa-Joanis, sin Angelisov, svjedok. Antoniadi, str. 176.

Kako ti izgleda ovaj ugovor? Da li je on poten u pogledu svih ugovornih strana? ta misli, da li je Stamatisa trebalo pitati ta on misli o tome? X Sl. 49. Osmanska djeca na vrteci tokom proslave Bajrama

ta su bili glavni ciljevi bakala? Kako su mislili da ih ostvare? Da li su se ljudi u Moskopolju u tome razlikovali od drugih trgovaca po zapadnoj Evropi?

IV-12. egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793.) Ovim pismom se potvruje da se Konstantis Estratis slae s Mastrojirakisom da mu preda svoga sinovca Stamatisa da radi kod njega dvije godine bez

Hegyi, Zimanyi, str. 149., sl. 154

104

OSMANSKO CARSTVO

IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvaranju kafedinica irom Carstva (druga polovina XVI. stoljea) Pitanje: Sultan, utoite vjere, u vie je prilika zabranio kafedinice. Ipak, nekoliko nitkova ne obazire se na to, ve dri kafedinice i ivi od njih. Kako bi privukli to vie ljudi, oni uzimaju golobrade pomonike i dre sredstva za zabavu, kao i igre, poput aha i table. Svi lupei, nikogovii i beskunici okupljaju se tu da pue opijum i hai. Povrh svega, oni piju i kafu, a kad se omame, bave se igrama i lanim naukama, i zanemaruju propisane molitve. Prema zakonu, ta je zasluio sudija ija je dunost da sprijei ljude da prodaju i piju kafu, ali koji to ipak ne ini? Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim djelima treba u tome sprijeiti i zastraiti ih tekim kaznama i dugom robijom. Sudije koje ih ne odvraaju treba otpustiti.
Imber, str. 93.-94.

I unila u mehanu bilu I Ivanu boju pomo dala. Bog pomogo, moja stara nane, Stara nane pobratima moga, Pobre moga Desania Luka! I nalio punu au vina Pa je pruu Desania majki: Na-de, stara, popij au vina!
Mijatovi 1974., str. 39.-40.

Ako zna da su mehane uglavnom bile mjesta za mukarce, ta misli, zato su Senjani pili vino s majkom Luke Desania: zato to je stara ili zato to je majka njihovog druga? ta misli o takvim kafanskim pjesmama, kojima se velia odreeni nain ivota?

IV-15. Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) Ali vie od svega, u obje zemlje rumelijske i u arapskim i perzijskim zemljama najpoznatija je beogradska baklava. Ona se pravi o raznim svetkovinama i carskim slavljima, i umije biti velika kao toak od kola, a savijena je od hiljadu jufki, i od istog je bijelog brana s mladim maslom i bademima, a pee se u velikim penicama. Toliko je velika da ne moe stati u obinu penicu, i dovoljna je i za tri stotine ljudi. Beogradska baklava umije da bude vrlo slatka, velika i krhka, ali ako bacite novi, on e utonuti u nju. Eto kako dobru baklavu prave tamo. A i zerde [poslastica od pirina] s bademom, cimetom, karanfilom i afranom takoer je ukusno, i nita se ne moe mjeriti s njim.
Evlija elebija, str. 199.

Kafa je u Osmansko carstvo dola iz istone Afrike polovinom XVI. stoljea. U XVI. i XVII. stoljeu osmanske vlasti zabranjivale su kafu u nekoliko navrata, ali bez uspjeha. Zato Ebus-Suud eli zabraniti kafedinice? ta su Ebus-Suudove elje, a ta stvarnost ivota u velikom gradu?

IV-14. Kafanska pjesma iz Senja72 Sve u Senju piva i popiva Doli majke Desania Luke; Ona tuna po Senju hodala, Od mehane do mehane hoda Sve mehane pune su Senjana. Kad je ula u jednu mehanu, Ali u njoj Senjanin Ivane, S njime pije trideset Senjana. Ivan pije vino i popiva, Kuka majka Desania Luke,

Jesi li ikad probao/probala baklavu? Da li je ona poznata tamo gdje ti ivi? Da li se razlikuje od baklave koju Evlija opisuje?

72 Senj, Grad na hrvatskoj obali Jadrana bio je u vrijeme Habzburke vladavine baza uskoka.

105

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

IV-16. Jelovnik evkija Mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII. stoljea) Ja siromah, pisar evki Mula Mustafa, imam i hatib Buzadi hadi-Hasanove damije, jedne noi, nakon to sam sa svojom porodicom veerao, poeo sam misliti o tome ta u i da li u imati veerati sljedei dan. Nisam bio bogat ovjek, zimska se zaliha potroila, ja nisam imao novaca. U tom razmiljanju, koje mi nije dalo da spavam, oslonio sam se na Boga koji me je kao i moju porodicu i do sada opskrbljivao. To se dogodilo na koncu erbeina [januara], kada je bio najkrai dan i sunce se nalazilo u prekretnici. I zaista, sljedeih dana kad sam dolazio kui, imao sam

za veeru: Prvu no guzelmu pitu i tutma, drugu no mandru, treu no vruu halvu i proso s medom, etvrtu no bulgur orbu i diger evab, petu no irden, sir i hljeb, estu no irden, sir i hljeb, sedmu no guzelma pitu, orbu i burek pitu, osmu no evab i kupusnu orbu, devetu no tarhana orbu, desetu no evab s vruim kukuruzom i jedanaestu no evab s jarinom orbom, i tako dalje.
Baeskija, str. 54.

Koja se osmanska jela jo uvijek spremaju u tvojoj zemlji? Koje si ti jeo/jela u skorije vrijeme?

IVd. ivot na granici

IV-17. Francuski putopisac Nicolas de Nikolay / Nikola de Nikolaj/ opisuje osmanske ratnike, delije (1551.) Delije su pustolovi. Poput lake konjice, i oni trae pustolovine na najopasnijim mjestima, kako bi mogli da pokau svoju hrabrost i junatvo u ratnim pohodima. Zato se oni rado pridruuju sultanovoj vojsci, i to ne traei plae (nekako slino akindijama), s tim to veinu njih hrani i o njima se stara paa, beglerbeg ili sandakbeg, i svaki od njih ima u svojoj pratnji etu najhrabrijih i najodvanijih. Oni ive u oblastima Bosne i Srbije, koje se pa granie s Grkom na jednoj i Ugarskom i Austrijom na drugoj strani. Danas se oni zovu Srbi ili Hrvati, ali u stvari to su Iliri.73 [] Turci ih zovu delijama [deli], to znai ludo smjeli ljudi. Meutim, oni sami sebe zovu zatonicima, to na njihovom jeziku znai izazivai. [] Prvog deliju vidio sam u Adrijanopolju (Jedrenu). [] Evo kako je on izgledao. Donji dio njegovog kaftana i njegove duge vreaste pantalone, koje Turci zovu alvare, bile su od medvjeeg krzna. Na nogama je nosio cipele ili kratke izme od utog safijana sa iljatim vrhom i veoma visoke na peti, sa postavljenim onom i dugom i irokom mamuzom. Na glavi je imao kapu nalik onima koje nose poljski konjanici ili Gruzini, to pada na jedno rame. Kapa je bila od arene leopardove koe. Delija bi na prednji dio privrstio veliko orlovo pero, ne bi li djelovao zastraujue. Druga dva pera privrstio bi zlatnim kopama za tit, koji nosi postrance, o boku. Za pojasom mu je sablja i bode, a u desnici topuz [] Nekoliko dana kasnije, kad je otiao iz Adrijanopolja, [] vidio sam ga kako jae prelijepog turskog ata, sveg pokrivenog ogromnim lavljim krznom [] Topuz je objesio o sedlo, a u desnici je drao dugako koplje [] Iz radoznalosti sam ga upitao preko tumaa kom narodu pripada i koja mu je vjera. On odgovori mudro, i ree mi da je Srbin. [] A to se vjere tie, rekao je, samo se pretvara da je s Turcima, kako bi prouio njihove obiaje, jer po roenju on je kranin, i po srcu i po svome izboru. A da bi me u to to bolje uvjerio, odrecitovao mi je i na grkom i na slavenskom Oena i Zdravomariju.
Nicolay, str. 226.-227.

73 Iliri su naseljavali zapad Balkana u drevna vremena. U renesansnim zapisima ljudi se esto nazivaju po starosjediocima njihovih krajeva.

106

OSMANSKO CARSTVO

Uporedi ovaj opis sa slikom, i saini spisak osobina jednog delije. Zato se on borio u osmanskoj vojsci ako je kranin? Da li se delije mogu uporediti sa psima rata, kakvih ima u svim vremenima? Navedi neki primjer za drugo vrijeme i drugo mjesto. X Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (XVI. stoljee)

Nicolay, str. 228.

IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) [] Muslimanska vojska otila je prekjue u ete i potjere i ugrabila mnogo ratnog plijena pod gradom Splitom. Meutim, kad su se vraali, neprijatelj im je napravio zasjedu, tu u planini Prologu i njegovom klancu. Oni su se sukobili... [] Kad su svi nai konjanici i pjeaci, skaui kao srne po strmenitom kru, stigli na bojite i kad su nas ugledali nevjernici, odmah su na nas navalili kao opor svinja. [] [Muslimanska je vojska ubjedljivo pobijedila.]

Bilo je posjeeno hiljadu i ezdeset neprijateljskih glava, zarobljeno sedam stotina i etiri zarobljenika. [] S nae je strane mueniki poginulo sedamdeset junaka... [] Jedan krajiki gazija [muslimanski borac], meutim, bio je sakrio jednog krana haramiju [razbojnika] u kou. Kad su tog junaka i onoga nevjernika koga je on uvao prijavili pai, paa se rasrdio i naredio: Odmah mi dovedite toga ovjeka i zarobljenika kojeg je sakrio. Kad su obojica doli na stratite i kad je paa naredio: Odmah krvnika! ovaj se junak savio oko vrata svoga zarobljenika, te zapomaui i plaui ree: Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom pobratio na bojitu, mi smo jedan drugome dali vjeru. Ako njega pogubi, on e s mojom vjerom otii u raj i to e za mene, jadnika, biti teta; a ako ja umrem, pri meni e ostati vjera ovoga zarobljenika koga sam ja pobratio, pa emo oba u pakao, te sam opet na gubitku. On se bio sloio na svoga zarobljenika, i nije ustajao s njega. Kad je odvani paa upitao: Hej, gazije, ta je ovom ovjeku? Serhatske (serhat = granica) gazije mu odgovorie: Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u kransko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s kraninom i zakunu mu se na vjernost. Kranin da vjeru muslimanu da e ga u sluaju potrebe izbaviti iz nevjernikog ropstva, a musliman, opet zada vjeru kranu i rekne: Ako ti padne nama u ropstvo, i ja u tebe izbaviti od Turaka. I tako dadu jedan drugom vrstu vjeru rekav: Tvoja je vjera moja, a moja vjera je, opet, tvoja. Je li? Jest. Zatim laznu meusobno krvi. Tako se pobrati musliman s kraninom. Eto u ovom sluaju ovaj nevjernik je pobratim ovoga gazije. On je nekada izbavio iz ropstva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nevjernik to je u rukama ovih ljudi postao suanj. Ako ga njegov pobratim sakrije i ako se on spase, onda je on ispunio svoju zadanu rije i vjeru. Zatim bi od njega uzeo svoju vjeru, a njemu vratio njegovu vjeru. A ako sada ovaj kranin bude ubijen, on ide u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom nevjernika. Premda ovo nema ni u muslimanskoj ni

107

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

u kranskoj svetoj knjizi, to je ipak ovakav obiaj na ovoj krajini est. Kad su to sve kazali pai, on je rekao: Oslobaam ih obojicu. Na to obojica nokat u ledinu i iezoe. Svi mi, meutim, ostali smo zapanjeni pred ovim razgovorom.
Evlija elebija 1996., str. 145.-148.

pravednu stvar, primi nae molbe! Tebi je naime otvoreno svako srce i nisu ti skriveni niiji tajni prohtjevi. Vidio si, Gospode, jad tvog naroda i ti zna da se ne moemo vie odrati pred licem neprijatelja. Naposljetku bez ikakva osjeaja krivnje otvoreno u rei jo i ovo: bojim se, sveti Oe, da oni nai siromani zemljaci zbog oskudice, neimatine i oaja ne budu prisiljeni da ratuju zajedno s Turcima i da pljakaju ostale krane.
Gliga, str. 84.-85.

ta misli, da li je bratimljenje mudar nain da se preivi u pograninoj oblasti, ili je to samo trik da bi se neko pribliio svome neprijatelju?

Koja je najvea opasnost koju spominje biskup iz Modrua? ta preovladava u njegovom pismu briga za spas njegovih zemljaka ili opasnost po krane izvan Hrvatske?

IV-19. Osmanlije trae ljekara iz Dubrovnika (1684.) Lijepi pozdravi, asna hvala i plemenita dika naim dostojnim i hrabrim prijateljima, knezu i ostaloj dubrovakoj vlasteli od mene, kapetana Gabele i Neretve i ostalih aga gabelskih. Razbolio nam se stari Abazaga agravi, ima vjetrove i otie dolje ispod pojasa. Ovdje nema metra koji bi se domislio o kojoj se bolesti radi i koji bi ga mogao lijeiti, zato piemo vama i molimo vau milost da nam iz Stona poaljete doktora Nikolu Boljahnia.
Miovi-Peri, str. 285.

IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670.) Lijep pozdrav, moj kapetanu knezu olniu! Hvala gospodinu Bogu, da su nai ljudi stigli i da su dobro opremljeni. Dobio sam pismo od glavara [Zrinski] da se uputim tamo i da pripremim ustanak, zato u raditi na tome danju i nou, kako bi ustanak to prije poeo. Moji ljudi i ja smo spremni i jedva ekam da se nae kape izmijeaju s almama, a tako mi Boga, da e krilaki [austrijska vojnika kapa] poletjeti zrakom. [] Ovoga puta emo odluiti i kako i kada imamo udariti; i ako bude potrebno, sam u posjetiti bosanskog pau kako bismo utvrdili stvar i dogovorili poetak akcije. Uzdajem se u Boga da e nam stvar uspjeti; samo ako odmah udarimo neprijatelje po glavi, ako ne dopustimo plundraima [njem. Plunderhosen = iroke pantalone] da dou k sebi. Ako me glavar bude htio posluati [], bit e dobro, i ja u na sebe preuzeti sav teret, jer ja znam kako treba s Nijemcima postupati.
Mijatovi 1999., str. 90.

Kako ivot u pograninoj zoni zamagljuje vjerske i politike razlike? Da li je ljekar iz Dubrovnika trebalo da ode i izlijei osmanskog agu?

IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) Ali ako ne marite za nae jadikovke i ne sluate nae molbe, neka tvoja Svetost zna da nas odasvuda pritjenjuju sve mogue nevolje. [] Nai su, naime, ljudi prisiljeni da s Turcima sklope kakav savez ili mir i da im plaaju danak. [] uo si dakle, preblaeni Oe, kakve su nae nevolje i patnje. uj isto tako i ispriku za sluaj krajnje nude. Ti pak, svemogui Boe, nedjeljivo Trojstvo, sveta vjero, kojoj smo do sada u najteim progonima i tjeskobama sauvali nedirnutu i neokaljanu vjernost, pogledaj na nau

Ovo pismo vezano je za takozvanu zavjeru Zrinskih. Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan bili su ugledni hrvatski plemii koji su ezdesetih godina XVII. stoljea bili na kljunim poloajima u Hrvatskoj pod habzburkom vlau. Iako su se ranije hrabro borili protiv Osmanlija, bili su nezadovoljni namjerama Habzburgovaca da uvrste svoju apsolutistiku vlast na raun privilegiranih stalea, pa su skovali plan da se

108

OSMANSKO CARSTVO

uz pomo Francuza ili Osmanlija oslobode habzburke vlasti. Pogubljeni kao zavjerenici 1671., Zrinski i Frankopan kasnije su slavljeni kao prvi borci za hrvatsku i/ili maarsku nezavisnost.

Kako ti izgleda Frankopanova politika naroito ako ima u vidu da je on, samo nekoliko godina prije nego to je napisao ovo pismo olniu, napisao pjesmu sa sljedeim stihovima: Nu, bratja ljublena, na noge, na noge / turskom misecu da tlaimo roge / za veru kransku, vitetva zlamenje / svitu na hasan, a nam na potenje / naj nam ne budi premilo ivljenje!. IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui Progovara Senjanin Tadija: Od koliko golemih junaka Nij ostalo pedeset drugova Hajmo, brao, pod Kladuu ravnu Oruovu kulu porobiti Neka vide jeniari Turci Eh kakvi su kotarski serdari! to rekoe, porekli se nisu, Pa odoe pod Kladuu ravnu Sve do kule Oru kapetana. Robe, nose po bijeloj kuli I Turkinju mladu izvodie Po Kladui zulum poinie. Gone oni debele volove Odagnae momke i divojke... Dosta turskih konja odvedoe I odoe na Ravne Kotare. Pir inie za misec danaka, A kako su zadobili blaga, Mogli jesu i godinu dana.
Mijatovi 1999., str. 102.

Uporedi ovaj opis s opisom Osmanlija koje haraju po Sloveniji (tekst I-10).

Da s ne nose zelene dolame, Da s ne pau sablje okovane, Da s ne igra kolom uz kadune; Marko igra kolom uz kadune, Marko pae sablju okovanu, Marko nosi zelenu dolamu, Marko pije uz ramazan vino; Jo nagoni ode i adije Da i oni s njime piju vino. [] Kad je care razumeo rei, On poilje svoja dva aua: Otidite, dva aua mlada, Pak kaite Kraljeviu Marku Da ga care na divan zaziva. [] Besedi mu care Sulejmane: Moj posinko, Kraljeviu Marko, Ta ja jesam jasak uinio: [] Dobri ljudi o zlu govorie, Na jadnoga Marka potvorie. [] Al besedi Kraljeviu Marko: Pooime, care Sulejmane, Ako pijem uz ramazan vino, Ako pijem, vera mi donosi; Ak nagonim ode i adije Ne moe mi ta obraz podneti Da ja pijem, oni da gledaju, Nek ne idu meni u meanu. Ako l paem sablju okovanu, Ja sam sablju za blago kupio; Ako igram kolom uz kadune, Ja se, care, nisam oenio, I ti s, care, bio neoenjen; Ako l kalpak na oi namiem, elo gori, s carem se govori; to buzdovan uza se privlaim, I to sablju na krilo namiem, Ja se bojim da ne bude kavge, Ako bi se zametnula kavga, Teko onom ko j najblie Marka!
uri, str. 160-162, /The Serbian, str. 209.-215.

IV-23. Marko Kraljevi pije vino uz ramazan Car Sulejman jasak /naredbu/ uinio: Da s ne pije uz ramazan vino,

109

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

Zato je sultan zabranio da se pije? Da li su tu vjerski razlozi bitniji, ili to vlasti pokuavaju da zauzdaju neposlune pojedince? Kako se junak iz ove pjesme ophodi sa sultanom? ta nam to kazuje o legitimnosti sultanove vlasti?

pivo (kasnije sam uspio da dobijem jednu bocu u Minhenu), i kune se u Bogorodicu.
Fraser, str. 258.

Kako su krani i muslimani uticali jedni na druge? Navedi i druge primjere meusobnog uticaja.

IV-24. Uticaj krana na Albance muslimanske vjere Njegovi kranski susjedi utiu na Albance muslimanske vjere. On pije vino i naroito voli

IVe. ivot ene

IV-25. Carsko vjenanje u XV. stoljeu Zbog toga gazi sultan Murat74 skupi vojsku, s kojom je imao nameru da zauzme celu despotovu zemlju [Las-vilajet]. To uje Vlk-oglija [despot ura Brankovi].75 Ponovo posla poslanike. Posla ih s nebrojenim darovima i jo porui: Sprema [eiz] moje keri gotova je. Poljite oveka, uzmite svoju robinju. Pae rekoe sultanu: Treba uzeti. A car na to ree: Spremite to treba. Iz Skoplja poslae gospou Ishak begovu. [] Odoe pravo u Smederevo. Kad su bili jo nekoliko konaka pred Smederevom, Vlk-ogli im u susret posla gospoe aurske vlastele i priredi im neobian doek. Uz veliko potovanje dopratie ih u Smederevo. [] Popisae devojaku priju. Taj spisak predadoe Uzbek-agi. Kau da je Vlk-ogli tom prilikom izjavio: Ja miraz nisam dao svojoj keri, caru sam dao. Ako miluje, neka ga da ovoj svojoj robinji; ako ne, moe ga dati i drugoj svojoj robinji. Kratko reeno, devojku odvedoe u Edrene. Car joj nije pravio svadbu velei: ta e svadba za ker jednog nevernikog spahije.
Elezovi, str. 18.

Kakvu su svrhu imali dinastiki brakovi? Kakav je izbor kneginjica uope imala u ovoj prilici? Da li su ene ovdje iskoritene? Kako osmanski hroniar vidi Muratovu enidbu Marom? Na kakav nam to odnos prema enama ukazuje?

IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.) Nemam neku naroitu elju da govorim o moralu Albanaca. Oni svoje ene, koje su gotovo sve potpuno neobrazovane i ne govore nijedan jezik osim svoga maternjeg, tretiraju jednako kao i stoku, pa ih tako nekako i koriste (mada kao stoku od bolje sorte), i koriste ih za teak rad, a nerijetko i kanjavaju batinama. Zaista, oni prema svojim enama gaje prezir, moda i mrnju, a ak ni u povremenim izrazima naklonosti nema nieg to bi i izdaleka podsjealo na ono to mi nazivamo njenou. A ipak, svaki od njih eni se ako samo moe, jer to je znak blagostanja, a i zato to eli da ima roba u kui. Osim toga, kao i u drugim dijelovima zemlje, ene nisu ba tako brojne kao mukarci, pa mlada svome buduem muu esto uope i ne donosi miraz, nego ga on daje njoj, i mora

74 Murat II. (1421.-1451.). 75 Uporedi ovaj tekst s tekstom I-8, a naroito vidi napomenu br. 19.

110

OSMANSKO CARSTVO

da prikupi oko hiljadu groa [pjastera] prije nego to smije i da pomisli na enidbu.
Broughton, str. 136.

Zato su ene koje se spominju u ovom tekstu u tako loem poloaju? ta autor teksta misli o tome? ta misli, kako on zamilja normalan brak? IV-27. Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filoteje (1589.) U ta vremena [], robinjice u Atini dolazile su iz raznih krajeva. Nema rijei koje mogu opisati dragu pokojnu Filoteju i svu njenu blagost i milosre, kao ni iskuenja i opasnosti kojima se izlagala ne bi li spasla i izlijeila ove robinjice. [] etiri robinjice ule su za ovu sveticu, pa kad im se ukazala prilika, one utekoe od svojih gospodara, koji su ih prisiljavali da preu u drugu vjeru, i pooe da je potrae. A ona ih doeka, sa svom svojom brinou i ljubaznou, i podui ih kako da smognu hrabrosti da se suoe s opasnostima, ali i kako da ne jadikuju nad svojim ropstvom, i dugo je pokuavala da ih vrati domu. A gospodari tih ena, uvi ta se dogaa, dooe kod Filoteje, silom je odvedoe od kue i dovedoe pred muslimanskog namjesnika, koji je baci u tamnicu. Ova izuzetna ena, koja je u tom asu bila dostojna i svakog aljenja, prije je bila spremna da se rtvuje nego da oda one ene koje su joj se obratile za pomo; eljela je da pokae glas evanelja u stvarnosti.
Synaxaristis, str. 325.-326.

Trijantafilija, Haida i Ekaterina, dooe pred mene, poniznog predstojnika, i pred asne sveenike i velikodostojnike nae mitropolije u Triki i saopie nam da prema starom obiaju mukarcu nema mjesta u ovom esnafu ili u ovom poslu uope. Zato one jednoduno mole da se ovaj njihov dogovor odobri i da se unese u zakonik; a ukoliko neka od njih u budunosti poeli da uvede u esnaf erku ili snahu kako bi i ona pravila sapun, platit e esnafu pet groa, kao to plaaju i drugi esnafi. Ako neka od ena umre, niko nee moi da preuzme alat za ovaj posao, jer njime mogu da raspolau jedino ene iz esnafa, a ukoliko neko sa strane pokua da se bavi ovim poslom bez dozvole ovih ena, ako pogazi ovaj dogovor i crkveni ukaz, toga e moi da kazne i crkva i turske vlasti, i morat e platiti deset groa esnafu i petnaest crkvi. Ovaj esnaf osnivamo kao esnaf u kom nema mukaraca, i on e biti pod starateljstvom i panjom sveenika i crkvenih velikodostojnika. Dokument sainio i potvrdio ja, ponizni, a svjedoili asni sveenici i crkveni velikodostojnici nae mitropolije u Triki i unijeli u sveti zakonik godine 1738., dana 27. jula.
Giannoulis, str. 45.

Kako su ene iz Trike titile svoje interese?

IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550.) Ovim se u kadijski zapisnik unosi da je nemusliman Pejo, sin Radulov, nastanjen u selu Birimire, nedaleko od Sofije, izaao pred erijatski sud u prisustvu svoje ene Stojane, erke Nikoline, i svojom voljom dao sljedeu izjavu: Dao sam razvod spomenutoj Stojani, prema naem lanom obiaju;76 od danas ona je razvedena. Potom je sainio ovu izjavu, koju je potvrdila i spomenuta optuena Stojana, i ona je unijeta i po njenoj elji. [] Svjedoci: Hajdar-beg; hadija Ali, sin Sulejmana, sudskog glasnika; Seid Hasum, sin Seida Mehmeda, upravnika vakufa; tuma Sinan, sin Abdulahov, itd.
Turski izvori, 2, str. 104.

Filoteja je umrla 19. februara od rana. Proglaena je sveticom i postala je jedna od duhovnih zatitnica Atine. Koji su bili Filotejini motivi? Da li je njeno djelo bilo zloin prema osmanskom zakonu?

IV-28. Statut enskog sapundijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738.) ene iz sapundijskog esnafa Stamula, Vasilika, Margarona, Arhonta, Veneta, Angela, Pagona,
76 Ovdje to znai prema kranskom zakonu.

111

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

X Sl. 51. Ugledna Atinjanka (1648.)

X Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.)

Asdrachas, sl. 71

Nicolay, str. 142.

Ovaj je sluaj specifian utoliko to je razvod legalizirao (muslimanski) kadijski sud. U veini sluajeva razvod se meu kranima mogao obaviti samo pred kranskim vjerskim sudom. ta misli, zato su Pejo i Stojana htjeli da njihov razvod priznaju i kadijski i kranski sud?

X Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630.)

IV-30. Kadija biljei sluaj Kipranke koja se razvodi tako to prima islam (1609.) Husna, ker Muratova, ermenska ena, ree pred svojim muem Mergerijem, sinom Kulukovim, Ermenom: On je stalno grub prema meni. Ja ga ne elim. On to porie. Potom Husna primi poast islama. Poto uze ime Aja, njen mu bi pozvan da i on primi islam, ali on ne htjede, pa se zato nalae Ajin razvod. Jennings 1993., str. 141.
Hegyi, Zimanyi, str. 149., sl. 149

112

OSMANSKO CARSTVO

ta misli, da li je Husna prela na islam iz iskrenog ubjeenja ili joj je to samo bio nain da pobjegne od okrutnog mua? X Sl. 54. Devojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak XIX. stoljea)

Prema muslimanskom zakonu, musliman se moe oeniti nemuslimankom, a ona moe zadrati svoju vjeru. U ovom sluaju, Jusuf drugu vjeru koristi samo kako dodatni razlog kojim opravdava razvod. Obrati panju na to kako je procedura razvoda jednostavna.

Da li je razvod braka kod muslimana laki nego kod krana?

IV-32. Jeniar ini preljubu s muslimankom u Istanbulu (1591.) Prosto ne mogu a da ne ispriam priu jedne Turkinje koja je odravala vezu s naim jeniarem Mustafom. Bila je mlada i imala veoma lijepo lice. Mustafa je jedno popodne pozva da se zabave, a ja mu ostavih slatkia i najboljeg vina. Bilo je to, rekao bih, veoma dobro vino, vino iz eke. Gospoa je imala veoma starog mua, koji nije imao povjerenja u nju. Ne znajui kako bi drukije dola na dogovoreno mjesto, i u dogovoreno vrijeme, pred sam smiraj (na je narednik uglavnom iao na molitvu u to vrijeme), ona ree svome muu da ide u kupatilo. Povede sa sobom i dvije slukinje da joj, kao i obino, nose odjeu u velikim bakarnim koritima pokrivenim ilimima; hodale su tik za njom i prole ispred nae zgrade. Javno kupatilo u koje je krenula ova ljepotica nije bilo daleko odatle, sagradila ga je Ruka, ena turskog sultana, i mukarci u njega nisu imali pristupa pod prijetnjom smrti. Prolazei pored nae zgrade, gospoa dade jeniaru znak da e doi na sastanak. A nepovjerljivi mu hodao je malo iza nje, i kad je ona ula u kupatilo, on stade preko puta ulaza da je eka. Ali ko jo moe doskoiti enskom lukavstvu? Pored nae kue prola je u zelenoj odori, ali u kupatilu se presvukla u odjeu koju je ponijela sobom, ostavila slukinje tamo, izala u crvenoj odori i srela se s naim jeniarem. On ju je lijepo doekao i pozdravio u svome stanu, izvrsno je zabavio, a poslije veere pustio je da izae na stranja vrata. Ona po drugi put ode u kupatilo, okupa se i vrati se kui s muem. Prosto ne mogu da

Pogledaj dobro kako je djevojka odjevena. Primeuje li neke specifine osmanske elemente? Pronai slike ena iz drugih dijelova Evrope u tom istom periodu i uporedi njihovu nonju.

IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se razvodi od kranke (1610.) Jusuf, sin Mehmeda iz Levkoe, ree pred svojom enom Merjemom, kerkom Ilije zimije (nemuslimana): Moja ena Merjem je nevjernica [kafire]. Kad sam je pozvao u islam, ona nije htjela, pa sam joj tri puta rekao da se razvodim. Tako sam ja sad razveden. I ona je razvedena.
Jennings 1993., str. 141.

113

TIPINI PREDSTAVNICI DRUTVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI IVOT

se nadivim lukavosti ove ene, a jeniar i ja smo se esto prisjeali ove dogodovtine i smijali se.
Mitrovitz, str. 107.-108.

Venceslav Bratislav fon Mitrovic pratio je austrijskog poslanika u Istanbul 1591. godine, i vai za istananog posmatraa osmanskog drutva.

Kakav stav ovaj pisac ima prema preljubi?

IV-33. Komentari lady Mary Worley Montagu /Meri Vortli Montegju/ o osmanskim enama (1717.) Nikad u ivotu nisam vidjela toliko lijepe kose. Na jednoj sam dami izbrojala ak stotinu i deset pletenica, sve prirodnih. A treba rei i da je ovdje ljepota ea nego kod nas. Prosto je udo vidjeti mladu enu a da nije lijepa. One po prirodi imaju najljepi ten na svijetu i gotovo sve imaju krupne crne oi. Uvjeravam vas najiskrenije da se engleski dvor, iako vjerujem da je najotmjeniji meu svim kranskim dvorovima, ne moe podiiti tolikim ljepoticama koliko ih ima ovdje pod naom zatitom. One uglavnom dotjeruju obrve, a i Grkinje i Turkinje imaju obiaj da oi uokvire crnom tinkturom od koje oi, iz daljine ili pri svjetlosti svijea, izgledaju jo tamnije. Pretpostavljam da bi mnoge nae dame bile presretne da saznaju tajnu ovoga. [] to se njihovog morala tie ili dobrog vladanja, tu moram, kao i Arlekino, da kaem da je ono isto kao i kod vas, i da Turkinje ne grijee nita manje nego kranke. Sad poto sam malo upoznala njihove obiaje, ne mogu a da se ne divim ili uzornoj diskretnosti ili izrazitoj nedotupavnosti onih koji su o njima izvjetavali. Ta lako je vidjeti da one imaju veu slobodu od nas; nijedna ena, bez obzira na poloaj, ne smije ii ulicom bez dva vela, od kojih joj jedan pokriva cijelo lice, osim oiju, a drugi joj od glave pada niz lea, pa im je tako itavo oblije pokriveno neim to se zove fereda, i nijedna se ena ne pojavljuje bez nje. [] Zimi fereda je od sukna, ljeti od neke

lake tkanine ili od svile. Moete ve misliti koliko njih to dobro skriva: ne moete razlikovati veliku gospou od njene robinje, a ak ni najljubomorniji mu ne moe nikako prepoznati svoju enu kad je sretne, a nijedan mukarac ne smije da dodirne enu na ulici ili da je prati. Ova neprestana maskarada daje im svu slobodu da se odaju svojim sklonostima, i to bez opasnosti da e biti otkrivene. [] A nemaju ega da se plae ni od muevljeve zlovolje, jer one ene koje su bogate zadravaju sav svoj novac u svojim rukama, i nose ga sobom i poslije razvoda, uz ono to je mu jo duan da im doda na to. [] Istina, prema njihovom zakonu mukarac moe da uzme etiri ene, ali nema primjera da je neki vrli mukarac iskoristio tu slobodu, ili da ena plemenitog porijekla to trpi. Ako se mu pokae nepouzdan, a to se dogaa, on sebi dri nalonicu u odvojenoj kui i posjeuje je to diskretnije moe, upravo kao i kod vas. I tako vidi, draga sestro, da se obiaji meu ljudima ne razlikuju ba onoliko koliko nam to sugeriraju nai putopisci.
Montagu, str. 70.-72.

Ledi Montegju bila je ena britanskog poslanika u Osmanskom carstvu. Njena pisma ne svjedoe samo o knjievnom daru ve i o njenoj otroumnosti i dobrom poznavanju osmanskog drutva.

Kad uzme u obzir priu koju je prenio Fon Mitrovic (tekst IV-32), ta misli, da li je ledi Montegju u pravu kad kae da muslimanke zahvaljujui odjei lake mogu poiti preljubu? Zato ledi Montegju tvrdi da su osmanske ene u boljem poloaju od Britanki? Da li eli da provocira ili moda ima i jake argumente? Koje su razlike postojale u poloaju ena u Osmanskom carstvu? ta je glavni razlog tim razlikama: vjera, drutveni poloaj ili lini stav?

114

OSMANSKO CARSTVO

Mnogi historiari slau se s tim da je krajem XVI. stoljea Osmansko carstvo poelo slabiti i da je njegovo opadanje potrajalo itave tri decenije, sve do konanog raspada poetkom XX. stoljea. Drugi pak tvrde da je proces slabljenja poeo 1683. godine, s neuspjenom opsadom Bea, poslije koje je Osmansko carstvo poelo gubiti ratove i teritorije u Evropi, ili poetkom XIX. stoljea, kada je Osmansko carstvo ekonomski i politiki poelo da se ukljuuje u svjetski poredak kojim je dominirao Zapad. No, pitanje slabljenja Osmanskog carstva, iako su se njime uglavnom bavili historiografi u XX. stoljeu, nije ba tako novo. Ono se, naime, moe sresti i u spisima iz XVI. i XVII. stoljea, kad su osmanski uenjaci tvrdili da vie nema dobrog starog poretka iz zlatnog doba Sulejmana I. (1520.-1566.) i da se sad ire nered i korupcija. Historiari su ovo miljenje uspjeli opovrgnuti i prikazati ga kao ideoloko sredstvo kojim su osmanske elite eljele ouvati svoj poloaj. Osim toga, novije studije pokazale su da je Osmansko carstvo uspjelo prevazii krizu s kraja XVI. i poetka XVII. stoljea tako to se okrenulo modernizaciji, jaanju novane razmjene i birokratizaciji drave a neto slino se na poetku novog vijeka zapravo dogaalo i u veini velikih evropskih i azijskih monarhija. To bi onda znailo da XVII. i XVIII. stoljee nisu bili period kontinuiranog opadanja nego period sloene modernizacije, a u mnogo emu ak i period jaanja i razvoja. To ne znai da u ovom dobu nisu postojali ba nikakvi elementi krize. Ljudi koji su ivjeli u Osmanskom carstvu bili su, ba kao i svi drugi na poetku novog vijeka, ma gdje ivjeli, izloeni raznim ogranienjima i pritiscima. Prije svega, i sam fiziki opstanak esto je bio ugroen: ljetinu su mogle unititi razne prirodne katastrofe, vatra je mogla satrijeti i nagomilano bogatstvo i elementarna sredstva za ivot, ljude su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu umjeli izlijeiti. Nameti su za mnoga domainstva bili ogromno optereenje. Ratovi su bivali sve skuplji i slabili su osmansku dravnu kasu. Kako bi poveavale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili poveale poreze ili bi vrile devalvaciju, ali od toga se dravni budet nije mogao oporaviti. Prodaja poloaja ili otvoreno davanje mita bili su naini da se privatni kapital ubaci u dravne tokove novca, ali time su se stvarale i paralelne mree vlasti i uticaja, zahvaljujui kojima su male grupa dravnih slubenika i posrednika mogle uzimati za sebe novac, bio on dravni ili novac poreskih obveznika. U ovom poglavlju eljeli smo pokazati i kako su pojedine krize nastajale i kako su ih vlasti pokuavale rijeiti. Povratak na dobri stari poredak bio je jedna mogunost, izlazak iz osmanskog sistema druga. Tekstovi koje navodimo ovdje pokazuju nam na kakve su se naine ljudi dovijali u kriznoj situaciji, ali i kako su dalekosene posljedice te krize imale.

Va. Prirodne nepogode

V-1. Glad u Istanbulu (1758.) Te godine ljudi su se slili u Istanbul poto je u veini krajeva vladala glad. Tako glad nastade i u glavnom gradu, gdje je hljeba bivalo sve manje. Po nekoliko stotina ljudi stalno je opsjedalo vrata svake pekare. Uzimali bi i napola peene vekne. Starci, ene i mukarci [raiyye] gladovali su. [] Zato su ljudi
77 Osmanska mjera za teinu 1,283 kg. 78 Nemusliman

poeli kupovati pirina u velikim koliinama. Tako je onda i pirina poelo bivati sve manje. Kako se bliio post, pa da muslimani ne bi trpili oskudicu, u mjesecu abanu izdata je zapovijest po kojoj svakom sljeduju dvije oke77 pirina. Meutim, posljednjeg dana mjeseca abana nekoliko stotina zlih ena nagrnulo je na magacin jednog zimije78, trgovca pirinem. Jedna od njih isuka velik no i nasrnu njime na zimiju.

115

FAKTORI KRIZE

Zimija utee, a one razvukoe pirina. uvi za ovaj ispad, jeniarski aga Nalband Mehmed-paa ode u taj kraj da sprijei pljaku, ali ne samo to nije uspio u tome nego ga je rulja jo i ispsovala i naruila. Zato on posla velikom veziru svoga glasnika Kuzudu Mehmed-agu. Spomenuti Kuzudu Mehmed pria: Kad sam stigao do njega i ispriao mu sve, on je upravo sluao neke svirae. Nije dao da ga ometam. Jednostavno mi je rekao da zamjenika jeniarskog age odvedem na dotino mjesto. Tako sam i uinio. A ene ga spazie pa se razbjeae. Poslije ovoga skandala, zapovjednik jeniara smijenjen je, a njegov zamjenik [] bijae postavljen na njegovo mjesto. Zahvaljujui jakim vjetrovima, dva dana kasnije pristigoe i brodovi s pirinem, pa se pirina svuda mogao kupiti.
emdanizde, str. 16.-1

bio sav u prahu i dimu. Kad se dim raziao, pokazalo se da je Osvajaeva damija sruena do temelja. Bajazitova i Mihrimahova damija bile su teko oteene. Teko su oteeni i slastiarna, prostor za molitvu [Dua Meydani] na pokrivenom bazaru, kao i trnica eirdija i bezistan. Stari saraj, gradske zidine, [tvrava sa] Sedam kula, Vezirov han, trnica roblja, i druga zdanja od cigle i kamena i damije i neke kue od drveta takoer su stradale. Propale su i neke zgrade u etvrtima Galata i Uskudar. ak se i za neke graevine za koje se isprva mislilo da su kolikotoliko dobro prole kasnije pokazalo da su stradale. Na Novom saraju su takoer oteeni temelji i zidovi. Smrtno je stradalo etiri hiljade ljudi. A kako Istanbul ima oblik trougla, zemljotresa i poara ovdje nikad nee manjkati.
emdanizde, str. 85.-86.

Snabdijevanje velikog grada kakav je Istanbul zavisilo je od ljetine u raznim pokrajinama. Koliko god da su se vlasti trudile, nestaice i nastupi panike bili su neizbjeni, dolazilo je do poskupljenja i do nemira meu stanovnitvom, to je moglo biti i politiki opasno. Poetkom novog vijeka pobune gladnih, koje su nerijetko predvodile ene, bile su este, i to ne samo u Osmanskom carstvu nego i u zapadnoj Evropi.

Zato su damije u Istanbulu stradale vie nego druge zgrade?

V-3. Kuga u Bukuretu (1813.) A mjeseca oktobra smrt stade da uzima danak u razmjerama kakve nikad dotad nigdje nisu viene. inilo se da e se grad rasprsnuti, i ljudi su bjeali kud su ih god noge nosile. I itav grad bio je pust. Ali, ta se moglo i vidjeti? Kud god da se okrenete, uli biste: Sklanjaj se, bje u stranu, evo grobara s mrtvima, njih osmoro, ako ne i desetoro, jedan na drugom, a prati ih povorka u traljama i uplakana djeca. I nosili bi ih tako kroz itavu tu sirotinjsku etvrt, sve dok vie uope ne bi bili kadri da im pomognu, i onda bi ih ostavili na ulici sve dok grobari ne dou da ih pokupe mrtvakim kolima. A to se nas ivih tie, i mi sebe smatramo ve mrtvima i hodamo lelujajui se. Oni su onda poeli da sahranjuju jedni druge po batama dok se i one nisu napunile. Tamo gdje je kuga ula, preivio je samo jedan ili dvoje od desetoro. A ponegdje nijedan. A bilo ih je i koji su preivjeli bolest. Sveenici su umirali po crkvama. Neki su i pobjegli. Crkve su ostajale prazne, bez ikoga da dri bogosluenje, ovjeku se srce cijepalo kad ih gleda takve. Sirotinjske etvrti su se praznile. A smrt je bila uasavajue prisutna svuda, od augusta do januara.

Opii ekonomske i psiholoke mehanizme kojima su ljudi u Istanbulu pokuavali izai na kraj u vremenima nestaica. Zato su ene bile glavni akteri u pobunama gladnih? Da li bi svjetina upala da opljaka magacin bogatog muslimanskog trgovca pirinem? I da li bi vlasti tada reagirale otrije?

V-2. Zemljotres u Istanbulu (1766.) [] Treeg dana, a to je bio 12. zulhide i14. maj, etvrtak, [] pola sata po svitanju iznenada je dolo do velikog zemljotresa. Bio je toliko snaan da je ljude odmah napustila svaka nada da e ostati u ivotu, pa su ostali gdje su se zatekli. Sve zgrade, svi ljudi i ivotinje, sve je stradalo. Oni koji su preivjeli pokajali su se za svoje grijehe i uvrstili u vjeri. Poslije devet minuta, zemlja se umirila. Istanbul je

116

OSMANSKO CARSTVO

A onda je u januaru usporila, ali nisu joj umakle ni velike kue, osim moda nekih vanih bojara koji su se zakljuali u svoja dvorita i koje je uvala vojska. A ovdje u Bukuretu, kako bih rekao, ovdje je bilo ljudi da sahrane mrtve, mada su ponekad psi raznosili kosti po batama, gdje ih iz straha nisu ukopavali duboko. Po selima, ali i izvan njih, psi su razvlaili i stanovnike grada i seljane, poto tamo nije bilo nikoga da ih sahrani [] A u bolnicama bi pravili brda od po stotinu nagih tijela, sve mladi mukarci i ene, djeca, starci, bogatai, siromasi, i sva ta tijela bi

oticala. A onda bi iskopali jame i pobacali ih unutra, jedno na drugo, Ciganina, bojara, Jevreja i Ermena, ophodei se isto prema svima.
Corfus, str. 340.-341.

Koje su nacionalne, vjerske i drutvene razlike uope bile bitne u tako dramatinim okolnostima? Kako to izgleda biti ivi mrtvac u gradu koji je pogodila kuga? Kako ovakve katastrofe utiu na elementarnu ljudskost?

Vb. Politika kriza u Istanbulu

V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koibegovim memoarima (oko 1630.) Sainio sam ovu raspravu i podnio je uzvienom, velianstvenom sultanu kako bi on znao razloge za nevolje i promjene na ovom svijetu i kako bi im, Bojom milou, pronaao lijeka. Tako e sultan moi da ispravi to je krivo. Neka se najprije zna da je osnov poretka u carstvu i u narodu potovanje vjerskih pravila i vjerskog zakona, erijata. Drugo, sultan treba ljubazno da se ophodi i da potuje prava svih stalea, uenjaka koji se staraju o potrebama podanika koje im je Bog povjerio i ratnika koji svoj ivot stavljaju na stazu rata [gaza]. Meutim, on treba da kazni one koji to zasluuju i da loe postupa prema njima. Isto tako, on treba da potuje i uva jo uvijek vaee zakone poivih sultana. Jer treba se nadati da e se stvari na taj nain popraviti i urediti se i da e se ugled drave obnoviti. A poredak je sultanov.
Koi Bey, str. 19.

Da li Koi-begov savjet ima ikakve veze s konkretnim razlozima krize ili je on samo uopen? Kakav bi savjet bio efikasniji?

V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata objanjavaju zato su u Istanbulu morali da podmite mnoge ljude (1741.) Vaa visosti, grdite nas to smo dijelili darove, ali mi bez njih nita ne bismo mogli postii; a opet, nije pravo ni da se ne daju nikakvi darovi, jer vremena su takva da su i Porta velikog vezira i oni oko njega izuzetno gramzivi, i da su svi, pa i najmanji meu njima, kao zvijeri. Kad trae neto, oni to najprije ine izokola, potom stanu grditi, koristei svu svoju mo, a potom i prijetiti, pa vam drugo i ne preostaje. U toj carevini nema monarhije kakva je bila za vladavine Ibrahim-pae,79 ali poslije velikog vezira svaki visoki slubenik iz Vanjskog dvora je kao nezavisni vezir. Glavni glasnik (au-baa) moan je koliko i zamjenik velikog vezira [kethda], a i starjeina pisara [reis] je otprilike isti. Ovi to su u pratnji velikog vezira su prave zvijeri, a i oni okolo: Hajati je onakav kakvim ga i vi znate, njegov zamjenik bez okolienja govori pravo agi od harema [darisadet], nekadanji pisar [iazegi] Aliefendija govori umjesto njega i sve je u njegovoj aci; Esad-mula je kandidat za poloaj muftije, Pirizade je bliski savjetnik, Dara Halif-

U drugoj polovini XVI. i tokom XVII. stoljea nastao je veliki broj politikih spisa u kojima se ukazivalo na simptome politike krize, ali u kojima su se davali i prijedlozi kako bi se kriza mogla rijeiti. Mahom su se predlagale mjere kojima bi se povratilo dobro staro vrijeme, tako da ovakvi savjeti nisu imali naroito veliku praktinu vrijednost.
79 Ibrahim-paa Nevehirli, veliki vezir 1718.-1730.

117

FAKTORI KRIZE

efendizade je veoma ugledan, Amegi ima veliku mo i bliskiji je s velikim vezirom nego to je to isrijeli s agom od harema. Ostavimo sad po strani one koji su manje znaajni, poput auzadea, airbega i nekih drugih koji bi te boli kao zolje i ive ti rane otvorili ako ih ne potkupi.
Murgescu, str. 165.-166.

Uporedi savete koje daje Koi-beg i realnost kakvu opisuju poslanici moldavskog kneza. Da li je podmiivanje bilo pitanje sluaja ili sistemska stvar? Da li je ono uope moglo da se izbegne? Po koju cijenu?

Vc. Ratovi, pobune i seobe

V-6. Seljani bjee u grad (1665.) Stanovnici sel Kokre i Goakovo u prilepskom okrugu doli su pred erijatski sud zajedno s vojvodom Ibrahimom, koji je vojvoda prilepskog sreza, jednog od dobara mog velikog vezira [], i objavili da su sela iz spomenutog sreza slobodna i da tamo niko ne treba da se mijea. Meutim, beglerbeg, sandakbeg i drugi slubenici, zajedno s mnogim dalje borave tamo, i osim to im uzimaju besplatnu hranu, kao naprimjer ovce, jaganjce, med, ulje i druge namirnice, uz to ih i kinje i tako to im neopravdano trae novac za porez [tekalif-i shaka] iako za to nemaju valjano ovlatenje. Zbog svega toga, podanici [reaya] iz sela Veprani, Petani, Dunje i Kalen iz spomenutog sreza, koji su tamo nastanjeni jo od pradavnih vremena, pobjegli su iz svojih sela 1662., 1663. i 1664. godine i naselili se u selima naeg okruga. Spomenuti vojvoda doao je kod njih, a kako odbjegli podanici nisu htjeli da se vrate, poslao je izvjetaj u kojem trai valjanu naredbu. Zato se ova naredba i izdaje, uz napomenu da se odsad ovi podanici ne uznemiravaju tako to e im se traiti porez bez valjanog ovlatenja; podanici koji pobjegnu iz spomenutih sela a ubiljeeni su u registar [defter] sreza treba da se vrate u stara sela i stara mjesta i ponovo se nastane tamo.
Odbrani, I, str. 282.-283.

V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Kipru (oko 1680.) [] pria o pobuni uvenog Mehmed-age Bojadioglua, koja se vjerovatno odigrala oko 1680. Ovu sam priu uo lino od onoga uglednog gospodina Benoaa Astjea, francuskog konzula, koji je sve do ove 1788. godine dostojno predsjedavao esnafom francuskih trgovaca na Kipru. [] Evo kakve su bile njegove rijei: uo sam neto iz narodnog predanja, a stigla mi je i pouzdana vijest iz usta jednog vremenog Turina, i od jednog Grka gotovo iste dobi, koji su obojica bili svjedoci pobune to se odigrala na ovom ostrvu pre osamdesetak godina i potrajala itavih sedam. Kipar je u to doba, kao i Rodos i ostrva [egejskog] arhipelaga, bio pod vlau osmanskog admirala [kapudan-pae]. Godinji porez [hara] za Portu ubirao je poseban inovnik [haralija]; sredstva za ivot [maishet] prikupljala su se za admirala, a porez u naturi [nuzul] odlazio je za namjesnika kog je [admiral] naimenovao [] Age od Levkozije, koje su ubirale ove namete, nekad jedan, nekad drugi, poele su da se nadmeu i svaaju; onda su se latili oruja i stali da napadaju jedan na drugog, sve dok ih Mehmed-aga Bojadioglu nije uzeo pod svoje, bio proglaen za vou i sedam godina predvodio pobunu. Svake je godine ubirau poreza kog bi Porta poslala platio razrezani porez, za koji je ubira dotad morao da moli, da bi ga na kraju opet zadrao za sebe. U svim okruzima [kazilik] postavio je odane mu ljude, koji su onda bili namjesnici. A Porta, saznavi da taj Bojadioglu uope vie sebe ne smatra njenim

Zato su seljani pobjegli iz svoga sela? Kako su vlasti reagirale na to? Da li je ta reakcija bila primjerena situaciji?

118

OSMANSKO CARSTVO

podanikom, posla na Kipar olaka Mehmed-pau da silom ponovo uspostavi red. U Levkoziji ga primie, ali poslije nekoliko mjeseci, kad je pokuao da se nametne spomenutom Bojadiogluu, pobunjenik ga natjera da ode iz Levkozije i da se povue na imanje [itluk] Kubatoglua, gdje je ovaj otad ivio kao pastir, i dobro se potrudio da glas o tome ne stigne do Porte. Meutim, ne zadugo potom vijesti ipak doprijee donde, i tad ifutoglu Ahmed-paa dobi nareenje da iz Karamanije pree na Kipar, s neto vojske, da oslobodi olaka Mehmed-pau i da doe glave voi pobunjenika. Ahmed-paa uini kako mu je nareeno, iskrca se u Akantuu i krenu pravo na Kitraju da odmah zauzme vodenice, kako niko ne bi mogao da melje ito, pa je tako uspio da sprijei i dopremanje hrane u Levkoziju, koja je bila uporite pobunjenika. Tamo je ostao dva mjeseca, i olak Mehmed doe da se sretne s njim. [] Grad se tako nae bez hljeba, a paa, znajui da mu je pomo blizu, iako se niko nije usudio da kae neto o pobunjeniku, predloi Bojadiogluu da e ga pustiti da se povue i posla mu paso kao jemstvo za to. Vidjevi da paa ima jae uporite u gradu, pobunjenik izae iz grada ponoi s grupom uvara od povjerenja, i ode najprije do Levkare, a potom do Levke, gdje ga pain zamjenik [kehaya] iznenadi, ubi dvadeset osmoricu njegovih ljudi a zarobi jo trideset dvojicu. [] Opkoljen sa svih strana painim vojnicima, Bojadioglu u tajnosti krenu put Amohostosa, nadajui se da e tamo moi da se utvrdi, ali prije nego to je stigao, ovi mu zatvorie kapije, a paini ljudi satrijee i to malo vojnika to mu je ostalo. On sa svega estoricom pobjee u Pilu, pa potom u Larnaku, mislei da e odatle moi u Limasol, ali su ga uhvatili u okrugu Kelanon i odveli u Levkoziju, gdje ga je paa objesio preko noi, a ujutro ga, zajedno s njegovim sljedbenicima, koji su jo bili ivi, izloio objeenog o kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I tako se, poslije sedam godina, ova pobuna zavrila. Svi Bojadiogluovi sljedbenici i nekoliko voa pobunjenika bili su uhvaeni i pogubljeni.
Kipar pod Turcima, str. 32.-35

ta je u Osmanskom carstvu ekalo pobunjenike? ta bi ti uradio na njihovom mjestu? Uporedi sudbinu drugih pobunjenika u Osmanskom carstvu. Kakve su im bile anse da pregovaraju s vlastima?

V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.) A evo ta se govorilo o [katolikom] biskupu Bugarske, Jovanu Stefanu Kneeviu i o Georgiju Pejaeviu: Poto ih je car Leopold u linom pismu nagovarao i hrabrio da pomognu kranskoj stvari, spomenuti nadbiskup posla svoga roaka Georgija Pejaevia s bugarskim vojnicima u Karansebe i Siklovar da se sretnu s generalom Veteranijem. Na putu tamo Pejaevi se pridrui srpskoj vojsci, i zajedno s Vlasima oni uzee Oravu i pogubie gotovo sve Turke. No kad je 1688. spomenuti Georgije zajedno sa svojim bugarskim vojnicima, etiri kapetana iz Kolopiveca, etvoricom iz iprovca i ostalima, i zajedno s akijevim husarima htio da ugasi ratniku baklju Tekelijevu80 i uniti je, izdao ih je jedan dezerter, pa je hiljade Bugara ubijeno u krvavoj bici koja je iznenadno poela nedaleko od Kulovice i u kojoj su oni pretrpjeli poraz. Poslije bitke, ostaci [trupa] povukli su se u iprovec i neko vrijeme uspjeno branili grad od Tekelija, ne elei da ga predaju, iako je Tekeli, koristei to to je kranin, pokuao da ih namami obeavajui im ugled i bogatstvo u Transilvaniji. Konano, grad je zauzet munjevitim napadom: osvojile su ga turske i tatarske horde, i sve je bilo uniteno i spaljeno a ljudi pobijeni. Govori se da je ogromno blago, koje se gomilalo godinama i uveavalo u doba mira, odneseno odatle na vie od stotinu kola. Ali niko od tamonjih krana nije mogao da spasi ita vie osim glave na ramenima, i samo ih je malo koji su i to uspjeli uraditi.
Spisarevska, str. 201.-202.

80 Imre Tekeli, voa otpora Habzburgovcima meu ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima [kurucz] borio se na strani Osmanlija u ratu 1683.1699.

119

FAKTORI KRIZE

V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.) Poslije poraza Osmanlija pod Beom 1683., habzburka vojska zauzela je Budim (1686.) i Beograd (1688.), stvorivi tako utisak da je skori kraj osmanske vladavine u jugoistonoj Evropi neminovan. Katolika zajednica oko iprovaca, u Bugarskoj, pokuala je iskoristiti napredovanje habzburkih trupa, ali je pobuna propala, selo je razoreno, a preivjeli su izbjegli u Vlaku i Transilvaniju. Zato su se Bugari pobunili? Zato su Tekeli i njegove kranske trupe uguile bugarsku bunu? I tad knez Dumitrako [Dumitraco-vod] pozva svoje bojare, one koji su ostali s njim, a to su kancelar [logofet] Nikolaj Kostin, magistrat [vornic] Joan Struca, magistrat Jordaki Ruset i rizniar [vistiernic] Ilie Katarul, i ree im da je pozvao Ruse i da oni sad ve prelaze rijeku Prut kod Zagarane. uvi to, svi bojari se obradovae i radosno rekoe knezu: Dobro ste uinili, Vaa visosti, jer mi smo se bojali da ete otii Turcima, pa smo namjeravali da vas, ukoliko zaista preete Turcima, napustimo i da se poklonimo pred Rusima. I bijahu svi zadovoljni. Jedino Jordaki Ruset, magistrat, ree: Bili ste neobazrivi, Vaa visosti, kad ste pozvali Ruse. Trebalo je da se strpite, Vaa visosti, i da vidite kako stvar zaista stoji s njihovom snagom. Knez Dumitrako odgovori ovako: Vie nisam imao vremena za ekanje, jer sam se bojao da e me Turci uhvatiti. A vi ste me svi ve napustili i ne dijelite sa mnom iste misli i istu vjeru. I tad knez Dumitrako uzjaha konja i izae pred Ruse na reci Prut [] A im ugledae Ruse, Moldavci, svikli na pljaku im se stvari pogoraju, poee, neki po nareenju a neki i bez njega, da ubijaju Turke ili da ih tjeraju u roblje, neke u Jaiju a neke u drugim krajevima, gdje god da su ih mogli nai, po itavoj zemlji. I otimali bi im sav novac, sve blago, konje, odjeu, volove, ovce, med i vosak i sve to bi im nali. Trgovine po ulicama ispraznie se, pa su ak i djeca mogla da uzmu poneto. I sve su starije ene sad imale dovoljno groica, smokava i kikirikija. A one Turke koje nisu pobili, odvedoe gole-golcate knezu kao roblje. Neki od njih skrili su se kod prijatelja, ukoliko su uope uspjeli da stignu do njih. A kasnije su Turci koji su se skrili kod prijatelja dobro posluili onima to su im pruili utoite.
Neculce, str. 540.-542.

V-9. Srbi bee u strahu od osmanske odmazde (1690.): svedoenje akona Atanasija Srbina I uoe Srbi u lae. [] Bee preko deset hiljada laa, i svi pobegoe rekom Dunavom uz vodu i dooe pod grad Budim, koji je pod [habzburkim] carem. I tako je Gospod sve tri one rane od kojih je David samo jednu primio na svoj grad u sadanje vreme pustio na srpsku zemlju: prvo smrt, a zatim opet ma i smrt u vodi i ljutu glad, tako da je srpskom narodu preostalo da jede psee meso i meso mrtvih ljudi, koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u moje doba i oi moje videe, a leahu trupla pomrlih srpskih ljudi po svim ulicama velikog Beograda, i po svim selima njegovim i po svim putevima njegovim leahu mrtvi, i nisu bili sahranjeni. Koji su jo ivi hodali, nisu imali nikakvog izgleda, ni lepote oveje, behu pocrneli od gladi i lica im behu kao lica etiopska, i tako pomree i ne osta ni deseti deo.
Agapova-Ili, str. 134.-135.

Kao i bugarski katolici iz iprovaca, mnogi pravoslavni Srbi saraivali su s Habzburgovcima 1688.1689. Meutim, 1690. Osmanlije su opet osvojile Beograd, pa je velik broj Srba pobjegao, nastanio se na teritorijama koje su bile pod kontrolom Habzburgovaca (naprimjer u Slavoniji i Ugarskoj) i dobio znatne privilegije. Pokuaj izdvojiti biblijske citate iz teksta Atanasija Srbina. ta ostaje kao nesporna historijska injenica?

Tokom rusko-turskog rata 1710.-1711. meu pravoslavnim narodima jugoistone Evrope oivjele su nade da bi Petar Veliki (1682.-1725.), koji je 1709. porazio veane, mogao poraziti i Osmanlije. Moldavski knez Dimitrije Kantemir (1693.; 1710.-1711.) pridruio se Rusima, ali nije mogao da sprijei njihov poraz u bici na rijeci Prut (1711.).

120

OSMANSKO CARSTVO

Da li su bojari do kraja sluali kneza ili su imali vlastite politike interese? Uporedi ovaj tekst sa tekstom II-21. Zato je na samom vrhuncu bune dolo do nasilja protiv Turaka? Da li su svi moldavski krani odobravali to nasilje? Kakve su motive imali oni koji su pomagali rtvama nasilja?

ili, bolje reeno, dubika hrpa kamenja, konano je bila svladana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.
ljivo, str. 91.-92.

Da li su se Osmanlije dobro borile kod Dubice? Zato su se onda ipak predale?

V-12. Rizici putovanja kroz Albaniju V-11. Habzburki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) A bitka za Dubicu, 22. augusta, bila je jo tea. Ludon81 je bio iznenaen otporom koji su pruali branioci Dubice, pa je naloio da se grad spali. U jedanaest sati otpoela je nemilosrdna topovska paljba, i grad poe da gori. im su branioci ugasili poare, dvadeset etvoro ljudi prikralo se bedemima sa zadatkom da preko njih baci zapaljivu smjesu na drvene grede, ali branioci to primijetie pa ih odbie. Bacanje zapaljivih predmeta nastavilo se i 23. augusta. Da bi se branioci omeli u gaenju poar, nastavljena je jaka topovska paljba. Dubika tvrava gorjela je itave noi s 23. na 24. august, a topovi su pucali bez prestanka. A onda su 25. augusta dvije baterije sa po tri topa postavljene nedaleko od gradskih zidina. Paljba je bila usmjerena na gradske dveri, pa je dubika tvrava konano i unitena. No, opkoljeni se ak ni tad ne predadoe. Opsada se nastavila i 26. augusta, samo to su branioci s onoga to je od zidina uope ostalo odgovarali vatrom iz puaka i topova. A onda, oko osam sati ujutro, vatra iz tvrave utihnu. Oko devet jedan ovjek izie iz tvrave i doe u austrijski tab na pregovore. On zamoli za primirje, a austrijska predloi da se tvrava preda, ali samo pod uvjetom da branioci dobiju obeanje da e moi slobodno da se povuku sa im se, meutim, austrijska strana nije sloila, ve je traila bezuvjetnu predaju. Onda onaj ovjek stade da moli za tri sata vremena, tokom kojih e razgovarati sa svojim ljudima, i Austrijanci mu to odobrie. Poslije trosatne rasprave, osmanski beg pristie s osmolanom pratnjom, i time predaja tvrave bi i zvanino potvrena. Dubiko utvrenje Jednom smo prilikom doivjeli uzbuenje. Nali smo se na ravnom terenu, kad odjednom iz nekog umarka ispade pet-est Albanaca naoruanih do zuba. Naa prethodnica povue uzde, okrenu konje, skide puke i zauze poloaj, spremna na sve. Priznajem da je i meni, kad sam ugledao ove brane kako iskau niotkuda, ruka krenula ka boku, gdje mi je bio revolver. Vojnici se rasporedie, spremni da otvore vatru. Meutim, pokazalo se da Albanci, koliko god ratoborno izgledali, nisu imali nikakve zle namjere. Vie im se dopadalo da zadijevaju kavgu s Turcima, ali kad se pokazalo da mi to nismo, samo su mi se nasmijeili i pozdravili me dok su prolazili pored nas na konjima.
Fraser, str. 237.-238.

U 18. i 19. stoljeu u jugoistonoj Evropi bilo je uobiajeno imati vatreno oruje, no da li je to ilo u prilog razvoju ovoga regiona ili nije? Navedi argumente za oba odgovora .

V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) Aprila 1809. odmetnici su tako poharali grad Kazanlik,82 voeni Topalom [= hromim] Ibrahimom, koji je, uavi u grad [], okupio lokalne uglednike [ayan] i kranskog predstojnika [muhtar] da mu kau koliko poreza grad plaa i kome. [] Tad im Hromi Ibrahim ree da nee unititi grad niti ga zapaliti ukoliko istu tu sumu daju i njemu i odmah poalju glasnika u Istanbul po ferman sultana Mahmuda

81 Komandant habzburke vojske. 82 Grad na planini Balkan, u srednjoj Bugarskoj.

121

FAKTORI KRIZE

u kom e pisati da odsad on, Hromi Ibrahim, ubira porez za sljedeih deset godina. [] No, kad je uzeo novac, Hromi Ibrahim ree predstojniku Stojanu Nikolovu: Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u Istanbulu, i ako mi za etrdeset dana ne donese ferman, pretvoriu itav grad u pepeo. Ja u ostati ovdje s mojim ljudima i ekati do krajnjeg roka; a ti dotle naredi svojim ljudima da nas hrane pitama i piletinom. Nadam se da si me razumio. [] Na dan kad je isticao rok, Hromi Ibrahim, bijesan to ga je predstojnik slagao, ode sam i nabi Hrista Tomova na kolac nasred ulice. To je bio znak da se otpone pokolj nad kranima, koji se zatvorie u kue.
Stambolski, str. 28.-30.

U prvoj deceniji XIX. stoljea nekoliko vojnih zapovjednika koji su bili i utjerivai poreza preuzeli su kontrolu nad nekim osmanskim pokrajinama, iskoristivi to to centralna vlast, oslabljena ratom protiv Rusije i jeniarskom pobunom u Istanbulu, ne moe vie da primijeni svoj autoritet. Da ironija bude vea, Mustafa Bajraktar, koji je karijeru zapoeo upravo kao takav jedan ajan u sjevernoj Bugarskoj i koji je 1808. postao veliki vezir, ve je bio ubijen u Istanbulu, novembra 1808., dakle pet mjeseci prije nego to mu je Hromi Ibrahim poslao starjeinu Kazanlika. Opii kvazilegalni metod pljake koji Hromi Ibrahim koristi. Zato nije prosto napao grad i poharao ga? Da li je Hromi Ibrahim obian razbojnik ili je on ovjek s politikim ambicijama? Kakve su bile razlike izmeu lokalnih monika i razbojnika?

se ta je Bog htio da nam kae svojom srdbom u nae doba, neto to se nije dogodilo otkad je svijeta i vijeka. Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od istoka na zapad, i pola ljudi tu umre. Bilo je zaraza kuge i ranije, ali one nikad nisu odnijele tolike ivote. Otad pa do 1820. godine, tokom vladavine prokletog sultana Mahmuda,83 Bog nam dade mir []. A marta 1821. doe avo iz Janjine, zvani Alipaa, koji se pobuni protiv sultana. Sultan skupi veliku vojsku da se bori protiv njega, ali oni ga ne mogoe pokoriti, jer njegova tvrava bijae veoma jaka. Sultanova vojska zadrala se tamo dugo i spalila je mnoga sela i gradove, zarobila i ubila mnoge krane, pa je cijena brana porasla na 60 groa za kilo.84 Zato meu siromanijima zavlada strana glad. Poslije toga, 25. marta, doe jo jedan avo u Vlaku, Vlah-beg,85 koji die vojsku i stade da hara i pali sela. A potom iz svih krajeva evropske Turske [Rumelije] dooe vojske da se bore protiv njega, i na kraju ga i slomie. Oni takoer spalie mnoga sela uz Dunav i zarobie i pobie mnogo ljudi. Potom prokleti sultan izdade zapovijest, i patrijarh Grigorije Nepita bijae izvuen iz crkve usred sluenja na drugi dan Uskrsa i objeen. Mnogi ljudi umrijee toga dana, a drugi bijahi pobijeni: 21 episkop i crkvenjak, monasi, sveenici, akoni. A onda stadoe da ubijaju obine krane. Sam Bog zna koliko su krana pobili: bilo je meu njima nekoliko Bugara, mnogo Grka i Albanaca [Arnauta], i svi bijahu pobijeni u Istanbulu. A ene i djecu udavie u moru. Potom vojska krenu iz Istanbula i doe do Moreje, gdje pobi mnoge ljude po selima. Graani Moreje pokuae pobjei do mora i utaboriti se na nekom ostrvu, ali ovi ih i tamo pobie.
Georgieva, Canev, str. 356.-357.

V-14. Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa kraj Sofije (1815.-1826.) Neka svako ko ita ovo ili slua porazmisli i zapita

Kako ti izgleda objanjenje koje Todor iz Pirdopa daje za mnoge nedae koje su pogodile njegov kraj poetkom XIX. stoljea? Da li se slae s njim?

83 Mahmud II. (1808.-1839.). 84 Mjera zapremine, razliita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara. 85 Bukvalno vlaki knez; nejasno je da li se ovdje misli na Aleksandra Ipsilantija, sina preanjeg vlakog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimireskua (1780.-1821.), koji je 1821. poveo vlaku revoluciju.

122

OSMANSKO CASTVO

Bibliografija
Marija Agapova-Ili, Ilustrovana istorija Beograda, Beograd 2002. Metin And,Turkish Miniature Painting. Sixty-eight Miniatures in full colour and one hundred and seven black and white illustrations, 4th edition, Istanbul 1987. Ivo Andri, The Development of Spiritual Life in Bosnia under the Influence of Turkish Rule, Durham and London 1990. Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou [Arhivi ostrva Skiros], Athens 1990. Spyros Asdrachas (ed.), H oikonomiki domi ton valkanikon choron sta chronia tis othomanikis kyriarchias [Privredna struktura balkanskih zemalja za vrijeme osmanske vlasti, XV.-XIX. stoljee], Athens 1979. Akpaa-zde,Tevarih-i l-i Osman [Historija osmanske dinastije] (ed. Nihal Atsz), in Osmanl Tarihleri, Istanbul 1945. mer Ltfi Barkan, Trkiyede Toprak Meselesi. Toplu Eserler 1 [Agrarno pitanje u Turskoj. Sabrana djela, I], Istanbul 1980. Mula Mustafa Sevki Baeskija, Ljetopis (1746. 1804.), Sarajevo 1968. Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis: a historical dictionary of titles and terms in the Ottoman Empire, Istanbul 1997. N. A. Bees, Bibliographische Notizen und Nachrichten, Byzantinisch-Neugriechische Jahrbcher, 70 (1928-1929), p.526-528. BOA, CA 3126 (= Babakanlk Osmanl Arivi, Cevdet Adliye 3126). Fra Bono Beni, Ljetopis Sutjeskog samostana, Sarajevo 1979. Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Relationship. According to the Firmans of Murad III.(1575-1595) Extant in the State Archives of Dubrovnik, The Hague Paris 1967. Ruer Bokovi, Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku, Zagreb 1951. Lord Broughton, Travels in Albania and Other Provinces of Turkey in 1809 and 1810, London 1855. Bulgarska Istoricheska Biblioteka [Bugarska historijska biblioteka], IV, Sofia 1931. Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis Moldavije], Bucureti 1973. Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana djela] (ed. Virgil Cndea), VIII/II, Bucureti 1987. Cltori strini despre rile romne [Strani putnici o rumunskim zemljama], I-IX, Bucureti 1968.-1997. Cellzde Mustafa, Selim-nme [Selimu u slavu] (eds. Ahmet U|ur, Mustafa uhadar), Ankara 1990. Constituiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne odredbe Transilvanije], Cluj 1997. Ilie Corfus, Cronica meteugarului Ioan Dobrescu [Ljetopis zanatlije Joana Dobreskua], Studii i articole de istorie, VIII, 1966. Yldrm Dursun, Trk Edebiyatnda Bektai Tipine Bal Fkralar [ale o bektaijama u turskoj knjievnosti], Ankara 1976. G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena, Beograd 1932.

123

BIBLIOGRAFIJA

Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1996. Evliya elebi Seyahatnmesi [Putovanja Evlije elebije] (eds. Ycel Dal, Seyit Ali Kahraman, Ibrahim Sezgin), vol.V, Istanbul 2001. Foster John Fraser, Pictures from the Balkans. New York 1906. Tahsin Gemil, Relaiile rilor Romne cu Poarta Otoman n documente turceti (1601.-1712.) [Turska svjedoanstva o vezama rumunskih zemalja s Visokom portom (1601.-1712.)], Bucureti 1984. Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za istorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek [Svjedoanstva o bugarskoj historiji XV.-XVII. stoljea], 1, Blagoevgrad 1991. Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija po Bulgarska Istorija [Hrestomatija za historiju Bugarske], vol. 3, Pleven 1982. Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Zgodovinska itanka za 6. razred osnovnih ol, Ljubljana 1971. G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz Trika], Athens 1980. Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983. Gvahi, Pendnme [Knjiga savjeta] (ed. M. Hengirmen), Ankara 1983. Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empire in Europe, Budapest [1989]. Hezarfen Hseyin Efendi, Telhsl Beyn f Kavnin-i l-i Osman [Hezarfena Huseina efendije komentirana zbirka zakona asne loze] (ed. Sevim lgrel), Ankara 1998. Frdric Hitzel (ed.), Enfants de langu et Drogmans, Istanbul 1995. Colin Imber, Ebus-Suud: The Islamic Legal Tradition, Stanford 1997.

Halil nalck, The Ottoman Empire. The Classical Age 1300-1600, London 1973. Halil nalck (ed.), Hicri 835 Tarihli Suret-i Defter-i Sancak- Arvanid [Kopija zapisnika arvanidske provincije u godini 835. od hixre], 2nd edition, Ankara 1987. Istoria tou Ellinikou Ethnous [Historija grkog naroda], t.11-12, Athens 1975. Ronald C. Jennings, The Judicial Registers (er Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630) as a Source for Ottoman History (unpublished Ph.D. dissertation, 1972, University of California, Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor, Michigan). Ronald C. Jennings, Christians and Muslims in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World, 15711640, New York London 1993. David Jones, A complete history of the Turks, London 1719. Esther Juhasz (ed.), Sephardi Jews in the Ottoman Empire. Aspects of Material Culture, Jerusalem 1990. Ahmet Kala (ed.), Istanbul Ahkam Defterleri. stanbul Finans Tarihi I (1742.-1787.) [Istanbulski zapisnik Carskog savjeta. Finansijska historija Istanbula, tom I. (1742.-1787.)], Istanbul 1998. Koi Bey Risalesi [Koxa-begove bele{ke] (ed. Ali Kemal Akst), Istanbul 1939. Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (eds.), H neoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i savremena Makedonija], vol.I, Macedonia during the Ottoman rule, Athens-Thessaloniki n.d. Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950. Le voyage dOutremer, de Bertrandon de la Broquiere, Belgrade 1950. Bernard Lewis (ed.), The World of Islam. Faith, People, Culture, London 1997.

124

OSMANSKO CASTVO

Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571 1878, London 1969 (first published: 1921). Makarios Melissenos (Melissourgos), The chronicle of the siege of Constantinople April 2 to May 29 1453, Book III, 3-13 inclusive, Chronicon Maior, in The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477. Translated by Marios Philippides, Amherst 1980. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didaches kai viografia [Kozma Etolski, Uenja i biografija], Athens 1980. Konstantin Mihailovi iz Ostrovice, Jeniareve uspomene ili turska hronika (ed. ore ivanovi), Beograd 1966. Anelko Mijatovi, Uskoci i krajinici, Zagreb 1974. Anelko Mijatovi, Zrinsko-Frankopanska urota, Zagreb 1999. Vesna Miovi-Peri, Na razmeu, Dubrovnik 1997. Adventures of Baron Wenceslas Wratislaw of Mitrowitz. What he saw in the Turkish metropolis, Constantinople; experienced in his captivity; and after his happy return to his country, committed to writing in the year of our Lord 1599. Literally tr. from the original Bohemian by A. H. Wratislaw, London, Bell & Daldy, 1862; Greek translation: I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona (1591-1596), transl. by Ioannis Ep. Dryskos, Athens 1920. Lady Mary Wortley Montagu, The Turkish Embassy Letters (ed. Anita Desai & Malcom Jack), London 1994. Bogdan Murgescu (coord.), Istoria Romniei n texte [Rumunska historija u svjedoanstvima], Bucureti 2001. Ioan Neculce, Opere. Letopiseul rii Moldovei i O samde cuvinte [Djela. Moldavska hronika i nekoliko izreka] (ed. Gabriel trempel), Bucureti 1982. Mehmet Neri, Kitab- Cihannma [Pogled na svetsku istoriju] (ed. F.R. Unat & M.A.Kymen), Ankara 1957.

Nicolas de Nicolay, Dans lempire de Soliman le Magnifique (ed. Marie-Christine Gomez-Graud, Stphane Yrasimos), Paris 1989. Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot narod [Odabrani tekstovih za historiju makedonskog naroda], I-II, Skopje 1975. Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesi na Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji Balkana] (ed. Eugeni Radushev et alia), Sofia 1990. Peevi Ibrahim Efendi, Peevi Tarihi [Peevijeva istorija] (ed. Bekir S tk Baykal), vol.II, Ankara 1992. Philippidis-Braat, La captivit de Palamas chez les Turcs: Dossier et commentaire, Travaux et mmoires, 7 (1979), p.109-222. Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd 1961. Hans Schiltberger, Travel Notes, Sofia 1971. The Serbian Epic Ballads. An Anthology. Translated into English verse by Geoffrey N. W. Locke, Belgrade 1996. Stanford J. Shaw, The Jews of the Ottoman Empire and the Turkish Republic, Houndmills 1991. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1788.-1812., Banja Luka 1992. George Sphrantzes, The fall of the Byzantine Empire (Chronicon Minus), in The fall of the Byzantine Empire. A Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477. Translated by Marios Philippides, Amherst 1980. Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie i Evropejskijat svjat [Ustanak u iprovcima i evropski svijet], Sofia 1988. Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi. Spomeni [Autobiografija, dnevnici, memoari], Sofia 1972.

125

BIBLIOGRAFIJA

Bernard Stulli, idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989. Synaxaristis Neomartyron [Zbirka ivotopisa novih muenika], Thessaloniki 1984. Semdanizde Sleyman Efendi, Tarih-i mrittevarih [Historija] (ed. Mnir Aktepe), Istanbul 1978. Taylesanizde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi. Istanbulun uzun drt yl (1785.-1789.) [Tajle{anizadea Hafiza Abudulaha efendije istorija. etiri duge godine u Istanbulu (1785.-1789.)] (ed. Feridun Emecan), Istanbul 2003. Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul, Istanbul 2000. Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na Balkanskite Narodi XV-XIX vek [Zbirka izvora za historiju balkanskih naroda, XV.-XIX. stoljee ], Sofia 1977. Turski Izvori za Istorijata na Pravoto v Bulgaskite Zemi [Turski izvori za historiju prava u bugarskim zemljama] (ed. Bistra Tzvetkova), vol.2, Sofia 1971. Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ed.), Nepresahvashti Izvori. Documentalni Materiali za Istorijata na Plovdiv i Plovdivsko [Nepresuni izvori. Svjedoanstva o historiji Plovdiva i plovdivske regije], Plovdiv 1975. P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion [Stvaranje zajednice na Mikonosu], Hermoupolis 1924.

KARTE
Karta 1: Jugoistona Evropa Karta 2: The Periodical Historical Atlas of Europe (Atlas Evrope historijskih perioda), Christos Nssli 2002. www.euratlas.doc

126

KOORDINATORI

Koordinatori
Glava koordinatorica projekta Christina Koulouri, predsjednica Komiteta za nastavu historije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, predaje savremenu historiju na Peloponeskom univerzitetu u Grkoj. Roena 1962. u Atini, Kulurijeva je januara 1990. doktorirala na Sorboni. Godine 1994. dobila je nagradu Nikolas Svoronos za historijska istraivanja i objavljene radove. Sudjelovala je u projektuUenje i predavanje evropske historije XX. stoljea (1996.-2000.) pri Vijeu Evrope. Bila je lan naunih komiteta koji su odobravali udbenike historije za srednje kole u Grkoj; radi kao koordinator projekata za udbenike historije i za historiju Grkog olimpijskog komiteta. Autor je vie knjiga i lanaka o nastavi historije, o razvoju historiografije, udbenicima, nacionalnom pamenju i nacionalnom identitetu i o historiji sporta. Vanija djela: Dimensions idologiques de lhistoricit en Grce (18341914). Les manuels scolaires dhistoire et de gographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et socit bourgeoise. Les associations sportives en Grce 1870-1922, Paris, LHarmattan, 2000; Clio in the Balkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (editor); Athens, Olympic City, 1896 1906, Athens, IOA, 2004 (editor).

Historijska itanka 1 Halil Berktay, historiar, trenutno vanredni profesor i voa projekta za historiju pri Fakultetu umjetnosti i drutvenih nauka univerziteta Sabandi u Istanbulu. Roen je 1947. godine. Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu Jejl 1968. i doktorirao iz historije na Univerzitetu u Birmingemu. Radio je na Fakultetu politikih nauka na Univerzitetu u Ankari, na Srednjoistonom tehnikom univerzitetu u Ankari i na Bosforskom univerzitetu u Istanbulu. Boravio je na vie univerziteta u inozemstvu: kao stipendist Britanskog savjeta (British Council) na Volfsonovom koledu u Kembridu, u proljee 1990., kao stipendist Fulbrajtovog fonda na Harvardu 1997. godine (u saradnji sa Centrom za evropske studije i Centrom za prouavanje Srednjeg istoka), kao NEXUS-ov vanredni profesor pri Centru za poslijediplomske studije u Sofiji, 2002.-2003. Potpredsjednik je Komiteta za nastavu historije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi u Solunu, lan osnivakog odbora i bivi potpredsjednik Helsinkog graanskog parlamenta za Tursku. Takoer je i lan ureivakog odbora asopisa za prouavanje seoskog ivota, asopisa za poljoprivredne promjene, asopisa za prouavanje jugoistone Evrope i Crnog mora. Vanija djela: (na turskom) Republikanska ideologija i (historiar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma, Kraj jedne ere, i (na engleskom) Novi pristupi dravi i seljacima u osmanskoj historiji (1991., prireiva, zajedno sa Surajom Faroki). Trenutno se bavi historiografijom, komparativnim prouavanjem nacionalizma na Balkanu, poetnim definiranjem nacionalnog pamenja u Turskoj i njegovim redefiniranjem u doba kemalizma, meu drugim traumama stvaranja nacije i etnikog ienja poetkom XX. stoljea. Bogdan Murgescu, roen 1963. u Bukuretu, predaje na Fakultetu za historiju na Univerzitetu u Bukuretu; dobio je stipendiju Roman Hercog pri Fondaciji Aleksandar fon Humbolt u Berlinu (1998.-2000.) i predavao kao profesor gost na Univerzitetu u Pitsburgu (2002.) i na Srednjoevropskom univerzitetu u Budimpeti (2004.). Predsjednik je bukuretanskog ogranka a potpredsjednik nacionalnog Rumunskog dru{tva za istorijske nauke, koordinator takmienja iz istorije Istoria mea Eustory i lan Izvrnog odbora mree Eustory. Objavio je brojne naune radove i nekoliko knjiga o rumunskoj historiji, o osmansko-rumunskim vezama, o ekonomskoj i drutvenoj historiji XV.-XX. Stoljea i o skorijoj historiografiji. Prireiva je pet zbornika radova, meu kojima su i Rumunija i Evropa: modernizacija kao iskuenje, modernizacija kao prijetnja (Bukuret 2000.) i Hrestomatija za rumunsku historiju (Bukuret 2001.).

127

KOORDINATORI

Historijska itanka 2 Mirela Luminia - Murgescu je vanredni profesor na Fakultetu za historiju na Univerzitetu u Bukuretu; ujedno je i izvrni direktor Centra za historijske, ekonomske i drutvene nauke u Bukuretu i lan Komiteta za obrazovanje pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, sa sjeditem u Solunu. Sudjelovala je u vie meunarodnih projekata o temi analize udbenika, historije obrazovanja, historiografije, historijske kulture i nacionalizma, i dobivala stipendije od Fondacije Endru F. Melon, Njemake slube za akademsku razmjenu s inozemstvom, francuskog Doma za humanistike nauke i Fondacije za nauku o Evropi. Pored brojnih akademskih radova i lanaka, priredila je etiri zbornika radova i objavila knjigu Izmeu dobrog kranina i hrabrog Rumuna: uloga osnovne kole u definiranju rumunskog nacionalnog identiteta (Jai, 1999.) i Historija iz kolske torbe. Pamenje i udbenici u Rumuniji devedesetih (Bukuret 2004.).

Historijska itanka 3 Valery Kamenov Kolev, roen 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz historije i engleskog na Univerzitetu u Sofiji. Od 1988. predavao je savremenu bugarsku historiju (1878.-1944.) na Univerzitetu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Sofiji. Godine 2001. doktorirao je iz historije. Od 1994. lan je Izdavakog odbora historijskog asopisa Minalo. lan je Komiteta za utvrivanje nastavnog programa iz historije i graanskog odgoja pri Ministarstvu za obrazovanje i nauku. Jedan je od autora udbenika iz historije za deseti razred. Glavna interesiranja: drava i lokalna samouprava, politiki i drutveni ivot, vanjska politika.

Historijska itanka 4 Kreimir Erdelja, roen 1968. u Zagrebu, studirao je historiju i geografiju na Univerzitetu u Zagrebu, gde je i diplomirao na temu Odnos Nezavisne Drave Hrvatske prema piscima i knjievnosti. Bavi se historijom XX. stoljea. Predaje historiju u jednoj osnovnoj koli u Zagrebu. Ukljuen je u pisanje udbenika historije. Autor je udbenika historije za sedmi razred osnovne kole i prvi razred srednje.

Osoblje CDRSEE
NOVA IZDANJA (albansko, bosansko, hrvatsko, makedonsko) Nenad ebek Corinna Noack - Aetopulos Ruth Sutton Maria Tzelepoglou Biljana Mekovska George L. Georgoudis (uz dodatnu pomo Meri Gjiorgijevske) RANIJA IZDANJA (englesko, srpsko, grko) Nenad ebek Sheila Cannon Corinna Noack - Aetopulos Maria Tzelepoglou Ruth Sutton Leon Saltijell Maria Nicolaidou Theano Savvaoglou Maria Mylona

128

Saradnici
Boro BRONZA, Historiar, Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Helian DEMIRI, Predava, Univerzitet Aleksandar Duvani, Albanija. Ljupka HRISTOVA, Nastavnik historije, Republika Makedonija86. Nikola JORDANOVSKI, Doktorant, kola drutvenih istraivanja, Varava. Nijazi Mustafa KIZILIREK, Vanredni profesor, Kiparski univerzitet, Nikozija, Kipar. Angelos KIRIAKUDIS, Nastavnik historije, Nikozija, Kipar. Bogdan Florin POPOVICI, Doktorant, Historijski institut, Bukuret, Rumunija. Boo REPE, Profesor, Odjeljenje za historiju, Ljubljana, Slovenija. Milan RISTOVI, Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija i Crna Gora. Araks SAHINER, Upravnik Odjeljenja za drutvene nauke, Istanbul, Turska. Andrej SORA, Urednik Historijskog asopisa, Bukuret, Rumunija. Vladimir Georgiev STANEV, Doktorant, Univerzitet u Sofiji, Bugarska. Igor STOJAKOVI, Nastavnik historije i pisac udbenika, Zagreb, Hrvatska. Lina VENTURA, Vanredni profesor, Peloponeski univerzitet, Korint, Grka.

Nastavnici historije
Kreimir Alajbeg, Zagreb Arzu Ajdin, Istanbul Marilena Berea, Bukuret Hristo Berov, Sofija Radu erkez, Bukuret Emina Dautovi, Beograd Bojana Dujkovi, Banja Luka Irena Lilkova Garkova, Plovdiv Entela Jorgi, Tirana Alma Kasaruho, Tirana Hajretin Kaja, Istanbul Jordanka Hristova Karageurova, Sofija Snjeana Koren, Zagreb Davor Koznjak, Zagreb Eliza Kiriaku, Nikozija Angelos Kiriakudes, Limasol Maria Kiriazi, Solun Anastasia Kirkini-Kutula, Atina Margita Maduni, Zagreb Kodruta Matei, Bukuret
86

Valentina Maver, Ljubljana Mire Mladenovski, Skoplje Nada Molerovik, Skoplje Sorin Oane, Ramnicu Valea Nuket Oren, Istanbul Valentin Maksim Oros, Klu Mutlu Ozturk, Istanbul Adrian Papajani, Tirana Maria Filipidu, Pafos Nicu Pohoata, Bukuret Jelka Razpotnik, Ljubljana Vasiliki Saka, Atina Qupka Smilanovska, Skoplje Nevenka Sres, Ljubljana Angela Toader, Bukuret Elvan Tongal, Istanbul Fatmiroe Demali, Tirana Nenad arkovi, Beograd Maria Zografaki, Ksanti

U trenutku tampanja, priznata od strane EU i UN kao Biva Jugoslovenska Republika Makedonija

129

KARTA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600)

130

OSMANSKO CARSTVO

Christos Nssli 2002, www.euratlas.com

131

132

OCIJENITE OVU KNJIGU! Vae miljenje kao itaoca ove knjige veoma nam je vano, i kao ocjena naeg rada i za planiranje naih buduih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi (CDRSEE) je, zajedno s brojnim kolegama i saradnicima, uloio ogroman trud, vrijeme i dragocjene dokumente u projekt Nastava moderne historije jugoistone Evrope, a rezultat je ova knjiga koju drite u rukama. Da bismo provjerili uspjenost naeg metoda, korisnost ovoga poduhvata i vrijednost nae investicije, voljeli bismo da date svoju ocjenu projekta. Molimo za vae iskreno miljenje za ta e vam biti potrebno izvjesno vrijeme i trud. Poslije itanja ove knjige, ili ak njenog koritenja u razredu, molimo vas da odete na nau vebstranicu, naete History Workbooks section i popunite obrazac za ocjenjivanje. Formular za evaluaciju moete nai na: www. cdsee. org./jhp/index.html

133

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(496.02) (075.2/.3) Osmansko carstvo : historijska itanka 1 / urednici izdanja Halil Berktay, Bogdan Murgesku, urednica cjelokupnog projekta Christina Koulouri, urednik serije na bosanskom jeziku Enes Milak ; [prijevod: Denisa Buimki, Lejla Nuhodi]. Sarajevo : Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi = Thessaloniki , 2007. ; - 134 str. : ilustr. ; 27 cm. - (Nastava moderne historije jugoistone Evrope : dodatni nastavni materijali) Prijevod djela: The Ottoman Empire. Bibliografija: str. 123-126 ISBN 978-9958-9304-3-0 1. Berktay, Halil 2. Murgescu, Bogdan COBISS.BH-ID 16060422 Ova knjiga pomono je nastavno sredstvo u nastavi historije.