‘svoje’ pecate i druga obiljezja. Tako su se krajem ‘42. godine prvi muslimanski ravnogorci u Hercegovini oglasili rezolucijom o formiranju ‘Muslimanske nacionalne vojne organizacije’, mada je tajnim projektom ‘'homogene Srbije’ jasno naznaceno njihovo bioloSko satiranje i preseljavanje prezivjele nejaci u Tursku i Albaniju. Otuda i odvojene i zajedni¢ke komande, poput 'Operativnog Staba ¢etni¢ko- muslimanske komande za oslobodenje Bjelimiéa’, sa dva pecata dvije nacionalne vojne komande, a u isto vrijeme istrebljenje jednog dijela sandza¢kog i isto¢nobosanskog (boSnjackog) stanovnistva. Kada je Cetnicka vojska dozivjela poraz u sudaru sa partizanskim divizijama u bici na Neretvi poéetkom ‘43, a prevareni dio boénjackog nevelikog zivlja (2500 vojnika), shvativsi Cetni¢ki smrtonosni zagrljaj rasuo se, pripremlje- na je nova zamka - posljednje ratne zime I svjetskog rata naéelnik Staba Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadzbini armijski general Dragoljub DraZa Mihailovié naredbom je (u prilogu knjige) postavio ‘za komandanta grupe Muslimanskih korpusa u Bosni brata Muhamed- bega Preljubovica’, u sastavu Jugoslovenske vojske u otadzbini, da 'muslimanske trupe mogu nositi zastave zelene boje, sa belim polumesecom i zvezdom u sredini, a sa obe strane imace, takode u gornjem uglu, uz koplje. jugoslovenske drzavne boje’. Tu dramu jednog manjeg dijela boSnjackog svijeta prije pedeset i neku godinu nastojao sam da na ovim stranicama osvijetlim vjerno, dokumentarno, upravo tako kako su je pripremili sastavlja¢i genocidnog projekta ‘'Ho- mogene Srbije’.* ‘levori osnovnih dokumenata. uz obiljezja u integralnom tekstu. emegucavaju Citagcima [istori¢arimal da u povoljnijim okolnostima mogu u naznacenom institutu. arhivu, zborniku dokumenata i drugim publikacijama. radi potpunijeg uvida i spoznaje, procitati izvornu gradu koju sam koristio kako bih na toj istoriografskoj osnovi dokumentarnim kazivanjem, bez suvisnih autorovih uplitanja, izlozio vrijeme ratno, Wjude i dogadanja, prije svega Bosnjaka (Muslimana) ravnogorske politi¢ke entacije, mada ne samo njih. U mom tek- slu gadrao sam nacionalnu naznaku - Musliman, a musliman u éetniékim |, mahom, drugim dokumentima, vee kako se pisalo prije 50 i vise godina. pa i donedavno. Prvo poglavije RASKOLI I SAVEZNISTVA NA RAZMEDENIM RATISTIMA (1941-1942) Ustaniéki prolom i " doksalna skretanja" « Sprega vojnih snaga koje se ne podnose « Pisma dr Ismeta Popovea generalu Dragoljubu - Drazi Miha- iloviéu ¢ Agonija hercegovackih partizana i previast éetnika « "Najmirniji kad su obe strane naoruzane" *'Velika (Homogena) Srbija" u_ projektima Ravnogorskog pokreta ¢ Poruke “Srba islamske vjeroispovijestt" * Zeleni barjaci sa proéetniékim i antikomunistiékim milicijskim oznakama “Trenutno Gemo bremzati sve vojne akcije dok se ne pojacéa disciplina u vojsci i dok se politi¢ki ne pripreme mase da borba ne bi otiSla u Citavoj Hercegovini antimus- limanskom linijom", pisalo je u jednom od prvih izvjestaja, ljeta 1941, nevelike grupe antifasista koji su se, samoinici- jativno, stavili na Gelo srpskog stanovniStva i njegovih prvih naoruzanih ustanika, izbjeglih pred zlocinima ustasa Nezavisne Drzave [rvatske, paradrzave koja je nekoliko mjeseci ranije uskrsla na tenkovima njemackih i italijan- skih armija i okupatorskim komadanjem Kraljevine Jugoslavije. "Vratio se sa juga drug K.B.; kao katolik ne moze tamo opstati... Miro kaze da je mogu¢e naci Ijude koji ¢e pratiti muslimanske transporte...",* dopisano je na kraju * Zhornik dokumenata i podataka o NOR-u jugosiovenskih naroda (ZB). tom [IV (BiH). knjiga (k) 1. dok. 98, K.B. - Karlo Batko, bravar, poginuo kao parlizan 3. marta 1943, naro- dni heroj: Miro Popara. student, uhvaéen od ¢etnika i strijeljan od Ialijana 25, jula 1942, narodni heroj-10 tog pisma, a Avdo Humo, intelektualac marksisti¢ke poli- licke usmjerenosti, zacuden "paradoksalnim skretanjem" borbe koja se zacela, neo¢ekivanim nacionalisti¢kim poriv- ima i obracunima, iz mostarskog ilegalstva porucio je rukovodsivu bosansko-hercegova¢ke partizanske vojske u Sarajevu: "U oéekivanju kurira, danas su nam stigli sa terena Sest (6) drugova muslimana... ina¢e odliénih, radi toga Sto im je prijetila smrt".* Gorcine kamenih meda Njih Sestorica su bili medu_ tridesetoricom mostarskih patriota koji su se u avgustu éetrdeset prve otisnuli u planine da bi se pridruzili srpskim ustanicima, kada se veé znalo da su dva kurira Muslimana, mostarske radnike (Mahmut Dikié i Mustafa Huskovi¢) sve glasniji sovinisti ustanici ubili u nevesinjskom kraju.** Sta dalje da se Gini u nacionalnim previranjima i okolnostima kada mnogi nisu Zeljeli oruzane sukobe sa italiianskom vojskom, uz to "rukovodeni primjerom ernogorskih bandi koje su se pod izgovorom pomaganja stalno muvale ovuda" i presudno uticale da su "Mase ovu svoju borbu pretvorile u krsta8ki rat protiv islama", pokuSavalo je da odgonetne oblasno (hercegovacko) vojno i politicko rukovodstvo u izvjeStaju 17, septembra 1941, ocekujuci savjete viseg ilegalnog partizanskog rukovodstva u Sarajevu. “Dakle, danas je polozaj ovakav: srpsko * 26.101. kK. 1, 4. 72, Avdo Humo, profesor, narodni heroj, umro. bigitt llegalne rukovedstvo patriotskog | antifasisti¢kog pokreta u Mostaru slalo je naoruzane dobroveljacke odrede iz grada u svoj Mostarski (Konjickil bataljon, koji je formiran 8 septembra 1941. na Boratkom jezeru u sjeverno} Hereegovini, Od tada do 25. maja 1944. kada je uSao u sastav 15, hercegovacke Nou brigade, poznate kao Mostarska. u bataljonu je bilo 827 boraca, od kojih je 445 poginulo, medu kojima 270 Muslimana (BoSnjaka}, 103 Srha, 50 [rvata, 9 Crnogoraca, 8 Jevreja i 5 ostalih. Od 86 #ena poginule su 43, svaka druga. Enver Cemalovic “Mostarski bataljon’. str. 321, Mostar 1986: Spomenica Mostara 1941-1945. stanovniStvo, koje Gini ogromnu vecinu u istoénoj Herce- govini... gotovo i ne silazi u gradove, nije voljno da prizna nikakvu vlast odatle... Ono Zeli da Zivi nezavisno od grada. Ali vecina joS nije spremna da se bori protiv okupatora... Ivgleda da Ge okupator u gradovima pridobiti srpsku éarSiju i kulaéke elemente na selu..." Kolika koli¢ina netrpeljivosti i mrznje se nakupila medu seljacima prema ljudima druge vjere, pa i prema vecini "stranaca svoje vjere” pristiglih iz gradova koji su pozivali u borbu protiv okupatora i svakog koji se uhvatio za njegove skute, svakodnevno su saznavali “ratoborni dosljaci". Tako je i ugledni domacin u selu Fatnici, koji je "potpuno podrzavao akcije na formiranju partizanskih odreda", ali i ponesen nevremenom kojim je Zivio, svog gosta iznenada zapitao: "Zna& li, prijatelju, Sta mi je danas najmilije u Zivotu?", a zatim odgovorio: "Najmilije mi je Sto sam dozivio da ne Gujem glas hodze sa munare u Fatnici, i to prvi put poslije pet stotina godina”. Drugi domacin je doéekao goste u zaseoku iznad Popova polja i njihovog pra- tioca (mladica koji je poginuo kao partizan u bici na Neretvi poéetkom 1943) zapitao da li bi mogao “oderati Zivog Turéina", a ovaj mu hitro odgovorio: “Kako ne bi’ mogao oderati zivog Turcinal”.* ‘ Kobni put vjerskog rata, krvava zbilja po svojoj surovosti i neoéeckivanim obrtima teSko se moze zamisliti “okobnijom i neljudskijom od najsurovijih obracuna koji su se dogodili u selu Berkovicima, u nekeliko isprekidanih derdana kamenih prizemnica nasred Dabarskog polja, odakle u tri kraka vode putevi ka Nevesinju, Stocu i Bileci, gdje su u ratnom nevremenu ljeta Cetrdeset prve Siroki otkosi smrti odnijeli gotovo cio srpski i muslimanski Zivalj. *Ugljesa Danilovic, “Sjecanja, Clanci i ratnt dnevnik’, knj. 3, odlomak “Ustanak u Hercegovini’, sir. 60-95, 2B, [V/1, d. 204 U aprilskom ratu 1941. godine ustaSe se neposredno ukljucuju u oruzane akeije protiv Jugoslovenske vojske, preuzimaju vlast, au junu i julu osnivaju se 22 Velike Zupe u NDH, medu kojima na podrucju Hercegovine i juane Dalmacije Velika zupa Dubrava (sjediste u Dubrovniku, s kolarevima: Bileca, Capljina, Dubrovnik. Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje} | Velika Zupa Hum (sjediste u Mostaru. sa kotarevima - srezovima - Konjie, Ljubuski, Metkovie, Mostar Nevesinje, Posusjc) 11