Mošnja predstavlja naboranu kožnu kesu smještenu ispod spolnog uda a izmedu bedara te jednompregradom podijeljenu po sredini na dvije podjednake polovine. U svakoj od tih polovina smješten jesjemenik (testis) obavijen s više razlicitih ovojnica. Testis i pripadajući dijelovi uz dospijevaju u mošnjuspuštajuci se iz trbušne šupljine za vrijeme trudnoće i svoju poziciju zauzimaju uglavnom prije poroda. Testisizapravo u vise u šupljini mošnje na spletu krvnih žila, sjemenovoda i živčanih vlakana s relativno velikompomičnošću u različitim smjerovima no upravo ta činjenica može biti veoma važna za nastanak određenihpromjena, odredenih bolesti koja tada predstavljaju hitna stanja ili <akutni skrotum>). Uz ovu činjenicusvakako treba naglasiti da mokraćno spolni sustav predstavlja, uopćeno govoreći, sustav kanala koji jeotvoren prema vanjskom svijetu te zbog toga u određenim situacijama i izložen nekom neželjenimdjelovanjima pri ćemu na prvo mjesto dolaze mikroorganizmi koji tim putem relativno lagano mogu dospjeti upojedine njegove dijelove i prouzročiti bolest.Nagle bolesti mošnji (<akutni skrotum>) jesu hitna stanja koje općenito karakterizira iznenadni i brzi početak, jaka bol i oteklina češće jedne polovine mošnje. Nastale promjene zahtijevaju jednako brzu brižljivudijagnostiku te ciljanu terapiju a nerijetko, u sklopu terapije i operativni zahvat. Kako takva oboljenja izuzetnonaglo napreduju tako se mijenja i slika bolesti pa je shodno tome dijagnostički postupak u kasnijoj fazi bolestiuvijek nešto složeniji nego na njenom početku. Iznenadna i jaka bol u mošnjama širi se uglavnom u područjedonjeg trbuha i prepone s iste strane na kojoj je nastala u mošnji ali često je bolan cijeli vanjski genital. Uzbol javlja se ubrzo i oteklina polovine mošnje zahvaćene bolešću te nerijetko mučnina i nagon na povraćanje.Osim otekline mošnje javlja se crvenilo kože i naglašena toplina.U dijagnostičkom postupku, kao i kod drugih bolesti, nezaobilazno mjesto zauzima potanko ispitivanjebolesnika o vremenu nastupa boli, mjestu početka boli, njenom karakteru i intenzitetu te o eventualnimdrugim znacima bolesti mokraćno-spolnog sustava ili drugih bolesti općenito, ono što u medicini nazivamoanamneza (grc. anamimnesko= sjecanje, skup podataka o bolesniku i bolesti). Pregledavanjem i pipanjemmošnje (skrotuma) dobivaju se dodatne nezamjenjive informacije potrebne za postavljanje pravilnedijagnoze. Zapravo ova tri postupka, intervju o nastupu bolesti (anamneza), pregled i pipanje spolovila,odnosno mošnje predstavljaju temelj i nezaobilazni slijed postupaka a svi drugi dijagnostički postupci dolazeiza toga kao dopuna.Posebno mjesto ima ultrazvučna dijagnostika (iako iza ranije navedenih) i to s visokofrekventnimultrazvnučnim glavama (7,5 MHz) ili Doppler-ultrazvuk i drži se komplementarnim dijagnostičkim činom.Značajno mjesto u dijagnostičkim postupcima ima i laboratorijska dijagnostika od koje posebno valja istaćianalizu mokraće.I uz najveću pažnju u navedenim dijagnostičkim postupcima ponekad nije moguće sa sigurnošću postavitidijagnozu pa se mora pristupiti operativnom postupku radi konačnog razrješenja. Dakle, u izvijenih bolesnikai operativni postupak predstavlja zapravo dijagnostički postupak i kod bilo kakve sumnje, dvojbe ili sigurnostiu točnost dijagnoze uvijek je opravdan a u sadašnje vrijeme predstavlja i svjetski medicinski standard.Naime, drži se da je operativna dijagnostika, dakle pregled oboljelog sjemenika (testisa), znatno manještetan nego neprepoznavanje prave bolesti i eventualno pogrešno liječenje.Više je oboljenja koje daju sliku <akutnog skrotuma>, stanja koje se mora hitno rješavati ali i imati na umukod dvojbe u konačnoj dijagnozi:1. upalne bolesti: upale sjemenika, jajeta (<orchitis>), upale pasjemenika (<epididymitis>), gnojenje u mošnji